2

PREDGOVOR Napisano je mnogo knjiga o elektronici, a veina njih se moe svrstati u jednu od sljedee dvije kategorije: knjige upuene amaterima hobistima i knjige upuene profesionalcima. Drugim rijeima reeno postoje dvije vrste knjiga o elektronici: elektronika na teak nain (pisane za uenike i studente odnosno profesionalce) i elektronika na lak nain (pisane za amatere hobiste). Karakteristika knjiga upuenih profesionalcima je da se materija, esto i bespotrebno, opisuje na jako komplikovan nain dok se u knjigama upuenim amaterima mnoga poglavlja ne obrauju premda bez njihovog obraivanja prikaz elektronike ostaje nedoreen, jer autori ta poglavlja smatraju neprikladnim za amatere. Ova kola elektronike je negdje na pola puta, jer prikazuje elektroniku na lak nain, ali ipak daje cjelovit prikaz elektronike. U tom smislu ova knjiga je pogodna za irok krug italaca poev od uenika osnovnih kola pa do inenjera pogotovo je korisna za inenjere graevinske, saobraajne i mainske struke, a takoer i za medicinsko osoblje koje rukuje ureajima medicinske elektronike. Takoer oni kojima je elektronika hobi u knjizi mogu pronai mnotvo interesantnih informacija i shema za samogradnju ureaja. I pored svih nastojanja mogue je da se u knjizi potkrala i poneka greka te se u tom smislu izvinjavam itaocima. Sve dobronamjerne primjedbe na sadraj knjige e biti uvaene sa zahvalnou.

Zenica, 2008.

Autor

Svi projekti i savjeti prikazani i objavljeni u ovoj knjizi izraeni su na temelju iskustva i strunog znanja autora s namjerom da pomognu itateljima, ali u sluaju neuspjeha autor ne preuzima nikakvu odgovornost. Takoer, autor ne preuzima nikakvu odgovornost u sluaju tetnih posljedica nastalih primjenom navoda datih u knjizi.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati bez prethodne suglasnosti autora. Sva prava pridrana. 2008 Amir Halep

SADRAJ R.b. Naslov 0 Uvod -Elektricitet -El. struja -El. kola jednosmjerne struje -El. kola sinus. izmjenine struje -Radionica elektroniara -Elektronika kao profesija -Elektronika kao hobi Otpornici Kondenzatori Zavojnice i transformatori Diode Elektronske cijevi Katoda, displej i plazma Kamera, mikrofon, sl. i zvunik Bipolarni tranzistori Unipolarni tranzistori Releji Tiristori i triaci Tehnologija Elektrina pojaala Regulaciona pojaala snage Audio pojaala Jednosmjerna pojaala VF pojaala Oscilatori Modulatori i demodulatori Ispravljai i stabilizatori Brojni sistemi i logike operacije Logika kola Multivibratori Familije logikih kola Flip-flopovi, brojai i registri Memorije i mikroprocesori Programabilne komponente i ureaji Analogna integrisana kola Mjerni instrumenti Dizajniranje i odravanje elektronskih ureaja Stranica 4

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

14 18 22 27 32 37 41 46 52 58 65 72 78 82 89 95 100 106 112 117 122 127 132 139 144 150 154 159 163 171

UVOD Elektronika je jedan ogranak elektrotehnike te je prije prouavanja elektronike potrebno upoznati osnovne principe elektrotehnike i fizike. U ovom uvodnom poglavlju e biti objanjeni upravo ti principi, a takoer i date osnovne upute iz oblasti elektrotehnike i elektronike. Elektricitet Osnovna elektrina pojava je djelovanje privlanih i dobojnih sila izmeu tijela koja su naelektrisana (nabijena elektricitetom). Prostor u kome djeluju spomenute sile se zove elektrino polje. Npr. posmatrajmo dvije metalne ploe prikazane na slici 1. uz pretpostavku da je jedna od njih nabijena pozitivnim, a druga negativnim elektricitetom.

Sl. 1. Elektrino polje Te dvije ploe se privlae, a izmeu njih je prisutno elektrino polje. Jaina elektrinog polja E se rauna po formuli:

gdje je U napon izmeu ploa, a d razmak izmeu ploa. Npr. ako je napon izmeu dvije ploe 10V, a razmak 1cm tada je jaina elektrinog polja E=U/d=10V/0,01m=1000V/m. Napon se mjeri u voltima V. Sila F kojom se ploe meusobno privlae se rauna po formuli:

gdje je C kapacitet kondenzatora koga ine spomenute ploe. Kapacitet kondenzatora C se rauna po formuli:

gdje je S povrina ploa, a dielektrina konstanta izolatora koji se nalazi izmeu ploa.

Elektrina struja U primjeru sa slike 1. izmeu metalnih ploa se nalazio vazduh tj. izolator, ali pretpostavimo da se izmeu ploa nalazio provodni materijal (provodnik, vodi) npr. neki metal. Tada bi kroz provodnik potekla elektrina struja. Jaina elektrine struje kroz provodnik se rauna po formuli (Omov zakon):

gdje je I jaina struje, a R otpor provodnika (vodia). Npr. ako je napon U=10V, a otpor R=2 tada je struja I=U/R=10/2=5A. Otpor se mjeri u omima , a struja u amperima A. Njemaki fiziar Georg Ohm je ovaj zakon objavio 1827. godine. Otpor R provodnika se rauna po formuli:

gdje je specifini otpor provodnika, S povrina poprenog prijesjeka provodnika i d duina provodnika. Vezano za struju kroz provodnike potrebno je definisati pojam gustine struje. Odnos jaine struje koja tee kroz provodnik i povrine poprenog prijesjeka tog provodnika naziva se gustina struje i oznaava slovom J:

Ako je povrina S=55=25mm2 tada je uz struju I=5A gustina struje J=5/25=0,2 A/mm2 . Gustina struje je mjerilo optereenja provodnika. Drugim rijeima reeno to je gustina struje vea provodnik je vie optereen. Naime provodnik se moe uporediti sa cjevovodom kroz koga tee voda ako pokuamo preveliku koliinu vode propustiti kroz usku cijev doi e do pucanja cijevi. Na isti nain, ako kroz tanku icu propustimo prejaku struju ica e se pregrijati i pregoriti. U provodniku se vri konverzija (pretvaranje) elektrine energije u toplotnu. Npr. ako je otpor provodnika R=2 i struja kroz njega I=5A tada je snaga koja se pretvara u toplotu data izrazom: P=UI=RI2=252=225=50W Snaga se mjeri u vatima W. Kao to vidimo u ovom provodniku se 50W snage pretvara u toplotu. Ova toplota sa provodnika zrai u vanjski prostor. Dozvoljena gustina struje kroz provodnik ovisi o nainu hlaenja provodnika. Ako je hlaenje zrakom tada se moe uzeti kao pravilo da je dozvoljena gustina struje kroz bakar 2,5 A/mm2. Meutim, ako je hlaenje slabo tada je ova struja mnogo manja. Dalje, ako struja tee sa prekidima (tzv. intermitentni pogon) tada se moe dozvoliti gustina do 10 A/mm2. Na slici 2. su dati vremenski dijagrami razliitih struja.

Sl. 2. Razliite struje

Kao to se vidi sa slike 2. jednosmjerna (istosmjerna) struja kakvu dobivamo npr. iz baterija i akumulatora ima konstantnu vrijednost i ne mijenja se sa vremenom. Iz elektrine mree dobivamo tzv. sinusoidalnu izmjeninu (naizmjeninu) struju. Ova struja se naziva sinusoidalna zato to njezin vremenski dijagram ima oblik krive sinusoide. U anglosaksonskoj terminologiji jednosmjerna struja se zove DC (Direct Current), a izmjenina struja AC (Alternate Current). Elektrina kola jednosmjerne struje Posmatrajmo jednostavno elektrino kolo jednosmjerne struje prikazano na slici 3.

Sl. 3. Jednostavno elektrino kolo jednosmjerne struje Ovo elektrino kolo se sastoji od tri grane kroz koje teku struje I1, I2 i I3. Kolo ima dva vora (vor 1 i vor 2). Ovo kolo je potrebno analizirati tj. izraunati struje u svim granama. Pretpostavimo da je napon baterije E=10V, otpornik R1=1, a otpornik R2=2. Analizu kola emo vriti primjenom Kirhofovih (Kirchhoff) zakona. Njemaki naunik Gustav Kirchhoff je svoje zakone objavio 1845. godine. Prvi Kirhofov zakon kae da je suma (zbir) struja koje ulaze u jedan vor jednak nuli: I1=I2+I3 odnosno I1-I2-I3=0 to je logino samo po sebi. Naime ukoliko u vor 1 utie struja I1, a istiu struje I2 i I3 tada je logino da je I1=I2+I3. Elekrina struja se moe uporediti sa tokom vode tako da je logino da iz jedne rave istie onoliko vode koliko i utie. Drugi Kirhofov zakon kae da je suma napona po zavorenoj konturi jednak nuli. U biti je drugi Kirhofov zakon proirenje Omovog zakona. Kolo sa slike 3. ima tri konture kao to je prikazano na slici 4.

Sl. 4. Konture

10

Primjenimo li drugi Kirhofov zakon na konturu 1 dobivamo: E=I3R2 odnosno E-I3R2=0 a na konturi 3 drugi Kirhofov zakon daje: I2R1=I3R2 odnosno I2R1-I3R2=0 Da bismo analizirali kolo sa tri grane moramo postaviti tri jednaine. Naime kolo sa tri grane ima tri struje koje treba sraunati. Jezikom matematike reeno da bi smo odredili tri nepoznate trebamo postaviti tri jednaine sukladno principima linearne algebre. Postavljamo jednu jednainu po prvom Kirhofovom zakonu i dvije jednaine po drugom Kirhofovom zakonu: I1-I2-I3=0 E-I2R1=0 E-I3R2=0 odnosno kada uvrstimo vrijednosti: I1-I2-I3=0 => I1=15A 10-I21=0 => I2=10A 10-I32=0 => I3=5A Rjeavanjem sistema od tri linearne jednaine sa tri nepoznate smo izraunali struje u sve tri grane. Na slici 5. je prikazano elektrino kolo koje je za nijansu sloenije od kola sa slike 3.

Sl. 5 Kolo jednosmjerne struje Sistem jednaina koji determinie kolo sa slike 5. je: I1-I2-I3=0 E-I1R1-I2R2=0 E-I1R1-I3R3=0 Elektrina kola sinusoidalne izmjenine struje Pri analizi kola sinusoidalne izmjenine struje se koriste isti principi kao i pri analizi kola jednosmjerne struje, ali se umjesto realnih brojeva koriste kompleksni brojevi. Naime jednosmjerna struja je skalarna veliina, a izmjenina sinusoidalna struja je vektorska veliina. Dijeljenje vektora nije definisano u matematici pa se za potrebe analize kola izmjenine struje primjenjuju kompleksni brojevi. Analizu kola sinusoidalne izmjenine struje je razradio njemaki naunik Charles Steinmetz 1894. godine. Prije nego li je tajnmec razradio analizu primjenom kompleksnih brojeva kola izmjenine struje su analizirana

11

postavljanjem sistema linearnih diferencijalnih jednaina ili primjenom fazorskog rauna koji je odranije bio razraen u mehanici. Na slici 6. je prikazan vremenski dijagram sinusoidalne izmjenine struje.

Sl. 6. Vremenski dijagram sinusoidalne izmjenine struje Sa slike 6. vidimo da se fazni poloaj sinusoidalnog signala izraava stepenima kao i veliina ugla. Na slici 7. su prikazana dva sinusna signala koji su fazno pomjereni jedan u odnosu na drugi. Oni su pomjereni za ugao .

Sl. 7. Fazni pomak (pomjeraj) Dalje za izmjeninu struju se definiu amplituda struje i njezina efektivna vrijednost to je ilustrovano na slici 8.

Sl. 8. Amplituda i efektivna vrijednost sinusoidalne izmjenine struje Amplituda ili vrna vrijednost je najvia vrijednost koju struja dostie i via je od njezine efektivne vrijednosti. Npr. efektivni napon mrene struje je 230V, a njezina amplituda je

12

324V. Prije poetka primjene izmjenine struje za elektrinu rasvjetu je koritena jednosmjerna struja standardnog napona 100V. Kada se sa jednosmjerne struje prelo na izmjeninu bilo je potrebno napojiti svjetiljke strujom napona takvog da intenzitet svjetlosti bude isti kao i sa jednosmjernom strujom. Ispostavilo se da je potreban izmjenini napon amplitude 141V, jer je efektivna vrijednost ovog napona zapravo 100V tj. za 2 =1,41 je nii od amplitude. Precizna definicija efektivne vrijednosti struje je data kao:

Dakle, izmjenina struja je definisana sa dvije veliine: efektivna vrijednost i faza (ve je reeno da je izmjenina struja vektorska veliina). Npr. kaemo da je vrijednost struje I=5A37 . Ovo je tzv. polarni oblik prikaza. Dalje, trebamo se podsjetiti nekih pojmova vezano za kompleksne brojeve. U kompleksnom broju z = a + bi broj a se naziva realni dio, pie se a = Re(z), a broj b je imaginarni dio i pie se b = Im(z). Ovdje su a i b realni brojevi. Veliina i je tzv. imaginarna jedinica i vrijede odnosi:

i = 1 i 2 = 1
Pri analizi alaktrinih kola umjesto oznake i za imaginarnu jedinicu se koristi oznaka j jer je u elektrotehnici oznaka i rezervisana za struju. Dakle vrijedi:

j = 1

j 2 = 1
Uzmimo npr. kompleksni broj z=4+j3 i predstavimo ga grafiki u komplesnoj ravni (slika 9.)

Sl. 9. Kompleksna ravan Sraunajmo koliki su modul i argument kompleksnog broja z=4+j3. Modul raunamo primjenom Pitagorine teoreme kao:

13

 = Re 2 + Im2 = 4 2 + 32 = 16 + 9 = 25 = 5
Bolji poznavoci matematike e se sjetiti da su stari narodi prije vie hiljada godina brojeve 3, 4 i 5 koristili za kreiranje pravog ugla od 90 . Na pravili bi tri tapa sa duinama 3, 4 i 5 te ih postavili tako da formiraju trokut. Na taj nain bi dobili trokut sa jednim pravim uglom. Postupak raunanja argumenta je neto sloeniji. Argument se rauna primjenom arkus tangens funkcije:

Dakle, struja od 5A sa faznim stavom 37 se u Karte zijanskom obliku izraava kao:

I = 4 + j 3( A)
Posmatrajmo dalje kako se otpornik, kondenzator i zavojnica ponaaju u kolu izmjenine struje i definiimo pojmove impedanse, rezistance i reaktanse. Impedansa je pokazatelj otpora toku izmjenine elektrine struje i oznaava se slovom Z:

gdje je R omski otpor (rezistansa), a X reaktansa. Kada imamo otpornik u kolu izmjenine struje njegova impedansa je:

Kondenzator u kolu jednosmjerne struje predstavlja prijekid kola, jer jednosmjerna struja praktino ne tee kroz kondenzator (tok jednosmjerne struje kroz kondenzator je ekstremno slab i praktino zanemariv). Meutim izmjenina struja moe da tee kroz kondenzator, a impedansa kondenzatora se rauna po formuli:

Kao to vidimo kondenzator ima samo reaktansu. Kruna frekvencija (kutna uestanost) se rauna po formuli:

Npr. uz mrenu frekvenciju f=50Hz imamo krunu frekvenciju =2f=314. Slina stvar je i sa zavojnicom. Zavojnica u kolu elektrine struje predstavlja inercioni element koji sprjeava brze promjene toka struje poput nekog priguivaa. Zavojnice se izauju tako to se na tijelo od izolatora koje najee ima valjkast oblik namota odreeni broj zavojaka izolovane bakarne ice. Za zavojnicu se jo koriste termini svitak, kalem, solenoid i induktor. Zavojnica za jednosmjernu struju praktino predstavlja kratak spoj, jer je omski otpor zavojnice najee zanemariv. Impedansa zavojnice se rauna po formuli:

14

Na slici 10. je prikazan serijski spoj otpornika, kondenzatora i zavojnice. Na slici 11. je dat primjer kola izmjenine struje. Kao to vidimo kolo izmjenine struje se u biti ne razlikuje mnogo od kola jednosmjerne struje.

Sl. 10. Serijski spoj otpornika, kondenzatora i zavojnice

Sl. 11. Primjer kola izmjenine struje Analiza kola izmjenine struje se vri na potpuno isti nain kao i analiza kola izmjenine struje uz razliku to se umjesto realnih brojeva koriste kompleksni brojevi. Radionica elektroniara Radni sto elektroniara mora imati dimenzije minimalno 100x60cm, a optimalne dimenzije su 80x160cm. Na stolu treba biti velika pomjerajua lupa (povealo) fiksirana na sto te stolna lampa takoer sa opcijom pomjeranja. Postoje i lupe sa ugraenom lampom koje su jako praktine. Dalje na sto se montira mali krip (stega) i izvori napajanja. Spisak osnovnog elektroniarskog alata je dat u tabeli 1. Tabela 1. Osnovni elektroniarski alat Lupa, fiksna Set kljueva Lupa, prijenosna Kombinovana klijeta Svjetiljka, fiksna Lemilo Svjetiljka, prijenosna Pinceta krip (stega) Set izvijaa Univerzalni instrument Izvori napajanja Signal generator Osciloskop Od svega navedenog najbitnije je imati kvalitetna kombinovana klijeta sa iljatim vrhom, set izvijaa, pinceta i lemilo. Dobro je imati torbicu za alat. Ako je u pitanju radionica elektroniara amatera jako je bitno zatiti alat i drugo od djece i drugih osoba koje bi se eventualno mogle ozlijediti. Danas kada se mnogo primjenjuju mikrokontroleri i slino PC raunar je takoer veoma bitan alat. Radno mjesto elektroniara amatera je esto jedna 15

polovina kuhinjskog stola na kojoj elektroniar radi svoje majstorije dok na drugoj polovini njegova mati ili supruga pripremaju ruak. Elektronika kao profesija Elektroniari profesionalci se danas bave ili dizajniranjem ili odravanjem elektronskih ureaja. Naime, danas je proizvoidnja elektronskih ureaja visoko automatizirana tako da na poslovima proizvodnje obino rade priueni niskokvalificirani radnici i tek poneki educirani elektroniar koji vri poslove nadzora i kontrole. Danas se dizajniranje elektronskih ureaja vri primjenom raunara. Odravanje elektronskih ureaja je danas svedeno na minimum, jer se danas elektronski ureaji sve manje popravljaju, a sve vie mijenjaju novim u sluaju otkaza i tavie i prije njihovog otkaza. Elektronika kao hobi Elektronika je lijep hobi. Svako moe bez nekih velikih investicija priutiti sebi lemilicu, par izvijaa i kombinovana klijeta te sastavljati elektronske sklopove i uivati u rezultatu. Kada je vrijeme lijepo najpametnije je slobodno vrijeme provesti u prirodi, ali kada su loe vremenske prilike te je ovjek prisiljen ostati u sigurnosti doma svoga zgodno je sastaviti poneki ureaj. Ovo moe biti pogotovo korisno za mlae ljude koji imaju namjeru da se u zreloj dobi bave elektronikom kao profesijom. Sastavljajui ureaje te analizirajui njihov rad mladi konstruktori mogu mnogo nauiti. Za mlade konstruktore je veoma bitno da nakon to sastave ureaj provedu mnogo vremena na mjerenjima i ispitivanjima ureaja kako bi shvatili njegovu funkcionalnost i vremenom preli na narednu fazu, a to je dizajniranje ureaja. Nije preporuljivo da konstruktori amateri sami prave tampane (tiskane) ploice za elektronske ureaje iz vie razloga, a glavni je injenica da izrada ploica moe biti opasna po zdravlje odnosno konstruktor se moe ozlijediti. Dalje, kada su u pitanju mlai konstruktori preporuuje se iskljuivo izrada baterijski napajanih ureaja, a nikako ureaja napajanih naponom 220V. Postoji mnotvo ureaja koje konstruktor amater moe sastaviti (pojaala, ispravljai, sirene, asovnici itd), a preporuljivo je odabrati neki ureaj koji e kasnije biti od koristi konstruktoru. Takoer je dobro koristiti tzv. KIT komplete u kojima se dobivaju svi dijelovi potrebni za gradnju ureaja i detaljno uputsvo. Danas je ponuda KIT kompleta jako velika i izbor ureaja je vrlo irok. Osim KIT kompleta dobra stvar za amatere konstruktore su univerzalni kompleti za eksperimentisanje koji sadre potrebne dijelove obino za po nekoliko desetaka ureaja. Takoer, mogu se nabaviti relativno jeftini (ponekada i besplatni) softverski paketi za simuliranje elektronskih ureaja koji omoguavaju da se ureaj sagradi i ispita na ekranu PC raunara. Nakon to se elektronski ureaj sastavi obino ga treba smjestiti u neko kuite. Mogu se nabaviti gotova kuita ili eventualno iskoristiti npr. kutija od sapuna, razvodna kutija za elektronistalacije i slino, ali esto se elektroniari amateri uputaju u izradu kuita od metala i drveta to ih odvede ka drugim hobijima bravariji i stolariji. Dobro je ako se elektroniar hobista drui sa stolarom hobistom te mu on moe praviti kuita za njegove ureaje. Na kraju nije zgoreg rei i koju rije o historiji amaterskog bavljenja elektronikom. 1920.-tih godina su poele sa radom prve difuzne radio-stanice te se radioprijemnicima mogao pratiti njihov program. Meutim u to vrijeme radioprijemnici su bili basnoslovno skupi i rijetki su bili ljudi koji su sebi mogli priutiti njegovu kupovinu, ali zato su dijelovi za radioprijemnike bili relativno jeftini te se samogradnjom moglo doi do radioprijemnika po mnogo nioj cijeni nego da se isti kupuje. 1920.-tih godina su organizovani kursevi (teaji) za samogradnju radioprijemnika. Kasnije su se osim radioprijemnika masovno u samogradnji gradila elektrina pojaala. Sve do 1980.-tih godina bilo je ekonomski isplativo praviti elektronske ureaje u samogradnji. tavie mnogima je elektronika bila dodatni izvor prihoda, jer su u slobodno vrijeme sastavljali pojaala, lightshow i druge ureaje te ih kasnije prodavali. Danas stvari stoje drugaije i u 90% sluajeva se samogradnja elektronskih ureaja ekonomski ne isplati, ali kao to je ve reeno mladim ljudima koji planiraju da im nekada elektronika bude profesija je sigurno korisno da sastave poneki ureaj te ga kasnije analiziraju i testiraju i kroz to mnogo naue.

16

Ve je reeno da mnogi elektroniari amateri skrenu u stolariju i bravariju koji su takoer lijepi hobiji, ali bitno je napomenuti da su elektronici srodni hobiji i klasina elektrika (bavljenje elektromotornim pogonima, sistemima automatike i drugo) te svakako matematika, informatika i fizika. Naime bez dobrog poznavanja matematike, informatike i fizike nema ni dobrog poznavanja elektronike.

17

OTPORNICI Precizna struna definicija kae da su otpornici elektronske komponente koje se u odreenoj mjeri suprotstavljaju proticanju elektrine struje. Meutim kao i sve druge suhoparne strune definicije ona ne govori mnogo. Ako biste nekog eksperta elektroniara upitali da vam objasni ta je to otpornik vjerovatno nita ne bi objanjavao ve bi dohvatio prvi otpornik na koji naie u svojoj radionici i pokazao ga uz komentar "Evo, ovo ti je otpornik !". Sjeam se kada sam davno u jednoj prodavnici elektroopreme ljubaznu prodavaicu upitao dre li otpornike otpora 220 k dobio odgovor "Otpornik ? Jel' to ono malo areno ?" alu na stranu otpornici su naizgled trivijalne, ali u svojoj biti veoma znaajne komponente elektronskih ureaja. Na slici 1. su prikazne razne izvedbe otpornika.

Sl. 1. Otpornici Veina nas je za otpornike prvi puta ula na asovima fizike kada smo uili poznati Omov zakon:

U = RI
koji kae da je pad napona na otporniku direktno proporcionalan otporu otpornika i struji koja tee kroz otpornik. Drugim rijeima reeno napon na otporniku je vei to otpornik ima vei otpor i to je struja kroz otpornik jaa. Njemaki fiziar Georg Simon Om (Georg Simon Ohm) je navedeni zakon objavio jo daleke 1827. godine (dakle prije nekih 180 godina) i time udario jedan od glavnih temelja elektrotehnike ija je jedna vrlo znaajna oblast i elektronika. U prethodno navedenoj formuli za napon smo koristili oznaku U, za struju I, a za otpor R. Oznaka R za otpor ima korijen u engleskom jeziku na kome se za otpor koristi rije resistance. Na naem jeziku se za otpornike esto koristi vrlo slian naziv rezistori. Glavni podaci o otporniku tj. rezistoru su njegov otpor R i njegova elektrina snaga P. Jedinica za otpor nosi ime OM upravo prema pomenutom njemakom fiziaru, a za oznaavanje se koristi grko slovo (omega). Kod otpornika manjeg otpora se esto umjesto oznake koristi oznaka E sa istim znaenjem. Osim oma vrlo esto se koriste vee jedinice kiloom (k) i megaom (M): 1 k = 1000 , 1 M = 1000 k = 1000 000 . Jedinica za snagu je VAT, a dobila je ime po kotskom fiziaru Demsu Vatu (James Watt). Oznaka za jednicu snage je W. Elektrina snaga disipirana na otporniku se rauna prema formulama:

18

P =U I = RI 2 =

U2 . R

U prethodnoj reenici smo upotrijebili pojam disipacije kada smo rekli da se elektrina snaga disipira na otoprniku. Sam pojam dispacija znai rasipanje, a konkretno u ovom sluaju se misli na rasipanje elektrine snage koja se na otporniku pretvara u toplotnu snagu. Ako bismo u elektronski sklop umjesto predvienog otpornika snage npr. 1 W ugradili otpornik snage npr. 0,5 W tada bi dolazilo do pregrijavanja otpornika, jer isti nebi bio u stanju da dovoljnu koliinu elektrine energije pretvori u toplotnu energiju, u zadanom vremenu, to bi u konanici dovelo do pregaranja otpornika. Otpornik koji je pregorio ima beskonaan otpor. Pored otpora vezano za otpornike se definie i provodnost G kao reciprona vrijednost od otpora:

G=

1 R

Jedinica za provodnost je SIMENS, a dobila je ime po njemakom nauniku i industrijalcu Verneru Simensu (Ernst Werner von Siemens). Oznaka za jednicu snage je S. Jedinica simens je uvedena u upotrebu 1971. godine, a ranije se koristila jedinica MHO (anagram od OHM).

Sl. 2. Oznaavanje otpora otpornika prstenovima u boji Otpor otpornika se oznaava pomou prstenova u boji kao to je ilustrovano na slici 2. Ukupno se nanose 4 prstena na tijelo otpornika pri emu prva tri prstena oznaavaju otpornost otpornika, a posljednji prsten oznaava toleranciju otpora. U tabeli 1. je dato tumaenje znaenja pojedinih boja. Tolerancije se oznaavaju srebrnom (10%) i zlatnom (5%) bojom. Tabela 1. Oznake otpora prstenovima u boji Boja Broj Umnoak Crna 0 1 Smea 1 10 Crvena 2 100 Narandasta 3 1000 uta 4 10 000 Zelena 5 100 000 Plava 6 1000 000 Ljubiasta 7 10 000 000 Siva 8 100 000 000 Bijela 9 1000 000 000 Npr. ako su na otporniku prstenovi sa bojama narandasta-bijela-smea-zlatna tada je otpornost otpornika 390 , a tolerancija je 5%. Dakle na otpornik ima otpornost negdje izmeu 370,5 i 409,5 to su donja i gornja granica tolerancije. Kao to vidimo prva dva

19

prstena oznaavaju cifre, a trei prsten oznaava umnoak tj. broj nula. Postoji i sistem oznaavanja sa 5 prstenova kod kojeg prva etiri prstena oznaavaju otpornost otpornika, a posljednji prsten oznaava toleranciju otpora. Sistem sa 5 prstenova se uglavnom koristi kod otpornika sa niskim tolerancijama i rijetko se susree. Najee se koriste otpornici snage 0,25 W iji prjenik je priblino 1,5 mm i otpornici snage 0,5 W sa prjenikom priblino 3 mm. Kao to vidimo vee dimenzije otpornika znae i veu snagu. Proizvode se otpornici sa konstantnim otporom (stalni otpornici), otpornici sa promjenljivim otporom i specijalni otpornici. Postoje dvije vrste otpornika sa promjenljivim otporom i to potenciometri i trimeri. Sa potencimetrima se svakodnevno susreemo, jer npr. jaina reprodukcije zvuka se jo uvijek vrlo esto podeava pomou potenciometra premda se sve vie za te svrhe koriste digitalni regulatori. Sam naziv potenciometar ima korijen u primjeni potenciometara za regulaciju elektrinog potencijala. Za razliku od potenciometara iju otpornost podeavamo pomou ruice otpornost trimera se podeava pomou izvijaa. Sama rije trimer na engleskom jeziku znai podeava ili dotjeriva. Specijalni otpornici su termistor (NTC otpornik), pozistor (PTC otpornik), fotootpornik (LDR otpornik) i varistor (VDR otpornik). Termistor je otpornik iji se otpor mijenja sa promjenom temperature i to tako to pri porastu temperature otpor termistora opada. Dakle termistor ima negativan temperaturni koeficijent NTC. Naprotiv otpor pozistora raste sa porastom temperature odnosno pozistor ima pozitivan temperaturni koeficijent PTC. Termistori i pozistori se koriste za mjerenje temperature. Npr. temperatura mikroprocesora raunara se mjeri ugraenim termistorom u svrhe zatite istog. Takoer savremeni elektronski termostati temperaturu prostorije mjere pomou termistora. Fotootpornici su otpornici ija otpornost opada kada se osvijetle. Koriste se u ureajima za regulaciju svjetlosti. Npr. paljenje uline rasvjete se moe vriti pomou automata sa ugraenim fotootpornikom. Skraenica LDR potie od engleskog izraza Light Dependent Resistor otpornik ovisan o svjetlosti. Varistori su otpornici ija otpornost opada nakon to se napon na njima povea iznad zadane granice. Kada na varistor dovedemo nizak napon on ne provodi struju (ima jako veliki otpor), a kada poveamo napon do odreene granice on provede struju (opadne mu otpor). Varistori se koriste za zatitu od previskih napona. Npr. produni kablovi sa ugraenom prenaponskom zatitom sadre varistor. Uloga varistora je da u sluaju pojave previsokog napona uzrokovanog npr. udarom groma propusti struju te na taj nain izazove pregaranje osiguraa koji se takoer nalazi unutar produnog kabla. Osim pregaranja osiguraa posljedica protoka struje kroz varistor jeste i "obaranje" napona ime se titi oprema napojena preko predmetnog produnog kabla. Skraenica VDR potie od engleskog izraza Voltage Dependent Resistor otpornik ovisan o naponu. Na slici 3. su date oznake navedenih otpornika koje se koriste za crtanje shema elektronskih ureaja.

Sl. 3. Oznake otpornika na shemama

20

Reostat je otpornik promjenjivog otpora koji se obino koristi za eksperimentisanje. Postoji vie tehnolokih postupaka izrade otpornika. Najstarija tehnologija je izrada otpornika namotavanjem ice na tijelo od izolatora. Danas se koristi niz tehnologija kao to su npr. tehnologija nanoenja otporne materije u vidu tankog filma na tijelo od izolatora. Otpor otpornika vezanih seriju se sabire, a ako ih veemo u paralelu sabire se njihova provodnost kao to je ilustrovano na slici 4.

Sl. 4. Serijska i paralelna veza otpornika U prethodnom tekstu u navedeno vie primjera primjene otoprnika, a na slici 5. je data shema jednostavnog elektronskog ureaja (miksete) koja se sastoji iskljuivo od otpornika.

Sl. 5. Shema jednostavne dvokanalne miksete Mikseta sa slike 5. je vrlo jednostvna, jer ima samo dva ulaza i nema mogunost podeavanja jaine zvuka pojedinih kanala. Podeavnje jaine zvuka se moe jednostavno postii pomou potenciometra, ali to nije predvieno, jer je namjena ove miksete da omogui spajanje 2 izvora zvuka kao to su npr. TV aparat i muzika linija na jedno pojaalo. Poto navedeni izvori signala imaju vlastito podeavanje jeine zvuka nema potrebe da se isto vri i na mikseti. Ako se eli postii stereo reprodukcija potrebne su dvije ovakve miksete. Premda je ova mikseta vrlo jednostvan elektronski sklop pogodan za gradnju onima koji nemaju iskustva preporuujemo da potrae pomo nekog iskusnijeg elektroniara. Danas se pored elektroniara profesionalaca elektronikom bave i mnogi hobisti. Takoer jako je mnogo ljudi koji spadaju u obje kategorije, jer se elektronikom bave i profesionalno i u slobodno vrijeme. Oni obino nikada ne znaju gdje prestaje profesija, a gdje poinje hobi i obrnuto.

21

KONDENZATORI Kondenzatori su elektronske komponente koje mogu da zadravaju elektrine naboje. Drugim rijeima reeno kondenzatori predstavlju svojevrsne akumulatore elektrine energije. Za razliku od npr. olovnih akumulatora kakvi se koriste u automobilima kondenzatori akumuliu znatno manju koliinu energije, a i sam proces akumulacije se bitno razlikuje. Pojam kondenzator je u na jezik (kao i niz drugih tehnikih pojmova) doao iz njemakog jezika u kome se za kondenzator koristi isti naziv - Kondensator. Pojam kondenzator vie asocira na fenomen kondenzacije sa kojim nema nikakve povezanosti te engleski pojam capacitor djeluje mnogo prikladnije, ali bio dobar ili ne u naem jeziku se odomaio spomenuti termin. Prvi kondenzator je konstruisan jo daleke 1745. godine u Nizozemskoj na univerzitetu Lajden (Leyden). Taj prvi kondenzator je u stvari bio obina flaa napunjena vodom kroz iji otvor za ep je provuen metalni lanac koji je ostvarivao kontakt sa vodom. Voda i pomenuti lanac su bili jedna elektroda, a ruka ovjeka koji je drao flau duga elektroda. Ubrzo je spomenuti kondenzator unaprijeen tako to je oko flae omotana metalna folija koja je predstavljala elektrodu. Ovakav kondenzator je nazvan lajdenska flaa (lajdenska boca). Interesantno je napomenuti da se vezano za pronalazak lajdenske flae desio jedan od prvih ozbiljnih sluajeva povrede elektrinom strujom. Naime jedan od eksperimentatora je jedva preivio elektrini udar strujom iz jedne od lajdenskih flaa. Savremeni kondenzatori se proizvode tako to se izmeu dvije metalne folije postavi neki izolacioni materijal npr. keramika. Na slici 1. su prikazane razne izvedbe savremenih kondenzatora.

Sl. 1. Kondenzatori Dva glavna podatka o kondenzatoru su kapacitet C i probojni napon U. Ukoliko na kondenzator narinemo vii napon od probojnog doi e do proboja izolacije kondenzatora. Mehaniki ekvivalent napona je sila. Dakle, kada izolaciju kondenzatora opteretimo naponom viim nego to ona moe da izdri to je isto kao da npr. most opteretimo veim teretom nego to je predvieno. Kondenzator ija izolacija je probijena ima otpor nula tj. provodi struju. Odnos napona U, naboja Q i kapaciteta C kondenzatora je dat relacijom:

Q = C U
Jedinica za napon je VOLT, a dobila je ima prema italijanskom nauniku Aleksandru Volti (Alessandro Volta) koji poznat izmeu ostalog i po pronalasku prve baterije poznate pod nazivom voltin element. Oznaka za volt je V. Jedinica za kapacitet kondenzatora je FARAD, a oznaka F. Jedinica farad je imenovana prema engleskom nauniku Majklu Faradeju (Michael Faraday). Osim farada mnogo se koriste manje jedinice mikrofarad (F), nanofarad (nF) i pikofarad (pF). Vrijede odnosi:

22

1 F = 1000 000 F = 1000 000 000 nF = 1000 000 000 000 pF . Osim kapaciteta C vezano za kondenzatore se definie i elasticitet kao reciprona vrijednost od kapaciteta:

1 C
Za elasticitet nije odreena oznaka, a jedinica je DARAF kao anagram od FARAD. Jedinica za elektrini naboj je KULON, a oznaka C. Ime jedinici je dato prema francuskom nauniku arlu Kulonu (Charles Augustin de Coulomb). Kao to vidimo imamo tri jedinice i tri naunika iz tri razliite zemlje. Postoje sljedee vrste kondenzatora: stalni kondenzatori, promjenljivi kondenzatori, trimeri i elektrolitski kondenzatori, njihove oznake su date na slici 2. Na slici 3. je prikazan promjenljivi kondenzator.

Sl. 2. Oznake kondenzatora na shemama

Sl. 3. Promjenljivi kondenzator Kapacitet promjenljivih i trimer kondenzatora se moe podeavati u odreenim granicama. Podeavanje kapaciteta promjenljivog kondenzatora se vri pomou ruice, a podeavanje trimera pomou izvijaa. Promjenljivi kondenzatori se koriste npr. u radioaparatima za odabir radio stanica. Izolacija elektrolitskih kondenzatora sadri elektrolit. Elektrolitski kondenzator ima pozitivni i negativni prikljuak. Pozitivni prikljuak elektrolitskog kondenzatora uvijek mora biti na viem potencijalu od negativnog, jer u suprotnom kondenzator ekspolodira. Naime usljed procesa elektrolize unutar kuita kondenzatora se oslobaaju gasovi te pritisak unutar kuita jako poraste. Zato elektrolitski kondenzatori imaju ep od gume ili slinog materijala koji predstavlja jednu vrstu sigurnosnog ventila, jer navedeni ep pri porastu pritiska ispadne te pritisak pada. Ipak nikada ne treba elektrolitski kondenzator inverzno polarisati, jer pored prilino opasne eksplozije dolazi doisticanja elektrolita koji moe dovesti do oteenja drugih komponenti elektronskog sklopa. Ako se dva kondenzatora veu paralelno tada se njihov kapacitet sabire, a ako se veu u seriju tada im se sabire elasticitet kao to je ilustrovano na slici 4.

23

Sl. 4. Serijska i paralelna veza kondenzatora Kondendenzatori zadravaju elektrine naboje i nakon iskljuenja ureaja to ponekada moe biti opasno. Ve je spomenut moda i prvi sluaj elektrinog udara koji se desio 1745. godine upravo tokom eksperimentisanja sa kondenzatorima. Da bi se izbjegla opasnost, kondenzatore spojene na visoke napone prije ispitivanja treba kratko spojiti da bi se ispraznili. Najbolje je pranjenje provesti preko otpornika malog otpora, ali u praksi se za te svrhe obino koristi obini izvija. Svaka maina za pranje vea na kuitu elektromotora ima ugraen kondezator. Iz navedenog razloga prilikom otvaranja kuita maine svaki majstor obino prvo izvijaem isprazni spomenuti kondenzator za svaki sluaj. Vezano za kondenzatore u naem jeziku se zadrao jedan arhini glagol narinuti. Naime kada kaemo da se na kondenzator prikljuuje izvor napajanja obino kaemo da je na kondenzator narinut napon. U svakodnevnom jeziku umjesto glagola narinuti danas obino koristimo glagol nagurati, ali kada su kondenzatori u pitanju nikada neemo rei da je na kondenzator naguran napon. Na slici 5. su date sheme za provoenje eksperimenta koji ilustruje funkciju kondenzatora kao akumulatora.

Sl. 5. Ilustracija funkcije kondenzatora Ukoliko spojimo bateriju napona 4,5 i odgovarajuu malu sijalicu kakva se koristi u baterijskim lampama prema shemi sa slike 5. dobivamo prosti strujni krug. Pritiskom na prekida sijalica se istog momenta pali. Takoer, ako iskljuimo istog momenta sijalica se gasi. Meutim, ako spojimo kondenzator kapaciteta 10000 F paralelno sa sijalicom primjetiemo da se sijalica opet momentalno pali pri ukljuenju, ali pri iskljuenju sijalica se nee momentalno ugasiti. Uzrok ovome je proces pranjenja akumulisane elektrine energije u kondenzatoru. Jo bolje je umjesto jednog kondenzatora kapaciteta 10000 F spojiti 5-10 ovakvih kondenzatora u paralelu, jer je u tom sluaju akumulisana elektrina energija vea. Pri ukljuenju sijalica se opet momentalno pali zbog injenice da baterija ima vrlo mali unutranji otpor te se preko njega kondenzator skoro pa trenutno napuni. Ova pojava je iskoritena za konstrukciju ureaja kao to su npr. stubini automati. Kao to znamo kada pritisnemo dugme stubinog automata sijalice u stubitu svijetle izvjesno vrijeme i nakon to otpustimo taster automata. Na slici 6. je data shema vrlo jednostavnog elektronskog sklopa koji se sastoji od jednog kondenzatora i jednog varistora, a koji slui za zatitu osjetljivih potroaa kao to su npr. PC raunari od prenapona u mrei. Kao to je poznato prenaponi u

24

mrei se javljaju najee uslje udara groma ili iskljuenja jakih potroaa. Sklop sa slike 6. se moe ugraditi u produni kabl, u kuite utinice ili u razvodnu tablu stana ili kue.

Sl. 6. Sklop za zatitu od prenapona Kao to se vidi sa slike izmeu faznog vodia L i neutralnog vodia N spojimo keramiki kondenzator kapaciteta 4,7 nF i varistor S10K250. Probojni napon kondenzatora mora biti minimalno 350 V, a na crteu je upisan standardni napon od 500 V. Varistor S10K250 pri porastu mrenog napona iznad 250 V provede struju, tj. opadne mu otpor ime "obara" napon. Uloga kondenzatora je da "pokupi" kratkotrajne impulse visokog napona. Osim toga kondenzator u znaajnoj mjeri sprjeava prodor raznih smetnji koje putem mree dopiru do napajanog ureaja. Cijena ovakvog sklopa, ako ga sami sastavljamo, je priblino 1,5 KM, a njegovom ugradnjom moemo sprijeiti oteenje ili ak potpuno unitenje ureaja koji kotaju stotine i hiljade KM.

25

ZAVOJNICE I TRANSFORMATORI Zavojnica je elektronski element kod koga pri promjeni jaine struje koja tee kroz zavojnicu dolazi do indukovanja napona. Zavojnica u kolu elektrine struje predstavlja inercioni element koji sprjeava brze promjene toka struje poput nekog priguivaa. Zavojnice se izauju tako to se na tijelo od izolatora koje najee ima valjkast oblik namota odreeni broj zavojaka izolovane bakarne ice. Za zavojnicu se jo koriste termini svitak, kalem, solenoid i induktor. Termin solenoid se vie odnosi na zavojnice elektromagneta, a potie od latinske rijei sol to znai sunce. Pojam induktor potie iz engleskog jezika u kome se za zavojnicu koristi naziv inductor. Osim toga jedna specijalna vrsta zavojnice nosi naziv prigunica. Na slici 1. su prikazane razne izvedbe zavojnica.

Sl. 1. Zavojnice Dva glavna podatka o zavojnici su induktivitet L i dozvoljena jaina struje I. Jedinica za induktivitet je HENRI, a dobila je ime po amerikom fiziaru Dozefu Henriju (Joseph Henry). Oznaka za jednicu induktiviteta je H. Zavojnice se fabriki proizvode u standardnim izvedbama, ali esto u praksi pri konstruisanju elektronskih ureaja elektroniari runo izrauju zavojnice tako to ih namotavaju na valjkstom tijelu od izolacionog materijala. Potreban prjenik ice u milimetrima se odreuje prema formuli:

d = 0,7 I
U datoj formuli se struja uvrtava u amperima. Npr. ako nam je potrebna zavojnica za struju od 4 A minimalan potreban prjenik ice je 1,4 mm:

d = 0,7 I = 0,7 4 = 1,4

Prjenik ice zavojnica mora biti priblino duplo vei nego kod kablova zbog oteanog hlaenja. Osim toga otpor zavojnice treba biti to manji. Npr. kroz energetski kabl sa icama prjenika 1,4 mm, ija kvadratura poprenog prijesjeka je 1,5 mm2 bez problema moemo provoditi struje i do 10 A. Meutim, ako je u pitanju kabl za napajanje zvunika tada opet koristimo istu formulu kao i za zavojnice, jer nastojimo da otpor kabla bude to manji, a samim time i gubici snage u kablu to manji. Uzmimo konkretan primjer napajanja zvunika snage 100W i impedanse 4. U ovom sluaju, ako je otpor kabla samo 0,5 imamo gubitke snage od priblino 10% na samom kablu! Iz navedenih razloga kablovi zvunika vee snage uvijek imaju veliku debljinu. Isti sluaj je i sa zavojicama kod kojih takoer nastojimo da smanjimo otpor na najmanju moguu mjeru. Nakon to izaunamo potreban prjenik ice potrebno je izaunati potreban broj zavojaka prema priblinoj formuli: 26

N=

100 l L D
2

U datoj formuli l je duina zavojnice u cm, L induktivitet zavojunice u H, a D prjenik opet u cm. Prjenik zavojnice obino uzimamo desetak puta vei od prjenika ice te emo za icu prjenika 1,4 mm odabrati prjenik D=1,5 cm. Uz duinu zavojnice l=5 cm dobivamo priblian broj zavojaka zavojnice induktiviteta L=27 H:

N=

100 l L D
2

100 5 27 = 78 1,5 2

Ako pomnoimo debljinu ice sa brojem zavojaka 1,5x78=117 mm to znai da bismo postigli duinu zavojnice 5 cm trebamo motati zavojnicu u 3 sloja. Kao to je ve reeno navedena formula daje priblino potreban broj zavojaka, a taan broj se odreuje eksperimentalno tako to se pomou instrumenta mjeri induktivitet zavojnice i po potrebi poveava ili smanjuje broj zavojaka. Induktivitet zavojnice se znaajno povea ako se ista namota na jezgru od izolovanih eljeznih limova ili na jezgru od ferita. Ferit je vrsta eljeza. Jezgro moe biti u obliku tapa, moe imati pravougaoni oblik ili prstenast (torusni) oblik. Na slici 2. su date oznake zavojnica koje se koriste za crtanje shema elektronskih ureaja.

Sl. 2. Oznake zavojnica Kao to vidimo pored zavojnica stalnog induktiviteta postoje i zavojnice promjenljivog induktiviteta. Promjena induktiviteta zavojnica se vri na vie naina, a najee pomou uvlaenja i izvlaenja feritnog jezgra. Variometar je vrsta zavojnice kod koje se induktivitet mijenja mehanikom rotacijom. Interesantno je da se isti naziv koristi i za vertikalni brzinomjer u vazduhoplovima koji mjeri brzinu penjanja ili poniranja vazduhoplova. Transformatori su elektronske komponente koje izmjeninu struju jednog napona pretvaraju u izmjeninu struju drugog napona. Osim u elektronskim ureajima transformatori se takoer koriste u niz drugih primjena kao to je npr. distribucija elektrine energije. Elektrodistributivni transformatori su velikih dimenzija za razliku od tranformatora u elektronskim ureajima koji mogu biti vrlo mali. Dva glavna podatka o transformatoru su naponi primarnog Up i sekundarnog namotaja Us i snaga transformatora P. Za razliku npr. otpornika ili zavojnica koji imaju dva prikljuka transformatori imaju etiri prikljuka. Zbog toga za transformatore kaemo da su etvoropoli, a za otpornike, zavojnice i druge komponente sa dva prikljuka kaemo da su dvopoli. Na slici 3. je prikazan najei spoj transformatora.

27

Sl. 3. Spoj transformatora Obino je napon na primarnom namotaju Up vei od napona Us na sekundarnom namotaju, a struja sekundara Is je obino vea od struje primara Ip. Postoje sljedee vrste transformatora: niskofrekventni (NF) transformatori, visokofrekventni (VF) transformatori, autotransformatori i regulacioni transformatori.

Sl.4. Oznake transformatora Niskofrekventni transformatori mogu da transformiu struje frekvencije do priblino 100 kHz, dok visokofrekventni transformatori transformiu struje svih frekvencija. Autotransformator je transformator koji ima samo jedan namotaj sa potrebnim brojem izvoda. Regulacioni transformator je transformator sa veim brojem izvoda, a koristi se za regulaciju napona i struje. Kao i zavojnice transformatori se proizvode fabriki u standardnim izvedbama, ali elektroniari ih esto runo izrauju. Uzmimo da nam je npr. potreban transformator snage 150W sa naponom primara 220V i naponom sekundara 12V koji moe posluti npr. za punjenje automobilskog akumulatora, ako mu se doda ispravlja. Prvi korak je proraun struja primara. Na osnovu poznate formule za snagu elektrine struje imamo:

P =U I I =
Dakle struje primara i sekundara su kako slijedi:

P . U

Ip =

P 150 = = 0,68 A U 220 P 150 Is = = = 12,5 A U 12

Drugi korak je proraun potrebnog prjenika ice za primar i sekundar po istoj formuli kao i za zavojnicu:

28

dp = 0,7 Ip = 0,7 0,68 = 0,6mm ds = 0,7 Is = 0,7 12,5 = 2,5mm

Kao to se vidi prjenik ice primara je znatno manji nego sekundara to je i logino zbog manjeg toka struje kroz primar. Trei korak u proraunu jeste odreivanje minimalno potrebnog prijesjeka limenog jezgra tranformatora to se vri po formuli:

A = P = 150 = 12,2cm 2
Kao to vidimo minimalno potreban prijesjek jezgra je 12,2cm2. Inae jezgro transformatora moe biti od ferita ili od eljeznih limova (limeno jezgro). Prethodna formula vrijedi, ako se jezgro sastavlja od limova. Feritna jezgra obino imaju oblik tapa ili torusni (prstenasti) oblik dok eljezna jezgra imaju tzv. EI oblik kao to je prikazano na slici 5.

Sl. 5. EI limovi (lijevo) i transformator (desno) Od eljeznih limova debljine 0,5-1 mm koji su meusobno izolovani se slae jezgro transformatora. Prvo se namotaji namotavaju na tijelu od izolacionog materijala, a nakon toga se umeu limovi da bi se formiralo jezgro. Kao to je ve reeno limovi moraju biti meusobno izolovani kako se u limovima nebi indukovale vrtlone struje koje bi uzrokovale velike gubitke energije kroz zagrijavanje transformatora. Srednji stub jezgra ima dvostruko vei prijesjek nego li dva bona stuba to je vidljivo sa slike 5. etvrti korak u proraunu jeste odreivanje potrebnog broja zavojaka po voltu na osnovu odabranog jezgra. Pretpostavimo da je nae jezgro prijesjeka 15cm2. U tom sluaju imamo broj zavojaka po voltu:

n=

45 45 = =3 A 15

Poto je primarni napon 220V potreban broj zavojaka na primaru je 220/3=73 zavojka, a na sekundaru 4 zavojka. Zbog injenice da su u transformatoru uvijek prisutni gubici snage broj zavojaka sekundara se obino mora neto uveati da bi se dobio potreban napon tranformatora pri punom optereenju. Uveanje broja namotaja je najbolje utvrditi eksperimentalno mjerenjem. Bitno je napomenuti da se mjerenje mora provesti pri punom optereenju, jer tek tada gubici tranformatora dolaze do izraaja u punoj mjeri. Transformatori i zavojnice imaju vrlo iroku primjenu, a ovdje emo spomenuti jednu od prvih primjena poznati Teslin transformator koji je prvi puta konstruisan prije nekih 120 godina. Shema Teslinog transformatora je data na slici 6.

29

Sl. 6. Shema Teslinog transformatora Kao to vidimo Teslin transformator se sastoji u stvari od dva transformatora, iskrita i dvaju kondenzatora. Ureaj se napaja sa generatora izmjenine struje sa koga se struja vodi na niskofrekventni transformator na ijem sekundaru se dobiva visoki napon od nekoliko hiljada volti koji se vodi na iskrite. Usljed ovog visokog napona na iskritu dobivamo iskrenje (varnienje) koje izaziva indukovanje visoke frekvencije od 12 000 Hz na viskofrekventnom tranformatoru. Usljed ovoga na sekundaru viskofrekventnog transformatora dobivamo struju visoke frekvencije i veoma visokog napona od nekoliko miliona volti. Pomou ovakvog transformatora Nikola Tesla je izveo niz eksperimenata vezano za prijenos elektrine energije na daljinu. Sve do poetka 20.-tih godina prolog stoljea Teslin transformator je koriten za potrebe radio-komunikacija tj. kao radio odailja. Iz upotrebe su ga izbacili ureaji konstruisani na bazi elektronskih cijevi. Tko se sjea scene iz poznatog filma "Titanik" kada radio-operator sa Titanika upuuje signal poziva u pomo (poznati SOS signal) moe se vjerovatno sjetiti staklene cijevi sa iskritem koja svijetli svaki puta kada operator pritisne taster. Naime u to doba (1912. godine) je bilo zlatno doba primjene Teslinog transformatora. Inae signal SOS je koriten od 1908. do 1999. godine kada je propisana primjena savremenijih ureaja na brodovima koji se izmeu ostalog oslanjaju na satelitske komunikacije.

30

DIODE Dioda je elektronska komponenta koja elektrinu struju proputa samo u jednom smjeru, od anode A prema katodi K. Funkcija diode je ilustrovana na slici 1.

Sl. 1. Funkcija diode Kao to vidimo sa slike 1. ako spojimo u seriju bateriju, diodu i sijalicu tako da + pol baterije bude spojen na anodu diode tada e sijalica svijetliti i struja e tei kroz formirano strujno kolo. Meutim, ako + pol baterije spojimo na katodu diode tada struja nee tei i sijalica nee svijetliti. Diode se proizvode od poluprovodnikih materijala kao to su npr. germanijum (Ge), silicijum (Si), galijumarsenid (GaAs) i drugi. Poluprovodniki materijali po svojim karakteristikama se nalaze izmeu provodnika i izolatora. Postoje dvije vrste poluprovodnika i to poluprovodnik tipa P i poluprovodnik tipa N. U poluprovodniku tipa P veinski nosioci naboja su pozitivne upljine, a u poluprovodniku tipa N negativni elektroni. Koji tip poluprovodnika je u pitanju ovisi o tome koja vrsta neistoa je prisutna u poluprovodniku. Npr. ako se u kristalu silicijuma nalazi izvjesna koliina aluminijuma tada e to biti silicijum P tipa, a ako se nalaze neistoe arsena tada imamo N tip silicijuma. Uzrok ovome je to silicijum ima 4 slobodna elektrona dok aluminijum ima 3, a arsen 5 slobodnih elektrona. Ako se sjeamo lekcija iz hemije tada znamo da ukupan zbir slobodnih elektrona treba biti 8. Takoer trebamo se prisjetiti injenice da su elektroni nosioci negativnog naboja. Dakle spajanjem aluminijuma i silicijuma imamo manjak jednog elektrona tj. pozitivnu upljinu (3+4=7), a ako spojimo arsen i slicijum jedan negativni elektron je vika (5+4=9). Na slici 2. je prikazan pojednostavljen prijesjek diode.

Sl. 2. Pojednostavljen prijesjek diode Kao to vidimo sa slike 2. anoda diode je od poluprovodnika tipa P, a katoda od poluprovodnika tipa N. Dio upljina iz anode pree u katodu i obrnuto dio elektrona iz katode pree u anodu. Usljed ovoga na mjestu dodira anode i katode nastane neprovodno podruje (barijera) u kome nema nosilaca naboja. Ukoliko na anodu spojimo pozitivan pol izvora navedeno neprovodno podruje se poniti dovoenjem nosilaca naboja iz izvora pa dioda provede. Obrnuto, ukoliko na anodu spojimo negativan pol izvora neprovodno podruje e se

31

jo vie proiriti i dioda e biti zakoena. Na slici 3. su prikazane izvedbe dioda, a na slici 4. prijesjek diode.

Sl. 3. Izvedbe dioda

Sl. 4. Prijesjek diode Danas se diode najee proizvode od silicijuma. Neto manje se proizvode germanijumske diode. Velika prednost silicijumskih dioda je to mogu podnijeti relativno visoke temperature i do 120 C, a nedostatak im je to je na njima prisu tan pad napona od priblino 0,7 V. Istovremeno germanijumske dode ne podnose visoke temperature, ali imaju praktino zanemariv pad napona. Prema evropskom standardu germanijumske diode se oznaavaju sa dva slova AA i brojem npr. imamo germanijumsku diodu AA101. Silicijumske diode se oznaavaju slovima BA ili BY tako da npr. imamo silicijumsku diodu BY237. Prema amerikom standardu diode se oznaavaju brojem 1 i slovom N. Npr. imamo diodu 1N4001. Dva glavna podatka o diodi su maksimalna struja diode i maksimalni inverzni napon. Navedeni podaci se mogu pronai u katalogu proizvoaa diode ili ak pomou pretraivaa na internetu. Npr. dioda 1N4001 provodi struju do 1A i podnosi inverzni napon do 50V. Na slici 5. je ilustrovana inverzna polarizacija diode.

32

Sl. 5. Inverzna polarizacija diode Najei kvar diode je proboj. Dioda u proboju proputa struju u oba smjera to se moe provjeriti pomou ommetra. Obino je katoda diode oznaena prstenom na kuitu, ali uvijek (ako nismo sigurni) pomou ommetra moemo odrediti smjer toka struje kroz diodu tako to ako pozitivnu sondu ommetra spojimo na anodu ommetar e pokazati nulti otpor. Obrnuto, ako pozitivnu sondu spojimo na katodu ommetar e indicirati beskonaan otpor. Kao to je ve reeno ako je dioda neispravna imat e nulti otpor u oba smjera. Diode imaju iroku primjenu u tehnici, a navest emo jednu od prvih primjena diode, a to je detektorski radio prijemnik ija shema je data na slici 6.

Sl. 6. Shema detektorskog radio prijemnika Zlatno doba detektorskog radio prijemnika je bilo krajem 19. i poetkom 20. stoljea kada je u kombinaciji sa Teslinim oscilatorom koriten za potrebe radiokomunikacija kako na kopnu tako i na moru. U to vrijeme diode su proizvoene od kristala galenita tako to bi se na grumen galenita prislonio ekser ili zaotrena ica. Galenit je jedan od kristala olovnog sulfata PbS. Detektorski prijemnik se sastoji od paralelnog oscilatornog kola koga ine zavojnica i promjenljivi kondenzator, diode i visokoomskih slualica. Pomou oscilatornog kola vri odabir frekvencije sa koje se prima signal, a dioda vri ispravljanje visokofrekventnog signala i time njegovo prevoenje u audiopodruje. Pomou slualica radiooperator je mogao sluati signale emitovane Morzeovom abecedom pomou teslinog oscilatora. Isti prijemnik se takoer koristio i za prijem signala radiodifuznih stanica. Frekvencija oscilovanja paralelnog oscilatornog kola se odreuje prema sljedeem obrascu:

33

f =

1 2 L C

Za one koji ele da eksperimentiu navest emo da je za gradnju ovakvog radioprijemnika za prijem radiodifuznog signala u srednjetalasnom podruju potreban sljedei materijal: priblino 10 m bakarne ice prjenika izmeu 0,3 i 0,7 mm, promjenljivi kondenzator kapaciteta 500 pF, germanijumska dioda (npr. AA101) i visokoomske slualice. Od navedene bakarne ice se na tijelu priblinog prjenika 3 cm namota 100 zavojaka i na taj nain formira zavojnica oscilatornog kola. Tijelo prjenika 3 cm se moe napraviti od papira, ali jednostvnije je ako se upotrijebi cilindrina plastina kutija u koju se pakuju npr. umee tablete. Promjenljivi kondenzator se moe uzeti sa nekog starog radioaparata. Slualice koje se danas koriste uz muzike linije i PC raunare su tzv. niskoomske slualice iji otpor je priblino 5-20 tako da ih ne moemo koristiti uz detektorski radio prijemnik. Meutim umjesto viskoomskih slualica koje se danas teko nalaze moemo iskoristiti zvunike za PC raunar sa pojaalom. Kao antenu moemo iskoristiti nekoliko metara ice koje pruimo preko sobe, a uzemljenje nije neophodno spojiti. Oni koji uspjeno sastave ovakav radioprijemnik osjetit e posebno zadovoljstvo kakvo su vjerovatno osjeali pioniri radiokomunikacija krajem 19. stoljea. Osim opisane ispravljake diode postoji itav niz specijalnih dioda kao to su npr. Zenerova dioda, dioda konstantne struje (CCD), otkijeva (Schottky) dioda, fotodioda, LED doda, varikap i tunel dioda. Zenerova dioda je nazvana po amerikom nauniku Klarensu Zeneru (Clarence Zener) koji je objasnio fizikalni princip rada ove diode. Koristi se za ograniavanje i stabilizaciju napona. Shema sklopa za stabilizaciju napona pomou Zenerove diode je data na slici 7. Kao to vidimo, na sklop koji se sastoji od otpornika malog otpora i Zener diode dovodimo nestabilan napon, a na izlazu sklopa dobivamo stabilan napon. Visina stabilnog napona zavisi od odabrane Zener diode, a nestabilni napon mora biti nekoliko volti vii od stabilnog napona. Npr. ako je potreban stabilan napon od 5V tada uzimamo nestabilan napon od 9V1V. Dakle nestabilni napon varira izmeu 8V i 10V. Otpornik ima otpor 100 te e na njemu biti pad napona izmeu 3V i 5V. Maksimalna struja koja se pouzdano moe isporuiti potroau je 3V/100=0,03A, jer ako potroa "povue" jau struju tada bi napon mogao pasti ispod 5V. Ako potroa "vue" struju manju od 0,03A Zener dioda "pokupi" sav viak struje.

Sl. 7. Stabilizacija napona pomou Zenerove diode Dioda konstantne struje se koristi za ograniavanje i stabilizaciju struje, a esto se za nju koristi skraeni naziv CCD dioda koji potie od engleskog naziva Constant Current Diode to u prijevodu znai dioda konstantne struje. otkijeva dioda ima veoma nizak napon provoenja. Koristi se za ispravljanje vrlo slabih signala kao i germanijumske diode. Fotodioda, kada nije osvijetljena, se ponaa kao obina ispravljaka dioda. Kada fotodiodu osvijetlimo, ona se ponaa kao izvor elektrine struje, pri emu je anoda A pozitivni pol izvora, a katoda K negativni to je ilustrovano na slici 8. Fotodiode imaju iroku primjenu u solarnim panelima koji energiju suneve svjetlosti pretvaraju u elektrinu. Osim toga koriste se i u instrumentima za mjerenje jaine svjetlosti i drugim primjenama.

34

Sl. 8. Fotodioda kao generator LED dioda je dioda koja svijetli kada kroz nju protie struja. LED dida dakle obavlja suprotnu funkciju od fotodiode. LED je skraenica od engleskog naziva Light Emitting Diode to u prijevodu znai svijetlea dioda. Pad napona na LED diodi je 1,5-2 V. Varikap dioda se ponaa kao kondenzator iji kapacitet ovosi o naponu koji se dovede na diodu. Varikap je opet skaraenica od engleskog naziva VariCap (Variable Capacitance promjenljivi kapacitet). Osim naizva varikap esto se koristi i naziv varaktor. Danas ima veoma iroku primjenu i sve vie zamjenjuje promjenljive kondenzatore u radioprijemnicima i drugim ureajima. Tunel dioda za koju se jo koristi naziv Esakijeva dioda se jako mnogo koristi u oscilatorima visokih frekvencija. Ovu diodu je pronaao japanski naunik Leo Esaki 1958. godine.

Sl. 9. Oznake dioda na shemama Kada u jedno kuite zatvorimo LED diodu i fotodiodu dobivamo foto-par (optokapler) kao to je ilustrovano na slici 10. Ponovno imamo jedan pojam preuzet iz engleskog jezika. Naime optokapler se na engleskom jeziku zove optocoupler.

Sl. 10. Foto-par (optokapler) Optokapleri se jako mnogo koriste za tzv galvansko izolovanje strujnih krugova. Naime kada dovedemo napon na LED diodu optokaplera ona svojom svjetlou osvijetli fotodiodu te ona pone da generie napon koji odgovara naponu dovedenom na LED diodu. Dakle strujni signal se sa ulaza optokaplera prenio na njegov izlaz preko svjetlosti bez ica. Na ovaj nain smo ulazni i izlazni krug galvanski izolavali jedan od drugog. Za dva strujna kruga kaemo da su galvanski izolavni, ako nema direktnog spoja izmeu njih preko provodnika ili drugih provodnih elemenata. Osim optike koriste se i druge metode galvanske izolacije kao to je npr. indukciona (transformatori), akustika, termika itd.

35

ELEKTRONSKE CIJEVI Elektronske cijevi su elektronske komponente koje se koriste za obradu i generisanje elektrinih signala pomou kontrolisanog kretanja elektrona u vakuumu. Premda su danas prevaziene odnosno umjesto njih se u veini aplikacija koriste tranzistori ipak se jo uvijek proizvode i koriste. I dan danas se primjenjuju za gradnju pojaala velike snage za visoke frekvencije, u industrijskim ureajima, audiopojaalima posebne namjene i za gradnju vojnih ureaja. Dakle popularne "lampe" kako se elektronske cijevi zovu u argonu jo uvijek nisu za tehniki muzej. Kao to je poznato prvi elektronski raunari su bili konstruisani upravo od elektronskih cijevi. Na slici 1. je prikazana elektronska cijev proizvodnje Elektronske industrije iz Nia (Ei Ni).

Sl. 1. Elektronska cijev Prvu elektronsku cijev diodu je konstruisao ameriki naunik Tomas Edison (Thomas Edison) 1884. godine. Naime Edison je 1879. godine konstruisao elektrinu sijalicu kakva se u sutini i danas koristi. Meutim on se nije zaustavio na tome ve je u stakleni balon sijalice ubacio jo jednu elektrodu kao to je ilustrovano na slici 2.

Sl. 2. Elektrina sijalica sa dodatnom elektrodom Ovakvu sijalicu sa dodatnom elektrodom je spojio prema shemi sa slike 3. i ustanovio da izmeu dodatne elektrode i uarne niti sijalice tee struja kroz vakuum!

Sl. 3. Elektronska cijev dioda

36

Dodatna elektroda je nazvana anoda, a arna nit katoda zbog smjera toka struje. Naime elektronska cijev dioda koju je Edison konstruisao je provodila struju samo u jednom smjeru od anode ka katotodi. Kao to vidimo sa slike 3. Edison je koristio dvije baterije i to katodnu niskog napona za grijanje uarene niti i anodnu bateriju visokog napona koja je "protjerivala" struju kroz elektronsku cijev. U prvi mah nije bilo objanjenja kako to da struja tee kroz vakuum. Objanjenje je pronaeno u tzv. termoelektronskoj emisiji. Naime uarena nit izbacuje slobodne elektrone u vakuum. Navedene elektrone prihvata elektrino polje anode koja je pozitivno naelektrisana te privlai negativne elektrone. Ako se na anodu spoji negativni pol baterije tada kroz cijev nee tei struja, jer e u tom sluaju anoda odbijati elektrone sa katode. Smjer struje je suprotan toku elektrona kao to je poznato iz fizike. Edisonova elektronska cijev je na svoju primjenu ekala ravno 20 godina, odnosno prvi puta je primjenjena 1904. godine za konstrukciju poboljanog radiodetektora u kome je izbacila iz upotrebe diodu od galenita. 1907. godine je konstruisana elektronska cijev trioda koja pored spomenute dvije elektrode (anode i katode) imala i treu smjetenu izmeu nih. Ta trea elektroda ima reetkast oblik te se i zove reetka. Uloga reetke je da regulie tok elektrona izmeu anode i katode. Na ovaj nain je dobivena elektronska komponenta kojom su se mogli pojaavati slabi signali. Naime pomou nekog slabog signala dovedenog na reetku se mogao regulisati tok struje od anode prema katodi. Ovo je odmah iskoriteno za konstrukciju poboljanog radioprijemnika prema shemi sa slike 4.

Sl. 4. Shema prvog radioprijemnika sa pojaalom Kao to se vidi sa slike 4. slabi signal sa oscilatornog kola se preko kondenzatora C1 dovodio na reetku G koja je regulisala tok struje. Na slualicama je dobivan znatno jai signal nego na reetki. Jaina reprodukcije je podeavana promjenom napona anodne baterije. Ovakav prijemnik je imao znatno veu osjetljivost nego detektorski to je omoguilo postizanje znatno veih dometa u radiokomunikacijama. Kao to je ve reeno elektronske cijevi se koriste za konstruisanje pojedinih vojnih ureaja. Uzrok ovome je njihova otpornost na elektromagnetne impulse koji se javljaju tokom nuklearnih eksplozija. Tranzistori nisu otporni na ove impulse te svi elektronski ureaji na bazi tranzistora koji se nau u dometu

37

elektromagnetnog impulsa eksplozije bivaju uniteni. Vezano za ovaj fenomen desio se jedan interesantan dogaaj 1976. godine kada je sovjetski pilot Viktor Belenko ( ) avionom MIG-25 preletio u Japan. Ameriki inenjeri su rastavili avion i sa zaprepaenjem ustanovili da su svi elektronski ureaji aviona konstruisani na bazi elektronskih cijevi! Prva pomisao im je bila da u Sovjetskom Savezu koriste elektronske ureaje iz "kamenog doba", ali nakon to je stvar paljivije razmotrena dolo se do zakljuka da su elektronske cijevi koritene planski. Sistem upravljanja kupolom sovjetskog tenka T-72 koji se po licenci proizvodio i proizvodi u Slavonskom Brodu je takoer konstruisan na bazi elektronskih cijevi. Osim vojne primjene elektronske cijevi se jo koriste u audiopojaalima za muzike instrumente. Mnogi gitaristi koji sviraju na elektrinim gitarama i danas koriste iskljuivo cijevna pojaala. Naime, uzrokovano nizom faktora, zvuk elektrine gitare pojaan cijevnim pojaalom ima specifinu boju koja se dugo vremena nije mogla postii pomou tranzistorskih pojaala. U posljednje vrijeme su pomou tranzistora konstruisana pojaala koja daju priblino isti zvuk kao i cijevna pojaala, ali jo uvijek je est sluaj da pojaala za elektrine gitare imaju barem pretpojaalo na bazi elektronske cijevi. Na slici 5. je data shema takvog pretpojaala na bazi elektronske cijevi ECC83 na koje se moe spojiti elektrina gitara ili dinamiki mikrofon. Signal sa elektrine gitare se preko kondenzatora kapaciteta 470 nF dovodi na reetku. Na anodi, usljed pojaavakog djelovanja cijevi, dobivamo pojaani signal koji se opet preko kondenzatora 470 nF vodi na transformator za prilagoenje impedanse. Naime na izlazu iz ovog pojaala dobivamo signal relativno visokog napona te ga je potrebno prilagoditi za spajanje na ulaz pojaala konstruisanih na bazi tranzistora i integrisanih kola. Transformator ima jo jednu veoma znaajnu funkciju. Naime on svojom prijenosnom karakteristikom dodatno "boji" signal i daje mu karakteristinost pojaala sa elektronskim cijevima. Potrebno je ugraditi transformator iji primar ima priblinu impedansu od 800 i predvien je za napon od 100 V. Takvi transformatori se koriste u razglasnim ureajima.

Sl. 5. Shema pretpojaala za elektrinu gitaru Za napajanje opisanog pojaala je potrebna napojna jedinica koja daje napon od 6,3 V AC i 300 mA za grijanje katode te napon od 250-300 V DC i struje 10 mA za napajanje samog pojaala. Shema takve napojne jedinice je data na slici 6.

38

Sl. 6. Shema napojne jedinice za pretpojaalo AC je skraenica od Alternate Current (izmjenina struja), a DC od Direct Current (jednosmjerna struja). Kao to vidimo napojna jedinica ima dva transformatora i to jedan sa sekundarnim naponom od 220 V, a drugi sa naponom od 6-8 V. Transformator napona 6-8 V se koristi za napajanje katode cijevi. Najbolje je da napon bude tano 6,3 V, ali izvjesna odstupanja su doputena. Za ove svrhe se moe iskorititi transformator iz adaptera koji se inae koriste za napajanje malih ureaja (tranzistorskih radioaparata, CD player-a itd.). tavie moe se iskoristiti i DC napon 6 V sa adaptera. Transformator napona 220 V napaja anodu. Za ove svrhe se moe iskoristiti npr. transformator za napajanje aparata za brijanje, a ako nemamo drugo rjeenje moemo upotrijebiti dva istovjetna transformatora opet iz adaptera spojena prema shemi sa slike 7.

Sl. 7. Spajanje dva transformatora Kao to se vidi sa slike 7. sekundar jednog transformatora sa niskim naponom od nekoliko volti je spojen na niskonaponski ulaz drugog istovjetnog transformatora tako da nakon ove dvije transformacije opet dobivamo napon od 220 V, ali je postignuto galvansko odvajanje to je i bio cilj. Istina na ovaj nain se postiu vei gubici, ali zbog male potronje od svega

39

nekoliko miliampera gubici ne dolaze do izraaja. Struja sa transformatora napona 220 V tee zatim na diodni ispravlja i zatim na filter koji se sastoji od dva kondenzatora i jednog otpornika. Iskoriten je tzv. Grecov ispravlja sa etiri diode koji je nazvan prema svome pronalazau njemakom fiziaru Leu Grecu (Leo Graetz). Diode 1N4004 podnose inverzni napon do 400 V, a mogu se iskoristiti i druge diode inverznog napona iznad 350 V. Uloga filtera je da ukloni preostale komponente izmjenine struje. Umjesto otpornika 10 (10 E) jo bolje je ugraditi prigunicu (zavojnicu) koja se napravi tako to se na tijelu prjenika 1-1,5 cm namota 300 zavojaka bakarne ice prjenika 0,2-0,3 mm. Kondenzatori trebaju biti predvieni za napon od minimalno 350 V kao i diode. Ovakvo pojaalo moemo smjestiti u dva kuita napojnih jedinica PC raunara. Naime, uzrokovano nizom faktora, napojne jedinice PC raunara esto otkazuju tako da u svakom servisu za PC raunare imaju mnogo neispravnih napojnih jedinica koje se ne mogu popraviti. Kuita ovih neispravnih jedinica su esto "kao stvorena" za ugradnju runo graenih elektronskih ureaja. U jedno kuite ugraujemo napojnu jedinicu, a u drugu samo pojaalo. Ovo je potrebno kako zbog prostora, a jo vie kako bi se izbjegle smetnje koje bi napojna jedinica unijela. Nakon to se pojaalo sastavi i isproba dodatno poboljanje se moe postii eksperimentalno tako to se odabere prava vrijednost kapaciteta ulaznog kondenzatora (na shemi je ucrtana vrijednost od 470 nF). Potrebno je eksperimentisati sa kondenzatorima u rasponu od 100 nF pa do 1 F kako bi se dobio najbolji zvuk. Ako sami gradimo ovo pojaalo njegova cijena je priblino 100 KM, a fabrike izvedbe ovih pojaala kotaju nekoliko stotina KM. Mogu se nabaviti gotovi kit kompleti za sastavljanje ovakvih pojaala, ali ni oni nisu jeftini. Jedna od industrijskih primjena elektronskih cijevi jesu maine za povrinsko kaljenje. Tehnologija kaljenja eljeza je ljudskom rodu poznata ve hiljadama godina. U primitivnim kovanicama kovai prvo zagriju npr. sjekiru do usijanja, a zatim je potope u hladnu vodu. Rezultag ovoga je da eljezo u sjekiri dobije tzv. krupnozrnatu strukturu koja ima visoku tvrdou. Slabost ove krupnozrnate strukture je nizak stepen ilavosti tako da predmeti od kaljenog eljeza lahko pucaju pri udaru. Meutim tehnologijiom povrinskog kaljenja se postie da povrina materijala koja se inae haba bude tvrda, a jezgro ilavo tako da dobivamo metalne predmete otporne i na habanje i na udare. Tehnologija povrinskog kaljenja se realizuje pomou jakih struja visoke frekvencije koje se generiu u oscilatorima konstruisanim na bazi elektronskih cijevi. Naime usljed poznatog skin efekta struje visokih frekvencija teku iskljuivo po povrini tako da ako te struje proputamo kroz metalni predmet dolazi do zagrijavanja iskljuivo povrine predmeta to rezultira time da pri kaljenju dolazi do stvaranja krupnozrnate strukture iskljuivo na povrini. Dakako hlaenje se mora obaviti smjesta nakon zagrijavanja kako se toplota sa povrine ne bi prenijela u dubinu materijala. Tranzistori se ne mogu koristiti za konstruisanje generatora indukcionog kaljenja, jer barem za sada ne postoje tranzistori dovoljno velikih snaga koji mogu raditi na visokim frekvencijama.

40

KATODA, DISPLEJ I PLAZMA Katoda (katodna cijev), displej i plazma su uobiajeni nazivi za elektronske komponente pomou kojih se danas vri prikaz slike. Koriste se prvenstveno u monitorima, TV aparatima, digitalnim fotoaparatima, mobitelima i inim elektronskim ureajima. Katodnu cijev kao prvi ureaj koji je posluio za vizualizaciju je 1897. godine pronaao njemaki fiziar Ferdinand Braun (Karl Ferdinand Braun). U literaturi se esto koristi termin Brunova cijev kao naziv za verziju katodne cijevi koju je pronaao Braun. Osnovni motiv za pronalazak Braunove cijevi je bila potreba za vizuelnim prikazom vremenski promjenljivih signala odnosno elja da se konstruie osciloskop. U Braunovo vrijeme za vizualizaciju signala je koriten ureaj oscilograf koji se i danas koristi npr. za snimanje elektrokardiograma (EKG) srca. Tadanji oscilografi su se sastojali od galvanometra na iju kazaljku je bila postavljena olovka koja je iscrtavala dijagram na pokretnom papiru. Pomjeranje papira se vrilo elektromotorom. Takvim oscilografom su se mogli iscrtavati vremenski dijagrami (oscilogrami) signala niske frekvencije, a za baratanje sa signalima visokih frekvencija je bio potreban ureaj koga je pronaao Braun. Naime pomou Braunove cijevi su se mogli vizualizirati signali jako visokih frekvencija. Bitno je napomenuti da se oscilografi esto koriste kao registratori vrijednosti procesnih veliina. Npr. tokom procesa proizvodnje ipova proces difuzije primjesa se vri u pei na temperaturi 1100 C. Jako je bitno da se ima snimljen vremenski dijagram na kome su zabiljeene sve promjene temperature tokom procesa difuzije, a samo snimanje se vri pomou spomenutog registratora. Fotografija i skica usavrene Braunove cijevi su date na slici 1.

Sl. 1. Fotografija (lijevo) i skica (desno) Braunove cijevi Tokom posjete Muzeju telekomunikacija u Berlinu sam imao priliku da u ivo vidim jedan od sauvanih primjeraka prvih Braunovih cijevi. Sama cijev me neodoljivo podsjetila na vinsku flau na ijem dnu je ostao talog. Meutim "talog" na ekranu Braunove cijevi je fosforni sloj. Naime fosfor pod djelovanjem snopa elektrona svijetli. Snop elektrona dolazi sa uarene katode. Elektroni koje emituje uarena elektroda se formiraju u snop pomou sistema cilindara. Sklop katode sa spomenutim cilindrima se zove elektronski top. Usmjeravanje snopa koji dolazi sa spomenutog elektronskog topa se vri pomou otklonskih ploa (elektrinim poljem) ili pomou elektromagneta (magnetnim poljem). Ovo je uzrokovano injenicom da su elektroni od koji se sastoji snop negativno naelektrisani te ih pozitivno naelektrisana ploa privlai, a negativno naelektrisana odbija. Dakle, ako na otklonske ploe narinemo napon izazvat emo pomjeranje snopa elektrona. Kao to se vidi sa slike 1. imamo dva para otklonskih ploa i to vertikalni i horizontalni tako da se usmjeravnje snopa moe vriti horizontalno i vertikalno. Jaina snopa se takoer moe podeavati promjenom napona tako da se pomjeranjem i promjenom jaine snopa na ekranu (fosfornom sloju) iscrtava eljena slika. Sam proces iscrtavanja za ovjeka je nevidljiv zbog inercije ljudskog oka. Jer, ako za trenutak pogledamo u neki izvor svjetlosti kao to je npr. upaljena sijalica, a zatim zatvorimo one kapke i dalje e nam pred oima biti obrisi uarene niti sijalice. Na isti nain slika koju iscrta brzi elektronski snop na ekranu osciloskopa ostaje registrovana naim okom. Katodnu cijev u boji je pronaao 1938. godine opet jedan Nijemac Verner Flehzig (Werner

41

Flechsig). Za razliku od crnobijele katodne cijevi katodna cijev u boji ima tri elektronska topa za tri boje (crvenu, zelenu i plavu), a ispred ekrana ima metalnu masku. Uloga maske je da vri usmjeravanje elektronskih mlazeva. Osim toga fosforni sloj katodne cijevi u boji se sastoji od takica koje odgovaraju trima spomenutim bojama. Obojena svjetlost se postie dodavanjem primjesa u fosfor. Npr. plava boja se dobiva dodavanjem primjesa cink sulfida ZnS. Na slici 2. je prikazan mikroskopski uveani "pogled" kroz metalnu masku katodne cijevi u boji.

Sl. 2. Mikroskopski uveani pogled kroz masku katodne cijevi u boji ira upotreba kolor TV tehnike je u SAD poela 50.-tih, a u Evropi 60.-tih godina 20. stoljea. Naziv LCD potie od engleskih rijei Liquid Crystal Display (likvid kristl displej), to znai prikaz pomou tenih kristala. Teni kristali su pronaeni 1888. godine, a 1968. godine su izraeni prvi LCD displeji. Konstrukcija LCD displeja u prijesjeku je data na slici 3.

Sl.3. LCD displej u prijesjeku Providne elektrode se izrauju od silicijuma. Kada na elektrode dovedemo izmjenini ili jednosmjerni napon teni kristal potamni. Kao to je reeno LCD displeji se mogu napajati i jednosmjernom i izmjeninom strujom, meutim ukoliko napajanje vrimo izmjeninom strujom vijek trajanja LCD displeja je daleko vei. LCD displeji u boji imaju dodatnu plou sa

42

kolor filterom koji daje boju. Na slici 4. je prikazan mikroskopski uveani snimak LCD displeja u boji.

Sl. 4. Mikroskopski uveani snimak LCD displeja u boji Plazma video displeji su konstruisani 1964. godine u SAD. Prvi plazma displeji su bili crnobijeli, a prva kolor plazma je konstruisana 1992. godine u Japanu. Plazma displeji imaju slinu konstrukciju kao i LCD displeji, ali kod plazme se umjesto tenih kristala koriste gasne elije punjene neonom ili ksenonom, a zidovi elija su premazani opet dobrim starim fosforom koji ovdje ima potpuno istu ulogu kao i u katodnoj cijevi. U sutini, plazma displej se sastoji od mnogo mikroskopskih sitnih fluoroscentnih sijalica. Ove sijalice se pale tzv. matrinim adresiranjem te se na displeju formira eljena slika. I ovdje se koristi tromost ljudskog oka na isti nain kao i kod katodne cijevi. Naime slika se iscrtava takicu po takicu velikom brzinom tako da usljed spomenute tromosti ljudskog oka dobivamo registrovanu kompletnu sliku. Ako je u pitanju kolor displej tada imamo tri matrice za tri boje. Na slici 5. je prikazana matrica sa svega 9 sijalica na kojoj emo objasniti princip matrinog adresiranja.

Sl. 5. Matrica sa 9 sijalica Ako npr. elimo upaliti sijalicu broj 3 tada pod napon stavljamo vodie H1 i V3, a elimo upaliti sijalicu broj 5 tada pod napon stavljaju vodii H2 i V2. Dakle, pomou horizontalne i vertikalne reetke vodia moemo upaliti bilo koju sijalicu. Pretpostavimo da pomou matrice sa slike 5 elimo iscrtati slovo T. U tom sluaju bi trebale stalno goriti sijalice broj 1, 2, 3, 5 i 8, ali u matrici u jednom momentu moe goriti samo 1 sijalica. Tako da emo pomou elektronskog sklopa podesiti da se spomenute sijalice (1, 2, 3, 5 i 8) pale jedna po jedna, ali

43

velikom brzinom tako da ne moemo primjetiti njihovo paljenje i gaenje. Ako je potrebno formirati slovo U tada bi se zaredom palile sijalice 1, 3, 4, 6, 7, 8 i 9. Za one koji vole eksperimentisanje na slici 6. je dat raspored izvoda displeja LTD 202R ije elije se pale jednosmjernim naponom od 10V DC ili izmjeninim naponom od 3,5V AC.

Sl. 6. Raspored izvoda displeja LTD 202R Spajanjem izvora izmeu izvoda (pina) date elije i mase (COM) dobivamo indikaciju na zadanoj eliji. Dakako eksperimentatorima sa manje iskustva e dobro doi pomo iskusnijeg eksperta.

44

KAMERA, MIKROFON, SLUALICE I ZVUNIK Kamera je elektronska komponenta pomou koje se vri snimanje slika pojedinano ili u sekvenci. Prvu elektronsku kameru je 1934. godine konstruisao Vladimir Zvorikin ( ). Zvorikin je roen u Rusiji, ali je 1918. godine preselio u SAD gdje je ivio do kraja ivota te je u SAD i izumio spomenutu kameru. Zvorikinova kamera je zamijenila do tada koritene elektromehanike TV kamere i bila je u upotrebi sve do 80.-tih godina prolog stoljea kada je zamijenjena sa CCD (Charge Coupled Device) ureajima. Po svojoj konstrukciji je bila slina katodnoj cijevi uz razliku to je umjesto fosfornog sloja imala sloj granula koje su inile minijaturne kondenzatore koji su se nabijali elektricitetom pod djelovanjem svjetlosti. Ti minijaturni kondenzatori formirani u mozaik su se praznili svaki puta kada bi preko njih proao snop elektrona sa elektronskog topa. Signal sa tih kondenzatora se kupio pomou elektroda ugraenih u kameru i kasnije pojaavao te se formirao video signal. Za Zvorikinovu kameru se u literaturi esto koristi naziv ikonoskop (engleski: iconoscope) koji je kovanica od grkih rijei icon slika i scope posmatrati. Naziv kamera potie od latinske rijei camera (soba). Uzrok ovome lei u injenici da su prvi ureaji za snimanje slike zauzimali cijelu jednu sobu. Na slici 1. je prikazana ilustracija rada ikonoskopa. Spomenuta CCD kamera je konstruisana 1969. godine u SAD. Njezini pronalazai su Vilard Bojl (Willard Boyle) i Dord Smit (George Smith). Glavni dio CCD kamere je tanki fotoosjetljivi sloj silicijuma koji u stvari predstavlja niz kondenzatora koji se nabijaju pod djelovanjem svjetlosti. Signal sa ovih kondenzatora se obrauje pomou elektronskog sklopa u standardni video signal. Kao to vidimo i savremena CCD kamera ima slian princip rada kao i Zvorikinova kamera.

Sl. 1. Ilustracija rada ikonoskopa Danas se CCD kamere u ipu ugrauju u niz elektronskih ureaja kao to su npr. video kamere, digitalni foto-aparati, mobiteli, telefaks ureaji, fotokopir aparati itd. Mikrofon je elektronska komponenta koja zvuk pretvara u elektrini signal. Rije mikrofon potie od dvije grke rijei - mikros to znai mali i phone to znai zvuk. Mikrofon je izumio 1876. godine ameriki naunik Aleksandar Bel (Alexander Graham Bell) koji poznat kao pronalaza telefona. U stvari Belov mikrofon je svoju primjenu naao upravo za konstrukciju telefona. Taj prvi primitivni mikrofon se sastojao od ae u koju je bila natoena voda. Iznad ae je bila postavljena tanka membrana u koju je bila ubodena igla tako da ulazi u vodu. Spomenuta igla je bila jedna, a komadi ice zaronjen u vodu druga elektroda mikrofona. Prinicp rada tog mikrofona je bio jednostavan ovjek bi se sageo iznad ae i govorio, usljed toga bi membrana vibrirala te se igla pomjerala gore dolje i na taj nain se mijenjao

45

otpor mikrofona. Pomou takvog mikrofona je Bel izgovorio svoju uvenu reenicu: Gospodine Votson, doite, elim da Vas vidim!. To je bio prvi prijenos ljuskog glasa preko elektrinog ureaja. Danas su u najiroj upotrebi dinamiki i kondenzatorski mikrofon. Osnovna razlika izmeu dinamikog i kondenzatorskog mikrofona je u osjetljivosti. Dinamiki mikrofon reaguje na udaljenosti od nekoliko centimetara, dok kondenzatorski mikrofon reaguje na udaljenosti od nekolikio metara. To praktino znai da ukoliko govorimo u dinamiki mikrofon te ga odmaknemo od sebe on nee reagovati na na glas to se esto deava u praksi. Naprotiv, ako se koristi kondenzatorski mikrofon on e reagovati na glas sa udaljenosti od nekoliko metara. Zbog toga se kondenzatorski mikrofoni koriste npr. u kombinaciji sa kamerama za video nadzor kako bi se osim slike zabiljeio i zvuk. Na slici 2. je prikazana konstrukcija kondenzatorskog mikrofona.

Sl. 2. Konstrukcija kondenzatorskog mikrofona Kao to se vidi sa slike kondenzatorski mikrofon se sastoji od elastine metalne membrane i vrste metalne ploe. Pod djelovanjem zvunih talasa elastina membrana se pomjera te dolazi do promjene kapaciteta kondenzatora koga ine membrana i ploa. Pomou pojaala se formira zvuni signal. Pojaalo je esto ugraeno u samo kuite mikrofona pa kondenzatorski mikrofoni u tom sluaju imaju unutar kuita i bateriju za napajanje pojaala. 1962. godine je izumljen tzv. elektretski kondenzatorski mikrofon koji ima potpuno istu konstrukciju kao i obini kondenzatorski mikrofon, a razlika je u izolaciji izmeu membrane i ploe. Elektretski mikrofon ima izolaciju od tzv. feroelektrinog materijala tako da u pojedinim primjenama nema potrebe za ugradnjom pojaala u mikrofon. Ipak i veina elektretskih mikrofona ima ugraeno pijaalo. Feroelektrini materijali su stalno naelektrisani isto kao to su fermomagnetni materijali stalno namagnetisani. Dinamiki mikrofon, dinamika slualica i zvunik su ureaji koji rade po istom principu. Sutinska razlika izmeu njih je samo u veliini njihove membrane tako da zvunik moemo iskoristiti kao mikrofon. Na slici 3. je prikazan prijesjek i fotografija zvunika.

Sl. 3. Prijesjek i fotografija zvunika

46

Kao to vidimo papirna memebrana i zavojnica ine jednu cjelinu, a postavljene su na papirne opruge tako da se mogu pomjerati. Zavojnica je napojena strujom preko elastinih ica. Na kuite je postavljen magnet iji srednji pol prolazi kroz zavojnicu. Kada se zavjonica napoji izmjeninom strujom usljed elektromagnetnih sila ona se pone pomjerati to opet dovodi do pomjeranja membrane i do nastajanja zvuka. Obrnuto, ako npr. govorimo u zvunik usljed zvunih talasa se membrana i zavojnica pomjeraju tako da dolazi do elektromagnetne indukcije struje u zavojnici. Princip na kome se temelji rad zvunika, dinamikog mikrofona i dinamike slualice je 1874. godine patentirao Ernest Simens (Ernest Siemens). Na slici 4. je data fotografija raznih izvedbi mikrofona i razne vrste mikrofonskih konektora.

Sl. 4. Izvedbe mikrofona i mikrofonskih konektora Pri odabiru mikrofona pored toga to trebamo voditi rauna da li je u pitanju dinamiki ili kondenzatorski mikrofon trebamo uzeti u obzir sljedee parametre: impedansa mikrofona, frekventna karakteristika i polarna karakteristika. Od impedanse mikrofona ovisi dozvoljena duina mikrofonskog kabla. Ako mikrofon ima viu impedansu tada se na njega moe spojiti dui kabl, jer se otpor samog kabla ne dolazi do izraaja, ako sam mikrofon ima visoku impedansu. Frekventna karakteristika najvie govori o kvalitetu mikrofona, jer to mikrofon ima iru karakteristiku to mu je kvalitet vei. Dakako sa kvalitetom raste i cijena. Npr. jeftini mikrofoni ija je cijena priblino 10 KM imaju frekventnu karakteristiku 100 Hz-10 kHz. Kada govorite ili pjevate koristei ovakav jeftini mikrofon va glas e biti jako neprirodan. tavie ako govorite preko razglasa mnogi nee razumjeti ta govorite. Cijena kvalitetnih dinamikih mikrofona sa frekventnom karakteristikom 20 Hz 15 kHz ili ire je poev od 100 KM pa do nekoliko hiljada KM. U svakom sluaju, ako vam je potreban mikrofon za iole ozbiljniju primjenu nemojte uzimati mikrofon sa frekventnom karakteristikom iznad 20 Hz i ispod 10 kHz, dakle mikrofon sa karakteristikom 20 Hz 10 kHz je nekakav minimum. Takav mikrofon se moe nabaviti ve za 50-100 KM. Loiji i jeftniji mikrofoni se mogu koristiti samo za eksperimentisanje i sline primjene. Polarna karakteristika govori o tome kako je mikrofon osjetljiv na zvukove iz raznih pravaca. Najvie se koriste mikrofoni sa kardioidnom karakteristikom (karakteristikom u obliku srca). Osim toga bitno je voditi rauna o tipu utikaa mikrofona kako bi bio kompatibilan sa pojaalom, a danas je i iroka ponuda beinih mikrofona kod kojih se signal sa mikrofona na pojaalo prenosi radio-vezom. Dalje ukoliko se mikrofon postavlja na stativ bitno je odabrati nosa mikrofona iji navoj odgovara navoju stativa kako se nebi morali koristiti prilagodni elementi. Signal sa mikrofona je jako slab (reda milivolta) pa se mikrofoni na pojaalo spajaju pomou oklopljenog mikrofonskog kabla. Uloga oklopa je da smanji uticaj smetnji. Dodue, ako je udaljenost izmeu mikrofona i pojaala mala tada se moe koristiti i obini dvoilni licnasti kabl. Na slici 5. su dati simboli mikrofona i zvunika.

47

Sl. 5. Simboli mikrofona, zvunika i slualica Danas su u upotrebi su zvunici i slualice niske impedanse (4 i 8 ) i visoke impedanse (800 ). Zvunici visoke impedanse se koriste kada je potrebno postaviti zvunik na velikoj udaljenosti od pojaala. Zvunici visoke impedanse se napajaju signalom napona oko 100 V. Impedansa zvunika i izlazna impedansa pojaala moraju biti usklaene. Na izlaz pojaala se smije spojiti zvunik ija su impedansa i snaga vee ili jednake impedansi i snazi pojaala. Ukoliko spojimo zvunik nie impedanse pregorie pojaalo, a ako je impedansa zvunika via od predviene nee biti postignuta puna snaga Pri paralelnom spajanju zvunika ukupna impedansa opada prema zakonu o paralelno spojenim otporima. Ukoliko npr. spojimo u paralelu dva zvunika impedanse 8 ukupna impedansa spoja e biti 4 . Tri glavna podatka o zvuniku su: snaga, impedansa i frekventna karakteristika. Prema svojoj frekventnoj karakteristici zvunici se dijele u etiri grupe: niskotonski (subwoofer i woofer) predvieni za niske frekvencije do 120 Hz, srednjetonci, visokotonci i irokopojasni zvunici. Osim navedena tri faktora znaajnu ulogu igra i efikasnost kao faktor koji govori koji procenat elektrine energije se pretvara u zvunu energiju. Ako ste ljubitelj HiFi tehnike i zvuka visokog kvaliteta potrebno je da prije kupovine zvunike isprobate. Naime kada su zvunici u pitanju brojevi nekada ne govore dovoljno ve je potrebno osjetiti kako rade. Istina relativno malo se koriste, ali bitno je spomnenuti i piezoelektrine (kristalne) zvunike i slualice. Koriste se npr. u savremenim telefonskim aparatima umjesto klasinih zvona te u alarmnim ureajima. Vrlo su jednostavne konstrukcije i troe malo energije tj. imaju veliku efikasnost, ali kvalitet reprodukcije nije visok. Na slici 6. je prikazan piezoelektrini zvunik.

Sl. 6. Piezoelektrini zvunik (palidrvce pored zvunika radi poreenja veliine) Pri odabiru slualica treba viditi rauna o impedansi, frekventnom opsegu, vrsti konektora i o stepenu zvune izolacije te svakako provjeriti da li su slualice stereo ili mono izvedbe. Za ljubitelje glasne muzike koji ne ele imati probleme sa komijama su jako pogodne beine

48

slualice. Danas veina slualica ima frekventni opseg 20 Hz 20 kHz i impedansu 32 . Stepen zvune izolacije je jako bitan, ako se slualice koriste tamo gdje je nivo buke visok kao to su npr. disko klubovi i industrijska okruenja. Slualice sa dobrom zvunom izolacijom (potrebne su svakom DJ-u, a takoer i industrijskim ekspertima koji presluavanjem vibracija maina vre dijagnosticiranje istih) su jako skupe, a jeftina zamjena za njih su male slualice koje se stavljaju u uho, a preko njih se stave antifoni za zatitu od buke. Danas su popularne i beine slualice posebno za PC raunare. Na kraju za one koji vole eksperimentisati preporuujem da uine jedan vrlo jednostavan eksperiment tako to e zvunik iskoristiti kao mikrofon. Dakle neki manji zvunik sa starog kasetofona ili radioaparata je potrebno kablom spojiti na mikrofonski ulaz npr. PC raunara, muzike linije ili slino. Iznenadit ete se se dosta visokim kvalitetom zvuka.

49

BIPOLARNI TRANZISTORI Tranzistori su elektronske komponente koje se koriste za pojaavanje signala, u prekidakim sklopovima i nizu drugih primjena. Tranzistori se dijele na bipolarne i unipolarne. Kod bipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju i elektroni i upljine dok kod unipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju ili samo upljine ili samo elektroni u ovisnosti da li je tranzistor P ili N tipa. Dakle, kod bipolarnih tranzistora tranzistorski efekat se postie sa dvije vrste nosilaca (elektroni i upljine). Bipolarni tranzistori se dijele na PNP i NPN tranzistore. Podjela tranzistora je ilustrovana na slici 1.

Sl. 1. Ilustracija podjele tranzistora Bipolarni tranzistori su izumljeni 1947. godine u SAD. Na slici 2. su dati pojednostvaljeni prijesjeci PNP i NPN bipolarnog tranzistora te fotografija raznih izvedbi tranzistora. Glavni dijelovi bipolarnog tranzistora su emiter (E), baza (B) i kolektor (C) i svaki od ova tri dijela ima svoj prikljuak (izvod, noicu).

Sl. 2. Pojednostavljeni prijesjeci (lijevo) i fotografija tranzistora desno Kao to se vidi sa slike 2. bipolarni tranzistor za razliku od diode koja ima jedan PN prelaz ima dva PN prelaza. Princip rada tranzistora emo objasniti na primjeru NPN tranzistora. Spojimo li shemu prema slici 3. instrument koji mjeri struju kroz tranzistor e pokazivati da struja ne tee odnosno tranzistor je zakoen.

50

Sl. 3. Dvije neprovodne barijere dre tranzitor u zakoenom stanju Struja ne moe da tee, jer imamo dvije nepropusne barijere. Meutim ukoliko spojimo shemu prema slici 4. intrument e pokazivati da struja tee kroz tranzistor.

Sl. 4. Ilustracija rada tranzistora injenica da struja tee kroz tranzistor je na prvi pogled nelogina, jer imamo barijeru izmeu kolektora i baze koja bi trebala biti nepropusna zbog injenice da struja moe da tee od P ka N sloju. Ipak struja tee kroz barijeru zbog pojave da spomenuta barijera usisava nosioce naboja iz baze. Baza tranzistora mora biti jako tanka kako bi se nosioci naboja to lake injektovali iz emitera u bazu i zatim transportovali do kolektora. Konkretno u primjeru sa slike 4. je u pitanju NPN tranzistor kod koga se elektroni iz emitera preko baze transportuju do kolektora. Dakako, trebamo se podsjetiti injenice da smjer elektrona i smjer struje nije isti (struja i elektroni imaju suprotan smjer kretanja). Dakle elektroni teku smjerom

51

emiter-baza-kolektor, a struja tee smjerom kolektor-baza-emiter. to jau struju dovodimo u bazu preko otpornika RB to e jaa struja tei kroz tranzistor. Kao to se vidi sa slike 4. struju koja tee u bazu smo oznaili oznakom IB, a struju koja tee u tranzistor oznakom Ic. Navedene struje (baznu i kolektorsku) mjerimo pomou dva instrumenta. Kao to vidimo bazni otpornik RB je promjenljiv te promjenom njegovog otpora moemo mijenjati jainu bazne struje IB (to je otpor baznog otpornika manji jaa je struja baze). Mjerei baznu i kolektorsku struju i unosei podatke o mjerenjima u dijagram doi emo do dijagrama prikazanog na slici 5.

Sl. 5. Dijagram odnosa struja baze i kolektora Sa slike 5. vidimo da kada poveavamo struju baze IB postepeno raste struja kolektora Ic sve dok ne doemo do podruja zasienja kada vie ne vrijedi poveavati struju baze. U linearnom podruju vrijedi odnos izmeu struja baze i kolektora dat formulom:

I C = hFE I B
hFE je strujno pojaanje tranzistora, a esto se oznaava i grkim slovom . Skraenica hFE potie od engleskih rijei Hybrid Forward Emitter. Naime hFE je jedan od tzv. hibridnih parametara kojima se opisuju etvoropoli u teoriji elektrinih kola. Kao to je ve reeno tranzistor ima tri izvoda, ali u teoriji se razmatra kao etveropol. Na slici 6. su dati simboli PNP i NPN tranzistora.

Sl. 6. Simboli PNP i NPN tranzistora na shemama Jednako kao i diode tranzistori se proizvode od germanijuma, slicijuma i neto manje od galijumarsenida. Osim toga proizvode se tranzistori za visoke frekvencije signala i tranzistori za niske frekvencije signala te tranzistori male snage i tranzistori velike snage. U tom smislu je usvojena konvencija za oznaavanje tranzistora sa dva slova i trocifrenim brojem pri emu prvo slovo oznaava vrstu poluprovodnika (A-germanijum, B silicijum), a drugo slovo oznaava snagu i frekvenciju. prema tabeli 1.

52

Tabela 1. Oznaavanje dioda, tranzistora, triaka i tiristora Drugo slovo Opis A Dioda C Niskofrekventni tranzistor male snage D Niskofrekventni tranzistor velike snage F Visokofrekventni tranzistor male snage L Visokofrekventni tranzistor velike snage T Tiristor, Triak U Specijalni tranzistor Y Specijalna dioda Z Zener dioda Npr. BC109 je silicijumski niskofrekventni tranzistor male snage, AA101 je germanijumska dioda, a BF256 je silicijumski visokofrekventni tranzistor male snage. Vezano za podjelu tranzistora na niskofrekventne i visokofrekventne bitno je objasniti neke pojmove. Naime tranzistori se koriste za pojaavanje signala koji sadre komponente razliitih frekvencija. Glavni ometajui faktori za pojaavanje visokih frekvencija su tzv. parazitne kapacitivnosti. Sama rije parazit asocira na neto neeljeno i u ovom sluaju se upravo o tome i radi, jer na spojevima baze sa emiterom i kolektorom se formiraju neeljeni kondenzatori kroz koje struje visokih frekvencija prolaze te na taj nain pojaavaka funkcija tranzistora ne dolazi do izraaja. Posebno je tetna kapacitivnost Cbc izmeu baze i kolektora koja se ponekada u katalozima proizvoaa tranzistora oznaava i oznakom Cre. Usljed prisustva ove parazitne kapacitivnosti pojaanje tranzistora na visokim frekvencijama postepeno pada. U katalozima se navodi kao podatak prijenosna frekvencija fT na kojoj je pojaanje tranzistora znaajno opalo. Obino se smatra da se tranistor moe koristiti najvie na frekvenciji koja je 5x nia od fT. Dakle ako je npr. fT =550 MHz tranzistor se koristi za pojaavanje signala frekvencije do 100 MHz. Glavni podaci o bipolarnom tranzistoru su: tip (NPN ili PNP), pojaanje hFE, maksimalna struja kolektora ICmax, maksimalni napon izmeu kolektora i emitera UCEmax i prijenosna frekvencija fT.

Za one koji vole da eksperimentiu na slici 7. je data shema jednostavnog sklopa za ilustraciju rada tranzistora. Eksperimentatori mogu sklop sastaviti od dijelova ili ga simulirati pomou nekog od mnogobrojnih softverskih paketa za simulaciju elektronskih sklopova. Mnogi od tih paketa su tavie potpuno besplatni za kunu primjenu (free home licence). Sklop sa slike 7. je jednostvan tranzistorski regulator rasvjete.

Sl. 7. Shema regulatora rasvjete (lijevo) i raspored izvoda tranzistora BD239 (desno)

53

Pomou potenciometra otoprnosti 47k moemo podeavati jainu svjetlosti male sijalice snage 1,2W. Moe se iskoristiti automobilska sijalica 1,2V, a napajanje jednosmjernim naponom 12V se najjednostvanije ostvaruje sa adaptera premda se moe koristiti i automobilski akumulator. Tranzistor BD239 je ugraen u kuite TO-220 koje ima otvor za vijak pomou koga se tranzistor montira na hladnjak. Uloga hladnjaka je da odvodi toplotu koja se disipira na tranzistoru. Kao hladnjak nam moe posluiti obian komad lima dimenzija npr. 2x3 cm. Mnogi e se zapitati kako su odabrane komponente za ovaj sklop odnosno kako je sklop proraunat pa ni njih neemo ostaviti bez adekvatnog pojanjenja. Sijalica napona 12V i snage 1,2W je odabrana, jer se do nje lahko dolazi, zbog injenice da se koristi na automobilima. Napon izvora od 12V je odabran prema sijalici, a pri izboru tranzistora smo imali mnogo mogunosti. Upravo tranzistor BD239 je odabran opet zbog injenice da se do njega relativno lahko dolazi. Njegova maksimalna struja kolektora je ICmax=2A, a maksimalni napon izmeu kolektora i emitera je UCEmax=45V to zadovoljava zahtjeve, jer u naem sluaju maksimalna struja kolektora je:

I=

P 1,2W = = 0,1A = 100mA U 12V

Kao to vidimo tranzistor BD239 podnosi struju 20x jau od potrebne struje. Pri proraunu struje smo uzeli u obzir injenicu da u stanju zasienja napon izmeu kolektora i emitera tranzistora pada na vrlo mali nivo od priblino 0,2V. Naredni korak je proraun raspona u kome se smije kretati ukupni otpor otpornika RB1 i RB2. Drugim rijeima reeno trebamo izraunati koliki je minimalna i maksimalna vrijednost otpora RB= RB1+RB2. Minimalna vrijednost otpora RB se rauna primjenom Omovog zakona kao:

RB min =

12V 0,7V 11,3V = = 5,95 2 A 0,1A 1,9 A

Napon napajanja 12V je umanjen za napon od 0,7V koliki je priblian pad napona izmeu baze i emitera, a struja od 2A je odabrana prema maksimalnoj struji tranzistora umanjenoj za struju 0,1A koja tee sa kolektora tako da ukupna struja kroz emiter bude maksimalno 2A. Dakako nikada se ne bira minimalna vrijednost te je otpornik RB2 odabran sa otpornou od 1k. Takoer treba vodti rauno i o snazi otpornika. Poto znamo da je pad napona na otoprniku 11,3 V i ako odaberemo maksimalnu snagu otpornika od 250mW=0,25W tada dobivamo da je minimalno potrebna vrijednost otpora:

RB min =

U 2 11,32 = = 511 P 0,25

Dakle kada se otpor potenciometra 47k podesi na nulu struju baze ograniava samo otpornik RB2 otpornosti 1k tako da u tom momentu kroz bazu tee struja koju raunamo opet primjenom Omovog zakona kao:

IB =

11,3V = 0,0113 A = 11,3mA 1000

Da bismo izraunali maksimalnu potrebnu vrijednost otpora trebamo prvo izraunati baznu struju pri kojoj tranzistor BD239 ulazi u zasienje. Pri struji kolektora od 100mA kao to je na sluaj tranzistor BD239 ima pojaanje hFE=40 te baznu struju zasienja odreujemo po formuli:

54

IB =

I C 100mA = = 2,5mA hFE 40

Vidimo da je bazna struja zasienja (2,5mA11,3mA) manja od struje koja tee u bazu kada se otpor potenciometra smanji na nulu to je dobro, jer znai da sigurno moemo dovesti tranzistor u zasienje. Ukoliko elimo da se jaina svjetlosti sijalice moe smanjiti na 10% tada trebamo odabrati potenciometar koji moe smanjiti struju baze sa struje 2,5mA na 10x niu struju tj. na 0,25 mA. Potreban otpor raunamo ponovo primjenom Omovog zakona:

R=

U 11,3V = = 45,2k I 0,25mA

Kao to vidimo maksimalna vrijednost baznog otpornika je priblino 45k. Zbog injenice da je najblia standardna vrijednost 47k biramo upravo taj potenciometar. Vidimo da emo struju baze moi oboriti ispod 0,25mA to znai da emo moi zatamniti sijalicu i ispod 10%. Treba napomenuti da e nam ovaj proraun neto poremetiti injenica da je pojaanje tranzistora hFE neto vee pri niim strujama. Vidimo koliko raunanja je potrebno ak i za proraun ovako jednostvanog sklopa te pokuajmo zamisliti ta je tek potrebno za proraun jednog savremenog mikroprocesora! Dakako ovdje smo raunali runo, a prorauni mikroprocesora se vre primjenom savremnih CAD (Computer Aided Design) softverskih paketa. Vjerujem da su mnogi itaoci ovog lanka ve odavno odustali od itanja, jer ih je zamorila dosadna teorija, ali ako ste ipak bili uporni i itali sve do ove reenice te ako ste razumjeli barem pola ove prie tada zasluujete estitke, jer sigurno prevazilazite prosjeke i sigurno imate talenta ne samo za elektroniku ve za tehnike nauke uopte. Na dijagramu sa slike 8. je ilustrovana prethodna pria o struji baze i otpornosti baznog otpornika.

Sl. 8. Ovisnost struje baze o otpornosti baznog otpornika Sa slike 8. vidimo da otpornosti 45k odgovara struja baze od 0,25mA to je na samom poetku linearnog podruja. Kako se otpornost smanjuje sa 45k na 4,5k struja baze raste i tranzistor pri baznoj struji od 2,5mA ulazi u zasienje. Daljim smanjivanjem otpornosti tranzistor samo dublje ulazi u zasienje, ali jaina svjetlosti sijalice se nita ne poveava. Drugim rijeima reeno regulacija svjetlosti pomou ovog sklopa se moe sprovesti samo dok je tranzistor u linearnom reimu. Osim toga bitno je napomenuti da je napon izmeu kolektora i emitera tranzistora na poetku linearnog podruja i takoer dok je tranzistor zakoen jednak naponu izvora 12V. Ovo je uzrokovano injenicom da tada praktino ne tee struja kroz tranzistor.

55

UNIPOLARNI TRANZISTORI Tranzistori su elektronske komponente koje se koriste za pojaavanje signala, u prekidakim sklopovima i nizu drugih primjena. Tranzistori se dijele na bipolarne i unipolarne. Kod bipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju i elektroni i upljine dok kod unipolarnih tranzistora u nastajanju tranzistorskog efekta uestvuju ili samo upljine ili samo elektroni u ovisnosti da li je tranzistor P ili N tipa. Dakle, kod bipolarnih tranzistora tranzistorski efekat se postie sa dvije vrste nosilaca (elektroni i upljine). Bipolarni tranzistori se dijele na PNP i NPN tranzistore. Podjela tranzistora je ilustrovana na slici 1.

Sl. 1. Ilustracija podjele tranzistora Unipolarni tranzistori su izumljeni 1925. godine, ali je do njihove ire primjene dolo tek 60.tih godina 20. stoljea. Za unipolarne tranzistore se vrlo esto koristi termin FET tranzistori to je skraenica od engleskog izraza Field Effect Transistor (tranzistor sa efektom polja). Postoji vie vrsta unipolarnih tranzistora, a najvie se koriste MOS FET-ovi. MOS je skraenica od Metal Oxide Semiconductor (metal oksid poluprovodnik), a naziv je logian, ako se pogleda konstrukcija MOS FET-a prikazana na slici 2. Naime MOS FET se sastoji od tri sloja od kojih je gornji sloj od metala (aluminijuma), srednji sloj je od oksida slicijuma (SiO2) i donji sloj od poluprovodnika. Po svojoj konstrukciji MOS FET je u biti kondenzator kod koga je jedna elektroda od metala, a druga od poluprovodnika dok je dielektrik (izolacija) oksid silicijuma.

Sl. 2. MOS FET tranzistori u prijesjeku

56

Glavni dijelovi unipolarnog tranzistora su: sors S (source izvor), gejt G (gate vrata) i drejn D (drain odvod). Kao to vidimo sa slike postoji simetrija izmeu sorsa i drejna te u naelu nema razlike izmeu njih. Meutim, najee je sors elektrino povezan sa podlogom premda postoje izvedebe MOS FET-a sa etiri izvoda kod kojih se podloga po elji spaja. Uglavnom podloga, sors i drejn ine jednu elektrodu spomenutog kondenzatora dok gejt ini drugu elektrodu. Takoer, vidimo da podloga i kanal ine diodu. Npr. kod N-kanalnog MOS FET-a podloga ini anodu, a kanal katodu spomenute diode. Na slici 3. su dati simboli Nkanalnog i P-kanalnog MOS FET tranzistora.

Sl. 3. Simboli N-kanalnog i P-kanalnog MOS FET tranzistora Princip rada MOS FET-a e biti objanjen na primjeru N-kanalnog MOS FET tranzistora. Da bismo snimili dijagram koji prikazuje odnos napona na gejtu i struje kroz MOS FET potrebno je spojiti sklop prema slici 4.

Sl. 4. Ilustracija rada MOS FET-a Pomou potenciometra RG mijenjamo napon izmeu gejta i sorsa to se moe oitati na voltmetru UGS. Istovremeno struju koja tee kroz MOS FET pravcem drejn-kanal-sors mjerimo miliampermetrom ID. Iz dijagrama sa slike 4. vidimo da to vii napon dovedemo na gejt, jaa struja tee kroz drejn, a samim time i kroz MOS FET. Ovo je posljedica injenice da pozitivni gejt privlai negativne elektrone iz podloge ime kanal postaje iri, pa moe da tee jaa struja. Drugim rijeima reeno, napon na gejtu utie na irinu kanala to je napon gejta vii i kanal je iri. Kada je kanal iri kroz njega tee jaa struja to je i logino. MOS FET se slikovito moe uporediti sa esmom, jer to na esmi vie podignemo ruicu tee jai mlaz vode. Na isti nain, ako na gejtu MOS FET-a podignemo napon kroz MOS FET e biti jai strujni tok. Odnos struje drejna i napona izmeu gejta i sorsa, u linearnom podruju, se zove strmina i oznaava sa GFS:

G FS =

ID I D = G U GS U GS

Naziv strmina je logian, jer kriva sa slike 4. (prijenosna karakteristika) upravo podsjea na strminu. Dakle, kao to vidimo promjenom napona izmeu gejta i sorsa moemo regulisati struju struju kroz MOS FET. Izmeu gejta koji je izraen od aluminijuma i kanala se nalazi izolacija od silicijumdioksida SiO2. Ova izolacija je veoma tanka i moe da je uniti statiki elektricitet sa naih ruku. Zato se MOS FET tranzistori pakuju u antistatika pakovanja, a 57

prije doticanja tranzistora moramo se osloboditi statikog elektriciteta tako to emo dotaknuti neki uzemljeni metalni predmet. Najei kvar MOS FET tranzistora jeste upravo proboj spomenute izolacije. Najpoznatija primjena MOS FET tranzistora je u CMOS integrisanim kolima. Slovo C u oznaci CMOS je oznaka za primjenu komplementarnog (Complementary) spoja u CMOS kolima. Naime u CMOS kolima se komplementarno koriste P i N kanalni MOS FET kao to je prikazano na slici 5. na kojoj je data shema invertorskog kola u CMOS tehnologiji.

Sl. 5. Invertorsko CMOS kolo Kao to vidimo sa slike 5. signal na izlazu je invertovana slika signala na ulazu. Mnogi eksperti tvrde da je CMOS logika familija najbolja od svih kada se uzmu u obzir sve prednosti i nedostaci. Kao to je ve reeno proizvode se P-kanalni i N-kanalni MOS FETovi, ali pored podjele na P-kanalne i N-kanalne MOS FET-ovi se prema irini ugraenog kanala dijele na obogaene i osiromaene. Obogaeni tip MOS FET-a ima uzak kanal, a osiromaeni irok. Na slici 6. su date prijenosne karakteristike oba tipa.

Sl. 6. Prijenosne karakteristike obogaenog i osiromaenog tipa MOS FET-a Neto manje se koriste JFET tranzistori. Konstrukcija i oznake (simboli) N-kanalnog i Pkanalnog JFET-a su dati na slici 7.

58

Sl. 7. Konstrukcija i simboli N-kanalnog i P-kanalnog JFET-a Ako paljivije posmatramo konstrukciju N-kanalnog JFET-a moemo vidjeti da se u stvari radi o diodi sa dvije katode (drejn i sors) dok anoda obavlja funkciju gejta. Kod P-kanalnog JFET-a stvar je obrnuta tj. imamo dvije anode (drejn i sors), a katoda je gejt. Princip rada JFET-a je jednostavan. Ukoliko izmeu gejta i sorsa dovedemo napon njime moemo regulisati irinu barijere koja nastaje na PN spoju. to je barijera ira ui je kanal kroz koji tee struja i obrnuto. Promjenom napona izmeu gejta i sorsa mijenjamo otpor izmeu drejna i sorsa. Ako izmeu gejta i sorsa ne dovedemo nikakav napon otpor drejn-sors je vrlo mali, reda nekoliko desetaka oma, ali ako narinemo napon gejt-sors tada se otpor drejn-sors znaajno smanji. Prisjetimo se da ukoliko u bazu bipolarnog tranzistora dovedemo struju on provede. Meutim, ako narinemo napon na gejt JFET-a on se zakoi. Dakle ponaanje bipolarnih tranzistora i JFET tranzistora je upravo obrnuto. Osim toga bipolarni tranzistori su upravljani strujom dok su unipolarni tranzistori upravljani naponom. Na slici 8. je data shema jednostavnog sklopa koji ilustruje rad JFET tranzistora.

Sl. 8. Prekidaki sklop sa JFET tranzistorom Kao to vidimo u seriju su spojeni baterija napona 9V, LED dioda i JFET tranzistor BF244C. Na gejt tranzistora je spojen otpornik 100k i sonda napravljena od komadia ice. Moe se iskoristiti bilo koja LED dioda na koju konstruktor naie. Umjesto tranzistora BF244C se moe koristiti i BF245 ili 2N5458. Nakon to spojimo sklop prema slici svaki puta kada

59

rukom dotaknemo sondu promijenti e se status LED diode. Ovo je uzrokovano injenicom da statiki elektricitet sa naih ruku je dovoljan da afektira JFET tranzistor. Naime ulazni otpor JFET tranzistora je jako visok. Zato se u sklopovima sa JFET-ovima uvijek predvia otpornik izmeu gejta i sorsa kako bi se eventualno zaostali naboj eliminisao. Sa slike vidimo da u seriju sa baterijom nije spojen otpornik. JFET tranzistor BF244C ima struju zasienja od 25 mA to znai da on ograniava struju u krugu na spomenutih 25 mA tako da otpornik nije potreban. Na slici 9. je data shema pretpojaala na bazi JFET tranzistora. Na ovo pretpojaalo se moe prikljuiti dinamiki mikrofon, elektrina gitara i slini izvori slabih signala.

Sl. 9. Pretpojaalo na bazi JFET tranzistora U energetskoj elektronici se jako mnogo koriste IGBT tranzistori koji predstavljaju kombinaciju bipolarnih i unipolarnih tranzistora. IGBT je skraenica od Insulated Gate Bipolar Transistor to u prijevodu znai bipolarni tranzistor sa izolovanim gejtom. U njima su kombinovane dobre osobine bipolarnih tranzistora (velika snaga) i unipolarnih tranzistora (visok ulazni otpor). Na slici 10. su dati simbol i ekvivalentna (nadomjesna) shema IGBT tranzistora.

Sl. 10. Simbol (lijevo) i ekvivalentna shema (desno) IGBT tranzistora Po svojoj konstrukciji JFET tranzistorima su slini UJT tranzistori. UJT je skraenica od engleskog izraza UniJunction Transistor jednospojni tranzistor. UJT tranzistori imaju tri izvoda: emiter i dvije baze, a najveu primjenu imaju u sklopovima za generisanje impulsa. Glavna razlika izmeu UJT i JFET tranzistora je u nivou dotiranja primjesama. Na slici 11. je data shema jednostvanog sklopa za generisanje impulsa na bazi jednospojnog UJT tranzistora 2N2646.

60

Sl. 11. Sklop za generisanje impulsa na bazi jednospojnog UJT tranzistora Princip rada sklopa je jednostavan. Kondenzator se nabija preko otpornika 10k sve dok tranzistor ne provede. U tom omentu se kondenzator isprazni preko otpornika 20 oma to dovede do pojave naponskog impulsa na izlazu sklopa. Ovakvi generatori se koriste npr. u aparatima za bljeskanje u cilju postizanja stroboskopskog efekta pri emu se izlaz sklopa spaja na sijalicu. Slini sklopovi se koriste i u bljeskalicama fotoaparata.

61

RELEJI Relej je komponenta elektronskih i uopte elektrinih kola koja se koristi za pojaavanje digitalnih signala niske frekvencije i niz drugih primjena. Digitalni signali za razliku od analognih signala mogu imati samo dva stanja kao to je ilustrovano na slici 1.

Sl. 1. Vremenski dijagram digitalnog signala u pozitivnoj logici Kao to vidimo sa slike 1. digitalni signal moe biti u stanju 0 ili u stanju 1 odnosno iskljueno ili ukljueno. Relej je davne 1835. godine izumio ameriki naunik Dosef Henri (Joseph Henry). Sam naziv relej vjerovatno potie od engleskog izraza relay kojim se izraavala smjena umornih konja na koijama. Na slici 2. je data skica i fotografija releja.

Sl. 2. Skica (lijevo) i fotografija (desno) releja Kao to se vidi glavni dijelovi releja su opruga, kotva, elektromagnet i kontakti. Kotva je mali eljezni tapi postavljen poput klackalice. Kada na elektromagnet nije narinut napon opruga svojom silom privlai svoju stranu kotve, ali kada se na elektromagnet narine napon on nadjaa oprugu te privue kotvu (sl. 3.). Posljedica ovoga je da se prekine mirni, a zatvori radni kontakt. Dakle, mirni kontakt je zatvoren (ukljuen) kada elektromagnet nije pod naponom. Kada narinemo napon na elektromaganet zatvori se radni kontakt. Za mirni kontakt se koristi skraena oznaka NC (Normaly Closed), a za radni kontakt NO (Normaly Opened). Za relej sa NO kontaktom se obino kae da je forme A, a za NC da je forme B. Relej forme C radi kao preklopnik tj. sadri NC i NO kontakt.

Sl. 3. Ilustracija rada releja

62

Elektromagnet releja, ovisno o tipu releja, se napaja jednosmjernom ili izmjeninom strujom. Razlika izmeu releja napajanih jednosmjernom i izmjeninom strujom se ogleda u tome to kod releja napajanih jednosmjernom strujom smijemo zaglaviti kontakte, a da ne doe do pregorijevanja elektromagneta. Ukoliko zaglavimo kontakte releja napajanog izmjeninom strujom moe se desiti da pregori zavojnica elektromagneta, jer tada moe imati manju impedansu pa e povlaiti jau struju. Releji napajani jednosmjernom strujom se standardno proizvode za napone: 5V, 6V, 12V, 24V, 48V i 220 V. Vani podaci o releju su takoer i maksimalni napon i maksimalna struja koju podnose kontakti releja. Na slici 4. je dat primjer primjene releja.

Sl. 4. Primjena releja U momentu kada se preko prekidaa elektromagnet releja napoji strujom sa izvora napona 12V DC, kotva elektromagneta biva privuena te se zatvori radni kontakt releja preko koga se sijalica napoji sa izvora napona 220V AC. Elektromagnet releja ima otpor 360 te iz izvora vue samo 12/360=0,033A=33mA. Dakle strujom od svega 33 mA upravljamo paljenjem i gaenjem sijalice. Slaba struja od 33mA se zove komandna (upravljaka) struja, a struja u drugom kolu kojom se napaja potroa tj. sijalica se zove radna struja. Prema ovoj istoj shemi se moe vriti i upravljanje grijaem, elektromotorom i drugim potroaema vodei rauna o maksimalnoj struji kontakta releja. Ogranienje u primjeni releja je njihova niska frekvencija rada od svega nekoliko herca. Osim toga releji koji se esto ukljuuju i iskljuuju brzo otkau, jer se kontakti istroe. Broj ukljuivanja i iskljuivanja svakog releja je ogranien, a ovisi o jaini struje kroz kontakte, jer prejaka struja skrauje vijek trajanja kontakata. Vijek kontakata se moe produiti ugradnjom serijske veze otpornika i kondenzatora (RC lan) kao to je prikazano na slici 5. RC lanovi se proizvode spremni za ugradnju. Obino sadre otpornik 100 i kondenzator 100nF. Kada se relej napajan jednosmjernom strujom koristi u elektronskim kolima tada se paralelno sa relejom obavezno spaja dioda ija je uloga da ogranii amplitudu napona koji se indukuju u elektromagnetu u momentu ukljuenja i iskljuenja. Uzrok je nagomilana energija u induktivitetu, a izvjestan uticaj ima i pomjeranje kotve odnosno promjena induktiviteta uzrokovana pomjeranjem kotve.

Sl. 5. Zatitni elementi (dioda i RC lan)

63

Postoji cijeli niz specijanih releja, a najvie se koriste: rid releji, kontaktori (sklopnici) i vremenski releji.

Rid relej (engleski: reed relay) je minijaturni relej, a kontaktor je relej za velike struje. Drugi naziv za kontaktor je sklopnik, ali bitno je napomenuti da su pojmovi sklopnik i sklopka dva razliita pojma. Razlika izmeu sklopke i sklopnika je u tome to se sklopka ukljuuje runo, a sklopnik pomou elektromagneta. Vremenski releji su releji sa kanjenjem pri ukljuenju ili iskljuenju. Pojam reed na engleskom jeziku znai jeziak te se kod nas ponekada koristi termin jeziasti relej. Rid relej ima kontakt u obliku jezika kao to se vidi sa slike 6. na kojoj je prikazan kontakt rid releja i vanjski izgled jednog rid releja.

Sl. 6. Kontakt (lijevo) i vanjski izgled (desno) rid releja (palidrvce pored releja radi poreenja veliine) Kontakti su izraeni od feromagnetnog materijala i prevueni srebrom, a smjeteni su u malenu staklenu cjevicu u kojoj je vakuum ili inertni gas kako bi se izbjeglo korozivno djelovanje zraka. Ovakva cjevica sa kontaktima se smjeta u untranjost zavojnice tako da u momentu kada na zavojnicu narinemo napon usljed magnetnog polja dolazi do spajanja kontakta rid releja. Rid relej ija skica je data na slici 6. ima samo jedan radni kontakt, ali proizvode se rid releji i sa veim brojem kontakata. Kontakti kakvi se koriste u rid releju imaju svoju primjenu u alarmnim ureajima za signalizaciju otvaranja/zatvaranja prozora i vrata. Opisani kontakt se smjeta unutar plastinog kuita koje se vijcima uvrsti na okvir (tok) vrata. Na krilo istih vrata se vijcima uvrsti magnet. Kada se vrata zatvore magnet nalegne na kontakt te se kontakt usljed magnetnog polja zatvori. im se vrata otvore barem 1 cm kontakt se prekine. Kontakti se kablovima spoje na alarmnu centralu koja signalizira da su vrata otvorena. Na istom principu su konstruisani i senzori pozicije kabine u liftovima i obrtomjeri na tokovima koji se vrte niskim brojevima obrtaja. Na toak se uvrsti magnet koji pri svakom obrtaju proe pored kontakta te ga afektira uslje ega kontakt da impuls. Vezano za impulse koji dolaze sa relejnih kontakata bitno je napomenuti jedan detalj. Naime pri zatvaranji i otvaranju kontakata releja dolazi do poskakivanja (treperenja) kontakata te se javljaju impulsi uzrokovani spomenutim poskakivanjem kao to se vidi sa vremenskog dijagrama datog na slici 7.

Sl. 7. Impulsi uzrokovani treperenjem kontakata releja

64

Dijagaram sa slike 7. je snimljen pomou digitalnog osciloskopa u mometu ukljuenja jedenog releja. Sa dijagrama vidimo da su se kontakti smirili tek nakon 80 s te da imamo 8 lanih impulsa. Ovakvi lani impulsi nisu opasni, ako se signal sa releja vodi na drugi relej ili drugi trom ulaz, ali ako signal sa releja vodimo npr. na ulaz PLC-a (Programmable Logic Controller) koji je brz mikroprocesorski ureaj tada ovi lani impulsi mogu napraviti ozbiljne probleme, ako se ne poduzmu mjere za njihovu eliminaciju. Najjednostvanije rjeenje ovog problema je da se u PLC softveru predvidi blok vremenskog kanjenja za sve ulaze na koje se spajaju releji. Rjeenje je takoer ugradnja niskopropusnog filtera na ulazu koji e eliminisati lane impulse. Spomenuti blok vremenskog kanjenja predstavlja softversku verziju filtera. Na slici 8. su prikazane razne izvedbe kontaktora, a na slici 9. shema kontaktora.

Sl. 8. Kontaktori

Sl. 9. Shema kontaktora Kontaktor ija shema je data na na slici 9. ima 3 glavna i 2 pomona kontakta (jedan mirni i jedan radni). Glavni kontakti (iscrtani debelo) mogu provoditi jake struje, a pomoni kontakti provode struje reda miliampera i koriste se za signalizaciju i upravljanje. Kontaktori esto nemaju ugraene pomone kontakte, ali se oni opciono mogu dodavati. Takoer opciono se na kontaktor moe namontirati ureaj za zatitu elektromotora od preoptereenja konstruisan na bazi bimetalne trake. Bimetalna traka se sastoji od dvije trake napravljene od razliitih metala tako da se bimetalna traka savija pri zagrijavanju, jer razliiti metali imaju razliit koeficijent termikog izduenja. Konkretno u ureaju za zatitu elektromotora od preoptereenja bimetalna traka se zagrijava strujom koja tee kroz kontaktor. Ukoliko je struja prejaka bimetalna traka se znaajno savije i izazove prijekid strujnog kruga preko pomonog kontakta. Kao to se vidi sa slika 8. i 9. prikljuci elektromagneta kontaktora su oznaeni sa A1 i A2. Elektromagneti se napajaju izmjeninom ili jednosmjernom strujom, a najei standardni naponi napajanja su: 24V, 48V, 110V i 220V. Na dizalicama se koriste kontaktori sa naponom napajanja 42V zbog zatite od elektrinog udara. Proizvode se

65

kontaktori za struje poev od nekoliko stotina miliampera pa do nekoliko stotina ampera. Nije svejedno da li pomou sklopke ili kontaktora prekidamo strujni krug sa omskim ili induktivnim optereenjem. Kada se prekida strujni krug sa induktivnim potroaem kao to je npr. elektromotor ili elektromagnet u trenutku prijekida u induktivitetu se indukuje jako visoki napon to dovodi do pojave varnice (iskre) na kontaktima koja razorno djeluje na kontakte. Usljed ovoga kontakti kontaktora i sklopki za induktivne potroae moraju biti daleko otporniji. Takoer nije isto da li je u pitanju strujni krug izmjenine ili jednosmjerne struje, jer se kod izmjenine struje javljaju vii naponi. Kontaktori za izmjenine strujne krugove se oznaavaju slovima AC, a za jednosmjerne krugove DC. Nazivi AC i DC potiu od engleskih skraenica za izmjeninu i jednosmjernu struju. Vrsta optereenja se oznaava brojem. Kontaktori za omske potroae kao to su npr. sijalice i grijai imaju oznaku AC-1 ili DC-1, a kontaktori za elektromotore AC-3 ili DC-3. Glavni podaci o kontaktoru su: maksimalna dozvoljena struja kontaktora, kategorija upotrebe i napon napajanja elektromagneta. Npr. kontaktor sa podacima: 16A, AC-3, 24VDC je predvien za struju do maksimalno 16A uz kategoriju upotrebe AC-3 (napajanje izmjeninog elektromotora), a elektromagnet mu se napaja jednosmjernom strujom napona 24V.

Sl. 10. Primjena kontaktora u elektromotornom pogonu Na slici 10. su date sheme glavnog i upravljakog strujnog kruga jednog tipinog elektromotornog pogona. Trofazni elektromotor se napaja sa tri linijska vodia (L1, L2, L3) preko osiguraa, bimetalne zatite i kontaktora. Elektromagnet kontaktora je spojen u upravljaki krug napona 24 VDC. U momentu kada pritisnemo taster START upravljaki strujni krug se zatvori te elektromagnet zatvori glavne i pomone kontakte kontaktora tako da taster STOP moemo otpustiti, a elektromagnet e ostati napojen preko pomonog kontakta kontaktora tj. upravljaki krug ima tzv. samodranje. Da bismo zaustavili elektromotor trebamo pritisnuti taster STOP usljed ega emo prekinuti upravljaki strujni krug te e elektromagnet ostati bez napajanja, a time i elektromotor. Ista stvar e se desiti, ako pomoni kontakt bimetalne zatite prekine strujni krug ili ako nakratko doe do prekida napajanja elektrinom energijom. Kao to je ve reeno vremenski releji su releji sa kanjenjem pri ukljuenju ili iskljuenju. Jedna vrsta vremenskih releja su stubini automati sa kojima se svi manje ili vie esto susreemo. Kada pritisnemo taster za ukljuenje

66

rasvjete u stubitu ista ostaje ukljuena podeeno vrijeme premda smo tasterom dali samo kratak impuls. U industriji se koriste dvije vrste vremenskih releja: releji sa kanjenjem pri ukljuenju i releji sa kanjenjem pri iskljuenju. Vremenski dijagrami rada i oznake kontakata za obje vrste releja su dati na slici 11.

Sl. 11. Vremenski dijagrami i oznake kontakata vremenskih releja Sa slike 11. vidimo da vremenski relej sa kanjenjem pri ukljuenju skrauje impulse, a vremenski relej sa kanjenjem pri iskljuenju impulse produava. Vremenski releji sa kanjenjem su ranije konstruisani na pneumatskom principu. Sadravali su mijeh napunjen zrakom. Naredna generacija vremenskih releja su bili elektronski vremenski releji kod kojih se kanjenje postizalo kroz nabijanje elektrolitskog kondenzatora preko otpornika, a najsavremeniji vremenski releji su u digitalnoj izvedbi sa ugraenim oscilatorom i brojaem impulsa. Posebna vrsta releja su poluprovodniki releji (engleski: Solid State Relay SSR) koji su konstruisani na bazi elektronskih komponenti. Na slici 12. je data oznaka, vanjski izgled i shema poluprovodnikog releja konstruisanog na bazi MOSFET tranzistora. Osim MOSFET-ova za konstrukciju poluprovodnikih releja se koriste tiristori i triaci.

Sl. 12. Oznaka, fotografija i shema poluprovodnikog releja konstruisanog na bazi MOSFET tranzistora 67

Kao to se vidi sa slike12. afektiranje MOSFET-a se vri pomou LED diode ija svjetlost djeluje na ugraenu fotodiodu. Poluprovodniki releji u poreenju sa klasinim relejima imaju niz prednosti i nedostataka. Glavne prednosti su beuman rad i mnogo via frekvencija rada, a glavni nedostatak Na slici 13. je data shema sklopa za regulaciju rada elektrine grijalice snage do 2kW uz primjenu poluprovodnikog releja.

Sl. 13. Sklop za regulaciju rada elektrine grijalice snage do 2kW uz primjenu poluprovodnikog releja Za regulaciju je iskoriten elektronski relej CWD2410, zidni termostat i baterija napona 9V. Regulacija grijalice snage 2kW koja povlai iz mree struju od I=P/U=2000/220=9,1A se ne moe vriti direktno preko termostata, jer njegovi kontakti podnose struju reda miliampera. Meutim poluprovodniki relej podnosi struju do 10A te se preko njegovog izlaza moe napajati grijalica. Ovakav sklop se moe iskoristiti za regulaciju temperature unutar prostorija, a takoer i u manjim peima, inkubatorima itd. Ako se umjesto releja CWD2410 ugradi relej CWA2410 tada baterija nije potrebna ve se umjesto nje koristi mreni napon 220VAC. Oba releja (CWD2410 i CWA2410) imaju ugraen limiter ulazne struje tako da se baterija odnosno mrea 220VAC mogu spajati direktno na ulaz releja. Na slici 14. je ilustrovana histereza releja nominalnog napona zavojnice 5V.

Sl. 5. Histereza releja Premda je nominalni napon releja 5V relej zatvara svoje kontakte ve pri naponu od 3V, a otvara ih tek kada napon na njegovoj zavojnici padne ispod 1V. Dakle irina histereze releja je 3V-1V=2V. Memorijski releji (engleski: latching relays) su vrsta releja koji imaju dva stabilna stanja. Postoje dvije vrste memorijskih releja: sa jednom zavojnicom i sa dvije zavojnice. Memorijski relej sa jednom zavojnicom se jo zove i impulsni relej, jer mijenja stanje kontakta pri svakom novom impulsu struje na zavojnici. Relej sa dvije zavojnice ima jednu zavojnicu za ukljuenje, a drugu za iskljuenje. Kada se dovede impuls na zavojnicu za ukljuenje kotva se pomjeri i zatvori kontakt, a permanentni magnet ga dalje dri i nakon isteka impulsa. Na drugoj strani je druga zavojnica za iskljuenje i drugi permanentni magnet.

68

TIRISTORI I TRIACI Tiristor je elektronska komponenta koja se koristi kao prekidaki element kako u krugovima jednosmjerne tako i u krugovima izmjenine struje. Razvijen je 1956. godine u SAD. Za tiristor se esto koristi naziv SCR to je skraenica od engleskog izraza Silicon Controlled Rectifier (silicijumski upravljivi ispravlja). Naziv tiristor je nastao spajanjem pojmova tiratron i tranzistor. Tiratron je vrsta elektronske cijevi koja ima slinu primjenu kao i tiristor. Na slici 1. je prikazan tiristor u prijesjeku i oznaka tiristora.

Sl. 1. Prijesjek i oznaka tiristora Za razliku od bipolarnog NPN tranzistora tiristor ima jedan sloj vie. Dakle, tiristor je etvoroslojna struktura. Izvodi tiristora su A anoda, G gejt i K katoda. Kao to je poznato kada se u bazu bipolarnog NPN tranzistora dovede dovoljno jaka struja on provede struju u smjeru od kolektora prema emiteru sve dok se dovodi struja u bazu. Za razliku od tranzistora u gejt tiristora je dovoljno dovesti kratki impuls struje i nakon toga tiristor provodi struju od anode prema katodi sve dok iz nekog razloga struja koja tee kroz njega ne padne ispod zadanog nivoa. Spomenuti nivo se zove struja dranja. Kod tranzistora je potrebno dovoditi struju, a kod tiristora ne zbog prisustva etvrtog sloja koji je P tipa. Spomenuti kratki impuls koji se dovodi na gejt ovisno tipu tiristora iznosi nekoliko miliampera, a napon treba biti oko 1V. Na slici 2. je data shema koja ilustruje rad tiristora u kolu jednosmjerne struje sa omskim potroaem (sijalicom).

Sl. 2. Tiristor u kolu jednosmjerne struje

69

U momentu kada pritisnemo taster START preko tastera i otpornika R potee struja u gejt te tiristor provede usljed ega se upali sijalica. Sijalica e goriti sve dok ne pritisnemo taster STOP bez obzira to smo otpustili taster START. Kada pritisnemo taster STOP sva struja koja je ila kroz tiristor skrene na taster STOP, jer je njegov otpor zanemariv u poreenju sa otporom tiristora. Naime struja uvijek tee linijom manjeg otpora. Usljed ovoga tiristor praktino ostane bez struje te prestane da vodi i sijalica se gasi u momentu kada otpustimo taster STOP. Ako se tiristor koristi u kolima sinusoidalne izmjenine struje tada se okidanje tiristora vri pomou specijalnih elektronskih sklopova koji su sinhronizovani sa izvorom napajanja kako bi impuls za okidanje tiristora doveli u pravom momentu. Pomou spomenutog elektronskog sklopa moemo regulisati jainu struje kroz tiristor tako to emo podesiti momenat okidanja na poetak poluperiode to odgovara najjaoj struji ili na kraj poluperiode to odgovara najslabijoj struji. Elektronski sklop se sastoji od blokova kanjenja koji po elji pomjeraju momenat okidanja, a sami impulsi se na gejtove dovode preko malih transformatora. Na slikama 3. i 4. je data ilustracija rada tiristora u kolu sinusoidalne izmjenine struje sa omskim potroaem (sijalicom).

Sl. 3. Tiristor u kolu izmjenine struje

Sl. 4. Vremenski dijagrami napona izvora, struje kroz tiristor i impulsa na gejtu pri isto omskom optereenju

70

Sa slike 4. vidimo da tiristor provede u momentu dovoenja impulsa na gejt, a prestane da vodi kada naie negativna poluperioda napona. Sijalica je isto omski potroa, ali ako bismo spojili npr. elektromotor koji osim omske ima i induktivnu komponentu tada bi tiristor ostajao izvjesno vrijeme u voenju i nakon to naie negativna poluperioda napona. Ovo je uzrokovanom injenicom da induktivna komponenta zadrava tok struje te na taj nain odrava tiristor u voenju jo jedno vrijeme. Na slici 5. je dat vremenski dijagram rada tiristora pri kombinovano omskom i induktivnom optereenju.

Sl. 5. Vremenski dijagrami napona izvora, struje kroz tiristor i impulsa na gejtu pri kombinovanom (omskom i induktivnom) optereenju Sa slike 5. vidimo da osim to struja tee izvjesno vrijeme u voenju i nakon to naie negativna poluperioda napona dijagram struje je zaobljen. Da bi se mogle provesti obje poluperiode (negativna i pozitivna) spajaju se dva tiristora kao to je prikazano na slici 6.

Sl. 6. Paralelan spoj inverzno polarisanih tiristora Za one koji vole da eksperimentiu preporuujemo da sastave sklop sa slike 7. Kao izvor napajanja napona 12V moe posluiti adapter sa izlaznim naponom 12V. Sijalica snage 1,2W povlai struju I=P/U=1,2/12=0,1A=100mA tako da je potreban adapter dovoljne snage. Tiristor BT151 podnosi struju do 12A. Pad napona na tiristoru izmeu anode i katode je priblino 1,2V, a izmeu gejta i katode priblino 0,6V.

71

Sl. 7. Jednostavan sklop sa tiristorom BT151 Izmeu andode i katode tiristora je spojen RC lan koji ima dvostruku funkciju. Prva funkcija je zatitna u smislu da titi tiristor od naponskih udara koji mogu izazvati proboj tiristora. Osim toga spomenuti naponski udari i ako ne izazovu proboj tiristora mogu izazvati njegovo nekontrolisano okidanje. RC lan moemo i sami napraviti tako to emo spojiti otpornik 100 oma i kondenzator 100 nF u seriju. Na slici 8. je data shema sklopa za regulaciju rasvjete na bazi tiristora.

Sl. 8. Sklop za regulaciju rasvjete na bazi tiristora Pomou potenciometra R1 se podeava brzina punjenja kondenzatora C. Naime, svaki puta kada preko tranformatora i Grecovog ispravljaa naie pozitivna poluperioda kondenzator C se nakon zadanog vremena napuni usljed ega provede UJT tranzistor preko koga se kondenzator C isprazni te se na otporniku R4 pojavi impuls napona koji izazove okidanje tiristora. Praktino u momentu provoenja UJT tranzistora dio struje sa kondenzatora C potee u gejt tiristora te izazove njegovo okidanje. Ako je otpor potenciometra R1 nizak tada se kondenzator brzo napuni te tiristor provede odmah na poetku poluperiode, a ako podesimo visok otpor potenciometra R1 tada e trebati vie vremena da se napuni kondenzator to e imati za posljedicu da e tiristor upaliti na kraju poluperiode te e kroz sijalicu tei slabija struja. Kao to vidimo ovaj sklop ima samo jedan tiristor te kroz sijalicu tee samo pozitivna poluperioda. Da bi mogla tei i negativna poluperioda potrebno je

72

ugraditi jo jedan tiristor inverzno polarisan u odnosu na postojei, a impuls okidanja bi se dovodio preko impulsnog transformatora. Fototiristor je posebna vrsta tiristora koji se osim dovoenja impulsa na gejt moe okidati pomou svjetlosti. Praktino, jedina konstruktivna razlika izmeu fototiristora i standardnih tiristora je u tome to fototiristori na jednom dijelu kuita, obino na gornjoj strani poklopca, imaju ugraeno optiko soivo preko koga se vri svjetlosno aktiviranje. Triak je elektronska komponenta koja se koristi kao prekidaki element. Premda se moe koristiti i u krugovima jednosmjerne struje gotovo iskljuivo se koristi u krugovima izmjenine struje kao prekidaki element. Sam naziv triak je skraenica od engleskog izraza TRIode for Alternating Current trioda za izmjeninu struju. Na slici 9. je dat prijesjek i oznaka triaka.

Sl. 9. Prijesjek i oznaka triaka Na slici 10. je data shema koja ilustruje rad triaka. Kao to vidimo na gejt dovodimo izmjeninu struju. Svaki puta kada pritisnemo taster sijalica e goriti sve dok je taster pritisnut. Upravljaki napon se dovodi izmeu gejta i anode A1. Jednako kao kod tiristora na gejt je dovoljno dovesti nekoliko miliampera struje uz napon od priblino 1V. Triak se uglavnom koristi za napajanje omskih ili maloinduktivnih potroaa kao to su sijalice i grijai.

Sl. 10. Ilustracija rada triaka Na slici 11. je data shema jednokanalnog LIGHT SHOW (lajt ou) ureaja konstruisanog na bazi triaka.

73

Sl. 11. Shema jednokanalnog LIGHT SHOW ureaja LIGHT SHOW ureaj se koristi u disko klubovima, u izlozima i drugdje gdje su potrebni svjetlosni efekti u interakciji sa zvukom. Postoje i verzije LIGHT SHOW-a koje se veu na PC raunar preko nekog od portova. Verzija LIGHT SHOW-a ija je shema na slici 11. se takoer moe spojiti na PC raunar preko izlaza za zvunik, a moe se spojiti paralelno sa zvunikom. Koristi se transformator iz adaptera iji primar, predvien za napon 220VAC, se spaja na modulator. Sekundar niskog napona se spaja na zvunik. Transformator ima vie izvoda na sekundaru te eksperimentalno treba izabrati izvod pri kome ureaj najbolje radi. Potenciometrom 100k se vri fino podeavanje ureaja. Mogu se spojiti sijalice ukupne snage do 880W, jer je tiristor BT136 predvien za struju do 4A. Tiristor treba postaviti na hladnjak. U seriju sa triakom je spojena komponenta sa oznakom BR100. BR100 je diak. Diak je skraenica od engleskog izraza DIode for Alternating Current dioda za izmjeninu struju. Na slici 12. je dat prijesjek i oznaka diaka.

Sl. 12. Prijesjek i oznaka diaka Kao to se vidi diak je po konstrukciji slian PNP tranzistioru. Za razliku od tranzistora diak nema bazu i koncentracija primjesa je mnogo vea usljed ega se rad PNP tranzistora i diaka znaajno razlikuje. Naime, tranzistor provodi struju samo u jednom smjeru i to tek kada mu se u bazu dovede dovoljno jaka struja dok diak provodi struju u oba smjera kada napon narinut na njega pree zadani nivo koji se obino oznaava oznakom VBO. VBO je skraenica od engleskog izraza Voltage Break Over napon proboja. Nakon to napon narinut na diak pree nivo VBO tada otpor diaka praktino pada na nulu. Diak ima, u elektrinom smislu, ponaanje slino neonskoj lampi. Veina diaka ima napon proboja priblino 20-30V. Npr.

74

diak BR100 koji se koristi u shemi sa slike 11. ima napon proboja u rasponu 28-36V ovisno o tome na kome primjerku diaka se mjeri, a diak 1N5758 napon proboja u rasponu 16-24V. Kao to vidimo teko je tokom proizvodnje postii tano zadani napon proboja. Na slici 13. je data shema ureaja za regulaciju jaine rasvjete. Ovakvi ureaji se danas ugrauju u zidne prekidae rasvjete, stolne i podne lampe itd. U literaturi se za njih koristi i termin potamnjivai.

Sl. 13. Shema ureaja za regulaciju jaine rasvjete (potamnjivaa) Princip rada ovog ureaja je jednostavan. Kondenzator 100 nF se preko otpornika nabija elektricitetom na poetku svake poluperiode. Nakon to napon na kondenzatoru dostigne nivo napona proboja diaka BR100 (priblino 30V) diak provede te triak dobije impuls na gejtu usljed ega provede i ostaje u voenju sve do kraja predmetne poluperiode. Sa iduom poluperiodom se postupak ponavlja. Brzina punjenja kondenzatora ovisi o podeenom otporu na potenciometru 500k. Ako je otpor manji tada se i kondenzator bre puni pa e tiristor provoditi odmah na poetku poluperiode to e rezultirati veom jainom rasvjete.

75

TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE ELEKTRONSKIH KOMPONENTI I UREAJA Elektronske komponente se dijele na pasivne i aktivne. Aktivne komponente mogu aktivno da utiu na promjenu elektrinog signala dok pasivne komponenete to ne mogu. Aktivne komponente su npr. diode i tranzistori, a pasivne komponente su npr. otpornici i kondenzatori. Danas se najvie koristi planarna i neto manje hibridna tehnologija proizvodnje aktivnih komponenti. Tehnologija se naziva planarna zbog toga to taj proces rezultira u priblino planarnoj (ravninskoj) strukturi. Proizvodnja svih aktivnih komponenti u planarnoj tehnologiji se sastoji od sljedeih operacija: 1. 2. 3. 4. 5. oksidacija, fotolitografija, difuzija, metalizacija i isjecanje.

Najvie koritena sirovina za proizvodnju aktivnih elektronskih komponenti je poluprovodnik (poluvodi) silicijum n-tipa koji se isporuuje u obliku ipki (ingota) prjenika nekoliko centimatara i duine 1-2 metra. Navedena ipka se poput salame ree na tanke krike (engleski: wafers) debljine 0,4-0,6 mm kao to je prikazano na slici 1.

Sl. 1. Fotografija (lijevo) i crte (desno) poluprovodnikog ingota Krike se nakon isjecanja posebnim postupkom, poliraju do visokog sjaja, a zatim se zagrijavaju u peima na tempraturu 850-1150C u prisustvu kisika (oksigena) usljed ega dolazi do oksidacije povrine kriki. Tokom procesa oksidacije na povrini krike se formira tanki sloj silicijumdioksida SiO2 debljine priblino 0,00015 mm kao to je ilustrovano na slici 2.

Sl. 2. Formiranje sloja oksida SiO2 na povrini krike Proces fotolitografije se sastoji od tri faze: 1. premazivanje kriki emulzijom (fotorezistom), 2. osvjetljavanje premazanih kriki kroz masku i

76

3. nagrizanje emulzije i SiO2 . Emuzija (fotorezist) je materija osjetljiva na svjetlost. Osvjetljavanje premazanih kriki kroz masku je ilustrovano na slici 3. Fotorezist na osvjetljenim podrujima postaje osjetljiv na kiseline tako da tokom nagrizanja dolazi uklanjanja osvijetljenog fotorezista i sloja oksida ispod tako da konano dobivamo kriku prikazanu na slici 4.

Sl. 3. Osvjetljavanje kriki kroz masku

Sl. 4. Krika nakon izvrenog procesa fotolitografije Proces difuzije primjesa se odvija u pei na temperaturi od 1100C u prisustvu pare primjesa. Na slici 5. je prikazana krika nakon procesa difuzije. Metalizacijom se nanose priljuci na komponente. Zadnja operacija pri izradi je isjecanje komponenti iz krike silicijuma. Obino se iz jedne krike isjee nekoliko desataka ili ak nekoliko stotina komponenti.

Sl. 5. Krika nakon izvrenog proces difuzije

77

Na slikama 1.-4. je ilustrovan postupak proizvodnje jedne poluprovodnike diode sa slojevima P i N tipa. Ukoliko je potrebno proizvesti NPN tranzistor tada bi bilo potrebno u P sloj difundirati N sloj tako da bi se na kraju dobila struktura prema slici 6.

Sl. 6. Struktura NPN tranzistora Uglavnom, nakon isjecanja iz krike elektronskim komponentama se montiraju ice (izvodi) i iste se postavljaju u plastina, keramika ili metalna kuita. Poto je metal provodnik pri smjetanju elektronskih komponenti u u metalna kuita izolovanje komponenti se vri pomou silikonske paste koja je elektrini izolator, ali zato dobro provodi toplotu te omoguava hlaenje komponenti. Hibridni integrisani krugovi su oni kod kojih se kombinuju razliite tehnike i tehnologije integracije. Pasivne komponente se realizuju ili u tehnici tankog ili u tehnici debelog filma, a aktivne komponente uglavnom standardnom poluprovodnikom tehnologijom, te se dodaju kao diskretne komponente, tj. ipovi. U tehnici tankog filma pasivne komponente se izvode vakuumskim naparavanjem otpornikih, vodljivih i dielektrinih tankih slojeva ili filmova na pasivnu podlogu. Umjesto vakuumskog naparavanja, moe se koristiti tehnika ionskog rasprivanja. Ionsko rasprivanje izvodi se u uvjetima niskog pritiska u atmosferi plemenitog plina. U hibridnim krugovima u tehnici debelog filma pasivne se komponente dobivaju postupkom sitotampe. tampanjem vodljivih, otpornikih i dielektrinih pasta kroz otvore u vrlo finom situ nastaju pasivne komponente. Najednostavniji nain proizvodnje otpornika jeste namotavanje ice od konstantana (legura nikla i bakra) na tijelo od izolatora, ali ova tehnologija proizvodnje se danas malo koristi. Najvie se koriste tehnologije karbonskog i metalnog filma. U ovim tehnologijama se takoer koristi tijelo od izolatora u obliku malenog valjka na koga se nanosi provodni film u obliku zavojnice, a preko filma se nanosi boja kao to je ilustrovano na slici. 7.

Sl. 7. Ispod zatitne boje otpornika se nalazi provodni film

78

Kondenzatori manjeg kapaciteta se proizvode tako to se na keramiku ploicu nanese metalni film na koga se spoje izvodi. Kondenzatori veeg kapaciteta se proizvode tako to se izmeu dvije aluminijske folije odgovarajue povrine postavi plastina izolaciona folija te se navedene tri folije zamotaju unutar plastinog kuita. Na aluminijske folije se spoje izvodi. Elektrolitski kondenzatori imaju aluminijumske ili tantal ploe izmeu kojih je elektrolit (najee papir natopljen u elektrolitu). Tzv. superkondenzatori (kondenzatori velikih kapaciteta) se proizvode od karbonskog aerogela. Elektronske komponente se integriu u cjelinu elektronskog ureaja na tzv. tampanim ploama. Engleski naziv za tampane ploe je Printed Circuit Board pa se i u naoj literaturi esto koristi skraenica PCB. tampana ploa je pasivna elektronska komponenta koja slui da ostvari veze izmeu elektronskih komponenti koje su na njoj montirane. Izraena je od fiberaglasa (za profesionalne potrebe) ili pertinaksa (za jeftinije elektronske ureaje). Na plou je nanijet bakar u tankom sloju. Bakar moe biti nanijet i sa obje strane ploe. Takoer ploe mogu biti zalijepljene jedna na drugu i time se otvaruje vie slojeva bakra tj. vieslojna tampana ploa. Foto postupkom se definiu veze na tampanoj ploi. Sam foto postupak je vrlo slian fotolitografskom postupku pri izradi aktivnih elektronskih komponenti. Naime tokom foto posupka prethodno isjeene poloice se prvo deterdentom oiste od neistoa, zatim se lakiraju fotoosjetljivim sprejem, osvijetle se ultravioletnim zracima kroz odgovarajue maske koje definiu oblik veza, potope se u rastvor natrijevog hidrokisda (kaustine sode) NaOH i na kraju nagrizaju u kiselinskom rastvoru solne (hlorovodonine) kiseline HCl. Pri pojedinanoj izradi ploica maske se izrauju tampanjem na providnom paus papiru pomou laserskog tampaa. Elektroniari amateri esto sami izrauju tampane ploe to nije preporuljivo, jer se pri izradi koriste opasne materije, a ultravioletni zraci su takoer tetni. Mnogo bolje rjeenje je kupovati gotove kit komplete u kojima se ploa dobiva spremna za montau komponenti. Nakon foto postupka, naredna operacija je buenje rupa u ploi u koje e se poslije umetati izvodi (noice) elektronskih komponenti. Buenje se vri runom builicom pri pojedinanoj izradi, a pri serijskoj proizvodnji se koriste CNC builice. CNC je skraenica od engleskog izraza Computer Numerical Control to u prijevodu znai kompjutersko numeriko upravljanje. Ako ploica ima vie slojeva vri se metalizacija izbuenih rupa koje povezuju donju i gornju tampu, a zatim se na plou se nanosi zatitni film ija je funkcija da sprijei kratke spojeve tokom montae i lemljenja elemenata. tampana ploa mora da izdri, bez deformacija, prelazak preko kalajnog kupatila gdje su temperature oko 250C. Na slici 8. je prikazan detalj gotove tampane ploe.

Sl. 8. Detalj gotove tampane ploe Pri serijskoj proizvodnji elektronske komponente se mainski ili runo umetnu u tampanu plou, a zatim se vri lemljenje u spomenutom kalajnom kupatilu. Kalajno kupatilo je posuda u kojoj se nalazi otopljeni kalaj kome se obino dodaje izvjesna koliina olova. tampana ploa sa umetnutim komponentama se oko 5 sekundi potopi u kupatilo usljed ega se noice (izvodi) komponenti zaleme za bakarne veze na tampanoj ploi. Elektronske komponente na bazi silicijuma mogu da izdre do 10 sekundi na temperaturi kupatila. Ako je potrebno da se ugrade germanijumske komponente one se leme naknadno pri nioj temperaturi. Po zavretku lemljenja vri se kontrola lemljenja. Ako se uoe defekti vri se runo dolemljivanje i korektura duine elemenata na tampanoj ploi. Sljedei korak u procesu proizvodnje je tzv. proces oivljavanja tampane ploe (podeavanje). Poslije podeavanja, ponovo se vri 79

kontrola, a zatim konana montaa ureaja u kuite te zavrna kontrola. Pri pojedinanoj proizvodnji vri se lemljenje komponenti pomou rune lemilice. Koriste se lemilice sa i bez regulacije temperature. Za rad na terenu su posebno pogodne tzv. pitolj lemilice zbog injenice da se brzo zagriju.

Sl. 9. Lemilice Pravilo je da se prvo leme otpornici, prekidai i induktiviteti, zatim kondenzatori i tek na kraju poluprovodnike komponente koje su najmanje otporne na visoke temperature. Noice poluprovodnikih komponenti se pri lemljenju pridravaju pincetama radi ovoenja toplote. Pri lemljenju tranzistora je najoblje komadiem tanke ice omotati izvode tranzistora kako bi se iste kratkospojile. Naime, moe se desiti da iz lemila procuri izvjesna mala struja koja je ponekada opasna za tranzistore. Posebna vrsta elektronskih komponenti koje se danas jako mnogo koriste su SMD komponente. SMD je skraenica od engleskog izraza Surface Mount Devices (komponente za povrinsku montau). Ove elektronske komponente se od konvencionalnih komponenti razlikuju u dva datalja. Kao prvo mnogo manjih dimenzija, a kao drugo nemaju ianih izvoda ve se direktno leme na tampanu plou. Primjeri SMD komponenti su prikazani na slici 10.

Sl. 10. Primjeri SMD komponenti (desno je novi 5PF radi poreenja veliine)

80

SMD tehnologija je razvijena sredinom 60.-tih godina 20. stoljea u okviru amerikog programa razvoja svemirskih letjelica sa ciljem minijaturizacije elektronskih ureaja. Meutim do iroke primjene SMD tehnologije je dolo tek krajem 80.-tih godina 20. stoljea. Veina dananjih PC raunara je izraena upravo u SMD tehnologiji. Pri serijskoj proizvodnji ureaja u SMD tehnologi se na tampanu plou prvo ubrizgava posebna ljepljiva pasta na odreena mjesta. Zatim se postavljaju SMD komponente i poslije toga sve zajedno ide u tunel sa toplim zrakom gdje se ljepljiva pasta pretvara u kalaj i time je lemljenje dovreno. Pri pojedinanoj proizvodnji elektronske komponente se opet pojedinano leme pomou lemilica sa otrim vrhom. Danas, je proizvodnja elektronskih ureaja globalizovana. Npr. nije rijetkost da se nacrti (dizajn) ureaja urade npr. u vedskoj, proizvodnja tampanih ploa obavi u Tajvanu, komponente da se proizvedu u Holandiji i Maleziji, lemljenje se obavi u Kini, a konana motaa u Francuskoj.

81

ELEKTRINA POJAALA Kao to samo ime kae pojaala su ureaji koji vre pojaavanje signala. Dakako mi emo se prvenstveno pozabaviti elektrinim pojaalima premda postoje npr. mehanika, optika i druga pojaala. Elektronska pojaala su vrsta elektrinih pojaala premda ne i jedina vrsta elektrinih pojaala. Kao to je poznato postoje dvije vrste signala i to digitalni i analogni signali. U tom smislu i pojaala se prema vrsti signala kojeg pojaavaju dijele na pojaala digitalnih i pojaala analognih signala. Meutim, kada za neko pojaalo kaemo da je digitalno to ne mora znaiti da je to pojaalo digitalnih signala ve to znai da se radi o pojaalu realizovanom u digitalnoj tehnologiji. Dakle, druga podjela pojaala je prema tehnologiji (analogna i digitalna pojaala). Historijski gledano prvo elektrino pojaalo koriteno za pojaavanje digitalnih signala je relej koji se koristio za pojaavanje na telegrafskim linijama. Naime telegrafske linije (duge vie kilometara) su usljed elektrinog otpora vodia slabile signale, jer je dolazilo do pada napona na vodiima. Kako bi se telegrafski signal osvjeio postavljani su releji sa baterijama na zadanim distancama. Postavljanjem telefonskih linija pojavila se potreba za pojaalima analognih signala. Naime na kilometrima dugim telefonskim linijama je takoer dolazilo do slabljenja signala. Prva pojaala za analogne signale su bila konstruisana poetkom 20. stoljea mehanikim spajanjem slualice i ugljenog mikrofona. Premda primitivna ova pojaala su mogla dati na svom izlazu priblino sto puta jai signal nego to je bio na ulazu. Glavni nedostatak ovih pojaala je visok nivo smetnji koje su poticale od ugljenog mikrofona. Na slici 1. je prikazana konstrukcija ovog pojaala.

Sl. 1. Pojaalo analognih signala konstruisano od slualice i ugljenog mikrofona Ulazni signal se vodi na zavojnicu elektromagneta koja ima jako veliki broj namotaja tako da i vrlo slabi signal moe rezultirati jakom silom elektromagneta koji pomjera kotvu. Kotva opet pomjera membranu ugljenog mikrofona. Zavisno od sile kojom je membrana pritisnuta mijenja se otpor sloja ugljene praine. Kada membrana pritisne ugljenu prainu zrnca postanu stisnutija te otpor pada i obrnuto. Elektromagnet privlai kotvu, a opruga membrane je vraa nazad. Baterija je izvor kontatnog napona te se na izlazu pojaala dobiva signal amplitude ovisne o otporu mikrofona odnosno o ulaznom signalu. Ovakva pojaala su bila u upotrebi do 30.-tih godina 20. stoljea kada su zamijenjena pojaalima sa elektronskim cijevima. Poetkom 20. stoljea su izumljena i magnetna pojaala koja se koriste i danas, a zbog svoje visoke pouzdanosti jako mnogo se koriste u vojnim ureajima. Npr. upravljaki sistem rakete V-2 je imao ugraeno magnetno pojaalo. Danas se koriste u ureajima za regulaciju rasvjete, napojnim jedinicama i regulatorima za elektrine grijae. Shema magnetnog pojaala je data na slici 2.

82

Sl. 2. Shema magnetnog pojaala Kao to se vidi sa sheme na izlazu dobivamo izmjenini napon fiksne frekvencije, a visina napona se regulie potenciometrom. Izmjenina struja tee preko namotaja namotanih na eljeznim jezgrima tj. preko zavojnica. Induktivitet ovih zavojnica se mijenja promjenom jaine jednosmjerne struje koja tee sa baterije to se vri pomou spomenutog potenciometra. Promjena induktiviteta zavojnica je uzrokovana nelinearnom karakteristikom eljeznog jezgra. Na slici 3. je prikazana ovisnost induktiviteta L zavojnica sa eljeznim jezgrom o struji I koja tee kroz njih.

Sl. 3. Ovisnost induktiviteta zavojnice sa eljeznim jezgrom o struji Taki A odgovara struja IA i induktivitet LA, a taki B struja IB i induktivitet LB. Dakle kada poveamo struju opadne induktivitet zavojnica i obrnuto. Kada poraste induktivitet zavojnice poraste i njezin otpor za izmjeninu struju to dovodi do pada signala na izlazu pojaala. Potrebne su dvije zavojnice, jer se radio o izmjeninoj struji sa dvije poluperiode. Ovaj princip je iskoriten i za magnetnu stabilizaciju izmjeninih napona. Stariji itaoci e se sjetiti da su se nekada TV aparati napajali strujom iz stabilizatora koji su bili teki i po nekoliko kilograma. Dananji TV aparati pa i PC raunari u svojim napojnim jedinicama imaju ugraene savremenije verzije stabilizatora koji zbog primjene elektronskih skolpova ne trebaju velika i teka eljezna jezgra zavojnica. Meutim, osnovni princip je ostao isti. Na slici 4. je data shema magnetnog stabilizatora.

83

Sl. 4. Shema magnetnog stabilizatora napona Glavni dio magnetnog stabilizatora napona je transformator koji radi u reimu zasienja eljeznog magnetnog jezgra tako da pri promjeni ulaznog napona ne dolazi do znaajnijih promjena izlaznog napona. Kondenzator ima ulogu da kompenzira induktivnu komponentu transformatora, a uloga otpornika je da se preko njega isprazni kondenzator kada se iskljui napajanje. Pored velike teine nedostatak ovog stabilizatora je to unosi velike smetnje. Naime usljed zasienja jezgra signal na izlazu nije sinusni ve su vrhovi sinusne krive odrezani. 1891. godine Hari Vard Leonard (Harry Ward Leonard) je izumio pojaalo analognih signala velike izlazne snage koje i danas u upotrebi za odreene industrijske aplikacije premda ga sve vie istiskuju elektronska pojaala. Prema svom izumitelju ovo pojaalo se zove Vard Leonardova grupa. Vard Leonardova grupa se sastoji od jednog generatora jednosmjerne struje i jednog elektromotora povezanih zajednikim vratilom. Drugim rijeima reeno elektromotor pogoni generator. Elektromotor moe biti napojen jednosmjernom ili izmjeninom strujom i treba imati snagu barem deset puta veu od snage generatora. Ulazni signal male snage se dovodi na statorske namotaje generatora, a izlazni signal se dobiva na izlazu generatora. Proizvode se Vard Leonardove grupe snage do nekoliko destaka kW. Vard Leonardovu grupu je Ernst Aleksanderson (Ernst Alexanderson) iskoristio za konstrukciju amplidina (engleski: amplidyne) koji dugo vremena koriten za pozicioniranje radarskih antena i u drugim ureajima gdje je bilo potrebno vriti pozicioniranje elektrinim putem. Mnogi strunjaci i danas mijeaju pojmove Vard Leonardova grupa i amplidin mislei da je to dvoje isto premda amplidin sadri Vard Leonardovu grupu kao svoj sastavni dio. Na slici 5. je data principska shema amplidina.

Sl. 5. Principska shema amplidina

84

Signal o zadanoj vrijednosti pozicije npr. radarske antene se dovodi na regulator koji isti poredi sa signalom o stvarnoj poziciji koji dolazi sa senzora. Na osnovu razlike spomenuta dva signala regulator proraunava signal koji se proslijeuje Vard Leonardovoj grupi. Vrlo jaki signal sa Vard Leonardove grupe dolazi na motor za pozicioniranje koji pomjera npr. radarsku antenu u eljenu poziciju. Kao to je ve reeno elektronska pojaala su vrsta elektrinih pojaala. Danas najiru primjenu imaju sljedea elektronska pojaala: regulaciona pojaala snage, audio pojaala, visokofrekventna pojaala i jednosmjerna pojaala.

85

REGULACIONA POJAALA SNAGE Regulaciona pojaala snage se, kako im i samo ime kae koriste za pojaavanje signala u svrhe regulacije i to najee za potrebe regulacije broja obrtaja elektromotora. Postoje regulaciona pojaala snage za elektromotore jednosmjerne struje i za elektromotore izmjenine struje koja se dakako bitno razlikuju po svojoj konstrukciji. Prvo emo opisati pojaala za regulaciju broja obrtaja elektromotora jednosmjerne struje. Elektromotori jednosmjerne struje su se dugo zadrali u upotrebi i pored svojih nedostataka zato to se njihov broj obrtaja regulie znatno lake nego kada su u pitanju sinhroni i asinhroni elektromotori izmjenine struje. Naime broj obrtaja elektromotora jednosmjerne struje direktno ovisi o struji koja tee kroz njega to praktino znai da regulacijom struje elektromotora reguliemo i broj obrtaja. Drugim rijeima reeno, to se jaa struja pusti kroz elektromotor on se vrti veim brojem obrtaja. Najednostvaniji regulator broja obrtaja elektromotora jednosmjerne struje je obini otpornik sa promjenljivim otporom (potenciometar) kao to je prikazano na slici 1. Naime kada se povea otpor otpornika struja opada i obrnuto.

Sl. 1. Regulacija broja obrtaja elektromotora jednosmjerne struje potenciometrom Ovakav nain regulacije se koristio npr. u tramvajima. Stariji itaoci e se sjetiti starih tramvaja ispod kojih je uvijek dopirala struja toplog zraka. Naime otrpornici za regulaciju su se nalazili ispod poda tramvaja, a hladili se se ventilatorima tako da je ispod tramvaja dopirala spomenuta struja toplog zraka. Pomou otpornika voza tramvaja je regulisao broj obrtaja pogonskog elektromotora, a time i brzinu kretanja tramvaja. Glavni nedostatak ovog naina regulacije su veliki gubici energije na otporniku, jer je na otporniku vreno pretvaranje elektrine energije u toplotnu. Bolji nain regulacije, koji se danas iroko primjenjuje poev od kuanskih aparata pa do industrijskih i drugih ureaja je primjena regulacionog pojaala snage (skraeno RPS). Na slici 2. je data shema spajanja jednostavnog regulacionog pojaala snage u svrhu regulacije broja obrtaja elektromotora jednosmjerne struje.

Sl. 2. Regulacija broja obrtaja elektromotora jednosmjerne struje regulacionim pojaalom snage (RPS)

86

Broj obrtaja se opet zadaje pomou potenciometra, ali potenciometar na shemi sa slike 2. ima snagu manju od 1W dok potenciometar sa slike 1. ima snagu nekoliko stotina vati ili ak nekoliko kilovata. Osim pomou potenciometra broj obrtaja se moe zadavati pomou standardnih naponskih signala 0-5 V ili 0-10 V ovisno o tipu regulatora. Regulaciona pojaala snage mogu biti konstruisana tako da rade u linearnom reimu ili u prekidakom reimu. Ukoliko pojaalo radi u linearnom reimu gubici energije su opet jako veliki kao i kod regulacije pomou otpornika. Meutim i pored tog nedostatka pojaala sa linearnim reimom rada su u upotrebi. Shema jednostavnog regulacionog pojaala sa linearnim reimom rada je data na slici 3.

Sl. 3. Regulaciono pojaalo snage sa linearnim reimom rada Kao to se vidi sa slike 3. ovo pojaalo se sastoji od samo jednog tranzistora. Tranzistor je potrebno montirati na hladnjak zbog odvoenja toplote, ali se izmeu tranzistora i hladnjaka mora postaviti tanki sloj liskuna premazan silikagel pastom (pastom za poluprovodnike). Vijak M3 kojim se tranzistor uvruje na hladnjak se izoluje keramikim izolatorom. Ovakvo pojaalo elektroniari esto prave u kunoj izradi za potrebe regulacije broja obrtaja elektrinog ranja. Naime elektrini ranjevi se obino pogone pomou elektromotora brisaa automobila koji se napaja sa akumulatora napona 12V, a snaga motora je 15W. Vjerujem da e mnogim itaocima ova primjena djelovati dosta neozbiljno, ali vrlo slino pojaalo se koristi za regulaciju kretanja pojedinih vrsta robota. Naime elektronski ureaji danas imaju iroku primjenu poev od neozbiljnih kunih aplikacija pa sve do sofisticiranih ureaja svemirske, vojne i medicinske tehnike. Tranzistor BD239 ima strujno pojaanje hFE15 pri struji kolektora IC=1A to znai da je minimalna potrebna struja koja se dovodi u bazu tranzistora da bi tranzistor proveo IC/hFE=1/15=0,067A=67mA. Pri struji kolektora od 2A e biti potrebna jaa struja od 2x67=134mA, jer je pri struji kolektora od 2A pojaanje tranzistora neto manje. Da bi u bazu tekla struja od minimalno 67mA otpor potenciometra izmeu kolektora i baze treba biti maksimalno 11,3V/0,067A=169. U prethodnoj formuli se raunalo sa naponom od 11,3V, a ne sa 12V zbog pada napona spoju baza-emiter od 0,7V. Ukoliko se podesi da otpor potenciometra bude 100 tada e kroz njega tei struja od priblino 11,3V/100=0,113A. Naime struja e tei i kroz dio potenciometra spojen izmeu baze i emitera, ali je ta struja zanemariva. Jaina te struje je priblino 0,7V/900=0,0008A=0,8mA. Dakle kroz dio potenciometra otpora 100 tee struja 0,113A tako da je disipacija na potenciometru P=UxI=11,3x0,113=1,28W. Ipak odabran je potenciometar snage 1W, jer je razmatran ekstremni sluaj tako da e u praksi snaga od 1W biti dovoljna. Kao to vidimo proraun elektronskih sklopova nije u potpunosti egzaktan tako da se svaki ureaj podvrgava ispitivanjima prototipa prije nego to se krene u serijsku proizvodnju. Glavna razlika izmeu visokokvalitenih profesionalnih (i skupih) i niskokvalitetnih elektronskih ureaja iroke potronje je upravo u tome to profesionalni ureaji prolaze rigorozna ispitivanja i dorade nakon svakog ispitivanja. Na slici 4. je data blok shema regulacionog pojaala snage koji radi u prekidakom reimu.

87

Sl. 4. Regulaciono pojaalo snage sa prekidakim reimom rada IM je skraenica od irinskoimpulsni modulator (engleski: PWM Pulse Width Modulator). IM je elektronski ureaj koji na svom izlazu daje impulse ija irina ovisi od visine napona narinutog na ulaz. Frekvencija impulsa ovisi o potrebnoj tanosti regulacije. Ako je potrebna vea tanost regulacije podeava se via frekvencija IM-a. Rad IM-a je ilustrovan na slici 5.

Sl. 5. Ilustracija funkcije IM-a Kao to se vidi sa slike 5. kada je na ulaz IM-a doveden nizak napon impulsi na izlazu su uski, a kada dovedemo visok napon na ulaz IM-a izlazni impulsi su iroki. Ako na ulaz dovedemo maksimalno dozvoljeni napon tada na izlazu umjesto niza impulsa dobijemo konstantan napon. Takoer, ako je na ulazu napon 0V tada na je i na izlazu IM-a napon 0V. Dakle, srednja vrijednost napona na ulazu i izlazu IM-a je ista, ali se dobiva iscjepkani signal. Na engleskom jeziku za sjeckanje se koristi termin chopper (oper) tako da se za za IM ureaje i u naem jeziku udomaio izraz oper. Period sjeckanja odnosno pojavljivanja impulsa je oznaem sa T pri emu vrijedi odnos frekvencije impulsa f i perioda T:

f =

1 T

88

Npr. ako je frekvencija sjeckanja f=100Hz tada je period T=1/f=1/100=0,01s=10ms to znai da je najvea irina impulsa 10ms. Ako je ulazni napon IM-a u standardnom rasponu 0-10V tada vrijede odnosi ulaznog napona i irine impulsa dati u tabeli 1. Tabela 1. Odnos ulaznog napona i irine impulsa na izlazu (f=100Hz) Ulazni napon (V) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 irina impulsa (ms) 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ka to se vidi iz tabele 1. svakom voltu sa ulaza odgovara jedna milisekunda na izlazu. Pomou potenciometra se podeava visina ulaznog napona na ulazu IM-a prikazanog na slici 4., a time i irina izlaznih impulsa odnosno jaina struje koja tee kroz elektromotor. Naime, impulsi sa izlaza IM-a se vode na bazu tranzistora tako da se preko IM-a upravlja kolektorskom strujom tranzistora. Moe se postaviti pitanje zbog ega su gubici na tranzistoru manji, ako se na bazu umjesto konstantnog dovodi sjeckani signal. Uzrok lei u injenici da tranzistor kada mu je doveden sjeckani signal radi u prekidakom reimu kada mu je napon izmeu kolektora i emitera, u stanju voenja samo U=0,2-0,3V tako da je gubitak snage mnogo manji. Naime vrijedi relacija P=UI te ako je napon U nizak niska je i disipirana snaga P. Naprotiv u linearnom reimu je napon izmeu kolektora i emitera vii te je i disipacija vea. Ve je reeno da za veu tanost regulacije trebamo i viu frekvenciju IM-a, ali treba napomenuti da via frekvencija IM-a znai i vee gubitke tj. veu disipaciju snage. Naime, to je frekvencija IM-a via to su ei prelazi tranzistora iz stanja voenja u stanje zakoenosti dakle i ei prolazi kroz linearno podruje u kome su gubici veliki. Bitno je napomenuti da se osim bipolarnih tranzistora za realizaciju regulacionih pojaala snage koriste i MOSFET tranzistori, IGBT tranzistori i tiristori. Samu konstrukciju IM ureaja neemo obraivati u ovom nastavku kole elektronike. Napomenut emo samo da se danas IM-ovi gotovo po pravilu realizuju u tehnici integrisanih krugova. Na slici 6. je data shema IM-a sa integrisanim kolom LM555.

Sl. 6. Shema IM-a sa integrisanim kolom LM555 Triger (okida) je ulaz na koga se dovodi niz impulsa konstantne irine od ije frekvencije ovisi frekvencija IM-a. Regulaciona pojaala snage sa IM-om imaju iroku primjenu. Jedna od njih je regulacija broja obrtaja ventilatora na hladnjaku automobila. Stariji automobili su imali regulaciju broja obrtaja ventilatora izvedenu pomou bimetalnog termoprekidaa koja nije bila tana tako da je dolazilo do znaajnih kolebanja u temperaturi automobilskog motora to se moglo vidjeti i na termometru na instrument tabli, jer je kazaljka termometra etala lijevo-desno. Savremeni automobili naprotiv imaju regulaciju izvedenu pomou regulatora sa regulacionim pojaalom snage koja je visokotana tako da kazaljka termometra ne mrda. Na alatnim mainama i drugim ureajima gdje se zahtijeva visok

89

kvalitet regulacije se koriste sloenija regulaciona pojaala sa ugraenim mikroprocesorima, ali se regulacija opet vri pomou IM-a. Mikroprocesorski regulator poredi stvarnu (SV) i zadanu (ZV) vrijednost broja obrtaja i na osnovu razlike stvarne i zadane vrijednosti vri upravljanje. Na istom vratilu sa elektromotorom se postavlja tahogenerator koji slui za mjerenje broja obrtaja. Tahogenerator je obini generator jednosmjene struje (dinamo). Naime, napon na izlazu diname je direktno proporcionalan broju obrtaja tako da se dinama moe iskoristiti za mjerenje broja obrtaja odnosno za dobivanje podatka o stvarnom broju obrtaja elektromotora. Iz iskustva znamo da sijalica na faru bicikla jae svijetli to se bicikl bre kree to je uzrokovano spomenutim fenomenom napon diname je vii pri veem broju obrtaja. Signal zadane vrijednosti (ZV) se dovodi kao naponski signal u rasponu od 10V do +10V. Naponu od 0V odgovara broj obrtaja n=0 (o/min), dok naponima od +/-10V odgovara maksimalni broj obrtaja elektromotora u jednom ili drugom smjeru. Kada su u pitanju elektromotori izmjenine struje stvari su neto komplikovanije. Radi se o tome da postoji vie vrsta elektromotora izmjenine struje: kolektorski, jednofazni, trofazni, kavezni, kolutni, sinhroni i asinhroni. Regulacija broja obrtaja kolektorskih elektromotora izmjenine struje je potpuno ista kao i elektromotora jednosmjerne struje. Daleko najiru primjenu imaju trofazni asinhroni kavezni elektromotori pa emo se fokusirati na njih. Postoje dva naina kontinualne regulacije broja obrtaja trofaznih asinhronih kaveznih elektromotora. Prvi nain je da regulacijom struje elektromotora reguliemo i broj obrtaja, dakle potpuno isti princip kao i kod elektromotora jednosmjerne struje. Ovakav nain regulacije se uglavnom koristi za regulaciju broja obrtaja centrifugalnih pumpi i ventilatora, a takoer se koriste i za tzv. mehki start (engleski: soft start) elektromotora. Mehki start se koristi kako bi se izbjegle visoke struje pri pokretanju elektromotora koje optereuju mreu, a takoer pojedine aplikacije su osjetljive na mehanike udare koji nastaju pri tvrdom startu elektromotora. Drugi nain regulacije broja obrtaja trofaznih asinhronih kaveznih elektromotora je promjena frekvencije struje kojom se napaja elektromotor, jer broj obrtaja asinhronog elektromotora znaajno ovisi o frekvenciji struje (to je frekvencija via vei je i broj obrtaja). Sama promjena frekvencije struje se vri pomou frekventnog pretvaraa. Na slici 7. je data blok shema spajanja elektromotora na frekventni pretvara.

Sl. 7. Blok shema spajanja elektromotora na frekventni pretvara

90

Signal zadane vrijednosti broja obrtaja je najee standarni naponski signal u rasponu od 10V do +10V. Frekventni pretvara mreni napon frekvencije 50Hz pretvara u napon eljene frekvencije. Bitno je napomenuti da frekventni pretvarai osim frekvencije prilagoavaju i napon napajanja u svrhu optimalne regulacije. Stari frekventni frekventni pretvarai su bili konstruisani kao elektromehniki ureaji tzv. motor-generatorske grupe. Tipina motorgeneratorska grupa se sastojala od motora jednosmjerne struje iji broj obrtaja se regulisao pomou otpornika i generatora izmjenine struje spojenog na isto vratilo sa spomenutim elektromotorom tako da je elektromotor pogonio generator uz regulisani broj obrtaja. Poto je broj obrtaja generatora bio promjenljiv bila je i promjenljiva i frekvencija generisane struje. Ovakvi ureaji su bili glomazni mnogo manje pouzdani u radu u poreenju sa savremenim mikrporocesorskim frekventnim pretvaraima. Savremeni frekventni pretvarai generiu struje eljene frekvencije pomou IM-a kao to je ilustrovano na slici 8.

Sl. 8. Sinusni signal na ulazu IM-a Signal zadane vrijednosti broja obrtaja u rasponu od -10V do +10V se konvertuje u sinusni signal odgovarajue frekvencije pomou naponski kontrolisanog oscilatora, a zatim se taj sinusni signal vodi na ulaz IM-a koji sinusni signal pretvara u niz impulsa. Navedeni impulsi se pojaavaju i vode na elektromotor. Zbog injenice da elektromotor ima induktivnu komponentu kroz elektromotor opet tee sinusna struja iste frekvencije kao to je bio signal na ulazu IM-a. Istina na vremenskom dijagramu struje elektromotora se mogu primjetiti zubii uzrokovani impulsima IM-a, ali je struja kroz elektromotor ipak dovoljno ista sinusoida. Na slici 9. je dat oscilogram struje i napona na jednoj od faza elektromotora.

Sl. 9. Oscilogram struje i napona na jednoj od faza elektromotora 91

Na slici 10. je data pojednostavljena shema frekventnog pretvaraa.

Sl. 10. Pojednostavljena shema frekventnog pretvaraa

92

AUDIO POJAALA Po definiciji audio pojaala su pojaala koja pojaavaju signale u frekventnom opsegu izmeu 20Hz i 20kHz to je opseg sluha ovjeka. Meutim, mnoga audio pojaala imaju ui frekventni opseg, a takoer i veina ljudi ne moe uti cjelokupan opseg izmeu 20Hz i 20kHz. Historijski gledano prva audio pojaala su konstruisana poetkom 20. stoljea mehanikim spajanjem slualice i ugljenog mikrofona, a kasnije su konstruisana audio pojaala na bazi elektronskih cijevi, zatim na bazi tranzistora i na kraju na bazi integrisanih krugova. Danas se najvie koriste upravo pojaala konstruisana na bazi integrisanih krugova, a tranzistorska i cijevna pojaala neto manje. Cijevna pojaala su jo u upotrebi, jer imaju specifian zvuk koji posebno cijene kod ljubitelji elektrinih gitara. Za audio pojaala se koristi i termin instrumentaciona pojaala, jer se koriste za pojaavanje signala instrumenta kao to je npr. spomenuta elektrina gitara. Meutim pojam instrumentaciona pojaala se takoer koristi i za pojaala mjernih instrumanta tako da ponekada dolazi do konfuzije te je bolje izbegavati taj termin. Glavni podaci o audio pojaalu su: frekventni opseg, pojaanje, izlazna snaga, izlazna impedansa i izoblienje signala. Pojaanje se definie kao odnos izlaznog i ulaznog napona. Izlazna impedansa je bitna pri spajanju pojaala na zvunike. U principu pojaalo i zvunici trebaju biti iste impedanse, ali je dozvoljeno da zvunici imaju veu impedansu od pojaala. Ako je impedansa zvunika vea tada nee biti iskoritena sva snaga pojaala. Ako pokuamo spojiti zvunik nie impedanse od pojaala tada moe doi do pregaranja zvunika i/ili pojaala, ako nije ugraena zatita. Izoblienje signala je jako znaajno kada su u pitanju audio pojaala, ali zbog injenice da savremena pojaala imaju visok kvalitet reprodukcije u specifikaciji savremenih pojaala se ak ne navodi podatak o izoblienju. Vezano za izoblienje signala vezan je i pojam HiFi. HiFi je skraenica od engleskog izraza High Fidelity visoka vjernost. Pedesetih godina 20. stoljea smatralo se da je pojaalo HiFi, ako je njegovo izoblienje signala bilo ispod 1%, jer veina ljudi ne moe da primjeti izoblienje ispod 1%. Meutim kako je tehnika pojaala napredovala zahtjevi su rasli da bi recimo osamdesetih godina zahtjevano izoblienje ispod 0,1%. Kako bi se sluaocu muzike u kunom ambijentu omoguio barem priblian ugoaj koncertne dvorane razvijene su stereo i kvadro tehnika. Stereo pojaala imaju dva kanala (lijevi i desni), a kvadro etiri. Meutim upitno je koliko se postiglo u doaravanju koncertnog ugoaja. Jer bez obzira da li sluamo neku klasinu simfoniju ili neku pop-rock muziku obueni u trenerku i duboko zavljeni u naslonjau dnevne sobe ma kakvu tehniku da imamo neemo imati ugoaj neke koncertne dvorane gdje su oko nas drugi ljudi i gdje je prisutan jedan poseban naboj u zraku. Prema svojoj konstrukciji audio pojaala se dijele u klase: A, AB, B, C i D. Pojednostavljeno reeno pojaalo klase A cijelo vrijeme radi u linearnom reimu (100% vremena), pojaalo klase AB priblino 60% vremena je u linearnom reimu rada, pojaalo klase B 50% vremena, pojaalo klase C priblino 40% vremena, a pojaalo klase D je manje od 1% vremena u linearnom reimu. Pojaala klase A su prva pojaala koja su konstruisana na bazi elektronskih komponenti. Imaju nizak stepen izoblienja, ali i vrlo nizak stepen iskoritenja snage. Kako bi se poveao koeficijent iskoritenja kosntruisana su pojaala klase B, C i D. Pojaalo klase AB je u sutini verzija pojaala klase B. Danas se koriste pojaala klase A, klase D i neto manje pojaala klase AB te emo se na njih fokusirati. Na slici 1. je data tipina shema tranzistorskog pojaala u klasi A konstruisanog primjenom unipolarnog tranzistora (JFET tranzistora). Kondenzatori kapaciteta 22F se biraju tako da imaju to manji otpor za izmjeninu struju. Predvieni su kondenzatori od 22F premda je bolje uzeti to vei kapacitet kondenzatora kako bi se smanjili gubici na kondenzatoru. Obino su predvieni kondenzatori u rasponu 1-100F. Tranzistor BF244 ima strminu GFS2mS, a maksimalna dozvoljena struja drejna je 50mA. Napon napajanja od E=9V je odabran, jer je to standardni napon koji se moe podesiti na adapteru ili se pojaalo moe napojiti sa baterije napona 9V. U shemi sa slike je odabrana struja drejna ID=3mA. Napon izmeu sorsa i gejta treba da je UGS=ID/GFS=3mA/2mS=1,5V. Da bi se postigao napon od 1,5V potrebno je da otpor otpornika izmeu sorsa i uzemljenja bude R=U/I=1,5V/3mA=500. Ipak odabran je otpornik 560 kako bi se osigurao vii napon na sorsu. 93

Sl. 1. Tipina shema tranzistorskog pojaala u klasi A Otpornik od 1M je odabran kako bi se postigla visoka ulazna impedansa pojaala. Napon na drejnu UD je UD=E-3mA1,5k=9-4,5=4,5V. Kao to vidimo sa slike 1. napon na gejtu, u stanju mirovanja, je 0V to je uzrokovano injenicom da u stanju mirovanja kroz otpornik 1M ne tee struja. Svi naponi navedeni na slici 1. su prema masi (uzemljenju), jer se u elektronskim shemama masa smatra za referentnu taku. Precizniji termin za spomenute napone jeste potencijali taaka. Oni koji ele da eksperimentiu mogu umjesto otpornika 560 ugraditi trimer od 1k te promjenom otpora trimera mijenjati potencijale sorsa i drejna. Bitno je uoiti jedan detalj sors je na viem potencijalu od gejta. Pri gradnji ovakvog pojaala treba vodit rauna da su JFET tranzistori osjetljivi na statiki elektricitet. Kada se na ulaz pojaala dovede izmjenini signal tokom pozitivne poluperiode napon na otporniku 1M poraste iznad 0V, a tokom negativne poluperiode padne ispod 0V, jer usljed signala dovedenog na ulaz tee struja kroz spomenuti otpornik. Kada napon na otporniku 1M poraste napon UGS opadne usljed ega opadne i struja struja drejna ID, jer vrijedi relacija:

I D = GFS U GS
Dalje usljed pada struje drejna ID poraste potencijal drejna. Tokom negativne poluperiode se deava obrnut proces tako da potencijal drejna opadne. Pretpostavimo da je na ulaz doveden signal amplitude 1mV i sraunajmo kolika e biti amplituda signala na izlazu odnosno drugim rijeima reeno sraunajmo koliko je pojaanje pojaala. Ako je GFS=2mS tada je promjena struje drejna ID=GFSx0,001V=2mSx0,001V=0,002mA. Promjena potencijala drejna je 0,002mAx1,5k=0,003V. Kao to vidimo pojaanje ovog pojaala je 3x. Meutim treba napomenuti da se radi o minimalnom pojaanju, a realno je oekivati pojaanje 10x. Osim toga ovdje se radi o jednostepenom pojaalu, a kada bi vezali ovakva dva pojaala jedno na drugo tada bi pojaanje poraslo po kvadratnom zakonu tj. minimalno bi bilo 9x, a realno bi se moglo oekivati 100x. Na slici 2. su date dvije tipine sheme tranzistorskog pojaala u klasi A konstruisanih primjenom bipolarnih tranzistora. Kao to se vidi imamo jednostvaniju i sloeniju shemu. U obje sheme se koristi tranzistor BC109. Dakako da je sloenija shema skuplja za realizaciju, ali daje i bolje rezultate. Fakusirajmo se na jednostavniju shemu. Kao sto vidimo osim tranzistora imamo dva otpornika (bazni i kolektorski) i dva kondenzatora. Uloga kondenzatora je da tranzistorsko kolo elektriki odvoji za jednosmjernu struju od drugih kola na koje e se pojaalo eventualno spojiti. Predvieni su kondenzatori od 1F premda je bolje uzeti to vei kapacitet kondenzatora kako bi se smanjili gubici na kondenzatoru. Uloga baznog i kolektorskog otpornika je da tranzistor dovedu u tzv. radnu taku. Radna taka tranzistora se bira tako da se postigne optimalna funkcija sklopa.

94

Sl. 2. Dvije tipine sheme tranzistorskog pojaala u klasi A Na slici 3. je data ovisnost pojaanja tranzistora BC109 o struju kolektora IC i o temperaturi.

Sl. 3. Ovisnost pojaanja tranzistora BC109 o kolektorskoj struji i temperaturi Kao to vidimo pojaanje je najvee u rasponu kolektorske struje izmeu 5mA i 15mA. Tada je pojaanje hFE300 pri temperaturi od 25C. Odaberimo struju mirovanja kolektora od IC=7mA (maksimalna kolektorska struja tranzistora BC109 je 50mA), Tako da je struja baze IB=IC/hFE=7/300=0,023mA=23A. Takoer odaberimo i kolektorski otpornik RC. Kolektorski otpornik treba imati vrijednost RCE/ICmax=12V/50mA=240 kako ne bi kroz kolektor tekla jaa struja od dozvoljene. Ako odaberemo kolektorski otpornik od 1,2k kao to je na shemi tada je napon izmeu kolektora i emitera u mirnom stanju: UCE=E-RCxIC=12V1,2kx7mA=3,6V. Znai potencijal kolektora je 3,6V. Pad napona na baznom otporniku RB je tada UCE-0,55V=3,6-0,553V. Napon od 0,55V izmeu baze i emitera smo oitali iz dijagrama sa slike 4. premda smo i bez oitavanja mogli oekivati napon 0,5V-0,7V. Kao to smo izraunali struja baze je 23A te bazni otpornik treba imati vrijednost RB=3V/0,023mA=130k. Na shemi je ipak predvien otpornik 120k kako bi bazna struja bila neto jaa. Kada se na ulaz pojaala dovede izmjenini signal tokom pozitivne poluperiode u bazu tranzistora potee jaa struja od struje mirovanja uzrokovano dotokom struje iz izvora signala.

95

Sl. 4. Meusobna ovisnost struje baze i nabone izmeu baze i emitera tranzistora BC109 Usljed porasta bazne struje poraste i kolektorska struja, jer vrijedi relacija:

I C = hFE I B
Usljed porasta kolektorske struje opadne napon na izlazu (opadne potencijal kolektora). Tokom negativne poluperiode se deava obrnuto tj. potencijal kolektora poraste. Vidimo da ovo pojaalo vri tzv. invertovanje signala u smislu da tokom pozitivne poluperiode na ulazu na izlazu imamo negativnu poluperiodu i obrnuto. Invertovanje signala je ilustrovano na slici 5.

Sl. 5. Invertovanje i pojaavanje signala Da bismo sraunali pojaanje ovog pojaala moramo znati ulazni otpor tranzistora BC109. Unipolarni tranzistori imaju praktino beskonaan ulazni otpor, ali bipolarni tranzistori kao to je na BC109 imaju relativno nizak ulazni otpor reda kilooma koji ovisi o struji kolektora. Ulazni otpor tranzistora je hIE parametar tranzistora i oitava se iz kataloga. Tranzistor BC109 pri struji kolektora od IC=7mA ima hIE=2,5k. Ukoliko na ulaz dovedemo signal amplitude 1mV tada e jaina bazne struje porasti za 1mV/2,5k=0,001V/2,5k=0,0004mA. Zbog injenice da je pojaanje tranzistora hFE300 kolektorska struja e porasti za 300x tj. za 300x0,0004mA=0,12mA. Potencijal kolektora e opasti za 1,2kx0,12mA=0,144V=144mV.

96

Dakle pojaanje ovog pojaala je 144x. Kao to vidimo parametri tranzistora znaajno ovise o izboru radne take. Ovo je iskoriteno za konstruisanje ureaja za automatsku regulaciju pojaanja koji regulie pojaanje pojaala pomjeranjem radne take tranzistora. Runa regulacija pojaanja se vri pomou potenciometra koji se obino ugrauje na ulazu u pojaalo. Boja zvuka se podeava takoer pomou potenciometara kojima se priguuju odreni dijelovi tonskog spektra. Kvalitetnija pojaala imaju ugraen ekvilajzer (engleski: equaliser) pomou koga se moe vriti fino podeavanje boje zvuka. Obino se boja zvuka podeava prema vrsti zvuka (rock muzika, klasina muzika, film, govor), ali je jako bitna i akustika prostorije u kojoj se slua. Drugim rijeima reeno potrebno je podesiti ekvilajzer prema akustikim karakteristikama prostorije. Tranzistori male snage obino imaju veliko pojaanje, ali snani tranzistori ne. Npr. tranzistor BD239 ima pojaanje od svega 15x pri struji kolektora od 1A. Da bi se postiglo visoko pojaanje i sa tranzistorima snage ameriki naunik Sidni Darlington (Sidney Darlington) je 1953. godine izumio spoj tranzistora prikazan na slici 6.

Sl. 6. Darlingtonov spoj tranzistora Dva tranzistora spojena u Darlingtonov spoj imaju pojaanje koje predstavlja umnoak pojaanja pojedinih tranzistora. Npr. ako smo spojili u Darlingtonov spoj tranzistor sa pojaanjem 10x i tranzistor sa pojaanjem 15x ukupno pojaanje njihovog spoja e biti priblino 150x. Poboljana varijanta Darlingtonovog spoja je Siklajijev spoj prikazan na slici 7.

Sl. 7. Siklajijev spoj tranzistora Siklajijev spoj koristi NPN i PNP tranzistor, a njegova glavna prednost u odnosu na Dralingtonov je u tome to je napon izmeu baze i emitera dvostruko nii. Siklajijev spoj je izumio Maar er Siklai (George Sziklai). Vezano za audio pojaala bitno je spomenuti pojam tzv. negativne povratne sprege. Pojaala sa negativnom povratnom spregom (engleski: negative feedback amplifiers) je 1937. godine izumio ameriki naunik Harold Blek (Harold Black). Kod ovih pojaala se dio invertovanog signala sa izlaza vraa na ulaz usljed ega se neto smanjuje pojaanje pojaala, ali se zato znaajno smanjuje izoblienje signala u pojaalu. Negativna povratna sprega se obino realizuje tako to se izmeu ulaza i izlaza pojaala spoji otpornik. to je otpornik nieg otpora vei dio signala e se vraati na ulaz. Zbog injenice da se jo uvijek koriste spomenut emo pojaala klase B premda ih sve vie istiskuju pojaala klase D. Pojednostavljena shema pojaala klase B je data na slici 8.

97

Sl. 8. Pojednostavljena shema pojaala klase B Kao to se vidi sa sheme koriste se jedan NPN i jedan PNP tranzistor koji ine komplementarni par. Tranzistori moraju biti upareni tj. moraju imati isto pojaanje, jer jedan pojaava pozitivnu, a drugi negativnu poluperiodu signala u tzv. pu-pul (engleski: push-pull) spoju. Kao to je ve reeno veina svaremenih pojaala snage rade u D klasi. Pojaala D klase imaju vrlo slian princip rada kao i regulaciona pojaala snage sa prekidakim reimom rada uz razliku to se na izlaz pojaala umjesto elektromotora spajaju zvunici. Srce pojaala klase D je IM (irinsko-impulsni modulator). Savremena pojaala imaju niz dodatnih funkcija kao to je npr. mogunost spajanja na PC raunar preko USB konekcije, mogunost daljinskog podeavanja jaine i boje zvuka itd. itd. Na slici 9. je data pojednostavljena shema pojaala klase D.

Sl. 9. Pojednostavljena shema pojaala klase D

98

JEDNOSMJERNA POJAALA Jednosmjerna pojaala (engleski: DC amplifiers) su pojaala koja pojaavaju signale jednosmjerne struje. U jednosmjerna pojaala u irem smislu spadaju i pojaala digitalnih signala. Potreba za pojaavanjem signala jednosmjerne struje se prvo pojavila u mjernoj tehnici. Prvobitni instrumenti za mjerenje elektrinih veliina galvanometri su bili dovoljno osjetljivi da su mogli mjeriti i vrlo slabe signale, ali njihov ulazni otpor je bio nizak, reda nekoliko stotina oma tako da su optereivali strujno kolo na koje su se spajali. Da bi se navedeni nedostatak eliminisao na ulaz galvanometra je postavljano jednosmjerno pojaalo sa visokom ulaznom impedansom kao to je ilustrovano na slici 1.

Sl. 1. Galvanometar sa pojaalom U naoj literaturi se za galvanometar estko koristi termin instrument sa pominim svitkom. Postoje dvije konstrukcije jednosmjernih pojaala i to oper (engleski: chopper) pojaala i potpuno elektronska pojaala. oper pojaala pretvaraju jednosmjerni signal u izmjenini pomou releja kao to je prikazano na slici 2.

Sl. 2. Sjeckanje signala pomou releja Kao to vidim sa slike 2. jednosmjerni signal je isjeckan pomou releja te je tako praktino preveden u izmjenini signal koji se pojaava obinim audio pojaalom. Na izlazu audio pojaala se postavi filter koji isjeckani signal opet izgladi ta se dobiva pojaan jednosmjerni signal. oper pojaala se danas jako malo koriste. Na slici 3. je data shema tranzistorskog jednosmjernog pojaala.

Sl. 3. Tranzistorsko jednosmjerno pojaalo

99

Kao to vidimo pojaalo za svoj rad treba izvor napona sa pozitivnim i negativnim naponom. Ako nemamo takav izvor on se realizuje pomou djelitelja napona kao to je prikazano na slici 4. Potenciometrom RC se podeava nula (engleski: set zero) na izlazu instrumenta u odsustvu signala na ulazu. Ovo je neophodno, jer su ovakva pojaala jako osjetljiva na temperaturne promjene. Trimer potenciometar na izlazu slui za svrhe kalibracije (umjeravanja) pojaala. Naime pojaanje tranzistora odstupa od primjerka do primjerka te je potrebno podestiti pojaanje sklopa na zadanu vrijednost. Vremenom, usljed starenja pojaanje tranzistora se mijenja te je potrebno povremeno vriti kalibracije.

Sl. 4. Djelitelj napona Danas se jednosmjerna pojaala konstruiu primjenom integrisanih kola ime se dobivaju sklopovi visoke stabilnosti i visoke tanosti. Kao to je ve reeno u jednosmjerna pojaala u irem smislu spadaju i pojaala digitalnih signala. Najednostavnije pojaalo digitalnih signala je relej. Na slici 5. je data esto viena izvedba pojaala digitalnih siganala u kojoj su iskoriteni tranzistor i relej. Pri proraunu sklopa se pretpostavljalo da se na ulaz pojaala dovodi jednosmjerni signal napona 5V i maksimalne struje 8mA tako da je maksimalna snaga na ulazu 5Vx8mA=40mW. U sklopu se koristi relej iji kontakti podnose napon od 220V pri struji 1A tako da je izlazna snaga sklopa 220Vx1A=2,2kW. Dakle pojaanje snage ovog sklopa je 2200W/0,04W=55000.

Sl. 5. Pojaalo digitalnih signala Princip rada ovog pojaala je jednostavan. Tranzistor radi u prekidakom reimu tako da se moe nalaziti u dva stanja: stanje zakoenosti i stanje voenja. Kada je tranzistor zakoen kroz njegov kolektor ne tee struja pa ne tee ni kroz zavojnicu releja tako da kotva nee biti privuena i radni kontakt releja nee biti zatvoren. Kada je tranzistor u stanju voenja tada je napon izmeu njegovog kolektora i emitera vrlo nizak i iznosi priblino 0,2V tako da tee struja kroz relej, kolektor i emiter to dovodi do privlaenja kotve releja i zatvaranja radnog kontakta. Koristi se relej ija zavojnica je predviena za napajanje naponom 5V, a otpor joj je 38 tako da kroz relej tee struja (5V-0,2V)/38=126mA. Otpor zavojnice releja je oitan iz katalokih podataka istog. Strujno pojaanje tranzistora BD239 takoer oitano iz katalokih

100

podataka je hFE40 pri struji kolektora od 200mA tako da pri naoj struji od 126mA moemo oekivati priblino isto pojaanje. Da bi tranzistor sigurno bio u stanju voenja potrebno je da u njegovu bazu tee struja od IC/hFE=126/40=3mA ili jaa. Ako bi tekla slabija struja od 3mA tada bi tranzistor bio u linearnom reimu rada. Istovremeno trebamo voditi rauna da je maksimalno dozvoljena struja na ulazu 8mA, jer je to najvea dozvoljena struja izvora signala. Ako elimo da u bazu tee struja 3mA otpor baznog otpornika treba biti (5V0,6V)/3mA=1,47k, a za struju baze od 8mA bazni otpornik treba imati otpor (5V0,6V)/8mA=0,55k. Dakle bazni otpornik treba biti u rasponu imeu 0,55k i 1,47k. Sa slike 5. vidimo da je na bazu tranzistora spojen bazni otpornik 1k. Otpornik 47k je spojen izmeu baze i emitera kako bi se poveala stabilnost sklopa. Kroz njega tee zanemariva struja od 0,6V/47k=0,013mA=13A tako da praktino ne utie na struju baze, ali zato u sluaju da usljed poveanja temperature poraste inverzna struja IC0 izmeu baze i kolektora otpornik 47k e tu struju odvesti na masu i tako sprijeiti nekontrolisano provoenje tranzistora. Usljed pomjeranja kotve u zavojnici releja se indukuju visoki naponi koji mogu unititi tranzistor te se paralelno sa zavojnicom spaja dioda 1N4007 ija uloga je da provede struju uzrokovanu spomenutim visokim naponom te na taj nain visoki napon obori na niskih 0,7V. Na slici 6. je ilustrovano stanje sklopa kada je na ulaz narinut napon 0V, a na slici 7. stanje kada je na ulazu sklopa narinut napon 5V.

Sl. 6. Tranzistor zakoen

Sl. 7. Tranzistor u stanju voenja Premda je nominalni napon releja 5V relej zatvara svoje kontakte ve pri naponu od 3V, a otvara ih tek kada napon na njegovoj zavojnici padne ispod 1V. Dakle irina histereze releja je 3V-1V=2V kao to je ilustrovano na slici 8.

Sl. 8. Histereza releja

101

Vezano za histerezu releja potrebno je sraunati maksimalni napon na ulazu sklopa koji sigurno nee izazvati zatvaranje kontakta releja i minimalni napon koji e sigurno izazvati zatvarnje. Ako je napon na releu 1V tada je kolektorska struja 1V/38=0,026A=26mA. Da bi kroz kolektor tekla struja od 26mA potrebno je u bazu tee minimalna struja odreena maksimalnim strujnim pojaanjem tranzistora. Naalost u podacima tranzistora obino nemamo podatak o maksimalnom pojaanju, ali realno moemo oekivati da je ono 10x vee od minimalnog tako da moemo raunati sa maksimalnim pojaanjem od 400x. Dakle minimalna struja baze je 26mA/400=0,065mA=65A. Ova struja e tei pri naponu na ulazu U=0,5V+1kx0,065mA=0,565V. Dakle, tek za napon ispod priblino 0,5V se moe sa sigurnou tvrditi da nee izazvati zatvaranje kontakta releja. Ako je napon na releu 3V tada je kolektorska struja 3V/38=0,079A=79mA. Da bi ta struja tekla kroz kolektor potrebno je da bazna struja bude minimalno 79mA/40=2mA. Ova struja e tei pri naponu na ulazu U=0,7V+1kx2mA=3,7V. Znai minimalan napon na ulazu koji e sigurno dovesti do zatvaranja kontakta releja je 3,7V. Ako se dva navedena napona ele poveati tada se na ulaz sklopa postavi jedna ili ak dvije diode kao to je ilustrovano na slici 9.

Sl. 9. Podizanje pragova napona pomou dioda Sklop sa slike 5. se esto realizuje sa dva tranzistora u Darlingtonovom spoju kako bi se postiglo vee pojaanje sklopa. Na slici 10. je data shema pojaala digitalnih signala sa Darlington spojem tranzistora BC109 i BD239. Sklop je proraunat uz pretpostavku da je na ulazu signal napona 5V i maksimalne struje 0,2mA to znai da je maksimalna snaga na ulazu 5Vx0,2mA=1mW. Sklop se koristi za ukljuenje sijalice napona 12V i snage 5W. Na shemi sa slike 10. su navedeni naponi i struje izraunati uz pretpostavku da tranzistori imaju minimalna pojaanja (tranzistor BC109 sa hFE=270 i tranzistor BD239 hFE=15). Ako tranzistori imaju vee pojaanje od minimalnog tada sklop ima jo bolji rad, a mijenja se samo struja kolektora tranzistora BC109 koja postaje jaa. itaocima koje interesuje proraun elektronskih sklopova preporuujemo da za vjebu izvre provjeru prorauna tj. da provjere podatke navedene na shemi.

Sl. 10. Pojaalo digitalnih signala sa Darlingtonovim parom

102

Na tarnzistoru BD239 se disipira 0,8Vx0,45A=0,36W tako da nije potrebno postavljati tranzistor na hladnjak. 230mW snage se moe strujanjem zraka odvesti sa tranzistorskog kuita tj. samo kuite tranzistora ima dovoljnu povrinu za odvoenje toplote. Oni itaoci koji sagrade ovaj sklop mogu mjerenjem na samom sklopu provjeriti proraunske podatke. Naponi se mjere voltmetrom, a mjerenje struja je najzgodnije sprovesti pomou miliamperskih strujnih klijeta. U svrhu mjerenja struja je potrebno pri samoj gradnji sklopa ostaviti neto due ice kako bi se iste mogle obuhvatiti strujnim klijetima. Ako se struje mjere pomou miliampermetra bez strujnih klijeta tada treba predvidjeti mogunost odpajanja ica u svrhu mjerenja. U PC raunar se moe ugraditi PC kartica sa digitalnim izlazom. Postoje takoer i eksterni ureaji sa digitalnim izlazom koji se spajaju na USB port. Ova kartice obino imaju izlaz male snage. Npr. u podacima jedne kartice stoji da je izlaz 3V pri struji od 2,5mA (3.0 volts min @ -2.5 mA). Oigledno da je na izlazu tranzistor sa otpornikom 0,8k u kolektoru, jer je pad napona na njemu 2V. Ovakav izlaz male snage se moe spojiti na ulaz pojaala sa slike 10. Umjesto sijalice se moe spojiti relej sa zatitnom diodom. Pojedine PC kartice imaju relejni izlaz sa rid relejom, a takoer sree se izlaz sa otvorenim kolektorom (engleski: open collector). Kod izlaza sa otvorenim kolektorom na izlazu imamo kolektor i emiter tranzistora, a baza je spojena unutar kartice kao to je ilustrovano na slici 11.

Sl. 11. Izlaz sa otvorenim kolektorom Kada se u bazu tranzistora dovede struja tranzistor provede te izlaz padne na priblino 0,2V, a kada se bazna struja iskljui tranzistor se zakoi te je izlaz u stanju visoke impedanse. Dakle u ovoj izvedbi tranzistor je ulozi svojevrsnog prekidaa.

103

VISOKOFREKVENTNA POJAALA Visokofrekventna pojaala (skraeno VF pojaala) su pojaala koja pojaavaju signale visokih frekvencija. Dijele se na irokopojasna i uskopojasna. Kao to im i samo ime kae irokopojasna VF pojaala pojaavaju signale ireg opsega frekvencija dok su uskopojasna selektivna. Prva primjena VF pojaala je bila u radiotehnici. Na slici 1. je data blok shema tzv. direktnog radio prijemnika.

Sl. 1. Blok shema direktnog radio prijemnika Antena i uzemljenje se spajaju na oscilatorno kolo ija uloga je da iz mnotva signala koje pokupi antena izdvoji signal eljene radio stanice. Signal se zatim pojaava irokopojasnim VF pojaalom, demodulira se AM demodulatorom, zatim pojaava NF (niskofrekventnim) pojaalom i reprodukuje pomou zvunika. NF pojaalo je audio pojaalo, a AM je skraenica od amplitudna modulacija. Amplitudna modulacija se realizuje tako to se amplituda signala oblikuje prema signalu koji se dovodi na modulator. Demodulator ima obrnutu funkciju od modulatora i uloga mu je da rekonstruie signal doveden na modulator. Potpuna shema radio prijemnika za srednje talase tipa 1-T-1 je data na slici 2. Ovo je tranzistorski prijemnik te mu je oznaka T tranzistor, a za isti prijemnik sa elektronskim cijevima bi oznaka bila 1-V-1 gdje je V skraenica od Valve to engleski izraz za elektronsku cijev. Brojevi 1 sa poetka i kraja znae da imamo jednostepena visokofrekventna i niskofrekventna pojaala. Ako bismo konstruisali prijemnik sa dvostepenim VF pojaalom i jednostepenim NF pojaalom imali bi prijemnik 2-T-1.

Sl. 2. Shema direktnog radio prijemnika

104

Danas u doba satelitskih radio prijemnika i prijema radio programa putem interneta ovakvi radio prijemnici iz 50.-tih godina prolog stoljea odista djeluju poput nekog muzejskog eksponata. Meutim ljudi i dan danas runo sastavljaju ovakve prijemnike i kompleti dijelova za njihove sastavljanje se mogu pronai u specijalizovanim prodavnicama elektronike. Uenici i studenti ih sastavljaju radi sticanja znanja i vjetina, a stariji jednostavno iz zabave. Direktni prijemnici su se mogli koristiti za prijem jakih signala tzv. koncertnih radio stanica, a za potrebe radiokomunikacija nisu bili podesni te su konstruisani tzv. superheterodinski prijemnici. Sam pojam heterodina potie iz starogrkog jezika i oznaava udruivanje vie sila. Heterodinski princip je 1900. godine izumio kanadski naunik Reginald Fessenden, ali je do njegove ire primjene dolo tek 20.-tih godina prolog stoljea. Prvu praktinu primjenu heterodinskog principa u radiokomunikacijama je ostvario major amerike vojske Edwin Armstrong 1917. godine. Blok shema superheterodinskog prijemnika je data na slici 3.

Sl. 3. Blok shema superheterodinskog radio prijemnika Kao to vidimo u superheterodinskom prijemniku signal sa antene se prvo pojaava pomou irokopojasnog VF pojaala, a zatim se pomou oscilatornog kola koga ine kondenzator i zavojnica iz signala izdvaja signal eljene radio stanice koji se zatim vodi na mikser. U mikseru se mijea spomenuti signal radio stanice i signal iz oscilatora. Oscilator generie sinusni signal sa frekvencijom koja je od signala radio stanice via za 455 kHz ili za 10,7MHz. Spomenute dvije frekvancije su standardne frekvencije selektivnih uskopojasnih VF pojaala. U radiotehnici se za spomenuta selektivna uskopojasna pojaala esto koristi i termin meufrekventna (MF) pojaala zbog injenice da se nalaze izmeu VF i NF pojaala dakle u svojevrsnom meuprostoru. Mikser je elektronski sklop koji formira proizvod (umnoak, produkt) signala. Shema miksera je data na slici 4.

Sl. 4. Shema miksera

105

Kao to se vidi sa slike na signal sa irokopojasnog VF pojaala dovodimo na bazu tranzistora, a signal sa oscilatora na emiter tranzistora. Usljed ovoga na kolektoru tranzistora dobivamo signal koji predstvalja umnoak spomenutih signala. Iz matematike je poznata relacija za umnoak dva sinusna signala:

cos A cos B =

cos( A + B ) + cos( A B) 2

Dakle kada se umnoe dva sinusna signala dobivamo opet dva sinusna signala, ali jedan sa frekvencijom koja predstavlja zbir i drugi koji predstavlja razliku frekvencija umnoenih signala. Uzmimo npr. da je ulaz radio prijemnika podeen da prima signal BH radija 1 na frekvenciji 612 kHz te da je meufrekvencija 455 kHz to znai da je frekvencija oscilatora 612+455=1067 kHz. Dakle u mikseru se formira umnoak signala frekvencija 612 kHz i 1067 kHz tako da na izlazu miksera dobivamo signale frekvencija 1067-612=455 kHz i 1067+612=1679 kHz. Signal frekvencije 455 kHz se pojaava u meufrekventnom pojaalu. Glavni razlog zbog koga su konstruisani superheterodinski radio prijemnici lei u injenici da se frekvencija signala sniava te se pojaanje vri na niim frekvencijama gdje je pojaanje tranzistora vee. Bitno je spomenuti pojam SDR - Software-Defined Radio koji je 1991. godine uveo u upotrebu Joseph Mitola, a odnosi se na raunarsku realizaciju radio ureaja. Istraivanja na ovom polju su otpoela krajem 70.-tih godina prolog stoljea, a danas se na tritu mogu nabaviti ureaji koji se spajaju na mikrofonski ulaz PC raunara, a omoguavaju kvalitetan prijem radiosignala poput profesionalnih komunikacijskih ureaja. Na PC raunar se dakako instalira ogovarajui softver. Najvie su u upotrebi besplatni softverski paketi Winrad i GNU Radio. Spomenuti ureaj se sastoji od VF pojaala, oscilatora i miksera spojenih prema blok shemi sa slike 3. Signal sa miksera se vodi na mikrofonski ulaz PC raunara. Poev od 2005. godine se radi na razvoju HPSDR-a (High Performance Software Defined Radio). Na ulaz HPSDR ureaja se spaja antena, a sam HPSDR ureaj se na PC spaja USB kablom. Za razliku od SDR ureaja koji su u veini sluajeva analogni ureaji HPSDR su digitalni ureaji koji ulazni signal pojaavaju i pomou digitalnoanalognog konvertora (DAC) prevode u digitalni oblik. Na slici 5. je data tipina shema uskopojasnog VF pojaala.

Sl. 5. Shema uskopojasnog VF pojaala Otpornicima 2,2k i 47k se tranzistor BF199 dovodi u radnu taku (jednosmjerna struja u bazu tee sa + pola napajanja preko otpornika 47k i zavojnice ulaznog transformatora). Signal se na bazu tranizstora dovodi sa VF transformatora, a pojaan signal sa kolektora se opet vodi na VF transformator. Kondenzatori 47nF slue kako bi provodili signal praktino bez otpora, a istovremeno za jednosmjernu struju predstavljaju beskonaan otpor. Npr. kapacitivni reaktivni otpor (reaktansa) kondenzatora 47nF pri frekvenciji 455 kHz iznosi

106

1/(2xxfxC)=1/(2x3,14x455000x0,000000047)=7,5. Dakle zavojnica ulaznog transformatora je jednim krajem preko kondenzatora 47nF spojena na masu, a drugim krajem na bazu tranzistora. Zavojnica izlaznog transformatora je jednim krajem spojena na kolektor, a drugim krajem preko kondenzatora 47nF. U kolektor jednosmjerna struja dotie preko otpornika 1k i zavojnice izlaznog transformatora. Emiterski otpornik 680 ima ulogu da stabilizuje radnu taku, a za izmjeninu struju je prespojen kondenzatorom 47nF. Paralelno sa zavojnicom na izlazu je spojen kondezator tako da je formirano oscilatorno kolo koje osciluje na frekvenciji 455 kHz te je na taj nain postignuta selektivnost sklopa. irokopojasno VF pojaalo sa tranzistorom BF199 sa slike 2. se moe iskoristiti kao antensko pojaalo kako za prijem radio tako i za prijem TV programa. Meutim na slici 6. je data shema kvalitetnijeg irokopojasnog VF pojaala opsega 80 MHz do 800 MHz koje se takoer moe iskoristiti kao antensko pojaalo. Tranzistor se dovodi u radnu taku preko bazne zavojnice i Zener diode napona 4,7V. Sa kolektorskih zavojnica se skida izlazni signal. Premda jednostavno ovo pojaalo ima veliko pojaanje te se po potrebi na ulazu moe postaviti potenciometar 100 u svrhu regulacije pojaanja. Pojaanje se moe regulisati i promjenom napona napajanja to je bolje rjeenje, jer se izbjegavaju umovi sa potenciometra.

Sl. 6. Antensko pojaalo Tranzistor BFG65 je niskoumni tranzistor koji se koristi za gradnju VF pojaala za frekvencije do 2GHz tako da se moe koristiti npr. za pojaavanje signala u satelitskim TV sistemima. Ima dva izvoda za emiter to je bitno kako bi se smanjili parazitni kapaciteti izmeu izlaza i ulaza pojaala, jer na ovako visokim frekvencijama ve i mali kapaciteti reda pikofarada imaju veliki uticaj. Sraunajmo koliki je kapacitivni reaktivni otpor (reaktansa) kondenzatora 1pF pri frekvenciji 1GHz. Imamo 1/(2xxfxC)=1/(2x3,14x109x10-12)=159. Dakle kondenzator malog kapaciteta od svega 1pF kakav se moe formirati tako to uvrnemo dva komadia izolovane ice ima dovoljno nizak otpor od 159 dovoljan da znaajno smanji pojaanje pojaala. Projektovanje VF pojaala je znatno sloenije nego li projektovanje NF pojaala upravo zbog parazitnih kapaciteta i induktiviteta. Za projektovanje NF pojaala se najee koriste h i Y parametri etveropola, a za projektovanje VF pojaala S parametri (parametri rasprenja, rasijanja). S je skraenica od engleske rijei scatter to znai raspriti ili rasijati. Premda se danas jako mnogo koriste CAD programi jo uvijek je u upotrebi Smitov dijagram (engleski: Smith chart) kao alat za projektovanje VF pojaala. Na slici 7. je prikazan pojednostavljeni Smitov dijagram.

107

Sl. 7. Smitov dijagram Smitov dijagram je dobio ime po svom izumitelju amerikom inenjeru Phillipu Smithu koji ga je izumio 1939. godine. Kao to se vidi sa slike 7. Smitov dijagram je skalirani polarni dijagram. Najee se skaliranje vri na impedansu 50. Centar dijagrama je u taki 1 koja odgovara spomenutoj impedansi od 50. Na dijagramu sa slike 7. je prikazana taka sa skaliranom impedansom Z=1+j2 to znai impedansom Z=50+j100, jer se vri mnoenje sa faktorom skaliranja 50. Podsjetiemo da je ovdje j tzv. imaginarna jedinica odnosno j= 1 , jer se u elektrotehnici imaginarna jedinica oznaava sa j umjesto sa i kao to je uobiajeno u matematici. Danas se VF pojaala na bazi Si tranzistora grade za frekvencije do 30GHz, a na bazi GaAs tranzistora za frekvencije do 100GHz. Osim tranzistora za gradnju VF pojaala se koriste tunel diode. Na slici 8. je data shema VF pojaala konstruisanog na bazi tunel diode.

Sl. 8. VF pojaalo sa tunel diodom Preko otpornika 39k dotie struja koja tunel diodu 1N4395 dovodi u radnu taku gdje ima negativan otpor priblino -100. Potenciometrom 220 se podeava ukupan serijski otpor diode potenciometra i otpornika 75 na eljenu vrijednost kako bi se dobilo potrebno pojaanje sklopa. Pretpostavimo da je amplituda ulaznog izmjeninog signala 1mV i

108

podeeni serijski otpor 5. Tada kroz otpornik 75 tee izmjenina struja od 1mV/5=0,2mA to znai da je na njemu izmjenini napon 15mV. Dakle podeeno pojaanje sklopa je 15x. Negativni otpor tunel diode je ilustrovan na slici 9.

Sl. 9. Negativni otpor tunel diode Kao to se vidi sa slike 9. ako je struja kroz tunel diodu izmeu IMIN i IMAX tada dioda ima negativan otpor, jer pri porastu napona na diodi struja kroz diodu opada. Kao to je poznato prema Omovom zakonu I=U/R pri porastu napona raste i struja, ali ako je otpor R negativan tada vrijedi obrnuto. U naem primjeru u seriju sa ulaznim signalom su spojeni kondenzator 1n koji za izmjenini signal ima zanemariv otpor, tunel dioda sa otporom -100, potenciometar iji otpor je podeen na 30 i otpornik 75 tako da je ukupan otpor 100+30+75=5. Osim navedenih bitno je spomenuti VF pojaala snage konstruisana primjenom elektronskih cijevi spojenih u push-pull spoju kakva se koriste u radio odailjaima velike snage. Takoer treba spomenuti i elektronske cijevi tipa klistron (engleski: klystron) koje su 1937. godine izumili ameriki naunici Russell i Sigurd Varian, a koje danas imaju jako veliku primjenu u savremenim radio odailjaima.

109

OSCILATORI Oscilatori su elektronski ureaji koji jednosmjernu struju pretvaraju u izmjeninu. Drugim rijeima reeno oscilatori su elektronski ureaji koji generiu izmjeninu struju. Prvi ureaj koji je mogao generisati izmjeninu struju je bio generator izmjenine struje (alternator) koga je izumio Michael Faradey 1831. godine. Faradejev generator se sastojao od bakarnog diska koji je rotirao izmeu polova magneta. Danas se koriste alternatori konstruisani prema patentu Nikole Tesle iz 1891. godine. Kao to je ve reeno alternator je generator izmjenine struje za razliku od diname koja je generator jednosmjerne struje. Alternatori mogu generisati izmjenine struje frekvencija maksimalno do stotinjak kiloherca. Da bi generisao izmjenine struje viih frekvencija Nikola Tesla je 1891. godine konstruisao oscilator koji se danas prema njemu zove Teslin oscilator, a koji je prikazan na slici 1.

Sl. 1. Teslin oscilator Kao to vidimo Teslin oscilator se sastoji u stvari od dva transformatora, iskrita i dvaju kondenzatora. Ureaj se napaja sa generatora izmjenine struje sa koga se struja vodi na niskofrekventni transformator na ijem sekundaru se dobiva visoki napon od nekoliko hiljada volti koji se vodi na iskrite. Usljed ovog visokog napona na iskritu dobivamo iskrenje (varnienje) koje izaziva indukovanje visoke frekvencije na viskofrekventnom tranformatoru. Pomou ovakvog transformatora Nikola Tesla je izveo niz eksperimenata vezano za prijenos elektrine energije na daljinu. Sve do poetka 20.-tih godina prolog stoljea Teslin transformator je koriten za potrebe radio-komunikacija tj. kao radio odailja. Iz upotrebe su ga izbacili ureaji konstruisani na bazi elektronskih cijevi. Naime 1912. godine ameriki naunik Edwin Armstrong je izumio elektronski oscilator konstruisan na bazi elektronskih cijevi. Armstrongov oscilator je 1913. godine usavrio austrijski naunik Alexander Meissner te se esto susree termin Meissnerov oscilator za potpuno isti sklop. Na slici 2. je data shema Armstrongovog (Meissnerovog) oscilatora konstruisanog na bazi tranzistora premda je originalna izvedba bila na bazi elektronske cijevi triode.

Sl. 2. Armstrongov (Meissnerov) oscilator Na gejt tranzistora je spojeno paralelni oscilatorni LC krug. Tranzistor pojaava signal sa LC kruga i preko transformatorske veze ga ponovo vraa krug. Na ovaj nain nastaju

110

nepriguene oscilacije u LC krugu. Bez tranzistora, LC krug bi oscilovao, ali bi oscilacije bile kratkog trajanja usljed priguenja izazvanog otporom zavojnice. LC krug se moe uporediti sa klatnom. Naime njihanje klatna je prigueno otporom koji prua zrak. Meutim u satu sa klatnom njihanje klatna nije prigueno, jer satni mehanizam vraa izgubljenu energiju klatnu. Ista stvar je i kod elektronskog oscilatora gdje tranzistor vraa energiju LC krugu. U ovom tipu oscilatora je ostvarena tzv. pozitivna povratna sprega, jer se energija sa izlaza vraa na ulaz bez invertovanja za razliku od audio pojaala kod kojih se ostvaruje negativna povratna sprega. Kod negativne povratne sprege se signal takoer vraa na ulaz, ali invertovan. U Armstrongovom (Meissnerovom) oscilatoru, je invertovanje signala izbjegnuto primjenom transformatora. Naime tranzistor izvri prvo invertovanje, a zatim se transformatorom obavi drugo invertovanje tako da se na kraju ova dva invertovanja ponite ista kao to se dva minusa ponitavaju i na kraju daju plus (negacija negacije je afirmacija). Frekvencija oscilovanja ovog oscilatora se rauna Thomsonovom formulom:

f =

1 2 L C

Spomenutu formulu je 1853. godine izveo lord William Thomson Kelvin koji izmeu ostalog poznat po jedinici za temperaturu Kelvin. Paralelno oscilatorno kolo osciluje na frekvenciji na kojoj su izjednaeni induktivni i kapacitivni otpor:

2 f L =

1 2 f C

to nakon odreenog broja matematikih operacija daje Thomsonovu formulu. Uzmomo da je npr. induktivitet 1mH=0,001H i kapacitet 1nF=0,000000001F tada e frekvencija oscilatora biti:

f =

1 2 L C

1 = 159236 Hz = 159kHz 2 3,14 0,001 0,000000001

Usljed temperaturnih promjena mijenjaju se dimenzije zavojnice i kondenzatora to dovodi do promjene frekvencije oscilovanja oscilatora. Drugim rijeima reeno oscilatori sa LC krugom se nisu pokazali kao temperaturno stabilni. Kako bi se poboljala temperaturna stabilnost konstruisani su oscilatori sa kvracovim (quartz) kristalima. Ovi oscilatori su iskoriteni i za konstruisanje kvarcnih elektronskih asovnika koji su se pokazali kao znatno taniji i pouzdaniji u odnosu na mehaninke asovnike. Danas ovi oscilatori imaju primjenu, izmeu ostalog, kao takt generatori u raunarima. Nakon Armstrongovog (Meissnerovog) oscilatora konstruisani su: Hartley oscilator, Colpitts oscilator, Clapp oscilator i niz drugih oscilatora. Bitno je spomenuti tzv. bloking oscilator koji se koristi za generisanje impulsa slino kao i oscilator na bazi UJT tranzistora opisan u nastavku o unipolarnim tranzistorima. Na slici 3. su date sheme spomenuta dva oscilatora.

Sl. 3. Impulsni oscilatori

111

Posebna vrsta oscilatora su naponski upravljani oscilatori (engleski: Voltage Controlled Oscillator VCO) ija frekvencija ovisi o naponu na ulazu. Konstruiu se na bazi varikap dioda za visoke frekvencije, a za niske frekvencije kao RC oscilatori sa operacionim pojaalima. Niskofrekventni VCO imaju primjenu u frekventnim pretvaraima. Na slici 4. je data shema oscilatora konstruisanog na bazi tunel diode.

Sl. 4. Oscilator sa tunel diodom Kod oscilatora sa tunel diodom je otpor zavojnice LC kruga anuliran negativnim otporom tunel diode tako da u LC krugu nastaju nepriguene oscilacije. Na slici 5. je data shema tzv. pushpull konvertora (DC/AC pretvaraa). DC/AC pretvarai su ureaji koji jednosmjernu struju pretvaraju u izmjeninu. Koriste se npr. u UPS-ureajima za napajanje PC raunara, napojnim jedinicama itd.

Sl. 5. Push-pull konvertor (DC/AC pretvara) Po svojoj konstrukciji, push-pull konvertor je neto izmeu audio pojaala u push-pull spoju i astabilnog multivibratora. Kada nije prikljuen napon 12V kondenzatori se izbiju preko otprnika R1 i R2 i dioda. U momentu ukljuenja napona jedan od tranzistora e biti zakoen, a drugi e prei u linearni reim. U linearni reim e prei tranzistor iji ulazni otpor je manji. Pretpostavimo da se tranzistor T1 zakoio, a da je proveo tranzistor T2. U tom sluaju u bazu tranzistora T2 tee struja preko otpornika R3 i preko kondenzatora C1. Istovremeno kroz kolektor tranzistora T2 tee jaka struja struja. Primjetimo da kroz oba primarna namotaja transformatora tee struja. Lijevo tee slaba struja kojom se nabija kondenzator C1, a desno tee struja koja zatim tee kroz kolektor i emiter tranzistora T2. U momentu kada se kondenzator C1 nabije tranzistor T2 se zakoi, a tranzistor T1 prelazi u linearni reim tako da se zatim kondenzator C1 izbija preko otpornika R1, diode D1 i otpornika R3. Istovremeno u bazu tranzistora T1 tee struja preko otpornika R4 i kondenzatora C2. Frekvencija oscilovanja ovog oscilatora je odreena kapacitetom kondenzatora C1 i C2 te otpornika R3 i R4. Otpornici R3 i R4 imaju otpor R3=R4=180 (snaga 1W), a kondenzatori C1 i C2 kapacitet C1=C2=82F (napon 25V ili vie, obavezno tantal). Dakle frekvencija oscilovanja je:

112

f =

1 1 = = 48,4 Hz 1,4 R C 1,4 180 0,000082

to je dovoljno blizu zahtijevanih 50 Hz. U praksi e frekvencija biti neto via od proraunate, jer pri raunanju nije uzet u obzir induktivitet primara transformatora. Otpornici R1 i R2 su otpora po R1=R2=10 (snaga 5W), a moe se iskoristiti bilo koja silicijumska dioda predviena za struju iznad 1A i napon iznad 50V. To je npr. 1N4001. Tranzistori 2N3005 trebaju biti montirani na hladnjake i izolovani od njih liskunskim ploicama i keramikim izolatorima. Kao jezgro transformatora se moe iskoristi jezgro pregorelog transformatora mikrovalne pei. Primar ima 2x12 zavojaka motanih bifilarno, a sekundar ukupno 650 zavojaka. Snaga ovog pretvaraa je 260W tako da se sekundar transformatora titi osiguraem 1A. Debljina ice primara je 2,5mm, a sekundara 0,6mm ili vie. Bifilarno motanje znai da se uzmu dvije ice i s njima zavojci motaju u paraleli, tako da oba namota imaju iste karakteristike. Ovdje su dati svi podaci potrebni za gradnju pretvaraa premda danas gradnja nije isplativa, jer se u prodaji mogu pronai jeftini i kvalitetni DC/AC pretvarai iji ulaz je predvien za spajanje na 12V utinicu automobila, a izlaz je 230VAC. Koriste se ako npr. nemate TV aparat predvien za napon 12VDC, a nemate ni LAP TOP sa TV karticom, a ipak elite da gledate TV program u prirodi, na izletu. Takoer se koriste npr. u kotlovnicama za napajanje pogona pumpe i regulatora grijanja u kada otkae mreno napajanje. Instalira se punja akumulatora, akumulator i DC/AC pretvara. Obino je snaga pumpe ispod 30W i snaga regulatora ispod 5W tako da mali akumulator kapaciteta desetak amperasova omoguava viesatni rad. Ne preporuuju se olovni i drugi akumulatori sa isprenjima ve tzv. suhi tip akumulatora. Npr. olovni akumulatori usljed procesa elektrolize isputaju gasove (vodik i kisik) ija je smjesa jako eksplozivna. Iz ovih razloga akumulatorske stanice sa olovnim akumulatorima moraju biti dobro provjetrene. Na slici 6. je data shema jednostavnijeg push-pull konvertora koji ima mnogo manje komponenti, ali koji nije samooscilujui. Osim toga teko je postii eljenu frekvenciju oscilovanja.

Sl. 6. Jednostavan push-pull konvertor Push-pull konvertor sa slike 6. je jedno vrijeme i pored svojih nedostataka bio jako popularan upravo zbog svoje jednostavnosti i malog broja komponenti. Na slici 7. je data shema odailjaa (predajnika) za CB opseg 27 MHz. CB je skraenica od engleskog izraza Citizens Band, a odnosi se na opseg radiofrekvencija na kojima je dozvoljena radiokomunikacija ureajima male snage bez posebne dozvole (licence) svim graanima.

Sl. 7. CB odailja male snage

113

Zavojnica L1 ima 10 zavojaka bakarne ice debljine 0,3 mm, a zavojnica L2 ima 2 zavojka iste ice. Tijelo je debljine 5 mm sa feritnom jezgrom za podeavanje. Kristal kvarca treba biti odabran za eljeni CB kanal. LC krug je potrebno podesiti na najjai signal odailjaa pomjeranjem feritne jezgre. Kao to se vidi sa sheme koristi se ugljeni mikrofon koji se nekada koristio u telefonskim slualicama. Bitno je pronai ispravan ugljeni mikrofon, jer je jedan od nedostataka ugljenih mikrofona kratak vijek trajanja te se zbog toga kod savremenih telefonskih aparata vie ne koriste. Umjesto ugljenog mikrofona se moe iskoristiti i dinamiki mikrofon, ali e tada trebati podeavati radnu taku tranzistora tako to se umjesto otpornika 10k postavi trimer priblino 20k. Domet ovog odailjaa je mali, jer je snaga tranzistora BF240 mala. Ako se eli postii vei domet potrebno je ugraditi jai tranzistor. Kristal kvarca u ovom oscilatoru je iskoriten da se preko njega ostvari pozitivna povratna sprega sa izlaza na ulaz. Ekvivalentna shema kristala kvarca je data na slici 8.

Sl. 8. Oznaka i ekvivalentna shema kristala kvarca Kristal kvaraca ima dvije rezonantne frekvencije i to paralelena i serijska. Ove frekvencije se po potrebi mogu korigovati spajanjem kondenzatora paralelno ili serijski sa kristalom kvarca. Ponekada konstruktori ne mogu doi do kristala potrebne frekvencije te se tada kristali prema datoj ekevivalentnoj shemi mogu zamijeniti LC krugom, ali tada ne treba oekivati temperaturnu stabilnost sklopa. Serijska fs i paralelna fp rezonatna frekvencija se raunaju po formulama:

fs =

1 2 L1 C1

fp =

1 2 L1 C0 C1 C0 + C1

Na slici 9. je data ovisnost reaktanse kvarcovog kristala o frekvenciji sa prikazanim rezonantnim frekvencijama.

Sl. 9. Reaktansa kvarcovog kristala Kao to se vidi serijska i paralelna rezonantna frekvencija se vrlo malo razlikuju te su na dijagramu ublizu. Na slici 10. je data shema jo jednog interesantnog ureaja koji je u biti 114

oscilator, a to je DC/AC pretvara za fluoroscentnu cijev. Ovakav ureaj se nalazi u tzv. tednim sijalicama uz razliku to je tu napon napajanja vii. Pretvara sa slike 12. je predvien za napajanje sa akumulatora 12V.

Sl. 10. DC/AC pretvara za fluoroscentnu cijev Trimer 1k se koristi za podeavanje jaine rasvjete, a i potronje energije. Naime pri jaoj rasvjeti sklop vue jau struju iz akumulatora. U veini sluajeva sklop e raditi i bez tranzistora BC109 ondosno moe se koristiti samo tranzistor 2N3055 umjesto Darlington para. Meutim pojedini primjerci tranzistora 2N3055 nemaju dovoljno pojaanje te sklop sa njima nee funkcionisati. Trafo se mota na feritnoj jezgri debljine 1-1,5cm u tri sloja. Prvi sloj je zavojnica L2 koja ima 50 zavojaka ice prjenika 0,6mm, zatim se mota L1 u drugom sloju sa 25 zavojaka prjenika 0,3mm i na kraju trei sloj je zavojnica L3 sa 500 zavojaka ice debljine 0,3mm. Tranzistor 2N3055 se postavlja na hladnjak izolovan liskunom i keramikim izolatorima. Frekvencija oscilovanja ovog sklopa je 30-100kHz ovisno o podeenoj jaini rasvjete, a potronja struje iz akumulatora150-1500mA. Ako sklop ne proradi po ukljuenju potrebno je zamijeniti izvode zavojnice L1.

115

MODULATORI I DEMODULATORI Modulatori su elektronski ureaji koji vre oblikovanje noseeg signala prema moduliuem signalu. Dakle modulator ima dva ulaza, a jedan izlaz. Sama rije modulator ima korijen u latinskom jeziku. Latinska rije modulus se odnosila na malu mjeru (kalup) koja se koristila za oblikovanje. U naem jeziku postoji termin modla sa istim korijenom i slinim znaenjem. Danas postoji mnogo vrsta modulacije i to u analognoj tehnici: AM, SSB, QAM, FM, PM i SM, a u digitalnoj: FSK, PSK, QAM, MSK, CPM, PPM, TCM, OFDM, SC-FDE, PAM, PWM, PCM itd. Mi emo ovdje opisati AM, SSB, FM i FSK postupke modulacije, jer se isti najvie koriste. Amplitudna modulacija (skraeno AM) se najdue koristi. Prvi AM modulator je konstruisan 1906. godine, a konstruisao ga je ameriki naunik Ernst Alexanderson. To je bio generator izmjenine struje (alternator) konstruisan za rad sa visokim brojem obrtaja tako da je generisao struje visoke frekvencije do 75kHz. Napon generatora je regulisan ugljenim mikrofonom, a iskoriten je za prvi prijenos ljudskog glasa putem radio linka. Prema svom pronalazau je nazvan Aleksandarsonov alternator. Radio odailjai (predajnici) sa Aleksandarsonovim alternatorom su zadrani u upotrebi sve do kraja 50.-tih godina prolog stoljea dakle do kraja zlatnog doba radija. Naime 50.-tih godina je televizija poela da preuzima primat nad radijem. Interesantno da je zavretak zlatnog doba radija doao otprilike u isto vrijeme kada je doao i zavretak zlatnog doba brodskog i eljeznikog putnikog prijevoza, jer su 50.-tih godina avioni poeli da preuzimaju primat nad brodovima i vozovima. Interesantno je spomenuti da je prva radio stanica sa stalnim programom poela da radi u SAD 1920. godine, a samo nekoliko godina kasnije 1926. godine poinje sa emitovanjem Radio Zagreb kao prva radio stanica u Jugoistonoj Evropi. Na slici 1. je data blok shema AM modulatora sa signalima u vremenskom domenu, a na slici 2. sa signalima u frekventnom domenu.

Sl. 1. Blok shema AM modulatora sa prikazom signala u vremenskom domenu

Sl. 2. Blok shema AM modulatora sa prikazom signala u frekventnom domenu

116

Moduliui signal je obino signal koji dolazi sa studijske miksete radio stanice dakle signala ljudskog glasa i muzike, a moduliui signal je sinusni signal visoke frekvencije sa oscilatora. Kao to samo ime kae kod amplitudne modulacije se vri modulisanje amplitude signala. Matematiki gledano AM modulator je ureaj u kome se vri operacija mnoenja ulaznih signala tako je izlazni signal AM modulatora umnoak (proizvod, produkt) ulaznih signala to se dobro vidi sa slike 1. Primjetimo na slici 2. da sinusni signal u frekventnom domenu predstavlja jedan pik ija amplituda odgovara amplitudi sinusnog signala. Taj pik se vidi i u dijagramu na izlazu AM modulatora, a oko njega je kao slika u ogledalu (zrcalu) prenijet moduliui signal i to desno originalni moduliui signal, a lijevo zrcaljeni moduliui signal. Elektronski AM modulator se najednostvnije realizuje tako to se u seriju sa napajanjem oscilatora postavi ugljeni mikrofon. U svojoj biti AM modulator obavlja istu funkciju kao i mikser u smislu da vri mnoenje signala tako su AM modulatori sklopovi iste vrste kao i mikseri. Bitno je napomenuti da se u studijskim miksetama na vri mnoenje ve sabiranje (zbrajanje, sumiranje) signala tako da se u miksetama koristi druga vrsta sklopova koji se zovu sumatori. Vezano za modulalaciju je bitno spomenuti jo jedan tehniki problem, a to je irina komunikacijskog kanala (engleski: signal bandwith). Kao to je poznato ljudi mogu uti audio signale u opsegu 20Hz-20kHz, ali za potrebe radiokomunikacija nije praktino prenositi cijeli opseg od 20 kHz, jer se za prijenos opsega od 20 kHz troi vie energije, a zauzima se i prostor u radio spektru. Na poetku primjene radiotelefonije se postavilo pitanje kolika je minimalna potrebna irina opsega za prijenos ljudskog glasa. Poto su istraivanja vrena u SAD mjereni su parametri engleskog jezika i dolo se do zakljuka da veina energije govornog signala na engleskom jeziku ulazi u opseg 300Hz-3kHz tako da je usvojena irina komunikacijskog signala od 3 kHz. Istraivanja za slovenske jezike su obavljena kasnije te je ustanovljeno da je za slovenske jezike dovoljna irina kanala od 1,2 kHz, ali u meuvremenu je usvojen standard od 3 kHz. Danas se u SDR tehnici realizuju softverski AM modulatori na PC raunarima za potrebe radio komunikacija. Za potrebe radiodifuzije gdje se osim glasa prenosi i muzika potrebna je vea irina kanala i to 40Hz5 kHz. Druga esto koritena vrsta modulacije je frekventna (FM) modulacija. Kao to je poznatosinusni signal je odreen sa dvije veliine: amplituda i frekvencija. Ako AM modulacije se modulie amplituda, a kod frekventne frekvencija. FM modulaciju je izumio 1935. godine ameriki naunik Edwin Armstrong sa ciljem smanjenja smetnji pri prijenosu signala. Naime glavna prednost FM modulacije nad AM modulacijom jeste manja osjetljivost na smetnje odnosno kvalitetniji prijenos signala. U poreenju sa AM modulacijom FM modulacija trai iri frekventni opseg za prijenos signala, a sami ureaji za realizaciju su neto sloeniji. Kod FM modulacije amplituda modulisanog signala je konstantna, a frekvencija varira izmeu nanie fmin i najvie fmax frekvencije. Ako je amplituda moduliueg signala nula tada je frekvencija na izlazu modulatora fmin, a ako je amplituda moduliueg signala maksimalna tada na izlazu modulatora fmax. Ovo je ilustrovano na slici 3.

Sl. 3. FM signal Modulacioni indeks FM modulacije h se rauna po formuli:

h=

f max f min fm

gdje je fm najvia frekvencija koja se nalazi u moduliuem signalu. Ako je modulacioni indeks vei tada je bolji kvalitet prijenosa signala, ali se zauzima i vei prostor u radio 117

spektru. FM modulator se najednostavnije realizuje tako to se u oscilatorno kolo oscilatora ugradi varikap dioda iji kapacitet se mijenja prema moduliuem signalu. U radio difuziji se iroko koristi FM modulacija za kvalitetan prijenos. Za razliku od AM difuzije gdje se prenosi mono signal opsega 40Hz5 kHz kod FM difuzije se prenosi stereo signal opsega 30Hz15kHz dakle daleko kvalitetniji signal. Danas na veini radioprijemnika imamo AM i FM opseg. Na FM opsegu je signal kvalitetniji, ali AM radiodifuzija je i danas u upotrebi zbog veeg dometa odailjaa i pouzdanijeg prijema. Npr. odailja BHRT Radio 1 koji se nalazi u naselju Donje Motre kod Visokog i emituje na frekvenciji od 612kHz svojim signalom ne samo da pouzdano prekriva cijelo podruje BiH ve se njegov signal kvalitetno prima u irem okruenju. U isto vrijeme na podruju BiH je instalirana cijela mrea FM odailjaa BHRT Radija, a opet ima mnogo lokacija na kojima nema signala. Za one koji vole da eksperimentiu na slici 4. je data shema minijaturnog FM odailjaa tzv. pijun bube.

Sl. 4. Shema pijun bube Onima koji ele da sagrade ovakav ureaj preporuujemo da nabave kit komplet dijelova u nekoj od specijaliziranih prodavnica elektronike, jer e tako dobiti sve potrebne dijelove i spremnu ploicu za montau to je mnogo bolje rjeenje nego da ploicu prave sami i sakupljaju dio po dio. Kod nas se jo uvijek koristi tzv. analogna televizija kod koje se signal slike prenosi AM modulacijom, a signal zvuka FM modulacijom. Za ljubitelje eksperimentisanja preporuujemo da nabave malu CCD TV kameru i video modulator. Video modulator se moe eventualno i skinuti sa neispravnih TV igara dakako pod uvjetom da je ispravan. CCD je skraenica od Charge Coupled Device. Crnobijela CCD kamera se danas moe nabaviti za stotinak KM, a video modulator za pedesetak. Spomenuta kamera se spoji na ulaz video modulatora, a signal sa modulatora se koaksijalnim kablom spaja na TV prijemnik. Kameru moemo instalirati npr. na ulaznim vratima. Na ovaj nain u momentu kada nam neko pozvoni na vratima daljinskim upravljaem odaberemo TV kanal na kome je kamera i na ekrenu TV prijemnika vidimo tko zvoni. SSB (Single Side Band) modulacija se jako mnogo koristi u radio komunikacijama. Razvijena je od strane amerike vojske poetkom 20.-tog stoljea. Prednost SSB modulacije nad drugima je to SSB signal zauzima mali dio radio spektra, a takoer potronja energije je manja. Ovo praktino znai da uz istu snagu SSB odailja ima daleko vei domet nego li AM ili FM odailja. Sa slike 2. vidimo da AM signal sadri dvostruki podatak o moduliuem signalu i val nosilac. SSB modulator se sastoji od AM modulatora na iji izlaz je postavljen SSB filter koji iz AM signala izdvaja jedan boni opseg (gornji ili donji) sa podatkom o moduliuem signalu. Oznake za gornji i donji boni opseg su USB (Upper Side Band) i LSB (Lower Side Band) respektivno. Na slici 5. su dati uporedni dijagrami u frekventnom domenu za AM, LSB i USB signal.

118

Sl. 5. Uporedni dijagrami AM, LSB i USB signala Demodulator je ureaj koji vri obrnutu funkciju od modulatora u smislu da iz modulisanog signala izdvaja originalni moduliui signal. Demodulator je sastvani dio svakog radioprijemnika. Na slici 6. je data shema jednostavnog AM demodulatora.

Sl. 6. Jednostavan AM demodulator Dioda u ovom demodulatoru vri poluvalno ispravljanje signala, a kondenzator izgladi signal tako to kroz njega prou visokofrekventne komponente signala. Na slici 7. su prikazani Greinacherov i Delonov spoj za udvajanje napona koji se takoer esto koriste za AM demodulaciju.

Sl. 7. Greinacherov i Delonov spoj za udvajanje napona Za FM demodulaciju se koristi vie vrsta demodulatora, a najpoznatiji je tzv. Foster-Seeley diskriminator kojeg su 1936. godine izumili ameriki naunici Foster i Seeley. Na slici 8. je data shema Foster-Seeley diskriminatora.

Sl. 8. Foster-Seeley diskriminator

119

Transformator i kondenzator C1 FM signal konvertuju u AM signal koji se zatim demodulie diodom i kondenzatorom C2. Transformator ima vei otpor za visoke frekvencije tako signali vih frekvencija budu vie oslabljeni na transformatoru, a dodatno slabljenje je na kondentoru C1, jer kondenzator signale visokih frekvencija provodi na masu. Na ovaj nain se FM signal prevodi u AM signal. SSB signal se demodulie pomou pomou miksera na koga se dovodi modulisani SSB signal i signal sa oscilatora (BFO - Beat Frequency Oscillator). Frekvencija oscilatora treba biti neto via ili nia od frekvencije modulisanog signala u ovisnosti da li je u pitanju USB ili LSB. Na izlazu miksera dobivamo signal koji je sputen u audio podruje kroz proces mijeanja (mnoenja) signala. Modem je ureaj iji naziv je dobiven spajanjem pojmova modulator i demodulator. Modem se i sastoji od modulatora i demodulatora i pomonih sklopova, a koristi se za prijenos digitalnih signala telefonskim linijama. Prvi analogni modemi su razvijeni u SAD 60.-tih godina prolog stoljea. Analogni modemi koriste FSK - Frequency-Shift Keying sistem modulacije koji je u svojoj biti primjena FM modulacije za prijenos digitalnih signala. Npr. podesi se da digitalnom signalu nivoa 0 odgovara frekvencija od 1070Hz, a signalu nivoa 1 odgovara frekvencija 1270Hz. FSK postupak modulacije je ilustrovan na slici 9.

Sl. 9. FSK postupak modulacije Demodulacija FSK signala se moe vriti npr. pomou opisanog Foster-Seeley diskriminatora.

120

ISPRAVLJAI I STABILIZATORI Ispravljai obavljaju suprotnu funkciju u odnosu na oscilatore. Naime, ispravljai izmjeninu struju pretvaraju u jednosmjernu. Ispravljai se dijele na upravljive i neupravljive. Upravljivi ispravljai su ispravljai kod kojih moemo regulisati izlaznu struju za razliku od neupravljivih kod kojih ne moemo regulisati struju. Najednostavniji neupravljivi ispravlja se sastoji od samo jedne diode, ali takav ispravlja se rijetko sree. Danas se najvie koristi Graetz ispravlja koga je izumio njemaki naunik Leo Graetz. Za Graetz ispravlja se esto koristi termin diodni most (engleski: diode bridge). Na slici 1. su prikazane sheme ispravljaa sa jednom diodom i Graetz ispravljaa te vremenski dijagrami sinusnog napona na ulazu ispravljaa i izlaznog napona.

Sl. 1. Shema i vremenski dijagrami diodnog i Graetz ispravljaa Kao to vidimo ispravlja sa jednom diodom proputa samo jednu poluperiodu sa ulaza tako da praktino smanjuje srednju vrijednost napona. Ovaka ispravlja se ne smije spajati na izlaz transofrmatora sa eljeznim jezgrom, jer dovodi do zasienja jezgra. Kod Graetz ispravljaa za vrijeme pozitivne poluperiode ulaznog napona struja tee kroz diode D1 i D4, a za vrijeme negativne poluperiode kroz diode D2 i D3. Za Graetzov ispravlja se esto koristi oznaka prema slici 2.

Sl. 2. Oznaka i kuite Graetz ispravljaa Na izlazu Grecovog ispravljaa dobivamo pulsirajui napon. Da bismo dobili isti jednosmjerni napon Grecovom ispravljau moramo dodati filter koji se sastoji od kondenzatora i zavojnica kao to je prikazano na slici 3. Kondenzatori i zavojnice akumuliu energiju tako da na izlazu dobivamo isti jednosmjerni napon. Kao to vidimo sa slike 3.

121

najednostavniji filter se sastoji od samo jednog kondenzatora. to je kapacitet kondenzatora vei to je napon vie ist i izglaen. Kondenzator je poput bazena u koga dovodimo vodu koja tee u mlazevima. Ako je bazen dovoljno velikog kapaciteta na njegovom odvodu e tei kontinualan tok vode neovisno o spomenutim mlazevima. Meutim, ako je bazen mali tada e se svaki mlaz osjetiti i na izlazu. Ekvivalent prigunice je duga cijev kroz koju tee voda. Ako na ulazu cijevi pritisak vode varira to e se na izlazu cijevi manje osjetiti, ako je cijev dua, jer masa vode ublaava varijacije pritiska. Dakle shema sa dva elektrolitska kondenzatora i prigunicom se moe uporediti sa dva bazena spojena preko duge cijevi. Na ulaz prvog bazena se dovodi voda u mlazevima, a na izlazu drugog bazena dobivamo kontinualan tok vode sa ujednaenim pritiskom.

Sl. 3. Sheme ispravljaa Ako je na ulazu Graetza napon Uul tada je na izlazu filtera napon:

Uiz = 2 Uul 1[V ]

Uul =

Uiz + 1 [V ] 2

Npr. ako je na sekundaru trafoa tj. ulazu Graetza napon 10V tada na izlazu dobivamo napon od priblino 13V. Naime na Graetzu dolazi do pada napona od priblino 1V ili vie, a filter podie napon za inos 2 , jer je odnos efektivne i maksimalne vrijednosti napona upravo

2 . Napon koji dobijemo na izlazu iz ispravljaa i filtera nije stabilan. Njegova vrijednost varira u ovisnosti o naponu mree i o optereenju. Da bismo dobili izvor stabilnog napona na izlaz filtera moramo spojiti stabilizator napona. Postoje dvije vrste stabilizatora napona: linearni (kontinualni) i prekidaki (impulsni). Za razliku od linearnog stabilizatora napona, kod prekidakog stabilizatora, struja kroz tranzistor tee u impulsima, i to tako da kada tranzistor provodi, on bude u zasienju. Tada je napon na njemu vrlo mali (reda oko 0,2 V), pa je i disipacija snage na njemu mala. Kada tranzistor ne provodi na njemu praktino nema disipacije snage. Na osnovu toga se zakljuuje da je disipacija snage na tranzistoru u ovom sluaju znatno manja nego kod linearnog stabilizatora, pa je samim tim potreban tranzistor manje snage i manji hladnjak za njega. Dalje za razliku od linearnog stabilizatora prekidaki stabilizator na izlazu mora imati dodatni filter. Upravljako kolo prekidakog stabilizatora sadri irinskoimpulsni modulator IM. Na slici 4. su date blok sheme linearnog i prekidakog stabilizatora.

Sl. 4. Linearni i prekidaki stabilizator napona Upravljako kolo stabilizatora izlazni napon poredi sa zadanim naponom i na osnovu rezultata poreenja dovodi u bazu tranzistora signal za korekciju. Ako je napon na izlazu

122

previsok u bazu tranzistora se dovodi slabiji signal kako bi tranzistor proputao slabiju struju i na taj nain oborio napon na potroau. Obrnuto, ako je napon na izlazu nizak tada se puta jaa struja na izlaz. Kao to vidimo ovdje je prisutna negativna povratna sprega. Najjednostavniji linearni stabilizator napona se realizuje pomou otpornika i Zenerove diode kao to je prikazano na slici 5.

Sl. 5. Linearni stabilizator napona sa Zener diodom Ukoliko ulazni napon pone da raste Zener dioda povue jau struju tako da na otporniku R poraste pad napona i obrnuto. Ovim se postie da na izlazu imamo stabilan napon. Ukoliko trebamo stabilizator vee snage tada koristimo shemu prema slici 6.

Sl. 6. Linearni stabilizator napona sa Zener diodom i tranzistorom I kod ove sheme pri porastu ulaznog napona Zenerova dioda povue jau struju tako da slabija struja tee u bazu tranzistora usljed ega poraste pad napona na tranzistoru. Obrnuto pri padu ulaznog napona tee jaa struja u bazu tako da je nii pad napona na tranzistoru. Upravljivi ispravljai su ispravljai kod kojih moemo regulisati izlaznu struju. Realizuju se tako to se umjesto dioda ugrade tiristori tako de se moe regulisati struja okidanjem tiristora. Na slici 7. je data shema Graetz ispravljaa napajanog trofaznom strujom.

Sl. 7. Trofazni Graetz ispravlja

123

Na shemi sa slike 7. su ucrtane diode premda se vrlo esto umjesto njih ugrauju tiristori kako bi se postigla upravljivost. Upravljaki impulsi se na gejtove tiristora dovode pomou impulsnih transformatora. Na slici 8. je data jedna tipina shema ispravljaa sa izlaznim naponom od 24V i strujom od 2A.

Sl. 8. Shema ispravljaa Ispravlja sa slike 8. sadri Graetz ispravlja B20C2200. U oznaci broj 20 znai da je maksimalni dozvoljeni napon na ulazu ispravljaa 20V, a broj 2200 znai da je maksimalno dozvoljena struja 2200mA odnosno 2,2A. Za filtriranje napona se koriste dva kondenzatora i to elektrolitski od 1000uF i tantalski od 100nF. Osim elektrolitskog kondenzatora velikog kapaciteta ugrauje se i tantalski kondenzator 100nF malog kapaciteta, jer isti bolje odstranjuje signale visokih frekvencija. Varistor S14K20 je ugraen kako bi uklonio sve prenapone koji se mogu pojaviti i na taj nain ugroziti bilo ispravlja bilo ureaj koji se napaja sa ispravljaa. U oznaci tiristora broj 14 znai da je prjenik varistora 14mm to opet znai da varistor na kratko proputa struju do 1000A. Broj 20 znai da je maksimalno dozvoljeni izmjenini napon na varistoru 20V. LED dioda se napaja preko otpornika od 1k. Uloga diode je da signalizira da je ispravlja pod naponom. Osim toga kada se iskljui napajanje, ako potroa nije prikljuen kondenzatori se prazne preko LED diode i otpornika. Ispravlja za punjenje akumulatora se moe improvizovati tako da se spoje u seriju grijalica snage 2kW i dioda koja podnosi napon od 350V i struju od 20A ili vie. To je npr. dioda SKN 50/1000. Dioda se montira na hladnjak. Zbog injenice da se ovdje akumulator spaja na mreni napon isti se mora demontirati sa automobila i mora se raditi krajnje oprezno kako bi se izbjegao strujni udar. Problem ispravljaa sa slike 8. jeste velika teina i velike dimenzije mrenog transformatora. Kako bi se konstruisali ispravljai male teine i malih dimenzija uvedeni su ispravljai sa oscilatorima. Kod ovih ispravljaa mreni napon od 220V AC se prvo ispravi tako da se dobije jednosmjeni napon od priblino 310V DC. Ovaj jednosmjerni napon se pomou oscilatora ponovo pretvara u izmjenini, ali sa frekvencijom od nekoliko destina kHz tako da transformator moe biti mnogo manji. Filterski kondenzator takoer moe biti manji. Principska shema ovakvog ispravljaa je data na slici 9.

Sl. 9. Principska shema prekidakog ispravljaa

124

Na slici 10. je data fotografija prekidakog ispravlja za printer. Kod ovakvih ispravljaa ne samo to se pomou oscilatora podie frekvencija ve se vri i stabilizacija napona. Na kraju je bitno napomenuti da se danas stabilizatori napona za ispravljae esto konstruiu primjenom integrisanih krugova o emu e biti rijei u jednom od narednih nastavaka kole elektronike.

Sl. 10. Ispravlja printera Prekidaki ispravljai se u anglosaksonskoj literaturi zovu Switching Mode Power Supply (skraeno SMPS).

125

BROJNI SISTEMI I LOGIKE OPERACIJE Brojni (brojevni) sistem je sistem pomou kojeg se predstavljaju brojevi. Najpoznatiji brojni sistem je dekadni (decimalni) brojni sistem koji ima deset cifara (0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9). Ljudi najvie koriste dekadni sistem sa deset cifara iz prostog razloga to je ukupan broj prstiju na obje ruke ovjeka upravo deset. Meutim u digitalnoj elektronici najveu primjenu ima binarni sistem sa dvije cifre zbog injenice da postoje dva stanja prekidaa: ukljuen i iskljuen. Binarni sistem ima samo dvije cifre: 0 i 1. U elektronici i informatici se takoer jako mnogo koristi i heksadecimalni sistem sa esnaest cifara (0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D, E, F) zbog injenice da se vrlo jednostano vri konverzija brojeva iz binarnog sistema u heksadecimalni i obrnuto. Jedno vrijeme je bio u primjeni i oktalni brojni sistem sa osam cifara, ali se odavno ve ne koristi. Meutim, zbog injenice da se nekada koristio jo uvijek se ilavo provlai kroz udbenike i prirunike. Konverzija brojeva iz dekadnog sistema u binarni se moe vriti na vie naina, a najjednostavniji je metod tablice. Tablica se formira tako to u prvoj koloni sa desne strane smjenjujemo 0 i 1, drugoj koloni 00 i 11, zatim 0000 i 1111 itd. kao to je ilustrovano u tabeli 1. Tabela 1. Konverzija brojeva Dekadni Heksadecimalni 0 0 1 1 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 8 9 9 10 A 11 B 12 C 13 D 14 E 15 F

0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 1 1 1 1 1 1

Binarni 0 0 0 0 0 1 0 1 1 0 1 0 1 1 1 1 0 0 0 0 0 1 0 1 1 0 1 0 1 1 1 1

0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1 0 1

Nakon ovog kratkog uvoda sa opisom brojnih sistema moemo prei na opis logikih operacija. Osnovne logike operacije su: logiko mnoenje, logiko sabiranje i logika negacija. Ukoliko promjenljive oznaimo sa A i B rezultat logikog mnoenja se oznaava formulom: Y = AB Rezultat logikog mnoenja za sve kombinacije promjenljivih A i B predstavljamo tablicom istine datoj u tabeli 2. Tabela 2. Tablica istine logikog mnoenja A B Y 0 0 0 0 1 0 1 0 0 1 1 1

126

Kao to vidimo logiko mnoenje u binarnoj matematici je toliko jednostavno da osnovci prosto eznu za njim. Tabela 2. se zove tablica istine, jer se nulom oznaava la (engleski: false), a jedinicom istina (engleski: true). Ako pomnoimo dvije lai opet dobivamo la. Takoer, ako pomnoimo la i istinu opet emo dobiti la. Jedino mnoenjem dvije istine opet dobivamo istinu. Logikom mnoenju odgovara logiki operator I (engleski: AND) za koji se u matematici koristi pojam konjunkcija. Na slici 1. je dat simbol logikog operatora I koji se koristi shemama elektronskih sklopova i takoer u principijelnim shemama.

Sl. 1. Simbol logikog operatora I U digitalnoj elektronici postoje dvije logike: pozitivna i negativna. Prema pozitivnoj logici vii napon odgovara logikom stanju 1 (logika jedinica) tj. istini, a nii napon odgovara logikom stanju 0 (logika nula) tj. la. Kod negativne logike je obrnuto. Danas se najvie koristi pozitivna logika tako da na oba ulaza (A i B) logikog operatora I trebamo dovesti visok napon da bi na izlazu Y bio visok napon. Na slici 2. je dat vremenski dijagram digitalnog signala u pozitivnoj logici.

Sl. 2. Vremenski dijagram digitalnog signala u pozitivnoj logici Operacija logikog sabiranja se oznaava sa: Y=A+B uz tablicu istine datu u tabeli 3. Tabela 3. Tablica istine logikog sabiranja A B Y 0 0 0 0 1 1 1 0 1 1 1 1 Logikom sabiranju odgovara logiki operator ILI (engleski: OR) za koji se u matematici koristi pojam disjunkcija. Na slici 3. je dat simbol logikog operatora ILI

Sl. 3. Simbol logikog operatora ILI

127

Logika negacija (invertovanje) se oznaava sa: Y=A uz tablicu istine datu u tabeli 4. Tabela 4. Tablica istine logike negacije A Y 0 1 1 0 Logikoj negaciji odgovara operator NE (engleski: NOT). Simbol logikog operatora NE je dat na slici 4.

Sl. 4. Simbol logikog operatora NE Kao to vidimo iz tablice istine izlaz operatora NE je suprotan ulazu to je i logino za sklop koji vri invertovanje signala. Kao to je ve reeno osnovne logike operacije su: logiko mnoenje, logiko sabiranje i logika negacija i njih smo upravo opisali. Kombinovanjem osnovnih logikih operatora se dobivaju ostali logiki operatori kao to su npr. NI, NILI i EX ILI. Na slici 5. je ilustrovana realizacija i dat simbol operatora NI (engleski: NAND).

Sl. 5. Logiki operator NI Kao to vidimo spajanjem I i NE logikog kola dobivamo NI logiko kolo. Spajanjem ILI i NE logikog kola dobivamo NILI logiko kolo kao to je ilustrovano na slici 6.

Sl. 6. Logiki operator NILI Posebno je interesantan operator EX ILI (engleski EX OR). U tabeli 5. je data tablica istine logikog operatora EX ILI (ekskluzivno ILI). Logiko kolo EX ILI se koristi npr. za sabiranje binarnih brojeva. Na slici 7. je dat simbol logikog operatora EX ILI.

128

Tabela 5. Tablica istine EX ILI kola A B C Y 0 0 0 0 0 0 1 1 0 1 0 1 0 1 1 0 1 0 0 1 1 0 1 0 1 1 0 0 1 1 1 1

Sl. 7. Simbol logikog operatora EX ILI Pomou opisanih logikih kola moemo realizovati razliite logike sklopove. Na slici 8. je dat primjer jednog logikog sklopa.

Sl. 8. Primjer logikog sklopa Na linku http://ozark.hendrix.edu/~burch/logisim/ se moe download-ovati freeware sotver za simuliranje logikih sklopova koji moe posluiti za vjeabanje sa logikim sklopovima i operacijama. Na kraju emo navesti par interesantnih podataka. Utemeljitelj matematike discipline koja se bavi logikim operacijama je engleski matematiar i filozof George Boole te se danas po njemu i zove Bulova algebra. George Boole je 1854. godine objavio knjigu Istraivanje zakona miljenja u kojoj je opisao izmeu ostalog i logike operacije. Svojim radovima postavio je teoretske osnove koje su omoguile razvoj ne samo raunara ve digitalne elektronike uopte. Sama rije digitalna elektronika ima korije u latinskoj rijei digitus prst. Naime i stari Latini su koristili prste kao pomono sredstvo pri brojanju te otuda potie veza prstiju i brojeva. U engleskom jeziku se koristi termin digital electronics, a u naem jeziku se sve do sredine 60.-tih godina prolog stoljea koristio pojam cifarska elektronika sve dok se nije shvatilo da je loginije koristiti izvorni pojam digitalna elektronika. U tabeli 6. su prikazani simboli i realizacija najznaajnijih logikih operatora.

129

Tabela 6. Simboli i realizacija logikih operatora I AND

ILI

OR

NE

NOT

EX ILI EX OR

130

LOGIKA KOLA Logika kola su sklopovi pomou koji se realizuju logike operacije. Logika kola se danas realizuju na jedan od sljedea tri naina: -u relejnoj tehnici, -u tehnici diskretnih elektronskih komponenti i -u tehnici integrisanih kola. U ovom nastavku kole emo opisati realizaciju elektronskih kola u relejnoj tehnici i tehnici diskretnih elektronskih komponenti, dok e integrisana kola biti opisana u jednom od sljedeih nastavaka. U jednom narednih nastavaka emo takoer opisati primjenu PIC i PLC za realizaciju logikih sklopova. PIC je skraenica od Programmable Interface Controller, a PLC od Programmable Logic Controller. Danas se relejna tehnika mnogo manje koristi, ali se ipak zadrala u primjeni uglavnom zbog svoje jednostavnosti za realizaciju i jednostavnog odravanja. Dva glavna nedostatka relejnih sklopova su mala brzina rada i mala pouzdanost. Elektronski sklopovi kako diskretne tehnike tako i u tehnici integrisanih kola su neuporedivo bri. Diskretne elektronske komponente su pojedinane komponente (otpornici, diode, tranzistori itd.), a sklopovi raeni na bazi diskretnih komponenti se danas jako malo koriste. Glavni nedostatak im je niska pouzdanost u radu koja je esto nia od pouzdanosti rada relejnih ureaja. Ovo je uzrokovano velikim brojem lemnih mjesta koja su uvijek nepouzdana. Vezano za nepouzdanost rada digitalnih sklopova u diskretnoj tehnici postoji jedan interesantan podatak. Prvi elektronski digitalni raunar koji je projektovan u Jugoslaviji 1956.1963. godine se zvao CER-10 (cifarski elektronski raunar), a konstruisan je u diskretnoj tehnici. Problem nepouzdanih lemnih mjesta na raunaru je rjeavan pomou obinog pendreka. Naime svaki puta kada bi raunar zapeo u radu udarali su ga pendrekom dok ne proradi. Usljed udara gumenog pendreka na kuite raunara loa lemna mjesta bi uspostavljala prekinuti kontakt. Inae raunar je koriten za potrebe Saveznog MUP-a pa su tamo logiki razmiljali da pendrek sigurno mora djelovati i na raunar kada ve djeluje na ljude. Sva kola koja emo opisati rade u pozitivnoj logici. Logiko kolo I se u relejnoj tehnici konstruie pomou dva releja iji radni kontakti se spoje u seriju kao to je prikazano na slici 1.

Sl. 1. Logiko I kolo u relejnoj tehnici Ukoliko se na oba ulaza kola sa slike 1. dovede logika jedinica na elektromagnete oba kontaktora e biti narinut napon te e se oba radna kontakta (K1 i K2) zatvoriti i na izlazu kola e biti narinut napon E tj. bit e logika jedinica. Ako na bilo kom ulazu nije logika jedinica tada jedan od kontakata nee biti zatvoren te e na izlazu biti logika nula. Sklop sa slike 1. ima dva ulaza meutim broj ulaza je praktino neogranien, jer dovoljno je kontakte spojiti u seriju tako da se po elji moe formirati I kolo sa vie ulaza. Postoji vie standardnih napona, ali u relejnoj tehnici se najee koriste standardni naponi 5V DC i 24 V DC pri

131

realizaciji sklopova. Na slici 2. je data drugaija izvedba I kola u relejnoj tehnici. Da bi na Y izlazu bila logika jedinica oba prekidaa (A i B) moraju biti zatvorena.

Sl. 2. Logiko I kolo u relejnoj tehnici Na slici 3. je prikazana shema logikog I kola u diskretnoj tehnici. Ako se na oba ulaza datog kola dovede logika jedinica na izlazu e biti logika jedinica, jer e preko otpornika od 10k na izlaz biti narinut napon. Dovoljno je da na jednom od ulaza ne bude logika jedinica ve nula pa da preko jedne od dioda izlaz bude uzemljen tj. da na izlazu bude logika nula.

Sl. 3. Logiko I kolo u diskretnoj tehnici Na slici 4. je data shema logikog ILI kola u relejnoj tehnici. Kao to se vidi sa slike dovoljno je da jedan od prekidaa (A ili B) budu zatvoreni pa da na izlazu Y bude logika jedinica.

Sl. 4. Logiko ILI kolo u relejnoj tehnici Shema logikog ILI kola u diskretnoj tehnici je data na slici 5.

132

Sl. 5. Logiko ILI kolo u diskretnoj tehnici Dovoljno je da na jednom ulazu bude logika jedinica pa e i na izlazu preko jedne od dioda biti narinut visok napon to znai da e biti logika jedinica. Na slici 6. je data shema NE kola u relejnoj tehnici.

Sl. 6. Logiko NE kolo u relejnoj tehnici Kao to se vidi koristi se mirni kontakt releja koji se iskljui kada se na elektromagnet releja narine napon. Na slici 7. je data shema NE kola u diskretnoj tehnici. Kada se na ulaz A dovede logika jedinica preko otpornika 1k u bazu tranzistora potee struja tako da tranzistor provede te napon izmeu njegovog kolektora i emitera padne na nulu to znai da i izlaz Y padne na logiku nulu. Obrnuto kada na ulaz nije narinut napon baza tranzistora je uzemljena preko otpornika od 47k te je tranzistor zakoen tako da je na njegovom izlazu narinut visok napon preko otpornika 10k.

Sl. 7. Logiko NE kolo u diskretnoj tehnici Uzmimo jednostavan primjer iz prakse gdje se koristi kontaktor za ukljuenje trofaznog elektromotora koji pogoni pumpu centralnog grijanja. Pumpa centralog grijanja se ukljuuje kada je temperatura u grijanom prostoru ispod 20C ili ako je temperatura u kotlu iznad 95C. Oigledno radi se o logikoj ILI operaciji tako da je shema upravljakog strujnog kola prema slici 4. Ako uvedemo dodatni uvjet za ukljuenje da elektromotor nije preoptereen tada su

133

stvari sloenije, jer imamo tri varijable. Tablica istine za rjeenje ovog problema je data u tabeli 1. Iz tabele 1. Tabela 1. Tablica istine sklopa za ukljuenje pumpe A B C Y Preoptereenje <20C >95C 0 0 0 0 0 0 1 1 A B C 0 0 1 1 1 1 1 1 0 0 1 1 0 1 0 1 0 1 1 1 0 0 0 0

A B C A B C

Vidimo da na izlazu sklopa treba biti logika jedinica u tri sluaja tako da je formula koja definie logiku funkcionalnost:

Y = A B C + A B C + A B C = A (B + C )
Shema upravljakog strujnog kola za realizaciju ove funkcionalnosti u relejnoj je data na slici 8., a na slici 9. je dat simboliki prikaz funckionalnosti. Kao to vidimo u ovom primjeru realizacija funkcionalnosti u relejnoj tehnici je vrlo jednostavna, a brzina rada zadovoljava tako da nema potrebe za realizacijom u diskretnoj tehnici ili u tehnici integrisanih krugova koje su znatno sloenije za realizaciju.

Sl. 8. Realizacija logike ukljuenja pumpe Kao to vidimo sa slike 8. mirnim kontaktom A je ostvarena negacija, a spajanjem istog kontakta u seriju sa kontaktima B i C ostavrena logika I funkcija. Kontakti B i C su spojeni paralelno te imamo ILI funkciju.

Sl. 9. Simboliki prikaz logike funkcionalnosti Y = A ( B + C )

134

Postoje etiri naina predstavljanja logikih funkcija i to: shematski pomou logikih kola (primjer na slici 9.), shematski pomou kontaktne mree (primjer na slici 8.), tabelarno pomou tablice istine (primjer u tabeli 1) i analitiki pomou formule (primjer Y = A ( B + C ) )

Ponekada je potrebno logiku funkciju prevesti iz tablinog oblika u analitiki kao to smo upravo proveli u primjeru ukljuenja pumpe centralnog grijanja. Analitiko predstvaljanje se moe vriti u: disjunktivnoj formi (preko sume potpunih logikih proizvoda) i konjunktivnoj formi (preko proizvoda potpunih logikih suma).

U upravo opisanom primjeru smo primjenili sumu potpunih proizvoda. Prevoenje se sastojalo u pronalaenju potpunih proizvoda koji odgovaraju slogovima na kojima funkcija ima vrijednost 1 i zatim formiranja logike sume tako dobijenih proizvoda. U tabeli 2. je dat primjer sa dvije promjenljive za oba oba navedena postupka. Tabela 2. Tabela analitikih izraza disjunktivne i konjunktivne forme

135

MULTIVIBRATORI Multivibrator je elektronski sklop koji ima dva stanja. Ovo znai da na izlazu multivibratora moe biti signal logike nule ili logike jedinice. Osim ovoga treba navesti da stanje multivibratora moe biti stabilno i kvazistabilno tj. nestabilno. Stabilno stanje je stanje u kojem multivibrator moe biti trajno, sve do nailaska vanjske pobude, kad se prebacuje u drugo stanje. Kvazistabilno ili nestabilno stanje je stanje u kojem se multivibrator zadrava tano odreeno vrijeme, nakon ega se prebacuje u drugo stanje. Postoje: bistabilni, monostabilni i astabilni multivibrator.

Uz ova tri sklopa moe se jo dodati i emiterski vezani bistabil ili Schmittov okidni sklop (Schmittov triger) kojim se postie razluivanje ulaznog signala po amplitudi. Multivibrator sa elektronskim cijevima je izumljen 1918. godine. Bistabilni multivibrator su izumili naunici Eccles i Jordan te se u literaturi njihov sklop esto naziva EcclesJordanov sklop. Astabilni multivibrator su takoer 1918. godine izumili naunici Abraham i Bloch. Istraivanja multivibratora su 50.-tih godina 20. stoljea nastavili ameriki naunici Montgomery Phister i Eldred Nelson. Bistabilni multivibrator je elektronski sklop koji ima dva stabilna stanja. Koristi se za memorisanje logikih stanja, a formira se od dva NILI kola kao to je prikazano na slici 1.

Sl. 1. Bistabilni multivibrator Ako na S ulaz (SET) dovedemo logiku jedinicu na izlazu Q e biti upisana logika jedinica sve dok na R ulaz (RESET) ne dovedemo logiku jedinicu za brisanje izlaza. Vremenski dijagram bistabilnog multivibratora (bistabila) je dat na slici 2., a shema realizacije bistabilnog multivibratora na slici 3. Bitno je napomenuti da shema sa slike 3. je jedan od naina realizacije bistabilnog multivibratora, ali ne i jedini.

Sl. 2. Vremenski dijagram bistabilnog multivibratora

136

Sl. 3. Shema bistabilnog multivibratora Na poetku je tranzistor T1 u zasienju pa na izlazu Q imamo logiku nulu, a tranzistor T2 je zakoen. Kada na S ulaz dovedemo logiku jedinicu tranzistor T2 preko otpornika RB4 dobije dovoljno struje da pree u zasienje usljed ega se T1 zakoi, jer preko otpornika RB1 vie ne dobiva struju zasienja. Ovakvo stanje ostaje sve dok preko otpornika RB3 tranzistor T1 ne dobije dovoljno struje da ponovo pree u zasienje. Dakle, uvijek je jedan od dva tranzistora u zasienju, a drugi je zakoen. Dovoenjem signala na R i S ulaze tranzistore prevodimo iz jednog stanja u drugo. Monostabilni multivibrator je elektronski sklop koji ima samo jedno stabilno stanje. Vremenski dijagram monostabilnog multivibratora (monostabila) je dat na slici 4.

Sl. 4. Vremenski dijagram monostabilnog multivibratora Kada na ulaz monostabila dovedemo impuls on zadano vrijeme T ima logiku jedinicu na izlazu nakon ega izlaz ponovo pada na nulu. Monostabil se koristi npr. za realizaciju stubinog automata za ukljuenje rasvjete. Shema monostabilnog multivibratora je data na slici 5.

Sl. 5. Shema monostabilnog multivibratora

137

U stabilnom stanju tranzistor T2 je zasien, a T1 je zakoen tako da je na izlazu logika nula. Kada preko otpornika RB2 dovedemo impuls struje u bazu tranzistora T1 on provede, a T2 se zakoi ime na izlazu Q dobivamo logiku jedinicu. Tranzistor T2 e ostati zakoen sve dok se kondenzator C ne napuni preko otpornika R. to su kapacitivnost kondenzatora C i otpornost otpornika R vee to e due trajati nestabilno stanje. Nakon to se kondenzator C napuni tranzistor T2 pree u zasienje ime ponovo nastupa stabilno stanje. Astabilni multivibrator (astabil) je elektronski sklop kod koga su oba stanja nestabilna. Vremenski dijagram astabilnog multivibratora je dat na slici 6.

Sl. 6. Vremenski dijagram astabilnog multivibratora Astabil se koristi npr. za izradu elektronskog migavca ili elektronske sirene. Shema astabila je data na slici 7.

Sl. 7. Shema astabilnog multivibratora Tranzistori T1 i T2 se smjenjuju u stanjima zasienja i zakoenosti. Vremena T1 i T2 ovise o otpornosti otpornika R1 i R2 i kapacitivnosti kondenzatora C1 i C2. Ukoliko vrijede relacije R=R1=R2 i C=C1=C2, tada je T1=T2. Frekvencija oscilovanja astabilnog multivibratora se rauna po priblinoj formuli:

f =

1 1,4 R C

Npr. ako je kapacitet kondenzatora C=1F i otpor otpornika R=14k tada je frekvencija oscilovanja:

f =

1 1 = = 51Hz 1,4 R C 1,4 14000 0,000001

Dakle uz date vrijednosti otpornika R i C dobivamo multivirbrator koji osciluje priblino na frekvenciji mree od 50Hz. U prethodno navedenoj formuli za frekvenciju je zanemaren uticaj promjene temperature tranzistora to u nekim primjenama moe biti znaajno. Drugim rijeima reeno frekvencija oscilovanja astabilnog multivibratora ovisi o temperaturi to je

138

uzrokovano promjenom parametara tranzistora usljed promjene temperature. Ukoliko nam je potreban astabilni multivibrator koji osciluje na priblino 10x vioj frekvenciji tj. na 500Hz tada umjesto kondenzatora kapaciteta 1F ugraujemo kondenzator 10x nieg kapaciteta tj. 100nF. Ukoliko koristimo tranzistor BC109 za realizaciju astabilnog multivibratora tada trebamo raunati da je maksimalna struja kolektora ICmax=50mA, minimalno strujno pojaanje min=150 i maksimalni napon izmeu emitera i baze VEBO=5V. Ovo znai da maksimalni napon napajanja moe biti Emax=5V, jer se kondenzatori C1 i C2 nabijaju pri radu do napona napajanja. Npr. dok je tranzistor T2 u stanju voenja desna obloga kondenzatora C2 je preko njega uzemljena, a lijeva obloga je preko otpornika RC malog otpora spojena na izvor. Usljed ovoga se kondenzator C2 tokom voenja tranzistora T2 relativno brzo nabije na napon napajanja +E. Meutim kada tranzistor T1 pree u stanje voenja tada lijeva obloga kondenzatora C2 preko nega biva uzemljena, a njegova desna obloga spojena na emiter tranzistora T2. Ovo dovodi do toga da se baza tranzistora T2 u momentu nae na negativnom potnecijalu E (ovo traje sve dok se kondenzator C2 preko otpornika R2 ne isprazni). Otpornik R2 ima relativno veliki otpor pa ovo pranjenje traje neto due. Ovo pranjenje traje koliko i vrijeme T2 to je priblino T2=0,7R2C2. Takoer vrijeme koje tranzistor T1 ostaje zakoen se rauna po formuli T1=0,7R1C1. Odaberimo maksimalni napon napajanja E=5V. Ovo znai da je minimalni otpor otpornika RC=5V/50mA=0,1k=100. Odaberimo RC=470. Zbog injenice da je min=150 bazni otpornici R1 i R2 smiju imati maksimalni otpor 150x470=70500=70,5k, jer inae nee proputati dovoljno struje da tranzistori budu u zasienju. Na slici 8. je data kompletna shema astabilnog multivibratora frekvencije 500 Hz koji moe posluiti npr. kao zujalica, ako se na njegov izlaz spoji piezoelektrini zvunik. Na slici 9. je dat vremenski dijagram astabilnog multivibratora sa ucrtanim naponima baza tranzistora.

Sl. 8. Primjer astabilnog multivibratora

Sl. 9. Vremenski dijagrami astabilnog multivibratora

139

Astabilni multivibrator se vrlo esto realizuje u tehnici integrisanih krugova. Na slici 10. je dat primjer astabilnog multivibratora frekvencije priblino 1000Hz realizovanog pomou integrisanog kola 555. Na slici 11. je data interesantna shema astabilnog multivibratora realizovanog pomou jednog PNP i jednog NPN tranzistora

Sl. 10. Astabilni multivibrator sa integrisanim krugom

Sl. 11. Astabilni multivibrator sa PNP i NPN tranzistorom Astabilni multivibrator se uz dodatak jednog tranzistora moe iskoristiti za generisanje pilastog (testerastog) napona. Na slici 12. je data shema takvog generatora pilastog napona.

Sl. 12. Generator pilastog (testerastog) napona Pilasti napon ima jako veliku primjenu u elektronici. Koristi se npr. u osciloskopima za dobivanje vremenske baze. Postoji vie shema generatora pilastog napona, a ovdje opisujemo generator pilastog napona za iji rad je potreban generator impulsa. Kao 140

generator impulsa nam slui astabilni multivibrator. Kada je na bazi tranzistora T3 logika nula tranzistor je zakoen, a kondenzator C se puni preko otpornika R tako da napon na izlazu raste. U trenutku kada na ulaz naie impuls tranzistor T3 pree u zasienje ime napon na njegovom kolektoru padne na nulu. Usljed ovoga se kondenzator isprazni pa napon na izlazu takoer padne na nulu. Potrebno je primjetiti da se kondenzator puni iz izvora napona Ec koji je razliit od napona E. Obino je napon Ec mnogo vii od napona E. Vremenski dijagram rada generatora pilastog napona je dat na slici 13.

Sl. 13. Vremenski dijagram generatora pilastog napona Schmittovo okidno kolo je elektronski sklop koji ima osobinu da kada na njegov ulaz dovedemo napon vii od Ug (gornji prag) na izlazu daje logiku jedinicu, a kada dovedemo napon nii od Ud (donji prag) daje logiku nulu. Kada je ulazni napon izmeu dva praga na izlazu ostaje napon koji je bio prije ulaska u zonu izmeu dva praga. Vremenski dijagram i shema Schmittovog kola su dati na slici 14.

Sl. 14. Shema i vremenski dijagram Schmittovog okidnog kola Sve dotrenutka t2 tranzistor T2 je u zasienju, tako da je na izlazu logika nula. U trenutku t2 u bazu tranzistora T1 poinje da tee dovoljno jaka struja da ga iz zakoenosti prevede u zasienje. Usljed ovoga tranzistor T2 prestane dobivati struju zasienja i pree u zakoeno stanje, tako da na izlazu dobijemo logiku jedinicu. U trenutku t3 ulazni napon padne ispod nivoa donjeg praga Ud, tranzistor T1 ostane bez struje zasienja i pree u zakoenost. Istovremeno tranzistor T2, preko otpornika RB2, ponovno pone dobivati struju zasienja, tako da na izlazu dobijemo logiku nulu. Simboli Schmittovog kola su date na slici 15. Schmittovo okidno kolo je 1934. godine izumio Otto Schmitt.

Sl. 15. Simboli Schmittovog okidnog kola

141

Na slici 16. je data shema astabilnog multivibratora konstrisanog na bazi invertujueg Schmittovog okidnog kola.

Sl. 16. Astabilni multivibrator na bazi Schmittovog okidnog kola Koristi se Schmittovo okidno kolo iz integrisanog kola 74LS14. Kao to se vidi sa slike predmetno integrisano kolo sadri est Schmittovih okidnih kola. Sa dodatkom samo jednog otpornika i jednog kondenzatora dobivamo kvalitetan generator impulsa. Princip rada ovog sklopa je vrlo jednostavan. Npr. ako je na izlazu logika jedinica kondenzator se preko otornika nabija do napona gornjeg praga Ug=1,6V kada izlaz pada na logiku nulu te se kondenzator sada pone izbijati preko otpornika sve dok napon na njemu ne padne na napon donjeg praga Ud=0,8V kada izlaz prelazi u stanje logike jedinice. Bitno je primjetiti da se koristi invertujue Schmittovo okidno kolo. Frekvencija oscilovanja multivibratora sa slike 16. se rauna po formuli:

f =

1 1,2 R C

Zbog injenice da se otpor otpornika moe odabrati u rasponu od 100 do 1k, a kapacitet kondenzatora u rasponu od 1nF do 1000F po ovoj shemi moemo konstruisati impulsni generator frekvencije od 1Hz do 1MHz. Onima koji ele da koriste ovaj sklop kao zujalicu se preporuuje da signal uzimaju sa kondezatora, jer je na kondezatoru pilasti signal koji je sliniji sinusnom. Npr. piezoelektrini zvunik se moe spojiti paralelno sa kondenzatorom, a takoer signal sa kondenzatora se moe prikljuiti na pojaalo sa visokom ulaznom impedansom.

142

FAMILIJE LOGIKIH KOLA Kao to je ve reeno u jednom od prethodnih nastavaka kole logika kola su sklopovi pomou koji se realizuju logike operacije. Logika kola se danas realizuju na jedan od sljedea tri naina: -u relejnoj tehnici, -u tehnici diskretnih elektronskih komponenti i -u tehnici integrisanih kola. Integrisana kola (skraeno IC) su elektronske komponente koje sadre vie drugih elektronskih komponenti, a koje su napravljene kao cjelovita komponenta u jednom kuitu. Prvo integrisano kolo je izumio Werner Jacobi 1949. godine. Integrisana kola se dijele na analogna (linearna) i digitalna premda postoje i kombinovana rjeenja. Analogna integrisana kola obrauju analogne, a digitalna digitalne signale. Spomenuto integrisano kolo iz 1949. godine koga je konstruisao Werner Jacobi je bilo analogno kolo. Digitalna integrisana kola su konstruisana 1960.-tih godina. Npr. prvi raunar konstruisan u tehnici integrisanih kola je bio IBM 360 ija proizvodnja je poela 1964. godine. Dva glavna razloga zbog kojih su konstruisana integrisana kola su potreba za poveanjem pouzdanosti sklopova i potreba za minijaturizacijom sklopova. Naime, sklopovi konstruisani u tehnici diskretnih komponenti su relativno velikih dimenzija i imaju mnogo lemnih mjesta, a svako lemno mjesto je potencijalni uzrok problema. Ovo je uzrokovano tzv. fenomenom hladnog lema koji nastaje ako je lemljenje loe provedeno. Hladni lem ima visoki otpor. Nepouzdanost elektronskih sklopova uzrokovana hladnim lemovima je bila ozbiljna prepreka gradnji kompleksnih elektronskih ureaja kao to su npr. raunari. Jer svaki raunar sadri veliki broj komponenti te ako se iste spajaju lemljenjem tada je veliki broj lemnih mjesta odnosno veliki broj potencijalnih uzroka zastoja. Primjenom integrisanih kola elektronski ureaji su postali kompaktni, malih dimenzija i mnogo pouzdaniji u radu. Razvijeno je oko dvadeset familija digitalnih integrisanih kola, a danas se najvie koriste TTL i CMOS familija. TTL je Tranzistorsko Tranzistorska Logika realizovana upotrebom bipolarnih tranzistora. Zahtijeva vrlo stabilno napajanje od +5 V, tako da se rijetko koristi u baterijski napajanim ureajima. CMOS familija je realizovana upotrebom MOS FET tranzistora. Ne zahtijeva stabilan izvor napajanja i troi veoma malo energije tako da se moe koristiti i u baterijski napajanim ureajima. TTL logika kola je 1961. godine izumio James Buie. Na slici 1. je dat simbol i shema NI (NAND) kola u TTL logici.

Sl. 1. NAND kolo u TTL logici

143

Kao to se vidi sa slike 1. tranzistor T1 je tzv. multiemiterski tranzistor sa dva emitera na koje se dovode ulazni signali A i B. Ukoliko su oba ulaza u stanju logike jedinice tada se tranzistor T1 ponaa kao obina dioda u smislu da preko njegove baze i kolektora (PN spoj) tee struja u bazu tranzistora T2 usljed ega tranzistor T2 provede. Zbog injenice da tranzistor T2 vodi doi e do voenja i tranzistora T4 koji dobiva struju preko emitera tranzistora T2. Istovremeno tranzistor T3 biva zakoen, jer je njegova baza uzemljena preko tranzistora T2 i T4 koji su u stanju voenja. Usljed ovoga na izlazu imamo logiku nulu. Dovoljno je da jedan od emitera stranzistora T1 bude na logikoj nuli pa da tranzistor T1 bude u stanju voenja to dovodi do toga e tranzistor T2 biti zakoen, jer mu je baza uzemljena preko tranzistora T1. Ako je T2 zakoen tada je zakoen i T4, jer ne dobiva struju u bazu. Istovremeno je T3 u stanju voenja tako da preko otpornika R3=130, tranzistora T3 i diode na izlazu dobivamo signal logike jedinice. Dakle da rezimiramo, ako je na oba ulaza A i B logika jedinica tranzistor T4 e biti u stanju voenja, a tranzistor T3 zakoen tako da na izlazu dobivamo logiku nulu. Meutim, ako je barem jedan ulaz u stanju logike nule tada na izlazu imamo logiku jedinicu. Na slici 2. je data fotografija i shema jednog TTL integrisanog kola (ipa) sa ukupno etiri NAND kola.

Sl. 2. TTL integrisano kolo SN7400N Spomenuto kolo ima ukupno etrnaest noica (pinova, izvoda) i to po sedam sa svake strane. Dva izvoda se koriste za napajanje svih NAND kola, a preostali izvodi su za ulazne i izlazne signale. Na slici 3. je data shema jednostavnog sklopa za eksperimentisanje.

Sl. 3. Sklop sa TTL NAND kolom Ako se pritisnu oba prekidaa (A i B) na izlazu NAND kola e biti logika nula tako da e se upaliti LED dioda. Dovoljno je da jedan prekida nije pritisnut pa da LED dioda bude ugaena. Proraun ovog sklopa nije tako jednostavan kao i sam sklop. Potrebno je imati podatke: 144

napon napajanja TTL kola: Vcc=4,75-5,25V, struja na izlazu TTL kola pri logikoj nuli: IOL=0-8mA, napon na izlazu TTL kola pri logikoj nuli: VOL=0,25-0,5V, pad napona na crvenoj led diodi: VD=1,65-2,25V i maksimalno dozvoljena struja diode: Imax=20mA.

Navedeni podaci se oitavaju sa data sheet-a TTL kola i crvene LED diode, a mogu se pronai i u veini prirunika iz oblasti elektronike. Potrebno je posmatrati dva krajnja sluaja ili drugim rijeima izraunati maksimalni i minimalnu vrijednost otpornika. Prema II Kirhovom zakonu (Kirhofov zakon za napone) imamo: Vcc=IR+UD+VOL iz ega dobivamo formulu za raunanje vrijednosti otpornika R kao: R=(Vcc-UD-VOL)/I tako da dobivamo: Rmax=(5,25-1,65-0,25)/4=836. Ovdje smo pretpostavili da je minimalna struja pri kojoj dioda ima dovoljnu jainu svjetlosti petina od maksimalne struje tj. 4 mA. Takoer moemo izraunati i Rmin=(4,75-2,25-0,5)/8=250. Raunali smo sa maksimalnom strujom TTL kola od 8 mA. Vidimo da otpor otpornika moe biti u granicama izmeu 250 i 836. Kao to se vidi sa sheme odabran je otpornik od 470. Sraunajmo sada kolika je maksimalna i minimalna struja kroz diodu u ekstremnim sluajevima uz otpornik 470: Imax=(5,25-1,65-0,25)/470=7,1mA Imin=(4,75-2,25-0,5)/470=4,3mA. Vidimo da e struja biti u granicama izmeu 4,3mA i 7,1mA uz pretpostavku da je vrijednost otpornika tano 470. Meutim, ako pretpostavimo da je tolerancija otpornika 10% tada moemo oekivati da je Imax=1,1x7,1=7,8mA, a Imin=0,9x4,3=3,9mA. Potrebno je sada sraunati najveu moguu disipaciju na otporniku. Uz toleranciju 10% najvei otpor otpornika je 1,1x470=517, a najmanji 0,9x470=423. Pri proraunu disipacije vodimo rauna da je pri najmanjem otporu struja najjaa i obrnuto pa dakle imamo: Pmax=UI=RI2=4230,00782=26mW Pmin=UI=RI2=5170,00432=10mW. Vidimo da je disipacija na otporniku izmeu 10mW i 26mW tako da moemo iskoristiti standardni otpornik disipacije 250mW. Na slici 4. je data shema slinog spoja sa TTL NAND kolom gdje se LED dioda gasi kada se pritisnu oba prekidaa.

145

Sl. 4. Sklop sa TTL NAND kolom i tranzistorom Naime kada se pritisnu oba prekidaa na izlazu NAND kola dobivamo logiku nulu tako da je tada baza tranzistora uzemljena preko NAND kola. Meutim, ako barem jedan prekida nije pritisnut tada na izlazu NAND kola imamo logiku jedinicu tako da u bazu tranzistora tee struja te je tranzistor u stanju voenja to dovodi do toga da kroz kolektor tee struja. Uz ve navedene podatke potrebni su i sljedei podaci za proraun sklopa: struja na izlazu TTL kola pri logikoj jedinici: IOH=0-0,4mA, napon na izlazu TTL kola pri logikoj jedinici: VOH=2,4-3,4V, minimalno pojaanje tranzistora BC109 hFE=90 i maksimalna struja kolektora tranzistora BC109 50mA.

Uz pretpostavku da e struja na izlazu NAND kola biti maksimalno dozvoljena tj. 0,4mA proraunavamo sklop vodei rauna da je napon na bazi tranzistora 0,5-0,7V. Poto je NAND sklop maksimalno optereen moemo oekivati da e na njegovom izlazu biti minimalni napon od 2,4V, a na bazi tranzistora napon 0,7V. Sraunavamo minimalnu vrijednost baznog otpornika kao: Rmin=(2,4V-0,7V)/0,4mA=4,25k Kao to se vidi sa sheme odabran je otpornik 4,7k tako da je oekivana struja baze: Ib=(2,4V-0,7V)/4,7=0,36mA Ovo znai da struja kolektora smije biti najvie Icmax= hFEIb=900,36=32mA jer u suprotnom tranzistor nee biti u zasienju. Otpornik od 47k koji je spojen izmeu baze i emitera nije neophodan tj. sklop moe da radi i bez njega, ali on poveava stabilnost sklopa. Odabran je da bude 10x vei od baznog otornika kako bi kroz njega tekla minimalna struja od 0,7V/47k=0,015mA. Uz pretpostavku da je pad napona na LED diodi i tranzistoru ukupno 2,5V sraunavamo da je struja kolektora: Ic=2,5V/0,22k=11mA

146

to je manje od maksimale struje zasienja 32mA. itaocima koji sastave ovaj sklop preporuujemo da izmjere napone u karakteristinim takama i da na taj nain ustanove stanje svog sklopa. Proraunima nije mogue tano predvidjeti stanje sklopa, jer se komponente razlikuju jedna od druge, a takoer temperatura okoline i male promjene napona napajanja imaju uticaj na sklop. CMOS (Complementary Metal Oxide Semiconductor) logika kola je 1963. godine izumio Frank Wanlass. Na slici 5. je dat simbol i shema NI (NAND) kola u CMOS logici.

Sl. 5. Simbol i shema NI (NAND) kola u CMOS logici CMOS familija danas ima veoma iroku primjenu iz vie razloga kao to su npr. niska potronja energije, neosjetljivost na promjene napona napajanja i drugi.

147

FLIP-FLOPOVI, BROJAI I REGISTRI Flip-flopovi su u biti bistabilni multivibratori, ali se u naoj literaturi pod pojmom flip-flop obino podrazumijeva bistabilni multivibrator izveden u tehnici integrisanih kola. Na engleskom jeziku rije flipflop se odnosi na mahanje krilima. Bistabilni multivibrator su izumili naunici Eccles i Jordan 1918. godine te se u literaturi njihov sklop esto naziva Eccles Jordanov sklop. Istraivanja multivibratora su 50.-tih godina 20. stoljea nastavili ameriki naunici Montgomery Phister i Eldred Nelson. Znaajna istraivanja vezano za primjenu bistabilnog multivibratora je izveo takoer i Claude Shannon tokom 30.-tih godina 20. stoljea. Bistabilni multivibrator je elektronski sklop koji ima dva stabilna stanja, a koristi se za memorisanje logikih stanja. Postoji vie vrsta flip-flopova, a najvie se koriste RS flip-flop i JK flip-flop. RS flip-flop se formira se od dva NILI kola kao to je prikazano na slici 1.

Sl. 1. Shema i simbol RS flip-flopa Ako na S ulaz (SET) dovedemo logiku jedinicu na izlazu Q e biti upisana logika jedinica sve dok na R ulaz (RESET) ne dovedemo logiku jedinicu za brisanje izlaza. Ako na oba ulaza istovremeno dovedemo logiku jedinicu u isto vrijeme tada e na izlazu biti nedefinisano stanje. Budue stanje izlaza RS flip-flopa Qnext je dato izrazom:

Qnext = S + R Q
Problem nedefinisanog izlaza RS flip-flopa je rijeen konstrukcijom JK flip-flip flopa ija shema i simbol su dati na slici 2.

Sl. 2. Shema i simbol JK flip-flopa Sa vremenskog dijagrama datog na slici 3. je vidljivo da u sluaju da na oba ulaza dovedemo logiku jedinicu JK flip flop promijeni postojee stanje. Ukoliko na ulaz J dovedemo logiku

148

jedinicu izlaz e skoiti na logiku jedinicu to znai da J ulaz odgovara S ulazu RS flipflopa. Istovremeno K ulaz odgovara R ulazu RS flip-flopa. Eldred Nelson je navodno odabrao oznaku JK kao deveto i deseto slovo engleske abecede, ali u literaturi se moe nai objanjenje da je J prvo slovo rijei Jump skoi, a K prvo slovo rijei Kill ubij. Ulaz CLK (clock) slui za odobrenje izlaza kako bi izlazni impulsi iz flip-flopa bili sinhronizovani sa impulsima clock-a.

Sl. 3. Vremenski dijagram JK flip-flopa Iz dijagrama sa slike 3. vidima da flip-flop mijenja prethodno stanje u sluaju da se na oba ulaza dovede logika jedinica tako da nemamo nedefinisanog stanja na izlazu. Budue stanje izlaza JK flip-flopa Qnext je dato izrazom:

Qnext = J Q + K Q
MS JK flip-flop je kaskadna veza dva JK flip-flopa. Prvi flip-flop slui kao memorijski flip-flop (master) i on upravlja radom drugog (slave) flip-flopa. Na engleskom jeziku master znai gospodar, a salave rob. Brojai su elektronski sklopovi koji odbrojavaju impulse. Shema brojaa koji moe da broji do etiri impulsa je data na slici 4., a vremenski dijagram na slici 5.

Sl. 4. Shema brojaa Na poetku je stanje brojaa 00. Nakon nailaska prvog impulsa stanje brojaa je 01, nakon drugog 10, nakon treeg 11, a nakon etvrtog 00. Dakle, broja se nakon svaka etiri impulsa vraa na poetak. Da je u pitanju broja sa tri flip-flopa on bi se nakon 23=8 impulsa vraao na poetak.

149

Sl. 5. Vremenski dijagram brojaa Opisani broja je tzv. asinhroni broja. Osim asinhronog postoji niz drugih brojaa kao to su sinhroni, kruni, dekadni i drugi. Registri su elektronski sklopovi koji slue za memorisanje informacija. Registri se grade od flip-flopova. to informacija ima vei broj bita potrebno nam je vie flip-flopova za memorisanje informacije, jer svaki flip-flop moe memorisati samo jedan bit (Binary DigIT). Primjer informacije: 1101 najvii bit (23) najnii bit (20)

Za memorisanje informacije od etiri bita, potreban nam je registar koji se sastoji od etiri flip flopa. Registri su podijeljeni na stacionarne i pomjerake (shift) registre. Stacionarni registri su registri sa paralelnim izlazom, a shift registri su registri sa serijskim izlazom informacije. Stacionarni registri se dijele na paralelno paralelne i serijsko paralelne, a shift registri se dijele na paraleno serijske i serijsko serijske. Shema paralelno paralelnog dvobitnog registra je data na slici 6.

REGISTRI POMJERAKI (SHIFT)

STACIONARNI

PARALENO PARALELNI

SERIJSKO PARALELNO PARALELNI SERIJSKI

SERIJSKO SERIJSKI

150

Sl. 6. Paralelno paralelni dvobitni registar Kada se dovede signal odobrenja ulaza ulazna informacija se upie u registar i ostaje memorisana sve dok se ne odobri upis nove informacije. Kao to se vidi i ulazna i izlazna informacija je u paralelnom obliku (paralelno paralelni registar). Blok shema serijsko serijskog registra je data na slici 7.

Sl. 7. Serijsko serijski registar Informacija se u registar upisuje u serijskom obliku, bit po bit, poev od najnieg bita za razliku od paralelnog upisivanja informacije gdje se odjednom upisuju svi biti informacije. Prethodnici flip-flopova kao memorijskih elemenata su bili tzv. memorijski releji (engleski: latching relays). Flip-flopovi su dugo vremena koriteni za realizaciju sekvencijalnih logikih kola odnosno za programsko upravljanje gdje su njihovi prethodnici bili programatori sa bregastom osovinom i elektromotorom. Primjer programskog upravljanja je upravljanje semaforom. Kao to znamo sekvenca semafora se sastoji u paljenju crvenog, utog i zelenog svjetla tako da dok je za vozila i pjeake iz jednog smjera crveno svjetlo za vozila i pjeake iz drugog smjera je zeleno. Primjer programskog upravljanja je i paljenje svijetleih reklamnih natpisa gdje se pali jedno po jedno slovo natpisa, natpis blinka itd sve po zadanom programu. Takoer primjer programskog upravljanja imamo i kod programatora za upravljanje radom maine za pranje vea. Kao to je ve reeno za rjeenje problema programskog upravljanja su ranije koriteni elektromehaniki programatori sa bregastom osovinom. Kod ovih programatora je osovinu pokretao elektromotor koji se vrtio stalnom brzinom. Brzina motora je reducirana pomou zupanika. Na osovinu su postavljani bregovi potrebne duine koji su nalijegali na kontakte te ih tokom rotacije otvarali i zatvarali. Npr. programator semafora je imao dva brijega za tri stanja semafora. Brijeg za crvenu/zelenu

151

boju je zauzimao pola obima tj. 180 , a brijeg za utu boju tek nekih 10 . Pomo u releja za invertovanje je ostvarivano istovremeno paljenje crvenog i zelenog svjetla u dva razliita pravca. Jedno od starijih rjeenja programskog upravljanja je i buena traka na kojoj je bio upisan program koji je oitavan pomou fotodioda. Primjenom brojaa konstruisanih na bazi flip-flopova je ostvarivana elektronska varijanta programskog upravljanja, ali i ovo rjeenje je ve prevazieno i danas se koriste PLC i PIC ureaji za realizaciju ovih funkcija. tavie u mnogim primjenama je generacija programatora sa diskretnim komponentama preskoena te se sa elektromehanikih programatora odmah prelo na PLC i PIC ureaje. Bitno je spomenuti i elektromehanike brojae koji su se u mnogim primjenama zadrali do danas. Elektromehaniki brojai sadre elektromagnet koji elektrine impulse sa ulaza pretvara u mehanike impulse za pogon brojaa. Na slici 8. je prikazan jedan elektromehaniki broja.

Sl. 8. Elektromehaniki broja Standardni naponi impulsa elektromehanikih brojaa su 24VDC, 24VAC, 110VAC i 230VAC. Elektromehaniki brojai se i danas koriste u mnogim primjenama iz prostog razloga to u sluaju gubitka napajanja sigurno zadravaju svoje stanje bez obzira na duinu trajanja gubitka napajanja. Na kraju emo spomenuti jo jedan ureaj koji se koristi ve stotinama godina i vjerovanto e se jo dugo krostiti, a to je generator elektrinih impulsa na bazi bimetalne trake. Bimetalna traka se sastoji od dvije trake od razliitih metala spojene u jednu traku. Zbog injenice da razliiti metali imaju razliit koeficijent toplotnog izduenja bimetalna traka se savija na jednu stranu pri zagrijavanju. Bimetalna traka je iskoritena za niz primjena kao to su npr. mjerenje temperature, zatita elektrinih potroaa od preoptereenja, termostate, starter za fluorocentnu sijalicu elektrine rasvjete itd. Koliko je poznato bimetalnu traku je izumio John Harrison 1759. godine. Ovdje emo opisati bimetalni generator impulsa koji se dugo koristio u automobilima za treptanje svjetla migavca. Bimetalni generator impulsa ima kontakt od bimetalne trake tako da u momentu kada se u seriju spoje izvor struje, bimetalni generator i potroa kroz bimetalnu traku potee struja koja zagrije traku te se ista savije i prekine kontakt, a zatim se ohladi pa ga ponovo uspostavi. Na slici 9. je prikazan starter za fluorocentnu sijalicu koji u biti ima istu kosntrukciju kao i spomenuti bimetalni prekida. Jedina razlika je u tome to je ovdje grijanje pojaano otpornikom koji dodatno zagrijava bimetalnu traku. Ukoliko se spoje u seriju starter i sijalica 40W te spoje na mreni napon 230VAC dobit e se efekat treptanja sijalice. Po elji se paralelno sa sijalicom moe spojiti i elektromehaniki broja koji e brojati treptaje sijalice. Takoer paraleno sa sijalicom se moe spojiti relej (kontaktor) za pojaavanje impulsa te se na taj nain moe paliti vie sijalica. Navedeno je da se spoji sijalica od 40W, ali moe se eksperimantisati i sa jaim i slabijim sijalicama. Promjenom snage sijalice se mijenja frekavecija treptanja. Dakako mnogo bolje je umjesto klasinog releja za pojaavanje koristiti triak ili poluprovodniki relej.

152

Sl. 9. Starter fluoroscentne cijevi

153

MEMORIJE I MIKROPROCESORI Memorije su, kao i registri, elektronski sklopovi za memorisanje informacija uz razliku to memorije imaju daleko vei kapacitet. Dvije osnovne vrste memorija su ROM i RAM memorije. ROM memorije su dobile naziv prema engleskim rijeima Read Only Memory to znai memorija samo za iitavanje. U ROM memoriju se jednom upiu podaci, a poslije se mogu samo iitavati, za razliku od RAM memorije u koju se podaci mogu i upisivati i iitavati. RAM je skraenica od rijei Random Acces Memory to znai memorija sa direktnim pristupom. Blok shema etvorobitne RAM memorije je data na slici 1.

Sl.1. Blok shema etvorobitne RAM memorije Isti prikljuci se koriste i za ulaz i za izlaz podataka. Ukoliko na prikljuak ITANJE/PISANJE dovedemo logiku nulu podaci se upisuju, a ako dovedemo logiku jedinicu podaci se itaju (izlaze). Sa A0 do A9 su oznaeni adresni ulazi. Ova memorija ima ukupno 210=1024 etvorobitna paralelno paralelna registra u koje se upisuju podaci. Pomou adresnih ulaza oznaavamo eljeni registar za upis ili oitavanje informacije. PROM, EPROM i EEPROM su posebne vrste ROM memorije. PROM je programabilni ROM, EPROM je izbrisivi programabilni ROM, a EEPROM je elektrino izbrisivi programabilni ROM. EEPROM (E2PROM) memorije imaju veoma veliku primjenu, jer njihov sadraj moemo elektrinim putem izbrisati, za razliku od EPROM memorija koje se briu izlaganjem ultraljubiastoj svjetlosti. Glavni nedostatak RAM memorije je to se informacija upisana u RAM gubi u trenutku iskljuenja napajanja. Meutim, informacija upisana u EEPROM ostaje upisana i nakon iskljuenja napajanja. Statika RAM (SRAM) memorija je realizovana pomou bipolarnih tranzistora, a dinamika RAM (DRAM) je realizovana unipolarnim tranzistorima. SRAM je bra memorija u odnosu na DRAM. Prednosti DRAM memorija su to su jeftine, zauzimaju manje prostora i to troe manje energije, a nisu osjetljive na promjene napona napajanja. Historijski gledano prvi RAM na bazi magnetnih jezgra je konstruisan 1949. godine dok je prvi elektronski RAM konstruisan 1960.-tih godina. 1971. godine je konstruisan prvi EPROM, a prvi EEPROM 1983. godine. Flash memorije se proizvode od 1988. godine. Prvi mikroprocesor je konstruisan 1971. godine. Mikroprocesori su elektronski sklopovi koji obrauju (procesiraju) informacije u digitalnom obliku. Mikroprocesori mogu da sabiraju, oduzimaju, mnoe, porede i obavljaju niz drugih operacija. Za mikroprocesor se esto koriste

154

skraeni nazivi P i CPU (centralna procesorska jedinica). Na slici 2. je prikazana blok shema esnaestobitnog mikroprocesora.

Sl.2. Blok shema esnaestobitnog mikroprocesora Vidljivo je da mikroprocesor ima sline prikljuke kao i memorija. Prikljuci D0-D15 su prikljuci za ulaz i izlaz podataka. A0-A15 su prikljuci za odresiranje. CLK je prikljuak na koji se dovodi signal sa vanjskog generatora etvrtki (CLOCK signal). Prikljuci podataka ine sabirnicu podataka, a adresni prikljuci adresnu sabirnicu. Blok shema raunara je data na slici 3.

Sl.3. Blok shema raunara Po ukljuenju napajanja mikroprocesor na adresnu sabirnicu izbaci adresu podatka u memoriji kojeg eli oitati. Memorija poalje taj podatak na sabirnicu podataka odakle ga mikroprocesor pokupi i obradi. Sve do iskljuenja mikroprocesor radi isti posao: uzima podatke, obrauje ih i rezultat vraa na sabirnicu podataka. Sa blok sheme je vidljivo da su na sabirnice spojeni, osim memorija i ulazi i izlazi. Kao ulazi i izlazi se koriste: monitor, tastatura, mi, zvuna kartica itd. Savremeni raunari imaju strukturu Von Neumannove maine pa se za savremene elektronske raunare kae da u osnovi imaju Von Neumannovovu arhitekturu koji je izumio 1945. godine ameriki naunik jevrejskog prijekla John von Neumann. Za konstruisanje raunara velike zasluge su imali i francuski naunik Blaise Pascal koji je 1642. godine konstruisao mehaniki kalkulator, engleski naunik

155

Charles Babbage koji je 1820. konstruisao mehaniki kompjuter i engleska naunica Ada Byron Lovelace koje je 1842. godine sastavila prvi program za raunar te se smatra za prvog programera u historiji. Ada Lovelace je takoer prva koristila pojam programski jezik. 1946. je konstruisan prvi elektronski digitalni raunar ENIAC. Bitno je napomenuti da osim digitalnih raunara postoje i analogni raunari koji se i danas koriste u odreenim primjenama. Analogni raunari su konstruisani na bazi jednosmjernih pojaala i mogu da vre razne operacije nad analognim signalima kao to je npr. sabiranje, oduzimanje, diferenciranje, integriranje i druge. Prvi analogni raunari su konstruisani kao mehaniki ureaji, a prvi elektronski analogni raunar je konstruisan 1950. godine. Postoje i tzv. hibridni raunari koji su kombinacija analognih i digitalnih raunara. Digitalni raunari se dijele na univerzalne i namjenske. Univerzalni raunari se mogu konfigurisati za vie raznih primjena, a namjenski raunari se koriste samo za jednu primjenu ili evenutalno ui krug primjena. Primjer digitalnog raunara univerzalne primjene je PC raunar, a primjer namjenskog raunara je raunar u mikropocesorki upravljanom mjernom ureaju. Namjenski raunar koji ima istina vei broj primjena, ali ipak u ogranienoj oblasti je PLC (Programmable Logic Controller). PLC se koriste uglavnom u industriji za upravljanje mainama i ureajima. Na slici 4. je prikazan jednostavan PLC sa 8 digitalnih ulaza i 4 relejna ulaza. Proizvode se i mnogo sloeniji PLC sa velikim brojem raznih vrsta ulaza i izlaza (analogni, digitalni, relejni itd.). PLC sa slike 4. od ulaznih i izlaznih jedinica ima: karticu digitalnih ulaza, karticu relejnih izlaza i komunikacionu karticu. Komunikaciona kartica se koristi za komunikaciju sa PC raunarom. Naime softver za PLC se edituje i kompajlira na PC raunaru, a zatim se download-uje u PLC. Takoer softver koji je nekada download-ovan u PLC se moe uploadovati u PC raunar. PC raunar i PLC se u svrhe download-ovanja i upload-ovanja povezuju specijalnim kablom.

Sl. 4. Primjer PLC-a Na kraju je bitno navesti jedinice za kapacitet memorije. Kao to je poznato bit je jedinica za informaciju i odgovara binarnoj odluci, a moe imati dva stanja: da/ne, istina/la, ukljueno/iskljueno i sl. Najee se pod bitom podrazumijeva jedna binarna cifra (znamenka) koja moe biti 0 ili 1. Bit je kombinacija engleskih rijei BInary digiT, to u prijevodu znai binarna cifra (znamenka). Set bitova se naziva bajt (engleski: Byte). Bajt se najee, ali ne i obavezno sastoji od osam bita. Oktet je set od osam bita. Koriste se sljedee oznake: b bit, B bajt i o oktet. Najee se memorije projektuju tako da ukupan broj lokacija moemo izraziti kao potenciju broja 2 tako da su uvedene jedinice za kapacitet memorije kB kao 1024 bajta, MB kao 1024 KB i GB kao 1024 MB. Naime 1024 je 2 na 10. Primjena ovakvih prefiksa je u sukobu sa SI sistemo mjernih jedinica prema kome je prefiks kilo rezervisan za 1000. Kako bi se rijeio ovaj nesporazum 1998. godine su predloene jedinice kibi (kilobinary), mebi (megabinary) i gibi (gigabinary): kibi (simbol Ki) 1024 bajta

156

mebi (simbol Mi) 1048576 bajta gibi (simbol Gi) 1073741824 bajta. Prema ovim preporukama je: 1 kB = 1000 bajta 1 KiB = 1024 bajta. 2002. godine su usvojene i preporuke IEEE 1541-2002 koje idu u istom smjeru. Na alost navede preporuke jo nisu u potpunosti prihvaene, a takoer jo uvijek se koriste stari udbenici i prirunici koji unose zabunu. Oigledno da nije lahko ispraviti greke iz prolosti.

157

PROGRAMABILNE KOMPONENTE I UREAJI Poev od kraja 1960.-tih godina u digitalnoj elektronici postoje dva glavna pravca razvoja. Jedan od njih je usmjeren na razvoj mikroprocesora, a drugi na razvoj programabilnih elektronskih komponenti. U ovom nastvaku kole elektronike opisat emo programabilne elektronske komponente. Zbog injenice da je ova oblast jako iroka fokusirati emo se na opis pojmova koji se najee susreu, a to su: PLD, PIC, FPGA i FPAA. PLD je skraenica od Programmable Logic Device (programabilni logiki ureaj), a odnosi se na programabilne digitalne elektronske komponente. Drugim rijeima reeno PLD su ipovi ija funkcionalnost se programira ne tokom proizvodnje samih ipova ve naknadno tokom gradnje ureaja u koje se komponente ugrauju. Prvi PLD je proizveden 1969. godine. PIC je skraenica od Peripheral Interface Controller, a odnosi se na programabilne elektronske komponente proizvodnje Microchip Technology Inc. Firma Microchip Technology Inc. je osnovana 1989. godine kao dio General Instrumentsa. PIC komponente su veoma popularne kako u krugovima profesionalaca tako i u krugovima elektroniara hobista tako da ima mnogo objavljenih knjiga koje opisuju programiranje i primjenu ovih komponenti. Na WEB sajtu Microchip Technology Inc. www.microchip.com se moe pronai mnogo podataka o PIC. Jedan od alternativnih proizvoaa mikrokontrolera je Picaxe na ijem WEB sajtu www.picaxe.co.uk se takoer mogu pronai korisne informacije. FPGA i FPAA su skraenice od Field-Programmable Gate Array i Field-Programmable Analog Array, a odnose se na digitalne i analogne programabilne elektronske komponente respektivno. Od programabilnih elektronskih ureaja je bitno spomenuti PLC, CNC, IPLC i SCADA ureaje. PLC (Programmable Logic Controller) je programabilni logiki ureaj koji se koristi u industriji za upravljanje mainama i ureajima. Pretea PLC ureajima su relejni ureaji i elektronski logiki moduli. CNC je skraenica od Computer Numerical Control (kompjutersko numeriko upravljanje), a odnosi se na namjenske raunare koji upravljaju radom alatnih maina kao to su npr. builice, glodalice, tokarilice i druge. Pretea CNC ureajima su NC (Numerical Control) ureaji koji su koriteni tokom 1940.-tih i 1950.-tih godina, a koji su bili elektrini ureaji sa programom rada zapisanim na papirnu ili plastinu buenu traku. Buena traka je pomjerana elektromotornim ureajem, a program je oitavan pomou fotodioda. Najraireniji programski jezici za programiranje NC i CNC maina su G-kod i APT (Automatically Programmed Tool) koga je 1959. godine razradio Douglas T. Ross. G-kod je razvijen 1950. godine. Pojedina CNC upravljanja koriste i simboliki slikovni jezik za programiranje. CNC upravljane builice se koriste izmeu ostalog i za buenje tampanih ploica za elektronske sklopove. Mnogi elektroniari hobisti sami konstruiu takve builice koristei za pogon step motore izvaene iz printera. U profesionalnim CNC mainama pogoni su realizovani trofaznim elektromotorima napojenim sa frekventnih pretvaraa. Podatak o poloaju alata se dobiva pomou mjernih ureaja enkodera, a podatak o brzini vrtnje (broju obrtaja) alata pomou tahometra. Vezano za CNC upravljanja se koristi termin IPLC. IPLC je skraenica od Integrated PLC to znai da je IPLC vrsta PLC-a koja se ugrauje u CNC upravljanja. Starija CNC upravljana nisu imala ugraeni (integrisani) PLC ve se on dodavao CNC-u, a sa njim je komunicirao preko kartica digitalnih ulaza i izlaza. Savremena CNC upravljanja imaju intgrisani PLC te se upravljanje pomonim pogonima kao to je npr. ukljuivanje pumpe rashladne tenosti ili dobivanje podatka o nivou ulja vri preko ulaza i izlaza integrisanog PLC-a. Takoer savremena CNC upravljanja esto osim PLC-a imaju integrisane i frekventne pretvarae za pogon elektromotora. SCADA je skraenica od Supervisory Control and Data Acquisition to u prijevodu znai sistem za nadzor i prikupljanje podataka. Prvi SCADA sistemi su razvijeni 1960.-tih godina kada su raunari postigli dovoljnu brzinu da mogu izvravati realtime funkcije. Struktura savremenog sistema automatskog upravljanja (SAU) velikog procesa kao to je npr. jedna gradska toplana ili jedna hidrocentrala baziranog na SCADA sistemu je prikazana na slici 1. Inenjerska stanica i operatorske stanice su PC raunari. Operatorske stanice se koriste za voenje procesa, a inenjerska stanica za potrebe odravanja i dorade sistema upravljanja. Dvije operatorske stanice su identine i u sluaju kvara na jednoj od njih druga moe samostalno da vodi proces. Inenjerska stanica je preko modema spojena na telefonsku mreu kako bi se po

158

potrebi sve intervencije na inenjerskoj stanici mogle vriti sa udaljenog raunara. Inenjerska stanica, operatorske stanice i PLC su

Sl. 1. Struktura savremenog sistema automatskog upravljanja uvezane pomou HUB-a u industrijsku Ethernet mreu i oni se smjetaju u komandnu sobu iz koje se upravlja procesom. Na samom postrojenju u posebnoj prostoriji (podstanici) se instaliraju interfejs moduli, frekventni pretvarai, transmiteri i ostala oprema. S obzirom da su podstanica i komandna soba esto udaljene i po nekoliko stotina metara komunikacija se realizuje dvoilnim optikim kablom. U podstanici se na link modul spajaju navedeni optiki kabl i dvoilni oklopljeni bakarni kabl (BUS). Preko BUS-a interfejs moduli, frekventni pretvarai i drugi ureaji koji imaju opciju spajanja na BUS ostavaruju komunikaciju sa PLCom. Interfejs moduli imaju digitalne i analogne ulaze i izlaze na koje se spajaju kontaktori, termostati, presostati, transmiteri itd. U nastvaku e biti prikazan primjer primjene PLC-a na regulaciju zagrijavanja poslovnih prostora. Regulacija centralnog grijanja stambenih objekata se izvodi relativno jednostavno. Meutim, kada su u pitanju poslovni objekti, zahtjevi za sistem regulacije su neto sloeniji. Kao prvo, u cilju utede energije trae se dva reima grijanja - jedan tokom radnog vremena koji se obino naziva dnevnim reimom i drugi izvan radnog vremena nazvan nonim reimom. Tokom dnevnog reima temperatura u prostorijama je 20 - 23 C, dok tokom nonog temperatura treba biti 10 - 15 C. Kao drugo, nameu se stroiji zahtjevi za automatsku zatitu postrojenja grijanja od smrzavanja vode u instalaciji te od eksplozije kotla izazvane pregrijavanjem kotla. Postoje dva naina regulacije centralnog grijanja: direktna i pomou mijeajueg ventila. Direktna regulacija je znaajno jednostavnija i uglavnom se koristi u stambenim objektima. Regulacija pomou mijeajueg 159

ventila je neto preciznija i obino se koristi u poslovnim objektima. Na slici 2. je data tehnoloka shema regulacije centralnog grijanja pomou PLC-a.

Sl. 2. Tehnoloka shema regulacije centralnog grijanja pomou PLC-a Termostat vanjske temperature (B1) se montira vani, na proelje objekta, na mjesto koje nije izloeno direktnom djelovanju sunevih zraka. S obzirom na to da se kotlovnice obvezno ventiliraju, temperatura unutar kotlovnice je tek za par stepeni via od vanjske. Zato se termostat vanjske temperature esto montira unutar same kotlovnice dovoljno udaljen od kotla, a u blizini otvora za ventilaciju. Njegova uloga je automatsko ukljuenje crpke pri padu vanjske temperature ispod 25 C. Po potrebi se moe koristiti i za automatsko ukljuenje cijelog sistema grijanja. Cijevni termostat (B2) se montira na polaznu cijev tople vode. Ako temperatura vode u polaznoj cijevi padne ispod 5 C, daje naredbu za ukljuenje crpke i otvaranje mijeajueg ventila u poloaj A. Naime, poznato je da se tekua voda daleko tee smrzava od stojee. Dakle, ukljuenjem crpke sprjeavamo smrzavanje vode u instalaciji ak i pri iskljuenom kotlu. Regulacijski termostati B3 i B4 se postavljaju na zid jedne od kancelarija objekta, na visini 100 120 cm od poda, dovoljno daleko od radijatora i prozora. Potrebno ih je postaviti u kancelariju ija je temperatura dovoljno dobar reprezent temperature u cijelom objektu to znai ni u najtopliju ni u najhladniju. esto se regulacijski termostati ugrauju u portirnicama to je pogreno jer su one obino jako hladne prostorije. Kotlovski termostat (B5) ima zatitnu ulogu. U sluaju da temperatura vode u kotlu dostigne 95 C, javlja se opasnost od eksplozije kotla. Da bi se to izbjeglo, termostat B5 daje istu naredbu kao i termostat B2 - ukljuenje crpke i otvaranje mijeajueg ventila. Ova naredba se izvodi bezuvjetno ak i kada izbaci zatita F1. Ukljuenjem crpke pri otvorenom ventilu postie se hlaenje kotla. Shema oienja je data na sl. 3. Mijeajui ventil YV mijea toplu vodu koja dolazi iz kotla (komponenta A) i ohlaenu vodu koja dolazi iz radijatora

160

(komponenta B). Gljiva ventila se pokree pomou jednofaznog motora. Unutar motora su ugraeni krajnji prekidai koji iskljuuju motor kada se ventil otvori, odnosno zatvori. Kada

Sl. 3. Shema oienja temperatura u prostorijama padne ispod zadane, pomou ventila se u instalaciju puta topla voda iz kotla i obrnuto, kada temperatura prijee zadanu, topla voda se zatvara tako da kroz instalaciju cirkulira ohlaena voda. Kotao ima ugraen vlastiti regulacijski termostat koji izvodi ukljuenje plamenika. Crpka tople vode se moe instalirati u polazni ili u povratni vod. Temperatura vode u povratnom vodu je nia tako da je bolje rjeenje instaliranje crpke u povratni vod kao to je uinjeno u prikazanom primjeru. Preko relejnih izlaza PLC-a LOGO! se mogu napajati monofazne crpke snage do 350 W. U sluaju da je crpka vee snage ili s trofaznim napajanjem, potrebno je dodati kontaktor. Na sl. 4 je dat PLC program u obliku funkcionalnog blok-dijagrama FBD. Uklopnim satovima se podeavaju vremenski rasponi dnevnog i nonog reima. Dnevni se obino ukljuuje jedan sat prije poetka, a iskljuuje sat prije kraja radnog vremena.

161

Sl. 4. Funkcionalni blok-dijagram programa za PLC

162

ANALOGNA INTEGRISANA KOLA Integrisana kola se dijele na analogna (linearna) i digitalna premda postoje i kombinovana rjeenja. Analogna integrisana kola obrauju analogne, a digitalna digitalne signale. Postoji mnogo analognih integrisanih kola, ali najiru primjenu imaju: integrisani stabilizatori napona, operaciona pojaala i integrisana pojaala snage. Najese upotrebljavani integrisani stabilizatori napona su integrisana kola 78XX i 79XX. Kolo 78XX se koristi za stabilizaciju pozitivnih, a kolo 79XX za stabilizaciju negativnih napona. Sa XX je oznaen izlazni napon kola. Sheme spajanja ovih kola su date na slici 1.

Sl. 1. Sheme spajanja integrisanih stabilizatora napona Napon na ulazu u kolo mora biti vii od napona na izlazu (UUL > UIZ). Ova kola se proizvode za napone od 2 V (7802) do 24 V (7824) i za struje od 100 mA do 2 A. Na slici 2. je data shema ispravljaa sa kolom 7812.

Sl. 2. Shema ispravljaa sa kolom 7812 Najpoznatije operaciono pojaalo je integrisano kolo 741, koje je ulo u proizvodnju 1970. godine. Ovo integrisano kolo na svom ulazu ima diferencijalno pojaalo. Oznaka operacionog pojaala je data na slici 3.

Sl. 3. Oznaka operacionog pojaala

Kolo 741 zahtijeva dvostrano napajanje. Vrijedi odnos: UIZ = A (U2 U1 ) Naponsko pojaanje kola 741 je preko 100 000 (A>100 000). Usljed ovoga razlika napona U2-U1 smije biti vrlo mala, jer inae kolo prelazi u zasienje. Kada je kolo u zasienju na

163

njegovom izlazu je napon jednak naponu izvora. Shema i vremenski dijagram invertujueg pojaala realizovanog pomou kola 741 su dati na slici 4.

Sl. 4. Invertujue pojaalo Kao to se vidi ulazni i izlazni napon imaju suprotan polaritet. Izvor napajanja se obino ne crta na shemi. Pojaanje pojaala sa slike 4. je odreeno odnosom otpornika R2/R1. Npr. ako je je otpornik R2=100k, a otpornik R1=1k tada je pojaanje pojaala 100x. Shema neinvertujueg pojaala je data na slici 5.

Sl. 5. Neinvertujue pojaalo

Sl. 6. Shema integrisanog kola 741

164

Na slici 6. je data shema integrisanog kola 741, a na slici 7. je data shema spajanja potenciometra kojim se podeava nula (engleski: set zero) i raspored izvoda.

Sl. 7. Izvodi kola 741 Komparator je elektronski sklop koji vri poreenje (komparaciju) signala. Ovaj sklop se realizuje prema shemi sa slike 8.

Sl. 8. Komparator Ukoliko je U2 >U1 na izlazu e biti napon +E i obrnuto ukoliko je U2 <U1 izlazni napon e biti 0 V. Ovo je posljedica injenice da kolo 741 ima jako veliko pojaanje, tako da je dovoljno da se naponi U1 i U2 vrlo malo razluju da kolo pree u zasienje. Kao to se vidi sa sheme, u ovom sluaju ne trebamo dvostrano napajanje kola 741, jer se izvod E spaja na masu. Opisano integrisano kolo 741 ima vrlo malu izlaznu snagu od svega desetak mW. Ako elimo pojaalo vee izlazne snage tada moramo koristiti posebna integrisana kola snage. Razvijeno je mnogo integrisanih kola snage kao to su npr. IL237, LM380, TBA810, TDA7294 itd. Integrisano kolo LM380 daje izlaznu snagu 2,5 W to je dovoljno za ozvuenje manjih prostorija. Shema pojaala na bazi kola LM380 je data na slici 9. Potenciometrom se regulie pojaanje. Pinovi 3, 4, 5, 7, 10, 11 i 12 se spajaju na masu. Kondenzator 500F je

Sl. 9. Pojaalo na bazi kola LM380

165

elektrolitski. Na slici 10. je data shema interfona sa kolom LM380. Zvunici se koriste i kao

Sl. 10. Shema interfona mikrofoni. Preklapanje sa govora na sluanje se vri pomou relea koji se se aktivira tasterom. Radoznalci koji su otvarali kutiju interfona u svom stanu su mogli primjetiti da se u istoj nalaze dva tastera, relej i zvunik. Jedan taster se koristi za aktiviranje elektrine brave, a drugi za ukljuenje opcije GOVOR. Relej preklapa funkciju zvunika. Pojaalo se nalazi u interfonskoj kutiji na ulazu zgrade. Na slici 11. je data shema mikrofonskog pretpojaala na bazi operacionog pojaala LM741.

Sl. 11. Mikrofonsko pretpojaalo Kolo 741 zahtijeva dvostrano napajanje, ali u ovoj primjeni to nije sluaj. Naime djeliteljem napona koga ine dva otponika 4,7k se potencijal niica 2 i 3 podie na polovinu napona napajanja to znai na 6V. Signal sa mikrofona amplitude 1mV preko elektrolitskih kondenzatora 500F i otpornika 100 se dovodi na invertujui ulaz operacionog pojaala. Preko otpornika 10k se ostvaruje negativna povratna sprega pojaala. Naponsko pojaanje ovog pojaala na frekvenciji od 100Hz je oko 100x i tako pri signalu sa mikrofona od 1mV na izlazu imamo signal 100mV to je savim dovoljno za spajanje na ulaz pojaala. Pojaalo sa slike 9. ima naponsko pojaanje priblino 50x tako da spajanjem pretpojaala dobivamo ukupno naponsko pojaanje 5000x odnosno do signala napona 5V na zvuniku. Poto je zvunik impedanse 8 moemo oekivati izlaznu snagu do 25/8=3,1W. Zbog gubitaka na kondenzatorima realno je oekivati snagu od priblino 2,5W. Pretpojaalo i pojaalo se mogu napajati ispravljaem sa slike 2. ija snaga je 12x0,3=3,6W. Integrisana kola 7812 i LM380 se postavljaju na hladnjake.

166

MJERNI INSTRUMENTI Metrologija je nauka o mjerenjima. Osim pojma metrologija se esto koristi i pojam mjeriteljstvo. Svojevremeno je ameriki naunik Alfred Kinsey dao uvenu izjavu Bez mjerenja nema nauke. I odista sve ono to se ne moe mjeriti ne moe biti ni nauno obraivano. Elektrina i elektronska mjerenja osim velikog znaaja kojeg imaju za elektrotehniku danas imaju veliki znaaj za nauku uopte zbog injenice da se elektronski mjerni instrumenti ve odavno koriste za mjerenje ne samo elektrinih ve i niza drugih veliina. Pored primjene za nauna istraivanja mjerni instrumenti i ureaji se koriste u trgovini, medicini i za niz drugih primjena. Prvi instrument kojim se moglo reglo registrovati prisustvo elektrinog naboja je bio elektroskop koga je 1600. godine izumio engleski naunik William Gilbert. Prikazan je na slici 1.

Sl. 1. Gilbertov elektroskop Kao to se vidi sa slike to je bila obina igla postavljena na metalni iljak tako da se mogla rotirati slino kao i igla kompasa uz razliku to igla Gilbertovog elektroskopa nije bila namagnetisana. Ukoliko bi se Gilbertov elektroskop naao u blizini naelektrisanog tijela usljed elektrinog polja igla bi se zakrenula i na taj nain indicirala prisustvo naboja. Za ovaj instrument se u nauci koristi i naziv Gilbertov versorium. Na bazi Gilbertovih istraivanja konstruisan je prvi instrument za mjerenje napona elektrometar. Elektrometar je vrsta voltmetra. Prvi elektrometar je prema poznatim podacima izumio vicarski naunik HoraceBenedict de Saussure jo davne 1766. godine. Laboratorijski elektrometar je prikazan na slici 2.

Sl. 2. Laoboratorijski elektrometar

167

Elektrometar sa slike 2. moe da mjeri napon do 4000V, a kapacitet mu je 5pF. Sastoji se od metalne igle za indikaciju koja je smjetena u untranjosti instrumenta i metalnog kuita. Igla je izolovana od kuita zrakom i keramikim izolatorom. Igla predstavlja jednu elektrodu, a kuite drugu. to se vei napon narine to e biti vea sila koja zakree iglu uzrokovana elektrinim poljem unutar kuita instrumenta. 1867. godine engleski naunik William Thomson Kelvin poznatiji kao lord Kelvin je izumio kvadrantni elektrometar koji je u primjeni i danas, a za njega se u literaturi esto koristi naziv elektrostatski voltmetar. Kelvinov elektrometar je prikazan na slici 3. Sastoji se od etiri nepomine i jedne rotirajue elektrode u obliku leptira na koju je namontirana kazaljka za indiciranje napona. Kada na elektrometar nije narinut napon rotirajuu elektrodu sila opruge dri u stacionarnom poloaju. Kada se narine napon elektrino polje izmeu nepomine i rotirajue elektrode dovodi do zakretanja rotirajue elektrode srazmjerno visini napona.

Sl. 3. Kelvinov elektrometar Kelvinov elektrometar se koristi za mjerenje napona do 500kV, a ima izuzetno visok ulazni otpor. Nakon izuma elektronskih cijevi konstruisani su prvi elektronski elektrometri. Pod elektrometrom se podrazumijeva svaki elektronski voltmetar iji je ulazni otpor vei od 10 teraoma (>1013oma). Dananji elektronski elektrometri imaju ulazna pretpojaala konstruisana na bazi CMOS operacionih pojaala, kao to je npr. LMC6081, a takoer se koriste i FET tranzistori. Ulazno kolo elektrometra sa FET tranzistorom je prikazano na slici 4.

Sl. 4. Ulazno kolo elektronskog elektrometra Kasnije emo se ponovo vratiti na mjerenje napona, a sada emo opisati prvi instrument kojim se mogla mjeriti jaina elektrine struje, a to je galvanometar. 1780. godine intalijanski naunik Luigi Galvani je izveo prve eksperimente sa elektrinom strujom. Njemaki naunik Alexander von Humbolt je 1820.-ih godina predloio da se rije elektricitet (i njezine izvedenice) pridre za statiki elektricitet, a da se elektricitet u kretanju, dakle elektrina struja, prema Luigiju Galvaniju, na osnovi ijih je opaanja italijanski naunik Alessandro Volta 1800. godine konstruirao prvi izvor elektrine struje, nazove galvanizmom. To nije u potpunosti prihvaeno, ali su do danas ostali neki nazivi u vezi s jednosmjernom strujom: galvanska struja, galvanoskop, galvanometar, galvanizacija, galvanski spoj itd. Isto kao to je

168

elektrometar vrsta voltmetra tako je i galvanometar vrsta ampermetra. Postoje sljedee vrste galvanometara: galvanometar s pominim (zakretnim) magnetom i galvanometar s pominom (zakretnom) zavojnicom.

Galvanometar s pominim magnetom (engleski: moving magnet galvanometer) je konstruisan 1820. godine na temelju istraivanja Hansa Oersteda koji zapazio da se pri zatvaranju strujnog kruga formira magnetno polje koje djeluje na magnetnu iglu kompasa. Galvanometar s pominim magnetom je 1820. godine izumio Johann Schweigger. Ovaj galvanometar se danas vrlo malo koristi, a sastoji se od obinog kompasa preko koga je namotan odreen broj namotaja izolovane ice kroz koje se proputa struja kao to je ilustrovano na slici 5.

Sl. 5. Galvanometar s pominim (zakretnim) magnetom Prije mjerenja se namotaji usmjere u pravcu sjever-jug kako bi magnetno polje Zemlje usmjerilo iglu kompasa. U ovisnosti o jaini struje igla kompasa se otklanja od pravca sjeverjug. Potrebno je primjetiti na slici 5. da su namotaji usmjereni u pravcu oznaka sjevera i juga kako bi magnetno polje zavojnice bilo okomito na magnetno polje Zemlje. Galvanometar s pominom zavojnicom (engleski: moving coil galvanometer) je izumio Jacques-Arsne d'Arsonval 1882. godine, a 1888. godine ga je usavrio Edward Weston tako da se u literaturi ovaj tip galvanometra esto naziva D'Arsonval-Westonov galvanometar. U naoj literaturi se koriste i pojmovi instrument s pominom zavojnicom te galvanometar sa zakretnom zavojnicom za ovaj tip galvanometra. Galvanometar s pominom zavojnicom je sigurno najvie koriteni instrument za mjerenje elektrinih veliina premda ga tokom posljednih decenija sve vie iz upotrebe istiskuje digitalni voltmetar koji je izumljen 1953. godine. Na slici 6. je prikazan galvanometar s pominom zavojnicom.

Sl. 6. Galvanometar s pominom (zakretnom) zavojnicom

169

Kao to se vidi glavni dijelovi ovog galvanometra su: permanentni (stalni) magnet, zavojnica, opruge, kazaljka i skala. Ukoliko kroz zavojnicu ne tee struja usljed djelovanja opruga zavojnica se nalazi u nultom poloaju, a takoer i kazaljka koja je uvrena na zavojnicu. Meutim ukoliko se kroz namotaje zavojnice zavojnice propusti struja usljed interakcije magnetnih polja zavojnice i stalnog magneta dolazi do zakretanja zavojnice, a time i kazaljke. Naime, kao to je poznato magnetni polovi suprotnog pola se odbijaju to u ovom konkretnom sluaju dovodi do zakretanja zavojnice. Na slici 7. je prikazan galvanometar koji mjeri struju do 100A, a ima unutarnji otpor 1k.

Sl. 7. Galvanometar Pri struji od 100A pad napona na galvanometru je U=RxI=1000x0,0001=0,1V. Ovo praktino znai da se ovaj galvanometar moe iskoristiti i za mjerenje napona do 100mV. Npr. ako na galvanometar spojimo idealan izvor napona 10mV kroz galvanometar e tei struja od I=U/R=0,01V/1000=0,00001A=10A. Dakle galavnometar se osim za mjerenje struje moe iskoristiti i za mjerenje napona. Glavni problem pri upotrebi galvanometara za mjerenje napona jeste njihov relativno nizak unutarnji otpor. Idealan naponski izvor ima unutarnji otpor nula, ali npr. ako je unutarnji otpor izvora 100 to je realno tada e pri naponu izvora od 10mV kroz galvanometar tei struja I=U/R=0,01V/(1000+100)=9,1A tako da e greka mjerenja biti 0,9mV. Ovaj problem je rijeen ugradnjom elektronskih pojaala. U elektrometre se ugrauju pojaala na bazi CMOS i FET tranzistora kako bi se postigao izuzetno visok ulazni otpor, ali za veinu primjena je sasvim dovoljan ulazni otpor od 1M te se najee koriste pojaala na bazi operacionih pojaala. Na slici 8. je data shema elektronskog voltmetra sa operacionim pojaalom i galvanometrom opsega 1mA. Ovakav elektronski voltmetar ima ulazni otpor vei od 1M.

Sl. 8. Elektronski voltmetar sa galvanometrom

170

Potenciometrom 10k se vri fino podeavanje nule. Ulaz voltmetra se kratko spoji kako bi na ulazu bio napon 0V, a zatim se spomenutim potenciometrom podesi da skala galvanometra pokazuje 0V. Naredni problem kojim emo se pozabaviti jeste proirenje opsega mjerenja voltmetra i ampermetra. Proirenje opsega mjerenja voltemtra se vri dodavanje predotpora, a proirenje opsega mjerenja ampermetra se vri dodavanjem paralenih otpornika tzv. entova (engleski: shunt). Npr. galvanometar sa slike 7. mjeri napon do 100mV, jer mu je opseg 100A, a ulazni otpor 1k. Ako elimo da ovim galvanometrom mjerimo napon do 100V tada trebamo u seriju sa galvanometrom spojiti otpornik otpora 999k kako bi ukupni otpor galvanometra i otoprnika bio 1M. Naime prema Omovom zakonu I=U/R=100V/1M=100A. Dakle uz predotpor od 999k pri naponu 100V e kroz galvanometar tei struja od 100A. Sraunajmo sada koliki je otpor enta kojeg treba spojiti paralelno sa galvanometrom kako bi isti mjerio struju od 1mA. Potrebno je da pri struji od 1mA ukupni pad napona na paralelnoj vezi enta i galvanometra bude 100mV=0,1V. Dakle prema Omovom zakonu ukupni otpor paralelne veze treba biti R=U/I=0,1V/0,001A=100. Provodnost otpronika 100 je 1/100=0,01S. Istovremeno provodnost galvanometra otpora 1k je 1/1000=0,001S=1mS. Iz ovoga zakljuujemo da provodnos enta treba biti 0,009S, jer se prvodnosti otpornika pri paralelnoj vezi sumiraju. Dakle ukupna provodnos enta 0,009S i galvanometra 0,001S je 0,01S. Otpor enta 0,009S je 1/0,009=111. Ovo znai da paraleno sa galvanometrom trebamo spojiti ent otpora 111. Opisani elektrometar i galvanometar su instrumenti konstruisani u vrijeme primjene jednosmjerne struje. Meutim 1880.-tih godina se poinje znaajno primjenivati sinusoidalna izmjenina struja te se javlja potreba za mjerenjem jaine (amperae), napona (voltae) i utroene energije ove struje. Engleski naunici William Ayrton i John Perry su tada konstruisali ampermetar sa pominim eljezom (engleski: moving iron ammeter) koji se sastojao od eljezne ipke koja je na jednom kraju bila uvrena oprugom, a na drugom kraju ju je privlailo magnetno polje zavojnice. to je jaa struja bila bilo je vee pomjeranje ipke koje se pomou zupanika iz linearnog pretvaralo u kruni oblik u cilju indikacije na skali. Ampermetar s pominim eljezom moe da mjeri kako izmjeninu tako i jednosmjernu struju, a takoer se moe iskoristiti i kao voltmetar. U SIEMENS-u su izvrili rekonstrukciju galvanometra tako to su umjesto permanentnog magneta ugradili elektromagnet te su tako dobili elektrodinamski ampermetar koji je mogao mjeriti kako jednosmjernu tako i izmjeninu struju. Engleski naunik Philip Cardew je 1883. godine konstruisao termogalvanometar koji je mjerio jainu kako jednosmjerne tako i izmjenine struje kroz mjerenje izduenja platinske ice usljed zagrijavanje iste strujom koja tee kroz nju. Ovo je bio prvi instrument koji je mogao mjeriti jainu struja visokih frekvencija. Na ovom principu je kasnije konstruisan bimetalni ampermetar. Na slici 9. su date oznake opisanih instrumenata.

Sl. 9. Oznake instrumenata Prvo brojilo utroene elektrine energije je konstruisao Thomas Edison, a kasnije je izvreno vie poboljanja brojila dok se nije dolo do konstrukcije koja se i danas najvie koristi premda je istiskuju digitalna brojila. Pronalaskom diode galvanometri su poeli da se koriste i za mjerenje izmjenine struje prema shemi iji primjer je dat na slici 10. Koristi se germanijumska dioda AA117, jer germanijumske diode imaju manji pad napona od priblino 0,1-0,2V dok je pad napona na siliciumskim diodama priblino 0,5-0,7V. Pri naponu izvora od 10VAC kondenzator e biti nabijen na napon od 1,4x10=14V, jer je 14V tzv. vrni napon koji

171

je za 2 1,4 vii od efektivnog napona sinusne izmjenine struje. U anglosaksonskoj terminologiji se koristi pojam RMS (Root Mean Square) za efektivnu vrijednost.

Sl. 10. Primjena galvanometra za mjerenje AC napona Ovo je uzrkovovano injenicom da se kondenzator nabija na najvii napon izvora, a to je upravo vrni napon. Ukupni otpor galvanometra i predotpora 139k je 140k tako da e pri naponu od 14V na kondenzatoru kroz galvanometar tei struja od 100A. Period izmjenine struje frekvencije 50Hz je 1=50=0,02s te je i kondenzator 1F odabran tako da proizvod RxC=140kx1F=0,14s bude 5-10x vei od perioda. Ukoliko bi se ovakvim voltmetrom mjerio napon koji nije sinusnog oblika tada mjerenje nebi bilo tano. Voltmeri i ampermetri koji mjere tanu efektivnu vrijednost neovisno o tome kakav je talasni (valni) oblik signala imaju oznaku True RMS. Postoji vie principa rada True RMS voltmetara, a danas se najvie koriste digitalni True RMS voltmetri. Kao to je ve reeno digitalni voltmetar je izumljen 1953. godine. Izumio ga je Andrew Kay. Na slici 11. je data blok shema digitalnog voltmetra.

Sl. 11. Blok shema digitalnog voltmetra Kao to se vidi sa slike ulazni signal se prvo obrauje niskofrekventnim (NF) filterom, zatim analognodigitalnim (A/D) konvertorom i na kraju se vri prikaz rezultata mjerenja na LCD (Liquid Crystal Display) displeju. NF filter se ugrauje kako bi iz signala izdvojio niskofrekventnu komponentu koja je interesantna za mjerenje, a viskofrekventne komponente koje mogu praviti smetnje eliminisao iz signala. Analognodigitalni (A/D) konvertor je elektronski sklop koji analogne signale pretvara u digitalne. Analogni signal je npr. signal koji dobivamo sa mikrofona. Digitalni signal je signal izraen u obliku logikih nula i jedinica. Bit je jedinica za koliinu informacija koju sadre digitalni signali. Npr. za signal 101 kaemo da je trobitni signal, a za signal 1011 da je etverobitan. Uzmimo npr. da imamo A/D konvertor sa dvobitnim izlazom. U ovom sluaju imamo etiri kombinacije izlaza (22=4), a to su 00, 01, 10 i 11. Ukoliko je ulazni napon u rasponu 0-10 V, tada e naponu 0-2,5 V odgovarati kombinacija izlaza 00, naponu 2,5-5 V kombinacija 01 itd. UUL 0-2,5 2,5-5 5-7,5 7,5-10 IZLAZ 00 01 10 11

172

Kod osmobitnog A/D konvertora imamo ukupno 28=256 kombinacija izlaza. A/D konvertori se konstruiu od komparatora i logikih kola. Shema jedne od izvedbi dvobitnog A/D konvertora je data na slici 12.

Sl. 12. Shema dvobitnog A/D konvertora Na slici 13. je data kompletna shema savremenog digitalnog voltmetra. Otpornici 47k i 33k zajedno sa kondenzatorom 0,1F vre filtriranje ulaznog signala odnosno ine NF filter.

Sl. 13. Shema digitalnog voltmetra Ovakav voltmetar se moe spojiti prema prethodno datim shemama umjesto galvanometra. Voltmetar sa slike 13. ima prikaz sa 3 cifre (digita). Meutim esto susreemo instrumente sa prikazom od 3 cifre. To su digitalni voltmetri sa prikazom do maksimalno 1999. Dakle 1 sa poetka se broji kao cifre. Npr. ako u specifikaciji voltmetra stoji da ima prikaz sa 2 cifara to znai da isti moe vriti indiciranje mjerenja u opsegu 0-199. Iz mnotva elektrinih mjernih instrumenata bitno je jo spomenuti klijetne ampermetre. Klijetnim ampermetrom se mjeri struja kroz vodi tako to se isti obuhvati strujnim klijetima tako da nije potrebno prethodno prekidati strujni krug kako bi se spojio klasini ampermetar. Za mjerenje izmjenine struje se koriste klijetni ampermetri koji rade na principu elektromagnetne indukcije, a za mjerenje kako jednosmjerne tako i izmjenine struje se koriste klijetni ampermetri na principu Hallovog efekta odnosno na principu mjerenja magnetnog polja.

173

Danas veliku primjenu imaju univerzalni instrumenti (engleski: multimeter) koji mjere napon, struju, otpor i ovisno o tipu instrumenta i druge veliine. Za univerzalne instrumente se u argonu koriste nazivi AVOmetar (Amper, Volt, Om) i unimer. Naziv avometar potie od engleske firme AVOMETER koja je proizvodila univerzalne instrumente, a naziv unimer potie od naziva serije univerzalnih instrumenata koje je proizvodila slovenaka firma ISKRA. Na slici 14. su prikazani anlogni i digitalni univerzalni instrument. Kao to se moe vidjeti preklopnikom se bira mjerna veliina koja se mjeri i opseg mjerenja. Mnogi univerzalni instrumenti imaju funkciju automatskog podeavanja opsega mjerenja (engleski: auto range). Na kraju je bitno napomenuti da su galvanometar i elektronski voltmetar svakako najznaajniji elektrini mjerni instrumenti. 1980.-tih godina je elektronski voltmetar poeo da prevladava i znaajno je opala primjena galvanometra koji je vie od stotinu godina bio najvie primjenivani elektrini mjerni instrument. Kao to je ve reeno u naoj literaturi se za galvanometar esto koristi pojam instrument s pominom zavojnicom to je neprikladno, jer je instrument pojam ireg znaenja, a pojam galvanometar je znatno precizniji. Dalje i u engleskom i u njemakom jeziku te u nizu drugih jezika se za galvanometar koristi pojam galvanometer.

Sl. 14. Analogni i digitalni instrument

174

DIZAJNIRANJE I ODRAVANJE ELEKTRONSKIH UREAJA Dizajniranje elektronskih ureaja je proces koji se sastoji od sljedeih etapa: specificiranje zahtjeva (pisanje projektnog zadatka), konstruisanje, kalkulacija trokova, izrada i testiranje prototipa, izrada tehnike dokumentacije i zatita dizajna.

U biti bilo koji proces dizajniranja pa ak i proces razvoja softvera se sastoji od istih etapa. Neovisno o tome da li se dizajnira automobil, friider ili televizor red radnji je isti. Neto drugaije stvari stoje kada se dizajniraju veliki brodovi i projektuju graevinski objekti, jer tada je prototip ujedno i zavrni proizvod. Zahtjevi koji se postavljaju na ureaj trebaju biti to preciznije specificirani u projektnom zadatku. Obavezno treba navesti koje standarde treba uvaiti pri konstruisanju te cijena ureaja. Na taj nain se izbjegavaju eventualni problemi u kasnijoj fazi. Naime vrlo esto je naruilac dizajna druga firma sa kojom se sklapa ugovor koji se vee za projektni zadatak. Projektni zadatak je tehniki dokument koji pored tekstualnog dijela moe sadravati i grafiki (skice i dijagrame). Na osnovu dobivenog projektnog zadatka se vri konstruisanje (dizajn) ureaja. Ako je ureaj jednostavniji tada projektovanje vri jedan inenjer ili tehniar, a ako je u pitanju obimniji ureaj kao to je npr. matina ploa PC raunara tada se formira tim strunjaka koji realizuje projekat. Da bi se ureaj konstruisao potrebno je prije svega poznavati funkcionalnost elektronskih sklopova, a zatim se vri proraun istih te dizajniranje tampane ploice. Takoer esto je potrebno isprogramirati softver ureaja. Danas se konstruisanje vri uz pomo raunara primjenom CAD softvera. CAD je skraenica od Computer Aided Design to znai kompjuterski podrano projektovanje. Za elektroniku postoji irok spektar CAD softvera poev od besplatnih softverskih paketa namjenjenih hobistima i uenicima pa do veoma skupih profesionalnih CAD alata. Tokom konstruisanja se maksimalno koriste ve postojee konstrukcije iz arhive, jer esto se uz manje dorade mogu iskoristiti ranije konstruisani ureaji. uvena je izreka jednog francuskog inenjera da je konstrukcioni biro dobar onoliko koliko mu je dobar arhiv. Nakon to se ureaj konstruie prije izrade prototipa vri se kalkulacija trokova kako bi se provjerilo da li cijena ureaja zadovoljava zahtjeve iz projektnog zadatka. esto je potrebno izvriti izmjene na dizjanu kako bi se zadovoljili zahtjevi na trokove. Sljedei korak je izrada i testiranje prototipa. Prototip je rije koja ima korijen u starogrkom jeziku a odnosi se na prvi sastavljeni ureaj na kome se vri testiranje. Na prototipu se vre mjerenja kako bi se provjerilo da li isti zadovoljava zahtjeve i takoer da li zadovoljava zahtjeve standarda i propisa koji se odnose na sigurnost ljudi koji rukuju ureajem. Prototip se prvo testira u laboratoriji, a zatim u pogonskim uvjetima. Npr. ako se konstruie elektronski ureaj za mjerenje nivoa vode u rezervoaru obavezno se isti mora provjeriti u realnim pogonskim uvjetima. Upravo ova pogonska ispitivanja su pravi test ureaja. Vrlo esto prototip ne zadovolji zahtjeve prvenstveno uzrokovano smetnjama koje su prisutne u pogonu te se vri dorada dizajna te ponovna izrada prototipa i ponovno ispitivanje. Postoji niz testova koji se provode nad elektronskim ureajima od kojih emo navesti samo neke. Npr. ureaj se ukljui i ostavi da radi 24 sata nakon ega se vri snimanje ploice sa komponentama pomou termovizijske kamere kako bi se ustanovilo da li se neka komponenta pregrijava. Dalje pojedini ureaji se moraju provjeriti da li mogu podnijeti zadani nivo vibracija te se testiraju na vibracionom stolu. Takoer neki ureaji moraju biti u stanju da rade na niskim temperaturama od npr. -30 C ili pak visokim temperaturama od +120 C itd. Nakon to se definitiv no konstruie ureaj koji zadovoljava zahtjeve kreira se tehnika dokumentacija na osnovu koje se kasnije moe vriti projektovanje tehnolokog procesa i proizvodnja ureaja. Dakumentacija sadri: projektni zadatak, tehniki opis, proraune, listing softvera, specifikaciju materijala, kalkulacije cijene ureaja, crtee, dijagrame, rezultate ispitivanja i drugo. Zavrni korak je zatita dizajna tj. 175

intelektualnog vlasnitva kod nadlene dravne institucije. Objasnimo postupak konstruisanja ureaja na jednostavnom primjeru konstruisanja ispravljaa. Npr. pretpostavimo da je potrebno konstruisati ispravlja koji se napaja iz gradske mree naponom 220VAC, 50Hz, a na izlazu daje napon od 5VDC struje 1A maksimalno uz najveu dozvoljenu valovitost izlaznog napona definisanu faktorom valovitosti pri emi isti smije biti do najvie 1 tj. 1. Ovo bi ukratko bila specifikacija zahtjeva. Odaberimo shemu ispravljaa prema slici 1.

Sl. 1. Shema ispravljaa Proraun sklopa poinjemo od trafoa. Isti treba imati snagu P=UxI=5Vx1A=5W ili vie. Napon na sekundaru odreujemo vodei rauna da je pad napona na Graetzu 1V, a da je istovremeno vrni napon za1,4x vii od efektivnog. Dakle napon sekundara Us treba biti Us=(U+1)/1,4=6/1,4=4,3V. Kao to vidimo efektivna vrijednost sekundarnog napona trafoa treba biti 4,3VAC. Vrna vrijednost sekundarnog napona trafoa je 1,4x4,3=6V tako da usljed pada napona na Graetz-u od 1V na kondenzatorima dobivamo napon 5V. Nakon to smo proraunali trafo potrebno je odabrati Graetz sa strujom iznad 1A i naponom iznad 5V. Te zahtjeve zadovoljava Graetz B40C1000. Kondenzator C1 se proraunava na osnovu zahtjeva za faktor valovitosti. Pri maksimalnoj struji otpor potroaa je R=U/I=5V/1A=5. Minimalan kapacitet kondenzatora C1 raunamo po formuli Cmin=1/(350xRx)=1/(350x5x1)=0,00057F=570F. Odaberemo li kondenzator kapaciteta 1000F faktor valovitosti e biti =1/(350xRxC)=1/(350x5x0,001)=0,57. Kondezator C2 se postavlja radi filtriranja na podruju visokih frekvencija i obino je kapaciteta 100-200nF to je ustanovljeno eksperimentalno. U naem sluaju uzmimo da je vrijednost 100nF. Osigura OS je 1A. itaocima koji vole da eksperimentiu se preporuuje da sastave ovakav ispravlja ta da ga testiraju. Trafo mogu uzeti iz mrenog adaptera vee snage. Kada su u pitanju ispravljai bitno je navesti i znaaj dovoljne kavadrature vodia odnosno vodova na tampanoj ploi kako ne bi dolazilo do pregrijavanja istih. Obino se dozvoljava gustina struje do 4A/mm2. To praktino znai da ako je debljina bakarne folije na tampanoj ploici 0,07mm tada nam za struju od 1A treba irina voda na ploici od minimalno (1/4)/0,07=0,25/0,07=3,6mm, jer e se u suprotnom ploica pregrijavati. Postoje tri standardne debljine bakra na ploicama kao to je dato u tabeli 1. Tabela 1. Standardne debljine bakra Debljina Debljina Teina bakra (oz/square foot) (mm) (mils) 1/2 oz 0,017 mm 0,7 mils 1 oz 0,035 mm 1,4 mils 2 oz 0,07 mm 2,8 mils Postoje sljedei koncepti (strategije) odravanja: reaktivno odravanje,

176

preventivno odravanje, prediktivno odravanje i proaktivno odravanje.

Reaktivno odravanje podrazumijeva da odravatelj eka da se dogodi kvar pa tek tada poduzima mjere njegove sanacije. Glavni nedostatak ovog koncepta ogleda se u injenici da se kvar moe dogoditi onda kada je najmanje poeljan u najgorem trenutku. Za reaktivno odravanje se jo koriste nazivi: korektivno odravanje, naknadno odravanje i kurativno odravanje. Neto bolji pristup ima koncept preventivnog odravanja koji se temelji na prastaroj mudrosti da je bolje sprijeiti nego lijeiti. Prema konceptu preventivnog odravanja, odreene aktivnosti odravanja se obavljaju preventivno kako bi se sprijeio nastanak kvara. Npr. kada su u pitanju elektronski ureaji vri se redovno ienje istih od nakupljene praine i neistoa. Neistoe koje padnu na tampanu ploicu mogu izazvati kratke spojeve i dovesti do kvara ureaja. Ponekada su ploice toliko prljave da ih treba oprati, ostaviti da se osue, a zatim ponovo namontirati. Kao dobro sredstvo za pranje se pokazao najobiniji deterdent za pranje posua. Naime agresivne materije kao to su benzin i slino mogu otetiti komponente. Istovremeno ploice ureaja iz industrijskih postrojenja su esto ekstremno zamaene tako da ih je teko prati samom vodom. Naslage cementa ili krea se uklanjaju slanom vodom, ali obazrivo, jer je i so agresivna. Takoer je potrebno kontaktnim sprejem oistiti kontakte i dodegnuti vijane spojeve. ipovi koji su umetnuti u postolja tj. nisu zalemljeni vremenom izmile iz podnoja pa ih treba vratiti nazad, a kontakte podnoja oistiti. Npr. barem jednom godinje kuite PC raunara treba otvoriti i paljivo oistiti unutarnjost. Koncept prediktivnog odravanja (odravanja po stanju) podrazumijeva da se aktivnosti odravanja provode tek tada kad je to doista potrebno tako to se stanje ureaja prati raznim metodama. Npr. kada su elektronski ureaji u pitanju vri se redovno njihov vizuelni pregled i razna mjerenja kako bi se ustanovilo stanje ureaja. tampana ploica sa komponentama se snima termovizijskom kamerom kako bi se uoila eventualna pregrijavanja pojedinih komponenti to je simptom njihovog skorog otkaza. Takoer mjere se naponi na karakteristinim takama itd. Koncept proaktivnog odravanja podrazumijeva djelovanje na uzrok problema. Npr. ako se ustanovi da neki ureaj radi na mjestu gdje je velika neistoa zraka te se tampana ploica brzo prlja treba predvidjeti dodatne filtre zraka ili drugu zatitu kako bi se isti zatitio. Ili ako je temperatura ambijenta previsoka tada se ugrauje ureaj za hlaenje. Nakon to smo ukratko naveli teoretske postavke odravanja fokusirati emo se na postupke dijagnostike i otklanjanja kvara elektronskih ureaja. Kada su u pitanju elektronski ureaji obino se 90% vremena utroi na dijagnosticiranje tj. odreivanje vrste kvara, a tek 10% na samo otklanjanje kvara za razliku od mehanikih sistema gdje stvari stoje obrnuto (10% vremena za dijagnozu, a 90% vremena za otklanjanje kvara). Postoje dva naina dijagnosticiranja elektronskih ureaja: na osnovu poznatih simptoma i traenjem kvara.

Naime esto se na osnovu simptoma kvara odmah moe znati ta je upitanju. esto se u uputama za odravanje ureaja daju tablice kvarova sa njihovim simptomima na osnovu kojih se vri detektovanje kvara. Npr. u uputama za odravanje jednog tipa TV aparata stoji da ako se TV gasi sam sebe nekoliko sekundi nakon ukljuenja tada je otkazao elektrolitski kondenzator C1097 u napojnoj jedinici. Traenje kvara se vri na osnovu poznavanja funkcionalnosti ureaja. Pojedini profesionalni ureaji imaju i posebne alate za dijagnosticiranje tako da se u sluaju kvara ureaj spaja kablom na LAP TOP PC raunar kome je instaliran dijagnostiki softver. Takoer na pojedinim ureajima svaki modul ureaja ima sklop za dijagnostiku koji pomou LED dioda signalizira stanje ureaja (ako gori zelena LED dioda sve je u redu, a ako ne gori modul je neispravan). Pretpostavimo da trebamo traiti kvar na ispravljau sa slike 1. Poinjemo od izlaza i prvi dio na koga treba posumnjati da je otkazao jeste osigura. Osigura se provjerava pomou ommetra (ako provodi struju ispravan je). Dalje moemo oekivati da je elektrolitski kondenzator izgubio kapacitet ili da 177

je probio tj. da provodi struju. Takoer moe doi i do proboja blok kondenzatora. Posljedica njihovog proboja moe biti pregorijevanje Graetza, a zatim i trafoa. Ukoliko Graetz pregori moe, ali ne mora pregoriti trafo. Svako lemno mjesto je potencijalni uzrok problema. Ovo je uzrokovano tzv. fenomenom hladnog lema koji nastaje ako je lemljenje loe provedeno. Hladni lem ima visoki otpor. Dakle pri traenju kvara logiki zaredom ispitujemo komponente sve dok ne otkrijemo komponentu koja je neispravna. Ponekada se pri traenju kvara primjenjuje metoda koju odravaoci podrugljivo zovu metoda orave kokoi. To je metoda pri kojoj se zaredom ispitaju sve komponente dok se ne otkrije koja je otkazala. Naime slijepe kokoke kljucaju bez nekog reda dok sluajno ne nakljucaju neko zrno kukuruza. Isti taj metod se ponekada (ako se ne moe drugaije) koristi pri odravanju. Kada su u pitanju mikroprocesorski ureaji tada je resetovanje ureaja prva stvar koju treba pokuati. Dalje, poznato je da su osigurai, elektrolitski kondenzatori, potenciometri, prekidai i preklopnici najnepouzdanije komponente te njih prvo treba ispitivati. Osigurai pregorijevaju (to im i jeste zadaa), elektrolitski kondenzatori vremenom gube kapacitet, potenciometri se troe, a prekidai i preklopnici osim to se troe vremenom mogu oksidirati. Takoer dijelovi elektronskih ureaja koji su u dodiru sa vanjskim svijetom kao to su npr. izlazni tranzistori i ipovi su esto u kvaru, jer su izloeni preopterenju i slino. Pojedine elektronske komponente pokazuju simptome kvara tek kada se zagriju na radnu temperaturu to oteava otkrivanje kvara.

178