You are on page 1of 273

Jacques Ellul

Tehnika
ili Ulog veka

1954.

Sadraj
O knjizi i autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Predgovor autora francuskom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Predgovor autora za redigovano ameriko izdanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Napomena itaocu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 12 12 12 14 16 17 21 23 23 26 27 29 32 35 46 47 47 55 56 56 59 65 75 77 87 96 96 96 99 102 104 109 112 116 116 120 Glava I: Tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I. Postavka problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Maine i tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nauka i tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Organizacija i tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Denicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehnika operacija i tehniki fenomen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Istorijski razvoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Primitivna tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Grka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hrianstvo i tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . esnaesti vek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Industrijska revolucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Glava II: Karakterologija tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I. Tehnika u civilizaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tradicionalne tehnike i drutvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nove karakteristike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Karakteristike moderne tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Automatizam tehnikog izbora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Samouveavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nedeljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nuno povezivanje tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehniki univerzalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Autonomija tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Glava III: Tehnika i ekonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I. Najbolji i najgori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uticaj tehnike na ekonomiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ekonomske posledice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Tajni put . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ekonomske tehnike opservacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ekonomske tehnike akcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Planiranje i sloboda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III. Velike nade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ekonomski sistemi u suoavanju s tehnikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Progres . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Centralizovana ekonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Autoritarna ekonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Antidemokratska ekonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IV. Ekonomski ovek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Glava IV: Tehnika i drava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I. Susret drave s tehnikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Drevne tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nove tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Privatne i javne tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Reakcija drave na tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Posledice po dravu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Evolucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehniki organizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sukob politiara i tehniara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehnika i poredak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehnika i politike doktrine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Totalitarna drava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IV. Posledice po tehniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nesputana tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uloga drave u razvoju modernih tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Institucije u slubi tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Glava V: Ljudske tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I. Potrebe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ljudska tenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Modikacija sredine i prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Modikacija vremena i kretanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Stvaranje masovnog drutva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ljudske tehnike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II. Pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Obrazovna tehnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehnika rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Profesionalno usmeravanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Propaganda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zabava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sport . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Medicina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III. Odjeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehnike, ljudi i ovek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rastavljanje oveka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Trijumf nesvesnog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Masovni ovek . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IV. Totalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tehnika anestezija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integracija instinkta i duhovnog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Konano razreenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

122 126 130 136 142 142 142 144 148 150 153 153 155 157 164 171 173 183 183 186 189 194 194 194 197 199 201 203 206 208 211 216 219 226 229 231 233 233 239 241 243 245 246 248 250

Glava VI: Pogled u budunost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Pogled u godinu 2000. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258 Bibliograja i drugi izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bibliograja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bibliograja aka Elila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Radovi o Elilu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ostali izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Podaci o tampanom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 261 261 269 272 272 272

O knjizi i autoru
Pojam tehnika, onako kako ga ovde koristim, ne oznaava maine, tehnologiju ili ovu ili onu proceduru za postizanje odreenog cilja. U naem tehnolokom drutvu, tehnika je sveukupnost metoda racionalno razvijenih radi postizanja apsolutne ekasnosti (na datom stepenu razvoja) u svim oblastima ljudskog delovanja. Njene karakteristike su nove; dananja tehnika se ne moe uporediti s bilo ime iz prolosti. (str. 19) Nikakva tehnika nije mogua kada su ljudi slobodni . . . Milje u koji tehnika prodire postaje, i to esto jednim udarcem, potpuno tehniki. Ako je denisan eljeni ishod, nikakav izbor izmeu tehnikih i netehnikih sredstava, zasnovan na mati, linim kvalitetima ili tradiciji, nije mogu. Nita ne moe da se takmii s tehnikim sredstvima. Izbor je napravljen unapred. Nije u moi pojedinca ili grupe da odlue da slede neki drugi metod, osim tehnikog. Pojedinac je u dilemi: ili e odluiti da sauva slobodu izbora i koristi tradicionalna, lina, moralna ili empirijska sredstva i tako ue u nadmetanje sa silom protiv koje nema ekasne odbrane i koja e ga nuno poraziti; ili e prihvatiti tehniku nunost, gde e on sam biti pobednik, ali samo tako to e sebe nepovratno baciti u tehniko ropstvo. U sutini, on nema slobodu izbora. (str. 154; 101-102) Jednostavno reeno, pokuao sam da na osnovu detaljne analize, izloim konkretno i temeljno tumaenje tehnike. To je jedini cilj ove knjige. (str. 11) AK ELIL (Jacques Ellul, 19121994) : profesor prava, sociolog, teolog i anarhista, autor preko 40 knjiga i 800 autorskih lanaka. Tehnika je njegovo najpoznatije delo. Knjiga u poetku nije izazvala mnogo panje, ali situacija se naglo promenila kada se, na veliko insistiranje Oldosa Hakslija (Aldous Huxley), pojavila na engleskom govornom podruju (1964). Ubrzo je bila prepoznata kao nezaobilazna referenca u razmatranju tehnikog fenomena i istinski socioloki klasik. Njena glavna teza, o autonomnom karakteru i nuno autoritarnom i totalitarnom ishodu svake masivne tehnike organizacije, nastavlja da izaziva oekivanja i savest svih tehnooptimista, nezavisno od njihove ideoloke orijentacije. Ostala vanija dela: Propaganda (1962), Politika iluzija (1965), Carstvo besmisla: umetnost i tehniko drutvo (1980), Anarhija i hrianstvo (1988), U ta verujem (1987), Poniena re (1981), Prisustvo u modernom svetu (1948), Etika slobode (I-II, 197374), itd.

Predgovor autora francuskom izdanju


Razjasnimo najpre neke nesporazume koji se neizbeno javljaju u svakoj raspravi o tehnici. Zadatak ove knjige nije da opie razne tehnike koje, zajedno uzete, ine tehnoloko drutvo. Bila bi potrebna cela biblioteka da bi se opisala bezbrojna tehnika sredstva koja je ovek pronaao, ali takav poduhvat bio bi od male vrednosti. Pored toga, postoji sasvim dovoljno elementarnih radova koji opisuju razne tehnike. esto u se pozivati na neke od tih tehnika, pod pretpostavkom da su njihove primene ili njihovi mehanizmi poznati itaocu. Nemam nameru da svodim raune, pozitivne ili negativne, o tome ta je do sada postignuto pomou tih tehnika ili da poredim njihove prednosti i nedostatke. Neu ponavljati ono to je esto bivalo reeno, da je zahvaljujui tehnologiji skraena radna nedelja, da je porastao ivotni standard i tako dalje; ili, s druge strane, kako se radnik suoio s brojnim tekoama u svom prilagoavanju maini. I zaista, niko nije u mogunosti da naini taan i detaljan pregled ukupnih posledica postojeih tehnika. Mogu se izneti samo fragmentarni i povrni prikazi. Najzad, nije mi namera da donosim etike ili estetske sudove o tehnici. Ljudsko bie je, naravno, ljudsko bie, a ne puka fotografska ploa, tako da njegova posebna taka gledita mora neminovno doi do izraaja. Ali to ne iskljuuje dublju objektivnost. Znak te objektivnosti bie to to e oboavaoci tehnike nesumnjivo smatrati ovo delo pesimistinim, dok e ga tehnofobi smatrati optimistinim. Jednostavno reeno, pokuao sam da na osnovu detaljne analize, izloim konkretno i temeljno tumaenje tehnike. To je jedini cilj ove knjige. ak Elil, 1954.

Predgovor autora za redigovano ameriko izdanje


Na poetku bih hteo da jasno ukaem na usmerenje i nameru ove knjige. Iako deskriptivna, ona ima svoj cilj. Nisam se ograniio na to svoja zapaanja izloim s hladnom objektivnou, kao istraiva koji izvetava ta je otkrio pod soivom svog mikroskopa. Dobro znam da sam i ja ukljuen u tehniku civilizaciju i da je njena istorija ujedno i moja vlastita. Pre bih se mogao uporediti s lekarom ili s ziarem koji opisuje grupnu situaciju u kojoj se zatekao. Lekar se naao usred epidemije, ziar je izloen radijaciji: u takvim situacijama um moe ostati smiren i lucidan, a metod objektivan; ali, celo je bie neizbeno proeto dubokom tenzijom. Iako namerno nisam iao dalje od deskripcije, italac e moda osetiti odreeni pesimizam. Nisam pesimista ni po prirodi, ni po ubeenju, niti imam pesimistika predubeenja. Zanima me samo da li stvari stoje tako ili nekako drugaije. italac koji doe u iskuenje da me nazove pesimistom trebalo bi da preispita sopstvenu savest i da se upita ta ga je navelo na takav sud. Naime, verujem da iza takvog suda uvek stoje prethodno usvojeni metaziki vrednosni sudovi, kao to su, ovek je slobodan; ovek je gospodar stvaranja; ovek uvek prevazilazi tekoe (zato ne i ovu?); ovek je dobar. Ili, opet: Progres je uvek pozitivan; ovekova dua je vena i zato on ne moe biti ugroen. Oni koji se dre takvih uverenja smatrae moj opis tehnike civilizacije netanim i pesimistikim. Od itaoca oekujem samo da se dri injenica i da sebi postavi sledea pitanja: Da li su analizirane injenice neistinite? Da li je analiza pogrena? Da li su zakljuci neosnovani? Da li ima znaajnih previda i propusta? itaocu nee koristiti ako injeninu analizu dovede u pitanje na osnovu sopstvenih etikih ili metazikih predubeenja. italac zasluuje i moe od mene dobiti re da ovde nisam pokuao da dokaem neto. Nisam pokuao da pokaem, recimo, kako je ovek predodreen ili kako je tehnika loa ili bilo ta slino tome. Tu su jo dva razloga koja u itaocu mogu izazvati oseanje pesimizma. Naime, moe osetiti da strogi determinizam, koji je ovde opisan, ne ostavlja nikakav prostor za delotvornu individualnu akciju; ili moe stei takav utisak zato to ne vidi bilo kakvo reenje za probleme o kojima knjiga govori. Ta dva faktora moraju privui nau panju. Kada je re o strogom determinizmu, moram napomenuti da sam se ovde bavio sociolokim razmatranjima, to ukljuuje analizu velikih grupa ljudi i glavnih trendova, ali ne i individualne akcije. Ne sporim postojanje individualne akcije ili neke unutranje sfere slobode. Samo tvrdim da se to ne moe odrediti na najoptijem nivou analize i da ti individualni postupci ili ideje, ovde i sada, nemaju nikakav uticaj na drutvene, politike ili ekonomske mehanizme. S tom tvrdnjom jasno zauzimam pristrasan stav u raspravi izmeu sociolokih kola. Sociologija, po meni, nije dodavanje i kombinovanje individualnih postupaka. Verujem u postojanje kolektivne drutvene injenice, nezavisne od pojedinca. Po meni, individualne odluke se uvek donose u okvirima te drutvene injenice, prethodno uspostavljene i manje ili vie odreujue. Samo sam pokuao da opiem tehniku kao socioloku injenicu. Bavimo se kolektivnim mehanizmima, koji stoje u nekom odnosu s drugim kolektivnim procesima i menjaju politike ili ekonomske strukture. Prema tome, ne treba se uditi to ovde nema osvrta na zasebne, nezavisne inicijative pojedinaca. Jednostavno ne mogu da se bavim sferom individualnog. Ali ne osporavam njeno postojanje. Ne tvrdim da je pojedinac danas odreen u veoj meri nego ranije; pre e biti da je odreen drugaije. 7

Primitivni ovek, opkoljen zabranama, tabuima i obredima, bio je, naravno, drutveno odreen. Ali, iluzija je naalost, veoma rairena misliti da smo postali slobodni zato to smo razbili obru zabrana, tabua i obreda primitivnog oveka. Uslovljeni smo neim novim: tehnikom civilizacijom. Ovde se ne osvrem na prole istorijske periode, u kojima je ovek navodno bio slobodan, srean i nezavisan. Determinizam iz prolosti nas vie ne zanima; s njim je zauvek svreno. Ako se osvrem na prolost, to je samo zato da bih naglasio da dananje determinante ranije nisu postojale i da ljudi nisu morali da se s njima hvataju u kotac. Ljudi iz klasine antike nisu mogli pronai reenja za nae dananje determinizme i uzaludno je u delima Platona ili Aristotela traiti odgovor na pitanje slobode. Ako imamo u vidu da su drutveni mehanizmi uvek vane determinante za pojedinca manje ili vie vane onda tvrdim da smo preli iz jednog skupa determinanti u drugi. Pritisak tih mehanizama je danas veoma snaan; oni deluju u sve irim oblastima i zadiru duboko u ljudski ivot. Oni predstavljaju specino moderan problem. Ipak, taj determinizam ima i drugi aspekt. U iskuenju smo da povodom fenomena opisanih u ovoj knjizi upotrebimo re fatalizam. italac e moda biti sklon da zakljui, ako se sve zaista deava kao to je u knjizi reeno, da je ovek potpuno nemoan kako da sauva svoju linu slobodu, tako i da promeni tok dogaaja. Opet kaem, pitanje je loe postavljeno. Zato u obrnuti celu formulaciju i rei: ako se ovek svako od nas odrekne odgovornosti u odnosu na vrednosti; ako se zadovolji da vodi trivijalan ivot u tehnikoj civilizaciji, sa sve veim prilagoavanjem i uspehom kao jedinim ciljevima; ako odbaci ak i samu pomisao da se odupre tim determinantama, onda e sve desiti kao to sam opisao, a determinante e postati neminovnosti. Ali, u opisivanju drutvenih tokova, oigledno nisam mogao da uzmem u obzir mogue odluke ovog ili onog pojedinca, ak i ako bi te odluke mogle da promene tok drutvenog razvoja. Naime, te odluke nisu vidljive, a ako su zaista line, onda se ne mogu predvideti. Pokuao sam da opiem tehniki fenomen, kakav je danas, i da ukaem na njegov verovatan razvoj. Tu nema fatalizma; to je pre pitanje verovatnoe i ovde sam izneo ono u emu vidim najverovatniji pravac razvoja. Na emu se zasniva to vienje najverovatnije mogunosti? Rekao bih na drutvenim, ekonomskim i politiki fenomenima, kao i na odreenim lancima dogaaja i sekvenci. Ako ne moemo govoriti o zakonitostima, onda makar moemo govoriti o ponavljanjima. Ako ne moemo govoriti o mehanizmima, u strogom smislu te rei, onda moemo govoriti o meuzavisnostima. U ekonomskim fenomenima postoji odreena logika (iako ne i logika u formalnom smislu), koja omoguava neka predvianja. To vai i za sociologiju i, u manjoj meri, za politiku. Ima neke logike u razvoju institucija, koju je lako uoiti. Mogue je, bez pozivanja na matu ili naunu fantastiku, opisati putanju koju e slediti drutveno telo ili kompleks institucija. Ekstrapolacija je sasvim prikladna i nauna kada se paljivo primenjuje. To je ono to smo ovde pokuali. Ali ona nikada ne donosi neto vie od verovatnoe i dogaaji je mogu osporiti. Spoljanji faktori mogu uticati na tok istorije. Verovatni razvoj koji opisujem moe biti prekinut pojavom novog fenomena. Naveu tri primera, namerno veoma razliita, moguih remetilakih fenomena: 1) Ako izbije opti rat i ako uopte bude preivelih, razaranje e biti tako ogromno, a uslovi opstanka toliko izmenjeni, da tehnoloko drutvo vie nee postojati. 2) Ako sve vei broj ljudi postane potpuno svestan opasnosti kojoj tehnoloki svet izlae ovekov lini i duhovni ivot i ako odlue da povrate svoju slobodu tako to e naruiti tok tog razvoja, onda e moja predviana biti obezvreena.

3) Ako Bog odlui da intervenie, ovekova sloboda moe biti spasena promenom svetske istorije ili ovekove prirode. Ali socioloka analiza ne moe razmatrati nijednu od te tri mogunosti. Poslednje dve se nalaze izvan opsega sociologije i suoavaju nas sa idejom o prevratu tako velikih razmera da se njegove posledice ne mogu proceniti. Ali socioloka analiza ne doputa razmatranje takvih mogunosti. Pored toga, prve dve mogunosti ne nude injenice koje bi se mogle analizirati i na kojima bi se mogla utemeljiti bilo kakva projekcija. Njima nema mesta u istraivanju injenica; ne mogu sporiti da se tako neto moe desti, ali to ne mogu racionalno uzeti u obzir. Nalazim se u poziciji lekara koji mora da dijagnostikuje bolest i proceni njen mogui tok, ali koji doputa da Bog moe napraviti udo, da pacijent pokae neoekivanu konstitucionalnu reakciju ili da pacijent, koji boluje tuberkuloze, neoekivano umre od sranog udara. italac mora uvek imati u vidu implicitnu pretpostavku da ako se ovek ne trgne i ne intervenie (ili ako ne intervenie neki nepredvidljiv, ali odluujui fenomen), onda e sve biti kao to sam opisao. itaoca moe obuzeti pesimizam iz jo jednog razloga. Ova studija ne nudi nijedno reenje za otvorene probleme. Postavljaju se pitanja, ali nema odgovora. Namerno sam se suzdrao od iznoenja reenja. Jedan od razloga je to bi takva reenja nuno morala biti teoretska i apstraktna, poto se ona ne mogu videti nigde u postojeim injenicama. Ne kaem da se nee doi do nekog reenja; samo tvrdim da u sadanjoj drutvenoj situaciji nema ak ni nagovetaja reenja, nijedne pukotine u sistemu tehnike nunosti. Svako reenje koje bih mogao predloiti bilo bi idealistiko ili fantastino. Na neki nain bi ak bilo i neasno iznositi reenja: italac bi ih mogao shvatiti kao neto stvarno, a ne samo ktivno. Upoznat sam sa reenjima koja su ponudili Emanuel Monije, Pjer Tilar de arden, Ragnor Fri, an Furastje, or Fridman i drugi. Naalost, sva ona pripadaju oblasti fantazije i nemaju nikakve veze sa stvarnou. U sadanjoj situaciju, ne mogu ih racionalno uzeti u razmatranje. Uglavnom, neu izneti konani sud o sutranjici pre nego to doe. Ne pokuavam da oveka stavljam u lance. Ali insistiram na razlici izmeu dijagnoze i terapije. Pre nego to se nae neki lek, potrebno je detaljno istraiti bolest i pacijenta, obaviti laboratorijska ispitivanja i izolovati virus. Moraju se utvrditi kriterijumi koji e omoguiti prepoznavanje bolesti kada se ona pojavi i opisati pacijentovi simptomi u svakoj fazi njegove bolesti. Taj preliminarni rad je neophodan za eventualno otkrie i primenu leka. Ovim poreenjem ne elim da kaem kako je tehnika bolest drutvenog tela ve samo da ukaem na radnu proceduru. Tehnika suoava oveka s brojnim problemima. Sve dok je prva faza analize nepotpuna, sve dok problemi nisu ispravno postavljeni, beskorisno je predlagati reenja. A pre nego to ispravno postavimo problem, moramo imati precizan opis ukljuenih fenomena. Koliko je meni poznato, ne postoji neki sveobuhvatan i precizan opis injenica, koji bi omoguio ispravno formulisanje problema. Postojei radovi na ovu temu su ili ogranieni na jedan aspekt problema uticaj lmskih slika na nervni sistem, na primer ili predlau reenja bez neophodnog pripremnog istraivanja. Ovu knjigu nudim kao prvi pokuaj uspostavljanja neophodne osnove; potrebno je jo mnogo radova da bi se videlo kakav bi trebalo da bude pravi ljudski odgovor na probleme s kojima se suoavamo. Ali to ne sme navesti itaoca da kae sebi: Dobro, ovde imamo neke informacije o problemu, a drugi sociolozi, ekonomisti, lozo i teolozi nastavie taj rad, tako da mi ostaje samo da malo priekam. To nee ii, jer se problem ne postavlja samo pred naunike i univerzitetske profesore, ve pred sve nas. U pitanju je sam ivot i bie nam potrebna sva energija, domiljatost, mata, dobrota i snaga da bismo savladali nae tekoe. Dok ekamo 9

da specijalisti nastave sa svojim poslom u korist drutva, svako od nas, u sopstvenom ivotu, mora tragati za nainima da se odupre tehnikim determinantama i prevazie ih. Svaki ovek mora preduzeti taj napor, u svim oblastima ivota, u svojoj profesiji i u svojim drutvenim, verskim i porodinim odnosima. Po mom shvatanju, sloboda nije nepromenljiva injenica urezana u ovekovu prirodu i srce. Ona nije neto ugraeno u oveka ili drutvo i besmisleno je posmatrati je kao zakon. Matematike, zike, bioloke, socioloke i psiholoke nauke svuda otkrivaju samo nunosti i determinizme. Tanije, sama stvarnost je kombinacija determinizama, a sloboda se sastoji iz njihovog prevazilaenja. Sloboda nema nikakvog smisla ako nije povezana s nunou, ako ne predstavlja pobedu nad nunou. Rei da je sloboda upisana u ovekovu prirodu, znailo bi da je ovek slobodan zato to se pokorava svojoj prirodi ili, drugim reima, zato to je uslovljen svojom prirodom. To je besmislica. Problem ne treba postavljati kao izbor izmeu biti odreen i biti slobodan. Moramo ga sagledati dijalektiki i rei da je ovek zaista odreen, ali da on moe prevazii nunost i da je sam taj in sloboda. Sloboda nije statina ve dinamina; ona nije zagarantovani interes ve nagrada koju stalno treba osvajati. Onog trenutka kada stane i preda se, ovek postaje predmet determinizma. On je najporobljeniji kada misli da udobno uiva u svojoj slobodi. Najopasniji oblik determinizma u modernom svetu je tehniki fenomen. Nije stvar u tome da ga se reimo ve da ga, u tom inu slobode, prevaziemo. Kako to moemo postii? Jo ne znam kako. Zato je ova knjiga poziv na lino oseanje odgovornosti. Prvi korak u toj potrazi, prvi in slobode, jeste da postanemo svesni nunosti. Sama injenica da ovek moe sagledati, odmeriti i analizirati determinizme koji ga pritiskaju znai da je on u stanju da se suoi s njima i da tako postupa kao slobodan ovek. Ako neko kae, To nisu nunosti; slobodan sam zahvaljujui tehnici ili uprkos tehnici, to e samo potvrditi njegovu potpunu odreenost. Ipak, time to sagledava pravu prirodu tehnikog fenomena i do koje mere ga on liava slobode, ovek se suoava s tim slepim mehanizmom kao svesno bie. Na poetku ovog predgovora rekao sam da ova knjiga ima cilj. Njen cilj je da u itaocu podstakne svest o tehnikoj nunosti i njenom znaenju. To je poziv spavau da se probudi. ak Elil, La Marijer, Pesak, ironda, Francuska, januar, 1964.

10

Napomena itaocu
Smatram da e itaocu biti lake ako na samom poetku pokuam da izloim deniciju tehnike. Cela prva glava je posveena razjanjenju ta ini tehniku u dananjem svetu; ali, kao uvod mora posluiti neka jednostavna ideja, neka denicija. Pojam tehnika, onako kako ga ovde koristim, ne oznaava maine, tehnologiju ili ovu ili onu proceduru za postizanje odreenog cilja. U naem tehnolokom drutvu, tehnika je sveukupnost metoda racionalno razvijenih radi postizanja apsolutne ekasnosti (na datom stepenu razvoja) u svim oblastima ljudskog delovanja. Njene karakteristike su nove; dananja tehnika se ne moe uporediti s bilo ime iz prolosti. Ova denicija nije teoretska konstrukcija. Do nje se dolo ispitivanjem svake aktivnosti i posmatranjem injenica koje govore ta moderni ovek generalno smatra tehnikom, kao i istraivanjem razliitih oblasti za koje specijalisti tvrde da sadre tehniku. U ovoj knjizi, re tehnika koristie se s promenljivim naglaskom na ovom ili onom aspektu te denicije. U nekom trenutku, naglasak moe biti na racionalnosti, u nekom drugom na ekasnosti ili na proceduri, ali opta denicija e ostati ista. Najzad, posmatraemo socioloki aspekt tehnike; to jest, razmotriemo posledice tehnike na drutvene odnose, politike strukture, ekonomske fenomene. Tehnika nije izolovana drutvena injenica (kao to nas izraz tehnologija navodi da pomislimo); ona se nalazi u nekom odnosu sa svim ostalim iniocima u ivotu modernog oveka; ona deluje na socijalne injenice, ali i na sve ostale. Tako i sama tehnika postaje socioloki fenomen i ovde emo je prouavati u tom svetlu. ak Elil, jun, 1963.

11

Glava I: Tehnike
Nijedna drutvena, ljudska ili duhovna injenica modernog sveta nije od tolike vanosti kao tehnika. Ipak, nijedna tema nije tako slabo shvaena. Pokuajmo zato da postavimo neke putokaze za pozicioniranje tehnikog fenomena.

I. Postavka problema
Maine i tehnika
Svaki put kada vidimo re tehnologija ili tehnika, automatski pomislimo na maine. I zaista, na na svet obino gledamo kao na svet maina. Ta predstava koja je zapravo pogrena moe se nai u radovima Oldama (Oldham) i Pjera Dikasea (Pierre Ducass). Ona proistie iz injenice da je maina najoigledniji, najmasovniji i najimpresivniji primer tehnike, kao i istorijski prvi. Ono to se zove istorijom tehnike obino se svodi na istoriju maine; sama ta formulacija je primer navike intelektualaca da sadanje forme smatraju identinim onim iz prolosti. Tehnika je svakako poela s mainom. Sasvim je tano da se sve ostalo razvilo iz mehanike; takoe je sasvim tano da bez maine svet tehnike ne bi postojao. Ali objanjavati situaciju na taj nain ne znai i uiniti je legitimnom. Pogreno je nastaviti s tim meanjem pojmova, tim pre to to vodi ka ideji da se, zato to je maina u izvoru i sreditu tehnikog problema, ceo problem moe sagledati tako to e se posmatrati maina. A to je jo vea greka. Tehnika je sada postala skoro potpuno nezavisna od maine, koja je zaostala daleko iza svog izdanka. Mora se naglasiti da se u ovom trenutku tehnika primenjuje i izvan industrijskog ivota. Porast njene moi danas nije u vezi s poveanom upotrebom maina. Pre e biti da je ravnotea pretegnula na drugu stranu. Maina je ta koja je sada potpuno zavisna od tehnike i predstavlja samo njen mali deo. Ako treba da okarakteriemo dananji odnos izmeu tehnike i maine, mogli bismo rei ne samo da je maina rezultat odreene tehnike, nego i da su njene drutvene i ekonomske primene postale mogue zahvaljujui drugim tehnikim unapreenjima. Maina danas nije ak ni najvaniji aspekt tehnike (iako je moda najspektakularniji); tehnika je preuzela sve ljudske aktivnosti, ne samo proizvodne. S druge take gledita, meutim, maina je duboko simptomatina: ona predstavlja ideal kojem tehnika stremi. Maina je samo i iskljuivo tehnika; ona je ista tehnika, moglo bi se rei. Naime, gde god postoji tehniki faktor on, gotovo neizbeno, dovodi do mehanizacije: tehnika pretvara u mainu sve ega se dotakne. Postoji i drugi odnos izmeu tehnike i maine, koji dopire do same sri problema nae civilizacije. Uobiajeno je rei (i svi se u tome slau) kako je maina stvorila neljudski ambijent. Maina, tako karakteristina za devetnaesti vek, naglo je stupila u drutvo koje s politike, institucionalne i ljudske take gledita nije bilo stvoreno da je prihvati i ovek je s tim morao da se nosi najbolje to je mogao. ovek danas ivi u uslovima koji su manje nego ljudski. Pogledajmo prenaseljenost naih velikih gradova, sirotinjska predgraa, nedostatak prostora, vazduha, vremena, mrane ulice i kiljava svetla koja meaju no i dan. Pomislimo na nae dehumanizovane fabrike, naa nezadovoljena ula, nae zaposlene ene, nae otuenje od prirode. ivot u takvom okruenju nema smisla. Pogledajmo na 12

javni prevoz, u kojem je ovek beznaajniji od paketa; nae bolnice, u kojima je samo broj. A to ipak nazivamo progresom . . . Jo i buka, taj monstrum koji prodire u nas, u svako doba noi, bez prestanka. Beskorisno je besneti protiv kapitalizma. Nije kapitalizam stvorio na svet; stvorila ga je maina. Detaljne studije, pisane s namerom da dokau suprotno, sahranile su ono oigledno ispod tona tampanog papira. Stoga, ako ne elimo da izigravamo demagoge, moramo ukazati na krivca. Maina je antisocijalna, kae Luis Mamford (Lewis Mumford). Ona, zbog svog progresivnog karaktera, tei najakutnijim oblicima ljudske eksploatacije. Maina je zauzela svoje mesto u drutvenom miljeu koji nije bi stvoren za nju i zato je stvorila neljudsko drutvo u kojem ivimo. Prema tome, kapitalizam je bio samo jedan aspekt dubokog poremeaja devetnaestog veka. Da bi se povratio red, bilo je potrebno dovesti u pitanje sve osnove tog drutva njegove drutvene i politike strukture, njegovu umetnost i nain ivota, njegov komercijalni sistem. Ali, postavimo mainu na vrh i ona e oboriti sve to ne moe izdrati njenu ogromnu teinu. Zbog toga sve mora biti prevrednovano u odnosu na mainu. A upravo to je uloga koju igra tehnika. U svim oblastima ona je napravila inventar onoga to moe da iskoristi, svega to se moe uskladiti s mainom. Maina nije mogla da se integrie u drutvo devetnaestog veka nju je integrisala tehnika. Stare kue, neprilagoene radnicima, sruene su; na njihovom mestu izgraen je novi svet, koji je zahtevala tehnika. Tehnika ima dovoljno mehanikog u svojoj prirodi da bi joj to omoguilo da se nosi s mainom; ali, ona prevazilazi i transcendira mainu zato jer ostaje u tesnom dodiru s ljudskim poretkom. Metalni monstrum nije mogao zauvek da mui oveanstvo. U tehnici je naao gospodara podjednako tekog i neeksibilnog kao to je i on sam. Tehnika integrie mainu u drutvo. Ona konstruie onu vrstu sveta koja je potrebna maini i uvodi poredak tamo gde je nesuvislo udaranje maine napravilo hrpe ruevina. Ona pojanjava, ureuje i racionalizuje; ona u domenu apstraktnog ini ono to je maina uinila u domenu rada. Ona je ekasna i svuda donosi ekasnost. tavie, tehnika je tedljiva u korienju maine, koja se obino koristila da bi se sakrile manjkavosti organizacije. Maine su legitimizovale drutvenu neekasnost, kae Mamford. S druge strane, tehnika vodi ka racionalnijoj i preciznijoj upotrebi maina. Ona postavlja maine tano tamo gde one treba da budu i zahteva od njih samo ono to treba da rade. Tako dolazimo do dva oprena oblika drutvenog rasta. Anri Guiton (Henri Guitton) kae: Drutveni rast je ranije bio reeksan ili instinktivan, to znai nesvestan. Ali nove okolnosti (maina) sada nas primoravaju da prepoznamo jednu vrstu drutvenog razvoja koji je racionalan, inteligentan i svestan. Moemo se zapitati da li to oznaava poetak ne samo ere prostorno ogranienog, ve i ere svesnog sveta. Sveobuhvatna tehnika je zapravo svest mehanizovanog sveta. Tehnika integrie sve. Ona izbegava okove i senzacionalne dogaaje. ovek nije prilagoen svetu elika; tehnika je ta koja ga prilagoava. Ona menja ureenje ovog slepog sveta tako da ovek moe biti deo njega bez sudaranja s njegovim grubim ivicama, bez strepnje da e biti preputen neljudskom. Tehnika tako obezbeuje model, ona odreuje stavove koji treba da vae jednom zauvek. Teskoba koju je u oveku probudila turbulencija maine ublaena je utenim hukom uniciranog drutva. Sve dok je tehniku predstavljala iskljuivo maina moglo se govoriti o oveku i maini. Maina je ostajala spoljanji subjekt, a ovek je (iako pod njenim znaajnim uticajem u svom profesionalnom, privatnom i psihikom ivotu) ipak bio manje zavisan. Bio je u mogunosti da se potvrdi odvojeno od maine, da zauzme stav u odnosu na nju.

13

Ali kada tehnika prodre u sve oblasti ivota, ukljuujui i ljudsku, ona prestaje da bude neto spoljanje u odnosu na oveka i postaje sama njegova sutina. Ona vie ne stoji licem u lice s ovekom, nego se integrie s njim i postepeno ga apsorbuje. U tom smislu tehnika je radikalno drugaija od maine. Taj preobraaj, tako vidljiv u modernom drutvu, posledica je injenice da je tehnika postala autonomna. Kada tvrdim da tehnika dovodi do mehanizacije, time ne ukazujem na prostu injenicu ljudskog prilagoavanja maini. Naravno, takvo prilagoavanje postoji, ali ono je izazvano delovanjem maine. Ono s ime se ovde sreemo je, meutim, vrsta mehanizacije sama po sebi. Ako bismo maini mogli pripisati superiorni oblik ekspertize, onda je mehanizacija koja sledi iz tehnike primena tog vieg oblika na sve domene do tada strane maini; moemo rei da je tehnika karakteristina upravo za taj prostor, u kojem sama maina ne igra nikakvu ulogu. Kardinalna je greka misliti kako su tehnika i maina ekvivalentne; od samog poetka moramo se uvati tog pogrenog shvatanja.

Nauka i tehnika
Gotovo odmah nailazimo i na sledei problem. Istina, to je jo jedan pons asinorum 1; ovek okleva i da ga spomene, poto je to pitanje bilo tako esto razmatrano. Odnos izmeu nauke i tehnike je standardni predmet diplomskih radova sa svim zamkama eksperimentalne nauke devetnaestog veka. Svi smo uili kako je tehnika primena nauke; jo specinije (poto je nauka ista spekulacija), tehnika gurira kao taka dodira materijalne realnosti i naune formule. Ali ona se pojavljuje i kao praktian proizvod, kao primena formula na praktini ivot. Taj tradicionalni pogled je u osnovi pogrean. On uzima u obzir samo jednu kategoriju nauke i samo kratak vremenski period: on vai samo za zike nauke i za devetnaesti vek. Zato se na njemu ne moe zasnovati opte razmatranje, kao ni aktuelni pregled situacije, to ovde pokuavamo. Nekoliko jednostavnih zapaanja bie dovoljno da razrue nae poverenje u takve poglede. Istorijski, tehnika je prethodila nauci; ak je i primitivni ovek bio upoznat s nekim tehnikama. Prve tehnike helenistike civilizacije bile su orijentalne; one nisu bile izvedene iz grke nauke. Prema tome, istorijski posmatrano, odnos nauke i tehnike je takav da bi one trebalo da zamene mesta. Ipak, tehnika je poela da se razvija i iri tek poto se pojavila nauka; da bi napredovala, tehnika je morala da eka na nauku. Bertran il (Bertrand Gille) je, iz te istorijske perspektive, ispravno primetio: Tehnika je preko uzastopnih eksperimenata postavila probleme, izvela osnovne pojmove i otkrila etiri osnovna elementa, ali je morala da eka na reenja koja je obezbedila nauka. U sadanjem dobu i najpovrniji pregled otkriva potpuno drukiji odnos. U svakom sluaju, jasno je da granica izmeu tehnike i naune aktivnosti uopte nije jasno denisana. Kada govorimo o tehnici u istorijskoj nauci, mislimo na izvesnu vrstu pripremnog rada: na tekstualno istraivanje, itanje, uporeivanje, izuavanje spomenika, kritiku i tumaenje. Sve to predstavlja skup tehnikih operacija iji je prvi cilj interpretacija, a zatim istorijska sinteza, to je pravi posao nauke. I tu, ponovo, tehnika dolazi prva. ak i u zici, u nekim sluajevima, tehnika prethodi nauci. Najpoznatiji primer je parna maina, isto postignue eksperimentalnog duha. Niz izuma i poboljanja Salomona de Koa
1

Pons asinorum: magarei most, prvo mesto u Euklidovim Elementima na kojem se testira inteligencija itaoca. (Prim. prev.)

14

(Salomon de Caus), Kristijana Hajgensa (Christian Huygens), Denija Papena (Denis Papin), Tomasa Sejverija (Thomas Savery) i ostalih, oslanja se na praktini pristup pokuaja i uenja na grekama. Nauno objanjenja razliitih fenomena koji su u tom izumu sadrani doi e mnogo kasnije, posle dva veka, a ak ni tada ih nije bilo lako formulisati. Ni danas ne postoji automatska veza izmeu nauke i tehnike. Taj odnos nije tako jednostavan; izmeu njih ima sve vie interakcija. Danas sva nauna istraivanja pretpostavljaju ogromne tehnike pripreme (kao, na primer, u atomskim istraivanjima). I vrlo esto se deava da neka jednostavna tehnika modikacija omogui dalji nauni progres. Kada tehnika sredstva ne postoje, nauka ne napreduje. Majklu Faradeju (Michael Faraday) su bila poznata najnovija otkria o strukturi materije, ali on nije mogao da formulie precizne teorije zato to tehnike za proizvodnju vakuuma jo nisu postojale. Nauni rezultati su morali da saekaju visokovakuumske tehnike. Medicinsku vrednost penicilina je 1912. otkrio jedan francuski lekar, ali on nije raspolagao sredstvima za proizvodnju i konzerviranje penicilina, to je izazvalo nepoverenje u to otkrie i dovelo do njegovog naputanja. Veina laboratorijskih istraivaa su tehniari koji obavljaju zadatke veoma udaljene od onoga to se najee zamilja kao nauni rad. Istraivaki radnik nije vie usamljeni genije. Kao to Robert Junk (Robert Jungk) kae: On radi kao lan tima i voljan je da se odrekne svoje slobode istraivanja i linog priznanja u zamenu za potporu i opremu koje mu prua velika laboratorija. Te dve stvari su neizbeni uslovi bez kojih on ne moe ni da sanja o ostvarenju svojih projekata . . . ini se da ista nauka ustupa mesto primenjenoj nauci, koja s vremena na vreme dostie blistave vrhunce, posle kojih novo tehniko istraivanje postaje mogue. Obrnuto, neke tehnike modikacije kod aviona, na primer koje mogu izgledati jednostavne i mehanike, zahtevaju sloen nauni rad. Dostizanje nadzvunih brzina je jedan od takvih problema. Prema dobro promiljenom stavu Norberta Vinera (Norbert Wiener), mlaa generacija istraivaa u SAD sastoji se prevashodno od tehniara, koji uopte nisu sposobni da se bave istraivanjem bez pomoi maina, velikih timova i ogromnih suma novca. Odnos izmeu nauke i tehnike postaje jo nejasniji kada uzmemo u obzir nove oblasti, koje nemaju granica. Gde bioloka tehnika poinje, a gde se zavrava? ta moemo zvati tehnikom u modernoj psihologiji i sociologiji, poto je u primeni tih nauka sve tehnika? Ali nije primena ono to karakterie tehniku, jer bez tehnike (koja joj prethodi ili je s njom istovremena) nauka ne moe da postoji. Ako se odreknemo tehnike, naputamo domen nauke i ulazimo u domen hipoteza i teorije. Dokazaemo da je u politikoj ekonomiji (uprkos nedavnim naporima ekonomista da razgranie nauku i ekonomske tehnike) upravo ekonomska tehnika ta koja ini samu sutinu ekonomske misli. Vaei temelji su zaista bili uzdrmani. Ali problem tih odnosa, s obzirom na ogromne razmere tehnikog sveta i smanjivanje onog naunog, moe izgledati kao akademski problem zanimljiv samo lozoma, kao spekulacija bez sadraja. Danas nisu granice nauke u pitanju, nego granice oveka, dok je tehniki fenomen mnogo znaajniji u odnosu na ljudsku situaciju nego na naunu. Nauka vie nije referenca za denisanje tehnike. Ne moramo ovde stremiti lozoji nauke ili da utvrdimo, idealno ili intelektualno, kakvi su odnosi izmeu akcije i nauke. Ono to moramo uraditi jeste da pogledamo oko sebe i primetimo neke oigledne stvari, koje izgleda izmiu prepametnim lozoma. Nije re o tome da se minimizira vanost naune aktivnosti, ve da se prepozna da je nauna aktivnost zapravo potisnuta tehnikom aktivnou, u tolikoj meri da se nauka vie ne moe zamisliti bez svog tehnikog rezultata. Kao to je arl Kamiel (Charles Camichel)

15

uoio, nauka i tehnika su povezanije nego ikad. Sama injenica da tehnike napreduju velikom brzinom zahteva odgovarajui nauni napredak i inicira opte ubrzanje. Pored toga, tehnike se odmah stavljaju u upotrebu. Interval koji tradicionalno deli nauno otkrie i njegovu primenu u svakodnevnom ivotu neprestano se smanjuje. im se napravi neko otkrie, trai se neka konkretna primena. Kapital ili drava postaju zainteresovani i otkrie ulazi u javni prostor pre nego to bilo ko ima priliku da promisli sve posledice ili prepozna njegov puni domet. Naunik bi mogao da deluje opreznije, mogao bi se ak plaiti da svoja paljivo proraunata laboratorijska otkria pusti u svet. Ali kako se moe odupreti pritisku injenica? Kako se moe odupreti pritisku novca? Kako da se odupre uspehu, publicitetu, javnom priznanju? Ili optem stanju duha, za koje je tehnika primena poslednja re? Kako da se odupre elji da nastavi svoja istraivanja? To su dileme dananjeg istraivaa. On e ili dozvoliti da njegova otkria budu tehniki primenjena ili biti prinuen da prekine svoja istraivanja. Takva je bila i dilema atomskih ziara koji su videli da im samo laboratorije u Los Alamosu mogu obezbediti tehnike instrumente neophodne za nastavak rada. Prema tome, drava ima vrlo realan monopol i naunik mora da prihvati njene uslove. Kao to je izjavio jedan od atomskih naunika: Ono to me dri ovde jeste mogunost da za svoj rad koristim specijalni mikroskop, koji ne postoji nigde drugde (Junk). Naunik nije vie u mogunosti da istraje: ak je i nauka, naroito velianstvena nauka naeg doba, postala samo element tehnike, pko sredstvo (Marcel Mauss). Ovde zaista imamo poslednju re: nauka je postala instrument tehnike. Kasnije emo razmotriti kako je dolo do toga da tehnika prui takav impuls naunom utilitarizmu da je nekoristoljubivo istraivanje postalo nemogue. Oduvek je bilo neophodno imati nauku kao osnovu, ali nauno i tehniko istraivanje danas se jedva mogu razdvojiti. Zaista, moda e naa sveprodirua tehnika (to je delimino Ajntajnova misao) na kraju uiniti nauku sterilnom. esto u koristiti pojam tehnika umesto ee korienog pojma nauka i oznaavati kao tehnike rad koji se obino naziva naunim. Razlog je bliska veza tehnike i nauke koju sam istakao i o kojoj u kasnije raspravljati detaljnije.

Organizacija i tehnika
Trei element e nam pomoi da jasnije formuliemo na problem. Ve sam istakao da pojam tehnika moramo shvatiti u irem smislu. Ali neki autori, koji ne ele da odstupe od tradicionalne lingvistike upotrebe, radije se pridravaju njegovog sadanjeg znaenja i trae drugi izraz da bi oznaili fenomen koji ovde opisujemo. Prema Arnoldu Tojnbiju (Arnold Toynbee), istorija se deli na tri perioda i sada se nalazi u fazi prelaza iz tehnikog perioda u period organizacije. Slaem se s Tojnbijem da mehanika tehnika vie ne karakterie nae doba. Ma koliko da mehanika tehnika ostaje vana i impresivna, ona je samo dodatak drugim faktorima koji su presudniji, iako manje spektakularni. Mislim na ogroman udeo organizacije u svakoj oblasti, a prepoznavanje te injenice je navelo Dejmsa Bernama (James Burnham) da napie Upravljaku revoluciju (The Managerial Revolution). Ali ne mogu se saglasiti s Tojnbijem u njegovom izboru pojmova, niti s granicom koju povlai izmeu tehnikog perioda i perioda organizacije. U njegovoj nepotpunoj koncepciji tehnike ostaje meanje maine i tehnike. On je ograniio podruje tehnike na ono to je ona bila u prolosti, ne uzimajui u obzir ta ona predstavlja danas. U stvarnosti, ono to Tojnbi zove organizacijom, a Bernam upravljakom akcijom, jeste tehnika primenjena na drutveni, ekonomski ili administrativni ivot. ta je, ako ne 16

tehnika, organizacija denisana na sledei nain: Organizacija je proces koji se sastoji iz dodeljivanja odgovarajuih zadataka pojedincima ili grupama tako da se na ekasan i ekonomian nain, usaglaavanjem i kombinacijom svih njihovih aktivnosti, ostvare dogovoreni ciljevi (Sheldon). To vodi do standardizacije ekonomskog i administrativnog ivota, kao to je Antoan Ma (Antoine Mas) vrlo dobro pokazao. Standardizacija znai reiti unapred sve probleme koji bi moda mogli da ometu funkcionisanje neke organizacije. Nije re o tome da se inspiraciji, otroumnosti, niti ak inteligenciji prepusti da pronae reenje kada iskrsne neka tekoa, nego o tome da se na neki nain predvide i tekoa i njeno reenje. Od tog trenutka, standardizacija stvara bezlinost, u smislu da se organizacija vie oslanja na metode i instrukcije nego na pojedince. Tako dobijamo sva obeleja tehnike. Organizacija je tehnika i Andre L. A. Vensan (Andr L. A. Vincent) ima dobre razloga da pie: Pribliiti se optimalnoj kombinaciji faktora ili optimalnoj dimenziji znai . . . postii tehniki napredak u obliku bolje organizacije. Sigurno e se postaviti pitanje: kakva je svrha rasprave o tim pojmovima, poto se, na kraju krajeva, slaemo s Tojnbijem? Ali ovakva razmatranja su vana: Tojnbi razdvaja vekove i fenomene koji treba da ostanu jedinstveni. On eli da verujemo kako je organizacija neto drukije od tehnike, da je ovek na neki nain otkrio novo polje delovanja i nove metode, i da organizaciju moramo izuavati kao novi fenomen, iako ona to nije. Naprotiv, treba insistirati na kontinuitetu tehnikog procesa. Proces je taj koji poprima novi aspekt (rekao bih, svoj pravi aspekt) i razvija se u svetskim razmerama. Kakve su posledice toga? Prva je da e zbog primene mehanike tehnike na administraciju i sve sfere ivota, tako nastali problemi poprimiti razmere koje su u ovom trenutku nesagledive. Tojnbi veruje kako je ta organizacija koja nasleuje tehniku na neki nain njena protivtea i lek (to je uteni pogled istorije). Ali meni se ini da je tano neto sasvim suprotno, da taj razvoj uveava tehnike probleme, tako to nudi parcijalna reenja starih problema, pri emu sam poiva na istim onim metodima koji su prvobitno i stvorili probleme. To je prastari postupak kopanja nove rupe da bi se zatrpala stara. Druga posledica: ako je ono emu smo svedoci samo proirenje domena tehnike, ono to je prethodno reeno o mehanizaciji postaje razumljivo. Tojnbi pie o organizaciji kao o fenomenu iji se efekti jo ne mogu sagledati. Meutim, moemo biti sigurni da e tehnika na kraju sve asimilirati u mainu; ideal kojem tehnika stremi je mehanizacija svega to joj se nae na putu. Prema tome, jasno je da je moje protivljenje Tojnbiju, iako naizgled samo verbalno, znaajno. Tehniko doba nastavlja da napreduje i ak ne moemo rei ni da je na vrhuncu svoje ekspanzije. Neka presudna osvajanja tek predstoje osvajanje oveka, izmeu ostalog i teko je videti ta bi tehniku moglo spreiti da ih ostvari. Zato je sada, ak i ako to nije pitanje nekog novog faktora, makar jasno ta taj fenomen obuhvata i ta on znai.

Denicije
Kada prestanemo da poistoveujemo tehniku i mainu, primeujemo da denicije tehnike na koje moemo naii ne odgovaraju dokazanim injenicama. Marsel Mos (Marcel Mauss), sociolog, odlino je shvatio problem i dao razne denicije tehnike, od kojih su neke izvanredne. Uzmimo jednu koja je otvorena za kritiku i koja nam tako moe pomoi da nae ideje formuliimo jo preciznije: Tehnika je grupa pokreta, akcija uopte, veinom manuelnih, organizovanih i tradicionalnih, koje su udruene da bi se postigao neki poznati cilj, na primer ziki, hemijski ili organski.

17

Ova denicija je savreno valjana za sociologa koji se bavi primitivnim. Ona nudi, kao to Mos pokazuje, niz prednosti. Na primer, ona iz oblasti tehnike eliminie pitanja religije i umetnosti (magiju, meutim, treba svrstati u tehnike, kao to emo videti kasnije). Ali te prednosti su primenljive samo iz istorijske perspektive. Iz savremene perspektive ova denicija je nedovoljna. Moe li se rei da je tehnika razrade ekonomskog plana (to je isto tehnika operacija) posledica pokreta koje opisuje Mos? Nikakvo posebno kretanje ili ziki in nisu u to ukljueni. Ekonomski plan je isto intelektualna operacija, koja je ipak tehnika. Kada razmotrimo Mosovu tvrdnju da je tehnika ograniena na manuelnu aktivnost, neadekvatnost njegove denicije postaje jo oiglednija. Veina tehnikih operacija danas nije manuelna. Bez obzira da li su maine zamena za oveka ili tehnika postaje intelektualna, najvanija sfera u svetu (zato to u njoj lei seme budueg razvoja) danas teko da je manuelni rad. Istina, manuelni rad je jo uvek osnova mehanike operacije i valjalo bi da imamo na umu Jingerov (Friedrich Georg Jnger) glavni argument protiv iluzije tehnikog progresa. On smatra da to je tehnika savrenija zahteva sve vie sekundarnog manuelnog rada; i nadalje, da se obim manuelnih operacija poveava bre nego obim onih mehanikih. Moe biti da je tako, ali najvanija crta dananjih tehnika jeste da one ne zavise od manuelnog rada ve od organizacije i rasporeda maina. Spreman sam da prihvatim re organizovan, onako kako je Mos koristi u svojoj deniciji, ali moram se razii s njim u upotrebi rei tradicionalan. A to je ono to razlikuje tehnike dananjice od onih iz prethodnih civilizacija. Istina je da je u svim civilizacijama tehnika postojala kao tradicija, to jest, kao prenos nasleenih procesa koji polako sazrevaju i jo sporije se menjaju; koji se razvijaju pod pritiskom okolnosti zajedno s drutvenim organizmom i stvaraju automatizme koji postaju nasledni i bivaju integrisani u svaki novi oblik tehnike. Ali kako je mogue ne primetiti da nita od toga danas ne vai? Tehnika je postala autonomna; ona je oblikovala sveoubuhvatni svet koji potuje samo sopstvene zakone i odbacuje sve tradicije. Tehnika se vie ne oslanja na tradiciju nego na prethodne tehnike procedure; njena evolucija je suvie brza, suvie uznemiravajua da bi se mogla integrisati sa starijim tradicijama. Ta injenica, kojom emo se kasnije opirnije baviti, objanjava i zato nije sasvim tano da tehnika jemi rezultat koji je unapred poznat. To je tano ako imamo u vidu samo korisnika: voza automobila zna da moe oekivati da e ii bre kada nagazi na gas. Ali ak i u oblasti mehanikog, s napretkom tehnike servomehanizama, taj aksiom vie ne vai. U tim sluajevima, maina se sama prilagoava tokom rada; sama ta injenica oteava predvianje konanog ishoda njene aktivnosti. To postaje jasno kada se ne posmatra upotreba, ve tehniki progres mada su danas te dve stvari tesno povezane. Sve je manje tano tvrditi kako korisnik moe raunati na dugotrajno posedovanje tehnike ije rezultate moe predvideti; stalni pronalasci neprestano remete njegove navike. Konano, izgleda da Mos misli da ostvareni ciljevi pripadaju hemijskom ili zikom poretku. Ali danas uoavamo da tehnike idu dalje od toga. Psihoanaliza i sociologija su prele u sferu tehnike primene; primer za ovo je i propaganda. Tu je prisutno dejstvo moralnog, psihikog i duhovnog karaktera. Meutim, to je ne spreava da bude tehnika. Ali ono o emu govorimo jeste svet koji je nekada bio preputen pragmatskom pristupu, a sada je preuzet od strane metoda. Prema tome, moemo rei da Mosova denicija, koja je vaila za tehniku do devetnaestog veka, nije primenljiva na nae vreme. U tom pogledu Mos je bio rtva sopstvenih istraivanja primitivnih naroda, kao to to njegova klasikacija tehnike jasno pokazuje (sakupljanje hrane, pravljenje odee, transport itd.).

18

Sledei primeri neadekvatnih denicija potiu od ana Furastjea (Jean Fourasti) i drugih koji slede istu liniju istraivanja. Za Furastjea, tehniki progres je rast obima proizvodnje postignut kroz ksnu koliinu sirovina ili ljudskog rada to jest, to poveanje dobiti moe doneti samo tehnika. On dalje kae kako se ta teorema moe analizirati iz tri aspekta. Kada je re o dobiti u vrsti, tehnika je ta koja omoguava upravljanje sirovinama radi dobijanja nekog predenisanog proizvoda; u sluaju nansijske dobiti, tehnika omoguava porast proizvodnje kroz poveanje kapitalnih investicija; u sluaju dobiti u ljudskom radu, tehnika je ta koja poveava koliinu rada koju proizvodi ksirana jedinica ljudskog rada. S tim u vezi, moramo se zahvaliti Furastjeu na ispravci Jingerove greke Jinger suprotstavlja tehniki i ekonomski progres, jer bi oni, po njemu, morali biti protivreni; Furastje pokazuje da se oni, naprotiv, podudaraju. Uprkos tome, moramo prigovoriti njegovoj deniciji tehnike zbog njene potpune proizvoljnosti. Ona je proizvoljna pre svega zato to je isto ekonomska i razmatra samo ekonomsku dobit. Postoje brojne tradicionalne tehnike koje nisu zasnovane na tenji za ekonomskom dobiti, niti imaju ekonomski karakter. To su upravo one tehnike na koje Mos aludira u svojoj deniciji i koje jo postoje. Meu bezbrojnim tehnikama postoje mnoge koje nemaju nita zajedniko sa ekonomskim ivotom. Uzmimo na primer tehniku vakanja zasnovanu na nauci o ishrani ili sportske tehnike, kao u pokretu mladih izviaa u tim sluajevima moemo videti neku vrstu dobiti, ali ta dobit ima malo ta zajednikog sa ekonomijom. U drugim sluajevima postoje ekonomski rezultati, ali oni su od drugorazrednog znaaja i ne mogu se smatrati karakteristinim. Uzmimo, na primer, modernu raunsku mainu. Reavanje jednaina od sedamdeset nepoznatih, to je neophodno u nekim ekonomskim istraivanjima, nemogue je bez korienja elektronske raunske maine. Ipak, njena vanost se ne meri ekonomskom produktivnou koja proizilazi iz njene upotrebe. Druga kritika koja se moe uputiti Furastjeovoj deniciji je da on tehnici pripisuje iskljuivo produktivni karakter. Rast obima proizvodnje je ak ui koncept nego dobit. Tehnike koje su postigle najvei razvoj uopte nisu tehnike proizvodnje. Na primer, tehnike staranja o ljudima (hirurgija, psihologija i tako dalje) nemaju veze s produktivnou. Najsavremenije tehnike destrukcije jo manje imaju veze s produktivnou; atomske i hidrogenske bombe, kao i nemake bombe Fau-1 i Fau-2 su sve redom primeri najmonijih tehnikih tvorevina ljudskog uma. Ljudska otroumnost i mehanike vetine danas se iskoriavaju na naine koje nemaju mnogo veze s produktivnou. Nita se ne moe meriti sa savrenstvom naih ratnih maina. Ratni brodovi i borbeni avioni su daleko savreniji nego njihovi pandani u civilnom ivotu. Organizacija armije transport, snabdevanje, administracija mnogo je preciznija nego bilo koja civilna organizacija. Najmanja greka u oblasti ratovanja kotala bi bezbrojnih ivota i bila bi merena pojmovima pobede ili poraza. Kakva je tu dobit? Vrlo mala, ukupno uzev. Gde je produktivnost? Ona ne postoji. Vensan, u svojoj deniciji, na slian nain pominje produktivnost: Tehniki progres je relativna varijacija u svetskoj proizvodnji, u datoj sferi, izmeu dva data perioda. Ova denicija, svakako korisna sa ekonomskog stanovita, odmah ga dovodi do dileme. On je prinuen da razlikuje tehniki progres od progresa tehnike (koji odgovara napretku na svim poljima) i da te dve stvari razlikuje od tehnikog progresa, u pravom smislu, koji se odnosi na varijacije u produktivnosti. Taj progres sledi iz prirodnih uslova, jer je u svojoj deniciji Vensan prinuen da prizna kako tehniki progres ukljuuje prirodne fenomene (manje ili vee zalihe rude, zemljita, itd.), koji su po deniciji potpuno suprotni tehnici! Te jezike akrobacije i cepidlaenja dovoljan su dokaz ispraznosti takve denicije, koja cilja na samo jedan aspekt tehnikog progresa i ukljuuje elemente koji ne pripadaju 19

tehnici. Na osnovu takve denicije, Vensan zakljuuje da je tehniki progres spor. Ali ono to vai za ekonomsku produktivnost ne vai za tehniki progres u celini. Ako posmatramo tehniku lienu celog jednog dela, i to onog najprogresivnijeg, onda se zaista moe tvrditi kako ona sporo napreduje. Ta apstrakcija postaje jo varljivija kada neko tvrdi kako moe da meri tehniki progres. Denicija koju predlae Furastje je netana, jer iskljuuje sve to se ne odnosi na proizvodnju, kao i sve efekte koji nisu ekonomski. Ta tendencija da se tehniki problem redukuje na dimenzije tehnike proizvodnje prisutna je u radovima i tako obavetenih naunika kao to je or Fridman (Georges Friedmann). U uvodu za Uneskov Kolokvijum o tehnici, ini se da Fridman polazi od vrlo iroke denicije. Ali ve u drugom pasusu, bez upozorenja, sve poinje da redukuje na nivo ekonomske proizvodnje. ta je uzrok tom ograniavanju problema? Jedan inilac bi mogao biti preutni optimizam, potreba da se tehniki progres smatra bezuslovno pozitivnim to dovodi do isticanja najpozitivnijih aspekata tehnikog progresa, kao da su oni jedini. To je moda vodilo Furastjea, ali izgleda da ne vai u Fridmanovom sluaju. Verujem da se njegov nain razmiljanja moe objasniti pristupom naunog uma. Svi aspekti proizvodnih tehnika mehaniki, ekonomski, psiholoki, socioloki bili su podvrgnuti bezbrojnim specijalizovanim studijama; na osnovu toga, poinjemo da na precizniji i nauniji nain sagledavamo odnos izmeu oveka i industrijske maine. Poto naunik mora da koristi materijal koji mu je pri ruci i poto ne znamo skoro nita o odnosu oveka i automobila, telefona ili radija, i apsolutno nita o odnosu oveka i struktura moi ili o sociolokim posledicama ili drugim aspektima tehnike, naunik se nesvesno kree ka sferi onog to je nauno poznato i pokuava da celo pitanje ogranii na to. U tom naunom stavu prisutan je jo jedan element: spoznati se moe samo ono to je izraeno (ili se makar moe izraziti) brojevima. Da bi pobegao od takozvanog proizvoljnog i subjektivnog, da bi izbegao etike ili knjievne sudove (koji su, kao to svi znaju, trivijalni i bez osnove), naunik se mora okrenuti brojevima. Najzad, kakvom se zakljuku neko moe nadati na osnovu isto kvalitativne tvrdnje da je radnik premoren? Ali kada biohemija omogui da se zamor izrazi numeriki, najzad postaje mogue da se zamor radnika uzme u obzir. Tada postoji i nada da e se pronai reenje. Ali ceo jedan domen efekata tehnike i zaista najvei ne moe se svesti na brojeve; i to je upravo onaj domen koji razmatramo u ovom radu. Ipak, poto se ono to bi se o tome mogli rei oigledno ne moe uzeti ozbiljno, za naunika je bolje da zamuri i tretira to kao lani problem ili da ga jednostavno smatra nepostojeim. Nauni stav se najee sastoji od negiranja bilo ega to ne pripada vaeem naunom metodu. Problem industrijske maine je, meutim, numeriki u skoro svim svojim aspektima. Na taj nain, cela tehnika se nehotino svodi na numeriko pitanje. Kod Vensana je to namerno, to pokazuje njegova denicija: Prihvatamo kao tehniki progres svaku vrstu progresa . . . pod uslovom da se moe tretirati na numeriki pouzdan nain. ini se da denicija tehnike H. D. Lasvela (H. D. Laswell), kao skupa postupaka kojima se raspoloivi resursi koriste radi postizanja nekih vrednosnih ciljeva , takoe sledi gore citirane konvencije i obuhvata samo industrijsku tehniku. Ovde se moe postaviti pitanje da li tehnika zaista doputa realizaciju vrednosti. Meutim, ako je suditi po Lasvelovim primerima, on svoju deniciju postavlja krajnje iroko. On prilae spisak vrednosti i odgovarajue tehnike. Na primer, kao vrednosti navodi bogatstvo, mo, blagostanje, ljubav; a kao tehnike, tehnike vladanja, proizvodnje, medicinske i porodine tehnike i tako dalje. Lasvelov koncept vrednosti moe izgledati pomalo udno; izraz oigledno nije prikladan. Ali ono to ima da kae ukazuje na to da tehnikama pripisuje njihov pun opseg. Pored toga, 20

on sasvim jasno tvrdi da treba pokazati uticaj tehnike ne samo na neive objekte nego i na ljude. Prema tome, u znatnoj meri se slaem s njegovim shvatanjem.

Tehnika operacija i tehniki fenomen


Sa ovih nekoliko putokaza, moemo pokuati da formuliemo ako ne potpunu, onda makar priblinu deniciju tehnike. Ali moramo imati na umu sledee: ne zanimaju nas razne pojedinane tehnike. Svako upranjava neku posebnu tehniku i teko je upoznati svaku od njih. Ipak, u toj velikoj raznovrsnosti moemo nai neke zajednike take, izvesne tendencije i principe koje sve one dele. Nezgrapno je zvati ta zajednika svojstva Tehnikom s velikim T; niko ne bi prepoznao svoju posebnu tehniku iza takve terminologije. Meutim, ona uzima u obzir realnost tehniki fenomen koji danas ima svetske razmere. Ako razumemo da je metod koji svaka osoba primenjuje da bi postigla neki rezultat zapravo njena posebna tehnika, javlja se problem sredstva. U stvari, tehnika je samo sredstvo i skup sredstava. To, naravno, ne umanjuje vanost problema. Naa civilizacija je prvenstveno civilizacija sredstava; u realnosti modernog ivota, sredstva su, izgleda, vanija od ciljeva. Svaka druga procena situacije je puki idealizam. Tehnike razmatrane kao metode delovanja imaju neke zajednike karakteristike i opte tendencije, ali ne moemo se posvetiti iskljuivo njima. To bi vodilo ka studiji specijalizovanijoj od one koju imam na umu. Tehniki fenomen je mnogo kompleksniji nego bilo koja sinteza karakteristika zajednikih pojedinanim tehnikama. Ako elimo da se pribliimo deniciji tehnike, u stvari moramo napraviti razliku izmeu tehnike operacije i tehnikog fenomena. Tehnika operacija ukljuuje svaku operaciju koja se izvodi u skladu sa odreenim metodom radi postizanja odreenog cilja. Ona moe biti elementarna, kao to je kresanje kremena ili sloena, kao to je programiranje elektronskog mozga. U svakom sluaju, metod je taj koji karakterie operaciju. On moe biti manje ili vie ekasan, ali njegova priroda je uvek ista. To je ono to nas navodi na pomisao da postoji kontinuitet u tehnikim operacijama i da je veliko usavravanje koje sledi iz napretka nauke jedina razlika izmeu moderne i primitivne tehnike operacije. Svaka operacija oigledno iziskuje neku tehniku, ak i sakupljanje voa kod primitivnih ljudi penjanje na drvo, branje ploda to je mogue bre i sa to manje napora, razlikovanje izmeu zrelog i nezrelog voa, itd. Meutim, ono to karakterie tehniku akciju unutar odreene aktivnosti jeste potraga za veom ekasnou. Potpuno prirodan i spontani napor biva zamenjen kompleksom radnji smiljenih da poveaju, recimo, dobit. To je ono to podstie stvaranje tehnikih formi, poevi od jednostavnih oblika aktivnosti. Te tehnike forme nisu nuno komplikovanije od spontanih, ali su ekasnije i bolje prilagoene. Na taj nain tehnika proizvodi sredstva, ali tehnika operacija se i dalje odvija na istom nivou na kojem se nalazi i radnik koji obavlja posao. Kvalikovani radnik, kao i primitivni lovac, ostaje tehniki izvrilac; njihovi poloaji se veoma malo razlikuju. Ali dva faktora ulaze u iroko polje tehnike operacije: svest i prosuivanje. Njihova dvostruka intervencija proizvodi ono to nazivam tehnikim fenomenom. ta karakterie tu intervenciju? U sutini, ona uzima ono to je prethodno bilo neodreeno, nesvesno i spontano i prenosi ga u domen jasnih, voljnih i promiljenih koncepata. Kada Andre Leroa-Guran (Andr Leroi-Gourhan) tabelira ekasnost Zulu maeva i strela u kategorijama najsavremenijeg znanja o oruju, on obavlja posao koji se oigledno razlikuje od posla kovaa maeva iz Bevanalenda (Bechuanaland), koji je stvorio formu maa. Kovaev izbor forme bio je nesvestan i spontan; mada bi on sada mogao biti opravdan 21

numerikim proraunima, njima nije bilo mesta u bilo kakvim tehnikim operacijama koje je on izveo. Ali razum je, neizbeno, postao deo procesa, zato to ovek spontano oponaa prirodu u svojim aktivnostima. Postignua koja samo kopiraju prirodu, meutim, nemaju budunost (na primer, imitacija ptijih krila od Ikara do Adera 2). Razum omoguava proizvodnju predmeta u pogledu izvesnih svojstava, izvesnih apstraktnih zahteva; a to sa svoje strane ne vodi ka imitaciji prirode ve ka tehnikom pristupu. Intervencija racionalnog rasuivanja u tehnikoj operaciji ima vane posledice. ovek postaje svestan da se mogu pronai nova i razliita sredstva. Razum remeti pragmatine tradicije i kreira nove metode delovanja i nova orua; on racionalno ispituje mogunosti ireg i manje krutog eksperimentisanja. Razum tako umnoava tehnike operacije do visokog stepena raznovrsnosti. Ali on deluje i u suprotnom smeru: on razmatra rezultate i uzima u obzir ksirani cilj tehnike ekasnost. On belei ta je svako pronaeno sredstvo sposobno da ostvari i bira izmeu raznih sredstava koja su mu na raspolaganju, s ciljem da sauva ona koja su najekasnija, najprilagoenija eljenoj svrsi. Na taj nain, viestrukost sredstava svedena je na jedno: na ono najekasnije. A razum se tu jasno pojavljuje u obliku tehnike. Kao dodatak tome, tu je i intervencija svesti. Svest pokazuje jasno i svima prednosti tehnike i ta ona moe da ostvari. Tehniar raspolae inventarom alternativnih mogunosti. Neposredni rezultat toga je da on tei da primeni nove metode u oblastima koje su tradicionalno bile preputene sluaju, pragmatizmu i instinktu. Intervencija svesti dovodi do brzog i dalekosenog irenja tehnike. Dvostruka intervencija razuma i svesti na tehniki svet, koja proizvodi tehniki fenomen, moe biti opisana kao potraga za jednim, najboljim sredstvom u svakoj oblasti. A to jedno najbolje sredstvo jeste, u stvari, tehniko sredstvo. Sveukupnost tih sredstava je ono to proizvodi tehniku civilizaciju. Tehniki fenomen je glavna preokupacija naeg vremena; na svakom polju ljudi tee da pronau najekasniji metod. Ali naa istraivanja su dosegla granicu. Vie se ne rauna najbolje relativno sredstvo, u odnosu na druga sredstva koja se nalaze u upotrebi. Izbor izmeu nekoliko potencijalno primenljivih sredstava postaje sve manje subjektivan. Re je zapravo o pitanju pronalaenja najboljeg sredstva u apsolutnom smislu, na osnovu numerike kalkulacije. Tako specijalista postaje onaj koji bira sredstva; on je u stanju da obavi proraune koji dokazuju superiornost izabranog sredstva u odnosu na sva ostala. Na taj nain nastaje nauka sredstava nauka o tehnikama, koja se neprekidno razrauje. Ta nauka se proiruje na veoma razliite oblasti; ona protee od ina brijanja do ina organizovanja iskrcavanja u Normandiji ili do kremiranja hiljada deportovanih. Danas nijedna ljudska aktivnost ne izmie tom tehnikom imperativu. Postoji tehnika organizovanja (znaajna injenica organizacije koju je opisao Tojnbi vrlo dobro se uklapa u ovu koncepciju tehnikog fenomena), ba kao to postoji i tehnika prijateljstva ili tehnika plivanja. U takvim okolnostima, lako je videti koliko smo daleko od toga da meamo tehniku i mainu. Ako ispitujemo ire oblasti gde se ta potraga za sredstvima odvija, nailazimo na tri glavne potpodele moderne tehnike, pored podele na onu mehaniku (koja je najvidljivija, ali koju neu razmatrati zato to je dobro poznata) i razne oblike intelektualnih tehnika (indeksne kartice, biblioteke, itd.).

Clment Ader (1841-1926): samouki francuski inenjer i izumitelj, pionir letenja pre brae Rajt. (Prim. prev.)

22

1) Ekonomska tehnika je skoro u potpunosti podreena proizvodnji i see od organizacije rada do ekonomskog planiranja. Ova tehnika se razlikuje od ostalih po svom predmetu i cilju. Ali njeni problemi su isti kao kod svih ostalih tehnikih aktivnosti. 2) Tehnika organizacije se bavi velikim masama i moe se primeniti ne samo na komercijalne i industrijske poslove velikih razmera (koje, kao posledica, dolaze pod jurisdikciju ekonomskog) ve i na drave, administraciju i policijsku silu. Ta organizaciona tehnika se primenjuje i na ratovanje i vojsci moe doneti mo makar isto koliko i njeno naoruanje. I u pravnoj oblasti sve zavisi od tehnike organizacije. 3) Ljudske tehnike poprimaju razliite oblike, u opsegu od medicine i genetike do propagande (pedagoke tehnike, pomo u izboru poziva, odnosi sa javnou, itd.). Ovde sam ovek postaje predmet tehnike. U sluaju svake od ovih potpodela moemo primetiti da podreene tehnike mogu biti vrlo razliite po vrsti i ne nuno sline jedna drugoj kao tehnike. Meutim, one imaju isti cilj i preokupaciju i tako se nalaze u nekom odnosu. Ove tri potpodele ukazuju na irok opseg tehnikog fenomena. U stvari, danas nita ne izmie tehnici. Ne postoji polje u kojem tehnika nije dominantna ovo je lako rei i jedva da je iznenaujue. Toliko smo navikli na maine da izgleda kako nema nieg to bi se jo moglo otkriti. Da li injenica tehnike ima znaaj sama po sebi? Da li ona izvire samo iz protoka vremena? Ili je ona problem specian za nae vreme? Nae razmatranje biologije tehnike direktno e nas suoiti sa ovim pitanjem. Ali prvo moramo obaviti detaljan pregled ogromnog polja koje tehniki fenomen pokriva, da bismo postali potpuno svesni ta on oznaava.

II. Istorijski razvoj


Primitivna tehnika
Ovde teko moemo izloiti istoriju tehnike u njenom univerzalnom aspektu, kao to smo je upravo denisali. Tek sada poinjemo da saznajemo poneto o istoriji mehanike tehnike. Dovoljno je setiti se radova Andre Leroa-Gurana, Riara Lefevra de Noeta (Richard Lefbvre des Nettes), Marka Bloa (Marc Bloch) i drugih. Ali potpuna istorije tehnike tek treba da bude napisana. Moja knjiga nije istorija. Govoriu u istorijskom smislu samo kada to bude potrebno za razumevanje tehnikog problema u savremenom drutvu. Tehnika aktivnost je najprimitivnija ovekova aktivnost. Postoji tehnika lova, ribolova, sakupljanja hrane, a kasnije i proizvodnje oruja, odee i gradnje. I tu se suoavamo sa misterijom. Kakvo je poreklo te aktivnosti? Re je o fenomenu koji ne doputa potpuno objanjenje. Strpljivim istraivanjem mogu se nai oblasti imitiranja, prelazi s jedne tehnike forme na drugu, primeri prodora. Ali u samom jezgru postoji zatvorena oblast fenomen pronalaska. Moe se pokazati da je tehnologija apsorbovana u ljudsku psihologiju i da zavisi od nje i od onoga to se zove tehnika motivacija. Ali ne moemo objasniti kako se neka aktivnost koja nije postojala uopte pojavila. Kako je dolo do toga da ovek pripitomi ivotinje, da izabere odreene biljke za gajenje? Motivi su, kau nam, bili religiozni, a prve biljke bile su kultivisane s nekim magijskim ciljem na umu. To je verovatno tano, ali kako je napravljen izbor? I kako se desilo da je veina tih biljaka bila jestiva? Kako je dolo do toga da ovek pone da preiava metale 23

i pravi bronzu? Da li je to bila sluajnost, kao to to kae legenda o otkriu fenianskog stakla? To oigledno nije odgovor. Ostajemo u domenu tajne; i moda ima smisla istai kako je ovde prisutan isti misteriozni kvalitet kao i u pojavi samog ivota. Svaka primitivna ovekova operacija podrazumeva premoavanje tako ogromnog ponora izmeu instinkta i tehnikog ina da mistina aura lebdi nad celokupnim kasnijim razvojem. Nae moderno oboavanje tehnike izvire iz ovekovog predakog oboavanja misterioznog i udesnog karaktera proizvoda njegovih sopstvenih ruku. Nije bilo dovoljno istaknuto da se tehnika razvijala du dve jasno razdvojene putanje. Postoji konkretna tehnika homo fabera oveka stvaraoca na koju smo navikli i koja postavlja probleme koje smo obino prouavali. Ali postoji i tehnika, manje ili vie duhovnog reda, koju nazivamo magijom. To moe delovati diskutabilno, ali magija jeste tehnika, u najstroijem znaenju te rei, to je jasno pokazao Marsel Mos. Magija se razvijala zajedno s drugim tehnikama kao izraz ovekove volje da doe do nekih rezultata duhovnog reda. Da bi ih postigao, ovek je koristio skup obreda, formula i postupaka koji, kada se jednom uspostavi, vie ne varira. Striktno pridravanje forme jedna je od karakteristika magije: forme i rituali, maske koje se nikad ne menjanju, ista vrsta molitvenih mlinova 3, isti sastojci mistinih napitaka, formule za proricanje i tako dalje. Sve to je postajalo skup i bilo prenoeno dalje: i najmanja varijacija u rei ili gestu mogla je naruiti maginu ravnoteu. Izmeu gotove formule i preciznog rezultata postoji odnos. Bogovi koje treba umilostiviti sluaju takav priziv zbog nunosti; to je razlog vie da im se ne prui prilika da izbegnu saglasnost zbog toga to priziv nije korektno formulisan. Ta neizmenljivost je izraz tehnikog karaktera magije: kada je pronaeno najbolje mogue sredstvo da se postigne eljeni rezultat, zato ga menjati? Svako magijsko sredstvo, u oima osobe koja ga koristi, jeste ono koje je najekasnije. U duhovnoj sferi, magija pokazuje sve karakteristike tehnike. Ona je posrednik izmeu oveka i viih sila, kao to druge tehnike posreduju izmeu oveka i materije. To vodi ka ekasnosti jer podreuje mo bogova ljudima i obezbeuje unapred odreene rezultate. Ona potvruje ljudsku mo u smislu da tei podreivanju bogova ljudima, ba kao to i tehnika slui tome da natera prirodu na poslunost. Magija jasno ispoljava karakteristike primitivne tehnike, kao to Leroa-Guran napominje kada kae da je tehnika za oveka ogrta, neka vrsta kosmike odore. U svom koniktu s materijom, u svojoj borbi za opstanak, ovek izmeu sebe i svog okruenja postavlja posrednika, koji ima dvostruku ulogu. To je sredstvo zatite i odbrane: usamljen ovek je suvie slab da bi se odbranio. To je takoe i sredstvo asimilacije: kroz tehniku ovek moe da za svoje dobro iskoristi strane ili neprijateljske sile. On je u mogunosti da manipulie svojim okruenjem, tako da za njega ono vie ne bude samo okruenje, ve i faktor ravnotee i dobitka. Na taj nain, kao rezultat tehnike, ovek pretvara svoje neprijatelje u saveznike. Ove karakteristike materijalne tehnike savreno odgovaraju karakteristikama magijske tehnike. Tu se ovek takoe nalazi u sukobu sa spoljanjim silama, sa svetom misterija, duhovnih sila i mistinih strujanja. Ali ovek tu izgrauje i barijere oko sebe, jer inae ne bi znao kako da se odbrani samo svojim umom, bez pomoi sa strane. On koristi svako sredstvo koje e mu sluiti kako za odbranu, tako i za prilagoavanje. On okree u svoju korist neprijateljske sile, koje su prinuene da ga sluaju zbog njegovih maginih formula. Mason3

Molitveni mlin: cilindar koji se okree i koji sadri molitvenu mantru na komadu papira; koriste ga tibetanski budisti. (Prim. prev.)

24

Ursel (Masson-Oursel) to potvruje u nedavnoj studiji. On pokazuje da je magija u osnovi sholastika ekasnosti, koju ovek upotrebljava kao instrument protiv svog okruenja; da je magija pragmatina, ali da opet poseduje preciznost koja mora biti nazvana objektivnom, kao i da se njena ekasnost ispoljava samo u izvesnim posveenjima ili iskljuenjima. Mason-Ursel ispravno veruje da je magija prethodila tehnici zapravo, da je magija prvi izraz tehnike. Oito, tehnika se od samog poetka kretala du dva glavna toka. Kako to da nikada nismo postali svesni drugog toka? Razlozi su brojni. Moemo ostaviti po strani uzroke koje navodi moderna psihologija. Poto smo opsednuti materijalizmom i ne uzimamo magiju ozbiljno, ona je za nas od malog znaaja, tako da ak ni danas nismo svesni da se, kada prouavamo tehniku, odnosno tehnike koje se odnose na oveka, oslanjamo na veliki tok magijskih tehnika. Ali to zanemarivanje proistie i iz objektivnih uzroka: u odnosu na isto materijalne faktore pokazano je da se svaka sredina opire imitiranju tehnika druge drutvene ili etnike grupe. Taj otpor je sigurno bio mnogo jai na polju magijskih tehnika. Tu su se stekli svi tabui i zabrane, ogromna snaga magijskog konzervativizma. Takoe, dok su materijalne tehnike relativno posebne i nezavisne jedna od druge, magijske tehnike su se brzo razvile u krut sistem. Sve je u jednom komadu, sve je zavisno jedno od drugog; prema tome, nita ne moe da se dira, da se modikuje bez pretnje po celu strukturu verovanja i aktivnosti. Otuda njihova slaba snaga irenja i jaka mo odbrane od stranih magijskih tehnika. Oblast magijske prakse je ograniena i malo ili nimalo difuzna. Rasprostiranje poinje sa spiritualistikim religijama, koje nisu vezane za posebne magijske obrede. Prema tome, ne postoji mogunost izbora izmeu rivalskih magijskih tehnika, dok su, s druge strane, irenje i izbor odluujui faktori u tehnikom progresu. U kraljevstvu magije ne postoji stvarni progres; tu lei osnovna razlika. Nema progresa u prostoru, nema progresa u vremenu; zaista, tendencija magije je regresija. I poto je magijska tehnika vezana za jednu etniku grupu, za jednu datu formu civilizacije, ona potpuno nestaje s nestankom te grupe ili civilizacije. Kada jedna civilizacija umre ona prenosi naslednicima svoj materijal, ali ne i svoj duhovni aparat. Alati, kue i naini proizvodnje nastavljaju da ive i oni se, manje ili vie reinkarnirani, i dalje mogu nai. Moe doi do privremene materijalne regresije u periodima velikih razaranja, ali izgubljeno biva povraeno, kao da kolektivno istorijsko pamenje omoguava povraaj onoga to je izgubljeno nekoliko generacija ranije. Ali magijske tehnike, obredi, formule i rtvene prakse nestaju nepovratno. Nova civilizacija e oblikovati svoju sopstvenu novu zalihu magije, koja e imati malo zajednikog sa starom. Samo skup generalizacija tako irokih da ne znae nita i ishitrene analogije stvaraju verovanje da se magine forme odravaju i obnavljaju. One odista nastavljaju da ive samo u umovima posveenih, a ne u bilo kakvoj ljudskoj ili drutvenoj realnosti. Shodno tome, magijska tehnika koja nije preneta kroz vreme i prostor ne prati istu evolucionu krivu kao materijalna tehnika. Ne postoji progresija otkria koja se grade jedno na drugom, nego otkria ostaju jedna pored drugog i ne utiu jedno na drugo. Postoji jo jedan faktor u regresiji magijskih tehnika: problem dokaza. Kod materijalnih tehnika izbor je relativno jednostavan. Poto je svaka tehnika podreena svojim neposrednim rezultatima, treba samo izabrati onu koja proizvodi najprihvatljiviji rezultat; u materijalnom domenu taj rezultat se lako vidi. Procena da je jedan oblik sekire, superioran u odnosu na neki drugi, nije van moi normalnog oveka (uprkos izuzetnim tekoama koje je primitivni ovek imao pred takvim izborom). Ali kod magijskih tehnika nema iste

25

sigurnosti ili snage dokaza. Ko moe suditi o njihovoj relativnoj ekasnosti? Magijska ekasnost se ne moe uvek meriti jasnim materijalnim rezultatom, kao to je izazivanje kie, ali moe imati veze s nekim isto duhovnim fenomenom ili ak materijalnim fenomenom tokom dueg vremenskog perioda. Ovde stvari nisu jasne, niti je izbor lak; tekoa postaje jo akutnija kada pomislimo na neizvesnost razloga za neuspeh. Da li je magijska tehnika zaista bila neekasna? Ili je onaj koji ju je koristio bio nekompetentan? Uobiajena reakcija je da se okrivi mag pre nego tehnika i tu ponovo vidimo element nepromenljivosti u magiji. Dva velika toka tehnike koja smo sledili, od poetaka su se razvijala na potpuno razliite naine. U manuelnoj tehnici uoavamo poveanje, a kasnije i umnoavanje otkria, jedno zasnovano na drugom. U magiji vidimo samo beskrajan niz novih poetaka, onako kako istorijski sluaj ili njena sopstvena neekasnost dovode njene procedure u pitanje. Objanjenje postaje jo tee kada primetimo da je i nae doba postiglo ogromnu superiornost u magijskom domenu; nae magijske tehnike postale su zaista ekasne. Te tehnike se oigledno ne smeju meati s religijskim ivotom ili s bilo kojom pojavom te vrste. To je isto socijalni fenomen, kako po cilju tako i po formi. Ipak, ta dva vida tehnike, iako oba socijalna, otro su razdvojena i reklo bi se da su malo delovala jedan na drugi u bilo kojoj civilizaciji.

Grka
Tehnika je sutinski orijentalna; ona se najpre razvila prevashodno na Bliskom istoku i u sebi je imala malo naune osnove. Ona je bila potpuno usmerena na praktinu primenu i nije se bavila optim teorijama, koje jedine mogu podstai nauno kretanje. Ta prevlast tehnike na Istoku ukazuje na greku koju sreemo u celokupnom zapadnom miljenju: da je istonjaki um okrenut mistinom i nezainteresovan za konkretnu akciju, dok je zapadni um okrenut praktinom znanju i akciji, pa otuda i prema tehnici. U stvari, Istok je bio kolevka svake akcije, svih istorijskih i primitivnih tehnika u sadanjem znaenju te rei, a kasnije i duhovnih i magijskih tehnika. Grci su, meutim, bili prvi koji su razvili koherentnu naunu aktivnost i oslobodili naunu misao. Ali onda se desio fenomen koji jo zapanjuje istoriare: skoro potpuno odvajanje nauke i tehnike. Nesumnjivo, to odvajanje nije bilo tako apsolutno, kao to su istoriari poverovali na osnovu Arhimedovog primera. Ali sigurno je da su materijalne potrebe tretirane s prezirom, da je tehniko istraivanje smatrano nedostojnim intelekta i da cilj nauke nije bila primena nego kontemplacija. Platon je izbegavao svaki kompromis s primenom, ak i radi unapreivanja naunog istraivanja. Za njega je bila vana samo najapstraktnija mogua upotreba uma. Arhimed je otiao i dalje. Istina, on je racionalizovao praksu i ak kreirao primene do izvesnog stepena; ali njegova maina je morala biti unitena poto bi demonstrirala tanost njegovih numerikih prorauna. Zato su Grci usvojili taj maltuzijanski stav prema aktivnosti? Postoje dva mogua odgovora: ili nisu bili voljni ili nisu bili sposobni. Verovatno je oboje tano. Ejbel Rej (Abel Rey) je posvetio Grcima peti tom svoje Tehnike nauke (Science Technique). Po njemu, Grka je u svom opadanju postala nesposobna da odrava ideal tekog, bezinteresnog rada (ideal sutinski kontemplativne inteligencije, koji prezire svaku korisnost). Onda se okrenula tehnikama Istoka. Ona je u njih bila ukljuena svojim sopstvenim tehnikama, jer je pri svemu tome teila da zadovolji ovekove vitalne potrebe, uprkos preziru koji je prema njima gajila. Suoena s tehnikom nunou, Grka je izgubila svoj inventivni genije i okrenula se istonjakim tehnikama. Ona nije znala, kae Ejbel Rej, da izgradi most izmeu znati kako i znati zato. 26

To vai za period dekadencije, to jest za I i II vek pre n. e., ali izgleda da nije vailo u prethodnom periodu; u V veku pre n. e., Grka je prola kroz brz tehniki razvoj, da bi kasnije dolo do naglog zastoja. U svom zlatnom dobu nauke, Grci su mogli izvesti tehnike konsekvence svoje naune aktivnosti. Ali oni to nisu eleli. Valter (Walter) postavlja pitanje: Da li su se Grci, opsednuti harmonijom, zaustavljali u onoj taki u kojoj je istraivanje rizikovalo odlazak u preterivanje i pretilo da unakazi njihovu civilizaciju? To je bila posledica niza faktora, mahom lozofske prirode. Pre svega, njihovo shvatanje ivota je preziralo materijalne potrebe i poboljavanje praktinog ivota, diskreditovalo ziki rad (zbog prakse robovlasnitva), smatralo da kontemplacija cilj intelektualne aktivnosti, odbijalo upotrebu sile, potovalo prirodu. Grci su bili sumnjiavi prema tehnikoj aktivnosti zato to je ona bila oblik grube sile i podrazumevala nedostatak umerenosti. ovek je, koliko god bila skromna njegova tehnika aparatura, od samih poetaka igrao ulogu avoljeg egrta u odnosu na mainu. Oseanje Grka nije bio odraz straha primitivnog oveka suoenog s neim to ne razume (to je objanjenje koje se danas nudi kada se neki ljudi plae nae tehnike). To je pre bila posledica, savreno kontrolisana i odmerena, jednog shvatanja ivota. To je bio znamen vrhunca civilizacije i inteligencije. Ovde nalazimo vrhunsku grku vrlinu, (egkrateia, samokontrola). Odbijanje tehnike bila je namerna, pozitivna aktivnost, koja je obuhvatala vladanje sobom, spoznaju sudbine i primenjivanje datog shvatanja ivota. Samo su najskromnije tehnike bile dozvoljene one koje su direktno odgovarale na materijalne potrebe, ali tako da one ne odnesu prevagu. U Grkoj je uinjen svestan napor da se ekonomie sredstvima i da se ogranii sfera uticaja tehnike. Niko nije teio da tehniki primeni naunu misao, jer je nauna misao odgovarala jednom shvatanju ivota, mudrosti. Grci su bili preokupirani ravnoteom, skladom i umerenou; zato su se snano opirali neogranienoj sili, koja je svojstvena tehnici, i odbacivali je zbog njenih potencijala. Zato magija u Grkoj nije imala veliki znaaj.

Rim
Drutvena tehnika je jo bila u povoju. Nesumnjivo, bilo je pokuaja drutvene organizacije neki od njih nisu bili zanemarljivi, na primer, pokuaji nekih faraona i Persijskog carstva. Ali takve organizacije su se mogle odravati samo policijskom silom, dok za autentinu drutvenu organizaciju vai potpuno suprotno. Samom injenicom svog postojanja, prisila ukazuje na odsustvo politike, administrativne i pravne tehnike; zato su velike imperije iz prolosti od malog znaaja za nau studiju. S tim u vezi, armija (ak i armija Kaldejaca 4, koja je najdalje otila u vetini ratovanja) bila je prilino neorganska druina, iji je cilj bio pljaka i koja nije primenjivala nikakvu socijalnu tehniku. Aleksandrova armija je koristila originalnu strategiju, ali ona je bila skoro iskljuivo vojna i nije imala socioloku osnovu i atribute. Ona nije bila izraz naroda, nego drave i zato joj je nedostajala supstanca neophodna za tehniku. U Rimu, meutim, u jednom koraku stiemo do savrenstva socijalne tehnike, kako civilne tako i vojne. U rimskom drutvu sve je bilo vezano za rimsko pravo, u njegovim brojnim formama, kako javnim, tako i privatnim.
4

Kaldeja: grko ime za pokrajinu u Vavilonu, Mesopotamija. (Prim. prev.)

27

Da bismo okarakterisali tehniku tog prava u periodu njegovog vrhunca (od II veka pre n. e. do II veka n. e.), pre svega moemo rei da ono nije bilo toliko plod apstraktnog razmiljanja, koliko preciznog vienja konkretne situacije, koju su Rimljani pokuali da iskoriste sa to manje sredstava. Taj realizam je potovao pravinost i priznavao istoriju i nunost. Iz tog konkretnog, eksperimentalnog vienja, kojeg su Rimljani svesno gajili, razvile su se njihove administrativne i pravne tehnike. A pojavila se i neka vrsta discipline: korienje minimuma sredstava. Ta disciplina, koja je verovatno poivala na religiji, jedna je od tajni celog tog razvoja. U meri u kojoj je Rimljanin morao da odgovori na nunosti, a da u isto vreme ne dopusti sebi preterani luksuz, bilo je neophodno razviti svako sredstvo, dovesti ga do savrenstva, iskoristiti ga na svaki mogui nain i dati mu slobodu, ne sputavajui ga izuzecima i sekundarnim pravilima. Nije se razvila nijedna socijalna situacija koja ne bi odmah pronala svoj odgovor u organizaciji. Niti je taj odgovor mogao biti stvaranje novih sredstava, ve pre usavravanje starih. Uistinu, ak i danas se smatra da umnoavanje sredstava znai tehnoloku slabost. Drugi element u razvoju rimske organizacije jeste traganje za ravnoteom izmeu isto tehnikog faktora i onog ljudskog. Pravna tehnika nije poela kao zamena za oveka. U rimskoj pravnoj tehnici nije bilo govora o eliminaciji inicijative i odgovornosti, nego o tome da im se dopusti da deluju i da se potvruju. Sve do III veka n. e. pravna tehnika nije pokuavala da se bavi detaljima ivota, da sve regulie, da sve predvidi i tako dovede oveka u stanje potpune pasivnosti. Velika pravna era Rima bila je era ravnotee: zakon je postavio okvir i obezbedio sredstva koja su ljudi mogli da koriste, sledei svoju sopstvenu inicijativu. Naravno, to je podrazumevalo graanski oseaj za tehniki koncept. Ravnotea izmeu ta dva faktora bila je oigledna u proceduralnom sistemu koji nazivamo birokratijom; u njemu, u skoro uznemiravajue jednostavnom obliku, nalazimo savren tip procedure. I tu primeujemo da je jedan od preduslova tehnike uvaavanje pojedinca, koji jo nije poeo da se posmatra odvojeno od drutva. Trea karakteristika rimske tehnike jeste da je ona bila usmerena ka preciznom cilju: unutranjem jedinstvu drutva. Ta tehnika nije bila samoopravdavajua; ona nije imala svoj raison detre u sopstvenom razvoju i nije bila nametnuta spolja. To nisu bili nekakvi potporni stubovi koji su drali zajedno nezavisne elemente; vie se teilo stvaranju kohezije. Osnova drutva nije bila policija; to je bila organizacija koja je drutvu omoguavala najmanju moguu upotrebu policije. iroka lepeza tehnika religioznih, administrativnih i nansijskih bila je oigledno potrebna da bi se ta zamisao ostvarila, ali nikada se nije pribegavalo sili. Kada je izgledalo da e drava biti primorana da upotrebi silu, organizaciono oseanje Rimljana navodilo ih je da radije odbace dati projekat nego da ga odravaju silom. Sila nikada nije ekonomina, a Rim je bio ekonomian u svemu. To drutveno jedinstvo je bilo prva pravna tehnika koju je svet video. Ono je bilo osnova i za rimski vojni sistem, koji je bio direktni izraz civilnog drutva, u smislu da je u istoj meri uvaavao ekasnost i ekonominost. Iz njega je proizaao razvoj sistema transporta, snabdevanja hranom i tako dalje; kao i rimski koncept masovne strategije i njihovo odbijanje da stvaraju heroje: bitka je na taj nain svedena na najutilitarniji nivo. etvrti element je bio kontinuitet. Pravna tehnika Rimljana bila je neprestano prilagoavana u skladu sa istorijskim planom. Ona je ukljuivala politiku budnog praenja nepovoljnih okolnosti, uz istovremeno pripremanje za pravi trenutak i odluno sprovoenje plana. to se tie materijalnih tehnika, Rimljani ih nisu razvili tako briljantno. Od IV do I veka pre n. e. i posle II veka n. e. vladala je potpuna stagnacija alati i naoruanje nisu se vie razvijali. Ali od I veka pre n. e. do I veka n. e. dolo je do tehnikog preporoda. 28

Praktine potrebe (na ekonomskom i vojnom planu, kao i u pogledu transporta) reene su proizvodnjom maina na ivotinjski pogon (kovanice, vodenini tokovi, pumpe, plugovi, prese sa zavrtnjima, balistike maine upravljane uetom, itd.) Rimljani su posedovali izvanredno razumevanje primenljivosti. Njihov pravni sistem mogao je biti primenjen uvek i svuda (u okviru carstva); on je bio prilagoen nepogreivom kontinuitetu. Ti fenomeni, koje su uveli Rimljani, bili su potpuno novi. Kasnije je Rim dopustio da sklizne u tehniku omamu; kraj je bio blizu.

Hrianstvo i tehnika
Istok: pasivan, fatalistiki, prezriv prema ivotu i akciji; Zapad: aktivan, osvajaki, pretvara prirodu u prot. Za te kontraste, tako drage popularnoj sociologiji, kau da potiu od razlike u religijama: na jednoj strani budizam i islam, na drugoj hrianstvo, kojem se pripisuje da je izgradilo praktinu duu Zapada. Te ideje jedva da nadilaze nivo mehanikih ponavljanja, koja se sreu ak i u radovima ozbiljnih istoriara. Nije na meni da istraujem religiozne doktrine same po sebi ili kao apsolutne, ali neostvarene dogme, ve da ih tumaim socioloki. Najzad, ne piem teologiju; piem istoriju. Ogromna je razlika izmeu dogme i njene socioloke primene. (Neu se doticati linog tumaenja religije, koje se bavi odnosom pojedinca i Boga.) Poto je tako, oigledno je da neke tvrdnje treba promeniti. Na primer, tvrdnja da su, kao posledica Muhamedovog uenja, islamska osvajanja iz VII veka dokaz pasivnosti. To bi se moglo rei i za odluni islamski otpor zapadnim prodorima u poslednja dva veka. Budistikoj ravnodunosti pripisujemo znaajan umetniki, politiki i vojni razvoj u Indiji od II do V veka. Meutim, te civilizacije zapravo nisu bile mnogo napredne u tehnikom pogledu, iako su se razvile u mnogim drugim oblastima. S druge strane, hrianstvo je u Rusiji stvorilo mistiku civilizaciju, ravnodunu prema materijalnom ivotu, bez tehnikih poriva i zanimanja za ekonomsku eksploataciju. O da!, glasi odgovor, Ali rusko hrianstvo je imalo istonjaki prizvuk . . . To bi onda trebalo da znai da je ravnodunost prema tehnici bila stvar temperamenta, a ne religije. Jo jedna nezgodna injenica: kada se u svom opadanju Grka posvetila tehnikom istraivanju i razvoju industrije, ona se okrenula Istoku u potrazi za metodama. U I veku, kada je Rim to je savren primer tehnikog duha u antici zapoeo industrijsku proizvodnju, on se takoe okrenuo Istoku u potrazi za industrijskim tehnikama: preiavanju srebra i zlata, proizvodnji stakla, kovanju oruja, grnarstvu, brodogradnji i tako dalje. Sve te tehnike dole su u Rim sa Istoka, ili jo ranije, preko Etruraca, ili mnogo kasnije, posle osvajanja. Zaista smo daleko od toga da podrimo tradicionalnu predstavu o jazu izmeu Istoka i Zapada. Zapravo, za vreme klasine antike, Istok je bio taj koji se odlikovao konkretnim, inventivnim umom, koji ovladava istinom i koristi je. Zapad je taj koji danas ostvaruje udesan tehniki napredak, a Zapad je tradicionalno hrianski. I ne moe se rei da je hrianstvo bilo zanemarljiv inilac u tom napretku. Meutim, Zapad je proao kroz nekoliko odvojenih istorijskih perioda. Zapad je bio zvanino hrianski do XIV veka; posle toga, hrianstvo je postalo kontroverzno i u njega su prodrli drugi uticaji. ta nalazimo, s tehnikog stanovita, u takozvanoj hrianskoj eri, u periodu od IV do XIV veka, u tom sociolokom momentu? Prvo, uoavamo slom rimske tehnike u svakoj oblasti na nivou organizacije, u izgradnji gradova, kao i u industriji i saobraaju. Tanije, od IV do X veka, dolo je do potpunog zatiranja tehnike, to je dovelo do tako alosnog stanja da je ono s punim pravom postalo fokus antihrianske polemike. Razlog je to to je hrianstvo posmatralo pravne i druge tehnike aktivnosti s takvim prezirom da ih je 29

smatralo neprijateljima ljudske vrste i to ne samo zato to su se opirale Cezaru. Celsov 5 prekor nije bio bez osnova. Posle pobede hrianstva, u Rimu nije preostao ni jedan veliki zakonodavac koji bi mogao garantovati ivot i vrednosti rimske organizacije. Dekadencija? Ne, ve potpuna nezainteresovanost za takvu aktivnost. Sveti Avgustin je veliki deo svog dela De Civitate Dei posvetio opravdanju hriana u tom pogledu i osporavanju tvrdnji o njihovom pogubnom uticaju. Oni su dobri graani, govorio je. Moda je bilo tako, ali u sreditu njihovog interesovanja ipak je bilo neto drugo, a ne drava i praktina aktivnost. Kasnije u pokazati da je tehniko stanje uma jedan od glavnih uzroka tehnikog napretka. Nije sluajnost to to je opadanje Rima poelo s pobedom hrianstva. Imperator Julijan 6 je svakako opravdano optuivao hriane za propadanje industrije carstva. Na ta nailazi istoriar posle tog perioda dekadencije (za koju, naravno, hrianstvo nije jedino odgovorno)? Da li na obnovu neke aktivne, metodine civilizacije, pod hrianskim uticajem, koja koristi bogatstva sveta kao dar, namenjen neemu dobrom? Uopte ne. Drutvo koje se razvilo od X do XIV veka bilo je vitalno, harmonino i jedinstveno; ali ono je bilo obeleeno potpunim odsustvom tehnike volje. Ono je bilo akapitalistiko, isto koliko i atehniko. Sa stanovita organizacije, bila je to anarhija u etimolokom znaenju te rei; pored toga, to drutvo je bilo potpuno netehniko. Njegov zakon je pre svega poivao na obiaju. Ono nije imalo drutvenu ili politiku organizaciju zasnovanu na racionalnim, razraenim pravilima. U svim drugim oblastima na primer, u poljoprivredi i industriji takoe je vladalo gotovo potpuno odsustvo tehnike. To je vailo i za ratovanje, glavnu aktivnost tog vremena. Bitka je bila svedena na najelementarnije na postrojavanje u vrstu i borbu prsa u prsa. Samo se arhitektonska tehnika razvijala i armisala; ali to nije bilo podstaknuto tehnikim stanjem uma ve religioznim pobudama. Mali napor je bio ulagan u unapreivanje poljoprivredne ili industrijske prakse. Nije bilo pokuaja korisnog stvaralatva eto dokaza impozantnog praktinog genija hrianske religije! A kada se poetkom XII veka, isprva vrlo slabo, poeo oblikovati tehniki pokret, on se razvio pod uticajem Istoka. Tehniki podsticaj naoj civilizaciji doao je sa Istoka, prvo preko Judeja 7 i Mletaka, a kasnije preko krstakih ratova. Ali ona se i tada ograniavala na oponaanje vienog osim u umetnosti. Bilo je i nekih nezavisnih otkria, uglavnom na osnovu trgovakih potreba; ali taj razvoj nije bio nita intenzivniji od onog iz vremena Rimskog carstva. Srednji vek je zapravo stvorio samo jednu novu, celovitu tehniku, koja je bila intelektualna, poseban nain rasuivanja: sholastiku. Samo ime ukazuje na njenu osrednjost. Sa svojim ogromnim aparatom, ona na kraju nije bila nita drugo do jedan krajnje nezgrapan formalizam; ona je vekovima lutala u intelektualnim slepim ulicama, uprkos udesnim umovima ljudi koji su je koristili i bili njome deformisani. Konani ishod ne ukazuje na pobede, ak ni u istorijskoj ravni. Tehniki pokret na Zapadu se razvio u svetu koji se ve oslobodio dominantnog uticaja hrianstva. Nesumnjivo bi se moglo pozvati na uticaj reformacije, ali ekonomske posledice tog pokreta bile su izuzetno prenaglaene. U svakom sluaju, ovo nije mesto gde bih se mogao pozabaviti tim pitanjem.

5 6 7

Cels: grki lozof iz II veka, protivnik hrianstva. (Prim. prev) Flavije Klaudije Julijan (331363): rimski car iz Konstantinove dinastije. Hrianski izvori ga nazivaju Otpadnikom (Apostat) jer se odrekao hrianstva i vratio tradicionalnoj rimskoj veri. (Prim. prev.) Judeji: posebna vrsta trgovaca. (Prim. prev.)

30

Ali, praktino govorei, iako se za hrianstvo teko moe rei da je bilo vaan uzrok tehnikog napretka (o nazadovanju da ne govorimo), ipak je postalo uobiajeno smatrati da je hrianstvo, s teoloke take gledita, utrlo put tehnikom razvoju. Razmotrimo dva argumenta koji daju osnov za takvo vienje. Prvi, i najvaniji, smatra da je hrianstvo suzbilo ropstvo, tu veliku prepreku tehnikom razvoju. U trenutku kada ljudi postanu slobodni, oni bi trebalo da se okrenu tehnici, da bi se oslobodili mukotrpnog rada. Robovlasnitvo je bilo smetnja tehnici zato to nije ni pokuavalo da olaka bedni poloaj roba ili da ga zameni nekom drugom pokretakom snagom. Drugi argument je inteligentniji: da je antika bila opsednuta svetim strahom od prirode i da se nije usuivala da dirne u tajne koje su za drevne ljude bile boanstva. Ljudi se nisu usuivali da iskoriste prirodne sile, koje su za njih bile natprirodne. Hrianstvo je sekularizovalo prirodu: s hrianstvom, priroda je opet postala samo priroda i niko se nije libio da je eksploatie. Naalost, nijedan od ovih argumenata nije sasvim taan. Uistinu, vei tehniki progres je postojao u civilizacijama gde je ropstvo bilo preovlaujue (na primer, Egipat), nego u onima gde je ta institucija bila praktino nepoznata (na primer, Izrael). Postojao je vei tehniki progres u robovlasnikom periodu rimske istorije nego u periodu kad su robovi bili masovno oslobaani. A oslobaanje robova u eri invazije varvara nije dovelo do tehnikog napretka, ak ni dugorono gledano; proteklo je skoro sedam vekova izmeu ukidanja ropstva i poetka makar neznatnog tehnikog progresa. Odnos izmeu tehnike i odsustva ropstva nije ni u kom sluaju apsolutan; kao to je Bertran il (Betrand Gille) ispravno istakao, ljudski prevoz pomou robova nije bio poznat u rimskoj antici; ipak, uprezanje ivotinja nije bilo razvijeno. Ovde se sreemo s jednim od onih olakih, upeatljivih i potpuno antiistorijskih objanjenja, koje teoretiari toliko vole. Rob je, zapravo, predstavljao kapital i vlasniku nije bilo u interesu da ga izgubi ili da ga koristi nasumice. I kao to ukazuje Katon Stariji, ako se rad roba mogao uiniti ekasnijim i manje zamornim, bilo je u najboljem interesu njegovog gospodara da ga takvim i uini. Pored toga, bilo je lako iskoristiti slobodne ljude koji su iveli u ogromnim javnim oblastima, na limesu 8 ili na Markama 9, a kasnije na crkvenoj ili vlastelinskoj zemlji. Sigurno je da Rimljani nisu potedeli te ljude iz potovanja prema ljudskom ivotu. A i samo to stanovnitvo nije posedovalo dovoljno slobode uma ili materijalnih mogunosti da bi unapredilo svoje tehnike. il je odlino primetio da su u Atini robovi mogli imati veu vrednost od slobodnih radnika. Ni drugi argument nije nita upotrebljiviji. Istina je da je hrianstvo sekularizovalo prirodu. Ali, da li je to bilo od koristi za tehniku? Uoili smo, uzgred, religiozno poreklo mnogih oblika tehnike; zaista, priroda, kao pozornica duhovnih sila, podstie jednu posebnu, ve pomenutu tehniku: magiju. Jedan od ciljeva magije je da uini bogove milostivim prema praktinoj akciji i da stavi sile u slubu materijalne tehnike. Predstava prirode nastanjene bogovima bila je moan in po sebi i naklonjena, ako ne svim primenama, sigurno samoj tehnici. Tabui su vaili samo za neke konkretne primene, odreene idejama ispravnog i pogrenog. ovek je tako oseao da je njegove akcije opravdavala pomo koju su mu pruali bogovi prirode. Hrianstvo ga je, meutim, liilo tog opravdanja. Kakav je, od samog poetka, bio doktrinarni stav ranog hrianstva prema praktinoj aktivnosti? U moralnoj ravni, hrianstvo je osuivalo rasko i novac ukratko, sve to je predstavljalo zemaljski svet, koji je bio u vlasti sotone i suprotstavljen bojem svetu. To je bila epoha isposnika, odricanja od gradskog ivota, monatva predstavljenog kao ideal.
8 9

Limes: granine oblasti imperije na severu. (Prim. prev.) Marke: granine oblasti kotske i Velsa. (Prim. prev.)

31

Teilo se ograniavanju ekonomskog ivota. U teolokoj ravni postojalo je uverenje da se svet blii svom kraju, da je beskorisno razvijati ga ili brinuti se o njemu, jer e se Gospod uskoro vratiti. Bilo je mudrije baviti se eshatologijom nego ovozemaljskim poslovima. Na poetku srednjeg veka te doktrine su u izvesnoj meri izgubile uporite (iako su opstajale u drugim oblicima u predstavama o smrti, na primer). Ali, zadrao se drugi element hrianstva, suprotstavljen tehnikom razvoju: moralni sud koji su hriani donosili o svim ljudskim aktivnostima. Tehnika aktivnost nije izbegla hrianskom moralnom sudu. Pitanje, da li je to ispravno?, postavljano je pri svakom pokuaju promene oblika proizvodnje ili organizacije. To to je neto za ljude moglo biti korisno ili protabilno, nije ga odmah inilo ispravnim i pravednim. Ono je moralo da se uklopi u preciznu ideju o pravednosti pred Bogom. Kada bi neki element tehnike delovao ispravno u svakom pogledu, bio bi i usvojen, ali ak i tada s prekomernim oprezom. Samo izumi koji su smatrani dostojnim (a koji su predstavljali izbor tehnika od strane pojedinaca vinih grkom i latinskom jeziku) bivali su primenjeni ili im je bilo dozvoljeno da se obznane. Samo u tom uskom okviru neki monasi su propagirali i razvijali tehnika orua. iroka primena hidrauline maine cistercita 10 je dobro poznat primer; isto vai i za mnoge specijalizovane maine koje su se mogle nai u opatiji Roajomon (kovanica i predionica na vodeni pogon, itd.). Ali to su bili retki izuzeci. Traganje za pravdom pred Bogom, ocenjivanje tehnike kriterijumima drukijim od same tehnike to su bile velike prepreke koje je hrianstvo postavilo tehnikom progresu. U srednjem veku, one su dolazile do izraaja u svim oblastima ivota i dovele do podudaranja istorije sa teologijom. Doba reformacije je, u nastojanju da se vrati najprimitivnijem shvatanju hrianstva, sruilo mnoge barijere, ali tehnika je dobila odluujui podsticaj ne toliko zbog uticaja nove teologije, koliko zbog oka renesanse, humanizma i autoritarne drave.

esnaesti vek
U periodu od XVII do XVIII veka, odsustvo tehnike u svim oblastima osim mehanike bilo je veoma upadljivo. Nije bilo promiljanja usmerenog na akciju, pokuaja pojednostavljivanja i sistematizacije, niti interesovanja za ekasnost. Ostvarena su neka vana tehnika dostignua na primer, fabrike puaka i topova a bilo je i nekih istraivanja u poljoprivredi. Ali, simptomatino je da istorije tehnike (na primer, istorija Pjera Dikasea) skau sa srednjeg veka na kraj XVIII. I zaista, period posle renesanse i reformacije bio je mnogo manje plodan u izumiteljstvu u odnosu na prethodni. tampa, brodski kompas, barut (takoe preuzeti sa Istoka) sve to datira iz XV veka. Ne bi trebalo umanjivati znaaj tih izuma. Za Norberta Vinera, oni ine centralnu taku industrijske revolucije, koja je prethodila njenoj glavnoj fazi. Viner, na izvanredan nain, dovodi u vezu kljune izume tog perioda s navigacijom, koja je, po njemu, bila pokretaka sila koja je stajala iza istraivanja. Zajedno s tim glavnim izumima, taj period je video brojna otkria i nove primene u bankarstvu, naoruanju, mehanizmima, arhitekturi (na primer, otkrie novog sistema konstrukcije kupole, primenjenog na Sen Mari de Fler), kao i u poljoprivredi i proizvodnji nametaja. Pored toga, XV vek je poznat po brojnim tehnikim prirunicima iz june Nemake i severne Italije, (napisanim poetkom veka i tampanim i distribuiranim krajem istog). To
10

Cisterciti: monaki red nastao reformisanjem benediktinaca u Burgundiji. (Prim. prev.)

32

ukazuje na kolektivno interesovanje za te probleme, na tehnike preokupacije ljudi tog vremena. Velika putovanja bila su verovatno posledica, a ne uzrok tehnikog progresa. Ali taj tehniki poriv je oslabio tokom XVI veka, koji je postajao sve siromaniji u tehnikama. Slabljenje se nastavilo tokom celog XVII veka, sve do poetka XVIII. To siromatvo tehnikih postignua, dugo dva veka, jo jednom nas dovodi do pitanja uticaja reformacije. ta je prouzrokovalo usporavanje tehnikog napretka posle XV veka, koji je obilovao otkriima svake vrste? Neupueni italac koji otvori neku naunu raspravu iz prava, ekonomije, medicine ili istorije, objavljenu izmeu XVI i XVIII veka, najvie je iznenaen potpunim odsustvom logikog reda. Graa se izlae bez ikakve povezanosti, bez jasnog toka misli, razvoja ili pruanja dokaza. italac oigledno treba da bude voen samo autorovom matom. Svako poglavlje u naunom radu iz, recimo, XVI veka, predstavlja samostalnu celinu, koja opravdava i dokazuje samu sebe. Puki iskaz autora slui kao dokaz. A on sebi doputa slobodno povezivanje ideja koje nemaju nikakve veze s predmetom; njegove misli esto odlutaju ka stvarima potpuno nepovezanim s temom knjige. Sasvim lina razmiljanja i lino iskustvo ine osnovu tih knjiga; one ni u kojem smislu ne predstavljaju pokuaj opteg istraivanja, uzajamne kontrole ili potrage za najboljim metodom, to je sve neophodno za tehniku. Plan knjige nije postavljen s itaocem na umu; on ne poiva na temi, nego na linoj sklonosti autora ili na nekom jo opskurnijem razlogu. ak ni ljudi tako monog uma kao to je bio an Boden (Jean Bodin) nisu izmakli tim nedostacima. Druga karakteristika te naune literature jeste pokuaj da se u jednu knjigu smesti celo podruje znanja. U pravnim spisima iz XVI i XVII veka, esto se moe naii na opsena razmatranja iz arheologije, teologije, psihologije i lingvistike, da ne pominjemo istoriju i knjievnost. Cela poglavlja o magijskim praksama peruanskog drutva mogu prekinuti tok knjige posveene dravnim prihodima ili zakonodavstvu Skuptine Bordoa. Taj amalgam reeksija i raznoraznih delia znanja sree se i u radovima najboljih autora; on ukazuje na odsustvo intelektualne specijalizacije. Intelektualni ideal je bio svestranost i retko se deavalo da, recimo, sudija bude neupuen u alhemiju ili istoriar u medicinu. To je zapravo bilo humanistiko proirenje svestranosti, kojoj je stremila srednjovekovna teologija. U XVI i XVII veku svaki intelektualac je nuno morao biti univerzalista. On je morao raspolagati potpunim znanjem i kada je pisao na datu temu oseao se obaveznim da u rad ubaci sve to je znao, bilo to prikladno ili ne. To nikako nije bio znak smuenosti ve vie preovlaujue potrage za sintetizovanim, univerzalnim sistemom znanja. Svaki autor je teio da u svoje delo ubaci celog sebe, ak i u sluaju neke tehnike knjige. Delom nije dominirala tema, nego autor: ta tendencija je sama po sebi suprotna tehnikom traganju. Nije bila re o potrazi za praktinim znanjem ve o sveobuhvatnom objanjavanju fenomena. Tako se Dekart, poto je utvrdio pravila besprekornog naina razmiljanja, odaje izlivima mate da bi objasnio da navedemo samo jedan primer kretanja plime i oseke. To objanjava drugu karakteristiku knjiga napisanih posle veka humanizma: nedostatak preglednosti. Retko se nailazi na stranicu sa sadrajem, nema referenci, nema podele na odeljke, nema indeksa, nema hronologije, ponekad ak ni paginacije. Aparat koji je postao standardan za dananje naune radove ne moe se, ak ni u rudimentarnom obliku, nai ni u najsavrenijim delima tog perioda; njegovo odsustvo ukazuje na nepostojanje intelektualne tehnike. Knjige tog vremena nisu bile pisane da bi bile koriene, zajedno sa stotinama drugih, da bi se neka informacija pronala ispravno i brzo, da bi se potvrdio ili osporio neki eksperiment ili iznela neka formula. One nisu bile pisane da bi bile konsultovane. Bile su 33

pisane da bi se itale u celosti i da bi se nad njima razmiljalo. To nas ponovo vraa idealu svestranosti. Predstavljanje knjige kao celokupne autorove linosti, kao linog izraza samog njegovog bia, pretpostavlja da italac u njoj nije traio reenje za neku tekou ili odgovor na neki problem ve da je teio linom kontaktu sa autorom. To je bila vie stvar line razmene nego zauzimanja nekog objektivnog stava. To vai za svaku oblast pregnua do XVIII veka. I zato, u najjednostavnijoj tehnikoj formi, onoj mehanikoj, u tom periodu nije ostvaren nikakav odluni napredak (osim moda s Paskalom, kao jedinim izuzetkom; ali i on je samo proirio ve poznate tehnike). Isto vai i za nansijske, administrativne i vojne tehnike, uprkos tome to Voban 11 (Vauban) tvrdi suprotno. Onda se razvila prelazna situacija. Ali, uprkos pokuajima koordinacije i sistematizacije tako velikih tehniara kao to su bili Rielje (Richelieu) i Kolber 12 (Colbert), jedini rezultat je bilo jo vee komplikovanje sistema, bez mnogo dobiti na planu ekasnosti. Na administrativnom i politikom nivou, svi novi organi (svaki sam po sebi vredan i bez sumnje ekasan, ali koji su bili samo dodaci onome to je ve postojalo) morali su da uzmu u obzir svaki drugi organ koji je ve funkcionisao u datom domenu. Nova komplikovana odeljenja, sudske nadlenosti i hijerarhije neprestano su pritiskali maineriju. Na nansijskom planu, desio se isti monstruozni rast iz valjanih razloga ali on je doveo do slabljenja, ispod privida ekasnosti. Nije bilo promene u nansijskoj tehnici, uprkos svim naporima Kolbera, koji je shvatio ta treba preduzeti. Nije bilo promene u tehnici regrutacije, snabdevanja i upravljanja vojskom, uprkos naporima Luvoa 13 (Louvois), koji je isto tako jasno uvideo ta se mora uraditi. Zbog odsustva tehnikih sredstava, Luj XIV je, uprkos svom autoritetu, bio nemoan monarh. Drutvo se nalo na raskru. Sve vie se oseala potreba za novim sredstvima; ak je i struktura koju bi ona morala imati bila jasno shvaena. Ali drutveni okvir, tekue ideje i intelektualni stavovi vremena nisu ili na ruku njihovoj realizaciji. Tehnika sredstva su se morala koristiti u okviru koji im je bio stran; te tehnike bile su nemone da nametnu odluku ili da eliminiu zastarela sredstva. One su se sudarale s dubokim humanizmom, izdankom renesansnog humanizma, koji je jo proganjao XVII vek i verovao ne samo u znanje i potovanje prema ljudskom biu, nego i u istinsku superiornost oveka u odnosu na sredstva. Taj humanizam, proet univerzalizmom, nije dozvoljavao tehnici da raste. Ljudi su odbijali da se povinuju bilo kakvom jedinstvenom zakonu, ak i kad je on delovao za njihovo dobro. To odbijanje se moglo primetiti u svim slojevima drutva: na najsloeniji nain, kada bi nansijski upravnici i parlamentarni savetnici odbijali da iskoriste nove i precizne tehnike raunovodstva i vrhovne zakonodavne vlasti; na najsaetiji nain, kada bi seljaci odbijali nove i racionalne metode regrutacije predloene vojnim vlastima. Svet je morao da saeka XVIII vek da bi video eksploziju tehnikog napretka, u svakoj zemlji i u svim oblastima ljudskog delovanja.

11 12 13

Markiz de Voban (Marquis de Vauban, 1633-1707): francuski maral i vodei voj-ni inenjer svog vremena (Prim. prev.). an Batist Kolber (Jean Baptiste Colbert, 1619-1683): francuski ministar nansija pod Lujem XIV (Prim. prev.). Markiz de Luvoa (Marquis de Louvois, 16411691): francuski ministar vojni za vreme veeg dela vladavine Luja XIV (Prim. prev.).

34

Industrijska revolucija
Termin industrijska revolucija primenjuje se iskljuivo na razvoj maina, ali to znai videti samo jednu njegovu stranu. U stvarnosti, industrijska revolucija je bila samo jedan vid tehnike revolucije. Neshvatljivo je da strunjak kao to je Luis Mamford moe napisati kako je u razliitim oblicima iskoriavanja energije pronaao klju evolucije tehnike i pokretaku silu koja stoji iza njenih preobraaja. Po njemu, prvi period, koji je trajao do priblino 1750, poznavao je samo hidraulinu energiju; drugi period, od 1750. do 1880, bio je doba uglja, a trei doba elektriciteta. (Upotreba nuklearne energije pojavila se tek nedavno; na nju moda treba gledati kao na deo doba elektriciteta.) Mamfordova teza se moe shvatiti samo ako tehniku svedemo na mainu; Mamford zapravo pravi tu identikaciju. Njegova podela onda moe posluiti kao plan za istorijsku studiju o maini, ali je potpuno pogrena kao osnova za studiju tehnike civilizacije. Kada se tehnika civilizacija razmatra kao celina, takva klasikacija i objanjenja pokazuju se zapanjujue redukovanim i povrnim. Norbert Viner takoe odbacuje klasikaciju zasnovanu na razliitim izvorima energije. Po njemu, postojala je samo jedna industrijska revolucija i ona se sastojala u zameni ljudskih miia kao izvora energije. On dodaje da postoji i druga revolucija, jo u nastajanju, iji je cilj zamena ljudskog mozga. to se toga tie, do sada imamo samo pripreme i nagovetaje. Jo nismo tamo. Ono to sada moemo videti je preureenje sveta u prelaznoj fazi; promena se ne sastoji u korienju neke prirodne sile ve u primeni tehnike u svim sferama ivota. Tehnika revolucija je znaila pojavu drave proizvoda Francuske revolucije koja je bila istinski svesna same sebe i autonomna u odnosu na sve to nije sluilo njenim interesima. To je znailo i stvaranje precizne vojne tehnike (Fridrih Veliki i Napoleon), na planu strategije i u oblastima organizacije, logistike i regrutacije; bio je to i poetak ekonomske tehnike, prvo sa ziokratama 14, a zatim s liberalima. U administraciji i policiji, to je bio period racionalizovanih sistema, unikovanih hijerarhija, indeksnih kartica i redovnih izvetaja. Naroito je pod Napoleonom postojala tendencija ka mehanizaciji, nastala iz primene tehnike na manje ili vie ljudske oblasti delovanja. Revolucija je nametnula i naprezanje i pregrupisavanje svih nacionalnih energija. Nije vie smelo biti besposliara (za vreme Francuske revolucije oni su bili zatvarani), privilegovanih osoba, posebnih interesa. Svako je morao da slui u skladu sa strogim zahtevima tehnike. S pravne take gledita, tehnika revolucija je nametnula veliku sistematizaciju zakona kroz Napoleonove kodekse i konano ukidanje spontanih zakonskih izvora; na primer, obiaja. To je podrazumevalo unikaciju pravnih institucija pod gvozdenom upravom drave i potinjavanje zakona politici. irom Evrope, osim u Velikoj Britaniji, nacije su, zapanjene tako ekasnim delovanjem, napustile svoje tradicionalne pravne sisteme u korist drave. Ta sistematizacija, unikacija i proiavanje bili su primenjeni na sve i to je dovelo ne samo do uspostavljanja budetskih pravila u skalnoj organizaciji, nego i do sistematizacije teina i mera, kao i do planiranja puteva. Sve to je bio izraz tehnike na delu. S tog stanovita, moglo bi se rei da je tehnika prevoenje u akciju ovekove tenje da ovlada stvarima pomou razuma, da objasni podsvesno, uini kvantitavnim ono to je kvalitativno, da pojasni i precizira obrise prirode, da savlada haos i unese u njega red.

14

Fiziokrate: francuska kola ekonomije iz XVIII veka, koja je smatrala da su zemlja i poljoprivreda izvor svakog bogatstva. (Prim. prev.)

35

Isti napor se primeuje i u intelektualnoj aktivnosti, posebno u razvijanju intelektualne tehnike u oblasti istorije i biologije. Principi koje je ustanovio Dekart bili su primenjeni i dali rezultate ne samo u lozoji nego i u intelektualnoj tehnici. Ti uzroci su toliko drugaiji od izvora energije, da se teko moe tvrditi kako je mehanika transformacija proizvela sve ostalo. U stvari, sveobuhvatni mehaniki razvoj, podstaknut eksploatacijom energije, usledio je posle pojave veine tih drugih tehnika. ak izgleda da je redosled bio obrnut, da je pojava tih drugih tehnika bila neophodna za evoluciju maine koja sigurno nije imala vei uticaj na drutvo nego, recimo, organizacija policije. Do revolucije nije dolo zbog eksploatacije uglja ve zbog promene stava cele civilizacije. Tu se suoavamo s najteim pitanjem: zato je, posle tako sporog napretka tokom vekova, za samo vek i po dolo do takve erupcije tehnikog progresa? Zato je, u odreenom istorijskom trenutku, ono to je ranije izgledalo nemogue postalo mogue? Moramo priznati da nam kljuni razlog izmie. Zato je dolo do tako nagle eksplozije izuma u drugoj polovini XVIII veka? Na to pitanje ne moemo odgovoriti. Tako dospevamo u samo sredite misterije invencije, koja je udnovato oivela u tom kratkom trenutku. Izumi XIX veka mogu se mnogo lake objasniti. Dolo je do neke vrste lanane reakcije: otkria s poetka veka generisala su ona kasnija. Kada su jednom napravljeni prvi koraci, usledio je logian i predvidljiv niz dogaaja. Ali, zato su ti prvi koraci uopte napravljeni? To nikada neemo saznati i to, u svakom sluaju, nije svrha ovog istraivanja. Pre se pitamo zato su se tehniki izumi proirili tako radikalno i razvili do take u kojoj prete da progutaju drutvo. Zato je neograniena primenljivost nauka postala realnost, kada je ona do tada bila sputana i nesigurna? Grci su znali da se maine mogu iskoristiti; zato je tek na XIX veku bilo da ih upotrebi? Pitanje je, zaista, zato je XIX vek pronalazio primene i to u tako ogromnim razmerama. Leonardo da Vini je izumeo ogroman broj korisnih ureaja (budilnik, preslicu za svilu, mainu za eljanje vune) i predloio brojna tehnika poboljanja (brodove s dvostrukim trupom, univerzalni zglob, konusni menja brzina, itd). Zato nijedan od njegovih izuma i poboljanja nije naao praktinu primenu? Postoji dosta uoptenih odgovora. Na primer, sve se moe vezati za nauni progres. XVIII i XIX vek doneli su napredak u primeni, ne u istom znanju ili spekulaciji. Beskorisno je prepriavati naunu evoluciju tog perioda ili nabrajati senzacionalnu seriju principa i zakona formulisanih i primenjenih u to vreme. Usput se moe primetiti da je nauna revolucija poela ve u prvoj polovini XVII veka. Tada su izvoeni eksperimenti radi dokazivanja tanosti kvantitativnih hipoteza. Pored toga, dolo je do psiholoke transformacije, koja je dovela do toga da se fenomeni smatraju vrednim istraivanja sami po sebi. To je utrlo put tehnikom progresu, ali ga ne moe objasniti. Ta nauna otkria predstavljaju potrebne, ali ne i dovoljne uslove. Oigledno je da su primene nemogue bez principa, ali kada su principi jednom uspostavljeni, primene ne slede nuno iz njih. Primene mogu nastati iz proste radoznalosti, kao kod Grka ili kod tvoraca automata iz XVIII veka. (Ti automati nisu bili bez eksperimentalne vrednosti. Dananja istraivanja u kibernetici takoe imaju za posledicu proizvodnju automata.) Bliska veza izmeu naunog istraivanja i tehnikog pronalaska pojavljuje se kao novi faktor u XIX veku. Po Mamfordu, glavne inicijative nisu dolazile od pronalazaa-inenjera ve od naunika koji je utvrdio opti zakon. Naunik je primao k znanju kako nove, raspoloive sirovine, tako i nove ljudske potrebe koje je trebalo zadovoljiti. Tada bi svesno usmeravao svoje istraivanje ka naunom otkriu koje bi se moglo tehniki upotrebiti. A to je inio ili iz obine radoznalosti ili zbog jasne komercijalne i industrijske potranje.

36

Pastera su, na primer, u njegovim bakteriolokim istraivanjima ohrabrivali proizvoai vina i odgajivai svilene bube. U XX veku taj odnos izmeu naunog istraivanja i tehnikog pronalazatva doveo je do porobljavanja nauke od strane tehnike. U XIX veku, meutim, nauka je jo uvek bila presudan uzrok tehnikog progresa. Drutvo XVIII veka jo nije bilo dovoljno zrelo da bi dozvolilo sistematski razvoj pronalazaka. Kako kae Zigfrid Gidion (Siegfried Giedion), Francuska tog perioda bila je probni poligon. Ideje su se irile, ali nisu mogle poprimiti konani oblik sve dok drutvo nije prolo kroz transformaciju. Ono to odlikuje XVIII vek jeste da je glavni razlog za primenu izuma bila korisnost; uskoro je jedino opravdanje nauke bila primenljivost. Da bi to objasnila, veina istoriara tehnike se zadovoljava pozivanjem na lozoju. Filozoja XVIII veka je zaista davala prednost tehnikim primenama. Bila je naturalistika i teila ne samo da spozna, ve i da eksploatie prirodu. Bila je utilitarna i pragmatina. Pokuavala je da olaka ljudski ivot, da u njega unese vie zadovoljstva i da pojednostavi rad. Za XVIII vek, ljudski ivot je bio usko ogranien na materijalno; inilo se izvesnim da e svi ivotni problemi biti reeni kada ljudi budu mogli da rade manje, a troe vie. Na osnovu toga se mogao stei utisak da je cilj nauke odredila lozoja. Ta lozoja je bila konkretna; ona je bila vezana za materijalne rezultate. O onome to se ne moe videti, ne moe se suditi i to objanjava sud o istoriji koji je imao taj vek: da je osnova civilizacije tehnika, a ne lozoja ili religija. Za te divljenja dostojne lozofe tehnika je posedovala ogromnu superiornost zato to se manifestovala na konkretan nain i svoje tragove stavljala svima na uvid. Volter i Didro su bili njeni glavni tumai. Ali toj lozoji ipak ne mogu dodeliti najvie mesto u istoriji razvoja tehnologije. Ona je igrala izvesnu ulogu, ali nije bila primarna sila koja je stajala iza tehnikog pokreta. Tvrditi tako neto, znailo bi preceniti mo tih lozofskih ideja i sistema, koji su doticali vrlo mali broj Francuza i neznatnu elitu u inostranstvu. Tehniki pokret je bio evropski pokret; ideje tih lozofskih manjina teko da su se mogle probiti u Evropu tako da preimustva tehnikog progresa budu svima oigledna. Treba se samo prisetiti opte reakcije na maine na primer, na Vokansonov 15 razboj, parobrod i prve visoke pei. Te lozofske ideje teko mogu objasniti izuzetnu mobilizaciju svih ljudskih snaga u XIX veku. Pitanje je ak i da li je ta lozoja bila opteprihvaena. I u drugim epohama bilo je utilitarnih struja u lozoji, ali one su predstavljale samo jedan njen izdanak i nisu dovele do tako radikalne transformacije drutva. Optimistika atmosfera XVIII veka je, vie nego njegova lozoja, stvorila povoljnu klimu za uspon tehnikih primena. Strah od zla se smanjio. Dolo je do poboljanja u manirima; do ublaavanja uslova ratovanja; do jaanja oseanja ovekove odgovornosti za blinje; do izvesnog ushienja ivotom, koje je u velikoj meri bilo podstaknuto poboljanjem ivotnih uslova u skoro svim klasama, osim zanatlijskoj; do izgradnje velikog broja pristojnih kua. Sve to je pomoglo da se Evropljani ubede kako se progres moe ostvariti samo eksploatisanjem prirodnih resursa i primenom naunih otkria. To stanje duha je u drugoj polovini XVIII veka stvorilo neku vrstu dobre savesti kod naunika, koji su svoja istraivanja usmeravali ka praktinim ciljevima. Oni su verovali da e srea i pravda proistei iz njihovih istraivanja; i tu nailazimo na poetak mita o progresu.

15

an de Vokanson (Jean de Vaucanson, 17091782): francuski izumitelj i umetnik koji je konstruisao prvog pravog robota, kao i prvi potpuno automatski razboj. (Prim. prev.)

37

Jasno je da je takva atmosfera pogodovala tehnikom razvoju. Ali ona sama po sebi nije bila dovoljna. Kako onda objasniti iznenadni procvat tehnike u XIX veku? (XVIII vek bio je samo uvodna faza tehnike primene; tek XIX vek predstavlja zaista zanimljiv period.) Verujem da se ta civilizacijska transformacija moe objasniti vremenskom podudarnou pet fenomena: sazrevanjem dugog tehnikog iskustva; rastom stanovnitva; pogodnou ekonomskog okruenja; eksibilnou socijalnog miljea i pojavom jasne tehnike namere. Prvi od tih faktora ne sme se zanemariti: svaka moderna tehnika primena imala je svoje prethodnike. Artur Virendel (Arthur Vierendeel) i Luis Mamford su analizirali te pripreme. Svaki pronalazak je imao korene u prethodnom tehnikom periodu i svaki period nosio je u sebi ne samo beznaajni talog ve i dragocene tragove prolih tehnologija, kao i klice novih. Ono to je izgledalo istinski novo bilo je formiranje tehnikog kompleksa, koji se, po Mamfordu, sastoji od serije parcijalnih pronalazaka kombinovanih u skup. Ta jedinica poinje da funkcionie kada je najvei broj njenih inilaca sakupljen i pokae trend stalnog samousavravanja. Od 1000. godine do priblino 1750, postojala je spora fermentacija, koja nije imala neposredne posledice, ali koja je prikupila materijal iz svih oblasti. Da bi dolo do tehnikog uda samo je trebalo nadovezati se na njih. Taj kontinuitet je posebno analizirao Virendel, a Viner ga naglaava kada pie: Zanimljivo je razmiljati o injenici da svaki alat ima genealogiju i da predstavlja rezultat alata korienih u njegovoj izradi. Taj ogromni zbir eksperimenata, aparata i istraivanja naglo je stavljen u upotrebu na kraju jednog evolucionog perioda, koji je potrajao skoro deset vekova, bez socijalne katastrofe. Takav kontinuitet je bio vaan, jer je uinio nepotrebnim prenos tehnikog naslea s jedne civilizacije na drugu, to je operacija koja podrazumeva gubitak dela tog naslea, posebno dela drutvenih sila iz netehnikih oblasti. Taj kontinuitet se moe primetiti u svim poljima tehnike, od nansija do saobraaja. Ako se tehniki progres ne dogodi u datom trenutku, to je samo zato to socijalni milje nije potpuno pogodan. Ali, on dozreva ispod povrine; on se samoodrava ak i kad je uspavan, kao u XVII veku. Ta duga priprema bila je neophodna kao podrka i osnova za strukturu koju e izgraditi XIX vek. To je bilo ono to je arl Moraze (Charles Moraz) u svom Eseju o Zapadnoj civilizaciji nazvao kolektivnom inkubacijom. Ta inkubacija, sainjena od miliona akumuliranih eksperimenata, bila je priprema za trenutak formulacije, izraavanja. Drugi faktor bio je podjednako potreban: rast stanovnitva. Ovde se ponovo suoavamo s poznatim problemom. Dvadesetogodinja istraivanja populacije u kontekstu razvoja civilizacije pokazala su da postoji bliska veza izmeu tehnike i stanovnitva: rast stanovnitva namee rast potreba, koje ne mogu biti zadovoljene na drugi nain osim tehnikim razvojem. S druge strane, rast stanovnitva nudi pogodnu osnovu za istraivanje i tehniki rast, tako to obezbeuje ne samo neophodno trite nego i neophodan ljudski materijal. Trei uslov je analizirao Vensan. Da bi se ostvario tehniki progres, ekonomski milje mora pokazivati dve naizgled suprotne crte: mora biti istovremeno stabilan i u kretanju. Osnove ekonomskog ivota moraju biti stabilne da bi se primarna tehnika istraivanja mogla posvetiti precizno denisanim objektima i situacijama. Ali, u isto vreme, taj milje mora biti sposoban za velike promene, tako da tehniki pronalasci mogu biti apsorbovani u ekonomiju, a istraivanje stimulisano. Rigidna ekonomija nosi sa sobom krute obiaje, koji gue pronalazaku sposobnost. Studije ekonomske situacije iz druge polovine XVIII veka pokazuju da je ona imala upravo te dve suprotne karakteristike. Ali, to je dobro poznato. Neu se dalje zadravati na tome, a vie panje u obratiti na poslednja dva uslova, koji se obino zanemaruju. etvrti uslov je moda najpresudniji. To je eksibilnost socijalnog miljea, koja ukljuuje dva faktora: nestanak drutvenih tabua i nestanak prirodnih drutvenih grupa. 38

Prvi od njih se pojavljuje u raznim oblicima, u zavisnosti od drutva o kojem je re. U zapadnoj civilizaciji XVIII veka postoje dve velike kategorije: tabui proistekli iz hrianstva i drutveni tabui. Prva kategorija obuhvata sve religiozne i moralne ideje, stavove koji se tiu delanja, preovlaujue shvatanje oveka i pretpostavljene ciljeve ljudskog ivota. Ti tabui su, teorijski i faktiki, bili u sukobu s tehnikim razvojem. Kada je vera bila prevedena u predrasudu i ideologiju, a lino religiozno iskustvo ugraeno u socijalnu instituciju, dolo je do uvrivanja moralnih stavova, to je odgovaralo stvaranju autentinih tabua. U prirodni poredak stvari ne sme se dirati i sve to je novo mora biti podvrgnuto moralnom sudu to je znailo nepovoljni, unapred doneti sud. To je bio opti mentalitet koji je stvorilo hrianstvo, posebno tokom XVII veka. S tim u tesnoj vezi stajali su drutveni tabui, naroito ubeenje da postoji prirodna hijerarhija koju nita ne moe promeniti. Pozicija plemstva i svetenstva, a iznad svega kralja, nije mogla biti dovedena u pitanje. Kada je sredinom XVIII veka to poelo da se dovodi u pitanje, ljudi su reagovali kao da je poinjeno svetogre; omama koja je pratila smaknue Luja XVI bila je religiozna omama. U stvari, kraljeubistvo je vieno kao bogoubistvo. Takvo ustrojstvo drutva, na koje se svako oslanjao i priznavao ga kao jedino mogue, bilo je prepreka za razvoj tehnike; tehnika je smatrana temeljno bogohulnom. Prirodna hijerarhija radila je protiv prakse mehanikih vetina, koja bi samo donela pogodnosti niim klasama. A poto su nie klase takoe verovale u prirodnu hijerarhiju, one su mogle biti samo pokorne i pasivne; one nisu pokuavale da poprave svoju sudbinu. Ono to je tu vano nije realnost injenica ili postojanje hijerarhije; vano je verovanje u njen prirodni i sakralni karakter, koji je stajao na putu tehnici. Sama struktura drutva zasnovana na prirodnim grupama takoe je bila prepreka. Porodice su bile tesno povezane. Esna i grupe formirani na osnovu kolektivnog interesa (na primer univerzitet, skuptina, bratstva i bolnice) bili su izdvojeni i nezavisni. Pojedinac je pronalazio sredstva za ivot, zatitu, sigurnost, kao i intelektualno i moralno zadovoljenje u kolektivima koji su bili dovoljno jaki da zadovolje sve njegove potrebe, ali dovoljno ogranieni da se u njima ne oseti uguenim ili izgubljenim. Oni su bili dovoljni obinom oveku, koji nije pokuavao da zadovolji imaginarne potrebe, ako je njegova pozicija bila dovoljno stabilna i koji se suprotstavljao inovacijima, ako je iveo u uravnoteenom miljeu, ak i ako je bio siromaan. Ta injenica, tako upadljiva u tri milenijuma poznate istorije, pogreno je shvaena meu modernim ljudima, koji ne znaju ta znai uravnoteeno drutveno okruenje i kakvu korist od njega mogu imati. Sam ovek ne mora oseati veliku potrebu da popravi svoj poloaj. Pored toga, samo postojanje prirodnih grupa je prepreka za irenje tehnikog pronalazatva. Kod primitivnih naroda, pronalazatvo se iri u nekim geografskim oblastima, unutar nekih grupa, u skladu s postojeim drutvenim vezama. Meutim, spoljanje irenje, to jest, prelaenje drutvene granice, izuzetno je teko. Taj fenomen postoji u svakom drutvu. Podela na tesno konstituisane grupe je prepreka za irenje pronalazaka. Isto vai i za esnafe. Esna deluju ne samo spontano i kao drutvene jedinice ve i dobrovoljno, u skladu sa zakonskim ustrojstvom svakog od njih. To vai i za verske grupe. Uzmimo, na primer, ljubomorno uvane proizvodne tajne francuskih protestanata iz XVII veka. Te socijalne podele nastoje da spree irenje svake tehnike. Te prepreke su nestale za vreme Francuske revolucije iz 1789. godine. S nestankom religioznih i drutvenih tabua dolo je do stvaranja novih religija, armacije lozofskog materijalizma, ukidanje razliitih hijerarhija, kraljeubistva i borbe protiv svetenstva. Ti faktori snano su delovali na narodnu svest i doprineli ruenju vere u te tabue.

39

U isto vreme (i to je drugi faktor koji je uticao na eksibilnost drutvenog miljea) voena je sistematska kampanja protiv svih prirodnih grupa, pod maskom odbrane prava pojedinca; na primer, napadnuti su esna, komune i federalizam; ovaj poslednji napali su irondinci. To su bili pokreti protiv crkvenih redova, privilegija Skuptine, Univerziteta i hospitalaca 16. Nije smelo biti grupnih sloboda, ve samo individualnih. Slino tome, radilo se na podrivanju porodice. Revolucionarno zakonodavstvo promovisalo je njeno raspadanje; nju su ve uzdrmale lozoja i ar XVIII veka. Revolucionarni zakoni o razvodu, nasledstvu i roditeljskom autoritetu delovali su pogubno po porodinu jedinicu, a u korist pojedinca. Svi ti efekti bili su trajni, uprkos povremenim zastojima. Drutvo je ve bilo atomizirano i to e biti u sve veoj meri. Pojedinac je postao jedina drutvena jedinica, ali umesto slobode, ta injenica mu je donela najgoru vrstu ropstva. Atomizacija koju smo razmatrali donela je drutvu najveu moguu eksibilnost to je presudan uslov za razvoj tehnike. Razbijanje drutvenih grupa dovelo je do ogromne migracije ljudi na poetku XIX veka, kao i do koncentracije stanovnitva koju zahteva moderna tehnika. Iskoreniti ljude iz njihovog okruenja, iz ruralnih oblasti, odvojiti ih od porodice i prijatelja, da bi se nagomilali u gradovima jo premalim za njih; sabiti hiljade ljudi u neodgovarajua stanita i nezdrava mesta za rad, stvoriti sasvim novo okruenje u okviru nove ljudske situacije (suvie esto se previa da je proletarijat plod industrijske maine) sve to je postalo mogue tek kada je pojedinac bio potpuno izolovan. To je postalo pojmljivo tek kada on doslovno vie nije imao okruenje i porodicu i kada vie nije bio deo grupe sposobne da se odupre ekonomskom pritisku; kada mu nije preostao nijedan drugi nain ivota. Takav je uticaj drutvene eksibilnosti. Bez nje, nikakva tehnika evolucija nije mogua. Pojedincu u atomiziranom drutvu preostala je samo drava: ona je bila najvii autoritet, a postala je i svemona. Tako nastalo drutvo bilo je savreno za oblikovanje i izuzetno eksibilno, i sa intelektualne i s materijalne take gledita. Tehniki fenomen je dobio svoje najpogodnije okruenje od poetka istorije. U isto vreme, istorijskom podudarnou (neu se obavezivati da kaem da li sluajnom ili ne), nastalo je ono to sam nazvao jasnom tehnikom namerom. U svim drugim civilizacijama postojala je tehnika delatnost manje ili vie obiman rad te vrste ali ne i masovna namera, jasno shvaena, koja celo drutvo smiljeno vodi u tehnikom smeru. Za period od 1750. do 1850. Gidion kae: Pronalazak je bio deo normalnog toka ivota. Svi su bili pronalazai. Svaki preduzima je sanjao o brim i ekonominijim sredstvima proizvodnje. Taj posao je raen nesvesno i anonimno. Nigde drugde i nikada ranije, broj pronalazaka po glavi stanovnika nije bio tako veliki kao u Americi ezdesetih godina tog veka. Mogue je da se neto slino desilo u preistorijskim vremenima, kada se tehnika pojavila iz iste nude. Pritisnut sa svih strana, ovek je reagovao stvaranjem tehnike. U istorijskim vremenima, meutim, situacija se promenila. Homo sapiens je do tada stekao superiornost nad drugim sisarima, u odnosu na prirodne sile. Preduzimani su neki tehniki napori, u ovoj ili onoj oblasti; na primer, u vojnoj vetini kod Asiraca ili u vetini gradnje kod Egipana. Uvek su postojali pojedinci s jasnom vizijom tehnike nadmoi; recimo, Arhimed u mehanici ili Lojola u duhovnoj tehnici. Ali, nigde ne nalazimo osobenu karakteristiku naeg vremena precizan pregled tehnikih mogunosti, volju da se postignu odreeni ciljevi, primenu u svim domenima i privrenost celog drutva vidljivom tehnikom cilju. Sve to, zajedno uzev, ini ono to sam nazvao jasnom tehnikom namerom.
16

Hospitalci: religiozni i vojni red iz vremena prvog krstakog rata (109699); dobio ime po bolnici u Jerusalimu. (Prim. prev.)

40

Odakle potie ta namera? Mnogi uzroci su se stekli u njenom stvaranju, meu njima i uticaj lozoje XVIII veka, osnaene Hegelovom lozojom, a kasnije i Marksovom. Ali bilo je i drugih podjednako vanih faktora. Ono to je zaista proizvelo opte kretanje u korist tehnike bio je posebni interes. Taj pokret su izuavali tako razliiti ljudi kao to su Dekart i Mare (Mar). Ali tek kada je posebni interes industrije, radi ekasnosti, zahtevao pronalaenje najboljeg naina da se uradi posao, to istraivanje na polju tehnike je zapoeo Gilbret (Frank Bunker Gilbreth), sa zapanjujuim rezultatima koje danas vidimo. Posebni interes je bio i ostao velika pokretaka sila razvoja tehnike svesti ali ne nuno bilo koji partikularni interes; recimo, kapitalistiki ili novani interes. Svest o interesu se u Francuskoj prvo pojavila kod drave, u vreme Revolucije. Drava je razvila politiku i industrijsku tehniku, a kasnije, s Napoleonom, vojnu i sudsku, jer je u njima otkrila mone sile u borbi protiv unutranjih i spoljanjih neprijatelja. Drava je titila vetine i nauke (u stvari tehnike), ne iz velikodunosti ili brige za civilizaciju, ve zbog instinkta moi. Posle drave, buroazija je bila ta koja je otkrila koliko prota se moe izvui iz svesno razvijene tehnike. U stvari, buroazija je uvek bila manje ili vie povezana s tehnikom. Ona je bila inicijator prvih nansijskih tehnika, a kasnije i moderne drave. Na poetku XIX veka, buroazija je uvidela velike mogunost izvlaenja ogromnih prota iz tog sistema, posebno to joj je pogodovalo uruavanje morala i religije i to se osetila slobodnom da eksploatie oveka, uprkos idealistikoj dimnoj zavesi koju je podizala. Ta klasa je interese tehnike stavljala ispred interesa ljudi, koji su morali biti rtvovani da bi tehnika mogla napredovati. Tehnika je postala jedan od njenih ciljeva iskljuivo zato to je zahvaljujui njoj mogla da zarauje novac. To saveznitvo je dobro poznato i treba se prisetiti samo nekih injenica. Dejms Vat (James Watt) je, s ve usavrenom parnom mainom, bio upropaen i u orsokaku. Buruj, Metju Bolton (Matthew Boulton), bio je taj koji je shvatio industrijske i nansijske mogunosti Vatovog izuma i odluio da ga primeni. Jo dve injenice s tim u vezi: trgovaki kapitalizam je prethodio onom industrijskom; svoj uspon industrija duguje akumulaciji kapitala na osnovu trgovine. A gde je prvi put dolo do industrijalizacije i gde se ona najvie proirila? U Engleskoj, jer je kapitalizam tamo bio najrazvijeniji, a buroazija mogla da deluje slobodnije nego bilo gde drugde. To je dobro poznato. Savez buroazije i tehnike se ispoljavao ne samo kroz razvoj fabrika, nego i mnogo suptilnije, kroz injenicu da je veina tehniara dolazila iz te klase. Buroazija je bila ta koja je promovisala napredak nauke. Pored toga, buroazija je imala tako snanu svest o odnosu izmeu ekonomskog uspeha i njegovih naunih osnova, da je u svojim rukama, gotovo kao monopol, drala znanje koje je bilo jedino sredstvo pristupa velikim kolama i fakultetima zaduenim za obuku naunih i drutvenih tehniara. Tehniki progres je funkcija buroaskog novca. Ipak, marksisti danas tvrde ili da je buroazija pokuavala da sputa tehniki progres ili da joj je on sluio u ratne svrhe. Njihova tvrdnja, meutim, ne spreava istoriju da opovrgne njihove teorije. Sam Marks ne bi nikada tvrdio tako neto; ono to vai danas, nije vailo u njegovo vreme. Ipak, taj posebni interes buroazije nije bio dovoljan da bi celo drutvo poveo za sobom setimo se masovnih reakcija protiv tehnikog progresa. Ve 1848. jedan od zahteva radnika bio je ukidanje maina. To je lako razumeti. ivotni standard nije porastao, ljudi su jo patili zbog gubitka ivotne ravnotee, izazvanog suvie naglim uvoenjem tehnike, a jo nisu osetili opijenost rezultatima. Seljaci i radnici nosili su na svojim pleima sve muke tehnikog napretka, a da nisu delili oseanje trijumfa. Iz tog razloga postojala je reakcija

41

protiv tehnike i drutvo je bilo podeljeno. Mo drave i novac buroazije bili su opredeljeni za tehniku; mase su bile protiv. Sredinom XIX veka situacija se promenila; Karl Marks je rehabilitovao tehniku u oima radnika. Propovedao je da tehnika moe biti oslobaajua. Oni koji su je koristili porobljavali su radnike, ali to je bila greka gospodara, a ne same tehnike. Marks moda nije bio prvi koji je to rekao, ali je bio prvi koji je u to ubedio mase. Radnika klasa ne moe biti osloboena borbom protiv tehnike ve, naprotiv, samim tehnikim progresom, koji e automatski dovesti do kolapsa buroazije i kapitalizma. Pomirenje masa s tehnikom bilo je presudno. Ali, to ne bi bilo dovoljno da dovede do jasne svesti o tehnikom cilju, do novog consensus omniuma, da se nije pojavilo istovremeno s drugom istorijskom injenicom, odnosno sa irenjem takozvanih koristi tehnike za mase. Te koristi su, na primer, ukljuivale komfor svakodnevnog ivota, stalno skraivanje radnog vremena, sredstva javnog transporta i medicine, nove mogunosti za sticanje linog bogatstva (u Sjedinjenim Dravama i kolonijama), poboljanja u stanovanju i tako dalje. Izmeu 1850. i 1914, dolo je do udesne promene koja je svakoga ubedila u vrline tehnikog napretka, koji je mogao da proizvede takva uda i izmeni ljudski ivot. Sve to, objasnio je Marks, obeavalo je jo bolje stvari i ukazivalo na put koji treba slediti. injenice i teorija najzad su bili u saglasnosti. Kako je javno mnenje moglo da se usprotivi? Privuene sopstvenim interesom (na primer, idealom komfora) mase su prele na stranu tehnike; drutvo je bilo preobraeno. Razvila se zajednika volja da se mogunosti tehnike iskoriste do maksimuma; grupe sa najsukobljenijim interesima (drava i pojedinac, buroazija i radnika klasa) udruile su se u hvalospevima tehnici. Doslovno svi su se slagali o njenoj izuzetnoj vrednosti. Istina, posle 1914, neki intelektualci su izrazili odreeni kriticizam, ali ta kritika je bila jalova, jer je uglavnom bila promaena izraz neodreenog idealizma ili sentimentalnog humanizma. Sredinom XIX veka, kada je tehnika jedva poela da se razvija, podigao se drukiji glas, koji je proroki upozoravao protiv nje. Taj glas je poticao od Kjerkegora. Ali, na njegova upozorenja, iako dobro promiljena i uistinu proroka, u najjaem smislu te rei, niko se nije obazirao iz sasvim suprotnih razloga. Bila su suvie bliska istini. Ova analiza vai prevashodno za zemlje gde se tehniki pokret prvo razvio za Englesku i Francusku. U Engleskoj su dogaaji poprimili neto drukiji tok nego u Francuskoj, ali su imali isti raspon i duboki znaaj. Istorijski sled dogaaja se razlikovao, ali u obe zemlje je bilo prisutno usmerenje ka tehnikom razvoju. Drutvena eksibilnost se u Engleskoj razvijala drukijom putanjom i u razliito vreme nego u Francuskoj. Drutveni tabui su srueni ranije. Kromvelovo kraljeubistvo arlsa I dalo je inicijalni i odluujui impuls drutvenoj eksibilnosti; posle tog datuma, slau se svi autori, u Engleskoj vie nije bilo krute socijalne hijerarhije. Vrhunska vrednost postao je produktivan i ekasan rad, koji je marljivima omoguavao da se uzdignu visoko na drutvenoj lestvici (Viljem Pit (William Pitt) je dobar primer). Kralj vie nije predstavljao boanski autoritet, niti je mogao da se odupre naciji. Vie nije bilo socijalne rigidnosti zasnovane na kraljevskoj personi ili na moi novca. Bila bi greka socioloki tumaiti Englesku XVIII veka na osnovu stabilnosti koja je postala vidljiva u XIX, a koja je bila postignuta posle tehnike revolucije, kada je drutvo krenulo novim stazama. U XVIII veku, sve strukture engleskog drutva jo uvek su bile sutinski pokretljive i nestabilne. I samo hrianstvo nije bilo tako konzervativna sila kao na Kontinentu. Dve velike struje podelile su englesko drutvo pre pojave metodizma: Anglikanska crkva i puritanci. Puritanci su imali preovlaujui uticaj ak i posle svog politikog neuspeha. Nadovezujui se na trend koji je pokrenula reformacija, oni su unitili sve vaee religiozne tabue i razvili praktian i utilitarni mentalitet, koji je naglaavao 42

upotrebu, ak i eksploataciju ovozemaljskih dobara, koje je Bog podario oveku. Odnos tog trenda i razvoja kapitalizma dobro je poznat. Anglikanska crkva je jo od kraja XVIII veka gajila toleranciju, a kao svoj vodei princip usvojila je ideju biskupa Vorbertona (Warburton) o drutvenoj korisnosti. Ovde takoe nailazimo na neku vrstu sekularizacije religije. Religija vie nije drutveni okvir; ona mu vie ne moe nametati svoje tabue ili forme. Ona se integrie u drutvo, prilagoava mu se i usvaja pojam socijalne korisnosti kao kriterijum i opravdanje. U isto vreme, dolazi do raspada i atomizacije engleskih socijalnih grupa do ega je dolo ne toliko usled uticaja drave (kao u Francuskoj), koliko zbog unitavanja seoskog drutva, koje je zapoelo u ranom XVIII veku, o emu su reito svedoili Defo i Svift. Seoska zajednica i seoska porodica bili su polako unitavani tokom XVIII veka. Istoriar belei slom, nemilosrdan i bri nego u Francuskoj, celog jednog drutva koje je do tada bilo u ravnotei. Bitka izmeu zemljinog i novanog interesa zavrila se pobedom ovog drugog. Ovde nije potrebno detaljno razmatrati kako je nastalo novo seosko drutvo zasnovano na novanom interesu. Novi bogati preduzimai kupili su velika imanja i zauzeli mesto starog plemstva, ali to nije naa tema. Naa tema su trgovci iji je uticaj izmenio organsku strukturu tradicionalnog sveta. Mali zemljoposednici i slobodni seljaci bili su eliminisani ili svedeni na poljoprivredni proletarijat ili su bili prisiljeni da se presele u gradove. Seoska udruenja su unitena, a komune su skoro u potpunosti prele u ruke novih zemljoposednika i prestale da postoje kao vrste drutvene jedinice. Taj pokret je bio ubrzan primenom novih poljoprivrednih metoda, koji su prihvaeni mnogo bre nego u Francuskoj. Ograivanje zajednikog zemljita, koje je u Francuskoj izvedeno uglavnom posle 1780, u Engleskoj je poelo 1730. Nove poljoprivredne tehnike bile su tako oigledno superiorne, da nije bilo mogue sauvati stari sistem otvorenih polja zajedniko zemljite, panjake i ume; tako je zadat konani udarac starom, organskom, seoskom drutvu. Seljak vie nije mogao da opstane kao takav i zajedno s njim celo drutvo je stavljeno u pokret. Fleksibilnost o kojoj govorimo, u Engleskoj se razvila kao posledica te promene u korienju zemlje, koja je tehnikom pokretu obezbedila neophodnu ljudsku radnu snagu: apatinu, besposlenu i iskorenjenu. Ta ljudska radna snaga nije bila potrebna samo za razvoj industrije; tako stvorene mase bile su dragocene i za veru u tehniku i njeno irenje. Da rezimiramo: socijalna eksibilnost je u Engleskoj ostvarena ranije nego u Francuskoj, a tehniki pokret se razvijao uporedo s njom. Pored toga, drava, koja je u Francuskom drutvu bila dominantna, nije imala isti uticaj u Velikoj Britaniji. To vai i za razvoj jasne tehnike svesti. Ta svest se u Velikoj Britaniji pojavila u obliku buroaskog interesa. Uvoenje novih tehnika u ruralnim oblastima odvijalo se u potpuno drukijem duhu od onog u Francuskoj neto kasnije. Tehniki pokret u Francuskoj pokrenula je monarhija i on je imao naunu formu: akademije i istraivaki instituti irili su nove tehnike po celoj zemlji; plemstvo je bilo ono koje ih je primenjivalo, ali vrlo esto bez mnogo ara. U Engleskoj je, od samog poetka, prot bio glavni motiv. Empirizam je bio dominantan faktor jer je bio ekasniji. Tehnike su razvijane jer je bilo isplativo razvijati ih; komercijalne aktivnosti su u tome nalazile svoj raun. To je vailo kako za poljoprivredu, tako i za industriju. Za engleski tehniki pokret je karakteristino usavravanje razliitih nansijskih sistema (banke, berze, osiguravajua drutva). Jasna svest o vrednosti tehnike izraavala se prevashodno preko novca i bila je locirana u centru sistema distribucije. Ubrzavanje pronalazatva u toj oblasti uticalo je na sve druge tehnike. Britanska drava postigla je tu jasnu tehniku svest relativno kasno, a i tada samo kada bi uvidela da su tehnike u njenom neposrednom interesu. 43

Taj fenomen tehnike jasnoe ponekad je nastajao kroz udruivanje interesa drave i privatnika. U proizvodnji elika, na primer, injenica da je Henri Kort (Henry Cort) 1780. postao snabdeva Admiraliteta, bila je od presudnog znaaja za primenu i razvoj livenja elika iz sirovog gvoa. Drava je u tom postupku pronala odlino sredstvo za unapreivanje svoje ote. Ipak, ono to je vladu Njenog Velianstva navelo da krene putem tehnike bilo je nadmetanje s Napoleonovim carstvom. Od tog doba, vladajue elite obe zemlje su shvatile da samo tehnika ekasnost u svim odnosima i poduhvatima vlasti moe drati pod kontrolom kako civilne tako i vojne poslove. Engleska vlada je od tada imala isti uticaj na razvoj tehnike kao i francuska revolucionarna drava na uspostavljanje jasne tehnike svesti. Put je u Engleskoj ve bio utaban pojavom britanske buroazije. Kakve god da su bile razlike u njenom razvoju u Engleskoj i Francuskoj, u obe zemlje se razvila ista tehnika svest. U Sjedinjenim Dravama to se desilo poetkom XIX veka. U toj zemlji, drutvo je do tada bilo neorgansko. Ali, u to vreme ameriki socijalni milje je postao pogodan; pored toga, Amerikanci su protirali od tehnike svesti koja se razvila u Evropi, tako da su odmah doli u posed tehnikog modela. Gidion je primetio da su Amerikanci poeli s mehanizovanjem sloenih operacija, to je proizvelo tekuu traku, dok su Evropljani teili da mehanizuju jednostavne operacije, kao to je predenje. To ameriko postignue bilo je plod izuzetne eksibilnosti amerikog miljea. Ti uslovi nisu se mogli pronai u drugim evropskim zemljama: u paniji, Italiji, Nemakoj, Austriji, Rusiji. U tim nacijama, drutvene strukture su ostale nepromenjene, a drutvena hijerarhija nije bila napadnuta. Religiozni tabui su bili fanatino potovani, dok oni drutveni nisu bili dovoeni u pitanje. Inkvizicija i Tribunal carstva ljubomorno su uvali duhovne i drutvene podele. Taj svet je ve bio podriven, opustoen i lien sadraja, ali njegove krute forme su i dalje bile prihvatane kao dobre. Bilo je malo promena u gradovima, nimalo u ruralnim oblastima. Tradicionalni organizam je ostao netaknut. A kada je prosveeni despotizam poeo da stvara izvesno uzbuenje, taj svet je bio tako slabo pripremljen za to da se iscrpljivao u borbi sa starim drutvenim strukturama. Setimo se, na primer, sudbine Petra Velikog, Jozefa II i melanholinog i slavnog markiza de Pombala. Mogue je da je u tom periodu u Nemakoj i Rusiji bilo velikih izuma. Svima su poznate tvrdnje Hitlera, a kasnije i Staljina, da su sva vana otkria nastala u njihovim zemljama. Iako je to verovatno preterivanje, u tim tvrdnjama moda ima neke istine. Ali ta otkria nisu bila primenjena, a u usponu tehnike raunaju se samo primene. Do primene nije dolo jer je nedostajala srena kombinacija faktora o kojima smo govorili. Socijalni milje tih zemalja, njihove duhovne tendencije, grupna psihologija, drutvene strukture i prethodna istorija nisu pogodovali usponu tehnike. U nekim zemljama, naroito u Pruskoj, drava je bila sklona tehnici; ali ako jasna tehnika svest postoji samo kod drave, to oigledno nije dovoljno da bi se otvorio put velikoj mobilizaciji ljudi i stvari, neophodnih za taj viestruki progres. Udruena pojava pet faktora, koje smo ukratko analizirali, objanjava izuzetan razvitak tehnike. Ti faktori se nisu podudarili nikada ranije. To su, da rezimiramo: (1) vrlo dugo tehniko sazrevanje ili inkubacija, bez presudnih prepreka pre konanog procvata; (2) rast stanovnitva; (3) odgovarajui socijalni milje; (4) skoro potpuna eksibilnost drutva, prilagodljivog i otvorenog za irenje tehnike; (5) jasna tehnika namera, koja kombinuje ostale faktore i usmerava ih ka ostvarenju tehnikog cilja. Neki od tih uslova postojali su i u drugim drutvima; na primer, neophodne tehnike pripreme i unitenje tabua u Rimskom carstvu u III veku. Ali, istovremeno postojanje svih pet uslova bilo je jedinstven fenomen

44

svi oni su bili neophodni i, verujem, dovoljni da bi dolo do pojedinanog tehnikog pronalaska, glavnog pokretaa svega ostalog. emu nas jo ui istorija? Samo tome da je tatina verovati da svoje teorije moemo nametnuti istoriji. Jalova je svaka lozoja koja tvrdi da se ljudsko iskustvo ponavlja.

45

Glava II: Karakterologija tehnike


Kada danas raspravljamo o tehnici, nemogue je uzdrati se od stava. A taj stav koji zauzimamo, odreen je svesnim ili nesvesnim istorijskim izborom. Ako prihvatimo da je tehniki fenomen konstanta u ljudskoj istoriji, da li postoji bilo ta novo u njegovom sadanjem vidu? Postoje dva razliita stava o tom pitanju. Prema prvom, u modernom svetu nema vie istinske tehnike inovacije nego u kamenom dobu. an Furastje se u ali pita da li je praistorijski ovek, kada je prvi put video bronzani ma na delu, osetio istu pretnju koju mi oseamo od atomske bombe. To bi znailo da tehnike inovacije za oveka uvek imaju isti, iznenaujui i nepoeljan karakter. (To je nesicrpni izvor ala za lmove i karikature.) Ako smo se uplaili, to samo znai da sledimo predake instinkte. Ne postoji vie stvarnih razloga da budemo uplaeni od atomske bombe nego od bilo kog pronalaska starog hiljadama godina koji, kao to vidimo, nije unitio ljudsku vrstu. Dananja tehnika ima iste karakteristike kao i sve prethodne tehnike. Taj normalni razvoj, ma koliko bio brz i iznenaujui, ne moe biti opasnost za nas. Nasuprot toj odluno optimistikoj poziciji, stoji ona druga, koja tvrdi da se suoavamo s potpuno novim fenomenom. Nema nieg zajednikog izmeu modernog tehnikog kompleksa i njegovih fragmenata, koji se mukotrpno trae u istoriji da bi se dokazalo kako je tehnika oduvek postojala. Za one koji se dre tog stanovita, tehniki fenomen predstavlja potpunu promenu, i to ne samo u stepenu, nego i u vrsti. Moderno drutvo se suoava s tranzicijom (koju su najavili Marks i Engels, a posebno ovaj drugi), koja podrazumeva kvalitativnu promenu kao posledicu one kvantitativne. Taj postulat, koji je Engels primenio na zike fenomene, vai i za one drutvene. Kada pree odreeni kvantitet, fenomen, iako u izvesnom smislu ostaje isti, nema vie isti kvalitet, nije vie iste prirode. Izmeu te dve teze ne moe se birati subjektivno i apriori. Neophodno je ispitati objektivne karakteristike tehnike da bi se utvrdilo da li je zaista dolo do promene. Ali koje karakteristike treba da ispitujemo? Svakako ne one unutranje; one se ne menjaju. Ako poemo od njih, prvi stav je ispravan. Mentalna operacija pomou koje je Arhimed konstruisao neke vojne maine identina je sa onom koju koristi bilo koji moderni inenjer da bi poboljao neki motor, isto kao to instinkt navodi oveka da katapultira kamenje ili da konstruie mitraljez. Na slian nain, zakoni irenja tehnikih pronalazaka su isti, bez obzira na stepen tehnike evolucije. Te podudarnosti, meutim, nisu nimalo uverljive. Mnogi autori koji su prouavali probleme koje postavljaju razliite tehnike priznaju da postoji temeljna razlika izmeu tradicionalne situacije i one s kojom se danas suoavamo. Ti autori su, na osnovu unutranjih karakteristika, denisali razliku izmeu: (a) fundamentalnih tehnika, koje, kao to kae Dikase, sumiraju sve odnose oveka s njegovim okruenjem i (b) tehnika koje su rezultat primenjene nauke. Prva grupa se sastoji iz tehnika koje, mada retko identine po metodi i formi, jesu identine po unutranjim karakteristikama. One ine kompleks fundamentalnih tehnika, koje sociolozi poput Leroa Gurana obino prouavaju i na osnovu kojih izvode zakone tehnike. Primitivne tehnike ne postoje same po sebi; one su samo posrednik izmeu oveka i njegovog okruenja. Tehnike koje proizilaze iz primenjene nauke datiraju iz XVIII veka i karakteristine su za nau civilizaciju. Novi faktor je da je mnogostrukost tih tehnika dovela do promene njihovog karaktera. Naravno, one su izvedene iz starih principa i izgledaju kao plod normalne i logine evolucije. Ipak, one vie ne predstavljaju isti fenomen. U stvari, tehnika je poprimila supstancu, postala je zasebna injenica. Ona nije vie samo sredstvo i posrednik. Ona je objekt po sebi, nezavisna realnost s kojom moramo raunati. 46

Ipak, po meni, ta esto konstatovana razlika nije presudna za posebnost dananje tehnike situacije. Ta karakterizacija se moe osporiti zato to se ne oslanja na duboko istorijsko iskustvo. Nije dovoljno prosto rei, na osnovu opteg iskustva o raskoraku izmeu nae tehnike i ogranienih potreba naih tela, kako je tehnika realnost po sebi. Moemo to imati na umu, ali moramo priznati i da ta ideja nije ni potpuna, niti sasvim ubedljiva. Prema tome, nisu unutranje karakteristike tehnike te koje ukazuju da li je bilo istinskih promena, ve karakteristike odnosa izmeu tehnikog fenomena i drutva. Uzmimo kao primer jedno vrlo jednostavno poreenje. Granata eksplodira i eksplozija je obino uvek ista. Bilo kojih pedeset granata istog kalibra pokazuje priblino iste objektivne karakteristike s zike ili hemijske take gledita. Zvuk, svetlost i putanja delova su skoro identini. Unutranje karakteristike pedeset eksplozija su iste. Ali ako etrdeset devet granata eksplodira na nekom udaljenom mestu, a pedeseta eksplodira usred voda vojnika, ne moe se tvrditi da su rezultati identini. Uspostavljen je odnos koji dovodi do promene. Da bi se ocenila ta promena ne mora se ispitivati unutranji karakter ekplozije, ve njen odnos prema okruenju. Na isti nain, da bismo saznali da li je bilo promene za oveka u modernoj tehnici, u odnosu na staru, moramo utvrditi ne unutranje karakteristike tehnike, ve konkretnu poziciju tehnike u ljudskom drutvu. Ii dalje od toga i zamiljati, na primer, kakva bi mogla biti psiholoka reakcija primitivnog oveka suoenog s tehnikim pronalascima, jeste ista fantazija. Pitanje koje je postavio an Furastje, strogo govorei, nema smisla. Delovanje uma varira u zavisnosti od mesta i vremena i nemogue je uiveti se s bilo kakvom pouzdanou u um primitivnog oveka. Da bismo ostali unutar granica onoga to se moe saznati, moramo se zadovoljiti prouavanjem odnosa tehnike i drutva, odnosa koji ima tu prednost da se moe pojmiti.

I. Tehnika u civilizaciji
Tradicionalne tehnike i drutvo
Kakva je bila pozicija tehnike u drutvima koja su prethodila naem? Veina tih drutava su liila jedno na drugo u tehnikom pogledu. Ali nije dovoljno rei da je tehnika tada bila ograniena. Moramo precizno odrediti karakteristike tih ogranienja, kojih ima etiri. Na prvom mestu, tehnika je bila primenjivana samo u izvesnim uskim, ogranienim domenima. Kada pokuamo da klasikujemo tehnike kroz istoriju, nailazimo prevashodno na tehnike proizvodnje, rata i lova, potronje (odea, kue) i, kao to smo rekli, magije. Modernom oveku bi se moglo uiniti da taj kompleks tehnika pokriva prilino veliki domen i da zapravo odgovara celini ivota. ega tu jo moe biti pored proizvodnje, potronje, ratovanja i upranjavanja magije? Ali, na te stvari moramo gledati iz odreene perspektive. U takozvanim primitivnim drutvima, ceo ivot je uistinu bio zatvoren u mreu magijskih tehnika. Njihova mnogostrukost je upravo ono to ih ini rigidnim i mehanikim. Magija je, kao to smo videli, moda ak bila izvorite tehnike, ali primarna karakteristika tih drutava nije bila tehnika ve religiozna preokupacija. Uprkos tom totalitarizmu magije, ne moe se govoriti o tehnikom univerzumu. Pored toga, znaaj tehnike se postepeno smanjuje kako stiemo do istorijskih drutava. U tim drutvima, ivot grupe je bio sutinski netehniki. I mada su izvesne proizvodne tehnike jo postojale, magijske forme koje su obezbeivale tehniku drutvenih odnosa, politikog, vojnog i sudskog ivota imale su tendenciju nestajanja. Te oblasti otkazale su poslunost tehnici i prepustile se drutvenoj 47

spontanosti. Zakon, koji se tradicionalno izraavao kroz odreene obiaje, vie nije imao karakter tehnike strogosti; ak ni drava nije bila nita drugo do snaga koje se prosto manifestovala. Te aktivnosti zavisile su vie od privatne inicijative, prolaznih ispoljavanja ili efemernih tradicija nego od istrajne tehnike volje i racionalnog usavravanja. ak i u aktivnostima koje smatramo tehnikim, taj aspekt nije uvek bio na prvom mestu. Na primer, u postizanju nekog skromnog ekonomskog cilja, tehniki napor je zauzeo drugorazredno mesto u odnosu na zadovoljstvo druenja. Svojevremeno, kada bi familija iz Nove Engleske pozvala na mobu (to jest, na okupljanje radi zajednikog rada), to je za sve pozvane bio jedan od najprijatnijih perioda u godini. Rad je bio jedva neto vie od izgovora za druenje. 1 Aktivnost odravanja drutvenih odnosa i ljudskih kontakata dominirala je nad tehnikim poretkom stvari i obavezom rada, to su bili razlozi od sekundarnog znaaja. Drutvo je bilo slobodno od tehnike. ak i na nivou pojedinca tehnika je zauzimala mnogo ogranieniji prostor nego to se obino veruje. Poto sudimo iz moderne perspektive, verujemo da su se proizvodnja i potronja poklapale s celokupnim ivotom. Za primitivnog oveka, kao i za istorijskog oveka sve do skora, rad je bio kazna, a ne vrlina. Bilo je bolje ne troiti, nego biti prinuen na teak rad; pravilo je bilo da se radi samo onoliko koliko je bilo apsolutno neophodno da bi se preivelo. ovek je radio to je mogue manje i bio je zadovoljan ogranienom potronjom dobara (kao, na primer, kod Crnaca ili Indusa) to je bio preovlaujui stav, koji je ograniavao kako tehnike proizvodnje, tako i tehnike potronje. Ponekad je odgovor bio ropstvo: ceo segment populacije nije uopte radio i oslanjao se na rad robovske manjine. Generalno uzev, robovi su zaista bili manjina. Ne smeju da nas zavaraju imperijalni Rim, Grka pod Periklom ili Antili u XVIII veku. U veini robovlasnikih nacija robovi su bili u manjini. Vreme posveeno korienju tehnike bilo je kratko u poreenju s vremenom posveenom spavanju, razgovoru, igrama ili, to je najbolje od svega, meditaciji. Samim tim, tehnike aktivnosti nisu zauzimale mnogo prostora u tim drutvima. Tehnike su funkcionisale samo u nekim preciznim i jasno denisanim trenucima; tako je bilo u svim drutvima koja su prethodila naem. Tehnika nije bila ni deo ljudskih zanimanja, niti predmet preokupacije. To ogranienje tehnike potvruje injenica da u prolosti tehnika nije ni priblino bila smatrana tako znaajnom kao danas. Do naeg vremena oveanstvo nije vezivalo svoju sudbinu za tehniki progres. ovek je posmatrao tehniki progres vie kao relativni instrument nego kao boanstvo. On od njega nije mnogo oekivao. Uzmimo jedan primer iz sjajne Gidionove studije, u kojoj on rasvetljava kako je tehnika tradicionalno bila od malog znaaja. Danas ne moemo da zamislimo udobnost osim kao deo tehnikog poretka stvari. Udobnost za nas znai kupatila, fotelje, dueke od suneraste gume, klima-ureaje, maine za pranje vea i tako dalje. Glavna briga je da se izbegne napor i omogue odmor i zika relaksacija. Za nas je udobnost tesno vezana za materijalni ivot; ona se manifestuje kroz savrenstvo linih dobara i kroz maine. Po Gidionu, ljudi srednjeg veka su takoe drali do udobnosti, ali ona je za njih imala sasvim drugu formu i sadraj. Predstavljala je oseanje moralnog i estetskog reda. Prostor je bio primarni element udobnosti. ovek je traio otvorene prostore, velike sobe, mogunost da se kree, da gleda u daljinu, da se ne sudara stalno s drugima. Te preokupacije nama su potpuno strane. Pored toga, udobnost se sastojala i od odreenog ureenja prostora. U srednjem veku, soba je mogla biti potpuno zavrena, iako u njoj moda nije bilo nametaja: sve je zavisilo od razmera, materijala, forme. Cilj nije bila udobnost nego izvesna atmosfera. Udobnost
1

Dord Homans (George C. Homans), citat Deroma Skota (Jerome Scott) i R. P. Lintona (R. P. Lynton).

48

je bila peat koji je ovekova linost ostavljala na prostor u kojem je iveo. To objanjava, makar delimino, izuzetnu raznolikost arhitektonskih enterijera u kuama tog perioda. To nije bio rezultat pukog hira, ve je predstavljalo prilagoavanje karakteru; kada bi ih jednom sagradio, srednjevekovni ovek nije mario ako njegove sobe nisu bile zagrejane ili ako su stolice bile tvrde. Takvo shvatanje udobnosti, tesno povezano s linou, jasno prihvata smrt, kao i sam ovek; njegova svest o smrti isto tako duboko utie i na njegovo traganje za odgovarajuim miljeom. Gidionova studija je u tom pogledu ubedljiva. Srednjevekovni ovek nije ni za trenutak pomiljao kako tehnika ima bilo kakav uticaj ak i na predmete koje danas smatramo sasvim materijalnim i, prema tome, tehnikog reda. To ogranienje sfere delovanja tehnike sve vie je poveavano ogranienjima tehnikih sredstava korienih u tim domenima. Nije bilo velike raznovrsnosti sredstava za postizanje eljenog rezultata i gotovo da nije bilo pokuaja da se usavre postojea sredstva. Naprotiv, izgleda da je dominirala svesna maltuzijanska tendencija. Ona je bila izraena, na primer, kroz esnafske propise o alatu, kao i kroz princip ekonomije formi u rimskom pravu. ovek je teio da do krajnjih granica koristi sredstva kojima je raspolagao i pazio da ih ne zameni ili ne stvori druga sve dok su stara bila ekasna. S pravne take gledita, princip ekonomije formi vodio je ka stvaranju najmanjeg mogueg broja pravnih instrumenata. Zakona je bilo malo, kao i institucija; ovek je koristio maksimalnu pronicljivost da bi postigao maksimum rezultata s minimalnim sredstvima, a cena je bila to to se morao sluiti matom, preureivanjem, retorikim tehnikama a pari i a contrario i tako dalje. To je vailo i u oblasti industrije. Drutvo nije bilo orijentisano ka stvaranju novog instrumenta kao odgovora na neku novu potrebu. Naglasak je vie bio na primeni starih sredstava, koja su se neprestano proirivala, ranirala i usavravala. Nedostaci alata morali su biti kompenzovani vetinom radnika. Ono to se raunalo bili su profesionalno znanje i otro oko: ovekov talent mogao je da iz grubog orua izvue maksimum ekasnosti. I to je bila neka vrsta tehnike, ali ona nije imala nijednu karakteristiku instrumentalne tehnike. Sve je variralo od oveka do oveka, u skladu s njegovim darom, dok tehnika u modernom smislu tei da eliminie takvu nepostojanost. Razumljivo je da je tehnika sama po sebi igrala vrlo malu ulogu. Sve su radili ljudi, koji su koristili najrudimentarnije tehnike. Tenja ka dovrenom, ka perfekciji u korienju, ka lucidnosti primene, zamenila je potragu za novim oruima, koja bi oveku omoguila da pojednostavi posao, ali bi dovela i do odustajanja od tenje za istinskom vetinom. Ovde nailazimo na dve suprotne vrste istraivanja. Kada postoji obilje instrumenata koji zadovoljavaju sve potrebe, nemogue je da jedan ovek poseduje savreno znanje o svakom instrumentu ili vetinu da koristi svaki od njih. To znanje bi u svakom sluaju bilo beskorisno; ono to se zahteva je savrenstvo instrumenta, a ne savrenstvo ljudskog bia. Ali, do XVIII veka sva drutva su prevashodno bila orijentisana na poboljanja u upotrebi orua i malo su se bavila samim oruima. Ne moe se napraviti sasvim precizna podela izmeu te dve orijentacije: ljudska vetina, kada dostigne odreeni stepen perfekcije u praksi, nuno dovodi do usavravanja samog orua. Radilo se o prevazilaenju stadijuma totalnog iskoriavanja orua njegovim usavravanjem. Prema tome, nema sumnje da se dva pomenuta fenomena prepliu. Ali, tradicionalno, naglasak je bio na ljudskom biu koje je koristilo orue, a ne na korienom oruu. Do usavravanje orua, koje je sutinski bilo plod upranjavanja line vetine, dolo je na potpuno pragmatian nain. Iz tog razloga, u prvu kategoriju moemo svrstati sve tehnike koje smo klasikovali u odnosu na unutranje karakteristike. Postojao je mali broj

49

tehnika, ne mnogo ekasnih: to je bila situacija u istonim i zapadnim drutvima od X veka pre n. e. do X veka n. e. Svet tehnike pre XVIII veka ima jo jednu, treu karakteristiku: on je bio lokalan. Drutvene grupe su bile jake i zatvorene za strance. Bilo je malo komunikacije u materijalnom smislu, a jo manje u duhovnom. Tehnika se sporo irila. Istina, postoje neki primeri tehnikog prenoenja koji se stalno citiraju; uvoenje toka u Egipat od strane Hiksa; krstaki ratovi i tako dalje. Ali ti dogaaji su trajali milenijumima i bili su sluajni. U veini sluajeva bilo je vrlo malo takvog prenoenja. Imitacija se deavala vrlo sporo i oveanstvo je prelazilo iz jedne faze u drugu s velikim tekoama. To vai za materijalne tehnike, a jo vie za one nematerijalne. Grka umetnost ostala je grka i u proizvodnim aktivnostima, kao to je grnarstvo, ak i kada su je imitirali Rimljani. Rimsko pravo se nije proirilo van granica Rima (dok su Turska i Japan usvojili Napoleonov kodeks). Kad je re o magiji, ta tehnika je ostala potpuna tajna. Svaki tehniki fenomen bio je izolovan od slinih pokreta na drugim mestima. Nije bilo prenoenja, ve samo besplodnog tumaranja u mraku. Moe se pratiti geografski doseg neke tehnike, mogu se pratiti zone njenog uticaja, imitacija i irenja; u skoro svim sluajevima nalazimo veoma mali opseg njenog zraenja. Zato je bilo tako? Objanjenje je jednostavno: tehnika je bila sastavni deo civilizacije. A civilizacija se sastojala od brojnih i raznovrsnih elemenata od prirodnih elemenata kao to su temperament i ora, klima i populacija; i od vetakih elemenata, kao to su umetnost, tehnika, politiki reim, itd. Tehnika je bila samo jedan od svih tih faktora koji su se meusobno meali. Ona je bila neizbeno povezana s njima i od njih zavisila, kao to su i oni zavisili od nje. Ona je bila deo celine, deo denisanog drutva, i razvijala se kao funkcija te celine i delila njenu sudbinu. Kako se jedno drutvo ne moe zameniti drugim, tehnika je ostajala zatvorena u sopstvenom okviru; ona nije mogla postati univerzalnija od drutva u koje je bila utkana. Geografski posmatrano, nije moglo biti tehnike transmisije, zato to tehnika nije bila nekakva bezimena roba, nego je nosila peat cele kulture. Re je o mnogo veem problemu nego to je postojanja proste barijere izmeu drutvenih grupa. Tehnika nije mogla da se iri iz jedne drutvene grupe u drugu, osim kada su one bile u istom stadijumu evolucije i kada su civilizacije bile istog tipa. Drugim reima, tehnika u prolosti nije bila objektivna ve subjektivna u odnosu na sopstvenu kulturu. Otuda je razumljivo da se tehnika, ugraena u pripadajui okvir, nije razvijala autonomno. Naprotiv, zavisila je od celog skupa faktora koji su morali da variraju s njom. Pogreno je zamiljati to kretanje na pojednostavljen nain, kako to ini marksizam prvo kao evoluciju tehnike, a potom kao usaglaavanje ostalih faktora. Takav pogled vai za XIX vek, ali ne i za istoriju u celini. Neki vani kovarijantni faktori, saglasni s tehnikom, tradicionalno su postojali i menjali su se u skladu s tipom civilizacije. Postojale su, na primer, veze izmeu tehnike i drave u Egiptu i kod Inka; ili tehnike i lozoje u Grkoj i Kini. Frankastel (Francastel) je pokazao kako tehnika moe biti apsorbovana i usmerena od strane umetnosti, kao to se recimo desilo u XV veku, kada je bila podreena estetskoj viziji sveta, koja joj je nametnula svoja ogranienja i zahteve. U to vreme, postojala je cela civilizacija dobro snabdevena tehnikim izumima, ali koja je promiljeno odluila da ih koristi samo do stepena u kojem e joj ti izumi dozvoliti da ostvari imaginativnu konstrukciju. Od tada imamo sloenu umetniku tehniku i, kao i drugde, gotovo nikada ne nailazimo na tehniku u istom stanju.

50

Posledica je bila izuzetna lokalna raznolikost tehnika za postizanje istog rezultata. Jo nije postojalo poreenje ili konkurencija izmeu tih razliitih sistema; formulacija, najbolji nain na svetu, jo nije stvorena. To je bilo pitanjenajboljeg naina na datoj lokaciji. Zbog toga su oruja i alati poprimali veoma razliite forme, a drutvene organizacije su bile izuzetno raznovrsne. Nemogue je govoriti o robovlasnitvu uopteno. Na primer, rimsko robovlasnitvo nije imalo nita zajedniko sa onim germanskim ili germansko s kaldejskim. Postoji obiaj da se jedan izraz koristi za vrlo razliite pojave. Ta ekstremna raznolikost liila je tehniku njene kljune karakteristike. Nije postojalo nijedno pojedinano sredstvo koje bi bilo smatrano najboljim i tako moglo da eliminie sva ostala sredstva na osnovu svoje ekasnosti. Ta raznolikost navela nas je da poverujemo kako je postojala epoha ekperimentisanja, kada je ovek lutao pokuavajui da nae svoj put. To je lana predstava; ona proistie iz nae savremene predrasude da stadijum u kojem se danas nalazimo predstavlja najvii nivo koji je oveanstvo ikada dostiglo. U stvarnosti, raznolikost nije proistekla iz brojnih ekperimentalnih pokuaja raznih naroda, nego iz injenice da je tehnika uvek bila ugraena u odreenu kulturu. Uporedo s tim prostornim ogranienjem tehnike, nailazimo i na vremensko ogranienje. Do XVIII veka tehnike su se razvijale vrlo sporo. Tehniki rad je bio isto pragmatian, istraivanje je bilo empirijsko, a prenoenje sporo i slabo. Bili su potrebni vekovi za: (a) eksploataciju nekog izuma (na primer, vodeninog mlina); (b) prelaz s igrake na upotrebljiv objekat (barut, automati); (c) prelaz s magijske na ekonomsku operaciju (uzgoj ivotinja); (d) jednostavno usavravanje nekog instrumenta (konjski jaram i prelazak sa okopavanja obinim tapom na plug). To je u jo veoj meri vailo za apstraktne tehnike. One su, verujem, skoro neprenosive u vremenu iz date civilizacije u onu koja joj sledi. Moramo biti pomalo skeptini, a u svakom sluaju oprezni, kada se evolucija tehnika predstavlja kao evolucija izuma; taj razvoj je zapravo samo potencijalan. Ne postoji nita to bi dokazalo da je ranije postojala istinska tehnika, to jest, u smislu generalizovane primene. Moe se sainiti lep katalog pronalazaka iz XVII veka i na osnovu njega zakljuiti kako je u to vreme postojao veliki tehniki pokret. Mnogi autori su upali u tu zamku meu njima an Lalu (Jean Laloup) i an Neli (Jean Nelis). Tehnika evolucija nije se desila zato to je Paskal izumeo raunsku mainu, a Papen parnu mainu; niti zbog toga to je napravljen prototip mehanikog razboja; a ni zbog toga to je otkriven proces suve destilacije uglja. Kao to je il pronicljivo primetio: Najbolje opisane maine u Enciklopediji iz XVIII veka verovatno su bolje smiljene od onih iz XV veka, ali teko da predstavljaju revoluciju. Inicijalni problem je bio konstruisati mainu, uiniti da pronaena tehnika zaista proradi. Drugi problem se sastojao u irenju upotrebe maine u drutvu; i taj drugi korak se odvijao vrlo sporo. To razmimoilaenje izmeu pronalazatva i tehnike, koji je uzrok sporosti o kojoj smo govorili, ispravno je interpretirao il ovim reima: Postojao je diskontinuitet tehnikog progresa, ali je verovatno postojao kontinuitet istraivanja. il jasno pokazuje da se tehniki progres razvija u skladu sa isprekidanim ritmom: On je vezan za demografske i ekonomske ritmove i za izvesne unutranje kontradikcije. Taj diskontinuitet i danas doprinosi usporavanju razvoja. Sporost razvitka tehnika je evidentna kroz istoriju. Po svoj prilici, u tom kontinuumu, bilo je vrlo malo varijacija. Ali, ne moe se rei da je ta sporost bila potpuno uniformna. Ipak, ak i u periodima koji deluju prilino plodno, jasno je da je evolucija bila spora. Na primer, rimskom pravu, koji je u klasinom periodu bilo posebno bogato, bilo je potrebno dva veka da pronae savrenu formu. Pored toga, broj primenjenih izuma bio je otro ogranien. 51

Uprkos svom znaaju, XV vek nije doneo vie od etiri ili pet vanih tehnikih primena. Prirodna posledica te evolucione sporosti bila je mogunost da se tehnika prilagodi ljudima. Ljudi su ili skoro nesvesno ukorak s tehnikama i kontrolisali njihovu upotrebu i uticaj. To nije bio rezultat prilagoavanja ljudi tehnikama (kao u modernim vremenima), nego prilagoavanja tehnika ljudima. Tehnika nije postavljala problem adaptacije zato to je bila vrsto utkana u okvir ivota i kulture. Ona se razvijala tako sporo da nije prestizala sporu evoluciju samog oveka. Obostrani progres je bio tako dobro usklaen da je ovek mogao ii u korak sa svojim tehnikama. S zike take gledita, tehnika se nije nametala u njegov ivot; niti je uticala na njegov moralni razvoj ili psihiki ivot. Tehnike su omoguile oveku individualni napredak i olakavale neke procese, ali nisu na oveka uticale direktno. To je, zajedno sa sporou opte evolucije, bio faktor drutvene ravnotee. Tu evolucionu sporost pratila je znatna iracionalna raznolikost modela. Evoluciju tehnika proizvodili su individualni napori praeni mnotvom ratrkanih eksperimenata. Ljudi su pravili nepovezane modikacije ve postojeih instrumenata i institucija; ali te modikacije nisu bile adaptacije. Zapanjeni smo kada posmatramo, recimo, muzej oruja i alata, i uoimo izuzetnu raznolikost oblika istog instrumenta, na istom mestu i u isto vreme. Velika sablja koji su koristili vajcarski vojnici u XVI veku imala je najmanje devet razliitih oblika (savijena, nazubljena, dvoruna, s heksagonalnim seivom, u obliku perunike, sa lebom, itd.). Ta raznolikost je oigledno poticala od raznih naina obrade svojstvenih pojedinim kovaima; ona se ne moe objasniti kao manifestacije tehnikog istraivanja. Modikacije odreenog tipa nisu bile ishod prorauna ili neke iskljuivo tehnike volje. One su proistekle iz estetskih obzira. Vano je naglasiti da su tehnike operacije, kao i sami instrumenti, skoro uvek zavisili od estetskih preokupacija. Bilo je nemogue osmisliti oruje koje ne bi bilo lepo. to se tie ideje, esto prihvatane nakon trijumfa ekasnosti, da je lepo ono to je maksimalno prilagoeno upotrebi sigurno je da takva ideja nije vodila estetske potrage u prolosti. Takav koncept lepote (koliko god bio istinit) sigurno nije delovao na majstora koji je iskovao otricu maa u Toledu ili onog koji je proizvodio amove. Naprotiv, estetski obziri su proizvoljni i dozvoljavaju uvoenje beskorisnosti u izuzetno korisne i ekasne aparate. Ta raznolikost formi bila je oigledno uslovljena razmetljivou i zadovoljstvom razmetljivou korisnika, zadovoljstvom majstora. Oboje je prouzrokovalo promene u klasinom tipu. I zato onda ne ukljuiti i istu fantaziju, koja se provlai kroz sve kreacije Grke i srednjeg veka? Sve to je dovelo do modikacije datog tipa. Traganje za veom ekasnou takoe je igralo ulogu, ali to je bio samo jedan faktor meu mnogima. Razliite forme bile su podlone metodu pokuaja i greaka, a neke forme su bile postepeno stabilizovane i imitirane, ili zbog njihove plastine perfekcije ili zbog korisnosti. Konani rezultat bio je uspostavljanje novog tipa na osnovu prethodnog. Ta raznolikost uticaja, koja je delovala na sve tehnike mehanizme, delimino objanjava spori tempo progresa u tim oblastima. Izgleda da je vaan element ljudskog ivota bilo povinovanje viestrukim motivima, a ne samo razumu. Kada je u XIX veku drutvo poelo da razrauje iskljuivo racionalnu tehniku koja je priznavala samo ekasnost, javilo se oseanje da su naruene ne samo tradicije, nego i najdublji ovekovi instinkti. Ljudi su teili da ponovo uvedu nezamenljive faktore estetike i morala. Iz tog napora proizala je jedinstvena kreacija nekih stilova iz osamdesetih godina XIX veka: orue sa mainski napravljenim ukrasima. ivae maine bile su ukraene cvetovima od livenog gvoa, a prvi traktori nosili su ugravirane glave bika. Uskoro je postalo oigledno da je stavljanje takvih ukrasa rasipniko; toj spoznaji nesumnjivo je doprinela i njihova runoa. Pored 52

toga, ta kienost, tehniki govorei, predstavljala je pogrean put. Maina moe postati precizna samo do onog stepena u kojem je njena konstrukcija razraena s matematikom strogou, u skladu sa upotrebom. A ukras moe poveati otpor vazduha, izbaciti toak iz ravnotee, promeniti brzinu ili preciznost. U praktinoj aktivnosti nije bilo prostora za proizvoljne estetske preokupacije. Te dve stvari su morale biti razdvojene. Posle toga se razvio stil zasnovan na ideji da je najlepa linija ona najbolje prilagoena upotrebi. Apstraktne tehnike i njihov odnos prema moralu imale su istu evoluciju. Ranije su ekonomska i politika traganja bila nerazmrsivo povezana sa onim etikim i ljudi su pokuavali da vetaki odre to jedinstvo, ak i kada su uoili nezavisnost ekonomske tehnike. Modernim drutvom se zapravo upravlja na osnovu isto tehnikih preokupacija. Ali, kada su ljudi doli u situaciji da se sukobe s ljudskim faktorima, ponovo su na apsurdan nain uveli sve moralne teorije o pravima oveka: Ligu nacija, slobodu, pravdu. Sve to nema vei znaaja od nabranog suncobrana na prvoj Makormikovoj etelici. Kada ti moralni ukrasi previe opterete tehniki progres, oni bivaju odbaeni bre ili sporije, s manje ili vie ceremonija, ali u svakom sluaju odluno. To je stanje u kojem se nalazimo danas. Eliminacija tih evolucionih faktora i tehnike raznolikosti dovela je do transformacije osnovnog procesa te evolucije. Tehniki progres danas nije uslovljen niim osim svojim sopstvenim proraunom ekasnosti. Potraga vie nije lina, eksperimentalna, zanatlijska; ona je apstraktna, matematika i industrijska. To ne znai da pojedinac vie u tome ne uestvuje. Naprotiv, progres se ostvaruje tek posle nebrojenih individualnih eksperimenata. Ali pojedinac uestvuje samo u onoj meri u kojoj je podreen potrazi za ekasnou, u meri u kojoj se opire svim strujama koje se danas smatraju sekundarnim, kao to su estetika, etika, mata. Pojedincu je doputeno da uestvuje u tehnikoj kreaciji u onoj meri u kojoj se pridrava te apstraktne tendencije, koja je sve vie nezavisna od njega i sve vie vezana za sopstveni matematiki zakon. Dugo se verovalo da e racionalna sistematizacija smanjiti broj tehnikih tipova: u meri u kojoj faktori raznovrsnosti bivaju eliminisani, smanjie se broj tipova i oni e biti jednostavniji i precizniji. Na taj nain, krajem XIX veka u mehanikim, medicinskim i administrativnim oblastima na raspolaganju su stajali precizni instrumenti, iz kojih su fantazija i iracionalnost bili potpuno odstranjeni. Meutim, s daljim progresom, u igru je uao novi element raznovrsnosti: da bi neki instrument bio savreno ekasan, on mora biti savreno prilagoen. Ali, najracionalniji mogui instrument ne uzima u obzir krajnju raznovrsnost operativnog okruenja. To predstavlja sutinsku karakteristiku tehnike. Svaka procedura podrazumeva jedinstven, specian rezultat. Kao to kae Porter Gejl Perin (Porter Gale Perrin): Ba kao to jedna re priziva ideju koja tano odgovara samo njoj i nijednoj drugoj, tako i ksirana tehnika procedura proizvodi ksirani rezultat. Tehniki metodi nisu vienamenski, niti prilagodljivi ili zamenljivi. Perin je to detaljno pokazao na primeru pravne tehnike, ali to vredi i za sve ostale. Uzmimo dobro poznat primer, koji citira Pjer de Latil (Pierre de Latil), maine dovedene do najvieg mogueg stepena savrenstva, ija je svrha bila da od livenog gvoa jednim udarcem proizvodi cilindrine glave za avionske motore. Maina je bila duga 28 metara i kotala je 100000 dolara. Ali, u trenutku kada je bio promenjen zahtevani tip cilindrine glave, maina je postala neupotrebljiva; nije se mogla prilagoditi bilo kojoj novoj operaciji. Pravni sistem moe funkcionisati savreno adekvatno u Francuskoj, ali ne i u Turskoj. Da bi se postigla istinska ekasnost mora se uzeti u obzir ne samo racionalni aspekt maine, nego i njena prilagoenost okruenju. Tenk e imati razliitu formu zavisno od toga da li e biti korien na brdovitom terenu ili u pirinanim poljima. to je vie neki instrument projektovan da ekasno izvri jednu 53

operaciju s maksimalnom preciznou, utoliko manje moe biti vienamenski. Na taj nain se javlja nova vrsta raznovrsnosti tehnikih aparata: danas se instrumenti razlikuju jedni od drugih na osnovu neprestane specijalizacije u primeni koja se od njih zahteva. Oblast avijacije prua jedan od najboljih primera. Letelice se opisuju prema svojoj nameni. U skladu s tim, imamo izuzetno precizne i sve raznovrsnije tipove. Spisak francuskih vojnih letelica, koji se trenutno sastoji od pet velikih kategorija, izgleda ovako: (1) strateki bombarderi, (2) taktiki bombarderi, (3) pratei avioni, (4) izviaki avioni i (5) transportni avioni. Tih pet kategorija mogu se dalje deliti; ukupno postoji trinaest razliitih podtipova, koji nisu meusobno zamenljivi. Svaki ima veoma razliite karakteristike, koje proistiu iz sve suptilnijih tehnikih adaptacija. Isto tako iroka diferencijacija sree se i u manje vanim oblastima. Nedavno objavljena broura najveeg svetskog proizvoaa ulja za podmazivanje nabraja petnaest razliitih vrsta maziva namenjenih iskljuivo automobilima. Svaki tip odgovara tano odreenoj nameni i poseduje specine kvalitete, od kojih su svi podjednako neophodni. etvrta karakteristika tehnike, koja proizilazi iz prethodno navedenih, jeste ovekova mogunost izbora. Poto su sve tehnike bile geografski i istorijski ograniene, bilo je mogue postojanje brojnih drutava razliitih tipova. Najee je postojala ravnotea izmeu dva glavna tipa civilizacija aktivnih i pasivnih. Razlika izmeu njih dobro je poznata. Neka drutva su orijentisana na eksploataciju zemlje, na rat, osvajanje i ekspanziju u svim njenim oblicima. Druga drutva su orijentisana ka unutra; ona rade taman toliko koliko im je potrebno da se odre, koncentriu se na sebe, nisu zainteresovana za materijalnu ekspanziju i grade vrste barijere prema svemu to dolazi spolja. S duhovne take gledita, ta drutva karakterie mistiki stav, udnja za samoponitenjem i utapanjem u boansko. Ljudska drutva su, meutim, sklona promeni. Grupa koja je do nekog trenutka bila aktivna moe postati pasivna. Tibetanci su, na primer, bili osvajai i verovali u magiju pre nego to su preli na budizam. Posle toga su postali najpasivniji i najmistikiji narod na svetu. Moe desiti i obrnuto. Ta dva tipa drutva koegzistirala su kroz istoriju; i zaista, to je izgleda bilo potrebno za ravnoteu sveta i oveka. Sve do XIX veka tehnika jo nije bila iskljuila nijedno od njih. Pored toga, ovek je mogao da se izoluje od uticaja tehnike tako to bi se prikljuio nekoj grupi i ostvario uticaj na nju. Naravno, na njega su delovala druga ogranienja; pojedinac nikad nije bio potpuno slobodan u odnosu na svoju grupu, ali ta ogranienja nisu bila presudna, niti su imala apsolutni karakter. Kada razmatramo nesvesnu socijalnu koheziju ili mo drave, uvek primeujemo da su te sile imale protivteu u postojanju drugih susednih grupa ili u privrenosti nekim drugim stvarima. Nisu postojala neporeciva ogranienja oveka, zato to jo nije bilo pronaeno nita to bi bilo apsolutno dobro u odnosu na sve ostalo. Ve smo uoili raznovrsnost tehnike forme i sporost imitacije. Ali, ljudska akcija je uvek bila presudna: kada bi nekoliko tehnikih formi dolo u kontakt, pojedinac bi pravio izbor na osnovu brojnih razloga. Ekasnost je bila samo jedan od njih, kao to je to pokazao Pjer Defonten (Pierre Deontaines) u svom radu o religioznoj geograji. Iako se pojedinac koji ivi u okviru civilizacije odreenog tipa oduvek suoavao sa odreenim tehnikama, on je i pored toga bio slobodan da okrene lea toj civilizaciji i da kontrolie svoju sudbinu. Ogranienja kojima je bio izloen nisu presudno delovala, jer su bila netehnike prirode i mogla su biti prevaziena. U jednoj aktivnoj civilizaciji, ak i u onoj s prilino naprednim tehnikim razvojem, pojedinac je uvek mogao da se odvoji i vodi, recimo, mistian i kontemplativan ivot. injenica da su tehnike i ovek bili na priblino istom nivou, dozvoljavala je pojedincu da odbaci tehnike i da izlazi na kraj i bez 54

njih. Izbor je za njega bio realna mogunost, ne samo to se tie njegovog unutranjeg ivota, nego i u pogledu spoljanje forme njegovog ivota. Osnovni elementi ivota su bili zajemeni i obezbeivani, manje ili vie liberalno, od strane same civilizacije ije je forme pojedinac odbacivao. U Rimskom carstvu (koje je u mnogim aspektima bilo tehnika civilizacija) bilo je mogue da se ovek povue i ivi kao pustinjak na selu, po strani od razvitka i vodee tehnike sile carstva. Rimsko pravo je bilo nemono kada bi se suoilo sa odlukom pojedinca da izbegne vojnu slubu, ili, u velikoj meri, carske takse i sudske vlasti. Mogunosti slobode pojedinca bile su jo vee kada je re o materijalnim tehnikama. Za pojedinca je bila rezervisana oblast slobodnog izbora po cenu minimalnog napora. Izbor je podrazumevao svesnu odluku i bio je mogu samo zato to materijalni teret tehnike jo uvek nije prevazilazio ljudske snage. Postojanje izbora, kao posledica karakteristika koje smo ve razmatrali, po svoj prilici je bio jedan od najvanijih istorijskih faktora tehnike evolucije i revolucije. Prema tome, evolucija nije bila voena logikom otkria ili neizbenim napretkom tehnika, nego interakcijom tehnike ekasnosti i delotvorne ljudske odluke. Svaki put kada bi izostao jedan od tih elemenata, nuno je sledila drutvena i ljudska stagnacija. To je bio sluaj kada je, na primer, delotvorna tehnika bila (ili je postala) rudimentarna i neekasna meu afrikim narodima. Kada je re o propustu u onom drugom, ljudskom elementu, to je ono emu smo danas svedoci.

Nove karakteristike
Karakteristike odnosa tehnike, drutva i pojedinca, koje smo analizirali, bile su, verujem, zajednike svim civilizacijama do XVIII veka. Istorijski gledano, njihovo postojanje nije diskutabilno. Danas, meutim, i najpovrniji pregled omoguava da zakljuimo da su sve te karakteristike nestale. Odnos nije isti, on ne pokazuje nijednu od konstanti koje su do sada bile prepoznatljive. Ali, to nije dovoljno da okarakterie tehniki fenomen kakav je danas. Takav opis predstavio bi ga u iskljuivo negativnoj perspektivi, dok je tehniki fenomen u stvari pozitivna pojava; on predstavlja pozitivne karakteristike koje su samo njemu svojstvene. Stare karakteristike tehnike su zaista nestale, ali su nove zauzele njihovo mesto. Prema tome, dananji tehniki fenomen nema skoro nita zajedniko s tehnikim fenomenom iz prolosti. Neu insistirati na dokazivanju negativnih aspekata te pojave, to jest na nestanak tradicionalnih karakteristika. To bi bilo neprirodno, moralizirajue i teko odbranjivo. Samo u istai, na saet nain, da tehnika u naoj civilizaciji nije niim ograniena. Ona se proirila na sve sfere i obuhvatila svaku aktivnost, ukljuujui i ljudske aktivnosti. Dovela je do neogranienog umnoavanja sredstava. Beskrajno je usavrila instrumente koji stoje na raspolaganju oveku i donela mu skoro neogranieno mnotvo posrednika i pomagaa. Tehnika se proirila geografski tako da pokriva celu planetu i razvija se brzinom koja zabrinjava ne samo obinog oveka, nego i samog tehniara. Ona postavlja probleme koji se ponavljaju neprestano i sve akutnije u raznim socijalnim grupama. Pored toga, tehnika je postala cilj i prenosi se kao ziki predmet; to dovodi do izvesne unikacije civilizacije, bez obzira na okruenje ili zemlju u kojoj deluje. Suoavamo se sa obelejima potpuno suprotnim od onih koji su nekada vaili. Prema tome, moramo paljivo ispitati pozitivne karakteristike tehnike dananjice. Postoje dve sutinske karakteristike dananjeg tehnikog fenomena, kojima se neu detaljno baviti zbog njihove oiglednosti. To su, nekim sluajem, i jedine dve karakteristike koje naglaavaju najbolji autori. Prva od tih oiglednih karakteristika je racionalnost. U bilo kojem vidu ili domenu u kojem je tehnika primenjena, prisutan je racionalni proces koji tei da uini mehanikim 55

sve to je spontano ili iracionalno. Ta racionalnost, iji su najbolji primeri sistematizacija, podela rada, odreivanje standarda, proizvodnih normi i tome slino, ukljuuje dve jasno odvojene faze: prvu, upotrebu diskursa u svakoj operaciji, to iskljuuje spontanost i linu kreativnost. Druga faza se sastoji od redukcije tog diskursa samo na njegovu logiku dimenziju. Svaka intervencija tehnike je zapravo redukcija injenica, sila, fenomena, sredstava i instrumenata na logike eme. Druga oigledna karakteristika tehnikog fenomena je njegova articijelnost. Tehnika je suprotstavljena prirodi. Vetina, vet, vetaki: kao vetina, tehnika je tvorevina vetakog sistema. To nije stvar ubeenja. Sredstva kojima ovek raspolae kao funkcijama tehnike su vetaka sredstva. Iz tog razloga, poreenje maine i ljudskog tela koje nudi Emanuel Munije (Emmanuel Mounier) je bez vrednosti. Svet stvoren akumulacijom tehnikih sredstava je vetaki svet i otuda temeljno razliit od prirodnog sveta. Tehnika razara, eliminie ili potinjava prirodni svet i ne dozvoljava mu da se regenerie, niti ak da stupi u simbiozu s njom. Ta dva sveta su podvrgnuta razliitim imperativima, smernicama i zakonima, koji nemaju nieg zajednikog. Tehniki milje apsorbuje prirodno na isti nain kao to hidroelektrane hvataju vodeni tok i sprovode ga u kanale. Brzo se pribliavamo trenutku kada vie uopte nee biti prirodnog okruenja. Kada nam poe za rukom da proizvedemo vetaku aurora borealis, nestae noi i na zemlji e vladati veiti dan. Ovde sam ukratko opisao te dve dobro poznate karakteristike. Ali, ostale u analizirati detaljnije, a to su: tehniki automatizam, samouveavanje, nedeljivost, univerzalizam i autonomija.

II. Karakteristike moderne tehnike


Automatizam tehnikog izbora
Jedan najbolji nain: tako glasi formula po kojoj deluje naa tehnika. Kada je sve izmereno i matematiki proraunato, a izabrani metod zadovoljavajui s racionalnog stanovita i u praksi oigledno ekasniji od svih ranije korienih ili od onih konkurentskih, tada tehniko kretanje postaje samoodreujue. Taj proces nazivam automatizmom. Ne postoji lini izbor kada je re o razlici izmeu, recimo, 3 i 4; 4 je vee od 3; to je injenica u kojoj nema nieg linog. Niko to ne moe promeniti ili tvrditi suprotno ili izbei. Slino tome, ne postoji izbor izmeu dve tehnike metode. Jedna od njih se neizbeno namee: njeni rezultati su proraunati, izmereni, oigledni i nesporni. Hirurka operacija koja ranije nije bila mogua, ali koja se sada moe izvesti, nije predmet izbora. Ona jednostavno postoji. Tu vidimo glavni aspekt tehnikog automatizma. Sama tehnika, ipso facto, bez popustljivosti ili mogue rasprave, bira sredstva koja e biti upotrebljena. Ljudsko bie nije vie ni na koji nain faktor izbora. Niko ne moe rei da je ovek pokreta tehnikog progresa (o tom pitanju u raspravljati kasnije) i da je on taj koji bira izmeu moguih tehnika. U stvarnosti, on niti je pokreta, niti radi ita od toga. ovek je ureaj za registrovanje efekata i rezultata dobijenih primenom raznih tehnika. On ne ini izbor iz sloenih i, u neku ruku, ljudskih motiva. Njegova odluka moe biti samo u prilog tehnike koja donosi maksimum ekasnosti. Ali to nije izbor. Maina bi mogla izvesti istu operaciju. Jo postoji privid da ovek bira kada odbaci neki metod koji se pokazao dobrim sa odreenog stanovita. Ali njegova akcija proizilazi samo iz injenice 56

da je temeljno analizirao rezultate i zakljuio da je s nekog drugog stanovita dati metod manje ekasan. Dobar primer je pokuaj dekoncentracije velikih industrijskih postrojenja poto su prethodno bila koncentrisana u najveoj moguoj meri. Drugi primer bi mogao biti odluka da se odustane od nekih visokoproduktivnih sistema da bi se dobila uravnoteenija produktivnost, iako bi to moglo znaiti manju proizvodnju per capita. Uvek je u pitanju poboljanje samog metoda. Najgori prekor koji moderno drutvo moe uputiti jeste optuba da neka osoba ili neki sistem ometa tehniki automatizam. Kada sindikalni voa kae, U periodu recesije produktivnost je drutvena poast, njegova izjava pokree buru protesta i osuda, zato to stavlja lini sud ispred tehnikog aksioma, koji nalae da ono to moe da se proizvede mora biti proizvedeno. Ako maina moe doneti odreeni rezultat, ona se mora iskoristiti do punog kapaciteta, a ako se to ne uini, takav postupak smatrae se kriminalnim i antisocijalnim. O tehnikom automatizmu ne moe se suditi, niti se on moe dovoditi u pitanje; odmah se mora upotrebiti najnoviji, najekasniji i najtehnikiji proces. Fundamentalna kritika kapitalizma koju mu upuuje komunizam jeste da nansijski kapitalizam blokira tehniki progres koji ne proizvodi prot; ili da promovie tehniki progres samo zato da bi sebi obezbedio monopol. U oba sluaja, kako istie Rubintajn (Rubinstein), tehniki progres se u kapitalizmu deava iz razloga koji nemaju nieg zajednikog s tehnikom i to je injenica koju treba kritikovati. Poto je komunistiki reim orijentisan na tehniki progres, dokaz superiornosti komunizma je to to on usvaja svaki tehniki napredak. Rubintajn zakljuuje svoju studiju zapaanjem da je taj progres cilj svih napora u Sovjetskom Savezu, gde je tehnikom automatizmu dozvoljeno da se razmahne, bez blokada bilo kakve vrste. Druga tradicionalna analiza dopunjava Rubintajnovu. Ta ozbiljna studija, koju je uradio Torsten Veblen (Thorstein Veblen), tvrdi da postoji konikt izmeu maine i poslovnih ciljeva. Finansijsko investiranje, koje je u poetku ubrzavalo pronalazatvo, sada podstie tehniku inerciju. Kapitalizam ne dozvoljava tehnikoj aktivnosti da se razmahne, a njen cilj je da ekasniji metod ili bra maina ipso facto i automatski zamene prethodni metod ili mainu. Kapitalizam ne daje maha tim faktorima zato to on nedopustivo podreuje tehniku ciljevima drugaijim od same tehnike i zato to nije sposoban da apsorbuje tehniki napredak. Zamena maina onom brzinom kojom se ostvaruju tehnike inovacije potpuno je nemogua za kapitalistiko preduzee, zato to nema vremena da se jedna maina amortizuje pre nego to se pojavi neka nova. Pored toga, to se vie te maine usavravaju i tako postaju ekasnije, time postaju skuplje. Tenja za ostvarivanjem tehnikog automatizma osudila bi kapitalistiko preduzee na propast. Reakcija kapitalizma je dobro poznata: patenti za nove maine se kupuju, a maine se nikad ne stavljaju u pogon. Ponekad se otkupljuju maine koje su ve u upotrebi, kao to je bio sluaj s najveom engleskom fabrikom stakla 1932. godine, a onda se unitavaju. Kapitalizam vie nije u mogunosti da tei tehnikom automatizmu na ekonomskom ili socijalnom planu. On nije u stanju da razvije sistem distribucije koji bi dozvolio apsorpciju svih dobara koje tehnika moe da proizvede. To ga neizbeno vodi u krize hiperprodukcije. Na isti nain, on nije sposoban da iskoristi ljudsku radnu snagu koja se oslobaa posle svakog novog tehnikog poboljanja, posle ega slede krize nezaposlenosti. Tako se vraamo na staru Marksovu emu: automatizam tehnike, koji zahteva da se sve ravna po njemu, ugroava kapitalizam i nagovetava njegovo konano nestajanje. Ta kritika je tana i otkriva dve stvari. Prvo, da smo u pravu kada govorimo o automatizmu. Ako je situacija kapitalizma zaista takva kao to je opisano, to je stoga to tehniki progres deluje automatski. Izbor izmeu metoda ne ini se vie po ljudskoj meri, ve se deava kao 57

mehaniki proces, koji vie nita ne moe da zaustavi. Kapitalizam e, uprkos svojoj velikoj moi, biti smrvljen tim automatizmom. Drugo, to govori da je za ljude naeg vremena taj automatizam ispravan i dobar. Ako komunizam moe da od takve kritike kapitalizma napravi uspenu odskonu dasku za svoju propagandu, to je samo zato to je kritika opravdana. A opravdana je zato to se sve moe dovesti u pitanje (a pre svega Bog), osim tehnikog napretka. Ne preostaje nam nita drugo osim da se divimo mehanizmu koji funkcionie tako dobro i, naizgled, tako neumorno. Ali, iznad svega, on se ne sme dirati, niti se sme meati u njegov automatizam. Napredovanje tehnike tako postaje automatsko kada se moderni ovek odrekne kontrole nad njom i kada vie ne moe da natera sebe da joj se suprotstavi i da sam napravi izbor. To je prvi aspekt tehnikog automatizma. Unutar tehnikog kruga, izbor izmeu metoda, mehanizama, organizacija i formula obavlja se automatski. ovek je lien sposobnosti izbora i time je zadovoljan. On prihvata tu situaciju kada staje na stranu tehnike. Ispitajmo sada drugi aspekt automatizma. Kada napustimo sam tehniki domen, nailazimo na ceo skup netehnikih sredstava; meu njima se deava neka vrsta prvobitnog procesa eliminacije. Razni tehniki sistemi su okupirali sve sfere do take da se svuda sudaraju i sa onim oblicima ivota koji su do tada bili netehniki. Ljudski ivot, u celini gledano, nije bio preplavljen tehnikom. U njemu je bilo prostora za aktivnosti koje nisu racionalno ili sistematski ureene. Ali, sudar spontanih aktivnosti i tehnike katastrofalan je za one prve. Tehnika automatski eliminie svaku netehniku aktivnost ili je pretvara u tehniku. To, meutim, ne znai da tu postoji bilo kakav svesni napor ili usmeravajua volja. Sa stanovita koje najvie zanima modernog oveka, a to znai sa stanovita dobiti, svaka tehnika aktivnost je superiorna u odnosu na bilo koju netehniku. Uzmimo, na primer, politiku. Kae se da je politika vetina koja se sastoji iz smisla za nese, iz spretnosti, iz posebne vrste sposobnosti, ak genijalnosti; ukratko, iz linih kvaliteta koji deluju naizgled sluajno. Ako hoemo da politika postane tehnika aktivnost, sluajnost mora biti eliminisana. Rezultati koje treba postii moraju biti sigurni. Nepredvidljivost, crta koju u manjem ili veem stepenu dele svi ljudi, takoe mora biti eliminisana. Moraju se uspostaviti pravila za tu izrazito nestabilnu igru, ako se ele postii sigurni rezultati. Problem je bio veliki, ali moda ne vei od problema ovladavanja atomskom energijom. Politiku tehniku je zasnovao Lenjin. On nije uspeo da potpuno formulie njene principe, ali je od poetka ostvario dva rezultata. ak je i osrednji politiar, primenom metoda, mogao da razvije solidnu politiku, da izbegne katastrofe i obezbedi jasnu politiku liniju. Pored toga, metod je bio mnogo superiorniji od netehnike politike; isti rezultat se mogao postii s manje resursa i s mnogo manje trokova. Na vojnom planu, tehnika koju je primenio Hitler (tu je u pitanju bila tehnika, a ne vojni genije kao kod Napoleona mada je znak genija razviti tehniku za voenje rata ili politike) omoguila mu je ne samo da postigne uspeh, koji nije nuno direktan rezultat upotrebljene tehnike, nego mu je, to je jo vanije, omoguila da tri godine odoleva neprijatelju koji je bio priblino pet puta nadmoniji u svim oblastima u brojnosti ljudstva i vojnih sredstava, u ekonomskoj snazi i tako dalje. Ta sposobnost da se prui otpor proizilazila je iz impozantne nemake vojne tehnike, kao i iz savreno izgraenog odnosa izmeu nacije i armije. Na isti nain, politika tehnika Lenjinove kole omoguila je, a i dalje omoguava, uspeh u odnosu na sve druge politike forme, ak i kada one mogu sebi priutiti nesrazmerno superiorne resurse. Plima lenjinistike politike u nekim periodima se povlai pred nadmonom silom ogromnih politiko-ekonomskih maina protivnika. Ali takvoj politikoj 58

tehnici moe se suprotstaviti samo druga politika tehnika; a poto je amerika, na primer, veoma inferiorna, ona mora posegnuti za ogromnom potronjom resursa. Superiornost tehnike nad ogromnim, ali neekasno korienim resursima i mainerijom, znai da taka u kojoj se pojavljuje tehnika postaje istinski prelomna. Milje u koji tehnika prodire postaje, i to esto jednim udarcem, potpuno tehniki. Ako je denisan eljeni ishod, nikakav izbor izmeu tehnikih i netehnikih sredstava, zasnovan na mati, linim kvalitetima ili tradiciji, nije mogu. Nita ne moe da se takmii s tehnikim sredstvima. Izbor je napravljen unapred. Nije u moi pojedinca ili grupe da odlue da slede neki drugi metod, osim tehnikog. Pojedinac je u dilemi: ili e odluiti da sauva slobodu izbora i koristi tradicionalna, lina, moralna ili empirijska sredstva i tako ue u nadmetanje sa silom protiv koje nema ekasne odbrane i koja e ga nuno poraziti; ili e prihvatiti tehniku nunost, gde e on sam biti pobednik, ali samo tako to e sebe nepovratno baciti u tehniko ropstvo. U sutini, on nema slobodu izbora. Danas se nalazimo u stadijumu istorijskog razvoja u kojem sve to nije tehnika biva eliminisano. Izazov upuen jednoj zemlji, pojedincu ili sistemu iskljuivo je tehniki. Samo tehnika sila se moe suprotstavi tehnikoj sili. Sve ostalo je zbrisano. Ser akotin (Serge Thackotin) neprestano nas na to podsea. Kakav odgovor moemo dati na stalno psiholoko nasilje propagande? Beskorisno je apelovati na kulturu ili religiju. Beskorisno je obrazovati stanovnitvo. Samo propaganda moe odgovoriti na propagandu, psiholoko silovanje na psiholoko silovanje. Hitler je to formulisao mnogo pre akotina. U Mein Kampf, on pie: Osim ako neprijatelj ne naui da se protiv bojnih otrova bori bojnim otrovima, ta taktika, zasnovana na tanoj proceni ljudskih slabosti, mora gotovo matematiki dovesti do uspeha. Iskljuivi karakter tehnike jedan je od razloga njenog munjevitog progresa. Danas nema mesta za pojedinca ukoliko nije tehniar. Nijedna drutvena grupa nije sposobna da se odupre pritisku okruenja, osim ako ne koristi tehniku. Posedovati mo tehnike je pitanje ivota i smrti, kako za pojedince, tako i za grupe; nema te zemaljske sile koja moe izdrati njen pritisak. Da li e se tehniki fenomeni dananjice odrati ili e oslabiti ili ak nestati? Teko je to sagledati unapred i, u svakom sluaju, ovo nije mesto gde to vredi pokuavati. Nesumnjivo, tehnika ima svoje granice. Ali kada dostigne te granice, da li e postojati ita izvan njih? Da li e preostati ita izvan njenog preciznog i ogranienog opsega, ma koliko velikog? Na to pitanje emo odgovarati kroz celu ovu knjigu. Unutar tehnikog kruga nita drugo ne moe da opstane, poto kretanje tehnike, kao to je pokazao Jinger, neodoljivo tei kompletnosti. Tehnika napreduje u onom stepenu u kojem ta kompletnost jo nije postignuta i eliminie svaku slabiju silu. A kada postigne potpuno zadovoljenje i ostvari svoju misiju, ostae sama na bojnom polju. Tehnika se tako otkriva i kao ruitelj i kao stvaralac, i niko ne eli, niti moe da nad njom uspostavi kontrolu.

Samouveavanje
Samouveavanje tehnike takoe ima dva vida. U dananje vreme, tehnika je dostigla takvu taku u svom razvitku da se transformie i napreduje gotovo bez presudne ljudske intervencije. Moderni ljudi su tako zaneti tehnikom, tako ubeeni u njenu superiornost, tako utonuli u tehniki milje da su bez izuzetka orijentisani na tehniki progres. Svi rade na tome; u svakoj profesiji i u svakom poslu svi tee da uvedu tehnika poboljanja. U sutini, tehnika napreduje kao rezultat tog zajednikog napora. Tehniki progres i zajedniki ljudski napor svode se na istu stvar. Vensan s velikom suptilnou analizira mnotvo 59

faktora koji deluju na tehniki progres, od kojih svaki daje svoj mali doprinos: potroa, akumulacija kapitala, istraivaki instituti i laboratorije, kao i organizacija proizvodnje, koja na neki nain deluje mehaniki. Vensan smatra da je tehniki progres rezultanta svih tih faktora. U izvesnom smislu, tehnika zaista napreduje preko malih poboljanja, koja su rezultat optih ljudskih napora i koja se mogu beskonano dodavati dok ne formiraju masu novih uslova, koji omoguavaju odluujui korak napred. Ali podjednako je tano da tehnika otro redukuje ulogu ljudske inventivnosti. Nije vie genije taj koji neto otkriva. Nije vie presudna Njutnova vizija. Ono to je presudno jeste to anonimno nagomilavanje uslova za skok napred. Kada se steknu svi uslovi, potrebna je samo minimalna ljudska intervencija da bi dolo do znaajnih prodora. Gotovo bi se moglo rei da u ovoj fazi razvoja tehnikog problema, bez obzira kojeg, reenje moe nai svako ko se tom problemu posveti. Primer parne maine i niza njenih viestrukih, malih izmena dobro je poznat. Taj primer se danas ponavlja u svim domenima tehnike. Nagomilavanje mnotva malih detalja, od kojih svaki tei da usavri celinu, mnogo je presudnije od intervencije pojedinca koji sakuplja nove podatke, dodaje neki element koji menja situaciju i tako stvara mainu ili neki spektakularni sistem koji e nositi njegovo ime. U oblasti obrazovanja progres se odvija na isti nain. Poto inicijatori (kao Dekroli ili Montesori) daju opte smernice, tehnika poboljanja se neprestano hrane nalazima hiljada nastavnika. U stvari, obrazovni sistemi su potpuno transformisani kao rezultat prakse a da niko nije sasvim svestan toga. U fabrikama se mala otkria koriste na drugi nain: da bi se proizvelo interesovanje radnika za posao. Od radnika se trai ne samo da koristi mainu, nego i da je prouava da bi pronaao nedostatke u njenom radu, zatim da nae reenja za te nedostatke i da uz to ustanovi kako se moe poveati njena produktivnost. Rezultat toga je kutija za predloge, pomou koje radnici mogu ukazati na svoje ideje i planove za poboljanja. To kolektivno, anonimno istraivanje unapreuje tehniku skoro svuda u svetu, pomou slinog impulsa, to je izrazit rezultat samouveavanja. Moe se primetiti da su identine tehnike inovacije nastale istovremeno u mnogim zemljama. U onoj meri u kojoj nauka sve vie poprima tehniki aspekt, do tih otkria se dolazi svuda u isto vreme jo jedan pokazatelj da su nauna otkria, u stvarnosti, diktirana tehnikom. Razbijanje atoma i atomska bomba su karakteristini za tu istovremenost. U Nemakoj, Norvekoj, SSSR, Sjedinjenim Dravama i Francuskoj istraivanja su 1939. dostigla skoro istu taku. Ali, okolnosti su poremetile tehniki razvitak u Evropi i dale prednost Sjedinjenim Dravama. Meu tim okolnostima bile su invazija Norveke i Francuske, slom Nemake nekoliko meseci posle tog otkria i nedostatak sredstava i sirovina u SSSR. Ono to vai za naune izume, vai jo vie za one tehnike. Samo nedostatak sredstava zaustavlja progres u nekim zemljama. to je zemlja naprednija u korienju tehnike, potrebno je vie materijala, bez obzira na to da li je re o broju ljudi, sirovinama ili sloenosti maina. Jedna zemlja mora biti bogata da bi tehnike iskoristila do maksimuma. A kada je zemlja sposobna da to postigne, tehnika uzvraa stostrukim uveavanjem bogatstva. To je drugi element samouveavanja. Neophodno je dodatno opravdati pojam samouveavanje, poto moe izgledati da mu protivrei ono to sam upravo rekao. Naime, ako tehniki napredak omoguava ujedinjeni napor hiljada tehniara, od kojih svaki daje svoj doprinos, ini se da je nemogue govoriti o samouveavanju. Ali, tu postoji drugi aspekt koji treba rasvetliti. Postoji automatski rast svega to se odnosi na tehniku (to jest, rast koji nije proraunat, eljen ili izabran). To se odnosi ak i na ljude. Statistiki posmatrano, broj naunika i 60

tehniara se udvostruavao svake decenije za poslednjih vek i po. Oigledno da je to samogeneriui proces: tehnika raa samu sebe. Kada se pojavi nova tehnika forma, ona omoguava i uslovljava druge tehnike forme. Da uzmemo jednostavan i elementaran primer: motor sa unutranjim sagorevanjem uslovio je i omoguio tehnike automobila, podmornice i tako dalje. Na isti nain, kada se jednom otkrije neka tehnika procedura, ona se moe primeniti u mnogim oblastima razliitim od one u kojoj je prvobitno bila pronaena. Tehnike operacionih istraivanja, na primer, bile su smiljene da olakaju donoenje nekih vojnih odluka. Ali, odmah je uoeno da one mogu biti primenjene na svakom mestu gde je potrebno doneti neku odluku. Kao to Barae (Barach), specijalista za te tehnike, kae: Priroda samih problema bila je od sekundarnog znaaja . . . metodi pristupa i koriene tehnike dokazali su svoj opti opseg. Isto se moe rei i za tehnike organizacije. Prema tome, postoji samouveavanje oblasti primene. To ne znai nuno beskrajno i neogranieno uveavanje tehnike. Ne elim da ovde iznosim prognoze, ali ini mi se da predvianja manje ili vie brzog gaenja tehnikog progresa protivree injenicama. Kada Luis Mamford, recimo, tvrdi kako se era mehanikog progresa nalazi na svom kraju ili kada Kolin Klark (Colin Clark) objavljuje prelaz sa sekundarnih aktivnosti na tercijarne, oni pokazuju neto to se moe opisati samo kao opasno samopouzdanje. Luis Mamford pokazuje da se neki od naih pronalazaka ne mogu usavriti, da se mogui domen mehanike aktivnost ne moe proiriti i da je mehaniki progres ogranien prirodom zikog sveta. Ovo poslednje je tano, ali daleko smo od toga da znamo ukupne mogunosti zikog sveta. A samo petnaest godina poto je Mamford to napisao, pronaeni su servomehanizmi, radar i razbijanje atoma. Oigledno je da uveavanje maina ne moe biti neogranieno, ali ono e biti dovoljno da se taj progres nastavi jo jedan vek, tako ne moemo polagati nade u navodnu stagnaciju. Ono to vai za mehanike tehnike, vai i za ekonomske. Potpuno se slaem s primedbama Leona Igoa Diprijea (Lon Hugo Dupriez) kada ukazuje na greku stagnacionista na primer Volfa (Wolf), koji pie: Zakon limita tehnoekonomskog razvoja glasi da proli progres zatvara vrata buduem. Za budui progres u svakom sluaju ostaje samo margina, samo deli, zaista samo deli progresa iz prolosti. Diprijeovo razotkrivanje greke u tvrdnjama slinim ovoj deluje mi tako ubedljivo da u se zadovoljiti time da itaocu ukaem na njegov rad. S druge strane, Luis Mamford pokazuje (to je, iz druge perspektive, i miljenje Kolina Klarka) da e najbolja organizacija teiti da redukuje upotrebu nekih maina. To je, strogo govorei, tano. Ali ta najbolja organizacija je upravo sama tehnika, koja uz to sadri i mehaniki element. Kada Furastje najavljuje uveavanje tercijarnog, nemehanikog sektora, mora se uzeti u obzir izuzetan napredak administrativne mehanizacije u poslednjih deset godina. Ta mehanizacija potpuno menja uslove ljudskog rada uz pomo onog to je nazvano zamena organskog i psiholokog mehanikim. Sigurno je da e ta injenica dovesti do iste drutvene krize nezaposlenosti kao i u sekundarnom sektoru. Da se posluimo jednim primerom: tabulator moe da sabere i odtampa 45000 brojeva na sat (u poreenju sa 1500 za obuenog slubenika). On ita, rauna, analizira i tampa 150 redova u minutu. Maina za buenje kartica, prikljuena na njega, proizvodi buene kartice koje sumiraju rezultate. Gama (maina s magnetskim doboem) ima memoriju kapaciteta 200000 pojedinanih stavki podataka. Model raunske maine iz 1960. moe da obavi 40000 operacija u sekundi. Sada je maina, zajedno s razvojem organizacije, postala sredstvo za smanjenje broja zaposlenih i trokova, kao i za smanjivanje, na kolektivnom planu, ljudske radne snage u tercijarnom sektoru. 61

Teko se moe tvrditi da se mehaniko uveavanje usporava. Jednostavno se nalazimo u drugoj fazi tehnikog progresa: u fazi asimilacije, organizacije i osvajanja drugih oblasti. Progres koji e tu biti ostvaren izgleda neogranien i sastoji se prevashodno od ekasne racionalizacije drutva i osvajanja ljudskog bia. Sve to se moe rei jeste da je, u najboljem sluaju, tehnika aktivnost promenila polje svog delovanja; ne moe se rei da je usporila. Pored toga, nema dokaza da se tehnika aktivnost u budunosti nee, s novom snagom, ponovo okrenuti svetu maina. U celini gledano, uzrok samouveavanja je princip kombinacije tehnika. Samouveavanje se moe formulisati kroz dva zakona: 1. U datoj civilizaciji tehniki progres je nepovratan. 2. Tehniki progres tei da deluje ne u skladu s aritmetikom, ve u skladu s geometrijskom progresijom. Prvi zakon a nae uverenje poiva na celini istorije obezbeuje da svaki pronalazak proizvodi druge pronalaske u drugim oblastima. Ne moe biti ni govora o zastoju tog procesa, jo manje o nazadovanju. Zastoj ili nazadovanje mogu se desiti samo kada celo drutvo doivi slom. U tranziciji ka civilizaciji-naslednici, odreen broj tehnikih procedura se nepovratno gubi. Ali, u okviru iste civilizacije tehniki progres se nikada ne dovodi u pitanje. Kasnije u razmatrati koji su razlozi toga. Tehnika progresija je iste prirode kao i proces brojanja; ne postoji dobar razlog za zaustavljanje progresije, zato to se posle svakog broja moe dodati 1. Izgleda da i u tehnikom razvoju vie ne postoje granice. Poboljanja koja donosi primena tehnike na datu stvar (bila ona zika ili socijalna) mogu se dodavati neprekidno; ne postoji razlog za zaustavljanje tog procesa. U toj argumentaciji, mora se naglasiti da to vai samo za skup tehnika, za tehniki fenomen, a ne za bilo koju pojedinanu tehniku. Za svaku tehniku posmatranu zasebno, oigledno postoje barijere koje spreavaju dalji napredak, barijere dodavanju novih pronalazaka ali, one se ponekad mogu ukloniti, kao, na primer, zvuni zid za avione. Meutim, nema ogranienja za progres tehnikog fenomena kao celine. Taj progres je nunost, kao to je pokazao Norbert Viner. Poto tehnike, srazmerno stepenu svog razvoja, iscrpljuju prirodne resurse, tako stvoreni vakuum nuno se mora popuniti sve brim tehnikim progresom. Samo sve brojniji pronalasci, koji se nagomilavaju automatski, mogu nadoknaditi neuvene trokove i nepopravljivu potronju sirovina, kao to su vuna, ugalj, nafta, ak i voda. ta danas uslovljava taj napredak? Ne moe se vie rei da su to ekonomski ili socijalni uslovi ili obrazovanje ili bilo koji drugi ljudski faktor. Sutinski gledano, odluujua je samo prethodna tehnika situacija. Kada se doe do nekog tehnikog otkria, ono skoro po nunosti prati neka druga otkria. Ljudska intervencija se u tom sledu pojavljuje samo kao uzgredni uzrok; nijedan ovek to ne bi mogao sam da postigne. Ali, svako ko dovoljno prati tehniku moe napraviti vredno otkrie, koje se racionalno nadovezuje na svoje prethodnike i racionalno nagovetava ono to dolazi. Ovde moramo preciznije denisati dve stvari. Prvo, tehnike posledice nekog tehnikog poboljanja ne moraju biti iste vrste. Na taj nain, isto mehaniko otkrie moe imati odraz u domenu drutvenih ili organizacionih tehnika. Na primer, maine koje koriste buene kartice imaju uticaj na statistiku i na organizaciju nekih poslovnih preduzea. Obrnuto, neka vrsta drutvene tehnike (na primer, puna zaposlenost) moe proizvesti poboljanje u tehnikama ekonomske proizvodnje. Ovde moemo uoiti meuzavisnost tehnika konstatovanu u drugom zakonu samouveavanja: tehniki progres tei da se ostvaruje geometrijskom progresijom. Jedno tehniko otkrie ostavlja posledice i izaziva progres u nekoliko grana tehnike, a ne samo u jednoj. Pored toga, tehnike se meusobno kombinuju i to je vie tehnika koje se mogu kombinovati, 62

utoliko je mogue napraviti vie kombinacija. Na taj nain, jednostavnom kombinacijom novih podataka, na svim stranama dolazi do bezbrojnih otkria, skoro bez hotiminog uea ljudske volje; a pred tehnikom se otvaraju cele oblasti kao posledica susretanja nekoliko struja. Materijalne tehnike komunikacija, psiholoke tehnike, komercijalne tehnike, tehnike autoritarne vlasti, sve one se kombinuju da bi proizvele vaan fenomen propagande, koja predstavlja novu tehniku nezavisnu od svih ostalih i nunu posledicu prethodnih fenomena. Drugi zakon samouveavanja objanjava jo jednu karakteristiku tehnikog kretanja koja je privukla panju savremenih sociologa. To je neravnomernost tehnikog razvoja. Postoje ogromne neusaglaenosti, ne samo u raznim globalnim oblastima tehnikog prostora, nego i u svakom polju unutar raznih sektora. Tehnika napreduje bre u jednoj grani nego u drugoj a uvek su mogue i regresije. Za Frankela (Frankel), ta neravnomernost razvoja je kljuna za poremeaje ravnotee i drutvene probleme koje izaziva tehniki fenomen. Po njemu, kada bi se sve grane razvijale u istom ritmu, ne bi bilo problema. Frankelovo gledite, koje je svakako suvie pojednostavljeno, verovatno nije i pogreno. Meutim, ono objanjava malo toga. U stvarnosti, ti sudarajui ritmovi ne mogu se promeniti zbog tehnikog automatizma. Furastje je u pravu kada tvrdi da je tehniki progres nepredvidljiv. Ne moe se znati sa sigurnou, ak ni kratkorono, u kojem e se sektoru pojaviti novi tehniki izum, upravo zato to su takvi izumi, u najveoj meri, rezultat samouveavanja. (Naravno, mora se napraviti razlika izmeu izuma i otkria). Ne postoji nain da se ti ritmovi ponovo harmonizuju, osim da se silom zaustavi razvoj u suvie naprednom sektoru; a uloga oveka tu sve vie slabi. Poslednje gledite koje emo razmotriti u diskusiji o samouveavanju jeste da tehnika u svom razvoju postavlja prevashodno tehnike probleme, koji se zato mogu reiti samo pomou tehnike. Sadanji nivo tehnike donosi novi napredak, a on opet doprinosi postojeim tehnikim tekoama i tehnikim problemima, koji zahtevaju dalji napredak. Taj problem je posebno izraen u planiranju gradova. Veliki grad je koncentracija sredstava transporta, kontrole kvaliteta vazduha, organizacije saobraaja i tako dalje. Svaki od tih elemenata omoguava gradu dalji rast i podstie novi tehniki napredak. Na primer, da bi se kuni poslovi uinili lakim, koristi se oprema koja doputa da otpad otie kroz kanalizaciju, to za posledicu ima ogromno zagaenje reka. Zato se mora pronai neki novi nain preiavanja reka, tako da se voda moe koristiti za pie. Potrebna je velika koliina kiseonika za bakterije koje e unititi te organske materije. Ali kako ubaciti taj kiseonik u reku? To je primer kako tehnika proizvodi samu sebe. Automatizacija administrativnog posla u kancelarijama otvara problem nuno drukije vrste organizacije. Ne radi se samo o tome da se ljudi zamene mainama ili o ubrzavanju posla (na primer, raunovodstva), nego o stvaranju operacija novog tipa koje moraju biti integrisane u novu vrstu organizacije. Na primer, postaje neophodna organizacija celog sistema analize inventara (s njegove etiri funkcije unosa, grupisanja, sumiranja i poreenja). Mora biti razraen ceo skup novih tehnika, bez kojih bi maine bile bezvredne, a rezultat samo ono to Mas naziva pseudosistematizacijom. Posledice samouveavanja postaju jasnije: uloga pojedinca ima sve manji znaaj u tehnikom razvoju. to je vie faktora, to se oni lake kombinuju, a preka potreba za svakim novim tehnikim prodorom postaje oiglednija. Napredak radi napretka postaje srazmerno sve naglaeniji, a ispoljavanje ljudske autonomije sve slabije. Ljudi su nesumnjivo uvek neophodni. Ali, doslovno svako moe da uradi traeni posao, pod uslovom da je za to obuen. Odsad e ljudi moi da deluju samo na nivou svojih 63

najobinijih i najniih karakteristika, a ne na osnovu onoga to je u njima najbolje i posebno. Kvaliteti koje zahteva napredak tehnike upravo su one karakteristike tehnikog reda koje ne predstavljaju individualnu inteligenciju. Ali, tu ulazimo u drugu oblast, u problem prirode tehniara. U tom odluujuem razvoju, ovek ne igra nikakvu ulogu. Tehniki elementi se meusobno kombinuju i to ine sve spontanije. U budunosti, ovek e, po svemu sudei, biti ogranien na ulogu ureaja za beleenje: pratie meusobne efekte tehnika i registrovati rezultate. Tu dolazi do sasvim nove vrste spontane akcije, o ijim zakonima i ciljevima ne znamo nita. U tom smislu mogue je govoriti o stvarnosti tehnike s njenom sopstvenom supstancom, sopstvenim nainom postojanja i ivotom nezavisnim od nae moi odluivanja. Razvoj tehnike tako postaje iskljuivo kauzalan; on gubi svaku konanost. To je ono na ta ekonomisti, poput Alfreda Sovija (Alfred Sauvy), misle kada kau da je sporom inverzijom . . . proizvodnja sve vie odreena eljama pojedinaca u njihovoj ulozi kao proizvoaa, nego njihovim odlukama kao potroaa. U stvarnosti, nije elja proizvoaa ta koja sprovodi kontrolu, nego tehnika nunost proizvodnje, koja se namee potroaima. Bilo ta i sve to tehnika moe da proizvede, biva proizvedeno i prihvaeno meu potroaima. Verovanje da je ljudski proizvoa i dalje gospodar proizvodnje je opasna iluzija. Tehnika je organizovana kao zatvoren svet. Ona koristi ono to veina ljudi ne razume. Ona ak poiva na ljudskom neznanju. Kao to kae arl Kamiel: Radnik ne moe da razume kako radi moderna industrija. Da bi koristio tehnike instrumente, pojedinac vie ne mora da poznaje svoju civilizaciju, kao to nijedan tehniar vie ne vlada celim kompleksom. Veza koja ujedinjuje fragmentarne akcije i razdvojenost pojedinaca, tako to koordinira i sistematizuje njihov rad, nije vie ljudska nju predstavljaju unutranji zakoni tehnike. Ljudska ruka vie ne obuhvata skupinu sredstava, niti ljudski um objedinjuje ovekove postupke. Samo unutranja nedeljivost tehnike obezbeuje povezanost ljudskih sredstava i postupaka. Tehnika vlada sama, kao slepa sila pronicljivija od najbolje ljudske inteligencije. Taj fenomen samouveavanja daje tehnici neobino otar aspekt. Ona lii samo na samu sebe. Bez obzira na koji se domen primenjuje, na oveka ili na Boga, tehnika prosto jeste; ona nije podvrgnuta nikakvim promenama u kretanju, koje je njeno bie i sutina. To je jedina taka u kojoj su oblik i bie identini. Ona je samo forma, ali njoj se sve prilagoava. Tu tehnika poprima neobine karakteristike koje od nje ine poseban fenomen. Nju okruuje precizna i jasno denisana granica: s jedne strane se nalazi ono to je tehnika, a s druge sve ostalo, to nije tehnika. Ko god pree tu granicu i ue u domen tehnike prisiljen je da usvoji njene karakteristike. Tehnika menja sve to dotakne, ali sama ostaje nedodirljiva. Nita u prirodi ili u drutvenom i ljudskom ivotu ne moe se porediti s njom. Umetnika ili vojna inteligencija nije ni blizu tehnikoj, sigurno ne vie od marljivosti mrava ili pela. Kao hibridno, ali ne i sterilno bie, sposobno da proizvodi samo sebe, tehnika sama iscrtava svoje granice i oblikuje sopstvenu predstavu. Bez obzira na prilagoavanja koja od nje zahtevaju priroda ili okolnosti, tehnika ostaje identina samoj sebi, u svojim karakteristikama i u svojoj putanji. Izgleda kao da je prepreke primoravaju da bude ne neto drugo, ve samo jo vie ono to jeste. Sve to asimiluje, uvruje njene karakteristike. Ne treba se nadati da emo je videti kako se pretvara u suptilno i milosrdno bie: ona nije ni Kaliban, niti Arijel, ali je bila u stanju da i Kalibana i Arijela uvue u neumoljive krugove svoje univerzalne metode.

64

Nedeljivost
Tehniki fenomen, koji obuhvata sve posebne tehnike, ini celinu. Ta nedeljivost tehnike bila je oigledna kada smo, na osnovu injenica, utvrdili da tehniki fenomen svuda i sutinski pokazuje iste karakteristike. Beskorisno je traiti varijacije. One postoje, ali su od sekundarnog znaaja. Zajednike karakteristike tehnikog fenomena su tako otro iscrtane da je lako razlikovati ta spada u tehniki fenomen, a ta ne. Tekoe koje iskrsavaju u istraivanju tehnike proizilaze delom iz korienog metoda, a delom iz terminologije, ali ne iz samog fenomena, koji je izuzetno lako odrediti. Nije lako analizirati te zajednike crte, ali ih je lako shvatiti. Ko to postoje zajedniki principi za tako razliite stvari kao to su beini radio i maina sa unutranjim sagorevanjem, tako i organizacija neke slube i konstrukcija aviona imaju neke identine crte. Ta identinost je primarno obeleje temeljnog jedinstva koje od tehnikog fenomena ini jedinstveno bie, uprkos krajnjoj raznovrsnosti oblika u kojima se pojavljuje. Posledica toga je da ne moemo analizirati ovaj ili onaj element tog bia van njega to je injenica koja se naroito danas pogreno shvata. Snana tendencija onih koji prouavaju tehniku jeste da izdvajaju razlike. Oni prave razliku izmeu razliitih elemenata tehnike i njihovih upotreba. Te razlike su potpuno pogrene i samo pokazuju da onaj ko ih pravi nije razumeo nita od tehnikog fenomena. Njegovi delovi su meusobno ontoloki povezani; u njemu je upotreba neraskidivo povezana s biem. Na primer, uobiajena je praksa da se negira jedinstvo tehnikog kompleksa, kako bi se neije nade vezale za jednu ili drugu njegovu granu. Mamford daje sjajan primer za to kada poredi velianstvenost tamparske prese sa uasom novina: Na jednoj strani gigantska tamparska presa, udo prenjenog uobliavanja . . . Na drugoj strani sadraj samih novina, koje belee najvulgarnija i najelementarnija emocionalna stanja . . . Tamo bezlino, kooperativno, objektivno; ovde ogranieno, subjektivno, tvrdoglavo, divlji ego pun mrnje i straha, itd. Naalost, Mamfordu nije palo na pamet da se zapita nije li sadraj naih novina uslovljen drutvenom formom koju je upravo maina nametnula oveku. Taj sadraj nije proizvod sluaja ili neke ekonomske forme. On je rezultat preciznih psiholokih i psihoanalitikih tehnika. Te tehnike imaju za cilj da pojedincu prue ono to je neophodno za njegovo zadovoljenje u uslovima u koje ga je stavila maina, da u njemu blokiraju revolucionarno oseanje, da ga potine laskajui mu. Drugim reima, novinski sadraj je tehniki kompleks izriito namenjen prilagoavanju oveka maini. Sigurno je da tampa visokog intelektualnog nivoa i velike moralne vrednosti ili ne bi bila itana (onda bi se teko videla svrha svih tih divnih maina) ili bi na dui rok izazvala silovitu reakciju protiv svakog oblika tehnikog drutva, ukljuujui i mainu. Do reakcije bi dolo ne zbog ideja koje bi irila tampa, ve zato to za itaoca ona ne bi vie bila nezamenljiv instrument za oslobaanje njegovih potisnutih strasti. U zdravom sagledavanju problema nikada ne bi trebalo rei: na jednoj strani tehnika; na drugoj njena zloupotreba. Postoje razliite tehnike koje odgovaraju razliitim potrebama. Ali, sve tehnike su neraskidivo sjedinjene. U tehnikom svetu sve je usko povezano, kao i u mehanikom; u oba ta sveta moramo razlikovati prikladnost izolovanog sredstva i prikladnost mehanikog kompleksa. Argumenti mehanikog kompleksa moraju prevagnuti kada, na primer, preskupa ili suvie usavrena maina preti da uniti celinu. Postoji i jedna privlana ideja, koja naizgled moe reiti sve tehnike probleme: da nije tehnika ta koja je pogrena, ve nain na koji je ljudi koriste. Prema tome, ako promenimo nain upotrebe, tehnici vie imati ta da se prigovori. Na tu ideju vratiu se vie puta. Ispitajmo sada samo jedan njen aspekt. Prvo, ona oigledno poiva na meanju maine i tehnike. ovek moe upotrebiti svoj automobil 65

da ode na put ili da pobije svoje susede. Ali, druga upotreba nije upotreba; to je zloin. Automobil nije napravljen zato da bi ubijao ljude, tako da ta injenica nije bitna. Znam, naravno, da ubijanje ljudi nije ono to imaju na umu oni koji objanjavaju stvari na taj nain. Oni vie vole da kau kako ovek svoja traganja treba da usmeri ka dobru, a ne ka zlu. Oni hoe da kau kako tehnika treba da traga za stvaranjem lekova, a ne bojnih otrova, korisnih izvora energije, a ne atomske bombe, putnikih, a ne vojnih aviona, itd. To ih vodi direktno nazad ka oveku oveku koji odluuje u kojem smeru e izvoditi svoja istraivanja. Prema tome, ovek mora postati bolji. Ali, sve to je pogreno. To ukazuje na odluno odbijanje da se prizna tehnika realnost. To, za poetak, pretpostavlja situaciju u kojoj ovek usmerava tehniku iz moralnih i samim tim netehnikih razloga. Ali, glavna karakteristika tehnike (koju emo iscrpno prouiti) jeste njeno odbijanje da tolerie moralne sudove. Ona je apsolutno nezavisna od njih i eliminie ih iz svog delokruga. Tehnika nikada ne uoava razliku izmeu moralne i nemoralne upotrebe. Ona, naprotiv, tei da stvori potpuno nezavisnu tehniku moralnost. To je, dakle, jedna od slabosti takvog gledita. Ono previa strogu autonomiju tehnike u odnosu na moral; ono ne uvia da unoenje nekog manje ili vie neodreenog oseaja za ljudsku dobrobit ne moe promeniti tehniku. ak ni moralno preobraanje tehniara ne bi bilo od znaaja. U najboljem sluaju, oni vie ne bi bili dobri tehniari. Taj stav dalje pretpostavlja da se tehnika razvija ka nekom cilju i da je to ljudska dobrobit. Tehnici je, kao to verujem da sam pokazao, ta ideja potpuno strana; ona nema nikakav cilj, iskazan ili neiskazan. Ona se razvija na isto kauzalan nain: kombinacija prethodnih elemenata hrani nastajanje novih tehnikih elemenata. Ne postoji svrha ili plan koji se postepeno realizuju. Nema ak ni tendencije ka ljudskim ciljevima. Ovde imamo posla s fenomenom koji je slep za budunost, u domenu potpune kauzalnosti. Otuda, proizvoljno postaviti ovaj ili onaj cilj, predloiti tehnici neki pravac, znailo bi negirati tehniku i liiti je njenog karaktera i snage. I poslednji argument protiv tog stava. Kae se da je upotreba tehnike ono to je loe. Ali ta tvrdnja nema nikakvog smisla. Kao to sam istakao, maina uvek moe biti stavljena u ovakvu ili onakvu upotrebu. Ali samo jedna od njih je tehnika. Upotreba automobila kao oruja za ubistvo ne predstavlja tehniku upotrebu, to jest, najbolji nain da se neto uradi. Tehnika je sredstvo za koje vai odreeni skup pravila. Nain korienja je jedinstven i nije podloan proizvoljnom izboru; ne moemo iskoristiti prednosti neke maine ili organizacije ako se one ne koriste kao to je neophodno. Postoji samo jedan nain za njenu upotrebu, samo jedna mogunost. Ako toga nema, onda to nije tehnika. Tehnika je sama po sebi metod delovanja, to je tano ono to upotreba i znai. Rei za neko tehniko sredstvo da je upotrebljeno na lo nain znai rei da ono nije upotrebljeno na tehniki nain, da nije iskorieno da bi pruilo ono to je moglo i to je trebalo da prui. Voza koji nemarno koristi svoj automobil koristi ga na lo nain. Takva upotreba nema nieg zajednikog sa upotrebom koju moralisti ele da pripiu tehnici. Tehnika jeste upotreba. Moralisti ele da primene drugu upotrebu, s drugim kriterijumima. Da budem precizan, ono to oni ele jeste da tehnika ne bude vie tehnika. Pod tim okolnostima, zaista vie nema znaajnih problema. Ne postoji nikakva razlika izmeu tehnike i njene upotrebe. Pojedinac stoji pred iskljuivim izborom: ili da koristi tehniku onako kako se ona jedino moe koristiti, u skladu s tehnikim pravilima, ili da je ne koristi uopte. Nemogue je koristiti tehniku na neki drugi nain, osim u skladu s tehnikim pravilima. Naalost, ljudi danas teko prihvataju tu realnost. Tako, kada Mamford kae, Armija je idealna forma kojoj moraju teiti svi isto mehaniki industrijski sistemi, on ne moe 66

da se suzdri, a da ne doda: Ali rezultat nije idealan. Kakav je tu smisao idealnog? Idealno nije problem. Jedini problem je znati da li taj oblik organizacije odgovara tehnikim kriterijumima. Mamford moe da dokazuje suprotno, zato to tehniku svodi na maine. Ali, kada bi prihvatio da postoji uloga ljudskih tehnika u organizaciji armije, onda bi mogao objasniti injenicu da armija zaista ostaje besprekoran model tehnike organizacije i da njena vrednost nema nikakve veze sa idealnim. Neozbiljno je eleti da se maina podvrgne kriterijumu idealnog. Takoe se smatra da se tehnika moe usmeriti ka onome to je pozitivno, konstruktivno i obogaujue, izbegavajui ono to je negativno, destruktivno i osiromaujue. U demagokoj formulaciji, moraju se razvijati tehnike mira, a tehnike rata moraju biti odbaene. U manje naivnoj verziji, smatra se da treba traiti sredstva koja ublaavaju nedostatke tehnike, a da ih pri tom ne uveavaju. Zar atomske maine i atomska energija nisu mogle biti otkrivene bez pravljenja bombe? Tako rezonovati znai neopravdano odvajati tehnike elemente. Ne postoje tehnike mira, a pored njih neke druge i drukije tehnike rata, bez obzira to dobri ljudi misle suprotno. Organizacija jedne armije sve vie lii na organizaciju neke velike fabrike. To je posledica tehnikog fenomena koji pokazuje strahovito jedinstvo u svim svojim delovima, koji se ne mogu razdvojiti. injenica da je atomska bomba stvorena pre atomskog motora u sutini nije rezultat izopaenosti tehniara, niti stava drave koja je odredila takav redosled. Delovanje drave je sigurno bio odluujui faktor u atomskom istraivanju (time u se baviti kasnije). Istraivanje je u velikoj meri bilo ubrzano potrebama rata i samim tim usmereno ka proizvodnji bombe. Da drava nije bila orijentisana na ratne ciljeve, ona ne bi uloila tako mnogo novca u atomska istraivanja. Sve to je bio neosporan faktor u opredeljenju za intervenciju. Ali da drava nije podsticala takve napore, ceo kompleks atomskih istraivanja bio bi zaustavljen bez pravljenja razlike izmeu ratne i mirnodopske upotrebe. Ako se ohrabruju atomska istraivanja, ona e obavezno proi kroz stadijum atomske bombe; bomba predstavlja daleko najjednostavniju primenu atomske energije. Problem vojne primene atomske energije je beskrajno jednostavniji za reavanje od njene primene u industriji. Za industrijsku upotrebu moraju biti reeni svi problemi u vezi s bombom, a pored njih i neki drugi, to je injenica koju je potvrdio Robert Openhajmer (Robert Oppenheimer) u svom predavanju u Parizu 1958. Iskustvo Velike Britanije, u periodu izmeu 1955. i 1960, u vezi s proizvodnjom elektrine energije nuklearnog porekla, vrlo je znaajno u tom pogledu. Prema tome, bilo je neophodno proi kroz period istraivanja koje je dostiglo vrhunac u bombi, pre nego to se produilo ka njenom normalnom nastavku, atomskoj pogonskoj energiji. Period atomske bombe je prelazni, mada naalost neophodni, stadijum u optem razvoju te tehnike. U meuperiodu, koji je predstavljala bomba, njen vlasnik, naavi se s tako monim sredstvom u rukama, bio je naveden da je iskoristi. Zato? Zato to neka tehnika biva nuno upotrebljena im postane raspoloiva, bez pravljenja razlike izmeu dobra i zla. To je glavni zakon naeg doba. Ovde moemo citirati dobro poznatu opasku aka Sustela (Jacques Soustelle) iz maja 1960, koja se odnosi na atomsku bombu. Ona izraava duboko oseanje svih nas: To je bilo potrebno, zato to je bilo mogue. Zaista, to je ideja vodilja celokupnog tehnikog razvoja. ak i jedan autor naklonjen maini kao to je Mamford priznaje da postoji tendencija da se svi pronalasci iskoriste bez obzira da li za njima postoji potreba ili ne. Nai dedovi su koristili gvozdeni lim za zidove, iako su znali da je lim dobar provodnik toplote . . .

67

Uvoenje anestetika dovelo je do nepotrebnih operacija . . . Rei da je moglo biti drugaije jednostavno znai od oveka praviti apstrakciju. Drugi primer je policija. Policija je usavrila tehnike metode istraivanja i delovanja do neuvenih razmera. Svi su oduevljeni takvim razvojem zato to on prividno garantuje sve ekasniju zatitu od kriminalaca. Ostavimo za trenutak po strani problem policijske korupcije i skoncentriimo se na tehniki aparat koji, kako sam istakao, postaje izuzetno precizan. Da li e taj aparat biti primenjen samo na kriminalce? Znamo da to nije sluaj; u iskuenju smo da reagujemo tvrdnjom da je drava ta koja taj tehniki aparat primenjuje bez diskriminacije. Ali, ovde nailazimo na greku u sagledavanju stvari. Instrument tei da bude primenjen svuda gde je to mogue. On funkcionie bez diskriminacije zato jer postoji bez diskriminacije. Policijske tehnike, koje se razvijaju izuzetno brzim tempom, kao nuan cilj imaju transformaciju cele nacije u koncentracioni logor. Nije re o perverznoj odluci neke partije ili vlade. Da bismo bili sigurni da emo uhvatiti kriminalce, moramo nadgledati svakoga. Neophodno je tano znati ta smera svaki graanin, poznavati njegove odnose s drugima, kako se zabavlja i tako dalje. A drava je u sve veoj meri u poziciji da to zna. To ne znai vladavinu terora ili proizvoljna hapenja. Najbolja tehnika je ona koja se najmanje osea i predstavlja najmanji teret. Ali, svaki graanin mora biti temeljno poznat policiji i mora iveti pod uslovima diskretnog nadzora. Sve to proizilazi iz usavravanja tehnikih metoda. Policija ne moe postii totalnu perfekciju ako nema totalnu kontrolu. I kao to je Ernst Kon-Bramtet (Ernst Kohn-Bramstedt) primetio, ta totalna kontrola ima svoju objektivnu i subjektivnu stranu. Subjektivno, kontrola zadovoljava elju za moi i izvesne sadistike sklonosti. Ali, taj subjektivni aspekt nije dominantan. To nije glavni aspekt, izraz onoga to dolazi. U stvarnosti, objektivni aspekt kontrole to jest, ista tehnika, koja kreira milje, atmosferu, okruenje, ak i model ponaanja u drutvenim odnosima sve vie dominira. Policija se mora razvijati u pravcu predvianja i spreavanja zloina. Intervencija e u nekom trenutku postati nepotrebna. To e se postii na dva naina: prvo, stalnim nadgledanjem, tako da tetne namere budu unapred poznate i da policija moe reagovati pre nego to se planirani zloin desi; drugo, preko atmosfere drutvenog konformizma, to smo ve pomenuli. Taj cilj pretpostavlja pomno nadgledanje svakog graanina, kao i najtenju moguu povezanost sa svim drugim tehnikama administrativnim, organizacionim i psiholokim. Tehnika policijske kontrole vredi samo ako se policija nalazi u tesnom kontaktu sa sindikatima i kolama. Ona je posebno vezana za propagandu. Gde god da naiemo na taj fenomen, uoavamo tu vezu. Sama propaganda ne moe biti ekasna, osim ako ne ukljui celu dravnu organizaciju, a posebno policijsku silu. I obrnuto, policijska sila je istinska tehnika samo kada je dopunjena propagandom, koja igra vodeu ulogu u psiholokom okruenju neophodnom da bi mo policije bila kompletna. Ali, propaganda takoe mora da naui ljude kako da prihvate mo policije i ta ona moe da postigne. Ona mora uiniti policijsku mo prihvatljivom, mora opravdati njene akcije i obezbediti joj psiholoki oslonac u masama. Sve to u istoj meri vai kako za diktatorske reime u kojima se policija i propaganda koncentriu na zastraivanje, tako i za demokratske reime, u kojima lmovi, na primer, prikazuju korisne usluge policije i obezbeuju joj naklonost javnosti. Zaarani krug koji pominje Ernst Kon-Bramtet (prethodni teror naglaava sadanju propagandu, a sadanja propaganda utire put buduem teroru) podjednako vai kako za demokratske, tako i za diktatorske reime, samo to re teror treba zameniti reju ekasnost.

68

Taj tip politike organizacije nije proizvoljno vienje. Njega odrava svaka autoritarna vlast, koja na svakog graanina gleda kao na sumnjivu osobu, koja nije svesna za ta je sve sposobna. To je tendencija u Sjedinjenim Dravama, a prve elemente toga poinjemo da primeujemo i u Francuskoj. Administracija francuske policije je 1951. bila orijentisana ka organizaciji sistema po dubini. To je ostvareno, na primer, na nivou arhiva. Neki elementi toga su jednostavni i dobro poznati: dosijei sa otiscima prstiju, informacije o posedovanju vatrenog oruja, primena statistikih metoda koje omoguavaju policiji da za najmanje mogue vreme doe do najrazliitijih vrsta informacija i da iz dana u dan prati stanje kriminaliteta u svim njegovim oblicima. Drugi elementi su neto komplikovaniji i noviji. Na primer, mehaniki indeksni sistem s buenim karticama instaliran je u Odeljenju za kriminal. Taj sistem nudi etiri stotine moguih kombinacija i dozvoljava da istraga pone s bilo kojim elementom zloina: vremenom izvrenja, prirodom zloina, ukradenim predmetima, korienim orujem, itd. Kombinacija oigledno ne daje reenje, ve seriju aproksimacija. Najvanija stavka u tom katalogu policijskih tehnika je pravljenje takozvanih dosijea sumnjivih, koji pokazuju da li je policija sumnjiila nekog pojedinca iz bilo kog razloga i bilo kada, ak i ako nikakav sudski dokument ili procedura protiv njega nisu postojali (podatak s konferencije za tampu M. Bejloa, prefekta policije, 1951.) To znai da je svaki graanin koji je ikada u ivotu imao posla s policijom, ak i iz nekriminalnih razloga, stavljen pod nadzor injenica koja pogaa, u najmanju ruku, polovinu odrasle muke populacije. Oigledno je da su te liste samo polazna taka, jer e biti izazovno, ali i nuno, kompletirati dosijee svim zapaanjima koja se mogu prikupiti. Konano, ta tehnika koncepcija policije pretpostavlja instituciju koncentracionih logora, ne u njihovim dramatinim, ve onim administrativnim aspektima. Nacistika upotreba koncentracionih logora je izvitoperila nae poglede. Koncentracioni logor poiva na dve ideje koje izviru direktno iz tehnike koncepcije policije: preventivno zadravanje (to dovrava prevenciju) i prevaspitavanje. Ne treba odbijati ideju da koncentracioni logor predstavlja vrlo naprednu formu sistema samo zato to korienje tih pojmova nije odgovaralo realnosti. Niti treba smatrati koncept prevaspitavanja gnusnom alom, zato to su takozvani metodi prevaspitavanja bili metodi unitavanja. S daljim napretkom, policija e se sve vie smatrati odgovornom za prevaspitavanje socijalno neprilagoenih, to je cilj samog poretka za ije je ouvanje zaduena. U ovom trenutku nailazimo na opravdavanje takvog razvoja. Ne moe se rei da je usavravanje policijske moi rezultat dravnog makijavelizma ili nekog prolaznog uticaja. Cela struktura drutva to nuno podrazumeva. to vie mobiliemo prirodne sile, utoliko vie moramo mobilisati ljude i zahtevati red, koji danas predstavlja najviu vrednost. Negirati to znailo bi negirati celokupni tok modernog vremena. U tom poretku nema nieg spontanog. On predstavlja strpljivo nagomilavanje hiljada tehnikih detalja. I svako od nas dobija oseanje sigurnosti od svakog poboljanja koje taj poredak ini ekasnijim, a budunost sigurnijom. Poredak stie nae potpuno odobravanje; ak i kada smo neprijateljski nastrojeni prema policiji, mi smo, po nekoj udnoj kontradikciji, vatrene pristalice reda. U procvatu modernih otkria i nae sopstvene moi uhvatila nas je vrtoglavica u kojoj tu potrebu oseamo do krajnosti. Na kraju krajeva, policija je ta koja je, spolja gledano, zaduena da obezbedi red koji pokriva organizaciju i moral. Kako onda moemo policiji osporavati pravo na neophodna poboljanja njenih metoda? U Francuskoj se taj razvoj jo nalazi u pripremnoj fazi, ali organizacija policijske sile je ostvarila veliki napredak u Kanadi i na Novom Zelandu. Tehnika nunost namee

69

uspostavljanje nacionalnog koncentracionog logora (koji, moram da istaknem, ne ukljuuje patnju koja se s time obino povezuje). Uzmimo drugi primer. Stavljanje u pogon neke nove maine velike proizvodne moi oslobaa veliku koliinu rada; ona zamenjuje veliki broj radnika. To je neizbena posledica tehnike. U grubom poretku stvari, ti radnici bivaju jednostavno izbaeni s posla. Za takvo stanje krivi se kapitalizam i kau nam kako sama tehnika nije odgovorna za tehnoloku nezaposlenost i kako e socijalizam dovesti stvari u red. Kapitalista odgovara: Tehnoloka nezaposlenost uvek odumire sama od sebe. Ona stvara, na primer, neke nove aktivnosti koje e na due staze stvoriti radna mesta za kvalikovane radnike. To deluje kao zastraujua perspektiva jer podrazumeva readaptaciju u vremenu i manje ili vie dug period nezaposlenosti. Ali, ta predlae socijalizam? Da osloboeni radnik bude iskorien negde drugde i u nekoj drugoj ulozi. U Sovjetskom Savezu radnik se ili prilagoava za novi posao kroz profesionalnu obuku ili alje u drugi deo zemlje. Po Beveridovom planu 2, radnik dobija posao u bilo kom mestu gde drava otvori fabriku bilo kakve vrste. To socijalistiko reenje podrazumeva readaptaciju u prostoru. Ali, to reenje takoe izgleda potpuno strano ljudskoj prirodi. ovek nije puki paket koji se prebacuje tamo-amo, stvar koja se oblikuje i primenjuje gde god se za to ukae potreba. Oba ta oblika readaptacije, koji su jedino mogui, nehumani su. Novi zakon o radu, proglaen u Istonoj Nemakoj u novembru 1960. pokazuje tu nehumanost na delu u okviru socijalistikog lagera. Pri tome, nijedna od tih adaptacija se ne moe razdvojiti od maine koja zamenjuje ljudski rad. One su njene nune i neizbene posledice. Naravno, idealisti e govoriti o skraenju radne nedelje. Ali, to skraenje moe biti ostvareno kada su ekvivalentna tehnika poboljanja ostvarena u svim oblastima rada. Po Kolinu Klarku, izgleda da e i to skraenje dostii maksimum vrlo brzo. Ali, to razmatranje ve zalazi u domen ekonomije. Mogao bih navesti bezbrojne primere, ali i ovi koje sam naveo dovoljni su da pokau kako tehnika sama po sebi (a ne njena upotreba ili njene nepotrebne posledice) izaziva patnju i socijalne potrese koji se ne mogu potpuno odvojiti od nje. To je sam njen mehanizam. Naravno, neka tehnika se moe napustiti kada se pokae da ima loe efekte, koji se nisu mogli predvideti. Od tog trenutka, tehnika e biti poboljavana. Karakteristian primer daje oze de Kastro (Josu de Castro) u Geograji gladi. De Kastro pokazuje detaljno, na sluaju Brazila, ono to je ve bilo poznato na povrnom nivou za druge zemlje, a to je da su se izvesne tehnike eksploatacije pokazale katastrofalnim. Po de Kastru, neke umske oblasti su bile raskrene da bi se gajila eerna trska, a da je pri tome uzeta u obzir samo neposredna tehnika produktivnost. U drugom radu, de Kastro pokuava da pokae da je problem gladi nastao primenom kapitalistikog i kolonijalistikog sistema na poljoprivredu. Njegovo rasuivanje je, meutim, ispravno samo u izvesnoj meri. Tano je da kada se jedna raznovrsna poljoprivreda zameni monokulturnom, iz komercijalnih razloga (na primer, duvan i eerna trska), za to treba kriviti kapitalizam. Ali, raznovrsnost useva najee nije poremeena. Ono to se deava jeste da se obrauju nove povrine, to dovodi do rasta stanovnitva, kao i do jednostranog korienja radne snage. A to je manje kapitalistika nego tehnika injenica. Ako postoji mogunost industrijalizacije poljoprivrede, zato je ne iskoristiti? Pre sto godina, bilo koji inenjer, agronom ili ekonomista sloio bi se da bi pretvaranje nekultivisane zemlje u obradivu povrinu bilo veliki napredak. Primena evropskih poljoprivrednih tehnika predstavljala je neuporedivi vei napredak u odnosu
2

Beveridov plan: izvetaj koji je napravio komitet britanske vlade pod rukovodstvom Viljem Henrija Beverida (William Henry Beveridge), poetkom 1940-ih, a koji je posle rata postao osnova za britansku dravu blagostanja. Plan je predviao benecije u sluaju nezaposlenosti, bolesti i nesposobnosti; dao nacrt programa obuke za posao i penzionisanje i predloio plan za deje dodatke i pomo samohranim majkama. (Prim. prev.)

70

na, recimo, indijske metode. Ali, one su imale neke nepredvidljive posledice: krenje uma je promenilo hidrografska svojstva, reke su postale bujice, a drenane vode izazvale su katastrofalnu eroziju. Povrinski sloj tla je kompletno odnet, a obraivanje zemlje je postalo nemogue. Fauna, koja je zavisila od ume, takoe je nestala. Tako su nestale mogunosti za proizvodnju hrane u velikim regionima. Ista situacija nastaje zbog gajenja kikirikija u Senegalu, pamuka na jugu Sjedinjenih Drava i tako dalje. Nita od toga ne predstavlja, kako se obino kae, lou upotrebu tehnike onu koja je voena sebinim interesima. To je prosto tehnika. A ako se situacija ispravi naputanjem stare tehnike suvie kasno, to e biti samo kao posledica nekog novog tehnikog napretka. U svakom sluaju, prvi korak je bio neizbean, jer ovek nikada ne moe predvideti totalitet posledica date tehnike akcije. Istorija pokazuje da svaka tehnika primena od poetka dovodi do nekih nepredvidljivih sekundarnih efekata, koji su mnogo tetniji nego to bi bilo nepostojanje te tehnike. Ti efekti postoje paralelno sa onim predvienim i oekivanim, koji se vide kao neto vredno i pozitivno. Tehnika zahteva najbru moguu primenu; problemi naeg vremena brzo se razvijaju i zahtevaju neodlona reenja. Modernog oveka pritiskaju zahtevi koji se nee razreiti jednostavno protokom vremena. Neophodan je najbri mogui kontraudarac, koji je esto pitanje ivota ili smrti. Kada se pronae pravi odgovor na napad, on biva upotrebljen. Bila bi ludost ne upotrebiti raspoloiva sredstva. Ali nikada nema vremena za procenu svih posledica. Pored toga, one su najee nepredvidljive. to vie razumemo meuzavisnost svih disciplina i interakciju instrumenata, utoliko imamo manje vremena da precizno izmerimo te posledice. Pored toga, tehnika zahteva najbru primenu zato to je veoma skupa. Ona se mora isplatiti, u novcu, prestiu ili sili (zavisno od toga da li je reim kapitalistiki, komunistiki ili faistiki). Nema vremena za predostronost kada je re o podeli dividendi ili spasu proletarijata. Takoe ne moemo sebi dopustiti da kaemo kako ti motivi nisu stvar tehnike. Da nijedan od njih ne postoji, ne bi bilo novca za tehniko istraivanje, samim tim ni tehnike. Tehnika ne moe biti razmatrana sama za sebe, odvojeno od svojih modusa postojanja. To nas vraa na ozbiljne injenice tog poretka stvari: u jednom poljoprivrednom istraivanju u Engleskoj bili su primenjeni antiparazitski agensi zvani sistemici. Oni su ubrizgani u stablo voke, koje je tako bilo zaraeno agensom, od korena do listova. Svi paraziti su uginuli. Ali, nita se nije znalo o njegovom uticaju na voe ili na oveka ili na stablo na dui rok. Sve to je bilo poznato jeste da agens nije neposredni smrtonosni otrov za potroaa. Takvi proizvodi su ve komercijalno dostupni i verovatno je da e u vrlo kratkom roku biti korieni u velikim razmerama. Ono to smo rekli o sistemicima vai i za specini insekticid, DDT. Prvobitno je bilo objavljeno da je taj insekticid potpuno bezopasan za toplokrvne ivotinje. Potom je DDT uao u iroku upotrebu. Ali, 1951. je uoeno da u masnim rastvorima (uljanim ili drugim) DDT postaje otrov za toplokrvne ivotinje i da izaziva ceo kompleks poremeaja i bolesti, a posebno rahitis. Taj masni rastvor moe se stvoriti potpuno sluajno, na primer kada krave leene tom hemikalijom proizvedu mleko koje sadri DDT. Rahitis je otkriven kod teladi koja su hranjena takvim mlekom. A nekoliko medicinskih konferencija je od 1956. skrenulo panju na ozbiljnu opasnost po decu. Ali, pravo pitanje nije pitanje greke. Greke su uvek mogue. Nas interesuju samo dve injenice: (a) nemogue je predvideti sve posledice neke tehnike akcije; i (b) tehnika zahteva da se svi njeni proizvodi nau u domenu koji pogaa celo stanovnitvo. Pritisak tehnike je tako veliki da je nikakva prepreka ne moe zaustaviti. Pored toga, svaki tehniki napredak ima svoje negativno nalije. Jedna odlina studija o efektima istraivanja 71

nafte u Sahari (1958), zavrava se konstatacijom da je najozbiljniji problem sve vea beda lokalnog stanovnitva. Uzroci sve vee oskudice su, izmeu ostalog: zamena karavanskog saobraaja motornim vozilima; nestajanje urminih palmi (obolelih usled irenja hemijskog otpada) i nestajanje itarica zbog neodravanja sistema za navodnjavanje. Taj kompleks predstavlja tipian primer. Ljudsko bie je postalo bespomono, kada je re o najvanijim i najtrivijalnijim ivotnim stvarima, pred silom nad kojom nema nikakvu kontrolu. Naime, danas nema govora o tome da ovek kontrolie mleko koje pije ili hleb koji jede, kao to ne moe da moe da kontrolie ni svoju vladu. Isto vai za razvoj velikih industrijskih postrojenja, transportnih sistema, lmove i tako dalje. Tehnika se ranira samo kroz vrlo neizvestan proces eksperimentisanja, a njene sekundarne karakteristike se modikuju kroz niz tehnikih poboljanja. Neko e rei kako iz toga sledi da e biti mogue pripitomiti tu neman i razdvojiti dobre posledice tehnikog delovanja od onih loih. Moe biti. Ali, u istom okviru, novi tehniki napredak e, sa svoje strane, proizvesti nove sekundarne i nepredvidljive posledice, koje nee biti nita manje katastrofalne od onih koje su im prethodile (mada e biti druge vrste). De Kastro tvrdi da nove tehnike za obraivanje zemlje podrazumevaju sve snaniju dravnu kontrolu, s njenom policijskom silom, ideologijom i propagandnom mainerijom. To je cena koju moramo da platimo. U razmatranju istog problema, Vilijam Vogt (William Vogt) je jo precizniji: da bi se izbegla glad, koja proizilazi iz sistematskog unitavanja povrinskog sloja zemljita, moramo primeniti najnovije tehnike metode. Ali, konzervacija nee spontano postati praksa pojedinaca; a opet, te metode moraju biti globalno primenjene ili nee dati nikakve rezultate. Ko to moe da uini? Vogt, kao svi dobri Amerikanci, tvrdi da se gnua autoritarne policijske drave. Meutim, on se slae da samo dravna kontrola moe dovesti do eljenih rezultata. On uzdie napore koje je u tom smeru inila liberalna administracija Sjedinjenih Drava, ali se slae da Sjedinjene Drave nastavljaju da gube tlo pod nogama, i doslovno i gurativno, samo zato to metode amerike poljoprivredne administracije nisu dovoljno autoritarne. Koje bi mere trebalo preporuiti? Razliite vrste tla moraju biti klasikovane po moguim nainima kultivacije, a da pri tom ne budu unitene. Autoritarne metode moraju biti primenjene s ciljem (a) da se populacija evakuie i sprei da radi na ugoenom tlu; i (b) da se uzgajaju samo odreeni proizvodi na odreenim tipovima tla. Seljaku vie ne moe biti dozvoljena sloboda u tom pogledu. Takav razvoj je potpomognut centralizacijom velikih zemljinih poseda. U Latinskoj Americi danas ima od 20-40% ekoloki raseljenih lica, koja ive na zemlji koja nije predviena za obraivanje. Ona ive na obroncima brda, s kojih apsolutno moraju biti raseljena, da bi ivotni resursi njihovih zemalja bili poteeni unitenja. Bie teko i skupo raseliti te ljude, ali Latinska Amerika nema izbora. Ako ne rei taj problem, bie osuena na najbednije ivotne uslove. Svi strunjaci za poljoprivredu zapravo se sutinski slau. De Kastro (iako nenaklonjen Vogtovim idejama) i Dimon (Dumont) (kritian prema de Kastru po nekim pitanjima), dolaze do zakljuka da samo strogo planiranje u svetskim razmerama moe reiti problem poljoprivrede i da samo raseljavanje ljudi i kolektivna raspodela dobara moe reiti problem gladi. To samo znai da e ovek, ako eli da unapredi tradicionalne poljoprivredne tehnike i da se rei njenih nedostataka, biti prinuen da primeni krajnje rigorozne administrativne i policijske tehnike. Tu ponovo imamo dobar primer meusobne povezanosti razliitih elemenata i nepredvidljivosti sekundarnih posledica.

72

Dugo se verovalo da je TVA 3 hvale vredan odgovor na neke probleme uzrokovane tehnikom. Ali, neki njeni znaajni nedostaci danas postaju oigledni. Na primer, pogreno su primenjene metode poumljavanja i razmnoavanja ivotinja. Kontrola poplava nije sprovedena zadravanjem vode u tlu, ve trajnim potapanjem znaajnog dela zemljita, koje je trebalo sauvati da bi se zatitilo drugo zemljite. ovek, ponavljamo, nikad ne moe da predvidi totalitet posledica svoje tehnike: niko nije mogao predvideti da e regulacija toka reke Kolorado u cilju navodnjavanja dovesti do toga da Tihi okean okrnji obalu Kalifornije ili da e to ugroziti doline (koje su bile regulisane) uklanjanjem i do 500 tona peska i kamenja dnevno. Slino tome, nemogue je predvideti posledice tehnika iji je cilj kontrolisanje klime, rasterivanje oblaka, izazivanje kie ili snega i tako dalje. U drugoj oblasti, u svojoj studiji o narkotikim lekovima, profesor Lemer (Lemaire) pokazuje da tehnika omoguava sve laku i sve veu proizvodnju sintetikih narkotika. Ali, po Lemeru, kontrola tih narkotika time postaje sve tea, jer ne moemo predvideti da li e oni biti opasni ili ne. Jedini dokaz je njihova stalna upotreba kod zavisnika. Ali, da bi se dobio taj dokaz potrebne su godine iskustva. Jedva da treba podsetiti da je sveopta glad, najozbiljnija opasnost po oveanstvo, uzrokovana nekim medicinskim tehnikama koje su sa sobom donele, nerazmrsivo povezane, i dobro i zlo. To nije pitanje dobre ili loe upotrebe. To ne vai nita manje ni za problem odlaganja nuklearnog otpada, koji nameu atomske tehnike. Atomske eksplozije nisu pravi problem. Pravi problem i dalje je odlaganje otpadnog materijala, koji se neprestano akumulira, uprkos umirujuim, ali naalost pristrasnim tumaenjima nekih atomskih naunika. Medjunarodna agencija za atomsku energiju je 1959. godine priznala da taj otpad predstavlja smrtonosnu opasnost i da ne postoji siguran nain da se ona izbegne, osim moda pomou komplikovanog procesa vitrikacije, koji se preduzima u Kanadi. A sve to vai za mirnodopsko korienje atomske energije! U svakom sluaju, ono to se, manje ili vie jasno, zaista moe predvideti jeste potreba za dravnom intervencijom u kontroli posledica tehnikih primena. Ali, do trenutka kada tehnika biva modikovana na osnovu uvida u te posledice, teta je ve napravljena. Kada se predlae se izmeu tih posledica napravi izbor, uvek je kasno. Nema sumnje da se bilo koji dati element moe modikovati, ali samo po cenu sekundarnih posledica. Pored toga, nesumnjivo je mogue proizvesti dovoljno hrane da se ishrani pet milijardi ljudi, uz pomo racionalne eksploatacije prirodnih resursa. Ali, to se moe postii samo po cenu prisilnog rada i nove vrste ropstva. S koje god take gledita da krenemo, uvek opaamo tu meupovezanost tehnika. Svetski kongres za prouavanje ishrane je 1960. godine razmatrao kako je moderna ishrana izopaena korienjem hemijskih proizvoda, koji daju znaajan doprinos uzrocima takozvanih civilizacijskih bolesti (rak, kardiovaskularne bolesti, itd.). Ali, studije Kongresa ukazuju da se problem vie ne moe reiti povratkom na prirodnu ishranu. Naprotiv, mora se preduzeti sledei korak, koji podrazumeva potpuno vetaku ishranu, takozvanu racionalnu ishranu. Nee biti dovoljno samo kontrolisati itarice, meso, maslac i tako dalje. Stadijum u kojem bi to bilo izvodljivo ve je prevazien. Moraju se pronai novi tehniki metodi. Ali, kako moemo biti sigurni da ta nova ishrana nee predstavljati opasnost?

Tennessee Valley Authority (TVA): korporacija iji je vlasnik federalna vlast Sjedi-njenih Drava, osnovana 1933, radi obezbeivanja kontrole poplava, proizvodnje elektrine energije, proizvodnje vetakog ubriva i ekonomskog razvoja doline Te-nesija, koja je bila posebno pogoena Velikom depresijom. To je regionalna agencija, iji je zadatak bio brza modernizacija ekonomije i drutva tog regiona. Ona je takoe bila i uzor za modernizaciju agrarnih drutava Treeg sveta. (Prim. prev.)

73

Svako odbacivanje tehnike ocenjene kao loe podrazumeva primenu nove tehnike, ija se vrednost procenjuje iskljuivo sa stanovita ekasnosti. Ali, uvek ostajemo nesvesni dugoronih posledica. Istorija nam pokazuje da su one retko kada pozitivne, makar ako istoriju posmatramo kao celinu, umesto da se zadovoljavamo istraivanjem nepovezanih fenomena, kao to su rast stanovnitva, produavanje prosenog ivotnog veka ili skraenje radne nedelje. To su simptomi koji bi moda bili vani da je ovek samo ivotinja, ali koji nemaju odluujue znaaj ako je ovek neto vie od proizvodne maine. Uprkos svemu, nije mi namera da pokaem kako e ishod tehnike biti katastrofalan. Naprotiv, tehnika ima samo jedan princip: ekasno upravljanje. Za tehniku je sve skoncentrisano u pojmu reda. To objanjava razvoj moralnih i politikih doktrina na poetku XIX veka. Sve to je predstavljalo princip reda bilo je uzimano s krajnjom ozbiljnou. U isto vreme, sredstva koriena za usavravanje tog reda bila su eksploatisana kao nikada ranije. Red i mir su bili preduslovi razvoja pojedinanih tehnika (poto je drutvo dostiglo potrebni stepen dezintegracije). Mir je neophodan za trijumf industrijalizacije. Na osnovu se toga se ishitreno moe zakljuiti kako e industrijalizacija promovisati mir. Ali, kao i obino, logike dedukcije falsikuju stvarnost. Don Ulrik Nef (John Ulric Nef) je na sjajan nain pokazao da industrijalizacija ne moe delovati drukije nego da promovie rat. To nije sluajnost ve organski odnos. To vai ne samo zbog direktnog uticaja industrijalizacije na sredstva za unitenje ve i zbog njenog uticaja na sredstva za ivot. Po Nefu, tehniki progres potpomae rat, zato to su (a) nova oruja uinila teim razlikovanje izmeu napada i odbrane; i (b) ona su u ogromnoj meri umanjila bol i patnju koje u sebi sadri in ubijanja. Na drugom planu, razlikovanje izmeu mirnodopske i ratne industrije vie nije mogue. Svaka industrija, svaka tehnika, ma koliko bile humane njihove namere, ima vojni znaaj. Humanitarni naunik je suoen s novom dilemom: da li treba traiti naine da ljudi ive due da bi se bolje meusobno unitavali? Nef je sve to odlino opisao. Vie nije re samo o ljudskom ponaanju ve o tehnikoj nunosti. Tehniki fenomen ne moe se razloiti tako da se zadri dobro, a odbaci loe. On ima masu koja ga ini nedeljivim. Da bismo to pokazali, uzeli smo samo naprostije i otuda najdiskutabilnije primere. Da bismo omoguili itaocu da u potpunosti razume realnost te nedeljivosti, bilo bi potrebno predstaviti svaki problem, sa svim njegovim posledicama i grananjima u drugim oblastima. Sluaj policije, na primer, ne moe se razmatrati samo unutar njenih specinih okvira; policijska tehnika je tesno povezana s tehnikom propagande, administracijom, ak i ekonomijom. Ekonomija zahteva stalno rastuu produktivnost; prema tome, drutveni organizam ne moe prihvatiti one koji ne proizvode: besposliare, rentijere, drutveno neprilagoene i sabotere takvima nema mesta u drutvu. Policija mora razviti metode kako bi tim besposlenim potroaima nala neko zanimanje. Problem je isti u kapitalistikim dravama (gde je saboter komunista), kao i u komunistikim (gde je saboter internacionalista koga plaaju kapitalisti). Nunosti i oblici delovanja svih tih tehnika kombinuju se i obrazuju celinu, pri emu svaki deo podrava i osnauje druge. Oni ine koordinirani fenomen; nijedan element se ne moe razdvojiti od drugih. Iluzija je, mada savreno razumljiva, nadati se kako je mogue potisnuti loe strane tehnike, a sauvati one dobre. Takvo verovanje znai da nije shvaena sutina tehnikog fenomena.

74

Nuno povezivanje tehnika


Videli smo kako se kombinuju dve tehnike karakteristike, samouveavanje i nedeljivost. Sada moramo razmotriti istorijsko i nuno povezivanje svih tih razliitih tehnika. Ta analiza e upotpuniti moju diskusiju o te dve karakteristike. Mainska tehnika se pojavila posle 1750. Tehnika sklonost uma prvo se manifestovala u primeni naunih principa. Ve znamo kako je dolo do te potrebe (to je objanjeno u svim udbenicima). Letei unak na razboju iz 1733. stvorio je potrebu za veom proizvodnjom prediva. Ali, proizvodnja se nije mogla poveati bez odgovarajue maine. Odgovor na tu dilemu bio je pronalazak predilice Dejmsa Hargrivsa (James Hargreaves). Ali, predivo se onda proizvodilo u mnogo veim koliinama nego to su tkai mogli da obrade. Da bi reio taj novi problem, Kartrajt (Cartwright) je proizveo svoj uveni razboj. U toj seriji dogaaja vidimo, u najjednostavnijoj formi, meudejstvo koje ubrzava razvoj maina. Svaka nova maina remeti ravnoteu proizvodnje; ponovno uspostavljanje ravnotee podrazumeva stvaranje jedne ili vie novih maina u drugim segmentima operacije. Proizvodnja postaje sve sloenija. Udruivanje maina unutar istog preduzea je primetna karakteristika XIX veka. U stvari, nemogue je imati izolovanu mainu. Moraju postojati pomone maine, ako ne i pripremne. Ta potreba, koja nije toliko oigledna u tekstilnoj industriji (razboj je relativno samodovoljan), posebno je dobro denisana u metalurkoj. Prerada se u toj oblasti sastoji od vie neodvojivih operacija. Za svaku njih potrebna je jedna ili vie maina. To dovodi do stvaranja kompleksnog preduzea, koje zahteva primenu organizacije proizvodnje. Potreba za organizacijom maina javlja se ak i u tekstilnoj industriji. Veliki broj razboja mora se grupisati na jednom mestu, da bi se najekasnije iskoristio primarni motor, poto pojedinani razboj troi veoma malo energije. Da bi se ostvario maksimalan dobitak, maine ne smeju biti rasporeene na sluajan nain, niti proizvodnja moe biti neredovna. U svim tehnikim domenima mora se pratiti plan. A taj plan, koji postaje sve neeksibilniji u srazmeri s poveanjem proizvodnje, jeste proizvod tehnike organizacije i tehnike rada. Poetkom XIX veka, organizaciona tehnika je bila tek u zaetku. Ali, s poveanjem broja fabrikovanih proizvoda morali su se razviti i novi komercijalni metodi. Trebalo je pronai kapital, radnu snagu, proizvoae i potroae. Pojavile su se tri nove vrste tehnike: komercijalna, industrijska i transportna. Komercijalne tehnike su se poetkom XIX veka razvijale istom brzinom kao i industrijske. Te tehnike su eksploatisale sve stare sisteme, koji su prethodno postojali sporadino i nisu se mnogo koristili. Menice, banke, klirinke banke, dvojno knjigovodstvo i tome slino, nastavili su da se razvijaju. Tako je potreba za distribucijom proizvedenih dobara podstakla nastanak monih komercijalnih tehnika, koje su se, meutim, pokazale nesposobnim da obezbede valjanu distribuciju. Akumulacija kapitala (proizvedena mainama i njima uzrokovana) postala je izvor meunarodnih nansijskih organizacija, s njihovim sistemima velikih rmi, osiguranja, kredita i korporacija sa ogranienom odgovornou. Korporacije su bile neizbene, kada se ima u vidu obim komercijalnog saobraaja generisanog samom tom koncentracijom. Ali ta dva sistema, komercijalni i nansijski, mogli su da funkcioniu s punim kapacitetom samo ako su bili u poziciji da se svoje robe oslobode u najpovoljnijoj taki, odreenoj komercijalnom tehnikom. To je podrazumevalo brz, redovan i siguran transport robe. Prema tome, morao je biti obezbeen sistem transporta da bi nansijske i komercijalne tehnike mogle da deluju. Pojavila se nova tehnika, transport, koja nije bila direktan rezultat maine. Ona je bila posebna grana, u kojoj je organizacija igrala veu ulogu nego sama maina (u eleznikim rutama i redovima vonje, nekretninama i infrastrukturi, itd.). 75

U periodu kada se ova tehnika bujica pomaljala iz industrijskog preduzea, gomile ljudskih bia poele su da se okupljaju oko maine. Bio je neophodan veliki broj pojedinaca da je opsluuje; podjednako veliki broj je trebalo da se okupi oko nje radi konzumiranja njenih proizvoda. Prva velika promena sastojala se iz prisiljavanja potroaa da doe do maine, poto su adekvatna sredstva transporta kasnila pedeset godina. S tim razvojem pojavio se do tada nepoznati fenomen velikog grada. U poetku, veliki grad nije proizveo nikakve posebne tehnike; ljudi su u njemu prosto bili nesreni. Ali, uskoro je postalo jasno da megalopolis predstavlja novi i poseban vid okruenja, koji je traio poseban tretman. Pojavila se tehnika gradskog planiranja. Urbano planiranje je u poetku bilo samo nezgrapan vid prilagoavanja, koji je malo marilo za, recimo, sirotinjske zabiti (uprkos naporima utopijskih planera iz sredine veka). Neto kasnije, kako je ivot u velikom gradu postajao sve nepodnoljiviji, razvijene su tehnike zabave. Postalo je neophodno uiniti patnju stanovnika gradova podnoljivom, tako to e im se ponuditi zabava, to je nunost koja e, na primer, obezbediti uspon monstruozne lmske industrije. Maina je jo dominirala ovom fazom razvoja, koja je odgovarala onome to je Mamford nazvao paleotehnikim periodom. Tada su se razvili instrumenti mentaliteta moi, ali je i postalo oigledno da isto mehanika usavravanja ne mogu doneti drutveno znaajne rezultate. To je oigledno bio prelazni period, u kojem pronalasci jo nisu sruili stare institucije, niti su se doticali ljudskog ivota, osim posredno. Bio je to period nereda. A najuoljivija manifestacija tog nereda bila je eksploatacija oveka od strane oveka. Taj nered je, meutim, doveo do snane potrage za redom, koji je prvo poeo da se uspostavlja u ekonomiji. Neko vreme je bilo mogue verovati kako e rastui dotok robe biti apsorbovan automatski. Ali, iluzija liberalizma bila je brzo rasprena. Liberalni sistem je postepeno popustio pred obiljem dobara koje je maina slepo izbacivala iz sebe. Samo su tehniki metodi distribucije mogli izai na kraj s problemima koje su stvorile tehnike metode proizvodnje. Tome se nije moglo umai. Bio je potreban mehanizam distribucije i potronje, podjednako precizan kao i mehanizam proizvodnje, koji ni sam jo nije bio dovoljno precizan, upravo zato to je bio mehaniki. Imperativ je bio da se razliiti delovi proizvodnog mehanizma prilagode i da proizvedena dobra tano odgovaraju potrebama, kako kvantitativno, tako i kvalitativno. Vie nije bilo dovoljno organizovati preduzee. Cela proizvodnja je morala biti organizovana u svim svojim detaljima. A ako bi proizvodnja bila potpuno organizovana, nije dolazilo u obzir da potronja (koja je u meuvremenu postala mehanizovana) ostane bez sopstvene globalne organizacije. Ta logina meudejstva, koja su se prvo pojavila u nacionalnim okvirima, vrlo brzo su se mogla videti i na meunarodnom planu. Razvoj tog mehanizma je sa sobom neizbeno doneo najsavreniju moguu ekonomsku tehniku. Ta tehnika e, sa svoje strane, omoguiti iskoriavanje novih maina. I obrnuto, neki drugi instrumenti e potpomoi usavravanje ekonomske tehnike. Pored toga, u takvoj organizaciji nita nije smelo biti preputeno sluaju; naroito trite radne snage nije smelo biti preputeno hiru pojedinca. Ekonomska organizacija podrazumeva tehniku rada. (Precizna forma te tehnike je ovde od malog znaaja. Zanima nas samo njen princip.) Rad mora biti sistematizovan, mora biti postavljen na naune osnove. Na taj nain, nova tehnika iz nude dodaje postojeim. Ali, u isto vreme, nametnula se obaveza da se radniku prui nadoknada za zamor izazvan tehnikim radom. Tu se ponovo sreemo s potrebom za masovnom zabavom potrebom koju je ve izazvalo postojanje velikih gradova. Taj zatvoreni krug je bio neizbean. Celo zdanje je podizano deo po deo, a sve njegove pojedinane tehnike usavravane su meusobnom interakcijom. Meutim, malo posle toga, pojavila se potreba za jo jednim instrumentom. Ko bi trebalo da koordinira to mnotvo tehnika? Ko e da izgradi mehanizam 76

neophodan za novu ekonomsku tehniku? Ko bi trebalo da uini obavezujuim odluke neophodne za opsluivanje maina? Pojedinac, sam za sebe, nije dovoljno racionalan da bi prihvatio ono to je nuno za maine. On e se suvie lako pobuniti. Njemu je potrebno sredstvo koje e ga obuzdati i tu ulogu je morala preuzeti drava ali to nije mogla biti nedosledna, nemona i proizvoljna tradicionalna drava. To je morala biti ekasna drava, dorasla funkcionisanju ekonomskog reima, koja e kontrolisati sve, s ciljem da maine koje su se razvijale nasumice postanu koherentne. U tom cilju, i sama drava je mora postati koherentna. Na taj nain, pojavile su se tehnike drave vojska, policija, administracija, politika. Bez njih, sve ostalo ne bi bilo nita vie do pustih snova, nemonih da ostvare maksimalni razvoj. Te tehnike su se izmeale, inei jedna drugu nunom, a sve su bile uslovljene ekonomijom. Uskoro je postalo oigledno da je takva akcija, spoljanja u odnosu na oveka, nedovoljna. Od pojedinca se zahtevao veliki napor, koji ovaj ne bi mogao podneti ako nije istinski ubeen, nego samo prisiljen. On je morao biti naveden da se preda srcem i voljom, kao to se ve predao svojim telom i umom. I tako su se pojavile tehnike propagande, obrazovanja i psihike manipulacije, kao pojaanje onim postojeim. Bez njih, ovek ne bi mogao da se nosi sa svojom organizacijom i mainama; bez njih, tehnika ne bi bila apsolutno sigurna. U onoj meri u kojoj su materijalne tehnike postale precizinije, u toj meri su one intelektualne i psiholoke postajale nunije. Na taj nain, ovek je stekao ubeenje i snagu potrebnu da bi se maksimalno iskoristila druga sredstva. Tako je zdanje bilo dovreno. Nemogue je odstraniti deo sistema ili ga na bilo koji nain modikovati, a da se pri tome ne promeni i sve ostalo. Sistem nije izgraen zbog neijeg hira ili line ambicije. Njegovi inioci su proizvodili jedni druge. U ovom opisu neprestano smo se susretali s pojmom nunosti; nunost je ono to karakterie tehniki univerzum. Njemu se sve mora prilagoditi s matematikom pouzdanou. Svaka sledea tehnika se pojavila zato to su one prethodne uinile nunim one koje su usledile. U suprotnom, one ne bi bile ekasne, niti bi mogle dati svoj maksimalni doprinos. Beskorisno je nadati se da se takav sistem moe modikovati sistem tako sloen i precizno podeen, da se nijedan njegov deo ne moe modikovati izolovano. Pored toga, taj sistem sam sebe neumorno usavrava i dopunjuje i, osim na papiru, ne nazire se znak bilo kakve modikacije tehnikog zdanja, bilo koji princip ili drugaija drutvena organizacija koji ne bi poivali na tehnikoj nunosti.

Tehniki univerzalizam
Ova karakteristika tehnikog fenomena manifestuje se u dva vida; prvi je geografski, a drugi kvalitativni. S geografske take gledita, lako je videti da tehnika neprestano osvaja prostor, zemlju za zemljom i da je njeno polje delovanja ceo svet. U svim zemljama, bez obzira na njihov stepen civilizacije, postoji tendencija da se primenjuju iste tehnike procedure. ak i kada populacija date zemlje nije potpuno tehniki asimilovana, ona je ipak u mogunosti da primeni instrumente koje joj tehnika stavlja na raspolaganje. Nema potrebe da narodi tih zemalja budu pozapadnjaeni. Da bi se upotrebljavala, tehnika ne zahteva civilizovanog oveka. Tehnika, u ijim god rukama bila, proizvodi svoje efekte manje ili vie srazmerno s manje ili vie totalnim uranjanjem pojedinca u nju. Vogt naglaava tu injenicu, na primer, kad pokazuje da su najmodernije poljoprivredne tehnike postale univerzalne. Nikada ranije, kae Vogt, ovek nije unitavao svoje prirodno okruenje s neumoljivou oklopne divizije. Te civilizovane sile destrukcije, koje su se 77

razvile pod naim uticajem, osvojile su celu planetu do tog stepena, da Malajci, Hotentoti i Ainui sada sami ire kugu. Tokom istorije, uvek su postojali razliiti principi civilizacije, u skladu s regijama, nacijama i kontinentima. Danas postoji tendencija da se sve ravna po tehnikom principu. U prolosti, razliite civilizacije su imale razliite putanje; danas svi narodi idu istim putem i prate isti impuls. To ne znai da su svi oni dostigli istu taku, ve da se nalaze na razliitim takama na istoj putanji. Sjedinjene Drave predstavljaju tip koji e predstavljati Francuska za trideset godina, a Kina moda za osamdeset. Sve injenice ivota, od rada i zabave, do ljubavi i smrti, posmatraju se s tehnikog stanovita. Broj tehnikih robova raste brzo, a ideal svih vlada je da stvari poguraju to bre u pravcu industrijalizacije i tehnikog porobljavanja. Dobro su mi poznati savreno valjani argumenti koji se tiu ekonomskih nevolja i bede takozvanih nazadnih naroda. Ali problem nije u procesu; jednostavno treba primetiti da razliita drutva usvajaju zapadnu tehniku. Vevejski kongres iz 1960. godine, snano je naglasio tu injenicu. Iako je, razumljivo, primarni problem nerazvijenih naroda neuhranjenost, opsesija tehnikom opila ih je do te mere da je ono to trae, a to im mi nudimo, upravo industrijalizacija koja e samo pogorati nesreu. Tehnika je ista na svim geografskim irinama i zato nastoji da razliite civilizacije uini uniformnim. Ta tendencija izvire direktno iz same tehnike. Orijentalna, ruska i latinoamerika drutva nisu ni na koji nain bila istorijski pripremljena da prednost daju tehnikom razvoju, kao to je to bilo nae. Najbolji sociolozi primeuju da tehnika svuda izaziva iste efekte. R. P. Linton (R. P. Lynton) pie: Industrijalizacija drutva postavlja iste probleme u Evropi ili Americi kao i u Sijamu, Nigeriji, Turskoj ili Urugvaju. Da je tehniki pokret zaet u nekoj od tih nazadnih zemalja, on bi se prekinuo. Ali, ta drutva su izloena tehnikom pokretu u svoj njegovoj silini i ekspanzivnoj snazi. Vie se ne postavlja pitanje da li ima uslova za njegov procvat. Tehniki pokret je dovoljno jak da se nametne i da srui sve barijere pred sobom. Ali, odakle uopte ta ekspanzija? Do sada je postojala sveopta saglasnost da su potrebna vrlo slina drutvena okruenja kako bi dolo do irenja tehnike. To vie nije tano, zato to se tehnika namee bez obzira na okruenje. Ta ekspanzivna sila moe se objasniti brojnim istorijskim razlozima (manje ili vie povrnim, ali tanim) i jednim sutinskim razlogom (koji e kasnije biti razmatran). Istorijski razlozi su vezani za dve velike struje koje su izazvale tehniku invaziju: trgovinu i rat. Kolonijalni rat je otvorio vrata onim evropskim nacijama koje su posedovale ceo kompleks tehnikih sredstava. Osvajake nacije izvozile su svoje maine i organizaciju preko svojih armija. Pokoreni narodi su s meavinom divljenja i straha prihvatili maine, koje su dole da zamene njihove bogove. Ne samo da su maine bile sredstvo kojima su ih osvajai pokorili, nego su one predstavljale i potencijalno sredstvo za oslobaanje od tih osvajaa. U tim kolonijama, trgovina orujem i svim instrumentima moi poela je da cveta kao sredstvo za podizanje ustanka. U poetku su pobune bile sporadine, ali u onoj meri u kojoj su ljudi postajali bolje organizovani i tehnicizirani, one su poprimale nacionalne razmere. Rat je ukljuio i nazadne narode na globalnom nivou. Ne mislim toliko na direktne posledice kolonijalnih ratova, koliko na posledice ratova izmeu takozvanih civilizovanih nacija. Kolonije Nemake i Francuske ukljuile su se u rat izmeu te dve nacije. Kasnije su

78

u igru ule Kina i Sibir. Jakutski tenkisti 4 bili su na prvoj liniji fronta Crvene armije. Rat izaziva iznenadnu i otupljujuu adaptaciju divljaka na maineriju i disciplinu. Drugi faktor koji odreuje tehniku invaziju je trgovina. Zapadne sile su morale da osvoje trita neophodna za svoju industriju i tehniki ivot. Nikakva prepreka nije se mogla odupreti toj nunosti; primitivni narodi bili su doslovno preplavljeni proizvodima moderne tehnike. Amerikanci su 1945. poslali tone pojedinanih vojnih obroka Bugarima, koji nisu imali nikakvu elju da se prilagode novoj vrsti maslaca i drugim zamenama. Ali, njihov otpor je nuno popustio pred tehnikom adaptacijom i, ubrzo, pred pukim obiljem. Prekomernost sredstava slomila je sve tradicionalne i individualne razloge. Posle potroakih dobara, usledila je invazija proizvodnih tehnika. Tehnika invazija je za manje zemlje ne samo stvar kolonijalizma, nego i proste tehnike podreenosti. To, i nita drugo, objanjava stvaranje dva bloka. Sva politika i ekonomska objanjenja su povrna i smena. Postoje dve tehnike sile, Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez. Svaka druga zemlja mora se potiniti jednoj ili drugoj samo zbog njihove tehnike superiornosti. Tehnika invazija nije iskljuivo kolonijalna invazija, ve poprima i druge oblike. Fenomen dananje dekolonizacije tesno je povezan s mogunostima tehnikog razvoja naroda koji su do sada iveli u simbiozi s kolonijalnim silama. Od prvog trenutka nezavisnosti, ti narodi su prinueni da trae pomo od dve velike sile; naposletku, oni nikako ne mogu biti samodovoljni na tehnikom planu. Velike sile ih onda opremaju na bezinteresan nain. Naravno, velike sile nemaju izbora ako gaje bilo kakvu nadu da siromatvo tih novopeenih slobodnih nacija nee od njih napraviti poprite endemskih ratova (da ne pominjemo injenicu konkurencije samih velikih sila). Na taj nain, najbolje i najmoralnije namere (kao, na primer, program pomoi kolonijama, Taka etiri 5, Harija Trumana) vodile su do brze tehnizacije sveta; svaki politiki fenomen ubrzava taj proces, koji nuno poprima zapadni vid. Elementarne tehnike injenice jasno favorizuju faktore ekspanzije. Razmotrimo, na primer, brzinu i savrenost sredstava komunikacije, pomou kojih se tehniki proizvodi mogu transportovati u bilo koji deo sveta vrlo brzo poto se pojave u zemlji porekla. Rezultat toga mora biti brza unikacija. Sama sredstva komunikacije podrazumevaju takvu unikaciju. Veliki prekookeanski brodovi svuda zahtevaju neprestano usavravanje lukih instalacija. eleznike pruge zahtevaju identine tranice u svim zemljama. Avijacija iziskuje celu tehniku podstrukturu, koja svakodnevno postaje sve vanija i koja mora postati jo uniformnija, kako se poveavaju tonaa i brzina. Tipian primer je izgradnja luke Lavera, blizu Port-de-Buka. Da bi se izgradila luka za naftne tankere, koja bi zadovoljila zahteve francuskog trita, bio je neophodno striktno se prilagoditi meunarodnim zahtevima za transport nafte. Ti zahtevi su potpuno tehniki: dubina kanala za moderne tankere od preko 30000 tona, specijalni dokovi, relejni rezervoari opremljeni tehnikim poboljanjima striktno prilagoenim tankerima i tako dalje. Oigledno je bilo nemogue nastaviti s poslom bez tih postrojenja, jer se nafta koja se u francuske luke doprema najveim tankerima danas prvo mora prebaciti malom laom za istovar, do postrojenja koja su ili plutajue instalacije ili su nedovoljnog kapaciteta za pumpanje. To za posledicu ima gubitak vremena i prekomerno rukovanje. Svaka tona sirove nafte povlai

4 5

Jakuti: turski narod koji preteno ivi u Rusiji, odnosno u autonomnoj republici Jakutiji. (Prim. prev.) Point Four: program strane pomoi iji je cilj bio da se pomogne siromanima u nerazvijenim zemljama. Osmiljen je kao ponuda novim nacijama da se opredele protiv komunizma, to jest, da postanu neutralni ili nesvrstani. (Prim. prev.)

79

viak trokova od oko tri dolara. Ti faktori su jasni i vode ka prihvatanju najmodernijih procedura koje s druge strane doprinose globalnoj tehnikoj unikaciji. Postoji jo jedan element u mehanizmu tehnike ekspanzije: izvoz tehniara. Nije re samo o nemakim tehniarima koji odlaze, na primer, u Sjedinjene Drave ili u Rusiju. (Taj egzodus je sluajno praen tehnikim procvatom, koji je nemaku tehniku uinio istinski internacionalnom.) Postoji i irenje amerike tehnike u nerazvijenim zemljama preko programa Taka etiri predsednika Trumana. Profesori univerziteta su angaovani da naprave nacrt budunosti nerazvijenih naroda. (Taj oblik tehnike pomoi intelektualno asimilira stanovnike zemalja o kojima je re.) Pored toga, Sjedinjene Drave direktno obezbeuju tehniare potrebne za eksploataciju prirodnih resursa tih zemalja. Neposredan cilj je da se podigne ivotni standard stanovnitva, na osnovu realistine procene mogunosti date zemlje, a konani cilj je potpuno humanitaran; suzdraemo se od ocene da li je tu re o amerikom imperijalizmu, ali moemo primetiti da to dovodi do irenja tehnika u sve brem tempu i da to, u isto vreme, dovodi do pojave tehnike istovetnosti u svim zemljama sveta. Tome odgovara i svojevrsna jedinstvenost obrazovanja. Svaki graanin neke nerazvijene zemlje mora ovladati novim tehnikama. To dovodi do irenja obrazovanja evropskog stila, dozvoljava obojenim narodima da aktivno uestvuju u naunom progresu, a za posledicu ima neku vrstu apriorne privrenosti irenju tehnike. Od 1956. godine svedoci smo istog irenja tehniara iz Sovjetskog Saveza, a u skorije vreme i iz Kine, u Siriju, Gvineju, Ganu i Kubu. Bez iznoenja politikih sumnji prema tom inu, samo imajmo na umu da ti faktori, pored ostalih, predstavljaju aktivni doprinos tehnikoj invaziji. Tehnika invazija ne podrazumeva prosto dodavanje novih vrednosti starim. Ona ne stavlja novo vino u stare meine; ne uvodi novi sadraj u stare forme. Stare meine su pocepane. Stare civilizacije propadaju u kontaktu s novom. Isti fenomen se javlja u okviru svake mogue kulturne forme. Uzmimo, na primer, religiju. Videli smo da je jedna religija nestala pred naim oima kao rezultat tehnike injenice: versko oboavanje Mikada je iezla poto je bomba bila baena na Hiroimu. Svedoci smo propadanja budizma pod komunistikim pritiskom u Tibetu i Kini. A budizam, sudei po poslednjim istraivanjima, iezava zbog tehnikih razloga, a ne zbog ideolokih posledica komunizma. Taj fenomen je izazvan, na jednoj strani, brutalnim i masivnim uvoenjem industrijskih tehnika i, na drugoj, upotrebom propagandnih tehnika koje dovode do naputanja religije kod sve veeg dela stanovnitva. U izvesnom smislu, religiozni ljudi nisu ostavljeni bez religije. Njihovoj transcendentnoj religiji je suprotstavljena ona socijalna, koja nije nita drugo nego izraz tehnikog progresa. ak i najklasinije orijentisani sociolozi danas priznaju da uticaj tehnike dovodi do uruavanja nezapadnih civilizacija. To ukljuuje propadanje kako kulturnih, tako i ekonomskih formi i tradicionalnih psiholokih i drutvenih struktura. UNESCO je bio u velikoj meri zaokupljen tim pitanjima, a alarmantni tonovi mogu se uoiti kako u Biltenu drutvenih nauka (Bulletin of the Social Sciences), tako i u izvetajima dr Margaret Mid (Margaret Mead). Istraivai su utvrdili da je lako preneti tehnike procedure, ali da je razrada sociolokih i psiholokih metoda za njihovu kontrolu spora, teka i mukotrpna. Stalno se nailazi na prostodunu tendenciju da se kae, kao to to ini arls F. Frankel (Charles F. Frankel) kako je nazadnim narodima dovoljno dati tehnike procedure i njihove akumulirane blagoslove da bi se oni postavili na noge, kao to bi neko dao injekciju bolesnom oveku. Mogue je da bi takva vrsta injekcije pomogla. Ali tako unitavamo

80

tradicionalni nain ivota. Tehnika sama po sebi ne donosi ravnoteu. Pre e biti da vai suprotno. Videli smo kako je tehnika unitila zajednice i dovela u pitanje znaaj ljudskog bia na Zapadu, iako je tehnika roena u zapadnom miljeu, u kojem se veoma sporo razvijala. Koliko su onda stranije njene posledice kada se ona iznenada ugradi u strano okruenje, kada se nametne jednim udarcem, iz sve snage? U Africi, radnik se razdvaja od porodice i, kako kae S. Herbert Frankl (S. Herbert Frankel), njegov drutveni ego ostaje vezan za ruralnu grupu, dok se on presauje u industrijski milje. Kada njegova porodica doe u grad, ona je potpuno nepripremljena za gradski ivot i u tom okruenju biva unitena moralno i socijalno. U Australiji nailazimo na isti kolaps tradicionalnog naina ivota. A. P. Elkin (A. P. Elkin) kae: U plemenu, autoritet je pripadao starcima . . . ali sada je on u procesu prenoenja na efa korala ili vlasnika rana . . . Mistini obredi povezani s promenom godinjih doba i s traenjem hrane, polako poinju da gube smisao. Bilo bi lako navesti jo mnogo slinih primera. Svaka kultura mora biti razmatrana kao celina. Transformacija nekog elementa kroz efekte tehnike proizvodi ok u svim oblastima. Danas svi ljudi na svetu ive u uslovima kulturnog sloma izazvanim sukobima i unutranjim trvenjima koji su posledica tehnike. Povrh svega toga, kako istie Margaret Mid, poto svako ljudsko bie u svojoj linosti otelovljuje kulturno okruenje u kojem ivi, neskladnosti i nedoslednosti tog okruenja odrazie se na svakom pojedincu. Pored toga, slabo smo opremljeni da odgovorimo na taj kulturni kolaps. Imamo vrlo malo studija o mentalitetu i potrebama tih naroda i jo manje o njihovim psiholokim reakcijama na tehniku. Ne raspolaemo istraivanjima o socijalnim i administrativnim merama koje bi mogle zadovoljiti njihove potrebe ili o promenama njihovih sposobnosti. S naim tehnikama nikad ne aljemo bilo kakvo civilizacijsko okruenje ili prilagodljive vrednosti, koje bi mogle zameniti ono to je uniteno. Takva je, u svakom sluaju, dijagnoza Uneska, agencije koju obino karakterie optimizam. Situacija se sada prouava, ali u velikoj meri prekasno. Trebalo je da svi instrumenti odavno budu spremni, poto se nije moglo raunati na bilo kakvo prirodno prilagoavanje ili spontanu reorganizaciju. Za tako neto nema nikakve nade. Nikakvi instrumenti nisu spremni. I dok se problem istrauje, pustoenje izazvano tehnikom se nastavlja. Nalazimo se u pravoj trci, ali oigledno je da smo potueni unapred. Posledice tehnike su toliko napredovale da ne moemo prosto krenuti iz poetka. Nema sumnje da e tehnika unititi sve tradicionalne kulture i drutvene strukture pre nego to otkrijemo ili smislimo socijalne, ekonomske i psiholoke oblike prilagoavanja, koji bi mogli da sauvaju ravnoteu tih naroda i drutava. U politikoj sferi fenomen poprima oblik brutalne tranzicije iz elementarnih drutvenih oblika u potpuno razvijenu modernu diktaturu. Vei deo svetske populacije je za nekoliko godina preao iz kmetstva ili feudalizma do najpedantnije diktatorske drave, zahvaljujui nunom usvajanju proizvodnih i administrativnih tehnika. Sovjetski Savez, Turska i Japan su dobro poznati primeri. Dekolonizacija postavlja problem diktature na slian nain. Ili e se drava organizovati i uspostaviti centralizovanu vlast (kao u Gani, Gvineji, Obali Slonovae, Sudanu) ili e zavladati haos (kao u Belgijskom Kongu i Kamerunu ). Polovini uspesi liberalne vlasti (kao, na primer, u Tunisu) izuzetno su retki i krhki. to se ekonomije tie, jedva da ima potrebe diskutovati o tome, jer je oigledno da sve tradicionalne ekonomske strukture proizvodnje i distribucije u Africi i Aziji bivaju razorene uvoenjem novih tehnikih sredstava. Sve do vremena zapadnih intervencija, ivot na azijskom kontinentu je bio izuzetno stabilan; stanovnitvo i okruenje bili su u 81

ravnotei. Naravno, daleko od toga da je sve bilo savreno; oduvek je, na primer, postojala opasnost od gladi. Ali neke civilizacije su bile dovoljno harmonine; neke od njih su opstale mnogo due nego naa. Svi se, verujem, slau da nevolje moderne Azije potiu delimino od kompleksnosti koju joj je nametnuo Zapad, to jest od kompleksnosti i teine strukture nastale neizbenom primenom tehnike. Prema tome, u svim oblastima tehnika dovodi do brzog kolapsa svih drugih civilizacija. Kada govorimo o njihovom kolapsu, govorimo samo o drutvenim formama. ak i najslabije civilizacije zadravaju izvesne vrednosti koje im, po reima Roea Bastidea (Roger Bastide), pomau da odre mentalnu ravnoteu koju bi kulturni ok mogao uzdrmati. ( . . . ) Drutvena situacija dozvoljava starim strukturama da ostanu ive i one, poto se vie ne ostvaruju kroz predake obiaje, stvaraju nove odbrambene mehanizme. Ali, vrlo je verovatno da je ta situacija samo privremena; ak e i te psiholoke rezerve biti napadnute i apsorbovane kada se na njih primene takozvane ljudske tehnike (koje za predmet imaju oveka). Oigledno je da posledice tehnike na te grupe nee biti svuda iste. Uraene su detaljne studije koje se bave fenomenima asimilacije, pregrupisavanja, funkcionisanja, gladi ili postepenog izumiranja. Prema tim studijama, ne postoji uporediv ili identian tok dogaaja u svakom od tih sluajeva. Ipak, iza te raznolikosti treba primetiti apsolutnu nekompatibilnost izmeu tehnike i svih ostalih tipova civilizacije. Takav ishod nije plod elje tehniara; niko svesno ne eli da uniti neku civilizaciju. To je samo poslovini sudar glinenog i metalnog kraga. ta se desilo, desilo se, uprkos najboljim namerama metalnog kraga. Moglo bi se rei: To nije neizbeno. Zato bi prosta injenica poveanja blagostanja Indije dovela do unitenja Hindu civilizacije? Ne znam da li je to neizbeno, ali tako se desilo. Civilizacija u kolapsu ne moe se ponovo izgraditi na apstraktan nain; suvie je kasno vratiti se nazad i omoguiti tim svetovima da ive. Ono to im je dato nije obino blagostanje. To blagostanje podrazumeva transformaciju celokupnog ivota: rad, tamo gde je bila samo lenjost; maine i njihove dodatke, organe koordinacije i racionalne administracije, kao i unutranju privrenost reimu. Tehnika moe biti samo totalitarna. Ona moe biti istinski ekasna i nauno utemeljena samo ako ukljui ogroman broj fenomena i u igru ubaci maksimum informacija. Da bi koordinirala i eksploatisala na povezan nain, tehnika mora da angauje velike mase ljudi, u svim oblastima. Ali, postojanje tehnike u svim oblastima dovodi do pojave monopola. To primeuje ak Driankur (Jacques Driencourt), kada kae da je tehnika propagande po samoj svojoj prirodi totalitarna. Ona je totalitarna u poruci, metodama, polju delovanja i sredstvima. ta bi se jo moglo traiti? Ali, moe se traiti i vie. Totalitarizam se iri na sve ega se dotakne, ak i na stvari koje, na prvi pogled, s njim nemaju veze. Kada tehnika jednom utvrdi metod, njemu se sve mora podrediti. Vie ne postoje neutralni predmeti ili situacije. Klod Minson (Claude Munson) ubedljivo pokazuje da psiholoka tehnika, onako kako se primenjuje u vojsci ili u nekoj velikoj fabrici, direktno utie na porodicu. Ona podrazumeva psiholoko prilagoavanje porodice vojnim ili industrijskim metodama, njen nadzor i obuavanje za vojnu ili industrijsku slubu. U civilizaciji, tehnika ne moe nita ostaviti netaknutim. Nju zanima sve. Neko e prigovoriti: Ako su takve promene deavaju, za njih nije odgovorna samo tehnika. Mnogi drugi faktori doprinose tome; na primer, intelektualna superiornost bele rase, trule drugih civilizacija i rast stanovnitva. U stvari, svi ti faktori samo iznova ukazuju na probleme tehnike. Uistinu, zapadna intelektualna superiornost se ispoljava samo u tehnikom domenu. A navodna trule kineske i islamske civilizacije zavisi iskljuivo od 82

kriterijuma po kojima se o njima sudi. S takvim prigovorom, mi zapravo sudimo iskljuivo na osnovu tehnikih kriterijuma. Neko e opet prigovoriti: Neka je sve to tano, ali zar nije bila mogua koegzistencija ili ak sinteza ta dva naina ivota? Najzad, kada su varvari osvojili Rimsko carstvo, ostvarila se uspena sinteza. Ali, istorijska situacija oigledno nije bila ista kao danas; u stvari, rimska civilizacija je bila ta koja je preivela, poto je bila tehnika. Civilizacije kojima danas preti ova naa, ne mogu da prue ekasan otpor zato to su netehnike. Odluujui faktor koji me navodi da odbacim sva tri prigovora jeste taj to je naa tehnika, koja unitava sve druge civilizacije, neto vie od prostog mehanizma: ona sama ini celu jednu civilizaciju. Analizirali smo kombinaciju okolnosti koje su favorizovale tehniki razvoj na Zapadu i garantovale njegovo lako irenje. Poto je tehnika progutala civilizaciju, primeen je jedan upadljiv efekat tanije, potpuna inverzija. Kada tehnika prodre u novi milje, ona ima tendenciju da u njemu reprodukuje iste one okolnosti koje su, sluajno, pogodovale njenom razvoju u Francuskoj i Engleskoj u XIX veku. U najmanju ruku, ona proizvodi karakteristike koje se mogu i moraju reprodukovati. Za tehniku je od malog znaaja kada naie na dugo kulturno iskustvo ili povoljnu demografsku situaciju. Naprotiv, socijalna elastinost i jasna tehnika svest su opti uslovi koje ona silom namee u svim delovima sveta. Ona rastae drutvene oblike, unitava moralni okvir, desakralizuje oveka i stvari, razara socijalne i religiozne tabue i svodi drutveni organizam na skup pojedinaca. Nedavne socioloke studije (ak i one koje rade optimisti) smatraju da tehnika razbija drutvene grupe, zajednice (bilo koje vrste) i odnose meu ljudima. Tehniki progres dovodi do nestanka, kao to to kau Derom Skot i R. P. Linton, onog amalgama stavova, obiaja i drutvenih institucija koji ine zajednicu. Zajednice se raspadaju, a da nove nemaju kad da se formiraju. Pojedinac u kontaktu s tehnikom gubi oseaj za drutvo i zajednicu, kako se okvir u kojem je ranije delovao raspada pod uticajem tehnike. Tu injenicu bespogovorno potvruju nestanak odgovornosti, autonomije delovanja i drutvene spontanosti, odsustvo dodira izmeu tehnikog i ljudskog okruenja i tako dalje. Na primer, u oblasti industrijskog rada, sociolozi istiu ziko razdvajanje fabrike i socijalne grupe u kojoj je fabrika smetena (recimo, grada). U tradicionalnim drutvima, socijalni i ekonomski aspekti ivota bili su nerazmrsivo povezani u drutvenu celinu. Ali, u tehnikom drutvu ta dva vida su striktno odvojena; to samo po sebi dovodi do rastakanja cele grupe. Povezane aktivnosti kao to su proizvodnja i socijalni odnosi ne mogu se razdvojiti bez unitavanja celog drutva. Ipak, u onom stepenu u kojem je proizvodnja tehnika, a socijalni odnosi to nisu, te dve stvari su nuno razdvojene. To je zakljuak do kojeg su dole bezbrojne detaljne studije drutvenih grupa posmatranih u trenutku kada tehnika poinje da deluje. Taj zakljuak vai podjednako za sve industrijalizovane sredine Evrope, Amerike, Azije i Afrike. Situacija ne moe biti drugaija. Sami tehniari su vrlo jasni u tom pogledu. Na primer, jedan zvanini izvetaj iz 1958. godine, o perspektivama ekonomskog razvoja Alira, ukazao je da do tog razvoja moe doi samo promenom celog naina ivota Aliraca, a posebno zapoljavanjem jo uvek polunomadskih masa. Razvoj podrazumeva ekonomsko planiranje, izmetanje stanovnitva, mobilizaciju lokalne ekonomije, prihvatanje autoritarne politike moi, modikaciju lokalnih moralnih obiaja i tradicionalnog mentaliteta; jednom reju nju dil emocija! To su uslovi koji su predloeni (i koji se smatraju normalnim) za tehniki progres u treem svetu. Tehnika pravi svoje drutveno ubrivo tamo gde ono nije ve spremno. Ona danas poseduje dovoljno snage i ekasnosti da u tome uspe. Ona e uskoro svuda proizvesti tu jasnu tehniku svest, koju je od svih njenih tvorevina najlake stvoriti i kojoj se ovek tako voljno predaje. Svet koji stvara tehnika ne moe biti drukiji od onog 83

koji joj je od samog poetka pogodovao. Uprkos svim ljudima dobre volje, svim optimistima, svim tvorcima istorije, sve svetske civilizacije bivaju baene u eline okove. Zapadni ovek se upoznao s tim okovima u XIX veku. Sada ih tehnika mehaniki reprodukuje svuda, kao neophodne za svoje postojanje. Koja sila je mogla da sprei tehniku da tako deluje ili da je uini drugaijom od onoga to jeste? Tehnika je progresivno ovladala svim elementima civilizacije. Ve smo to istakli povodom ovekovih ekonomskih i intelektualnih aktivnosti. Ali i sam ovek je nadvladan tehnikom i pretvoren u njen predmet. Tehnika koja ini oveka svojim predmetom tako postaje centar drutva; taj izuzetni dogaaj (koji izgleda nikoga ne iznenauje) esto se opisuje kao tehnika civilizacija. Ta terminologija je tana i moramo u punoj meri shvatiti njen znaaj. Tehnika civilizacija znai da je naa civilizacija konstruisana tehnikom (da ini delom civilizacije samo ono to pripada tehnici), za tehniku (po tome to sve u toj civilizaciji mora sluiti tehnikoj svrsi) i da jeste iskljuivo tehnika (zato to iskljuuje sve to nije tehnika ili ga svodi na tehniku formu). Moemo videti da to vai i za neke fenomene koji se smatraju sutinskim za civilizaciju, na primer, za umetnost i knjievnost. Pod direktnim uticajem tehnike, te aktivnosti su u modernom drutvu strogo i na razne naine podreene tehnikim potrebama. Uzmimo, na primer, bioskop, radio i televiziju. Ti mediji zahtevaju velike kapitalne investicije. Kao rezultat, umetniko izraavanje je podreeno cenzuri novca ili drave. Ta cenzura najee poprima oblik indirektnih uticaja, koji, opet, mogu imati razliite vidove. Lino sluanje muzike je zamenjeno radiom; a slikarstvo, ugroeno fotograjom, prinueno je da se modikuje tako to postaje apstraktno, ime izbegava da bude puka zamena za reprodukovanje stvarnosti. Moderna umetnost i knjievnost, u svakom pogledu, manifestuju svoju podreenost tehnici, koja je proirila svoju mo na sve aktivnosti, pa tako i na kulturu. U tome lei inverzija kojoj smo svedoci. Tehnika je, bez izuzetka, tokom istorije pripadala civilizaciji i bila samo jedan element u mnotvu netehnikih aktivnosti. Danas je tehnika preuzela celu civilizaciju. Maina sigurno vie nije samo prosta zamena za ljudsku radnu snagu. Ona je poela da se mea u supstancu ne samo neorganskog ve i organskog. To meanje u neorganski svet predstavlja, na primer, eksploatacija atoma i njegovo korienje u jo nepoznate svrhe. Ali, svet koji najoiglednije poprima tehniku formu jeste onaj organski. U tom domenu, nunost proizvodnje prodire do samih izvora ivota. Ona kontrolie razmnoavanje, utie na rast i tako menja i pojedinca i vrstu. Smrt, razmnoavanje, raanje, stanite: sve to se mora potiniti tehnikoj ekasnosti i sistematizaciji, krajnjoj taki industrijske pokretne trake. Ono to u ivotu oveka izgleda najlinije sada je tehnicizirano. Nain na koji se ovek odmara i oputa postaje predmet tehnika relaksacije. Nain na koji donosi odluke nije vie u domenu linog i voljnog, ve je postao predmet tehnike operacionih istraivanja. Kao to kae Gidion, sve to predstavlja eksperiment sa samim korenom bia. Kako onda ne biti uveren da je cela civilizacija pogoena i progutana, ako je i sama ljudska supstanca dovedena u pitanje? Na taj nain je apsorbovana i sutina civilizacije. Kada je re o umetnosti, Gidion nastavlja: Ono to se desilo umetnosti u ovom periodu daje nam najintimniju moguu viziju prodora mehanizacije u dubinu ljudskog bia. Barovi (Barr) prosvetljujui delovi u knjizi Kubizam i apstraktna umetnost, pokazuju nam kako umetnik, koji reaguje kao seizmograf, izraava uticaje potpune mehanizacije . . . Mehanizacija je prodrla u nesvesno umetnika. Kiriko to izvanredno izraava u svojoj meavini oveka i maine . . . Nespokojstvo i usamljenost oveka oblikuju melanholinu arhitekturu prethodne epohe i njenih mehanikih lutaka, oslikanu s traginim izrazom, u najsitnijim detaljima. 84

Na svojim velikim freskama Leer konstruie slike gradova pomou znakova, saobraajne signalizacije i delova maina. ak su i Rusi i Maari, koji su 1920. bili daleko od mehanizacije, bili inspirisani njenom stvaralakom snagom. U rukama Diana i drugih, maina, to udo ekasnosti, bila je preobraena u iracionalni predmet, nabijen ironijom. U isto vreme, razvijen je novi estetski jezik. Da bi se oslobodili iskvarene umetnosti i preovlaujueg ukusa, umetnici su se okrenuli objektima kao to su maine i mehanizmi, zato to te maine sadre objektivnu istinu. Ono to vai za plastine umetnosti vai i za muziku. I tu preovlaujuje okupiranost objektivnou. Igor Stravinski pie: Moje delo je arhitektonsko, a ne anegdotsko; objektivna konstrukcija, a ne opis. To su rei oveka nesvesno uronjenog u tehniki milje. Od kako je Stravinski to napisao, muzika je bila jo vie preobraena tehnikim sredstvima koja nisu bila izvorne muzike tehnike, odnosno, muzika metodologija ili konstrukcija instrumenata. Imam u vidu eferovu (Schaeer) konkretnu muziku, muziku za traku (projektovanu muziku) Uaevskog (Ussachevsky) i Ajmertovu (Eimert) elektronsku muziku, koje koriste tehnika sredstva koja nisu apriori muzika. Ni u jednom od tih tipova muzike nema vie potrebe za izvoaem. Drevne muzike strukture su se raspale i postale atomizirane, to je sutinski nov fenomen. Nema sumnje da emo videti jo savrenija i detaljnija istraivanja muzike tehnike, a dominantne muzike strukture i ritam svakako e biti potpuno prilagoeni tehnikom okruenju. Spoljanje strukture, nametnute tehnikom, ne mogu vie same izmeniti komponente drutva; tu postaje presudan interni uticaj tehnike na ljudsko bie. Zbog toga svaka komponenta civilizacije podlee zakonu da je tehnika sama po sebi civilizacija. Civilizacija vie ne postoji sama po sebi. Svaka aktivnost intelektualna, umetnika, moralna samo je deo tehnike. Ta injenica je tako ogromna i nepredvidljiva da jednostavno nismo sposobni da sagledamo njene posledice. Veina nas, zaslepljena tradicionalnim i ukorenjenim situacijama, nije sposobna da shvati njeno znaenje. Prema tome, nee biti sukoba izmeu sila, od kojih je tehnika samo jedna. Pobeda tehnike je ve obezbeena. Suvie je kasno da bi se ona ograniila ili da bi se dovela u pitanje. Fatalna greka svih sistema osmiljenih da se suprotstave moi tehnike jeste to to dolaze suvie kasno. U takvim okolnostima, razumljivo je da je tehnika, u svim zemljama u koje je prodrla, razorila lokalne, nacionalne kulture. Ne mogu uporedo postojati dve kulture, ako je jedna od njih tehnika. To naravno ne znai da preovlauje uniformnost. Jo uvek postoje velike razlike od regiona do regiona. Ali, te razlike u najveoj meri potiu od injenice da ostacima civilizacije treba dosta vremena da bi potpuno nestali. Tehnika je ve odnela pobedu nad budizmom. Jasno je, meutim, da e biti potrebne dve ili tri generacije da bi se promenio nain ivota i miljenja koje je stvorio budizam. Izvesna raznolikost e opstati, uporedo sa slabljenjem tog naina ivota. Tehnika ne vodi ka optoj uniformnosti. U stvari, ona stvara izvesnu raznolikost. Njeni ciljevi su uvek isti, kao i njen uticaj na oveka. Ali, iako vai kao aksiom da e prevladati samo jedan najbolji nain, on e varirati u zavisnosti od klime, zemlje i stanovnitva. to je tehnika razvijenija, utoliko vie e varirati njena sredstva delovanja. Prema tome, i dalje emo imati razliite pojavne oblike civilizacija u Indiji i na Grenlandu. One e zaista biti razliite u nekim aspektima. Ali, njihova sutina bie identina: one e biti tehnike. A razlike koje postoje bie rezultat hladnih kalkulacija tehniara, umesto dubokih duhovnih i materijalnih pregnua mnogih ljudskih generacija. Umesto da budu izraz ljudske sutine, one e biti sluajan ishod onoga to jeste sutinsko: tehnike. Prema tome, razlike koje danas postoje su beznaajne u odnosu na injenicu tehnike istovetnosti. Razlike do kojih e doi izraavae se u najrazliitijim aktivnostima i pruae 85

iluziju slobode. Ali, uprkos svemu, one nee biti nita vie do izraz nedeljivosti tehnike. Geografski i kvalitativno, tehnika je univerzalna u svojim ispoljavanjima. Ona je predodreena, po prirodi i po nunosti, da bude univerzalna. Ne moe biti drukije, jer ona zavisi od nauke, koja je sama posveena univerzalnom i koja postaje univerzalni jezik razumljiv svim ljudima. Nema potrebe da dokazujemo injenicu, koju svi znaju, da je nauka univerzalna; ali ta injenica nuno vodi do tehnikog univerzalizma, koji iz nje proizilazi. Drugi od dva elementa koje smo pomenuli (proizvodnja i socijalni odnosi) zahtevaju temeljnije objanjenje. U svom odnosu prema svetu, ovek je uvek koristio mnotvo sredstava, od kojih nijedno nije bilo univerzalno, zato to nijedno nije bilo objektivno. Tehnika je sredstvo poimanja sveta i delovanja u svetu, koje nam doputa da zanemarimo sve individualne razlike, svaku subjektivnost. Samo je tehnika strogo objektivna. Ona potire sva lina miljenja i brie sve individualne, ak i kolektivne, naine izraavanja. ovek danas ivi zahvaljujui svom ueu u istini koja je postala objektivna. Tehnika nije nita drugo do nepristrasni most izmeu stvarnosti i apstraktnog oveka. Pored toga, tehnika stvara vezu meu ljudima. Svi oni koji slede istu tehniku vezani su preutnim bratstvom i zauzimaju isti stav prema stvarnosti. Oni nemaju potrebe za razgovorom ili meusobnim razumevanjem. lanovi tima hirurga i medicinskih sestara, upueni u tehniku neke operacije, nemaju potrebu da se obraaju jedni drugima da bi neophodne kretnje bile pravilno izvedene, u pravom trenutku. Na slian nain, industrijski rad sve vie tei da se oslobodi naredbi i linih kontakata. To je dovedeno do krajnosti u koncentracionim logorima, gde su izmeani ljudi razliitih nacionalnosti, koji ne mogu da komuniciraju, ali koji opet mogu da zajedniki rade. Istina je da su to bili povrni i kratkotrajni poslovi, ali uz malo vie discipline oni bi lako mogli postati istinski produktivni (kao to je izgleda sluaj u Sovjetskom Savezu). Ne moe se govoriti samo o izolaciji; ti ljudi rade u timovima, ali nema potrebe da se poznaju ili razumeju. Oni treba da razumeju jedino primenjenu tehniku i da unapred znaju ta e kolega iz tima da uradi. Nema potrebe da lanovi posade aviona razumeju jedni druge da bi upravljali avionom. Kontrolna tabla upravlja akcijama koje treba izvesti i svaki lan posade, podreujui se po nunosti i svesno automatskim pokazateljima, vri svoj posao za bezbednost svih. Akcije svakog oveka diktirane su uslovima ivota i njegovog opstanka. To je jasno u sluaju upravljanja avionom. Ali, to je podjednako jasno i u svakoj drugoj situaciji koja ukljuuje tehniku a one obuhvataju najvanije oblasti ivota. Ljudi ne moraju da razumeju jedan drugog da bi realizovali najvanije poslove naeg doba. Tehnika je, po nunosti i kao kompenzacija, na univerzalni jezik. To je plod specijalizacije. Ali, sama ta specijalizacija onemoguava meusobno razumevanje. Danas svako ima svoj profesionalni argon, nain miljenja i specino vienje sveta. Nekada su deformacije prekomerne specijalizacije bile izvor ala i tema vodvilja. Danas je otri no specijalizacije proao kroz ivo meso. On je presekao pupanu vrpcu kojom su ljudi bili povezani meusobno i s prirodom. Dananji ovek vie ne moe da razume svog blinjeg zato to njegova profesija predstavlja ceo njegov ivot, a tehnika specijalizacija tog ivota prisilila ga je da ivi u zatvorenom univerzumu. On vie ne razume renik drugih ljudi, niti shvata njihove dublje motive. Ipak, poto je raskinula odnose izmeu ljudi, tehnika ponovo izgrauje mostove koji ih povezuju. Ona premouje specijalizaciju tako to proizvodi novi tip oveka koji se, uvek i svuda slian svom odrazu, razvija po naelima tehnike. On slua sebe i govori sebi, ali se pokorava i najslabijim indikacijama aparata, siguran da e i njegov sused uiniti isto. Tehnika je postala spona izmeu ljudi. Oni komuniciraju uz njeno posredovanje, bez obzira na svoj jezik, ubeenja ili rasu. Tehnika je, u odnosu na

86

ivot i smrt, postala univerzalni jezik koji kompenzuje sve nedostatke i poremeaje koje je sama proizvela. To je glavni razlog za snano kretanje tehnike ka univerzalnom.

Autonomija tehnike
Glavni aspekt autonomije savreno je izrazio Frederik Vinslou Tejlor (Frederick Winslow Taylor), jedan od vodeih tehniara naeg doba. Kao polaznu taku on uzima vienje po kojem je fabrika celina za sebe, zatvoreni organizam, koji je samom sebi cilj. Gidion dodaje: ta je proizvedeno u toj fabrici i ta je cilj rada koji se u njoj obavlja to su pitanja koja su van njenog nacrta. Potpuno odvajanje cilja od mehanizma, ograniavanje problema na sredstva i odbijanje da se na bilo koji nain mea u ekasnost; sve to je jasno izrazio Tejlor i to se nalazi u osnovi tehnike autonomije. Autonomija je sutinski preduslov za razvoj tehnike, kao to to jasno pokazuje studija policije Ernsta Kon-Bramteta (Ernst Kohn-Bramstedt). Policija mora biti nezavisna ako eli da bude ekasna. Ona mora da stvori zatvorenu, autonomnu organizaciju da bi mogla delovati pomou direktnih i ekasnih sredstava, neometana drugorazrednim obzirima. U toj autonomiji, ona mora delovati samostalno u odnosu na zakon. Od male je vanosti da li je policijska akcija legalna, ako je ekasna. Naela kojima se vodi tehnika organizacija nisu vie naela pravde i nepravde. To su zakoni u isto tehnikom smislu. to se policije tie, najvii stadijum je postignut kada pravosue legalizuje njenu nezavisnost od samog pravosua i prizna primat tehnikih zakona. To je miljenje Besta (Best), vodeeg nemakog specijaliste za policijska pitanja. Autonomija tehnike se mora razmotriti iz razliitih perspektiva, u razliitim domenima u kojima iskazuje ovu svoju karakteristiku. Na prvom mestu, tehnika je autonomna u odnosu na ekonomiju i politiku. Ve smo videli da tehniki progres danas nije uslovljen ni ekonomskim, niti politikim razvitkom. On ne zavisi ni od drutvenih uslova. Zapravo, vai obrnuto, to je tvrdnja koju u detaljnije obrazloiti. Tehnika izaziva i uslovljava drutvene, politike i ekonomske promene. Ona je primarni pokreta svega ostalog, uprkos prividima da je obrnuto i uprkos ljudskom ponosu, koji se pravi da ovekove lozofske teorije jo uvek imaju odluujui uticaj, a da su politiki reimi presudni faktor tehnikog razvitka. Tehniku vie ne odreuju spoljanje nunosti, ve samo one unutranje. Tehnika je postala stvarnost za sebe, samodovoljna, sa svojim posebnim zakonima i odlukama. Ne zavaravajmo se povodom toga. Pretpostavimo, na primer, da drava intervenie u tehnikom domenu. Ona e intervenisati iz sentimentalnih, teorijskih ili intelektualnih razloga, a posledice te intervencije bie negativne ili zanemarljive; ili e intervenisati s pozicija politike tehnike i tada emo imati kombinovani efekat dve tehnike. Nema druge mogunosti. Istorijsko iskustvo iz poslednjih godina to u velikoj meri pokazuje. Ako krenemo korak dalje, autonomija tehnike je oigledna u odnosu na moralne i duhovne vrednosti. Tehnika ne trpi nikakav spoljanji sud i ne prihvata nikakva ogranienja. Upravo je uz pomo tehnike, a ne nauke, uspostavljen glavni princip: svako za sebe. Moralnost sudi o moralnim pitanjima; kada je re o tehnikim problemima, ona tu nema ta da kae. Relevantni su samo tehniki kriterijumi. Tehnika, koja sama sebi presuuje, jasno je osloboena te glavne konice ljudskog delovanja. (Ovde ne postavljamo pitanje da li je ta konica opravdana. Za trenutak emo samo primetiti da je to prepreka.) Na taj nain, tehnika teoretski i sistematski obezbeuje sebi onu slobodu koju je na praktinom planu ve osvojila. Poto je sebe postavila s one strane dobra i zla, ona nema razloga da strahuje od bilo kakvih ogranienja. Odavno se tvrdi kako je tehnika neutralna. Danas to nije korisna odrednica. Mo i autonomija tehnike su tako dobro uvreni da je ona sada ta koja 87

presuuje ta je moralno; postala je tvorac nove moralnosti. Na taj nain, ona igra i ulogu stvaraoca nove civilizacije. Ta moralnost interna u odnosu na tehniku sigurno nee morati da trpi zbog tehnike. U svakom sluaju, u odnosu na tradicionalni moral, tehnika se potvruje kao nezavisna sila. ini se da je samo ovek predmet moralnog suda. Vie ne ivimo u primitivnoj epohi, u kojoj su stvari bile dobre ili loe po sebi. Tehnika nije ni jedno, niti drugo i zato moe da radi ta hoe. Ona je istinski autonomna. Ipak, tehnika ne moe nametnuti svoju autonomiju zikim ili biolokim zakonima. Umesto toga, ona ih stavlja u pogon; ona tei da njima dominira. U svojoj temeljnoj studiji mehanizacije i proizvodnje hleba, Gidion pokazuje da gde god mehanizacije naie na ivu supstancu, bakterijsku ili ivotinjsku, organska supstanca je ta koja odreuje zakone. To je bio razlog neuspeha mehanizacije pekara. Mehanizovane pekare su zahtevale mnogo vie dodatne podele rada, novih intrevala i mera predostronosti nego nemehanizovane pekare. Veliina maina nije utedela vreme; samo je omoguila zapoljavanje veeg broja ljudi. Gidion opisuje pokuaj da se promeni priroda hleba, da bi se on prilagodio mehanikoj manipulaciji. Na kraju, konana pobeda mehanizacije je dovela do promene ljudskog ukusa. Prema tome, kad god tehnika naie na prirodnu prepreku, ona tei da je zaobie ili tako to zamenjuje ivi organizam mainom ili tako to modikuje organizam da on vie ne bi reagovao na specino organski nain. Isti fenomen se primeuje u jo jednoj oblasti koja potvruje autonomiju tehnike: u odnosima izmeu tehnike i oveka. Ve smo videli, u vezi sa samouveavanjem tehnike, da tehnika sledi sopstveni kurs, sve nezavisnije od oveka. To znai da ovek sve manje aktivno uestvuje u tehnikom stvaranju, koji, automatskim kombinovanjem prethodnih elemenata, postaje neka vrsta usuda. ovek je sveden na nivo katalizatora. Tanije, sve vie lii na eton koji se ubacuje u automat: on pokree operaciju, a da u njoj ne uestvuje. Ali, ta autonomija u odnosu na oveka see mnogo dalje. Tehnika ima za cilj eliminaciju svake ljudske nepostojanosti i elastinosti, u meri u kojoj ona mora postii svoj rezultat s matematikom preciznou. Opte je mesto rei da maina zamenjuje oveka; ali, ona ga zamenjuje u mnogo veoj meri nego to se to obino misli. Industrijska tehnika e uskoro uspeti da potpuno zameni napor radnika, to bi postigla i ranije da joj kapitalizam nije bio prepreka. Od radnika, koji vie nee biti neophodan da navodi ili pokree mainu, zahtevae se samo da je nadzire i popravlja kada se pokvari. On nee uestvovati u radu vie nego to bokserski trener uestvuje u boks-meu. To nije san. Automatizovana proizvodnja je ve ostvarena kod velikog broja operacija, a uskoro e ih biti mnogo vie. Primeri se svakodnevno umnoavaju u svim oblastima. M. Mas (Mas) ukazuje na to kako ta automatizacija i odgovarajue iskljuivanje oveka funkcioniu u biroima; na primer, u sluaju takozvane tabulirajue maine. Maina sama interpretira podatke, kada se u nju uitaju elementarni podaci. Ona ih razdvaja u tekst i brojeve, zatim ih sabira i klasikuje rezultate u grupe i podgrupe i tako dalje. Ovde imamo administrativni tok koji ostvaruje pojedinana, samokontroliua maina. Jedva da je potrebno zadravati se na zapanjujuem porastu automatizacije u poslednjih deset godina. Dobro su poznate viestruke primene automatske pokretne trake i automatske kontrole proizvodnih operacija (takozvana kibernetika). Drugi tipian primer je automatski pilot. Donedavno je automatski pilot korien samo u pravolinijskom letu; nije operacije je izvodio ivi pilot. Jo 1952. automatski pilot je izvodio operacije uzletanja i sletanja za neke supersonine avione. Slian podvig je ostvaren automatskim nalazaima pravca u protivvazdunoj odbrani. ovekova uloga je ograniena na nadgledanje. Ova automatizacije je rezultat razvoja servomehanizama, koji deluju kao zamena za oveka u sve suptilnijim operacijama, zahvaljujui svom svojstvu povratne sprege. 88

Ta stalna eliminacija oveka iz sistema neumoljivo e se nastaviti. Da li je ta eliminacija oveka zaista toliko nuna? Naravno! Oslobaanje oveka od munih poslova je ideal. Nezavisno od toga, svaka intervencija oveka, ma koliko on bio obrazovan ili naviknut na maine, izvor je greke i nepredvidljivosti. Kombinacija oveka i tehnike je srena samo ako je ovek lien odgovornosti. U suprotnom, on je stalno u iskuenju da pravi nepredvidljive izbore i podlegne emocionalnim motivima koji obezvreuju matematiku preciznost mainerije. Pored toga, podloan je zamoru i malodunosti. Sve to naruava tempo kojim tehnika grabi napred. U izvoenju tehnikih operacija ovek ne sme da obavlja nita znaajno; na kraju krajeva, on je izvor greaka. Politika tehnika jo uvek ima problema s nekim nepredvidljivim fenomenima, bez obzira na preciznost aparata i umee onih koji u tome uestvuju. (Ali ta tehnika je jo u povoju.) U ljudskim reakcijama, ma koliko bile dobro proraunate, koecijent rastegljivosti izaziva nepreciznost, a nepreciznost je za tehniku neprihvatljiva. Izvor greke mora biti eliminisan u to je mogue veoj meri. Eliminiite pojedinca i usledie izvanredni rezultati. Svaki ovek tehnike, svestan te injenice, prosto mora da podri vienje Roberta Junka, koje se moe ovako saeti: ovek je konica progresa. Ili: Sa stanovita moderne tehnike, ovek je beskorisni balast. Na primer, deset posto svih telefonskih poziva je pogreno zbog ljudske greke. Eto kako dobro ovek koristi tako sjajan aparat! Statistike operacije su postale tane otkako se izvode pomou maina s buenim karticama. Maine vie ne obavljaju samo grube operacije. One izvode i ceo kompleks nijih operacija. A uskoro uz pomo elektronskog mozga one e dostii intelektualnu mo za koju ovek nije sposoban. Na taj nain, velika smena strae se deava u mnogo irem obimu nego to je to ak Diboan (Jacques Duboin) predvideo pre nekoliko decenija. Gaston Butul (Gaston Bouthoul), vodei sociolog fenomena rata, zakljuuje da u drutvenoj grupi rat izbija kada postoji veliki broj mladih ljudi koji prevazilazi neophodne zadatke ekonomije. Kada iz ovog ili onog razloga ti mladi ljudi nisu zaposleni, oni postaju spremni za rat. Rat izaziva poveavanje broja ljudi iskljuenih iz procesa rada. To treba makar imati na umu kada se hvalimo stalnim smanjenjem ljudskog uea u tehnikim operacijama. Ipak, postoje oblasti u kojima je nemogue eliminisati ljudski uticaj. Autonomija tehnika se onda razvija u drugom pravcu. Na primer, tehnika nije autonomna u odnosu na vreme mereno asovnikom. Maine, kao i apstraktni tehniki zakoni, podlone su zakonu brzine, a koordinacija podrazumeva vremensko podeavanje. U svom opisu pokretne trake, Gidion pie: Krajnje precizni vremenski raspored rukovodi automatskom kooperacijom instrumenata, koji se, kao atomi u planetarnom sistemu, sastoje od odvojenih jedinica, ali koji gravitiraju jedni u odnosu na druge, potujui svoje unutranje zakone. Ova slika na sjajan nain pokazuje kako je tehnika postala u isti mah nezavisna od oveka i potinjena hronometru. Tehnika se pokorava svojim specinim zakonima, kao i svaka maina. Svaki element tehnikog kompleksa sledi izvesne zakone odreene njegovim odnosom s drugim elementima i ti zakoni su interni zakoni sistema; spoljni faktori na njih nemaju nikakvog uticaja. Nije stvar u tome da ljudsko bie nestane, ve da kapitulira i da se prisili na prilagoavanje tehnikama, tako da vie nema linih oseanja i reakcija. Nikakva tehnika nije mogua kada su ljudi slobodni. Kada tehnika ue u prostor drutvenog ivota, ona se neprekidno sudara s ljudskim biem, do stepena u kojem kombinacija oveka i tehnike postaje neizbena, a tehnika akcija nuno donosi unapred odreene rezultate. Tehnika zahteva predvidljivost ali, nita manje, i tanost predvianja. Zato ona nuno odnosi prevagu nad ljudskim biem. Za tehniku je to pitanje ivota ili smrti. Tehnika 89

mora da svede oveka na tehniku ivotinju, na kralja meu robovima tehnike. Ljudski hir biva smrvljen pred tom nunou; ne moe biti ljudske autonomije u sudaru sa onom tehnikom. Pojedinac mora biti oblikovan tehnikama, bilo negativno (kroz tehnike razumevanja oveka) ili pozitivno (prilagoavanjem oveka tehnikom okviru), da bi se uklonile mrlje koje njegove line sklonosti unose u savreni nacrt organizacije. Ali, zahteva se i da ovek ima neke precizne unutranje karakteristike. Ekstreman primer je radnik u nuklearnoj elektrani ili pilot mlaznog aviona. On mora biti mirnog temperamenta, staloen, egmatian, bez previe inicijative i lien samoljublja. Idealni pilot mlaznjaka je ve u zrelim godinama (moda trideset pet), s jasnim ivotnim usmerenjem. On pilotira svojim avionom kao to neki dobar inovnik ide u kancelariju. Ljudske radosti i tuge su smetnja u prilagoovanju tehnici. Junk navodi primer probnog pilota koji je morao da napusti svoju profesiju zato to se njegova ena ponaala na nain koji je umanjivao njegove letake sposobnosti. Svakog dana, kada bi se vratio kui, nalazio bi je u suzama radosnicama. Poto je zbog toga postao svestan mogunosti nesree, poeo je da strahuje od katastrofe kada bi se naao u nekoj delikatnoj situaciji. Pojedinac koji je sluga tehnike mora biti potpuno nesvestan samog sebe. Bez tog kvaliteta, njegovi reeksi i sklonosti nisu valjano prilagoeni tehnici. Pored toga, zioloko stanje individue mora odgovarati tehnikim zahtevima. Junk daje impresivnu sliku iskustava obuke i kontrole kojima su podvrgnuti piloti mlaznih aviona. Pilot se kovitla u centrifugi dok ne izgubi svest (da bi se izmerila njegova tolerancija na ubrzanje). Tu su i katapulti, ultrazvune komore i tako dalje, u kojima je kandidat prisiljen da proe kroz neuvene muke da bi se utvrdilo da li ima odgovarajuu otpornost i da li je sposoban za upravljanje novim mainama. Eksperimenti demonstriraju da je ljudski organizam, tehniki govorei, nesavren. Patnje koje pojedinac trpi u tim laboratorijama smatraju se biolokom slabou koja se mora eliminisani. Novi eksperimenti su otili jo dalje da bi odredili reakcije svemirskih pilota i pripremili te heroje za njihove uloge u budunosti. Iz toga su nastale nove nauke, na primer biometrija; njihov cilj je da stvore novog oveka, prilagoenog tehnikim funkcijama. Prigovorie mi se da navodim ekstremne primere. To je svakako tano, ali, u manjoj ili veoj meri, isti problemi postoje svuda. A to se tehnika vie razvija, njihov karakter postaje sve ekstremniji. Cilj svih modernih ljudskih nauka (koje u razmatrati kasnije) jeste da se pronae odgovor na te probleme. Ogroman napor potreban da se ova tehnika civilizacija stavi u pokret pretpostavlja da su svi individualni napori usmereni iskljuivo ka tom cilju i da su sve drutvene sile mobilisane radi postizanja matematiki savrene strukture zdanja. (Matematiki ne znai kruto. Savrena tehnika je ona koja je najprilagodljivija, samim tim i najelastinija. A istinska tehnika e znati kako da odri iluziju slobode, izbora i individualnosti; ali, sve to e biti paljivo proraunato, tako da e biti integrisano u matematiku realnost samo kao privid!) Prema tome, bilo bi pogreno da ovek pobegne od tog sveopteg truda. Bilo bi nedopustivo da bilo kojim svojim delom on ne bude integrisan u proces tehnizacije; bilo bi ak nedopustivo i da bilo koje ljudsko bie izmakne toj potrebi cele civilizacije. Pojedinac vie nee moi da se izdvoji iz drutva, materijalno ili duhovno. Na materijalnom planu, nee moi da se oslobodi zato to su tehnika sredstva toliko brojna da obuhvataju ceo njegov ivot i ine nemoguim izbegavanje tog kolektivnog fenomena. Ne postoji vie nenastanjeni prostor ili neka geografska lokacija za nesuenog usamljenika. Nije vie mogue spreiti ulazak autoputa, dalekovoda ili brane u ljudsku zajednicu. Uzaludno je teiti usamljenikom ivotu kada je ovek prinuen da uestvuje u svim kolektivnim fenomenima i koristi sva kolektivna orua, bez kojih je nemogue obezbediti golu egzistenciju. U naem drutvu 90

nita vie nije besplatno; a sve je manje mogue iveti od milostinje. Socijalne benecije su namenjene samo radnicima, a ne beskorisnim ustima. Usamljenik spada u beskorisna usta i zato nee dobijati takice sve do dana dok ga ne deportuju u kanjeniku koloniju. (Za vreme Francuske revolucije uinjen je pokuaj da se uspostavi takva procedura, s deportacijama u Kajen, u Francuskoj Gvajani.) Pojedinac nee moi da odvoji od drutva ni duhovno. To nije toliko posledica tehnika usmerenih na duh, ija mo u naem drutvu raste, koliko nae situacije. Prisiljeni smo da seangaujemo, kako to kau egzistencijalisti, u svetu tehnike. Pozitivno ili negativno, na duhovni stav je neprestano podstican, ako ne i odreen, tom situacijom. Izgleda da samo bestijalnost, zato to je nesvesna, izmie tome, ali i ona je samo proizvod maine. Svako svesno bie danas kree se tankom ivicom odluke u odnosu na tehniku. Onaj ko tvrdi da joj moe izmai ili je licemeran ili nesvestan. Autonomija tehnike ne doputa modernom oveku da izabere svoju sudbinu. Neko e sigurno upitati, zar drutveni uslovi, okruenje, izrabljivanje i porodica nisu oduvek uslovljavali ljudsku sudbinu. To je, naravno, tano. Ali, nema zajednikog imenitelja izmeu uskraivanje bonova za hranu u autoritarnoj dravi i pritiska porodice od pre dva veka. U prolosti, kada bi se pojedinac sukobio s drutvom, ekao ga je teak i bedan ivot, koji je zahtevao veliku snagu, to bi ga ili prekalilo ili slomilo. Danas ga ekaju koncentracioni logor i smrt; tehnika ne moe da tolerie devijantne aktivnosti. Zbog autonomije tehnike moderni ovek ne moe birati svoja sredstva nita vie nego ciljeve. Uprkos varijabilnosti i eksibilnosti (to su karakteristike tehnike), u zavisnosti od mesta i okolnosti, i dalje postoji samo jedna upotrebljiva tehnika na datom mestu i u datom trenutku, u kojem se pojedinac nalazi. Ve smo razmatrali uzroke te situacije. U ovoj taki moramo razmotriti glavne posledice autonomije tehnike. To e nas dovesti do vrhunca ove analize. Autonomija je ono to objanjava specinu teinu tehnike. Ona nije neka neutralna stvar, bez usmerenja, kvaliteta ili strukture. To je sila obdarena sopstvenom, karakteristinom snagom. Ona, u svom specinom smislu, reektuje volju koja je koristi i denisane ciljeve. I zaista, nezavisno od navodnih ciljeva koje ovek pripisuje nekom tehnikom sredstvu, ono u sebi uvek krije svrhu koja se ne moe izbei. I ako postoji konkurencija izmeu te unutranje krajnje svrhe i one spoljanje, koju pridaje ovek, prevagu e uvek odneti ona unutranja. Ako data tehnika nije precizno prilagoena ljudskom cilju i ako ovek pokua da je prilagodi, obino vrlo brzo postaje jasno da se na kraju menja cilj, a ne tehnika. Naravno, o ovoj tvrdnji treba suditi na osnovu onoga to je ve reeno o beskrajnom usavravanju tehnika i njihovom prilagoavanju. Ali, to prilagoavanje se sprovodi u odnosu na konkretne tehnike i uslove njihove primene. Ono ne zavisi od spoljanjih ciljeva. Pero (Perrot) je to pokazao u sluaju pravosudnih tehnika, a Gidion za mehanike tehnike. to se tie opteg problema odnosa ciljeva i sredstava, dozvoljavam sebi slobodu da se pozovem na sopstveno delo, Prisutnost u modernom svetu. 6 Jo jednom se suoavamo sa izborom sve ili nita. Ako elimo da koristimo tehniku, moramo prihvatiti specinost i autonomiju njenih ciljeva, kao i totalitet njenih pravila. Nae sopstvene elje i tenje tu ne mogu nita da promene. Druga posledica tehnike autonomije jeste da ona tehniku ini istovremeno svetogrdnom i svetom. (Svetogrdan ovde nije upotrebljeno u teolokom, ve u sociolokom smislu.) Sociolozi su uvideli da svet u kojem ovek ivi za njega nije samo neto materijalno, ve i duhovno; da u njemu deluju sile koje su neznane i moda nesaznatljive; da u njemu postoje
6

Jacques Ellul, Prsence au monde moderne: Problmes de la civilisation post-chrtienne. Geneva: Roulet, 1948. Lausanne: Presses Bibliques Universitaires, 1988. (Prim. prev.)

91

fenomeni koje ovek tumai kao magine; da postoje odnosi i povezanosti izmeu stvari i bia u kojima su materijalne veze od malog znaaja. Cela ta oblast je tajanstvena. Tajna (ali ne u katolikom smislu) je sastavni deo ljudskog ivota. Jung je pokazao da je katastrofalno uiniti povrno jasnim ono to se krije u dubinama ovekove unutranjosti. U oveku mora ostati mesta za pozadinu, za neki dublji prostor, iznad kojeg se nalaze njegov razum i njegova svest. Tajna oveka moda ini tajnu sveta u kojem ivi. Ili je ta tajna moda sama stvarnost. Nemogue je napraviti izbor izmeu tih alternativa. Ali, na ovaj ili onaj nain, tajna je potreba ljudskog ivota. ovek ne moe iveti bez oseanja tajne. Psihoanalitiari se slau u tome. Ali, invazija tehnike desakralizuje svet u kojem je ovek pozvan da ivi. Za tehniku nita nije sveto, za nju nema tajne, nema tabua. To proizilazi iz njene autonomije. Tehnika ne prihvata postojanje pravila ili bilo kakve norme izvan nje same. Jo manje je spremna da prihvati bilo kakav sud o sebi. I zato, gde god da prodre, ono to radi je dozvoljeno, zakonito, opravdano. ovek, u velikoj meri, prieljkuje tajnu. Nije stvar u tome da on ne moe da je razume ili da u nju prodre ili da njome ovlada, nego u tome to to ne eli. Sveto je ono to ovek nesvesno odlui da potuje. Tabu postaje obavezan s drutvenog stanovita, ali uvek postoji inilac oboavanja i potovanja koji ne izvire iz prinude ili straha. Tehnika ne oboava nita, ne potuje nita. Ona ima samo jednu ulogu: da ogoli spoljanost, da iznese sve na svetlost dana i da racionalnom upotrebom sve pretvori u sredstva. Vie nego nauka, koja se ograniava na to da objasni kako, tehnika desakralizuje zato to pokazuje (primerom, a ne razumom; praksom, a ne knjigama) da tajna ne postoji. Nauka iznosi na svetlost dana sve to je ovek smatrao svetim. Tehnika preuzima sveto i porobljava ga. Sveto se ne moe odupreti. Nauka prodire u najvee morske dubine da bi fotograsala nepoznate vrste riba. Tehnika ih lovi i vadi na povrinu da bi utvrdila da li su jestive ali pre nego to stignu na palubu, one se raspadaju. Ali, zato tehnika ne bi tako postupala? Ona je autonomna i kao granicu priznaje samo privremene prepreke svom delovanju. U njenim oima, taj teren, koji je trenutno nepoznat, ali ne i tajanstven, mora biti napadnut. Daleko od toga da je sputana bilo kakvim obzirima u odnosu na sveto, tehnika ga neprestano napada. Sve to jo nije tehnika to postaje. Ona samu sebe gura napred, na osnovu svoje osobine samouveavanja. Tehnika unapred negira tajnu. Tajanstveno je samo ono to jo nije postalo tehnika. Tehnika se zalae za ponovno oblikovanje ivota i njegovog okvira, zato to su oni loe napravljeni. Poto u genetskom nasleivanju ima previe sluajnosti, tehnika predlae njegovo prevazilaenje, da bi stvorila onu vrstu ljudi koja je neophodna za njen ideal sluenja. Stvaranje idealnog oveka uskoro e biti prosta tehnika operacija. Vie nee biti potrebno oslanjati se na sluajnost porodinog naslea, niti na linu vitalnost, koja se smatra vrlinom. Primenjena biogenetika je jedna od oiglednih oblasti tehnike desakralizacije; ali ne smemo zaboraviti ni psihoanalizu, koja smatra da snovi, vizije i psihiki ivot u celini, nisu nita vie do objekti. Ne smemo zaboraviti ni prodor u tajne zemlje i njihovu eksploataciju. Neki hitni programi, posebno u Sjedinjenim Dravama, pokuavaju da obnove tlo oteeno masivnom eksploatacijom i upotrebom hemijskih ubriva. Uskoro emo otkriti funkcije hlorola i tako potpuno preobraziti ivotne uslove. Najnovija istraivanja u oblasti primene elektronske tehnologije u biologiji naglasila su znaaj DNK i verovatno e dovesti do otkria veze izmeu ivog i neivog. Nita vie ne pripada carstvu bogova ili natprirodnog. Pojedinac koji ivi u tehnikom okruenju vrlo dobro zna da nigde nema nieg duhovnog. Ali, ovek ne moe da ivi bez svetog. On zato prenosi to oseanje na istu onu stvar koja je unitila prethodni predmet svetog: na samu tehniku. U naem svetu, tehnika je postala sutinska tajna, koja poprima 92

veoma razliite oblike u zavisnosti od mesta i rase. Oni koji su sauvali neku predstavu o magijskom, u isto vreme se dive tehnici i zaziru od nje. Radio je jedna od tih neobjanjivih misterija, oigledno i stalno obnavljajue udo. On nije nita manje zapanjujui od nekadanjih manifestacija udesnog i oboava se kao i svaki drugi idol, sa istom prostodunou i strahom. Ali, navika i stalno ponavljanje uda vremenom iscrpljuju to primitivno oboavanje. Ono je danas skoro iezlo iz evropskih zemalja; proletarijat, radnici i seljatvo odnose se prema svojim motociklima, radio-aparatima i elektrinim ureajima s prezrivim ponosom, kao prema duhu iz boce koji je njihov rob. Njihov ideal je otelotvoren u odreenim stvarima koje im slue. Ipak, oni zadravaju neki oseaj za sveto, u smislu da ivot ne bi bio vredan sve te muke kada kod kue ne bi imali te duhove iz boce. Taj stav ide mnogo dalje kod svesnog dela proletarijata, koji tehniku vidi kao celinu, a ne samo u njenim sporadinim vidovima. Za njega je tehnika sredstvo za osloboenje proletarijata. Sve to je potrebno jeste da tehnika jo malo napreduje; srazmerno tome, i oni e se osloboditi svojih okova. Staljin je ukazivao na industrijalizaciju kao na jedini preduslov za ostvarenje komunizma. Svaki dobitak koji tehnika ostvari, dobitak je za proletarijat. To uistinu predstavlja veru u sveto. Tehnika je bog koji donosi spasenje. Ona je u sutini dobra. Kapitalizam je gnusan zato to se povremeno suprotstavlja tehnici. Tehnika je nada proletarijata; on moe da veruje u nju, jer su njena uda vidljiva i napredna. Veliki deo njegovog oseanja tajne ostaje vezan za tehniku. Karl Marks je moda mogao da racionalno objasni kako e tehnika osloboditi proletarijat, ali sam proletarijat nije dorastao potpunom razumevanju tog kako. To za njega ostaje tajna. On zadrava samo formulu vere. Ali, njegova vera se sa entuzijazmom obraa tajanstvenom iniocu njegovog osloboenja. Neintelektualni slojevi buroazije su moda manje podloni tom oboavanju tehnike. Ali, tehniari iz redova buroazije su bez sumnje njime najvie zahvaeni. Za njih, tehnika jeste sveta, poto oni nemaju razloga da oseaju strast prema njoj. Ljudi od tehnike su uvek uznemireni kada ih neko pita za motive njihove vere. Ne, oni ne oekuju osloboenje; oni ne oekuju nita, a ipak se rtvuju i s fanatizmom posveuju svoje ivote razvoju fabrika i organizaciji banaka. Srea ljudske vrste i sline besmislice su opta mesta na koja se ponekad pozivaju, ali ona vie nemaju smisla ak ni kao opravdanje, a sigurno nemaju nita zajednikog s ovekovom strau prema tehnici. Tehniar se moda bavi tehnikom zato to mu je to profesija, ali on to radi sa strau, zato to je za njega tehnika sredite svetog. Ne postoji razlog, niti objanjenje za njegov stav. Mo tehnike, tajanstvena, iako nauna, koja ceo svet pokriva svojom mreom elektromagnetskih talasa, ica i hartije, za tehniara je apstraktni idol koji mu daje razlog za ivot, ak i za radost. Jedan znak oseanja svetog, izmeu mnogih drugih, koje ovek doivljava u susretu s tehnikom, jeste tenja da se prema njoj odnosi s prisnou. Smeh i humor su uobiajene ljudske reakcije u prisustvu svetog. To vai i za primitivne narode; ali, iz istog razloga je prva atomska bomba nazvana Gilda, dinovski ciklotron u Los Alamosu Klementina, atomski reaktori lonii, a radioaktivna kontaminacija urenje. Tehniari iz Los Alamosa su izbacili re atom iz svog renika. Ti detalji sigurno neto govore. Ako imamo u vidu veoma razliite forme tehnike, jasno je da se ne moe se govoriti o tehnikoj religiji. Ipak, postoji oseanje svetog, koje se ispoljava na razne naine. Oni variraju od oveka do oveka, ali za sve ljude oseanje svetog je izraeno u onom udesnom instrumentu instinkta moi, koji je uvek povezan s tajanstvenim i magijskim. Radnik se hvali svojim poslom jer mu to prua prijatnu potvrdu sopstvene nadmoi. Mladi snob juri brzinom od 160 km/h u svom poreu. Tehniar sa zadovoljstvom posmatra krive na svom grakonu, bez obzira na ta se odnose. Za te ljude, tehnika je u svakom pogledu sveta: ona 93

je opti izraz ljudske moi, bez kojeg bi videli da su zapravo siromani, usamljeni, goli i lieni svih aspiracija. Bez toga, vie ne bi bili heroji, geniji ili arhaneli, to neki motor moe da im obezbedi uz relativno mali troak. ta da kaemo o eksploziji uzbuenja kada je Sputnjik poleteo u orbitu? ta rei o pesmama Sovjeta, o metazikim slavopojkama Francuza, o spekulacijama o osvajanju svemira? Kako da gledamo na izjednaavanje vetakog satelita sa Suncem ili njegovog pronalaska sa stvaranjem Zemlje? Ako pogledamo na drugu stranu Atlantika, kakvo je stvarno znaenje prekomernog oduevljenja Amerikanaca? Sve su to izrazi odreenog drutvenog stava prema prostoj tehnikoj injenici. ak i ljudi koji su izgubili posao ili koje je tehnika upropastila, ak i oni koji je kritikuju ili napadaju (ali bez smelosti da odu toliko daleko da njene oboavaoce okrenu protiv sebe), imaju neistu savest, kao i svi ikonoklasti. Oni ne nalaze ni u sebi, niti negde van sebe, silu koja bi zamenila onu koju dovode u pitanje. Nisu ak ni oajni, to bi bio znak njihove slobode. Ta neista savest je injenica koja moda najreitije otkriva sakralizaciju moderne tehnike. Na osnovu razmotrenih karakteristika, mogu sa sigurnou da tvrdim da savremena tehnika i ona iz prolosti nemaju zajedniki imenilac. Danas se suoavamo s potpuno drugaijim fenomenom. Oni koji tvrde da o ovekovom dananjem poloaju sude na osnovu njegove tehnike situacije iz prolih stolea, pokazuju da nisu shvatili nita od tehnikog fenomena. Ti zakljuci dokazuju da su njihova razmiljanja bez osnova, a sve njihove analogije promaene. uvena Alenova (Alain) formula vie ne vai: Orua, instrumenti nunosti, koji niti lau niti varaju, orua kojima nunost moe biti savladana tako to se uvaava, bez oslanjanja na lane zakone; orua s kojima moe pobediti, tako to im se potinjava. Ta formula vai za orue koje stavlja oveka u direktan dodir sa stvarnou, koja ne trpi izgovore, u dodir s materijom kojom treba ovladati i koju moe iskoristiti samo ako joj se pokori. Poslunost prema plugu ili rendeu bila je zaista jedini nain da se ovlada zemljom ili drvetom. Ali, ta formula ne vai za nae tehnike. Onaj ko se slui tim tehnikama ulazi u prostor drugaije nunosti. To vie nije prirodna nunost, koja zapravo vie ne postoji. To je nunost tehnike, koja postaje sve stroija kako prirodna nunost sve vie bledi i iezava. Nju je nemogue izbei ili njome ovladati. Orue nije bilo lano. Ali, tehnika nas tera da prodremo u najskrovitiji prostor lai, dok nam sve vreme pokazuje plemenito lice objektivnog rezultata. U tom najdubljem skrovitu, ovek vie ne moe da prepozna sebe zbog instrumenata kojima se slui. Orue donosi oveku pobedu, ali, ovee, zar ne zna da vie nema pobede koja bi bila tvoja? Pobeda danas pripada oruu. Jedino ono ima mo i odnosi pobedu. oveku ostaje samo lovorov venac, kao Napoleonu III, koji je ostao u Parizu da planira strategiju Krimskog rata i samom sebi dodelio pobedniku krunu. Ali, ta iluzija ne moe trajati jo dugo. ovek je pokoren i vie nema pobede koja bi bila samo njegova. On vie nema pristupa ak ni svojim prividnim trijumma, osim tako to i sam postaje predmet tehnike i plod spajanja oveka i maine. Svi njegovi rauni su falsikovani. Alenova denicija vie ne odgovara niemu u modernom svetu. Dok sam ovo pisao, izostavio sam, naravno, mnoge aspekte naeg sveta. I dalje postoje zanatlije, sitni trgovci, mesari, domaice i mali poljoprivredni proizvoai. Ali oni su jueranja lica, manje ili vie istrajni zaostaci nae prolosti. Na svet ne ine ti nepomini ostaci istorije i zato sam ovde pokuao da razmotrim samo sile u kretanju. Ti ostaci i dalje opstaju u sloenosti modernog sveta, ali oni nemaju budunost i zato nestaju.

94

Zanima nas samo ono to ima budunost. Ali kako to prepoznati? Tako to emo napraviti poreenje izmeu tri nivoa civilizacije, koji danas uporedo postoje: Indije, zapadne Evrope i Sjedinjenih Drava, i razmotriti pravac njihovog istorijskog napredovanja, od jedne do druge to je snano naglaeno razvojem Sovjetskog Saveza, koji je istoriju doveo do kljuanja. U ovoj glavi skicirali smo psihologiju tiranina. Sada moramo izuiti njegovu biologiju: njegov krvotok dravu; digestivni trakt ekonomiju; elijsko tkivo oveka.

95

Glava III: Tehnika i ekonomija


Ima neeg naivnog u elji da se problem ekonomske tehnike obradi na nekoliko strana, a izgleda i potpuno beskorisno jo jednom razmatrati pitanje koje je tako esto prouavano. Ali, kao i u celoj knjizi, nemam nameru da se osvrem iskljuivo na one aspekte problema koji se tradicionalno razmatraju, to jest, na injenice. injenice, brojke i statistika (dobro ili malo poznati) ine pozadinu i osnovu mog istraivanja. Njih je nepotrebno ponavljati. Oni se mogu nai u brojnim knjigama, tako da u nastaviti s lakim metodom koji sam do sada upranjavao. Zaokruivanjem injenica naglasiu njihov znaaj; a na osnovu datih podataka potrudiu se da izvedem nove aspekte i linije sila za nove studije. Moe se postaviti pitanje da li je to ve uinjeno i, prema tome, nepotrebno. Ali, ovo istraivanje pretpostavlja da emo izbei ne samo iskljuivu preokupaciju sirovim injenicama, nego i formalnu logiku. Nijedno od to dvoje ne moe objasniti stvarnost. Sutina je u tome da se sledi neka vrsta unutranje logike stvari i injenica. Beskorisno je govoriti o zakonima. Protivim se stavu, koji je, na primer, zastupljen u Furastjeovim radovima, koji kombinuje elemente na osnovu iste logike, to daje suvie linearne i nehumane rezultate. Takoe se suprotstavljam stavu, karakteristinom za veinu zapadnih intelektualaca, koji, polazei od injenica, smesta negiraju te iste injenice ispovedanjem nade i tvrdnjama o neminovnosti ljudske slobode u emu svakako nema nieg naunog. Taj stav se moe svesti na uverenje da je realnost jednostavno suvie strana da bi joj se pogledalo u oi. Umesto da se rukovode stvarnou, veina istraivaa ovog problema zauzima stav koji je u direktnoj suprotnosti sa svim zbivanjima modernog doba. Taj stav se moe saeti na sledei nain: injenice su elementi igre strpljenja, koja je amorfna i nema vlastiti oblik. Pojedinac je savreno slobodan da delove te igre ureuje po volji i razvija dobrovoljnu, ljudsku ekonomiju. Moj stav je ekstreman, ali verujem da je blii realnosti. Primeujem da injenice imaju svoj oblik i specinu teinu. One ne potuju ni slobodu pojedinca, niti formalnu logiku. U ovom eseju pokuavam da pronaem njihovu specinu konzistenciju i njihove zajednike tendencije, kao i da otkrijem da li u toj zbrci jo ima mesta za oveka; da li on jo ima neki autoritet, usred tih kolosalnih masa u pokretu; da li on moe delovati bilo kakvom silom na statistiku, koja mu klizi iz ruku u oblast apstraktnog i nestvarnog. Moe li on imati ulogu, autoritet i mogunost delovanja na nekoj boljoj osnovi nego to su neutemeljeni izrazi nade ili slepi in nerazumne vere?

I. Najbolji i najgori
Uticaj tehnike na ekonomiju
Razmotrimo na poetku aspekt odnosa tehnike i ekonomije koji je tradicionalno izuavan, posebno kod Marksa. Tehnika (ili, tanije, tehnike) pojavljuje se kao pokretaka sila i osnov ekonomije. Bez nje nema ekonomije. Zato se u ekonomiji moe napraviti razlika izmeu dinamike sile, koja je tehnika invencija, i one statike, to jest, organizacije ekonomije. Marks razlikuje sistem proizvodnje i sistem raspodele: prvi je revolucionaran, drugi nuno konzervativan. Samoobmana je postaviti ekonomiju u osnovu marksistikog sistema. Tehnika je ono od ega zavisi sve ostalo. Ali, razlika koju je napravio Marks mora se revidirati, jer vie nije tano da tehnika igra ulogu samo u proizvodnji. Tehnike su u 96

velikoj meri modikovale i raspodelu. Zaista, nijedna oblast ekonomskog ivota danas nije nezavisna od tehnikog razvoja. Furastjeova je zasluga to je istakao da tehniki razvoj kontrolie ceo savremeni ekonomski razvitak, od proizvodnih operacija do demograje. (Nema sumnje da porast svetskog stanovnitva ima veze s poveanom potronjom.) Furastje je pokazao da tehniki progres dominira ak i apstraktnijim sferama; na primer, mehanizmom cena, evolucijom kapitala, stranom trgovinom, izmetanjem stanovnitva, nezaposlenou i tako dalje. Ta invazija tehnike na sve ekonomske aktivnosti danas izgleda neosporna. Naravno, to pitanje su pokrenuli i drugi ekonomisti pre Furastjea, ako ne u potpunosti, onda makar u izvesnoj meri. U jednom pokuaju da objasni krize, Gotfrid Haberler (Gottfried Haberler) je u knjizi Prosperitet i depresija (Prosperity and Depression) njihovo postojanje pripisao neravnomernosti tehnikog razvoja u razliitim granama ekonomije. Uspeh tehnike dovodi do njenog punog razvoja; tehnika e teiti da dosegne granice svog mogueg razvoja u datoj oblasti. Rezultat toga je, prvo, nejednakost moi u razliitim oblastima ekonomije, to izaziva neravnoteu celog sistema; i drugo, smanjenje elastinosti ekonomskog miljea. Tehniki progres podrazumeva zastoj u jednom ili drugom delu sistema; ekonomija je napeta do krajnosti i gubi svaku mogunost adaptacije, osim, naravno, potpunog sloma. Kriza je, dakle, rezultat injenice da sistem ne moe ekonomski napredovati istim tempom u svim svojim delovima. Anri Guiton (Henri Guitton) se vraa na ovu ideju kada primeuje da su mehanizmi prilagoavanja, koji su bili aktivni tokom XIX veka, nailazili na sve vie prepreka. Taj poremeaj se, po svoj prilici, moe pripisati gubitku strukturalne elastinosti. Struktura koja je podesna za proste, lake mehanizme, da se tako izrazimo (stari svet nije akumulirao toliko pronalazaka kao novi), nije vie prilagoen zahtevima rasta u svetu koji vie nije mlad. U sasvim drugoj oblasti, Don Mejnard Kejns (John Maynard Keynes) je u radu Opta teorija (General Tehory) takoe pokazao da je tehniki progres neizbean faktor u ekonomiji. Ekonomski svet ne moe ostati statian. On mora stalno da se razvija. Tehniki progres je od centralnog znaaja u teoriji investicija. Sve mogunosti delovanja moraju se iskoristiti po svaku cenu. Neophodno je neprestano otkrivati nove mogunosti za investiranje. Naime, kae Kejns, to je vie potroakih dobara ija je proizvodnja unapred obezbeena utoliko je tee nai nove odgovarajue potrebe koje se isto tako moraju predvideti i koje zahtevaju nove investicije. Ono ega se Kejns u stvari plai jeste da nee biti dovoljno novih mogunosti za investiranje. Postoji samo jedan nain da se obezbede neograniene mogunosti. Te mogunosti nemaju nieg zajednikog sa spontanim ljudskim potrebama, ve ukljuuju tehnika otkria i primene, koji stvaraju nove proizvode, za zamenu starih, i koji podstiu potrebu za tim proizvodima. Prema tome, tehniki progres je odluujui faktor u napredovanju investiranja. Dobro je poznata sredinje mesto teorije investiranja u Kejnsovom sistemu. Ako bi u domenu ekonomije dolo do vizantijske faze tehnikog zastoja, to bi znailo ne samo zastoj ekonomskog razvitka, ve i regresiju, to bi dovelo do serije dubokih kriza. U slinom smislu, i oni koji prihvataju i oni koji odbijaju teoriju ekonomske zrelosti pridaju veliki znaaj tehnici. Po toj teoriji, samo neprestani tehniki progres moe da kompenzuje vidljive uzroke depresije u ekonomiji koja je dostigla zrelost. Ti uzroci su pad stope rasta populacije i ogranienost geografske ekspanzije dva faktora koji ukljuuju smanjenje stope investiranja. Tehniki progres moe biti lek za taj problem, ali, po tvorcu ove teorije, i tehnika uestvuje u tom smanjenju, ne apsolutno, ve relativno: tehniki

97

progres se vie ne odvija dovoljno brzo da bi kompenzovao druge faktore. ak ni protivnici ove teorije ne poriu znaaj tehnikog faktora, i to je ono to nas ovde interesuje. Jo jedan element ekonomskog ivota ne sme biti zanemaren: poljoprivredna proizvodnja. I tu je preokret koji donosi tehnika radikalan. Ve smo primetili opasnost po samu zemlju. to se tie benecija i prodora tehnike u poljoprivredu, dovoljno je zainteresovanog itaoca uputiti na Gidionov rad. Ali, moram da naglasim jednu stvar: kao rezultat uticaja tehnike, moderni svet se suoava s nekom vrstom deblokiranja ivota i mentaliteta seljaka. Dugo vremena se seoska tradicija opirala inovaciji, a stari poljoprivredni sistemi su sauvali svoju stabilnost. Danas je tehnika transformacija gotova injenica; seoska revolucija je ili zavrena ili je u tom procesu i to svuda u istom smeru. Pravi opseg napretka te revolucije je od male vanosti; ono to je bitno je prvi korak, koji omoguava prevazilaenje tradicionalnih barijera. Seljak postaje svestan inferiornosti svojih tradicija; uobiajena opravdanja se doekuju s prezirom i svet seljaka od iracionalnog postaje racionalan. Ovde se ponovo sreemo sa idejom da tehnika unitava tradicionalne forme civilizacije i umesto njih uvodi globalno jedinstvo. ta ta deblokada znai za budunost? U godinama koje dolaze, biemo svedoci ubrzavanja tehnikog progresa u seoskom ivotu, ali i nekih ve vidljivih pojava: iseljavanja seljaka, poljoprivredne specijalizacije, krenja uma i rasta poljoprivredne proizvodnje uopte. Ti dogaaji su od izuzetne vanosti, s obzirom na injenicu da e poljoprivredna proizvodnja i dalje ostati osnova ekonomskog ivota, kao i da zemlje koje su najzavisnije od industrije, Velika Britanija i Japan, nisu dostigle tako visok ivotni standard kao Sjedinjene Drave upravo zbog nedostatka obradive zemlje. Ekonomske posledice ovog tipa tehnikog progresa su lako shvatljive. Ovi primeri, proizvoljno izabrani iz razliitih drutvenih oblasti, pokazuju da je uticaj tehnike na ekonomski ivot iri i dublji nego to bi klasini ekonomski prirunici eleli da verujemo. Pored toga, sve to je sadrano u elementarnom zapaanju da napredak proizvodnje tesno zavisi od tehnikog napretka. Sada je opte mesto rei da nova, generalna ekonomska organizacija odgovara nekim novim oblicima proizvodnje. Do te zavisnosti ekonomije od tehnika, a prvenstveno od maina, dolo je na iracionalan nain. Ta meuzavisnost nije nastala delovanjem jasnih i odreenih uzroka. Veblen postavlja pitanje da li maine rasipaju vie materijala i napora nego to ih tede; da li prouzrokuju ozbiljne ekonomske gubitke razvojem koji donose, u pogledu transporta, itd. Isto pitanje postavlja i Bertrand Rasel (Bertrand Russel), a s jo veim naglaskom Gaston Barde (Gaston Bardet), koji ukazuje na ogromno rasipanje ljudskih snaga, vremena, rada i kapitala, zbog drutvenih struktura uslovljenih mainom. To su zaista jednostavna pitanja, ali znaajna. Vidimo, dakle, da uticaj tehnike na ekonomiju ne proizilazi iz neosporne ekonomske superiornosti maine. Vie ne dominiraju ideje i teorije, ve mo proizvodnje. Industrijska revolucija devetnaestog veka je bila direktna posledica tehnikog napretka svog vremena; taj odnos se nije promenio. Marks je nesumnjivo bio u pravu kada je re o periodu od, priblino, 1830. do danas; pokretaka sila celokupnog ekonomskog razvitka zaista je bio tehniki razvoj. Ipak, Marks nije nuno u pravu kada je re o drugim istorijskim periodima. Tehniki progres nije uvek bio osnovni princip. Ve smo dokazali suprotno. Pored toga, to ne znai da su posledice koje Marks izvlai iz svojih tvrdnji tane. Sve to treba da uradimo jeste da konstatujemo da su Marksova zapaanja tana: to vie napredujemo ka novom svetu, utoliko je ekonomski ivot zavisniji od tehnikog razvoja.

98

Ekonomske posledice
Kao to kae an Maral (Jean Marchal), akumulacija maina menja ekonomiju. Znamo da tehnika nije ekvivalentna s mainom, a Maralova tvrdnja je jo tanija kada se tehnika razmatra u mom, optijem smislu. Pored toga, njegova formula, koja je istorijski uglavnom tana, postaje jo tanija s obzirom na ekonomske poremeaje izazvane, na primer, automatizacijom. Pojednostavljeni pogled na automatizovanu ekonomiju obeava udobnost i obilje za sve ljude, zahvaljujui tehnici. Ali, naalost, to nije tako jednostavno. Suoeni smo, zapravo, s fenomenom koji e dovesti do istinske ekonomske mutacije. Nijedan od ekonomskih modaliteta (plate, raspodela, skraivanje radne nedelje, prebacivanje radne snage iz jedne oblasti u drugu, poremeaj ravnotee proizvodnje u razliitim oblastima) ne izgleda reiv u okviru sadanjeg stanja stvari. ak ni socijalistika ekonomska struktura nije prilagoena tome da prihvati masivan efekat automatizacije. To su, iz marksistikog ugla, priznali i sami sovjetski ekonomisti, u svojim istraivanjima efekata automatizacije. Ako se vratimo na Maralovu formulu, moemo se upitati u kom smeru deluje ta transformacija. Ako razmotrimo izvesne karakteristike progresa bitne za ekonomiju, moemo uoiti da se sve one kreu u istom smeru. Prisetimo se da tehnika sredstva postaju sve vea i skuplja. Razmotrimo, na primer, (a) sve brojnije maine neophodne za proizvodnju, koje rade bre, koje se stalno unapreuju i koje su predmet estih zamena zbog neprestanog napretka u pronalazatvu; (b) organizaciju rada, koja podrazumeva sve brojniju i skuplju radnu snagu, a koja, iako neophodna, nije uvek odmah na raspolaganju; (c) tehnike reklamiranja. U svim tim ekonomskim sredstvima treba uoiti istu injenicu investiranje ogromnih suma neproizvodnog kapitala. Kapital u takvim razmerama ne moe vie biti u vlasnitvu jedne osobe, a ekonomska aktivnost je van opsega individualnih moi. Ali, tehniki progres ne moe da opstane bez koncentracije kapitala. Ekonomija zasnovana na individualnim preduzeima nije zamisliva, osim u sluaju velike tehnike regresije. Neophodna koncentracija kapitala dovodi do korporativne ili dravne ekonomije. Koncentracija kompanija odgovara toj koncentraciji kapitala. Ta injenica bi danas teko mogla da se ospori, pogotovo kada se ima u vidu mo tih kompanija. Dva primera iz Sjedinjenih Drava: 1939. godine, 52% ukupnog industrijskog kapitala je dralo 0,1% ukupnog broja kompanija; a 1942. godine 62% svih radnika je bilo zaposleno u 2% amerikih kompanija. Slina koncentracija postoji i u bankarskom sektoru. Od 30000 banaka u Sjedinjenim Dravama 1930, samo 15000 je preostalo 1956. Samo u 1955. bilo je 350 spajanja kompanija. Situacija je postala toliko oigledna da je Upravni odbor Federalnih rezervi preduzeo kampanju protiv te koncentracije. Ta tendencija ka koncentraciji potvruje se svakodnevno, kao to pokazuje ozef Laii (Joseph Lajugie). Ono to je vano jeste prepoznati istinske pokretake motive koji stoje iza toga. Ljudski i socijalni efekti te koncentracije su, ukupno gledano, loi. U velikoj korporaciji radnici su podjarmljeni vie nego ikad i teko da su u poziciji da deluju na jasno ljudski nain. Stvari se esto nameu ak i potroau. Integracija pojedinca u tehniki kompleks je temeljnija nego ikada ranije. S isto ekonomske take gledita, vrednost rezultata je veoma diskutabilna. Na prvi pogled, sa stanovita trine ekonomije, ini se da je koncentracija izuzetno povoljan faktor. Ona podrazumeva, na primer, ukidanje konkurencije i tendenciju rasta cena. Ali, to je jo upeatljivije, koncentracija ne dovodi do rasta prota. U mnogim proizvodnim granama, rast prota stagnira ili se smanjuje kada doe do prelaza s preduzea srednje veliine na veliku korporaciju.

99

ta je onda motiv koji stoji iza koncentracije? Samo tehnika. Brojni elementi tehnike zahtevaju koncentraciju. Mehanika tehnika je zahteva zato to je u ovom trenutku samo veoma velika korporacija u poziciji da iskoristi najnovije pronalaske. Samo velika korporacija moe da primeni normalizaciju, da na protabilan nain reciklira otpadni materijal i pravi nusproizvode. Tehnika primenjena na problem ekasnosti rada zahteva koncentraciju zato to je samo kroz nju mogue primeniti najnovije metode, koje su daleko prevazile tehnike nekadanjih strunjaka za ekasnost i studije vremena (na primer, primena tehnika industrijskih odnosa). Na kraju, ekonomske tehnike zahtevaju kako vertikalnu, tako i horizontalnu koncentraciju, to omoguava stvaranje zaliha po povoljnijim cenama, ubrzani obrt kapitala, redukciju ksnih trokova, obezbeivanje trita i tako dalje. Prema tome, tehniki progres podrazumeva koncentraciju. Ali, ona predstavlja istinsku prednost samo u tehnikom domenu. Tenja ka koncentraciji je tako snana da se deava ak i ako je u suprotnosti sa odlukama drave. U Sjedinjenim Dravama i u Francuskoj drava se esto opirala koncentraciji, ali je na kraju uvek bivala prinuena da kapitulira i da nemono posmatra neeljeni razvoj. To potvruje moj sud o presudnom uticaju tehnike na modernu ekonomiju. Pored toga, tehnika organizacije ini intervenciju drave neizbenom. Neophodnost normalizacije proizvoda danas se vie ne dovodi u pitanje. To je jedan od uslova ekonomskog progresa. Ta normalizacija je zasnovana na tehnikom istraivanju. Ali ovde, kao i svuda u liberalnoj ili poluliberalnoj ekonomiji, tehniki rezultat dolazi u sukob s nekim interesima. U primeni normalizacije ne moe se raunati na dobru volju javnosti. Zato se ona mora podrati na neki drugi nain. A tu podrku moe da obezbedi samo drava. Ishod je formiranje komisije za arbitrau, naoruane javnim punomojem za sprovoenje normalizacije. Tehnika nunost poziva na dravnu intervenciju u organizaciji elektroenergetske mree. Kasnije u razmotriti meuzavisnost mree i isto tehnikih motiva koji podstiu njeno postojanje. Ovde nije u pitanju regulisanje suprotstavljenih interesa, ve potreba za viom organizacijom, koja bi obuhvatala one lokalne, to u ovom sluaju dovodi do obraanja dravi. Tehniki organizam pod imenom kombinat je istog reda. Bilo da je re o TVA ili sovjetskom Kombinatu, potpuno je iluzorno tvrditi kako takvi kombinati predstavljaju autonomne organizme. U stvari, tehnika nunost koja je dovela do njihovog stvaranja dobija snagu i vrednost samo kroz dravnu intervenciju. Nesumnjivo, u trenutku konstituisanja organizacije, ona moe imati izvesnu nezavisnost od drave. Ali, ne smemo zaboraviti ko je njen stvarni roditelj. Niti smemo prevideti injenicu da to roditeljstvo predstavlja temeljnu intervenciju drave u ekonomiji, intervenciju koja uz to nije diktirana teorijom ili voljom za mo, ve oigledno tehnikom. Neophodnost korienja nekih dobara takoe vodi u istom pravcu. Odavno je uoeno da se tehniki napredak ostvaruje bre u oblasti proizvodnje samih sredstava za proizvodnju. Iz te injenice proizilazi neka vrsta hipertroje industrije za proizvodnju maina. Poznati Huverov komitet za eliminaciju rasipanja otkrio je, na primer, da je proizvodnja amerike industrije odee 45% vea nego to je potrebno. Kapacitet industrije obue bio je dvostruko vei od stvarne proizvodnje, a tamparska industrija je imala 100% vie opreme nego to je bilo potrebno. Hiperprodukcija kunih aparata i automobila je dobro poznata injenica. Nita od te prevelike proizvodnje ne bi predstavljalo rasipanje, kada bi se sudilo na osnovu svetskih potreba. Ali, u sadanjoj situaciji, hiperprodukcija stvara neravnoteu u odnosu na prihode, raspodelu, mogunosti potronje i tako dalje. Ne postoji apsolutna potreba da se zaustavi tehniki rast u bilo kojoj oblasti (recimo, u tekoj industriji). Ali, postoji potreba da se nau trita za tu hiperprodukciju. U ovom trenutku, samo je drava u poziciji da odri ritam tehnikog napretka u tom pravcu, to je zaista teko optereenje. 100

Ekonomija intervenie i u politici uzmimo na primer irenje sistemskog planiranja, koje napreduje takorei u talasima. Tu imamo tranziciju s mikroekonomije na makroekonomiju, to bi bilo zanimljivo detaljno prouiti. Ukazau samo na to da primena planiranja na nivou preduzea vodi do primene planiranja u celoj zemlji, u kojem sva preduzea slede slina pravila. Uspostavljanje proizvodnih normi ili plana postaje racionalno i tehniki neophodno kada je metod ve proiren na nivou cele zemlje. Lako bih mogao navesti dodatne primere; na primer, u razvoju nansijskih i bankarskih tehnika. Imajmo na umu da e, recimo, atomska energija, kada bude stavljena u pogon, podrazumevati dravnu kontrolu svih izvora energije. Nezamislivo je da bi pojedinac mogao imati na raspolaganju izvore atomske energije. Nisu doktrinarni, ve tehniki razlozi ti koji ine da je ekonomski ivot danas neodvojiv od drave. To ne znai da e ekonomija nuno postati kolektivistika ili totalitarna. Za sada samo uoimo taj neraskidiv odnos. Taj odnos priznaju mnogi ekonomisti. Da li je on posledica sluaja ili izbora? Ni jednog ni drugog. Niti je posledica dirigovane ekonomije. Kao to pie Rober Mose (Robert Moss): S razvojem dirigovane ekonomije postalo je veoma teko odrediti granicu izmeu politike i ekonomije . . . U stvarnosti, to je nunost koju donosi napredak tehnike. Tehnika igra vanu ulogu u ekonomskom ivotu; ali ona ima isti efekat i na ekonomsku nauku. Uspostavljen je odnos izmeu tehnikog napretka u ekonomskom ivotu i tehnikog napretka u nauci ili metodu. Ta dva faktora konvergiraju i daju isti rezultat. Pre nego to ispitamo tu transformaciju metoda, moramo ukratko podsetiti da je politika ekonomija promenila svoj predmet i gotovo svoju prirodu, to je posledica ogromne akumulacije ekonomskih injenica. Ekonomske injenice su postale brojnije i vee a to nije najmanji efekat tehnike u ekonomskom ivotu. Denicija ekonomske nauke je stoga postajala sve sloenija i sveobuhvatnija. Ne teei da oznaimo sve take te krive, neka budu dovoljne dve denicije koje porede rastojanje izmeu krajnosti. Prva je data 1850, druga 1950. U prvoj deniciji, ekonomska nauka je denisana kao nauka o bogatstvu. Njen predmet je bio prvenstveno sticanje bogatstva i raspolaganje njime. Prema tome, to je bila individualna i privatna stvar. Predmet politike ekonomije je danas zamiljen tako da ga je praktino nemogue obuhvatiti jednom formulom. Kao to pokazuje Maral, postoje problemi zadovoljavanja potreba oveanstva, koordiniranja raspoloivih sredstava za proizvodnju, promene postojeih institucija, ak i transformacije ljudskih potreba. Svi ti problemi moraju biti prouavani ne na nivou individue, nego na nivou drutvene grupe, a mora se uiniti i napor da se razjasne zakoni tih drutvenih grupa. Nema potrebe ii u krajnost i zameniti organizaciju proizvodnje samo organizacijom raspodele, to po svoj prilici ini Rober Mose, kada pie: Od trenutka kada proizvodnja postaje dovoljna, od sutinskog znaaja je raspodela dobara i odmora. Ne idui tako daleko, lako je uvideti, kao to je to uinio Lan (Lange), razliku izmeu nauke o proizvodnji bogatstva i nauke o upravljanju oskudnim dobrima. Ekonomske injenice sve vie pokrivaju sve ljudske aktivnosti. Sve je postalo funkcija i predmet ekonomije, a to je ostvareno zahvaljujui tehnici. Ona je izmenila predmet ekonomije u onoj meri u kojoj je zahtevala potpunu posveenost ljudi ili iznela na svetlost dana sve vei broj merljivih faktora, ili uinila ekonomski ivot bogatijim i sloenijim, ili obuhvatila oveka mreom materijalnih mogunosti koje su postepeno ostvarivane. Ekonomija sada mora uzeti u obzir sve ljudske probleme. Razvoj tehnike je odgovoran za zabrinjavajui fenomen apsorbovanja svih drutvenih aktivnosti od strane ekonomije.

101

II. Tajni put


Ali, postoji i drugi odnos tehnike i ekonomije: stvaranje ekonomske tehnike. Ne samo da je ekonomska nauka promenila svoj predmet i svoju prirodu, nego je proizvela tehniku koja je istovremeno i metod saznanja i metod delovanja. Politika ekonomija se nije odrekla svoje pretenzije da bude normativna. Ona tei ne samo da razume stvarnost, ve i da je izmeni. Ali, istinski odnos ta dve ekonomske tehnike je oigledan. Metod naunog znanja sam od sebe reaguje na ekonomski milje i tei da ga oblikuje; ali ta tehnika nije neutralna. Ona ne deluje tako to samo stoji po strani, spremna da ponudi bilo kakvu sluajnu doktrinu ili ideologiju. Ona se ponaa u skladu sa svojom sopstvenom specinom teinom i usmerenjem. Ona nije puki instrument, ve poseduje svoju sopstvenu silu koja je tera na utvren put, ponekad u suprotnosti s ljudskim eljama. Ekonomisti, koji to po pravilu ne shvataju, ele da oslobode svoju tehniku od njene neutralnosti i da je stave u slubu svojih ciljeva. Oni odbijaju deniciju: Ekonomija je nauka (tehnika!) ekasnih izbora. Ali, kada pokuaju da humanizuju ekonomiju, brzo uviaju da to vodi direktno do potinjavanja ciljeva tehnici. Oni koji postavljaju problem ciljeva i kao svoj cilj predlau humanu ekonomiju, upravo su oni koji dalje razvijaju tehniku i pojaavaju njenu specinu teinu, kao to je to pokazao ak Avantir (Jacques Aventur). Ali, dok moni fenomen maina skree na sebe svu panju i ini jasnim svoj uticaj na ekonomski ivot, putevi ekonomske tehnike su tajni, tako da svi i dalje veruju u njenu nekodljivost i poslunost. Da bi se shvatila priroda ekonomske tehnike, pre svega treba shvatiti razloge njenog nastanka. Jedan od njenih uzroka je tako jednostavan da u ga pomenuti samo usput. To je razvitak nauka uopte. Nauke uopte su, u dvadesetom veku, prole kroz krizu rasta obeleenu nekim metodolokim i tehnikim problemima. Isto tako, ekonomska nauka naputa dogmatske pozicije i deduktivne metode radi uspostavljanja preciznih procedura. To se moda desilo pre nego to su prva, oprezna nauna istraivanja donela jasne rezultate. Mnogi ekonomisti veruju da je zika idealna nauka, koja treba da slui ostalima kao model, i da se ekonomski metod mora pribliiti, kao tip (a ne kao sredstvo), metodu zike. U isto vreme, ekonomisti na neekasnost svog sistema gledaju kao na neku vrstu izazova. Nita nije tako ogolelo tatinu politike ekonomije kao njihove kontradiktorne dijagnoze i terapije za ekonomske krize. Za neke je uzrok krize viak dobara koji se ne moe prodati; za druge, nedovoljna proizvodnja. Za neke je to preterana tednja; za druge njen nedostatak. to se tie predloenih lekova, neki ekonomisti bi poveali popuste, drugi bi ih smanjili. Neki smatraju da se nadnice moraju stabilizovati, dok drugi dokazuju kako ih treba smanjiti. Takve kontradikcije mogu proistei samo iz pogrenog metoda. Ali ekonomisti su ogoreni zbog ironinog stava koji javnost ima prema njima. Jedan od njih je nedavno napisao: Javnost veruje ziarima, ali nema poverenja u ekonomiste. Politiari se ne mogu potpuno osloniti na ono to kau ekonomisti, niti mogu slediti njihove kontradiktorne praktine savete. Sve to je uinilo obaveznim zamenu reima teorija, koje nisu stvarale nita osim miljenja, svojim rigoroznim metodom dranja do injenica. To dranje do injenica je postalo utoliko vanije kako su same injenice postajale sloenije. Tu su se ponovo osetili efekti tehnike. injenice ekonomskog ivota mogle su se razumeti neposredno kada je ekonomski ivot bio relativno jednostavan, kada su ekonomski fenomeni (na primer, krajem osamnaestog veka) pruali sliku koja se, po svojoj veliini i elementima, mogla uporediti s neposrednim iskustvom. Ali, ogroman rast ekonomskog miljea onemoguio je neposredno razumevanje i doveo do nestanka odgovarajuih naina 102

razmiljanja. Svakodnevna logika moe obuhvatiti samo ogranien broj podataka. Prema tome, bilo je neophodno pronai metod koji bi odgovarao poveanoj sloenosti i amplitudi ekonomskih fenomena. Poetkom dvadesetog veka pojavilo se tehniko stanje uma, koje se snano razvilo do sredine veka. To stanje uma odlikuje, pre svega, napor da se napravi striktna podela izmeu onoga to jeste i onoga to bi trebalo biti. Doktrinarni karakter ekonomije je potpuno odbaen. Postojao je samo interes za injenice. Cilj je prosto bio nauno istraivanje i prikupljanje injenica, njihovo stavljanje u meusobni odnos i, ako je mogue, objanjavanje jednih pomou drugih. Politika ekonomija nije vie moralna nauka u tradicionalnom smislu. Ona je postala tehnika i ula u novi etiki okvir, koji u denisati kasnije. To je bio odluujui korak u stvaranju te tehnike. Prisustvo tehnikog stanje uma se jasno uoava i u stvaranju preciznog metoda (koji se sve vie sastoji u primeni matematike na ekonomiju), kao i u preciznom razgraniavanju sfere delovanja. U stvari, da bi tehnika postojala, metod mora biti primenjen na ksirani red fenomena. U prelazu s doktrine na tehniku, centralna ideja je bila razlikovanje izmeu mikroekonomije i makroekonomije, kao u delu Fransoa Perua (Francois Perroux), vodeeg francuskog autora u toj oblasti istraivanja. Tako dolazimo do prelomne take. Mikroekonomija izuava ekonomske fenomene na ljudskom nivou, gde se mogu primeniti relativno humani tradicionalni metodi, gde se potuju individualne odluke, ali gde se tehniki aparat ne moe primeniti u punoj meri, kako u smislu metoda, tako i u smislu delovanja. Sagledavanje injenica na mikroekonomskom nivou ne podrazumeva delovanje ipso facto, to je jedna od glavnih karakterisktika tehnika. ak i ako je mikroekonomsko istraivanje korisno i podesno, ono deluje kao da nema budunost, jer se odnosi na ogranieni svet pojedinca. S druge strane, makroekonomija otvara sve puteve za tehniko istraivanje i primenu. Tehnika primena pretpostavlja, kao to smo ve primetili, merljive veliine, eliminaciju greaka u rasuivanju i amplitude pokreta koji su dovoljno iroki da bi tehnika imala shvatljiv predmet. Upravo to su karakteristike makroekonomskog istraivanja. Nema sumnje da su metodi makroekonomije donekle jo neodreeni i da im se mnogi fenomeni opiru (na primer, naune tehnike primenljive na prihode). Ipak, to je apriorni domen tehnike i moemo biti sigurni da e zbog toga tu skoncentrisati istinski ekasne sile. Takoe smo uvereni da e mikroekonomija, koja je daleko od toga da bude samo jedan od polaznih elementa makroekonomije ili njen komplementarni element, biti apsorbovana. Ona e izgubiti svoj razlog postojanja u onoj meri u kojoj makroekonomija bude razvila sigurnije tehnike. Kreemo se ka drutvu u kojem e poznavanje mikroekonomskih fenomena biti rezultat proste dedukcije saznanja o makroekonomskim fenomenima. Svi tehniari iz tih novih disciplina imaju jednu zajedniku crtu: radost to ine zatvorenu grupu, u kojoj laicima nema pristupa. Re je o nesvesnoj sklonosti, ali koju primeujemo kod mnogih modernih ekonomista, u obliku tajne tehnike, neke vrste ezoterizma, izvesnog prezira prema svemu to ne pripada njenom novom svetu sredstava. Taj mladalaki ponos se uvek javlja kod tehniara kada su uvereni da je njihov novi metod neoboriv i da njihova otkria postaju centar sveta. Autoritet kojim se zaodevaju poprima oblik tajnog vokabulara, koji je nerazumljiv nekom sa strane, ak i kada se koristi, kao to se to esto deava, da bi izrazio najoiglednije injenice. Tehnika uvek stvara neku vrstu tajnog drutva, zatvorenog bratstva onih koji je njome bave. To je novina koju moemo uoiti u ekonomskom miljeu neka vrsta namerne nekomunikativnosti. Sve do sada, svaki iole obrazovan ovek mogao je da prati radove i teorije ekonomista. Da bi ih pratio danas, ovek mora biti i specijalista i tehniar. Sama tehnika je sama po sebi sloena, a neophodnim instrumentima se ne moe baratati bez prethodne obuke. A tu je i 103

kapric mnogih ekonomista da formiraju zatvoreno drutvo. Ta dva faktora se podudaraju i ukazuju na ozbiljnu posledicu iskljuivanja javnosti iz tehnikog ivota. Ipak, teko da bi moglo biti drugaije. Tehnika, kao opti fenomen (to emo videti kada budemo razmatrali politiki milje), uvek proizvodi aristokratiju tehniara, uvara tajne kojoj ne moe pristupiti niko sa strane. Njihove odluke poprimaju izgled proizvoljnih i nerazumljivih dekreta, ak i kada imaju ozbiljnu osnovu. Taj rascep, koji je napredak tehnike nuno doneo sa sobom, ima odluujui znaaj za budunost demokratije. Ekonomski ivot e od sada potpuno izmicati javnoj kontroli, ne svojim sadrajem, ve svojim usmerenjem. Nikakva demokratija nije mogua kada se suoi sa usavrenom ekonomskom tehnikom. Odluke biraa, ak i izabranih predstavnika, suvie su pojednostavljene, nepovezane i tehniki nedopustive. Velika je iluzija verovati kako se demokratska kontrola ili donoenje odluka moe pomiriti sa ekonomskom tehnikom. Elementi neophodni za stvaranje ove tehnike postepeno se oblikuju i uskoro e biti usavreni.

Ekonomske tehnike opservacije


Nemam nameru da detaljno opisujem sva ta sredstva; ovde u se baviti samo njihovim grupnim prikazom. Glavni instrumenti koji su razvijeni su sledei: statistika, raunovodstvene procedure, primena matematike na ekonomiju, metod modela i tehnike istraivanja javnog mnenja. Oigledno je da su ti elementi uzajamno uslovljeni. U osnovi te strukture lei statistika, kao instrument za utvrivanje sirovih ekonomskih injenica. Jedno vreme, statistiki podaci su bili ismevani kao suvie varljivi. Ali, ta faza je prola i dananje poverenje u statistiku u velikoj meri poiva na preciznosti tih podataka. Ta promena je, delom, posledica promene u nainu razmiljanja samih statistiara. Oni su uronjeni u statistiku atmosferu i idu u korak s kvantitativnom i numerikom praksom modernog sveta. Za statistiara, statistika vie nije puka igra; to je sutinska funkcija drutva. To predstavlja promenu ne samo u perspektivi i ozbiljnosti, ve i u osnovnoj poziciji. Dugo vremena statistika je bila posao amatera; danas je to sloena organizacija specijalista. Ona je postala profesija i samim tim se upranjava se mnogo ozbiljnije. Pored toga, statistiari imaju na raspolaganju sve preciznije instrumente. U te instrumente (koji su izmenili i administrativne i statistike tehnike) spadaju i raunske maine, maine s buenim karticama i mikrolm. Ne samo da je udesno poveana brzina operacija, ve i njihova preciznost i dimenzionalnost. Mikrolm omoguava kombinovanje elemenata koji se ranije nisu mogli kombinovati; a uz pomo elektronskog mozga mogu se izvravati operacije koje prevazilaze mogunosti ljudskog mozga. Statistiar je, u materijalnom pogledu, u poziciji da prui ubedljive rezultate. To je jo oiglednije u korienju statistikih podataka. Kao to emo videti, kombinovanje elemenata je od sutinskog znaaja, a ono je, u velikoj meri, postalo izvodljivo zahvaljujui maini. I najzad, element koji poveava profesionalnu ozbiljnost statistiara: njihova odgovornost. U demokratskim zemljama, ona se nalazi u domenu privatnih preduzea; razni organi koji se bave statistikim podacima zapravo prodaju svoja istraivanja velikim korporacijama, koje moraju tano da znaju, na primer, kretanja na tritu. Ako se ispostavi da je informacija netana, statistiar moe biti tuen graanskom sudu, makar u Sjedinjenim Dravama. U zemljama sa autoritarnom vlau, odgovornost je javna stvar; u Sovjetskom Savezu, statistiar koji isporui lanu informaciju smatra se saboterom. 104

Svi ti elementi zajedno ine moderne statistike podatke sve preciznijim. Veliki opseg statistikih operacija i upotrebljenih sredstava uglavnom izmiu nespecijalistima. Samo jedan primer: u Sjedinjenim Dravama postoji pedeset est federalnih agencija, od kojih je svaka specijalizovana za jednu ili vie statistikih kategorija. Sveukupno, objavljuje se dvanaest kategorija statistikih podataka nedeljno. Jedna od njih, kategorija cene, sadri etiri elementa. Druga (bruto cena) sadri 1690 nedeljnih stavki, kombinovanih u 890 serija: to ukazuje na izuzetnu sloenost operacije. Ona mora biti jo sloenija kada se pree na tumaenje. Sav taj rad nije motivisan isto naunim interesovanjem. On je usmeren na akciju. To neprestano istraivanje vie nema za cilj izgradnju ili podravanje neke doktrine ve povezivanje informacije sa akcijom. Da bi se ta veza uspostavila, neophodno je tumaenje, a to je glavni zadatak tehnike discipline koja se zove ekonometrija. Ekonometrija se razlikuje od matematike ekonomije utoliko to je vie teorijska. Njene glavne operacije nad statistikim podacima su dvojake: (1) analiza, koja sadri operacije kao to su uproavanje ili razlaganje statistikih podataka; (2) poreenje, koje se moe primeniti na razliite vrste elemenata. Veliine se mogu porediti postavljanjem takozvanih jednaina regresije, koje izraavaju konstantan odnos izmeu dve veliine ekonomskog domena. Takoe se mogu porediti i varijacije; ovde se uspostavlja indeks korelacije, po kojem dva ekonomska fenomena variraju u direktnoj ili obrnutoj srazmeri, ali istom brzinom. Unutar istog domena, ekonometrista pokuava da uspostavi odreene odnose: nijedna injenica ekonomskog domena se ne moe smatrati posledicom sluaja; a poto se ne moe zadovoljiti jednostavnim beleenjem i davanjem korelacione formule, ekonometrista ide dalje i uspostavlja uzrono-posledinu vezu izmeu dva fenomena, to je procedura koja vodi u budunost. Donedavno, ekonomisti su radili samo na osnovu konkretnih podataka. Ali, u cilju delovanja, oni moraju da prave predvianja. Mora se istai razlika izmeu predvianja na osnovu sistema kovarijacija i uzrono-posledinih objanjenja fenomena. Tu ekonomista naputa isto tehniki domen. Jednaina vie ne daje reenje; nuna je izvesna subjektivnost, lini sud. Naravno, taj element je prisutan i u drugim operacijama, ali u manjoj meri. Ekonomska tehnika je preuzela razna druga sredstva; na primer, stohastiku, primenu rauna verovatnoe na ekonomske fenomene. Ta tehnika je izuzetno teka za upotrebu. Ona se ne bavi grubim podacima, ve onim statistikim i ekonometrijskim (na primer, koecijentima elastinosti), kao i podacima koje objavljuju instituti za istraivanje javnog mnenja. U vezi sa ovim treim elementom, oigledno je da ekonomski fenomeni nisu mehaniki, jer ulogu igra i miljenje. Na veoma pojednostavljen nain, moe se rei da stohastika tei da uspostavi zakon verovatnoe ili uestalosti datog dogaaja, polazei od veoma velikog broja zapaanja. Prema tome, stohastika predstavlja instrument predvianja koji ukazuje na pravac najverovatnijeg razvoja situacije. Stohastiki raun je ogranien samo prirodom ekonomskog i socijalnog miljea. Na primer, ako je dati zakon taan, javnost koja je o njemu obavetena sklona je da reaguje na suprotan nain; ali, ponekad reaguje tako to se povinuje tom zakonu. Prema tome, in predvianja je u nekom smislu samofalsikujui. Ali, kada tako reaguje, javnost pada pod uticaj novog predvianja, koje je potpuno odredljivo. Ekonomista moe da utvrdi zakone verovatnoe za sve devijacije javnog mnenja. Meutim, mora se pretpostaviti da se ostaje u okvirima racionalnog ponaanja. Sistem bolje funkcionie kada ima posla s ljudima koji su vie integrisani u masu, ija je svest delimino paralizovana, koji se voljno predaju statistikom posmatranju i sistematizaciji. Rezultati dobijeni na osnovu ove tehnike su impresivni, iako sama tehnika jo nije potpuno razvijena. 105

Mnogo klasiniji i potpuno drugaijeg reda je ceo kompleks raunovodstvenih tehnika. Te tehnike su znatno modikovane i vie ne pripadaju samo domenu preduzea nego ekonomije uopte. Raunovoa vie nije samo slubenik koji registruje kretanja fondova preduzea. Prema Litfalinom (Lutfalla) izvetaju iz 1948, objavljenom u publikaciji Ekonomski savet (Conseil conomique), raunovoa je postao pravi inenjer prota. Njegova aktivnost ne obuhvata samo novac ve i sve elemente proizvodnje. On je okrenut kako prolosti, tako i budunosti. Poto proizvodne operacije postaju sve sloenije, utoliko je neophodnije preduzeti adekvatne mere predostronosti i predvianja. Moderni industrijski procesi ne mogu se lako pokrenuti. Oni zahtevaju previe kapitala i rada, ali i socijalnih i politikih modikacija. Detaljno predvianje je neophodno. Sa ovim pitanjem emo se ponovo sresti kada budemo razmatrali planiranje, ali ovde treba skrenuti panju na takozvane input-output tehnike, na koje je ukazao Leontijev (Leontie). One predstavljaju metod projektovan da na precizan, numeriki nain uspostavi veze izmeu svih sektora proizvodnih tehnika. One za svaki sektor odreuju ta je od koga kupljeno i ta je prodato drugima. Taj metod omoguava da se detaljno odredi koje su sirovine, instrumenti, alati i maine potrebni da bi se napravio neki proizvod. Pod sadanjim uslovima, veliine se vie ne mogu odreivati priblino, niti se moe zadovoljiti ovladavanjem samo nekim kljunim pitanjima. ak i za najobiniju robu mora se uzeti u obzir dve ili tri stotine osnovnih elemenata. Moraju se utvrditi tane koliine, teine i vremena. Neophodna izraunavanja mogu se obaviti samo uz pomo raunskih maina. Zahvaljujui tom metodu, poznata i banalna formula da je sve uzajamno zavisno postaje neumoljiva stvarnost. Ali, tehniki elementi su ti koji su uzajamno zavisni, meusobno spojeni zajednikom nunou i izraeni nekim novim tehnikama. Ono to vai za raunovou u privatnom sektoru jo vie vai za dravnog raunovou, koji radi na nacionalnom nivou. Izmeu njih postoje neke razlike, utoliko to preduzee ima za cilj privatni prot. Posledica takve motivacije je da se privatni raunovoa mora prilagoditi pravilima kapitalistikog upravljanja. Dravni raunovoa (koji postaje raunovoa od inicijative) sastavlja bilanse i budue potencijalne prihode za sloeni organizam, ije su reakcije spore i pokazuju velike amplitude, u poreenju sa izvornim ekonomskim impulsima. Ako se javno preduzee na bilo koji nain ponaa kao kapitalistiko, njegova interna dinamika se pokorava odreenim zakonima. Zadatak raunovoe je da otkrije te zakone. Efekti te nove ekonomske tehnike za raunanje prihoda, koja povezuje ekonomske posledice s njihovim uzrocima, lako se mogu videti u oblastima kao to su proizvodnja alkohola, graevinarstvo, saobraaj i tako dalje. Jasno je da se taj proraun potencijalnog prihoda ne oslanja samo na novac, ve i na ljudski kapital. Francuska jo nema centralni raunovodstveni centar koji bi potpuno iskoristio ovu tehniku i uspostavio mere za socijalne potrebe, sredstva za proizvodnju, kretanje kapitala, nacionalni dohodak, demografske promene, itd. Ako se vratimo na metode iste ekonomske tehnike, nailazimo na metod modela. Izuzetno je teko eksperimentisati u ekonomskoj oblasti. Ali, eksperimentisanje je od sutinskog znaaja u svim naukama, a posebno u tehnici. Kao to kae Vensan, model je pojednostavljena, ali kompletna predstava ekonomskog razvitka drutva u njegovom numerikom vidu; na primer, nacije u datom periodu. Model je reprodukcija u minijaturi nekog ekonomskog skupa, u obliku matematikih jednaina. Oigledno je nemogue smestiti sve ekonomske fenomene u neki model; neophodno je napraviti izbor. Prema tome, prvi korak je izbor konstanti i promenljivih koje e biti unete u model, zasnovan na nekoj teoretskoj odluci. Taj teoretski izbor, meutim, nije proizvoljan. On je voen izvesnim principima, naroito potrebom da se zapaanje povee s akcijom. Kada se 106

jednom izaberu konstante i promenljive sistema (a njih moe biti mnogo), uspostavljaju se odnosi izmeu njih. Neki od tih odnosa su oigledni, u smislu da su isto kvantitativni; drugi su manje stabilni i subjektivniji i mora ih postaviti sam ekonomski tehniar. Re je o empirijskim relacijama, koje eksperiment verikuje ili dokazuje njihovu netanost. Na kraju, skup tih relacija mora biti stavljen u formu jednaina unoenjem vremenskog faktora. Na taj nain, reavanjem jednaina mogue je prouavati evoluciju sistema i njegov opseg. To olakava izuavanje evolucije nekih mehanizama koje odreuje socijalna grupa, ili stepena neke spoljne intervencije na ekonomski sistem, ili uticaja i znaaja svakog elementa skupa u odnosu na celinu. Modeli mogu biti isto teorijski ili istorijski, kao kada podaci proistiu iz statistike (u tom sluaju, moraju biti testirani u odnosu na stvarnu evoluciju drutva). Ili mogu biti prediktivni, kao kada se pokua da se predvidi budunost. Ovi prediktivni modeli su predmet velikog interesovanja u studijama ekonomskih kompleksa. Poslednja od tih novih ekonomskih tehnika, koju elim da opiem u ovom kratkom pregledu, jeste analiza javnog mnenja. Svi su uli za Galupov institut, koji ima ogranke u skoro svim zemljama. Koriste se razni sistemi (sondiranje, uzorkovanje, ankete) za periodino odreivanje oseanja date klase ili kategorije stanovnitva, o bilo kojem znaajnom pitanju. Naravno, postoji jak skepticizam povodom tih metoda. Niko ne veruje da misli i radi isto kao i njegov sused. Nikome nije simpatina ideja da je puki broj u nekoj listi ili nizu; i to podsvesno odbijanje stvara skepticizam. Ipak, rezultati takvih ispitivanja se moraju smatrati validnim, uprkos prividnim (ali lako objanjivim) nedostacima od kojih pate, kao, na primer, u poznatom sluaju amerikih predsednikih izbora 1948. godine. 1 Rezultati odraavaju razliite fenomene: drutvena strujanja, etike sklonosti i politika miljenja, kojima se ovde neemo baviti. Ali, drugi rezultati odraavaju ekonomska kretanja: miljenja koja se tiu cena i nadnica, komercijalnih izbora, hitnih ekonomskih potreba (u stepenu u kojem su merljive) i tako dalje. Ukratko, sve ono to je u prirodi miljenja, a to dobar posmatra ili izvestilac moe da uoi, od sada e biti izmereno numeriki i nauno praeno kroz sve stadijume svog razvoja. Taj metod predstavlja veliku revoluciju; on omoguava integraciju miljenja u tehniki svet uopte, a posebno u ekonomsku tehniku. Taj sistem unosi u statistiki domen merenje stvari koje su do tada bile nemerljive. On sprovodi razdvajanje izmeu onoga to je merljivo i onoga to nije. Sve ono to ne moe biti izraeno numeriki, mora se eliminisati iz skupa, bilo zato to izmie proraunu, bilo zato to je kvantitativno zanemarljivo. Prema tome, tu se sreemo sa procedurom za eliminaciju devijantnih miljenja, to je sutinsko za razumevanje razvoje ove tehnike. Eliminacija ne potie od same tehnike. Ali, istraivai koji koriste njene rezultate dolaze do nje po nunosti. Nijedna aktivnost ne moe obuhvatiti stvarnosti u svoj njenoj sloenosti, ve samo u granicama metode. Zato na ovu proceduru eliminacije nailazimo svaki put kada se rezultati istraivanja javnog mnenja koriste u politikoj ekonomiji. Ekonomista je tako snabdeven arsenalom tehnikih sredstava koji mu omoguava da opaa, a ponekad i da detaljno predvidi ekonomsku realnost. Iz toga sledi neizbeno pitanje: da li e te tehnike ostati jednostavne tehnike opservacije, odnosno istog znanja? Smatramo da njihovi tvorci nemaju skrivene namere. Sredstva su tu prosto zato da bi bila od pomoi ekonomskoj nauci. Ali, da li e se drati tih motiva? Razmotrimo poziciju ekonomiste onako kako je opisuje Nef. Ekonomista, manje ili vie pogoen oseanjem kompleksa inferiornosti u odnosu na javnost, koji naputa nadu da e uticati na politiku
1

Ameriki predsedniki izbori 1948. smatraju se najveim izbornim iznenaenjem u amerikoj istoriji. Sva predvianja (ukljuujui i ispitivanja javnog mnenja) ukazivala su na pobedu republikanca Tomasa Djuija (Thomas E. Dewey), ali na izborima je pobedio tadanji predsednik Hari Truman (Harry S. Truman). (Prim. prev.)

107

objektivnim promiljanjem, trai utoite tako to postaje ekspert i savetnik za pitanja tehnologije ili praktine politike. Ekonomisti gaje nadu da mogu uticati na stvarnost. Tehnika znanja, koju ekonomista sada stie, dozvoljava mu da, kroz dravu, ostvaruje taj uticaj. To primeujemo u svim zemljama, bez obzira na njihov tip ekonomije ili oblik vladavine. O tome se obino govori kao o vladavini eksperata, ali to je u sutini vladavina tehniara. Ekonomisti danas raspolau nainima da budu tehniari blizu uporita dravne moi. Ali, ak i bez elje da razmatramo ovu tendenciju, znamo da ta sredstva opservacije stvarnosti nee ostati inertna. Kao i sve tehnike, ona poseduju specinu teinu i smer. Razlozi su veoma jednostavni. Organizacija za utvrivanje statistikih podataka je izuzetno skupa i ne moe nastaviti s radom ako ne stvara prot. Jedan nain za stvaranje prota je prodavanje statistikih proizvoda kapitalistikoj klijenteli, koja e ih koristiti da usmeri svoje poslove odreenim kanalima. Statistiki biro tada postaje savetodavni organ. Ali, korienje statistikih podataka u poluliberalnoj kapitalistikoj ekonomiji je ogranieno i ne moe se razviti do pune ekasnosti. Ta nesposobnost kapitalizma da koristi tehnike na pravi nain neprestano se ponavlja. Mamford kae: Jedan od najagrantnijih nedostataka kapitalizma jeste to to nije znao kako da iskoristi postojee laboratorije, na primer Biro za standarde, da bi odredio norme od kojih bi korist imali svi potroai. Tehnoloko drutvo tei da odredi kretanja makroekonomije; ipak, iznenaujue je uoiti da ta jednom uspostavljena statistika, ima tendenciju da se vrati na nivo mikroekonomije i individualnih odluka, i da nalazi primenu samo na tom nivou. To je oigledno nedovoljno; ekonomisti su u poziciji da zahtevaju neto bolje od klijentele koja, u svakom sluaju, retko prua priliku da pokrije sopstvene trokove. Zato se moraju okrenuti dravi. Njihov rad nansiraju neke polujavne korporacije, ali jasno je da drava trai neto za svoj novac. Ako drava plaa statistiko istraivanje, ona mora dobiti neto zauzvrat: pomo u upravljanju nacionalnim poslovima. Drava zahteva od ekonomiste da, na osnovu statistike, traga za metodama intervencije, bilo direktno, bilo suptilnim metodama kao to su one koje je podravao Don Mejnard Kejns. Kada velika privatna korporacija ili drava trai od ekonomiste metod kojim e uticati na stvarni svet, oni se obraaju neunitivoj enji samog ekonomiste, koja je bila izvor usavravanja tih naunih sredstava. Pretpostavimo da smo akumulirali ogromne koliine injenica, da smo obuhvatili celokupnu stvarnost i da posedujemo sredstva da pratimo mehanizam ekonomskih fenomena, ak i da ih u izvesnoj meri predviamo. Da li je mogue da ta akumulirana sila ne slui nikakvoj svrsi? Izvetaj Amerikog biroa za statistiku rada iz 1952. godine jasno pokazuje da taj skup sredstava neizbeno dovodi do planiranja. Priznajemo da ne moemo pratiti Klozonovo (Closon) razmiljanje po kojem rezultati Comptabilit Nationale (nacionalnog rauna 2) nisu pretnja slobodi, zato to se oni zapravo ne primenjuju. Kada se ekonomski trendovi prepoznaju i svedu na numeriku formu, da li e biti tolerisano nepreduzimanje mera, ako se jasno uoe katastrofalne posledice ovakve ili onakve odluke? Na skromnijem, ali ipak znaajnom planu, kakav smisao ima detaljan obraun svih potreba lakomislenog radnika (ukljuujui broj opruga u njegovom dueku i broj brijaa koje godinje koristi), napravljen s ciljem da se utvrdi minimalna nadnica, ako on svoj novac moe da potroi i nasumice? Puko predvianje bi oigledno bilo besmisleno. Iracionalnost spreava pojedinca da ivi od sume od koje bi mogao da ivi po proraunima. On bi umro

Nacionalni raun: prua potpun i konzistentan konceptualni okvir za merenje ekonomske aktivnosti nacije. On predstavlja aktivnosti proizvodnje, dohotka i potronje ekonomskih inilaca (korporacija, vlade, domainstava) u jednoj ekonomiji, ukljuujui i odnose s ekonomijama drugih zemalja, kao i njihovo bogatstvo. (Prim. prev.)

108

od gladi kada bi iveo od minimalne nadnice, osim ako ga autoritarno obrazovanje ne navede da se prilagodi. Dopustimo da je za ekonomistu to samo iskuenje. Ali, bila bi potrebna natoveanska snaga da se tom iskuenju odoli kada u nekom trenutku akcija postane mogua; utoliko pre to su opisane informacione tehnike tesno povezane s tehnikama akcije, isto kao i s tehnikama za odreivanje normi ili za izradu raunovodstvenih planova. Donekle proizvoljno, pravili smo razliku izmeu znanja i akcije da bismo na najobjektivniji mogui nain predstavili normalni razvoj ekonomije pokrenut stvaranjem tih tehnika. ak i kada su iskljuivo u slubi znanja, jasno je da te tehnike zavravaju intervencijom na brojne naine. Ekonometrija se moe razumeti samo ako se zavrava svojim normalnim ciljem, uspostavljanjem ekonomskog planiranja. Bez toga, ekonomija je neekasna, a ekasnost je sutinski zakon tehnike. Poput konja dranog na uzdi, ali nestrpljivog da krene u galop, ekonomske tehnike, u stvarnosti koju su spoznale, ekaju na signal da interveniu sveobuhvatnije nego ikada ranije.

Ekonomske tehnike akcije


U isto vreme kada je ekonomista stvorio tehniku spoznaje, stvorio je i tehniku delovanja. Budi se jedan novi svet, dolazi do odreene ekonomske mutacije. Od tih tehnika intervencije, razmotriemo samo dve: plan i norme. Uspostavljanje normi od strane ekonomista postalo je neophodno, kae nam Diterlan (Dieterlen), jednostavno zato da bi se pratio i razumeo ekonomski razvoj. (Dobar primer prelaza s tehnika spoznaje na tehnike akcije.) Nije dovoljno samo pratiti tok statistikih podataka. Potrebno je unapred izgraditi sistem normi progresije elemenata datog ekonomskog sistema, koji e nam u svakom trenutku omoguiti da procenimo odstupanje datog elementa sistema od norme. ak i u nedirigovanoj ekonomiji, mogue je odrediti: (a) izvestan odnos izmeu razliitih ekonomskih komponenti; (b) normalnu tendenciju razvitka svakog od tih elemenata i, sledstveno tome, (c) normalan razvoj njihovog odnosa. Kada se uspostavi takva ema, moe se rei da li se neki od tih elemenata razvija suvie brzo ili suvie sporo, to je injenica koja, po Diterlanu, treba da poslui za otkrivanje uzroka ekonomske krize. Ali, ako na taj nain uspostavimo odreene norme progresije, suoavamo se s dve injenice. Prva je nunost intervencije: kada je norma jednom postavljena i kada je uoena injenica koja od nje odstupa, bila bi ludost dopustiti da se razvije opasan, abnormalan fenomen. Druga injenica je mogunost proirivanja takvog uspostavljanja normi. Zato bi istraivanje bilo ogranieno na dati sistem? Kada proraun normi jednom postane mogu, on treba da se proiri na celu ekonomiju. Ta zakonomerna tendencija nee delovati samo u oblasti organizacije rada. Biro za standardizaciju ili sluba za industrijsku analizu nisu vie ogranieni na koordinaciju, recimo, zarada i naune organizacije rada. Te operacije nadilaze nivo privatnog preduzea i doseu nivo opteg. One harmonizuju komplementarne aktivnosti ireg ekonomskog sektora. Tako smo se nali potpuno obuhvaeni tehnikom intervencije; prelaz s jednog na drugo bio je neprimetan. Ako se izraz norma uzme u svom preciznom znaenju, oigledno je da nas primena sistema normi orijentie u jednom smeru. U kapitalizmu su norme osnova za planiranje u preduzeu, ali tempo proizvodnje je i dalje funkcija trinih uslova. U planskoj ekonomiji, norme su osnova za sve ekonomske proraune. One odreuju koliine koje e biti proizvedene i mere stepen do kojeg je plan realizovan na tritu (Fedotov). Tehnika normalizacije moe imati pun opseg samo u planskoj ekonomiji. Ona tei, srazmerno svom stepenu 109

razvoja, da nametne plansku ekonomiju, prosto zato to tei da pree s privatnog planiranja i atomizirane ekonomije na globalnu ekonomiju i opte planiranje (to je osnovni preduslov njene primene). Globalna ekonomija je preciznija u onom stepenu u kojem su oba ta aspekta planiranja predmet zakona i kontrole maine, na ta ukazuje Mas. Sve to je vie tendencija nego svren in. im pone da se primenjuje industrijska normalizacija, ona neizbeno nastoji da obezvredi starije ekonomske tipove i starije oblike industrijske organizacije. Norme se meusobno podrazumevaju i pretpostavljaju odreenu sinhronizaciju. Gotovo je nemogue zamisliti lokalizovane norme. Ako se postavi pitanje koja sila stoji iza te tendencije, ponovo moramo odgovoriti: ekasnost. Logika normi bila je oigledna u Britaniji 1940. u primeni Nacionalnog istraivakog projekta (National Research Project). Istraivanje o proizvodnoj meri i njenim praktinim posledicama rairilo se kao naftna mrlja i celu industriju dovelo u red. Ono je bilo slavljeno kao politika ekonomija koja stupa u akciju. Ta lanana reakcija je u ovom trenutku takoe samo tendencija. Tvrdi se da e je suprotstavljeni faktori, ekonomski i ljudski, spreiti da se ostvari. Ali, ti drugi faktori nisu tehniki. Tu se nadmeu divergentne sile, s jedne strane tehnike, a s druge netehnike. A u naem drutvu tehniki faktor mora prevladati sve ostale. Prema tome, verujem da e se i u ovoj oblasti logika normi nametnuti svuda. A ako u mojoj analizi tog razvoja izgleda da sam izolovao tehniki faktor, to nije zato to sam odluio da zanemarim druge faktore ili zato to nisam uspeo da ih prepoznam. Ali, kako sam ve pokazao, tehniki faktor je u ovom trenutku presudan. Pored toga, veina drugih razvojnih faktora je dobro poznata i gotovo svuda izuavana, dok tehniki faktor ostaje, generalno govorei, u senci. im postanu bitne zbog svoje oigledne korisnosti, norme deluju kao da su komplementarne planovima. Nema boljeg sredstva za njihovo koordiniranje ili za postizanje njihove pune ekasnosti od integrisanja u plan. To je ono to podrazumevam pod logikom normi. Druga tehnika intervencije koja je nedavno postala znaajna (i koju u samo spomenuti) jeste takozvano operaciono istraivanje. Njegove osnovne karakteristike, ciljevi i znaenje su identini kao kod normi. Ali, problem koji se ovde postavlja je problem odluke. Norme i operaciono istraivanje danas predstavljaju dva sredstva pomou kojih se plan sprovodi u delo. Planiranje predstavlja drugi vid ekonomske tehnike intervencije. Svako ima neku priblinu ideju o tome ta znai planiranje: drava odluuje o svemu i sve regulie unapred. Moramo analizirati makar karakteristike procesa planiranja, ako ne i sve njegove detalje. Ekonomsko planiranje je jedna varijacija tehnike, a ne forma ili sistem ili ekonomska teorija. Nijedna ekonomija, bilo koje vrste, nije nastala planiranjem. Obino mislimo suprotno, jer nam se ruska avantura uvek prikazivala u tom ruhu. Postojala je elja da se izgradi ekonomija kolektivnog tipa i da bi se u tome uspelo, napravljen je plan. Ali, ruski plan je poprimio svoje sopstveno znaenje nezavisno od svih teoretskih ideja. U stvarnosti, plan je tehnika i ipso facto ravnoduan prema doktrinama i miljenjima; najmanje od svega bavi se principima akcije. U Nemakoj niko nije imao sasvim jasnu ideju o obliku ekonomije koji bi trebalo usvojiti, ali planiranje je prihvaeno kao ekasno sredstvo. U nae vreme, jo vie vai da se u svim zemljama planovi razvijaju bez ikakve osnove u nekoj ekonomskoj doktrini. To je, u nekom smislu, veoma umirujue. Ljudi neprestano govore: Ako ostanemo verni svojoj staroj doktrini, a plan samo instrument, ostaemo ono to jesmo. Ako je planiranje ponekad funkcionisalo kao socijalistiki instrument, to je bilo samo zato to je bilo u slubi socijalistike doktrine. To je iluzorna uteha. Ali, makar poiva na istini da

110

planiranje nije povezano ni s jednom posebnom doktrinom. Meutim, bio to sistem ili ne, on moda podrazumeva neki odreeni oblik ekonomije. Drugo zapaanje nas navodi da naglasimo znaaj naina i sredstava u izradi plana. Plan nije samo skup komandi ili neka opta orijentacija. Plan ima dva fokusa. Tu je izbor ciljeva, smer koji treba dati ekonomskom sistemu u celini. Prisutno je i najkonkretnije mogue predvianje sredstava potrebnih da se postignu ti ciljevi. Ekonomski izbor ciljeva i odreivanje odgovarajuih sredstava to je plan. Ali, taj izbor i ta sredstva razraeni su na najracionalniji mogui nain i ceo kompleks tehnika primene omoguava korisniku da izbegne proizvoljnost. to se tie tehnika za izradu plana, upuujemo itaoca na radove arla Betelhajma (Charles Bettelheim). Razmotrimo sada jednu veliku tekou, koja je vaan predmet rasprava u modernom planiranju: problem cene i zarade. Plan je do sada uglavnom bio vezan za realne cene i zarade. Ako i nije bilo uistinu zasnovano na tritu, planiranje je makar bilo vremenski i prostorno ksirano za trine cene i zarade. Ali, takva situacija nije mogla dugo da potraje. Namera treeg sovjetskog plana bila je upravo da ksira cene i zarade na isto apstraktan, ali ne i proizvoljan nain, pomou ekonometrijskih metoda, nezavisno od zakona trita. Na osnovu raznih manipulacija sa zaradama koje su se desile 1949. i opoziva Voznesenskog, izgleda da taj pokuaj nije bio uspean. Ipak, u tome moramo videti jedini logian nain na koji se planiranje tada moglo izvoditi. A taj pristup moe lako biti eliminisan novim poboljanjima u ekonomskoj tehnici. Time bi se mogle odbaciti primedbe Fransoa Perua, za koga je plan bio lien svake ekonomske racionalnosti. Plan se izvrava u skladu s dva nepromenljiva principa: ekasnou i drutvenim potrebama. Plan pre svega odgovara na konstantnu tenju za najekasnijom upotrebom mehanikih sredstava, prirodnih bogatstava i raspoloivih sila. Problem je organizovati, koordinirati i normalizovati te elemente na takav nain da svaki instrument prui svoj maksimum. Planiranje je bilo kritikovano na svim frontovima, od lozofskog do ekonomskog. Ali, do sada niko nije doveo u pitanje sutinsku ekasnost planiranja, osim na poetku. Te kritike su imale dva izvora: nezgrapnost planera i neznanje kritiara. Ali, sada su svi ubeeni kako je taj mehanizam ekasan osim ako se izuzmu neki blefovi koji i danas prate eksperimente u planiranju. to se tehnike tie, sud je zasnovan iskljuivo na ekasnosti, a planiranje, s tog stanovita, deluje potpuno opravdano. Drugi od dva glavna kriterijuma planiranja je zadovoljavanje drutvenih potreba. Poetna tekoa je odrediti ta su tano te potrebe u datom trenutku. Kako uspostaviti ravnoteu izmeu drutvenih potreba i proizvodnje? Teoretski, to su nereiva pitanja (namerno kaem teoretski). Predloena sredstva (istraivanja javnog mnenja, kartice za snabdevanje, obavezno apsorbovanje od strane kupca svega to je proizvedeno) pokazuju da je pitanje, onako kako se obino postavlja, apstraktno. Ako neko kae, U planiranju vlast ima potroa, on gradi apstrakciju na osnovu injenice da plan, koji je drutveni fenomen, odgovara na drutvenu, a ne na individualnu potrebu. U isto vreme, on misli na apstraktnog oveka (na neku vrstu ksirane slike oveka), to postavljeno pitanje takoe ini nedelotvornim. Drutveni ovek koga plan zamilja jeste ovek koji je sve vie integrisan u moderno tehniko drutvo. Njegove potrebe su sve vie kolektivizirane, ali ne direktnim pritiskom, ve reklamama, standardizacijom dobara, intelektualnom uniformnou i tako dalje. Dobro je poznato da standardizaciji proizvodnje odgovara standardizacija ukusa, koja drutvenom ivotu daje njegov kolektivni karakter. Pored toga, masovna potronja spontano odgovara masovnoj proizvodnji. Za represivnim merama nema potrebe, jer se prilagoavanje javnosti deava samo od sebe. Prosean ovek postaje norma u najliberalnijem sistemu na svetu zato to se na tritu nude samo proizvodi potrebni prosenom oveku. U stvari, problem razumevanja 111

drutvenih potreba se komplikuje samo ako je tehnika planiranja odvojena od svih ostalih tehnika. Te druge tehnike spontano navode ljude da osete kako odreene drutvene potrebe odgovaraju odreenim podacima. Kada se plan ponovo ubaci u svoj pravi okvir, oigledno je da nema razloga za nametanje drutvenih potreba. One su pripremljene unapred, tako da je plan u situaciji da im tano odgovara, posle manje ili vie tekog perioda prilagoavanja. Cela evolucija ljudskih potreba, u njihovom sociologizmu, tei planu. Skoro da vie ne postoji potreba za pritiskom na te potrebe. One su ve ono to bi trebalo da budu, pod uslovom da otpadnike prepustimo njihovoj bednoj sudbini, to je procedura koja je, u svakom sluaju, ishodite svih tehnika. Kada je re o dominiranju svetom, ne mogu se uzimati u obzir kirgiski ovari ili Bantu lovci, koji odbijaju da prihvate zakone nadmonih sila. Planiranje ne pretenduje da proizvede trenutni odgovor na sve drutvene potrebe. Kao to sam rekao, postoji izbor. To je izbor koji neke osobe moe uiniti nesrenim, ali ne i bez nade, zato to je plan ukljuen u dinamiko shvatanje ekonomije. Ravnotea izmeu proizvodnje i potronje nije statina, niti u ovom trenutku postoji. Do nje e doi i ona e se neprestano obnavljati. Izbor napravljen u datom trenutku, postavlja se u optu perspektivu koja taj izbor ini relativnim i u isto vreme podreenim predvidljivom razvoju koji sledi. Prema tome, neophodno je razmotriti i budunost realizacije i mehanizam uniformizacije potreba (koji sam ve pomenuo). To dovodi do toga da se dve linije razvoja neprestano spajaju. To je jedan od elementa dijalektikog sagledavanja ekonomije, koje je danas jedino dopustivo. Za vreme realizacije plana simultano se sprovodi neprestana readaptacija sredstava i ciljeva, ime se postie vee jedinstvo celine, ako ne i vea izvesnost realizacije. Konano, u vezi sa samim planom, mislim da je vano naglasiti potrebu za ekasnim korienjem radne snage. ini se da je puna zaposlenost unutranja nunost plana, a ne samo trenutna okolnost. arl Betelhajm je pokazao da bez pune zaposlenosti nije mogue zadovoljenje sveukupnosti drutvenih potreba. U vezi s tim, zarade menjaju svoj karakter i postaju deo drutvenog proizvoda. Prema tome, plan treba da obezbedi i punu zaposlenost i raspodelu radne snage u skladu sa zahtevima proizvodnog plana. Postaje neophodno proiriti plan na ukupnu radnu snagu. Bez toga mehanizam ne moe da funkcionie. A to onda otvara pitanje mesta, ogranienja i karakteristika planiranja. Ne treba podlei detinjastom entuzijazmu koji smatra da je planiranje panacea, neki lek s viestrukim dejstvom, poput penicilina. Ali, plan se mora postaviti u drugaiju perspektivu. Kakvi god da su lekovi ili predloene reforme za razreavanje nepravdi i nesklada u modernoj ekonomiji, sve se deava posredstvom plana. Plan, sam po sebi, nije reenje. Ali, on je neizbeni instrument svih reenja. ak i ako se poe od Knuta Viksela (Knut Wicksell) ili Dona Mejnarda Kejnsa, neprestano e se nailaziti na nunost planiranja. U Mamfordovim predlozima za oslobaanje oveka iz okova tehnike postoji zanimljiv projekat ekonomskog regionalizma na svetskom nivou. Ali, taj regionalizam, zapravo, moe poivati samo na izuzetno sveobuhvatnom i krutom planiranju proizvodnje i raspodele.

Planiranje i sloboda
Danas su svi, ili skoro svi, ubeeni u ekasnost dve tehnike intervencije, norme i plana. I zaista, ako imamo u vidu izazove koje ne samo nacije, ve i politiki i drutveni sistemi upuuju jedni drugima, kao i izazove koje ovek upuuje bedi, nesrei i gladi, teko je videti kako bi se upotreba sredstava koje nudi planiranje mogla izbei. Ako se ima u vidu sva sloenost fenomena koji izviru iz tehnike, kako bi se moglo opravdati odbijanje upotrebe tako prodornog oruja, koje pojednostavljuje i reava sve kontradikcije, koriguje 112

nesklad i racionalizuje preterivanja u proizvodnji i potronji? A poto tehnike ekonomske opservacije, ako ih treba upotrebiti u punom opsegu, zavravaju direktno u tehnikama planiranja i poto odbijanje mladalake snage tih matematikih metoda ne dolazi u obzir, kako je mogue ne upotrebiti ih do kraja? Ipak, pojavila se izvesna zabrinutost kod onih koji dre do ljudske slobode i demokratije. Oni se pitaju nije li planiranje sveunitavajua sila. Oni ele da postave tri vrste ogranienja njenoj moi: (a) eksibilno planiranje, (b) sistem ogranienog planiranja i (c) razdvajanje agencije za planiranje od drave (ukratko, ono to se obino zove pomirenjem slobode i socijalizma). Niko ne prihvata sud Fridriha Avgusta fon Hajeka (Friedrich August von Hayek) iz njegove knjige Put u ropstvo (Road to Serfdom), da je planiranje sutinski tetno. Savesni ekonomisti ne mogu da odbace tehniko otkrie. Oni trae srednji put. 3 Da li to treba da bude ogranien plan? Ali, tada se postavlja pitanje: gde je granica? Za neke ekonomiste planiranje je isto ekonomsko pitanje, koje se odnosi na kljune industrijske grane. Ali, debata je trajala ceo vek, a da se nije dolo do odluke koje su industrije kljune.
3

Videti zbornik ideolokih iluzija o planiranju i slobodi, iz posebnog izdanja Indian Journal of Political Science posveenog tom pitanju. Desetak lanaka pokuava da dokae kako je planiranje uistinu neizbeno, ali da ono ne predstavlja nikakvu opasnost po slobodu. Te lanke odlikuje potpuni nedostatak realnosti. Pozicije autora mogu se saeti na sledei nain: Prvo, oni izraavaju nadu u spas slobode kroz liberalno i parcijalno planiranje. (Meutim, drugi autori u istom broju pokazuju kako je ta nada apsurdna i jalova.) Drugo, lanci su puni formula, podjednako apsurdnih i ispraznih: Planiranje treba da ima za cilj ostvarivanje slobode; to planiranje postane racionalnije, utoliko e biti vea sloboda ljudi. To su puke tvrdnje i ovek e uzalud traiti odgovarajue injenice ili mogui sadraj. Neki od tih autora uzdaju se u niz prostih silogizama kao dokaz za svoje tvrdnje: Na primer: (1) Planiranje poveava proizvodnju. (2) Proizvodnja omoguava zadovoljenje veeg broja potreba. (3) Zadovoljenje potreba je preduslov slobode. Ovo rezonovanje je pogreno iz dva razloga. Ono je linearno i ne uzima u obzir sloenost injenica (na primer, stavite oveka u zatvor, dajte mu sve to mu treba: sledi da je on i pored svega slobodan). Ono izvlai svoje zakljuke delom iz ekonomske premise (pod 1), a delom iz etike premise (pod 3), a da ne pokuava da razlikuje logike ravni u kojima se te premise nalaze. Trea premisa je, u svakom sluaju, veoma sumnjiva s duhovne ili etike take gledita. (Vratiu se kasnije na ovo pitanje.) Ali, za te autore glavna nada u spas slobode, u toj zapanjujuoj teoriji, lei u tvrdnji da prosvetljeno javno mnenje ima mo da usmerava odluke planera ka zadovoljenju svojih stvarnih potreba. U tom sluaju, zaista bismo imali demokratsko planiranje, kolektivizam na dobrovoljnoj bazi. Ali, rezonovati na taj nain sigurno znai iveti u svetu snova. Dobronamernost tih intelektualaca navodi oveka da ozbiljno pomisli kako je re o nekoj patologiji. Moe li iko poverovati da bi se, kada bi javno mnenje zahtevalo prodavnice peciva, planiranje moglo usmeriti na te institucije, ako bi, pored toga, trebalo rtvovati druge upotrebe brana? Moe li iko poverovati da bi javno mnenje bilo zadovoljno ako bi zahtevalo obuu u trenutku kada su potrebni traktori? Takve ideje su ista besmislica. Neko e tvrditi da javno mnenje ne zna ta zaista hoe . . . Ali, onda odluku donosi tehniar. Taj mehanizam nam je dobro poznat: prvo proizvodna dobra, zatim potroaka. Naravno, javno mnenje e biti konsultovano tek poto je tehniar doneo odluku: Vie biste voleli vunene proizvode? To je bilo tehniki nemogue; morali smo ih napraviti od pamuka. Zelene boje? Naalost, nema anilina. Ali, moete da birate izmeu svetlocrvenog i tamnocrvenog. Vidite koliku slobodu imate! U stvari, ti autori ele da slobodom nazovu poslunost prema tehnikoj nunosti. Oni pokuavaju da sakriju istinsku prinudu i piu tako ili iz zaslepljenosti ili iz dvolinosti. Samo jedan od tih lanka je valjan. Suda (Suda) izjavljuje: Utoliko gore po slobodu. Moemo je rtvovati. U svakom sluaju, na planu vrednosti, posveivanje zajednikom dobru je vii ideal od slobode. S tim se ne mogu sloiti, ali to nam makar doputa da poteno procenimo nau situaciju. Na isti pokuaj opravdanja nailazimo (generalno gledano, s boljim argumentima, ali podjednako neubedljiv) u Entre la planication et la libert (Izmeu planiranja i slobode), u kojem holandski, francuski, norveki i ameriki autori razmatraju problem iz vrlo razliitih uglova (Revue conomique, mart 1953). Te iluzije je osporio sam Tibor Mende (Tibor Mende) (India After 12 Years, 1959, Indija posle 12 godina). On pokazuje da je indijsko planiranje poljoprivrede (komunalni projekti u selima) propalo zato to nije bilo sveobuhvatno i autoritarno. Njegovo poreenje Indije i Kine je jasan dokaz da su, u skladu s kriterijumima prinosa i ekasnosti (jedinih opravdanih kriterijuma u bilo kakvom planiranju), najautoritarniji metodi ujedno i najprotabilniji.

113

Odluka postaje jo tea kako se kategorije menjaju s vremenom (iskopavanje uranijuma, na primer, nije bilo kljuna industrija pre dvadeset godina) i kako se ekonomske aktivnosti sve vie proimaju. Postaje izuzetno teko analizirati faktore ukljuene u proizvodnju. Svaki deo sistema, direktno ili indirektno, zavisi od ostalih, kroz nansijske reperkusije ili kroz strukturu rada. Kako je onda mogue uspostaviti planski sektor ekonomije pored onog neplanskog? Kada ovek ponovo proita ono to je objavljeno o tom problemu pre samo deset godina, jasno je da su te studije potpuno zastarele i da su ih tehnika poboljanja koja su im sledila uinila nitavnim. Pretpostavimo da je napravljen plan za period od pet godina. Ako se on zatim ogranii samo na ekonomiju, uz doputanje najveih moguih sloboda izvan te oblasti (na primer, tako to ne postoji planiranje u drutvenom domenu), kako takav ekonomski plan moe biti odriv? Problem nansiranja javlja se ak i kod eksibilnog i ogranienog plana. U vreme diskusije o novoj fazi Moneovog (Monnet) plana (u septembru 1950), bilo je jasno da je bankarski kredit, to jest, poziv za privatno nansiranje, nedovoljan. Bilo je neophodno okrenuti se javnom nansiranju. Ali, to je predstavljalo veliki poduhvat, ak i za dravu. Drava je morala da se bavi planiranjem svojih nansija u skladu s manje ili vie novom totalitarnom nansijskom koncepcijom, koja podrazumeva kontrolu celokupnog nacionalnog prihoda i pogaa svakog graanina. Da bi se plan ostvario, u njega se mora ukljuiti i upotreba radne snage. To je prepoznato u Velikoj Britaniji, s njihovim konceptom pune zaposlenosti. Na slian nain, primena plana pretpostavlja planiranje stambenih pitanja i profesionalnog usmeravanja, praktine nastave i kola. Pored toga, ubrzo postaje jasno da postoji i potreba za socijalnom sigurnou (to je neophodan psiholoki i socioloki element, ako elimo da puna zaposlenost funkcionie bez suvie grubog oka za ljudsku prirodu). Ta meuzavisnost nije izmiljena i bezrazlona. Plan povezuje unutranja nunost i bila bi ludost i pomisliti da se te veze raskinu. Na taj nain, kada je jednom usvojen kao metod, plan neprestano tei da se proiri na nove domene. Ograniiti ga, znailo bi dovesti taj metod u poziciju u kojoj ne bi mogao da funkcionie ba kao kada bi neko konstruisao ekasne automobile, a zatim odbio da izgradi odgovarajue puteve. Auto bi zaista mogao da vozi i po uskim, izrovanim i zemljanim putevima, ali ne bi pruao rezultate za koje je projektovan. Neki komplementarni elementi postaju srazmerno brojniji kako se planiranje usavrava, a moderno drutvo postaje komplikovanije. Ti meusobni odnosi ine ogranieno planiranje nemoguim. Plan raa samog sebe, osim ako se ne odustane od same tehnike. Isto vai i ako planer namerava da usvoji eksibilni plan ili plan nezavisan od drave. U tom sluaju, nije neophodno temeljno planiranje. Plan se javlja kao obian savet o onome to bi bilo poeljno; proizvoai ostaju nezavisni, potroai imaju slobodan izbor, a stav pojedinca odnosi prevagu nad drutvenim. Fleksibilni plan je podloan neprestanim revizijama i ponovnim prilagoavanjima, koje nalae univerzalna lina sloboda. Isto vai i ako se planiranje prepusti drugim posrednicima, pored drave: uim organizmima, kao to su administrativna odeljenja specijalizovanih ekonomskih organizacija; ili organizacijama ireg opsega, kao to su, na primer, meunarodne organizacije. Okretanje meunarodnim telima ima za cilj izbegavanje kritika autora kao to je Hajek, koje se odnose na opasnosti totalitarizma tamo gde je za plan zaduena drava. Svi ti razliiti predlozi su krajnje zavaravajui. Fleksibilni plan ima samo jedan nedostatak, ali onaj kljuni: takav plan se ne moe ostvariti. Razlog je jednostavan. Ako plan odgovara istinskoj prirodi planiranja, on treba da ksira ciljeve, koji u normalnim okolnostima ne bi bili ostvareni igrom linih interesa i uz malo napora. On mora napregnuti proizvodne snage do maksimuma, pokrenuti energiju i iskoristiti postojea sredstva s 114

maksimumom ekasnosti. (injenica da planeri ne uspevaju uvek, da se deavaju administrativne greke i da svako planiranje nije uvek maksimalno ekasno, nije nita vea kritika sistema nego to su greke u proraunu kritika matematike.) Ali, ako je pojedincu doputena sloboda odluivanja, a ne postoji plan, on nee pruiti maksimalna napor koji se od njega oekuje. Ako se industrijalcu dopusti da zadri punu nezavisnost, on e traiti druga reenja i nee ostvariti postavljene ciljeve. Stoga, da bi plan bio ostvaren, on mora biti praen aparatom sankcija. Izgleda da se tu sreemo s pravim zakonom ekonomije: planiranje je neraskidivo povezano s prinudom. Pojedinac ne shvata spontano ta je najekasnije, niti radnici spontano izvode Gilbretove pokrete. Nalazimo se pred sledeim alternativama. Plan je ili eksibilan, ali nije realizovan, kao to pokazuje iskustvo: uprkos propagandi o Moneovom planu, njegovi ciljevi su ostvareni samo sa 70%. Bugarski eksibilni plan iz 1947. realizovan je sa 37%. Moneov plan, koje je trebalo da bude zavren 1950, u stvari je zavren 1953, to znai da mu je trebalo dva puta vie vremena od predvienog. U Psiholokoj akciji (Laction psychologique, 1959), Megre ponovo prouava efekat izostanka propagande na neuspeh plana (koja bi plan uinila psiholoki obaveznim). Uzaludno je utroiti veliku koliinu rada na plan samo zato da bi se dolo u orsokak. Ili, plan mora biti ostvaren, ali po cenu uvoenja sankcija, tako da postaje rigidniji. Oni koji raunaju na dobru volju oveka pokazuju sumanuti, idealistiki optimizam. Vekovi istorije nisu uspeli da ih ubede u suprotno, uprkos injenicama; sigurno ih nee ubediti razum. Ali, oni su tako daleko od stvarnosti, da je njihovo miljenje zanemarljivo. Pitanje sankcija dovodi planiranje u odnos s dravom. Svako ko tvrdi da se planiranje i drava mogu razdvojiti ili da se bez nje mogu realizovati lokalni planovi (tu se uvek navodi primer TVA), zaboravio je da lokalne planove mora garantovati drava ili od njih ne biva nita. A to je dovoljno da drava povrati sve svoje prerogative. Oigledno je (Rusija i Nemaka nisu izuzeci) da nije drava ta koja pravi plan, ve neki specijalizovani organ, manje ili vie zavisan od nje. Kad je re o TVA, izvor tog poduhvata bila je Ruzveltova vlada, koja je sprovela eksproprijaciju, obezbedila sredstva i propisala sankcije. Kako se onda moe ostati pri uverenju da je plan neto nezavisno? Veza izmeu planiranja i drave je organska i nije plod sluaja. U najmanju ruku, mo drave je neophodna za opte istraivanje raspoloivih resursa i angaovanje svih nacionalnih snaga. Ne koristim re planiranje u tehnikom smislu, kao kada se misli na program izgradnje kola ili saobraajnih instalacija za signalizaciju. Lokalna tela su, naravno, sposobna da izvedu takve programe, ali oni ne predstavljaju planiranje vie nego to to ini izgradnja brana u Holandiji. Kada bi to bio sluaj, i arhitektonsko planiranje neke kue moralo bi da ue u tu kategoriju. to se tie meunarodnih odluka (to bi se moglo navesti kao dokaz razdvajanja plana od drave), one ne predstavljaju planove u pravom smislu te rei (na primer, ugovori iz Breton Vudsa). Jedina nada za realizaciju meunarodnih planova na primer, u Evropi poiva, kao to danas jasno vidimo, na postojanju evropske drave. Ta vrsta planiranja poprima sadraj samo u meri u kojoj je takva drava konstituisana. Ta injenica potkrepljuje nau tezu. Samo bi nadnacionalna drava mogla ubediti nacionalne drave i trustove da sarauju u zajednikoj ekonomskoj operaciji. Planovi Doza (Dawes) i Janga (Young) 4 bili su neuspeni zato to nisu imali sredstava za sprovoenje delotvornih sankcija, niti su iza sebe imali podrku politike moi. I obrnuto, uoavamo da Maralov plan (koji je postao ECA 5) neprimetno uspostavlja politiki sistem. Atlantski pakt je po4 5

Planovi za naplaivanje ratnih reparacija od Nemake posle Prvog svetskog rata. (Prim. prev.) Economic Cooperation Administration (ECA): Ekonomski biro za saradnju; organizacija zaduena za sprovoenje Maralovog plana. (Prim. prev.)

115

vezan s Maralovim planom i Evropa e poeti da se organizuje samo ako se ECA pokae potpuno beskorisnim, to se moe desiti ako se primeni u politiki neureenom ambijentu. Amerikanci su savreno razumeli da je evropska politika organizacija jedina alternativa beskorisnom rasipanju novca na ECA. Ujedinjenje, ak i ekonomska koordinacija, ne mogu se zamisliti nezavisno. Puko razumevanje ili dobre namere teko da mogu dovesti do istinskog planiranja. Tako se opet vraamo u domen uslova neophodnih za realizaciju planske ekonomije. Spreman sam da priznam da je u idealnom drutvu sprega izmeu plana i drave nepotrebna, kao to i potreba za kanjavanjem nestaje u sluaju pojedinca onakvog kakav je po sebi. Ali, to ne znai da verujem u takav ideal i da ga smatram realnim. U stvari, primeujem da tehnike znanja proizvode tehnike akcije i stvaraju potrebu za njima, a da tehnike akcije podrazumevaju izvesne uslove i razvoj u skladu sa zakonitou koja bi se mogla nazvati zakonom irenja planiranja. To irenje planiranja ne dovodi nuno do socijalistikog drutva. Privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju ne mora biti promenjeno da bi se imala planska ekonomija. Slino tome, planiranje ne dovodi nuno do diktatorske drave. Upotreba sankcija i propagande moe se prilagoditi i oblicima vlasti drugaijim od diktature. Ali, kada tehnika osvoji neki domen koji podlee planiranju, ona izvodi sve svoje operacije na totalan nain. Uzaludno je pokuavati postaviti joj granice ili traiti neki drugi modus ili proceduru.

III. Velike nade


Ekonomski sistemi u suoavanju s tehnikom
an Maral je u pravu kada ekonomske sisteme koji se trenutno preporuuju svodi na tri vrste. Maralova tri sistema su: korporatizam, planski sistem i liberalni intervencionizam. Ali, poto je ispravno uoio da sistem planske ekonomije, u krajnjoj liniji, nije racionalniji od sistema trine ekonomije, on grei kada dodaje da izbor izmeu dva sistema sledi pre iz lozofskih sklonosti nego iz istinski naunih razloga; i da nijedan od tih sistema ne moe pretendovati na potpunu racionalnost. Nisu lozofske sklonosti te koje daju prednost jednom sistemu u odnosu na drugi ili koje dovode do izbora izmeu njih. Kada se pitam koji bi od dva sistema trebalo da logiki prevlada, ne mislim na lozofski izbor masa. Ono to ini da istorija poprimi odreeni tok jesu ekasnost i uspeh a ne ovek, koji u izvesnom smislu donosi odluku. Problem se ne odnosi na linu odluku ili sklonost; to je pitanje odreivanja onoga to izgleda kao najverovatnije. Koji je sistem u ovom trenutku najekasniji? Insistiram na frazi u ovom trenutku. Nita ne znai objasniti kako je liberalni kapitalizam bio izuzetno ekasan pre jednog veka. Ta tvrdnja je tana i nemamo elju da je negiramo. Ali, ta je sa sadanjim trenutkom? Ako prihvatimo ideju da razliiti ljudski sistemi delovanja treba da odgovaraju razliitim socijalnim, politikim i ekonomskim okolnostima, moe li se odrati teza da je ekasnost liberalnog kapitalizma u prolosti zalog sadanje ekasnosti? Podsetimo se da su sa stanovita ekasnosti ruska i nemaka planska ekonomija bile uspene. A Sjedinjene Drave su usvojile planski reim kada su se suoile s ratnim izazovom moglo bi se dodati, sa svom panjom i predostronou koje podrazumeva kritiko demokratsko oseanje Anglosaksonaca.

116

Meutim, ubrzo posle ponovne promene 1950. godine, Amerikanci su morali da se upuste u novi program. To nije bio samo program naoruavanja (koji ima neke prednosti u vezi s punom zaposlenou), ve i konstruktivan program koji je obuhvatio grupu zemalja, kao to pokazuje Trumanov program etiri take. Ti programi su poivali na planskoj ekonomiji. Izgleda da danas ne moemo umai injenicama, a one nas usmeravaju ka planskoj ekonomiji, bez obzira na nae teoretske stavove o tom pitanju. esto postavlja pitanje i da li bi, posle dugih perioda planske ekonomije, trend mogao da se preokrene. Ali, to je drugi problem. Moramo postaviti pitanje zato se ti ksni i kruti programi (koji se pojavljuju u planskoj ekonomiji) prihvataju u sve irim razmerama, bez obzira na doktrine i namere. Jedini odgovor je da nam planiranje omoguava da bre i potpunije uradimo bilo ta to se uini poeljnim. U modernom drutvu, planiranje je tehniki metod. Ono ne predstavlja nuno najbolje ekonomsko reenje, ali predstavlja najbolje tehniko reenje. Od planiranja moramo zahtevati ono to moe da postigne i nita vie od toga. Maral je, prema tome, u pravu kada kae da planska ekonomija nije racionalnija od trine. Uopte nije sigurno da e doneti vee utede. Svestan sam da je jedna od preokupacija ekonomske nauke to da li e se ekonomski rezultati postii na najekonominiji mogui nain. Ali, to je, eventualno, samo jedna apstraktna taka gledita, u svakom sluaju drugorazredna. Isti problem se javlja u ratu, kada se uporede general koji okleva da rtvuje ljudski ivot i general koji eli pobedu po svaku cenu i koji je spreman da rtvuje sve da bi do nje doao. Naalost, nae iskustvo od osamnaestog veka na ovamo, govori nam da general koji okleva da uini rtvu uvek biva poraen. Isti problem imamo i sa otpadom. Tehnika plana se pokazuje kao superiorna u pogledu brzine, intenziteta i konzistentnosti. Moe doi i do rasipanja. U to nikada ne moemo biti sasvim sigurni. Ali, ne treba zaboraviti da je optuba zbog rasipanja jedna od najotrijih kritika upuena liberalizmu. Mogue je da e problem otpada biti ublaen usavravanjem tehnike. Trenutno nismo u poziciji da kaemo kako e se to razreiti. Ova zapaanja mogu se rezimirati tvrdnjom da u jednom sluaju tehnika postoji, a da u drugom izostaje. Ali, stvari nisu tako jednostavne. Standardna je praksa suprotstaviti mogua reenja, na primer, korporatizam i planiranje. Ali, moramo biti oprezni, jer je mogue da su te suprotnosti potpuno vetake. Ne treba se olako preputati sudu specijalista. Pitanje perspektive je vano. Svaki sistem je sastavljen od razliitih elemenata. Te elemente moemo staviti u razliite pesrpektive i tako doi do razliitih zakljuaka. Specijalista e se vezati za neke specine elemente. On e posmatrati sistem ili iznutra, i tada moe zakljuiti kako planska i korporativna ekonomija oigledno nisu identine; ili e ga posmatrati sa stanovita praktine realizacije, u svim njenim aspektima. U tom sluaju, on moe zakljuiti kako se struktura korporacije (ili sistema korporativne produkcije) i planske ekonomije razlikuju u konkretnim detaljima. Meutim, ti elementi datog sistema, koji su vani u svojim specinostima, gube znaaj ako, umesto da izolujemo sistem, pokuamo da ga reintegriemo u celinu drutva i opti tok istorije. Ono to tada postaje vano jesu odnosi izmeu elemenata. Odnosi su od najvee vanosti, a ne samo unutranja konzistentnost. Ono to tada postaje karakteristino jesu veze izmeu ekonomskog sistema i drave (s njenim tehnikim sredstvima, razliitim klasama i strukturama, u nacionalnim okvirima). Pri tome, ne mislimo na teoretske veze, ve na one stvarne, koje proistiu iz unutranje nunosti reima. S tog stanovita, korporativna i planska ekonomija se pribliavaju na jedinstven nain, u tolikoj meri da oba sistema (a)

117

vrsto preuzimaju ekonomiju u svoje ruke, (b) upravljaju njome na osnovu egzaktnih matematikih metoda, (c) integriu je u prometejsko drutvo koje iskljuuje svaku sluajnost, (d) centralizuju je u okviru nacije i drave (korporativna ekonomija danas nema anse da uspe, osim kao dravni sistem), (e) dovode je do toga da poprimi vid formalne demokratije, uz potpuno iskljuivanje stvarne demokratije i (f) koriste sve mogue tehnike za kontrolu ljudi. Srodstvo ta dva sistema je oigledno, uprkos razlikama u materijalnoj strukturi. Ciljevi kojima tee i korporativna i planska ekonomija, kao i sredstva za ostvarivanje tog cilja, jesu identini. Menjaju se samo spoljanje forme. Njihovo poreenje nema smisla. Istorija e odluiti koja je forma najbolja to jest, najbolje prilagoena zajednikom cilju. Prema tome, ini mi se da nije ispravno tvrditi kako postoje tri mogua ekonomska puta. Postoje samo dva. A samo jedan od njih ukljuuje korienje tih tehnika; drugi dodeljuje glavno mesto prirodi. (Ovde se ponovo sreemo sa starom suprotnou izmeu prirodnog i vetakog, pri emu vetako predstavlja izraz vetine: techn). Treba uoiti potpunu identinost, a ne slinost, korporatizma i planiranja. Korporatizam je prilagoen tradicionalnom, kultivisanom, buroaskom mentalitetu; planiranje onom inovativnom, proleterskom, pseudonaunom. Ali, objektivno govorei, njihov stav je sutinski isti i imae identine posledice po realnu strukturu ljudskog drutva. Kada je re o izboru izmeu njih, prevladae sistem koji e na najbolji nain iskoristiti tehnike koje predlau ekonomisti. Nema sumnje da se plansko drutvo do sada pokazalo sposobnijim od korporativnog u iskoriavanju tih tehnika. Korporativno drutvo namee ceo skup netehnikih razloga (sentimentalnih ili doktrinarnih), koje plansko drutvo odbacuje. Moglo bi se prigovoriti da u planskom drutvu politika intervenie u ogromnoj meri i kako to i nije tehnika. Tu se postavlja pitanje o kakvoj politici je re. Kao to emo videti, u zemljama koje su usvojile planiranje, politika je teila da postane tehnika. Ozbiljno izuavanje suprotstavljenosti politike i ekonomije, kao i njihovog meusobnog odnosa, poelo je pre moda dvadesetak godina. Ta suprotstavljenost se sve vie smanjuje, kako te dve oblasti pronalaze zajedniki imenilac u tehnici. Kada su ekonomski i politiki milje istovremeno podreeni tehnikom metodu, problem meanja politike u ekonomiju nije vie od tako velikog znaaja. To vie nema isti znaaj kao lini uticaj, privatni interes ili moralni sud. Usklaivanje politike i ekonomije jo nije sasvim zavreno to je bila posebna slabost Hitlerove Nemake ali potrebno je vie od jedne decenije da bi tehnika nadvladala velike politike i ekonomske maine. Sva ova razmatranja potvruju sutinsku slinost korporativne i planske ekonomije. Preostala su samo te dve ekonomske pozicije. Ne treba ih, meutim, razmatrati u njihovim ekstremnim vidovima. Plansko drutvo ne podrazumeva da je svaki detalj integrisan u plan, niti da planiranje podrazumeva najskromnija sredstva. Slino tome, ni liberalizam se ne moe shvatiti doslovno. Danas se retko govori o liberalnom intervencionizmu, u kojem se pravi razlika izmeu politike strukture (poboljanje distribucije, itd.) i politike prosperiteta (uticaj nekih izabranih sredstava na samu ekonomiju, na primer novca). Drava vie ne preputa ekonomiju samoj sebi, ali dravna intervencija je dovoljno eksibilna da bi preduzetnicima dozvolila izvesnu inicijativu i omoguila (kontrolisanu) slobodu tritu. To je stav najboljih umova u Francuskoj. Oni su voeni ne samo eljom za ravnoteom i tradicionalnim poverenjem u srednji put, ve i brigom za ljudske i nekonformistike elemente. Ne osporavam da su ti elementi poeljni ili da je dodeljivanje strateke uloge dravi (uz istovremeno ouvanje taktike slobode graana) primamljiv koncept. Ali, ovde tragam za moguim. Da li bi takva ekonomska orijentacija zaista zadovoljila tehnike uslove? Da li je ona temeljno ostvarljiva? Odgovor je svakako pozitivan, ako je apstrahujemo iz stvarnosti. Ali, kada se vratimo u stvarnost, odmah postaje oigledno da liberalna orijentacija 118

predstavlja najteu od nekoliko moguih alternativa. Ravnotea tehnike i slobode, kao i drave i privatnog preduzea, kojoj teimo, nije stabilna. Ona se stalno dovodi u pitanje i mora se uvek iznova uspostavljati. Izgleda mi da naprezanje koje se u toj borbi zahteva od pojedinca postavlja ozbiljno pitanje. Da li se od pojedinca moe oekivati stalni napor da bi se uspostavio sam okvir njegove aktivnosti? I da li e njegova aktivnost unutar tog okvira moi da se odri? Drugim reima, da li ta ravnotea predstavlja najbolje mogue uslove za ekonomski razvoj? Zar se energija upotrebljena za obezbeivanje strukturnog okvira nee izgubiti na drugom mestu? Na kraju krajeva, mora se uzeti u obzir i ljudska priroda. To ak vie vai za za liberalno nadgledanu ekonomiju nego za onu potpuno planiranu, upravo zato to ona prva ukljuuje izvestan stepen slobode pojedinca. Ljudsko bie, preputeno sebi, nee izabrati najtei put ili najkritiniju situaciju. Izabrae liniju najmanjeg otpora. Govorim o oveku dvadesetog veka, proizvodu drutva zasnovanom na lakoi, sigurnosti i komforu. Prosean ovek poput mene ili mog poznanika preduzetnika, nema veliku elju da odrava ravnoteu po cenu popravljanja neega to se stalno kvari. U tom sluaju, on smatra da stvari stoje loe. On mnogo vie voli jednostavna, kratka i brutalna reenja, liena sumnje, koja mu otvaraju laki put. Poto su sredstva za direktnu intervenciju dostupna, prosena osoba eli da se ona i upotrebe (osim ako ga privatni interesi ne navedu da prednost da slobodi velikih zveri iz dungle). Pristalice neposredne intervencije ukazuju na dva uslova neophodna za njenu realizaciju: prvo, reformu drave, koja bi od sada trebalo da bude iznad svih privatnih interesa i opskrbljena kompetentnim ustrojstvom za eksibilnu i skrivenu intervenciju; drugo, preciznu i potpunu ekonomsku teoriju koja se bavi sledom ekonomskih dogaaja i sredstvima intervencije. Ta dva uslova se, meutim, svode na jedan uslov: na primat tehnike. Ali, tada se ponavljaju isti problemi. Teko je spreiti tehniku da ide do granica svojih potencijala. Prisutna je i tekoa koju izaziva spoj ekonomskih i politikih tehnika, koje se meusobno osnauju. I tako dalje. Da li je verovatno da e se drava koja je postala istinski tehnika (njene karakteristike razmatraemo u sledeoj glavi) zadovoljiti polovinim merama? O tome nema ni govora. Seme unitenja lei u samim uslovima predloenim za uspostavljanje ekonomske forme kao to je liberalni intervencionizam. Odatle potie ona temeljna nestabilnost zbog koje ta ekonomska forma nikada ne moe biti konano reenje, ve samo prelazni stadijum. Taj razvoj (to jest, od liberalnog intervencionizma do potpuno planskog drutva) izvesniji je zato to liberalni intervencionizam uglavnom nije odgovarao ni na opte tendencije drutva, niti na istorijsku situaciju. Svakako ne elim da kaem kako takva ekonomska forma, sa stanovita ekonomske nauke, nije valjana ili opravdana. Ali, kada se razmatra u okviru dananje realnosti, ona gubi svoju valjanost. Opte tendencije modernog drutva suvie su dobro poznate da bih se zadravao na kontradikcijama koje one predstavljaju za liberalni intervencionizam. Tvrdi se da to reenje, koje dozvoljava ustupke i pokazuje spremnost da napusti neke vrednosti za koje smatra da se ne mogu spasiti, zato da bi se spasilo neke druge, predstavlja skriveni nain za uspostavljanje kolektivizma. Na to odgovaram da je re o sutinski duhovnom problemu. Ekonomska orijentacija poznata kao liberalni intervencionizam pretpostavlja duhovnu revoluciju koja jo nije poela. 6 Ovde je istorijska situacija ponovo izuzetno nepovoljna za lozoju srednjeg puta. Tu lei izazov koji se i u ratu i u miru upuuje ljudima koji tee takvom usmerenju.

Zainteresovanog itaoca upuujem na moju knjigu Prisutnost u modernom svetu (Prsence au monde moderne).

119

Samo prisustvo Sovjetskog Saveza deluje kao katalizator i transformie unutranju situaciju poluliberalnih zemalja, bez obzira na to da li imaju direktne ekonomske odnose sa Sovjetskim Savezom ili ne. Tu imamo planski ekonomski sistem u konkurenciji s nekim drugim sistemima. Kao to je pokazao Maral, kapitalistike zemlje su prinuene da se zbog komercijalne nunosti usklade sa sovjetskim sistemom. Drugim reima, planska ekonomija prisiljava konkurenciju na imitiranje. Taj efekat je sjajno analizirao Gotfrid Haberler (Gottfried Haberler). On pokazuje kako se razvoj dravnog socijalizma i kolektivizma odraava na ceo ekonomski kompleks i dovodi do opte nacionalizacije ekonomske aktivnosti i dravnog monopola u spoljnoj trgovini. Zemlja koja planira svoje ekonomske aktivnosti uspostavie kvantitativnu kontrolu nad spoljnom trgovinom, da bi je prilagodila optem nacionalnom planu. Uspostavljaju se kvote i kontrola razmene, koje se onda nuno odraavaju na trgovinu nacija koje tee slobodnoj aktivnosti. Haberle otroumno primeuje da mere u oblasti meunarodne trgovine, kojima slobodne nacije pariraju zemljama sa planskom ekonomijom, dovode (ako su koordinirane i planirane) do znaajnog stepena unutranjeg ekonomskog planiranja. Dravni monopoli u meunarodnoj trgovini ne mogu imati za ishod multilateralnu i nediskriminatornu trgovinu. Haberler takoe pokazuje da nije mogu trgovinski ugovor na liberalnoj osnovi izmeu zemalja s planskom ekonomijom i zemalja s neplanskom ekonomijom. Ako se imaju u vidu ta ometanja iz inostranstva, kako je onda mogue odrati osetljivi mehanizam politike prosperiteta zasnovan na pojedinanom preduzeu? Planska ekonomija, po svemu sudei, predstavlja najverovatnije reenje nametnuto ekonomskom tehnikom, ali i najpoeljnije za veliki deo modernog drutva, ne samo za ljude, ve i za nosioce moi. Pravi problem nije suditi, ve razumeti.

Progres
Tehnika je svojim delovanjem na ekonomiju probudila ogromne nade u ljudskim srcima i one se sigurno ne mogu osporavati. Maina i sve to je s njom dolo, sve ono to je donela na putu progresa, stavili su u ljudske ruke bogatstvo koje je moda drugaije od onog iz legendi, ali je podjednako impresivno. To bogatstvo nisu gomile zlata i dragog kamenja rezervisane za miljenike bogova, ve udobnost i uivanje za sve. I ako su raskone palate, krinje optoene koralima, skulpture i predmeti od zlata, skupoceni pribori za jelo, oruje s rukohvatima od smaragda i bisera bili osueni na nestanak, to je nadoknaeno obeanjem da e svaki ovek imati pristojne ae i porcelanski pribor, kuu u kojoj e mu biti toplo, obilnu ishranu i da e, malo po malo, stei udobnost i higijensko okruenje koji e mu doneti ziki i mentalni sklad. Svako e imati sve to mu je potrebno za ivot. I vie od toga, pojavie se nove potrebe, koje vie nee biti retka zadovoljstva posveenih, ve prosto ljudska sudbina. Piti rashlaeno pie u leto ili ogrejati se tokom zime, vie nee biti skupoceni hir vladara. Siromatvo je bilo u povlaenju, a s njim i ljudska patnja. Maina je uzimala stvari u svoje ruke. Vreme posveeno radu ostalo je i dalje izgubljeno vreme, ali ono se neprestano skraivalo i niko nije mogao zamisliti da e se taj proces zaustaviti. Taj ekstremni pogled na stvari razvio se tako brzo da su do kraja devetnaestog veka ljudi mislili da ih samo korak deli od toga da sve bude dostupno svima, od trenutka kada e ovek, koga e potpuno zameniti maina, znati samo za zadovoljstva i igru. Morali smo da smanjimo svoja oekivanja. U praksi, ispostavilo se da stvari nisu tako jednostavne. ovek jo nije osloboen surove sudbine koja ga prati. Ono to je izgledalo tako blizu, ponovo je 120

moralo biti odloeno. Ipak, dva rata, dve nezgode, ni na koji nain nisu uticale na nau blistavu sliku o progresu. Zbog pakosne igre sudbine ili iz ljudske greke nazovite to kako hoete ljudi odbijaju da u tome vide neto to bi sutinski uticalo na udesni progres koji se otvara pred njima. Uprkos nezgodama, oni veruju da je put i dalje slobodan. ovek sredine dvadesetog veka gaji u svom srcu potpuno ista oekivanja kao i njegov deda. Nema sumnje da je odbacio ono to je smatrao naivnim. Mogue je i da ga neko nepoverenje spreava da u ivotu uiva u punoj meri, kao to je to moda oekivao. ak i ako je nesvestan toga, prosean ovek odrava u svojoj kolektivnoj svesti nejasno oseanje da je bio obmanut. Tako je potpuno verovao u to da e maina preuzeti stvari u svoje ruke i u obilje, da vie ne eli da ponovo upadne u istu klopku. Uprkos tome, nada opstaje svuda gde nam sutranjica upuuje poziv; recimo, Hitlerov Hiljadugodinji Rajh ili glupa burujska ideja progresa. Nada je i dalje ista, ali ljudsko bie (model iz 1950) govori sebi da moe dosei Raj samo ako uniti svoje neprijatelje. Njegova frustracija izazvana naglim gubitkom onog to je bilo mogue i ak nadohvat ruke jedan je od elemenata koji stoje iza zverstava poinjenih u modernim ratovima. Kada ovek naie na neprijatelja koji mu stoji na putu i jedini spreava ulazak u Raj (bio on Jevrejin, faista, kapitalista ili komunista), on ga mora oboriti, da bi iz njegovog lea izrastao onaj izuzetni cvet koji je obeavala maina. Svi mitovi se direktno ili indirektno vraaju na mit o Raju; a tehnika produktivnost, kojoj smo svedoci, po svoj prilici je podstakla umnoavanje mitova. Psiholozi i sociolozi su primetili pojavu novih mitova, a mnoge teorije pokuavaju da objasne taj povratak oveka oblasti svetog. Ali, takva objanjenja su nezadovoljavajua, zato to im nedostaje materijalna osnova. Ta materijalna osnova je, zapravo, ogroman tehniki napredak modernog sveta. Taj progres vraa oveku natprirodni svet od kojeg je bio odseen, svet koji je nerazumljiv, ali koji je on sam stvorio, svet prepun obeanja za koja zna da mogu biti ostvarena i iji je on potencijalni gospodar. On pada u pravi verski delirijum kada vidi svetlee tragove supersoninog aviona ili zamilja ogromne silose pune ita. On projektuje taj delirijum u mit kojim moe da kontrolie, objasni, usmeri i opravda svoje postupke . . . i svoje novo ropstvo. Mit unitenja i mit delovanja imaju svoje korene u tom susretu oveka sa obeanjem tehnike, kao i u njegovom uenju i divljenju. Ako razmotrimo teze ekonomista, vidimo da i oni armiu istu nadu. Oni je smetaju drugde i propisuju joj uslove i modalitete, ali osnov je isti. Tehnika je i za njih jedino sredstvo za postizanje obilja i dokolice. Furastje je u pravu kada numeriki predstavlja situaciju da bi istakao dramatino skraenje radne nedelje i ogromnu promenu u ivotnom standardu i nainu ivota. Situacija je zaista jednostavna ako se 1950. uporedi sa 1815. Ali, stvari nisu tako proste ako se 1950. uporedi sa 1250. Kada je re o radu, vano je uzeti u obzir ne samo vreme, ve i intenzitet. Ima smisla porediti petnaestoasovni radni dan iz 1830. i sedmoasovni radni dan 1950. Ali, ne postoji zajedniki imenilac za sedmoasovni radni dan iz 1950. i petnaestoasovni radni dan srednjevekovnog zanatlije. Poznato je da zemljoradnik prekida svoj radni dan bezbrojnim pauzama. On sam bira svoj tempo i ritam, razgovara i razmenjuje ale sa svakim prolaznikom. Potpuno isto vai i za kvalitativnu prirodu ivota. Ako je ceo narod orijentisan na traganje za pravdom i istotom, ako sutinski potuje prvenstvo duhovnog, on ne pati zbog nedostatka materijalnih stvari, ba kao to mi danas, samo potpuno obrnuto, ne oseamo potrebu za duhovnim. Te sklonosti zavise od linog stava i od drutva o kojem je re. Ne moemo sa sigurnou rei da je bilo napretka od 1250. do 1950. Ako bismo to uinili, poredili bismo stvari koje se ne mogu porediti. Naravno, avion koji, na kraju krajeva, konkretno postoji, izgleda kao napredak u poreenju s mutnim istorijskim seanjem. Prema tome, bilo bi preporuljivo da se ograniimo na tvrdnju da je bilo progresa od poetka 121

industrijskog doba, koji se ogledao u razbijanju i unitenju neuporedivog i iezlog starog poretka. Za modernog oveka, s njegovom osobenom orijentacijom s materijalnim posedovanjem i stomakom kao centralnim vrednostima zaista je doao period velikih nadanja. A te nade su iste (ak i kada se forma razlikuje) i kod sluajno izabranog oveka i kod velikog ekonomiste. Ali, kako kau u Engleskoj, za nita dobija nita, a za petoparac malo. Uprkos dokolici i obilju, pod pretpostavkom da dokolica i obilje dolaze onako kako ih ovek oekuje, postoji ogromna razlika izmeu takvog stanja i Raja. Razlika je u ceni. Stari san, koji je kuao oveka od samog poetka, kao u srednjevekovnoj legendi o oveku koji prodaje svoju duu za novanik bez dna, i koji se ponavlja s primamljivom upornou kroz sve promene civilizacije, moda je na putu da se ostvari, i to ne samo za pojedinca, ve za sve. Kaem moda. Moderni ovek se nikad ne pita koliko e morati da plati za svoju mo. To je pitanje koje treba da postavimo (to emo i uiniti kasnije, kada zavrimo sa opisom tehnikog fenomena.)

Centralizovana ekonomija
Sada moemo da utvrdimo odreene karakteristike koje u modernom svetu tehnika namee ekonomiji. Moramo se prisetiti da s tehnikom nema nagodbe. Ona je po svojoj prirodi kruta i direktno stremi svojim ciljevima. Ona se moe prihvatiti ili odbaciti. Ako se prihvati, nuno sledi podreivanje njenim zakonima. Kakvi su efekti tih zakona na ekonomski svet? Prva karakteristika koja se moe jasno uoiti jeste veza izmeu ekonomskog mehanizma i drave. Ta veza ne postoji na temelju socijalnih doktrina, niti stoga to drava eli da intervenie ve zato to u prisustvu tehnikog razvoja ne moe biti drugaije. Tehnika uvek pretpostavlja centralizaciju. Kada koristimo gas, struju ili telefon, na raspolaganju nam ne stoji neki jednostavan mehanizam, ve centralizovana organizacija. Centralna telefonska ili elektrina stanica omoguava postojanje cele elektrine mree, kao i svakog pojedinanog dela mainerije. Tehnika centrala je normalan izraz svake primene. Paralelno postojanje tih centrala se podrazumeva: postoji potpuno centralizovana organizacija, koja konano pokriva sve ljudske aktivnosti. Tehnika centralizacija je jedna od najveih realnosti naeg vremena. Pitanje je da li ti centralizovani organi mogu postojati nezavisno jedan od drugog. Da li se svaki moe razvijati na svoj specian i autonoman nain? Jinger, koji postavlja to pitanje, ima pravo kada naglaava da sistem nije hijerarhijski, da je svaki tehniki organizam nezavisan od svog suseda i da meu njima ne postoji odnos podreenosti. Ekonomski i politiki, meutim, rizik je veoma veliki. Svako od centralizovanih tela mora se postaviti na pravo mesto i u pravi odnos s drugim takvim telima. To je funkcija plana, a samo je drava u poziciji da nadgleda ceo kompleks i da koordinira te organizme, s ciljem da postigne jo vii stepen centralizacije. Ideja da se moe ostvariti decentralizacija uz istovremeno odravanje tehnikog progresa je potpuno utopijska. Tehnici je, zbog njene sopstvene centralizacije, neophodna povezana ekonomska i politika centralizacija. Pri tom, ovde govorimo samo o mehanikoj tehnici, bez ulaenja u motive politike tehnike. Drava, koja je po samoj svojoj prirodi organ centralizacije, istovremeno je i organ koji je izabrala tehnika centralizacija. Svako ko veruje da je dravnik koji tei centralizaciji zlonameran, time samo pokazuje svoju naivnost. Drava je prisiljena da realizuje plan iskljuivo iz tehnikih razloga. 122

Ve smo videli kako nunost sankcija stvara vezu izmeu plana i drave. Taj odnos se moe zamisliti i kao administrativni okvir drave, koji podrava tehnike planiranja i obezbeuje im slobodu delovanja i izvesnu stabilnost. Moram naglasiti ovu poslednju karakteristiku. Tehnike utvrene planom moraju zamisliti ekonomsku realnost i njen razvoj to je mogue vernije. Meutim, da bi se plan razradio, neophodno je smatrati neke elemente stabilnim i ksnim i ne tretirati sve elemente kao istovremeno promenljive. Ali, nema garancija da e ti elementi zaista biti ksirani. Ista tekoa se javlja kada postane sutinski nemogue predvideti razvoj ovog ili onog faktora ekonomskog ivota. U tom sluaju, ili e biti postavljena hipotetika evolucija faktora ili e taj faktor biti proizvoljno ksiran. To je problem petogodinjeg plana i, u mnogo otrijem obliku, dugoronijeg plana, u kojem se proizvodnja mora projektovati daleko u budunost. Odlian primer su pripremni radovi za elektrikaciju Francuske. Da li elektrikacija treba da poiva na termoelektranama ili hidroelektranama? Da bi se donela odluka, mora se ispitati, izmeu ostalih inilaca, relativna cena svakog sistema za datu koliinu proizvedene elektrine energije. Te elektrane e biti projektovane tako da traju dugo vremena; ali, koliko dugo? Pretpostavimo da je taj period srednje trajanje vodenog pada, to znai sto godina. Proraun e se onda izvriti na osnovu toga i zavisie od tri faktora: cene izgradnje, kapitalizacije trokova za odravanje za sto godina i cene uglja u istom periodu. Trei faktor se moe grubo izraunati, ali ta je s drugim? On zavisi od kamatne stope, koja se ne moe predvideti tako daleko u budunost. Postoji jo jedan faktor: monetarni razvoj. Kako onda napraviti plan? Postoji samo jedan nain: zahtevati dravne garancije, obezbediti od politikih vlasti potvrdu da se u realizaciji tog plana kamatne stope nee menjati. Moemo usput da primetimo (a to potvruje nau tezu o jedinstvu tehnikog fenomena) da poboljanje statistike ini nunim dravnu intervenciju u ekonomskoj tehnici: objavljivanje statistika moe biti od velike koristi obavetajnim slubama potencijalnog neprijatelja. Stjuart Artur Rajs (Stuart Arthur Rice) daje primere statistike spoljne trgovine koje su doprinele operacijama sabotae. Zato drava mora da centralizuje celokupnu statistiku i da uini dostupnim samo one podatke koji su od interesa za neku kategoriju poslovnih ljudi ili proizvoaa, ili da dri u potpunoj tajnosti ono to bi moglo biti od interesa za neprijatelja. Taj nadzor je u 1950. u SAD bio poveren Birou za budet. Mora se primetiti da ameriko javno mnenje nije zadovoljno tim kompromisom. Ono slabo podrava neodlunost nametnutu hladnim ratom. Snana manjina, meutim, eli potpuno skrivanje statistike, kao u Sovjetskom Savezu. Drava bi onda imala indirektnu, ali ipak potpunu kontrolu ekonomskih aktivnosti, budui da bi samo ona imala potpuni uvid u ekonomsku situaciju. Na taj nain, izmeu drave i ekonomije se uspostavlja takva veza da tehniki progres postaje nemogu bez intervencije drave. To ne znai da je celokupna ekonomija u rukama drave. Moramo, uopte uzev, napustiti ideju destruktivne i diktatorske drave. Imajmo na umu samo hladni i bezlini mehanizam koji dri sve izvore energije u svojim rukama. ta je proizvodnja bez energije? ta je ekonomija? Zar ekonomijom ne upravlja isti naj faktor koji kontrolie i snabdevanje energijom? Tehniki govorei, kontrola energije vie ne moe biti ni u ijim rukama osim dravnim. To vai i za Sjedinjene Drave, kao to je nedavno pokazano. Ako elimo da statistiku koristimo u punom obimu, neophodno je koordinirati akcije razliitih tela da bi se izbeglo beskorisno ponavljanje, a treba plaati i raune, jer centri za statistiko istraivanje ne mogu sami pokriti svoje trokove. Kada su statistiki podaci jednom sakupljeni, koji faktor osim drave moe da ih do kraja iskoristi i iz njih izvue 123

svu njihovu praktinu vrednost? Jedva da je potrebno podsetiti da vrlo razliiti faktori koji proizilaze iz tehnike (trustovi, atomska energija, koncentracija kapitala, hipertrorano uveanje sredstava za proizvodnju i mnogi drugi) podrazumevaju delovanje drave. Odnos koji je uspostavljen tehnikom injenicom, koja je postala zajedniki imenilac drave i ekonomije, nije ni sluajan, niti prolazan. Ne postoji mogunost da se to kretanje okrene u suprotnom smeru, u ta ele da nas uvere neki antiintervencionisti. Niti ima ikakve nade, osim u sluaju nekih izuzetnih promena, da se spoj drave i ekonomije pokae prolaznim, kao to bi to komunisti eleli da poverujemo. Naravno, kada bi proizvodnja postala dovoljno velika, kada bi sistem distribucije bio savren (i kada, jednom ksiran, vie ne bi bio predmet promena) i kada bi, to je najvanije, ljudi postali aneli (to je neizbean uslov), veza izmeu drave i ekonomije bi mogla nestati. Isto bi vailo i kada bi nestala moderna tehnika. Ali, uputno je razmiljati s vie realizma. injenica da su ekonomija i drava uzajamno povezane, tehniki je zasnovana tako da te dve stvari tee da postanu vidovi istog fenomena, koji, povrh toga, nije rezultat prostog nagomilavanja prethodnih fenomena. Mislim da taj novi karakter treba posebno naglasiti. Postojanje tehnike nas odvodi s one strane dileme izmeu obinog etatizma i socijalizma. Tu nije presudan samo fenomen porasta moi ili borbe protiv kapitalizma. Ovde smo svedoci raanja novog organizma, tehnike drave, koja ekonomski ivot ini sigurnijim u onoj meri u kojoj ona postaje vie tehnika. Vie se ak ne moe rei: To se moe uraditi drugaije. I apstraktno i konkretno, svi tehniki dokazi svedoe o suprotnom. Re je, zapravo, o loginom razvoju nacionalne drave. Taj dvostruki odnos (drava koja obezbeuje ivot nacije i sve ono to se odnosi na naciju obuhvaenu dravom) postaje speciniji, jai i rigidniji kada u igru uu tehniki elementi. Ono to je bila samo tendencija postaje okvir, ono to je bila pria postaje sredstvo, a odnos administracije prema stanovnitvu postaje organizacija. A kako je ekonomija jedan aspekt nacije, ona takoe ulazi u sistem. Drava takoe menja svoju prirodu u dodiru s tehnikim elementima. Glavni ciljevi ekonomije u poetku bivaju modikovani, ali njeni elementi gordosti i moi, koji su potencijalno uvek prisutni, kasnije poinju da se ispoljavaju na brutalniji nain. Skromni humanitarni motivi vie nisu vani. Tehnika je suvie nepristrasna, a drava suvie mona da bi se optereivala takvim stvarima. Vie nisu u pitanju ni bogatstvo ili raspodela; u tehnikoj sintezi, ekonomija ponovo postaje sluga, u trenutku (posle Marksa) kada se verovalo da je ona gospodar. Dvoboj izmeu politike i ekonomije kulminira u sintezi u kojoj politika nestaje, a ekonomija biva potinjena. Naravno, ta sinteza jo nije potpuno ostvarena. Francuska, jedna od starijih nacija, nije ak ni potpuno svesna ta se deava. Ali, Sovjetski Savez je veoma blizu te sinteze, dok se Sjedinjene Drave vrlo brzo orijentiu u tom smeru, na osnovu ekonomskih manevara velikih razmera, na koje su bile prisiljene. A posebno nove nacije, kao to su Australija i Novi Zeland, spontano konstruiu taj sintetiki kompleks. Kako bi Afrika uopte mogla da se nada brzoj promeni svojih drutava (kao to to zahteva nedavno steena nezavisnost), ako odluno ne prihvati tehniku sintezu? Naser, Muhamed V i Kastro pokuavaju upravo to. Primetio sam ranije da to nije socijalizam. S nestankom humanitarnih ciljeva, socijalizam postaje neizvodljiv usled same teine tehnike. Vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju vie nije centralni problem. S pojavom aristokratije tehniara, socijalna jednakost postaje mit, a proletarijat biva nuno uvean (na zadovoljstvo svih), umesto da nestane. Izvesni elementi socijalizma i dalje postoje; na primer, socijalna zatita, redistribucija nacionalnog dohotka i zabrana individualnog prota. Ali, oni postoje kao izolovani fragmenti, a ne kao sistem. Nije ak ni sigurno da e ti elementi biti prisutni u svim sintezama koje se 124

sada stvaraju. Njihovo daljnje postojanje zavisi od toga da li e se smatrati ekasnim, to je sud kojem ne mogu umai. Furastje daje odlian primer fragmentarnog socijalizma, zasnovanom na svemu osim na socijalistikim motivima. On pokazuje (verujem, pravilno) kako se znaaj kapitala smanjuje s poveanjem znaaja tehnike. U periodu tehnikog napretka, vrednost nadnice u kapitalu tei nuli, dok se ziki proizvod kapitala stalno poveava. Jasno je da nije u pitanju apsolutna vrednost kapitala. Ipak, kapitalista vidi da njegovo vlasnitvo gubi vrednost u direktnoj srazmeri s razvojem tehnikog progresa. Neu ponavljati Furastjeovo rezonovanje ono mi izgleda uverljivo. Njegov zakljuak je, pored toga, od prvorazrednog znaaja: naime, on tvrdi da se centar ekonomskog problema pomera. Pravno pitanje vlasnitva vie nije vano. Predmet rasprave vie nije ko poseduje sredstva za proizvodnju ili ko e uzeti prot. Teite ekonomskog problema je pomereno u krajnju taku tehnikog razvoja. Istinska diskusija se tie pitanja ko e biti u poziciji da podri, apsorbuje i integrie tehniki progres i obezbedi optimalne uslove za njegov razvoj. Priroda tehnike je takva da je ini nespojivom sa anarhijom, u bilo kojem znaenju te rei. Kada okruenje i akcija postanu tehniki, nameu se red i organizacija. Sama drava, ugraena u kretanje tehnike, postaje njegov agens. Prema tome, tehnika je najvaniji faktor u unitenju kapitalizma, mnogo vie od pobune masa. Ljudska pobuna moe samo da se pridrui unitenju kapitalizma i da lozora o njemu. to se tie socijalizma, konani rezultat se jo ne moe nazreti i nikakvo predvianje, osim negativnog, nije mogue. Ekonomska centralizacija je bila kritikovana s ljudske take gledita. an Fransoa Gravije (Jean Franois Gravier) je napadao tu pojavu na isto tehnikoj osnovi i pokuao da pokae kako je decentralizacija (makar stanovnitva) neophodna, ako elimo da drutvo ostane u ravnotei. Njegova teza je sledea: tehnika omoguava irenje populacije na velike oblasti, koje bi trebalo da imaju isto tako dobro razvijene ekonomske potencijale kao i veliki gradovi. irenje ne bi bilo podlono sadanjim zdravstvenim rizicima, velikim trokovima po zajednice (stanovnik Pariza kota dravu pet puta vie nego stanovnik Vandea) i tako dalje. Ta teza je, dakle, zasnovana na novom tehnikom razvoju. Ali, tome se mogu uputiti tri primedbe: prvo, decentralizacija nije mogua ako ne postoji snana planska organizacija za decentralizaciju. Takva organizacija obino deluje na nivou pojedinca, a ne na nivou ekonomskog organizma. Drugo, irenje populacije pre moe dovesti do urbanizacije sela nego do istinskog irenja populacije u seoskom okruenju. Tree, teza predstavlja samo teorijsku mogunost, a ne nuan razvoj. Mora se priznati da stvarno iskustvo izgleda protivrei toj tezi. Od 1955. u toku je ozbiljan i snaan pokuaj da se decentralizuju Pariz i njegov industrijski kompleks. Dosadanji uinak je da je est stotina fabrika napustilo tu oblast. Ali, samo 4000 radnika se preselilo u provinciju, dok e, kada fabrike o kojima je re postignu pun kapacitet, one zaposliti 75000 lokalnih radnika. Pored toga, polovina od tih 600 fabrika smeteno je u okolini Pariza. U istom petogodinjem periodu, samo u Parizu je otvarano 50000 novih radnih mesta godinje, a broj stanovnika se poveao skoro za milion. Decentralizacija je, dakle, doivela veliki neuspeh. Ekonomisti koji su to analizirali zakljuuju da je za industrijsku decentralizaciju neophodno izvriti totalnu decentralizaciju, ukljuujui administrativnu, nansijsku i kulturnu. Meutim, bilo bi teko izvesti tako sveobuhvatnu akciju; za nju ne postoje precizni i adekvatni tehniki motivi. Pored toga, ona bi morala da se sprovede pomou autoritarnih mera. Drava bi morala da ograniava graane autoritarnim kaznama, koje bi odgovarale autoritarnim odlukama. Lako je videti da bi predloena decentralizacija morala da se osloni na znatno uveanje centralizovane vlasti.

125

Autoritarna ekonomija
Ekonomija potpuno zasnovana na tehnici ne moe biti slobodna. (To nije sasvim isto kao prethodna ideja.) Tehnika je, u stvarnosti, suprotstavljena liberalizmu, socijalnoj formi nesposobnoj da apsorbuje i iskoristi moderne tehnike. Izgleda jasno da ekonomski liberalizam sam po sebi nije tehnika. U stvari, stav laissez-faire, koliko god da je postao ublaen, znai odricanje od korienja tehnike; tehnika podrazumeva svesnu ljudsku akciju, a ne uzdravanje od nje. Kada liberalizam zahteva od ljudi da ukau poverenje mutnoj alhemiji nekih prirodnih zakona, on ih zapravo spreava da iskoriste tehnika sredstva koja im stoje na raspolaganju. Ta sredstva omoguavaju ljudima da deluju na prirodni poredak, da prilagode njegove zakone svojim ciljevima i da ih eksploatiu, kao, na primer, u zikom domenu. Ona omoguavaju i intervenciju koja e naizgled biti u kontradikciji s prirodnim zakonima i menjati prirodni poredak. Jasno je, dakle, da uopte nije re o stvarnim zakonima. Ako se to ima u vidu, tehnika tim nepostojeim zakonima ne ukazuje potovanje koje nalae liberalizam. Prema tome, kada se tehnika razvija, i liberalni stav i njegova doktrina postaju nemogui. Problem sam izrazio na najotriji mogui nain, tako to sam ga smestio u taku dodira liberalizma i ekonomskih tehnika intervencije (koje su suta negacija liberalizma). Ali, ta teza podjednako vai i za jednostavne tehnike proizvodnje koje utiu na ekonomiju. Kao to sam ve pokazao, svaka mehanika tehnika podrazumeva odgovarajuu organizaciju. A organizacija je dijametralno suprotna slobodnom preduzetnitvu, kao to je i organizaciono stanje uma dijametralno suprotno onom liberalnom. Nesumnjivo e se uti primedba kako su proizvodne tehnike razvijene za vreme uspona liberalizma, koji je obezbedio povoljnu klimu za njihov razvoj i odlino razumeo kako da ih upotrebi. Ali, to nije protivargument. Jednostavna je injenica da je liberalizam dozvolio razvoj sopstvenog delata, kao to se i u zdravom tkivu mogu razmnoavati elije koje e dovesti do raka s fatalnim ishodom. Zdravo telo je predstavljalo potreban uslov za rak. Ali, tu nema kontradikcije. Isto vai i za odnos izmeu tehnike i ekonomskog liberalizma. Tu se, dakle, nalazi taka sukoba izmeu tehnike i liberalne ekonomije, koju je, izmeu ostalih, izuavao Jinger. Tehnika je neizbeno suprotstavljena liberalnoj ekonomiji zato to su ciljevi tehnike ekasnost i racionalnost, a cilj liberalizma novani prot. Tehnika od liberalne ekonomije zahteva neprotabilne odluke i rizike. Na primer, kada se nove maine razviju pre amortizacije starih, industrijalac je primoran da se oslobodi ovih drugih ili rizikuje da bude eliminisan s trita. Taj sukob se javlja na svim nivoima. Kada drava kontrolie ekonomiju, ona se suoava sa slinim problemima. Ali ti problemi pogaaju svaku ekonomiju. Iz te perspektive, planiranje se kritikuje kao rasipniko. Ipak, sama ta kritika pokazuje da je liberalni mentalitet jo na snazi. Meutim, ak i u kapitalistikom kontekstu sud koji se tie rasipnitva menja se s vremenom i prema oblasti. U svom izvetaju, Meunarodna organizacija za rad (International Labour Organization) uporedila je obinu mehanizaciju s mehanizacijom kancelarija: Mehanizacija rada u kancelarijama, protivno uobiajenoj praksi, esto e biti smatrana opravdanom sa stanovita prota, ak i ako poveava trokove kancelarijskog rada. To se deava kada mehanizacija poveava uinak proizvodne jedinice kojoj kancelarija pripada, kao administrativni deo. (Mas) Ali, ak i kada uzmemo u obzir te parcijalne izuzetke, ostaje tano da je sukob izmeu tehnike i liberalne ekonomije neizbean zato to je liberalna ekonomija sutinski zasnovana na protu. Ona ne postoji bez prota. Prot, meutim, nije vrhunska vrednost za plansku ekonomiju. Naravno, planska ekonomije ne zanemaruje sasvim motiv prota, ali to je samo jedan element u njenim proraunima. Glavni kriterijum planske ekonomije je racionalnost (ili ekasnost): jednom reju, tehnika. 126

U sukobu izmeu tehnike i liberalne ekonomije, tehnika je, dakle, ta koja odnosi pobedu i oblikuje ekonomiju prema svojim zakonima. Taj proces je pojaan, kao to sam pokazao, injenicom da liberalna ekonomija, u onoj meri u kojoj je promiljena, i sama postaje tehnika. Na taj nain se ponovo uspostavlja jedinstvo ekonomije i tehnike, ali uz eliminaciju liberalizma. Ekonomisti to mogu pokuati da opravdaju pozivajui se na javni servis ili zajedniko dobro, ali takav odgovor nije nita vie od naknadnog opravdanja i ideoloke dimne zavese. Kao takav, taj odgovor moe imati neku vrednost; ali, on se po znaaju ne moe uporediti s glavnim injenicama tehnike invazije. Liberalizam biva ublaen i stalno potiskivan srazmerno rastu i nametanju tehnika. Veza izmeu degradacije liberalizma i razvoja tih tehnika je neizbena. Tvrdnja koja se esto uje, da je liberalizam sposoban za proizvodnju, ali ne i za raspodelu, predstavlja najoptije vienje stvari. Kako to da je liberalizam sposoban za proizvodnju? Odgovor glasi da u slobodnom preduzetnitvu proizvodnja nije deo liberalnog okvira. Ona je predmet sveobuhvatnog planiranja i to ne moe biti drugaije. Ono to je specino liberalno jeste kretanje potroakih dobara i njihova distribucija u raznim potroakim sektorima; a upravo je proces distribucije taj koji funkcionie tako slabo i koji se neprestano sputava, poto tehnika izbacuje neizmerne koliine nepromiljenih proizvoda. Isto vai za tendenciju ka monopolima i trustovima. U svim sektorima ekonomije ta tendencija je pogubna i podrazumeva destrukciju liberalizma. Ona se zavrava ili direktnim monopolom bez slobode konkurencije (svejedno je da li je monopol privatni ili dravni, rezultat nadmetanja izmeu dravne kontrole i liberalizma je isti), ili monopolistikom konkurencijom, koja nije nita manje tetna od istog monopola, zbog rasipanja koje izaziva. Takvo injenino stanje proizvodi iskljuivo tehnika, na dva razliita naina. Pre svega, ohrabruju se nansijske tehnike koje omoguavaju osnivanje institucija kao to su trustovi i koncerni (to bi bilo nezamislivo bez ogromnog razvoja sredstava) i obezbeuje eksibilnost tih institucija na nivou banaka i berzi. Drugo, ohrabruje se konkurencija koja je, kada se jednom uspostavi izmeu nekoliko preduzea pod liberalnim reimom, u stvari takmienje tehnika na mikroekonomskom nivou. U onoj meri u kojoj tehnike ostaju statine, razliita preduzea su u mogunosti da postoje jedna pored drugih, svako sa sopstvenom klijentelom za svoje proizvode. Neka od preduzea mogu biti mona, a neka slaba, ali i slaba preduzea su, uprkos tome, sposobna da opstanu. Ono to unitava ravnoteu nije veliina preduzea, ve tehniki progres. U trenutku kada neko preduzee primeni novu proceduru (na primer, nove tehnike za odnose s javnou, maine koje poveavaju dobit, a smanjuju jedininu cenu, poslovnu organizaciju koja radnu snagu ini ekasnijom, nansijske modalitete koji obezbeuju veu stabilnost), ono otkriva da mu ti tehniki elementi daju prednost nad konkurencijom, koju onda mogu da eliminiu ili apsorbuju. Konkurencija tako daje podstrek tom tehnikom progresu, koji e doneti pobedu nad suparnikom. To znai da konkurencija tei da uniti liberalizam. Neko e prigovoriti da konkurencija ne unitava liberalnu ekonomiju u potpunosti, zato to e svi konkurenti prihvatiti tehniki razvoj. (U praksi, neki sektori ekonomije su potpuno monopolistiki). Kao odgovor na tu primedbu, ponavljam da tehnika proizvodi samu sebe i da svako ko uspe da stekne poetnu prednost u tehnikom domenu, tu prednost neprestano poveava. Iz tih razloga ne mogu se potpuno sloiti s Vensanovim stavom. Za Vensana su, kao i za mene, tehnika i liberalizam nespojivi. Ali, izgleda da njegova razmiljanja ne uzimaju u obzir sve injenice. Vensanova teza se moe saeti na sledei nain: Kako e prednosti tehnikog progresa biti raspodeljene u istom liberalnom reimu, pod pretpostavkom savrene konkurencije i nemeanja drave? Jasno je da u tom hipotetikom sluaju proizvoai koji su ostvarili tehniki napredak nee od njega imati koristi, poto e se, prema pretpostavci, 127

pojaviti konkurenti koji e nivo prodajne cene svesti na nivo sniene cene kotanja. Zakljuujemo da e samo potroa imati koristi od tehnikog napretka. To povlai neoekivani zakljuak: poto progres nee doneti posebnu prednost, ne moemo oekivati da e ga iko eleti ili da e mu teiti. Tvrdnja da isti liberalizam zapravo vodi u stagnaciju je neizbena. Takvo postavljanje problema je prilino hipotetiko i apstraktno. I sam Vensan to priznaje. Ali, ak i da je tako, to razmiljanje samo po sebi nije ubedljivo. Suvie je lako odgovoriti (a liberali to nee propustiti) da nikada nije ni bilo govora o primeni nekog istog liberalizma. Ono to je liberalima vano je liberalizam koji e biti prilagoen ekonomskim uslovima i zatim stabilizovan. Takav liberalizam bi omoguio tehniki progres. Vensanovi argumenti su ubedljivi samo u pogledu jednog aspekta sledee dileme: ili e liberalizam ostati veran sebi i biti primoran da uputi izazov tehnikom progresu, u skladu s gore navedenim argumentima, ili e prihvatiti tehniki progres i tako biti prinuen da se odrekne sebe. Ali, prva alternativa, to jest stabilizacija ogranienja koja se nameu liberalizmu, jeste nemogua. Druga alternativa e biti istinski problem. to tehnika vie napreduje, to e uloga liberalizma biti manja. Zar se iz te tekoe ne moemo izvui pomou smanjene mogunosti konkurencije? Ba kao to tehniki progres nikad ne dostie savrenstvo, tako i sloboda konkurencije nesumnjivo nikada nee apsolutno nestati. Ali, postoji taka u kojoj se vie nee moi govoriti o liberalizmu. I u najautoritarnijem reimu preostaje neka sloboda. Uprkos tome, to je i dalje autoritarni reim. Perspektiva se menja zavisno od vremena i psihologije; taka u kojoj prestajemo da govorimo liberalizam i kaemo dirigovana ekonomija takoe varira. Ali, proces se ne moe zaustaviti. Nikakav lini izbor nije mogu. Naravno, u igri nije strogi automatizam. Da bi se zatvorio sistem i dovrio proces, neophodni su ljudska odluka i delovanje. Ipak, moglo bi se prigovoriti da ekonomski zakoni postoje u onoj meri u kojoj postoji svest o njima to jest, da je mogu izbor izmeu tehnike intervencije i povratka na slobodno dejstvo ekonomskih zakona. Naalost, iluzije i nade se dre bolje od realistikih razmatranja. Kada tehniki progres intervenie, on menja ne samo primenu ekonomskih zakona, ve i njihovu sutinu. Na to moemo gledati na dva naina. Prvo, ekonomski zakoni nisu veni kao zakoni koje je Mojsije primio na Sinajskoj gori. Nai ekonomski zakoni vae samo za odreeni tip ili oblik ekonomije. Kada doe do tehnikog progresa, on biva integrisan u ekonomski sistem ne kao strani ve kao organski element. Tehniki progres je deo sutine ekonomskog sistema, a ne sluajan dogaaj. Kada neka hemijska supstanca promeni metabolizam tela, rezultat je nova situacija, koja sledi neke zakone koji nisu vaili za prethodne situacije. Hemiar izuava nove kombinacije iz kojih mora izvui nove zakone. Kada se promene injenice, menjaju se i konstante i zakoni. Drugo, ak i ako insistiramo na donoenju vrednosnih sudova, situacija se ne menja ako objavimo da je neko stanje normalno i da su pravedni samo oni zakoni koji to stanje kontroliu; drugim reima, ako elimo da ekonomski zakoni budu podjednako strogi i veni kao i zakoni zike. Poznato je da su zakoni zike relativni; danas vaei zakoni mikrozike nisu isti oni zakoni koje smo mi uili iz naih udbenika. Potpuno je isto i sa ekonomijom. Promena u razmerama nije samo promena u veliini; re je o promeni prirode. Tehnika je, zapravo, izmenila razmeru ljudske ekonomije i zakoni koji su vaili za prosean ekonomski sistem na poetku devetnaestog veka ne mogu se vie primeniti na ekonomiju u njenom dananjem opsegu. Liberalizam je zamisliv samo ako je tehniki progres uguen, tako da sistem ostaje u nepromenljivom stanju ravnotee i umerene snage. Sukob liberalizma i tehnike postaje jo naglaeniji kada uzmemo u obzir da tehnika ne moe proizvesti nita osim masovne ekonomije. Ovde se pozivamo ne samo na injenicu 128

da ekonomija koja se iri i razvija obuhvata sve vei broj pojedinaca i da demografski rast zahteva takvu ekspanziju. Ovde ne upotrebljavamo re masa u smislu velikih brojeva, ve u uobiajenom sociolokom smislu mase nasuprot zajednici. Prisutna je svest da naa civilizacija postaje masovna civilizacija, ali obino se zanemaruje dvostruka injenica da je tehnika jedan od vanih faktora te masikacije i da ekonomija od nje poprima svoju specinu formu. Tehnika je ta koja ekonomiju ini masovnom, to jest, ekonomiju koju, posmatranu u celini, nazivamo makroekonomijom. (Ta hipoteza je neophodna da bi se uzela u obzir slobodna igra ekonomskih tehnika.) Ekonomski problemi moraju se postaviti u globalnom smislu, izraziti kroz globalni dohodak, globalno zaposlenje, globalnu potranju i tako dalje. Ta globalna, makroekonomska koncepcija odgovara masovnom drutvu, koje je, kao to je poznato, krajnje izdiferencirano. Ba kao to tehnika rui barijere izmeu ekonomskih sektora, tako i ekonomija zasnovana na tehnici tei da razbije u paramparad tradicionalne drutvene okvire. Makroekonomija je samo okvir i jedan element ekonomske tehnike. Ona je ravnoduna prema slobodnom preduzetnitvu, kao i prema konceptu nacije koji unitava, ne voljno ve indirektno. Ona nema lini, privatni cilj. Ona uopte ne tei da izmeni datu drutvenu ili ekonomsku stvarnost. I pored toga, u ekonomiji se deava slom svih tradicionalnih partikularizama (kao to sam ve opisao). Ishod makroekonomskog metoda, u onoj meri u kojoj se pokazuje ekasnim, bie uklanjanje ekonomskih kontradikcija i uvoenje u okvire vetakog onoga to je nekada bilo prirodno. U meri u kojoj nas makroekonomija navodi da razmiljamo u globalnim i statistikim okvirima, ona dovodi do potiskivanja razloga za razbijanje, na primer, nacionalnih granica. Makroekonomsko kretanje ka univerzalizmu bie jo izraenije ukoliko se pojaa drugim, konvergentnim faktorima. Prvi korak je konstituisanje meunarodne ekonomije (koju tehnika ini u svakom sluaju neizbenom, iz drugih razloga). Kretanje ka meunarodnoj ekonomiji dovodi do masovne ekonomije. Druga karakteristika te masikacije rezimirana je u Sartrovoj dubokoj opasci da statistika nikad ne moe biti dijalektika. Izmeu statistike i dijalektike postoji protivrenost (ak i meusobna iskljuivost). One se razlikuju ne samo u svom nainu tumaenja, ve i u samom njihovom nainu poimanja sveta i delovanja. Statistika je nuno jednoznaan metod, koji izraava jedan aspekt stvarnosti, koji se ne moe kombinovati ni sa jednim drugim (osim s drugim statistikama) i koji ne moe tolerisati kontradikciju ili evolutivni razvoj. Statistika shvata evoluciju samo u njenom formalnom vidu, vezujui se za njen striktno numeriki element i napredujui diskretno kroz numeriki kontinuum, koji povezuje ekstrapolacijama. Tu linearnu formulaciju ona postavlja kao samu sutinu evolucije. Ali, potpuno je nesposobna da u bilo kojem stepenu shvati interni i kontinuirani mehanizam evolucije i meuigru negacija umeanih u pozitivne tvrdnje. Ona podrazumeva i propisuje logiku, ali ne i dijalektiku evoluciju. Ekonomija zasnovana na tom metodu je nuno antidijalektika i to je jedna od najdubljih izdaja marksizma od strane modernog komunizma. Pokreti masa su na slian nain jednoznani i antidijalektiki. 7 Prema tome, postoji ksna veza izmeu statistike i ekonomije masovnog drutva. Ali, izmeu statistike i organskog drutva postoji samo suprotstavljenost; ivot jednog organskog, dijalektikog drutva ne moe biti potpuno obuhvaen tehnikom operacijom kao to je statistika. Statistika ak pretpostavlja masovno drutvo. Ekonomski gledano, ta tehnika operacija podrazumeva da svi lanovi drutva uestvuju, privatno i bez brige za celinu, u ekonomskom sistemu
7

Zainteresovanog itaoca upuujem na Rajvaldovu knjigu Duh masa (Paul Riewald, Vom Geist der Massen, 1946).

129

koji tehnika neprestano razrauje. Nije re samo o tome da je svako neizbeno potroa i proizvoa i da, kao takav, uestvuje u ekonomskom ivotu. to je jo vanije, svi lanovi drutva (ne i svaki lan) integrisani su u masu u prethodno utvrenom sistemu. Ono to podrazumeva masu su upravo tosvi i prethodno utvreno, koje zahteva tehnika. Svi su ukljueni zato to tehnika daje rezultate i zahteva napore u tolikoj meri da nijedan pojedinac ne moe ostati izvan toga. Ali, ako tehnika zahteva svaije uee, to znai da je pojedinac sveden na nekoliko osnovnih funkcija, to ga i ini masovnim ovekom. On ostaje slobodan, ali vie ne moe izbei da bude deo mase. Tehnika ekspanzija zahteva najiri mogui domen. U bliskoj budunosti, moda ni cela planeta nee biti dovoljna. Prethodno utvreno je tu zato to tehnika ima sopstvene zakone i motive (koje sam ve skicirao) i oblikuje okvire koji joj najvie odgovaraju. To je ono to se deava u modernom svetu. Uprkos preokupacijama humanistikih ekonomista, ekonomski mehanizam tei da bude stroi, da se kroz svoju tehniku dri stvranosti, ali tako da je u isti mah i apsorbuje. Ljudi moraju ui u prethodno utvreni okvir. Tehnika ne moe delovati drugaije nego da i njihprethodno utvrdi; kada ne bi tako delovala, ni sama ne bi postojala. Sada vidimo zato drutveni kompleks, u dodiru s tehnikom, postaje masa, a ne zajednica ili organizam. Tehnika za svoj razvoj zahteva savitljive ljudske skupine. Ve smo se sreli s tom karakteristikom u razmatranju tehnike ekspanzije i ponovo je sreemo (na vrlo tipian nain) u naem istraivanju uticaja tehnike na ekonomiju. Tako usmerena ekonomija podrazumeva postojanje mobilnih ljudskih masa, raspoloivih za potrebe koje su istovremeno ekonomske i tehnike. Svaki poduhvat koji ukljuuje istinsku zajednicu, na ekonomskom planu je nuno antitehniki, ne samo zato to je relativno statian, ve i zbog svoje rascepkanosti. Kada bi se razvile autentine zajednice, nikakva daljnja ekonomska tehnika ne bi bila mogua. Ovde, naravno, govorim o istinskim zajednicama, a ne onim lanim, koje predstavljaju korporacije nastale posle 1935. Zakljuujemo, dakle, da je masa socijalna forma koja najvie pogoduje ekonomskoj tehnici. U toj formi, i proraun verovatnoa i planiranje mogu slobodno da se razmahnu.

Antidemokratska ekonomija
Kada se sve to ima u vidu, dolazimo do nove karakteristike ekonomske tehnike: ona je neizbeno antidemokratska. Na prvi pogled, taj komentar zvui iznenaujue, ak okantno. Najzad, tehnika uvodi mase ljudi u kolo ekonomije i omoguava im da u njemu uestvuju kao nikada ranije. Kada je re o dananjoj armaciji tehnike, moemo ukazati na neka napredna kretanja u socijalizmu: na komitete za rukovoenje, autonomnu administraciju socijalne zatite, deljenje prota, radnike savete (koji ne postoje samo u Sovjetskom Savezu) i zvanian status sindikata, koji tako mogu igrati pozitivnu (a ne samo revolucionarnu) ulogu. Kako se onda, u takvim okolnostima, za tehniku ekonomiju moe rei da je antidemokratska? Ali lako je odgovoriti da su sve te razliite vrste progresa mogue samo u onom stepenu u kojem su ljudi bili unapred podvrgnuti dejstvu tehnike. Otpor koji ljudi pokazuju prema tom ropstvu (a to jeste neka vrsta ropstva) samo je povran, stvar linog interesa, a ne posledica bilo kakve sutinske revolucionarne orijentacije. Ljudi nisu u stanju da istinski utiu na tok ekonomije. Oni mogu izmeniti neke modalitete u raspodeli zarada. Mogu promeniti pravac preduzea i uticati na neke ekonomske oblike, da bi kompenzovali mehanike nedostatke. Mogu dati svoje miljenje o proizvodnji, procedurama i nansijskim

130

metodama. Sve to nije zanemarljivo i nemam elju da umanjujem znaaj toga. Ali, to ne doprinosi ekonomskoj demokratiji. Kolektivno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju (u smislu nacionalizacije, kolektivizacije ili dravnog socijalizma) je apstrakcija, ak vea od politike demokratije. Dobro je poznato do kojeg stepena apstrakcije je dovedena politika demokratija i koliko malo vredi glas graana, uprkos svim priama o suverenosti naroda. Kae se kako su sredstva za proizvodnju vlasnitvo naroda. Ali, da li ljudi mogu njima da raspolau po sopstvenoj volji? Da li zaista mogu da biraju svoje efove? To su prava pitanja. Ako bi ljudi koji su direktno zainteresovani za neki posao (na primer, radnici u fabrici) odluili da fabriku koriste na neki drugi nain ili da je uopte ne koriste ili ak da unite maine, da li bi ih iko sluao? Ako ih niko ne bi sluao, pod izgovorom da su njihove odluke besmislene, pravi razlog bi bili kriterijumi nadreeni optoj volji i po kojima se o toj volji sudi. Opta volja se moe izraziti samo unutar granica koje su unapred utvrdile tehnike nunosti. Da li ljudi mogu birati inenjere? Ili raunovoe, ili organizatore? Da li mogu dati svoj sud o metodama rada? Kada bi mogli, to bi onda bio sistem (s kojim se, zapravo, pokualo) u kojem sudije biraju podanici, poreznike poreski obveznici, a generale vojnici. Takav sistem bi predstavljao jedini pravi demokratski metod. Zato taj demokratski metod nije primenjen i u pomenutim oblastima, dok politiare biramo? Iz prostog razloga to se funkcije sudije, generala i inenjera smatraju tehnikim, dok se politiar smatra netehnikim funkcionerom: dobar za sve, dobar ni za ta. Ruska i Francuska revolucija su uvele opte izbore za sudije i generale: to je bilo u skladu s njihovim shvatanjem demokratije. Ali, rezultati su bili tako katastrofalni da se ta procedura uskoro morala ukinuti. Tehnika je granica demokratije. Ono to tehnika dobija, demokratija gubi. Ako bismo imali inenjere koji bi bili popularni meu radnicima, oni ne bi znali nita o mainama. U naem vremenu, tehniar je sud poslednjeg priziva. Radnik nije gospodar ni svoje fabrike, niti svojih efova. Demokratija narodne kontrole je isto formalna. Situacija je u tom pogledu ista u svim predstavnikim demokratijama, u kojima su sva tehnika pitanja izvan kontrole biraa, koji zato svoju veru moraju da poklone ideologiji politike funkcije, superiornoj u odnosu na sve ostale i koja obuhvata svaku ljudsku aktivnost. Uz njeno posredovanje bira bi i dalje mogao biti gospodar svoje sudbine. Naalost, kada politiar intervenie u interesu svog birakog tela, on uspeva samo da poremeti ispravno funkcionisanje tehnike, ime svakog ini nezadovoljnim i na kraju gubi svoju mo. Da li onda treba da verujemo kako radnici, koji imaju vlasnitvo nad apstraktnom imovinom, uz pomo neke tajne alhemije, zaista utiu na ekonomsku igru? Kada bi zaista bilo tako, to bi onda moglo biti samo u uslovima jedne izuzetno eksibilne, da ne kaemo nemarne, ekonomije. Ona bi sigurno bila netehnika. Kada bi takva tehnika ak i bila zamisliva, to bi onda bio nekapitalistiki liberalizam, to e rei, anarhija. Kada ekonomija postane egzaktna i tehnika, ona ne moe tolerisati uplitanje elja radnog oveka. Naravno, postoje takve stvari kao to su dobronamerna i racionalna regulacija rada, humani industrijski odnosi, higijena i tako dalje. Ali, to je interna regulacija, koju dobra tehnika podrazumeva i zahteva. Jedina mogunost da se postigne visoka, neprekidna i protabilna produktivnost jeste da se na adekvatan nain uzme u obzir ne samo neposredan, goli prinos, ve i ouvanje ljudskog materijala, koji takoe predstavlja neku vrstu kapitala. U ovom trenutku elje radnog oveka su u skladu sa imperativima prilino egzaktne i apsolutne tehnike. To je jedini razlog zato se njegove elje uzimaju u obzir. Dakle, stvarna funkcija elja radnika jeste unapreenje i usavravanje tehnike, 131

a ne poveavanje njegove slobode. Ta injenica ima politiku paralelu: na izborima pod autoritarnim reimom, glasovi se mogu dati samo vladajuem reimu. Iako se na taj nain poveava autoritet vlasti, bira ima materijalne prednosti od svog glasanja, jer e se vlast, koja se zvanino oslanja na narod, obavezati na velike napore za njegovo dobro. Nema sumnje da takva vrsta demokratizacije donosi neka poboljaanja u ivotima ljudi. Ali, te promene ne donose sami ljudi, koji su tu samo pomono osoblje, ve tehnika, u meri i u skladu sa shvatanjem ivota koje diktira. Uticaj tehnike na demokratiju moe se sagledati i iz drugog ugla, iz ugla potronje. Trenutno se tvrdi kako tehnika eliminie drutvene privilegije i ukida ve postojee drutvene razlike (iako moramo priznati da umesto njih uspostavlja nove). Italijanski ekonomista Bertolino (Bertolino) daje dobar primer za ovaj argument u svojoj studiji standardizacije. Po njemu, standardizacija ima neke demokratske posledice, iz dva razloga. Prvo, ona smanjuje cene; prema tome, poveava se potronja, blagostanje je ravnomernije raspodeljeno, a ivotni standard ujednaen. Drugo, ona redukuje tipove raspoloivih roba; trite je manje raznovrsno, a izbor ogranien. Ta dva faktora tee demokratskom izjednaavanju. Potraga za onim to je osobeno, na osnovu raznovrsnosti ekonomskih sila, postala je nemogua. Prema tome, tehnika bi trebalo da deluje u pravcu demokratizacije. Taj argument izraava potpuno isti stav koji je imao i Henri Ford, koji je, voen svojim demokratskim oseanjem, masovno proizvodio automobile da bi svako mogao imati koristi od tog luksuznog artikla. Ali, masovna proizvodnja automobila je zahtevala zapoljavanje desetina hiljada radnika na pokretnoj traci. Bertolino je vrlo olako preao preko problema koji se tu javljaju, ali njima se mora posvetiti posebna panja. Na primer, postoji opasnost od nezaposlenosti. U sluaju vee nezaposlenosti, nema poveanja opteg blagostanja, ak i ako cene padaju. Zato mi taj Bertolinov argument ne izgleda kao odluujui. Nita presudniji nije ni argument da tehnika proizvodi drutvenu jednakost. Tvrditi, kao to to ini Mamford, da postoji drutvena jednakost zato to je elektrino svetlo kod siromanog oveka isto kao i kod bogatog, dok je u srednjem veku postojala ogromna razlika izmeu baklje od borove smole i luksuznog svenjaka, znai rizikovati da se dokae potpuno suprotno od nameravanog. ivot vlastelina je u mnogo emu bio sliniji ivotu kmeta nego ivot modernog industrijalca ivotu radnika. Kmet i gospodar su delili istu hranu i istu neudobnost. Sigurno postoji makar isto toliko razlike izmeu jeftinog radija siromaha i Telefunkena bogataa, ili izmeu motocikla i Krajslera, kao nekada izmeu baklje i svenjaka. Mogli bismo navesti bezbroj takvih poreenja. Moe se postaviti pitanje: koja je cena standardizacije? Bertolino to jasno pokazuje. Na prvom mestu, od sutinske je vanosti ne izraavati smanjenje cene kotanje kroz smanjenje nadnica ili nezaposlenost. Drava mora intervenisati da bi se to obezbedilo. Drugo, smanjenje cene kotanja mora biti prevedeno na smanjenje prodajne cene. Drava mora sprovesti obavezno smanjenje prodajne cene. I tree, standardizacija se mora primeniti u celini; ona ne sme imati samo ogranien efekat. Ona se mora primeniti na celu industriju; a ako je industrija dovoljno znaajna, to e neizbeno dovesti do standardizacije povezanih i komplementarnih sektora. Tu drava mora ponovo da intervenie, bilo podsticajnim, bilo prisilnim merama. Sada je ve jasno da standardizacija, kao demokratski efekat, podrazumeva krajnje autoritarnu dravnu intervenciju, iroku kontrolu i sve prisilniju centralizaciju, kao i izrazito nedemokratsko stanje uma. Pored toga, teko je ne biti donekle iznenaen tvrdnjom da je redukcija tipova demokratski proces. Bertolino kae da ta redukcija ponekad dovodi do jednog tipa i, samim tim, mora se pretpostaviti, do ukidanja mogunosti izbora. Ali, do sada je izgledalo da je sama sutina demokratije bila upravo mogunost izbora izmeu 132

nekoliko reenja, nekoliko tipova, nekoliko doktrina i da je, povrh svega, taj izbor slobodno preputen ljudima. Upranjavanje demokratije je bilo upranjavanje izbora. Tamo gde vie nema nikakvog izbora, postoji diktatura. Ali, moramo dalje analizirati taj pojam izbora. esto kaemo: Nije demokratski da neke osobe zbog siromatva budu liene nekih blagodeti, to im uskrauje bilo kakvu mogunost izbora. Ako standardizacijom proirimo blagostanje, poboljaemo demokratski poloaj siromanih. Naalost, nije tako. Ako priznamo injenicu (koja je sigurno tana) da je odsustvo izbora usled siromatva nedemokratsko, demokratiju neemo postii uklanjanjem manje ili vee slobode izbora, koju veina jo ima. U svim zemljama veina jo uvek ima neku slobodu izbora i oduzeti joj to znailo bi blagosloviti neto suprotno demokratiji. Bertolino je toga svestan: on pokuava da svoju rizinu tvrdnju kompenzuje na dva naina. Prvo, kae kako standardizacija mora biti praena istraivanjem ljudskih ukusa i elja, to je procedura koja e ponovo uvesti, da tako kaemo, lini izbor unutar standardizacije. Taj predlog deluje potpuno utopijski. Standardizacija podrazumeva neke dugorone investicije. Ali, jasno je da te investicije nikada nee biti ozbiljno dovedene u pitanje samo zato to se promenio ukus javnosti. Pored toga, tehniki razvoj prati svoje sopstvene zakone, a ne sklonosti javnosti. Nije javnost ta koja je zahtevala putovanje avionom i televiziju. Tehniki progres je stvorio te stvari i one su se na tehniki rairile i nametnule javnosti. Mehanizam standardizacije je identian s mehanizmom svake tehnike. Drugo, Bertolino pretpostavlja da je standardizacija demokratska u meri u kojoj izraava uverenja pojedinca koji je prihvata. Nije dovoljno da ona faktiki bude egalitarna. Ona mora biti praena optom sveu da su ravnopravnost i vea jednakost ostvarene njenim posredstvom i da ljudi na taj nain ostvaruju napredak ka drutvenoj demokratiji. Ako ljudi prihvataju reim, onda se on zaista moe smatrati demokratskim. Ali, naravno, upravo to je i Hitler govorio za svoj reim. Ne smemo izgubiti iz vida injenicu da se javna podrka danas moe veoma lako obezbediti uz pomo nekih preciznih tehnika. Ali, to pitanje ovde nije od velikog znaaja. Ono to je vano je injenica da Bertolinova elja da po svaku cenu pokae kako je tehnika demokratska vodi do udnog shvatanja demokratije. To emo najbolje ilustrovati pomou dva citata: Demokratija je privrenost miljenju veine od strane svakog pojedinanog graanina. To veinsko miljenje postaje nesporni i nesumnjivi nain ponaanja. Pojedinac je duan da potuje liniju (ekonomsku ili politiku) koju diktira veina, kao najbolju za drutvo. Pojedinac na taj nain postaje demokratian . . . Demokratija se sastoji iz prakse uvaavanja i korienja izvesnih dobara na zajedniki nain. Demokratija podrazumeva da pojedinac prevazilazi sebe da bi ostvario drutvene vrednosti zajedno sa ostalima i na isti nain kao ostali. Ti citati podseaju na neke udne govore koje smo imali prilike da sluamo. Prelaz s veine na jednoglasnost, kroz privrenost individue koja se odrie svoje individualnosti da bi se stopila s kolektivom, upravo je prelaz iz demokratije u diktaturu. Tano je da standardizacija zahteva upravo takvu vrstu demokratije i da se ne moe pomiriti ni s jednom drugom demokratskom formom. Ali, demokratija je u ovom sluaju samo ime nakalemljeno na realnost diktature. Koje god aspekte ekonomske tehnike da istraujemo, uvek emo naii na tu suprotstavljenost tehnike i demokratije. Sukob tehnike i demokratije jasno se javlja u sovjetskom planiranju. Sovjeti tvrde da se Petogodinji plan (u drugoj fazi) kree od baze ka vrhu i da je odluka baze presudna. Ne mogu se, meutim, izbei sledea pitanja: poto norme i detalje odreuju tehniari, kako je mogue pomiriti proizvodne smernice koje dolaze s vrha, sa eljama radnikih elija iz baze? Sovjetske studije tvrde da se ta protivrenost moe reiti takozvanim proizvodnim konferencijama. Ali, ono emu smo u stvari svedoci je tehnika centralizacija zarada i 133

normi. Posebno je pouna i vredna pomena istorija plana iz 1955. Razobliujui Staljinove greke, Hruov je izjavio da je do tada planiranje bilo birokratsko, autoritarno, zasnovano samo na statistici i, povrh svega, da je plan iz 1950. ostvarilo samo 30% preduzea. Rekao je da je bilo neophodno demokratizovati plan zato to je aktivno uee radnika bilo od presudnog znaaja . . . ta je, na kraju, bio rezultat Hruovljevih dobrih namera? (1) Radnicima je data sloboda da poveaju ciljeve postavljene planom, ali ne i da ih smanje; (2) radnici su imali slobodu da proue naine i sredstva za postizanje maksimalne produktivnosti; (3) lansirana je propagandna kampanja za poveanje produktivnosti, najintenzivnija od uvoenja petogodinjih planova. U toj kampanji bez prestanka je ponavljana parola: Dravni plan je zakon za svako preduzee. U svemu tome se jasno prepoznaje demokratska sloboda! Presudan momenat u razvoju tih proizvodnih konferencija je nunost tehnikog progresa, koji se ne moe zaustaviti zbog elja radnika. 8 Radniki komiteti ne mogu regulisati sloenost tehnikih problema. Pored toga, neophodan je pogled na celinu (koji radnici sigurno ne mogu imati), da bi se ujednaile nadnice i norme na makroekonomskom planu. Bez toga bi drutvena nejednakost i ekonomska neuravnoteenost bile neizbene. Na slian nain, obavezna je stroga kontrola proizvodnih ritmova i distribucije prihoda bez obzira na ekasnost plana. Sve to, kako u pogledu razrade plana tako i njegovog ostvarenja, dovodi do dominacije tehnikih zahteva, koji se autoritativno nameu svim demokratskim sistemima. Sve to se zahteva od oveka koji sprovodi plan jeste da se prilagodi njegovim normama i da u sebi pronae podsticaj za njihovo premaivanje. Jedino to mu se moe dopustiti je dovoljno vremena da se prilagodi normama. Da bi se spasila ast, tu su beskrajne prie o psiholokoj klimi, okruenju i socijalistikom rivalstvu. (To pitanje emo razmatrati u poslednjoj glavi). Za sada je dovoljno napraviti sledee poreenje: vojnik koji napada i vojnik koga pokree patriotski zanos, ne dele isto psiholoko stanje. Ali, obojica ubijaju na isti nain. Kada je re o ekasnosti i kolektivnim rezultatima, otkriveni su i razraeni psiholoki metodi koji kod prvog vojnika izazivaju ratobornost, ekvivalentnu patriotskom aru drugog. Demokratija s tim nema nikakve veze. Demokratiji takoe nema mesta ni u teoriji (koju prihvata veina ekonomista) da puna zaposlenost, koja je neophodna za zdrav razvoj ekonomske tehnike, zahteva autoritarno odreivanje radnog mesta izvrioca. Kao to ukazuje Furastje, tehnika podrazumeva transformaciju koja od proizvodnje zasnovane na ljudskom radu (ini) sam temelj drutvenog progresa, tako da se nikakav drutveni progres ne moe ostvariti bez transfera radnog stanovnitva. Ali, gde je demokratski element u izmetanju ljudskog bia iz poznatog okruenja, u odvajanju od njegove tradicije i njegovog ljudskog i geografskog miljea? Znam da iskorenjivanje ljudskog bia ne znai mnogo u poreenju sa ekonomskim zakonima i da su tamo gde vlada ekonomska nunost (na primer, u borbi protiv nezaposlenosti) sve druge ljudske potrebe beznaajne i da moraju nestati. Pored toga, svestan sam prividne istine da tamo gde nema ta da se jede vie nema ni stabilnog okruenja. Ta nova verzija izreke primum vivere 9, u materijalistikoj formi, samo je naoko istinita. Ali, ak i kada bi bila istinita, morali bismo rei da je ovek ogranien ekonomskom nunou, a to je potpuno suprotno od demokratije. Taj metod podrazumeva unitavanje naih drutvenih struktura i zapravo liava civilizaciju svake mogunosti da se formira. Primarni element svake civilizacije je stabilan odnos

8 9

Basile Kerblay, Norme u sovjetskoj ekonomiji (Les normes dans leconomie sovietique). Primum vivere, deinde philosophari. (lat): Prvo ivi, onda lozoraj. (Prim. prev.)

134

izmeu oveka i njegovog okruenja. Kada ovek postane igraka apstraktnih odluka, civilizacija se vie ne moe biti stvoriti. Tu se, na ekonomskom planu, sreemo sa istom onom posledicom tehnike koju smo ranije razmatrali na optiji nain. ovek zaista uzima uee u ekonomiji, ali tehnika dovodi do toga da on ne uestvuje kao ovek ve kao stvar. U oblasti ekonomske tehnike najjasnije oseamo veliki i dramatian proces modernog doba, u kojem su sluajnost i prirodni zakoni transformisani u odluke knjigovoa, pravila planiranja i dravne dekrete. Upravo na tom mestu tehnika poinje da se bavi prirodnom injenicom injenicom sveukupnog ljudskog ponaanja, ovekovom spontanom poslunou prema takozvanim sociolokim strujama, njegovim prilagoavanjem izvesnim optim tipovima, njegovim reakcijama na date podsticaje (koje su skoro svuda iste). Bilo da je u pitanju razumevanje javnog mnenja, ili stohastike, ili statistike kao celine, polazna taka tehnike je uvek ponaanje veine. Na osnovu toga, tehnika utvruje odreen broj zakljuaka i oblika delovanja, od ega gradi sistem u koji e se nuno i sama smestiti. Pored toga, ona to ponaanje ini obaveznim. Ona doputa neke manje modikacije (neemo se baviti problemom odstupanja), ali istinski problem je kako transformisati zakon koji se spontano sledi u zakon koji je svesno uinjen obaveznim. Ni u jednom drugom domenu ta procedura tehnike nije tako jasno izraena kao u dananjem napredovanju ekonomije. Efekti tehnike u drugim oblastima nisu tako oigledni; na primer, efekti ljudskih tehnika, kao to je propaganda, jo nisu postali obavezni u istoj meri kao posledice tehnike u oblasti ekonomije. Na taj nain, ekonomske tehnike, uprkos tome to se jo uvek nalaze u rudimentarnoj fazi (to je kod njih esto naglaenije nego kod mehanike, psiholoke ili pravne tehnike), najbolje izraavaju taj prelaz s prirodnog na vetako, koji zahteva svaka tehnika. Nije re o tome da su ekonomske tehnike razvijenije od ostalih, nego se kod njih, vie nego drugde, vetako razvija iz prirodnog. Svaka tehnika tei da u manjoj ili veoj meri ogranii prirodu; u skladu s tim, vetako je suprotstavljeno prirodnom. Postoji borba, ali bez obzira da li se ona izraava kroz borbu izmeu oveka i prirode ili sukob razliitih sistema, ono to se trai je vetina iskljuivanja, eliminisanja i zamene prirodnog. Na taj nain, na primer, dirigovana i planska ekonomija zamenjuje liberalizam. Ali, u tom domenu primeujemo jo jedno, suptilnije, integracijsko kretanje. Ekonomska tehnika ne tei toliko da eliminie prirodno, koliko da ga integrie. (U tom smislu, ona se pribliava nainu delovanja zikih tehnika. A kritika planiranja Fransoa Perua, zbog nedostatka racionalnosti, oslanja se na injenicu da planiranje ukida slobodni mehanizam ekonomije, umesto da ga se pridrava i da ga tumai. Ovo poslednje bi, po Peruu, trebalo da bude ideal ekonomske tehnike.) Ali, kada se prirodno integrie, ono prestaje da postoji kao takvo i postaje deo tehnike celine. Ono je jedan element mehanizma, koji mora odigrati svoju ulogu i nita vie od toga. Ta uloga moe biti unapred denisana, ali, kao u sluaju servomehanizma, usavravanje tehnike moe uvesti element nepredvidljivosti i ostaviti vei deo operacije u domenu prirodnog, tako da je ak i u tom sluaju ona integrisana. Postavie se pitanje da li u toj integraciji ima ieg loeg? Ne donosim ovde nikakve vrednosne sudove; samo primeujem da ovek koji deluje na osnovu svojih linih odluka, sledei neto to je u sutini opta tendencija i drutvena struja, deluje slobodno, ali da ta ista tendencija, kada se jednom integrie u sistem, postaje sutinski i izriito obavezna. Moe se postaviti pitanje nije li ovek izgubio svoju slobodu ak i pre ove integracije, poto je sledio ve postojei, mada skriveni imperativ, koji su sada razotkrile moderne tehnike? Da li je ovek sputaniji nego ranije samo zato to je taj imperativ otkriven i zapisan u udbenicima? To nije tako izvesno. ak i bez ukazivanja na opasnost koju predstavlja 135

monopol koji nekolicina dri nad tajnama naeg delovanja (a uvek je re o nekolicini koja uspeva da preuzme kontrolu nad tehnikim sredstvima), jednostavan in njihovog zapisivanja menja ljudske obaveze. U sociolokom i ekonomskom svetu, rezultat se moe uporediti sa odavno poznatim prelaskom s morala na zakon. I tamo su, izgleda, sankcije bile presudne. Kakva je kazna za krenje moralnog zakona ili za odbijanje da se sledi neka drutvena tendencija ili za nepokoravanje prirodnom ekonomskom zakonu? I kakva je kazna za izazov upuen dravnim zakonima i planu? Zar razlika nije oigledna? Ovde je ulog sveukupna ljudska sloboda, sloboda da se rizikuje, ak i da se kocka sa smrtnom kaznom. U tom gubitku slobode vidimo silaznu putanju kojom nas vodi tehnika.

IV. Ekonomski ovek


Nemojmo previe dramatizovati stvari; cilj tehnikog kretanja nije da dovede oveka do smrtne kazne. Njegov cilj je, sreom, suptilniji. Smrtna kazna je samo privremeno sredstvo, ije postojanje svedoi o injenici da se tehnika nalazi u prelaznoj fazi. Transformacija prirodnog zakona u tehniki zakon praena je oblikovanjem ljudskog bia; ono je prilagoeno i usklaeno sa onim to dolazi. Drutveni individualizam je odgovarao ekonomskom liberalizmu. Ekonomski ovek odgovara planskoj ekonomiji. Svestan sam da je ekonomski ovek bio tvorevina liberalnog perioda i prvih ekonomskih teoretiara, ali u pitanju je razumevanje problema. Izraz ekonomski ovek generalno se odnosi na isto teorijski koncept. Za liberale je ekonomski ovek bio apstrakcija stvorena da zadovolji zahteve ekonomskog istraivanja. Ta koncepcija je bila radna hipoteza. Bila je uokvirena izostavljanjem nekih ljudskih karakteristika, koje ovek nesporno poseduje, da bi se sveo na svoj ekonomski aspekt proizvoaa i potroaa. Ta apstrakcija je odgovarala jednoj zaokruenoj antropologiji, aktuelnoj na poetku devetnaestog veka, koja se moe okarakterisati jedino kao dihotomna. Ta koncepcija oveka je imala promenljivu istoriju. Studije o ekonomskom oveku ana Merigoa (Jean Mrigot) pokuale su da dokau kako, u odnosu na vaee doktrine i ekonomske teorije, to apstrakno pojednostavljivanje vie nije dopustivo i to iz dva razloga. Prvo, ljudsko bie je celina i ta celina se menja samim inom analiziranja; drugo, ekonomski fenomeni deluju i reaguju u odnosu na sveukupnost ljudskog bia. Prema tome, tvrdi Merigo, nemogue je zadovoljiti se tako jednostranim vienjem. Ali, sve to ostaje u isto intelektualnoj ravni, a progres koji on opisuje moe se nai samo u udbenicima politike ekonomije. Veliko zadovoljstvo koje neki autori pokazuju zbog toga to je homo economicus mrtav, ostaje samo teoretsko. eleo bih, sa svoje strane, da ukaem na drugi skup pojava. Tehnika, posebno ona ekonomska, ne susree se s ovekom iz udbenika, ve s biem od krvi i mesa. Jedna od injenica, za koju mi se ini da vlada ovom epohom, jeste da razvoj ekonomske tehnike ini jo stvarnijom ideju o ekonomskom oveku. Ono to je bila samo hipoteza tei da postane otelotvorena realnost. ovek se polako menja pod pritiskom ekonomskog miljea; on se nalazi u procesu pretvaranja u jednostavno bie koje je projektovao liberalni ekonomista. Ono to nas ovde zanima je prelaz s isto teoretske slike na otelotvorenje u stvarnosti. To se deava u vreme kada ekonomski teoretiar poinje da uzima u obzir istinsku sloenost oveka, koju, meutim, ovek polako gubi (ako je ve nije potpuno izgubio). Posledica je da moderni ekonomista i dalje rizikuje da teoretie samo o apstrakciji, zato to govori ili o lozofski zamiljenom oveku ili o nekoj njegovoj istorijskoj i tradicionalnoj slici. On ne

136

govori o dananjem oveku, koga se i ne usuujemo da primetimo, jer ne moemo podneti da ga prepoznamo u nama samima ili da u njemu vidimo nagovetaj sopstvene sudbine. Ekonomski ovek, ta redukovana ema ekonomske aktivnosti, nastao je u drugoj polovini devetnaestog veka, kroz dva procesa. Prvi je bio sve vea apsorpcija celog oveka u ekonomsku mreu. Drugi je bio obezvreivanje svih ljudskih neekonomnskih aktivnosti i tenji. Otuda je potekla armacija ovekove proizvodno-potroake strane, dok su svi njegovi drugi vidovi bili izbrisani. Ta redukcija oveka bio je prvi proces dovren pod vladavinom pobednike buroazije. Ovde jedva da je potrebno, objanjenja radi, podsetiti na ogroman znaaj koji je u tom periodu dobio novac. Sve se deavalo njegovim posredstvom, u ekonomskoj i drutvenoj strukturi, u poslovnom svetu i u privatnom ivotu. Nita se nije deavalo bez novca, sve se deavalo preko njega. Sve vrednosti bile su svedene na novane, ne samo kod teoretiara, ve i u praksi. Izgledalo je da je jedino vano ljudsko zanimanje zaraivanje novca. I to je, u stvari, postalo simbol ljudskog potinjavanja ekonomiji, pri emu je unutranje potinjavanje bilo ozbiljnije od onog spoljanjeg. Za primitivnog oveka lov je na slian nain predstavljao ekonomsko potinjavanje, ali ono je bilo vie magijski i muevan in. Buroaska dominacija devetnaestog veka bila je racionalna. Ona je iskljuivala svaki romantini entuzijazam. Ona nije teila raju ve ovozemaljskoj vlasti i, zadivljena onim to se zbivalo, izabrala je novootkrivene ekonomske sile kao svoj instrument. Ali, koristiti te instrumente znailo je potiniti im se. Sama buroazija se potinila i primorala je na potinjavanje sve ostale. Svet je bio podeljen na dve klase: na one koji su stvorili ekonomiju i zgrnuli njene nagrade i na one koji su joj se potinili i proizvodili njena bogatstva. Ti instrumenti su vladali obema klasama. Buroazije je, dvostrukim dejstvom, proizvela ekonomsku moralnost koja je iscrpela totalitet njenih vrednosti i potinila ljude ekonomskim silama. Stvorena je nova duhovna situacija, koja je na kraju dovela do kolapsa novog buroaskog morala, ostavljajui primat ekonomskog netaknutim. Buroaski moral je bio i pre svega jeste radni i profesionalni moral. Rad proiava, oplemenjuje; on je vrlina i lek. Rad je jedina stvar koja ini ivot vrednim; on zamenjuje Boga i duhovni ivot. Tanije, on poistoveuje Boga s radom: uspeh postaje blagoslov. Bog izraava svoje zadovoljstvo dajui novac onima koji su dobro radili. Pred tom prvom od svih vrlina, sve ostale blede. Ako je lenjost bila majka svih poroka, rad je bio otac svih vrlina. Taj stav je iao toliko daleko da je buroaska civilizacija zanemarivala sve vrline osim rada. Razumljivo je da je za odraslog buruja jedina vana stvar postala profesija, a za omladinu, izbor zanimanja i priprema za njega. U velikim porodicama uspostavljena je neka vrsta ekonomske predodreenosti. Izgledalo je da se ljudska sudbina vrti oko uspeha ili neuspeha u zaraivanju novca. Takvo je bilo i ostalo vienje buroazije. Za proletarijat rezultat je bilo otuenje, koje je na slian nain predstavljalo stegu ekonomskog nad ljudskim biem. U proletarijatu vidimo ljudska bia u posedu ekonomskih sila, ispranjena od svakog ljudskog sadraja i istinske supstance. Proleter je bio otuen ne samo zato to je bio sluga buroazije ve i zato to je postao stranac u ljudskom stanju, neka vrsta automata sa ekonomskim mehanizmom, koji radi na ekonomski prekida. Ali, ljudska priroda ne moe dugo trpeti takvo stanje. Time to ga je stvorila, buroazija je potpisala smrtnu presudu svom sopstvenom sistemu. Duhovna situacija otuenog oveka podrazumeva revoluciju, a njegovo potinjavanje bez nade zahtevalo je stvaranje revolucionarnog mita. Moglo bi se pomisliti da e primat ekonomije nad ovekom (ili posedovanje oveka od strane ekonomije) doi u pitanje. Ali, na nesreu, stvarni, a ne idealizovani proleter potpuno se usredsredio na svrgavanje buroazije i zaraivanje novca. Proleterski instrument za pobedu u toj revoluciji je sindikat. A sindikat jo vie potinjava svoje lanove 137

ekonomskoj funkciji, u procesu ostvarivanja njihove revolucionarne volje i iscrpljivanja te volje u odnosu na isto ekonomske ciljeve. Sama buroazija gubi tlo pod nogama, ali njen sistem i njeno shvatanje oveka pobeuju. Za proletarijat, kao i za buroaziju, ovek je samo maina za proizvodnju i potronju. On ima obavezu da proizvodi. On je obavezan i da troi. Potrebno je da apsorbuje ono to mu ekonomija nudi. Zaista, s obzirom na istorijski neuporedivu potronju dobara, smeno je objanjavati krize hiperprodukcije kao krize nedovoljne potronje. Nuno svoenje ljudskog ivota na rad praeno je njegovim svoenjem na nasilno kljukanje. Ako ovek ve nema neke potrebe, one se moraju stvoriti. Glavna briga nije psihika i mentalna struktura oveka, ve stalni dotok dobara, bilo kakvih, koja ekonomija, uz pomo inovacija, moe da proizvede. Otuda neizmerno mrvljenje ljudske due, iji je istinski problem propaganda. A propaganda, svedena na reklamiranje, povezuje sreu i ivot ispunjen smislom sa potronjom. Onaj ko ima novac, rob je tog novca. Onaj ko ga nema, rob je strasne elje da ga ima. Prvi i najvei zakon je potronja. U tako shvaenom ivotu, nita osim tog imperativa nema bilo kakvu vrednost. Ovaj saeti opis pomae nam da brzo shvatimo subjektivan i nepovezan nain na koji se pojedinac preputa tenji da se svede na dve tesno povezane varijable ekonomskog oveka. Taj idealizovani koncept iskljuuje sve ostale dimenzije. Novac je glavna stvar; kultura, umetnost, duh, moral: to su samo ale i ne treba ih shvatati ozbiljno. Oko tog pitanja buroazija i komunisti jo jednom postiu potpunu saglasnost. Fenomen kojem prisustvujemo je raanje ekonomskog oveka kao injenice koju su zamislili klasini ekonomisti. ovek nije sutinski homo economicus. Ali, koncept je relativno jednostavan; a pritisak ekonomskih injenica, vei nego ikada ranije, uinio je nunim proputanje oveka kroz tu presu, da bi se dobila neophodna materijalna podloga. Ta operacija nije uvek bila laka. Ponekad se maina zaglavljivala. Buroaziji nije uspelo da potpuno eliminie ivot duha. U radnikoj klasi istinski duhovni ivot se razvio negde na prelazu izmeu dva veka. Knjievnost s Remboom i slikarstvo s Van Gogom, bili su mnogo privlaniji od prese. ovek je ostao, ako ne celovit, onda makar nezadovoljan svojom kastracijom, utoliko pre to od datih obeanja nije bilo nita, pri emu su ekonomske krize stalno ugroavale to novo blaenstvo. Druga faza tog razvoja bio je pokuaj oveka da duhovno zadovoljenje nae u samoj ekonomskoj sferi. Karl Marks je izveo manevar opkoljavanja, preuzimajui stvari od buroazije i nastavljajui njen rad. Na planu ljudskog i duhovnog ivota, Marks je bio duboko, a ne samo u formalnom smislu verni predstavnik buroaske misli. On nije predstavljao buroasku misao na isti nain kao Tjer (Thiers) i Gizo (Guizot), ali je zato predstavljao aktuelnu misao prosenog oveka, koji je ideoloki bio materijalista, a u praksi jo vie. Marks je aktuelizovao ono to je, po njegovom miljenju, buroazija bila na putu da izgubi. On je duhovnoj sili narastajueg proletarijata dodao onu ekonomsku. Osvetao je, teorijski i nauno, opte oseanje svih ljudi svog doba i dodelio mu presti dijalektike. Prudon i Bakunjin su duhovne sile suprotstavili ekonomskom poretku. Nasuprot njima, Marks je podravao buroaski poredak, u kojem je vaio primat ekonomskog, i to ne samo u istorijskom smislu, ve kao primat u ljudskim srcima. Ako se ekonomski uslovi promene, menjaju se i ljudi. Marks je postigao uspeh u stranom preotimanju. Duhovni izvori osloboeni izrabljivanja stavljeni su u slubu tlaitelja, istina, ne onog buroaskog ve ekonomskog. (U knjizi Prisustvo u modernom svetu, detaljno sam razmatrao tu mutaciju revolucionarne ideje.) Drugi krak tog dvostrukog kretanja (potinjavanje oveka ekonomskoj sili) nije se mogao primeniti na sve ljude, ve samo na one koji su se drznuli da izmaknu toj subjektivnoj 138

kreaciji u obliku homo economicusa. Dugo smo izuavali kako je taj koncept polako i zaobilazno nastajao zahvaljujui nekim nainima razmiljanja, drutvenim uslovima i doktrinama. Njegovo napredovanje bilo je podmuklo i ponekad nesigurno. Ali, pojedinac je jo uvek imao neke mogunosti da mu izmakne. Prostor za bekstvo je bio mali i sve vie se smanjivao. Ponekad se moglo pobei samo u snovima. Poezija je tu mogla biti od koristi. Na primer, Rostan (Edmond Rostand) je verno sluio homo economicusu tako to mu je dao iluziju duhovnosti. A Pegi (Charles Pguy) nas je poduio, ne svojim pisanjem, ve svojim ivotom, da je celovit ovek jo uvek mogu. U meri u kojoj je milje postajao restriktivniji, ekonomski svet se pribliavao svom dovrenju. Svakome je bilo je sve tee da se bavi bilo ime drugim osim da radi da bi iveo. Ali, radi ega? Iskljuivo radi potronje. ovek je dobio dokolicu, ali samo dokolicu potroaa. ovekove praiskonske funkcije stvaranja, molitve i prosuivanja nestale su u nadolazeoj plimi materijalnih dobara. Najzad su sazreli uslovi za izvoenje odluujue operacije. Tehnika je dovrila svoj manevar opkoljavanja i izvela zavrni potez na ekonomskom oveku, u skladu sa svojom nepromenljivom procedurom pretvaranja onoga to jeste u ono to bi moralo biti i pravei od svog tumaranja neumoljivu i jednostavnu putanju. Tehnika vie nije bila spontani pokret; postala je usaglaena akcija za oblikovanje ekonomskog oveka koji joj je bio potreban. Da bi neka ekonomska tehnika (na primer planiranje) uspela, ljudi su morali da ispune njene zahteve. Ne postoji stvar kao to je tehnika sama po sebi. U svom neodoljivom progresivnom kretanju ona je prisilila ljudsku individuu, bez koje nije nita, da je prati. Zato je ekonomski ovek, koji je bio radna hipoteza dok je ekonomija bila samo doktrina, bio prisiljen da postane realnost kada je realnost postala tehnika. Ta mutacija (pripremljena na nain koji smo razmotrili) nije bila samo tvorevina tehnike, ali je tehnika u njoj pronala ono to joj je bilo potrebno. Staljin je, isto kao i liberalni ekonomisti, smatrao oveka kapitalom. A ak Avantir je pokazao da se ovek, s tehnike take gledita, mora vrednovati kao kapital. Odbojnost prema toj koncepciji je puka sentimentalnost. Ekonomska tehnika ne moe biti ekasna bez tanog prorauna prosenih trokova ljudske proizvodnje i ljudske sposobnosti za stvaranje prota. ovek jeste kapital i on se mora savreno prilagoditi toj ulozi. Postupci koje tehnika predlae da bi se ovek obrazovao za tu ulogu spadaju u dve jasno razdvojene kategorije. Prva je sutinski ekonomska i ona nema trenutni i direktan uticaj na oveka. Druga, meutim, podrazumeva kombinaciju raznih specijalnih tehnika i njihovu intervenciju nad ljudskim ivotom. U prvoj kategoriji prisutan je spoj dva koncepta, proizvoaa i potroaa. Iako se meu njima tradicionalno pravi razlika, planiranje ih dovodi u vezu. Istina je da se oveku tako vraa izvesno jedinstvo, ali nova realnost obuhvata sve. Proizvodno-potroaki kompleks mobilie sve ljudske funkcije. To vraanje jedinstva je, u izvesnom smislu, korak napred, jer ono podrazumeva da su proizvodnja i potronja savreno prilagoeni jedno drugom i da se te dve uzajamne i meuzavisne funkcije vie ne mogu razdvojiti, kao to je to sluaj u liberalnom kapitalizmu. Ali, ono to u jednom smislu predstavlja ponovno uspostavljanje jedinstva, u drugom smislu znai ograniavanje celog oveka. Da bi bio u tehnikoj ravnotei, ovek ne moe iveti nijednu drugu realnost osim tehnike i ne moe pobei od drutvenog aspekta stvari koji tehnika projektuje za njega. I to se vie njegove potrebe uzimaju u obzir, to se on vie integrie u tehniku matricu. Tvrdnja da ovek postaje tehniciziran kada se njegove potrebe uvaavaju, moe delovati paradoksalno. Ali, sama tehnika ga ui da potrebe nisu individualne ili, tanije reeno, da su individualne potrebe beznaajne. Ono to tehnika zamilja kao potrebe jesu drutvene potrebe koje je utvrdila statistika. Tehnika moe i eli da uzme u obzir samo ovekove socijalne potrebe. Naravno, niko ne osporava postojanje individualnih potreba. Ali, kada su sve ljudske 139

snage upregnute u rad na zadovoljavanju socijalnih potreba, kada te snage ukljuuju obrazovanje, usmeravanje, odgovarajue okruenje i higijenu, kada su, u isto vreme, dobra neophodna za zadovoljavanje drutvenih potreba brojna i pristupana, dok su ona koja zadovoljavaju individualne potrebe retka i teko dostupna, ista je utopijska apstrakcija rei kako nita ne spreava postojanje individualnih potreba. Naprotiv, to ini ljudska priroda. Tehnika podrazmeva socijalizaciju potreba zato to ona priznaje samo socijalne potrebe. To objanjava zato je tehniko istraivanje sve vie primorano da deluje na osnovu objektivnih vrednosnih kriterijuma. Mera vrednosti, proglaena za neto objektivno, bolje integrie oveka u njegovu ekonomsku situaciju. Hijerarhija se bolje uspostavlja kada su utvrena precizna pravila zasnovana na ekonomskoj vrednosti ljudskog bia. Druga kategorija tehnikih akcija koje su usmerene direktno na oveka i modikuju ga, snano potvruje ono to je upravo reeno. Neophodno je delovati na pojedinca u njegovoj ulozi proizvoaa tako da se navede da prui svoj mali doprinos ostvarenju plana onaj deo operacije, koji mu je dodelila tehnika, sam po sebi zanemarljiv, ali neophodan za celinu. Rad stotina radnika s matematikom preciznou zavisi od rada pojedinca. Zajednika odgovornost svih radnika potinjenih istoj tehnici je krajnje stroga. U ime te zajednike odgovornosti svaki radnik je obavezan da striktno izvrava svoj zadatak, sa entuzijazmom koji podsea na linu posveenost. Tehnika sredstva za nametanje te posveenosti dobro su poznata, od tehnika ljudskih odnosa do raznih vrsta propagande: udarnikih brigada, stahanovizma, socijalistikog nadmetanja i tako dalje. Prouavanje tih tehnikih sredstava izlazi van okvira naeg istraivanja ekonomske sfere. Ali, moemo usput primetiti da su ona tesno povezana s tehnikom ekonomije, koja se bez njih ne moe ostvariti. Na slian nain se moe izvriti pritisak na pojedinca u njegovoj ulozi potroaa. Grubo reeno, tu se javlja problem modikacije ljudske potrebe u skladu sa zahtevima planiranja. Ogranienja koja deluju na oveka kao potroaa nisu tako otra i gruba kao ona koja deluju na njega kao proizvoaa. Kao to sam pokazao, spontano stvaranje socijalnih potreba kod skoro svih ljudi naeg doba opravdava primenu ekonomske tehnike. Ali, iako planiranje mora zadovoljiti i potrebe i tehnike podatke, uopte nije izvesno da e ta dva elementa biti savreno usaglaena. Zato je potrebno malo podeavanje. Najzad, ovde su u pitanju samo socijalne potrebe; nema razloga da mi, pojedinci, budemo previe uznemireni. Bie modikovana socioloka struja, ali ne i svest pojedinca. Pored toga, zar sredstva za ostvarenje tog cilja ne bi trebalo da nas umire? to se tehnika vie razvija, njena sredstva postaju manje nametljivija. Upotreba policije, ili ak radikalnija sredstva, kao to je u prvim godinama Sovjetskog Saveza bilo izgladnjivanje, ukazuju na izvesnu tehniku manjkavost i odsustvo takta. Neophodna podeavanja se sprovode kroz manipulaciju cenama i odnose s javnou. (Psihoanaliza je ukazala na mogunosti oblikovanja potreba pod uticajem tehnika za odnose s javnou.) Tu do izraaja dolaze isti oni uticaji na socijalne potrebe koji su delovali i u liberalnoj ekonomiji. Jedina razlika lei u usmeravanju tih sredstava i u linosti koja ih koristi. Nauna, voljna upotreba sistematino i konano stvara ekonomskog oveka, koji na kraju nije nita vie od proizvodno-potroakog kompleksa. Ali, ovek vie ne osea neku posebnu nelagodnost zbog toga, zato to se skoro magini rezultati ekonomske tehnike ostvaruju kroz savreno prilagoavanje. ovek koji je patio pod kapitalizmom zbog njegove grevite dinamike i duhovne nedovoljnosti, pojedinci koji su trpeli pod komunistikim reimom zbog zastraivanja i ogranienja, na osnovu tog prilagoavanja se oseaju osloboenim patnje kada u oba reima tehnika preuzme vodeu ulogu. U oba sluaja, ovekove duhovne potrebe su delimino zadovoljene propagandom, a tehnika zahteva od njega aktivno uee. Ona od njega ak trai da bude inteligentan, da bi bolje 140

sluio organizaciji i maini. Stadijum u kojem je ovek bio samo rob mehanikog tiranina je prevazien. Kada i sam ovek postane maina, on dostie udesnu slobodu nesvesnosti, slobodu maine. Od njega se zahteva duhovni i moralni ivot jer maina ima potrebu za takvim ivotom: nikakva tehnika nije mogua sa amoralnim i asocijalnim ljudima. ovek se osea odgovornim, iako to nije. On se ne osea kao objekat, iako to jeste. On je tako dobro asimiliran u ekonomski svet, tako dobro prilagoen svoenjem na homo economicusa, ukratko, tako dobro uslovljen, da privid linog ivota za njega postaje njegov stvarni lini ivot. Na taj nain, razvoj ekonomske tehnike formalno ne unitava ono duhovno, ve ga podreuje ostvarenju Velikog Projekta. Otuda vie nema potrebe za hipotezom o ekonomskom oveku. Ceo ovekov ivot je postao funkcija ekonomske tehnike. U svojoj realizaciji, sama tehnika je daleko prevazila stidljive hipoteze klasinih ekonomista. ovek sebe vidi sve slobodnijim, jer je tehnika eliminisala sve prirodne sile i tako mu pruila oseanje da je gospodar svoje sudbine. Taj novi ovek koji se stvara pred naim oima, skrojen po meri, da bi stupio u vetaki raj, taj detaljni i nuni proizvod sredstava koja je sam sebi odredio taj novi ovek sam ja.

141

Glava IV: Tehnika i drava


Glomazna ekonomska organizacija opisana u prethodnoj glavi zahteva stvaranje politike tehnike. Nita drugo ne bi moglo da sprovodi odluke ekonomske politike. Ne govorim ovde samo o ekonomskom planiranju, kojem samo drava moe dati usmerenje i temelj. Cela ekonomska tehnika se suoava sa sledeom dilemom: ili e od drave prihvatiti potporu, jer je samo ona moe uiniti ekasnom, ili e morati da ostane puka apstrakcija, ponuda koju niko nee prihvatiti. Ali, ko jo veruje da takvo plemenito zdanje moe ostati apstrakcija? U svakom sluaju, postoji jedan posrednik koji ne trai nita drugo, osim da se umea: to je drava. Ali, onda e i sama drava postati tehnika.

I. Susret drave s tehnikom


Drevne tehnike
Drava je oduvek, u manjoj ili veoj meri, koristila tehnike. To nije nita novo. Ali, tehnike drave koje su odgovarale ogranienim funkcijama drave, dosad su se mogle sresti samo u ogranienim domenima. Razmotrimo ukratko tehnike koje je koristila drava uoi Francuske revolucije. Tu je, pre svega, bila vojna tehnika. Ta tehnika je jo tada predstavljala vrlo napredan sistem. Ona je prola kroz znaajan razvoj u mnogim vidovima i podrazumevala je poputanje tradicionalnih stega. Bilo je znaajnih poboljanja, na primer, u vetini fortikacije i pre svega u taktici. Logistika, regrutacija i vojne bolnice doivele su napredak. U svom Eseju o regrutaciji 1 pokazao sam da je studija Le Teljea (Le Tellier) i Luvoa (Louvois) na tu temu promaena, zato to oni meaju civilnu i vojnu administraciju. Francuska je doivela maksimalan razvoj u logistici i srodnim oblastima. Taktika je ostvarila izuzetan napredak u osamnaestom veku i pod Fridrihom Velikim postala tehnika velike preciznosti. Prema Fridrihovoj koncepciji, bitke se dobijaju izvoenjem odreenih pokreta, uz minimum borbe i uz minimalno korienje vojnika. Vetina u pozicioniranju i pokretima nuno e dovesti do predaje neprijatelja. Prema Guljelmu Fereru (Guglielmo Ferrero), karakteristike ove tehnike bile su ekonomija sredstava i gotovo zagarantovan uspeh to je ve bilo vrlo napredno. Francuska revolucija je, meutim, dovela do prelomnog nazadovanja u tehnici taktike, svojim uvoenjem narodnih armija i masovnom regrutacijom vojnika. Za vreme Revolucije taktika je postepeno potonula u zaborav. Vojna strategija i s njom povezane slube razvijale su se i proizvele brojne tehnike; ali, taktika nauka je stagnirala. Na taj nain, u modernom ratu se koriste ogromne mase ljudskih i materijalnih sredstava, koje se najee rtvuju u sumnjive svrhe. Da bi se to ublailo, medicinske slube i slube za snabdevanju imaju na raspolaganju ogroman aparat koji, zahvaljujui tehnikim poboljanjima, deluje s velikom ekasnou. (Amerika armija iz 1944. je bila najupeatljiviji primer za to.) Na primer, epidemije do tada neizbean pratilac rata nisu odnosile rtve u poslednja dva rata (sa izuzetkom 19181919). Vojna tehnika, uzeta u celini i u svojim razliitim oblicima,

J. Ellul, Essai sur le recrutement de larme franaise aux XVIIe et XVIIe sicles, 1941.

142

predstavlja veoma staru tehniku, koju danas u potpunosti koristi drava, a osmiljavaju njeni slubenici. Finansijska tehnika se razvijala se na slian nain i do vremena Revolucije ve je bila stara i relativno razvijena. Zapravo, nansijska tehnika se razvijala najbre od svih tehnika; ona je ve dospela do stadijuma na kojem se smatralo da dalja usavravanja vie nisu potrebna. Drava je tu takoe bila primarni pokreta. Filip IV je uveo niz nansijskih tehnika koje su bile dovrene izmeu XIV i XVI veka. Meu Filipovim inovacijama bili su dvojno knjigovodstvo, upravljanje budetom i njegovo predvianje, razdvajanje budetskih slubi i dravne blagajne, kao i teorija upravljanja pozajmicama. Drava, meutim, nije igrala iskljuivu ulogu u pitanjima koja su se odnosila na nansijske tehnike. Postojali su nansijeri, koji su pored toga bili i trgovci i koji su za svoje potrebe koristili trgovake tehnike, ijem su razvoju doprineli. Ali, iako uloga drave nije bila iskljuiva, ona je bila presudna: te tehnike su svoj vrhunac doivele kroz vezu s dravom. Nakon ve ostvarenog progresa, inilo se da sistem vie nije podloan daljem razvoju. Napoleonove reforme su bile ograniene na neke trivijalne izmene i uspostavljanje reda u nekim detaljima. Sve u svemu, nansijska tehnika je ostala ono to je bila. Istina je da su njeni predmeti (porezi) i njeni organi (administracija) bili duboko poremeeni, ali ta dva elementa nisu, strogo govorei, predstavljala nansijsku tehniku, koja je sve do poetka XX veka bila zadovoljavajua, da bi racionalna i opta sistematizacija onda poela da prodire i u taj domen. Ali, sama tehnika je bila tako dobro uobliena da je bilo vrlo teko promeniti je, to je jo uvek sluaj. Svi priznaju da ona vie nije u skladu s drugim tehnikama i da je njen uticaj usporavajui. Ali, sama snaga njenog otpora ukazuje na kvalitet mehanizma. Postoje dva potrebna uslova za pokretanje istinske promene: integracija nansija u generalnu ekonomiju i transformacija koncepta javnih nansija. To su problemi s kojima se trenutno suoavamo. Funkcionisanje prava je vrlo brzo proizvelo sudsku tehniku, manje utvrenu i krutu od nansijskih tehnika, zato to su ideoloki i ljudski faktori u njoj uvek igrali vanu ulogu. Iz tog razloga, sudska tehnika nikada nije mogla da sasvim preuzme pravo kao celinu. Posle rimske ere, nastavio se izvestan sukob izmeu prava i tehnike i ini se da je, u periodu koji razmatramo, taj sukob reen. Kasnije u razmatrati taj problem u svoj njegovoj sloenosti. Jedna administrativna tehnika odgovarala je jednoj administrativnoj funkciji. Ali, ta tehnika nije bila tako jasno denisana kao druge koje sam naveo. Kao i u odnosu prava i sudske tehnike, administrativna tehnika je predstavljala nesigurnu oblast zbog ljudskog elementa. Nikada tokom istorije drava nije raspolagala sredstvima da svoje elje pretvori u tehniku, to jest, da ih uini ekasnim. Luj XIV je zauzeo dranje apsolutistikog monarha, ali nije posedovao praktina sredstva da natera svoje podanike da se podvrgnu njegovoj volji na bilo kakav odreen nain. Nije imao ni policiju, niti administrativne kadrove. Sve to je mogao da uini bilo je da nekolicinu prisili na poslunost i tako od njih napravi primere. Meutim, nasilje moe posluiti kao tehniko sredstvo samo u izuzetnim sluajevima. Ceo francuski administrativni sistem poivao je na pukom empirizmu. Napoleon je mogao da sistematizuje administraciju na racionalan nain i da stvori tehniki organ. Ali, jo nije bilo sredstava za obezbeivanje ekasnog delovanja. Teko je videti kako ih je i moglo biti, u odsustvu kako materijalne osnove, tako i metoda. Vrlo jednostavan primer materijalne osnove su sredstva komunikacije. Bilo je teko imati tehniciziranu administraciju kada je naredbama iz centralne administracije u Parizu trebalo najmanje osam dana da stignu u Marsej. To kanjenje je podsticalo svaku vrstu lokalne slobode ponaanja. Kad je re o metodu, nije se znalo kako administracija treba da postupa u odnosu na osobe kojima je trebalo upravljati. Znalo se samo za ograniavanje silom, a i to je raeno isto empirijski. 143

Slino tome, izbor osoba nad kojima je trebalo sprovesti ograniavanje nije se pravio s bilo kakvom racionalnom strogou. Mnogo vie tehnikih pravila organizacije i administrativnih postupaka poelo je da se javlja pri kraju XIX veka; oni su inili sadraj administrativnog zakona. Koncepti javne funkcije, centralizacije i decentralizacije i tako dalje, poeli su da poprimaju preciznije obrise. Ali, ti koncepti su i dalje bili samo teorija. Iz njih su, meutim, nastala tehnika poboljanja, neophodna zbog samog postojanja velikih masa ljudi. Ali, postupci koje je diktirala ta teorija i dalje su nudili veoma irok izbor. Nije bilo izvesno koja je metoda zaista najekasnija zato to je eksperimentisanje bilo mogue samo u veoma ogranienoj meri. U tom teorijskom domenu, svi izbori i svi argumenti jo uvek su bili mogui. Administrativni zakon jo nije bio radikalno i neosporno najbolji sistem. Prema tome, moe se rei da na poetku dvadesetog veka administrativna tehnika jo nije postojala. Konano, drava je ispunjavala politiku funkciju, funkciju opteg usmerenja, s kojom su sve ostale bile kombinovane i koje su se odnosile kako na inostrane, tako i na unutranje poslove. Ali, uoi Revolucije ta politika funkcija bila je u povoju. Nije postojala bilo kakva politika tehnika; tajna diplomatija se nikako nije mogla nazvati tehnikom. Politika je bila preputena hirovima ministra unutranjih poslova, ili ambasadora, ili predstavnikog doma, ili diktatora. Nije bilo niega osim prirodnog dara, line sposobnosti, posebnog interesa ili rutine. Politike teorije nikada nisu proizvele bilo kakve praktine primene, ve samo loe kopije istorijskih situacija i politike okolnosti koje je trebalo izdrati s vrstinom. Uprkos estom pominjanju Makijavelijevog Vladaoca, istina je da sve do poetka XX veka niko iz tog dela nije izvukao tehnike konsekvence. Ono to je postojalo, dakle, bila je neka vrsta poetnog haosa, u kojem je genijalni pojedinac uvek uspevao da nadmai svoje suparnike, zato to oni nisu raspolagali tehnikom koja bi mogla uspostaviti ravnoteu. Poeci politike tehnike morali su da saekaju pojavu Lenjina. A ak je i Lenjinova politika tehnika u mnogim aspektima morala biti zasnovana na nekim drugim tehnikama, koje on nije imao na raspolaganju. Na primer, tehnike sticanja naunih saznanja o masama i oblicima delovanja koji se na njih mogu primeniti, tehnike vremenske i prostorne koordinacije, tehnike strategije i globalne socijalne tehnike. Sve one se tek danas razrauju. Do poetka dvadesetog veka, najvanija tehnika aktivnost drave ostala je potpuno empirijska. Ipak, drava je stavila u slubu odreen broj drugih tehnika, koje smo ve razmatrali. Meutim, sve te tehnike imale su jednu zajedniku crtu: sve su bile ograniene, kako po svom predmetu, tako i po sredstvima. One su se bavile pojedinanim pitanjima i nisu se prostirale izvan okvira tih pojedinosti. Pored toga, bile su jedva koordinirane i samo su se povremeno primenjivale. Ipak, u ogromnoj oblasti dravne aktivnosti, bilo je nekih tehniciziranih taaka koje su nudile odreen stepen trajnosti. Kakav god da je bio odnos izmeu njih, na njega je uticao je organizam koji im je bio zajedniki, a to je bila drava.

Nove tehnike
Dravi je bilo sueno da pre ili kasnije doe u dodir s drugim metodama. Od kraja XIX veka, ona se postepeno susretala sa svim tehnikama i konano sa samim tehnikim fenomenom. S politike, socijalne i ljudske take gledita, taj spoj drave i tehnike je daleko najvaniji istorijski fenomen. Zapanjujue je primetiti da niko, koliko znam, nije naglasio tu injenicu. Takoe zapanjuje da se jo uvek bavimo izuavanjem politikih teorija ili partija koje jedva da su od epizodnog znaaja, a zaobilazimo tehniku injenicu, koja objanjava totalitet modernih politikih dogaaja i ukazuje na optu liniju kojom se kree 144

nae drutvo, s mnogo veom pouzdanou od nekog problematinog pozivanja na Marksa (koji nije bio upoznat s tehnikom injenicom) ili neke spiritualistike teorije. Ta takozvana objanjenja su samo utopije i cvetaju kako je to samo njima svojstveno. To nepoznavanje tehnikog fenomena moda proistie iz tvrdoglavog tradicionalizma, koji dovodi do toga da uvek ivimo u prolosti i da sadanjost objanjavamo ne razumevajui je. Zato nae shvatanje drutvenih dogaaja kasni pola veka. Ili je to moda zbog nesvesnog potiskivanja. Jednostavno ne elimo da vidimo neto to je suvie teko podneti ili suvie krupno da bismo ga razumeli. Bilo kako bilo, zauujue je primetiti da politiki mislioci kao to je Maks Glas (Max Glass) tumae sadanje injenice pomou ideja koje datiraju s prelaza izmeu dva veka. U najboljem sluaju, oni govore o tehnikom varvarstvu, ne uzimajui u obzir da takvi izrazi ne oznaavaju nita stvarno i da izraz varvarstvo, u ovoj oblasti, moe poticati samo od dekadentnog drutva, kakvo je bilo oko 1900. Ako se napusti ta vrsta tradicionalizma, pada se direktno u ekstravagantnu metaziku, kao to je ona jezuitskog svetenika, oca Tejara de ardena (Teillard de Chardin), koja nije nita sadrajnija. Drava se, dakle, u ovom veku susrela s tehnikim fenomenom, u okviru potpuno drugaijem od tradicionalnog. Kako se taj susret desio? Postoji mnotvo uzroka. Neemo se baviti optim uzrocima, kao to su irenje ideja, demograja, nacionalizam i kolonijalizam, uticaj nansija na dravu i tako dalje. Svi ti inioci su dobro poznati i obraeni u brojnim udbenicima. Ovde emo se posvetiti onim uzrocima koji se nalaze u direktnoj vezi s tehnikom. Prvi uzrok je brzo irenje tehnika koje su nekad primenjivali samo pojedinci, u oblastima u koje drava nikada ranije nije prodrla. Meu tim tehnikama su bile tehnike transporta, obrazovanja, tehnike pomoi unesreenima i siromanima, ak i duhovne tehnike (kao to su one bratstva de Propaganda Fide ili duhovne vebe Ignacija Lojole). Upotreba tih tehnika imala je dve posledice: na jednoj strani, one su donele jasnije i konkretnije rezultate, tako da su privukle panju drave; s druge strane, omoguile su znaajno proirivanje oblasti delovanja u kojima su bile primenjivane. Na primer, one su mogle da dopru do velikih masa ljudi. Ali, u trenutku kada su dokazale da mogu ekasno delovati na mase, one su prestale da budu isto privatne. Drava vie nije mogla ostati nezainteresovana. Kada je nastavu dralo nekoliko majstora na Umetnikom mostu (Pont des Arts) ili se ona izvodila u malom broju crkvenih kola, postojala je samo aica studenata a kao to kae izreka, de minimis non curat praetor 2. Meutim, do vremena kada su tehnike organizacije i pedagogije omoguile stvaranje univerziteta, taj mnogo vei fenomen je neizbeno privukao panju drave. Drava nije mogla da ne bude direktno zainteresovana, posebno kada su u XVIII veku neka crkvena lica, kao to je bio an-Batist de la Sal (JeanBaptiste de la Salle), pokazala ambiciju da obrazovanje uine besplatnim i obaveznim, pomou nove pedagogije koja se direktno obraala svoj deci. Drugim reima, te tehnike, poto su bile primenljive na mase, omoguile su pojedincima da svoju privatnu oblast delovanja preobraze u javnu. Te tehnike su izgledale kao stvorene za tu svrhu. A u meri u kojoj se njihov uticaj irio, dolazile su u kontakt sa samom dravom, poto su se sudarale sa osnovnim principima dravne moi. U svakom sluaju, privatne osobe koje su razvile te tehnike postepeno su prestale da ih koriste, zato to su one poele da prevazilaze mogunosti bilo kog pojedinca. Kada zahtevi nisu bili upueni dravi, za njihovo reavanje je bilo neophodno stvoriti organizme isto onoliko masivne i mone kao to je i sama drava. Tako je tehniki aparat uinio neophodnim pojavu trustova i korporacija. To
2

Rimska pravna maksima: Pretor (drava) se ne bavi triarijama. (Prim. prev.)

145

se desilo ak i bez motiva za protom, poto je bogatstvo postalo nesrazmerno s pojedincem i prema tome apstraktno. Glavna namera drave ili korporacije mogla je ak biti da pomou tih tehnika prosto opljakaju i upropaste pojedinca. Ponavljam, nije moglo biti drugaije. Posle odreenog stepena razvoja, svaka tehnika se odnosi na ljude kao kolektivitet. Danas nam izgleda nezamislivo ostaviti u privatnim rukama istinski ekasna sredstva kao to je atomska energija. Kongresu Sjedinjenih Drava je 1949. predstavljen izvetaj koji naglaava da izuavanje i proizvodnja atomske energije moraju ostati u javnom domenu. Na slian nain bi bilo nezamislivo da privatni graanin ima na raspolaganju radio u cilju lansiranja propagandne kampanje u svetskim razmerama. U svakoj zemlji radio se nalazi makar pod nadzorom drave, bilo da je pod direktnom dravnom kontrolom ili u privatnim rukama. Koliko god drava bila liberalna, ona je zbog same injenice tehnikog napretka prinuena da svoju mo iri na svaki mogui nain. Drugi razlog meuzavisnosti drave i tehnike je direktno povezan s prvim: primena tehnike je izuzetno skupa. Koju god oblast da posmatramo, primeujemo da lini ili porodini kapital, ma koliko bio koncentrisan, postepeno postaje nesposoban da zadovolji tehnike zahteve. Moderna istraivanja u nuklearnoj zici podrazumevaju da raun mora platiti drava. Nijedna privatna osoba ne bi mogla da snosi trokove ciklotrona i njihove pomone opreme. Kada se dostigne izvestan stepen tehnikog napretka, neprestana poboljanja proizvode tako sloene i ogromne instrumente da njihova cena kotanja postaje previsoka za pojedinca. Sadanji rast trokova u svim tehnikim domenima je nezabeleen, ak i u nedavnoj istoriji. Javnost je stekla nejasnu predstavu o tome kroz cenu nekih nedavno otkrivenih udesnih lekova, kao to je streptomicin. Ali, nije uspela da shvati razmere rasta drugih trokova. Na primer, jedan sat letenja bombarderom B-17 (koji se moe uporediti s veim putnikim avionom) kotao je 60000 franaka 1944. Avion B-36, koji je zamenio B-17 kotao je 400000 franaka po satu leta 1950. Tu je i srazmeran rast cene samih maina. B-17 je kotao 120 miliona franaka, B-36 milijardu i esto miliona. Te cene trokova, slubeno potvrene 1951, daleko su nadmaene. Tako je prototip aviona B-92 na dan narudbine kotao 40 milijardi franka. Analogni rast cene kotanja vai za sve tehnike. Navedene cene su praktino iste za komercijalno vazduhoplovstvo, opremljeno poslednjim tehnikim poboljanjima. Vie ne postoje privatne kompanije koje mogu da snose takve trokove. Visoka pe za modernu elianu kota 8 milijardi franaka; topla valjaonica 12 milijardi, oprema za proizvodnju kablova 7 milijardi. Sve u svemu, fabrika sposobna da proizvodi milion tona elika godinje zahteva poetno ulaganje od 125 milijardi franaka. Nemogue je ne traiti od drave da subvencijama pomogne nedovoljne resurse privatnog preduzea. Ve smo videli alternativu: usporavanje tehnikog progresa zbog privatnog kapitalizma. Takvo usporavanje smatralo bi se nedopustivim i ne bi moglo dugo da traje. Taj problem nema nikakve veze s raspravama o nacionalizaciji. Nije relevantnija ni tvrdnja da drava esto koristimanje sposobne tehnike ili da rasipa novac, za razliku od privatnog preduzea. Ono to ovde naglaavam jeste da glavna pretnja kapitalistikom individualizmu nije ova ili ona teorija ve tehniki progres. Da uzmemo drugi primer: jasno je da e tehnike gradskog planiranja, kako se budu razvijale, dovesti do ireg i preciznijeg urbanistikog istraivanja, do hitnih planova za rekonstrukciju i do nove i apsolutno nune koncepcije grada. Nemogue je do u beskraj zamiljati te planove na papiru; tehnika mora biti primenjena. Jedino pitanje glasi: ko e je primeniti? Elektroenergetske mree mogu neko vreme ostati nezavisne jedna od druge. Ali, takva situacija ne moe potrajati kada se otkrije da nezavisnost dovodi do optih trokova ozbiljnih razmera, do tekoa u odreivanju tokova linija, ak i do praktinih tekoa u elektrinoj 146

tehnici. Meupovezanost elektroenergetskih mrea zahtevaju svi ljudi od tehnike. Jedino pitanje opet glasi: ko e to uraditi? Odmah postaje jasno da je samo drava u poziciji da to uini. Problem je jo akutniji kada je re o povezivanju linija nekoliko drava, a ne samo linija unutar jedne zemlje. (Projekat za meunarodnu evropsku mreu je ve uraen.) Bez obzira o kojoj je oblasti re, tehnologija proizvodi probleme koji zahtevaju tehnika reenja, ali koja su takvih razmera da ih ne moe reiti privatno preduzee: na primer, zagaivanje izvorita vode i gradskog vazduha. Te pojave, koje su poprimile takve razmere da prete celokupnom ivotu u gradu, imaju isto tehniko ishodite. Samo stroge i autoritarne mere opte kontrole mogu reiti te probleme, ako se oni uopte mogu reiti. Drugim reima, poziv na akciju diktatorskoj dravi je neizbean. Svi ti problemi prevazilaze snage privatnih pojedinaca. Kada se razvije do odreene take, tehnika postavlja probleme koje moe da rei samo drava, kako u pogledu nansija, tako i u pogledu moi. Trei uzrok povezanosti drave i tehnike je transformacija uloge drave i njenog shvatanja sopstvene uloge. Drava preuzima sve ire i sve brojnije aktivnosti. Ona se smatra naredbodavcem i vaspitaem nacije. Ona preuzima upravljanje nacionalnim ivotom i postaje drava-nacija. Fenomen nacionalne drave je nastao kao posledica preklapanja mnotva okolnosti, na kojima se ovde ne vredi zadravati. Primetimo samo, prvo, da drava nastoji da organizuje nacionalni ivot i upravlja njegovim razliitim kolektivitetima, najee zato to su prirodne zajednice nestale, tako da se moraju stvoriti nove. Drugo, drava tei da oblikuje individualistiko drutvo (to je uloga koju je XX vek izabrao da igra) i da prodre u privatne ivote ljudi pod izgovorom da ovi vie nisu materijalno sposobni da upravljaju svojim ivotima. Najzad, tu je i mnotvo uticajnih teorija, socijalistikih i nesocijalistikih; ali, bez obzira na svoju prirodu, sve one oekuju da drava obezbedi vei stepen pravde i jednakosti. Na sve te naine drava preuzima funkcije koje su ranije bile rezervisane za privatne grupe. A u ostvarivanju tih funkcija, drava se sree s tehnikama koje su do sada koristili pojedinci. Kada, na primer, drava preuzme brigu o obrazovanju, ona se sree s dva tehnika elementa koja su izvorno razvile privatne osobe: s dovrenom obrazovnom organizacijom i pedagogijom. Drava se, preuzimanjem bilo koje aktivnosti, susree s njenom tehnikom i tako poveava svoj tehniki potencijal. Poveanje potencijala zauzvrat dovodi dravu u jo bliu vezu s tehnikom. Taj odnos se najbolje vidi u oblasti ekonomije. Kada se drava nametne kao proizvoa i potroa, ona ulazi u stariju oblast, u koju su nekada delovali pojedinci. Ona se suoava s kompletnim tehnikim sistemom, iji su iri okviri ve bili iscrtani i koncentrisani. Ali, u osnovi, drava ulazi u taj domen zato to proizvodne i ekonomske tehnike, iji smo razvoj ve razmatrali, ine takav korak neizbenim. Na taj nain, imamo dvosmerno kretanje: tehniki razvoj neizbeno dovodi do dravne intervencije u ekonomskom svetu; i obrnuto, kada drava intervenie, ona nailazi na tehniki aparat koji dalje razvija. Ekonomija, u manjoj ili veoj meri, uslovljava stvaranje nacionalne drave. Nude se alternativna objanjena politika i intelektualna za nastanak, recimo, faistike drave. Ali, najdublji uzrok tog fenomena bio je ekonomski orsokak u kojem su se nale Italija i Nemaka. Nacionalna drava je pre svega bila odgovor na prestanak ekonomskog razvoja. Jasno je da je bilo i drugih uzroka, ali ovde nastojimo da lociramo onaj glavni. Problem adaptacije celog drutva na ekonomsko kretanje u svoj njegovoj razgranatosti ne moe se reiti samo pomou ekonomije. To je tehniki problem. Ekonomija, sa svojim ogromnim

147

proizvodnim kapacitetom, obimom trgovine, mobilizacijom drutva i ekonomskim tehnikama koje jedva ekaju da budu primenjene, vie nije zatvoreni krug, samo jedna aktivnost meu drugima. Ona angauje ivot drutva i svih ljudi u njemu. Ekonomski problemi su sada problemi celog drutva. Odnos izmeu ekonomije i svih ostalih ljudskih aktivnosti ne moe vie biti samo empirijski. Liberalizam je odgovarao ekonomiji kakva je bila pre vek i po. Danas on nema smisla. Nijedna ekonomska teorija ne vai zauvek; svaki period zahteva svoju sopstvenu teoriju. Problem adaptacije drutva na ekonomiju (a problem se mora postaviti u tom, a ne u suprotnom, tradicionalnom smeru) jeste tehniki problem. Drugim reima, reenje problema se nalazi samo u odreenom poretku stvari, u posredovanju drutvenog aparata i drutvenih mehanizama. To podrazumeva adaptivnu intervenciju koja za svoj predmet ima celo drutvo i koja je svesna svojih ciljeva i metoda. Samo je superiorna sila, niim ograniena i opremljena svim sredstvima, u poziciji da napreduje u toj adaptaciji. To je ono to e navesti dravu da mobilie sva sredstava; u nae doba, time se dovrava susret drave i tehnike, koji su drugi, prethodno razmatrani faktori, ve uinili neophodnim.

Privatne i javne tehnike


Tehnike koje su u poetku razvili pojedinci, a s kojima se kasnije susrela drava, po svojim karakteristikama se znaajno razlikuju od tradicionalnih politikih tehnika. U svom ishoditu i razvoju one pokazuju sledee crte: 1) One su savrenije i bolje prilagoene od tehnika drave. One su izraz nadahnua pojedinaca koji deluju iz linih interesa ili iz viih pobuda, koje nazivamo vokacijom. U oba sluaja, pojedinac se posveuje svom zadatku od srca i sa strau; takva posveenost se retko kad sree kod tvoraca dravnih tehnika. Tamo se autentini entuzijazam sree samo u vrlo ogranienim periodima. Tako se stie utisak da su samo savetnici Filipa IV, Napoleonovi prefekti, nacistiki Firer i narodni komesari Sovjetskog Saveza mogli da pariraju aru i tehnikoj posveenosti slobodnih stvaralaca, koji su stvorili tehniki progres. Izgleda da izolovani pojedinci koji rade iz linih motiva pokazuju vie mate. Kada se isti problemi postave istovremeno dravi i pojedincima, obino su pojedinci ti koji prvi nau pravi metod i reenje. Kad god je bilo vano obezbediti prihvatanje neke vrste dobara, doktrina, proizvoda ili delovanja, privatne osobe (poslovni ljudi ili verske grupe), suoene sa istom nudom kao drava, imale su tendenciju da reaguju mnogo bre. Crkva je stvorila propagandu, a privatni komercijalni interesi su kasnije stvorili marketing. Drava i njena propaganda su se plasirale na loe tree mesto. ak i kasnije, privatne osobe su bile te koje su primenile propagandu pre velikih sistema Lenjina i Hitlera. U Francuskoj je Kua tampe (Maison de la Presse) pokrenula ekasne propagandne operacije 1916. U Engleskoj je privatna organizacija, Centralni komitet za nacionalnu patriotsku organizaciju (The Central Comitee for National Patriotic Organization) odigrala istu ulogu. Komercijalni interesi su pronali najekasnije propagandne metode, koristei se otkriima psihologije i psihoanalize. U privatnom kreiranju tehnika postoji velika raznovrsnost metoda. Niko ne postupa u skladu s nekom optom emom. Pojedinac uvek ivi mnogo stvarniji i realniji ivot od kolektiviteta, a posebno od drave. Pojedinac razmatra problem onakav kakav jeste, u svojoj jedinstvenosti i samim tim trai metode koji predstavljaju najbolje reenje. Drava, s druge strane, deluje na mase ljudi i na viestruke probleme, tako da neizbeno naginje ematizaciji i negiraju sloenosti problema. Zato i nije u stanju da otkrije tehniku koja bi bila najbolje prilagoena njihovom reavanju. To je razlog zato tehnike koje su stvorili 148

pojedinci daju najbolje rezultate, zato su najbolje prilagoene svom predmetu i zato su to tehnike u pravom smislu. Isto otkrivamo i u sledeoj injenici: pojedinac raspolae samo ogranienim nansijskim resursima i ne moe sebi dopustiti luksuz rasipanja i preterivanja. Kada trai reenje za neku tekou, trokovi su vaan faktor. On mora pronai najjeftiniji oblik delovanja; na taj nain je prinuen na ekonomiju sredstava, to je karakteristika prave tehnike koju smo ve razmatrali. Potvrde ovoga mogu se nai ak i u domenima koji se direktno odnose na dravu. Tako je mehanizacija dravne administracije rezultat eksperimenata koje su izvodile privatne bankarske kue od 1914. i nemaka industrija od 1926. Dravna administracija je poela da primenjuje nove principe tek oko 1940. Drava retko otkriva i primenjuje bilo kakve istinske tehnike, iz prostog razloga to ima suvie moi i suvie nansijskih resursa da bi njeni predstavnici teili ekonomiji sredstava to je prvi zahtev. Njeni metodi su, uopteno govorei, masivni i skupi i zahtevaju ogroman aparat, da bi doneli osrednje rezultate. Ti rezultati se, u stvari, postiu samo zahvaljujui ogromnosti upotrebljenih sredstava, a ne njihovom tehnikom kvalitetu. (To je danas oigledno u francuskoj osiguravajuoj industriji.) Privatna osoba je, s druge strane, prisiljena da razvija istinske tehnike iz novane nunosti. To ponekad vai i za siromane drave. Takav je bio sluaj i s Treim rajhom. Jo jedan faktor je iao u prilog privatnicima tokom devetnaestog veka: kapitalistiko nadmetanje. Tehnike tada jo nisu proizvodile maine i metode koje su prevazilazile ljudske mogunosti; prema tome, morale su se primeniti najekasnije tehnike da bi se izbeglo unitenje od strane konkurencije. Tehniko poboljanje je obino prualo znaajnu nadmo. To je ilo u prilog ubrzavanju tehnikog progresa, do trenutka kada vie nije bilo mogue da privatni entiteti nansijski dre korak s tehnikim progresom. 2) Tehnike koje su razvili pojedinci bile su rezultat specijalizacije, koja se prvo javila u naunom domenu, ali je ubrzo uvedena i u tehniki svet. Tokom devetnaestog veka i na poetku dvadesetog, specijalizacija je bila korisna za razvoj tehnika, koje su se kretale vrlo razliitim putanjama. Svaka tehnika grana delovala je nezavisno od drugih. Izmeu njih je bilo malo ili nimalo veze. Nije postojao organ koji bi koordinirao njihove napore. (S tehnikama drave situacija je bila sasvim drukija. Kroz koordinirajui efekat politike funkcije drave, izmeu tih tehnika je, kao to smo primetili, postojao izvestan stepen koordinacije.) Ali, nije bilo mnogo znaajno da li su privatne tehnike bile koordinirane ili ne, poto je veina njih za krajnji cilj imala novani prot, a ne poboljanje drutva. Svaki pojedinac je nalazio svoj put do uspeha. Ta specijalizacija je proizvela vrlo napredne tehnike za reavanje pojedinih problema u nekim oblastima, ali je zato velike oblasti ostavila praznim i neistraenim. To je, negde do 1930. godine, stvaralo utisak o odreenoj nepovezanosti i izrazitoj neravnomernosti razvoja; to je vodilo i u uobiajenu greku, koja i dalje opstaje, u poistoveivanje tehnike i maine. Nesumnjivo da ta ratrkanost tehnikih operacija doputa nekim autorima da tvrde kako tu nije re o tehnikom drutvu. Ti povrni posmatrai ne osporavaju da su neke drutvene oblasti zahvaene tehnikom; ali oni tvrde da su bezbrojni faktori nezavisni od nje. To vienje je nazadno, zasnovano na tradicionalnim shvatanjima drutva i u potpunom neskladu sa stvarnou. Ali tano je da koordinacija razliitih tehnika jo nije dovrena; a svuda gde ostaju u privatnim rukama, one tee da ostanu specijalizovane i nekoordinirane. Meutim, tehnika koordinacija se brzo iri i sve je manje mogue govoriti o oblastima u koje tehnika nije prodrla. 3) Tehnike koje su stvorili privatni entiteti, nasuprot onim dravnim, retko kad usporavaju korak. One se stalno kreu napred i sve vie utiu na sve oblasti ljudskog delovanja. To se desilo tek u dvadesetom veku, ali sutina privatne aktivnosti uvek je bila da su njene tehnike imale mo irenja.

149

Ve smo prouili postepeni razvoj privatnih tehnika. Pravednosti radi, treba dodati da je privatna aktivnost doprinela i tehnikoj generalizaciji. Kada je u prolosti drava kreirala svoje tehnike, ona se zadovoljavala njima onakvima kakve su bile i nije inila pokuaje u pravcu daljeg napretka, mada to danas vie nije sluaj. Privatna delatnost, meutim, nikada se nije umorila od borbe, posebno od kada je, u cilju opstanka, postalo neophodno istraiti sve mogunosti. Na primer, eksplozija stanovnitva je uticala na poveanje broja privatnih istraivanja. Odjednom je bilo previe ljudi. Bilo je nemogue zaposliti sve nove radnike, a ak ni industrijska proizvodnja nije mogla da apsorbuje viak radne snage. Otkrivanje novih industrijskih oblasti i iskoriavanje novih oblika rada postalo je apsolutno neophodno. Tehnika se pokazala kao pravo sredstvo za istraivanje mogunosti. Proirenje sistema fabrika, zajedno s tehnikim primenama u nekim novim domenima, bilo je (nesvesno) sredstvo za zapoljavanje vika radnika. To je, meutim, istovremeno izazvalo krize nezaposlenosti. (Te dve injenice su tesno povezane.) Na taj nain, tehnike su brzo poele da se koriste svuda, makar u nekoj meri. One su preuzele ne samo ceo radni ivot, ve i razonodu, koja je pretvorena u industrijske poduhvate. Vrlo brzo je i sam ovek postao predmet tehnike, puko sredstvo za ostvarivanje prota. Meu najzapaenije tehnike razvijene i primenjene u ovoj oblasti spadaju tehnike odnosa s javnou i meuljudskih odnosa, koje za cilj imaju da poveu, prilagode i integriu ljudsku individuu u tehniki milje, na takav nain da ona zbog toga ne pati. Prema tome, privatna inicijativa je preduzela odluujui korak u primeni tehnika na oveka. Aktivnosti drave nikada ne bi dovela do toga. Drava je bila suvie zadovoljna svojom moi prisile da bi primenila precizne tehnike.

Reakcija drave na tehnike


Kada, zbog okolnosti koje smo razmatrali, drava doe u kontakt s tehnikama koje su razvili pojedinci, kada se sretne s privatnom sferom delovanja koju su tehnike transformisale u sferu od javnog interesa, ona reaguje tako to preuzima tu sferu, kao i tehnike koje su dovele do te promene. Ponekad drava stupa u akciju iz sasvim drugaijih razloga od onih koje sam do sada naveo. Drava e usvojiti tehnike prosto zato to ih je ve zatekla kako funkcioniu. Koliko god ta injenica bila oigledna, treba je naglasiti; zanemariti je, znailo bi izazvati mnoge nesporazume. Drava nee postupati drugaije nego to su to individue ve radile. Osiguravajue kompanije su razvile tehnike osiguranja; kada se te kompanije nacionalizuju, drava zadrava stari mehanizam. Uostalom, postoji samo ogranien broj naina na koji se mogu koristiti inovnici ili formirati policijske snage. Kada neka fabrika automobila pree pod dravnu kontrolu, ritam operacija i tekua traka se ne menjaju. To je posebno vidljivo kod materijalnih tehnika, zato to nam tehnike izgledaju utoliko vie ograniavajue ukoliko su vie materijalne. Ali, nematerijalne tehnike zapravo pokazuju potpuno iste karakteristike. Kada je Francuska revolucija pokuala da ukine sisteme obrazovnih i dobrotvornih ustanova koje je stari reim osnovao naporima privatnih osoba, ti pokuaji su alosno propali. Kljuni poduhvat Konventa i Ustavotvorne skuptine bio je napor da se stvori sistem javne potpore (bolnice i domovi za stare, naputenu decu i siromane) i sistem dravnog obrazovanja. Ali, ti sistemi su bili neuspeni. Preterana sistematizacija i teoretska preciznost ponekad predstavljaju neto potpuno suprotno dobroj tehnici. U tim sluajevima, drava je naila na organizaciju koja je zaista bila nesavrena, ali koja je, posle tehnikih poboljanja u sedamnaestom i osamnaestom veku, postala skoro zadovoljavajua. Suoena s tim institucijama, drava je, iz teoretskih razloga, bila reena da uniti, a da zatim na 150

papiru ponovo stvori sisteme obrazovanja i javne potpore, koji su odgovarali tim teoretskim odlukama i doktrinama Konventa, iako se ispostavilo da ovi nisu ni ekasni, a ni tehniki solidni. (U oblasti obrazovanja, drava je nastojala da uniti mo Crkve i uspostavi potpuno laiki sistem. U oblasti javne potpore, drava je suprotstavila koncept pravde konceptu milosra i htela da svoju potporu prui samo graanima.) Novi sistemi, naalost, nikada nisu funkcionisali. S Direktorijumom i Konzulatom dolo je do nazadovanja. Revolucionarne inovacije, sprovedene s velikim tekoama, bile su odbaene, da bi se ponovo uvele tehnike koje su im prethodile. Univerzitet i koledi su reorganizovani tako da su postali skoro isti kao i kole iz osamnaestog veka. Obnovljen je pedagoki sistem koji su stvorili jezuiti; domovi za nemone i bolnice su rekonstituisani na nain kakvi su bili pre Revolucije. A kako je bilo teko obezbediti novi specijalizovani personal, staro osoblje, monasi i monahinje, vraeni su na dunost. Velika razlika je bila u tome to su sada sve institucije bile pod kontrolom drave. Ali, iako su funkcionisale kao organizacije u vlasnitvu drave, one su u stvari bile iste kao i ranije privatne organizacije. Poto su proizvoljne tvorevine Revolucije propale, bilo je neophodno iskoristiti ve postojee tehnike tvorevine. Isti fenomen se javio i u oblasti nansija pod Treim rajhom. Hitlerova revolucija je tvrdila da je zavrila sa svim klasinim nansijskim metodama; elela je da bude revolucionarna u upravljanju nacionalizovanim preduzeima, u organizaciji trgovine i monetarnih odnosa, ak i u nansijskim tehnikama. U meri u kojoj je nacionalsocijalizam bio partija, naglaavao je borbu protiv kapitalizma. Federov (Gottfried Feder) program predviao je potpuni preobraaj ekonomskog i nansijskog ivota; upravljanje novcem, cenama i nadnicama bi dovelo do nestanka kapitalizma i u tom cilju preporuene su potpuno nove nansijske forme. Ali, malo-pomalo, nansijska nunost se potvrdila u svojoj najtradicionalnijoj formi: da bi se ostvarile reforme bio je potreban novac. Godine 1938, aht (Hjalmar Horace Greeley Schacht) rearmisao je staru poziciju po kojoj su samo klasine nansijske tehnike kapitalizma sposobne da obezbede fondove potrebne nacistikoj dravi. Odbacivanje inacije, kratkoronog nansiranja, odbijanje da se koristi valuta za nansiranje sve to je bilo odbacivanje tradicionalnih principa nansijske tehnike. Finansijska mainerija Treeg rajha bila je skoro identina onoj koju je koristilo Carstvo 1914 godine. Sve to je karakteristino za potinjavanje drave i politike doktrine neprijateljskim principima kroz efekte tehnike, koji su, kada su ekasni, nuno zajedniki obema. U sutini, nacisti su se od tehniki neodrivih izuma okrenuli ekasnoj nansijskoj tehnici, identinoj onoj koja je dominirala u kapitalistikim zemljama i u Sovjetskom Savezu. U datom trenutku i u datom okviru, postoji samo ogranien broj tehnika kojima se mogu postii eljeni rezultati. Tehniki fenomen se ne modikuje kada neka organizacija pree pod dravnu kontrolu. Simon Vejl (Simone Weil) je objasnila zato sistem industrijske racionalizacije, koji normalno treba da se razvije u socijalizmu, u stvari moe samo da pogora situaciju radnika. Furastje se slae (moda nevoljno) kada pie: Ako je tehniki razvoj bio intenzivan, bez obzira kakva je priroda pravnih uslova, prota, rente, ak i politikog reima, onda je postojalo poboljanje u kupovnoj moi potroaa. To je sutinski izvor socijalnog progresa koji se desio u poslednjih vek i po. To je isto to i rei da tehniki progres rui sve barijere i da tehnika namee svoje strukture i podstie drutveni progres. To napredno kretanje tehnike je konstantno, bez obzira na to kakve su promenljive veliine postavljene jednaine. Drava ne moe izmeniti tehnika pravila; a ako bi to pokuala iz doktrinarnih razloga, nuno bi doivela neuspeh. Iz tog razloga, prelaz na dravnu kontrolu ekonomije moe izvesti samo dravni kapitalizam, a ne socijalizam. Socijalizam podrazumeva potiskivanje drave. (Videemo u daljem tekstu ta to znai u odnosu na tehniku.) Sve dok drava nastavlja da postoji, nita je ne moe spreiti da se naziva socijalistikom, ali u stvarnosti 151

se nita nije promenilo. Samo je opsenarski trik rei da je ista institucija, sa istim pravilima, primenjena na isti nain i koja daje iste rezultate, socijalistika kada je u slubi naroda, a kapitalistika kada je u slubi kapitalistikih institucija. ta znai biti u slubi naroda? Takav izraz moe znaiti samo slubu drave koja sebe naziva socijalistikom, iako ne proizilazi demokratski iz naroda. Ali, ta onda znai biti socijalistiki pod tim uslovima? To znai biti u slubi naroda. Vrtimo se u krug. Jedan od najozbiljnijih simptoma naeg vremena jeste da je tehnika postepeno ispraznila socijalizam od bilo kakvog sadraja. Izvan oiglednih injenica kao to je veza stahanovizma s tejlorizmom ili istovetnost policijskih metoda u Sovjetskom Savezu i faistikim zemljama najznaajniji primer je opstajanje takozvanog kapitalistikog vika vrednosti (to je u stvari prot) u socijalistikim reimima. Finansijski sistem Sovjetskog Saveza je do 80% zasnovan na razlici izmeu nadnica isplaenih radnicima i vrednosti njihovog proizvoda. Taj prot, za koji socijalistiki reimi tvrde da je eliminisan, zapravo je povean. Jedina razlika je u tome to ide u kofere drave umesto u kase korporacija. Ali, u kapitalistikom reimu korporacija tei da postane javno telo. Mikojan 3 je u svom govoru od 17. oktobra 1953. izjavio: Kapitalistika trgovina ima izvesne tehnike crte koje treba da prouimo. Zbog konkurencije i tekoa u privlaenju kupaca, kapitalistike zemlje su razvile egzaktne metode komercijalne organizacije. Njih treba primeniti u Sovjetskom Savezu, u onim oblastima u kojima postoji verovatnoa da e se pokazati ekasnim. Mogao bih nastaviti ovako i pokazati da su u socijalistikoj dravi sva tehnika pravila i institucije reprodukovane na identian nain. To znai da vie ne postoje bilo kakve specino socijalistike institucije. Niti postoje administrativne ili ekonomske organizacije koje bi bile specini rezultat socijalizma. Socijalistika drava, poto je ekasna, bila je prinuena da usvoji tehnike principe kapitalizma. Zbog toga, da bi napravio razliku izmeu socijalistike situacije i svih ostalih, socijalizam se vraa na najneodreeniju od svih koncepcija, naime, na teleologiju. Kapitalizam, kae se, mari samo za sebe; on ne trai nita osim da ouva samog sebe. S druge strane, socijalizam je, konstruktivna sila u kretanju. Ali, nita ne opravdava uverenje da e upotrebljena sredstva dovesti do socijalizma. Teleologija moe samo za kratko vreme podii prainu kao instrument propagande; ali daleko od toga da takva propaganda moe dati karakter socijalizmu, koji, zbog delovanja tehnike, sve vie gubi svoju specinu realnost. Drava, preuzimajui sve tehnike oblasti i instrumente, nuno postaje kapitalistika i zamenjuje privatnog kapitalistu. A kada shvati svoje prave interese, ona ne dodaje, niti menja nita to je, tehniki posmatrano, ve postojalo. Kada drava shvati kako moe upotrebiti tehnike, kada uvidi njihovu korist u svim oblastima, ona svesno odluuje da ih usvoji. U prolosti (a u izvesnoj meri i danas), okolnosti su navodile dravu da usvoji odreenu tehniku. Iznenadni razvoj nekog politikog trenda, susret tehnike s dravom sve to je vodilo dravu, donekle sluajno, da usvoji tehniku. Ali, primeri promiljenih akcija drave u tom pravcu postaju vidljivi; na primer, korienje propagande i atomsko istraivanje. Treba oekivati da e takav razvoj imati sve veu amplitudu, jer kada drava jednom preduzme neto, onda u tome obino ide do kraja.

Anastas Ivanovi Mikojan (1895-1975): visoki sovjetski funkcioner za vreme Staljina i Hruova. (Prim. prev.)

152

II. Posledice po dravu


Spoj drave i tehnike nije neutralna injenica. Za mnoge to nije iznenaenje i ne podrazumeva nita drugo osim poveanja moi drave. Takvi se pitaju nije li, na kraju krajeva, dobro da drava to bolje ostvaruje svoje funkcije i bude dobro opremljena za tu svrhu. Znali smo i za dravu sa smenom policijskom silom, nemonu i nesposobnu da zaustavi kriminalce. Za tehniki progres u toj oblasti je dobro da povee sve druge tehnike i tako omogui dravi da ispuni svoju ulogu u spreavanja kriminala. Te tehnike, kada ih koristi drava, omoguavaju joj da povrati red, garanciju nekih sloboda, moda ak i vlast nad sopstvenom politikom sudbinom. To je nain na koji dananje javno mnenje tumai spoj tehnike i drave. Verujem da su takvi stavovi povrni i netani. Tehnika, na svom sadanjem stadijumu razvoja, nije vie samo pasivni element pod kontrolom drave, kao to je to ranije bila pod kontrolom nekih pojedinaca. Postavlja se pitanje ta do ega moemo doi kada posmatramo vaee injenice, umesto zastarele principe.

Evolucija
Prva posledica spoja drave i tehnike je progresivna transformacija starih tehnika drave kada dou u dodir s novim tehnikama nekada privatnim, ali koje su sada postale javne. Kada se uporede privatne i javne tehnike, uoava se da su one privatne neuporedivo ekasnije. (Ve sam ukazao na neke razloge za to.) U meri u kojoj tehnike ostaju privatne, one se nalaze izvan okvira drave. Meutim, kada dou pod dravnu kontrolu, neizbeno se postavlja pitanje zato te tehnike ne bi bile ugraene u tradicionalni dravni okvir. Ali, izgleda da su privatne tehnike bile stvorene da odgovore na drugaije zahteve; one imaju drugaije dimenzije i to stvara problem. Privatne metode su tesno povezane s njihovim ciljevima, a ti ciljevi imaju ljudske dimenzije. Prema tome, one se ne mogu prilagoditi mnogo irim potrebama drave. Ta neusklaenost, meutim, prestaje da vai kada privatno preduzetnitvo poinje da poprima dimenzije jednake i ponekad vee od dravnih. Jasno je da su preduzea kao to su Sitroen ili Bata takvih dimenzija da se njihove administracije mogu uporediti s dravnom. Standard Oil ima meunarodne interese takvih razmera da je njegova meunarodna politika slina dravnoj. Finansijska mo Osiguravajueg trusta (Insurance Trust) je takva da se moe povui paralela izmeu njegovog i dravnog nansijskog sistema. Ako se poe od odreene kritine mase, sve je jasnije da za privatna i javna preduzea vae isti socioloki i tehniki zakoni. Mogli bismo iz tehnikog okvira iskljuiti drave kao to su Luksemburg i San Marino. A uskoro bismo morali da iskljuimo i nacije koje se ne pripremaju dovoljno brzo za suoavanje s tehnikim zahtevima, kao to su Belgija, Holandija i Danska. Te tri drave su ve bile primorane na udruivanje da bi nekako odgovorile na moderne tehnike probleme. Sve evropske nacije bile su prinuene da se odreknu politikog suvereniteta i formiraju asocijacije projektovane za izvoenje nekih dalekosenih tehnikih operacija, kao to su, na primer, istraivaki projekti u oblasti atomske energije (1958), eksploatacija Sahare (1958), lansiranje vetakog satelita (1960). I obrnuto, u tehniki okvir moramo ukljuiti velika privatna preduzea, iji su tehniki principi identini s dravnim. Zaista, moglo bi se uopteno rei da drava u tom pogledu kaska za velikim korporacijama i da je prinuena na modikaciju i racionalizaciju svojih administrativnih, pravnih i nansijskih sistema po uzoru na velika komercijalna i industrijska preduzea. To je glavna ideja koju Hrant Pasdermaidan (Hrant Pasdermaidjan) istie u svojoj knjizi o upravljanju u velikim organizacijama. On posebno pokazuje da svaka administracija civilna ili vojna, dravna 153

ili industrijska mora poivati na identinim principima tehnike organizacije, ako eli da bude ekasna. Ako se ti principi ne slede, administracija je osuena na zaostajanje za privatnim preduzeima. U tom pogledu, Francuska ozbiljno zaostaje. Mi uporno istrajavamo u odravanju naeg nansijskog i administrativnog sistema, zato to je pre jednog veka bio najbolji na svetu, ali prosta istina glasi da bi neke tehnike garantovale mnogo bolje rezultate. ak i neki novi oblici administracije, kao to je socijalno osiguranje, odbijaju upravljanje na osnovu dobro poznatih tehnikih pravila. To nije sluaj u takozvanim naprednim zemljama, u kojima su administrativni i nansijski sistemi bilo veoma brzo usklaeni sa industrijskim i komercijalnim tehnikama (moda i prebrzo, ako drutveni poredak nije na istom nivou kao i tehnika organizacija). Ta nova organizacija administracije potie delom iz stvaranja tehnike administracije, a delom od uvoenja maine u sve organizacije. Te dve stvari su povezane, ne samo zato to, kao to sam ve istakao, mehanizacija podrazumeva reorganizaciju administrativnih jedinica, ve i zato to ona reava glavni problem administracije, problem birokratskih poslova. Sve organizacije poivaju na birokratskom poslu. A kada on prevazie ljudske mogunosti samim svojim obimom i sloenou, javlja se problem ta uiniti s njim. Reenje je maina. Da bismo dobili neku predstavu o razmerama te mehanizacije, razmotrimo dve najoptije kategorije kancelarijskih maina, raunovodstvene i statistike. Prva kategorija je podeljena u sedam glavnih tipova i njihove potpodele. Druga je podeljena na etiri tipa i etrnaest vrsta. Operacije koje izvravaju te maine podrazumevaju modikaciju administrativne strukture: administrativni zadaci se moraju usaglasiti s mehanikim zahtevima. Antoan Ma kae da se operacije ne mogu obaviti, ako se ne razbiju na homogene zadatke i funkcije, tako da se mogu prepustiti mehanikim organima. Operacije se mogu grupisati po ciklusima, kao funkcija eljenog cilja; ili mogu biti spojene u jedan zadatak, koji kombinuje sve operacije iste tehnike prirode. Poslednje je takozvano funkcionalno grupisanje, koje za ishod ima administraciju podeljenu na funkciju izvrenja, funkciju ureenja, funkciju tumaenja i funkciju kontrole. Lako je uvideti koliko je to daleko od tradicionalnog tipa kancelarije i uobiajene podele administrativnih zadataka. Ono to vai za administraciju, vai i za nansije. To je oigledno uticalo na tradicionalne principe javnog raunovodstva, kao to su podela funkcija kontrolora i raunovoe, kontrola isplaenog novca, itd. Bio je potreban ogroman skok da bi Raunovodstveni sud, koji je sa svojom inspekcijom nansija bio u zaostatku od dvadeset godina, 1948. godine objavio rezultate za 1944. i 1945. Glavni princip dananjih nansija je rtvovanje sigurnost radi brzine. Finansije vie ne predstavljaju pravilo, kriterijum i proveru, kao to je to bilo u devetnaestom veku. One ne smeju delovati kao prepreka odluci koja je tehniki valjana. Njena tradicionalna uloga provere i ogranienja dovedena je u pitanje usvajanjem novih tehnika preuzetih od privatnih preduzea. Finansijski reim moderne drave neodoljivo podsea na komercijalne poslove. Pravila raunovodstva su modikovana primenom poslovnih maina, na primer, maina s buenim karticama. Ovde intervencija maine direktno ponitava jednu stariju administrativnu tehniku. Izvesna eksibilnost je neophodna, ali ona se retko nalazi u dravnim strukturama, koje su, iz raznih razloga, krute. Nita manje od revolucije ne moe dovesti do prilagoavanja politikih reima tehnikim poboljanjima koja su postala obavezna na osnovu rezultata privatnih preduzea. To je samo posledica onoga to sam ve rekao naime, da nisu politiki motivi ti koji dominiraju nad tehnikim fenomenima, ve da vai obrnuto. Drava je, obino iz doktrinarnih razloga, nesposobna da revolucionizuje tehnike javnih

154

nansija. Ali, kada tehniki progres uini tu revoluciju obaveznom, drava je primorana na kapitulaciju. To je potpuno jasno u sluaju armije, policije, administracije i nansija, ali je moda manje jasno kada je re o zakonu. To je jedan od glavnih problema koji bi moderni pravnici trebalo da razmatraju; ali oni suvie esto gube vreme na tekstualne nese. Pravni reim jednostavno nije prilagoen tehnikoj civilizaciji i to je jedan od razloga njegove neekasnosti i sve veeg prezira koji izaziva. Pravo je osmiljeno kao funkcija tradicionalnog drutva. Ono nije uoilo sutinsku transformaciju svog doba. Njegov sadraj je isti kakav je bio pre tri veka. Proao je samo kroz nekolicinu fragmentarnih transformacija (kao to je korporacija) nije bilo nikakvih drugih pokuaja modernizacije. Niti su se forme i metode menjale vie od sadraja. Na pravnu tehniku su malo uticale tehnike koje nas danas okruuju; da se to desilo, ona bi postala znatno bra i eksibilnija. Suoeno s takvim znaajem zakona, drutvo odlazi u drugu krajnost i optereuje administraciju svime onim to je, u oblasti prava, proizvod trenutka. Poto je tehniki bolje prilagoena, administracija neprestano proiruje svoju oblast delovanja na tetu prava, koje nastavlja da se bavi problemima u nestajanju, kao to su dodaci testamentima, ugovori o razvodu i tome slino. Takvi i slini problemi kojima se na zakon iskljuivo bavi, svojstveni su individualistikom drutvu privatne svojine, politike stabilnosti i pravnih nesa. Pravo je duboko oteeno svojom nazadnou. Ne treba se samo zabavljati pravljenjem zakona, ve i ponovo otkrivati pravne principe koji bi mogli dovesti u red konstrukcije koje su moderne tehnike uinile neophodnim. Svi tradicionalni pravni principi se uruavaju; na primer, princip neretroaktivnosti zakona ili personalnosti delikta i kazni. To se ne deava zato to je nae drutvo posebno zlo, ve prosto zato to pravo, u meri u kojoj predstavlja sistem, nije prilagoeno tome da prihvati neophodne inovacije. To je otpor koji proverena i tradicionalna tehnika prua drutvenom preobraaju. A u pravnoj sferi, za razliku od drugih, nema fonda ili privatnog eksperimenta koji bi je uinio ekasnijom. Kao to sam ve istakao, privatni eksperiment ostaje glavni izvor tehnikog napretka, ak i kada tehnika pree u ruke drave. Drugi upeatljiv primer za to nalazimo u pedagogiji. Obrazovni metod je stabilizovan poto je drava nacionalizovala obrazovanje i usvojila jezuitske tehnike. Ali, pedagoki pokret koji datira s prelaza izmeu dva veka, u ovom trenutku dovodi celu konstrukciju u pitanje. Stari sistem je bio konzistentan, ali kombinovana tehnika otkria psihologa, lekara i vaspitaa stvorila su novi sistem koji neprestano prodire u obrazovni milje. Drava se kree u smeru tih otkria. Ona je stvorila takozvane nove razrede, koji jo ne odgovaraju potpuno principima moderne pedagogije, ali koji predstavljaju prvi korak ka integraciji metoda razraenih u privatnom sektoru u organizam drave. Ponovo vidimo kako su tradicionalne tehnike drave bile modikovane pod uticajem privatnih tehnika, sa izvesnim kanjenjem i tekoama koje proizilaze iz ogromnih razmera poduhvata, koji se ne tiu samo nekolicine pojedinaca, ve miliona ljudi.

Tehniki organizam
Druga posledica prodora tehnika u dravu jeste da drava, kao celina, postaje ogroman tehniki organizam. Na taj nain, nacionalizacija nekih fabrika ne samo da dravu ini industrijskim efom ili tehniarem, ve je primorava i da revidira svoje tehnike organizacije i administracije. I zaista, u Velikoj Britaniji, Francuskoj, ak i u Sjedinjenim 155

Dravama, dimenzije novijih dravnih industrijskih organizacija daleko prevazilaze organizacije privatnih preduzea. Svedoci smo stvaranja tehnikih biroa koji imaju novi karakter i nastanka do sada nepoznatih tipova organizacija namenjenih internoj preraspodeli moi na razliitim nivoima. Sve to, to je iroj publici nepoznato, nesumnjivo utie na strukturu drave i to ima presudne efekte, ali oni e se osetiti tek za nekoliko godina. Moglo bi se dodati da su te promene mnogo rairenije u Velikoj Britaniji nego u Francuskoj. Da bi se dobila neka predstava o punom opsegu tehnika koje primenjuje moderna drava, razmotrimo sledei spisak tehnika koje se primenjuju izvan tradicionalnih domena koje smo ve istraili: industrijske i komercijalne tehnike svih vrsta (pri emu drava sve vie postaje dravaef); osiguravajue i bankarske tehnike, ukljuujui socijalno osiguranje, porodine doznake i nacionalizovane banke; organizacione tehnike, ukljuujui koordinirajue naloge meu svim slubama i novi sistemi inspekcije; psiholoke tehnike, ukljuujui slube propagande, profesionalne orijentacije i psihotehnike; umetnike tehnike, ukljuujui radio, televiziju, manje ili vie zvaninu lmsku industriju, gradsko planiranje i kontrolisani turizam; naune tehnike, ukljuujui razne centre naunog istraivanja; tehnike planiranja (s proizvoljnim ciljevima), ukljuujui opte ekonomsko planiranje, planiranje saobraaja i gradsko planiranje; bioloke tehnike (koje su, iako retke, ve postale realnost), ukljuujui ljudske farme za oplodnju, eutanaziju, obaveznu vakcinaciju i medicinske preglede, kao i socijalnu pomo; socioloke tehnike (za upravljanje masama i istraivanje javnog mnenja). Svaka od njih sadri razne pomone tehnike, kompleksne mehanizme i specijalizovane metode. Poto primenjuje te metode gde god je potrebno, drava moe biti samo tehnika. Osobe koje zastrauje to administrativno irenje i uveavanje dravnih aktivnosti, koje kritikuju, na primer, socijalno osiguranje zato to upoljava previe slubenika i smatraju da bi povratak na liberalizam zaustavio to irenje, time pokazuju da nisu razumele razvoj koji moderno doba nosi sa sobom. Nikakav hotimian izbor od strane drave i nikakva teoretska odluka nisu doveli do tog rasta tehnike; njegovi uzroci su nezavisni od bilo ega linog ili kolektivnog. Moderna drava ne moe biti drava ako ne koristi tehnike, isto kao to poslovni ovek ne moe biti poslovni ovek bez telefona ili automobila. Poslovni ovek ne koristi te predmete zato to je posebno oaran progresom. Drava ne koristi propagandu ili planiranje zato to je socijalistika. Okolnosti su takve da drava ne moe biti drugaija. Ne samo da su njoj potrebne tehnike nego je i ona potrebna tehnikama. To nije stvar sluaja, niti svesne namere ve nuda koja se izraava kroz rast tehnikog aparata oko jednog prilino malog i slabanog mozga. Pokretaka sila koja stoji iza drave ne razvija se srazmerno dravnom aparatu. Pokretaka sila (ako ostavimo po strani teoloke interpretacije) jeste ovek. A ovek postavljen u sredite tehnike organizacije nema nita vie mogunosti za delovanje od obinog graanina izgubljenog usred mainerije. Drugim reima, ogromnost tehnika koje dravi stoje na raspolaganju, degradira politiara na beznaajan status. Drava vie nije Predsednik republike uz dodatak jednog ili vie skuptinskih vea. Niti je to diktator s nekolicinom svemonih ministara. To je sve sloenija organizacija, koja stavlja u pogon zbir tehnika modernog sveta. Teoretski, nai politiari su u centru mainerije, ali u stvarnosti ona ih sve vie eliminie. Nai dravnici su nemoni sateliti maine, koja, sa svim svojim delovima i tehnikama, oigledno funkcionie i bez njih. Dravna mainerija, 156

sasvim sigurno, jo nije dobro prilagoena, ali tek smo na poetku, a i ona je ve dovoljno dobro podeena da bi jasno stavila do znanja da nee tolerisati bilo kakav spoljanji uticaj. Znam da ima onih koji veruju da je dominantan politiki faktor. Oni e navoditi primere suverene vlasti, kao to je Staljinova, koji je iz politikih razloga modikovao tehniku organizaciju iskljuivanjem nekih tehnika i zadravanjem nekih drugih. Neki e se pozvati na Hitlerovu vlast, koja se sprovodila iz doktrinarnih, a ne iz tehnikih razloga. U tim sluajevima, kao i u mnogim drugim, postoji privid da politiari donose stvarne politike odluke koje ograniavaju i odreuju tehniku maineriju. Kada bi zaista bilo tako, drava ne bi bila primarno tehnika. Ali, ne smemo podlei prividima. Gabrijel Ardan (Gabriel Ardant) je jasno pokazao da je tenja za ekasnou danas postala zakon dravnih administracija i slubi. Tamo gde isto administrativna tehnika nije glavni cilj, vlast vie nije mogua. Nije dovoljno poboljati ovu ili onu vladinu slubu ili stvoriti nove izolovane organizme. Neophodno je razmotriti celu strukturu i metodologiju; u tom procesu politiar ne znai mnogo.

Sukob politiara i tehniara


Nametanje tehnike dravnoj maineriji podrazumeva sukob politiara i tehniara. Pustimo da tehniari govore, lajtmotiv je svih opozicionih novina. Darden (Dardenne) u Tri meseca kod crnih seljaka (Trois mois chez les paysans noire), zakljuuje svoje afriko istraivanje tako to doputa mogunost da era tehniara nasledi eru autoritarne vlasti. On u tome vidi reenje svih ljudskih problema crnakog seljatva. Na primer, on suprotstavlja politiku odluku administratora o izgradnji kasarni i stratekih vojnih puteva s tehnikim odlukama agronoma i ekonomista o razvoju afrike industrije pamuka i snabdevanju domorodaca jeftinim pamunim proizvodima. Ali, Darden previa injenicu da prvu odluku nisu doneli politiari, ve tehniari: vojska. On se suvie vrsto dri ideje da tehniar znai inenjer i zanemaruje tehniki karakter i armije i vazduhoplovstva, a ponekad ak i administracije. Taj previd, veoma rairen, esto dovodi do pogrenog tumaenja nekih dobro poznatih sukoba interesa. Mnogi su 1938. godine tvrdili da je postojalo neprijateljstvo izmeu nacistike partije i tehniara (ak i armije). Ali od tog konikta nije bilo nita, osim ako se ne misli na atentat na Hitlera izvren 1944, poto je njegova mo bila praktino slomljena. Anton Ciliga 4 i Stolipin izvetavaju da je slina situacija i u Sovjetskom Savezu. Po Ciligi, pored komunistike birokratije koja dri politiku vlast preko svojih masovnih organizacija i sindikata, postoji i tehnika inteligencija, takozvani ITR (inenjersko-tehniki radnici), koji je snano organizovan i nepartijski, i koji je stvorio svoju sopstvenu korporativnu organizaciju. Svi tehniari pripadaju ITR, a njegova uloga je dobila na znaaju sa sve veim zasnivanjem ekonomske strukture na aktivnostima tehniara. Petogodinji plan podrazumeva do sada nezabaleen tehniki okvir. Izmeu Komunistike partije i ITR navodno postoji konikt; ITR tei da potisne Partiju, na osnovu toga to Partija (a) spreava tehniki razvoj, (b) izaziva nezadovoljstvo meu radnicima i (c) u svoje odluke uvlai neke motive koje tehniari ne mogu prihvatiti. Mogue je da takav konikt postoji. Neki znaci ukazuju na to. Strah Komunistike partije od sabotera nesumnjivo nije samo propaganda. Ali, nema dovoljno naznaka da bismo mogli doneti neki sud. Molanovski predstavlja drugi aspekt tog navodnog sukoba. On pie o klasi veoma birokratizovanih i nazadnih tehniara, nesposobnih da modikuju svoje metode u cilju
4

Anton (Ante) Ciliga (18981992): predratni lan KPJ, posle rata iveo u emigraciji. Boravio u SSSR od 1926. do 1935, od ega je 5 godina bio zatoen u Sibiru. (Prim. prev.)

157

prilagoavanja tehnikom razvoju. Zaokupljeni realizacijom plana, oni neznalaki poveavaju broj radnika ili radnih sati, umesto da poveavaju ekasnost. Insistiranje na starim metodama rada paralie nova mehanika sredstva i dodatno smanjuje uinak kada je re o obimu radne snage zaposlene na odravanju opreme. Prema tome, postavlja se pitanje: ko treba da preuzme odgovornost za prilagoavanje radnika maini? Ko treba da obrazuje radnika? Odgovor glasi: lokalni ogranci Komunistike partije. Sloenost elemenata tog sukoba je oigledna; a teko je bezrezervno prihvatiti sliku tehniara kao arhanela koji kree u bitku s megalomanskim i iskvarenim politiarima. Ipak, verovatno je da u Sovjetskom Savezu, kao i u nacistikoj Nemakoj, postoji sukob izmeu dve klase. Ali, ne moe se raunati da e taj sukob doneti promenu reima. Kao to je pokazao arls Rajt Mils (Charles Wright Mills), menaderi, pod bilo kojim reimom, nisu nita vie od izvrnih agenata. Oni nikada nisu u poziciji, javno ili institucionalno, da se potvrde naspram svojih gospodara. I obratno, gospodari postaju potpuno nemoni bez sloenog (i potajno svemonog) menaderskog kadra. U demokratskim reimima zaista postoji sukob izmeu politiara i tehniara, ali je on, ini se, mnogo manje otar. Tu se postavljaju dva pitanja. Prvo, kako to da je taj sukob vei u diktaturama? Drugo, kako to da tehniari ne preuzmu stvari u svoje ruke i ne nadvladaju politiare, koji nemaju neko ozbiljno sredstvo otpora? Odgovor na drugo pitanje omoguuje nam da se jednom zauvek otarasimo ideje o prirodnom i neizbenom neprijateljstvu izmeu politiara i tehniara. to se tie prvog pitanja, postoji lak odgovor: u diktaturi je politiar zahtevniji i ima veu teinu, tako da je tehniaru prilino teko da tolerie njegove odluke. Ali, kako onda objasniti injenicu da diktature izvlae maksimum od tehniara, potinjavajui sve njegovom sudu i integriui sve u tehniki sistem? Kako objasniti injenicu da ITR dobija smisao svog postojanja na osnovu petogodinjeg plana, koji je proizvod politiara? Kako objasniti udesni tehniki uspon Sovjetskog Saveza i nacistike Nemake pod vlau politiara? Usmerenje oba reima je bilo tehniko. Zato se onda tehniari ale? Odgovor glasi da nema sukoba izmeu politiara i tehniara, ve izmeu tehniara razliitih kategorija. U diktaturama politiar ima cilj da se uskladi sa zahtevima politike tehnike, u emu moe biti uspean ili neuspean. U demokratskim sistemima politiar se usklauje samo sa onim tehnikim zahtevima koji e dovesti do toga da bude izabran; on ima potpuno neadekvatnu predstavu o raznim tehnikim slubama. On nema direktan odnos s bilo kojom od bezbrojnih tehnikih aktivnosti. S druge strane, politiar u diktatorskom sistemu, tei da postane tehniar i ipso facto se sudara s drugim tehnikama. Nova politika tehnika tvrdi da se bavi svim tehnikama, da zapravo eli da ostvari njihovu sintezu. Sasvim je mogue da je ta sinteza njena stvarna funkcija. Ali, sinteza ne moe biti ostvarena iz prvog pokuaja i tu injenicu drugi tehniari ne prihvataju lako. Ono to vidimo je kriza adaptacije. Politika tehnika je daleko od realizacije; ona je tek u svojoj prvoj, nesigurnoj fazi. Ipak, ona za sebe tvrdi da je nauka sinteze, kao to je to tvrdila teologija u srednjem veku ili lozoja u osamnaestom veku. Kada inenjer protestuje zbog odluka politiara, on moe imati opravdanje na osnovu toga to politiar zavarava samog sebe i injenice da je zapravo potpuno neuk. Ali, i tehniar moda ne poznaje tehnike motive koji stoje iza odluka politiara; inenjer nema predstavu o elementima koji su neophodni za sud o politikoj tehnici na planu sinteze. To je zaista kriza adaptacije; ali ba zato to je re o adaptaciji, sukob ne dovodi do obaranja reima. Slina kriza, u praktinom smislu, ne postoji u demokratskim sistemima gde su pokuaji da se formira politika tehnika tek poeli. Englezi su, meutim, ve odavno eleli da uvedu tehniku u delovanje vlade i tako razree sukobe izmeu politiara i tehniara, pre nego 158

to postanu akutni. Englezi su od osamnaestog veka zaokupljeni tehnikom zakonodavstva. U devetnaestom veku, s Arturom Sejmondsom (Arthur Seymonds) i Belandenom Kenom (Bellanden Ken), njihov izraziti cilj bio je racionalizacija i sistematizacija zakonodavnih operacija. Njihov moto je glasio: kodikacija, konsolidacija, proiavanje. Njihove tehnike reforme dovele su do osnivanja kancelarija za tehniko ureivanje zakonskih projekata, do ujednaavanja metoda, korienja marginalnih zapisa i sastavljanja rezimea i tabela. Taj napor nastavljen je poslednjih nekoliko godina u Velikoj Britaniji na nivou ministarskog Kabineta, u cilju poveanja ekasnosti. Posao je sistematski podeljen formiranjem brojnih ,stalnih komiteta, od kojih svaki ima strogo denisanu specijalnost. Koordinaciju tih komiteta obezbeuje Kancelarija kabineta, izuzetno originalan organ. Kancelarija kabineta se sastoji od male grupe izuzetno obuenih slubenika, pod upravom stalnog sekretara. Njena funkcija je priprema dnevnog reda Kabineta i njegovih komiteta, kao i pravljenje memoranduma sa sastanaka. Zanimljivo je primetiti da je znaaj te kancelarije u porastu. Tehnika funkcija koju je preuzela daje joj neku vrstu nadmoi nad celim politikim kompleksom. Sjedinjene Drave su pokazale slinu elju za uspostavljanjem istinski nezavisnog tela politikih tehniara nasuprot politiarima, kao i za potpunim razdvajanjem politikih organa za odluivanje od tehnikog organa za pripremu. Zadatak eksperta je da snabde politiara informacijama i procenama na osnovu kojih ovaj moe doneti odluku. Jasno denisana podela odgovornosti odgovara toj funkcionalnoj podeli: to jest, ekspert nema odgovornost. Problem je, iznad svega, odrati nezavisnost tehniara; on mora izbei pritiske, uee u borbama za uticaj i line sukobe lanova administracije. Kada tehniar obavi svoj zadatak, on ukazuje politiarima na mogua reenja i verovatne posledice i povlai se. Naalost, Amerikanci ne razmatraju obrnuti problem, koji, objektivno govorei, postaje vaniji. Kada ekspert praktino obavi svoj zadatak ukazivanja na neophodne naine i sredstva, obino postoji samo jedno logino i prihvatljivo reenje. Politiar e se onda nai u situaciji da bira izmeu reenja tehniara, koje je jedino razumno, i drugih reenja, koje zaista moe isprobati na svoj rizik, to nije razumno. U tom trenutku politiar se kocka sa svojom odgovornou, jer postoje veliki izgledi na neuspeh ako usvoji tehniki pogrena reenja. U stvari, politiar vie nema nikakav stvarni izbor; odluka sledi automatski iz pripremnih tehnikih radova. Junk ak tvrdi da su u Sjedinjenim Dravama, na vrlo visokim tehnikim nivoima, elektronski mozgovi u slubi Nacionalnog biroa za standarde ve donosili neosporne odluke; na primer EAC, nazvan vaingtonskim prorokom. Za EAC kau da je maina koja je donela odluku o povlaenju generala Makartura, poto je reila jednaine sa svim stratekim i ekonomskim promenljivim veliinama plana. Ovaj primer, koji se mora navesti uz velike rezerve, potvren je injenicom da je amerika vlada takvim raunarskim ureajima prepustila reavanje velikog broja ekonomskih problema koji se granie s politikim. ak i ako dopustimo da jo nismo u toj fazi, moramo priznati da svaki napredak ostvaren u tehnikama anketiranja, administracije i organizacije, sam po sebi umanjuje mo i ulogu politike. Shodno tome, suprotstavljenost tehniara i politiara nedvosmisleno stavlja politiara pred istinski odluujuu dilemu. Ili e politiar, u demokrartskom sistemu, ostati ono to jeste, i tako biti osuen da igra sve manju ulogu u odnosu na tehniare svih vrsta (to je ve postalo oigledno u nansijskoj sferi); ili e se okrenuti politikoj tehnici, to e neizbeno dovesti do krize prilagoavanja. Ako politiar zaista eli da i dalje postoji, mora prihvatiti drugo reenje kao jedino mogue. Postojanje tehnika u svim drugim domenima prisiljava ga na takav izbor. ak i tom sluaju, on malo-pomalo biva lien bilo kakve stvarne moi i sveden na simbolinu ulogu. Te tehnike za njega znae kako mogunost, tako i obavezu da 159

razvije politiku tehniku. To ne znai diktaturu, koja je provizorna, probna forma. To, kao to emo videti, znai neizbean i radikalan preobraaj politike perspektive. Ne bi trebalo potpuno izjednaiti diktaturu nacista i Staljinov reim. Ve sam izjavio da je Lenjin bio prvi ovek koji je stvorio politiku tehniku. Za Lenjina a Staljin je to shvatio na izvanredan nain politiar nije bio ni teoretiar, niti ef drave u tradicionalnom smislu, ve tehniar. Lenjinov koncept od politike pravi tehniku kao to je i svaka druga, ali koja je u odnosu na njih zapravo superiorna, poto je njen glavni zadatak koordinacija drugih oblasti delovanja. Politike odluke se donose na osnovu tehnikih motiva i to je injenica koja tu vrstu politike razlikuje i od isto doktrinarnog komunizma levice i od starijeg oportunizma, koji svoje odluke zasniva na subjektivnim motivima, impresijama i rasuivanju o neposrednoj situaciji i koji se menjaju sa okolnostima. Kada bi Staljin modikovao datu organizaciju ili menjao sadraj plana, on to nije radio toliko pod pritiskom injenica koliko kao funkciju injenica, primenjujui preciznu tehniku. Naravno, tehnika se moe primeniti i loe; mogue su neke greke, zato to tehnika jo nije potpuno razvijena. Ali, vano je to to je politiar prisiljen da sledi put koji je trasirao tehniar. To je tendencija koje je postala klasina u komunizmu. Po njoj, marksizam nije doktrina ve metod; kako metod miljenja, tako i metod delovanja. Ta politika tehnika nije dobro shvaena, a moda ak ni prepoznata pre svega zato to njeni ciljevi nisu jasni. Da li se ona odnosi na komunizam kao celinu? Ili se mora napraviti razlika, kao to to ini Lenjin, izmeu strategije (koja je zaista usmerana na komunizam) i taktike (kao specinijeg tehnikog dela, u kojem se neposredni politiki problemi reavaju u odnosu na strategiju). Sve taktike odluke se donose racionalno, tako da zadovolje sve mogue tehnike podatke koje obezbeuju svi koordinirajui biroi i organi. Razlika izmeu strategije i taktike omoguuje nam da razumemo najsenzacionalnija skretanja s partijske linije; na primer, stav prema starom komunizmu 1937, pakt s nacizmom 1940, prihvatanje Crkve u okvir komunizma 1943, stav protiv formalizma 1947, kao i kritiku tvoraca plana iz 1949. Sve te taktike promene mogu se objasniti veoma preciznim tehnikim razlozima; one ne predstavljaju svojevoljne odluke politiara izloenih velikom pritisku. Sve vei uticaj tehniara naglaen je 1953, izborom petorice tehniara za potpredsednike Saveta ministara. Potpuno drugaiji problem postavio je hitlerizam. Hitler je bio politiar koji je svoje odluke donosio bez saveta tehniara, a vrlo esto i uprkos njima. Njegove odluke bile su motivisane subjektivnim, unutranjim impulsima. Takav stav bio je utoliko udniji zato to je izgledalo da je nacistiki aparat jedan od onih koji su najbolje razumeli i primenili spoj drave i tehnike. On je koristio sve tehnike u najveoj moguoj meri, stavljajui ih bezuslovno u svoju slubu, sa izuzetkom politike, kao graninog sluaja. Ali, ak i u tom sluaju, nije uvek ispravno pretpostavljati da je drava intervenisala nasumice. Vrlo esto se deavalo da najtvre nacistike doktrine ustuknu pred tehnikim nunostima. Tako je nacistika propagandna tehnika dva puta pribegla merama veoma popularnim u javnosti, ali istovremeno potpuno suprotnim nacistikoj doktrini. Jedan takav sluaj bila je velika propagandna kampanja iz 1935, u vreme potvrdnog plebiscita: Mi smo demokratskiji od demokratija. Namera plebiscita je bila da pokae kako je Firer istinsko otelotvorenje naroda i da je, prema tome, nacistiki reim bio prava demokratija, a ne vetaka, kao francuska. Drugi sluaj je bila velika propagandna kampanja u ime slobode: Mi branimo slobodu evropskog oveka. Te dve teme, iroko eksploatisane, ali formalno suprotstavljene Hitlerovoj doktrini, proistekle su iz tehnikih potreba propagande. Takoe je poznato da su nansijske tehnike esto navodile naciste da deluju u suprotnosti s doktrinom; na primer, u sluajevima Jevreja promovisanih u poasne Arijevce, ili u sluaju nekih kapitalista koji su postali oslonac reima i bili integrisani u nansijski organizam Treeg rajha. Ipak, 160

Hitlerove line politike odluke esto su ometale tehnike drave. Posebno otar bio je sukob izmeu Hitlera i generaltaba; ali postojao je i sukob s tajnom policijom (Gestapoom) i sa organima za spoljnu trgovinu. Hitler je naredio usvajanje nekih mera koje tehniari nisu odobravali; posle pada nacizma, oni su svu krivicu za tekoe i neuspehe prebacivali na te proizvoljne odluke. U svakom sluaju, sigurno se moe rei da je veina Hitlerovih odluka bila pogrena, posebno s vojne take gledita. Jasno je da budunost ne pripada Hitlerovom tipu politiara, ve Staljinovom. Neke vane politike glaveine jo mogu da izbegavaju te tehnike; ali njihova pozicija izgleda sve neizvesnija. U sukobu politiara i tehniara, korupcija je mnogo ozbiljniji problem. Politiki miljei su generalno korumpirani. To je neosporna injenica, kako u demokratskim reimima, poput onih u Francuskoj ili Sjedinjenim Dravama, tako i u autoritarnim sistemima, kao to su faizam, frankizam i nacizam. O Sovjetskom Savezu ne moemo rei nita pouzdano. Vrtoglavica koju donosi mo i prilika za bogaenje vrlo brzo korumpiraju politiare. Dodir izmeu politiara i tehniara se poveava u onoj meri u kojoj drava postaje vie tehnika. Mada tehnika sve vie tei da preuzme primat nad politikom i mada tehnike odluke izgledaju neoborive u parlamentu, napredovanje tehnike moe biti zaustavljeno korupcijom. Tehniar je ovek, a u kontaktu s korumpiranim ljudima i on moe sebi dopustiti da bude korumpiran. On moe ostaviti po strani svoju tehniku, ponititi odluke koje zahteva njena stroga primena i pruiti neku uslugu ili odobriti posebnu privilegiju koja deformie tehniku akciju. U tom sluaju, opti interesi (koji su jedini istinski predmet politike) vie ne kontroliu tehniku; kontroliu je posebni pojedinani interesi (koji su mnogo ekasniji u ometanju tehnike akcije). ista tehnika predstavlja opte interese, odnosno istinsku politiku i suprotstavljena je politiaru koji predstavlja koruptivni element iz privatnih, te stoga politiki nitavnih razloga. Korumpiranost politiara je jedini faktor koji moe usporiti totalnu transformaciju drave u dinovski, iskljuivo tehniki aparat. ak i tada, impuls tog preobraaja se pojaava, a javno mnenje orijentie na njegov uspeh. Javno mnenje, koje je od velikog znaaja ak i u autoritarnim reimima, gotovo jednoglasno daje prednost tehnikim odlukama nad onim politikim, koje se obino opisuju ili kao pristrasne ili kao idealistike. Jedan od aktuelnih prekora koji se upuuju politici jeste da ona sputava normalno delovanje tehnike, koje javnost obino smatra dobrim po sebi. Na primer, graani su revoltirani kada primete da drava sputava razvoj avijacije. U sukobu politiara i tehniara, tehniar ima javno mnenje iza sebe. Karakteristian primer je panija. panski faizam je oigledno trebalo da bude osuen od strane demokratija 1945, kao to je to bio sluaj sa italijanskim faizmom. Za to su postojali politiki, sentimentalni i doktrinarni razlozi. Ali, vojni tehniari su izjavili da bi to bila katastrofa, to su potvrdili i ekonomski tehniari. Sjedinjene Drave i Velika Britanija dopustili su Franku da opstane, a Francuska je ismejana zbog zatvaranja granice. Javno mnenje, koje je, posebno posle 1944, bilo izrazito antifaistiko, trebalo je da reaguje s naklonou na takvu odluku francuske vlade. I zaista, prva reakcija bila je osuda panije. Ali, kada su tehniari pokazali da bi takav potez bio ekonomski i nansijski tetan (na planu spoljne trgovine), javno mnenje poelo je da se menja. Napravljeno je brutalno poreenje jedne ideoloke akcije, plemenitog gesta koji ne postie nita i suda tehniara, koji je ukazivao na glupost takve ideologije. Javno mnenje se neko vreme kolebalo, da bi se posle est meseci okrenulo u korist tehniara. Moe li se rei da je to bila stvar linog interesa? Ogromna veina Francuza nije imala nikakvog direktnog interesa u toj stvari; ipak, ne treba smetnuti s uma da je priklanjanje tehnikoj odluci uvek stvar linog interesa. Kad je re o tehniarima, moglo bi se postaviti

161

pitanje zato su doneli takav sud? Oigledno zato to su primenjivali svoj tehniki instrument, u kojem nema mesta za velikodunost i sentimentalne motive. Tehniari su nam, kao takvi, rekli da bi zatvaranje granice imalo katastrofalne posledice; kao ljudi, moda su opravdavali taj potez iz ideolokih razloga. Uopte nije izvesno da su tehniari i dalje sposobni da donose humane sudove; to je, meutim, sasvim drugo pitanje. Transformacija drave i posledina dominacija tehniara ukljuuje dva elementa. Prvo, tehniar posmatra naciju potpuno drugaije od politiara. Za tehniara, nacija je u osnovi posao kojim treba upravljati, jer on (s punim pravom) ostaje impresioniran privatnim poreklom tehnike; posledica toga je da su privatni i javni domen slabo razgranieni. Jedino to tehniar moe uzeti u obzir jeste primena njegovih instrumenata da li u slubi drave ili nekog drugog, od malog je znaaja. Drava za njega nije ni izraz narodne volje, boja tvorevina, sutina oveanstva ili oblik klasnog rata. Ona je preduzee s nekim slubama koje treba ispravno da funkcioniu. Ona je preduzee koje treba da bude protabilno, maksimalno ekasno i da raspolae nacijom kao svojim radnim kapitalom. Uticaj tehniara na dravu ne poiva iskljuivo na uslovima koje namee svojim administrativnim odlukama ili na emi dobre organizacije koju je sastavio. On poiva i na njegovim sudovima o ekasnosti vlade i administracije. Ve sam razmatrao transformaciju sistema javnog raunovodstva. Novi izrazit primer toga nalazimo u Holandiji. Tamo je problem kako proceniti ekasnost vladinih slubi u odnosu na njihovu cenu kotanja. Kau nam da svaka organizacija mora uspostaviti naelno ispravan odnos izmeu ljudi, ciljeva i sredstava u pogledu njihove proizvodnu ekasnost. Produktivnost, koja je do sada izgledala kao isto ekonomski koncept, javlja se poslednjih nekoliko godina i u politikom okviru. Neophodno je odrediti cenu svake administrativne operacije i primeniti zakon marginalnih dobitaka. Fondovi za svako odeljenje dodeljuju na osnovu standardnih trokova utvrenih preko usluga. Uvoenjem modernog dvojnog knjigovodstva mogue je vriti stalnu inspekciju aktivnosti na svakom nivou i uspostaviti odnos izmeu stvarnih i standardnih trokova. Na taj nain, zakon tehniara transformie administrativnu perspektivu. Svaka administracija postaje objekt, kao to je prethodno radnik postao objekt u Tejlorovim rukama. Politika odreuje cilj; ali, tehniar je taj koji diktira sredstva, do poslednjeg detalja. Detaljan opis takve orijentacije moe se nai u knjizi Gabrijala Ardana. Cela administracija je samo maina ije operacije moraju postati sve rigoroznije. Tako se ostvaruje ona idealna teorijska situacija u kojoj je, da upotrebimo rei Dejmsa K. Filija Mlaeg (James K. Feely, Jr.), margina sluaja izmeu namere i realizacije gotovo ravna nuli. Naime, po Filiju, to je ta margina manja, utoliko je vea mogunost za proveru realizacije , a poveava se i koecijent predvidljivosti. Takva situacija bi obezbedila maksimalnu sigurnost u svim razliitim administrativnim jedinicama, tako da ono to je Fili predloio kao teorijski ideal postaje neto praktino. Jedina cena koja se mora platiti je pretvaranje administracije u aparat, slubenika u objekte, a nacije u izvor radnog kapitala. Nacija postaje objekt tehnike drave u smislu da obezbeuje sve razliite oblike materijalne osnove: ljude, novac, ekonomiju i tako dalje. Drava postaje maina namenjena eksploataciji nacionalnih dobara. Prema tome, odnos izmeu drave i nacije je potpuno drugaiji od onog tradicionalnog. Nacija vie nije prevashodno ljudski, geografski i istorijski entitet. Ona je ekonomska sila, iji se resursi moraju staviti u pogon i kojoj se mora vratiti prinos. U vezi s tim prinosom, raniji tehniari su koristili izraz maksimum, ali noviji tehniari koriste izraz optimum. Maksimalni prinos je onaj koji iscrpljuje i sniava vrednost dravnih resursa u kratkom vremenskom periodu; optimalni prinos je onaj koji pokuava da sauva supstancu i vitalnost, a tipian primer je TVA. Bilo kako bilo, naciju moramo posmatrati kao entitet iji se ukupni resursi moraju staviti u pokret upravo zato to su sve 162

tehnike, koje meusobno uslovljavaju jedna drugu, stupile u dejstvo. Kada tehniar jednom zapone svoje operacije, on ne moe da prizna nikakve granice. On u naciji ne moe ceniti ili potovati nita osim prirode stvari. To dovodi do veeg jedinstva nacionalne drave, to je tako karakteristino za nae vreme. Ono to vai na nacionalnom nivou, vai i na nivou meunarodnih organizacija. Zbog velikih neuspeha koje su doiveli politiki organizmi posveeni boljem meunarodnom razumevanju, odlueno je da se dalja istraivanja u tom smeru povere grupi tehniara. Smatralo se da bi meunarodno razmatranje istraivanih oblasti vie doprinelo boljim uzajamnim odnosima nego isto nacionalni interesi. Tako je 1949, veliki skup od 550 naunika i tehniara otvorio svoje savetovanje pod okriljem UN, da bi razmotrio kako najbolje iskoristiti svetske prirodne resurse. Meunarodni projekti te vrste uveliko zaostaju za slinim nacionalnim projektima, a politiari, u skladu s tim, na tehniare gledaju s vie entuzijazma. To se moglo videti i na skupu Organizacije za ekonomsku saradnju u Strazburu 1949, koji je bio isto tehniki. Amerikanci su smatrali da ta organizacija ne napreduje onoliko brzo koliko je to tehnika situacija doputala. Svedoci smo zaetka, na meunarodnom nivou, istog onog preuzimanja od strane tehniara koje smo primetili i na nacionalnom nivou. Drugi element u vezi s transformacijom drave i dominacijom tehniara je sve vee uklanjanje ideolokih i moralnih barijera tehnikom progresu. Stare tehnike drave bile su meavina isto tehnikih elemenata i onih moralnih, kao to je pravda. Moralni elementi nisu potpuno zanemarljivi ak ni danas, mada ni u kom sluaju ne zauzimaju tako uzvieno mesto koje im se dodeljuje u javnom govoru. Tehnike koje koriste privatne osobe obino su tehnike u istom stanju i ne sadre primese moralnih elemenata. (Kasnije emo videti da to nije sluajna injenica, ve rezultat same prirode tehnike.) Drava je zaduena ne samo za odravanje potovanja zakona i reda, ve i za uspostavljanje pravednih odnosa meu svojim graanima. To, prema tome, namee granice istim tehnikama privatnih osoba. Liberalna drava je tako, od samog svog poetka, zabranjivala slobodnu proizvodnju eksploziva i supstanci opasnih po zdravlje. Na vioj ravni, zakonskim sredstvima se borila protiv trustova (kao u Sjedinjenim Dravama), ekonomskih organizacija ozloglaenih kao neprijatelja socijalne pravde. Uspostavila je i radno zakonodavstvo, koje ograniava zloupotrebu radnika od strane mehanikih tehnika. Na planu pravde, drava je bila barijera i konica privatnim tehnikim zloupotrebama. Ali, kada je tehnika postala dravna, kada je tehniki instrumentarijum preao u ruke drave, da li je ona nastavila da se pridrava svoje stare mudrosti? Iskustvo daje negativan odgovor. Tehnike koje je drava sputavala dok su bile u rukama privatnih osoba, postale su nesputane za samu dravu. U tom pogledu ne postoji samoograniavanje. Engleska drava je zabranila trgovanje narkoticima, ali ih je nairoko koristila u Indiji i Kini. Svemona drava, bila ona faistika ili komunistika, prestaje da potuje zakone za zatitu radne snage. (Komunistika drava to proglaava privremenim reenjem, koje eka uspostavljanje diktature proletarijata; ali ne moemo donositi sud o buduim dogaajima.) To nije samo sluaj princeps legibus solutus est 5, nego neto mnogo dublje. Drava je jedina barijera izmeu ljudi i tehnika pojedinaca, ali to prestaje da bude kada se tehnika, koja raste geometrijskom progresijom, susretne sa starinskim raison dtat 6. Ovo poslednje, to moda nema nieg zajednikog s prirodom drave, ipak je postojalo skoro neprekidno tokom istorije. Ali, raison dtat nikada nije raspolagao sredstvima za sopstveno izraavanje.
5 6

Princeps legibus solutus est: Vladar nije vezan zakonima (lat.). (Prim. prev.) Raison dtat: dravni razlog; vii dravni interesi, na koje se moe pozvati kao izgovor za dravnu akciju koja ja u suprotnosti s pravdom ili s njenim sopstvenim zakonima. (Prim. prev.)

163

Delovao je povremeno i neujednaeno, a njegove odluke su esto neuspeno sprovoene. Uvek je bio vie namera nego realnost, ali je uvek bio tu negde. Prevashodno je predstavljao samoopravdanje za dravu. To je bio nain na koji je drava negirala moralnost. Ali, sama sredstva koja su stajala dravi na raspolaganju bila su podlona jakom moralnom uticaju. Ona stoga nisu bila prilagoena raison dtat ni tehniki, niti moralno, zbog ega je bio lien bilo kakve sile koju bi mu ta oruja mogla pruiti. Francuski parlament pod apsolutnom monarhijom ili francuska administracija pod Restauracijom, na primer, nisu bili prilagoeni tom cilju. Ali, kada su nove tehnike usavrile one stare, ove poslednje su izgubile svoje unutranje ograde. Drava se tada nala u situaciji da stekne sredstva pogodna za sprovoenje raison dtat. im je dola u njihov posed, upotrebila ih je bez oklevanja, zato to nije gajila nikakve sumnje u valjanost svojih ciljeva. U isto vreme, i druge tehnike, nastale delovanjem pojedinaca i koje je drava do tada sputavala, pale su u ruke dravi, koja je odlino shvatila kako joj one mogu posluiti u ostvarivanju njenog trajnog cilja. Kako oekivati od drave da ne iskoristi zavisno sudstvo i policiju lienu svake sposobnosti rasuivanja? Ali, najznaajnija injenica koju treba uoiti u tom sloenom razvoju jeste da raison dtat ubudue moe biti samo izraz mnotva tehnika koje je iskoristio za svoje sprovoenje.

Tehnika i poredak
Francuska administracija je do priblino 1940. ostala onakva kakvu je uspostavio Napoleon 1800. Ona je, naravno, bila izmenjena u nekim detaljima; bilo je ak i povratka na prenapoleonske prakse. Ali, nije bilo nikakvih ozbiljnih promena ni u orijentaciji, niti u strukturi. Ustavna monarhija, monarhija sa apsolutistikim tendencijama, buroaske i socijalistike republike, Carstvo svi ti reimi prihvatili su ili trpeli Napoleonov instrument zato to je bio dobar. Nema sumnje da je jedan od najozbiljnijih problema Tree republike, iako retko eksplicitno razmatran, bio to to je administracija stvorena pod autoritarnom vlau i za njene potrebe, trebalo da bude u slubi drave koja je sebe smatrala liberalnom. To je stanje u kojem danas zatiemo dravu, u svim oblastima. Tehniki aparat moe da se menja samo uz tekoe; samo uz tekoe on se moe upotrebiti na jedan, a ne na neki drugi nain. Uzmimo jednostavan primer: za vonju automobila ne znai mnogo da li je reim republikanski ili faistiki. Tehnike postaju sve manje materijalne, dok one zaista znaajne razlike izmeu drava sve vie nestaju. Data dravna tehnika mora se primenjivati pod uslovima koje ona sama namee, iako se politika miljenja ministara koji nasleuju jedan drugog razlikuju. Taj kontinuitet moe se izraziti kao diktatura biroa. To objanjava esto uoavanu injenicu da socijalistiki ministri, kada dou na vlast, u svim zemljama deluju vrlo slino svojim nesocijalistikim prethodnicima. To nije posledica takozvane izdaje marksizma ili slabosti karaktera, ve specine teine tehnika. U svojoj knjizi o tehnikama drave, Ardan naglaava da postoji tehnika drave bez koje nijedan reim ne moe da funkcionie, bez obzira na svoju prirodu. Svaki dravnik se suoava s dilemom: ili mora primeniti te tehnike po njihovim nepromenljivim uslovima, ili ih se mora odrei i odustati od njihovih rezultata. Ne smemo izgubiti iz vida injenicu da tehnike obezbeuju najbolja sredstva, svaka u svom domenu. Ministar ekonomije neke zemlje bie prinuen da planira ekonomiju ili da je prepusti anarhiji. Ve smo razmatrali neostvarljivost polovino planirane ekonomije ili planiranja koje se zadovoljava preporukama. Tehnika ne trpi polumere. 164

Ono to vai za politiku linost na primer, za nekog ministra delimino vai i za politiki reim. Od malog je znaaja da li ustav obezbeuje podelu moi, jedno ili vie vea, ili demokratiju po modelu Istoka ili Zapada. S tehnike take gledita, rezultati e biti skoro isti. Svaki tip administracije drugaiji od tehniki najekasnijeg postaje nemogu. To vai i za neki drugaiji nansijski reim. Na primer, u sluaju poreza, kae se kako e desniarski reim davati prednost indirektnim porezima, koji najvie pogaaju obino stanovnitvo, jer ono predstavlja mase, a da e socijalistiki reim davati prednost direktnim porezima, koji najvie pogaaju najbogatije. To samo pokazuje da nije primenjena nauna poreska tehnika. Izgleda nepobitno da e takva stroga tehnika, imajui u vidu dobitak koji moe doneti, na kraju pobediti. Postoji optimalna poreska struktura, koja se moe u potpunosti odrediti. Ona donosi najbolji prihod dravi, dok u isto vreme ujednauje bogatstvo graana i uva skalnu supstancu. Ne postoji valjan razlog da se ona ne primeni. Taj optimalni sistem napreduje u svim zemljama i postepeno nadjaava pridodate i sporedne ideoloke motive. Na isti nain, planiranje se postepeno namee svakom reimu. Ideoloki je nezrelo tvrditi da se mogu uoiti razlike izmeu sovjetskog i nacistikog planiranja. Planiranje nije specinost autoritarnih drava. Demokratske drave koje tee socijalizmu, kao to su to bile Francuska i Britanija posle 1945, ili nesocijalizirajue demokratske drave, kao to je Danska, danas koriste sistem planiranja. ak i potpuno liberalne drave, kao to je Juna Afrika, koriste planiranje. To ne znai da je cela ekonomija nuno planska; to znai da tehnika planiranja napreduje ak i u onim politikim sistemima koji su joj nenaklonjeni. Bilo da je u pitanju plan imigracije, izvozni plan, saobraajni plan ili operacija gradskog planiranja, uvek je re o istoj tehnici. Planiranje je proireno na sve domene politikog ivota, kao i na sve dravne reime. Kancelar Adenauer je 1951. izjavio da nemaka omladina nije odgovorila na napore reima, da je anarhina i neorganizovana, da je nemogue u nju polagati bilo kakve nade i da planiranje predstavlja jedino sredstvo za reintegraciju te neposlune omladine u nemako drutvo. Objavio je da je razraen Plan za nemaku omladinu, koji treba da odgovori na potrebu za uvoenjem omladine u krute organizacije, koje e joj pruiti ideal i kolektivnu duu, disciplinu i utvren nain ivota. Adenaur kae da se sve to mora isplanirati. Na neki nain, on je predlagao povratak na totalitarne metode. Francuska je 1952. preduzela korake da obezbedi planiranje za stipendije i turizam. Godine 1956. planirala je svoju omladinsku organizaciju, a 1960. sportove. Treba primetiti da planiranje postaje sve rairenije u Sjedinjenim Dravama, gde postoji tendencija da se ono primenjuje ne samo na ekonomske probleme, ve i na socijalne (na primer, na gradsko planiranje), kao i na politika pitanja. Odista, ameriko planiranje postaje osnovni element; ono vie nije sluajna injenica ili puki dodatak. U Sjedinjenim Dravama postoji skoro dve hiljade tela za planiranje na nivou drava, da ne pominjemo tela na nacionalnom nivou, od kojih su neka javna (Vee ekonomskih savetnika; Council of Economic Advisors), a neka privatna (Nacionalno udruenje za planiranje; National Planning Association). Ne smemo izgubiti iz vida injenicu da su nacije sve tesnije povezane. Pored toga, kada se neka nacija posveti planiranju, to ima neizbene posledice i po druge; i one se, u manjoj ili veoj meri, moraju posvetiti planiranju. A planiranje jednog elementa podrazumeva prvo razumevanje, a onda ovladavanje mnogim drugim elementima i njihovo postepeno planiranje. Nemogue je napraviti plan za mali kutak ekonomije, a ostatku dozvoliti da ostane slobodan. Gaston Barde je pokazao da dobro gradsko planiranje zahteva mobilizaciju cele ekonomije. Onda je, neko e rei, najbolje ne praviti nikakve gradske planove. Ali, planiranje je nemogue izbei; eksplozivan rast stanovnitva znai da niko ne bi imao 165

ivotnog prostora, osim ako se prostor koji nam je na raspolaganju ne organizuje racionalno. Pored toga, neke neprijatnosti gradskog ivota svakodnevno postaju sve ozbiljnije; na primer, gustina saobraaja, zagaenje vazduha i preterana buka. Nijedan od tih problema ne moe se ekasno reiti bez pravog regulativnog plana. Poslednjih nekoliko godina brojni medicinski i administrativni kongresi su se po nudi bavili tim nagomilanim problemima. Imigracija izaziva sline probleme. Danas nijedna zemlja nije u poziciji da dozvoli slobodan prelazak granice: sloboda kretanja bi dovela do prekomernog pomeranja stanovnitva ka zemalja s visokim prihodima ili politikom stabilnou. I obratno, zemlje s diktatorskim reimima bi se suoile sa smanjivanjem broja stanovnika, to nije poeljno, jer znai smanjenje moi. Demokratske zemlje bi doivele prekomerni rast stanovnitva, to sigurno ne ele, zbog opasnosti po njihovu ekonomsku ravnoteu i rizika od pete kolone. ta da se radi? Potpuno zaustaviti kretanje stanovnitva? Takvo reenje nije ni mogue, niti poeljno, zbog problema radne snage i kolonizacije. Ali, to podrazumeva plan imigracije, koji je pored toga i predmet meunarodnog ugovora. Planiranje imigracije bie isto, bez obzira da li je re o diktaturi ili demokratiji. Ono e zahtevati identine policijske, ekonomske i administrativne mehanizme. Dananje demokratije ne mogu izmai tim tehnikim nunostima. Ovi primeri nam pomau da shvatimo injenicu da su strukture moderne drave i njenih organa vlasti potinjene tehnikama zavisnim od drave. Ako bismo, s druge strane, eleli da razmotrimo svaku od neizbenih slubi moderne drave, otkrili bismo da one postaju sve slinije, bez obzira na teorije vlasti pod kojima deluju. Moramo insistirati na tom sve slinije; konano izjednaavanje jo nije postignuto. Nema vee slinosti izmeu tehnika drave nego izmeu mehanikih tehnika. Postoje zemlje koje su nazadne u odnosu na obe. Ali, pravac razvoja je jasan i praktino nema naina da se on zaustavi. Videemo zato. Nadmo tehnikih sredstava je rezultat njihovog preciznog odgovora na socijalne potrebe. U vreme kada se drutvo nije stalno obraalo dravi, kada problemi svih vrsta nisu bili tako brojni ili akutni kao danas, drava je bila relativno slobodna u odnosu na svoje instrumente. Uprkos svim onim plemenitim osobama koje umiruju sebe priama kako su sve istorijske epohe sline jedna drugoj, da su krize iz etvrtog veka bile nalik onima iz devetog i tako dalje, injenica je da nikada ranije niko nije mogao videti svetsku ekonomiju, svetske ratove ili svetsko i nacionalno stanovnitvo koje se, u proseku, udvostruava svakih 45 godina. Drava vie nije u poziciji da odbaci najekasnija mogua sredstva. Njeni problemi su tei i sloeniji od svih s kojima se ovek ikada suoio. Ako drava eli da ima neki uticaj na drutvo (pri emu nema alternativu), postoji samo jedan nain da u tome uspe. Parlamentarne debate, oklevanje teoretiara, protesti humanista, demokratski izbori sve to znai vrlo malo. Drava nema vie izbora nego radnik na pokretnoj traci; ona se kree u pravcu tehnikog drutva zbog same postavke problema. Razmotrimo dva primera. Koncentracioni logor se obino smatra karakteristinim za diktatorske i faistike reime. Takve institucije neosporno postoje u Sovjetskom Savezu, Poljskoj i Bugarskoj. Ali, oni su postojali i u Francuskoj za vreme Tree republike i u Engleskoj za vreme Burskog rata. Ne sme nas zavarati razlika u nazivu. Radni logori, logori za prevaspitavanje, izbegliki logori svi oni predstavljaju istu injenicu. A posebno smo svesni toga koliko je bilo vano korienje koncentracionih logora u Aliru. Ovde govorimo o koncentracionom logoru u njegovoj istoj formi, koja nema nieg zajednikog s krematorijumima ili s veanjem zatvorenika o paleve. Takva muenja se mogu pripisati ljudima, a ne tehnici. Logor kao institucija se pojavljuje svuda, pod najrazliitijim politikim reimima, kao rezultat spoja socijalnih problema i policijske tehnike. Elementi problema mogu se prikazati na sledei nain: s obzirom na postojanje nacionalistike organizacije i, 166

obratno, na postojanje pete kolone, s obzirom na administrativni karakter kontrole teritorije i rasta stanovnitva, apsolutno je neophodno svoriti policijsku silu, ali ne u odnosu na pojedince, ve na kategorije pojedinaca. Nemogue je izbei uspostavljanje policijske sile po kategorijama to za sobom povlai, na primer, preventivna hapenja, koncentrisanje masa nevinih osoba ne radi suenja, ve radi razvrstavanja i tako dalje. Da bi se obavile operacije razvrstavanja i provere moraju se razviti visokousavreni sistemi, kao na primer MVD 7 u Sovjetskom Savezu, FBI u Sjedinjenim Dravama i CIC 8 u okupiranoj Nemakoj. Takvi sistemi oigledno zahtevaju znaajno vreme za svoje operacije. Osumnjieni se mogu drati u pritvoru godinama pre nego to sistem zavri istragu. Njihova preciznost i strogost podrazumevaju sporo delovanje. Tehniki sistem koncentracionih logora pokazao se toliko ekasnim i zadovoljavajuim, da se sve vie ukljuuje u nae drutvo. On vie ne predstavlja aktivnost devijantnih diktatora, ve aktivnost svakog dobrog administratora. Dananji sistem koncentracionih logora je tesno povezan s nacionalistikom dravom. Ali, on se tako dobro uklapa u administrativne sisteme uopte, da nikako ne moe nestati, ak i kada bi se promenila nacionalistika struktura modernog sveta. Neke kategorije nepoeljnih e ostati, kategorije drutvenih otpadnika za koje je koncentracioni logor idealno reenje, makar dok neka ekasnija tehnika ne omogui reenje problema uz jo manje trokove. Ali, malo je verovatno da e se to desiti u bliskoj budunosti. Drugi primer je sistem inenjeringa prodaje, prvobitno zamiljenog u Sjedinjenim Dravama, koji treba da olaka privatnu trgovinu unutar zemlje. Sistem sada postoji na nivou meunarodne trgovine, pod dravnom upravom. Postoje rme koje su specijalizovane za psiholoko i socioloko istraivanje trita. Proizvodi jedne zemlje ne mogu se prodavati na tritima drugih, osim ako ne ispune odreene uslove, ne samo proizvodne, ve i u pogledu dizajna i upotrebljivosti. Oigledno bi bilo neekasno izvoziti proizvode za koje se unapred zna da se nee prodavati. Kau da se ni jedna amerika rma ne bi usudila da lansira novi proizvod, ak ni nalu za kosu, a da sama preuzme odgovornost za dizajn, boju, itd. Firma svoj problem predaje jednom od tri ili etiri velika konsultanta za industrijski dizajn, iji je posao da nekom proizvodu daju optimalan spoljanji izgled, to jest, izgled koji je najvie odgovara optem ukusu. Takav pristup istraivanju potroaa ameriki proizvoai smatraju jedino ispravnim. On je ipak slobodno izabran. Meutim, im trgovina postane meunarodna, ona, u manjoj ili veoj meri, ulazi u delokrug drave. Tada se neka zemlja moe suoiti s problemom spoljnotrgovinskog decita. Da bi reila taj problem, ona se mora usaglasiti s tritem poverioca. Morala bi se konsultovati neka od navedenih organizacija i ono to je do tada bio izbor na osnovu interesa, postaje obaveza. Ponovo vidimo kako je tehniki zaostala nacija prisiljena da se oblikuje po ugledu na najnapredniju, im se izmeu njih uspostave organske veze. Takva situacija nije posledica amerike elje za dominacijom ili amerike oholosti. To je tehnika situacija. Postoji jedan i samo jedan ekasan metod za uspostavljanje meunarodne trgovine i neophodno je usaglasiti se s tim metodom, bez obzira na miljenje drave. Naravno, moe se zamisliti i da drava izabere bankrotstvo . . . Naveo sam dva krajnje razliita primera ne bih li naglasio stepen u kojem tehnike injenice deluju na dravu u svim oblastima. Ali, injenice nas vode dalje. Dravni ustavi ne menjaju upotrebu tehnika, ali tehnike veoma brzo deluju na dravne strukture. One podrivaju demokratiju i tee stvaranju nove aristokratije. Skoro svi sociolozi se slau u tome; dovoljno je osvrnuti se na dela ora
7 8

MVD: Ministarstvo unutranjih poslova. (Prim. prev.) CIC (Counter Intelligence Corps): Kontraobavetajni korpus, obavetajna agencija unutar amerike armije za vreme II svetskog rata i kasnije. (Prim. prev.)

167

Fridmana (Georges Friedmann), da bi se stekla predstava o saglasnosti po tom pitanju, ak i meu sociolozima s najizraenijim demokratskim i socijalistikim sklonostima. Politika jednakost postaje mit posredovanje tehnike je ini nedostinom. Naprotiv, tehnika, u sve veoj meri, proizvodi veinu sluitelja i manjinu upravljaa. Fridman je nauno istraio taj problem i potpuno nepristrasno pokazao da se radnici-robovi svode na najniu moguu ljudsku vrednost kada se njihove funkcije specijalizuju za potpuno ograniene zadatke. U tom fenomenu specijalizacije vidimo ta tehnika ini od oveka u celini. Na primer, preciznost policijskih mehanizama omoguava obuku dobrog policajaca za nekoliko nedelja. Ali, tako obuen ovek nema nikakvo znanje o tehnikama unutar kojih deluje. Ljudi se neprestano prebacuju s posla na posao, a da nikada ne steknu istinski poziv; u tom smislu, oni su degradirani tehnikom. Ali, poziv je kljuni deo ivota i kulture. U takvim okolnostima, ak i vladajua kultura ubrzano nestaje. Moramo uzeti u obzir i uticaj poljoprivrednih tehnika, koje za posledicu imaju iscrpljivanje odreenih tipova zemljita, dok medicinske tehnike dovode do prenaseljenosti. Interakcija ta dva faktora dovodi do stvaranja masa nedovoljno razvijenih ljudskih bia, koja neki smatraju nepodesnim za demokratiju, zato to nisu u stanju da na ivotne probleme reaguju potrebnom brzinom. Nasuprot toj gomili, nalazi se zatvorena elita, koja razume tajne svojih sopstvenih tehnika, ali ne nuno i svih tehnika. Ti ljudi su bliski seditu moderne dravne moi. Drava vie ne poiva na prosenom graaninu ve na sposobnosti i znanju te elite: prosean ovek je potpuno nesposoban da prodre u tehnike tajne ili vladine organizacije i zato ne moe imati nikakav uticaj na dravu. Da bi uradio neto konstruktivno s tom degradiranom i prekomerno specijalizovanom radnom snagom, Fridman je polagao nade u razvoj socijalizma, koji e, kroz oseanje socijalistikog bratstva i svest o tome da radi za opte dobro, pruiti oveku zadovoljstvo u radu. Ali, taj psiholoki lek (iju vrednost ne osporavam) nikako ne moe premostiti jaz izmeu intelektualne nesposobnosti mase specijalizovanih radnika i monopola tehnikih sredstava tehnike elite. Nova elita jeste elita ak i kada je popularna u narodu. Ta podela je oigledna u svim sferama. Na primer, u oblasti administracije, intervencija tehnike organizacije i mehanizacije proizvodi, kako to kae Mas, dve meusobno veoma udaljene klase. Prva, brojano mala, razume sredstva za osmiljavanje, organizaciju, upravljanje i kontrolu; druga, beskrajno brojnija, sastavljena je od pukih izvrilaca . . . Ovi drugi su nadniari koji ne razumeju nita od sloenih tehnika koje sprovode. Nezamislivo je da bi normalno delovanje demokratije bilo prihvatljivo za one koji ostvaruju taj tehniki monopol koji je, povrh svega, skriveni monopol, u smislu da su njegovi izvrioci nepoznati masama. Tehnika oblikuje aristokratsko drutvo, koje sa svoje strane podrazumeva aristokratsku vladu. U takvom drutvu, demokratija moe biti samo privid. ak i u ovom trenutku, pretpostavke takvog stanja stvari moemo videti u propagandi. Kada je re o dravnoj propagandi, tu vie nema ni govora o demokratiji. Razmotrimo obinu propagandu, onakvu kakva postoji u republikanskim zemljama. Bezazleno se tvrdi kako pluralitet partija i propagandnih mainerija obezbeuje njihovu meusobnu uravnoenost. Prema tome, bira je slobodan da napravi istinski izbor izmeu suprotstavljenih kandidata. Meutim, neke osobe, moda isto tako nevino, tvrde kako su sposobne da sve pretvore u matematiku. Da budem precizan, ona propaganda koja je najvie tehnika, najvetija i najintenzivnija, dobija najvei broj glasova. to se mene tie, nijedan od tih stavova, sam po sebi, ne ini demokratiju lanom. Ono to je ini takvom jeste sama akumulacija propagandnih tehnika, samo irenje tehnikih sredstava za sprovoenje 168

pritiska. Nije tano da dva suprotstavljena propagandna aparata potiru jedan drugi. Ili pre, to moe biti tano u politikom smislu, ali je pogreno u psiholokom. Pravi problem lei u psiholokoj situaciji pojedinca izloenog dejstvu brojnih, podjednako vetih propagandi, koje deluju na njegov nervni sistem, a sada, sa otkriem novih metoda, napadaju i remete njegovu podsvest, deluju na njegovu inteligenciju i pogoravaju njegove reakcije. Pojedincu vie nema ivota, osim u klimi napetosti i prenadraenosti. On vie ne moe zadrati osmeh skeptinog posmatraa. On je zaista angaovan, ali ne dobrovoljno, poto je prestao da upravlja svojim mislima i postupcima. Tehnike su nauile organizatore kako da ga prisile na uee u igri. On je lien sopstvene moi rasuivanja. Ako nije ksiran unapred, on e se povijati nasumice; nee slediti sopstveni sud ve zakon velikih brojeva. Intenzivna upotreba propagande unitava razboritost graanina. U istinski demokratskom drutvu, sve poiva na promiljenom izboru i slobodnoj volji. Ali, propagandne mainerije se umnoavaju upravo u demokratijama. Tamo gde postoji samo jedna propagandna maina, ona dravna, pojedinci su uslovljeni direktno i ona ne moe biti zaista intenzivna, jer nema konkurenciju. U takozvanim demokratijama, propaganda mora biti sve intenzivnija da bi dominirala nad rivalima. Tako postaje i sve podmuklija. Na taj nain tehnika neposredno ometa delovanje demokratije. Ona vodi javno mnenje samo u jednom smeru, zato to su sredstva koja dravi stoje na raspolaganju i kojima upravlja tehnika aristokratija, obino monija od onih kojima raspolau partije. Prema tome, smo prisustvo tehnike predstavlja ozbiljan problem. Ali, svaki politiki sistem se suoava sa sledeim problemom: s promenljivom raznovrsnou raspoloivih maina, to znai unoenje pometnje u tradicionalne strateke i taktike vojne koncepcije. Naravno, mogue je smisliti velike teorije o vetini ratovanja i stratekim doktrinama, organizovati armije u skladu s lozofskim principima i tako dalje. Ali, jedan faktor uvek remeti sve: maina. Maina je, u stvari, uslovila modernu strategiju. Poto je to razumeo, Hitler je postigao neke uspehe. Tehniki problem se jednostavno moe postaviti i ovako: kako se data maina moe najekasnije iskoristiti? Koji se postupci moraju preduzeti u pogledu logistike, veze i koordinacije naoruanja? Kakav se plan mora napraviti da bi se maina optimalno iskoristila? I tako dalje. Na primer, tenk je uslovio bitke izmeu 1939. i 1943. Danas su od presudnog znaaja avioni, krstaree i interkontinentalne rakete. Ali, izvan efekta tehnike na strategiju, promenljiva mainerija rata namee politiki izbor. Sjedinjene Drave su u izvetaju Kongresa (1949) priznale da zbog brzog razvoja tehnike vie nisu u situaciji da nansiraju potpuno naoruavanje snabdevanje kopnene vojske s neogranienim brojem vozila svih tipova, pored mornarice i vazduhoplovstva. Vojni avion iz 1946. ve 1949. je bio zastareo. Izgledalo je nemogue nastaviti s proizvodnjom hiljada primeraka maina koje nikada nee biti upotrebljene i koje e uskoro zastareti. Morao se napraviti politiki izbor. Na slian nain je i Britanija napustila veinu svojih prototipova da bi se posvetila izgradnji jedinstvenog tipa armije, to se smatralo presudnim. injenica nametnutog politikog izbora bila je potvrena podelom vojnih poslova izmeu kontinentalne Evrope, Sjedinjenih Drava i Velike Britanije, na osnovu odredbi Atlantskog pakta. S daljim razvojem, postalo je neophodno traiti nove oblike nansiranja, da bi se podneo teret vojne tehnike podeljene kao to je prethodno opisano. To podsea na meuzavisnost tehnika uopte, a posebno na uticaj tehnike na vojne koncepte i, preko njih, na politiki izbor. U vezi s tim, podsetimo se na Bevanovu (Aneurin Bevan) otru opasku s jednog od njegovih poslednjih predavanja: Tehnike modernog rata su unitile demokratiju. Upravo to je naa poenta. Razmiljajmo pomou analogije. Isto onako kao to vojne maine uslovljavaju strategiju, tako i organizacione i druge tehnike uslovljavaju strukturu moderne drave. Viner nije 169

govorio u prazno kada je rekao da su razni sistemi emitovanja programa i mree vazdunog transporta uinili neizbenim svetsku dravu. Tehnika ne postavlja pitanje da li je dati dravni oblik pravedniji, ve da li omoguava ekasnije korienje tehnika. Tehnika vie nije u procepu izmeu politike realnosti i moralnih teorija i imperativa. Ona je u procepu izmeu politike realnosti i tehnikih sredstava. Problem je pronai dravnu formu koja je najadekvatnija za primenu tehnika koje drava ima na raspolaganju. Naravno, postoji sloboda davanja prednosti nekoj doktrini ili negativnog gledanja na neku tehniku. Slobodno je sanjati o ostvarivanju neke vrste pravde, umesto da se koriste tehnika sredstava. Ali, onda drava mora raunati na skoro neizbenu odmazdu, kakvu je doivela Francuska armija 1940. Nai generali su imali svoju doktrinu i svoje vojne koncepcije, ali su zanemarili uticaj maine bio je to herojski primer, reeno je, umiranja na braniku progresa. Suoena sa ekasnou tehnike, drava je obavezna da joj da odreene ruke. Ardan je napisao: Dobre metode dovode do dobrih struktura. Ti faktori osuuju na propast parlamentarnu vlast, optereenu znaajnim dodatnim prtljagom, koji ometa tehniki progres: velikim brojem osoba ukljuenih u donoenje odluka, teinom i sporou demokratskog mehanizma, potpunom nesposobnou predstavnikog tela da primeni politiku tehniku, estom promenom skuptinskog osoblja, nasuprot stabilnosti tehnikog osoblja u slubi administracije, itd. Pod uticajem tih faktora, tehniki napredak postepeno okupira dravu, koja je sa svoje strane prinuena da poprimi oblike i usvoji institucije koje pogoduju tom napretku. Ve je prepoznat znaaj komisija u francuskom parlamentarnom ivotu; moglo bi se dodati i da su one ve otele kontroli. U Sjedinjenim Dravama, sistem lobista (grupe pojedinaca koji se vrzmaju po hodnicima Kongresa) obezbeuje vezu izmeu zakonodavnog i tehnikog organa. Sve velike amerike korporacije i tehnike grupe imaju predstavnike akreditovane u Vaingtonu, iji je zadatak briga o interesima (ne nuno u kapitalistikom smislu) grupa koje predstavljaju u zakonodavnoj oblasti. Taj sistem je u Sjedinjenim Dravama potpuno legalan i doputa zadravanje odreene veze izmeu politiara (koji su sve vie odvojeni od realnosti) i tehnikih uslova ivota. Takve institucije predstavljaju vrlo slabe oblike adaptacije. Sigurno je da e moderna drava na kraju biti prinuena na totalnu adaptaciju. Do takve adaptacije moe doi kroz revoluciju, poput one koja je stvorila Hitlerovu dravu. Moe se desiti, meutim, da poredak ne doivi ni najmanje izmene i da se ceo problem svede na eliminaciju politikih sila, koje e postati isto formalne, puka predstava. Po svemu sudei, to je put kojim su nae demokratije ve krenule. Ali, ako se drava potpuno prilagodi tehnikim nunostima i postane samo ogromna maina, da li e ostati prepoznatljiva kao drava? Napomenimo, na prvom mestu, da to pitanje uopte ne pretpostavlja neku teoriju tehnoloke drave. Danas se stvari u politikoj sferi deavaju bez i najmanjeg teorijskog doprinosa. Nema vie govora o dravi u klasinom smislu. Misliti suprotno je smena greka, koju pravi veina onih koji govore o dravi, bili oni lozo, teolozi, publicisti, politiari ili profesori ustavnog prava. Oni govore o dravi u pojmovima i oblicima koji su vaili za dravu iz devetnaestog veka ili iz vremena Napoleona. Dananja situacija je temeljno drugaija. Politika sila nije vie samo klasina drava i ona e to biti u sve manjoj meri. To je meavina organizacija, iji je organizam za donoenje odluka znaajno redukovan, zato to, u meusobnoj igri tehnika, za donoenje odluka ima sve manje mesta. Ta situacija se moe uporediti sa eliminacijom pojedinca od strane automatske maine, koji ne zadrava nikakvu funkciju, osim nadgledanja maine i staranja da ona ostane u radnom stanju; politika sila je poput bilo koje dobro prilagoene organizacije, koja funkcionie s minimumom donoenja odluka. Takva organizacija nije suvie kruta i zna kako da se sama prilagodi tekuim 170

problemima. Kao to je poznato, jo nismo u takvoj situaciji, ali joj se ubrzano pribliavamo. 9 To je oblik drave koji je Lenjin predvideo za socijalistiki svet. Drava e biti svedena, rekao je, na pravljenje popisa i statistiku. Lenjin je morao da opie buduu ulogu drave na vrlo saet nain, jer tehnike organizacije 1920. jo nisu bile razvijene. Ali, ono to je on uoio jeste upravo ono to danas vidimo kao skicu, iza staromodne republikanske maske. Nije nuno da takvo drutvo bude socijalistiko. Ono to izgleda vano jeste da su drava koju je predvideo Lenjin i isto tehnoloka drava, koju podrazumevaju moderne organizacije, u sutini identine. Pitanje je da li je takva drava socijalistika. Da je ona tehnika (to je tvrdnja koja nema nameru da bude teoretska), to nije sporno. Upravo u ovom trenutku, tehnika sinteza moe dovesti do potpune eliminacije drave u tradicionalnom smislu. Okvir u kojem drutvo postoji moe se sasvim dobro odrati i bez tradicionalne drave, moda ak i bolje nego s njom. Tehnoloka drava nalazi se u neposrednom dosluhu sa samim modernim drutvom i prisutna je u duama ljudi koji slave ekasnost, red i brzinu. Klasina drava odgovara iezlim silama potpuno drugaije prirode.

Tehnika i politike doktrine


Struktura drave nije jedina stvar koja je izmenjena tehnikom; promenile su se i politike doktrine. Uoavamo, pre svega, da za politike doktrine vai isto to i za politike strukture, to jest, da su neke prilagoene tehnikoj upotrebi, a neke ne. Uopte uzev, nove doktrine (na primer, doktrine narodnih demokratija, koje bi bilo glupo i naivno poistovetiti sa staljinistikim) prilagoene su na taj nain. Nema slobode za neprijatelje slobode; Samo radnik je graanin, Drava garantuje slobodu; to je drava jaa, utoliko je sloboda sigurnija. Te parole izraavaju ideju koja poinje da odnosi prevagu. Doktrinarni elementi se precizno podudaraju s razvojem dravnih tehnika; doktrina precizno izraava drutvenu situaciju i stoga je od ivotnog znaaja. U nju veruje veliki broj graana; ona tei ekasnoj primeni i ima zaraznu mo. S druge strane, doktrine tradicionalne demokratije prava oveka, apstraktna koncepcija graanina, jednakost u glasanju, sukob izmeu moi i slobode nisu prilagoene modernoj drutvenoj stvarnosti. Iz tog razloga, svedoci smo brze skleroze i zastarevanja tih doktrina, koje se sve tee mogu braniti. Javno mnenje u njih vie ne veruje, osim moda meu Amerikancima, koji izgleda jo veruju u individualnu slobodu, koja je unekoliko teorijski koncept. Ali, demokratski narodi, kao celina, privreniji su tradicijama nego preciznim doktrinama. Demokratska doktrina je, u svakom sluaju, neprilagoena tehnikom progresu, to je injenica koja je liava bilo kakve znaajne sile ili moi za nove prodore.. Dokumenti poput Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija ne znae nita oveanstvu okruenom tehnikom. Moramo izuavati ljudsku situaciju u sudaru s tehnikama, a ne sa silama koje vie ne postoje. Niko ne moe biti oduevljen deklaracijama koje se mogu kriti bez posledica, bilo od strane privatnih preduzea (kao, na primer, stavom poslodavaca o trajkovima, iz 1948.), bilo od strane same drave (kao u sluaju zakona
9

Ovde neemo razmatrati maine za procenu vojnih situacija i odreivanje najboljeg delovanja. Te maine nisu samo fantazija. Viner, enon (Shannon) i Morgenstern (Morgenstern) koji spadaju u vodee amerike matematiare rade na takvoj maini i govore o njoj kao o neizbenoj. Viner ak misli da e to voditi do maine koja e procenjivati politike situacije. Kibernetski ureaji e uiniti da drava vodi politiku kao to se igra ah. Ako se ostvari ta apokaliptika mogunost, oigledno je da ne moemo predvideti posledice po dravu i zato tu hipotezu neemo ni razmatrati.

171

o ratnim zloinima, od 15. septembra 1948, koji je direktno krio deklaraciju o ljudskim pravima ). Tehnika je uinila tradicionalne demokratske doktrine zastarelim. To treba posmatrati kao normalnu situaciju, jer nijedna politika doktrina nije vena. Kako se menjaju situacije, moraju se menjati i doktrine. Evolucija je neophodna, bilo pod uticajem tehnike ili iz nekog drugog razloga. Ali, jedna injenica izgleda nova: nije re samo o promeni doktrine; politika doktrina je pozvana da igra temeljno drugaiju ulogu. U devetnaestom veku, politika doktrina je imala snagu propisa ili konstitutivnosti, to je bilo u skladu kako s celim idealistikim i romantiarskim pokretom, tako i sa verom u progres. Ljudi su bili uvereni u svemo ideja i bili spremni da u akciju pretvore doktrine koje su smatrali pravednim. Doktrinarni motivi igrali su primarnu ulogu u Revoluciji 1789. Napoleon I je pao u nemilost zbog nedostatka doktrine, to je manjkavost koju je Napoleon III nastojao da prevazie. Republike, ak i monarhije, bile su nestrpljive da primene najpravedniju doktrinu. Politika doktrina je, bez obzira na svoj sadraj, odreivala cilj koji treba dostii. Ona je predstavljala najbolji oblik vladavine, zasnovan na razumu (pre nego na istoriji) i lozoji. Problem je bio kako ostvariti ideal. Doktrina je bila kriterijum za akciju; ona nije toliko sudila da li je akcija sprovedena dobro ili loe, koliko da li je bila valjana u odnosu na samu doktrinu. ak je i Marks delio to miljenje; za njega je doktrina takoe predstavljala cilj i kriterijum delovanja. Doktrina je oigledno dominirala politikim ivotom; to nije bilo puko uobraenje, ve realnost. Sa uvoenjem tehnikog razvoja u ivot drave, nastaje potpuno drugaija situacija; doktrina sada samo objanjava i opravdava. Ona vie ne predstavlja cilj; cilj je odreen autonomnim delovanjem tehnika. Ona vie nije kriterijum delovanja; jedini kriterijum delovanja sastoji se iz saznanja da li je tehnika ispravno upotrebljena ili ne, a nijedna politika teorija nam to ne moe rei. Politika doktrina, negde od 1914, deluje na sledei nain: drava je delovanjem svojih sopstvenih tehnika prisiljena da stvori doktrinu vladavine na osnovu tehnikih nunosti. Te nunosti prisiljavaju na delovanje na isti nain na koji ga tehnika omoguava. Tu nastupa politika teorija, koja treba da objasni delovanje u njegovom politikom i praktinom aspektu (esto bez ukazivanja na njegove isto tehnike motive). Konano, politika doktrina intervenie da opravda delovanje i pokae njegovu usaglaenost sa idealima i moralnim principima. ovek sadanjice osea veliku potrebu za opravdanjem. Potrebno mu je uverenje da je njegova uprava ne samo ekasna, ve i pravedna. Naalost, ekasnost je injenica, a pravednost slogan. Moemo zakljuiti da je politika doktrina danas mehanizam racionalizacije, kojim drava opravdava sebe i svoje poteze, kao i izvor opasne intelektualne akrobatike kojoj se odaju novinari i dravnici. Ponekad su ta gospoda zaokupljena samo time kako da demokratskim principima opravdaju neku potpuno nepravednu akciju. Dobar primer je britanska intervencija u Grkoj 1944, kao jedna od posledica sporazuma na Jalti. Ta intervencija je dovela do slamanja narodnog pokreta (koji su predstavljali ELAS i EAM), pod izgovorom uspostavljanja demokratije zapadnog tipa. Ponekad je cilj tih ljudi da stvore pravnu doktrinu koja e opravdati neku potpuno pragmatinu akciju. Remek delo te vrste racionalizacije bila je teorija tutorstva. Pravno gledano, ta teorija je bila izuzetno veto konstruisana, ali je njena primena neizbeno dovelo do toga da Sjedinjene Drave okupiraju japanska ostrva, dok su istovremeno branile Sovjetskom Savezu da okupira bilo koju neprijateljsku koloniju. Smer ove teorije je jasan. Sve teorije koje se tiu zloina protiv ovenosti su istog reda; optuba za genocid je u stvari pravno opravdanje potrebe da se poraeni osude kao ratni zloinci. 172

Francuski Ustav iz 1958. je jo jedan primer te tendencije; on je osmiljen da opravda de facto situaciju. Komunisti su, meutim, istinski virtuozi tog anra. Oni su uklonili sve kosti iz marksistike doktrine i redukovali je na metod. Kada se to jednom postigne, vie nema kontradikcije izmeu doktrine i akcije. Uzmimo, na primer, sovjetsku doktrinu neophodnosti nacionalnog stadijuma u razvoju svih naroda, iji je smisao opravdavanje sovjetske intervencije u Africi. Svi postupci Sovjetskog Saveza su posledica njihovog metoda, koji, poto je istovremeno i doktrina, slui da opravda delovanje. Jedini istinski problem je, dakle, znati da li je akcija bila ekasna zahvaljujui ekasnoj primeni metoda. Problem tako postaje isto tehniki. Za obine demokratske vlade, jedinstvo doktrine i metoda razreava sve kontradikcije koje se izraavaju kao loa savest. Danas je za opravdanje dovoljno obezbediti odanost metodu a ta odanost, kao i sve tehnike, meri se svojim rezultatima. To, naravno, moe biti opravdanje samo u oima onih koji ve veruju u doktrinu. Iluzorno je misliti da politika doktrina moe opravdati delovanje na objektivan nain, erga omnes 10. Neprijatelja nikad nije mogue zaista prevariti takvim opravdanjem, iako ga on moe prihvatiti, poto se i sam njime slui. Taj preobraaj uloge politike doktrine otkriva potpunu ispraznost dananjih politikih teorija. Kada vidimo teoretiare kao to su Maks Glas (Max Glass) i Repke (Wilchelm Rpke), koji predlau novu strukturu sveta kao reenje svih problema ili novi politiki reim koji e zadovoljiti sve preke potrebe, ostajemo zapanjeni takvom naivnou. Te politiki naivne osobe uvek pretpostavljaju da teorije imaju obrazovnu snagu, da se mase mogu same pokrenuti na primenu principa i da e idealne doktrine postati ciljevi. Prosta istina je da su takva miljenja radikalno prevaziena. Uloga doktrina je precizno utvrena politikom tehnikom, a kako nita drugo ne moe zaustaviti plimu istorije ili tehnike, nema mesta za pretpostavku da e politike doktrine promeniti ulogu u bliskoj budunosti. Zbog ispraznosti svojih tvrdnji, nai politiki teoretiari ne se shvatiti ozbiljno. Kako se, na politikom nivou, moe shvatiti ozbiljno neko ko ne zna ni kako da posmatra temeljne pojave? Ili neko ko smatra temeljnim ono to proita u novinama? Po mnogo emu, ta duboka transformacija politikih doktrina moda nije previe nova. Ono to je bilo novo jeste panja koja se pridavala doktrini u osamnaestom i devetnaestom veku. Pre tog perioda, politike teorije su neosporno sluile kao opravdanje, kao to to ine i danas. Tako su savetnici Filipa IV, naoruani celokupnim aparatom rimskog prava, isto koristili iskljuivo zato da bi podarili privid legitimiteta postupcima svog kralja. Isto vai i za Rieljea i teoriju boanskih prava kraljeva. (Namerno ne navodim Makijavelija zato to njegove teorije nikada nisu bile primenjene.) U stvarnosti, brutalni obrt kojem smo danas svedoci, oznaava sutinski povratak na dugu tradiciju. Mo je mo; ali ona se ne moe upranjavati bez kakvog-takvog privida pravde. Prema tome, doktrina ima zadatak da mo snabde tim prividom. Ponavljamo, nije oduvek bilo tako. Ali, kako je danas mo tehnika, te intelektualne konstrukcije vie nisu ni od kakve koristi, osim u obezbeivanju privida.

Totalitarna drava
Konano, tehnika ini da drava postane totalitarna, da u potpunosti obuhvati ivot graanina. Primetili smo da se to deava usled akumulacije tehnika u rukama drave. Tehnike proizvode jedna drugu i otuda su povezane, tvorei sistem koji tesno obuhvata
10

Erga omnes (lat.): prema svima (Prim. prev)

173

sve nae aktivnosti. Kada se drava dohvati jedne niti te mree tehnika, ona postepeno privlai ka sebi sav sadraj i metodu, bilo da to svesno eli ili ne. ak i kada je drava odluno liberalna i demokratska, ona ne moe a da ne postane totalitarna. Ona postaje takva ili direktno ili, kao u Sjedinjenim Dravama, preko posrednikih entiteta. Ali, uprkos razlikama, svi takvi sistemi na kraju imaju isti ihod. Neu ponavljati te injenice, poto verujem da sam ih ve dovoljno naglasio. Tehnika proizvodi totalitarizam pomou jo jednog sredstva: svojim nainom delovanja. Uzmimo jednostavan primer, totalni rat. Postojala je teorija totalnog rata i prema tome, reklo bi se, neka volja i mogunost izbora po tom pitanju. Ali, delovanje tehnike danas ini rat totalnim po nudi. Upotreba navoenih raketa, kao to su bile Fau-2 ili raketa koje su pravile greku od oko 15 km na duinu leta od 500 km, podrazumevala je da e veina njih pasti na civilno stanovnitvo. Isto vai za interkontinentalne balistike rakete: jedna takva raketa moe da uniti sve to je ivo na veoma velikom prostoru. Automatski mehanizmi za navoenje mogu dati ogromnu preciznost letu projektila izbaenih iz aviona. Ali, preciznost cilja nema smisla kada su ciljevi blisko grupisani zemaljski objekti. Formacija bombardera na nebu je izolovana i projektil ispaljen na njih nuno pogaa vojni cilj. Ali, na zemlji nije tako. Situacija je jo kritinija kada je re o vodoninoj bombi, koja moe da uniti sve u preniku od 100 km. Uprkos svim moguim merama predostronosti, vodonina bomba bi unitila civile i nevojne strukture. Tu nema potrebe za donoenjem odluke da li voditi totalni rat ili ne. ak i kad bi neko poeleo da ga ogranii, rat je totalan zato to su sredstva totalitarna. Isto vai i za civilne tehnike. Vie nije mogue ograniiti njihove efekte ak i kad bi postojala elja da se to uini. Cenzurisanje lmova moe ponekad ograniiti njihovu temu, dati im konformistiki ton ili moralni sadraj, ali ne moe dotaknuti sutinu, to jest psihiku modikaciju pojedinca preko snanog utiska koji lm na njega ostavlja. Emocija koju neizbeno osea, modikuje psiholoki tonus pojedinca i tei da od njega napravi sastavni deo gomile. Takvi efekti lee izvan opsega moguih sredstava za korekciju. Zapravo, da budemo precizniji, bie smiljena nova korektivna sredstva. Na primer, moe se pokuati sa psihoanalizom ili se moe ograniiti broj nedeljnih predstava. Ali, takve mere predstavljaju samo novi nasrtaj na ljudsku duu ili novo ograniavanje slobode. Mogao bi se pojedinano razmotriti svaki element dravne tehnike i pokazati da svaki od njih, razvijen do krajnjih granica, dovodi to totalitarizma. ak Driankur (Jacques Driencourt) je nesvesno to uradio za propagandu, a Ernst Kon-Brantet (Ernst Kohn-Bramstedt) za policijske tehnike. Driankur pokuava da pokae kako je propaganda u skladu s demokratijom, ali uzgred priznaje kako je demokratska vlast prinuena da integrie propagandu u svoje institucije iz razloga koji odstupaju od njenih sopstvenih principa. On priznaje da je demokratija prinuena na korienje istih praksi, na isto naruavanje ljudske savesti i isto ohrabrivanje konformizma kao i totalitarizam. On je zapravo pokazao da je propaganda, sama po sebi, totalitarna. A kada tvrdi da je propaganda demokratska ako nema monopol, on zaboravlja ono to je dokazao na poetku knjige, naime, da propaganda uvek tei da bude monopolistika. injenica je da drava neizbeno postaje totalitarna kada koristi potpun i tehniki propagandni sistem. Driankur iznenaeno primeuje da zemlja koja se hvali kao najliberalnija (Sjedinjene Drave) jeste ona u kojoj je tehnika usmeravanja miljenja, po svojoj savrenosti, najblia totalitarnim praksama; i zemlja u kojoj su ljudi naviknuti da ive u grupama, najskloniji da prepuste ekspertima utvrivanje puteva duhovnog ponaanja.

174

to se tie policijske sile, treba primetiti da ona, kada postane tehnika, preuzima vodei poloaj u dravi i postaje osnovna, a ne samo pomona institucija. Ona se potvruje kao sutina drave, ukazuje kao misteriozni entitet koji izmie svim zakonima i stie potpunu autonomiju. Kao to kae Hamel (Hamel): Iracionalno jezgro je ono to izmie svakoj deniciji i ogranienju od strane dravne suverenosti. U stvari, isto tako je mogue da je re o neskrivenom totalitarizmu, koji kontrolie sve, poto prosta upotreba tehnika proizvodi totalitarnu strukturu drave, kao to to ini i u ekonomiji. Zato je to tako? Odgovor glasi: zato to je tehnika masovni instrument. O tehnici se moe razmiljati samo u okviru kategorija. U tehnici nema mesta za pojedinca; lino njoj ne znai nita. Sigurno ne moemo teorijski osporiti da je svaki pojedinac neto posebno; ak mu rado priznajemo njegovu posebnost. Ali, u sluaju pravila organizacije i delovanja, tu posebnost ne moemo uzeti u obzir. Ona mora ostati paljivo skrivena; posebno je identino sa subjektivnim i zato mu nije doputeno da se pokae. Kad bi se ono moglo pojaviti, to bi se moralo desiti preko tehnike, a u tehnici nema posebnosti. Tehnike procedure, prema tome, apstrahuju pojedinca i trae crte zajednike masama ljudi i masovnim fenomenima. Bez tih zajednikih crta, ni statistika, ni upotreba zakona velikih brojeva, ni Gausova kriva i zaista, nikakva organizacija ne bi bili mogui. Apstrahovanje pojedinca je, naravno, sluilo samo kao formalna procedura za olakavanje rasuivanja. Ali, formalno je postalo zastraujue stvarno. Ono je stvorilo svet koji ograniava oveka sa svih strana, koji mu ne ostavlja pristup toj oblasti naoko izdvojenoj samo radi olakavanja razmiljanja. Vie ne postoji nijedna forma u kojoj bi posebno bilo konkretno otelotvoreno, zato to je sama forma postala domen tehnike. Tehnika, u obliku psihotehnike, ima ambiciju da preuzme pojedinca, to jest, da kvalitativno pretvori u kvantitativno. Ona poznaje samo dva mogua reenja: preobraaj ili unitenje kvalitativnog. Upravo zato je tehnika totalitarna; a kada drava postane tehnika, i ona postaje totalitarna; ona nema drugog izbora. Rei totalitarna drava neizbeno prizivaju kliee i ostraena miljenja. Ali, one vie ne predstavljaju nita osim istorijskih priseanja. Totalitarna drava o kojoj ovde govorimo nije ona brutalna, neumerena stvar koja je muila, deformisala i slamala sve na svom putu, bojno polje naoruanih nasilnika i klika, svet tamnica i vladavine samovolje. Te stvari su svakako postojale, ali one su predstavljale prolazne crte, a ne stvarne karakteristike totalitarne drave. Moglo bi se ak rei da su to bili ljudski aspekti drave u svoj njenoj neljudskosti. Muenja i ispadi bili su postupci osoba kojima su one pokuavale da oslobode svoju potisnutu volju za mo. Ali to nas ovde ne zanima, jer ne predstavlja pravo lice potpuno tehnike, totalitarne drave. U takvoj dravi ne postoji nita beskorisno; nema muenja; to je samo rasipniko troenje psihike energije, koje unitava dragocene resurse, a ne donosi korisne rezultate. Nema sistematski organizovane gladi, nego se samo priznaje potreba za odravanjem radne snage u dobrom stanju. Nema nieg proizvoljnog, jer proizvoljno predstavlja samu suprotnost tehnici, u kojoj sve ima smisao (ne konani, ve mehaniki smisao). Moe izgledati da postoji iracionalnost ali samo za osobu koja ne zna nita o tehnici; to je kao kada oveku koji ne zna za radio pokuavate da objasnite kako svuda oko njega postoji muzika iako je on ne moe uti. Totalitarna drava nema obavezno totalitarne teorije, niti ih ak nuno eli. Naprotiv, ono to nazivamo totalitarnim doktrinama kvari jasnu liniju tehnike drave devijantnim elementima, kao to su rasa, krv, proletarijat. Tehnika drava je tehnika prosto zato to koristi odreena tehnika sredstva. Postoji, meutim, velika razlika izmeu demokratija i takozvanih totalitarnih drava. Sve one slede isti put, ali diktatorske drave su postale svesne mogunosti iskoriavanja tehnike. One poznaju i svesno ele svaku prednost koju iz nje mogu da izvuku. Njihovo 175

pravilo je da koriste sredstva bez bilo kakvih ogranienja. Demokratske drave, s druge strane, nisu dostigle tu svest i, shodno tome, onemoguene su da ih razvijaju. Obziri u odnosu na tradiciju, principe, pravnu potvrdu, odravanje fasade privatnog i javnog morala sve to i dalje postoji u demokratskim dravama. Moda bismo otili predaleko kada bismo rekli da demokratska drava ima obzira i prema oveku; ali demokratsku dravu pre svega zanima samo odreeni tip oveka: glasa. U svakom sluaju, svi ti obziri su bez snage ili realnosti. To su samo verbalne dimne zavese i sve demokratije ih ignoriu kad god je to neophodno. Ta fasada vie ni na koji nain ne odgovara stvarnoj zajednici; ona predstavlja samo njene ostatke. Ipak, ma koliko takav govor bio ispranjen, on je jo uvek od velike vanosti u demokratskom ivotu, posebno zato to spreava demokratske vlade da krenu putem tehnike bez nekog opravdanja. Naime, ovde je, vie nego bilo gde drugde, potrebno opravdanje. ak i tada, demokratije pate od grie savesti vladara, koju niko nije uspeo da odagna. Drava nije na odluan nain potvrdila da priznaje samo tehniku nunost; prema tome, ona je propustila da uradi dve stvari: da postane svesna (toga ta drava moe postii pomou tehnika) i da pokae svoju silu (tako to bi objavila da ne postoje snani moralni razlozi koji bi joj stali na put). Tako u ovom trenutku, svaki put kada drava upotrebi neku tehniku, ona mora iznova da se opravdava, da raspravlja o neophodnosti predloenih mera i da sve dovodi u pitanje. Na due staze morae da kapitulira, ali u meuvremenu njeni obziri deluju kao konica, ako ne u stvarnoj primeni tehnika (to bi, u svakom sluaju, bilo nemogue), onda makar u njenim poduhvatima. Da bi se demokratska drava primorala da donese bilo kakvu odluku, uvek mora postojati neposredna opasnost , neko direktno nadmetanje s diktatorskom dravom, u kojem akcija postaje pitanje ivota ili smrti. Superiornost diktature proistie iz njenog intenzivnog korienja tehnike. Demokratija po tom pitanju nema izbora: ili e koristiti tehnike na isti nain kao i neprijatelj ili e propasti. Sasvim je jasno da e prevagu odneti prvi deo ove tvrdnje. Iz tog razloga, ratovi uvek dovode do ogromnog napretka u upotrebi odreenih tehnika u demokratskim drutvima. Demokratije, naravno, vode rauna o tome da naglase kako te tehnike koriste samo zbog ratnog stanja. Ali, uvek je tu neki rat, ove ili one vrste: pripreme za rat, hladni rat, pravi rat, novi hladni rat i tako dalje, do u beskraj. I zaista, hladni rat je podjednako produktivan kao i onaj pravi, utoliko to prisiljava demokratije da oponaaju diktature u upotrebi tehnike. Na primer, ociri francuske vojske su morali da se bave psiholokim dejstvima i subverzivnim ratom da bi parirali nainu na koji je ta sredstva koristio neprijatelj. To je dobar primer kako demokratija tehniki oponaa diktaturu. Do sada smo demokratsku dravu uporevali s diktatorskom. Ali, nismo razmatrali razliite oblike koje poprima diktatura. Postoje dve glavne linije kojima se kreu takve drave, a koje predstavljaju komunizam, odnosno faizam. Moglo bi se postaviti pitanje da li su te dve pojave identine. Povran, buroaski pogled odmah bi odgovorio pozitivno, na osnovu nekih brojnih aktuelnih injenica. Na primer, moe se uoiti da obe strane imaju koncentracione logore, ogromne policijske aparate, muenje, kartice za racionisanje, ekonomsko i drugo planiranje, plebiscite umesto izbora, jednu partiju (nacistiku ili komunistiku) koja dominira dravom, jednu osobu koja ima neogranienu vlast i tako dalje. Sve to ini kompleks identinih formi; namee se zakljuak da su reimi slini. Intelektualci e, meutim, negodovati protiv takvog ishitrenog poistoveivanja; i zaista, u dubljem smislu, postoje stvarne razlike. U komunizmu, uprkos njegovim metodama, postoji nesumnjiva volja za osloboenjem oveka. On ima autentinu podrku miliona osoba pogoenih bedom i, prema tome, ljudske 176

aspekte koje faizam nikada nije imao. On regrutuje svoje pristalice s mnogo razliitih strana s jedne strane, iz istinskog proletarijata, a s druge iz lumpenproletarijata, to jest, potproletarijata bez pozitivne vrednosti. Komunizam je dovoljno poten da ne armie lane duhovne vrednosti ili sklapa paktove s meunarodnim kapitalizmom. Pored toga, injenica da je nacizam bio antisemitski, imala je posebno znaenje za hriane to je naglasio i Karl Bart (Karl Barth). Komunizam kao takav to ne podrazumeva, mada je u kraim periodima i on mogao biti antisemtiski. Temeljnijom analizom, meutim, dolazimo do slinosti te dve pojave: do stava prema tehnici. Taj odnos nekome moe delovati donekle neuverljivo, ali to je sama sutina dvostrukog pokreta koji ine komunizam i faizam, od kojih oba svoje poreklo duguju tehnici i to na jedinstven nain. Komunizam se javlja kada razvoj nekih tehnika ugrozi samo drutvo koje im je omoguilo procvat. Komunistika dijalektika se javlja kao objanjenje naina na koji je tehniki progres prvo proizveo drutvo, potom prevaziao ekonomske i politike oblike tog drutva i izazvao njihovo konano propadanje. Marksizam taj sled dogaaja ureuje u preciznu doktrinu. On nudi klju za razumevanje modernog sveta i, u isto vreme, vezuje sopstvenu sudbinu za sudbinu tehnike. U vezi s tim, prisetimo se uvene Lenjinove opaske o socijalizmu i elektrikaciji. Marksizam, zapravo, nije nita drugo do epifenomen tehnikog progresa, faza bolnog braka oveka i tehnike. Ni s tobom, ni bez tebe. To je, takorei, pokuaj dijalektikog pomirenja. Faizam stoji u sasvim istom odnosu prema tehnici. Moe se bez preterivanja rei (uprkos skandaloznom karakteru takve tvrdnje) da su i faizam i nacizam aproksimacije izvedene iz Marksa, u cilju adaptacije oveka na sopstvene tehnike. Oni predstavljaju onaj deo marksizma koji je usmeren na ui problem drave i tehnike, dok je sam marksizam ira teorija, koja obuhvata totalitet problema drutva i tehnike. Meutim, nacizam, daleko od toga da bude suprotnost marksizmu, zapravo ga upotpunjuje i dovrava. On prua reenje za brojne probleme adaptacije. Hitlerovi metodi proistiu direktno iz Lenjinovih uputstava; i obrnuto, staljinizam je nauio neke lekcije o tehnici od nacista. Ako potisnemo sporedno da bismo doli do sutinskog, kod ta dva bratska neprijatelja nailazimo na isti fenomen vrtoglavice zbog moi koju daje tehnika i opijenosti tenjom za istim ciljem. Gvel i gibelini 11 su vodili bespotedni meusobni rat da bi odluili koja e strana ostvariti svetsku dominaciju. Ali, obe strane su imale isti cilj: najveu moguu mo drave, iji suverenitet nee imati granica, to je bila zemaljska nada svih koji su bili iscrpljeni feudalnom anarhijom. Diktatorska drava za svoj cilj ima ekasnost. Ona se potinjava zakonu tehnika, jer shvata da samo ako tehnikama da odreene ruke moe oekivati da iz njih izvue maksimalnu korist. Bez obzira na to o kakvim je tehnikama re ljudskim ili zikim, ekonomskim ili obrazovnim drava oko sebe sabira sve raspoloive tehnike instrumente. To se deava spontano, sluajno; ali u diktatorskim dravama to je voljna, proraunata, izuavana delatnost (i otuda se proces deava bre). To je cilj kojem tee svi oblici drave. Komunista zna da tehniki progres znai progres proletarijata. Nacista zna da je to instrument dravne moi; on ne moe ni zamisliti da bi iko mogao dopustiti njegovo ograniavanje. Nacizam je svojim ciljevima dao ideoloku glazuru, ali ona je bila jalova, utoliko to nije bila instrument propagande i to je napredovala suvie brzo. Komunizam se, sa svojim spojem tehnike i drave, pokazao mnogo opreznijim i u tom smislu humanijim. Na taj nain je bio blii stvarnosti i manje okantan za savest obinog oveka. Hitlerizam je doveo do toga da sutinsko varvarstvo te pojave ljudima eksplodira u lice. udovite je pokazalo
11

Gvel i gibelini: frakcije koje su podravale papu, odnosno Sveto rimsko carstvo, u Italiji, tokom dvanaestog i trinaestog veka. (Prim. prev.)

177

svoj pravi lik i to je bilo previe zastraujue za oveka iz tridesetih godina XX veka, koji je jo istrajavao u nekim svojim iluzijama i pokuavao da zadri makar neki privid line slobode. U tome je nacizam nainio ozbiljnu greku, koju su komunisti umeli dobro da iskoriste. Ipak, i nacizam i komunizam su radili na totalnoj eksploataciji sredstava koja je ovek stvorio da bi nadvladao nunost. III. Summum jus: summa injuria 12 Smisao pravde izaziva beskrajnu i veliku debatu izmeu zahteva pravde i zahteva pravne tehnike. Pravna tehnika sigurno nema toliko samopouzdanja kao druge tehnike, zato to je pojam pravde nemogue pretvoriti u tehnike elemente. Uprkos onome to bi mogli rei lozo, pravda nije neto to se moe shvatiti ili utvrditi. Ako neko tei istinskoj pravdi (a ne nekom automatizmu ili egalitarizmu), on nikad ne zna gde e zavriti. Zakon koji je stvoren kao funkcija pravde ima u sebi neto nepredvidljivo, ime zbunjuje pravnika. Pored toga, pravda nije u slubi drave; ona ak prisvaja pravo da sudi dravi. Zakon koji je stvoren kao funkcija pravde izmie dravi, koja ne moe ni da ga kreira, niti da ga menja. Drava, naravno, prihvata tu situaciju samo ako je njena mo mala ili ako jo nije postala samosvesna; ili u onoj meri u kojoj njeni pravnici jo nisu postali iskljuivo tehniki racionalisti, potinjeni ekasnim rezultatima. U takvim uslovima, tehnika igra ulogu pomonika, koji se skromno miri s injenicom da ne dobija automatski ono to eli. Uspostavlja se izvesna ravnotea izmeu tenje za pravdom i pravne tehnike, koja doivljava procvat u periodima prirodnog zakona. 13 Pravna tehnika ima svoje mesto, ali ono se u mnogim aspektima ne moe lako denisati. Postoje zaista veoma razliite denicije uloge pravne tehnike. Za Saleja (Saleille), pravna tehnika se sastoji od ureenja pravnih koncepta, od svoenja pravila na usaglaen sistem. To je svodi na izrazito teoretski pojam, na sutinski intelektualnu operaciju. Isto vai i za Savinjijevu (Friedrich Carl von Savigny) tvrdnju da se pravna tehnika bavi naunom razradom zakona od strane pravnika, nasuprot spontanom kreiranju zakona od strane naroda. Nesumnjivo da to nije netano, ali Savinji govori vie o posledicama pravne tehnike. Tano je da kada se razvija pravna tehnika, spontano stvaranje zakona slabi i odumire; da ueni zakon sterilizuje narodni izvor zakona i da to pravnicima daje odreene ruke. Ali, ako je tako, onda Savinji opisuje jedan aspekt pravne tehnike, a ne njenu svrhu. Mnogo smo blie stvarnosti s Kolerovim (Joseph Kohler) konceptom, koji pravnoj tehnici dodeljuje ulogu prilagoavanja pravnih tekstova praksi. A Kolerov koncept je taj kojim su se vodili najvaniji autori koji su izuavali problem pravne tehnike, iako uz brojne individualne razlike (eni (Gny), Daben (Dabin), Eser (Haesaert), Pero (Perrot)). U tom kontekstu, zadatak pravnih tehnika je da postave realnost u okvir sredstava, pomou pravnih odluka, i da te odluke uine delotvornim. Moglo bi se razlono tvrditi da su politika funkcija i pravna tehnika komplementarne. Politika funkcija se sastoji iz dodeljivanja sadraja pravilima, to jest cilja koji treba postii, politikog ili drutvenog ideala koji zakon treba da ostvari. Svojim zakonima drava e ukazati i na naine i sredstva za ostvarivanje politikog cilja i u tom procesu pribliie se stvarnosti u dovoljnoj meri, a da se s njom ipak ne hvata direktno u kotac. Zadatak pravnika je da daju oblik nalozima i zakonskim odlukama, ne samo tako to e ih uiniti sistematskim, ve i tako to e ih sprovoditi. Pravna forma oigledno nije samo verbalna, spoljanja stvar, ve sredstvo da se neto ostvari. Ona ima iri opseg nego to to Pero sugerie kada pravnu tehniku denie
12 13

Summum jus, summa injuria (lat.): vrhunsko pravo, vrhunska nepravda; to jest, striktno pridravanje prava moe dovesti do krajnje nepravde. (Prim. prev.) O ovim pitanjima videti moju knjigu Fondement thologique de droit (Teoloka osnova prava).

178

kao operativnu proceduru koja treba da obezbedi cilj kojem tei volja i koja ini da volja ue u pravni prostor. Ali, taj iskljuivi odnos tehnike i volje, koji izostavlja celokupni pravni izraz drutvene i ekonomske stvarnosti, suvie je restriktivan. Pravna tehnika nije samo tehnika adaptacije, ve tehnika kreiranja zakona u njegovoj celosti. Prema tome, veliki zadatak pravne tehnike je da uredi elemente koje joj je dala politika funkcija, tako da zakon ne bude puki verbalizam, mrtvo slovo na papiru. A to podrazumeva ceo arsenal dokaza, graanskih i kaznenih sankcija, garancija, ukratko, ceo razraeni mehanizam koji treba da obezbedi ostvarivanje ciljeva zakona. ini mi se da je Eser odlino denisao pravnu tehniku kao skup sredstava kojima su oni koji podleu zakonu navedeni da zauzmu, u drutvenom sistemu u kojem ive, pravni stav, to jest aktivan ili pasivan stav, u zavisnosti od toga koji se smatra potrebnim. Prema tome, to je uistinu pitanje poslunosti i to je zapravo cilj kojem pravna tehnika stremi. Za tehniare zakona, celokupan zakon zavisi od ekasnosti. Ne postoji zakon van njegove primene. Zakon koji nije primenjen nije zakon. Poslunost prema pravilima je osnovni uslov njegovog bia. Pravna apstrakcija je nestvarna. Ceo tehniki aparat (izraavanje pravnih normi, objavljivanje zakona, primene u zakonskoj praksi ili doktrini, dobrovoljna ili prisilna realizacija) ima samo jedan cilj: primenu zakona. A taj kompleks upravo odgovara pojmu tehnike uopte, to jest, vetakoj tenji ka ekasnosti. U toj deniciji ekasnost se shvata u svom istom stanju; moramo priznati da bez nje zakon ne postoji. Izraz vetaki je upotrebljen na isti nain; zakonu se vie ne pokorava spontano, a narodna svest koja je prvobitno stvorila zakon, ne dri se tog sistema spontano i prirodno. Primena zakona vie ne proistie iz opte privrenosti zakonu, ve iz kompleksa mehanizama koji, uz pomo varki i razuma, prilagoavaju ponaanje pravilu. To tehniko kreiranje zakona je, dakle, neophodno i svoj puni opseg postie kroz dve operacije: 1) Pomou prve, pravni element se odvoja od zakona kao takvog. Pravni element (koji u principu postaje organizacija) vie nije zaduen za postizanje pravde ili kreiranje zakona na bilo koji nain. Zaduen je za primenu zakona. Ta uloga moe biti savreno mehanika. Ona nema potrebu za lozofom ili ovekom sa oseanjem za pravdu. Ono to je potrebno jeste dobar tehniar, koji razume principe tehnike, pravila tumaenja, pravnu terminologiju i naine zakljuivanja o posledicama i koji nalazi reenja. Izmetanje zakona iz konkretnog predstavlja veliki korak napred u procesu tehnizacije. Pravni element je zaduen za odreena praktina pitanja, ali, kao to smo rekli, ne i za izradu zakona. On je u poziciji da postane tehniki u detaljima, zato to problem pravde vie nije neto ime se bavi. On ne mora da sudi o pravilima za iju je primenu opunomoen. 2) Odvojeni pravni element postie veu ekasnost u onoj meri u kojoj je uinjen potpuno tehnikim. Postaje mogue razdvojiti pravno rezonovanje od opasnog empirizma, ograniavanjem beskrajne raznovrsnosti pravnih situacija na ogranien broj konceptualnih okvira. Bazine pravne institucije time dobijaju na jednostavnosti i vitalnosti, zato to su neposrednije zasnovane na tehnikama koje im daju njihov logiki temelj. Taj temelj je nesumnjivo praen izvesnim okotavanjem pravnog okvira i krutou pravne volje. Pored toga, ako, usled invazije tehnika, pravni faktor postoji odvojeno od konkretnih problema, on potpada pod dravnu kontrolu. Tu je prisutan jo jedan problem: veiti problem pravde. Pravda se vie ne zamilja kao praktian zahtev suoen s pojedinanim problemima, ve kao puka ideja, kao apstraktna predstava. Ona se tada moe lako odbaciti. ak i u tom sluaju, ljudi od zakona zadravaju neke obzire i nisu u stanju da potpuno eliminiu pravdu iz zakona bez grie savesti. Ali, nju 179

je nemogue zadrati zbog tekoa koje to podrazumeva, to jest, zbog neizvesnosti operacije i nepredvidljivosti koje ona povlai za sobom. Ukratko, pravna tehnika podrazumeva da birokratija vie ne moe da se optereuje pravdom. Ali, kako u tom sluaju zakonu dati drugo i novo znaenje? Upadljiva je injenica da su sva drutva koja su dostigla odreen stepen dravne kontrole i pravnog razvitka dola do istog odgovora na to pitanje. U Egiptu, u Rimu u etvrtom veku nove ere, u petnaestovekovnoj Francuskoj i u celoj zapadnoj civilizaciji dvadesetog veka, pravdu zamenjuje koncept reda i sigurnosti, kao cilj i temelj zakona, kada pravna tehnika postane dovoljno razvijena. Tada formula postaje: Bolje nepravda nego nered. Pojmovi reda i sigurnosti mogu se svesti na tehniku makar isto onako lako kao i nemogui pojam pravde. Tano se zna koje se mere moraju preduzeti da bi se uspostavio red. Denicija reda moe biti promenljiva, ali sredstva su uvek ista. To je poznato, i mogue je odrediti uslove pravne sigurnosti. Iako ta sredstva podrazumevaju nepravdu, nemogue je prigovarati, s obzirom na promenljivi karakter koncepta pravde. Kako pravna tehnika postaje eksplicitnija, tako zakoni vie tee da obezbede red. Pored toga, to je jedan od glavnih ciljeva drave. Prema tome, zakon i policija postaju identini, jer zakon vie nije nita drugo nego instrument drave. To je cena po kojoj pravna tehnika cveta i proizvodi svoje posledice. Danas smo u poziciji da izuavamo taj fenomen u njegovoj punoj snazi. U najgorem sluaju, mogua nedoslednost zakona (na koju dravu prisiljava potreba za redom) moe uznemiriti savest pravnika. Ali, kako vie nema nikakvog utemeljenja zakona u pravdi, pravna nedoslednost ne moe imati nikakve dalekosene posledice, niti moe ugroziti pravnu tehniku. Opisani ablon se neprestano primeuje iza sloenosti modernih pravnih fenomena. Pod tim uslovima, tradicionalna ravnotea tehnikih i ljudskih elemenata se brzo gubi. Time to tvrdimo da nema zakona bez ekasnosti, mi u stvari objavljujemo implicitno rtvovanje pravde i ljudskog bia ekasnosti. Taj nedostatak ravnotee irom otvara vrata daljem tehnikom osvajanju. Glavnu posledicu preuzimanju zakona od strane tehnike moemo videti u nacijama koje imaju slabije ukorenjeno pravno oseanje od Francuza. Do sada sam govorio o pravnoj tehnici kao o prepoznatljivom delu sveta zakona. Pravnik se, iako pretvoren u tehniara, pridravao opteg usmerenja koje je spreavalo tehniku da dostigne isto stanje. Ali, kada je ist tehniki mentalitet, tehnika po sebi, prodrla u svet prava, pravna tehnika, koja vie nema svoje korene u zakonu, ve u zikim naukama ili moda ak u biologiji, dovodi do nekih presudnih obrta u drutvenom ivotu. Tehniar odbacuje i kolu prirodnog zakona i istorijsku kolu, tako da, po Jingeru, zakon postaje samo skup tehnikih normi. Zahtevi savesti, kao i drutveni zahtevi (da upotrebimo tradicionalni jezik), postaju podreeni normativnoj tehnici. Vie se ne smatra potrebnim da se zakonu obezbedi opta podrka ili da se primena zakona postigne ograniavanjem na pravna sredstva. Ogromna jednostavnost tehnike liila je smisla ceo skup pravnih mehanizama mehanizama koji su imali za cilj da budu garancija zakona i uine da se oni slede bez preterane upotrebe sile. Ceo aparat izuma, kao to su kazne, zabrane i tome slino, vie nema smisla. Za takvim nesama nema potrebe. Privrenost i poslunost se obezbejuju vanpravnim sredstvima (meu kojima je policija esto najbezazlenije). Danas se nalazimo na putu prevazilaenja tradicionalne pozicije. Drugim reima, zakon obezbeuje red umesto pravde. Hans Kelsen 14 (Hans Kelsen) predstavlja vrhunac tog razvoja; a taj stav je bio izraen i u nekim nacistikim pravnim formama. Nacisti su shvatili
14

Hans Kelsen (18811973): austrijsko-ameriki pravnik. (Prim. prev.)

180

da e nauka o ljudskom ponaanju omoguiti odbacivanje mnogih pravnih pravila. Ako se ljudi kojima se upravlja mogu nagovoriti, ako se ubede dovoljno monim sredstvima da je pridravanje pravilima u njihovom sopstvenom interesu, ta pravila e postajati sve beskorisnija. Ako se uspostavi dovoljno funkcionalan, realistian i skladan obrazac organizovanog ljudskog miljea (a tehnike organizacije mogu obezbediti takav plan vrlo brzo), veliki deo administrativnog aparata postae suvian. Na taj nain, drutvo je usmereno ka sve veem obesmiljavanju pravnih formi i samim tim ka dobitku na planu ljudskih tehnika, koje policiju ine beskorisnom. Sledea posledica tehnizacije zakona je da nestaje razlika izmeu politike tehnike i pravne tehnike, u svakom praktinom smislu. Subjekat i predmet zakona nisu vie drutveni, ve tehniki zahtevi. Tehniar odobrava postupak na sledei nain: sama zakonska materija postaje njegov predmet. On ima jake razloge da eli takvu situaciju. Vie nije optereen apsurdnim proceduralnim metodama. Njegovi sudovi postaju potpuno racionalni poto razume drutvene potrebe i ekonomsku situaciju i moe da ih ukljui u svoje proraune. Ali, ne treba misliti da tehniar samo prevodi te potrebe u zakon. On ih, pre svega, razrauje i one su sutinski podreene njemu i njegovim tehnikama. To objanjava ogromno poveavanje broja zakona. Tehniar analizira i predvia; on ne podnosi neodreenosti, niti tolerie bilo kakvu inicijativu koja remeti red. Te dve karakteristike objanjavaju mnotvo zakona. U prolosti je to mnotvo pripisivano neekasnosti. Ponovljeno donoenje zakona, ili njihovo beskrajno mnotvo, naglaavali su injenicu da su zakoni prolazili neprimeeno. Ali pravna raznovrsnost danas znai neto drugo. Bilo ta to tehniar smatra tanim mora se pretvoriti u zakon. Ali, njegovi zakljuci se tiu samo detalja. Njegov analitiki duh ga navodi da opaa, razume i potvruje strogo lokalizovane istine i onda one, tako striktno ograniene, postaju predmet zakona. Zakon mora pokriti svaku injenicu; otuda beskrajno irenje pravnog aparata. Savremeno umnoavanje zakona moe se objasniti i potpunom averzijom pravnog tehniara prema pojmu doktrinarnog prava, prema zakonodavstvu koncepata. Pravni sistem koji samo uspostavlja principe i polae opte smernice za proceduru, poverava sudiji stvaranje ivog zakona pod maksimom praetor viva vox juri civilis. 15 Takvo stanje stvari je neprihvatljivo za tehniara, koji se iznad svega plai proizvoljnog, linog i neoekivanog. Tehniar je veliki neprijatelj sluajnog; element linog smatra nepodnoljivim. Iz tog razloga on smatra poeljnim da sudiju ili administratora zatvori u sve tesniju tehniku mreu, da ga sve vie opkoli pravnim propisima, tako da graanin nepogreivo razume kuda se uputio i kakve se posledice mogu oekivati. Zakon, dakle, mora da predvidi svaku sluajnost, tako da ovek ne moe da ometa njegovo delovanje. Tradicionalni razvoj zakona podrazumevao je neku vrstu takmienja izmeu sudija i hohtaplera; ali s napretkom tehnike to vie nije sluaj. Drutvo, primenom vanpravnih sredstava, poinje da garantuje poslunost zakonu. Sada je pravi problem kako ograniiti aktivnosti onih koji hoe da primenjuju zakon samo zato da bi ga zloupotrebili, od sudije pa nadole, do najnieg zatvorskog uvara. Prema tome, i najmanji detalj mora biti zaodenut uzvienou zakona: na kraju krajeva, zakon se odnosi na organizovano drutvo. Zakon o licima, na primer, sada je zakon o licima koja su tehniki organizovana. ak je i zakon o imovini temeljno izmenjen poremeajima koje je tehnika izavala u vlasnitvu nad imovinom. Ponovo vidimo kako se svi osnovni tehniki podaci uzajamno verikuju i osnauju.
15

Praetor viva vox juri civilis (lat.): Sudija je pravi glas graanskog zakona. Elil na drugom mestu istie u kolikoj je meri Rimsko pravo zavisilo od sudijske interpretacije veoma optih, da ne kaemo neodreenih, pravnih maksima. (Prim. prev.)

181

to se tie posledica, verujem da se one mogu svesti na dve: zakon postaje puki instrument drave; i konano, zakon nestaje. Prva tvrdnja nije ni na koji nain povezana sa optem teorijom zakona. Ne tvrdim da je sutina zakona svedena na volju drave. Ograniavam se na posmatranje injenica. Kada zakon postane tehniki, on se mora formulisati na osnovu tehnikih metoda; neophodno je predloiti edikt (ukaz) iz nekog centra (ba kao u latinskom e-dicere). Tehniki zakon podrazumeva tesan odnos s dravom i to vie zakon postaje tehniki, utoliko vie taj odnos iskljuuje svaki drugi sadraj osim tehnikog. Ta tendencija je osnaena injenicom da istovremeno i drava postaje tehnika. Taj usaglaeni razvoj dovodi do stvarnog izjednaavanja (nezavisno od bilo kakve doktrinarne pozicije) izraza zakona s nekom isto administrativnom procedurom. Uvek je, naravno, mogue istai premo onih aspekata zakona koji su drugaiji od njegovog stvarnog izraza; oni su potpuno izdvojeni iz realnosti, odvojeni od nje zastraujuim arsenalom strogo administrativnih tekstova i specinim jezikom tehnikog mentaliteta. Trenutno je zakon stvar drave. Drava, kad god hoe da se izrazi, stvara zakon. Vie nema nikakvih normi za regulisanje aktivnosti drave; ona je eliminisala moralna pravila koja su o njoj sudila i apsorbovala pravna pravila koja su je vodila. Drava je zakon za sebe i ne priznaje nikakva pravila osim svoje sopstvene volje. Kada na taj nain tehnika prekine neophodni dijalog izmeu zakona i drave, ona ini dravu bogom u najtanijem teolokom smislu te rei: to je sila koja ne slua nita osim svoje volje i ne podlee nikakvom spoljanjem sudu. Ta bogolika volja drave je za savremenog oveka najprecizniji izraz tehnike. Drugo, svedoci smo nestajanja zakona kroz ve opisanu pravnu ekspanziju. To raspadanje je znaajno zbog dve stvari: gubitka cilja i domena zakona. U vezi s prvim pitanjem, zakon, svialo se to nama ili ne, zavisi od pravde. To nije proizvoljna tvrdnja; pored toga, ne mislim na pravdu koja je predmet svih vrsta intelektualnih tortura. Kada je zakon odvojen od pravde, on postaje kompas bez igle. Zamena pravde redom, ma koliko mogla biti korisna da bi se zakon uinio tehnikim, i sama postaje dodatni faktor u tom razdvajanju. ta oznaava red? U sutini, isto to i ekasnost. Zakon mora da obezbedi red. Red je primena volje drave. Zakon mora biti ekasan. Ekasnost je sama po sebi red. Ponovo smo svedoci opteg preobraaja sredstava u ciljeve. Zakon na taj nain postaje aktivnost bez bilo kakvog cilja i smisla. On je ekasan ekasnosti radi; a pojedinani zakoni su smiljeni iskljuivo s namerom da budu ekasni. Cela funkcionalna teorija prava je u skladu s tim. Ideja da svaki ovek ima funkciju u drutvu, da zakon postoji da bi mu pruio sredstva za ispunjavanje te funkcije i pobrinuo se da je on zaista ispunjava, predstavlja pravdu in abstracto. Ta ideja nije nova; ona je dominirala celokupnim srednjevekovnim pravom. Ono to je novo (i to se nalazi u procesu potpune transformacije pojma funkcije) jeste odnos funkcije i tehnike. Zakon vie ne postavlja pitanje krajnje svrhe ovekovih funkcija. Zakon vie ne usklauje ovekove funkcije u odnosu na pravdu. im se ta funkcija vee za tehniku, ona postaje vaea zbog sebe i po sebi. Svaija funkcija, kada jednom postane tehnika, u tehnici nalazi svoj smisao i vrednost; njeni stvarni rezultati i sudbina su od male vanosti. Zakon je postao puki organizator individualnih funkcija. Na taj nain, on ini samo deo vee nauke o socijalnim odnosima i povezanostima. Taj razvoj se danas oigledno deava u oblastima imovinskog zakona, ugovornog zakona i tako dalje; on na slian nain doprinosi raspadanju prava. Tradicionalno je postojao specini domen prava, koji se mogao lako denisati, na primer poreenjem razliitih pravnih sistema, sadanjih i prolih. Pravni domen uvek je ostajao isti; meutim, danas su se njegove granice proirile. Vie nije mogue razlikovati ta jeste zakon, a ta nije. Svaka primena tehnike u socijalnoj sferi postaje deo zakonskog domena. Oigledan primer za to je problem planiranja: istinski pravni domen danas je domen planiranja. Sve to se tie 182

planiranja mora se pretvoriti u zakon. Domen zakona, prema tome, nije vie denisan predmetom ili ciljem, ve metodom. Ta tranzicija predstavlja trijumf tehnike. Njena mera vie nije preokupacija zakonom i pravdom. Zadatak zakona je primena novih sredstava u svim dostupnim oblastima. Na taj nain, rastvoreno je smo bie zakona. Zakon po sebi je doao do toga da ne predstavlja nita vie od terminologije i izopaenja tradicije koja se uinila korisnom novim vladarima i gospodarima. Ljudi koji danas preziru zakon makar se ne zavaravaju lanim utiscima. Ipak, time to pristaje da bude tako opljakan, ovek se odrie jednog od svojih najveih darova.

IV. Posledice po tehniku


Tehniki pokret ne menja samo dravu. Za poslednjih tridesetak godina, kada je susret drave i tehnike postao neposredniji, tehnika se razvijala bre nego ikad, ne samo u skladu sa svojom unutranjom logikom, ve i na osnovu moi i podrke drave. Prednosti privatnih i javnih tehnika su se dopunjavale na takav nain da su praktino ponitile nedostatke i jednih i drugih. Videli smo, na primer, da je statinost kojoj tei tehnika drave kompenzovana aktivnostima privatnih tehnika pri emu inicijativa ostaje na pojedincu, ak i kad privatna tehnika postane dravna. Ali, moramo priznati da je prisvajanje tehnike od strane drave rasprilo dosta od magine privlanosti tehnike. ovek postepeno gubi iluzije o tehnici i svoju zaslepljenost njome. On postaje svestan da nije stvorio instrument slobode ve nove lance; to se veoma jasno vidi kada drava koristi tehnike instrumente. Meutim, ovek jo nije spreman da poveruje u realnost te nove situacije; on je sklon da odbaci, odvojeno od loih upotreba tehnika i doktrina, rezultate tog spoja drave i tehnike. Ali, to odbacivanje je rezultat preteranog uproavanja. Sama tehnika je ta koja se promenila. Ili je to u pitanju ili je sledila svoje sopstvene zakone, kojih ovek nije bio svestan na poetku tog slavnog doba. U svakom sluaju, ovek vidi da se tehnika promenila, ali nije voljan da je previe temeljno istrauje iz straha da e izgubiti i poslednju nadu.

Nesputana tehnika
U ovom trenutku ne postoji kontratea tehnici. U drutvu u kojem vlada ravnotea, svaka nova kulturna tendencija, svaki novi impuls suoava se s nekim preprekama koje deluju kao prva linija drutvene odbrane. To se ne deava zbog meusobne igre konzervativnih i revolucionarnih sila uopte, niti zbog igre izmeu sredstava za proizvodnju i organa potronje. To je posledica proste injenice da se svaki novi faktor mora integrisati u kulturni okvir, a taj proces zahteva izvestan vremenski period, jer ukljuuje modikacije dva elementa, koji deluju jedan na drugi. U poetku nikada nije jasno da li e novi faktor biti prihvatljiv za kulturni kompleks. Na jednoj strani se odvija neka vrsta procesa selekcije, dok se na drugoj javlja otpor, koji polako poputa. Odreen broj razliitih sila tu ima ograniavajuu ulogu. Razmotriu etiri. Prva je moral. Svaka civilizacija ima precizna pravila ponaanja, koja su pokrivena izrazom moral, u svom francuskom ili anglosaksonskom znaenju. Ona mogu biti svesna i promiljena ili nesvesna i spontana. Ona odreuju ta je dobro, a ta loe i shodno tome prihvataju ili odbacuju datu inovaciju. 183

Javno mnenje, u tesnoj vezi s pitanjem morala, sadri i skup mnogo iracionalnijih reakcija koje nisu nuno u vezi s dobrom ili zlom. Iz razloga koji su jo uvek slabo shvaeni, javno mnenje se moe pokrenuti u odreenom smeru pod uticajem nekog impulsa ili moe ostati neposluno. Oigledno, javno mnenje igra presudnu ulogu u meudejstvu morala i novog faktora. Ono moe uiniti moral zastarelim ili ga dovesti do pobede. Trea ograniavajua sila je drutvena struktura, koja ukljuuje kako drutvenu morfologiju, tako i ekonomsku i pravnu strukturu. Drutvena struktura snano reaguje kad god joj novi faktori zaprete promenom. (To je, uzgred, jedini od etiri faktora koji je marksizam zadrao.) Sistemi ili ideje nisu vie jedini delujui faktori; ekonomski odnosi ili drutveni faktori mogu poremetiti ravnoteu ak i u situaciji stabilnosti, koja je prethodno smatrana sigurnom. Konano, tu je drava, specijalni organ drutvene odbrane, koja svim raspoloivim sredstvima reaguje protiv remetilakih sila. Sada se moemo upitati u kakvoj se situaciji danas nalazimo u odnosu na te faktore, kada je re o tehnici. Ostavimo po strani problem morala i pozabavimo se javnim mnenjem. Ono je potpuno usmereno u korist tehnike; modernog oveka interesuju samo tehniki fenomeni. Maina je postala gospodar srca i uma i prosenog oveka i gomile. ta uzbuuje gomilu? Dostignue: bilo u sportu (kao rezultat neke sportske tehnike) ili u ekonomiji (kao u Sovjetskom Savezu), uvek je re o istoj stvari. Tehnika je instrument dostignua. Ono to je vano jeste ii vie i bre; predmet dostignua je od malog znaaja. in je dovoljan samom sebi. Moderni ovek moe razmiljati samo u brojevima; i to su brojevi vei, vee je i njegovo zadovoljstvo. On ne trai nita izvan udesnog mehanizma bekstva koji mu je obezbedila tehnika, da bi kompenzovao samu represiju izazvanu ivotom na koji ga tehnika prisiljava. On je u tom procesu redukovan skoro do nitavnosti. ak i kada nije radnik na pokretnoj traci, njegov udeo u autonomiji i individualnoj inicijativi postaje sve manji. On je ogranien i osujeen u miljenju i delovanju sveprodiruom stvarnou, kao neim spoljanjim i nametnutim. Vie mu nije doputeno da pokae bilo kakvu linu mo. A onda, iznenada, saznaje da je avion koji proizvodi njegova fabrika leteo brzinom od 1200 kilometara na sat! Sve njegove potisnute snage lete u nebo zajedno s tom brojkom. Sve to je u njemu bilo potisnuto sublimirano je u toj rekordnoj brzini. Otiao je korak dalje ka ujedinjenju s gomilom, jer gomila kao celina je ta koju pokree dostignue, kao otelotvoruje njene volje za mo. Svaki moderni ovek izraava svoju volju za mo kroz rekorde koje nije sam postigao. Javno mnenje je vano zbog dva svoja elementa. Na prvom mestu, tu je kolektivno oboavanje snage injenica od strane modernog oveka, koje se pokazuje u svakoj tehnici i njegovoj potpunoj posveenosti neodoljivom tehnikom progresu. To oboavanje nije pasivno ve istinski mistino. Ljudi mu se rtvuju i gube se u traganju za njim. U tom smislu je Musolini bio u pravu kada je govorio o ljudima koji se ostvaruju u dravi i kroz dravu, kao kolektivni instrument moi. Muenici nauke ili vazduhoplovstva ili atomskog reaktora pruaju nam najdublje oseanje tog oboavanja, kada vidimo strahopotovanje koje im ukazuje gomila. Verujem u tehniku, izjavio je Henri Volas (Henry Wallace), bivi Sekretar za trgovinu Sjedinjenih Drava. Njegova vera uistinu ivi u ljudskim srcima. ovek doivljava kao skandal kada mu se kae da tehnika prouzrokuje zlo; muke koje stvara jedna tehnika odagnae neke druge tehnike. To je normalan stav drutva. Drugo, postoji duboko uverenje da su tehniki problemi jedini ozbiljni problemi. Podsmeljiv pogled koji ljudi upuuju lozofu; nedostatak zanimanja za metazika i lozofska pitanja (vizantijske rasprave); odbacivanje humanistikih disciplina na osnovu ubeenja

184

da ivimo u doba tehnike i da obrazovanje mora odgovarati tom dobu; potraga za neposredno praktinim, i ega sledi da je istorija beskorisna ukoliko ne slui nikakvim praktinim ciljevima sve to je simptom onog razumnog ubeenja koje proima drutvenu hijerarhiju i identino je za sve drutvene klase. Samo tehnika nije puko brbljanje. Ona je pozitivna i dovodi do istinskih dostignua. Na ta dva naina, mistian i racionalan, javno mnenje je potpuno orijentisano na tehniku. U ovom trenutku jo jedna precizna tehnika oblikuje javno mnenje u odnosu na bilo koje pitanje. Ta tehnika nikada nije bila potpuno iskoriena samo zato to je javno mnenje dovoljno naklonjeno tehnici i bez nje. Ali, ako bi dolo do iznenadne promene i javno mnenje se okrenulo protiv tehnike, videli bismo kako se stavlja u pokret propagandna mainerija radi ponovnog stvaranja povoljne atmosfere, jer bi u suprotnom cela drutvena graevina dola u pitanje. to se tie tree ograniavajue sile drutvene strukture pitanje je da li drutvena struktura naeg sveta deluje kao konica tehnikog razvoja. Pokazao sam, u odgovoru na to pitanje, da je progres bio brz samo zato to ga je drutvena morfologija favorizovala. Taj fenomen nije previe varirao; i u ovom trenutku svedoci smo prodiranja tehnika u drutvenu strukturu. ivotom modernog sveta u sve veoj meri dominira ekonomija, a ekonomijom, s druge strane, sve vie dominira tehnika. Ceo materijalni svet u kojem ivimo poiva na toj tehnolokoj osnovi. (Opte je mesto da pisci naune fantastike zamiljaju ta bi se desilo kada bi iznenada prestala upotreba tehnikih instrumenata.) Na slian nain, naa analiza nas je dovela do ideje da s napredovanjem tehnike u datom drutvu, ona pokazuje tendenciju da u tom drutvu reprodukuje drutvene strukture koje su je stvorile. Individualistiko i atomizirano drutvo XIX veka, sa socioloke take gledita, bilo je povoljno za tehniki razvoj. Danas smo svedoci neke vrste rekonstitucije razbacanih fragmenata drutva; zajednice i udruenja svuda bujaju. Ljudi izgledaju presreni zbog tog stvaranja novih drutvenih okvira nezavisnih od drave. Dananje uvrivanje drutva u otrom je kontrastu s nepostojanou XIX veka. Da li ta pojava onda predstavlja ekasan oblik suprotstavljanja tehnikama? Odgovor mora biti negativan. Ako detaljno razmotrimo te nove drutvene forme, otkrivamo da su sve organizovane kao funkcije tehnike. Jedva da ima potrebe za razmatranjem industrijskih udruenja, ali isto vai za sva druga udruenja XX veka. To mogu biti sportska ili kulturna udruenja, s jasno prepoznatljivim ciljem (Dickson). To mogu biti sindikati, sa svojim karakteristinim vienjem ivota kroz prizmu ekonomije, uslovljene tehnikom. To mogu biti zajednice kao to su kibuci, iji je cilj da koriste tehnike, a da oveku istovremeno dozvole normalan ivot. Socijalna morfologija tih drutava se zaista drastino razlikuje od morfologije onih tradicionalnih. Tradicionalna drutva su bila usredsreena na ljudske potrebe i instinkte (na primer u porodici, klanu, vlastelinstvu). Moderna drutva, s druge strane, usredsreena su na tehniku nunost i, naravno, na ono to iz nje proizilazi, na ljudsku privrenost tehnici. U modernom drutvu, ovek nije postavljen u odnosu na druge ljude, ve u odnosu na tehniku; iz tog razloga drutvena struktura tih drutava je potpuno izmenjena. Vie se uopte ne moe govoriti o autonomnim kolektivima ili grupama sa specinim vrednostima ili usmerenjima. Moderni kolektiviteti i grupe ne postoje izvan tehnike oni su predstavnici kljune tendencije naeg vremena. Prema tome, u prelazu sa individualistikog na kolektivistiko drutvo, postoje dva stadijuma razvoja, od kojih su oba naklonjeni tehnici, a ne dva razliita drutvena stava prema tehnici. Jasno je da se kolektivistiko drutvo ne moe biti uspostaviti, ak ni zamisliti, osim kao neto to izrasta iz ekstremnog tehnikog razvoja. To moda nije tano u komunalnom

185

drutvu (iako su zajednice koje danas postoje upadljivo zavisne od tehnike); ali, po svemu sudei, mi ne sledimo razvoj takvih drutava. Na osnovu toga moramo zakljuiti da su nae drutvene strukture, posmatrane u bilo kom svetlu, jednoglasno naklonjene tehnici i da teko mogu delovati kao neto to e je obuzdati. Preostaje, dakle, samo drava kao mogua konica tehnike. Ali, ve smo videli da je drava odustala od te funkcije, time to se odrekla svoje upravljake uloge u korist tehnike. I zaista, od devetnaestog veka svaki drutveni element koji je tradicionalno delovao kao ogranienje na inovativne sile bio je, to se tie tehnike, sruen. Moda bi bolji izraz bio izokrenut; faktori koji su nekada delovali kao prepreka danas su postali moni saradnici tehnike. (Dovoljno je samo pomisliti na javno mnenje i ekspanziju ekonomije da bi se to shvatilo.) Tehnika se, dakle, ne susree s bilo kakvim preprekama ili smetnjama svom napredovanju. Ona moe napredovati kako hoe, jer ne nailazi na neke druge ograniavajue faktore osim svoje sopstvene moi (koja izgleda neograniena i neiscrpna). Tehnika koja nema granica nije sama po sebi zabrinjavajua. Ako posmatramo nae tehniko drutvo bez idealistikih naoara, ono to najvie zabrinjava je to to njen karakter tehniku ini nezavisnom od samog oveka. Pod time ne podrazumevamo da maina tei da zameni oveka; ta injenica je dobro poznata. Ono to je vano jeste da ovek vie ne poseduje praktino nikakva sredstva za delovanje na tehniku. On nije u stanju da je ogranii, ak ni da je usmeri. Dobro su mi poznate tvrdnje onih koji misle kako drutvo dri tehniku pod vrstom kontrolom, zato to je ovek uvek iznova pronalazi. Takoe su mi poznate nade onih koji stalno prepisuju lekove za tog avoljeg egrta, koga bez zazora nerazborito prizivaju. Ali, te tvrdnje i nade su samo rei. Realnost je da ovek vie ne raspolae nikakvim sredstvima za podreivanje tehnike, koja nije neki intelektualni, ak ni duhovni fenomen, kakvom bi neki hteli da je vide. Ona je, iznad svega, drutveni fenomen; i da bi se izleila ili izmenila, ovek bi morao da joj suprotstavi uzde i barijere drutvenog karaktera. Samo tim sredstvima ovek bi moda mogao da utie na nju. Ali, sve to ima drutveni karakter, izmenilo je svoj karakter zbog tehnike. Prema tome, u drutvenom karakteru nema nieg to bi obuzdalo tehniku, jer njoj sada slui sve to je drutveno. Tehnika je sutinski nezavisna od oveka, koji se pred njom osea ogoljen i razoruan. ovek sluti da postoji samo jedan razuman izlaz: pokoriti se i uzeti sve to se moe od onoga to mu tehnika tako bogato nudi. Ako smatra da joj se treba suprotstaviti, ostaje potpuno usamljen. Kae se da se moderni ovek okruen tehnikom nalazi u istoj situaciji kao preistorijski ovek usred prirode. To je samo metafora; ona se moe dalje proirivati, iako je tana onoliko koliko to metafora moe biti. Oba okruenja mu daju ivot, ali oba ga izlau krajnjoj opasnosti. Oba predstavljaju strahovite sile, svetove u kojima ovek uestvuje, ali koji ine celine zatvorene za njega. U radosti osvajanja on nije primetio da mu ono to je stvorio oduzima mogunost da bude ono to jeste. On je slian bogatau koji ima mnogo blaga, ali se osea nitavno u sopstvenoj kui. Drava, taj poslednji ovekov zatitnik, udruila se s tuinskim silama.

Uloga drave u razvoju modernih tehnika


Drava igra ulogu od primarnog znaaja u odnosu na tehnike. Uoili smo da razliite tehnike donedavno nisu bile u meusobnom odnosu. Taj nedostatak meusobnog odnosa bio je karakteristian za dravne tehnike, zato to su one bile lokalizovane, pri emu se njihovi domeni se nisu graniili; to je vailo i za privatne tehnike, kao proizvode izrazito 186

nekoordinirane aktivnosti, koja je, iako plodna, bila i anarhina i kojom je, povrh toga, dominirala specijalizacija. Osnovna posledica dravnog delovanja na tehnike je koordinacija celog kompleksa. Drava poseduje mo unikacije, poto je ona najmonija sila planiranja u drutvu. Ona u tome igra svoju pravu ulogu, ulogu koordiniranja, prilagoavanja i uravnoteavanja drutvenih sila. Ona je tu ulogu u odnosu na tehnike igrala nekih pola veka, tako to je dovodila u dodir do tada nepovezane tehnike, na primer, one ekonomske i propagandne. Ona uspostavlja odnos izmeu njih stvarajui organizme odgovorne za tu funkciju, kao to su, na primer, jednostavni organi veze izmeu ministarstava. Ona integrie u plan celokupan kompleks tehnika. Smo planiranje je rezultat dobro primenjenih tehnika, a samo je drava u poziciji da napravi planove koji e vaiti na nacionalnom nivou. U ovom trenutku javljaju se i planovi na kontinentalnom nivou, ne samo takozvani petogodinji planovi, ve i Maralov plan, kao i planovi za pomo nerazvijenim zemljama. Takve operacije se organizuju i nalaze svoje pravo mesto samo u okviru planiranja. Drava se tu javlja manje kao mozak koji ih organski ureuje, a vie kao aparat za uspostavljanje odnosa, koji omoguava pojedinanim tehnikama da se suoe jedna s drugom, i kao organ za koordinaciju njihovog kretanja. Stalno nalazimo konkretne dokaze za to; u koordinaciji eleznikog i automobilskog saobraaja, koordinaciji proizvodnje elika i motornih vozila i aviona, koordinaciji medicinske profesije i socijalne zatite, koordinaciji spoljne i kolonijalne trgovine, u celoj oblasti nansija i tako dalje. to su razliiti sektori ue povezani, utoliko vie otkrie u jednom stvara posledice u drugom i utoliko vie postaje neophodno stvaranje organizama transmisije, rafova i tokia, da se tako izrazim, koji povezuju razliite tehnike. To je nemogu zadatak za privatno preduzee, ne samo zato to je re o globalnom fenomenu, ve zato to su sami tehniari specijalisti. Samo drava moe preduzeti neophodan zadatak premoivanja tih specijalizacija. Drava ima pribilinu predstavu o raspoloivim ljudskim i tehnikim resursima i moe preuzeti funkciju koordinatora, koja je jo u povoju. Poto su otkria u jednom tehnikom sektoru tako korisna u drugim, uloga koordinatora e nuno postajati sve vanija. Uzmimo, na primer, mnotvo tehnika neophodnih za proizvodnju lma. Tu imamo nansijske, knjievne i kinematografske tehnike; tu su i manje znaajne tehnike, kao to su tehnike minkanja i tehnike svetlosti i zvuka. Postoje potpuno nove tehnike, kao to je tehnika supervizije scenarija i tako dalje. Te lmske tehnike, iako komplikovane, moe obuhvatiti um jednog oveka i otuda jo postoje sluajevi u kojima ih kontrolie samo jedna osoba. Ali, pogledajmo razmere zadatka koordinacije jo sloenijih grupa tehnika, na nacionalnom nivou, koje pruaju aktivan otpor koordinaciji. U takvim sluajevima uloga organizatora, menadera, koordinatora kako god se zvala postaje sve neophodnija, u onoj meri u kojoj drava preuzima tu funkciju. Pored toga, samo drava moe da je ostvari. Takvo stanje je ve realnost; drava je ve ukljuena u premoavanje izolovanih tehnikih specijalnosti. Pojedinane specijalizovane discipline na primer, tehnike biologa, inenjera, sociologa, psihologa kombinuju se da bi proizvele nove tehnike, kao to su psihotehnike i industrijski odnosi. Ali, te pojedinane discipline su takoe spojene na organski nain, kao na primer kada se ljudske tehnike, psihologija politika kombinuju u propagandi. Uz koordinaciju razliitih tehnika, drava obezbeuje materijalna sredstva koja daleko prevazilaze moi pojedinca. Ekspedicija na severni pol, koja je pre samo pola veka mogla da se izvede s resursima jedne ili najvie nekoliko privatnih osoba, vie nije mogua na privatnoj osnovi. Sve to je nekada bilo potrebno bili su eskimska oprema, brod, saonice,

187

psi i iznad svega, hrabrost. Danas je potrebna sloena mehanika oprema: avioni (posebno opremljeni za hladnou i sletanje na led), kamioni guseniari, radio i radio telefoni, montane kue i tako dalje. Onome koji sanja o osvajanju neistraene teritorije na raspolaganju stoje sva mogua sredstva za smanjivanje opasnosti. Naravno, mogle bi se oiveti stare tradicije ali tako da se rizikuje sopstveni ivot. Ali zato odbaciti nova sredstva? Zato ugroziti svoj ivot kada se posao moe bolje obaviti bez toga? Oigledno, razmetanje hrabrou je nerazumno. Moraju se upotrebiti maksimalna sredstva da bi se obezbedili optimalni rezultati uz minimalnu opasnost. Ali, nijedna privatna osoba nema sredstva da pokrene ogroman aparat koji je za to potreban. Sredstva se moraju traiti od drave, koja je jedina u poziciji da doe do neogranienih izvora gotovine i upotrebi nansijske tehnike zabranjene pojedincima. Isto vai i za podmorska istraivanja. Kada se napusti domen amaterskog i kada se nekom poslu eli dati status, pravni ili neki drugi, neophodno je traiti podrku drave za pokrivanje trokova i reavanje administrativnih problema. Ali, drava zahteva neto kao naknadu za svoje subvencije. Drava ne smatra da je vano za pojedinca da ode na Severni pol, bilo sporta ili slave radi. Drava eli opipljive tehnike rezultate. Ona je pristaje da prui pomo u svrhu naunih istraivanja i sticanja nekih prava ijem se iskoriavanju nada, kao, na primer, u sluaju mineralnih resursa i avijacije. Rezultati moraju znaiti tehniko uveavanje u korist drave; to je jedini uslov pod kojim je mogu ugovor izmeu drave i pojedinca. Nije nikakva novost da drava daje podsticaj naunim istraivanjima; u XVIII veku, drava je nudila nagrade izumiteljima, koje su bile su u znaajnoj vezi sa otkriem odreenih navigacionih metoda (kompenzujui hronometar, matematike tablice i tako dalje). Potom je izgledalo da je drava izgubila interesovanje za to; ali, u poslednjih trideset godina ona je nastavila politiku nagraivanja tehnologa i izumitelja. Za to postoje brojni primeri, poto je moderna drava, vie nego ikada, jedina koja raspolae sredstvima da stavi u pogon ono to tehnika moe da ponudi oveku. Dovoljno je pomenuti poljoprivrednu mehanizaciju, automatske vralice i etelice i tako dalje. Iako su te maine u Francuskoj relativno malih dimenzija, one su, ak i takve, daleko iznad kupovnih mogunosti individualnog poljoprivrednika. Potreban je posrednik, to jest, ili kapitalista koji ih iznajmljuje poljoprivrednicima ili poljoprivredna zadruga koja kupuje maine. Ipak, i jedni i drugi oklevaju da investiraju potrebni kapital, jer se velika poljoprivredna mainerija koristi samo u kratkom vremenskom periodu, dok veim delom godine stoji neupotrebljena. (Takva mainerija se, prema tome, mora smatrati tehniki nazadnom). Avioni se sve vie koriste za setvu, izazivanje kie, rasprivanje hemijskih supstanci i tako dalje. Ali, te tehnike prevazilaze resurse poljoprivrednih zadruga. Postoje samo dva naina da se rei ta situacija. Jedan je da se eksproprijacija zemlje u korist kapitalistikih korporacija, koje e iskoriavati ogromne povrine najsavremenijim tehnikim sredstvima. Drugi nain je da se poljoprivrednici ujedine u kolektivna dravna poljoprivredna dobra, koja e na raspolaganju imati sredstva obezbeena od strane drave. Jo uvek je mogu izbor izmeu te dve opcije. Ali, gotovo je sigurno da e prevladati dravni kolektivi; samo kroz dravne kolektive tehniki progres se moe ostvariti u potpunosti, a tehnika sredstva iskoristiti bez straha od nansijskih gubitaka. Drava prua tehnike mogunosti razvoja koje niko drugi ne moe da obezbedi. Ona daje istraivaima neophodna sredstva za pospeivanje njihovih istraivanja i, samim tim, za pospeivanje tehnike. Samo je drava u poziciji da naunicima stavi na raspolaganje dostupne rezultate naunih istraivanja iz drugih delova sveta; drava moe iskoriavati informacione tehnike kojima ne moe da barata nijedan manji uesnik. Ona ak mami strane istraivae u svoje laboratorije istom gotovinom (ona ih ak moe kidnapovati i 188

drati u poluropstvu, kao to je bio sluaj s nemakim naunicima, koji su bili podeljeni izmeu saveznikih pobednika). Samo drava moe kupiti potrebnu naunu opremu i uz to dati nauniku nezamenljivu podrku svog autoriteta. Tehnika, kao to sam rekao, nema smisla ako nije primenjena. Ali, u svojoj primeni, ona nailazi na neke konkretne tekoe, posebno s pojedincima. To ni na koji nain nije u suprotnosti sa onim to sam rekao o javnom mnenju. Javno mnenje je potpuno i odluno naklonjeno tehnikom napretku. Ali, ono mu je naklonjeno zagledano unazad, da se tako izrazim. Tehniki napredak je ono to ve znamo. Meutim, u stvarnim sluajevima na primer, u pogledu nekog novog otkria reakcija javnosti nije tako jednostavna. Ako se otkrie ne odnosi na javnost neposredno, njena reakcija je generalno pozitivna, kao na primer, u sluaju nadzvunog aviona. Ali, ako je javnost neposredno pogoena, ako se otkrie moe zapravo primeniti na nju, oduevljenje je primetno manje, utoliko vie to uvek postoji razlika u miljenjima meu samim tehniarima. Tu intervenie drava. Ona esto mora da reava sukobe tehniara i naunika, kao to je nekada reavala debate meu teolozima. Setimo se borbe oko vakcine protiv tuberkuloze, Kalmeta (Calmette) i Gerena (Gurin) 16, kao i rezervi nekih naunika prema polivalentnoj vakcinaciji, koja je sada obavezna u Francuskoj. Drava je sama presudila ta initi u takvim sluajevima. Pored toga, drava je svoje miljenje zaodenula svojim autoritetom, koji je, za kratko vreme, postao autoritet tehniara. Tamo gde je bilo potrebno, autoritet je bio osnaen prinudom. Razvio se sloen sistem. Dete koje nije bilo vakcinisano nije moglo biti primljeno u kolu; a dete koje nije primljeno u kolu nema pravo na deji dodatak. Na taj nain drava je priguila primedbe pojedinaca na tehniki progres. Fridman pie: Oigledno da je u drutvu u kojem vaan zadatak psihotehniara nije potpomognut autoritetom drave . . . njegov poloaj nejasan, a njegove preporuke nemaju uvek potrebnu teinu. Fridman nastavlja opaskom da dravni autoritet oslobaa tehniku iz poseda privatnih osoba. Zahvaljujui autoritetu drave, tehnika nije vie u slubi privatnog interesa; a to dravi daje, ako ne istinsku slobodu, onda makar dodatno opravdanje. Autoritet koji drava daje tehnici postaje inilac u njenom razvoju. Ali, ne treba zaboraviti da je i sama drava postala tehnika; ona ne deluje na osnovu kaprica.

Institucije u slubi tehnike


Drava potom nastavlja da stvara organe koji treba da zadovolje zahteve tehnike i tu se otvaraju brojne mogunosti. Sistem stvoren u Francuskoj podrazumeva izvesnu decentralizaciju. CNRS (Nacionalni centar za nauna istraivanja) je prilino autonoman. Ali, treba odmah razreiti nesporazum. Taj naziv sadri re nauni, ali rad Centra je pre svega tehniki. Meutim, ljudi koji su stvorili Centar i koji promoviu njegov rad, veoma tesno povezuju ta dva koncepta. Obratimo panju na izjavu Luja de Brolja (Louis de Broglie) i Frederika olio-Kirija (Frderic Joliot-Curie): Za Francusku tu nije re o odravanju naunog i tehnikog istraivanja uprkos injenici da je nacija siromana; re je o njegovom razvoju upravo stoga to je nacija siromana. Ta tvrdnja, uzgred, potvruje moj zakljuak o eksploataciji nacije od strane tehniara. Nauno istraivanje je opravdano u siromanoj zemlji zato to ono proizvodi neke tehnike koje omoguavaju potpunije iskoriavanje resursa te zemlje.

16

Bacille Calmette-Gurin, BCG: Be-Se-e, vakcina protiv tuberkuloze. (Prim. prev.)

189

To baca svetlo na istinsko znaenje naunog rada. Nauka postaje sve podreenija potrazi za tehnikom primenom. Mnogobrojni naunici, koji su vezani za CNRS i koje lino poznajem, potvrdili su mi svoju zaokupljenost rezultatima i naglaskom na tehnika istraivanja. CNRS nije institucija za bezinteresno i objektivno istraivanje, niti je isto kulturni entitet. On predstavlja sledei korak ka ujedinjenju naunog i tehnikog. Moramo, meutim, priznati da francuska drava jo ne razume ta tano treba oekivati od tog ujedinjenja. Politiari ne veruju tehniarima; mali rat koji meusobno vode preko CNRS je jo jedan primer konkurencije o kojoj sam govorio. Bikar (Biquard), ef kabineta Dravnog podsekretara za nauna istraivanja, napisao je da je razlog zbog kojeg CNRS treba da ostane nezavisan od Nacionalnog ministarstva za obrazovanje to to Zadaci CNRS zapoljavanje, obuka, oprema, koordinacija, organizacija i upravljanje imaju dovoljnu teinu da bi opravdali postojanje administracije podesne za nauno istraivanje; administracije u kojoj naunici treba da igraju najvaniju ulogu. Ovaj citat otkriva dve stvari: prvo, da taj dravni organ izvrava, u odnosu na tehniku, upravo one funkcije na koje smo ve ukazali: koordinaciju, organizaciju i upravljanje; drugo, da tehniari u tome moraju igrati glavnu ulogu, do nivoa iskljuivanja politiara koje predstavlja Nacionalno ministarstvo za obrazovanje. Ali, stvaranje CNRS je oigledno tek prvi korak. To predstavlja preuzimanje obaveze i nemogue je zaustaviti se na tome. Demokratska drava se pokazala oigledno nedoraslom zadatku razvoja tehnika, a CNRS nema presti ili sredstva koja bi imao u autoritarnoj dravi. Naravno, u poreenju sa autoritarnim dravama CNRS je jo uvek relativno slobodan u svojim aktivnostima i istraivanjima. Mada je generalno usmeren ka tehnikoj primeni i otkriima, ostavljene su izvesne mogunosti (pri tom, sve ogranienije), koje u principu ne mogu dovesti do neposredne primene. Na taj nain je zatiena dobro poznata nepredvidljivost istraivanja. Nikada se ne zna unapred koja su otkria podlona primeni. Istraivanje je slepo; ono oprezno napreduje, kroz hiljade neuspelih eksperimenata. Jedan eksperiment e napraviti prodor i omoguiti eksplozivan tehniki napredak. Ali, hiljade besplodnih eksperimenata su ipak bili neophodni. To priznajemo. Ali i to je vana injenica tehnika nunost je u tom pogledu otro suprotstavljena nauci, zato to tehnika ne moe prihvatiti tumaranje u mraku i spori tempo nauke. Ve smo ispitali zahteve neposredne primenljivosti; ovde ih ponovo sreemo na nivou drave. Drava nije manje zainteresovana od privatnih kapitalista, ali njeno interesovanje je drugaije. Drava tvrdi da predstavlja javni interes i da stoga ima obavezu da bude dobar menader, troei javne prihode samo pod uslovom da oni imaju neki smisao, da su isplativi. Bezinteresna aktivnost drave je nezamisliva. Neko bi mogao rei da takva aktivnost ne bi trebalo da bude nemogua; ali, zapravo, ona jeste nemogua. Ni pojedinci, ni javno mnenje, niti struktura drave nisu usmereni na prihvatanje one vrste kulture kakvu bi predstavljalo isto nauno istraivanje. Drava zahteva da se sve to je nauno ukljui u tok normalnog razvoja, ne samo zbog javnog interesa, ve i zbog svoje volje za mo. Ranije smo primetili da je ta volja za mo nala izvanredno izraajno sredstvo u tehnici. Drava brzo dolazi do zahteva da tehnika odri svoja obeanja i bude ekasna slukinja dravne moi. Sve ono to nije od neposrednog interesa za taj poriv, opaa se kao bezvredno. Kao to nansijer trai svoj interes u novanom dobitku, tako ga drava trai u moi. Ni u jednom od ta dva sluaja nije re o bezinteresnoj motivaciji; tehniko otkrie se mora isplatiti. I kapitalisti i drava postaju nestrpljivi na isti nain kada doe do zastoja u istraivanjima, zbog eksperimenata koji unapred ne vode niemu, zbog nesigurnosti naunika kada zaroni u isto istraivanje, a da ne zna unapred koja e se istraivanja isplatiti, a koja ne. Pored toga, postoji tendencija 190

da se iz legitimne brige drave iskljue sve nauke koje nemaju neposrednu praktinu primenu: istorija, lozoja, gramatika i tako dalje. U sluaju nauka koje doputaju praktinu primenu, javlja se neposredan zahtev za tom primenom. To je, naravno, nepovoljno po nauku; ali, ne treba pomiljati da je to delo maloumnika. Drava poinje dodeljivanjem preciznih zadataka naunom istraivanju, izdajui direktive za pronalaenje reenja za neke hitne probleme, kao to su, na primer, bri metod za proizvodnju mainskog dela, mlaznog avionskog motora i tako dalje. Te direktive su istinska nareenja izdata naunom istraivanju, da sabere sve svoje resurse, da bi se problem reio to je pre mogue. U demokratskom sistemu nema sankcija protiv naunika koji ne ispune zahteve drave, osim uskraivanja nansijske podrke. Diktatorski reim, meutim, ide mnogo dalje da bi obezbedio saradnju naunika. Iako jo ostavlja prilino veliki prostor za linu inicijativu, on ipak tei da bude sve odreeniji po tom pitanju. To je jasno ispoljava, na razliite naine, kako u Sovjetskom Savezu, tako i u Sjedinjenim Dravama. ini se da je u Sovjetskom Savezu Akademija nauka dravni organizam koji usmerava istraivanja i odreuje okvir u kojem e se odvijati naune aktivnosti. Akademija predstavlja generaltab armije tehniara. lan 2, statuta, konano utvren 1935, zaduio je Akademiju za obezbeivanje napretka teorijskih i primenjenih nauka. Ali, tehnike nauke kojima upravlja sovjetska Akademija neprestano su nadmaivale teorijske nauke. Akademija planira tok istraivanja i dodeljuje zadatke institutima. Na inicijativu Akademije, ubrzano je obrazovanje viih tehniara; 1960. godine Sovjetski Savez je tvrdio da ima sedam i po miliona tehniara svih klasa. Akademija vodi vie od dvadeset instituta za istraivanje u primenjenim naukama, zapoljavajui ukupno 2000 istraivaa. Jedan od njenih instituta (Institut za informacije) zaduen je za sakupljanje tehnikih publikacija iz celog sveta; samo za taj zadatak zapoljava dve hiljade ljudi s punim radnim vremenom. Sve to jasno pokazuje da Akademija igra znaajnu ulogu u tehnikim aktivnostima. Meutim, sistem u celini je slabo shvaen. On izgleda manje autoritaran od nacistikog sistema. Ali, ne treba zaboraviti odluke drave, donete na inicijativu Komunistike partije, u sluaju Lisenko 17. Tu je drava, suoena s dve suprotstavljene biogenetike teorije, odluila, na osnovu motiva koji bi se teko mogli smatrati naunim, da je Lisenkova teorija ispravna i naredila njenu primenu. Gosplan 18, ija je sutinska funkcija koordinacija novih naunih elemenata, tesno je povezan sa Akademijom. Akademija je informisala Gosplan o tehnikim otkriima, a on je vodio centralni dosije, sa svim podacima o ekonomskoj i statistikoj tehnici. Na taj nain, bila je mogua sistematska i racionalna procena naunih istraivanja, iji su rezultati potom bili integrisani u sam dravni plan. U reformi 1946, u kojoj su koordinirajui biroi zauzeli mesto ranijih oblasnih slubi, uspostavljen je tehniki biro ije je funkcija bila planiranje naunog istraivanja. Trenutno se to istraivanje usmerava na osnovu generalnog plana i potreba drave, a celina se procenjuje sa stanovita pojedinanih tehnika. Tehniki biro kanalie istraivanje raspodelom velikih nansijskih kredita; na primer, 1949. je dodelio priblino deset milijardi rublji za nauno istraivanje, to ini 20% svih industrijskih ulaganja iz budeta. Organizacija naunog istraivanja u Sjedinjenim Dravama je jo daleko od toga da bude zavrena. U principu, postoje privatna tela koja izvode istraivanja u svim zamislivim
17

18

Trom Denisovi Lisenko (18981976): rukovodilac sovjetske agronomije pod Staljinom. Odbacio Mendelovu genetiku kao tuinsku buroasku ideologiju u korist teorija ruskog biologa Ivana Vladimirovia Miurina i pretvorio ih u snaan politiko-nauni pokret poznat pod imenom lisenkoizam. (Prim. prev.) Gosplan: Dravni komitet za planiranje, zaduen za pravljenje petogodinjih planova. (Prim. prev.)

191

domenima kao to su razni komiteti za politika istraivanja, komiteti za drutvena istraivanja i tako dalje. Pored toga, postoje tela za sakupljanje i procenu statistikih podataka, za istraivanje javnog mnenja i za politike studije. Izmeu tih tela, koja su u velikoj meri osnovana od strane privatne industrije ili drave, a potom pridruena univerzitetima, uspostavljaju se sve blii odnosi. (Sedamdeset procenata tih tela su osnovale velike korporacije.) Pristup tim istraivakim centrima je standardna procedura za javne servise kojima su potrebne informacije. Takoe su uspostavljeni specijalizovani biroi koji se bave odnosima izmeu istraivakih organizacija i javnih servisa. Ti biroi primaju zahteve iz svih oblasti (poljoprivrede, industrije i tako dalje) i usmeravaju istraivanja. Nakon toga, oni dejstvuju kao prenosni medijum za otkria i prouavaju mogunosti tehnike adaptacije. Na osnovu toga, odgovarajue administracije mogu da prave ugovore sa industrijalcima zaduenim za praktinu realizaciju. Tehnike operacije te vrste i opsega postale su sve neophodnije, budui da drava u sve veoj meri nansira tehnika istraivanja. Drava je prinuena da nansira istraivanja koja prevazilaze nansijske mogunosti, recimo, univerziteta. Prema tome, drava ima neposredan interes za takve institucije; stoga nee ostaviti neiskorienim mogunosti koje se tako otvaraju. Sve to znai mnogo slobodnije kretanje izmeu vlade, industrije i tehnikih istraivakih centara, nego to bi to bilo u suprotnom sluaju. Pored toga, amerika drava je organizovala sopstvene istraivake slube. Biro za popis stanovnitva, na primer, obuhvata vie od petnaest centara za statistike studije. Odbor za planiranje nacionalnih resursa, koji je postojao od 1923. do 1943, bio je jo jedan takav centar. Danas postoje druge, mnogo specijalizovanije agencije, od kojih je najsveobuhvatnija Komisija za atomsku energiju. Udruenje univerziteta deluje u Nacionalnim laboratorijama Brukhejvna (Brookhaven National Laboratories); Union Carbide deluje u Ouk Ridu; Kalifornijski univerzitet u Los Alamosu; dok General Electric upravlja centrom u Hanfordu. Konano, pomenimo da Sjedinjene Drave imaju snanu potrebu za koordinacijom istraivanja koje sprovode razliite agencije. Dva udruenja izgledaju podesna za ovu operaciju, Administracija za javne servise (Public Service Administration) i Vladino udruenje za istraivanja (Government Research Association). Rad tih organizacije e blagovremeno dovesti do ostvarenja projekta koji je ve u toku: do stvaranja centra za nauna istraivanja usmerena na tehnike ciljeve, Federalnog odbora za istraivanje (Federal Research Board). U principu, jo je mogue da nauka bude nezavisna. Ali, moramo primetiti da drava za svoja istraivanja upuuje poziv najboljim naunicima (u Sjedinjenim Dravama naunici su veoma zainteresovani da rade za dravu, imajui u vidu niske plate univerzitetskih profesora); zatim, da ti naunici, s obzirom na velike zahteve drave, imaju malo vremena da rade bilo ta drugo; i da ih drava zapoljava u sve veem broju. Pored toga, najvei deo fondova koje korporacije namenjuju istraivanjima daje se za tehnika istraivanja. Samo 4% odlazi na fundamentalna nauna istraivanja. Kada je, posle Stilmanovog (Steelman) izvetaja iz 1947. i nekih Ajntajnovih izjava u javnosti, izgledalo neophodno potpomoi nauna istraivanja, drava je pozvana u pomo, tako da je 1951. osnovala Nacionalnu fondaciju za nauku (National Science Foundation). Kada je, posle lansiranja Sputnjika, novi izvetaj (takozvani Votermanov izvetaj(Waterman)) uputio novi zahtev za dravnom intervencijom, drava je reagovala tako to je otvorila radno mesto savetnika predsednika za nauku i tehnologiju, osnovala Nacionalni nauni komitet (National Scientic Comitee) i tako dalje. Ti dogaaji znae sve vei stepen intervencije. Nauno i tehniko takmienje izmeu Sjedinjenih Drava i Sovjetskog Saveza mora neizbeno proizvesti centralizaciju i uveanje politike moi u Sjedinjenim Dravama. Prema tome, izgleda nemogue da e 192

nezavisno istraivanje opstati; sistem kao to je Zweckwissenschaft (praktina ili svrhovita nauka, koju su nacisti upotrebili prerano) postepeno e prevagnuti. U njemu vie nee biti ni govora o slobodnom istraivanju. Drava mobilie sve tehniare i naunike i svima namee precizan i ogranien tehniki cilj. Ona ih prisiljava da se specijalizuju u sve veoj meri, ostajui pri tome naredbodavna sila koja stoji iza specijalista. Ona zabranjuje sva istraivanja za koja smatra da nisu u njenom interesu i podrava samo ona korisna. Sve je podreeno ideji sluenja i korisnosti. Ciljevi su unapred poznati; nauka samo obezbeuje sredstva. U sluaju Zweckwissenschaft razvoj tehnike dostie svoju najviu taku, na tetu nauke. Ono to je drutveno najvanije jeste spreavanje svih istraivanja osim onih koje eli drava. Ali, s obzirom na spoj drave i tehnike, situacija bi teko mogla biti drugaija i, u celini uzev, ne moe se rei da je taj sistem dao loe rezultate. Nesumnjivo, mogli bi se pronai argumenti za suprotno, na primer, u nemakom prekidanju istraivanja u oblasti radara. Nacistika vlada je zabranila istraivanje u oblasti kratkotalasnog radija zato to je smatrala da to istraivanje nema budunost i da se ne moe primeniti. Slobodno istraivanje Velike Britanije u ovoj oblasti dovelo je, meutim, do otkria radara i predstavljalo je veliki udarac za nemaki Zweckwissenschaft, udarac koji je imao znaajne ratne posledice. S druge strane, nacistiko direktno istraivanje proizvelo je impresivne rezultate. U sluaju tenkova, raketa Fau-1 i Fau-2, teke vodene bombe, u oblastima hirurgije, optike i hemije (da ne govorimo o organizaciji i poljoprivrednim metodama), Zweckwissenschaft je, po svemu sudei, dao brze i ekasne rezultate. A posle rata, Sjedinjene Drave i Sovjetski Savez preuzeli su te izume i njima se koristili. Nauili smo lekciju. I mi postepeno napredujemo ka toj koncepciji, koja se na duge staze moe pokazati pogubnom, bez obzira na bljetavi vatromet koji proizvodi u ovom trenutku. Ako se sve to ima u idu, moemo sa sigurnou rei da e, u decenijama koje slede, tehnika jaati i da e se njen korak ubrzati posredstvom drave. Drava i tehnika koje su sve vie meusobno povezane postaju najvanije sile modernog sveta; one potpomau i jaaju jedna drugu u svom kretanju ka zajednikom cilju: stvaranju jedne naizgled neunitive, totalne civilizacije.

193

Glava V: Ljudske tehnike


Poslednje tehnike koje su se pojavile su one koje se direktno odnose na oveka. One su danas predmet velikih otkria i velikih nada. Svuda ujemo: One e sve spasti. Pre no to ih prouimo, razmotrimo zato su se pojavile.

I. Potrebe
Ljudska tenzija
Nikada ranije se nije toliko zahtevalo od oveka. Tokom istorije sporadino se deavalo da su neki ljudi morali da obavljaju iznurujue poslove ili da se izlau smrtnoj opasnosti. Ali, ti ljudi su bili robovi ili ratnici. Nikada ranije cela ljudska vrsta nije morala da se podvrgava takvim svakodnevnim naporima, kao to to ini danas, to je posledica njenog apsorbovanja u monstruozni tehniki mehanizam neizdiferencirani, ali kompleksni mehanizam, koji ne moe da se pokree bez neprekidnog, istrajnog i intenzivnog rada miliona radnika i inovnika. A ritam tog rada nije tradicionalni, predaki; niti je njegov cilj rukotvorina koju je ovek stvorio s ponosom, delo koje je sam osmislio i u kojem je ostvario sebe. Neu govoriti (posle mnogih koji su to ve uinili) o razlici izmeu radnih uslova nekad i sad o tome kako je rad sada, s jedne strane, manje zamoran i kraeg trajanja; ali, s druge strane, kako je to jedan besciljan, beskorisan i otupljujui posao, vezan za sat; besmislica koju radnik duboko osea i opire joj se, jer njegov rad nema nieg zajednikog sa onim to se tradicionalno zvalo radom. To danas vai ak i za zemljoradnike. Meutim, vano je naglasiti da rad danas nije tei nego ranije, nego da on od oveka zahteva druge kvalitete. On u njemu podrazumeva odsustvo, dok je ranije podrazumevao prisustvo. To odsustvo je aktivno, kritiko, ekasno; ono angauje celog oveka i pretpostavlja da je on podreen njegovoj nunosti i stvoren da ostvari njegove ciljeve. Po prvi put u istoriji ovek trpi uticaje na tako mnogo netradicionalnih naina. Noen dogaajima, ovek je povremeno bio guran u rat. Ali dananji rat je totalni rat, jedinstven i neverovatan fenomen. On je teret i obaveza svakog oveka. On podvrgava svakoga istom nainu ivota, stavlja svakoga na isti nivo sa svima ostalima i svima preti istom smru. Pod njegovim jarmom ljudi moraju da istrpe neuvene patnje i napore. Rat danas svojom bukom, pokretima, ogromnou sredstava i preciznou maina prevazilazi ljudsku izdrljivost, a sam ovek je postao samo objekat za ubijanje i rtva stalne panike, koju ne moe pretvoriti u linu akciju. ovek je u modernom ratu podvrgnut nervnoj napetosti, psihikom pritisku i ivotinjskoj podreenosti, koji prevazilaze njegovu mo trpljenja. Ali, ukljuen u mainu i posveen njenim ciljevima, on se trudi da sve to izdri i tako i sam postaje zadivljujua maina. U tom procesu, meutim, on je napet do granica svoje izdrljivosti, kao elino ue koje moe pui svakog asa. Nema sumnje da su ratni uslovi nenormalni i izuzetni. Ipak, etiri ili pet godina rata su znaajan period u ovekovom ivotu. Ratni uslovi na kraju postaju njegovo skoro normalno stanje; naime, nenormalno i izuzetno, s neto manjim intenzitetom, reprodukuju se redovno, svakog dana. ovek je stvoren da obavlja svakodnevne poslove svojim miiima, ali gle, sada sedi nepokretan, kao muva na lepljivoj traci, osam sati za radnim stolom. Petnaest 194

minuta vebanja ne moe nadoknaditi osam sati nepokretnosti. Ljudsko bie je stvoreno da udie ist vazduh u prirodi, ali ono to udie je sumnjiva meavina kiseline i ugljene praine. ovek je stvoren za ivo okruenje, ali boravi u bezbojnom svetu napravljenom od kamena, cementa, asfalta, stakla, gvoa i elika. Drvee vene i kopni izmeu sterilnih i slepih kamenih fasada. Make i psi malo-pomalo nestaju iz gradova, poto su konji ve nestali. U tom mrtvom svetu ostali su samo pacovi i ljudi. ovek je stvoren da ima prostor u kojem e se kretati, da bude zagledan u daljine, da ivi u sobama koje, ak i kada su male, izlaze na otvorena polja. A pogledajmo ga sada, zatvorenog unutar pravila i arhitektonskih nunosti koje diktira prenaseljenost, u sobici tri sa tri metra, koja gleda na bezlini svet gradskih ulica. Svaki ovek se nalazi u toj stezi, ne samo proletarijat, i tu se nita ne moe uiniti. Ono to je nekada bilo nenormalno postalo je obino, redovno stanje stvari. Ali ovek se i dalje osea nelagodno u tom tuinskom okruenju, a napregnutost koja se od njega zahteva snano pritiska njegov ivot i njegovo bie. On pokuava da pobegne i pada u zamku snova; pokuava da se prilagodi i ulee u organizacije; osea se neprilagoenim i postaje hipohondar. Ali, novo tehniko drutvo je dovoljno oprezno i sposobno da predvidi te ljudske reakcije. Ono nastoji da uz pomo raznovrsnih tehnika uini podnoljivim ono to je bilo nepodnoljivo, i to ne modikacijom elemenata ovekovog okruenja ve delovanjem na samog oveka. Sve vie se pribegava psihologiji; svi znaju koliko je vaan moral! ovek moe da podnese najsurovije i najnehumanije ivotne uslove, ako je njegov moral na visini. To potvruju bezbrojni psiholoki primeri i eksperimenti. U svetu u kojem tehnika od oveka zahteva najvie, taj maksimum moe dostii, odravati ili nadmaiti to se ponekad zahteva samo volja koja je uvek nepokolebljiva i napregnuta. ovek ne poseduje prirodno takvu volju. On ni u kojem sluaju nije pripremljen za takvo uzvieno stanje; ako ga ponekad i dosegne na prirodan nain, taj zanos traje samo nekoliko trenutaka. Ali, to stanje se mora produiti. Moraju se stvoriti psiholoka stanja koja e pojedincu omoguiti da prui svoj maksimum u ratu (ili u miru) i da se odupre klonulosti i obeshrabrenosti kada se suoi sa zastraujuim ivotnim uslovima u koje ga je gurnula tehnika. Poetkom 1914. predviao se kratak rat; moral trupa, govorilo se, ne bi mogao da izdri due vojevanje. Isto proroanstvo je izreeno 1941, na poetku velikog bombardovanja Nemake; ljudska bia, govorilo se, ne mogu da izdre takve udare. Godine 1917, predvialo se da e beda koja je pratila revoluciju dovesti do brzog pada komunizma. Nijedno od tih predvianja nije se ostvarilo; moral, i samo moral odrao je ljudsku stabilnost. U zavisnosti od toga kojoj su strani bili privreni, ljudi su slavili veru u Hitlera, u otadbinu, u komunizam. Ali to nije bilo pitanje vere ve krajnje ekasne tehnike podizanja morala, s ciljem da se nepodnoljivo uini podnoljivim. U bici izmeu snanog amerikog bombardovanja i snane nemake propagande, nemaka propaganda je odnela prevagu. Amerika Sluba za strateko bombardovanje morala je da zakljui kako, uprkos svom bombardovanju, do 1944. nije bilo uoljivog pada proizvodnje i da su nemaki radnici radili sa istim entuzijazmom kao i ranije. Vai i obrnuto: kada nedostaje psiholoka motivacija, industrijska proizvodnja odmah pada. ovek moe da izdri gladovanje, neudobnost i najnenormalnije uslove, pod uslovom da je psiholoki dopingovan. Nae drutvo ga dovodi u situaciju da se stalno nalazi a ivici sloma i od njega zahteva upravo takve napore. Da ne bi doiveo slom i da ne bi zaostajao (a to je upravo ono to tehniki progres zabranjuje), on mora posedovati psihiku snagu koju nema u sebi i koja, prema tome, mora doi s nekog drugog mesta. To je ponekad vrlo prosta stvar, kao u primeru samozaustavljajue proizvodne trake. Kada neki od 195

radnika pone da zaostaje, zbog umora ili nezadovoljstva, proizvodna traka se zaustavlja, a drugi radnici su prinueni da naprave pauzu. Po Fridmanu, radnik koji zaostaje vidi da spreava svoje drugove da zarade nadnicu koju bi mogli ostvariti. On prema njima osea krivicu i to oseanje deluje kao psiholoki stimulans koji ga na ekasan nain primorava da nastavi s radom, u kolektivnom ritmu, uprkos zamoru ili nezadovoljstvu. Tih psiholokih stimulansa ima bezbroj i oni su vrlo esto spontani proizvod uslova ivota. Ideologije su dobar primer. Ne mislim ovde na politike ideologije, nego na ceo kompleks mnogo ogranienijih ideologija, kao to su one koje se mogu nai u Readers Digest. Tehnika, dakle, donosi svoju ideologiju; i svaka tehnika realizacija raa svoje sopstveno ideoloko opravdanje. Nedavna Vengertova (Wengert) studija o TVA detaljno istrauje taj fenomen. TVA je izvorno bio tehniki program za razvijanje hidraulike energije i spreavanje opasnih poplava. Program je sproveden, a generisana energija je, kako je i trebalo, distribuirana u okolna naselja. Pokazalo se da je to bio uspean poduhvat, bez obzira na to ta su neki ljudi mogli rei o njemu. TVA u poetku nije imao kulturne implikacije. Ali, mit je poeo da se iri ak i pre nego to je program dao konkretne rezultate, tako da je TVA danas postao simbol regionalizma u SAD. Njemu se pripisuju funkcije koordinacije i integracije raznorodnih aktivnosti; uloga u metodinom razvoju prirodnih resursa; decentralizacija javnih i privatnih institucija, na saveznom i lokalnom nivou; ak i obrazovna misija. Sluamo o maru demokratije i druge sline panegirike. Ali, nita u tom mitu ne odgovara injenicama; to je skup ideolokih konstrukcija koje zaista polaze od nekih konkretnih, tehnikih i istinitih injenica. Ali, te injenice ni u kom sluaju ne podrazumevaju takve konstrukcije. Takve mitske konstrukcije pripadaju svetu moralnih bajki, iji su autori esto odgovorni politiari, ekonomisti i sociolozi. tampa i radio zatim preuzimaju te matarije i popularizuju ih; a javnost, koja se uvek osea nelagodno zbog svog neuspeha u pronalaenju reenja za probleme kojima joj se pune ui, spremno prihvata ono to izgleda kao reenje i daje mu legitimitet. U tom trenutku raa se jedna ideologija i ona, u demokratskom drutvu, postaje javno mnenje. Kada javnost jednom prihvati takav mit, na osnovu njega se razrauju druge tehnike eme. Tako su, pod uticajem ideologija koje ni na koji nain nisu sledile iz TVA, predloeni slini programi i za reku Misuri. Ali, ta srodnost je samo privid. ovek je, a ne tehnika, odgovoran za tu masovnu proizvodnju simbola. Moda je ispravnije rei da susret oveka i tehnike nuno dovodi do toga. Za javnost je doslovno nemogue da poveruje da tako veliki napor i inteligencija, tako mnogo blistavih dostignua, proizvode samo materijalne posledice. Ljudi jednostavno ne mogu da prihvate da velika brana ne proizvodi nita drugo osim struje. Mit brane u Francuskoj proistie iz injenice da ovek mase oboava svoja grandiozna dela i da se ne moe zadovoljiti time da im pripie samo materijalnu vrednost. Pored toga, poto takva dela podrazumevaju ogromne rtve, one se moraju opravdati (injenica na koju u se vratiti u razmatranju propagande). Ukratko, ovek sebi stvara novu religiju racionalnog i tehnikog reda, da bi opravdao svoje delo i sebe u njemu. Mehanizam TVA nam prua odlian primer tog procesa. Na taj nain, psiholokim sredstvima ovek se moe primorati da se iz sebe izvue i poslednju mrvu snage i podnese sve neprijatnosti koje mu novo drutvo namee. To je prvi cilj psiholokih tehnika. Jedina stvar koja je tehniki bitna jeste uinak, proizvodnja. To je zakon tehnike; taj uinak se moe ostvariti samo totalnom mobilizacijom ljudi, njihovih tela i dua, i to podrazumeva eksploataciju svih ljudskih psihikih snaga. Posle ovih razmiljanja ne moemo prihvatiti esto citiranu tvrdnju: Napor da se povea proizvodnja mora prestati kada se ugrozi ravnotea celovitog oveka. Ta tvrdnja bi se mogla prihvatiti kada bi ravnotea bila stabilna ili statina. Ali ta znai ravnotea, ako se 196

ona moe uvek iznova stvarati, manje-vie proizvoljno, potpuno vetakim sredstvima? ta znae granice, kada psiholoka sredstva omoguavaju pomeranje svih granica? Za oveka vie ne postoje ksne strukture. Od njega se trai neto to on sam od sebe nikada ne bi dao. Maina mu omoguava da se usaglasi s postavljenim materijalnim zahtevima, a psiholoka manipulacija to postie i na duhovnom planu. Modikacija ljudske psihe, kao posledica meusobne povezanosti svih tehnika, ini besmislenom navedenu tvrdnju. Ravnotea celine oveka? Tehniko drutvo je u stanju da iznova stvori oveka kao celinu potpuno drugaiju od one koju je predstavljao pre jednog veka. Ono moe da ponovo uspostavi ravnoteu, na vioj ili nioj taki (u zavisnosti od primenjenih kriterijuma); ali, u svakom sluaju, moe je uspostaviti na nivou drugaijem od onog iz pretehnikog doba.

Modikacija sredine i prostora


Tehnika je prodrla u najskrovitije kutke ljudskog bia. Maina ne tei samo tome da stvori novo ljudsko okruenje ve i da izmeni samu ljudsku sutinu. Sredina u kojoj ivi vie nije njegova. On se mora prilagoditi, kao da je svet potpuno nov, univerzumu za koji nije stvoren. Stvoren je da ide brzinom od est kilometara na sat, a on ide hiljadu. Stvoren je da jede kada je gladan i da spava kada je pospan; umesto toga, pokorava se satu. Stvoren je da bude u dodiru sa ivim svetom, a ivi u svetu od kamena. Stvoren je kao celovito bie, a sada je fragmentiran delovanjem svih sila modernog sveta. Istina je da je maina obogatila oveka time to ga je promenila. ula i organi maine uveali su mo ljudskih ula i organa; ona mu je omoguila oveku da prodre u novu sredinu i otkrila mu nove vidike, nove slobode i oblike pokoravanja. On se malo-pomalo oslobodio zikih ogranienja, ali je utoliko vie postao rob apstraktnih ogranienja. Deluje preko posrednika i zato je izgubio kontakt sa stvarnou. Zainteresovani italac bi mogao da pogleda Fridmanov izvanredni rad koji se bavi razdvajanjem radnika od njegovog materijala. ovek kao radnik je izgubio kontakt s primarnim elementima ivota i sredine, tim osnovnim materijalima svog stvaralatva. On vie ne zna za drvo, gvoe ili vunu. On zna samo za mainu. To to se moe obuiti za mehaniara zamenilo je njegovo poznavanje materijala; taj razvoj je doveo do dubokog mentalnog i psihikog preobraaja, ije se posledice jo ne mogu sagledati. Ljudi s naunim znanjem o materijalima mogu se nai samo u istraivakim institutima. Ali, oni nikada ne koriste te materijale, niti su ih ikada videli, tako da poseduju samo apstraktno znanje o njihovim svojstvima. Ljudi koji zaista koriste materijale da bi napravili nalni proizvod, takoe ih ne poznaju. Oni slede inenjerske specikacije i koriste jedini objekat koji poznaju iz prve ruke: mainu. Ali, opet se ne moe rei da je ovek prilagoen maini. Pilot nadzvunog aviona pri maksimalnoj brzini postaje, na neki nain, jedno s mainom. Ali, nepokretan u mrei cevica i dovoda, on je gluv, slep i nemoan. Njegova ula su zamenjena kontrolnom tablom koja ga informie o tome ta se deava. Na primer, u njegovu kacigu je ugraen elektroencefalogram, koji ga upozorava na naglo razreivanje kiseonika pre nego to mu to kau njegova ula. Moemo rei da on opstaje u nenormalnim uslovima; ali ne moemo rei da im je prilagoen, u pravom, ljudskom smislu. A njegova situacija nije izuzetna. ovek se susree sa ovom transformacijom ne samo na poslu, koji zauzima veliki deo njegovog ivota. Njegovo okruenje je izmenjeno kao celina sve ono to ini njegovu sredinu, sredstva za ivot, pejza i navike. Maina je izmenila sve to je najtesnije povezano s njim: kuu, nametaj, hranu. Njegovo mesto stanovanja se sve vie mehanizuje, slino fabrici, kroz ekstremnu podelu rada i organizaciju kunih poslova. Analiza Ketrin Ester 197

Bier (Catherine Esther Beecher) funkcije domainstva navela je mnoge ljude da, do neke take, blagonaklono gledaju na sistematizaciju kunih poslova u devetnaestom veku, iako je to na prvi pogled izgledalo neobino. Meutim, od tridesetih godina XX veka sistematina organizacija kuhinjskog prostora bila je potpuno prihvaena, sa svoja tri radna centra (za pripremu, kuvanje i pranje), zajedno s tejlorizacijom pokreta za kuvanje. Tehnika strogost prodrla je u domen nekoordiniranog, nepromiljenog i individualnog, to je dovelo do redukcije pokreta, koraka i vremena, kao i do zamora. To je takoe smestilo domaicu u laboratoriju, u precizno ureenu mreu neumoljivih pokreta, koji predstavljaju robovanje hiljadu puta zahtevnije od bilo ega iz prolosti. Beskorisno je dalje govoriti o tome. Francuska je na pragu tog preobraaja; u Sjedinjenim Dravama je to ve daleko napredovalo. ak i najpovrniji posmatra moe videti da je ta transformacija kunih poslova koju je izazvala maina donela potpuno drugaiji stil ivota. ena i deca vie ne ispunjavaju svoju tradicionalnu funkciju. Postoji novi odnos izmeu mua i ene, kao i izmeu roditelja i dece. Ognjite vie nema nikakav smisao, niti ima razloga za strpljivo graenje porodinih odnosa. Drugaije stanje uma nuno odgovara radikalno drugaijem stanju stvari. Ali, kakvo stanje uma? Izgleda da to u ovom trenutku niko ne zna. Moda bi se u prvi mah moglo rei: Nikakvo stanje uma. Maina u jo veoj meri modikuje opremanje stana. Zainteresovanog itaoca upuujem na rad Zigfrida Gidiona, koji opisuje ne samo modikaciju nametaja u domainstvu ve i cele strukture kue. Gidion zakljuuje da mehanizacija sprovodi tiraniju nad stanovanjem. Nametaj i kua, naravno, moraju se uskladiti s nunostima masovne proizvodnje. I jedno i drugo mora se modikovati zbog mehanizacije kunog enterijera; kua se mora osmisliti ne toliko zbog udobnosti stanara koliko zbog brojnih mehanikih ureaja koji e u njoj biti instalirani. Brojne posledice uvoenja mehanizacije oseaju se i u drugim oblastima privatnog ivota, na primer, u vezi s hranom, preko raznih novih metoda konzervacije i skladitenja. Ve sam pomenuo potpunu modikaciju hleba, koji je postao hemijska supstanca vrlo razliitog sastava od onog koji je pravljen na prost nain, od zrna itarica. Poev od Rasprave o hlebu Silvestera Grejama (Sylvester Graham), brojne studije su pokazale u kojoj meri su maine i hemijska nauka izmenile organsku strukturu hleba. Rezultat je bila temeljna promena ukusa, kao da su potroai nesvesnom reakcijom prilagodili svoj ukus onom tipu hleba koji je tano odgovarao zahtevima masovne proizvodnje. Mehanizacija je smrvila stari karakter hleba i pretvorila ga u bezvredni modni artikl. Ova tvrdnja nije estetski sud ili zaostali romantizam ve ishod preciznih tehnikih studija, tehnika injenica koju su utvrdili tehniari: to samo po sebi znai da nije re o vrednosnom sudu. Registrujemo injenicu, a ne nostalgiju prema starom peninom hlebu naih oeva. To je injenica istog reda kao i uzmicanje vina pred koka kolom; drevna civilizacija vina postaje zastarela irenjem novog industrijskog proizvoda. Ko to je izmenjeno materijalno okruenje ono najblie, najskromnije i najlinije tako su izmenjeni i iri i apstraktniji elementi ivota. Rad, odmor, hrana, vreme, prostor i kretanje takoe vie nemaju bilo kakve veze s tradicionalnim oblicima. Uobiajeno je rei da s novim oblicima transporta udaljenost vie ne postoji; i zaista, ovek je pobedio prostor. On moe da putuje irom planete, postaje kosmopolita i graanin sveta; dodue, moglo bi se rei, ne toliko zbog svoje volje i svojih ideja, koliko zbog mehanike injenice lakog transporta. Ali, samo mali broj ljudi koristi avion, stupa u odnos sa svetom i vidi prostor kako se iri pred njim. Za ogromnu veinu ljudi prostor je, iako nije ostao tradicionalan, proao kroz obrnutu evoluciju. Svetska populacija se za vrlo kratko vreme udesetostruila. Konkretno, 198

broj stanovnika u Francuskoj se utrostruio za vek i po, tako da zapravo raspolaemo samo jednom treinom prostora po glavi stanovnika od onog koji smo nekada imali. Vie nema usamljenih planina i naputenih obala. Osamljivanje vie nije mogue; prostor je postao tako dragocen da se ljudi svuda sudaraju. Ako ostavimo po strani osamljivanje radi relaksacije, vie nema ni normalnog osamljivanja, koje podrazumeva dovoljno prostora da se ivi drugaije nego kao u zatvorskoj eliji ili na radnom mestu u fabrici. iveti i raditi tradicionalno je znailo postojanje otvorenog prostora, niije zemlje koja je razdvajala oveka od ostalih. Ali, vie nema nikakve mogunosti za tako neto. oveku su oduvek bili znani iroki horizonti. ak je i stanovnik grada imao direktan kontakt s beskrajnim ravnicama, planinama i morima. Iza zidina srednjevekovnog grada irila se otvorena priroda. Graanin je imao da proeta najvie pet stotina metara da bi stigao do gradskih zidina, gde se pred njim odjednom otvarao prostor, pun lepote i besplatan. Danas ovek zna samo za ograniene horizonte i smanjene dimenzije. Smanjuje se prostor ne samo za njegovo kretanje ve i za njegov pogled. Paradoks karakteristian za nae vreme je da ovekovo (s velikim slovom) apstraktno osvajanje kosmosa praeno ograniavanjem prostora za oveka (s malim slovom). Jedva da je potrebno naglaavati injenicu da to smanjivanje Lebensrauma (ivotnog prostora) proizilazi iz tehnika ili indirektno (preko rasta populacije) ili direktno (preko urbane i industrijske aglomeracije).

Modikacija vremena i kretanja


Umnogome na isti nain, tehnika je modikovala i ljudsko vreme. Nikada ne razmiljamo o tome da se ovek donedavno sasvim dobro snalazio bez preciznog merenja vremena, a to to o tome ne razmiljamo pokazuje do koje smo mere postali obuzeti tehnikom. Sredstva za merenje vremena u prolosti su pripadala bogatima i do etrnaestog veka nisu imala ikakav uticaj na realno vreme ili na ivot. Do tada su postojali mehaniki asovnici koji nisu oznaavali taan sat, ve samo priblino vreme pomou zvona. Kula s javnim satom pojavila se krajem veka. Do tada, vreme je mereno ivotnim potrebama i dogaajima. U najboljem sluaju, od petog veka, ivot je bio regulisan crkvenim zvonima; ali ta regulacija je zaista pratila psiholoki i bioloki ritam. Vreme kojim se vodio ovek odgovaralo je prirodnom vremenu; ono je bilo materijalno i konkretno. Vreme je postalo apstraktno (verovatno krajem etrnaestog veka) kada je podeljeno na sate, minute i sekunde. Malopomalo, ta mehanika vrsta vremena, sa svojim otrim podelama, prodrla je, zajedno s mainama, u ljudski ivot. Prvi privatni asovnici pojavili su se u esnaestom veku. Od tada, vreme je postalo apstraktna mera odvojena od tradicionalnih ritmova ivota i prirode; postalo je iskljuivo kvantitativno. Ali, kako je ivot neodvojiv od vremena, ivot je takoe bio prisiljen da se podvrgne novim pravilima. Od tada, sam ivot je meren mainom; njegove organske funkcije pokorile su se mehanikom. Obedovanje, rad i spavanje deavali su se na mig i poziv maine. Vreme, koje je bilo mera organskog niza dogaaja, bilo je razbijeno i razloeno. Ljudski ivot vie nije bio skup, celina i postao je niz aktivnosti koje nemaju nikakvu drugu vezu osim to ih izvodi ista osoba. 1 Mehanika apstrakcija i krutost proeli su celu strukturu bia. Apstraktno vreme postalo je novi milje, novi okvir
1

Studija Optereujue vreme (Le Temps harcelant) Enrika Kastelija (Enrico Castelli) proiruje naa saznanja u oblast psiholokog. On pokazuje kako ovek tehnikog sveta ivi bez prolosti i budunosti, i kako gubitak oseaja za trajanje liava zakon i jezik njihovog znaenja. Po Kasteliju, moderni ovek ivi u univerzumu u kojem je tehnika liila jezik njegovog znaenja i vrednosti. Ako ta formula deluje kao preterivanje, uputio bih itaoca na Kastelijevu knjigu, da se uveri u njenu sutinsku ispravnost. Knjiga naglaava injenicu da je tehnika, kao rezultat usavravanja sredstava koja je stavila na raspolaganje modernom oveku, efektivno

199

postojanja. Danas je ljudsko bie odvojeno od sutine ivota; umesto da ivi vreme, on je njime podeljen i rascepkan. Luis Mamford je u pravu kada asovnik naziva najvanijom mainom u naoj kulturi. A u pravu je i kada tvrdi da je asovnik omoguio moderni napredak i ekasnost, brzinom svog delovanja i koordinacijom ovekovih svakodnevnih aktivnosti. Svaka organizacija rada i studija pokreta poiva na satu. Postoji i trei opti, nematerijalni element ljudskog ivota koji je, zajedno s prostorom i vremenom, temeljno izmenjen tehnikom: pokret. I tu primeujemo isti proces. Pokret je spontani izraz ivota, njegov vidljivi oblik. Sve to je ivo samo bira svoje dranje, orijentaciju, gestove i ritmove. Ne postoji moda nita linije za ivo bie makar iz ugla posmatraa od njegovih pokreta. U stvarnosti ne postoje nikakvi opti pokreti; postoje samo pokreti pojedinanih stvari. Tehnika, meutim, vidi to sasvim drugaije. Gilbretova genijalnost sastojala se u tome to je odvojio pokrete od objekta i tako ih uinio apstraktnim. U pokretu vie nije bilo bie, nego taka; nije bilo vie niza radnji, ve kriva putanja u apstraktnom prostoru i vremenu. Istina je da ljudske aktivnosti imaju neke slinosti i da se njihovim sintetizovanjem moe doi do preciznih zakona njihovih pokreta. Pored toga, svaka ljudska vetina u praksi poiva na kompleksu osnovnih zajednikih principa. Prema tome, mogue je odrediti ne samo zakone koji njima vladaju, nego i njihove precizne putanje. To pretpostavlja, prvo, apstrahovanje pokreta, a potom njihovu analizu. Pokret je izdeljen na zasebne faze, tako da se njegova celina otkriva samo taku po taku. Neposredna posledica takve analize jeste da se pokret potpuno odvaja od linog i unutranjeg ivota. Tehnika analiza se fokusira na delotvorne uzroke ljudskih akcija i eliminie kao sekundarno sve to izraava ljudsku linost. Akcija vie nije realna funkcija osobe koja je izvodi; ona je funkcija apstraktnih i idealnih simbola, koji postaju njeni jedini kriterijumi. Sve dok se ograniavamo na nauno istraivanje, takvi pokuaji analize pokreta su potpuno prihvatljivi. Ali, kada je re o konkretnoj realnosti, oni se moraju oceniti kao besplodni. Meutim, te analize su brzo pokazale svoju neodoljivu mo i poele da se sve vie primenjuju u modikaciji praktinih pokreta radnika. Problem regulacije tih pokreta u industriji je tako dobro poznat da nema potrebe da se na to ovde osvrem. Ali, taj tip regulacije osvaja prostor i izvan sfere manuelnog rada. Sve maine naeg tehnolokog drutva u jo veoj meri podrazumevaju savrene pokrete koje Gilbret denisao u svojim putanjama. to maine bre rade, to moraju biti preciznije i utoliko manje moemo sebi dopustiti luksuz njihove proizvoljne upotrebe. To vai kako za maine koje imamo u svojim domovima, tako i za one s kojima se sreemo na ulici. Nai pokreti se moraju pribliiti perfekciji maine i stalno pratiti poveavanje njihovog broja. Nai pokreti nisu vie ovlaeni da izraavaju nau osobenost. Dovoljno pogledati zbunjene i preplaene starije ljude na pariskim ulicama da bi se shvatilo kako moderna brzina ini pokret apstraktnim i da vie ne tolerie nesavrene pokrete samo zato to su ljudski. Jo ne moemo sagledati krajnje posledice tih preobraaja po ljudsko bie. Tek smo poeli da ih izuavamo. ta se tano promenilo u oveku tim nasilnim poremeajem svakog elementa njegovog okruenja? To jo ne znamo. Ali znamo da su se nasilne promene dogodile, a njihov nagovetaj vidimo i u razvoju neuroza i novim oblicima ponaanja, s kojima
potisnula predah od vremena, kao neophodan deo ivotnog ritma; izmeu elje i njenog zadovoljenja vie ne postoji interval neophodan za istinski izbor i preispitivanje. Nema vie predaha za razmiljanje, izbor, prilagoavanje, delovanje, udnju ili presabiranje. ivotno pravilo glasi: reeno, uinjeno. ivot je postao trka koja se sastoji od trenutnih promena univerzuma, niz objektivnih dogaaja koji nas povlai za sobom i navodi na stranputicu, a da nam nijednog trenutka ne doputa mogunost da stanemo sa strane, ponovo razmotrimo situaciju i obustavimo aktivnost.

200

nas upoznaje savremena literatura. Kako prestaje da bude svoj, moderni ovek postaje svedok tih pojava, ne samo kada pati od strepnje, nego ak i kada je srean. U poslednjoj deceniji pojavio se veliki broj naunih studija koje pokazuju ovekovu psiholoku, moralnu i ak bioloku nesposobnost da se prilagodi, na bilo kakav realan nain, sredini koju je za njega stvorila tehnika. Detaljne studije su analizirale nervne bolesti izazvane industrijskim radom. Ali i kontakt s drugim vrstama maina (na primer, sa automobilom, televizorom) ili ivot tehniara uopte, oigledno proizvode iste posledice. Izdanje Medicinskih nedelja Pariza (<em>Semaines mdicales de Paris</em>), iz novembra 1960, na osnovu informacija dobijenih od 4000 lekara iz celog sveta, nudi studiju nove, veoma sloene bolesti, koju je doneo moderni gradski ivot i koja bi se mogla nazvati urbanitisom. Neki istraivai se ve bave pitanjem bolje adaptacije oveka na novi milje. Na primer, bave se potrebom da se ovek opremi sredstvima za asimilaciju maine ili za usvajanje njenih lekcija; drugim reima, pokuavaju da od nje naprave sastavni deo ljudskog ivota. Postoji opta saglasnost da je bez takve asimilacije nemogue prevazii mainu ili doi do novog oblika drutva. Ta asimilacija je primarni cilj takozvanih ljudskih nauka, koje za svoj predmet imaju oveka. Pored toga, neophodno je da se ovek zatiti, tako to e mu se obezbediti neka vrsta psiholokog amortizera. Samo neka druga tehnika moe pruiti ekasnu zatitu od agresivnosti tehnike. Ta zatita je drugi cilj ljudskih nauka. Kasnije emo razmotriti da li je razumno nadati se da emo prevazilaenjem maine uz pomo ljudskih nauka stvoriti autentino ljudsku civilizaciju. Ovde emo samo primetiti da se upravo potreba za dijagnosticiranjem i leenjem te bolesti nudi kao opravdanje i zahtev za stvaranje novih ljudskih tehnika.

Stvaranje masovnog drutva


Postoji i trea oblast u kojoj se primenjuju ljudske tehnike i to je dodatni uzrok gubitka ravnotee za oveka koji pokuava da se prilagodi svojoj novoj sredini. Opte je mesto rei da savremeno drutvo postaje masovno. Proces omasovljenja, pristup masama, temeljno su izuavani i shvaeni. Ipak, manje je shvaena injenica da se ovek dananjice nije spontano prilagodio novom obliku drutva. Prethodna drutva su svoj karakter, u velikoj meri, poprimila od ljudi koji su u njima iveli. Tehniki i ekonomski uslovi nametali su odreene drutvene strukture, ali ljudsko bie je s njima bilo temeljno usklaeno, dok je oblik koje je drutvo poprimalo izraavalo psihologiju pojedinca. Vie nije tako. Proces omasovljenja se ne deava zato to je dananji ovek po prirodi masovni ovek ve iz tehnikih razloga. ovek postaje masovni ovek u novom, nametnutom okviru, zato to on ne moe da na due staze ivi u nesaglasju sa svojom sredinom. Adaptacija ljudi na masovno drutvo jo nije svrena injenica; a nedavna istraivanja u oblasti psihoanalitike sociologije otkrila su pukotinu koja jo postoji izmeu oveka i kolektivnog drutva, u kojoj treba videti uzrok neuravnoteenosti. Svako drutvo ima normu koja slui kao kriterijum normalnosti. Kada te norme promene svoj karakter, dolazi do poremeaja ravnotee, a ovek koji ne dri korak s promenama postaje neurotian. Nema sumnje da su se norme nae civilizacije promenile iz razloga koji nisu ljudski; ljudi, kao celina, nisu imali elju za promenama koje su se desile, niti su svesno radili na njihovom ostvarenju. Na norme modernog drutva delovali su indirektni uticaji i one su se promenile, a da ljudi nisu ni shvatili ta se deava. ini mi se je analiza te neuravnoteenosti koju je dala Karen Horni (Karen Horney) tana. Po njoj, naa civilizacija (ili se makar tako veruje) i dalje potvruje sekularizovanu 201

hriansku ideologiju, koja na najvie mesto postavlja odnose bratstva. Ali, strukture naeg sveta i njegove stvarne norme predstavljaju neto dijametralno suprotno. Osnovno pravilo dananjeg sveta je pravilo ekonomskog, politikog i klasnog nadmetanja, koje se proiruje na socijalne i ljudske odnose prijateljstva i seksa. Neuravnoteenost izmeu tradicionalnog stava i novog kriterijuma proizvela je klimu nespokojstva i nesigurnosti, karakteristinu za nau epohu i nae neuroze, koja tano odgovara razlici izmeu individualistikog i masovnog drutva. Ljudsko bie se ne osea prijatno u kolektivistikoj atmosferi. To vai za drutva koja se meusobno u mnogo emu razlikuju; to vai i za primitivni drutveni kolektivizam u Africi, kao i za individualistiku civilizaciju Evrope i kolektivnu adaptaciju vieg tipa u Sjedinjenim Dravama. U svim tim drutvima svako je pogoen izvesnom nelagodnou. Promena sociolokih struktura odvija se u veoma brzom tempu i pogaa svakoga; a drava od svih graana zahteva neodloan kolektivni napor. Pojedincu nikada ne ostaje dovoljno predaha, u kojem bi mogao da asimilira sve te nove kriterijume. Pored toga, proces omasovljenja odvija se uporedo sa iezavanjem bilo ega to bi liilo na zajednicu. Veina amerikih psihosociologa insistira na vanosti ljudskih socijalnih odnosa za individuu. Derom Skot i R. P. Linton kau: Svakom oveku je potrebno emocionalno i intelektualno zadovoljenje, koje mu moe obezbediti samo njegova pripadnost zajednici. Kada je ta potreba osujeena, dolazi do neuroze. Neki strunjaci ak tvrde da najopsesivnije neuroze proistiu iz neuspene socijalne adaptacije, kao i iz potiskivanja odnosa sa zajednicom, koji se zamenjuju tehnikim odnosima, kao to je istakao Rotlisberger (Fritz Jules Roethlisberger). Ta nova masovna struktura drutva i njeni novi civilizacijski kriterijumi deluju neizbeno i nesporno. Oni su neizbeni zato to su nametnuti tehnikim silama i ekonomskim obzirima van ljudskog domaaja. Oni nisu posledica promiljanja, doktrine, rasprave ili volje. Oni su prosto tu, kao injenino stanje. Sve drutvene reforme, sve drutvene promene u potpunosti se odvijaju unutar tog injeninog stanja, osim ako nisu isto utopijske. Kada je drutvena promena uistinu realistina, ona to stanje prihvata radosno, potvruje ga i iskoriava. Pojedincu preostaju dve mogunosti: ili e ostati ono to jeste, pri emu postaje sve vie neprilagoen, neurotian i neekasan, gubi mogunost da se izdrava i na kraju biva baen na ubrite drutva, bez obzira na sve svoje talente; ili e se prilagoditi novom drutvenom mehanizmu, koji postaje njegov svet, ime postaje nesposoban da ivi drugaije osim u masovnom drutvu (tako da se ne razlikuje mnogo od peinskog oveka). Ali, postati ovek mase podrazumeva strahovit napor psihike mutacije. Svrha tehnika koje za svoj predmet imaju oveka, takozvanih ljudskih tehnika, jeste da ga podre u toj mutaciji, da mu pomognu da pronae najbri put i preoblikuju njegovo srce i njegov um. Kada analiziramo ne teorijske ve one tehnike radove na ovu temu, ceo koncept se otkriva s velikom jasnoom. Re je o jaanju okruenja tako da u praksi svi subjekti, pre ili kasnije, potpadnu pod njegov uticaj, kae Klod Minson (Claude Munson), s pragmatine amerike take gledita. Ako se pokae da je integracija nemogua, pojedinca treba iskoreniti iz jednog drutvenog okruenja i presaditi ga u drugo, gde je adaptacija mogua. Mora se nekako postii da pojedinac dosegne velianstveno stanje ravnotee, koje toliko prieljkuju oni koji upravljaju ljudskom sudbinom stanje u kojem je pojedinac toliko prilagoen da se njegove line tekoe poklapaju sa kolektivnim. On vie nije ovek u grupi, nego element grupe. Kada se ima u vidu da se proces omasovljenja nalazi u korenu ovekovih psihikih tegoba, neobino je da uee u masi pojedincu skree panju s njegovih nevolja i da ih ak otklanja. 202

Drugi vid adaptacije jeste usklaivanje pojedinca s tehnikim instrumentima. Instrumenti koje posedujemo su zapravo namenjeni masama, kako u oblasti materijalnog, tako i u oblasti psiholokog delovanja. Ako danas hoemo da na bilo koji nain utiemo na oveka, to moemo postii samo preko masovnih medija i samo u onoj meri u kojoj je ovek masovni ovek. Vratiu se na tu injenicu kada budem govorio o masovnom obrazovanju i propagandnim metodama, koji masovnog pojedinca mogu pokrenuti samo tako to e ga sve vie masikovati. To nimalo spontano jedinstvo pojedinca i kolektiviteta jedan je od sutinskih preduslova za razvoj tehnika, u posebnoj sociolokoj formi koju poprimaju u naem drutvu. To jedinstvo je, kao to emo videti, jedan od najimpresivnijih rezultata tehnika posveenih oveku. S tim u vezi, veliko je pojednostavljivanje govoriti o kolektivizaciji ili upravljanju ljudima. Tu kompletnu mutaciju ljudske vrste nije proizvela neka kolektivistika teorija ili neija volja za mo. Uzrok je mnogo dublji, istovremeno ljudski i neljudski; neljudski zato to je mutacija izazvana stvarima i okolnostima; ljudski zato to nailazi na odziv najdubljih elja svakog modernog oveka, bez izuzetka. Razmatrali smo trostruku osnovu ljudskih tehnika: nadljudske zahteve koje oveku postavljaju dananje drutvo, potpunu promenu ljudskog okruenja i promenu drutvenih struktura. ovek, temeljno neusklaen sa svojim svetom, sada se mora nuno uskladiti s njim.

Ljudske tehnike
Zato je postalo neophodno ponovo promisliti celu situaciju u kojoj se ovek zatekao u tom novom svetu. Ali, promiljanje nije bilo dovoljno; trebalo je i neto preduzeti. Delovanje na same tehnike izgledalo je nemogue, tako da je pitanje glasilo: da li se moe delovati na samog oveka? Pomoi mu da se odupre? Moda ga i zatiti? I svakako obrazovati? Primena ljudskih nauka razvijala se u skladu s takvim razmiljanjima. U nae doba ljudske tehnike nude veliku nadu oveku, bolno obuzetom nespokojstvom. Ne tako davno, pojavilo se obimno istraivanje iz razliitih naunih disciplina pod naslovom: Nauke o oveku ponovo uspostavljaju njegovu premo. ovek, kome prete njegova sopstvena otkria i koji vie nije u stanju da kontrolie sile koje su ona oslobodila, mora da povrati svoju veliinu pomou ljudskih tehnika. Osnova za nadu datu u izvetaju Visokog komesarijata za nauno istraivanje moe se svesti na tri elementa: Prvo, oslobaanje oveka, ne tehnikom uopte, ve delovanjem specinih ljudskih tehnika; oslobaanje koje se odvija unutar oveka isto koliko i van njega. Uz pomo ljudskih nauka ovek e se osloboditi vladavine same tehnike. Tehnika e se izboriti s ropstvom. Po ombaru de Loveu (Chombart de Lowe), istraivanje u ovoj oblasti mora biti potpuno bezinteresno i slobodno od bilo kakve zaokupljenosti neposrednom primenom. Tehnike su u poziciji da oveku ponude zdraviji i uravnoteeniji ivot i da ga oslobode od materijalnih ogranienja, bilo da ona potiu od prirode ili od delovanja drugih ljudi. Ljudsko bie je slobodnije kada mu vie ne preti glad i kada moe sebi da priuti predah od rada. Tehnika je u velikoj meri osnova te slobode. Pored toga, ljudske tehnike proiuju i oslobaaju oveka iznutra; to je, na primer, uzviena svrha psihoanalize. ovek, osloboen i vraen sebi, bie mnogo bolje prilagoen ivotu i ovladavanju tekoama, koje moderni svet stavlja pred njega. Drugi element nije tako otrcan: svet tehnike vie nije apstraktni i mehaniki svet kakvim ga zamiljaju njegovi kritiari, a i same tehnokrate. Ve neko vreme znamo da tehnika ne znai mnogo ako je ovek ne uini poslunom. Humanizam je, prema tome, vraen 203

na svoje poasno mesto; delovati protiv dubina ljudske prirode znai delovati iracionalno. To je, najveim delom, samo verbalni i ideoloki humanizam. Moda je u modernim otkriima bilo nekih autentino ljudskih aspekata, ali oni su bili prevashodno tehniki. Dobar metod koji primenjuje imbecil ne daje dobre rezultate; a tehnika koju koristi ovek pun neprijateljstva, gnuanja ili ozlojeenosti prema njoj ili neko ko je mrzi, nee biti mnogo ekasna. Istraivanje je stoga krenulo u dva smera. Sebi je dalo u zadatak da uskladi interese oveka i tehnike i tako ovu drugu uini eksibilnom. Takoe je pokualo da uzme u obzir ljudsku prirodu, ne bi li spreilo da tehnika slomi oveka i tako od njega napravi prepreku za razvoj tehnike. Na oba ta fronta postojao je neprekidni napor da se usavri nae poznavanje ljudskih tehnika da bi se premostio jaz izmeu oveka i tehnike. Na taj nain zahtevi ljudskog bia su se sve vie nametali u razvoju tehnike; ta pojava je poznata pod imenom humanizacija tehnika. Nije bilo predvieno da ovek bude puki tehniki objekt, ve uesnik u komplikovanom kretanju. Njegovi zamori, zadovoljstva, ivci i stavovi paljivo se uzimaju u obzir. Poklanja se panja njegovim reakcijama na naredbe, njegovim strahovima i prihodima. Sve to ispunjava nadom one zabrinute. Od trenutka kada se ovek poeo uzimati ozbiljno, takvi stiu utisak da prisustvuju raanju tehnikog humanizma. Trei element nade jeste injenica da su te ljudske tehnike teile da ponovo uspostave celinu ljudskog bia, koja je bila razbijena naglim i disonantnim dejstvom tehnike. Veliki plan ljudskih tehnika je da oveka uine centrom svih tehnika. On je bio raspet na sve strane tehnikim silama modernog sveta i vie nije bio sposoban da sauva tu celinu, makar ne kao pojedinac. Ali, njegova izgubljena celina moe se povratiti uz pomo tehnike na apstraktnom naunom nivou. Nema sumnje da tehnika moe da parira tehnici; i tako, na apstraktan nain, ovek moe povratiti svoju celovitost. Prema tome, treba formirati grupu tehnika usmerenu na ideju o oveku pokretanom ljudskim tehnikama. Tu je i etvrti blistavi element: izgledi za stvaranje natoveka. On se nee pojaviti sutra. Ali, ozbiljni biolozi ve danas priaju o mogunostima hemijskog uslovljavanja u bliskoj budunosti, a u daljoj, o partenogenezi i ektogenezi, kao i o embrionalnom uslovljavanju. Uzaludno je baviti se ovde tim teorijama; one su samo daleke mogunosti. Ali, pouno je videti koliko se intelektualaca nada da e u stvaranju natoveka pronai reenje svih drugih nereivih problema koje obinom oveku stvara tehniki svet u kojem ivi. Naravno, natovek o kome govorim nije Supermen, ameriki junak iz stripova. Ovde nije u pitanju ljudska mo ve njegov intelektualni i psihiki ivot, o duhovnom ivotu i da ne govorimo. Uzaludno je negirati svaku vrednost takvih nada. Ta predskazanja su u dobroj meri opravdana. Tehniko znanje nam zaista prua nove uvide u ljudsku stvarnost i moe posluiti za njeno objedinjavanje. Meu elementima koje sam rezimirao, drugi je nesumnjivo najvaniji. Konkretni detalji ovekovog ivota u odnosu na tehniki aparat moraju se uzeti u obzir na ljudskoj ravni. Faktor zamora je vaan i napor pojedinca se zato mora planirati, tako da se zamor smanji. Od sutinske je vanosti da se prilikom projektovanja maina izbegnu neprijatne ili opasne situacije za radnika i da se njegova sredina modikuje tako da mu prui vie zadovoljstva, svetlosti, slobode i oseanja zajednitva, koji su mu neophodni. Poeljno je pokazati brigu za njegovo mesto stanovanja, za udobnost domaice u kuhinji, za osvetljenje deje sobe; ukratko, za bilo koji faktor koji e oigledno biti od koristi svima. Ko moe da veruje u suprotno ili da se zalae za radnike straare ili za nesree na poslu? Ipak, treba izbei neke nesporazume. U vezi s tom situacijom koju sam opisao, esto se uje re humanizam. Humanizam je zapravo odreeno shvatanje oveka. Ispostavlja se da je re o zapanjujuem shvatanju, koje podrazumeva nipodatavanje ovekovog unutranjeg ivota u korist drutvenog, nipodatavanje njegovog moralnog i intelektualnog ivota u 204

korist materijalnog. Ta pozicija je razumljiva u sluaju svesnih materijalista; ali ne mogu da preem preko stava onih nesvesnih materijalista, koji neprestano naklapaju o svojoj duhovnosti. Argument da e moralni razvoj slediti materijalni, moe se okarakterisati samo kao licemerje. Pored toga, tim progresom nije uvek upravljao dobrovoljni i svesni humanizam. Ako potraimo stvarne razloge, neprestano emo sluati kako u tehnikom sistemu neto ne tima, kako je realno stanje za jednog tehniara neodrivo i da se za to mora pronai lek. ta tu ne tima? Sudei po uobiajeno povrnoj analizi, ovek je taj koji se ne uklapa. Tehniar na taj problem odgovara kao to bi odgovorio i na bilo koji drugi. On raspolae metodom koji mu je do sada omoguavao da rei sve tekoe i zato ga koristi i u ovom sluaju. Ali, on oveka posmatra samo kao predmet tehnike i samo u onom stepenu u kojem ovek ometa njeno pravilno funkcionisanje. Tehnika otkriva svoju sutinsku ekasnost time to uvia da ovek ima emotivni i moralni ivot, koji moe u velikoj meri uticati na njegovo materijalno ponaanje, i zatim preduzima neto povodom tih faktora, u skladu sa sopstvenim ciljevima. Ti faktori su, za tehniku, ljudski i subjektivni; ali, ako se mogu pronai sredstva da se na njih deluje, da se oni racionalizuju i dovedu u red, onda oni ne moraju biti tehnika prepreka. Naravno, ne postoji nikakvo zanimanje za samog oveka. Kada rad na reavanju tehnikog problema poodmakne, tu se nau profesionalni humanisti, koji posmatraju celu situaciju i nazivaju je humanizmom. Ta procedura odgovara knjievnicima, moralistima i lozoma zabrinutim za poloaj oveka. ta je prirodnije nego da lozo kau, Vidite li kako brinemo o oveku?, a za njihove knjievne sledbenike da se odazovu, Eto, najzad, humanizma koji se ne ograniava na poigravanje idejama, nego duboko zadire u injenice! Naalost, istorijska je injenica da ti humanistiki poklii dolaze uvek posle intervencije tehniara; da bi taj humanizam bio istinski, to je trebalo da se desi pre toga. To ne predstavlja nita vie do tradicionalnog psiholokog manevra poznatog kao racionalizacija. Od 1947. svedoci smo iste humanistike racionalizacije u odnosu na zemlju. U Sjedinjenim Dravama, na primer, bezobzirno su primenjivane metode masovne poljoprivredne proizvodnje. Humanisti su bili uznemireni tim nasiljem nad svetom zemljom i nedostatkom potovanja prema prirodi; ali, ljudi od tehnike se nisu ni najmanje uznemirili, sve dok stalni pad poljoprivredne produktivnosti nije postao oigledan. Tehniko istraivanje je otkrilo tragove nekih elemenata koji se iscrpljuju kada se zemljite zloupotrebljava. To otkrie, koje je ser Albert Hauard (Sir Albert Howard) izneo u svojoj temeljnoj studiji indijske poljoprivrede, dovelo je do zakljuka da je ubrivo ivotinjskog i biljnog porekla (organsko) mnogo bolje od bilo kojeg vetakog ubriva i da je od presudnog znaaja ne iscrpljivati mineralne rezerve zemljita. Sve do danas niko nije uspeo da nae vetaku zamenu za te elemente, koji se u zemljitu nalaze u veoma malim koliinama. Tehniari su preporuili paljiviju upotrebu ubriva i umerenost u primeni mehanizacije; jednom reju, pokazali su potovanje prema zemlji. I svi ljubitelji prirode su se obradovali. Ali, da li je tu bilo ikakvog potovanja prema prirodi? Naravno da nije. Bio je vaan samo poljoprivredni prinos. Moglo bi se prigovoriti: Ko mari kakvi su bili razlozi, ako je rezultat potovanje prema oveku ili prirodi? Ako nas tehnika preterivanja dovode do mudrosti, razvijajmo tehniku. Ako se ovek moe ekasno zatiti tehnikom koja ima razumevanja za njega, onda makar moemo biti sigurni da e biti zatien bolje nego to su to ikada mogle da postignu sve njegove lozoje. Ali to je hokus-pokus. Dananje tehnike mogu pokazati potovanje prema oveku zato to je to u njihovom interesu i deo njihovog normalnog razvojnog puta. Ali, nemamo nikakvih garancija da e tako biti i u budunosti. Mogli bismo imati neke 205

garancije samo kada bi tehnika, po nunosti i iz nekog dubokog i trajnog razloga, u naelu podredila svoju mo ljudskim interesima. U suprotnom, mogu je potpuni preokret. Sutra moe biti u interesu tehnike da oveka brutalno eksploatie, da ga osakati i potisne.U ovom trenutku nemamo nikakve garancije da nee krenuti tim putem. Naprotiv, svuda oko nas vidimo makar isto onoliko znakova prezira prema oveku koliko i potovanja prema njemu. Tehnika mea jedno s drugim, bez razlike. Jedini zakon koji ona sledi jeste zakon njenog autonomnog razvoja. Zato mislim da je nemogue govoriti o tehnikom humanizmu.

II. Pregled
Naglasimo odmah na poetku: ovde se bavimo tehnikom. Dugo se smatralo da ljudsko ponaanje spada u domen umetnosti, a sigurno se moe rei da je i frojdovska psihoanaliza umetnost. Ponaanje zasnovano na talentu, na intuitivnom i racionalnom znanju i na linim odnosima; na spontanom smiljanju sredstava koje utiu na srce i um; na ovekovom uestvovanju svim srcem u sopstvenim postupcima sve to su karakteristike umetnosti. Velike voe, veliki uitelji i revolucionari svi oni su bili umetnici. Ali umetnost i umee vie nisu dovoljni. Moraju se pronai reenja za probleme koje je stvorila tehnika, a ona se mogu pronai samo tehnikim sredstvima. Sredstva za delovanje na oveka moraju zadovoljiti sledea tri kriterijuma: (1) Generalnost. Mora se obuhvatiti svaki ovek, u svakoj oblasti ivota, zato to je svako u to ukljuen. Pojedinana reakcija je nevana. (2) Objektivnost. Delovanje, kao funkcija samog drutva, ne moe biti zavisno od prolaznih i subjektivnih postupaka pojedinaca. Sredstva moraju postati nezavisna od pojedinca koji ih koristi, da bi ih tako mogao koristiti bilo ko. Samo ovaj kriterijum je dovoljan da dovede do prelaska sa umetnosti na tehniku. (3) Trajnost. Posto se izazov koji tehnika upuuje oveku odnosi na ceo njegov ivot, na njega se mora delovati bez predaha, od poetka do kraja njegovog ivota. Na lokalnu intervenciju sposobnih ili monih pojedinaca vie se ne moe raunati. A povremeno delovanje nije dovoljno; ono mora biti postojano i ravnomerno. Poto se prelaz na praktinu primenu mora sprovesti brzo, jedva da se moe govoriti o nauci. Problem je otkriti najekasnije sredstvo; prema tome, ceo taj kompleks se mora nazivati tehnikom, uprkos uzvienom tonu onih koji svoju veru polau u ljudske nauke. Kada Ser akotin, u vezi s propagandom, pie kako razumevanje mehanizma ljudskog ponaanja podrazumeva mogunost da se njime upravlja po volji . . . i kako su proraun, predvianje i delovanje na osnovu proverljivih zakona mogui, on precizno opisuje ljudske tehnike. Tri injenice ukazuju na realnost prelaska delovanja sa umetnosti na tehniku. Prva injenica je stanje uma koje zajedniko svim tehniarima koji se koriste ljudskim tehnikama. Oni proizvoljno biraju samo one naune podatke koji deluju kao korisni, dok se s prezrivom snishodljivou odnose prema onim podacima koji nisu upotrebljivi. U psihologiji i psihoanalizi, na primer, savetnici za profesionalno usmeravanje i propagandisti prave konani izbor. U oblasti praktine psihologije poznatoj kao odnosi sa javnou (kako ih upranjavaju, recimo, Dejl Karnegi (Dale Carnegie) ili Klod Minson), preovladava izvesna sumnjiavost prema teoretskoj i apstraktnoj psihologiji; i prave se neka neizbena pojednostavljenja. Minson pie da mehanizam izgradnje morala nije nita jednostavniji i manje tehniki od nekog problema iz oblasti mehanike. I jedan i drugi zahtevaju jasnu predstavu o cilju, razradu plana metodinog izvrenja, centralnog posrednika zaduenog za usmeravanje i verikaciju operacija, temeljnu studiju metoda i tako dalje. Pored toga, Minson skree panju na znaajnu nepredvidljivost koju svaki tehniar mora imati u 206

vidu. On pie: Iako nije mogue unapred ukazati na reenje za odreeni sluaj, makar se moe rei da reenje spada u precizno odreeni tip, na koji se mogu primeniti odreeni opti principi. Minson ima na umu program brojnih oblika smiljenog ubeivanja, koji se odlikuje tehnikom preciznou i eksibilnou. Druga karakteristika prelaska sa umetnosti na tehniku jeste iroka primena matematike. Biometrija, psihometrija, sociometrija i kibernetika postali su glavni posrednici u stvaranju tih tehnika. Miljenje da se istinski sistem delovanja moe projektovati na osnovu nekvantitativnih zakona i zapaanja smatra se zabludom. To je bio tradicionalni kamen spoticanja za psiholoke tehnike. Kada je bio uinjen prvi pokuaj da se stvori istinska tehnika propagande, za osnov je uzimana neka egzaktna nauka, na primer biologija. Potom su pozvane u pomo druge egzaktne discipline; na primer, istraivanje javnog mnenja i statistika. Do napretka u ovoj i drugim ljudskim tehnikama dolo je tek kada su one stekle egzaktnost matematike. Samo metrike metode mogu ekasno da analiziraju i predviaju. Upeatljiva je injenica da kada razliiti tehniari primenjuju iste metrike metode na razliite vrste politikih reima to daje isti rezultat. To je karakteristino i za tehnike. U tom smislu, smatram da je opaska Pola H. Mokorpa (Paul M. Maucorps) sasvim na mestu. U osvrtu na ameriku sociometriju, Mokorp kae: Zanimljivo je primetiti da ta sociometrija ima iste praktine zakljuke kao i takozvani stahanovizam. Rubintajn iznosi isto zapaanje sa sovjetskog stanovita. Trei karakteristini element je pojava tehniko-eksperimentalnog stanja uma. Kao to je poznato, ljudske tehnike je teko eksperimentalno proveriti. Za to postoje dva razloga. Tim tehnikama izvoa eksperimenta ne moe slobodno da manipulie. Pored toga, ljudsko drutvo je sloena celina, tako da je vrlo teko postii dva uslova neophodna za tehniko eksperimentisanje: izolaciju fenomena i analizu pojedinih elemenata. Ipak, bez pribegavanja opasnim i ishitrenim metodama totalitarnih drava, eksperimentatori u oblasti ljudskih tehnika su pronali izuzetno dobar poligon: armiju. Armija je jedinstveno povoljna sredina, zato to je vojnik izdvojen iz svog uobiajenog okvira. Njegove socijalne veze su preseene, a on je lien svog uobiajenog identiteta. On potom stvara potpuno nove socijalne veze; tako nastali kolektivitet moe se prouavati od svog zaetka i izolovano od sekundarnih i komplikovanih uticaja. Pored toga, takav kolektivitet je pogodan za izuavanje i lako se prati iz dana u dan. Linost svakog oveka je potpuno nova, jer on s novom uniformom poprima i novu psihologiju. Eksperimenti na armiji slue dvostrukoj svrsi. Prvo, direktno se utie na ponaanje regruta; oni taj uticaj nose sa sobom kada se vrate u civilni ivot, gde e njihovo ponaanje biti predvidljivo i gde e se njima lako manipulisati. Na civilno stanovnitvo se, prema tome, moe uticati preko armije, koja je povezana s ostatkom drutva sve tesnijim vezama. Drugo, znanje steeno na osnovu eksperimenata nad vojnicima ima i indirektan znaaj. Ono se moe primeniti na druge, kompleksije sredine, koje se ne mogu lako podvrgnuti eksperimentima, iako su na neki nain sline armiji, na primer preduzea, a posebno fabrike. Metodi koji se pokau ekasnim u armiji primenjuju se u fabrici; u tom procesu javlja se neizbena tendencija uproavanja ljudskih odnosa i modeliranja industrijskih kolektiva po uzoru na vojne, u kojima su te tehnike primenjene. To indirektno dejstvo poinje da se osea postepeno; ali masovno izmetanje radnika, koje poprima sve vee razmere ak i u liberalnim zemljama, pokazuje da, iako nevoljno, tehnika u formi ljudskih tehnika postepeno preuzima primat. Ljudskih tehnika ima toliko mnogo da bi bilo kakav pokuaj da se one opiu na odgovarajui nain zahtevao cele tomove. ak bi i pokuaj da se one samo nabroje doveo do

207

gubitka jedinstva i kompaktnosti. Postoje tehnike koje su namenjene oveku kao izolovanom pojedincu i tehnike namenjene oveku kao drutvenom biu. Neke se tiu njegovog uma, a neke se tiu tela; druge se dotiu njegove volje; neke druge se bave onim tajnim prostorom gde materija postaje duh, a dua oivljava materiju. Tehnike su namenjene i detetu i odraslom oveku, i fetusu i policijskom inspektoru. One se moraju organizovati u sistem, to zapravo i jesu. U takvom sistemu, ista tehnika bi bila predstavljena na razliitim nivoima, koji odgovaraju razliitim ciljevima. Na primer, psihoanalitika tehnika ulazi u mehanizam propagande, moderne kole i profesionalnog usmeravanja. Ovde emo, meutim, samo pokuati da, trezveno i to je saetije mogue, opiemo osnovne teme, predmet i principe problema. Bilo bi uzaludno opisivati ih opirno ili detaljno. Saeti opis reljefno e prikazati injenice i to e biti dovoljno.

Obrazovna tehnika
Svi mi koji smo 1950. u Francuskoj bili odrasli ljudi, uvamo ivo seanje na sumorne kole u kojima su uitelji bili neprijatelji, a kazna stalna pretnja; na uske prozore s reetkama, turobne smee zidove i neudobne klupe izlizane generacijama uenika koji se dosauju. Miris pokvarenog mleka, prljave kolske bluze i slinava deca ostavljali su jedinstven utisak, koji mladi nastavnici nee nikada zaboraviti. Dobro se seamo knjiga bez ilustracija, nerazumljivih lekcija koje su se uile napamet, discipline i dosade. Imali smo zdrav strah od razrednih stareina, s kojima smo zbijali ale. Takoe smo se plaili drugih aka, posebno onih koji su sedeli iza nas, protiv kojih smo bili bespomoni. Uenici su bili podeljeni na slabe i jake, to je dosta liilo na embrionalnu politiku strukturu, u kojoj se slabi brzo udruuju. Postojala je bespotedna konkurencija u pogledu uenja, ocena i pozicija. Kategorije su tada bile proste: rad je bio prokletstvo, kola neprijateljski svet, a veliki svet izvan njenih zidova nije izgledao drugaiji. Svi nadreeni bili su neprijatelji. Postojale su ulizice koje su samo gledale kako da se provuku i snani karakteri, dovoljno jaki da odbace uspeh koji je kolski ivot nudio. Svi ostali su bili pokorni ili buntovni, zavisno od njihove prirode. To su bile drevne i dobro poznate kategorije kolskog ivota, koje su se naglo uruile irenjem niza tehnika koje nazivamo tehnikama nove kole ili progresivnim obrazovanjem. Progresivno obrazovanje ima za cilj sreu deteta. Ono podrazumeva svetle uionice, uitelje pune razumevanja i prijatan rad. Njegove obrazovne formule su dobro poznate: dete u koli mora biti oputeno i mora da uiva; ono mora biti u uravnoteenoj sredini, mora se osloboditi svojih kompleksa i mora uiti kroz igru. Sve to predstavlja savreno valjan program. U njemu ima elemenata dobronamernog uenja koje potie iz uvene Montenjove izreke, po kojoj moramo prestati da kljukamo deje glave da bi dobila diplomu i optereujemo njihove mozgove enciklopedijskim znanjem na tetu svih drugih aktivnosti. Obrazovanje mora teiti tome da na uravnoteen nain razvije sve njihove sposobnosti, zike, manuelne, psihike i intelektualne; u ovom poslednjem, mora teiti da naglasi lina zapaanja i razmiljanje umesto uenja napamet. Pored toga, ceo proces bi trebalo da se odvija uz minimalnu upotrebu prisile. Od sutinske je vanosti potovati linost deteta i prilagoditi nastavu pojedincu to je vie mogue. Nastava je deo sveukupnog obrazovanja i ne odnosi se samo na inteligenciju. Njen metod, zasnovan na Sokratovoj majeutici, sastoji se u tome da se dete navede da samo otkrije svojstva objekata ili da, polazei od injenica koje samo uoava, shvati principe koji lee u njihovoj osnovi. Ta obrazovna procedura je, u stvari, visoko ranirana, detaljna i rigorozna tehnika; ona postavlja najtee zahteve pred samog tehniara, koji bi zaista morao biti izuzetan pedagog da bi je primenio. To 208

nije mehanika tehnika koje se primenjuje skoro automatski. Isto vai i za veinu ljudskih tehnika koje emo razmatrati. Osoba tehniara je veoma znaajna, posebno stoga to su te tehnike jo u povoju. Oigledno, dete obrazovano na taj nain mora biti uravnoteenije i u boljem poloaju da razvije svoju linost. Nema svrhe naglaavati koliko je neadekvatno taj program bio primenjen u Francuskoj i koliko su rezultati bili mravi. Na primer, problem je bilo i zapoljavanje dovoljno kvalikovanih nastavnika da bi se formirala odeljenja od najvie petnaest uenika. Bilo je tekoa u prilagoavanju novih metoda starim ispitnim programima, koji se nisu promenili; to, naravno, kvari sistem i ima za posledicu preoptereenje deteta. Tu su i tekoe u vezi s lokacijama kola i opremom. Ali te prepreke mi izgledaju od sekundarnog znaaja. One predstavljaju prelazne probleme adaptacije koji e, pri normalnom odvijanju celog procesa, na kraju nestati. U normalizovanom drutvu nova kola je jedini mogui sistem; a kada shvati znaaj obrazovanja koje ona nudi, nee biti te rtve koja se nee podneti da bi se obezbedila primena njenog metoda. Prisetimo se rtava koje su podneli Hitlerov reim i komunisti zbog obrazovanja. Novo obrazovanje je vodei princip svakog modernog politikog sistema i tehnike uopte. Tako dolazimo do najvanijih problema koje postavlja novi metod: do razvoja deje linosti. Problem se sastoji u tome da se dete postavi u najbolju moguu situaciju i da se optimalno pripremi za zadatke koji ga oekuju. To su fraze koje se uju svuda, kao, na primer, u sledeoj izjavi izdvojenoj iz govora gospoe Montesori (Montessori) Unesku: Moramo probuditi drutvenu svest deteta. Znam da je to sloeno obrazovno pitanje, ali dete koje e postati ovek mora biti sposobno da razume ivot i njegove potrebe, osnovni razlog svekolikog postojanja, potragu za sreom . . . Ono mora tano znati ta mora da ini i ta ne sme da ini za dobro oveanstva . . . Da bismo postigli te ciljeve, moramo pripremiti dete da razume smisao i neophodnost razumevanja meu nacijama. Organizovanje mira se oslanja vie na obrazovanje nego na politiku. Da bismo obezbedili mir u praksi, moramo imati viziju humanog obrazovanja, psihopedagogiju, koja se ne odnosi samo na jednu naciji, ve na sve ljude na planeti . . . Obrazovanje mora postati istinski humana nauka koja e sve ljude usmeravati da ispravno sude o trenutnoj situaciji. Ova izjava mi deluje istinski znaajna po tome to otvoreno denie cilj psihopedagoke tehnike u najboljim moguim okolnostima, u okviru liberalnog i demokratskog koncepta oveka, drave i drutva. (Gospoa Montesori je liberal i govori u ime liberalnih zemalja.) Uzeo sam izjavu gospoe Montesori kao primer, ali ciljevi te tehnike mogu se nai i u brojnim drugim pedagokim studijama objavljenim prethodnih godina. Uoimo pre svega da tu tehniku mora realizovati drava, koja jedina ima potrebna sredstva i raspon. Ali, striktna primena psihopedagoke tehnike znai kraj privatnog poduavanja i, prema tome, tradicionalne slobode. Drugo, ta tehnika je pantokrator 2. Ona se mora sprovesti nad svim ljudima. Ako se ostavi i jedan ovek koji nije obuen po njenim metodama, postoji opasnost da e on postati novi Hitler. Ta tehnika se ne moe sprovesti ako sva deca nisu obavezna da u tome uestvuju, a svi roditelji da sarauju. Ne sme biti nikakvih izuzetaka. Ako je samo manjina podvrgnuta takvom obrazovanju, ta tehnika nee moi da rei nijedan problem s kojim bi trebalo da se suoi. Prema tome, izjava ge Montesori nije ni metafora, niti preterivanje; svi ljudi moraju biti obuhvaeni, bez izuzetka. Uoimo jo jednom agresivni karakter ove tehnike. Gospoa Montesori naglaava injenicu da je neophodno osloboditi dete robovanja koli ili porodici, da bi ono moglo ui u ciklus slobode svojstven toj tehnici. Meutim, ta sloboda
2

Pantokrator: grka re koja znai svemoan. U pravoslavnom hrianstvu re koja oznaava Hrista. (Prim. prev.)

209

se sastoji iz dubokog i detaljnog nadgledanja detetovih aktivnosti, potpunog oblikovanja njegovog duhovnog ivota i preciznog regulisanja njegovog vremena pomou toperice; ukratko, ona ga navikava na radosno ropstvo. Najvaniji aspekt te tehnike je prisilno usmeravanje na nju. To je drutvena sila usmerena na drutveni cilj. Obrazovanje deteta, meutim, nije usmereno na neki iskljuivo apstraktni cilj. Konkretno, dete mora da razvije drutvenu svest, da razume da je smisao ivota dobro oveanstva i shvati potrebu za razumevanjem meu nacijama. Te ideje su mnogo manje maglovite nego to izgledaju. Dobro oveanstva, na primer, nije neka opskurna ideja, kakvom bi hteli da je uine lozo. U najgorem sluaju, ona u izvesnoj meri varira s politikim reimom; ali ak i ta promenljivost je sve manje izraena. Ako uporedimo asopise kao to su Life i Sovjetske novosti, videemo da je dobro oveanstva denisano gotovo istim reima u Sjedinjenim Dravama i u Sovjetskom Savezu; razlika uglavnom lei u pojedincima koji su zadueni da ga obezbede. U oba sluaja, drutveno dobro moe se svesti na nekoliko konkretnih i preciznih faktora. To za posledicu ima da odgovarajua obrazovna tehnika dobija potpuno odreeni pravac. Detetu mora biti nametnut drutveni konformizam: ono se mora prilagoditi drutvu; ono ne sme da ugrozi svoj razvoj. Njegova integracija u drutveni organizam mora se ostvariti sa to manje tekoa. Ova tehnika navodnog osloboenja deteta ne moe biti drugaije usmerena, ak i kada bi to neko eleo. Tehnika omoguava irenje detetovih vidika, razvoj njegove drutvene linosti i sree i, prema tome, njegove ravnotee. Suprotstavljanje drutvu, nedostatak drutvene prilagoenosti, izaziva ozbiljne poremeaje linosti, koji dovode do gubitka psihike ravnotee. Prema tome, jedan od najvanijih inilaca obrazovanja deteta je socijalna adaptacija. To znai da se uprkos svim pompeznim izjavama o ciljevima obrazovanja dete ne obrazuje za svoje dobro i za svoje potrebe, ve za dobro i potrebe drutva. Pored toga, nije re o idealnom drutvu, punom pravde i istine, ve o drutvu onakvom kakvo jeste. Kako drutvo postaje sve totalitarnije (kaem drutvo, a ne drava), ono stvara sve vee tekoe u prilagoavanju i zahteva od svojih graana da budu sve vei konformisti. Na taj nain, ta tehnika postaje jo potrebnija. Uopte ne sumnjam da ona ini ljude uravnoteenijim i srenijim. Ali, tu lei opasnost. Ona ini ljude srenim u sredini koja bi ih u normalnim okolnostima inila nesrenim, da se na njima nije radilo, da nisu ukalupljeni i oblikovani upravo za tu sredinu. Ono to izgleda kao vrhunac humanizma zapravo vrhunac ovekove podreenosti: deca se obrazuju da bi postala tano ono to od njih drutvo oekuje da budu. Ona moraju imati drutvenu svest s kojom e teiti istim onim ciljevima koje je sebi postavilo i drutvo. Oigledno, kada moderna omladina bude potpuno obrazovana pomou nove psihopedagoke tehnike, nestae mnoge drutvene i politike neprilike. Bilo kakav oblik vladavine ili drutvene transformacije postaje mogu s pojedincima koji su proli kroz taj neprekidni proces prilagoavanja. Kljuna re novih ljudskih tehnika je, prema tome, prilagoavanje i s njom emo s stalno sretati kada budemo razmatrali svaku od tih tehnika. Novi pedagoki metodi precizno odgovaraju ulozi koja je u modernom tehnolokom drutvu dodeljena obrazovanju. Napoleonski koncept, po kojem liceji moraju obezbediti dravi administratore, a ekonomiji upravljae, u skladu s drutvenim potrebama i tendencijama, proirio se na ceo svet. Po tom shvatanju, obrazovanje vie nema humanistiku svrhu ili bilo kakvu vrednost po sebi; ono ima samo jedan cilj: da stvara tehniare. Anketa koju su 1950. sprovele novine Combat, pojavila se pod naslovom: Visoko obrazovanje nije u vezi sa industrijskim potrebama. Anketa koju je 1952. sproveo Le Mond, poinjala je reima: Previe je poluintelektualaca, premalo tehniara. Bilo bi beskorisno navoditi jo takvih 210

primera. Njih ima praktino bezbroj, jer oni odraavaju opte miljenje o tom pitanju. Nastava mora biti korisna za ivot. Dananji ivot je tehnika. Iz toga sledi da nastava mora biti pre svega tehnika. To je opravdano kada je re o pojedincu koji traga za poslom ili profesijom; ali na istu tendenciju nailazimo i kada posmatramo drutvo kao celinu. Tehnika je jo jednom uspela da izmiri pojedinca i drutvo. Obrazovanje, ak i u Francuskoj, postaje usmereno na specijalizovani cilj proizvodnje tehniara, to za posledicu ima stvaranje pojedinaca koji su korisni samo kao pripadnici tehnike grupe, na osnovu aktuelnih kriterijuma korisnosti, pojedinaca koji se prilagoavaju strukturi i potrebama tehnike grupe. Inteligencija vie nee biti uzor, savest ili nadahnjujui intelektualni duh grupe, ak i u obavljanju kritikih funkcija. Takvi pojedinci e, kao najvei mogui konformisti, biti sluge tehnikih instrumenata. Kao to je rekao Luj Kunjal (Louis Cougnal), ljudski mozak se mora prilagoditi mnogo naprednijem mozgu maine. A obrazovanje vie nee biti nepredvidljiva i uzbudljiva avantura ljudskog duha, ve upranjavanje konformizma i uenje trikova koji mogu biti od koristi u svetu tehnike.

Tehnika rada
Jo smo daleko od dana kada emo na raspolaganju imati ljude obrazovane u skladu s novim metodama. Bie potrebno jo najmanje pola veka pre nego to se te metode potpuno razviju; potrebno je vreme za njihovo organizovanje. U Francuskoj, moramo raunati da e nam biti potrebne dve decenije za njihovu generalizaciju i obuavanje kadrova i jo dve decenije da njihovi rezultati postanu vidljivi u celoj generaciji obrazovanoj na taj nain. Tempo te promene moda e biti bri u Sjedinjenim Dravama i Sovjetskom Savezu, a neto sporiji u ostatku Evrope. U meuvremenu, drutvo mora nastaviti da funkcionie. U prelaznom periodu bie stavljen u pogon drugi moni sistem adaptacije: kompleks radnih tehnika. Taj tehniki kompleks ukljuuje profesionalno usmeravanje, organizaciju rada, ziologiju posla i tako dalje. Ovde opet nailazimo na tvrdnju da je re o napretku u pravcu odreenog humanizma. Radne tehnike poinju sa svetom maina i imaju malo obzira prema oveku. Maine su napravljene i rasporeene, oko njih su izgraene zgrade, a ljudi su smeteni unutar njih. Punih pedeset godina ta procedura je bila potpuno nasumina. Onda je primeeno da se produktivnost radnika moe znaajno poveati tako to e mu se nametnuti odreena pravila. Rezultat je bio sistem koji se povezuje s imenima Frederika Vinsloua Tejlora i Henrija Forda (Henry Ford). Kao to je pokazao or Fridman, oni nisu uzeli u obzir nita to je izvan potreba proizvodnje i maksimalnog iskoriavanja maine; oni su potpuno zanemarili ropstvo koje ti faktori podrazumevaju, sa svojim proizvodnim linijama, beskrajnim potpodelama zadataka i tako dalje. Neko e opravdano prigovoriti da se taj sistem postepeno menjao i da je konano poeo da se bavi ne toliko pitanjem maksimalne eksploatacije, koliko optimalnim rezultatima. Zamor radnika (to je tema o kojoj jo ne znamo dovoljno) postao je predmet intenzivnih istraivanja. Bio je prepoznat znaaj ljudskog faktora. ak se poelo priznavati da je to nedovoljno, jer je ovek jo uvek bio samo jedan faktor meu mnogima, i to ne najvaniji. Trebalo je uvaiti primat celovitog ljudskog bia, prilagoditi rad oveku i uzeti u obzir psiholoku ravnoteu radnog oveka. Ne treba naglaavati da je motivacija koja je stajala iza svega toga bilo saznanje da ljudska psihologija neposredno utie na produktivnost. Kada radnik oseti da se nalazi u neprijateljskom okruenju i u ekonomskom sistemu suprotstavljenom njegovim interesima, on nee raditi (i to nesvesno) sa istim arom i vetinom. Sve je 211

to, po Fridmanu, postavilo problem ekonomskog reima kao celine. Ekonomski napredak, sam po sebi, nema dovoljno snanu tendenciju da radniku donese korist od tehnikog progresa, iako je kao potroa od njega moda imao veliku dobit. Iskljuivo materijalne promene radnih uslova nisu dovoljne. One su nesumnjivo neophodne za poetak, ali zioloka prilagoavanja nisu jedina. Higijena i bezbednost rada moraju se poboljati; mora se izabrati najbolja lokacija; ak bi se i muzika mogla upotrebiti da rad uini ritminijim i manje neprijatnim. Ali, to jo nije dovoljno. Istinski problem je psiholoki. Radnik se suoava s rutinskim procedurama koje se moraju obaviti u nepromenljivom redosledu, da bi rad bio sistematian, racionalan i ekasan; on se dosauje, usporava rad i psiholoki je sputan. Zato je neophodno probuditi njegovu misao i navesti ga da uestvuje u ivotu cele fabrike. On mora osetiti zajednitvo interesa; u njega se mora usaditi ideja da njegov rad ima drutveni znaaj. Ukratko, on se mora integrisati u preduzee u kojem radi. Ta integracija e poprimiti razliite oblike u razliitim zemljama. Ona moe imati oblik proizvodne strukture, kao u fabrici Bata 3, ili moe imati oblik socijalnih, sportskih i obrazovnih aranmana. Integracija moe znaiti uee radnika u nansijama ili upravljanju ili, u ekstremnom sluaju, primenu sveobuhvatnih sistema, kao to su odnosi sa javnou ili ljudski inenjering. Ovde je dovoljno navesti samo neke od brojnih tehnika integracije, bez ulaenja u njihove veoma raznovrsne mehanizme. Na taj nain su ostvareni neki odlini rezultati. Na primer, tendencija da se maine prilagode oveku i da se potvrdi primat oveka nad mainom proizvela je brojna istraivanja vredna potovanja. Donedavno je vrlo malo projektanata i proizvoaa mainskih alata obraalo panju na radnike koji e ih koristiti. Za njih je veliki napredak to su priznali da se maine moraju konstruisati imajui na umu radnika, da polazna taka mora biti ljudsko bie. Ali, to vie napreduju u tom pravcu, utoliko se problem ukazuje kao komplikovaniji. Tehniari su se u poetku bavili prevashodno eliminacijom zikog zamora; poto su u tome uspeli, shvatili su da je sada problem nervni i mentalni zamor. Tako su kancelarijske maine bile visoko prilagoene radniku s materijalnog stanovita; ziki napor je skoro potpuno redukovan neprestanom eliminacijom zamora izazvanog stajanjem, preoptereenjem ula i potrebom za prekovremenim radom. Ali, umanjenje zikog napora samo je dovelo do poveanja zamora usled mentalne koncentracije, reeksne panje i asimetrije pokreta, to su faktori koji brzo izazivaju nervnu iscrpljenost. Niko nije oekivao da e maine koje su projektovane za oveka i ziki dobro prilagoene, izazvati jo bre troenje i ubrzano starenje onih koji njima rukuju. Produktivnost radnika se znaajno smanjuje posle samo etiri godine i, uopte uzev, poinje da se primeuje ve sa dvadeset dve godine starosti. Optimalne godine radnika koji rade s takvim mainama su izmeu esnaeste i dvadeset druge. Ova poslednja injenica proizilazi iz same maine, njenog ritma, itd. Ljudski problem, dakle, nije reen, ve je postao izraeniji. On ak izgleda nereiv. Briga za oveka koja se primeuje u tim pokuajima mora se, tako izgleda, smatrati napretkom; isto vai i za brigu tehniara o linosti radnika i pokuaje da mu se obezbede sredstva za samousavravanje, osnivanjem biblioteka ili tako to mu se prua pomo u reavanju linih problema. Ali, kada malo bolje razmislimo, nisu li ti napori i interesovanja deo jednog apstraktnog ideala? ta oni zaista znae? Leon Valter (Leon Walther), veliki teoretiar prilagoavanja maine oveku, tvrdi da to prilagoavanje ima za cilj maksimalnu produktivnost uz minimalan utroak ljudske energije. Ali, takav cilj na prvo mesto stavlja ekasnost, kada je re i o oveku i o maini. Kada se sve uzme u obzir, cilj je da radnik radi na dobro prilagoenoj

Tomas Bata (Tom Baa 18761932): eki industrijalac, koji je svoje fabrike obue u Zlinu pretvorio u federaciju nezavisnih studija. (Prim. prev.)

212

maini. I gle uda, ispostavlja se da je ono to je prednost za proizvodnju u isti mah i prednost za pojedinca. Jedan od glavnih tvoraca biblioteka za radnike opisao je koncepciju praktine korisnosti kojom treba da se vode takve biblioteke. Knjige treba birati na osnovu njihovog krajnjeg moralnog doprinosa. Ako knjiga omoguava radniku da izbegne direktnu kontrolu efa, treba je odobriti samo u onoj meri u kojoj njena tema dozvoljava rukovodstvu da kontrolu ostvaruje indirektno. Pod tim uslovom, knjiga moe biti dragoceno pomono sredstvo, zato to uvodi lino interesovanje, slui kao izvor inicijative i zadovoljava radoznalost; ali, pod uslovom da radnik ostane u neznanju o onome ta treba da zna i da rukovodstvo ima obavezu da izvri izbor za njega. Neko bi mogao da upita: Da li su te ideje kapitalistike ili komunistike? Svako ko bi mogao da prui nedvosmislen odgovor na to pitanje bio bi nesumnjivo veliki znalac, jer se iste koncepcije podjednako esto javljaju u oba sistema. One ne predstavljaju teorije ve neposredan izraz injenice da radna tehnika ini nunom potpunu integraciju radnika. Bilo bi nedopustivo da tivo koje radnik ita prouzrokuje usporavanja, pobune ili pomeranje teita interesovanja. Takve stvari su nezamislive, bez obzira na reim. Kultura se mora prilagoditi tehnici i podsticati produktivnost. Prema tome, cenzuru u toj oblasti ne treba videti kao zlo, nego kao neizbean preduslov objektivne tehnike. Isto vai za zauujue stvaranje pozicije savetnika, o emu je pisao Fridman. Naime, poto je u nekim fabrikama uoeno da uslovi modernog rada izazivaju psiholoke smetnje, zaposleni su psiholozi da bi delovali kao izduvni ventil za albe i nezadovoljstva zaposlenih. Zaposleni mogu poveriti svoja oseanja tim savetnicima, s garancijom da savetnici nee nita rei rukovodstvu rme. Ali savetnici, u stvari, nikada nita ne savetuju. Njihove aktivnosti nemaju nita zajednikog s leenjem due, to je misija koja bi u najmanju ruku podrazumevala duboke promene, novu orijentaciju i buenje svesti radnika, a sve to je velika opasnost. Niti je njihov zadatak da istrauju konkretne promene koje bi bile obavezujue za rmu. Njihova jedina dunost je da ohrabre izraavanje nezadovoljstva i da to sasluaju. Dobro je poznato da je izraavanje patnje olakava patnju. Uoeno je da su izvesne psiholoke smetnje izazvane niim drugim do utanjem i da su pobune gajene u tiini. Dopustiti ljudima da govore znai uiniti im dobro; pored toga, to gui revolt. Opasno je dozvoliti radnicima da meusobno razgovaraju o problemima. Mnogo je mudrije dati im ventil u obliku diskretnog rminog posrednika, psiholokog tehniara, umesto da im se dopusti da otvoreno izraze svoje pritube. Ti savetnici imaju istu ulogu na industrijskom nivou kao i sovjetski magazin Krokodil na politikom. Teko je u svemu tome pronai ljudski interes. Briga se pokazuje pre svega za tehniki razvoj. Ublaavanje ljudskih tekoa izazvanih tehnikom je od sekundarnog znaaja. Miel Krozje (Michel Crozier) tvrdi da isto vai i za tehniku koja se zove ljudski inenjering. Slina situacija postoji i u drugim disciplinama (na primer u sociologiji), to nas navodi na zakljuke koji sigurno nisu subjektivni. Socijalno istraivanje uspostavlja primat sociolokog nad ljudskim: ono se ne bavi samo ovekovom individualnom psihologijom i ziologijom ve i njegovim odnosom prema drutvenom organizmu. Tu je vano postii da ovek zaista pripada drutvenoj grupi. Problem je isti i u socijalistikoj i u kapitalistikoj ekonomiji. Kapitalistiko drutvo je moda blie reenju, ali oba drutva se suoavaju s problemom ubeivanja oveka i zadobijanja njegove lojalnosti. To je razlog za pojavu jo jedne ljudske tehnike, o kojoj u kasnije govoriti. Ovde moemo razmotriti njene ciljeve. U izvetaju Meunarodne organizacije rada iz 1931. godine, Socijalni aspekti racionalizacije, moe se proitati da je neophodno racionalizovati ne samo proizvodnju, ve i odnose izmeu poslodavca i radnika. A godine 1941, Meunarodna organizacija rada je 213

konstatovala da e ameriki kapitalizam zadobiti poverenje svojih radnika, potroaa i vlasnika obveznica, kao i javnosti, individualno i kolektivno, tek kada industrijska tehnika uspe da razvije brigu za oveka. Svrha naune organizacije rada, kako je to formulisao Fridman, pre i posle pojave psihotehnike, industrijskih odnosa i tehnikog humanizma, bila je i jeste da obezbedi maksimalnu dobit s minimalnim utrokom napora i materijala. Ali, ovo poslednje ine sredstva koja postaju toliko sloena i ranirana da malo-pomalo menjaju zionomiju naune organizacije rada. Sistem ljudskih odnosa, koji se ponovo stvara u okviru industrije, gradi se, po miljenju njegovih tvoraca, na osnovu industrijskog modela. Studija V. E. Mura (W. E. Moore) je znaajna u tom pogledu. Po Muru, ljudski odnosi moraju odgovarati funkcijama pojedinaca angaovanim u proizvodnom ciklusu. Mur pripisuje ljudskim odnosima sledee etiri karakteristike: Prvo, odnosi izmeu ljudi moraju biti ogranieni na tehnike zahteve njihovih profesionalnih odnosa. Oni ne smeju postati bliski, takvi da ukljuuju dublje ideje, tenje i preokupacije. Pojedinci ukljueni u industrijski ritam moraju ostati ljudska bia i odravati meuljudske odnose, ali samo one koji se odnose na tehnike aktivnosti. Na drugom mestu, ljudski odnosi moraju biti univerzalni; oni se morajuzasnovati na kriterijumima koje mogu zadovoljiti lanovi proizvoljne populacijske grupe, nezavisno od prethodnih socijalnih odnosa ili prethodne pripadnosti drugim grupama, koje nisu povezane s radom o kojem je re. Drugim reima, meuljudski odnosi ne smeju imati neku drugu osnovu osim tehnike. Sredina u kojoj je pojedinac prethodno boravio nema nikakav znaaj, kao ni njegove prethodne sklonosti ili tenje. Tehnika kompenzuje sve ostalo. Prema tome, moe se govoriti o tehnikom univerzalizmu. Tehnika je spona izmeu ljudi; ona je istovremeno objektivna i neodreena; ona nadoknauje individualne nedostatke i ne doputa izgovore ili pojedinana izdvajanja. Trea karakteristika ljudskih odnosa je racionalnost. Ljudski odnosi su neophodni za pravilno funkcionisanje organizma kao celine. Taj organizam je strogo racionalan i odnosi koji su u njega ugraeni moraju se osmisliti na racionalnoj osnovi. Ne sme se dopustiti da emocije ili sentimentalnosti naruavaju mehanizam. Kada se razmatra problem emocija, kao, na primer, u masovnoj mikrosociolokoj analizi, on se tretira kao funkcija vee racionalnosti grupe i objektivnije ravnotee. etvrta karakteristika je da ti odnosi moraju biti nepersonalni, uspostavljeni ne na osnovu subjektivnog izbora i iz linih razloga, nego na osnovu njihove optimalne valjanosti. Naravno, subjektivni izbor i lini razlozi moraju se uzeti u obzir u meri u kojoj utiu na tehniara, ali su lieni spontanosti; oni su samo jedan element te situacije. Skot i Linton, u svojoj mnogo raznovrsnijoj studiji iz 1953. godine, potvruju Murovu analizu. Po njima, u tehnikom kompleksu, u ta se nae drutvo pretvorilo, i koje unitava svaku vrstu zajednice, neophodno je kompenzovati ovekovu prirodnu nesposobnost da odrava meuljudske odnose u tehnikom univerzumu. To se mora postii ne samo za dobro oveka ve i zato to su meuljudski odnosi tehniki neophodni za napredak velikih preduzea. Prema tome, u tim preduzeima je neophodno organizovati grupe, koje su odgovorne, ali i dovoljno usmerene da slue zajednikom cilju produktivnosti. Onda treba vetaki reprodukovati prirodne uslove, tako da se mogu uspostaviti meuljudski odnosi. Na primer, preduzee moe dobiti administrativnu strukturu koja reprodukuje spontanu organizaciju. Tehnika takozvanih ljudskih odnosa, razvijena zato da prilagodi pojedinca tehnikom miljeu, da ga prisili da prihvati svoje ropstvo, da ga navede da pronae sreu kroz normalizaciju svojih odnosa s grupom i da ga integrie u tu grupu u jo veoj meri takva tehnika je karakteristina za privide i obmane koje se moraju obezbediti ljudima ako se 214

ele izbei konikti izazvani ivotom u tehnikom okruenju. Kao lek, ona ne vredi mnogo, ali je znaajna kao simptom jaanja tehnike. Moe se rei da su ti lini odnosi takoe tehnike, da oni nisu protivtea drugim tehnikama, ve da oni dovode do primene tehnike u najlinijoj i najneposrednijoj oblasti ljudskih aktivnosti: u ovekovim odnosima s drugim ljudima. One olakavaju teku ovekovu situaciju ali samo tako to ga prisiljavaju da im se jo temeljnije potini. One potpomau i ljudski ivot i delovanje mainerije; istovremeno unapreuju proizvodnju i potinjavaju ljudsku spontanost matematikim proraunima tehniara. Ukratko, one su neka vrsta ulja za podmazivanje, a ne sredstvo pomou kojeg bi ljudi mogli povratiti oseanje dostojanstva, identiteta i autentinosti. Naprotiv, to su iluzije koje gase elju pojedinca za neim boljim. ovek se nesumnjivo osea bolje zahvaljujui tehnikama ljudskih odnosa; ali one su potpuno orijentisane na potinjavanje oveka prisilnom radu. Maine i produktivnost se tu javljaju kao pokretake sile. Sve to je reeno o tehnici ljudskih odnosa vai kako za socijalistiko, tako i za kapitalistiko drutvo. Socijalistiko nadmetanje je samo jedno psiholoko orue iji je cilj da natera ljude da vie rade. Napor da se ovek integrie u velika preduzea nije ogranien na kapitalizam; on proistie iz tehnikih istraivanja ije je vaenje univerzalno. Najvie to se moe rei je da su pod kapitalizmom psiholoke tehnike usmerene na problem integrisanja pojedinca u privatno preduzee. U socijalizmu one imaju optiju primenu. Nita od svega toga nije proizvod neije zlonamernosti ili nekog sistema, ve proste injenice da su za reavanje problema industrijske mehanizacije neophodne i druge tehnike. Ne postoji sukob izmeu mehanikih tehnika s jedne i organizacionih i psiholokih tehnika s druge strane, tako da ove poslednje uspostavljaju ravnoteu s prvim. Takav odnos postoji, ali samo unutar ireg tehnikog fenomena, unutar jedne univerzalne eme, pri emu su ljudi odreeni kao objekti celog tehnikog kompleksa, sa stanovita ekasnosti. Otuda, kao to sam ve primetio u vezi s mnogim drugim pitanjima, instrumenti koji omoguavaju oveku da opstane, ak i da bude srean, potinjavaju ga podjednako, ako ne i vie od drugih tehnika, tehnikom idealu koji nema nikakve veze s bilo kakvim stvarnim humanizmom. Meusobno povezani rast maina i organizacije dokazuju ovu tvrdnju. Organizacija rada, psiholoka istraivanja, prividna adaptacija maine oveku sve to zapravo omoguava jaanje mehanikog. to mehaniko postaje snanije, utoliko su drutvu neophodnije protivmere; ali kako su protivmere i same tehnike, one omoguavaju mehanikoj sferi da se jo vie razvija, kao u nekom zaaranom krugu. Verovati da e humanistiki lekovi uistinu ublaiti nedostatke maine znailo bi posmatrati mainu kao statinu injenicu. Ali, ona to nikako nije; njen napredak zavisi od predloenih humanistikih lekova; a oni, sa svoje strane, zastarevaju sa svakim novim mehanikim napretkom. Istaknimo jo jednu, poslednju injenicu; ona se dotie osetljive take i nae suvie saeto razmatranje moe pogoditi neke ljude. Sindikati su se pojavili kao veliki ljudski protest protiv neljudskog karaktera kapitalizma i eksploatacije radnika. Naalost, sindikalizam je svuda izgubio svoj prvobitni karakter i postao isto tehnika organizacija. To se ne moe negirati, bilo da prouavamo sindikalizam kao deo dravnog organizma, u njegovoj sovjetskoj formi, ili kao dopunu proizvodnji, u njegovoj amerikoj formi. U oba sluaja sindikalizam vie ne predstavlja borbenu silu, ve tehniku administraciju. U ovom trenutku, sindikalizam je jo uvek borbena sila u Francuskoj i Italiji, ali u tako bezlinom i organizovanom obliku da je krajnji ishod ve sada jasan. I ovoga puta, rezultat izgleda kao proizvod tehnike. Radnik postaje sve laki za organizovanje. On je obuhvaen sindikalnim organizacijama koje u sve veoj meri postaju obavezne i sve ekasnije. On se na njih navikao i ak osea potrebu za njima. Pored toga, moderna podela linosti i rada navodi na preputanje organizaciji. Radnik lako podlee 215

ubeenju da e kroz doprinos svojoj sopstvenoj organizaciji moi da promeni ire okvire sistema i olaka sopstvene neprijatnosti. Ali, on ne shvata da je organizacija iji je lan i sama deo kompleksa tehnikog organizma depersonalizacije. Ono s ime se ovde sreemo je mistikacija, u marksistikom smislu te rei. Prava uloga sindikalizma je da podri tehniki progres. On zahteva duboku transformaciju radnike situacije kroz objektivnu industrijsku organizaciju, nezavisnu od ideje kapitalistikog prota. On ne podrava neorganizovanu radnu snagu; isti stav ima i prema nezavisnim radnicima koji u svom poslu i ivotu nisu osetili teret maine. Sindikalizam ne vidi radnika izvan dvostrukog okvira fabrike i sindikata, oba uzeta u tehnikom smislu. Kada se radnici organizuju, oni se podreuju zakonu tehnikog progresa koji zahteva da svi oblici ljudskog ivota budu organizovani. To objanjava lakou s kojom sindikati, kada se jednom snano konstituiu, prelaze u stanje totalne drutvene organizacije. Oni nastavljaju da deluju kao suprotstavljena sila nekim ljudima i nekim ekonomskim tendencijama, ali vie ne predstavljaju revolucionarnu snagu u odnosu na osnovne strukture. Naprotiv, oni postaju deo tih struktura. Radnik misli da je organizovan slobodno i da izraava svoju linost; ali on se tako samo potinjava tehnikom imperativu kao njegov predmet, kroz mehaniki aspekt svog posla. Nemam nameru da negiram obrazovnu vrednost sindikata ili njihov doprinos poboljanju sudbine radnika. Samo elim da izrazim (u sasvim drugoj ravni) u kolikom stepenu se sindikalizam razvijao paralelno s tehnikim progresom i da se nalazi u neposrednom odnosu s tehnikim imperativima. Kroz sindikate radnik pojaava svoje robovanje tehnici, uveava njene organizacione moi i zavrava svoju sopstvenu integraciju u pokret od kojeg je sindikalizam u poetku trebalo da ga oslobodi.

Profesionalno usmeravanje
Istraivanja o oveku u radnim uslovima dovela su do stvaranja brojnih kategorija pojedinaca prema njihovoj veoj ili manjoj sposobnosti prilagoavanja, na primer, racionalizovanom industrijskom radu. Neki radnici se bez problema prilagoavaju radu na pokretnoj traci, dok drugi postaju neurotini. To postavlja problem razlikovanja razliitih ljudskih kategorija u pogledu prilagodljivosti. Odgovor na taj problem je nova tehnika: profesionalno usmeravanje. Ona tvrdi da moe otkriti profesionalne sklonosti svake osobe i usmeriti je ka najpogodnijoj profesiji, na koju e ta osoba biti prirodno adaptirana, u kojoj e pruiti najvie, uz najvee uivanje. Naalost, prvorazredni rad Pjera Navila (Pierre Naville), koji se bavi ovom tehnikom pokazao je da njene tvrdnje ne odgovaraju u potpunosti tehnikoj realnosti. Neu razmatrati prvi deo njegove argumentacije, koji je iskljuivo marksistiki. On tvrdi da ne postoje prirodne sposobnosti; prema tome, profesionalno usmeravanje ih ne moe ni otkriti. Ta tvrdnja je, naravno, problematina za nemarksiste. Ostatak njegove argumentacije je nezavisan od prvog dela i moe se posmatrati zasebno. Pre nego to se osvrnemo na Navilov rad, eleo bih da dodam da ovde ne dovodim u pitanje vrednost testiranja. Testovi kao celina daju pouzdane i vredne informacije. Ako ostavimo po strani neke rezerve u pogledu detalja, tu tehniku moemo smatrati ekasnom. Ali, radi pravilne procene njene vrednosti, moramo je staviti u kontekst. Tehnike modernog sveta se ne mogu odvojiti jedna od druge; prema tome, tehnika profesionalnog usmeravanja mora se integrisati u kompleks svih drugih tehnika, na primer, u sistem politikih i ekonomskih tehnika. 216

Navil precizno pokazuje da ono to nazivamo profesionalnim usmeravanjem odgovara zahtevima kapitalistikih ekonomskih tehnika. Kao nekim sluajem, ta tehnika u ispitivanom pojedincu otkriva upravo one sposobnosti koje su od sutinskog znaaja za kapitalistiku ekonomiju. Na taj nain, za vreme velike nezaposlenosti u Francuskoj, od 1932. do 1937, profesionalno usmeravanje je sistematski odvraalo mlade ljude od prekobrojnih zanimanja, kao to su mehaniar, tekstilni radnik, itd. Period od 1937. do 1939. je bio vreme razvoja metalurgije, tako da je profesionalno usmeravanje otkrilo poziv metalskog radnika. Godine 1940. je proizvodilo veliki broj poljoprivrednih zanimanja. To ne znai da profesionalno usmeravanje treba shvatiti kao orue kapitalistikog hira ili hira vlasti. To ne govori ni da je profesionalno usmeravanje neprecizna tehnika. To jednostavno znai da postoji velika eksibilnost ljudskih potencijala i da profesionalno usmeravanje oblikuje te potencijale u skladu sa sugestijama drugih tehnika. Pomislimo ta bi se desilo da se profesionalno usmeravanje izoluje od drugih tehnika; na primer, kada bi se pre svega i iskljuivo bavilo sposobnostima pojedinca. Rezultat bi bio besmisleni sistem Ota Nojrata (Otto Neurath), koji bi meutim bio jedini logian, ako bismo insistirali na tome da je iskljuivi cilj profesionalnog usmeravanja da pronae najbolji posao za pojedinca, polazei od njegovih sposobnosti. Nojrat zamilja plan u trajanju od tri do pet godina, zasnovan na sposobnostima pojedinca utvrenim profesionalnim usmeravanjem. Ekonomija bi poivala na tim sposobnostima. Ako profesionalno usmeravanje ne bi otkrilo nijednog mehaniara, mainske radionice bi bile zatvorene. Ako, po toj logici, ne bi otkrilo uitelje, kole bi se morale zatvoriti. Ako bi, s druge strane, profesionalno usmeravanje posle nekoliko godina ponovo otkrilo mehaniare, zatvorene mainske radionice bi ponovo proradile. Jedva da je potrebno rei da bi u ekonomiji zavladao haos. Ali, to bi bio jedini logian sistem, kada bismo zaista hteli da prednost damo interesima pojedinca. Ako bismo zaista eleli da u obzir uzmemo samo sposobnosti pojedinca, morali bismo da stvorimo ekonomski sistem u skladu s njima. Oigledna nemogunost postojanja takvog sistema pokazuje da je besmisleno primeniti pravilo prednosti pojedinca i da se profesionalno usmeravanje ne moe izolovati od drugih tehnika. S druge strane, Navil eli da profesionalno usmeravanje to vie integrie u tehniki kompleks; on smatra da se to moe ostvariti samo u socijalizmu. Kao primer uzima Sovjetski Savez, gde profesionalno usmeravanje ne pokuava toliko da otkrije unutranje sposobnosti, koliko potencijal za prilagoavanje, to jest, prilagodljivost. U osnovi, Sovjeti veruju da ono to treba utvrditi nisu predispozicije pojedinca, ve njegova prilagodljivost. Profesionalno usmeravanje onda ima zadatak da kroz obrazovanje prilagodi pojedinca planiranim potrebama za radnom snagom. Na primer, petogodinji plan moe zahtevati odreen broj minera u tom periodu. Prema tome, profesionalno usmeravanje ima zadatak da meu dvanaestogodinjacima i trinaestogodinjacima pronae one koji se mogu prilagoditi toj ulozi. Na taj nain se odmah uspostavlja dvostruka operacija opteg obrazovanja usmerenog na odreeno zanimanje, kao i na psihiku, mehaniku i zioloku prilagodljivost kandidata. Planom se tako obezbeuje neophodna radna snaga, a pojedinani kandidati se ekasno prilagoavaju zahtevanom poslu, poto su regrutovani dovoljno mladi i od poetka obrazovani u tano odreenom pravcu. Naglasak je ponovo na obezbeivanju sree pojedinca na osnovu prilagoavanja. Pretpostavka je da e pojedinac biti srean kada je usklaen sa svojim zanimanjem. Sovjetska orijentacija na profesionalno usmeravanje identina je s nekim nedavnim tendencijama koje su se pojavile u Americi. U izvetaju Uneska o tehnikom obrazovanju i profesionalnom usmeravanju, Margaret Mid je napisala: Poto obrazovanje mora da odgovori ne na sadanje, ve na budue potrebe drutva, neophodno je stalno i na to 217

due staze predviati evoluciju obrazovnih struktura. To jedino moe znaiti da pojedinac mora biti obrazovan i unapred prilagoen svom buduem poslu, kao funkcija predvienog tehnikog progresa. U Majovim (Mayo) analizama i Lintonovom izvetaju predstavljenim u Unesku, mogu se pronai podjednako precizno izraeni uslovi za opstanak zajednice u tehnikom svetu. U svim tim sluajevima, problem je stroga adaptacija pojedinca na svet tehnike, pri emu se ide toliko daleko da se govori o reprodukciji odreenih modusa delovanja i oblika spontane organizacije. Teko je i zamisliti precizniji izraz prodiranja tehnike u ivot. Ne treba misliti da Navilova verzija profesionalnog usmeravanja ograniava ljudske potencijale. Naprotiv, njen cilj je da proiri mogunosti prilagoavanja deteta. Uz pomo tehnike, prema Navilu, pojavie se neke nove navike, s kojima e pojedinac moi da uestvuje u celom kontinuumu socijalnih delatnosti . . . Njegove potrebe bie uvedene u sistem novih navika, koje mu ekonomski milje predaje u naslee . . . Adaptacija vie nee biti neto prirodno, ve steena po cenu kraeg ili dueg napora, u zavisnosti od sloenosti zadataka. U vezi s tim, uveravaju nas da e profesionalno usmeravanje omoguiti osnovno zadovoljenje svake racionalne potrebe. Uveren sam da je ta tvrdnja tana. Tako obrazovana osoba bie zadovoljna. Ali, najobinije je pretvaranje verovati da je profesionalno usmeravanje u slubi oveka. Da bi se odrala ta teza, potreban je ceo arsenal predrasuda i nedokazivih formula. Te pretpostavke su sledee: (1) U trenutku kada se ovek nae u socijalistikom sistemu, njegovi kompleksi nestaju. (2) U trenutku kada se neka institucija integrie u socijalistiki sistem, ona menja svoj karakter. (3) U trenutku kada su zadovoljene potrebe individue, ona postaje srena. (4) U trenutku kada se uspostavi drutvena harmonija, svaki ovek integrisan u taj harmonini sistem ostvaruje svoju ljudsku vokaciju. (5) Onog asa kada ovek pobegne od kapitalizma, on postaje slobodan. Takve besmislice su samo nain da se zaobiu injenice ili da se stvarnosti pogleda u lice. injenice su dovoljno jasne. Izolovano od nekih drugih tehnika, profesionalno usmeravanje je beskorisno. Kada se postavi u svoj pravi kontekst, ono jednostavno postaje sredstvo potinjavanja oveka zahtevima ekonomske tehnike. ak i kada se profesionalnom usmeravanju dodeli zadatak otkrivanja sposobnosti, kao, na primer, u mehanografu za osoblje Antoana Masa, ipak se u znaajnoj meri uzima u obzir sposobnost prilagoavanja, na osnovu koje se pravi izbor. Tako se ponovo suoavamo s mehanizmom adaptacije koji liava oveka slobode i odgovornosti, pretvara ga u stvar i postavlja na mesto koje je najpoeljnije sa stanovita neke druge tehnike, to jest, tamo gde je on najekasniji. Takoe se moe tvrditi da se u nekoj taki susreu profesionalno usmeravanje i nova kola. Profesionalno usmeravanje nije obavezno u Francuskoj. Moe se ak rei i da jo ne postoji kao tehnika. Ono je jo savetodavni organ i nita vie od toga. Trend je, meutim, jasan. Broj savetovane dece porastao je sa 60000 1944. godine na 250000 u 1954. i procenjuje se da je proseno 75% roditelja sledilo uputstva savetnika za profesionalno usmeravanje. (Procenat je rastao sporo, od 73 procenta 1944, do 78 procenata 1950.) to se tie dugoronih efekata usmeravanja, treba samo primetiti da je ili savetnik bio u pravu ili je savetovano dete, kada se ve posvetilo zanimanju, bilo stavljeno pred svren in. Praktino govorei, nemogue je odustati i to zapravo malo ko eli. Tvrdnja da profesionalno usmeravanje nije obavezno u stvarnosti znai vrlo malo, ako se ima u vidu brzina njegovog irenja. Trebalo bi analizirati i sam metod. Iako testovi koji se trenutno koriste nisu mnogo opasni, cilj profesionalnog usmeravanja je da stvori potpuni dosije o pojedincu (naravno, za njegovo dobro) i vrlo je malo verovatno da e oni koji ih izvode jo dugo zadovoljavati obinim psihotehnikim testovima. Oni e poeleti da idu mnogo dalje, ka sistematskom 218

ispitivanju emocionalnih tendencija i istraivanju detetove instinktivne prirodu, ka potrazi za osnovnim elementima deje psihike i moralne konstitucije. Testovi kao to su takozvani TAT 4 ve se kreu u tom pravcu. Drugi i hrabriji nain da se kae isto jeste da profesionalno usmeravanje predstavlja totalitarno preuzimanje mladih. Ali, kako to preuzimanje lei u logici sistema, ono se teko moe spreiti. Ovde u se zadovoljiu time da zainteresovanog itaoca uputim na odlinu kritiku sistema Vilijama Holingsvorta Vajta, ovek organizacije (William Hollingsworth Whyte, The Organization Man).

Propaganda
Ovde se suoavamo s novim sistemom ljudskih tehnika, sloenijim od onih koje smo ve razmatrali, poto on ukljuuje tehnike drugaije prirode, delimino hijerarhijske, a delimino sintetike. ak ne postoji ni izraz kojim bismo opisali taj sistem. Propaganda 5 je suvie ogranien izraz, ali najblii sutini. Taj izraz podrazumeva akciju drave, kao i masovni uticaj na javno mnenje. iri fenomen koji ovde razmatramo, meutim, ukljuuje kako privatnu, tako i individualizovanu akciju. Primarni predmet razmatranja je sjedinjavanje dve vrlo razliite tehnike kategorije, koje ine taj novi sistem ljudske tehnike. Prva kategorija je kompleks mehanikih tehnika (pre svega radio, tampa i lmovi), koji omoguava direktnu kolektivnu komunikaciju s veoma velikim brojem ljudi, a da se pri tom obraa svakom pojedincu iz grupe. Te tehnike poseduju izuzetnu snagu ubeivanja i znaajnu sposobnost psihikog i intelektualnog pritiska. Drugu kategoriju ine sloene psiholoke (ak i psihoanalitike) tehnike, koje donose precizna saznanja o ljudskoj psihi. Zato se u njihovoj primeni moe raunati na znaajnu pouzdanost rezultata. Odreen broj tehnika doveden je do zajednike fokusne take, u kojoj proizvode skoro sigurne rezultate. Unapred je poznato da e projektovana slika skoro nepogreivo proizvesti eljenu reakciju. Tehniki fenomen koji razmatramo ujedinjuje dve kategorije u nedeljivu celinu. Postavlja se pitanje kako se i zato to desilo i da li je ovek to eleo. Kada bi tampa bila posveena iskljuivo romanima u nastavcima, a radio muzici, moda ne bi bilo neophodno uvoditi psihoanalitike metode. Ali, ak ni to nije izvesno. ta moe izgledati nevinije od stripova? Ipak, njihov dubok uticaj na itaoca moe se dokazati, kao i njihova korisnost sa sociolokog stanovita. Takoe, ta moe izgledati bezazlenije od amerike muzike komedije? Ipak, svi smo svesni njihovog ekonomskog znaaja. ak i kad bi radio i tampa bili posveeni iskljuivo zabavi, postojao bi sledei problem: na osnovu ega bi te tehnike trebalo ograniiti i da li bi se one uopte mogle ograniiti? U trenutku kada su se mogle primeniti u drugim sferama (na primer u politici), one su i bile primenjene, i to bezazleno, tako da niko, makar u poetku, nije imao jasnu ideju o njihovoj upotrebljivosti. Ali, im su ule u svet politike, postalo je oigledno da treba da poslue ne samo za obrazovanje, ve i za ubeivanje. Ne postoji neto to bi bila isto objektivna informacija. Prigovoriti da je ovekova greka to tehnika nije ostala objektivna ravno je tvrdnji da je ovekova greka to je ovek. Od trenutka kada su te tehnike poele da se

4 5

TAT (Thematic Apperception Test): Tematski test opaanja; projektivni psiholoki test u kojem se koristi standardni skup slika sa viestrukim znaenjem, koje ispitanik treba da interpretira. (Prim. prev.) Ovde prilaem samo najkrai pregled pojma. Zainteresovanog itaoca upuujem na moju knjigu Propaganda (1962.)

219

koriste, one su morale delovati to ekasnije, to je znailo da su se u sistem morale uvesti i druge tehnike za razumevanje oveka. Totalitarna drava se esto optuuje da je prva pokrenula to povezivanje tehnika. To je Moneroovo (Monnerot) miljenje. Ali injenica je da je privatni kapitalizam zaista inicirao to povezivanje; uslovi pod kapitalizmom bili su povoljniji nego drugde. Reklamiranje je u tu oblast uvelo koncept ekasnosti, znatno pre same propagande. Problem je bio kako da se veliki broj osoba, okarakterisanih kao prosene, ubedi da izvede neku jednostavnu akciju, na primer da kupi dati predmet. Trebalo je biti ubedljiv sa ogranienim brojem argumenata i s malo rei, koje bi se lako mogle izgubiti meu stotinama drugih. Uslovi u toj oblasti bili su mnogo povoljniji za povezivanje mehanikih i psiholokih sredstava nego, recimo, politiki uslovi na poetku dvadesetog veka. U to vreme, pokuaji politikog ubeivanja bili su usmereni samo na elitu. Postojalo je mnotvo politikih i doktrinarnih argumenata, ali vrlo malo propagandnih sredstava. Rezultat je bila inercija u politikoj propagandi. Politiko ubeivanje je za cilj imalo samo intelektualno ubeenje, dok je u oblasti reklamiranja cilj bio izazivanje reeksne reakcije. Velika komercijalna preduzea bila su prva koja su mehanike tehnike dopunila vrlo ekasnim sredstvima psiholokih tehnika. Do 1910. ta veza je postala svrena injenica. Neka vrsta nezgrapne politike propagande prvi put je ula u upotrebu za vreme Prvog svetskog rata. esto je bila potpuno neprikladna, jer nije uzimala u obzir psiholoke zakone i zapravo je bila ista besmislica. Ali, s Ruskom revolucijom, a potom i sa hitlerizmom, ona je stekla nauni karakter. Danas sve drave, bez izuzetka, koriste sistem politike propagande stvoren sjedinjavanjem ta dva tehnika kompleksa. Koji su onda glavni pravci propagandne tehnike? Sistem uslovnih reeksa bio je iskorien u ogromnoj meri. Izuzetno je razvijena tehnika merenja i izazivanja takvih reeksa. Izuavano je svoenje politikih doktrina na program, programa na slogane, slogana na slike (koje direktno stimuliu reekse). Preduzimani su sistematski napori da se stvore uslovni reeksi, kroz obrazovanje (kao, na primer, u nacizmu i komunizmu) ili na osnovu ve postojeih, spontanih reeksa (kao, na primer, u amerikom korienju erotskih reeksa u ratnoj propagandi). akotin je detaljno razmatrao propagandne mehanizme totalitarnih drava. Naglasak na propagandnim tehnikama je mnogo manji u Sjedinjenim Dravama. Ali, to ne znai da tamo nedostaju primeri propagande velikih razmera. Na primer, bilo je neophodno prinuditi Amerikance da uestvuju u ratu i nametnuti im ratnu psihologiju stvaranjem odreenih reeksa. Amerikanci, zatieni sa svoja dva okeana, nisu oseali da su u ratu. Rat za njih nije bio ivotna realnost i zato se morao uiniti takvim. Razumljivo, oseanje rata i graanskog uea u njemu moglo se stvoriti samo ogromnim pritiskom reklame i totalne propagande na ljudsku psihu. Bilo je nuno upotrebiti takozvanu opsesivnu tehniku, podvrgnuti graanina propagandi bez predaha, ne doputajui mu ni za trenutak da ostane sam sa sobom. Na ulici je suoen s posterima, zvunicima, sveanostima i mitinzima; na poslu s lecima i industrijskom mobilizacijom; u slobodnim trenucima s lmovima i pozorinom propagandom; kod kue s novinskom i radijskom propagandom. Sva ta sredstva ciljaju na istu taku; ona imaju isto dejstvo na pojedinca i tako su ogromnih razmera da on prestaje da ih bude svestan. Ovo poslednje je od najvee vanosti. Propaganda mora postati prirodna kao vazduh ili hrana. Ona mora delovati kroz psiholoku inhibiciju i s najmanjim moguim okovima. Pojedinac tada moe da potpuno iskreno izjavi kako ne postoji takva stvar kao to je propaganda. On je, meutim, toliko obuhvaen njome da doslovno vie ne moe da vidi istinu. Prirode oveka i propagande postale su toliko nerazmrsivo povezane da nita vie 220

ne zavisi od izbora ili slobodne volje, ve samo od reeksa i mita. Dugotrajno i hipnotiko ponavljanje istog skupa ideja, istih slika i glasina, uslovljava oveka tako da njegova priroda bude asimilovana propagandom. Pored toga, iskoriavaju se ljudske emocije kao to su mrnja i ozlojeenost. Procedura nije toliko opsesivna koliko sugestivna i zavisi od kolektivne ksacije tih emocija na datog neprijatelja. Tu postajemo svedoci vrhunskog apsurda, potpuno automatskog razvoja emocija. Da bi se iskoristila ozlojeenost, dovoljno je samo usmeriti pojedinca opremljenog vrlo prostim skupom uputstava za upotrebu. Posle toga, moe se uoiti rekonstituisanje linosti oko izabrane ksne take, na osnovu snage njegovih negativnih emocija. Pretpostavimo, na primer, da je neprijatelj prikazan kao uzrok svih nedaa i patnji nekog pojedinca. (Buroazija igra tu ulogu za komuniste, kao to su je Jevreji igrali za naciste.) Kada se lansira takva sugestija, meu ljudima dolazi do bujanja negativnih emocija. Oni, kao stado ovaca, kreu u stampedo koji ih vodi mnogo dalje nego to im je uistinu nareeno da idu; oni slede drugi instinkt, koji ulazi u igru i ini da se na predmet svoje mrnje bace kao to se pas baca na maku. Zato u takvim sluajevima nema kriminalaca. Vlast retko kada naruuje pogrome. Da bi do njih dolo, potrebno je samo manipulisati mrnjom. elja za samoopravdavanjem, prisutna u svakom pojedincu, takoe se moe iskoristiti. Ona podrazumeva potrebu za rtvenim jarcem; ali pojedinac ne moe lako pronai linog rtvenog jarca. Propaganda mu nudi kolektivnog krivca na koga moe projektovati zlo i greh i tako se osetiti pravednim, potvrenim i proienim. U svim zemljama u kojima se ovaj oblik propagande pokazao ekasnim, dolazi do smanjenja kriminaliteta (to nije najnevanija stvar kojom se hvale totalitarni reimi, kako komunistiki, tako i oni faistiki). Moralnost napreduje. Vie ne moramo sami da stvaramo neprijatelje koje emo ubiti. Ve imamo one koje nam je proizvela propaganda, koje je zakonito ubiti. Potpuno je jasno da ubiti buruja nije zloin. Pored toga, uvoenje rtvenog jarca znai da se sukob ne odvija vie na socijalnom ili politikom planu, ve na moralnom, izmeu dobra i zla. Eksploatiui trik sa rtvenim jarcem, propaganda navodi ljude da prenesu zlo na neprijatelja. Neprijatelj postaje generalizovana inkarnacija zla, dok se u iskoriavanju mrnje neprijatelj pojavljuje kao uzrok svih nedaa. Ta inkarnacija pokazuje da nema racionalne osnove za mrnju; ona potie iskljuivo iz podsvesnih mehanizama. To objanjava iznenaujuu Hitlerovu tvrdnju iz Mein Kampf: Neophodno je sugerisati ljudima da najrazliitiji neprijatelji pripadaju istoj kategoriji i sve ih staviti u isti ko, tako da masi naih pristalica izgleda da se borba vodi protiv jednog neprijatelja. To uvruje njihovu veru u sopstvena prava i poveava njihovo ogorenje prema onima koji bi ih mogli ugroziti. Hitlerova izjava bila bi potpuno iracionalna da je re o borbi izmeu dve osobe, to jest, o linim razlozima za sukob. Ali, od onog trenutka kada propaganda pone da deluje, dolazi do gubitka oseaja za stvarnost, do zbrke motiva, do izjednaavanja suprotnosti i razmene optubi a sve to snano pojaava dejstvo podsvesnih uticaja. Sve ono to se manje ili vie nejasno mrzi, prenosi se kao zlo na zvaninog neprijatelja. Pod uticajem propagande dolazi do podsvesnog transfera. Ali, umesto psihoanalitiara koji oseanja krivice prebacuje na sebe, tu je propagandna mainerija, koja to oseanje prebacuje na generalizovanog neprijatelja. Tehnika na taj nain razdvaja sve apsolutno dobre osobe, koje su kolektivno ispravne i predstavljaju politiku, socijalnu i istorijsku vrlinu, i sve apsolutno zle, liene svake vrednosti ili vrline. Taj fenomen se, u slabijem izdanju i na nacionalnom planu, pojavio 1914, kao rat zakona i civilizacije, ali tada nije bio u stanju da dovede do potpunog kolektivnog transfera. Danas smo uspeniji, ali linija razdvajanja izmeu dobra i zla je manje nacionalna, a vie drutvena i politika.

221

Propaganda, u manjoj meri, manipulie i takozvanim Edipovim kompleksom i naim oseanjima koja se odnose na oca. Te tehnike jo zaostaju, ali sasvim je mogue da e u budunosti i one postati ekasne. Propagandna manipulacija se odvija pod svim oblicima vlasti i u svim sferama ivota. Moe se rei da ivimo u svetu koji je psiholoki subverzivan. Ali, uprkos toj injenici, moderni ovek nema jasnu ideju o razmerama tog fenomena. On ga ne moe otkriti na osnovu iskustva; za tako neto, bilo bi potrebno da se nalazi izvan samog fenomena.. Ovde u Francuskoj smo makar te sree da je propaganda jo uvek prilino neekasna. Pored toga, upoznati smo s tehnikom socijalne psihoanalize, kao to izvetavaju Berlinski institut za primenjenu psihologiju (pre 1938) i brojni ameriki instituti i istraivaki komiteti. Jedva da je potrebno dodati da svi propagandni tehniari, u potrazi za jednim najboljim nainom, glasno proklamuju vrednost iskoriavanja velikih podsvesnih motiva koje sam opisao. S pravom se moemo upitati kakve e biti posledice tih propagandnih manipulacija. Stvarne posledice se ne mogu prepoznati zato to taj mehanizam deluje suvie kratko vreme. Naravno, kada se one konano pojave, i dalje neemo moi da ih prepoznamo. Toliko smo uvueni u sve to i izmanipulisani, toliko ravnoduni, da e objektivno znanje o tome biti nemogue. Vie neemo imati nikakvu ideju o tome ta je ovek nekada mogao biti. Ipak, neke posledice propagande su ve jasne: 1) Kritiki duh je uguen stvaranjem kolektivnih strasti. Dobro poznati fenomen reciprone sugestije napravio je od kolektivne strasti potpuno drugaiju silu od one individualne. Poznato je da i individualna strast moe biti neprijatelj kritikog duha, ali on i dalje moe doi do izraaja, ako se uspostavi neka vrsta ravnotee izmeu kritinosti i strasti. U kolektivnoj strasti stvorenoj tehnikom (iji je predmet ponekad sama tehnika) kritika sposobnost, svojstvena intelektualnom ustrojstvu pojedinca, biva iskljuena. Kao to Monero otvoreno kae: Ne postoji nikakva kolektivna kritika sposobnost. Kako tehnika deluje na ljude kolektivno, strasti koje proizvodi a koje postoje u svima bivaju pojaane. Guenje kritike sposobnosti to jest, sve vea nesposobnost oveka da razlikuje istinu od lai, pojedinca od kolektiva, dela od rei, realnost od statistike i tako dalje jedna je od najoiglednijih posledica tehnike moi propagande. Ljudska inteligencija se ne moe odupreti propagandnoj manipulaciji sopstvene podsvesti. 2) S guenjem kritike sposobnosti javlja se ispravna drutvena svest. Tehnika prua opravdanje svakome i daje svim ljudima ubeenje da su njihovi postupci pravedni, dobri i u skladu sa istinom. To ubeenje je utoliko snanije zato to je kolektivno. Pojedinac nailazi na ista ubeenja kod svojih kolega s posla i suseda, i osea da su ona osnaena kroz implicitno optenje preko medija, kao to je radio. U zemljama u kojima se koristi propagandna tehnika primeuje se opadanje neuroze i kriminaliteta. Moemo verovati ratnim statistikama nacista i Amerikanaca zato to se one odlino uklapaju u ostala saznanja kojima raspolaemo. I obrnuto, gde god propagandna tehnika iz nekog razloga ne uspe da usadi ispravnu kolektivnu drutvenu svest, dolazi do iznenadnog i brutalnog kolapsa oseanja line ispravnosti, tako da individualni moral naglo opada. To, izmeu ostalog, objanjava neobian porast broja neuroza u Sjedinjenim Dravama posle 1945. Slina situacija meu Nemcima moda ima druge uzroke, ali uveren sam da je naglo zaustavljanje nacistike propagandne mainerije igralo znaajnu ulogu u posleratnoj nemakoj neurozi. U Sjedinjenim Dravama problem je bio tako ozbiljan da je to dovelo do dramatinog razvoja psihoanalitike teorije u proteklih nekoliko godina. Taj razvoj zapravo predstavlja reprizu, na individualnom nivou, one aktivnosti koju je kolektivna tehnika napustila. Kada se stvori ispravna drutvena svest, pojedinac joj se preputa, kao to bi to uinio i sa drogom. 222

A kada Amerikanci shvate da je individualna psihoanaliza skuplja, neekasnija (zato to ne moe da integrie individuu) i tea, vratie se kolektivnim psihoterapeutskim tehnikama. 3) Propagandna tehnika, pored toga, stvara novu sferu svetog. Kao to kae Monero: Kada se cela kategorija dogaaja, bia i ideja nalazi izvan svake kritike, ona formira prostor svetog, nasuprot onom profanom. Pod dubokim uticajem propagandnog mehanizma, u ovekovom srcu se razvija nova oblast tabua, ali ona je vetaki proizvedena, za razliku od tabua u primitivnim drutvima. Tamo gde postoji propaganda, vie ne moemo doneti sud o nekim pitanjima, ak ni raspravljati o njima, zato to odmah intervenie niz zatitnih reakcija koje je razvila tehnika. Da rezimiramo: guenje kritike sposobnosti, formiranje ispravne drutvene svesti i stvaranje sfere svetog, sve su to vidovi jedne pojave, prva i najjasnija posledica primene masovnih psihoanalitikih tehnika. Uzgred, naa analiza potvruje socijalni fenomen koji moderni sociolozi esto analiziraju: stvaranje masa. Ta tri elementa daju novu dimenziju masama; mase tako stiu unutranju koheziju, koju prirodno ne poseduju. Dolo je do stvaranja ujedinjujueg psihizma. Druga posledica primene propagandnih tehnika jeste vea manipulativnost masa. Monero tu ponovo daje deniciju vrednu citiranja. Po Monerou, propagandna tehnika ima za cilj proizvodnju i kultivisanje nekih predispozicija u masama, a posebno sposobnost da u datom trenutku urade bilo ta to je strateki oportuno. Kako se politike okolnosti menjaju, neophodno je s vremena na vreme podstai nove sklonosti. To je znaajna ideja; upotreba odreenih propagandnih tehnika nema za cilj neposredno i konano vezivanje za datu formulu, ve da u pojedincu stvori neku vrstu dugotrajne praznine. Pojedinac, izmasirane due, ispranjen od svojih prirodnih tenji i temeljno asimiliran u grupu, postaje spreman na sve. Glavna potreba propagande nije toliko da bude racionalna, dobro utemeljena i mona, koliko da proizvodi pojedince potpuno otvorene za sugestije koje se mogu lako staviti u pokret. Moraju se razlikovati dve kategorije propagande. Prva tei da stvori trajnu sklonost u svojim predmetima i ima stalnu potrebu da se potvruje. Njen cilj je da mase postanu raspoloive opinjavanjem i podsticanjem odreene fascinacije. Druga kategorija tei kod svog predmeta izazove neku vrstu privremene impulsivnosti. Ona deluje prostim pritiskom i esto je kontradiktorna (poto su kontradiktorni pokreti masa ponekad neophodni). Naravno, ova podela moe biti ekasna tek kada se propagandna tehnika potpuno sjedini sa optim obiajima i kada postane neto bez ega ljudi ne mogu da zamisle ivot. Taj stadijum se moe postii brzo, kao na primer u Nemakoj 1942, posle samo deset godina psihike manipulacije. Isti rezultat je, po svoj prilici, ostvaren u Sovjetskom Savezu, gde su mase bile uslovljene da prate promene partijske linije. Trea posledica manipulacija tehnike propagande je stvaranje vetakog univerzuma, kao potpune rekonstrukcije stvarnosti u umovima graana. Taj novi univerzum je verbalni univerzum, da se posluim odlinim izrazom Armana Robena (Armand Robin), naeg najlucidnijeg istraivaa radio propagande. Ljudi oblikuju slike stvari, dogaaja i ljudi koje moda ne odraavaju stvarnost, ali koje su istinitije od nje. Te slike se zasnivaju na novinskim vestima, koje su, kao to je to sluaj u veem delu svetu, lane, jer njihov cilj nije da informiu ve da oblikuju. Lairanje vesti sistematski upranjava ruski radio, ali isti proces se u manjem stepenu moe uoiti u svakoj zemlji. Svima su nam poznate nevine prevare ilustrovanih asopisa u kojima fotograju prati neodgovarajui tekst. Na primer, uz fotograju brodogradilita se napie kako je to dostignue demokratije ili Sovjetskog Saveza, itd. Takve stvari predstavljaju prvi korak ka stvaranju lanog univerzuma. To ukazuje i na vaan element u dananjoj psihologiji: na zamenu stvarnosti svetom halucinacija. ovek 223

e biti naveden da deluje iz stvarnih motiva, koji se nauno usmeravaju i postaju sve privlaniji; bie naveden da se rtvuje u stvarnom svetu, ali u ime verbalnog univerzuma oblikovanog za njega. Moramo pokuati da shvatimo dubinu tog poremeaja. ovek ima na raspolaganju ogromna sredstva i on deluje na stvarni svet i u stvarnom svetu. Ali, on deluje u snu: on tei drugim ciljevima (onima koje mu predlae opinjavajua magija propagande), a ne onim koje e zaista postii. Cilj kojem se tei poznat je samo manipulatorima masovnog podsvesnog, i nikome vie. italac bi na ovom mestu mogao prigovoriti da naa analiza moda vai za druge, ali ne i na njega. Ali, ako redovno slua radio, ita novine i ide u bioskop, ovaj opis se odnosi i na njega. On toga nee biti svestan zato to je sutina propagande da deluje na ovekovo podsvesno, tako da mu ostavi iluziju potpune slobode. S druge strane, prigovorie nam se da neke zemlje ne upranjavaju te propagandne, manipulatorne trikove; na primer, demokratske zemlje, a posebno Sjedinjene Drave. Ali, tu se moraju razlikovati neke stvari. Neke demokratije ne koriste propagandni arsenal prosto zato to nisu dovoljno bogate. Neke druge ih, kao to je sluaj sa Sjedinjenim Dravama, koriste u ogranienom stepenu, u nekim ogranienim periodima (na primer, za vreme rata, pravog i hladnog) i samo u nekim oblastima. Takva suzdranost, meutim, ne moe se pripisati demokratskim skrupulama; te demokratije jednostavno jo ne oseaju snanu potrebu za propagandnim tehnikama. Kako se sadanja globalna bitka bude intenzivirala, a svetska dominacije ove ili one nacije postane neizbena, demokratije e takoe morati da koriste propagandu. Prvosvetenici ekasnosti nee ustuknuti pred upotrebom tako monog instrumenta kao to je propaganda, utoliko pre to to odgovara duhu njihove civilizacije i vie ne vrea niija humanistika oseanja. Kada se mase naviknu na praksu propagandnih tehnika, nemogue je vratiti se nazad. Propagandna aktivnost ima jo dve socioloke posledice. Poto su one oigledne, moemo ih ukratko izloiti. Prvo, kao to smo ve videli u naem razmatranju tehnika rada, postoji psiholoki faktor, koji se manifestuje u zastoju duhovnog razvoja radnika. Fridman veruje da do tog zastoja ne bi dolo u pogodnom okruenju, to jest, u povoljnom ekonomskom sistemu. On ima na umu socijalistiki reim, za koji tvrdi da bi bio najpovoljnija radna sredina. U takvoj sredini radnik bi, radei bez stega, mogao da sazri. Ali, jasno je da socijalistike manipulacije nesvesnih tendencija sredstvima propagande daju iste rezultate kao i stvarna promena uslova. Na primer, u sovjetskom socijalizmu, usmerenom na produktivnost, radnika ne vode ekonomske injenice ve socijalistika propaganda, tvorevina jednog isto verbalnog univerzuma. Radnici reaguju na potpuno isti nain u kapitalizmu, ako su dovoljno obuhvaeni propagandom. To je ono to se deavalo u Sjedinjenim Dravama, na privremenoj osnovi, tokom ratnih godina. Pored toga, u Sjedinjenim Dravama deluje i trajni faktor, koji posreduje u primeni propagandne tehnike: snaan mehanizam odnosa sa javnou, koji se ubrzano razvija. Ta tehnika je propagandni sistem primenjen na sve ekonomske i ljudske odnose. Druga posledica, koja se osea u politikoj sferi, jeste obezvreivanje demokratije. Ovde se vraam na ideju koju smo ve razmatrali, ali koju je teko potpuno obrazloiti. Svi mi, manje ili vie, tretiramo propagandu kao odbranu neke ideje ili sistema. Stalno sluamo kako, shodno tome, ona ne moe nakoditi demokratiji. Najzad, postoji pluralizam politikih partija, koje koriste propagandu za predstavljanje suprotstavljenih, ak i kontradiktornih ideja, a graanin moe slobodna da bira izmeu njih. To pogreno shvatanje proistie iz zastraujue pojednostavljenog koncepta propagande. Dovoljno jasno smo objasnili da propaganda nije odbrana neke ideje nego manipulacija podsvesnim mase. Nada koja poiva u kontradikcijama propagande svodi se na sledee: graanin prima amar od svog suseda

224

zdesna, koji sreom biva kompenzovan amarom suseda sleva. Kad bi propaganda ukljuivala smireno izlaganje politikih teorija izmeu kojih bi graanin mogao znalaki da bira, kontradikcije bi bile blagotvorne i ostavljale bi graanina slobodnim. Ali, to je nemogue od trenutka kada propagandista doe u posed materijalnih sredstava za delovanje na mase i stekne znanje o skrovitim mestima ljudske psihe. ovek koji podrava neku politiku teoriju po svoj prilici veruje u nju. Uzimam primer politiara koji deluje iz ubeenja, a ne iz linog interesa. On e svakako nastojati da predstavi svoja ubeenja u najboljem moguem svetlu i obezbedi naklonost najveeg broja svojih sugraana. Da bi to postigao, on e naravno iskoristiti najekasnija mogua sredstva. Na taj nain, potpuno isto kao neki totalitarista, poee da siluje mase propagandnom. A silovanje ostaje silovanje, makar ga sprovodilo deset politikih partija, deset puta zaredom. Promena spoljanje forme ne manje sutinu. Setimo se, na primer, parada nacistike Nemake, mranih i fanatinih rituala krvi i tla. U Sjedinjenim Dravama, njihov ekvivalent se uglavnom vrti oko rituala u kojima uestvuju oskudno obuene devojke. To je stvar temperamenta; psihiki cilj je isti. A on je poguban za demokratiju. U delovanju politikih partija, korienje tehnikih sredstava u masovnim razmerama podrazumeva posedovanje velikih nansijskih resursa. To dovodi to tendencije potpunog eliminisanja manjih partija ili njihovog svoenja na zanemarljive prirepke. to je propagandna borba intenzivnija (i skuplja), vea je tendencija da se delovanje demokratije svede na suprotstavljanje dva bloka. Graanin moe imati originalnu, vrednu i istinsku politiku ideju, koja bi moda imala velike anse za uspeh kod njegovih sugraana. Ali, ako nema milione potrebne da bi se ta ideja proirila po celoj zemlji, ona je bezvredna. Amerika demokratija vie nije u zaetku, kada se propaganda sastojala u tome da jedan ovek neposredno govori drugim ljudima. U obezvreivanju demokratije, uticaji propagandne tehnike deluju kako na ljude, tako i na partije. Pojedinac, prisiljen da se potini kontradiktornim strujama propagande, ne samo da nije sposoban da sauva slobodu izbora, da bira izmeu razliitih doktrina, nego je potpuno eliminisan iz politikog delovanja. On doslovno vie ne postoji a to se deava otprilike u srazmeri s kontradiktornou propagande. On je integrisan u drutvenu grupu i glasa onako kako glasa grupa. Ovde dolazimo do vanog zakljuka: u onom stepenu u kojem je propaganda tehnika, ona ima svoj lini identitet i specinosti. Ali, ona deluje sa utvrenim i nepromenljivim ciljem. elja da se napravi razlika izmeu dobre i loe tehnike, na osnovu njihovih ciljeva, puka je tatina. Bilo da tehnika deluje u korist diktatora ili demokratije, ona koristi ista oruja, deluje na pojedinca i manipulie njegovim podsvesnim na identian nain i na kraju dovodi do formiranja potpuno istog tipa oveka. Bez obzira da li 99 procenata graana daje svoj glas na izborima diktatoru ili razliitim partijama u demokratiji, bez obzira da li se politike strukture raznih reima formalno razlikuju obraeni graani, od kojih, u krajnjoj liniji, oba reima zavise, postaju sve sliniji. Problem nije samo politiki; na njega nailazimo u svim oblastima ivota. Ali, ovde moramo razlikovati dve ravni: formalno miljenje i linu odluku. Kroz propagandu moemo obuiti oveka da ne ubija i da ne pije alkohol ili ga moemo obuiti da ubija i uzima opijum. Objektivni rezultat je drugaiji u ta dva sluaja. Socioloki gledano, ogromna je razlika izmeu diktature i demokratije. Ali, u oba reima moralni problem je potisnut; pojedinac nije neto vie od ivotinje dresirane da sledi odreene uslovne reekse. Istina, moe biti razlike izmeu diktature i demokratije na planu zdravstvene zatite ili statistike; ali na moralnom planu postoji sutinska podudarnost, kada demokratija svoje ciljeve postie pomou propagande. Ljudske posledice tehnike su nezavisne od ideolokog cilja zbog kojeg se ona primenjuje. 225

Zabava
Tehnike zabave i razonode razlikuju se od drugih ljudskih tehnika koje smo razmatrali. U materijalnom smislu, te tehnike su iste kao i tehnike propagande: lmovi, radio, novine i, u manjoj meri, knjige i ploe. Ali, hijerarhija tih sredstava nije ista. Na primer, bioskop zauzima prvo mesto i igra znaajniju ulogu od radija. Nasuprot tome, u propagandnoj hijerarhiji prednost ima radio. Ovde takoe nailazimo na korienje tehnika podsvesnog, ali one se sprovode s mnogo manje pritiska. Pored toga, opseg i sfera tih podsvesnih tehnika se razlikuju. Zabava tei da razonodi, propaganda da predvodi. Glavna razlika, meutim, odnosi se na spontanost: propagandna tehnika je sraunata i promiljena, dok je tehnika zabave spontana i nehotimina. Prvo je posledica odluke organizatora, dok je drugo posledica potreba masa. Pogledajmo prosenog oveka koji dolazi kui s posla. Vrlo je verovatno da je dan proveo u potpuno sterilnom okruenju i da je sve uinjeno da se ono uravnotei i da se smanji njegov zamor. Ipak, morao je da radi bez prekida i pod stalnim pritiskom; nervni zamor je zamenio onaj miini. Kada napusti posao, njegovo zadovoljstvo to je zavrio smenu pomeano je s nezadovoljstvom poslom koji je besplodan isto koliko i nerazumljiv i daleko od toga da bude neki zaista produktivan rad. Kod kue ponovo nalazi sebe. Ali ta stvarno nalazi? Nalazi utvaru. Ako ikada misli, njegova razmiljanja ga uasavaju. Lina sudbina se ispunjava samo smru; ali razmiljanje mu govori da u njegovom ivotu nije bilo niega izmeu mladalakih avantura i smrti, nijedan trenutak u kojem je on sam doneo neku odluku ili pokrenuo neku promenu. Promene su iskljuiva privilegija organizovanog tehnikog drutva, koje e mu jednog dana moda navui sivomaslinastu uniformu da bi branio civilizaciju, a sutra moda onu prugastu, zato to ga je sabotirao ili izdao. Nije bilo nikakve razlike izmeu dana koji su se nizali jedan za drugim. Ipak, ivot nikada nije bio miran, jer su ga na kraju dana saletale vesti i novinski izvetaji koji su mu nametali sliku jednog opasnog sveta. Ako nije u pitanju pravi ili hladni rat, tu su sve mogue nesree koje e mu staviti do znanja do koje je mere njegov ivot nesiguran. Razapet izmeu te nesigurnosti i apsolutne, nepromenljive konanosti rada, on nema svoje mesto, on ne pripada nigde. Bez obzira da li mu se neto deava ili ne deava, on u svakom sluaju nije tvorac svoje sudbine. ovek tehnikog drutva ne eli da se susretne sa svojom utvarom. On mrzi da bude raspet izmeu krajnosti sluaja i tehnikog apsolutizma. On se plai saznanja da se sve svrava dva metra pod zemljom. On bi to mogao prihvatiti ako, i samo ako bi ivot imao nekog smisla, a on mogao da izabere, recimo, da umre. Ali, kada nita nema smisla, kada nita nije plod slobodnog izbora, konanih dva metra pod zemljom je odvratna nepravda. Tehnika civilizacija je napravila veliku greku time to nije ukinula smrt, jedinu ljudsku injenicu koja je ostala netaknuta. ovek jo ima trenutke lucidnosti i sposoban je da zamisli ta ga eka za dvadeset ili trideset godina. Propagandne tehnike jo nisu uspele da ga na ubedljiv nain uvere da ivot ima bilo kakvog smisla. Ali, tehnike zabave su uletele u prazan prostor i makar mu pokazale kako da pobegne od prisutnosti smrti. Vie mu nije potrebna religija ili neki zahtevni asketizam da bi postao neosetljiv na tu situaciju. Filmovi i televizija ga vode direktno u vetaki raj. Radije nego da se suoi sa sopstvenom utvarom, on se okree lmskim utvarama, s kojima se moe poistovetiti i iveti onako kako bi moda eleo. Na sat ili dva, on moe prestati da bude ono to jeste, dok njegova linost bledi i gubi se u anonimnoj masi gledalaca. Film ga navodi da se smeje, plae, divi i voli. On spava s glavnom junakinjom, ubija negativca i pobeuje besmisao ivota. Ukratko, on postaje heroj. ivot iznenada dobija smisao. 226

Pozorite je podrazumevalo intelektualni mehanizam i u nekom smislu je gledaoca ostavljalo netaknutim i sposobnim da donosi sudove. Film, pomou svoje realnosti, integrie gledaoca tako temeljno da je potrebna izuzetna duhovna snaga ili psiholoko obrazovanje da bi se oduprlo njegovim pritiscima. U svakom sluaju, ljudi idu u biskop zbog bekstva i zato podleu njegovim pritiscima. Oni nalaze zaborav, a u zaboravu slatku slobodu koju ne nalaze na poslu ili kod kue. Oni na ekranu ive ivot koji nikada nee iveti u stvarnosti. Neko e rei da su snovi i nade bili tradicionalna sredstva eskapizma u vremenima gladi i progona. Ali, danas nema nade, a san vie nije lini in nekog pojedinca koji slobodno bira da pobegne od ove ili one stvarnosti. To je masovni fenomen miliona ljudi koji ude za mrvom ivota, slobode i besmrtnosti. Odvojen od svoje sutine, poput pua lienog kuice, ovek je samo amorfna materija koja se oblikuje lmskim slikama. Postoji ogromna razlika izmeu snova i nada iz prolosti i danas. Ranije, s ubeenjem da e se stvari promeniti, nada je bila svetionik koji je obasjavao budunost. Snovi su predstavljali bekstvo, ali bekstvo u samog sebe. U lmovima, meutim, budunost vie nije u igri, jer je na lmskoj traci ve promenjeno ono to je moralo biti promenjeno. A bekstvo u lmske snove nema nieg zajednikog sa unutranjim ivotom; ono se bavi samo spoljnim stvarima. Kada ljudi naputaju bioskop, oni su ispunjeni mogunostima koje su iskusili u tami; oni su primili svoju dozu unutranjeg ivota. Njihovi problemi su takoe doiveli preobraaj. Sada su to problemi koje je postavio lm i ljudi imaju blaeni, iako kontradiktoran utisak da su ti lmski problemi, koji okupiraju celo polje njihove svesti, istovremeno dovoljno jaki da odagnaju sve brige i dovoljno nestvarni da ne budu uznemiravajui. Moderna strast za lmovima moe se u potpunosti objasniti eljom za bekstvom. Ba kao to ritam rada ili autoritet drave podrazumeva intimno vezivanje i prema tome propagandu, tako i ljudska sudbina u tehnikom reimu podrazumeva eskapizam koji nude tehnike razonode. Moemo se samo diviti organizaciji koja nudi protivotrov dok istovremeno proizvodi otrov. ovek, koga je tehnika ispraznila od svih linih interesovanja, ponekad postane svestan samog sebe. O emu moe da pria? ovek je oduvek imao neiscrpan predmet razgovora: ivotne neprijatnosti. Ne strah, niti bol, oajanje ili strast. Sve to je uvek bilo potisnuto u njegovu podsvest. Ali, on je oduvek umeo da prijateljski aska o grdu koji je pao na njegov vinograd, o bui, mainama koje ne rade, o bolesnoj prostati i tako dalje. Sada se tu pojavljuje tehnika koja popravlja sve i stvara svet u kojem sve radi dobro ili makar dovoljno dobro. ak i ako postoje neke sitne neprijatnosti, ovek ne osea potrebu da o njima govori i okree se onome to ekasno popunjava tiinu televiziji i radiju, udesno korisnim utoitima za one koji kojima je porodini ivot postao nepodnoljiv. an Lalu (Jean Laloup) i an Neli (Jean Nelis) pokazuju udan optimizam kada piu da su radio i televizija ponovo uspostavili porodini ivot. Televizija nesumnjivo olakava okupljanje u zikom smislu. Zbog nje deca vie ne izlaze uvee u grad. lanovi porodice su zaista ziki prisutni, ali kako su usredsreeni na televizor, oni su nesvesni jedni drugih. Ako se ne podnose ili se ne razumeju, ako nemaju nita da kau, radio i televizija ine to lako podnoljivim tako to uspostavljaju spoljanje odnose i smanjuju trvenja. Zahvaljujui tim tehnikim ureajima, vie nije neophodno da lanovi porodice imaju ita jedno s drugim ili ak da budu svesni injenice da su porodini odnosi nemogui. Vie nije potrebno donositi odluke. Mogue je da brani par ivi zajedno dugo vremena, a da se nikada ne sretnu u treperavoj praznini televizije. To je jo jedan neobian nain bekstva, skrivanje od drugih umesto od samog sebe. To je moderna maska koju ovek stavlja svake veeri, ali kojoj, naalost, nedostaju demonske i boanske moi one drevne maske.

227

Jedna od najboljih studija problema radija, koju je uradio Roe Veje (Roger Veill) podsea nas da je uvo velika ovekova mana. Kroz njega ovek opaa tiinu beskrajnih prostora; ono je izvor velike uznemirenosti. Uvo, za razliku od oka, priziva misteriju i samoodricanje; ono je centar agonije i strepnje. A radio popunjava taj otvoreni prostor, titei oveka od tiine i misterije tako to ga zabavlja. Tvorci radio programa to znaju i prave svoje programe u funkciji tog eskapizma, ne iz nekih komercijalnih ili makijavelistikih razloga (kao to neki, izgleda, misle), nego zato to i sami uestvuju u toj ljudskoj situaciji i tee da se odbrane od tegoba koje ona izaziva. Iz toga sledi da radio pravi jasnu granicu izmeu svakodnevne drutvene realnosti i snova i narkotika koje po dunosti iri. Kao to kae Veje, on mora biti jedna od razonoda koje oslobaaju; on treba da oslobodi pojedinca od objektivnih ogranienja. On je javno dobro koje se bavi moralnom utehom, zadueno za ublaavanje tragedija porodinog ivota i tegoba modernog ivota. Radio mora kompenzovati nehumanost ivota u modernim gradovima. U sredini u kojoj je ovek nije u mogunosti da ostvari istinska prijateljstva ili da doivi duboka iskustva, radio mu mora obezbediti privid stvarnosti, prisnosti i ljudske bliskosti; on ga mora opiniti i pruiti mu oseanje sigurnosti. Ali Veje se s pravom pita da li e radio postepeno naviknuti na puke zvune slike one kojima daje iluziju pripadanja i, to je jo gore, navii ih na odsustvo sagovornika. Naalost, odgovor na Vejeovo pitanje je jasan. Ne postoji drugo sredstvo za ljudsku izolaciju koje bi se s njim moglo porediti. Radio, a televizija u jo veoj meri, zatvara pojedinca u zvuni mehaniki univerzum u kojem ostaje sam. On je ve dovoljno malo znao o svojim susedima, a razdvojenost izmeu njega i njegovih blinjih sada postaje jo vea. Ljudi su stekli naviku da sluaju maine i da govore s njima, kao, na primer, s telefonima i diktafonima. Nema vie susreta licem u lice, nema vie dijaloga. ivei u beskrajnom monologu, uz iju pomo bei od muke tiine i neprijatnih suseda, ovek nalazi utoite u krilu tehnike, koja ga okiva u usamljenost i u isto vreme mu, pomou svojih trikova, prua oseanje sigurnosti. Televizija je, zahvaljujui svojoj moi fascinacije i svojoj sposobnosti za vizuelni i zvuni prodor, verovatno najdestruktivniji tehniki instrument po linost i ljudske odnose. Ono to ovek trai je oigledno totalni samozaborav, potiskivanje svih problema i simultano utapanje sopstvene svesti u sveprisutnu tehniciziranu razonodu. U razonodi smo dostigli fazu u kojoj tehnika odgovara na potrebe ljudi u tehnikom drutvu, ali u kojem su oni jo uvek slobodni da koriste ili ne koriste raspoloiva tehnika sredstva. Ako elite da pobegnete, kae tehnika, slobodni ste da pokuate. Moderni ljudi, meutim, postaju svesni svoje potrebe da ni po koju cenu ne dovode u pitanje tehniku situaciju i da prihvate postojanje tehnikih sredstava za ostvarenje te potrebe. Uzmimo, na primer, izuzetan uspeh Batlinovih kampova za odmor u Velikoj Britaniji. Batlin je shvatio da u svetu koji je istovremeno krajnje zahtevan i krajnje obezlien, odmor koji veina ljudi eli mora biti istinski vakuum, jedna jo vea obezlienost, koja ostavlja utisak slobode, ali koja ni u jednom trenutku ne doputa individui da se suoi sa samom sobom, ak i materijalno. Da bi postigao taj cilj, Batlin je 1938. organizovao svojekampove za porodini odmor. ovek na odmoru ivi u mnotvu, po striktnoj satnici, koja je paljivo osmiljena, tako da svaki dan bude drugaiji, to stvara utisak neprestane novine i raznolikosti. Igre, pesme, predstave, obroci, zabava smenjuju se u brzom ritmu od sedam ujutro do ponoi. Vano je, kae Batlin, da niko ne bude preputen samom sebi, ni za trenutak. Sve se deava u duhu radosti i ivahnosti i pod kontrolomspecijalista za igre. Koriste se sva raspoloiva sredstva za ubeivanje pojedinca da je srean. Poto svaki kamp moe da primi etiri hiljade osoba, nije teko urediti da ovek na odmoru, koji traje dve nedelje, provede vreme meu masom ljudi. Cela stvar predstavlja razraen i precizan poduhvat da se ovek uini nesvesnim, zanesen tehnikom, koju detaljno i bez uvijanja opisuje sam 228

Batlin. Problem, kako ga on vidi, jeste u tome da se klijenti navedu da sistematski izgube svest, ne iz politikih razloga, kao ranije, ve zbog iste zabave. Ovde je tehnika stavljena u slubu neke vrste Paskalove razonode. Ne ba sasvim iste vrste, poto nije stvar toliko u tome da ovek izbegne dilemu suoavanja s venou, koliko da se izbegne konikt izmeu oveka i njegovog poloaja u ovom ivotu; nije stvar u izbegavanju meditacije o dve beskonanosti (za ta veina ljudi nije sposobna), ve u oigledno destruktivnoj apsurdnosti ivota u tehnikom svetu. Prosean ovek je neizbeno svestan toga. Prema tome, on mora da zamagli svoju svest po svaku cenu, i u tome se, po svemu sudei, nalazi u sutinskom saglasju s potrebama tehnikog drutva. Naa teza je potvrena udesnim uspehom Batlinovih kampova, koji je zaista zapanjujui.. Godine 1947, etiri stotine hiljada ljudi je u njima provelo odmor i taj je broj stalno rastao. Pored toga, imajmo na umu da ti brojevi predstavljaju Engleze, koji su po svojoj prirodi najmanje skloni takvim stvarima. To ukazuje na potpunu adaptaciju tehnike zabave tehnikom drutvu i otkriva njenu drutvenu funkciju. Kakav iluzoran napor je pokuaj da se od lma napravi obrazovna umetnost i sredstvo pouavanja! Umetniki lmovi, kao i oni s lozofskim ili politikim namerama, jednostavno nisu u skladu sa eljama publike koja ide u bioskop. Naravno, s pravom se moe tvrditi da su lmovi, uprkos svemu, sredstvo za obrazovanje publike. Ali, tu ne smemo upasti u zabludu: obrazovanje ukusa i svesti gledaoca se zaista deava, ali samo usput. Zamagljivanje njegove svesti je od najveeg znaaja, a umetnost i nauka mogu doprineti tom cilju. Film moe uspeti samo ako umetnost stavi u slubu drutveno potrebnog i tehniki mogueg poduhvata, to jest, samo ako umetnost (kao i indoktrinacija pod maskom nauke) postane novo sredstvo za izmetanje oveka iz stvarnosti. Kada ne bi bilo tako, publika ne bi prihvatila lmove kao to su prvi lmovi Orsona Velsa. Spontani i organizovani mehanizmi zabave, poput onih koje sam opisao, korisni su samo u onoj meri u kojoj je propagandna tehnika nerazvijena. Propaganda, u svom razvoju, tei da asimilira zabavu, koja se javlja ili kao ekasan propagandni medijum ili se, u kasnijoj fazi, koristi za potrebe ljudske adaptacije. Zbog ovog poslednjeg zapaanja ne moemo se saglasiti s Vejeovom sugestijom da se vedski ili ruski radio ne bavi zabavom, niti izgradnjom drutvenih struktura lai i uspavljivanja svesti, zato to su graani tih zemalja osloboeni i vie ne oseaju zamorni kontinuitet dnevnih obaveza. Moe se primetiti da Veje implicitno tei da u tome vidi jedan od blagotvornih efekata socijalizma. U stvarnosti, stanje koje on opisuje posledica je injenice da su veani najintegrisaniji i najprilagoeniji od svih naroda. Oni su se, u pogledu organizacije, otuili do te mere da vie nisu svesni bilo kakvog rascepa izmeu linosti i tehnike, tako da im neki vetaki raj nije ni potreban. U sluaju Rusije, propaganda je mudro apsorbovala i zamenila zabavu. Ruski graanin, svakodnevno podvrgnut propagandi svoje vlade (najrazvijenijoj na svetu), nije svestan svoje strepnje. Ali, to je bio sluaj i sa Hitlerovom Nemakom.

Sport
Postoji jedna oblast u kojoj ovek jo moe da se prepusti igri, ali tehnika je i tu popunila sve praznine. Mislim na sport. Sport je bio uslovljen organizacijom velikih gradova; izvan gradskog ivota nemogue je zamisliti njegov nastanak. Seoski sport je bleda imitacija onog gradskog i nema nijednu od karakteristika onoga to nam je poznato kao sport. Sportski renik je engleski; on je uvezen na kontinentalni deo kada su evropske kontinentalne nacije potpale pod uticaj engleske industrijalizacije. Kada je industrijsko teite 229

prelo u Ameriku, prevagu su odnele amerike sportske forme. Sovjetski Savez poeo je da razvija sport s poetkom svoje industrijalizacije; jedina zemlja koja je imala organizovani sport u centralnoj Evropi, ehoslovaka, bila je i jedina industrijalizovana. Sport je vezan za industriju zato to on predstavlja reakciju protiv industrijskog ivota. Zapravo, najbolji sportisti dolaze iz radnikih sredina. Seljaci, drvosee i njima slini su moda krepkiji od proletarijata, ali nisu tako dobri sportisti. Razlog je delimino i to to rad za mainom razvija muskulaturu neophodnu za sport, koja se veoma razlikuje od muskulature poljoprivrednika. Rad za mainom takoe razvija brzinu i preciznost pokreta i reeksa. Pored toga, sport je povezan s tehnikim svetom zato to je i sam sport tehnika. Poznat je ogroman kontrast izmeu sportista Grke i Rima. Za Grke je ziko vebanje bila igra za slobodno i harmonino razvijanje oblika i snage ljudskog tela. Za Rimljane je to bila tehnika za poveanje ekasnosti legionara. Danas preovlauje rimska koncepcija. Svi znaju kakva je razlika izmeu ribara, plivaa, bicikliste i ljudi koji pecaju, jedre, plivaju i voze bicikl kao sport. Ovi drugi su tehniari; kao to kae Jinger, oni tee da dovedu do perfekcije mehaniku stranu svoje aktivnosti. Ta mehanizacija akcija udruena je s mehanizacijom sportskih ureaja: toperica, startnih maina, itd. U tom tanom merenju vremena, u tom preciznom treniranju miinih pokreta i u principu rekorda sreemo se s jednim od sutinskih elemenata industrijskog ivota primenjenim na sport. Ovde ljudsko bie takoe postaje neka vrsta maine, a njegova mainski kontrolisana aktivnost postaje tehnika. Tehnika civilizacija ima koristi od te mehanizacije: pojedinac, uz pomo discipline koju mu namee sport, ne samo da se igra i oputa od raznih prinuda kojima je podvrgnut, nego se i nesvesno obuava za nove prinude. Ponavlja se poznati proces: istinska igra i uivanje, dodir s vazduhom i vodom, improvizacija i spontanost sve to nestaje. Te vrednosti se gube pred tenjom za ekasnou, rekordima i striktnim pravilima. Sportsko treniranje ini od pojedinca ekasnu aparaturu, kojoj je od sada strano sve osim surove radosti eksploatisanja sopstvenog tela i pobeivanja. Nije, meutim, najvanije obrazovanje nekolicine specijalista, ve proirivanje sportskog mentaliteta na mase. U meri u kojoj to predstavlja snanu reakciju na puku pasivnost sportova za gledanje, to je dobro. Ali, uobiajen ishod je integracija sve veeg broja nevinih u jednu podmuklu tehniku. Nema potrebe govoriti o totalitarnom stanju uma kojem bavljenje sportom utire put. Stalno sluamo da je vitalna stvar timski duh, itd. Vredi primetiti da je tehnicizirani sport prvo razvijen u Sjedinjenim Dravama, najkonformistikoj od svih zemalja, a da se onda, po prirodi stvari, razvio u diktaturama faistikim, nacistikim i komunistikim do take u kojoj je postao neophodan sastavni deo totalitarnih reima. Sport je sutinski faktor u stvaranju masovnog oveka. U isto vreme, to je i faktor disciplinovanja i to na dva naina. On se precizno podudara s totalitarnom i s tehnikom kulturom. U novim zemljama treba uoiti zajedniki prodor tehnike i sportske prakse. Autoritarne drave razumeju i do kraja eksploatiu ekasnost tehniciziranog sporta u pretvaranju svojih graana u konformiste i ljude mase. Jedna od glavnih stvari kojima se hvale komunistike zemlje jeste da one proizvode ampione u zemljama koje do tada nisu ni ule za re sport. To je jedan od efekata totalitarnih drutava, ali to istovremeno predstavlja jedan od njihovih modusa delovanja. Sport je na svaki zamisliv nain produetak tehnikog duha. Njegovi mehanizmi seu do dubina unutranjeg ivota pojedinca, gde njegovo telo i njegove pokrete menjaju kao funkciju tehnike, a ne kao funkciju nekog tradicionalnog cilja stranog tehnici, kao to su, na primer, harmonija, radost ili ostvarenje nekog duhovnog

230

dobra. U sportu, kao i svuda drugde, ne moe biti nieg nekoristoljubivog; sve mora biti korisno i mora zadovoljiti tehnika oekivanja. Sport bez odstupanja sprovodi mehaniku tradiciju obezbeivanja olakanja i zabave radniku kada ovaj zavri sa svojim pravim poslom, tako da ni u jednom trenutku ne bude nezavisan od ove ili one tehnike. Graanin tehnikog drutva u sportu nalazi isti duh, kriterijume, moral, akcije i ciljeve ukratko, sve tehnike zakone i obiaje s kojima se susree u kancelariji ili fabrici.

Medicina
Tehnika daje svoj najvei doprinos u hirurgiji i medicini. Razmotriu te tehnike forme samo ukratko, pre svega zato to su te oblasti veoma udaljene od onoga za ta sam struan, a onda i zato to su isto onoliko neodreene koliko i dobro poznate. Kako moemo klasikovati te tehnike? Izvetaj objavljen u reviji Esprit tvrdi: Zahvaljujui naem znanju o psihoziolokim korelacijama, moemo rei da smo u poziciji da izmenimo ovekovu unutranju energetsku dinamiku. Te modikacije mogu se postii sledeim sredstvima: (1) odgovarajuim reimima ishrane, koji ukljuuju vitamine i slino; (2) spreavanjem luenja lezda, na primer kastracijom ili sterilizacijom u cilju kontrole antisocijalnih i suvie agresivnih reakcija; (3) ubacivanjem ili kalemljenjem hormona, kao u pokuajima da se poveaju telesna energija, muevnost, enstvenost ili materinski instinkt; (4) dugotrajnim tretmanom sintetikim medikamentima, u cilju promene metabolizma; (5) operativnim prekidanjem nervnih putanja unutar modanih veza (kojima treba dodati lobotomije i talamotomije, koje ukljuuju direktnu intervenciju na mozgu i imaju za posledicu sniavanje psihikog nivoa). Gore navedenom treba dodati celu farmakopeju policijskih droga, kako se ponekad nazivaju odreeni narkotici. Ti takozvani serumi istine, koji ne iznuuju istinu, imaju lou reputaciju i jo uvek su ogranieni na profesionalnu medicinsku upotrebu. Zato vrsto stojimo na stanovitu da su izuzetno retki potvreni sluajevi upotrebe, na primer, natrijum tiopental 6 u nemedicinske svrhe. ak se i izvetaji o uvenim procesima u Sovjetskom Savezu i njegovim satelitima, u kojima su optueni prihvatali krivicu, moraju uzeti sa zrnom soli. Nema dokaza koji bi nedvosmisleno potvrdili da su serumi istine ikada upotrebljeni i postoje jaki tehniki razlozi da se veruje u suprotno. U svakom sluaju, nikakvi sigurni zakljuci se ne mogu biti izvui na osnovu raspoloivih injenica. Ono to je jasno jeste da te navodne tehnike, onako kako su predstavljene u tampi, izazivaju spektakularnu javnu reakciju i radoznalost. Glavni razlog za verovanje javnosti u ekasnost seruma istine je po svoj prilici moralna indignacija i strah koji je antikomunizam doveo do vrhunca mahnitosti, tako da je pravo stanje stvari, usled toga, tee nauno analizirati. Ne moe se porei, meutim, da se ljudsko bie moe ekasno modikovati, ali je jo nejasno kako se ta modikacija deava ili ta se, u krajnjoj liniji, moe oekivati od takve tehnike intervencije. S moje take gledita, te tehnike medicinske intervencije su od drugorazrednog znaaja. Neu negirati da je re o znaajnim intervencijama; one deluju na oveka materijalno i menjaju ga na dalekosene naine. Moralno, takva intervencija je ozbiljna stvar; ali, problem, na kraju krajeva, nije sutinski drugaiji od onog koji postavlja smrtna kazna. Kad je re o medicinskoj tehnici, ega se treba plaiti i emu se treba nadati od njene primene? I s kojim e drugim tehnikim sistemom ta tehnika biti povezana? Odgovor glasi: iskljuio s dravom. A to nam govori ega se treba plaiti. Postoji opta saglasnost da
6

Natrijum tiopental: sredstvo za optu anesteziju brzog dejstva. (Prim. prev.)

231

tehnika sredstva postaju opasna kada drava pone da ih koristi u sprovoenju svojih proizvoljnih i svemonih odluka. Kada se pojedinac poduhvati da sistematizuje skup tehnika, on retko stvara vrstu strukturu. Tehniki okvir naeg sveta je meusobno povezan na prirodan nain, a ne proizvoljnom ljudskom odlukom i to je ono to mu daje vrstinu. Polje primene tih medicinskih tehnika nuno e biti ogranieno, jer e se one primenjivati samo na osobe koje je drava izriito oznaila kao neprijatelje ili nepoeljne. Te tehnike sutinski mogu da slue samo dravnim projektima bilo da je re o slamanju duha poslednjih slobodnih ljudi ili o eliminaciji starih ljudi ili o dobijanju senzacionalnih priznanja i izjava u montiranim procesima. Ali, ti projekti moraju biti ogranieni, poto, u krajnjoj analizi, generalizovanju metoda koje ostavljaju utisak degradacije ljudskog bia nije u interesu drave. Naprotiv, drava ima potrebu za celovitim, jakim ljudskim biima, u punoj moralnoj, intelektualnoj i zikoj snazi, koja samo takva mogu dobro da joj slue. Ono to tehnika zahteva jesu tehnika sredstva za potpuno integrisanje celovitih bia, a ta sredstva su na granici da postanu stvarnost. Tehnika drava nee doprinositi propadanju svog materijala. Ona moe biti navedena da neke od tih tehnika upotrebi samo na materijalu koji je ve postao beskoristan (zato to je neposluan ili slab). Sigurno da nije sasvim iskljueno da bi drava mogla upotrebiti te tehnike. Ali, drava raspolae mnogim drugim sredstvima za postizanje svojih ciljeva. Poto na raspolaganju ima koncentracione logore i smrtnu kaznu, teko je poverovati da e tragati za komplikovanijim sredstvima, osim, moda, u cilju povremene propagande. I nema potrebe da se stanovnitvo uznemirava zbog neega to je, na kraju krajeva, samo manje zlo. Hirurke i medicinske intervencije imaju jo jedan nedostatak u oima drave. One se ne mogu generalizovati i, samim tim, primeniti, osim u izuzetnim sluajevima. Svaki novi sluaj zahteva da drava donese posebnu odluku; te tehnike ne mogu funkcionisati sa autonomnom pravilnou dravnih organa, kao to je policija. Zapravo, njihova primena se mora ograniiti, zato to javno mnenje treba drati u neznanju. Graani su jo daleko od toga da prihvate upotrebu tih tehnika i lako bi se uznemirili kada bi za njih saznali. Opasnost sveopte reakcije protiv drave, makar i kratkotrajne, suvie je velika da bi se rizikovalo zbog ograniene koristi koju bi drava mogla imati od njihove upotrebe. Prema tome, medicinske tehnike ne izgledaju kao vaan deo korpusa ljudskih tehnika. Mogue je, naravno, zamisliti da e u nekom trenutku hirurka intervencija moi da izmeni strukturu mozga, umesto da je uniti, i tako stvori pozitivnu linost. Ali, to je jo u domenu spekulacije. Moje uverenje je da su anse za praktinu primenu veoma male, osim, moda, u isto medicinskoj sferi. Hirurka intervencija morae da bude odloena za neku relativno daleku budunost. A kada uzmemo u obzir izvanredan razvoj psihosociologije i socijalne psihoanalize, koje se danas primenjuju u masovnim razmerama, jasno je da drava uz njihovu pomo moe da postigne sve ono to bi postigla hirurkom modikacijom ljudske linosti. Hirurka intervencija moe obezbediti samo konsolidujue efekte. Moemo se pitati da li je ta igra vredna truda, poto takve intervencije, kada ih sprovodi drava, potvruju nae moralne rezerve i prigovore zbog prezira koji drava pokazuje prema ljudskoj linosti. Ukupna ekasnost ovih tehnika ne doputa da im pridamo bilo kakvu teinu. Njihov istinski znaaj, koji donekle zabrinjava, jeste da one slue za skretanje panje. Poto su spektakularne, javnost se koncentrie na njih sa ogromnom strepnjom i oko njih kristalie svoj neodreeni strah od tehnike uopte. Ali, relativno je lako dokazati javnosti da su u tom pogledu njeni strahovi neosnovani. Javnost, nesposobna da sagleda istinski problem tehnike, poto se nepogreivo vezuje za zaslepljujue povrnosti i koleba izmeu iracionalnog straha i lane sigurnosti, nikada ne dopire do sri problema modernog drutva. 232

III. Odjeci
Tehnike, ljudi i ovek
Ovde se zavrava dugo okruivanje ljudi tehnikom. Ono nije posledica predumiljaja ili plana bilo kog oveka ili bilo koje grupe ljudi koji njome upravljaju ili joj daju novi pravac. Tehniki fenomen je bezlian i ako pratimo njegov tok, videemo da je usmeren na oveka. U istraivanju njegovog domena, nailazimo na samog oveka. To nije ovek iz ogledala. Niti je to ovek iz susedstva ili ovek sa ulice. U napredovanju sopstvenim tempom, tehnika analizira svoje predmete tako da ih moe iznova stvoriti: u sluaju oveka, ona ga je rastavila na elemente da bi iz njih sintetizovala do sada nepoznato bie. Tehnika nikada ne deluje na oveka koga moemo sresti na ulici. Veliki skandal nacizma bila je nedolina primena njegovih tehnika na Ota ulca, koji je imao ime i prezime, koji se bavio svojim zanimanjem i iveo svoj ivot pred oima stotina svojih suseda. On je operisan bez anestezije, poto je prethodno bio prisilno odveden iz kue, uz jadikovanje porodice. Cinizam i brutalnost lekara iz truthofa bili su skandalozni. Pokazivanje tako potpunog prezira prema ljudskim oseanjima bila je ogromna greka nacista. Mi to radimo bolje; mi operiemo bezbolno. ak i kada koristimo uzastopne operacije da demonstriramo evolucioni proces ljudskog embriona, ti postupci se sprovode na dobrovoljcima i niko se preterano ne ali. Nijedna od naih tehnika ne tvrdi da je primenljiva na neto ivo. Poto se pre svega zasniva na nauci, tehnika se pokorava monom zakonu specijalizacije. U sluaju ljudskih bia, specijalizacija ima dvostruko znaenje. To znai da se tehnika mora primeniti tako da ne izaziva burne proteste. Takoe, to znai da ne sme zanemariti nauni aspekt te specijalizacije (koji je najvaniji). Tehnike su projektovane za primenu u relativno ogranienom broju sluajeva; samim tim, nemogue je predvideti njihovu optu primenu. Svaka ljudska tehnika ima svoj omeeni delokrug delovanja i nijedan od njih ne pokriva celog oveka. Kao to smo videli, postoje psiholoke tehnike, obrazovne tehnike i mnoge druge. Svaka od njih odgovara na jednu i samo jednu specinu potrebu. Ako se jedna od njih primeni, ona uistinu zalazi u ovaj ili onaj privatni domen pojedinca, ali najvei deo ostaje privatan. Prema tome, nikada ne postoji jasan razlog za protest. Ta relativno bezlina tehnika operacija je beskrajno daleko od one koja oveka brutalno baca u svet koncentracionih logora, gde se najgrublje, najdramatinije i najsuperiornije tehnike obruavaju na njega. Jo jedna greka nacizma bila je to to je svojim tehnikama navukao demonsku masku, da bi izazvao strah. Poto je upotreba straha takoe tehnika, ona je pratila sve druge nacistike tehnike i okirala svet nepotrebnim preterivanjem. Mi to radimo bolje. Tehnici stavljamo aseptinu masku hirurga. Ravnodunost je svojstvo novog boga, kao to je bilo i svojstvo onog starog. Pravo lice moderne tehnike je mnogo slinije deistikom trouglu nego grimasi na masci ive. Jedna izdvojena tehnika i njene kontrolisane primene na ogranieni domen predstavljaju polaznu taku razdvajanja. Nijedan tehniar nikada nee rei da ljude podvrgava tehnici, kolektivno ili individualno. Biogenetiar koji eksperimentie na ljudskom embrionu ili lmski reiser koji nastoji da na svoju publiku utie u najveoj moguoj meri, ne izjavljuju da rade na oveku. Pojedinac je razbijen na nezavisne fragmente i ne postoje dve tehnike koje imaju istu dimenziju ili dubinu. Niti bilo kakva kombinacija tehnika (na primer, propaganda u kombinaciji sa profesionalnim usmeravanjem) odgovara bilo kom delu ljudskog bia. Krajnji ishod je da se svaka tehnika moe pozvati na sopstvenu nevinost. Odakle 233

je, onda, napadnuto ljudsko bie i ko ga napada? Niotkuda i niko. Tako glasi odgovor tehnike i tehniara. Oni s negodovanjem pitaju kako neko moe tvrditi da se ovek napada primenom neke nove tehnike. Po njima, sama ta optuba pokazuje odsustvo razumevanja i postojanje pogrenih, ak i malicioznih predrasuda. Tanije, svaki tehniar uzet zasebno, moe izjaviti da je neduan u pogledu agresivnih namera prema oveku. Biolog, koji radi na ivom embrionu uz saglasnost majke, nije kriv ni za kakav napad na njen ivot ili ast. Na taj nain, poto nijedan tehniar ne primenjuje svoju tehniku na celog oveka, on moe oprati ruke od odgovornosti i izjaviti da ljudsko bie ostaje netaknuto. Opti pogled na delovanje tehniara na taj nain prua potpuno umirujuu, ak i pounu sliku. Svaki tehniar koji radi na malom segmentu (tako malom da se ne moe smatrati ovekom) ivog mesa moe tvrditi kako radi u ime vieg bia: oveka. Tehniari nisu mnogo komplikovana bia. U stvari, oni su podjednako jednostavni kao i njihove tehnike, koje ih sve vie asimiliraju. Komunisti su nesumnjivo u pravu kada tvrde da e svi moralni problemi biti reeni kada svi ljudi postanu tehniari. Ako je vaan deo misije naih intelektualaca da analiziraju nae doba i otkriju sve delotvorne mitove dvadesetog veka, onda e se pokazati da su ti mitovi duboko ukorenjeni i iroko rasprostranjeni. A kada svoje kritike sposobnosti usmere na mitove tehniara, nee morati da poniru mnogo duboko. Mit tehniara je prosto ovek ne vi ili ja, ve jedno apstraktno bie. Tehniar pompezno tvrdi: Mi teimo srei oveka; trudimo se da stvorimo kvalitetnog oveka. Na raspolaganje mu stavljamo prirodne sile, vrsto uvereni da e prevazii trenutne probleme, i tako dalje. Drugi moderni mitovi na primer, mit o progresu ili o proletarijatu neizmerno su manje realni za tehniara nego mit o apstraktnom biu koje se zove ovek, u kome nalazi svoje opravdanje. Pored toga, taj mit predstavlja stadijum koji on ne moe prevazii, jer nema ideologiju, a jo manje lozoju ili sistem. On razume svoje metode, koje primenjuje s velikim zadovoljstvom, zato to daju neposredne rezultate. Tehniar predvia rezultate, ali to nisu istinski ciljevi, ve samo rezultati. A onda, on ini veliki skok u nepoznato i pronalazi objanjenje i odgovor na sve mogue prigovore: mit o oveku. Tehniar ili uopte ne veruje u taj mit ili u njega veruje samo povrno. Taj mit mu prua gotovo i udobno uverenje, kao i spreman odgovor na svaku kritiku. To je opravdanje, ali ono nije svesno. Zaista, zato bi se tehniar pravdao? On se nikako ne osea krivim; njegove dobre namere su jasne, kao to su i neporecivi njegovi sjajni rezultati. Ne, tehniar nema potrebu za pravdanjem. ak i kad bi najmanja sumnja prodrla u njegovu svest, njegov odgovor bi opet bio jasan i pompezan: ovek za koga radim je oveanstvo, Vrsta, Proletarijat, Rod, stvorenje ovek, veni ovek, ak i Ti. Svi tehniki sistemi, bez obzira na to da li su izraeni komunistikom ili liberalnom frazeologijom, vraaju se, u krajnjoj analizi, na tu apstrakciju. Ba kao i svi tehniari. U svakom sluaju, tehniari nemaju dovoljno intelektualne radoznalosti da bi se upitali ta njihova omiljena apstrakcija zaista znai ili kakav je odnos izmeu te apstrakcije i tehnike. Pretpostavljamo da intelektualna radoznalost tu nije od velikog znaaja. Apstrakcija, ovek, samo je nadgradnja, u marksistikom smislu; prirodna izluevina tehnikog progresa. Zato se onda uzbuivati? S jedne strane imamo razne tehnike, od kojih svaka deluje samo parcijalno i, prema tome, ne moe biti opasna po celovitost ovekovog bia. S druge strane imamo mit , oveka, koji ga manje-vie obogotvorava i, u svakom sluaju, snano potvruje da je tehnika podreena oveku. ta bismo vie mogli poeleti? Ipak, jedna vana injenica je promakla panji tehniara: injenica tehnike konvergencije. Monero je denisao politiki totalitarizam kao konvergenciju mnotva nacionalnih istorija s mnotvom politikih sistema. Predmet naeg interesovanja ovde je konvergencija koja se sabira u oveku, i to ne konvergencija tehnika, ve sistema ili tehnikih kompleksa. 234

Rezultat je operativni totalitarizam; nijedan deo oveka vie nije slobodan i nezavisan od tih tehnika. Ta konvergencija se moe uporediti s konvergenvcijom pozorinih projektora, od kojih svaki ima specinu boju, intenzitet i smer, ali od kojih svaki moe ispuniti svoju pojedinanu funkciju samo u sadejstvu s drugima. Krajnji efekat se ne moe predvideti na osnovu pojedinanih projektora, ve samo na osnovu objekta koji je osvetljen. To je sluaj s ljudskim tehnikama. Mnotvo tih tehnika se stie u ljudskom biu i svaki pojedinani tehniar moe iskreno tvrditi da njegova tehnika ostavlja netaknutim integritet svog predmeta. Ali, miljenje tehniara nije od znaaja, jer se problem ne odnosi na njegovu tehniku, nego na konvergenciju svih tehnika. Nemogue je odrediti da li ljudski objekat ostaje netaknut na osnovu bilo koje izolovane tehnike. Problem se moe reiti samo ako kao kriterijum uzmemo oveka, samo ako posmatramo tu taku konvergencije tehnikih sistema. Iz tog razloga sam morao da napravim preliminarni pregled razliitih tehnikih kompleksa koji su do sada bili primenjeni na oveka. A sada, dve dodatne napomene. Prvo, kao to sam vie puta ponovio, do tehnike konvergencije ne dolazi voljom bilo kog tehniara ili bilo koje grupe tehniara. Nijedan tehniar ne deluje kao dirigent tehnikog orkestra. Konvergencija ja potpuno spontani fenomen, koji predstavlja normalni stadijum u evoluciji tehnike. Tehniari nisu svesni tog mehanizma, a ponekad ga ak i ne opravdavaju. Neki intelektualci imaju neodreenu predstavu o injenici konvergencije i priznaju, uglavnom optimistiki, da je tehniki pokret usmeren na celog oveka. Neki tehniari, pipajui u mraku, zaista tee da ujedine odreen broj razliitih tehnika. Kibernetika i psihosomatska medicina su dobri primeri, koji, uzgred, potvruju fenomen tehnike konvergencije. U ovom trenutku, na sredini dvadesetog veka, postajemo svesni tog fenomena. Postojee tehnike je teko koristiti upravo zbog injenice tehnike specijalizacije. Nai visokospecijalizovani tehniari sreu se s velikim brojem problema koje treba da ree pre nego to dou u poziciju da sastave sve delove slagalice. Po svemu sudei, postojee tehnike operacije, uzete zajedno, ne slau se dobro i samo uz pomo sredstava nove tehnike organizacije ti razliiti delovi mogu se povezati u celinu. Ali, kada se to konano postigne, ljudske tehnike e se vrlo brzo razvijati. Pojavie se dosad neslueni potencijali za delovanje na pojedinca. U ovom trenutku, te mogunosti se samo nejasno naziru u polutami totalitarnih reima, koji su jo u povoju. Naravno, ne treba gubiti iz vida da, dok se nai tehniari trude da teoretski sintetizuju razliite tehnike, sintetiko jedinstvo postoji de facto i da je ovek njegov predmet. Naa druga primedba tie se nekih ocena koje smo u iskuenju da iznesemo. U razmatranju posledica tehnike po oveka, moramo izbegavati ishitrene ili povrne generalizacije. Ne smemo se previe uzbuivati ili smatrati da je ljudska priroda izdeljena na sitne komade. Moramo se uvati upotrebe mistinog renika. Ne postoji jasno razumevanje ta je ovek i nita od onoga to znamo ne daje opravdanje da njegov karakter proglasimo svetim ili neki njegov deo neotuivim i samo linim ili da tvrdimo kako on ima vrhunsku vrednost. Vrednosti moda postoje, ali nam izmiu im pokuamo da ih deniemo ili preciziramo njihovu prirodu i mesto. Da li je napadnuta ta vrhunska vrednost? Kada posmatramo pojedinca, u zamci tehnikog mehanizma, zaista smo u iskuenju da odgovorimo potvrdno. Ali, ako situaciju analiziramo konkretno, ne moemo otkriti mesto napada, ak ni ta je zapravo napadnuto. Da bi se to razjasnilo, potreban je drugi referentni sistem, koncepcija oveka koja je apriorna i nenauna. Ali, onda ne treba da budemo iznenaeni razliitim reakcijama kada govorimo o dejstvu tehnike na oveka. S druge strane, ne smemo rei da je to pitanje nevano. Bilo bi pogreno pitati ta je napadnuto?, a onda analitiki nabrojati komponente 235

ljudske psihe, onako kako ih deniu najsavremeniji metodi, s ciljem da se pokae kako napretkom tehnike nije ugroena nijedna ljudska vrednost. Naime, nikada ne znamo postoji li u oveku neto to nae analize i nauni aparat ne mogu da obuhvate. Svi mi, ukljuujui i materijaliste, sigurni smo da tako neto postoji, jer od te nepokretne i nevidljive osovine, same sutine toka koji se oko nje okree, zavisi sve ostalo. Ali, ne moemo rei kako je nevano to to tehnika proima sve to je ljudsko sve dok ne dopire do tog nedostinog sredita. Taj dualizam je nemogu, jer taj centar nije apstraktan ve konkretno otelotvoren. Ako svojstvo ljudskosti zavisi od njega i ako je to svojstvo izmenjeno na nain na koji tehnika obino izobliava ljudsko telo i duu, onda nikako ne moemo rei da je ono to je sutinsko ostalo neoteeno. Naprotiv, postoje mnogi dokazi da je ono to se zove linost opasno ugroeno. Slino tome, najobiniji je eskapizam tvrditi kako je ono to se deava u oveku stvar mnogih uticaja, mnogih drutvenih tokova i kolektivnih navika i da zato ne vredi brinuti zbog uticaja tehnike. Ne verujem da je preostalo mnogo pristalica ideje da ovek predstavlja neto sam po sebi, da ima neku sutinu nezavisnu od njegove sredine. Ali, ogromna je razlika izmeu ravnodunosti prema tehnici lozofskih dualista, koji zauzimaju takav stav i ravnodunosti apologeta tehnike. Dovoljno je navesti dve ograde. Prvo, to to je pojedinac predmet nekog uticaja nije razlog da se on podredi nekom drugom uticaju. Drugo, velika je razlika izmeu spontanog i neznatno prinudnog uticaja individualistike socijalne grupe i proraunatog, preciznog i ekasnog uticaja tehnika. Ali, ovde smo preputeni na milost i nemilost religioznih i naunih predrasuda, koje dovode do banalnih i povrnih tvrdnji. U razmatranju ljudskih posledica tehnike, maksimalno sam se trudio da se uzdrim od iznoenja pozitivnih ili negativnih sudova i da izbegavam opta novinarska mesta. Nije mi toliko cilj da istraujem modikacije koje se izvode na oveku, koliko da ispitam simptome tehnikog osvajanja, koje je u ovom trenutku, manjevie, zavreno. Ne zaboravimo da se svaka pojedinana ljudska tehnika nalazi u nekom odnosu s drugim tehnikama. Kada kaemo da ljudske tehnike moraju nadoknaditi neprijatne posledice drugih tehnika, proizvoljno izolujemo razliite tehnike domene. Ljudske tehnike su u tesnoj zavisnosti od ekonomskih, politikih ili mehanikih tehnika, ne samo zbog njihovog porekla i mogunosti, nego, u jo veoj meri, zbog nunosti njihove primene. Ekonomija i mehanika ine okvir, milje, kojem ljudske tehnike nuno pripadaju. Iskljuivanje konteksta nesumnjivo olakava analizu tih tehnika i izvlaenje umirujuih zakljuaka. Ali, ti zakljuci su u isti mah i potpuno nepouzdani. Ljudske tehnike postoje samo u onoj meri u kojoj je pojedinac predmet ekonomskih uslova i u meri u kojoj mehaniki uslovi doputaju da se na njega primene otkrivena sredstva. Zanemariti tehniki kontekst tih ljudskih tehnika znai iveti u svetu iluzija. Priznati to, znai razumeti da su ljudske tehnike u stvarnom svetu (ne u svetu lozofskih apstrakcija, gde je sloboda uvek mogua) uslovljene ekonomskim, politikim i mehanikim. Ljudske tehnike, prema tome, nikad nisu dominante, zato to one mogu postojati samo u odnosu sa svim drugim tehnikama. One se ne mogu izolovati u istom stanju, a njihova sredstva, tenje i rezultati moraju se tumaiti u odnosu na druge tehnike. Ako bi ljudske tehnike ikada dole u sukob s drugim tehnikama, one bi neizbeno izgubile, jer ne bi zadrale nikakvu stvarnu supstancu. Na primer, u onom stepenu u kojem bi mogle ii nasuprot nunosti ekonomske produktivnosti, one bi unitile upravo ono to omoguava njihovu primenu. Da nema ogromne produktivnosti, ljudi, novac i vreme neophodni za njihovu primenu, ne bi bili na raspolaganju. Prema tome, ljudske tehnike moraju postati deo tehnikog sistema; umirujui zakljuci koje izvlae neki autori ne deluju ubedljivo. 236

Precizno postavljen problem bi glasio: ako u oveku moemo uoiti izvesne odjeke tehnike, da li na osnovu njih moemo izmeriti stepen ovekovog potinjavanja tehnici? ovek-maina 7 Razvija se sve potpunije tehniko znanje o oveku. Da li e ga ono osloboditi? ovekove tradicionalne, spontane aktivnosti sada su podvrgnute analizi u svim svojim aspektima predmetima, oblicima, trajanju, koliini, rezultatima. Totalitet tih akcija i oseanja se onda sistematizuje, ematizuje i smeta u tabele. Stvara se ljudski tip koji se jedini opaa kao normalan. Kao to kae Saran (A. Sargent): Tehnika e mi dati ivotne norme u svemu to se tie rada, ishrane, smetaja, obrazovanja i tako dalje. Naravno, treba razumeti da ne postoji apsolutna obaveza pojedinca da se prilagodi tom tipu. On ga, ako tako eli, moe prezreti. Ali, onda e uvek, kada doe u situaciju da se s tim tipom nadmee, biti u podreenom poloaju. Prema tome, nae ljudske tehnike moraju voditi ka potpunom uslovljavanju ljudskog ponaanja. One moraju asimilirati oveka u kompleks oveka-maine, to je formula budunosti. Sparivanjem oveka i maine nastaje sasvim novo bie. Mnogi autori i dalje insistiraju na modernoj tendenciji prilagoavanja maine oveku, za koju tvrde da je primeuju. Takvo prilagoavanje nesumnjivo postoji i predstavlja veliko poboljanje; ali ono ukljuuje i svoju suprotnost, to jest, potpunu adaptaciju oveka maini. Ovo poslednje nije stvar daleke budunosti. ovekova priroda je ve promenjena i tehnika prilagoava mehaniku aparaturu ve prilagoenom pojedincu. Takvo prilagoavanje postaje sve lake, a uz pomo ljudskih tehnika odvija se ak i spontano,. Poznat primer za ovo poslednje je vezivanje radnika za njegov posao. Istraivanja pokazuju da kada radnik zapoinje rad na pokretnoj traci, on esto osea telesnu slabost. Jednostavno, on nije stvoren za tako neto; radnici na pokretnoj traci esto dolaze u iskuenje da napuste posao ili da trae premetaj. Oni postaju napeti i nervozni i oseaju duboku nelagodnost. Ali, da bi zaraivali za ivot i izbegli nezaposlenost koja stalno preti, oni moraju da zadre svoje poslove i prisile sebe na prilagoavanje radnim uslovima onakvim kakvi jesu. Oni postaju vezani. Kada ih pitaju o tome, oni tvrde kako su zadovoljni i negiraju svaku elju za promenom; sama ideja promene, u stvari, moe da izazove istinski strah. Rezultati takvih istraivanja se tumae kao da to znai da je radni ovek srean. Ali, mogue je i sasvim suprotno tumaenje: da je neprestano upranjavanje bezlinog posla dovelo do potpunog obezliavanja radnika. On je oblikovan svojim poslom, iskorien njime, mehanizovan i asimilovan. Nepristrasna psiholoka istraivanja otkrivaju da su radnici lieni inicijative i odgovornosti; oni su prilagoeni do tog stepena da su postali inertni, nesposobni da preuzmu rizik u bilo kojem domenu. Ti nalazi se moda ne mogu primeniti na sve radnike, ali ipak izraavaju glavnu tendenciju. Oni se, pored toga, mogu lako razumeti. Zato bismo zahtevali od radnika da bude natovek? Radnici, kao i svi drugi ljudi u tehnikom drutvu, imaju steeni strah od promena i oseaju potrebu za poslom koji ih tako mnogo kota. Njihova situacija je analogna situaciji oveka koji je poeo da reaguje na propagandu, koji joj se postepeno prepustio i zavrio izmanipulisan do te mere da se vie ne moe osloboditi te potpore linosti i sredstva za izazivanje misli i oseanja. Donedavno je bilo mogue pokazati da prilagoavanje radnika nekoj maini nije predstavljalo preteranu specijalizaciju, u smislu da bi se specijalizovani radnik mogao prilagoditi velikom broju razliitih maina. Ta tvrdnja moda jo vai za period kroz koji upravo

ovek-maina: Lhomme-machine, poznata francuska fraza i naslov uvenog dela Ofre de Lametrijea (Oroy de la Mettrie) iz 1748, koje dokazuje materijalistiku tezu da je dua, poput miia, proizvod metabolizma. (Napomena prevodioca amerikog izdanja.)

237

prolazimo. Ali, kako maina sve postaje monumentalnija i zahtevnija (a pod mainom podrazumevam i organizaciju), kompleks ovek-maina postaje sve vie nerazdvojiv. Tekoe koje imaju piloti supermodernih aviona kada treba da preu na drugi tip maine ili ak na drugu mainu istog tipa, dobro su poznate. To je dobar primer nepovratnog uslovljavanja pojedinca tehnikom. to se ljudski faktori vie uzimaju u obzir u razvoju tehnike, utoliko vie sam ovek postaje deo tog razvoja, moda ne u potinjenoj ulozi, ali nepovratno i nerazdvojivo nadreen. Ali, takva nadreenost, ak iako je posmatramo u najpovoljnijem svetlu, teko da moe da predstavlja ljudsko osloboenje; ljudsko bie postaje potpuno nesposobno da umakne tehnikom poretku stvari. ovek i tehnika imaju isti odnos kao drutvena nadgradnja i ekonomska infrastruktura u marksistikom sistemu. Tehnicizirani ovek doslovno vie ne postoji, osim u odnosu na tehniku infrastrukturu. Moe se predloiti teorija po kojoj u kompleksu ovek-maina ovek, u izvesnom smislu, ima ulogu koju u nekim lozojama ima dua u odnosu na telo. Ali, pre e biti da vai suprotno, kao to je to odavno rekao . M. Lai (J.M. Lahy), kada je upitao: Nee li ovek imati sve manje vremena za svest o sopstvenom ivom prisustvu? Nema sumnje, ovek e nastaviti da upravlja mainom, ali samo po cenu sopstvene individualnosti. Kao prigovor mojoj tezi moe se navesti beskrajna prilagodljivost oveka. Zato se ovek ne bi mogao prilagoditi tehnikom kontekstu kada se u prolosti prilagodio tolikim novim situacijama i tolikim razliitim uslovima, koji su znaili podjednako duboku promenu? Zato bi se sada liio svog linog ivota, kada je tako dugo mogao da se u hodu prilagoava novim uslovima i bez tog liavanja? Tehnika adaptacija e nesumnjivo proizvesti novi ljudski tip, ali zato bi to trebalo osuivati? Moj odgovor na tu teoriju (koja je bila u velikoj modi poslednjih godina) jeste da ovek zaista poseduje izuzetan kapacitet za prilagoavanje, ali da je ta prilagodljivost imala veoma razliite ishode. Neki uroenici sa arhipelaga Ognjena Zemlja uspeli su da se prilagode ivotu na Rtu Horn; ali oni teko da predstavljaju poeljan ljudski tip. Ne gajim nikakve sumnje da postoji opta ljudska prilagodljivost, ali mnogo sam manje siguran u to kada je re o kvalitetu njenih rezultata kod konkretnih ljudi. Moram dodati da me mnogo vie zanimaju pravi ljudi, koji stvarno postoje, nego idealni ovek, koji ne postoji, osim kao predstava i apstrakcija. Idealni ovek je samo eskapizam koji umirujuim apstrakcijama olakava svaku vrstu zloina. Treba se prisetiti ta su nacisti radili s tim idealom u svojim logorima za istrebljenje (gde su uniteni milioni beznaajnih primeraka). Trebalo bi da izbegnemo istu greku u odnosu na taj uzvieni ideal, u sveoptem koncentracionom logoru u kojem ivimo. Ono to je vano nije prilagodljivost oveka ve prilagodljivost ljudi. Odgovor neemo pronai u besmrtnoj dui Vrste ve u ouvanju naih individualnih dua, koje, moda, nisu besmrtne. Naa lina prilagodljivost je ograniena. Postoje okolnosti u kojima ljudi, onakvi kakve ih poznajemo, uopte ne mogu iveti. Na primer, oni ne mogu iveti u koncentracionim logorima, ak i kada nema dodatnih tortura. Postoje uslovi u kojima oni zaista mogu nastaviti da postoje, ali samo uz gubitak svega to ih ini specino ljudskim. S tim u vezi, treba samo da pomislimo na neka plemena koja ive na nivou zastraujue slinom ivotinjskom (a u nekim aspektima ivota i nie od toga). Treba samo da pomislimo na nacistiku maineriju za muenje ili na degradaciju koju doivljava obian ovek kao pripadnik vojske za vreme rata. Ako poemo od tih primera, s punim pravom se moemo upitati na ta e liiti prilagoavanje u kompleksu ovek-maina. Psihotehniari su otkrili da adaptacija nije mogua kod svakoga. U potpuno tehniciziranom svetu postojae cele kategorije ljudi za koje nee biti mesta, jer e se zahtevati sveopta adaptacija. Oni prilagodljivi, bie tako rigorozno prilagoeni da u tom kompleksu nikakva igra vie nee biti mogua. Meutim,

238

potpuno spajanje oveka i maine imae tu prednost da e adaptaciju uiniti bezbolnom i da e obezbediti tehniku ekasnost onih pojedinaca koji je preive. Sve do sada, adaptacija je bila proizvod materijalne interakcije, sa svime to se tu podrazumeva, ukljuujui i oputenost, neprilagoenost i preterivanje. Ali, budua adaptacija bie proraunata u skladu sa strogim sistemom, takozvanom biokratijom. Bie nemogue izmai tom sistemu prilagoavanja, zato to e on poivati na velikom naunom znanju o ljudskom biu. Pojedinac vie nee imati potrebu za saveu i vrlinom; njegovo moralno i mentalno stanje bie stvar birokratske odluke. U ovom trenutku, imamo samo nejasnu predstavu o tome kako e taj novi ovek izgledati. Postojanje tehniara nam prua neki nagovetaj, ali nesavren, jer tehniar jo poseduje neke elemente spontanosti. Ipak, moemo naslutiti ta e taj novi ovek dobiti, a ta izgubiti, u poreenju s prosenim modernim ovekom.

Rastavljanje oveka
Drugi element, koji je od velike vanosti (a na neki nain i suprotan prethodnom), jeste rastavljanje oveka pod uticajem tehnike. Svrha naih ljudskih tehnika je naizgled da reintegrie i povrati izgubljeno jedinstvo ljudskog bia. Ali, tako nastalo jedinstvo je apstraktno jedinstvo idealnog oveka; u stvarnosti, konkretna primena tehnika rastavlja oveka na fragmente. Ve smo razmotrili rastavljanje ljudske inteligencije i akcija, karakteristino za moderne radne metode. Ista tendencija se moe uoiti i u radu po smenama. Podrazumeva se, naravno, da na modernom radnom mestu ovek ne ostvaruje nita; u najboljem sluaju, on obavlja neutralne funkcije u mrtvom vremenu radnog dana. Svoju sopstvenu linost moe da ostvaruje, ako je uopte ostvaruje, za vreme osam sati dokolice. Ta tendencija daje dobre rezultate u obliku zadovoljnog radnika. Ali ona je s druge strane izuzetno opasna. Nemogue je uiniti industrijski rad zanimljivim tako to e se radniku dopustiti da u njega unese sopstvenu linost. On mora postati potpuno nesvestan i mehanizovan, tako da mu nikakvo samopotvrivanje ne padne na pamet. Tehniki problem je kako da se njegovi pokreti uine toliko automatskim da izgube svaki lini kvalitet. Obino se kae: Radnik se mora osloboditi neprekidne preokupacije zadacima svog poziva. Lako se mogu videti dobri rezultati tog osloboenja. Ali, smatrati dobrim to to radnik misli i sanjari o stvarima nevezanim za svoj posao, dok njegovo telo izvodi neke mehanike operacije, znai potvrditi psiholoko razdvajanje inteligencije i akcije, kojem nae tehniko drutvo tei i koje je verovatno najvea ljudska muka. To znai priznati da je, na kraju krajeva, idealno stanje, poeljnije od svesnog, neprekidni san. Prihvatiti da tezu da je rad neutralan, znai prihvatiti taj duboki raskid. Pojedinac ne moe biti odsutan na svom poslu, osim na svoju tetu. Rad je izraz ivota. Tvrditi da pojedinac izraava svoju linost i kultivie se za vreme dokolice (ve smo razmatrali ta se moe oekivati od dokolice) znailo bi prihvatiti ukidanje polovine ljudske linosti. Istorija nas navodi na zakljuak da ljudska bia razvijaju i potvruju svoju linost kroz rad. Oni koji pridaju preveliki znaaj sportu ili kockanju su povrni. Pogledajmo samo ta je dokolica napravila od buroaskih drutvenih klasa! Mogue je da je moderna organizacija industrijskog drutva uinila ljude srenim. Razdvajanje mentalne aktivnosti od zikih pokreta verovatno dovodi do smanjenja zamora, poto vie nema nikakve potrebe za sudelovanjem ili donoenjem odluka. Uprkos tome, tu situaciju ne treba prihvatiti ili je uspostaviti kao pravilo. To bi neizbeno dovelo do slabljenja ljudske linosti; nemogue je fragmentirati ljudsku linost, a da se ona pri tom ne oslabi. Takvim sredstvima se mogu izbei neke neuravnoteenosti, ali gubitak stvaralake 239

moi ima katastrofalne psiholoke posledice. Kada ovek vie nije odgovoran za svoj posao i u njemu ne igra ulogu, on osea da se nad njim vri duhovno nasilje. Tehnika organizacija tehnikog drutva moe ukloniti neke sklonosti ka agresiji i frustraciji (u nefrojdovskom smislu). Ali, ponitavanje rada i njegova kompenzacija dokolicom reava konikte tako to ih prenosi na podljudski nivo. Teko je razumeti nadu koju moderni ovek polae u dokolicu. A ipak, to je nada koja preovlauje. To je, na primer, polazna taka hrianskih poslodavaca, koji smatraju da radnik moe u svoje slobodno vreme voditi lini ivot, izmai nametnutim drutvenim ogranienjima i povratiti svoju psihiku ravnoteu. To je i stav socijalista, koji se zalau za najvee mogue skraivanje radnog vremena, da bi pojedinac imao neke anse za ivot i lini razvoj. To je i stav tehniara rada, kako pie Fridman. U osvrtu na eseje Leona Valtera (Leon Walther), on kae: Moramo zamisliti drutvo u kojem e rad biti ogranienog trajanja, industrijske operacije automatizovane, a fragmentarni poslovi koji ne zahtevaju panju uinjeni prijatnim, uz pomo muzike i predavanja . . . drutvo u kojem e, ukratko reeno, kultura biti potpuno poistoveena s dokolicom. U dokolici, sa sve veim mogunostima, koja e biti sve aktivnija, nai e se opravdanje humanistikog eksperimenta. Fridman tvrdi da se industrijski rad ne moe uiniti pozitivnim. Ali, ako se sloimo s Fridmanovom tvrdnjom da ljudsko bie moe razviti svoju linost samo kroz dokolicu, onda negiramo da je rad jedan element ispunjenja linosti, njenog zadovoljstva ili sree; ali situacija postaje jo ozbiljnija kada shvatimo da je polaganje nada u dokolicu zapravo traenje pribeita u idealizmu. Kada bi dokolica bila istinski vakuum, prekid sa silama okruenja, i ako bi se, povrh svega, spontano koristila za obrazovanje linosti, teza o vrednosti dokolice bila bi odriva. Ali, nijedan od tih uslova nije taan. Na prvom mestu, vidimo da dokolica, umesto da bude vakuum koji predstavlja raskid s drutvom, sadri u sebi mnotvo tehnikih mehanizama za kompenzaciju i integraciju. Ona nije prazno vreme u kojem ovek moe da nae sebe; to nije ljudsko vreme u kojem mogu sazreti neke odluke. Vreme dokolice je mehanizovano vreme i koriste ga tehnike koje su, iako drugaije od onih na poslu, isto toliko agresivne i zahtevne da ne ine oveka nita slobodnijim nego sam rad. Kada je re o drugom uslovu, nije tano da e se pojedinac, preputen samom sebi, posvetiti obrazovanju svoje linosti ili duhovnom i kulturnom ivotu. Neprestano upadamo u taj idealizam, jer moderni ovek sam tei da svojoj dokolici dodeli tehniku formu i buni se protiv ulaska u sferu ljudske kreativnosti. Od svoje mladosti i u svom pozivu, on je bio nemilosrdno adaptiran. Ako pojedinac mora biti disciplinovan da bi inteligentno koristio svoje slobodno vreme, ako je obavezan da to vreme provodi uei kako da bude ovek, kakva je onda korist od dokolice i odmora? Gde, u tom novom propagandnom okviru, ima mesta za izuzetno vane elemente formiranja linosti izbor, lino iskustvo i spontano uee u kreativnim aktivnostima? Ko ili ta treba da bude ovekov vodi u kolektivnom, obrazovnom korienju dokolice? Poslodavac? Vlast? Sindikati? Samo postavljanje tog pitanja znai priznati njegovu besmislenost. ta ako bi dokolica dozvolila oveku da prosuuje o sopstvenom poslu? ta ako bi se, postavi kultivisan ili, jo bolje, prava linost, pobunio protiv svog zaglupljujueg, mehanizovanog posla? Ili ako bi zakljuio da je etiri sata njegovog obaveznog sluenja nepodnoljivo ponienje? To je nezamislivo. Moemo zakljuiti da obrazovanje ljudske linosti ne moe izbei prilagoavanje postulatima tehnike civilizacije. Dokolica mora podrati druge element te kulture, tako da ne bude rizika od stvaranja loe prilagoenih osoba. To je pravac kojim su krenule tehnike zabave. Raunati na to da e dokolica omoguiti oveku da ivi, znai opravdati razdvajanje koje sam opisao i potpuno odsecanje oveka od velikog dela njegovog ivota. 240

Tokom istorije je oduvek bilo mogue da se ljudi ostvaruju u svom slobodnom vremenu. Pojedinac je uvek nalazio naina da se izrazi i kroz rad i kroz dokolicu; te dve stvari su povezane i izraavaju dva bliska i sutinska aspekta ljudskog bia. Idealistiki je oekivati da dokolica zameni i rad i slobodno vreme ili da u sebi same i na sebe preuzme celinu ivota. Minimalan uslov bi bio da automatski rad, prazan rad, bude veoma ogranienog trajanja, moda tri ili etiri sata dnevno. Ali, takvo smanjenje radnog vremena nije na vidiku. A ak i kada bismo bili sigurni da e se to ostvariti kroz dve ili tri generacije, nee li do tada ljudsko bie biti toliko izmenjeno da e njegove spontane kreativne snage biti nepovratno unitene? Bilo bi potpuno idealistiki odgovoriti negativno na to pitanje. A verovanje da bi pojedinac sa etrnaest asova dokolice, osloboen tehnike i nunosti, spontano proizvodio dela koja izraavaju njegovu linost, bio bi idealizam na kvadrat. Postoje ljudi koji imaju hobije, kao to je ureivanje vrta, ili koji rade neto oko kue. Ali, koliko je takvih ljudi u poreenju sa onima koji ne rade nita? Tuna je injenica da je ljudska linost skoro potpuno rastavljena i razgraena kroz proces mehanizacije. Sve to jo jednom pokazuje koliko je iluzorno usmeriti nade na jedan sektor tehnike, kada ih ozbiljna analiza sve odbacuje. Moramo zakljuiti da organizatori rada, koji su jasno sagledali prirodu modernog rada, nisu uspeli da prepoznaju prirodu dokolice. Ako bi neko pitao da li bi dokolica mogla biti drugaija, odgovor bi bio pozitivan. Kao i uslovi rada. I drava i ljudska priroda. Ali, ako bismo se vodili svim tim uslovnim pretpostavkama, na zemlji bi mogao zavladati i raj.

Trijumf nesvesnog
Bekstvo je uvek mogue. To je, uistinu, spontano izabrano reenje (pored toga, to je jo jedan nain na koji tehnika obuhvata linost). Ako ne moe biti nikakvog realnog spasenja, pojedinac bei u iluziju i nesvesno. Moderni ovek (ne govorim o teoretiarima) potiskuje svoj strah od tehnikog sveta i opija se akcijom ili, tanije reeno, iluzijom akcije. Jedan od najautentinijih ljudi naeg vremena, or Navel (Georges Navel), ivi je svedok mogunosti postojanja istinske slobode ak i u tehnikom svetu. Ali, Navel je morao da plati stranu cenu za tu slobodu, svojim naporom, asketizmom i odbijanjem da pristane na kompromis. A ak i Navel nije osloboen iluzije akcije, kao to pokazuje njegova preporuka politike participacije, kao sredstva za leenje svetske bolesti. Pojedinac koji se angauje u partijskoj politici, s njenim programima aktivnosti, sastancima, druenjima, moe nai odgovor na problem neuravnoteenosti. Uistinu, to je partija zahtevnija, lek je ekasniji. Komunizam je odavno proglasio politike aktivnosti u demokratiji nepodnoljivom prevarom i bekstvom u nestvarno. Za njih je demokratska politika akcija potpuno beskorisna. Neu ulaziti u Marksovu analizu demokratije, za koju smatram da je tana. Ali, po meni, sve to je Marks imao da kae o demokratskom politikom delovanju u potpunosti vai i za komunistiku politiku. Pojedinac koji se ukljuuje u politiku aktivnost bilo koje boje, ima prijatan utisak da neto postie, a uz to dobija i opravdanje i zadovoljstvo. Ali, alosna istina glasi da on samo tvrdoglavo zaobilazi pravi problem i da ga potiskuje. Ta vrsta kompenzacije, koja je prirodna i lako razumljiva, moe dovesti samo do ljudske dezintegracije i novog tehnikog otuenja. Detaljno razmatranje politike aktivnosti dovelo bi nas do iste take. Politika aktivnost omoguava oveku da postoji u tehnikom miljeu, ali, bez obzira na to, re je o regresiji i simptomu opteg bekstva u nesvesno.

241

Ali, to vai i za rad i zapravo za sve elemente ljudskog ivota. Svi ti elementi, u meri u kojoj su obuhvaeni i potisnuti tehnikom, tee da preu donji prag svesti. Prema tome, nesvesno ima tendenciju da igra sve vaniju ulogu u ljudskom ivotu. Svaka tehnika, a posebno svaka ljudska tehnika, u osnovi se obraa nesvesnom. U isto vreme, domen delovanja nesvesnog proiruje se pomou represije koju sam pomenuo. Od izuzetne je vanosti da tehniki elementi poinju da se javljaju u onome to psihoanalitiari zovu veliki snovi. Tradicionalne slike nekih tipinih snova, slike koje seu unazad do najdavnijih vremena, poinju da se zamenjuju tehnikim sredstvima. Bastid (Roger Bastide) primeuje pojavu automobila u snovima nekih indijanskih plemena. Ono to je tu vano je da tehniki ureaji zamenjuju tradicionalne simbole; kvar automobila je, izgleda, simbol seksualnog poremeaja. Taj prodor mehanikog u nesvesno ukazuje da nita ljudsko nije poteeno uticaja tehnike. Uticaj tehnike se primeuje i u umetnosti. Moderna umetnost izraava podsvesno tano u onoj meri u kojoj je ono pretrpelo uticaj maine. Umetnik je zapravo seizmograf koji belei promene oveka i drutva. Kubistika i apstraktna umetnika kola (kao i dadaizam i onirizam u poeziji) neki su od vidova te duboke realnosti. Pomou veoma razliitih formi, Kiriko (Chirico), Lee (Leger) i Marsel Dian (Marcel Duchamp), ponekad svesno, a ponekad nesvesno, pokazuju nam ukrtanje maine i linosti. Oni otkrivaju i apsurdnost mehanikog sveta, koliko god on bio racionalan, kao i nemogunost estetike zasnovane na tehnikom pokretu, osim ako nije re o estetici ludila. Najvei deo moderne umetnosti i poezije nesvesno nas vodi u pravcu ludila zaista, za modernog oveka neki drugi put i ne postoji. Jedino je ludilo nedostupno maini. Svaka druga umetnika forma moe se redukovati na tehniku; pogledajmo utilitarnu sovjetsku umetnost. Umetnici naeg doba su najupeatljiviji svedoci injenice da je istinska estetika nemogua za ljude kojima je preostao samo izbor izmeu ludila ili iste tehnike; a sve to uprkos postojanju takvih sila umetnike invencije kakve su se u prolim civilizacijama retko viale. Sve dok se moderna umetnost bavila estetikom pokreta (nasuprot staroj estetici oblika), sa integracijom trajanja u graku predstavu, sa simultanou Miroa, Pikasa i Klea, razvoj umetnikog sveta jo uvek je bio mogu. Ali, iako dananji umetnik jo moe da ovlada impulsom maine i da ga predstavi, on je potpuno savladan i nemoan u svetu u kojem ima mesta samo za oveka lienog svog pravog bia. Savremene umetnike forme svedoe o toj nemoi. Moramo odati duno potovanje asnoj borbi onih koji ele da oslobode oveka iz eljusti tehnike i otvore neke mogunosti za ljudski ivot. Ako sam kritikovao njihovo istraivanje rada i dokolice, nisam to uinio zato to imam neto protiv njihovih ciljeva, ve zbog njihovih iluzija i idealizma. Ako smo konstatovali prodor tehnike u nesvesno, moramo razmotriti i suprotnu tendenciju: korienje tog prodora od strane drugih tehnika, s ciljem da se on potvrdi i uini potpunijim. Ukazao sam na to da se propaganda zasniva na manipulaciji podsvesnog tehnikim sredstvima. Isto vai i za supermoderne policijske metode, koje imaju za cilj uspostavljanjeneurotikog kompleksa zasnovanog na oseanju nesigurnosti. Na tehniki svet ne samo da spontano izaziva takva oseanja, nego ih razvija sa zlonamernim predumiljajem, iz tehnikih razloga i tehnikim sredstvima, koja svojim delovanjem na oveka osnauju strukture takvog sveta. Jedina osoba koja jo ostaje privatna je ona koja spava, glasi dobro poznata izjava Roberta Laja 8 (Robert Ley). Te rei se mogu shvatiti kao

Robert Laj (Robert Ley, 18901945): nemaki politiar, nacista, voa Deutsche Arbeitsfront, od 1933. do 1945. (Prim. prev.)

242

da vae samo za nacistiki reim. Ali one nisu ograniene. One se odnose na integraciju svih ljudi u brutalno tehnicizirano okruenje. Lajov aforizam, meutim, nije sasvim taan, jer vidimo da tehnika prodire ak i u snove. Tom fenomenu je data frojdovska interpretacija u obliku superega, koji vlada mislima i oseanjima svakog pojedinca. Taj koncept superega, koji se sastoji od kolektivnog imperativa i masovne asimilacije, dovodi nas do niza novih zapaanja o masovnom oveku.

Masovni ovek
Moderno drutvo se kree ka masovnom drutvu, ali ovek jo nije prilagoen toj novoj formi. Svrha ljudskih tehnika je da zatiti oveka, a prva linija odbrane sastoji se u tome da mu se omogui da ivi. Ako bi ga te tehnike utvrivale u njegovom devetnaestovekovnom individualizmu (koje ni sam nije bio idealno stanje stvari), onda bi samo pogorale podelu izmeu materijalnih struktura drutva, drutvenih institucija i sila proizvodnje s jedne strane i linih ovekovih tenji s druge. To bi pretpostavljalo da tehnika zapravo moe odbraniti ljudsku individualnost. Ali, takav rascep je tehniki nemogu, jer bi podrazumevao nepodnoljive poremeaje za oveka. Ljudske tehnike, prema tome, moraju delovati tako da prilagode oveka masi. One ne mogu biti u kontradikciji s drugim materijalnim tehnikama od kojih zavise. One moraju dati svoj doprinos u stvaranju masovnog oveka i nestajanju onoga to je do sada smatrano normalnim ljudskim tipom. Tip koji e nastati i onaj koji e nestati, bie predmet jedne od narednih studija. Za sada, bie dovoljno da se konkretno utvrde tendencije ljudskih tehnika za stvaranje masovnog oveka. Materijalne tehnike obino dovode do pojave kolektivnih drutvenih formi, kroz proces koji je u velikoj meri nenameran. Ali, on je ponekad nameran; tehniar, u skladu s tehnikim podacima, moe smatrati kolektivitet viom drutvenom formom. I nenamerna i namerna akcija mogu se uoiti, na primer, u domenu psiholoke kolektivizacije. Ukazao sam (u svom razmatranju dokolice, na primer) na sredstva pomou kojih dolazi do te nenamerne i na neki nain automatske adaptacije. Osvrnuu se na jo jedan snaan fenomen nenamerne psiholoke kolektivizacije: reklamu. Primarna svrha tehnike reklamiranja jeste stvaranje odreenog naina ivota. Tu nije toliko vano da se pojedinac racionalno ubedi u neto, koliko da se u njega usadi odreeno shvatanje ivota. Predmet koji na prodaju nudi onaj koji ga reklamira, prirodno je neophodan za ostvarenje takve ideje. Svi predmeti koji se reklamiraju proizvod su istog tehnikog progresa i pripadaju istom tipu, s kulturne take gledita. Prema tome, reklame koje nastoje da dokau kako su ti predmeti neophodni, pozivaju se na istu koncepciju sveta, oveka, progresa, ideala ukratko, ivota. Ovde se ponovo suoavamo s tehnikim fenomenom potpuno ravnodunim prema svim lokalnim i sluajnim razlikama. I zaista, amerike, sovjetske i nacistike reklame su po inspiraciji vrlo srodne; one izraavaju isto vienje ivota, uprkos svim povrinskim razlikama u doktrini. Sovjetski Savez, koji je u jednom periodu odluno odbijao tehniki sistem odnosa sa javnou zasnovan na reklamiranju, odnedavno je otkrio njegovu neminovnost. Reklamiranje, na osnovu masovnog psiholokog istraivanja koje se mora pokazati ekasnim, moe uvesti tehniki nain ivota. Svaki ovek koji kupuje neki predmet uestvuje u tom nainu ivota i, kao rtva prinudne snage reklamiranja, nevoljno i nesvesno ulazi u njegov psiholoki okvir. Jedan od najvanijih ciljeva reklamiranja je stvaranje potreba; ali to se moe postii samo ako te potrebe odgovaraju ivotnom idealu koji ovek prihvata. Nain ivota koji 243

nudi reklamiranje je utoliko uspeniji zato to odgovara nekim lakim i jednostavnim ovekovim tenjama i odnosi se na svet u kojem nema duhovnih vrednosti koje bi oblikovale i objanjavale ivot. Kada ljudi oseaju i reaguju na potrebe stvorene reklamiranjem, oni se dre svog ivotnog ideala. To, na primer, objanjava izuzetno brzo irenje higijene i koktela. Niko pre pojave reklamiranja nije oseao potrebu da bude ist samo istoe radi. Jasno je da reklamni modeli (Kravica Elzi, na primer) predstavljaju idealan tip i da su ubedljivi srazmerno svojoj idealnosti. Ljudske tenje na kojima poiva takvo reklamiranje moda su krajnje povrne i proste, ali, bez obzira na to, one prilino dobro predstavljaju nivo naeg modernog ivota. Reklama nam nudi ideal koji smo oduvek eleli (a taj ideal sigurno nije herojski nain ivota). Reklamiranje ostvaruje svoj zadatak izgradnje psiholokog kolektivizma tako to mobilie odreene ljudske tenje da bi pojedinca uvelo u svet tehnike. Pored toga, reklamiranje dovodi te tenje do idealnih, apsolutnih granica. To postie umanjivanjem znaaja svih drugih ljudskih tenji. Na primer, svaki ovek se brine za svoje telesno zdravlje ali, pokaite mu Supermena i on e se osetiti pozvanim da postane Supermen. Pored toga, reklamiranje nudi oveku sredstva za ostvarenje materijalnih elja koje su do sada imale tu zamornu osobinu da nisu bile ostvarljive. Na ta tri naina stvara se psiholoki kolektivizam. Reklamiranje mora obuhvatiti sve ljude ili makar ogromnu veinu. Njegov cilj je da nagovori mase na kupovinu. Prema tome, neophodno je da se reklamiranje zasniva na optim psiholokim zakonima, koje ono zatim mora jednostrano razviti. Neizbena posledica toga je stvaranje masovnog oveka. Kako reklamiranje najraznovrsnijih proizvoda tei istom cilju, njihovo kombinovano dejstvo dovodi do stvaranja novog tipa ljudskog bia, preciznog i generalizovanog. Opti utisak o tom novom ljudskom tipu moemo stei ako posmatramo Ameriku, gde ljudi jasno tee da se poistovete s reklamnim idealom. U Americi postoji opta privrenost reklamiranju; ono oblikuje ameriki nain ivota. Pored nevoljne, psiholoke aktivnosti, koja dovodi do stvaranja masovnog oveka, postoje i sredstva koja se mogu svesno upotrebiti da bi se ostvario isti cilj. U vezi s tim, moramo pravilno razumeti re svestan. Izbor je veoma suen; proces je zapravo uslovljen materijalnim tehnikama i verovanjima koja one proizvode. Meutim, ta svesno preduzeta akcija usmerena je na psiholoku kolektivizaciju i proizvodi direktne posledice, za razliku od reklamnih tehnika. Ona ima dvostruku osnovu i dvostruku orijentaciju i usredsreena je na pojmove grupne integracije i jednodunosti, to u razmatrati u sledeem odeljku. U dosadanjem razmatranju ljudskih tehnika, imali smo u vidu samo ovekovu potrebu za prilagoavanjem, u odnosu na njegovu sreu ili makar njegovu ravnoteu. To i ovde igra odreenu ulogu. Na primer, mogue je dokazati da u naem drutvu pojedinac moe osetiti smirenost samo unutar grupe. To ukljuuje ne samo neporecivu snagu u jedinstvu i samozaborav u gomili ve i svesno prepoznavanje potrebe da se protiv drutvenih opasnosti primene adekvatni lekovi. Na primer, Levinove (Lewin) studije antisemitizma pokazuju da su cionistike grupe, sa svojom kolektivistikom psihologijom, izdrale progone mnogo bolje nego neorganizovani Jevreji koji su zadrali individualistiki mentalitet. Ne moe se porei da ta vrsta svesne psiholoke adaptacije, koja pojedincu daje priliku da preivi i ak da bude srean, moe imati blagotvorne efekte. Iako gubi veliki deo line odgovornosti, zauzvrat dobija duh saradnje i odreeno samopotovanje u odnosima s drugim lanovima grupe. To su izrazito kolektivistike vrline, ali one nisu zanemarljive i one jeme pojedincu izvesno ljudsko dostojanstvo u kolektivitetu mase. Iako sam ovde stavio teite na humanistike tenje ljudskih tehnika i, polazei od pretpostavke da se ovek mora prilagoditi da bi bio srean, pokuao da ukaem na nunost

244

tih tehnika i njihove veze s drugim tehnikama, moj stav je bio odluno optimistiki. Pretpostavio sam da su tehnika praksa i namere tehniara podreene brizi za ljudsko dobro. A kada sam tragao za pozadinom ljudskih tehnika, poao sam od najpozitivnijeg stava, stava integralnog humanizma, koji je, kako se tvrdi, njihova osnova. Ali, stvarnost je neto drugaija. Tenja ka psiholokoj kolektivizaciji nema za cilj ljudsku dobrobit. Ona isto tako tei i ekploataciji oveka. U dananjem svetu, psiholoka kolektivizacija je neophodan preduslov tehnikog delovanja. Minson kae: Izgraivanjem morala trupa pokuavamo da poveamo njihov uinak, da prisilnu poslunost zamenimo poletnom samodisciplinom, da podstaknemo njihovu volju i njihovu panju ukratko, stremimo uspehu. Minson nam tu daje klju za razumevanje te vrste psiholoke akcije: uinak je vei kada ovek deluje uz pristanak nego pod prisilom. Problem koji se postavlja je da se saglasnost pojedinca postigne vetaki, kroz dubinsku psihologiju, poto je on nee dati dobrovoljno. Ali, odluka o saglasnosti mora izgledati kao da je doneta spontano. Svako ko naklapa o tome kako oveku treba pruiti neki ideal ili veru po kojoj e iveti, samo pomae uspostavljanje tehnike prevlasti, koliko god mahao svojimdobrim namerama. Ideal nastaje posredstvom isto tehnikih sredstava, koja ljudima treba da omogue da podnesu nepodnoljivu situaciju nastalu u okviru tehnike kulture. Takav stav nije suprotan humanizmu; ta dva stava su isprepletena i mogu se razdvojiti samo vetaki. Ljudsko delovanje u tehnikom miljeu mora odgovarati tom miljeu i mora biti kolektivno. Ono mora se mora smestiti u kategoriju uslovnih reeksa. Celokupna ljudska disciplina mora biti u skladu s tehnikom nunou. A kako se tehniki milje tie svih ljudi, celokupno drutvo, a ne samo nekolicina, mora biti uslovljeno na taj nain. Reeks mora biti kolektivan. Kao to kae Minson: U vreme mira, izgradnja morala ima za cilj da u redovima vojske stvori takvo stanje mentalne prijemivosti koja ih ini podlonim svakoj psiholokoj pobudi u vreme rata. A ta prijemivost mora se usaditi u svaku drugu ljudsku grupu u okviru tehnike kulture, posebno u radnikim masama. Psiholoko uslovljavanje pretpostavlja kolektivitet, jer su ljudske mase podlonije sugestiji nego pojedinci, a kako smo videli, sugestija je jedno od najvanijih oruja u psiholokom arsenalu. U isto vreme, mase su netolerantne i misle da sve mora biti ili crno ili belo. To proistie iz moralnih kategorija nametnutih tehnikom i mogue je samo ako su mase jednodune i ako stvaranje suprotnih struja nije doputeno. Uslovi za psiholoku ekasnost su, prvo, grupna integracija i drugo, grupna jednoglasnost. (Ovo ne treba shvatiti kao da u veim grupama ne moe biti izvesne raznovrsnosti.) Ovde govorim o denisanoj grupi (na primer, o politikoj partiji, armiji, fabrici), koja treba da ispuni jasnu tehniku funkciju. Svrha psiholokih metoda je da neutralizuje devijantne pojedince i frakcijske tenje. Istovremeno, osnauje se tenja ka kolektivizaciji, s ciljem da se okruenje imunizuje protiv svakog eventualnog virusa razdora. Kada psiholoke tehnike, u tesnoj saradnji sa onim materijalnim, konano stvore to jedinstvo, svaka raznovrsnost e nestati, a ljudska vrsta e postati jednolina masa potpune i iracionalne solidarnosti.

IV. Totalna integracija


Donedavno, morali smo da posmatramo oveka kao podeljenog u njegovom odnosu prema tehnikom svetu. Jedan njegov deo je bio potpuno preputen udovitu i podvrgnut unutranjim i spoljanjim pravilima; ali, drugi deo je mogao da zadri za sebe: svoj unutranji, porodini ivot i psihiki ivot. On je patio zbog te podele, ali je ipak, u veoma znaajnoj meri, zadrao svoju slobodu. (Kada je nastojao da zadri previe, reeno mu 245

je da pati od srazmernog nedostatka sposobnosti za socijalnu adaptaciju.) Mnogi drugi vidovi ljudske linosti bili su izloeni tehnikom drutvu, a danas skoro cela ljudska vrsta prolazi kroz to progresivno cepanje linosti. Prosean ovek, sa svojom emocionalnom i intelektualnom privrenou prolosti, izloen je snanoj patnji. Retki su ljudi koji su tako potpuno odbacili svoj unutranji ivot da bi se rado i bez aljenja bacili u potpuno tehnicizirani nain postojanja. Takve osobe moda postoje, ali veseli roboti verovatno jo nisu roeni. Vie puta sam ponovio da se ta tenzija, ta podeljenost, sve tee podnosi i da ima sve pogubnije dejstvo, ak i u oima psihologa, sociologa i nastavnika, to jest, psihotehniara uopte. Oni ele da povrate ovekovo izgubljeno jedinstvo i zakrpe ono to je tehniki napredak razdvojio. Ali, oni vide samo jedan nain da se to postigne, a to je da upotrebe tehnika sredstva. Poto su ljudske nauke primena tehnikih sredstava, to podrazumeva sakupljanje onih elemenata ljudske linosti koji su jo slobodni i njihovo prisilno ukljuivanje (reintegrisanje) u sve iri tehniki poredak stvari. Ono to je jo ostalo od privatnog ivota mora se dovesti u red pomou nevidljivih tehnika, koje su jo i neumoljive, jer proizilaze iz linog ubeenja. Reintegracija ukljuuje ovekove skrivene duhovne aktivnosti, isto kao i njegove vidljive postupke. Zabava, prijateljstvo, umetnost sve se mora primorati na novu integraciju, s kojom vie nee biti drutvene neprilagoenosti ili neuroze. ovek se mora izravnati, kao par pantalona pod vrelom peglom. Nema drugog naina da se pregrupiu elementi ljudske linosti: ljudsko bie se mora potpuno potiniti svemonoj tehnici, a svi njegovi postupci i misli moraju postati predmet ljudskih tehnika. Ti ljudi, nesumnjivo ljudi dobre volje, koji su tako obuzeti tehnikom restauracijom ovekovog izgubljenog jedinstva, sigurno nisu eleli da se stvari dese na takav nain. Njihova greka je mnogo vie u tome to nisu videli prave alternative. Savestan psiholog, ma koliko imao razumevanja za ljudsku patnju, ak i ne pomilja na alternativna reenja problema. Za njega, tehnika namee tehniko reenje. I to reenje zaista ponovo uspostavlja jedinstvo ljudskog bia, ali samo na temelju njegove totalne integracije u proces koji je prvobitno i doveo do njegovog rasparavanja. Psiholog to rasparavanje (kao i civilizacijske neuroze) vidi kao simptom nekompletnosti procesa apsorbovanja. Prema tome, postii jedinstvo, znai zavriti taj proces.

Tehnika anestezija
Izgleda udno da primena tehnike ija je svrha osloboenje oveka od maine zavrava njegovim jo veim potinjavanjem. Ali, ako imamo u vidu tehniko stanje uma, taj paradoks moemo lako objasniti. Posmatrajmo radnika koji je podreen maini i njenim kapricima. On mora da prati ritam maine i udie njen otpadni materijal. U isto vreme, mora da se bori protiv zamora i dosade. Ukratko, on mora da obavlja posao za dva oveka. Potom dolazi strunjak za ekasnost i uspostavlja procedure za automatizovanje pokreta i utedu energije, tako to sve pretvara u mehanike reekse. Ali, psiholog je otro protiv toga: on smatra nedopustivim mere za potpuno podreivanje radnika maini, koje je razradio strunjak za ekasnost, i daje predlog za njegovo oslobaanje. Da bi ostvario taj uzvieni cilj, psiholog, sa svoje strane, razrauje nauku o ljudskom ponaanju, sa svojim sopstvenim zakonima ljudske psihologije; na primer zakonima koji se tiu zamora radnika, itd. On sastavlja program koji treba da obuhvati ne samo radnikov posao u fabrici ve i ceo njegov ivot. ovek zavrava tako to biva zatoen u jo iri tehniki okvir. To e nesumnjivo olakati njegov ivot i omoguiti mu da radi s minimumom napora, ali samo 246

pod uslovom da doslovno sledi zacrtana pravila. Ovo je bio jednostavan primer, ali slini primeri se mogu nai u svakoj oblasti ljudske aktivnosti, svuda gde se psihotehniar osetio pozvanim da oslobodi oveanstvo. Oigledno, progres se mora platiti jo teim podreivanjem sredstvu spasenja. Radnik je u istoj situaciji kao invalid razdiran bolom, koji prima lek za ublaavanje bolova, ali koji ga pretvara u ovisnika ovisnost ostaje ak i kada je izleen. Na veoma slian nain, nacija koje je bila podvrgnuta baranoj vatri totalitarne propagande, nesposobna je da se vrati na direktan i prirodan nain ivota kada taj bara prestane; psihika trauma je bila suvie duboka. Jedini nain za oslobaanje od tako duboko usaenih ideja je druga kampanja, koja mora makar isto onoliko intenzivna koliko i prva. Ali, nova propaganda samo podvrgava ljude psihikom pritisku koji ubija jo jedan deo njihove slobode. Zamislimo inkvizitorsku i brutalnu policijsku silu, koja deluje po sopstvenom nahoenju i proizvoljno hapsi ljude. Nijedan graanin ne bi imao mira. Ipak, jedini lek koji je smiljen za tu bolest je uspostavljanje supermodernog sistema dosijea. Svaki graanin se prati tokom celog ivota geografski, bioloki i ekonomski. Policija tano zna kakve su mu namere, u svakom trenutku. Taj policijski sistem vie nema potrebe da bute brutalan, otvoreno inkvizitorski ili stalno prisutan u javnoj svesti. Ali, on proima celinu ivota, na nain koji premauje sposobnost poimanja prosenog graanina. ta je time stvarno dobijeno? Mora se priznati da ovek danas ne mora da strepi od nasilja na poslu ili da ivi pod neprestanom sumnjom ili u strahu od policijske torture. Teror, koji je do sada bio integralni deo policijskih metoda totalitarnih drava, danas je, ili e uskoro biti, stvar prolosti. Teror nad gradom, koji je savreno opisao Korado Alvaro (Corrado Alvaro), samo je prelazni stadijum. Difuzni teror obino sledi posle otvorenih policijskih racija i javnih smaknua. U tom stadijumu, policija moe biti nevidljiva, ali zato vreba iz senke. ire se glasine o tajnim smaknuima, u zvuno izolovanim podrumima ogromnih, tajanstvenih zdanja. U jo naprednijem stadijumu policijske tehnike, ak i taj difuzni teror postepeno iezava. Policija postoji samo da bi zatitila dobre graane. Ona vie ne sprovodi racije i nema nieg tajanstvenog u vezi s njom; prema tome, niko je ne doivljava kao represivnu. Policijski posao je postao nauan. Njene arhive sadre dosijee o svakom graaninu. Policija je u stanju da uhvati svakoga ko je traen, u svakom trenutku, a to u velikoj meri i otklanja potrebu za time. Niko ne moe da umakne policiji ili da nestane. Ali, niko to i ne eli. Elektronski dosije ne izgleda naroito strano. Tu vidimo sutinsku svrhu tehnika humanizacije: da uine neprimetnim neprijatnosti koje su stvorile druge tehnike. Zadatak tehniara je da mainske tehnike razvija do vrhunca savrenstva, tako da ak i ovek koji je neposredno suoen s mainom koja savreno funkcionie vie nema ljudsku inicijativu ili elju da pobegne. Kod jednostavne maine, menja koji se zaglavljuje ili pregrejana cev skreu panju ljutitom korisniku na svoje postojanje. Neophodna je tehnika podmazivanja koja e uiniti da maina funkcionie tako skladno da njeno prisustvo bude neosetno. Sposobnost da se zaboravi na mainu je ideal tehnikog savrenstva. U kompleksu ovek-maina sukob nastaje iz sudara ljudskog bia i organizacije. Taj sukob moe poprimiti razliite forme. Individualna inicijativa moe biti frustrirana nekim oiglednim mehanikim kvarom; pojedinac moe insistirati da rukuje mainom na nain koji nije predvien pravilima automatizma. Problem je, prema tome, dvostruk: s jedne strane, usavriti mehanike tehnike, a s druge, izumeti i nametnuti odreene ljudske tehnike, tako da se otklone ljudski izvori sukoba. Kao to je istakao Latil, mogue su i samoupravljajue tehnike, koje deluju bez spoljanjeg meanja. To je demonstrirano mainama koje su autonomne, imaju memoriju i predviaju dogaaje. Skeptici, od one vrste koja je unapred negirala mogunost aviona teih od vazduha, ismejae 247

to kao puki proizvod mate. Istina je da takve maine jo nisu usavrene, ali ak i neto priblino tome bilo bi dovoljno za nau argumentaciju. Tehniko drutvo mora usavriti kompleks ovek-maina ili rizikovati potpuni slom. Ima li nekog drugog izlaza? Uveren sam da ima. Naalost, moram da primetim da naunici i tehniari ne pomiljaju na bilo kakvo drugo reenje. A poto se vezujem za realnost, a ne za apstrakcije, priznajem neizbenost injenice da tehniki problemi zahtevaju tehnika reenja. Sve nevolje izazvane susretom oveka i tehnike su tehnikog reda i zato nikome na pada na pamet da primeni netehnike lekove, jer im ljudi ne veruju. Saran odlino izraava opte miljenje: oveanstvo se jo uvek nalazi u vlasti metazikog i dogmatskog mentaliteta, u vremenima kada mu eksperimentalna nauka (tehnika) nesumnjivo moe omoguiti reavanje njegovih osnovnih problema. Jo smo zakopani u sholasticizam, u doba kada je biologija u mogunosti da bude nae spasenje . . . Na dogmatizam je pokazao svoju zlonamernost . . . Prema tome, od ovog asa, mora se pruiti otpor zavodljivim sistemima zasnovanim na metazici i suoiti se s jedinom realnou koju moemo razumeti i koja nas se tie. Nauke o ivotu dovode u vezu sredstva znanja i akcije. Sve doktrine koje nalaze inspiraciju u apstraktnim koncepcijama ve su pokazale svoju fundamentalnu nesposobnost da organizuju ljudski svet. Biokratija, to jest, organizacija u skladu sa osnovnim zakonima ivota, predstavlja nau jedinu priliku za spasenje, u ovoj fazi naeg razvoja kada razne metazike i sistemi preostali iz arhainih kultura i dalje ugroavaju ljudski ivot. Saranova pozicija je jasna. Ono to je katastrofalno u naoj situaciji jeste opstanak lozoja, politikih doktrina i religije. (Uzgred, nekako ne mogu da poverujem da su one toliko mone!) to se tie tehnike, ona je potpuno nevina kada je re o neizbenim katastrofama. Uprkos preterivanjima, tekst je jasan: nikakvo drugo reenje nije mogue, nema nikakve druge nade osim one koja lei u poboljavanju ljudskih tehnika. Svako drugo reenje je ili neekasno ili zlonamerno. Saranov stav je tipian za veinu tehniara. Ve smo razmatrali kakvu nam budunost takav stav priprema.

Integracija instinkta i duhovnog


Sada emo se posvetiti tehnikim fenomenima koji su moda najtei za razumevanje, zato to se ne odnose direktno na ljudske tehnike, ve pre na neke njihove posledice. esto se prigovara da skeptici ne razumeju prirodu tehnikog drutva zato to nisu voljni ili sposobni da prihvate izuzetnu mo duhovnog otpora tehnikoj invaziji za koji su ljudi sposobni. Govori se da se ljudska sloboda armie svuda, u svetu za koji skeptici tvrde da je zatvoren za slobodu. Kao dokaz za to, kao u magijskom bajanju, prizivaju se razne knjievne i muzike forme. Apstraktno slikarstvo, nadrealizam, dez, etike forme kao to su erotizam i politiki angaman, smatraju se manifestacijama vladavine ljudske slobode i volje u tehnikom drutvu. Niko, naravno, ne pokuava da negira da su ti fenomeni neposredno povezani s dananjom tehnikom; pitanje je kako ih interpretirati. Tano je da ovek ima psihiku mo, ija snaga je jo uvek nepoznanica. ovek je sposoban za izlive strasti i nasilja. ini se da ti izvori ivotne energije, koji se mogu saeti kao seksualnost, duhovnost i sposobnost za oseanja, nisu oslabljeni. Ali, svaki put kada te sile pokuaju da dignu glavu, naleu na gvozdeni obru kojim ih tehnika okruuje i lokalizuje. Pored toga, tehnika napada oveka, slabi izvore njegove vitalnosti i oduzima mu tajanstvenost. A ljudi moraju da reaguju instinktivno i duhovno na agresiju tehnike. Kada Henri Miler iskazuje svoj bolni krik protiv modernog sveta, on kroz svoj bazini erotizam 248

priziva ovekove najprimitivnije instinkte. Kada je ameriki Crnac jo bio rob, dez je znaio osloboenje od oajanja i lanaca. Ali, pitanja je da li erotizam i dez zaista predstavljaju svrhovitu reakciju na tehniku agresiju. Ti problemi se ne mogu reiti pozivanjem na isto verbalni idealizam. Dez je danas jedan od najautentinijih oblika ljudskog protesta. Vratimo se na njegove korene. Crnci su bili beznadeno porobljeni. Pria o njihovim mukama, kaznama, mrnjama i slomljenim pobunama ispriana je bezbroj puta. Strani crni imperator Santo Dominga nije bio neto vie od sna. U svojoj muci, Crnci su otkrili pesmu, koja je zadovoljila njihovu potrebu za verom. Muzika je istovremeno izraavala njihovo oajanje zbog sadanjosti i nadu za spasenjem u Hristu. Njen vrhunac u delirijumu donosio je olakanje, ali na isti nain kao to su to nekim drugim ljudima donosili alkohol i opijum. Marksova proslavljena izreka, da je religija XIX veka bila opijum za mase, podjednako vai i za dez crnakih robova. Oni su u dezu stvorili istinsku umetniku formu. Ali, oni su s njim takoe zatvorili sva vrata slobodi. Dez je sve vie tamniio Crnce u njihovom ropstvu; od tada, oni su u njemu nalazili mrano uivanje. Od velikog je znaaja to je ta muzika robova postala muzika modernog sveta. Svi instinkti danas izgledaju neobuzdanije nego ikada ranije: seks; strast za prirodom, planinama i morem; strast za socijalnom i politikom akcijom. Nije moglo biti mnogo istorijskih razdoblja u kojima su te sile bile tako oigledne i tako snane. Da ponovim, ne elim da poreknem njihovu vrednost. Dobro je da stanovnici grada idu na selo. Dobro je da izraeni erotizam rui sklerotini tradicionalni moral. Dobro je da je poezija, zahvaljujui pokretima kao to je nadrealizam, ponovo postala istinski izraajna. Ali, ti fenomeni, koji izraavaju najdublje instinktivne ljudske strasti, u isto vreme su postali i potpuno nekodljivi. Oni ne dovode u pitanje nita, ne prete nikome. udovite moe mirno da spava; ni erotizam Henrija Milera, niti nadrealizam Andrea Bretona nee ga spreiti da proguta oveanstvo. Takvi pokreti su ist formalizam, ist verbalizam. Niko nikada nije izveo uveni isti nadrealistiki in 9. A to se tie Milerove samozvane etike revolucije i crnih romana Borisa Vijana i drugih, oni se za obinog oveka svode na poziv u javnu kuu (to se nikad nije smatralo revolucionarnim ili armacijom slobode). Bezopasno je napasti raspadajui moral srednje klase. Istina je da su crni autori bili izloeni progonima, hapenjima i sudskim procesima, ali treba ukazati i na priline dobitke koji su im doneli ti mali skandali. Nekako ne mogu da verujem u revolucionarnu vrednost nekog ina od kojeg kasa zvecka tako veselo. Politiki angaman je izvitoperen iz slinog razloga. Monolitne politike partije se sastoje od fosilizovanog lanstva (za koje se teko moe rei da pokazuje bilo kakvu aktivnost ili da se bori za slobodu, samo zato to se kola s mrtvakim kovegom koja ga nose i dalje kotrljaju), partijskih intelektualaca i voa koji jure glasove i novac. To je kao kada bi glavni dobitnik na Nacionalnoj lutriji mogao da proe kao muenik. Pored toga, tu je moderna strast za prirodom. Ako nije re o burujima koji su krenuli u lov na losa, tu je gomila praznoglavih konformista koji uredno kampuju onako kako im je reeno. Tu nema ni nagovetaja neke inicijative ili ekscentrinosti. Ukratko, najuzvienije snage ljudske prirode pokreu se radi zabave. Veliko zvono na kuli katedrale, koje je nekada pozivalo na oruje gradske ratnike, danas se oglaava da bi zabavljalo strane turiste. Nemam nameru da ovde detaljno analiziram drutvene sile o
9

Elil misli na uveni deo iz Drugog manifesta nadrealizma (Andre Breton, 1930): Najprostiji nadrealistiki in sastoji se u sledeem: da se sjuri na ulicu, s revolverom u ruci i puca nasumice u gomilu, dokle god moe. Svako ko makar jednom u ivotu nije poeleo da na taj nain raskrsti sa ovim bednim sistemom ponienja i kretenizacije, zasluuje da se i sam nae negde u toj gomili, sa stomakom u visini revolvera. (Prim. prev.)

249

kojima je re 10. Dovoljno je ukazati na kontrast izmeu pokrenutih sila i uasnu osrednjost krajnjih rezultata; izmeu pretenzija Andrea Bretona, na primer, i njegovih rezultata. Za ono to se desilo s najdubljim ljudskim ljudskim strastima ima mnogo uzroka. Jedini kojim se ovde bavimo je injenica da su ti duhovni pokreti potpuno omeeni tehnikim svetom. To je jo jedan primer fenomena koji je detaljno opisan u drugoj glavi: da tehnika obuhvata totalitet dananjeg drutva. ovek je uhvaen kao muva u boci. Njegovi pokuaji u oblasti kulture, slobode i kreativnog napora postali su puke stavke u dosijeima tehnike.

Konano razreenje
Namee se jasno pitanje: u ta je tehnika pretvorila ovekove tenje ka duhovnom? Jedan odgovor na to pitanje glasi da tehnika poseduje monopol na akciju. Nikakva ljudska aktivnost nije mogua ako nije posredovana i odobrena od strane tehnikog medijuma. To je vodei zakon tehnikog drutva. Misao ili volja mogu se ostvariti samo ako od tehnike pozajme njene naine izraavanja. ak ni najjednostavnija inicijativa ne moe opstati na neki originalan i nezavisan nain. Pretpostavimo da neko odlui da napie revolucionarnu knjigu. Ako hoe da ta knjiga bude objavljena, ona mora ui u okvir tehnike organizacije izdavanja knjiga. U dominantno kapitalistikoj tehnikoj kulturi, knjiga moe biti objavljena samo ako moe da vrati prot. Na taj nain, ona se mora dopasti nekoj publici, te se otuda mora uzdrati od napada na istinske tabue publike za koju je pisana. Buroaska izdavaka kua nee objaviti Lenjina; revolucionarna izdavaka kua nee objaviti Pola Burea (Paul Bourget); a niko nee objaviti knjigu koja napada stvarnu religiju naeg sveta, pod ime podrazumevam dominantne drutvene sile tehnolokog drutva. Bilo koji pisac koji eli da njegov rukopis bude objavljen, mora ga prilagoditi odreenim pravilima koja je odredio potencijalni izdava. Rukopis koji po temi i sadraju nije odgovarajui, nema ansu da proe. Takva je situacija na najelementarnijem nivou tehnike izdavake organizacije. Jedan korak dalje i nailazimo na ozloglaeni sistem prerade. Ako je izdavaka organizacija dravna, objavljivanje revolucionarne literature nee se ni razmatrati. Sve to znai da tehnike sile, koje su stavljene u pokret da bi prividno irile miljenje, u praksi dovode do njegove kastracije. Isto vai i za radio, kako u privatnom kapitalizmu, tako i u dravnom vlasnitvu. Nemogue je sloiti se sa ideolozima koji tvrde da je kapitalizam sinonim za slobodu radija 11 ili sa onima koji tvrde da dravno vlasnitvo znai humanizaciju. Naravno, moemo pisati ili poduavati bilo ta, ukljuujui pornograju, zapaljive revolucionarne manifeste i nove ekonomske i politike doktrine. Ali, onog trenutka kada neto od toga pokae da moe realno uticati na podrivanje opteg drutvenog poretka (koji se u svakoj zemlji sveta uspostavlja uz podrku ogromne veine stanovnitva), to odmah biva iskljueno iz tehnikih kanala komunikacije. Kao to Krozije opravdano primeuje: ivot intelektualca je teak. On moe da ivi samo komunicirajui, ali je lien sredstava, bez kojih ne moe da komunicira. Intelektualac je postao samo glasnogovornik podloan zahtevima raznih tehnika. Po Vineru, to je uzrok sve sterilnijeg intelektualnog ivota u

10 11

Ove kljune probleme sam analizirao u seriji lanaka pod zajednikim naslovom Konformizam naeg vremena (Conformism de notre temps; Reforme, 1949). M. Veje daje ubedljivu analizu ovog problema. Pogledati njegov rad La radio et les hommes (Paris: Editions de Minuit, 1951).

250

modernom svetu. Kako kae Viner, dananji metodi komunikacije iskljuuju svaku intelektualnu aktivnost osim one koja je toliko konvencionalna da nema nikakvu presudnu vrednost. Na isti nain tehnika kontrolie sve veu ljubav prema prirodi. Usamljeni stanovnik grada na kampovanju uspeva da za trenutak umakne svojoj tehnikoj sudbini. Ali, zamislimo da usamljeni kamper preraste u gomilu, preplavi selo, pone da pravi umske poare i druge neprijatnosti? Pretpostavimo da uznemirava goste koji plaaju boravak na selu; ili da tumara po privatnoj svojini i lovakim rezervatima. Tada se ukljuuje javni interes i tehnika mora da intervenie, kao to to ini uvek kada je re o velikom broju ljudi. (I obrnuto, tehnika stvara kulturu u kojoj nita i ne postoji, osim u velikim brojevima.) Intervencija onda poprima oblik administrativne policijske tehnike. Odreuju se obavezne lokacije za kampovanje, kao i pravila ponaanja. Kamper je primoran da trai licencu, a prethodni in slobodne individualne odluke postaje isto tehnika stvar. Kada se pojedinac angauje u politikoj akciji, pokree se odgovarajui tehniki mehanizam. Politika akcija vie nije mogua osim kao masovni fenomen, a angaman podrazumeva uee u kolektivu. Samo je kolektiv dovoljno imuan da bi imao na raspolaganju sredstva za politiku igru. Samo kolektiv moe ostvariti uticaj u svetu u kojem je tehnika dala primat kvantitativnom, a ne kvalitativnom. Poto bi neka neorganska masa bila neekasna, kolektiv mora biti optimalno organizovan, sa svim onim to to podrazumeva, kada je re o jedinstvu, disciplini i taktikoj eksibilnosti. To su ekskluzivne oblasti tehnike organizacije, to je injenica koja neposredno dovodi do formiranja monolitnih politikih partija, koje se jedine mogu nadati nekom uspehu. Tehnika jo jednom namee svoj gvozdeni zakon plemenitim stremljenjima individualnog srca. Ovi saeti primeri, uzeti iz najrazliitijih oblasti, jasno pokazuju da svaka ljudska inicijativa danas mora koristiti tehnika sredstva da bi se izrazila. Ta tehnika sredstva ipso facto cenzuriu inicijativu. Prvo, ona odbacuju sve to ne podlee tehnikom izrazu; inicijativa ostaje potpuno privatna stvar, bez znaaja za tehniko drutvo. Drugo, ona diktiraju kruti konformizam; inicijativa je svedena na najmanji zajedniki imenilac i zapravo je razvodnjena i skresana. Meusobna igra tehnike cenzure s tobonjim anarhinim duhovnim inicijativama pojedinca, automatski proizvodi situaciju koju prieljkuje dr Gebels u svojoj formulaciji vodeeg zakona tehnikog drutva: Slobodni ste da traite svoje spasenje onako kako ga vi razumete, pod uslovom da ne pokuavate da promenite drutveni poredak. Svi tehniari se bez izuzetka slau sa ovom maksimom. Podrazumeva se, naravno, da je drutveni poredak svuda sutinski identian: varijacije, u rasponu od demokratije, preko komunizma do faizma, predstavljaju samo povrinski fenomen. Drugi odgovor na nae pitanje kako je tehnika preobrazila ovekovo traganje za duhovnim ukljuuje ispitivanje sudbine ekstatikih 12 impulsa i fenomena ljudskog duha. Nije teko uoiti da se ekstatiki fenomeni umnoavaju srazmerno s tehnizacijom drutva. Oni igraju vanu ulogu u modernom drutvu, ali ne onu koja im se obino pripisuje. Oni ne funkcioniu kao uzroci, ve kao posledice. Naivno je verovati da su komunizam i faizam, na primer, prosto isfabrikovali mistiku i zatim je nametnuli svojim narodima; da su naduvali ogromni balon kojim su zaveli ili obmanuli svet. S druge strane, suvie je lako rei da su ruska dua i nemaka dua bile prirodno predodreene za te sisteme. Onda bismo morali smatrati i da je italijanska (a sada i jugoslovenska i kineska) dua predodreena na slian nain. Mit pretpostavlja postojanje psiholoke osnove ljudi se vezuju za sisteme
12

U tekstu koji sledi, re ekstaza se koristi u svom originalnom grkom znaenju, koje oznaava mentalno stanje izvan uobiajenog. Re oznaava anarhine i antisocijalne tendencije, kao i neka prijatnija, uzviena stanja koja obino povezujemo s njom. (Prim. prev. amerikog izdanja.)

251

zato to ti sistemi odgovaraju na neto istinsko u njima. Ali, to istinsko nije neto jasno odreeno, poto se za njega vezuju vrlo razliite vrste ljudi. Pored toga, mistiki sistemi nisu proizvoljne tvorevine diktatorskih reima, kao to nisu ni plod mahnite volje za mo silnika. Njih ne moe da proizvede nikakav narodni pokret; oni su daleko zahtevniji od onoga to spontane mistike moi oveka mogu da stvore. Pravi razlog za pojavu drutva kakvo poznajemo nije mistiki ili psihiki, ve tehniki. Pri svemu tome, istina je da se ekstatiki fenomeni danas mogu uoiti u drutvima iji je deklarisani cilj maksimalno korienje tehnike. Meutim, ekstaza se tu ne dogaa kao uzrok, ve kao posledica tehnikog drutva. Tanije, ona je funkcija ubrzanja ritma tehnikog drutva, a ne njegovog tehnikog nivoa. Dugo se verovalo da e tehnika proizvesti skladno, uravnoteeno i sreno drutvo, bez veih problema. To drutvo e se prepustiti lagodnom ivotu proizvodnje i potronje zasnovanom na neometanoj komercijalnoj ideologiji. Izgledalo je da taj model buroaskog spokojstva tano odgovara preokupacijama tehnologije. Komfor je bio vrhunska vrednost, a idealni tip je bila kapitalistika vajcarska ili socijalistika vedska. Iznenadni sunovrat tehniki najnaprednijih drava u rat i uzajamno unitenje bili su grubo buenje za buroaziju. Zastranjenje? Teko. Zaboravilo se da tehnika ne znai komfor, ve mo. Buroaske zemlje su razvijale svoje tehnike sisteme mirnim tempom, sve dok ti sistemi nisu do kraja iskoristili mogunosti normalnog rasta. Onda je tehnologija, sa svojim ubrzanim ritmom, preuzela stvari u svoje ruke. Manje nacije nisu mogle da dre korak. A velike tehnike zemlje su, htele ne htele, morale da napuste svoj lagani ritam i prilagode se pravom ritmu tehnikog drutva. Rezultat je bio nesklad izmeu ugodnog buroaskog mentaliteta i eksplozivnog ritma tehnike, koji nazivamo ratom. Pratei proizvod te ekstaze bila je izvesna mistinost. Roen je ameriki mit, koji je pokazivao potpuno iste religiozne crte kao i nacistiki i komunistiki mitovi. Ali on je, kao to smo esto ukazivali, drugaiji, utoliko to se jo nalazi u spontanoj fazi; on jo nije tehniki organizovan, iskorien i razvijen. Bez obzira na tehniki nivo zemlje, im doe do tehnikog ubrzanja, pojavljuje se i mistinost. To se deava ak i u tehniki zaostalim drutvima, im odlue da usvoje moderne tehnike. Isto ine i drutva kao to su nacistiko i komunistiko, kada preuzmu i prilagode svom sistemu bilo kakvu novinu. Neka tromija drutva, kao to su vajcarska ili Francuska, koja ne mogu ili ne ele da se podrede tehnikom ubrzanju, ne pokazuju te crte. 13 Nacija koje je dosegla vrhunac savrenstva svoje tehnike organizacije ponekad osea da je to savrenstvo nepodnoljivo. Taj faktor je verovatno bio uzrok zapanjujue ekstaze pobune bez razloga koja ja izbila u vedskoj u decembru 1956. U suvie savrenom univerzumu ljudsko bie nema adekvatan nain za oslobaanje najdubljih impulsa ljudske prirode. Te skrivene sile uvek postoje i tee da se ispolje u tolikoj meri da njihovo savreno tehniko obuzdavanje jo nije u potpunosti ostvareno. Ove konstatacije potvruju tvrdnju Roea Kajoa (Roget Caillois) da to je drutveni mehanizam restriktivniji, utoliko su povezani ekstatiki fenomeni ekstremniji. Restrikcije koje tehnika namee drutvu smanjuju broj naina na koji se religiozna energija moe osloboditi. U netehnikom drutvu postoji mnotvo naina za kanalisanje psihike energije; ali, u tehnikom drutvu postoji samo jedan. Tehnika ogranienja eliminiu sve sekundarne objekte. Ljudske psihike energije se koncentriu i nema curenja. Rezultat su ekstatiki fenomeni neuporedivog intenziteta i trajanja. U dananjem tehnikom drutvu, magine i mistine tendencije koje su tradicionalno bile suprotstavljene, sada su zadovoljene uz pomo tehnike i otuda su ujedinjene. Tehnika
13

Od 1958. Francuska je doivela kako ponovno roenje tehnikog progresa, tako i nacionalistike mistinosti.

252

potpuno zadovoljava mistinu volju za posedovanjem i dominacijom. Nepotrebno je prizivati duhovne sile kada maine daju mnogo bolje rezultate. Ali, tehnika takoe ohrabruje i razvija misticizam. Ona potpomae neizbeno samootuenje, koje je, na primer, neophodno za poistoveivanje pojedinca s nekom ideologijom. Bez obzira da li se ovek poistoveuje s likom oca ili s nekom apstrakcijom, to poistoveivanje je podstaknuto prepoznavanjem nekog izuzetnog harizmatinog kvaliteta. Taj kvalitet, integrisan u tehniko drutvo, dobija od njega intenzitet koji prethodno nije imao. Taj harizmatini dar tradicionalno je bio svojstvo heroja, ali danas su njime obdareni heroji rada. Moramo zakljuiti da nije nimalo sluajno da su se ekstatiki fenomeni razvili u najveem stepenu u tehniki najrazvijenijim drutvima i moe se oekivati da e tamo oni samo nastaviti da jaaju. To znai nita manje nego potinjavanje novog religioznog ivota oveanstva tehnici. Ranije se verovalo da su tehnika i religija suprotstavljeni, da predstavljaju dve potpuno razliite orijentacije. Smatralo se da, s razvojem isto materijalistikog drutva, mora doi do sukoba izmeu maine i ekonomije s jedne strane i idealnog podruja religije, umetnosti i kulture s druge. Ali, vie se ne moemo drati tog krajnje pojednostavljenog vienja. Ekstaza je potinjena svetu tehnike i njena je slukinja. Tehnika, koja zauzima najvii nivo, integrie ovekove anarhine i antisocijalne impulse u drutvo. Ti impulsi ostvaruju svoj uticaj i irenje iskljuivo uz pomo primenjenih tehnikih sredstava. Ekstatiki fenomeni ljudske psihe, koji bez tehnikih sredstava ne bi imali nikakvog efekta, ire se celim svetom. Tehnika sredstva, kroz dejstvo na ekstatike fenomene, ohrabruju neke smele inovacije u izraavanju. Razmotrimo, na primer, neobinu umetniku novinu lma. Ali, moramo imati na umu da tehnika injenica sama po sebi podrazumeva totalno ukljuivanje umetnosti i miljenja (koliko god oni revolucionarno izgledali) u socijalni okvir. Ljudski impulsi su sueni unutar strogo denisanih granica i postaju predmet propagande, trke za protom, ugovornih obaveza i tome slino. Ogromne razmere tehnikog aparata neizbeno ine isplativost primarnim kriterijumom, u formi novca u kapitalistikom svetu ili u formi moi i autoriteta u komunistikom. Tehnika, kao sredstvo, meutim, ohrabruje i omoguava pojedincu da izrazi svoje ekstatine reakcije na nain koji nikada ranije nije bio mogu. On moe da izrazi kritiku svoje kulture, ak i gaenje. Doputeno mu je da predloi najlua reenja. Veliki zakon koji je ovde na delu jeste da je za stvaranje drutva sve potrebno i da je ak i revolt neophodan za izgradnju tehnikog drutva. Verujem da to nije preterivanje: revolt je svesno organizovan u Sovjetskom Savezu, na primer, u Krokodilu, asopisu koji je slubeno namenjen kritici sovjetske politike i administracije. Izraavanje kritike je doputeno jer bi njeno spreavanje bilo jo katastrofalnije. Ali, ona je doputena pod uslovom da ne povlai nikakve ozbiljne posledice ili, bolje reeno, tako da ne moe biti nikakvih ozbiljnih posledica po mo drave. Tehniki aparat to postie tako to unutar sebe ograniava najdivljije eksplozije ljudske ekstaze i, bez opasnosti i po maloj ceni, zadovoljava neke duhovne potrebe graana koji itaju takvu literaturu. Ne treba verovati da postoji bilo kakva opasnost da italac postane vatreni pristalica nekog pisca. Sartr se ali da ima itaoce, ali ne i publiku. On za to daje neke sloene razloge i neki od njih su moda i tani. Ali, on ne vidi (ili odbija da vidi) da tehniki uslovi objavljivanja nuno povlae takav ishod. Sartr, naravno, nije jedini. Ono na ta se ali predstavlja dugu tradiciju. Tehnika, koja pretvara kulturu u luksuz, stavlja itaocu na raspolaganje tako puno kulturnih opcija da nijedna nije znaajnija od bilo koje druge; potroa postaje leptir koji slee na bilo koji cvet koji odabere. Sartr je jedan od deset hiljada francuskih pisaca i ima dvadeset hiljada italaca. Nije loe. Ali, u takvim okolnostima teko je imati autentinu zajednicu italaca. (Pretpostavljam da podrumi Sen ermena ne predstavljaju publiku o kojoj sanja Sartr.) Tehnika podie 253

paravan izmeu autora i njegovih italaca. Iz arobne boce izbijaju minijaturni vatrometi, ali ne i revolt. Nekoliko tampanih strana u moru tampanog materijala nikada nee od leptira napraviti revolucionara. Potpuno razdvajanje misli i akcije izazvano tehnikom proizvodi u novom obliju fenomen o kojem smo ve diskutovali kada se pojavljivao u drugim oblastima: nedostatak duhovne ekasnosti ak i najboljih ideja. Sama asimilacija ideja u tehniki okvir, koji ih ini ekasnim u materijalnom smislu, u duhovnom ih ini bezvrednim. To ne znai da ideje nemaju nikakav uticaj na publiku. One imaju veliki uticaj, ali ne onakav kakav su njihovi tvorci zamislili. Erotska petarda Henrija Milera, baena na drutvo kao plastina bomba, nailazi na itaoca iji je seksualni ivot osujeen, koji je nezadovoljan svojim radnim uslovima, mestom stanovanja, politikim ivotom. To je u njemu stvorilo e za pobunom. On otkriva da je tu njegovu e Miler snano i dobro izrazio. Pornografski element oslobaa od stega njegovu matu i baca ga u erotski delirijum, koji moe da zadovolji njegove sputane potrebe. Ali, Milerova knjiga, umesto da tera oveka na pobunu, posredno zadovoljava njegovu revolucionarnu potrebu, kao to sam seksualni in zadovoljava seksualnu elju ili dez ublaava gorku enju za slobodom Crnca. Primetili smo ranije da je dez postao univerzalan. Razlog je sada jasan: to je muzika ljudi koji se zadovoljavaju iluzijom slobode koju proizvode njeni zvuci, dok se elini lanci jo vre steu oko njih. Isti mehanizam je na delu i kod itaoca Krokodila. Poto vidi da je njegovo nezadovoljstvo izraeno mnogo bolje nego to bi ga on sam mogao izraziti, on se posredno zadovoljava slubenom pobunom i prestaje da kritikuje . . . makar za neko vreme. Ali, do tada e mu ve stii novi broj asopisa. Zbog delovanja tehnike, ti posredni lekovi nisu lokalni ve univerzalni fenomeni. Tehnika iri pobunu nekolicine i tako umiruje potrebu za pobunom miliona ljudi. Isto se moe rei za sve pokrete osnovane od poetka XX veka, koji su bili odgovor na potiskivanje najelementarnijih ljudskih pobuda. Ali, moe li se na osnovu toga tvrditi da su socijalni pokreti, kao to su nadrealizam, omladinski hosteli, revolucionarne politike partije, anarhizam, itd., bili neuspeni? Oni nisu uspeli utoliko to nisu postigli sopstvene ciljeve ponovno uspostavljanje uslova za slobodu i pravdu ili mogunost da ovek ponovo otkrije autentian seksualni ili intelektualni ivot. Ali, oni su bili potpuno uspeni u drugom smislu. Oni su ostvarili drutvenu funkciju integracije. Tehnika sredstva su toliko vana, toliko teka za ostvarivanje i upravljanje, da je njihovo postojanje olakano kada postoji neka grupa, pokret, udruenje. Takvi pokreti poivaju na autentinim pobudama i oseanjima i doputaju neke pojedinane pristupe oblicima izraavanja koji bi im u suprotnom bili nedostini. Ali, njihova sutinska funkcija jeste da deluju kao posrednici koji u tehniko drutvo integriu iste one nagone i oseanja koje imaju i milioni drugih ljudi. U tome lei njihov drutveni karakter. Neki duboki ekstatiki instinkti i nagoni u suprotnom bi mogli izmai kontroli tehnikog drutva i postati pretnja. Pokreti kao to je dananji egzistencijalizam ili erotizam u formi obnovljenog Markiza de Sada ili malih pornografskih asopisa, jesu drutvena potreba tehnikog miljea. Osnovni ljudski nagoni su nepredvidljivi u svojim sloenim drutvenim posledicama. Ali, zahvaljujui pokretima koji ih integriu i kontroliu, oni su nemoni da naude tehnikom drutvu, jer tako postaju njegov sastavni deo. Ti pokreti obavljaju precizno denisanu, ali potpuno nevoljnu funkciju. Njihova uloga se ostvaruje nezavisno od volje ili elje i niko nije unapred planirao takav ishod. Andre Breton i Henri Miler su nevini u pogledu drutvene funkcije koju su poprimili. Njima se moe prebaciti samo manjak jasnog uvida u svoju poziciju i ulogu u tehnikom drutvu. Ali, niko tu ne upranjava makijavelizam, niko ne vue konce u toj parodiji. Taj fenomen se pojavljuje na prirodan nain, u meudejstvu ljudskih tehnika i drutvenih pokreta koji 254

tee da izraze osnovne ljudske instinkte. Naa analiza bi se mogla primeniti i na pacizam, komunizam i sve raznorodne pokrete stvorene da bi obezbedili mir ili socijalnu pravdu. Svi oni slede isti obrazac i ispunjavaju istu funkciju. Neki su zaista autentiniji i istinskiji od drugih, jer bolje izraavaju ljudsku pobunu; oni su uspeniji u otupljivanju otrice agresivnih instinkta i njihovom integrisanju u tehniko drutvo. (Ako nisam pomenuo religije, to je zato to one vie ne izraavaju pobunu; one su odavno, u svojim intelektualnim i drutvenim formama, prole kroz integraciju.) S konanom integracijom instinktivnog i duhovnog uz pomo ljudskih tehnika, zdanje tehnikog drutva bie dovreno. To nee biti sveopti koncentracioni logor, jer nee biti nikakvih zverstava. To drutvo nee izgledati bezumno, jer e sve biti ureeno, a mrlje ljudskih strasti e se izgubiti u sjaju metala i stakla. Vie neemo imati ta da izgubimo, niti da dobijemo. Nai najdublji nagoni i nae najskrivenije strasti bie analizirani, obelodanjeni i iskorieni. Biemo nagraeni svime to su naa srca ikada poelela. A vrhunski luksuz drutva tehnike nunosti bie pruanje prilike za jalovu pobunu i osmeh mirenja sa sudbinom.

255

Glava VI: Pogled u budunost


Zavrili smo nau studiju monolitnog tehnikog sveta u nastajanju. Uzaludno je uobraavati da bi se on mogao zaustaviti ili usmeriti. Uistinu, ljudska vrsta najzad poinje zbunjeno da shvata da ivi u novom i nepoznatom univerzumu. Svrha novog poretka je bila da bude posrednik izmeu oveka i prirode. Naalost, taj poredak se razvijao autonomno, tako da je ovek izgubio svaki kontakt sa svojim prirodnim okruenjem i bio prinuen da sve obavlja preko organizovanog tehnikog posrednika, koji odrava odnose i sa svetom ivota i sa svetom sirove materije. Zatvoren unutar svoje vetake tvorevine, ovek otkriva da nema izlaza; da ne moe probiti opnu tehnologije da bi ponovo pronaao milje kojem je bio prilagoen stotinama hiljada godina. Novi milje ima svoje specine zakone, koji nisu zakoni organske ili neorganske materije. oveku ti zakoni jo nisu poznati. Ipak, s neumoljivom konanou postaje sve jasnije da je nova nunost zamenila staru. Lako je hvaliti se pobedom nad drevnom represijom, ali ta ako je pobeda ostvarena po cenu jo veeg podreivanja silama vetake nunosti tehnikog drutva, koje dominiraju naim ivotima. U naim gradovima vie nema dana ili noi, vruine ili hladnoe. Ali ima prenaseljenosti, robovanja tampi i televiziji, potpunog odsustva svrhe. Svi ljudi su sputani sredstvima koja su im tua, zbog isto tako tuih ciljeva. to se vie razvija tehniki mehanizam koji nam omoguava da umaknemo prirodnoj nunosti, to smo vie podreeni vetakim tehnikim nunostima. (Analizirao sam, u ovom duhu, ljudsku pobedu nad glau.) Ta vetaka nunost tehnike nije manje surova i neumoljiva od prirodne nunosti zato to nije tako oigledno pretea. Kada komunisti tvrde kako smetaju razvoj tehnikog drutva u istorijski okvir koji automatski vodi do slobode posredstvom dijalektikog procesa; kada humanisti kao to je Bergson (Henri Bergson) ili katolici kao to je Munije, tvrde kako ovek mora ponovo uspostaviti kontrolu nad tehnikim sredstvima dodatnom koliinom due, svi oni pokazuju i svoje nepoznavanje tehnikog fenomena i okoreli idealizam, koji, naalost, nema nikakve veze sa istinom ili realnou. Uporedo s tom paradom istog verbalizma, sami tehniari su ulagali veliki napor u pravcu kontrole budunosti tehnike evolucije. Tu vai isti stari princip s kojim smo se esto sretali: Tehniki problem zahteva tehniko reenje. Trenutno, postoje dve vrste novih tehnika koje tehniari predlau kao reenja. Prvo reenje zavisi od stvaranja novih tehnikih instrumenata koji bi mogli da posreduju izmeu oveka i njegovog novog tehnikog miljea. Na primer, povodom injenice da se ovek ne moe potpuno prilagoditi zahtevima tehnikog doba, Robert Junk pie da se ovek za meuzvezdani prostor ne moe napraviti od postojee primarne materije; pomoni tehniki instrumenti i aparati moraju nadoknaditi njegove nedostatke. Najbolji i najupeatljiviji primer takvih pomonih instrumenata prua nam kompleks takozvanih misleih maina, koje sigurno pripadaju veoma razliitoj kategoriji tehnika od onih koje su do sada primenjivane. Ali, ceo skup sredstava projektovanih da omogue ovekovo ovladavanje onim to je nekada bila sredstvo, a to je sada postalo okruenje, jesu tehnike drugog stepena i nita vie od toga. Pjer de Latil u svojoj knjizi Vetaka misao (Pierre de Latil, Pense articielle) daje odlian prikaz nekih od tih maina drugog stepena: Sa mainom se javlja pojam konanosti, koji je ponekad kod ivih bia bio pripisivan inteligenciji svojstvenoj vrsti, odnosno samom ivotu. Konanost je vetaki ugraena u mainu i regulie je, to je efekat koji zahteva da se neki faktor modikuje ili osnai, tako da ne ometa stanje ravnotee . . . Greke se ispravljaju bez ljudske analize; one ak ne 256

izazivaju ni sumnju da postoje. Sama greka ispravlja greku. Odstupanje od propisane putanje samo po sebi omoguava automatskom pilotu da ispravi odstupanje . . . Za mainu je, kao i za ivotinju, greka korisna; ona je preduslov ispravne putanje. Drugo reenje se vrti oko napora da se otkrije (ili ponovo otkrije) novi cilj ljudskog drutva u tehnikom dobu. Ciljevi tehnologije, koji su bili sasvim jasni pre vek i po, postepeno su nestali iz vidokruga. Izgleda da je oveanstvo zaboravilo na svrhu svojih napora. Kao da su njegovi ciljevi pretvoreni u apstrakciju ili su postali nejasni; ili kao da su ti ciljevi ostali u nekoj nepredvidljivoj budunosti neodreenog datuma, kao to je sluaj s komunistikim drutvom. Danas izgleda kao da svi ciljevi nestaju, kao rezultat ogromnosti samih sredstava koja nam stoje na raspolaganju. Poto smo shvatili da umnoavanje sredstava dovodi do nestanka ciljeva, postali smo zaokupljeni ponovnim otkrivanjem svrhe ili cilja. Neki dobronamerni optimisti izjavie da su ponovo otkrili humanizam, kojem je podreen tehniki pokret. Usmerenje tog humanizma moe biti komunistiko ili nekomunistiko, ali to je od male vanosti. U oba sluaja re je samo o pobonoj nadi koja nema nikakve anse da utie na tehniki razvitak. to vie napredujemo, utoliko vie svrha naih tehnika nestaje sa vidika. ak i one stvari koje su donedavno smatrane neposrednim ciljevima rast ivotnog standarda, higijena, komfor izgleda da vie nemaju taj karakter, moda zato to ovek smatra neprijatnim beskrajna prilagoavanja novim okolnostima. Uistinu, vrlo esto ga via tehnika prisiljava da razvitku tehnologije rtvuje komfor i blagodati higijene, jer ona poseduje monopol na sredstva neophodna za njihovo zadovoljavanje. Ekstremni primeri su naunici izolovani u Los Alamosu, usred pustinje, zbog opasnosti od njihovih eksperimenata; ili budui astronauti, primorani da ive u neudobnim eksperimentalnim kampovima, na nain koji je tako slikovito opisao Junk. Ali, optimistini tehniar nije ovek koji lako klone duhom. Ako se zahtevaju svrha i cilj, on e ih pronai u konanosti koja se moe nametnuti tehnikom razvoju upravo zato to se moe tehniki uspostaviti i proraunati. Izgleda jasno da mora postojati neka zajednika mera za sredstva i njima podreene ciljeve. Traeno reenje, dakle, mora biti tehniko istraivanje ciljeva i samo to moe dovesti do sistematizacije ciljeva i sredstava. Problem se svodi na tehniku analizu individualnih i drutvenih zahteva, na uspostavljanje konstantnosti ljudskih potreba, brojano i mehaniki. Iz toga sledi da je preduslov za ovladavanje sredstvima potpuno znanje o ciljevima. Ali, kako je pokazao ak Avantir, to znanje moe biti samo tehniko. Avaj, lek za sve bolesti koji nudi isto teorijski humanizam beskoristan je kao i svaki drugi. 1 ovek, u svojoj biolokoj realnosti, mora ostati jedina mogua referentna taka za odreivanje potreba, pie Avantir. Avantirova maksima se mora proiriti tako da ukljui i ovekove psiholoke i drutvene potrebe, poto su i one redukovane na matematike kalkulacije. Tehnologija ne podnosi intuiciju i knjievnost. Ona nuno mora obui matematiko ruho. Sve ono to u ljudskom ivotu nije podlono delovanju matematike mora se iskljuiti zato to ne moe biti cilj ni za tehniku i prepustiti svetu snova. Ko jo ne vidi da se ovde zagovara jedna temeljna promena: novo cepanje i potpuna rekonstitucija novog oveka, koji bi najzad mogao postati cilj (i totalni predmet) tehnike. Kada iskljui sve osim matematikog elementa, on zaista postaje podesan cilj za sredstva
1

Mora biti jasno da se ciljevi kojima se tei ne mogu odrediti moralnom naukom. Dvosmislenost etikih sudova, kao i razlike meu sistemima, ine moralnu nauku nepodesnom za uspostavljanje tih ciljeva. Ali, iznad svega, njen fatalni nedostatak je njena subjektivnost. Ona sutinski zavisi od usavravanja individualne moralne svesti. Prosena moralnost se neprestano suoava s preteranim zahtevima, kojima se ne moe prilagoditi. Tehniki modaliteti ne mogu tolerisati subjektivnost.

257

koja je konstruisao. Ali, on se istovremeno liava svega to je tradicionalno predstavljalo njegovu sutinu. ovek postaje puka prikaza, kaleidoskop spoljanjih oblika, apstrakcija u zastraujue konkretnom miljeu apstrakcija naoruana svim vladarskim insignijama Jupitera Gromovnika.

Pogled u godinu 2000.


Pariski nedeljnik Ekspres (lExpress) objavio je 1960. godine niz izvoda iz tekstova amerikih i ruskih naunika o drutvu u 2000. godini. Sve dok su takve vizije bile isto literarna tema pisaca naune fantastike i senzacionalistikih novinara, one su mogle da izazovu osmeh. 2 Sada imamo sline radove koje su pisali dobitnici Nobelove nagrade, lanovi moskovske Akademije nauka i drugi istaknuti naunici, ije su kvalikacije van svake sumnje. Vizije te gospode bacaju naunu fantastiku u zasenak. Do 2000. godine put na Mesec bie obina stvar, kao i naseljeni vetaki sateliti. Sva hrana bie potpuno sintetika. Svetska populacija e se uetvorostruiti, ali e se stabilizovati na tom nivou. Morska voda i stene e davati sve potrebne metale. Bolesti, kao i glad, bie eliminisani i postojae sveopta higijenska inspekcija i kontrola. Problemi proizvodnje energije bie potpuno reeni. Da ponovimo, izvor ovih predskazanja, koja su se do sada mogla pronai samo u lozofskim utopijama, jesu ozbiljni naunici. Najznaajnija predskazanja tiu se transformacije obrazovnih metoda i problema ljudske reprodukcije. Znanje e biti akumulirano u elektronskim bankama i prenosie se direktno u ljudski nervni sistem pomou kodiranih elektronskih poruka. Vie nee biti bilo kakve potrebe za itanjem ili uenjem brda beskorisnih informacija; sve e biti primano i registrovano prema potrebama trenutka. Nee biti potrebe za panjom ili naporom. Ono to je potrebno ii e direktno iz maine u mozak, bez prolaska kroz svest. U domenu genetike, prirodno razmnoavanje bie zabranjeno. Bie neophodna stabilna populacija i ona e se sastojati od najvieg ljudskog tipa. Koristie se vetaka oplodnja. To e, po Mileru (Muller), omoguiti unoenje jajne elije, oploene in vitro, u uterus nosioca, pri emu e se jajna elija i sperma . . . uzeti od osoba koje predstavljaju muki i enski ideal. elije za reprodukciju e, po mogustvu, pripadati osobama koje su dovoljno dugo mrtve da e biti vidljiva istinska perspektiva njihovog ivota i dela, slobodna od svih linih predrasuda. Takve elije e se uzimati iz elijskih banaka i predstavljae najdragocenije genetsko naslee oveanstva . . . Taj metod e morati da bude univerzalno primenjivan. Ako bi ljudi u jednoj zemlji to primenjivali inteligentno i intenzivno . . . oni bi brzo dostigli praktino nepobediv nivo superiornosti . . . To je budunost o kakvoj ni Haksli nije sanjao. Moda bi ovde trebalo da zastanemo i malo razmislimo, umesto da budemo zadivljeni ili okirani. Pitanje koje niko ne postavlja kada se suoi s naunim udima budunosti odnosi se na prelazni period. Razmotrimo, na primer, problem automatizacije, koji e za vrlo kratko vreme postati akutan. Kako emo, socijalno, politiki, moralno i ljudski, osmisliti put do te take? Kako e biti reeni ogromni ekonomski problemi, kao na primer nezaposlenost? I kako emo, u Milerovoj malo udaljenijoj utopiji, prisiliti oveanstvo da se uzdri od prirodnog zainjanja dece? Kako emo ga prinuditi da se podvrgava stalnoj i rigoroznoj kontroli higijene? Kako nagovoriti oveka da prihvati radikalnu transformaciju tradicionalnih naina ishrane? Kako emo premestiti milijardu i po ljudi koji danas ive od poljoprivrede i koji e, u obeanoj superbrzoj promeni u sledeih etrdeset godina, postati potpuno beskorisni kao zemljoradnici? Kako emo rasporediti toliki broj ljudi ravnomerno po povrini zemlje,
2

Neki odlini radovi, kao to je Budunost je ve poela Roberta Junka, ukljueni su u taj izbor.

258

posebno ako se ostvari obeano etvorostruko uveanje populacije? Kako emo upravljati kontrolom i zauzimanjem svemira da bi se postigao stabilan modus vivendi? Kako uiniti da nestanu dravne granice? (Jedno od ova poslednja dva bie neophodno.) Mnogo je tih kako, ali ona su prikladno zaobiena. Kada razmislimo o ozbiljnim, iako relativno malim problemima izazvanim industrijskom eksploatacijom uglja i elektrine energije i da ni posle 150 godina ti problemi nisu reeni na zadovoljavajui nain, imamo pravo da pitamo postoje li bilo kakva reenja za beskrajno sloenije probleme u sledeih etrdeset godina. U stvari, postoji jedno i samo jedno sredstvo za njihovo reavanje, a to je globalna totalitarna diktatura, koja e tehnici stvoriti prostor za pun zamah i u isto vreme reiti propratne tekoe. Nije teko razumeti zato naunici i oboavaoci tehnologije ne vole da se bave tim reenjem, ve radije spretno preskau preko dosadnog i nezanimljivog prelaznog perioda i ateriraju pravo u zlatno doba. Mogli bismo se zaista upitati da li emo uopte uspeti da proemo kroz prelazni period ili e neophodni krv i patnja moda biti previsoka cena za to zlatno doba. Ako bacimo strog, neromantian pogled na samo zlatno doba, biemo iznenaeni neverovatnom naivnou tih naunika. Oni, na primer, kau da e po volji moi da oblikuju i preoblikuju ljudske emocije, elje i misli i da e moi da na nauan nain dou do nekih ekasnih, unapred odreenih kolektivnih odluka. Oni tvrde da e biti u mogunosti da razviju neke kolektivne elje, da uspostave neke homogene drutvene jedinice iz skupina pojedinaca, da zabrane ljudima da gaje svoju decu, ak i da ih ubede da se odreknu mogunosti da ih imaju. U isto vreme govore o obezbeivanju trijumfa slobode i potrebi da se po svaku cenu izbegne diktatura. Kada nai uenjaci opisuju svoje zlatno doba u ma kojim drugim okvirima osim naunih, oni emituju takvu koliinu prizemnih banalnosti da bi to ozarilo i najbeznaajnijeg politiara. Uzmimo nekoliko primera. Uiniti ljudsku prirodu plemenitijom, lepom i skladnijom. ta bi to, zaboga, trebalo da znai? Kakve kriterijume, kakav sadraj predlau? Bojim se da bi malo njih moglo da odgovori na to pitanje. Obezbediti pobedu mira, slobode i razuma. Lepe rei, bez ikakve supstance koja bi stajala iza njih. Eliminisati kulturnu zaostalost. Kakve kulture? I da li bi kultura koju imaju na umu uopte mogla da opstane u tako surovoj drutvenoj organizaciji? Osvojiti svemir. S kojom svrhom? Osvajanje svemira izgleda kao cilj za sebe, koji odbacuju svaku potrebu za razmiljanjem. Moramo zakljuiti da su nai naunici, kada se udalje od svoje specijalistike oblasti, nesposobni da saopte bilo ta osim najispraznijih optih mesta. To nas podsea na zbirku mediokritetskih misli koju je objavio Ajntajn, gde je govorio o Bogu, dravi, miru i smislu ivota. Potpuno je jasno da Ajntajn, koji je bio izuzetni matematiki genije, nije Paskal; on nije znao nita o politikoj i ljudskoj realnosti; ili, tanije, o bilo emu izvan oblasti matematike. Banalnost Ajntajnovih zapaanja o stvarima izvan njegove oblasti specijalizacije zapanjuje isto onoliko koliko i njegova genijalnost unutar nje. Izgleda kao da specijalizovana primena svih sposobnosti pojedinca u jednoj oblasti onemoguava razmatranje optih pitanja. ak i Robert Openhajmer (J. Robert Oppenheimer), koji deluje kao da mu opta kultura nije strana, ne izmie ovom sudu. Njegove izjave o politici i drutvu, na primer, jedva da su iznad nivoa obinog oveka sa ulice. A miljenja naunika koja je citirao Ekspres nisu ak ni na nivou Ajntajna ili Openhajmera. U stvari, njihove visokoparne izjave ne doseu ni do nivoa prosenog. To su neodreena opta mesta nasleena iz devetnaestog veka, a injenica da predstavljaju krajnje granice uma naih naunih velikana mora biti simptom zastoja u razvoju ili mentalne blokade. Posebno uznemirava raskorak izmeu ogromne moi kojom raspolau i njihovih kritikih moi, ravnih nuli. Ispravna upotreba moi podrazumeva odreenu sposobnost kritinosti, opaanja, rasuivanja i izbora. Nemogue je 259

imati poverenje u ljude kojima oigledno nedostaju te sposobnosti. Ipak, oigledno nam je sueno da se u zlatnom dobu suoimo s vlau arobnjaka potpuno slepih za smisao ljudske avanture. Kada govore o ouvanju semena izuzetnih ljudi, koga to, molim vas, oni smatraju ovlaenim da bude sudija? Jasno je, naalost, da predlau da sudije budu oni sami. Malo je verovatno da bi oni smatrali Remboa ili Niea vrednim potomstva. Kada izjavljuju kako e sauvati genetske mutacije koje njima izgledaju najpovoljnije, kada predlau da modikuju same zametke elija s ciljem da se proizvedu takve i takve karakteristike i kada uzmemo u obzir osrednjost samih naunika izvan granica njihove specijalnosti, moemo samo da se najeimo pri pomisli ta e oni smatrati najpovoljnijim. Nijedan od tih naih mudraca nikada ne postavlja pitanje svrhe svih tih uda. emu se odluno zaobilazi. Odgovor koji e pasti na pamet naim savremenicima glasi: u ime sree. Naalost, vie nije to u pitanju. Jedan od naih najboljih specijalista za bolesti nervnog sistema pie: Biemo u mogunosti da izmenimo ovekove emocije, elje i misli, kao to smo to ve na elementaran nain postigli s lekovima za smirenje. Bie mogue, kae na specijalista, proizvesti uverenje ili utisak sree bez ikakve stvarne osnove za nju. Na ovek zlatnog doba, prema tome, bie sposoban za sreu usred najtee oskudice. Zato, onda, obeavati izuzetan komfor, higijenu, znanje i ishranu, ako moemo biti sreni i bez svega toga, pomou jednostavne manipulacije nervnog sistema? Na taj nain i poslednji slabani motiv koji bismo mogli pripisati tehnikoj avanturi iezava u vazduhu, zahvaljujui samom postojanju tehnike. Ali, zato uopte postavljati pitanja motiva i svrhe? Sve to mora da je delo nekog jadnog intelektualca, koji zazire od tehnikog progresa. Stav naunika je, u svakom sluaju, jasan. Tehnika postoji zato to je tehnika. Zlatno doba e nastupiti zato to e nastupiti. Svaki drugi odgovor je suvian.

260

Bibliograja i drugi izvori


Napomena
U vezi sa ovom bibliograjom, treba imati u vidu sledee napomene: 1) Ona nema za cilj da bude iscrpna. Naveo sam samo radove koje sam zaista koristio i citirao u tekstu. A kako knjige postoje da bi bile itane, a ne konsultovane, odbacio sam akademsku tradiciju oznaavanja stranica u fusnotama. 2) Sistematski sam izostavljao veinu radova objavljenih pre 1940. Oni se lako mogu nai na drugim mestima. 3) Takoe sam izostavio knjievna dela o tehnici, kao ona koja su napisali Diamel (Duhamel), Haksli (Huxley), Ernst Jinger, Orvel (Orwell), Georgiu (Gheorgiu) i drugi. 4) Nisam ubacivao reference koje se odnose na propagandu i psiholoke tehnike, poto e se one nai u mom predstojeem delu o propagandi. ak Elil

Bibliograja
Aeret, Charles: LArt de la guerre et de la technique. Paris: Charies-Lavauzelle; 19491950. American Marketing Society: The Technique of Marketing Research (prepared by the Committee on Marketing Research Technique of the American Marketing Society, Ferdinand C. Wheeler, Chairman). New York: McGraw-Hill Book Company; 1937. Angelopoulos, Angelos: LAtome unira-t-il le monde? Aspects conomiques, sociaux, politiques. Paris: R. Pichon and R. Durand-Auzias; 1956. Planisme et progrs social. Paris: Librairie Gnrale de Droit et de Jurisprudence; 19491950. Aragon, Louis: LHomme communiste. Paris: Gallimard; 19461953, 2 volumes. Ardant, Gabriel: Technique de ltat de la productivit du secteur public. Paris: Presses Universitaires de France; 1953. Aron, Raymond: La Socit industrielle et la guerre. Paris: Pion; 1959. Le Grand schisme. Paris: Gallimard; 1948. Les Guerres en chanes. Paris: Gallimard; 1951. Aventur, Jacques: Sant collective et science conomique. Les approches de la comptabilit humaine (typed thesis). Bordeaux; 1954. Baissette, Gaston: Les Merveilles de la mdecine. diteurs Franais Runis; 19491950. Baker, John Randal: Science and the Planned State. New York: The Macmillan Company; 1945. Balandier, Georges, ed.: Le Tiers monde sous-dveloppement et dveloppement. Paris: Presses Universitaires de France; 1956. Revised edition. 1961 O lethnologie retrouv lunit de lhomme. Esprit, No. 166 (April) Bardet, Gaston: . . . Demain, cest lan 2000! Paris: Plon, 1952. Le Nouvel urbanisme. Paris: Vincent, Freal; 1948. Mission de lurbanisme. Paris: Editions Ouvrires; 1949. Bastide, Roger: Sociologie et psychanalyse. Paris: Presses Universitaires de France; 1950. 261

Beaglehole, Ernest: Evaluation Techniques for Induced Technological Change. International Social Science Bulletin, Vol. VII, No. 3 ( 1955). pp. 37686. Beard, Miriam: A History of the Business Man. New York: The Macmillan Company; 1938. Beecher, Catherine Esther, and Harriet Beecher Stowe: The American Womans Home: or, Principles of Domestic Science; Being a Guide to the Formation and Maintenance of Economical, Healthful, Beautiful, and Christian Homes. New York: J. B. Ford and Company; 1869. Beecher, Catherine Esther: A Treatise on Domestic Economy, for the Use of Young Ladies at Home, and at School Boston: Marsh, Capen, Lyon and Webb; 1841. Bendix, Reinhard: Bureaucracy: the Problem and Its Setting. American Sociological Review, Vol. 12 (October 1947), pp. 493507. Berdyayev, Nikolai Alexandrovich: Christianisme et la ralit sociale. Paris: ditions Je sers; 1934. Christianity and Class War. New York: Sheed and Ward; 1933. De LEsprit bourgeois. Neuchtel: Delachaux et Niestl; 1949. The Bourgeois Mind, and other Essays. London: Sheed and Ward; 1934. Bernanos, Georges. La France contre les robots. Paris: R. Laont, 1947. La libert, pour quoi faire? Paris: Gailimard, 1953. Bernard, Luther Lee: Invention and Social Progress. American Journal of Sociology, Vol. 29 (July 1923), pp. 133. Bertrand, Andr: Les techniques du travail gouvernementale en Grande-Bretagne. Revue internationale dhistoire politique et constitutionelle. N.S. nos. 1-2 (January-June 1951), pp. 62-76. Bettelheim, Charles: Les Problmes thoriques et pratiques de la planication. Paris. Presses Universitaires de France, 1946. Trait dconomie politique, lconomie sovitique. Paris: Sirey, 19491950. Biot, Ren: Oensives biologiques contre la personne. Paris: ditions Spes; 1950. Bloch, Marc: Les Techniques, lhistoire et la vie. Note sur un grand problme dinuences. Annales dhistori conomique et sociale, Vol. 8, No. 42 (November 1936), p. 513 . Bogdanov, Alexander Alexandrovic: Allgemeine Organisationslehre, Tektologie. Berlin: Organisation-Verlagsgesellschaft; 1926. Bornecque, Eduard: Police et arme dans les tats modernes. Revue de dfense nationale (August 1947) pp. 198-211. Bouthoul, Gaston: La Guerre. Paris. Presses Universitaires de France; 1953. Les Guerres; lments de polmologie. Paris: Fayot; 1951. Braibant, Guy: La planication en Tchcoslovaquie. Paris: A. Colin; 1948. Brinkmann, Donald: Mensch und Technik, Grundzge einer Philosophie der Technik. Bern. A. Franke; 1945. Brittain, Robert E.: Let There Be Bread. New York: Simon and Schuster; 1952. Brodsky, Michel: Production et conomie industrielles, Vol. 14. Librairie Generale de Droit et de Jurisprudence; 1952. Bryson, Lyman: Notes on a Theory of Advice. Political Science Quarterly, Vol. 66 (September 1951), pp. 32139. Buisson, Albert, et al.: LExprimentation humaine en mdecine. P. Lethielleux; 1952. Burnham, James: The Managerial Revolution. New York: The John Day Company; 1941. The Struggle for the World. New York: The John Day Company; 1947. Bush, George Pollock, and Lowell M. Hattery, eds.: Scientic Research: Its Administration and Organization. Washington: American, University Press; 1950. 262

Caillois, Roger: Lhomme et le sacre. Paris: Presses Universitaires de France; 1939. Quatre essais de sociologie contemporaine. Paris: O. Perrin; 1951. Carr, Sir Cecil T.: Mechanics of Law-Making. Current Legal Problems, Vol. 4 (1951), pp. 122136. Castelli, Enrico: II tempo esaurito. Roma: Bussola; 1947. Castro, Josu de: Gographie de la faim: la faim au Brsil. Paris: ditions Ouvrires; 1951. Gopolitique de la faim. Paris: dition Ouvrires; 1952. Charbonneau, B.: Ltat. Privately printed at Mzres; 1951. Chevalier, Jean: Organization. Paris: Dunod; 1957. Clark, Colin: The Economies of 1950. London: Macmillan and Co.; 1942. Combe, Paul: Niveau de vie et progrs technique en France, 18601939. Paris: Presses Universitaires de France; 1956. Corte, Marcel de: Essai sur le n dune civilisation. Paris: Librairie de Mdicis; 1949. Incarnation de lhomme. Psychologie des moeurs contemporaines. Paris: Librarie de Mdicis; 1946. Philosophie des moeurs contemporaines. Brussels: ditions Universitaires; 1944. Coudenhove-Kalergi, Richard Nicolaus: Revolution durch Technik. Vienna: Paneuropa Verlag; 1932. Cougnal, Louis: Les machines penser. Paris: ditions de Minuit; 1952. Courtine, Robert: LAssassin est votre table. La Pense Moderne; 1956. Croizer, Michel: La Civilisation technique. Les Temps modernes. No. 76 (February 1952). p. 1497 . Human Engineering. Les Temps modernes. No. 69 (July 1951), p. 44 . Dahrendorf, Ralf: Sozialstruktur des Betriebes; Betriebssoziologie. Wiesbaden: T. Gabler; 1959. Dandieu. Arnaud and Robert Aron: La Rvolution ncessaire. Paris: B. Grasset; 1933. Le Cancer amricain. Paris: Rieder; 1931. Deontaines, Pierre: Gographie et religions. Paris: Gallimard; 1948. De Lion, Andr: Ltat et les entreprises publiques. Paris: Sirey; 1958. Dickson, W. J., and Fritz Jules Roethlisberger: Management and the Worker. Cambridge, Mass.: Harvard University Press; 1939. Diebold, John: Automation, the Advent of the Automatic Factory. New York: Van Nostrand; 1951. Diehls, Herman: Antike Technik. Leipzig: B. G. Treubner; 1924. Driencourt, Jacques: La Propagande, nouvelle force politique. Paris: A. Colin; 1950. Duboin, Jacques: La Grande relve des hommes par la machine. Paris: Las ditions Nouvelles; 1932. Dubreuil, Hyacinthe: Nouveaux standards; les sources de la productivit et de la pie. Paris: B. Grasset; 1931. Robots or Men? A French Workmans Experience in American Industry. New York: Harper and Brothers; 1930. Ducass, Pierre: Histoire des techniques. Taxis. Presses Universitaires de France; 1945. Les Techniques et le philosophe. Paris: Presses Universitaires de France; 1958. Duchet, Ren: Bilan de la civilisation technicienne, anantissement ou promotion de lhomme. Toulouse: Private-Didier; 1955. Dumont, Ren: Lconomie agricole dans le monde. Paris: Dalloz; 1953. Duplessy, Lucien: La Machine ou lhomme. Paris: Colombe; 1947.

263

Dupriez, Lon Hugo: LIntensit du progrs technique. Des mouvement conomiques gnraux. Louvain: Institut des recherches conomiques et sociales. Universit de Louvain; 1947. Einstein, Albert: The World as I See It. New York: Covici Friede; 1934. Eliade, Mircea: Trait dhistoire des religions. Paris: Payot; 1949. Ellul, Jacques: Prsence au monde moderne. Geneva: Roulet; 1948. Espinas, Alfred Victor: Les Origines de la technologie. Paris: F. Alcan; 1897. Faber, Maurice: La Technocratie a-t-elle une mission? Economie et Humanisme, No. 88 (November-December 1954), p. 22. Faucheux, J.: La Dcentralisation industrielle. Berger-Levrault; 1959. Feely, James K., Jr.: Analysis of Administrative Purpose. American Political Science Review, Vol. 45 (December 1951), pp. 106980. Felice, Philippe de: Foules en dlire, extases collectives. Paris: A. Michel; 1947. Ferrero, Guglielmo: La Fin des aventures. Paris: Les ditions Rieder; 1931. Pouvoir; les gnies invisible de la cit. Paris: Plan; 1943. (Translated as The Principles of Power; the Great Political Crises of History. New York: G. P. Putnams Sons; 1942.) Ford, Henry: My Life and Work. Garden City. Doubleday, Page & Company; 1923. Fourasti, Jean: La Civilisation de 1960. Paris: Presses Universitaires de France; 1947. Le Grand espoir de XX sicle; progrs technique, progrs conomique, progrs social. Paris: Presses Universitaires de France; 1949. Machinisme et bien-tre, niveau de vie et genre de vie en France de 1700 nos jours. Paris: ditions de Minuit; 1951 and 1962. (Translated as The Causes of Wealth. Glencoe, Ill.: Free Press; 1960.) Fourasti, Jean: Rvolution lOuest. Paris: Presses Universitaires de France; 1957. Freyer, Hans: Theorie des gegenwrtigen Zeitalters. Stuttgart: Deutsche Verlags-Anstalt; 1955. Fried, J. H. E.: The Social and Economic Role of Technicians. International Labour Review; 1947. Social and Economic Role of Engineers and Technicians. International Labour Review, Vol. 55 (June 1947), pp. 51237. Friedmann, Georges: La Crise du progrs. Paris: Gallimard; 1936. Le Travail en miettes, spcialisation et loisirs. Paris: Gallimard; 1956. (Translated as The Anatomy of Work; Labor, Leisure and the Implications of Automation. New York: Free Press of Glencoe; 1962) O va le travail humain? Paris: Gallimard; 1950. Problmes humains du machinisme industriel. Paris: Gallimard; 1946. Friedwald, Eugne-Marie: LHumanit doit choisir. Calmann-Lvy; 1949-1950. Frisch, Alfred, et al.: Civilisation du travail? Civilisation du loisir? A. Fayard; 1956. Une Rponse au d de lhistoire. Descle de Brouwer; 1954. Gachkel, Serge: Le Mchanisme des nances sovitiques. Paris: Payot; 1946. Galtier-Boissiere, Jean, and Ren Lefebvre: Histoire de la presse. Le Crapouillet; 1934. Gehlen, Arnold: Die Seele im technische Zeitalter. Hamburg: Rowohlt; 1957. George, Pierre: La Ville. Le fait urbain travers de monde. Paris: Presses Universitaires de France; 1952. Giedion, Siegfried: Mechanization Takes Command. New York: Oxford University Press; 1948. Gillouin, Ren: Mans Hangman Is Man. Mundelein, Hl.: Island Press; 1957.

264

Girardeau, Emile Ferdinand Engne: Le Progrs technique et la personnalit humaine. Paris: Pion; 1955. Glass, Max: LEurope invincible. ditions Monde Nouveau; 1948. Glavier, Jean-Franois: Dcentralisation et progrs technique. Paris: Flammarion; 1954. Goldstein, Julius: Die Technik. Frankfurt am Main: Rtten & Loening; 1912. Goodman, Leonard Landon: Man and Automation. Harmondsworth, England: Penguin Books; 1957. Graham, Sylvester: A Treatise on Bread and Bread-Making. Boston: Light and Stearns; 1837. Gravier, Jean Franois: Paris et le dsert franais; dcentralisation, quipement, population. Paris: Le Portulan; 1947. Gross, Feliks: Some Social Consequences of Atomic Discovery. American Sociological Review, Vol. 15 (February 1950), pp. 4350, and Vol. (February 1951), pp. 100-102. Guitton, Henri: Stagnation et croissance conomiques. Revue dconomie politique, Vol. LXI (January-February 1951), pp. 540. Gurvitch, Georges, ed.: Industrialisation et technocratie. Paris: A. Colin; 1949. Haberler, Gottfried: The Theory of International Trade with Its Application to Commercial Policy. London: W. Hodge; 1956. Haesaert, Jean-Poly dore: Thorie gnrale du droit. Paris: Sirey; 1949-1950. Hartmann, Georges: Le Patronat, les salaris, lEtat face lautomation. Paris: Socit Franais du Livre; 1957. Hayek, Friedrich August von: La Route de la servitude. Paris: Librairie de Mdicis; 1945. Heisenberg, Werner: Philosophic Problems of Nuclear Science. London: Faber and Faber; 1952. Herskovits, Melville J: Motivation and Culture Pattern in Technological Change. International Social Science Bulletin, Vol. VI, No. 3 (1954), pp. 388400. Hicks, John Richard: Value and Capital. Oxford: The Clarendon Press; 1939. Horney, Karen: The Neurotic Personality. New York: W. W. Norton & Company; 1937. Huxley, Aldous: Ends and Means. New York: Harper and Brothers; 1937. I. N. S. E. E. (Institut national de la statistique et des tudes conomiques): Les Comptabilits nationales dans le monde. Paris: Presses Universitaires de France; 1952. Jae, Abram J.: Technological Innovations and the Changing Socioeconomic Structure. Scientic Monthly, Vol. 67 (August 1948), pp. 93-102. James, Emile: Histoire de la pense conomique au XXs. Paris: Presses Universitaires de France; 1955. Jaspers, Karl: Man in the Modem Age. New York: Henry Holt and Company; 1933. Jung, Carl Gustav: Modem Man in Search of a Soul. New York: Harcourt, Brace; 1956. Jnger, F.: Die Perfektion der Technik. Frankfurt: Klostermann; 1949. Maschine und Eigentum. Frankfurt: Klostermann; 1949. Jungk, Robert: Die Zukunfk hat schon begonnen; Amerikas Allmacht und Ohnmacht. Stuttgart: Scherz and Goverts; 1952. (Translated as Tomorrow Is Already Here; Scenes from a ManMade World. London: R. Hart-Davis; 1954.) Karpinski, V.: La Structure sociale et politique de lU.R.S.S. ditions Social; 1952. Keynes, John Maynard: The General Theory of Employment, Interest and Money. New York: Harcourt, Brace and Company; 1936. King, Robert Waldo: Whither the Technological State?. Political Science Quarterly, Vol. 65 (March 1950), pp. 55-67. Kohn-Bramstedt, Ernst; Dictatorship and Political Police; the Technique of Control by Fern. London: K. Paul, Trench, Trubner; 1945. 265

Lafeuillade, Jean: Les Grandes lois de lorganization. Le XVIII sicle. Lvolution militaire organique. Paris: Charles-Lavauzeile & Cie.; 1937. Lajugie, Joseph: La Concentration conomique. Trait dconomie politique. Paris: Dailoz; 1951 and 1953. Laloup, Jean, and Jean Nlis: Homme et machines; initiation, lhumanisme technique. Casterman; 1953. Landowska, Wanda: Le Travail en musique. Paris: Pion; 194050. Laski, Harold Joseph: Bureaucracy. Encyclopdie of the Social Sciences. New York: The Macmillan Company, Vol, III (1951), pp. 7074. Reections on the Revolution of our Time. New York: The Viking Press; 1943. Lasserre, Georges: Socialiser dans la libert; vocation de lEurope. Paris: A Michel; 1949. Latil, Pierre de: La Pense articielle; introduction la cyberntique. Paris: Gallimard; 1953. Laufenburger, Henry: LIntervention de ltat en matire conomique. Paris: Librairie Gnrale de Droit et de Jurisprudence; 1938. LEconomie allemagne a lpreuve de la guerre. Paris: Librairie de Mdia, 1940. Lauga, Pierre: Le Rvolution urbaine, ou LArchitecture au secours de lconomie politique. Paris: ditions Je sers; 1946. Laviosa Zambiotti, Pia: Origine e diusion dlla civilt. Milano: Marzorati; 1947. Lefebvre des Nottes, Richard: La Force motrice animale travers les ges. Paris: BergerLevrault; 1924. Lenin, V. L: Selected Works. Moscow: Foreign Languages Publishing House; 19461947. Lerich, Lon: La Police scientique. Paris: Presset Universitaires de France; 1949. Leroi-Gourhan, Andr: Milieu et technique. volution et technique. Paris: A. Michel; 1945. Lescure, Jean: tude sociale compare des rgimes de libert et des rgimes autoritaires. DomatMonchrestien; 1940. Lilienthal, David Ely: TVA: Democracy on the March. Harper & Brothers; 1944. Litt, Theodor: Technisches Denken und menschliche Bildung. Heidelberg: Quelle & Meyer; 1957. Lombrofo-Ferrero, Gina: La Ranon du machinisme. Paris: Payot; 1931. (Translated as The Tragedies of Progress. New York: E. P. Dutton; 1931.) McKellar, Peter: Responsibility for the Nazi Policy of Extermination. Journal of Social Psychology, Vol. 34 (November 1951), pp. 15363. Maclaurin, William Rupert: Process of Technological Innovation; the Launching of a New Scent for Industry. American Economic Review, Vol. 40 (March 1950), pp. 90112. Malaparte, C: Technique du coup dtat. Paris: B. Grasset; 1932. Mantoux, Paul: La Rvolution industrielle au XVIII sicle. Socit Nouvelle de Librairie; 1906. Marchai, Andr: Mthode scientique et science conomique. Paris: Librairie de Medicis; 1952 and 1955. conomie politique et technique statistique. Paris: Libraire Gnrale de Droit et de Jurisprudence; 1948. Marlio, Louis: Le Cercle infernal. Paris: Flammarion; 1951. Martinet, Gilles: Le Dprissement de ltat. La Revue internationale, Vol. 6, No. 25-26 (January-June 1951); pp. 2026. Mas, Antoine: LIntroduction du machinisme dans le travail administratif. Ses aspects technique, conomique et social. Paris: Dunod; 19491950. Maucorps, Paul H.: Psychologie des mouvements sociaux. Paris: Presses Universitaires de France; 1950.

266

Mauss, Marcel: Sociologie et anthropologie. Paris: Presses Universitaires de France; 19491950. Mrigot, Jean: Autour de lHomo oeconomicus. conomie contemporaine (March-June, 1949), p. 6 . Mey, Abraham: Les Transformations de la comptabilit publique. International Review of Administrative Sciences, Vol. XVII (1951), pp. 47092. Mises, Ludwig von: La Bureaucratie. Paris: Librairie de Mdicis; 1946. (Translated as Bureaucracy. New Haven, Conn.: Yale University Press; 1944.) Monnerot, Jules: Sociologie du communisme. Paris: Gallimard; 19491950. La Guerre en question. Paris: Gallimard; 1952. Moraz, Charles: La France bourgeois, XVIII-XX sicles. Paris: A. Colin; 1946. Essai sur la civilisation dOccident. Paris: A. Colin; 19491950. Moss, Robert: Le Domaine et la nature de la connaissance conomique. La Revue des Sciences conomiques, Vol. 24, No. 77 (March 1949), p. 3 . Le Keynisme devant le socialisme. La Revue Socialiste, Vol. II, No. 33 (January 1950), p. 13 . Mounier, Emmanuel: La Petite peur du XX sicle. ditions du Seuil; 1948. Manifeste au service du personnalisme. F. Aubier; 1936. Mumford, Lewis: The Culture of Cities. New York: Harcourt, Brace and Company; 1938. Technics and Civilization. New York: Harcourt, Brace and Company; 1934. Munson, Claude: Le Maniement des hommes. Paris: Flammarion; 1950. Navel, Georges: Travaux. Delemain et Boutelleau; 1945. Naville, Pierre: La Vie de travail et ses problmes. Paris: A. Colin; 1954. Thorie de lorientation professionnelle. Nouvelle Revue Franaise; 1945. Nef, John Ulric: La Route de la guerre totale. Paris: A. Colin; 19491950. Newmark, Maxim, ed.: Illustrated Technical Dictionary. New York: The Philosophical Library; 1944. O.E.C.E. (Organisation Europenne de Cooperation conomique): Comptabilit industrielle et productivit. Le rle de la comptabilit industrielle aux U.S.A. Paris: Presses Universitaires de France; 1952. Ogburn, William F., and M. F. Nimko: Technology and the Changing Family. Boston: Houghton Miin; 1955. eds.: Technology and International Relations. Chicago: University of Chicago Press; 1949. Technology and sociology. Social Forces, Vol. 17, No. 1, p. 18. Oppenheimer, J. Robert: The Open Mind. New York: Simon and Schuster; 1955. Ortega y Gasset, Jos: The Revolt of the Masses. New York: W. W. Norton; 1957. Palmade, Guy: La Psychotechnique. Paris: Presses Universitaires de France; 1955. Pareto, Vilfredo: The Mind and Society; a Treatise on General Sociology. New York: Harcourt, Brace & Co.; 1935. Park, R. E.: Culture and Cultural Trends. American Sociological Society Publications, Vol. 19 (1925), pp. 2436. Pasermadjian, Hrant: Le Gouvernement des grandes organisations. Paris: Presses Universitaires de France; 1955. Passet, Ren: Problmes conomiques de lautomation. Domat-Montchrestien; 1957. Paton, Herbert James: The Modem Predicament; a Study in the Philosophy of Religion. New York: The Macmillan Company; 1955. Perroux, Franois: Science de lhomme et science conomique. Paris: Librarie de Mdicis) 1943. 267

La Technique du capitalisme. Lesfauries; 1939. Persian, Walter: Religis-Politische Krisis des Buddhismus. Europa Archiv., Vol. 6, No. 23 (December 5,1951), pp. 453948. Pimlott, John Alfred Ralph: Public Relations and American Democracy. Princeton: Princeton University Press; 1951. Pollock, Frederick: LAutomation. ditions de Minuit; 1957. Rathenau, Walter: Was wird werden. Berlin: G. Fisher; 1920. Reiwald, P.: De lEsprit des masses. Trait de psychologie collective. Neuchtel: Delachaux et Niestl; 1949-1950. Rice, Stuart Arthur, and Joseph W. Keppel: Strategie Intelligence and the Publication of Statistics. American Political Science Review, VoL 45 (December 1951), pp. 1058-68. Ripert, Georges: Aspects juridiques du capitalisme moderne. Librairie Gnrale de Droit et de Jurisprudence; 1946. Le Dclin du droit. tudes sur la lgislation contemporaine. Librairie Gnrale du Droit et de Jurisprudence; 19491950. Robin, Armand: La Fausse parole. ditions de Minuit; 1953. Rodgers, Cleveland: American Planning; Past, Present, Future. New York: Harper & Brothers; 1947. Roethlisberger, Fritz Jules: Management and Morale. Cambridge, Mass.: Harvard University Press; 1941. Rolin, Jean: Drogues de Police. Paris: Pion; 19491950. Romains, Jules: Le Problme numro un. Paris: Pion; 1947. Rosenberg, Alfred: Der Mythus des 20. Jahrhunderts. Mnchen: Hoheneichen-Verlag; 1932. Rossi, Amilcare: Crise franaise, crise mondiale. Physiologie due parti communiste. Socit dditions Littraires Franaises; 19491950. Rousiers, Paul: Les Grandes industries modernes. Paris: A. Colin; 19241925. Rousset, David: LUnivers concentrationnaire. ditions du Pavois; 1946. Russell, Bertrand: Impact of Science on Society. New York: Simon and Schuster; 1953. Samuelson, Paul: Economics, an Introductory Analysis. New York: McGraw-Hill Book Co.; 1961. Sauvy, Alfred: Bien-tre et population. ditions Sociales Franaise; 1945. Schelsky, Helmut: Die sozialen Folgen der Automatisierung. Dsseldorf, Kln: Diederichs; 1957. Schuhl, Pierre-Maxime: Machinisme et philosophie. Paris: F. Alcan; 1938. Schumacher, Fritz: Der Fluch der Technik. Hamburg: Boysen & Maasch; 1933. Scott, J. F., and R. F. Lynton: The Community Factor in Modern Technology. UNESCO Tensions and Technology Series No. 1; 1952. Sheldon, Oliver, et al.: Factory Organization. London: Pitman & Sons; 1928. Siegfried, Andr: Aspects du XX sicle. Machette; 1955. LAge administratif. La Revue littrature histoire, arts et sciences des deux mondes, No. 9 ( May 1,1951 ), pp. 312. Simonet, Roger: Les Derniers progrs de la physique. Calmann-Levy; 19481950. Sluckin, W.: Minds and Machines. Baltimore: Penguin Books; 1960. Smith, J. M., and T. E. Chester: The Distribution of Power in the Nationalized Industries. British Journal of Sociology, Vol. 2 (December 1951), pp. 27593. Sombart, Werner: Der moderne Kapitalismus. Munich: Duncker & Humblot; 1924. LApoge du capitalisme. Paris: Payot; 1932.

268

Sorre, Maximilien: Les Fondements de la gographie humaine. Les Fondements techniques. Paris: A. Colin; 19491950. Spengler, Oswald: The Decline of the West. New York: Alfred A. Knopf; 1957. Man and Technics. New York: Alfred A. Knopf; 1932. Taton, Ren, ed.: Histoire gnrale des sciences. Paris: Presses Universitaires de France; 1958. Tchakhotin, Serge: Organisation rationnelle de la recherche scientique. Paris: Hermann et Cie.: 1938. Le Viol des foules par la propagande. Paris: Gallimard; 1939. (Translated as The Rape of the Masses. London: G. Routledge & Sons, 1940.) Toynbee, Arnold: Civilization on Trial. New York: Oxford University Press; 1948. UNESCO: Cultural Patterns and Technical Change, a manual edited by Margaret Mead. 1953. UNESCO: Education in a Technological Society; a Preliminary International Survey of the Nature and Ecacy of Technical Education. 1952. Valois, Georges: Technique de la rvolution syndicale. Paris: dition Libert; 1935. Veblen, Thorstein: The Theory of Business Enterprise. New York: Charles Scribners Sons; 1932. Veill, Roger: La Radio et les hommes. Paris: ditions de Minuit; 1952. Vierendeel, Arthur: Esquisse dune histore de la technique. Brussels: Vromaat; 1921. Vincent, Andr L. A., and Ren Froment: Le Progrs technique en France depuis cent ans. Imprimerie nationale; 1944. Initiation la conjoncture conomique. Paris: Presses Universitaires de France; 1947. Vogt, William: Road to Survival. New York: W. Sloane Associates; 1948. Waenschmidt, Walter Georg: Wirtschaftsmechantk. Stuttgart: W. Kohlhammer; 1957. Walther, Lon: La Psychologie du travail. Travail industriel. Geneva: dition du Mont-Blanc; 1947. Weil, Simone: Le Condition ouvrire. Paris: Gallimard; 1951. Weill, Georges: Le journal. Origines, volution et rle de la Presse priodique. La Renaissance du Livre; 1934. Weiner, Norbert: Cybernetics. New York: M.I.T. Press; 1961. The Human Use of Human Beings. Boston: Houghton Miin; 1950. Wengert, Norman: TVA: Symbol and Reality. Journal of Politics, Vol. 13 (August 1951), pp. 36992. Weyl, Alfred Richard: Guided Missiles. London: Temple Press; 1949. Whyte, William Hoingsworth: The Organization Man. New York: Simon and Schuster; 1956. Williams, Gertrude: The Price of Social Security. London: K. Paul, Trench, Trubner & Co.; 1944. Yugow, A.: Economie Statistics in the U.S.S.R. The Review of Economic Statistics. Vol. XXIX, No. 4 (November 1947), pp. 2426.

Bibliograja aka Elila


tude sur lvolution et la nature juridique du Mancipium. Bordeaux: Delmas, 1936. Le fondement thologique du droit. Neuchtel: Delachaux & Niestl, 1946. (The Theological Foundation of Law. Trans. Marguerite Wieser. Garden City NY: Doubleday, 1960. London: SCM, 1961. New York: Seabury, 1969.)

269

Prsence au monde moderne: Problmes de la civilisation post-chrtienne. Geneva: Roulet, 1948. Lausanne: Presses Bibliques Universitaires, 1988. (The Presence of the Kingdom. Trans. Olive Wyon. Philadelphia: Westminster, 1951. London: SCM, 1951. New York: Seabury, 1967. Colorado Springs: Helmers and Howard, 1989.) Le livre de Jonas. Paris: Cahiers Bibliques de Foi et Vie, 1952. (The Judgment of Jonah. Trans. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1971.) Lhomme et largent (Nova et vetera). Neuchtel: Delachaux & Niestl, 1954. Lausanne: Presses Bibliques Universitaires, 1979. (Money and Power. Trans. LaVonne Ne. Downers Grove IL: InterVarsity Press, 1984. Basingstoke, England: Marshall Pickering, 1986.) La technique ou lenjeu du sicle. Paris: Armand Colin, 1954. Paris: conomica, 1990. (The Technological Society. Trans. John Wilkinson. New York: Knopf, 1964. London: Jonathan Cape, 1965. Rev. ed.: New York: Knopf/Vintage, 1967. with introduction by Robert K. Merton.) Histoire des institutions. Paris: Presses Universitaires de France; volumes 1 & 2, LAntiquit (1955); vol. 3, Le Moyen Age (1956); vol. 4, Les XVIe-XVIIIe sicle (1956); vol. 5, Le XIXe sicle (17891914) (1956). Propagandes. Paris: A. Colin, 1962. Paris: conomica, 1990. (Propaganda: The Formation of Mens Attitudes. Trans. Konrad Kellen & Jean Lerner. New York: Knopf, 1965. New York: Random House/ Vintage 1973) Fausse prsence au monde moderne. Paris: Les Bergers et Les Mages, 1963. (False Presence of the Kingdom. Trans. C. Edward Hopkin. New York: Seabury, 1972) Le vouloir et le faire: Recherches thiques pour les chrtiens: Introduction (premire partie). Geneva: Labor et Fides, 1964. (To Will and to Do: An Ethical Research for Christians. Trans. C. Edward Hopkin. Philadelphia: Pilgrim, 1969) Lillusion politique. Paris: Robert Laont, 1965. Rev. ed.: Paris: Librairie Gnrale Franaise, 1977. (The Political Illusion. Trans. Konrad Kellen. New York: Knopf, 1967. New York: Random House/Vintage, 1972) Exgse des nouveaux lieux communs. Paris: Calmann-Lvy, 1966. Paris: La Table Ronde, 1994. (A Critique of the New Commonplaces. Trans. Helen Weaver. New York: Knopf, 1968) Politique de Dieu, politiques de lhomme. Paris: ditions Universitaires, 1966. (The Politics of God and the Politics of Man. Trans./ed. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1972) Histoire de la propagande. Paris: Presses Universitaires de France, 1967, 1976. Mtamorphose du bourgeois. Paris: Calmann-Lvy, 1967. Paris: La Table Ronde, 1998. Autopsie de la rvolution. Paris: Calmann-Lvy, 1969. (Autopsy of Revolution. Trans. Patricia Wolf. New York: Knopf, 1971) Contre les violents. Paris: Centurion, 1972. (Violence: Reections from a Christian Perspective. Trans. Cecelia Gaul Kings. New York: Seabury, 1969. London: SCM Press, 1970. London: Mowbrays, 1978) Sans feu ni lieu: Signication biblique de la Grande Ville. Paris: Gallimard, 1975. (The Meaning of the City. Trans. Dennis Pardee. Grand Rapids: Eerdmans, 1970. Carlisle, Cumbria, England: Paternoster, 1997) Limpossible prire. Paris: Centurion, 1971, 1977. (Prayer and Modern Man. Trans. C. Edward Hopkin. New York: Seabury, 1970, 1973) Jeunesse dlinquante: Une exprience en province. Avec Yves Charrier. Paris: Mercure de France, 1971. 2nd ed.: Jeunesse dlinquante: Des blousons noirs aux hippies. Nantes: ditions de lAREFPPI, 1985. 270

De la rvolution aux rvoltes. Paris: Calmann-Lvy, 1972. Lesprance oublie. Paris: Gallimard, 1972. (Hope in Time of Abandonment. Trans. C. Edward Hopkin. New York: Seabury, 1973) thique de la libert, 2 vols. Geneva: Labor et Fides, I:1973, II:1974. (The Ethics of Freedom. Trans. and ed. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1976. London: Mowbrays, 1976) Les nouveaux possds. Paris: Arthme Fayard, 1973. (The New Demons. Trans. C. Edward Hopkin. New York: Seabury, 1975. London: Mowbrays, 1975) LApocalypse: Architecture en mouvement. Paris: Descle, 1975. (Apocalypse: The Book of Revelation. Trans. George W. Schreiner. New York: Seabury, 1977) Trahison de lOccident. Paris: Calmann-Lvy, 1975. (The Betrayal of the West. Trans. Matthew J. OConnell. New York: Seabury, 1978) Le systme technicien. Paris: Calmann-Lvy, 1977. (The Technological System. Trans. Joachim Neugroschel. New York: Continuum, 1980) Lidologie marxiste chrtienne. Paris: Centurion, 1979. (Jesus and Marx: From Gospel to Ideology. Trans. Joyce Main Hanks. Grand Rapids: Eerdmans, 1988) Lempire du non-sens: Lart et la socit technicienne. Paris: Press Universitaires de France, 1980. La foi au prix du doute: Encore quarante jours . . . Paris: Hachette, 1980. (Living Faith: Belief and Doubt in a Perilous World. Trans. Peter Heinegg. San Francisco: Harper and Row, 1983) La Parole humilie. Paris: Seuil, 1981. (The Humiliation of the Word. Trans. Joyce Main Hanks. Grand Rapids: Eerdmans, 1985) Changer de rvolution: Linluctable proltariat. Paris: Seuil, 1982. Les combats de la libert. (Tome 3, LEthique de la Libert) Geneva: Labor et Fides, 1984. Paris: Centurion, 1984. La subversion du Christianisme. Paris: Seuil, 1984, 1994. rdition en 2001, La Table Ronde. (The Subversion of Christianity. Trans. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1986) Confrence sur lApocalypse de Jean. Nantes: AREFPPI, 1985. Un chrtien pour Isral. Monaco: ditions du Rocher, 1986. Ce que je crois. Paris: Grasset and Fasquelle, 1987. (What I Believe. Trans. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1989) La Gense aujourdhui. Avec Franois Tosquelles. Lign: AREFPPI, 1987. La raison dtre: Mditation sur lEcclsiaste. Paris: Seuil, 1987 (Reason for Being: A Meditation on Ecclesiastes. Trans. Joyce Main Hanks. Grand Rapids: Eerdmans, 1990) Anarchie et Christianisme. Lyon: Atelier de Cration Libertaire, 1988. Paris: La Table Ronde, 1998 (Anarchy and Christianity. Trans. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1991) Le blu technologique. Paris: Hachette, 1988. (The Technological Blu. Trans. Georey W. Bromiley. Grand Rapids: Eerdmans, 1990) Ce Dieu injuste . . . ? Thologie chrtienne pour le peuple dIsral. Paris: Arla, 1991, 1999. Si tu es le Fils de Dieu: Sourances et tentations de Jsus. Paris: Centurion, 1991. Dviances et dviants dans notre socit intolrante. Toulouse: rs, 1992. Silences: Pomes. Bordeaux: Opales, 1995. Oratorio: Les quatre cavaliers de lApocalypse. Bordeaux: Opales, 1997. Sources and Trajectories: Eight Early Articles by Jacques Ellul that Set the Stage. Trans./ed. Marva J. Dawn. Grand Rapids: Eerdmans, 1997. 271

Radovi o Elilu
Technique, Discourse, and Consciousness : An Introduction to the Philosophy of Jacques Ellul, by David Lovekin; Lehigh University Press, 1991. ISBN10/ asin: 0934223017; print ISBN13: 9780934223010; ebook ISBN13: 9780585188805 Jacques Ellul and Patrick Troude-Chastenet, Jacques Ellul on Politics, Technology, and Christianity: Conversations with Patrick Troude-Chastenet (praktino Elilova biograja), Wipf & Stock, Eugene, Oregon, 2005 (1998). Izvorno izdanje: Patrick Troude-Chastenet, Entretiens avec Jacques Ellul, Editions de la Table Ronde, Paris 1994.

Ostali izvori
Film, The Betrayal by Technology: A Portrait of Jacques Ellul, Jan van Boeckel, 1992, 54 min, sa srpskim i engleskim transkriptom: www.archive.org Jacques Ellul, lhomme entier, le lm documentaire de Serge Steyer (1993, 52 mn), suivi de Entretiens avec Jacques Ellul (1994, 80 mn); pour toute information: steyer.serge@wanadoo.fr; www.ellul-dvd.com Jesus Radicals, velika arhiva Elilovih tekstova na engleskom: www.jesusradicals.com Ellul Studies: www.ellul.org Sve adrese su poslednji put poseene 7. aprila 2010.

Podaci o tampanom izdanju


ak Elil, Tehnika ili Ulog veka, anarhija/ blok 45 i Bratstvo iz Erevona, Porodina biblioteka br. 10, 2010. Jacques Ellul, La technique ou lenjeu du sicle, Paris: Armand Colin, 1954 (1963). The Technological Society, translated by John Wilkinson,Vintage Books, Random House, New York, 1964. Priredili: anarhija/ blok 45 i Bratstvo iz Erevona Prevod: Nenad iz Erevona Redaktura i priprema: Aleksa Golijanin Sugestije i poslednja provera: bata Nea Na koricama: Angelus Novus (detalj), Paul Klee, 1920. Kle ima sliku koja se zove Angelus Novus. Na njoj je prikazan aneo koji izgleda kao da namerava da se udalji od neega ime je fasciniran. Oi su mu razrogaene, usta otvorena, a krila rairena. Tako mora izgledati aneo istorije. Lice je okrenuo prolosti. Ono to mi vidimo kao lanac dogaaja, on vidi kao jednu jedinu katastrofu to neprekidno gomila ruevine preko ruevina i baca mu ih pred noge. Rado bi se zaustavio, budio mrtve i sastavljao ono to je razbijeno. Ali iz raja duva tako snana oluja da mu je razapela krila i aneo vie ne moe da ih sklopi. Ta oluja ga nezadrivo goni u budunost, kojoj okree lea, dok gomila ruevina pred njim raste do neba. Ono to nazivamo napretkom jeste ta oluja. Valter Benjamin, Istorijsko-lozofske teze (IX), 1940. Preveo: Branimir ivojinovi; Beograd, Nolit, Sazvea, 1974. ISBN 978-86-84465-01-8 Besplatno izdanje za linu i komunalnu upotrebu. Porodina biblioteka, lista i kontakt: http://anarhija-blok45.net1zen.com Beograd, april 2010. 272

Anarhistika biblioteka Anti-Copyright


31. 05. 2012.

Jacques Ellul Tehnika ili Ulog veka 1954. Preveo Nenad iz Erevona, 2010. anarhija-blok45.net1zen.com Jacques Ellul, La technique ou lenjeu du sicle, Paris: Armand Colin, 1954 (1963). The Technological Society, translated by John Wilkinson,Vintage Books, Random House, New York, 1964. Tehnika ili Ulog veka, anarhija/ blok 45, Porodina biblioteka br. 10, 2010. http://anarhisticka-biblioteka.net

You might also like