You are on page 1of 316

Lydia Sklevicky

KONJI, ENE,RATOVI

ODABRALA I PRIREDILA

Dunja Rihtman Augutin

LYDIA SKLEVICKY / KONJI, ENE, RATOVI

DRUGA.

DRUGA.

UREDILA

Radmila Zdjelar
OBLIKOVALA

Sanja Ivekovi
LEKTORIRALA / KORIGIRALA

Marilka Krajnovi

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb ' UDK 316.66-055.2(497.1) 394.2(497.1) SKLEVICKY, Lydia Konji, ene, ratovi / Lydia Sklevicky ; odabrala i priredila Dunja Rihtman Augutin. - Zagreb : enska infoteka, 1996. - 311 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 296-303 i uz tekst. Str. 303-311: Bibliografija radova Lydije Sklevicky / priredila Anamarija Starevi tambuk ISBN 9 5 3 -9 6 7 4 4 -0 -9 960122036

Lydia Sklevicky

KONJI, ZENE, RATOVI


ODABRALA I PRIREDILA

Dunja Rihtman Augustin

Zagreb, 1996

Sadraj

Predgovor

Prvi dio: Nevidljivi predmet


1. KONJI, ENE, RATOVI ITD.: PROBLEM UTEMELJENJA HISTORIJE ENA U JUGOSLAVIJI 2. ANTIFAISTIKA FRONTA ENA: KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"
Odreenje i putevi ostvarenja ravnopravnosti ena Suoenje s drutvenom diskriminacijom ena Tradicijske vrednote u novom kontekstu Sudbina institucije porodice Utopiji ususret: ena novog tipa Znaajke kulturne promjene

13 25 28 34 42 47 50 55

3. EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA: ULOGA ANTIFAISTIKE FRONTE ENA U POSTREVOLUCIONARNIM MIJENAMA DRUTVA (NR Hrvatska 1945-53)
Nevidljivi predmet, perspektivistika metoda i netransparentni izvori Dvjesta godina tiine: Pokuaj tipologije enskih pokreta u modemom periodu Red, rad & posluh Grupni portret pred gigantski skok u povijest Pokret i poredak Organizacijska struktura A F

63 63 73
88

96 107 115

Drugi dio: Od antropologije ene do politike antropologije


4. NUNOST ENSKE PERSPEKTIVE U ANTROPOLOGIJI 5. MATRIJARHAT: PRIJEPOR MITOLOGIJE, IDEOLOGIJE I UTOPIJE 6. IZMILJANJE TRADICIJE: DAN KOJI SVIE NADOM 7. NOVA NOVA GODINA: OD "MLADOG LJETA" K POLITIKOM RITUALU 155 163 171 175

Sumrak stare tradicije (Boi 1945 Boi 1948) Proizvodnja socijalistikog praznika (Nova godina 1948 Nova Godina 1950) Od Mladog ljeta k politikom ritualu 8. PROFESIJA ETNOLOG: ANALIZA POKAZATELJA STATUSA PROFESIJE

17 7

181 184
189

Trei dio: enska povijest


9. IZMEU ZNANOSTI I UMJETNOSTI: PJESME ERIKE JONG 10. ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST Drugovi i ljubavnici: Rosa Luxemburg Crvena Emma: Emma Goldman Tri revolucije Giuseppine Martinuzzi Od Samoe do slave: Margaret Mead Svoga tela gospodar(ica): Margaret Sanger Genijalne gubitnice genija: Mileva Mari-Einstein, Sylvia Plath Naa gospa od Tibeta: Alexandra David Nel Dugi mar ivota Ding Ling Bomba s ukrasnom vrpcom: Frida Kahlo Neke nove svilene bube: Radha Kumar 11. U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA Borba srca s razumom: Dragojla Jarnevi Patuljasta amazonka hrvatskog feminizma: Marija Juri Zagorka Junakinje nove zemlje: Ugledne Hrvatice u emigraciji Sporost-oporost: Knjiga Rade Ivekovi Ispred mogunosti recepcije: Vera Stein Erlich 12. BIOLOGIJA KAO SUDBINA Jajnici na tanjurima Bolest kao subverzija Crna majka Eva Nevine u ludnici U potrazi za zaboravljenim spolom 13. ENSKA POVIJEST Prie o ivotu Vjetice jo gore Raj ena: Precioze Grijeh koji je nemogue imenovati: Benedetta Carlini Trei rajh, drugi spol Kad ene mariraju 14. POBAAJ PRED CARSKIM REZOM
Biljeka o radovima u ovoj knjizi Citirana literatura Bibliografija radova Lydlje Sklevieky

211 219 219 221 224 226 228 231 234 236 238 240 243 243 245 247 250 251 261

261

263 266 268 271 273 273 275 278 281 283 285 289 293 295 303

Predgovor

Ovom knjigom pokuala sam prikazati opus Lydije Sklevicky njom sa mom. Zbog toga sam nastojala unijeti to manje vlastitih intervencija u njezine tekstove i to manje izmiljati nove, moje naslove njezinim rado vima, pa i samoj knjizi. Ako itatelj/ica sada najprije preleti okom preko tih naslova, neka je/ga ne zbuni ili udalji od itanja esto spominjanje tako dosadne, u ovom trenutku naoko posve preivjele teme poput Antifaistike fronte ena. Dodue, najnoviji prijepori o karakteru i znaenju antifaizma moda ba ponovno aktualiziraju tu dimenziju Lydijinih istraivanja. U vrijeme kad je potkraj sedamdesetih i tijekom osamdesetih preka pala po pranjavoj arhivi tada ve odavno ugasle antifaistike enske organizacije, mnogima se bavljenje tom temom moglo uiniti izlinim. No Lydia je eljela odgovoriti na pitanje: Na koji nain istraivanje or ganizacije ena moe osvijetliti samu kvalitetu emancipatorskih procesa u jednom drutvu? Nakon dugotrajnog arhivskoga rada i prouavanja teorija povijesne znanosti, socijalne povijesti i enske povijesti, antropologije i etnologije, politologije i sociologije uspjela je osmisliti pristup u kojem je pledi rala za uspostavljanje dijalokoga karaktera znanja. Dijalog meu zna nostima omoguio joj je percepciju rasta i pada AF-a, ali i otkrie fe minizma u salonu, meu enama srednjih slojeva i u intelektualnim krugovima, dugo podjednako preuivanoga u poslijeratnom povjesni arskom i ideolokom diskursu. Bila je ponosna na svoje otkrie, a po jave zatakavanja tzv. salonskoga feminizma popratila je ironijom: da kako, u neposrednoj blizini pozicije moi nalaze se prostrani panjaci ideologije. Najhitnije u njezinu radu svakako jest to to je uspjela proniknuti u metode i politike pritiske kojima se jugoslavenska revolucija sluila:

KONJI, ENE, RATOVI

deklarativno zastupajui kulturnu i drutvenu mijenu i osloboenje e ne, tijekom gotovo pola stoljea mobilizirala je ene i uz pomo nji hove organizacije politikim elitama osiguravala podrku, tj. mo. Po lazila je od pretpostavke da e konzekventno uvoenje kategorije roda u historiografsku naraciju imati za posljedicu brojna prevrednovanja: na politike pokrete koji su smatrani progresivnima pasti e tmurne sjene, a sama e se priroda pokazati tek kao diskurs, a ne vie kao proizvoaica uzronosti. Zato rasprave Lydije Sklevicky, iako su prvenstveno feministiki mo tivirane, ili ba zbog toga to su tako motivirane, podjednako otkrivaju mentalitete i ideoloke manipulacije. A sve to nije relevantno samo za prola zbivanja na naim prostorima nego i za ona sadanja. Lydia je ova istraivanja provodila u vrijeme kad se medijski i znan stveni prostor u bivoj Jugoslaviji, pa ak i u Hrvatskoj, poeo otvarati; odkrinuta vrata ona je irom rastvarala. Trudila se napisati tekst koji nastoji rekonstruirati i analizirati dominantni govor moi. U svojem zadnjem lanku, o donekle marginalnoj profesiji etnologa, zalagala se stoga za angaman znanosti koji je danas, kao i onda, nadasve aktualan: ... drutvena uloga svake znanosti, posebice drutvenih znanosti, pored neprekidne skepse podrazumijeva i stalan kritiki dijalog s nosiocima moi. Taj kritiki dijalog jasna je nit u svim Lydijim radovima, bilo kad je rije o enskoj povijesti, antropologiji ene ili o politikom ritualu, bilo kad pie znanstvenu raspravu ili novinski lanak u enskoj reviji. No time nisam nabrojila sva podruja Lydijina interesa niti njezinu mnogostruku nadarenost. Osobito je voljela i poznavala umjetnost pa se i sama oku ala kao prevoditeljica stihova naravno jedne feministkinje Erike Jong. Knjigu sam nastojala sloiti tako da dou do izraaja svi Lydijini ta lenti, podjednako kao i kvalitete: eros istraivaice i pedantni rad, teo rijsko znanje i osobna imaginacija, sjajan stil pisca znanstvenih i publici stikih radova, fini ali ubojiti humor ili bolje rei ironija postmodeme. Vjerujem da e itatelji/ce zajedno sa mnom u Lydijinim lancima, posebice u nedovrenoj doktorskoj disertaciji, otkrivati nove vidike i po ticaje premda su neki lanci napisani prije vie od petnaest, a posljednji prije est godina. Od onog sijeanjskog dana 1990. moglo se naslutiti ka kva je praznina nastala njezinim odlaskom u enskim studijima i u hrvat skom (usudila bih se rei i europskome) feminizmu, u etnologiji i poli tikoj antropologiji, u enskoj povijesti. Njezina smrt kao da je bila na govjetaj svega onoga tmurnoga i zloga to e nas snai u godinama koje

PREDGOVOR

su dolazile: rat, mizerija, izazov identitetima za koje smo mislili da su vrsti i jednom zauvijek dani... Ali tek sada, kad je prolo ve est godina, uviamo koliko je Lydia Sklevicky bila posluit u se njezinim rijeima ispred mogunosti recepcije, a ipak bliska irokom itateljstvu u svojim publicistikim skicama. Zato sam u knjigu uvrstila sve anrove pisanja kojima je Lydia vladala. Knjiga stoga nije koncipirana po jednom kriteriju osim po onome koji sadri kritiki dijalog znanstvenice i moi. Ipak, knjiga nije strogo znan stvena, u smislu kako to sadanji propisi monika u znanosti propisuju, ali ni isto publicistika. itatelja/icu molim da prebirui Lydijine tekstove ima na umu vrijeme u kojima su nastajali i ogranienja to ih je to vrijeme nametalo piscu. U posljednjih su se pet, est godina to zbog rata, a to zbog svih naih osobnih kriza, uspona i padova, izotrile nae optike, promijenila se re torika, a i referentni okvir drutva i drave. Tko zna ime bi se Lydijino pero danas bavilo. Sigurna sam da bi opet bila pronicava i vidjela unaprijed, nudila nam teorijske uvide koje jo ne poznajemo, osporavala poteze monih. Za nju nije postojala dilema iz meu zanstvenoga promiljanja i aktivizma: i u jednom i u drugom bila je neumorna i ostavila tragove. Hrvatski je feminizam u ovim godinama na kunji. Nedostaje mu Lydijina aktivnost i nemir, traenje injenica koje e uznemiriti nae znanje. Uzmimo samo lanak koji se u ovoj knjizi nalazi na zaelju: Pobaaj pred carskim rezom. to se zapravo uope promijenilo? Taj je lanak aktualan moda i vie nego 1987. godine kad je objavljen. Vjerujem da bi se pokojna autorica ovih rasprava i lanaka sloila sa mnom posveujui ovu knjigu sadanjim generacijama ena. Njihov po loaj nije nimalo ugodan, a diskurs o enskim pitanjima nerijetko je oznaen inilo nam se zaboravljenim, preivjelim frazama o enskoj ulozi u kui i kuhinji. No nadoli su mlai narataji feministkinja koje nisu uspjele upoznati Lydijin opus. Vjerujem da e im biti zanimljivi i u mno gome poticajni radovi te hrvatske feministike zainjavke, kako ju je s pravom nazvala Rada Ivekovi.
Zagreb, sijenja 1996.

Dunja Rihtman Augutin

Prvi dio

NEVIDLJIVI PREDMET

I
Konji, ene, ratovi, itd.: Problem utem eljenja historije ena u Jugoslaviji

Prigovor, da ena nema smisla za javni ivot kao ni sposobnosti za isti, sasvim je neosno van jer je ena roeni politiar. Pokazuje nam to historija u kojoj su vladari samo po nekoji Veliki, dok je od ena koje su sjedile na prestolju skoro svaka bila Velika.1

Pravorijek povijesti bio je uvijek prizivan kao jedan od prvih argume nata u diskusiji o (nejednakosti ena. Stoga ne udi injenica da je na vedeni citat bio izreen na osnivakoj skuptini feministikog drutva enski pokret u Zagrebu 1925. godine u prilog zahtjevu kojim su ene traile pravo glasa kao nunog (mada ne i dovoljnog) uvjeta njihovog ravnopravnog ulaska u javni ivot. Doista, velike vladarice mogle su predstavljati ene alibi (kao to je to danas sluaj s predsjednicama drava i vlada) argument kojim je mogue pobijati tezu o apolitinosti i ogranienosti enskih aspiracija i mogunosti, no trebalo je proi jo gotovo pola stoljea do znanstvene artikulacije zdravorazumskog pitanja o (praznom) mjestu ena u povijesti. Naime, ve zdravorazumsko rasu ivanje ukazuje na to da su ene uvijek doprinosile polovinu itavoj rad noj djelatnosti proizvodnji i reprodukciji, da je polovina itavog povi jesnog iskustva bila njihova, no pisana povijest spominje ih (tek i ako) kao marginalne sudionike. Kritiko preispitivanje injenice da se u ve ini pisane povijesti mukarac pojavljuje kao mjera ovjeka (sub spe cie aetemitatis) uslijedilo je tek nakon utemeljenja enskih studija i nji hovih specijaliziranih disciplina kakva je, uz ostalo, i povijest ene.

14

KONJI, ENE, RATOVI

UPORINE TOKE KRITIKE POVIJESTI "NEVIDLJIVOSTI" ENA

Iako osnovne teze kritike tradicionalne povijesne znanosti iz enske perspektive polaze od razliitih ishodinih, prvenstveno akcijskih usmje renja2, mogli bismo ih saeti po slijedeim tokama:
Osporavanje lanog univerzalizma

Uiniti ene vidljivima prvi je korak kojim se stavlja u pitanje uobi ajen odnos opeg i posebnog u hijerarhiji relevantnosti pisanja povijesti. Polazei od hipoteze da je uglavnom sve ono to nam je poznato o isku stvima ena u prolosti posredovano refleksijama mukaraca i proeto vrednosnim sistemima koje su oni definirali3, postavljeno je pitanje o mogunosti istraivanja i spoznavanja specifinosti povijesne svijesti e na.4 Gerda Lemer, jedna je od prvih teoretiarki historije ena smatra da je kulturna determiniranost i intemalizirana marginalnost ena uzrok teorijski relevantnih specifinosti njihovog povijesnog iskustva. Unato razumijevanju poriva feministkinja da u prvom entuzijazmu svog aktivizma pohrle ispunjavati prazna mjesta u povijesti (velike vladarice i si.) to karakterizira tzv. kompenzacijsku fazu, ona predlae postupni pro ces k ostvarenju onakve povijesne znanosti koja bi bila dostojna svog imena. Prvi stupanj bila bi prijelazna historija: postojeim opim ka tegorijama prema kojima povjesniari organiziraju svoj materijal mogle bi se dodati neke nove kategorije kao npr. seksualnost, reprodukcija, uenje i intemalizacija spolnih uloga, enska svijest, vrednote i mitovi o ulozi spolova, seksualni simbolizam, itd. Nadalje, sve bi ove kategorije valjalo analizirati uzimajui u obzir varijable klase, rase, etnike i reli giozne pripadnosti. Dakle, ova faza ne donosi neki novi teorijsko-interpretativni okvir, ve se radi o neophodnosti postavljanja novih pitanja itavoj opoj povijesti.5
Postavljanje novih pitanja

Tradicionalna povijesna znanost bila je usredotoena na velike teme odnose i strukture moi. ene su kao drutvena grupa minimalno pri sutne u onim temama koje su inile okosnicu tradicionalnih povijesnih istraivanja, kao to su politika, vojna i diplomatska povijest, zbog ega se isuvie olako zakljuivalo o njihovoj nepovijesnosti. No, ukoliko se istraivanja usmjere k analiziranju povijesnih mijena svakodnevnog ivo ta, odnosno spola, meusobnih odnosa ena razliitih klasa (model: slu

KONJI, ENE, RATOVI...

15

avka gospodarica), kunog (neplaenog, nevidljivog) rada, jezika, kreativnosti, drutvenih obiaja, autonomnog organiziranja, promjena i pomaka u samospoznaji vlastitog poloaja i uloge u drutvu itd., proiru je se obzor povijesnog svijeta.6 Tada je mogue transcendirati umjetnu graninu liniju koja odvaja (muki) prostor javnosti i (enski) prostor pri vatnosti i dokinuti je kao mea (ne)relevantnog, odnosno (nepovije snog.7 Istraivanje problema seksualnosti nadaje se, prema interpretaciji urednica zbornika radova socijalistikih povjesniarki8 kao locus pove zivanja sfera koje su dosada poimane kao odvojene. Seksualnost se vie ne istrauje kao puko prirodna injenica, ve kao drutveno konstruirana praksa, splet veza koje su u suodnosu s klasnim i proizvodnim odnosi ma.9 Novija povijesna istraivanja utvrdila su da je znaenje seksualnosti u pojedinim povijesnim razdobljima centralno u procesima drutvene pro mjene koji zadiru u sferu rada i organizacije ivota zajednice.10 Otvaranju novih pitanja iz enske perspektive pogodovao je i razvoj tzv. nove socijalne historije u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ovaj pravac povijesnih istraivanja naglaava neophodnost bavljenja poslovi ma obinih ljudi, umjesto bavljenja poslovima drave i usredotouje se na trajne procese drutvenog iskustva za razliku od izdvojenih politikih dogaaja.1 1 U evropskoj historiografiji takav je pogled na historiju odozdo ini cirala pojava kole analista u dvadesetim godinama ovog stoljea, ali nje zin poticajni utjecaj na razvoj historije ena nije jednoznano ocijenjen u radovima feministikih teoretiarki.12 No, navedene tematske i meto doloke inovacije sadrane u pristupu socijalne historije omoguuje raz voj naredne faze historije ena koja bi, prema Gerdi Lemer, mogla istra ivati postojanje specifine kulture ena u prolosti. Takva kultura ne bi sadravala samo zasebna zanimanja, probleme statusa, iskustva i ri tuale ena, ve i njihovu posebnu svijest, koja intemalizira patrijarhalne pretpostavke. U nekim sluajevima takvo bi prouavanje ukljuivalo i na petosti koje u toj kulturi postoje izmeu propisanih patrijarhalnih pret postavki i napora ena da postignu autonomiju i emancipaciju.13
Novi i stari povijesni izvori

Danas je postao neodriv argument povjesniara-tradicionalista da u svojim istraivanjima ne dokumentiraju aktivnosti ena zbog nedostatka povijesnih izvora. Iako su veinu pisanih povijesnih izvora proizveli mu karci (pripadnici malobrojne obrazovane i mone elite), izvori za demo

16

KONJI, ENE, RATOVI

grafsku povijest, dnevnici, pisma, autobiografski zapisi, izvori za lokalnu povijest i povijest radnikog pokreta (npr. usmena svjedoanstva, poli tika kultura, rituali itd.) i si., pruaju dovoljno obavijesti o ivotima i aktivnostima ena razliitih klasa. Ukoliko se, pak, i tradicionalnim iz vorima postave neka od novih pitanja, rezultati spoznaje o prolosti mo gu jednostavno opovrgnuti tezu o enama kao marginalnim sudionicima povijesnih zbivanja i procesa. Traei razliitost unutar analitike kate gorije roda (o ijem e odreenju jo biti rijei) neke feministike pov jesniarke upozoravaju na promjene porodinog i drutvenog poloaja koje prate ene unutar njihovog ivotnog ciklusa. Pojam kronobiologija, kojim se oznaavaju promjene unutar ivotnog ciklusa (smjena uloga kerke, supruge, majke, udovice, itd.), korisna je korekcija moguim po jednostavljenjima i periodizacijama koje u veini sluajeva ne odraavaju specifina iskustva (enske) polovice ovjeanstva.
Konceptualizacija roda kao analitike kategorije u povijesnim istraivanjima

Bez obzira na razlike i pomake u teorijskim polazitima, kritike povi jesne znanosti koja iskljuuje ene jednoglasne su u isticanju neophod nosti uvoenja kategorije roda kao kategorije historiografske analize, to bi imalo omoguiti odreivanje i razumijevanje naina na koji su spolne razlike sistematski zadirale u drutvo i kulturu, i u tom procesu enama udijelile nejednakost.14 Prisutno je upozorenje da se ene ne mogu pojmiti po analogiji s ostalim drutvenim grupama (manjinama, rasama, klasama, kastama) one su spol.15 No, prihvatimo li odreenje po kojemu je sistem pola/roda sklop aranmana kojima jedno drutvo pretvara bioloku plodnost u proizvode ljudske djelatnosti i u kojem se ove preobraene polne potrebe zadovoljavaju16, oito je da se radi o drutvenoj, dakle, povijesno uvjetovanoj i promjenjivoj intervenciji u bio logiju. Znaenje tako odreenog spola/roda mora postati integralni dio historiografskog spoznajnog procesa. tovie, trebalo bi postati drugom prirodom povjesniara, bez obzira na njegovu ili njezinu specijalizaciju, da uzima u obzir posljedice roda s istim samorazumijevanjem s kojim to ini kada je u pitanju klasa.17 Tek kada ovo upozorenje postane realnost svakog povijesnog istra ivanja, moi e se prii onom stupnju razvoja historije ena koji e omo guiti dijalektiko sueljavanje i usporedbu povijesnih ena i mukaraca u pojedinim povijesnim periodima.18 Prema miljenju G. Lemer, niti je dan postojei historiografski konceptualni okvir nije dorastao tako kom

KONJI, ENE, RATOVI...

17

pleksnom predmetu. Historija ene e na tom stupnju razvoja uspostaviti zahtjev za promjenom paradigme, zahtjev za novom univerzalnom povi jesnom znanou, za holistikom historijom koja e biti sinteza tradicij ske historije i historije ena.19 Naime, u onoj mjeri u kojoj historija ene uspije uiniti vidljivima ene u povijesti, uinit e vidljivima i mukarce, a to je neophodan korak u dokidanju lanog univerzalizma ljudskog po vijesnog iskustva.

ENE U JUGOSLAVENSKOJ POVIJESTI: NEVIDLJIVE ILI BROJANO NADVLADANE?

Diskusija o nevidljivosti ena u jugoslavenskoj povijesti u nas je tek prisutna u poetnom obliku, i to izvan profesionalnih povjesniarskih krugova.20 No, osobi ak i nadprosjena obrazovanja (kao to je npr. zavreni studij povijesti) poznat je izuzetno mali broj injenica o povijes noj djelatnosti ena openito, a gotovo posve nepoznata djelatnost en skih pokreta na naim prostorima u novijoj povijesti. Osnovni uzroci takvom stanju gotovo su identini onima koji su meta izloenih kritika to ih je formulirala nova povijesna disciplina histo rija ena. Ipak, umjesno je zapitati se o naim specifinostima, tim vie to ideoloki govor esto istie (mada to vrlo manjkavo znanstveno do kumentira) veliki doprinos masa ena naprednom meunarodnom po kretu, narodnooslobodilakoj borbi i revoluciji.

Smatra se da je patrijarhalni svijet svijet snanih mukaraca, svijet bez ena. Pogrenost ove pretpostavke opovrgnuta je brojnim novijim istra ivanjima antropologije roda21, koja su nepobitno dokazala da i u izva njski najrigidnijim patrijarhalnim porecima (Lvi-Straussov ordre congu) postoji dobro strukturirana enska supkultura koja raspolae znatnom koliinom moi koja ne mora biti javno priznata.22 Ako su generacije ena i mukaraca socijalizirane tijekom procesa obrazovanja da vjeruju kako nije bilo ena u povijesti njihovih naroda, one su socijalizirane u duhu mita sveproimajueg patrijarhata. Veoma opseno najnovije istraivanje udbenika povijesti u Socijali stikoj Republici Hrvatskoj23 prua obilje ilustrativnih podataka. Kvan titativna analiza slikovnog materijala mogla bi se saeti na slijedei nain:

18

KONJI, ENE, RATOVI

Tabela 1: Frekvencija pojavljivanja slika mukaraca, ena, djece i ivotinja u svim udbenicima povijesti (udbenici, radne biljenice, povijesne itanke) od petog do osmog razreda osnovne kole
Slika razreda 5. 6. 7. 8. Mukarci u% 985 (77,0) 1483 (79,2) 517 (84,2) 842 (85,0) ene u% 91 (7,1) 42 (2,2) 32 (5,2) 109(11,0) Djeca u% nema podat. nema podat. 15(2,4) 39 (3,9) ivotinje u% 203 (15,8) 347 (18,5) 50 (8,1) Ukupno u% 1279 (100) 1872 (100) 614 (100) 990 (100)

nema podat.

Izvor: Rajka Poli, Povijesni sukob mitova o enskoj emancipaciji, 1986.24

Tabela 2: Frekvencija pojavljivanja roda linih imenica


Razred 7. 8. Muki u% 123 (96,9) 492 (94,6) enski u% 4(3,1) 28 (5,4) Ukupno u% 127 (100) 520 (100)

Izvor: Rajka Poli, Povijesni sukob mitova o enskoj emancipaciji, 1986.

U svom je istraivanju Rajka Poli diferencirala podatke i prema frek vencijama uloga u kojima su prikazane analizirane slike/imenice. Grubo uopavajui, mogue je utvrditi da je uloga vojnika za mukarce na pr vom mjestu, a slijede uloge istaknutih politiara i umjetnika, dok se ene pojavljuju kao seljanke, enski simboli (sloboda, majinstvo, itd.) ili nespecificirano. Djeca su u veini sluajeva prikazana u istom tekstualnom/ /vizualnom kontekstu sa enama, a prikazane ivotinje su u veini slu ajeva konji (kao vjerni pratioci mukaraca u ratovima). Rijeju, u naim kolama najprominentnija je historija ratova, pobuna, sukoba, to prema interpretaciji Rajke Poli25 objanjava upadljivu brojanu nadmo ivoti nja nad enama u udbenicima SRH. I dok mukarci stoje uspravni na povijesnoj pozornici to je potkrijepljeno relativnom raznolikou uloga i zanimanja u kojima se pojavljuju, ene su u veini sluajeva prikazane kao supruge, majke, kerke, starice..., u najboljem sluaju kao simpati zerke ili suputnice. Jedno drugo, iako znatno uopenije, istraivanje osam jugoslavenskih udbenika povijesti za srednje kole26 mogue je saeti na slijedei nain:
Tabela 3: Frekvencija pojavljivanja mukih i enskih linih imena u osam jugoslavenskih sred njokolskih udbenika povijesti
Vremenski period 19. stoljee-1918. 1918.-1970. Muka imena 387 (98,7%) 448 (98,7%) enska imena 5 (1,3%) 392 6 (1,3%) 454 Zbroj svih imena koja se pojavljuju 2565 (100%) 2519 (100%) enska imena 8 (0,3%) 8 (0,3%)

Izvor: Andrea Feldman, Istraivanje udbenika za srednje kole, 1985.

KONJI, ENE, RATOVI...

19

Dvije od pet spomenutih ena u prvom vremenskom periodu27 bile su velike vladarice (koje, usput reeno, nisu vladale u tom razdoblju), a tri su bile rtve nasilja. Tri od est ena spomenutih u drugom razdoblju28 bile su heroine NOB-e ili aktivistkinje, dok za ostala tri imena nisam uspjela pronai reference niti uz pomo mojih mnogo iskusnijih kolega povjesniara u konvencionalnoj literaturi (razne enciklopedije, Tko je tko, i si.). ime li su zaduile pisce udbenika? (Da li su bile neije uzor ne supruge, samozatajne majke ili samo ene?) Niti jednoj od ovih studija nisu potrebni dodatni komentari zak ljuci su oigledni i govore u prilog hipotezi o mitu sveproimajueg pa trijarhata. No, navedena istraivanja ne objanjavaju uzroke takvoj distribuciji mukih/enskih imena, slika i uloga. Pored argumenata koje iznosi pri kazana kritika nevidljivosti ena u povijesti, treba pokuati ukazati i na mogue posebnosti jugoslavenske situacije. U zemlji koja rado istie da je na stijegu njezine socijalistike revolu cije na asnom mjestu ispisana borba za ravnopravnost ena, koja se dii neobino brojnim sudjelovanjem ena u narodnooslobodilakom ratu i revoluciji29, povijesna nevidljivost ena mogla bi se pripisati praksi ko ju Eric Hobsbawm, britanski marksistiki povjesniar, oznaava kao izum tradicije (invention o f tradition)30. Naime, poduzimaju se znatni napori kako na razini ideologije, tako i na razini suvremene (povijesne) znano sti, da se dokae kako su ene oduvijek bile gotovo integrirane u revo lucionarnoj (socijalistikoj, komunistikoj) tradiciji. Neprestanim ponav ljanjem, to je prema Hobsbawmu jedan od najprisutnijih naina izuma tradicije, rasprostranjuje se uvjerenje kako ene nisu bile suoene ni s kakvim preprekama (ili tek povremeno sa sasvim neznatnima) prilikom integriranja u revolucionarne procese (sindikate, partije, politike akcije, NOB, itd.) koji su se odvijali od sredine 19. stoljea. Parafrazirajui Hobsbawma, takav je postupak mogue podvesti pod prevladavajui tip izu ma tradicije, onaj kojim se uspostavlja ili simbolizira drutvena kohezija ili pripadnost grupama, stvarnim ili artificijelnim zajednicama.31 Kada je postojanje ravnopravnosti u prolosti iznaeno, nije potrebno riskirati pronalaenje dokaza o moguoj neravnopravnosti. Nije, naravno potrebno isticati kako takva vrsta iznaene tradicije ne potie na znan stveno istraivanje borbe ena i mukaraca protiv previda, zanemariva nja, diskriminacije i postojanja znatnih prepreka na koje su ene nailazile elei se uspeti na ata revolucije. Kada sami podaci ne doputaju mnogo uljepavanja (kao npr. injenica da su ene inile slijedee postotke lan stva KPJ: 1925. -0,8%, 1926. -1,6%, 1935. -1%, 1940. -6%; ili da su u

20

KONJI, ENE, RATOVI

svim jugoslavenskim sindikatima u meuratnom razdoblju ak 5% lan stva bile ene; da su dvije ene postale lanice Centralnog komiteta KPJ tek 1940. godine, itd. da citiram samo neke od mnogih moguih prim jera)32 oni se nikada ne podvrgavaju ozbiljnom preispitivanju. Umje sto toga, njih se svodi na devijacije, line nedosljednosti, preitke ne narodnih reima...33 Patrijarhalno-autoritami kompleks itave kulture (iji je dio i politika kultura) ostaje neupitan. Otkrie ena i enskih masa kao djelatnog imbenika povijesnih procesa, uz zahtjev za takvom reinterpretacijom svih dominantnih dru tvenih i kulturnih institucija koja e uzimati u obzir rod kao analitiku kategoriju, dio je strategije suvremenih (neo)feministikih pokreta koji se javljaju na drutvenoj sceni do kraja 1960-ih godina. Moja je hipoteza da e panja koja se obraa enama u povijesti, kao i napor da se ute melji historija ene, biti u kauzalnom odnosu s nainom na koji se po stavlja ensko pitanje. Nakon dosta vremena poto sam napisala podulju studiju o Antifa istikoj fronti ena Hrvatske (1941-1945)34, za iju sam izradu pregle dala itav arhivski fond A F-a od 22.675 dokumenata, kao i postojeu literaturu, uspjela sam nabaviti tekst o istoj temi koji je tiskan u jednom amerikom politolokom asopisu.35 Veina zakljuaka do kojih je au torica tog teksta, Barbara Jancar, dola, iako se temelje samo na oda branim dokumentima (usp. biljeku 34), sukladni su mojim zakljucima. No to znai da su amerike kolegice pretekle nae analitike studije o enama u jednom od najvanijih razdoblja suvremene jugoslavenske po vijesti. Takvih bi se primjera za potkrepu moje hipoteze o meuzavisno sti naina na koji se postavlja ensko pitanje i percepcije uloge ena u povijesti moglo nabrojati vie. Razmatrajui tipine stavove o enskom pitanju s drutvenom legitimacijom, Vjeran Katunari na prvom mjestu istie lani univerzalizam.36 Prema njegovoj interpretaciji reduciranje enskog pitanja na ljudska odnosno drutvena pitanja ukazuje na tenju za trenutanim izjednaavanjem ljudi u svrhu izbjegavanja aktiv nog suprotstavljanja nosiocima dominacije.37 Dakako, u neposrednoj blizini pozicije moi nalaze se prostrani pa njaci ideologije. Temeljna postavka svakog znanstvenog poduhvata, Qui bene distinguit bene docet, zasjenjena je ideolokom mrljom autono mija subjekta istraivanja esto se pokazuje kao potencijalna opasnost od autonomnog politikog subjekta. Pokuaj koncentriranja istraivanja na ene kao drutvenu grupu sui generis, tenja da se reinterpretira itav svijet drutvenog iskustva, kako prolog tako i sadanjeg, iz perspektive

KONJI, ENE, RATOVI...

21

koja nee iskljuivati ene, automatski je pod sumnjom da (nekritiki) prihvaa ideoloku poziciju feminizma (a ona nije nedvosmisleno odre ena u vladajuem politikom/ideolokom diskursu). Animozitet spram feminizmu kao iskljuivo buroaskom fenomenu ima svoju prethistoriju u jugoslavenskom revolucionarnom pokretu. Bila sam iznenaena otkriem da je u nerazvijenoj, siromanoj i autoritarnoj dravi kakva je bila predratna jugoslavenska kraljevina, dolazilo do znat nih preklapanja zahtjeva dobro artikuliranog i ne tako ekskluzivnog38 buroaskog feministikog pokreta sa zahtjevima tzv. proleterskog en skog pokreta39, uzmu li se u obzir nedvosmislena klasna razgranienja koja su se odvijala. Rijeju, moja je analiza nevelikog korpusa historio grafske literature o tom predmetu ukazala na injenicu da su do sada povjesniari zapoinjali istraivanja kako bi potvrdili (a ne kako bi stavili u pitanje) ideoloke zasade totalnog osporavanja feminizma koje su fun kcionirale u razliitim povijesnim uvjetima.40 Novija jugoslavenska istraivanja utemeljena na kritikim polazitima enskih studija, kao i prvi pokuaji istraivanja historije ena i enskih pokreta u Jugoslaviji unato neizvjesnoj (institucionalnoj) budunosti ot varaju nove perspektive. Veina poticaja i argumenata kojima sam eljela ukazati na neophod nost osvjetavanja potrebe historije ena i u naim uvjetima, temelji se na mojim istraivanjima enskih pokreta i organiziranog djelovanja ena u Jugoslaviji. No, bez obzira na ogranienost vlastitog istraivakog isku stva, prihvaam upozorenje da se historija ena ne moe svesti na raz matranje iskljuivo ove problematike budui da bi to impliciralo da e ne zasluuju panju povijesne znanosti jedino u onim situacijama kad djeluju poput mukaraca, pojavljujui se u politikom ivotu 41 Pregrt veoma sofisticiranih tema novih pitanja potaknutih razvojem disci pline ekaju da budu otkrivene u jugoslavenskoj historiografiji. Usu ujem se ustvrditi da ve postoje prazni prostori u koje bi se mogla upi sati takva oekivanja. U historiografiji koja je, prema jednoj novijoj ana lizi, u gru traenja marksistikih metodolokih orua koja e nadomje stiti zaklinjanje na marksistiku filozofiju povijesti42, uoavanje i izuava nje meuodnosa roda i klase mogao bi biti plodonosan prvi korak. Hi storiji radnikog pokreta u nas se posveuje znatna panja i institucio nalna podrka (svaka SR ima svoj institut za historiju radnikog pokre ta). No, te institucije (to nije samo jugoslavenska posebnost) ogrania vaju svoje istraivake interese na politiku analizu koja naglasak stavlja

22

KONJI, ENE, RATOVI

na rad i borbu (veoma usko definirane), dok zapostavljaju ostala vana podruja iskustva.43 Teko je predvidjeti hoe li se u dogledno vrijeme stvoriti uvjeti da potreba utemeljenja takve povijesne znanosti, koja e biti kadra integri rati mnoge dimenzije i perspektive, meu kojima i perspektivu ena, po stane stvarnost. Bilo bi to vrijedno pokuaja, ve i zbog toga to je ne pobitna injenica da ene u jugoslavenskom drutvu ine (neto veu) polovicu stanovnitva, a i zbog toga to su oduvijek brojem premaivale konje.

BILJEKE
1 2 Zapisnik od 19. maja 1925. (Konstituirajua glavna skuptina drutva enski pokret u Za grebu), Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske (AIHRPH), IV/3537. A Heritage of Her Own: Toward a New Social History of American Women, ur. Nancy F. Cott i Elizabeth H. Pleck, Simon and Schuster, New York, 1979, str. 14-15. Karakteristian je pristup nove historije ena da protee na prolost pitanja i osnovne uvide koji proizlaze iz vlastite po zicije u okviru suvremenog enskog pokreta. Liberalne, marksistike i radikalne feministkinje i feministi postavljaju pitanja koja potiu povijesna istraivanja. Gisela Bock, Historische Frauenforschung: Fragestellungen und Perspektiven, u: Frauen suchen ihre Geschichte, ur. Karen Hausen, Verlag C. H. Beck, Miinchen, 1983, str. 52-53 (i bi ljeka 25). Borba za priznavanje statusa povijesnosti tako heterogenoj drutvenoj grupi kao to su ene (pri ijem definiranju genus proximus predstavlja prirodna kategorija spola) usporediva je s istom borbom tzv. prirodnih naroda (Naturvolker) koje je evropocentrino poimanje povijesti do nedavno rangiralo kao pretpovijesna drutva. Gerda Lerner, Placing Women in History: A 1975 Perspective, u: Liberating Womens History, ur. Berenice A. Caroll, University Of Illinois Press, Chicago-London, 1976, str. 365. Gerda Lerner, The Majority Finds Its Past, Oxford University Press, Oxford, 1979, str. 171. Karen Hausen, Einleitung, u: Frauen suchen ihre Geschichte, nav. dj., str. 7. Editors Introduction, u: Sex and Class in Women's History, ur. Judith L. Newton, Mary P. Ryan and Judith R. Walkowitz, Routledge and Kegan Paul, London, 1983, str. 6.

5 6 7 8

9 Nav. dj., str. 6. 10 Nav. dj. Navedeni primjeri odnose se na istraivanja viktorijanske ere u Velikoj Britaniji i SAD. 11 Cott-Pleck, nav. dj., str. 9. 12 Usp.: Susan Mosher Stuard, The Annales School and Feminist History: Opening Dialogue with the American Stepchild, Signs, Chicago, Vol. 7,1981, No. 1, str. 135-143; Natalie Zemon Davis, Womens History in Transition: The European Case, Feminist Studies, 1976, SpringSummer, No. 3, str. 83-103. 13 Gerda Lemer, Liberating Womens History, nav. dj., str. 365. 14 Sex and Class in Women s History, nav. dj., str. 1. 15 Gisela Bock, nav. dj., str. 34. 16 Gayle Rubin, Trgovina enama: beleke o politikoj ekonomiji polnosti, u:Antropologija ene, ur. arana Papi i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1984, str. 93. 17 Natalie Zemon Davi, nav. dj., str. 90. 18 Gerda Lemer, Liberating Women s History, nav. dj., str. 365. 19 Gerda Lemer, The Majority Finds Its Past, nav. dj., str. 180.

KONJI, ENE, RATOVI...

23

20 21 22

U toku kolske godine 1984/85. odran je u okviru sekcije ena i drutvo Sociolokog druStva Hrvatske seminar na postdiplomskoj razini posveen problematici historija ena u Jugoslaviji. Usp. Antropologija ene, nav. dj. Veoma je instruktivna analiza enske subkulture u proSirenoj patrijarhalnoj obitelji (zadruzi) u: Dunja Rihtman-AuguStin, Struktura tradicijskog miljenja, kolska knjiga, Zagreb, 1984, str. 169-172. Rajka Poli, Povijesni sukob mitova o enskoj emancipaciji, ena, Zagreb, 1986. Ovaj je rad u svojoj prvoj verziji izloen na seminaru u sekciji ena i druStvo (vidi biljeSku 20). ViSe detaljiziranih tabela i pregleda prikazanih u tekstu Rajke Poli saeta sam u navedenim tabelama (br. 1 i 2). U svom radu R. Poli sueljava prezentaciju/interpretaciju razliitih povijesnih razdoblja s pu bliciranim i nepubliciranim arhivskim izvorima ime dokumentira znaaj i domete participacije ena u njima i razotkriva itavu metodologiju autora udbenika kao neopravdano pristranu. Andrea Feldman, Istraivanje udbenika povijesti za srednje kole, Zagreb Beograd, ne objavljeni rukopis, 1985. A. Feldman ukazuje na injenicu da udbenici triju republika (Hrvatske, Srbije i Slovenije) i dviju autonomnih pokrajina (Vojvodine i Kosova) ne spominju niti jedno ensko ime. U ovom sluaju udbenici dviju republika (Srbije i Cme Gore) i jedne autonomne pokrajine (Kosova) ne spominju niti jedno ensko ime. Prema slubenim aproksimacijama, participacija ena u NOB-i procjenjuje se na dva miliona, dok su ene u borbenim formacijama sainjavale 34% od svih boraca. Usp. Lydia Sklevicky, Organizirana djelatnost ena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilake borbe 1941-1945, Povijesni prilozi, Zagreb, 1984, 3(1), str. 97.

23 24 25

26 27 28 29

30

The Invention of Tradition, ur. Eric Hobsbawm and Terence Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985, str. 1-14 i 263-264. 31 Nav. dj., str. 9. Usp. Lydia Sklevicky, Karakteristike organiziranog djelovanja ena u Jugoslaviji u razdoblju do Drugog svjetskog rata, Polja, Novi Sad, XXX, 1984,1. dio, br. 308, str. 415-417; 2. dio, br. 309, str. 454-456. 33 Takoer su zanemareni problemi i specifina oitovanja roda kao antagonistikog elementa u ivotu radnike klase. Usp. Sex and Class in Womens History, nav. dj., str. 3. 34 ena i mo: povijesna geneza jednog interesa, Zagreb, 1984., neobjavljena magistarska radnja. Jedini relevantni izvorni materijali o AF do sada objavljeni skupljeni su u dva veoma korisna toma izabranih dokumenata: ene Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi, I. i II. dio, Zagreb, 1955. 35 Barbara Jancar, Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Overview, Stu dies in Comparative Communism, Los Angeles, vol. XIV, 1981, 283, str. 143-164. Autorica me je obavijestila da je jedna od studija koju citira u svom radu (nav. dj., str. 143-144, bilj. 1) prezentirana u SAD ve 1977. kao referat na Berkshire Conference on the History of Women.

32

36 Vjeran Katunari, enski eros i civilizacija smrti, Naprijed, Zagreb, 1984, str. 238-242. 37 Nav. dj., str. 239. 38 Prema podacima meunarodnog udruenja International Council of Women, u meuratnom razdoblju su s njime povezana udruenja u Jugoslaviji pripadala istoj kategoriji (prema broju individualnih lanica) kao i vicarska, Novi Zeland, Danska, Australija i vedska (30.000 do 50.000 lanica). Usp. Edith F. Hurwitz, The International Sisterhood, u: Becoming Visible. Women in European History, ur. Renata Bridenthal and Claudia Koonz, Houghton Mifflin Com pany, Boston, 1977, str. 339.

39 Termin proleterski enski pokret pojavljuje se kao terminus technicus u naoj historiografskoj literaturi, no injenice ukazuju na to da bi bilo pravilnije govoriti o tzv. afiliranim organizaci jama nego li o pokretu sa svim potrebnim prerogativima. 40 Detaljna kritika izvora provedena je u: Lydia Sklevicky, Polja, Novi Sad br. 309, str. 445-446. 41 Cott-Pleck, nav. dj., str. 13.

24

KONJI, ENE, RATOVI

42 43

Smiljana urovi, Osnovni tokovi razvoja istorije 20. veka u Jugoslaviji: Teza za istoriju istoriografije, neobjavljeni referat, Beograd, 1985. Anna Davin, Feminism and Labour History, u: Peoples History and Socialist Theory, ur. Ra phael Samuel, Routledge and Kegan Paul, London, 1981, str. 177.

2
Antifaistika fronta ena: Kulturnom mijenom do ene "novog tip a1 1 *

Emancipacija od stega patrijarhalne kulture nadaje se kao jedan od osnovnih ciljeva kulturne mijene koja se poela odvijati tijekom NOB-e. Ona je s obzirom na specifinu osujeenost ena u okvirima takve kul ture predstavljala i jedan od neprijepornih zadataka Antifaistike fronte ena Hrvatske. No, na osnovi rekonstrukcije njezinog organizacijskog ustrojstva mogue je izvesti hipotezu kako AF tijekom ratnog razdoblja svog postojanja1 ne osigurava mjesto nuno za djelatnu artikulaciju i ostvarenje kulturne emancipacije ena. Neophodno je, naime, govoriti o dvije osnovne skupine zadataka koje je ova organizacija imala ostvariti u tom periodu. To su: I) Zadaci AF-a u kontekstu itavog narodnooslobodilakog pokreta, kao to su pomo vojsci (osiguravanjem njezine materijalne baze akcija ma skupljanja hrane, materijalnih sredstava, dobrovoljnim radovima i si.), te organizacija pozadine (osiguravanjem normalnog odvijanja ivota na osloboenim podrujima, provoenjem svih mjera socijalne politike zbrinjavanjem djece, ranjenika, nemonih i dr.). II) Zadaci s obzirom na specifian poloaj, odnosno interes vlastitog lanstva, mogu se grupirati kao: 1. politika emancipacija ena; 2. kulturna emancipacija; 3. integracija na ravnopravnim osnovama u NOB-i i borbi za novo drutvo i njegovu konsolidaciju. Zadaci iz ove skupine u meusobnoj su kauzalnoj vezi. Politika emancipacija ena kao in politike volje ozakonjena je u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i graana Demokratske Hrvatske donesenoj

26

KONJI, ENE, RATOVI

na Treem zasjedanju Z A VN O H -a svibnja 1944, a isticana je i primje njivana kao aktivno i pasivno pravo glasa pri izborima za organe narodne vlasti ve od prvih dana NOP-a. Uz politiku edukaciju ena, odnosno edukaciju za politiku, politika emancipacija podrazumijevala je shvaa nje ena kao svjesnih i samostalnih politikih subjekata, a osobito se isti calo odgajanje ena za neautoritarnu, demokratsku politiku. Kulturna emancipacija znaila je poduhvat osposobljavanja ena za puno koritenje tekovine politike emancipacije. Naglaava se nunost obrazovanja ena: kulturno uzdizanje putem predavanja iz raznih oblasti nauke (zdravstvenih, higijenskih, historijskih, itd.), formiranje kurseva (viih i niih) za osposobljavanje aktivistkinja ak i na neoslo boenim teritorij ama i u okupiranim gradovima, itanje i suraivanje u enskim listovima. Ovamo bih svrstala i direktivu postavljenu u Okru nici CK KPH ve koncem 1941, koja naglaava kako valja voditi borbu za ravnopravnost ena i mukaraca (...). Iako tako eksplicitnu formula ciju ne nalazimo isuvie esto u odnosu na to koliko se nastoji na drugim zadacima, ona ukazuje na injenicu da je postojala svijest o tome da je odnos meu spolovima takoer drutveni odnos sui generis, te da njegova izmjena moe uslijediti tek nakon zadovoljenja niza preduvjeta koje tre ba omoguiti kulturna emancipacija. No, iz brojnih dokumenata vidljivo je da esto u svijesti rukovodilaca i nosilaca tih zadataka nije dolazilo do razgraniavanja politike emancipacije kao akta politike volje i kulturne emancipacije kao procesa. Svaki od tih zadataka, naime, podloan je ra zliitoj dinamici, o emu se nije vodilo rauna (pitanje je koliko je to u tadanjim uvjetima uope i bilo mogue), a to je bitno za sam ishod postavljenih ciljeva. Shvaanje kulturne emancipacije kao vrste epifenomena politike, dovodilo je do gubljenja jasnoe perspektive, to se oi tovalo i u realizaciji treeg zadatka integraciji ena u narodnu vlast na ravnopravnim osnovama. Ta grupa zadataka predviala je aktivno sudjelovanje ena u narodnoj vlasti, uvrivanje vlasti koje znai obranu tekovina NOB-a, pomo AVNOJ-u i ZAVNO H-u, te sudjelovanje u obnovi zemlje i izgradnji nove drave. Prikazat u neke od mnogobrojnih dokumenata u kojima se kritizira sektaki odnos prema enama bilo kod njihovog uvaavanja kao lanica NOO-a, bilo po prijemu u KP ili borbene redove. Takvi podaci navode na zakljuak da je realizacija po litike emancipacije ena provoenjem politike revolucije dovela do preuranjenog uvjerenja da je osloboenje ena neupitno postignuto. Ti me je stavljena u pitanje efikasnost provoenja treeg i, po definiciji, re volucionarnog cilja djelatnosti organizacije ena ravnopravne integra cije ena u sve sfere javnog ivota iz kojih su do tada bile iskljuene.

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

27

elimo li pratiti AF kao imbenik kulturne mijene, valja uvaiti i njenicu da on, iako je nedvojbeno bio dijelom irokog antifaistikog i narodnooslobodilakog pokreta, u jednom periodu pokazuje izrazitije odlike samostalne organizacije, a u drugom izraeniju subordinaciju os talim organiziranim vidovima pokreta. Stoga mi se ini opravdanim da u analitike svrhe uvedem i primijenim kategoriju dobrovoljnog udrue nja.2 Prednost ove kategorije, kako je definira Michael Banton odreu jui antropoloke aspekte dobrovoljnih udruenja, jest injenica to je njihovo prouavanje dio prouavanja drutvene promjene. Pored toga, on naglaava vanost dobrovoljnih udruenja u situacijama kada ona predstavljaju sredstvo organiziranja ljudi pri ostvarivanju novih ciljeva, te otkrivaju kulturne vrednote i ciljeve koje sami sudionici nisu u stanju formulirati.3 Daljnja karakteristika dobrovoljnih udruenja je formu liranje novih uloga i odnosa, te njihove adaptivne i integrativne funkci je.4 Socioloki aspekti dobrovoljnih udruenja ukazuju na to da ih je mo gue pojmiti i kao instrumentalne asocijacije koje politologija naziva interesnim grupama.5 Dobrovoljna udruenja iji su ciljevi i programi orijentirani na postupno usavravanje postojeeg poretka razlikuju se od onih koja imaju radikalne i ideoloke ciljeve i programe iji lanovi uno se relativno visok stupanj afektivnosti u svoje uee, a organizacijska struktura je u veoj mjeri neformalna i fluidna. Te, u manjoj mjeri insti tucionalizirane organizacije, mogue je nazvati udruenjima nalik na drutvene pokrete.6 Uvoenje kategorije dobrovoljnog udruenja ini mi se opravdanim upravo imajui u vidu slijedee navedene elemente: povezanost s drutvenom promjenom; znaajna uloga dobrovoljnih udruenja u stvaranju novih uloga i odnosa; funkcija adaptacije i integracije; mogunost njihovog shvaanja kao interesnih grupa i institucional na bliskost s drutvenim pokretima. Specifini predznak drutvene i kulturne mijene je u sluaju analize AF-a upravljen ka redefiniciji poloaja ena kao grupe koje stoje na marginama onog ustrojstva kulture koje je Claude Levi-Strauss naz vao zamiljenim poretkom (ordre congu).1 Prilikom analize AF-a dobrovoljnog udruenja i jednog od stvarnih mehanizama bez kojega bi iniciranje procesa kulturne mijene bilo nezamislivo valja spomenuti Radcliffe-Brownovu definiciju drutvenih vrednota. U kontekstu njego ve teorije, poznate pod nazivom drutvena struktura kao teorija kultu

28

KONJI, ENE, RATOVI

re, drutvene vrednote i njima odgovarajui interesi odrednice su dru tvenih odnosa i time i drutvene strukture.8 Slijedimo li ovaj izvod, moemo postaviti hipotezu da e u sluaju nae analize drutvene vrednote nune za proces osloboenja i mobilizaciju ena biti formulirane kao antitradicionalistike, antipatrijarhalne ri jeju emancipatorske. Njima odgovarajui interes je realizacija osloboe nja zemlje i socijalistike revolucije. Projekt socijalistike revolucije tei to egalitarnijoj drutvenoj strukturi u kojoj bi na vertikalnom planu do lo do ukidanja klasnih antagonizama, a na horizontalnoj ravni svih vi dova diskriminacije. No, susret tradicija ujedno je i konflikt tradicija, kako pie Edward Shils u djelu Tradicija? Stoga u nastojati pokazati kako se manifestirala uloga A F-a kao legitimnog mjesta za afirmaciju i izraavanje vrednota10 u ovom sluaju emancipatorske (antitradi cionalistike, socijalistike tradicije) naspram postojeih patrijarhal nih zasada.11 Naposljetku u pokuati odrediti karakter odnosno obrazac kulturne promjene ije dimenzije pratim. Emancipatorski kompleks drutvenih vrednota analizirat u ovim sli jedom: I. Odreenje i putevi ostvarenja ravnopravnosti ena II. Suoenje s drutvenom diskriminacijom ena III. Tradicijske vrednote u novom kontekstu IV. Sudbina institucije porodice V. Utopiji ususret ena novog tipa

I. ODREENJE I PUTEVI OSTVARENJA RAVNOPRAVNOSTI ENA

Iako doseg pojma ravnopravnosti niti u jednoj prilici nije eksplicitno odreen, ono to se njime misli u implikacijama sadranim u analizira nim dokumentima odnosi se na jednaka prava i mogunosti sudjelovanja u NOP-u i organima narodne vlasti bez obzira na spol. Zanimljivo je da se na ravnopravnost ne gleda kao na prvenstveno motivacijsku vrednotu: ona je rezultat, a ne pokreta sudjelovanja ena. Takav stav izraava ve referat Mitre Mitrovi na Osnivakoj konferen ciji A F -a Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu prosinca 1943. godine:
Mi nismo u ovu borbu uli sa kakvim zahtjevima za ravnopravnost. Nije tome, u tome trenutku bilo mjesta, niti je to bilo najvanije, niti su se preko toga mogle pokrenuti ene u tolikom broju. A ravnopravnost je tu, bre nego to se dalo oekivati. Dola je, stekla se kako se jedino i moe stei, kroz zajed niku borbu s narodom, za zajedniku slobodu.12

KULTURNOM MIJENOM DO ENE NOVOG TIPA

29

No, parole o ravnopravnosti kao motivacijska vrednota imaju vanu ulogu tek prilikom mobilizacije ena za sudjelovanje u NOO-ima. Izbore za lanove NOO-a valja koristiti za propagiranje ravnopravnosti ena1 3 i same narodne vlasti kao njenog garanta.14 Ideja ravnopravnosti ima i neprikosnoveno mjesto u irem revolucionarnom/emancipatorskom kompleksu drutvenih vrednota. U navede nom referatu, Mitra Mitrovi istie kako na naoj strani nema nepri jatelja ravnopravnosti ena, osim ponekog pojedinca koji se tako postav lja zbog neshvaanja potrebe uea ena u svim oblicima borbe. tovie, ona radikalizira svoj stav rijeima da su se neprijatelji ravnopravnosti e na potpuno izjednaili s neprijateljima naroda.15 Prevladavajue je mi ljenje da pojave neshvaanja treba suzbijati uvjeravanjem o pravima ena i o koristi koju ona donose itavom pokretu.16 No, i pored toga, oito da je u samoj praksi bilo dovoljno primjera zapostavljanja pitanja ravnopravnosti, te je indikativan stav Milovana ilasa:
Samim parolama o ravnopravnosti ena, pa ak ni samim ozakonjenjem rav nopravnosti, jo se ne postie ravnopravnost, a jo manje uvlaenje ena u privredni i politiki, uope drutveni ivot. (...) ene su dio naroda, polovina ako ne i vie naroda. Njihova ravnopravnost je ustvari podjela sudbine sa itavim narodom. (...) Kako prii pitanju ravnopravnosti? Na taj nain to e se ene aktivizirati da uestvuju u openarodnom ivotu, u narodnoj vlasti, ne kao predstavnici ena nego kao najbolja djeca naroda, (podv. M. .).17

Ovaj ilasov stav pati od cirkularnosti dokaza ako su ene u praksi neravnopravne, kako e se, u sluaju kada nisu dovoljne niti parole, niti samo ozakonjenje ravnopravnosti, aktivizirati u openarodnom ivotu na ravnopravnim osnovama? Sudjelovanje u javnom/politikom ivotu, u onom segmentu kulture koji.politika znanost naziva politika kultura,1 8 zahtijeva zaseban proces socijalizacije.19 U sluaju nunosti proboja ena u politiku sferu, njihova organizacija je najpozvanija da osigura preduv jete za jednu novu socijalizaciju ena, odnosno resocijalizaciju mukara ca. ene su, to ne treba posebno dokazivati, oduvijek dijelile sudbinu s itavim narodom, no to ne znai da su imale jednake mogunosti utjecaja na donoenje odluka koje su se ticale te sudbine. Da je doista, prema optimistikim, ali ishitrenim prosudbama Mitre Mitrovi, ravnopravnost (koju ona karakterizira i kao krvavo steena prava)20 dola neoekivanom brzinom, AF ne bi imao svoj politiki raison d etre. No, kao dobrovoljno udruenje iji je zadatak i afirmacija vrednota, djelatnost organizacije ena u borbi za ostvarenje ravnoprav nosti morala se oitovati u rasponu od propagiranja te vrednote meu samim enama (razbijanje pasivnosti) do pruanja pomoi enama ko

30

KONJI, ENE, RATOVI

je rade u NOO-ima, pa sve do borbe protiv niske politike svijesti mu karaca. Obrazovanje ena smatralo se preduvjetom nunim za ostvarenje rav nopravnosti. A FZ je veliki dio svoje aktivnosti upravio u tom smjeru, te moemo razlikovati nekoliko razina na kojima se ta zadaa ostvarivala. Elementarna razina obuhvaala je analfabetske teajeve i ope obrazova nje na koje se nadovezivalo politiko obrazovanje kao odgoj za poli tiku, dok je pisanje za ensku tampu i propagiranje njenog itanja zna ilo poziv na stvaranje novog, aktivistikog identiteta. Analfabetske teajeve poeo je A F organizirati jo prije svog for malnog utemeljenja (1941. godine) u gotovo svakom osloboenom selu. ene su ih vrlo rado posjeivale unato poruzi (bilo je i onih koji su ih ismijavali zbog toga).21 No, nije samo (eventualno) ismijavanje koilo ene u pohaaju teajeva. Primijeeno je da enska omladina mnogo neredovitije pohaa kole nego muka 22 Velika je zasluga A F-a da su nepismene majke poele uiti uz svoju djecu, a kursevi su se propagirali i npr. plakatima sa slikama s kursa uz parolu:
Smrt nepismenosti prosvjeta je oruje protiv neprijatelja.23

tovie, funkcionalni karakter obrazovanja projicira se i u budunost. Osnovno obrazovanje znait e poveanje stvaralake moi ena u iz gradnji zemlje,24 ali su njegove ambicije jo mnogo dalekosenije. Isti ui injenicu da narodna vlast ispunjava ivu elju ena da ne ostanu slijepe kraj zdravih oiju, u jednom tekstu ene u borbi itamo:
A Milka, mala radnica iz Omia, uskliknulaje na zavretku obrazovnog kursa: Mislila sam da nije potrebno nita znati o ekspiru, a sada bih ga itala svaki dan! Bez povijesti se uope ne moe, a tek bez matematike!25

Kursevi politikog obrazovanja imali su za zadatak upoznati ene s ciljevima NOB-a, znaenjem NOO-a i ravnopravnosti ena, te ih ospo sobiti za daljnji samostalni rad. Mnogobrojni dokumenti preporuuju obraivanje slijedeih tema: 1. Narodnooslobodilaka borba (ciljevi i karakter). 2. Neprijatelj i narodnooslobodilaka borba. 3. Narodnooslobodilaka vlast. a) AVNOJ b) ZA V N O H 4. SSSR u dananjoj oslobodilakoj borbi i ena u SSSR-u. 5. Organizaciono pitanje A F-a i zadaci (referat drugarice Spasenije Babovi na Zemaljskoj konferenciji AF-a). 6. ena i faizam.26

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

31

Preporuka je, nadalje, da se ocjene i karakteristike svih polaznica po zavretku kursa upuuju njihovim rukovodstvima, te da se i dalje pomae i prati njihov razvoj. Doista, arhivska graa AFr-a sadri veliki broj de taljnih izvjetaja takve vrste, gdje se uz ocjenu uspjeha polaznica daje opis njihova karaktera, sklonosti i sposobnosti za prihvaanje daljnjih od govornosti. Da su politiki kursevi u izvjesnoj mjeri bili i shvaeni kao kanal vertikalne mobilnosti ena u sfere ozbiljne politike, proizlazi iz dokumenta u kojem se partijskim organizacijama stavlja u zadatak da se iz redova AF-a uzimaju drugarice koje e se sistematski odgajati u marksistiko-lenjmistikom duhu.27 Osvrnut u se posebno na isticanje uloge SSSR-a kao modela i nadahnua za borbu naih ena. Sovjetske ene su uzor heroizma, one su najslavnije ene ovjeanstva (Mitra Mitrovi),28 dok su informacije o sretnom ivotu sovjetskih ena i po loaju ene u SSSR-u odigrale ogromnu ulogu u razvoju politike svi jesti naih ena (Cana Babovi) 29 Glasilo Glavnog odbora AF-a Hr vatske ena u borbi donosilo je u svakom ratnom broju tekstove o SSSRu. Poruka tih napisa je da je tako sretne i hrabre ene, koje su sve ustale kao jedan ovjek u obranu svoje domovine30, stvorilo sretno besklasno sovjetsko drutvo. Stoga e prikazivanje ene i majke u SSSR-u po sluiti raskrinkavanju klasne pozadine rata i ukazati na nunost klasne borbe 31 Prikazivanje ravnopravnog poloaja sovjetske ene imalo je, da kle, i iru ideoloko-propagandnu zadau, a to je da u funkciji openitog propagiranja SSSR-a istakne mnogobrojne prednosti prve zemlje socija lizma, a time i socijalizma kao takvog. enska tampa postaje pomaga i uitelj u radu, istie se u prvom enskom listu koji je poeo izlaziti na osloboenom teritoriju u Hrvat skoj 32 Osnovna zadaa enske tampe je komunikacija i povezivanje e na. Ta se komunikacija na vertikalnom nivou oituje kao prenoenje di rektiva s viih odbora AF-a na nie, a o hijerarhijskom sistemu po sredovanja informacija i znanja govori slijedei citat iz like ene u borbi koji upuuje ene kako da se slue svojim listom:
Da bi uistinu imale koristi od naeg lista potrebno je da se on dobro proui. enu u borbi treba da proue najprije lanice Kotarskog odbora A F , zatim da ga lanice KO koje prisustvuju sastanku Opinskog odbora proitaju i ob jasne odbornicima opinskog odbora A F . Kako na sastanku Opinskog od bora A F dolaze predstavnice Mjesnih odbora, te one imaju zadatak da list obrade sa ostalim lanicama Mjesnog odbora. Nakon to su list prouili ovi odbori od Kotarskih do mjesnih, nakon to su se sve aktivistkinje upoznale s direktivama koje daje Antifaistikoj fronti ena njeno rukovodstvo, tek onda se on moe itati i objanjavati na irokim sastancima.33

No, postoji i sistem povratnih informacija; ene s terena piu dopise o svom radu, uspjesima i stradanjima. Podjednako tako vana je i hori

32

KONjl, ENE, RATOVI

zontalna ravan komunikacije. ene e, itajui svoje listove, spoznati slinost vlastitih ivota. enska tampa u svojim napisima, pored toga, upoznaje itateljice s radom najviih organa vlasti (AVNOJ, ZAVNO H), te afirmira nove vrednote: prikazuje sliku nove, aktivne ene, sudionice povijesnih zbiva nja, radnice koja se laa svakog posla. Dovoljno je samo pogledati na slovne stranice Zene u borbi koja prikazuje ene u demonstracijama, pred mikrofonom za govornicom, s pukom u jednoj i djetetom u drugoj ruci, u koloni, kako sije, za strojem u tvornici, na izgradnji poruene kue ili ceste... prikazane su snane i ujedinjene. S mnogo nade gleda se i na buduu ulogu ene u osloboenoj zemlji. Politiko obrazovanje ena posredstvom kurseva i enske tampe nije bilo jedini vid politikog od goja. On se, na najneposredniji nain, zbivao u odborima AF-a. Valja imati na umu da je sama injenica lanstva u dobrovoljnom udruenju ve oblik drutvene interakcije.34 Stoga se velika panja posveivala dje lovanju i osobinama aktivistkinja kao i njihovim meusobnim odnosima. Postoje brojni izvjetaji o organizacionom stanju odbora AF-a koje nii odbori alju viim koji se na njih vrlo samo/kritiki osvru. Budui da nisam naila na sluaj kada bi takve informacije ile i u suprotnom smjeru, moe se zakljuiti da je ideja hijerarhije meu odborima AF-a bila prihvaena kao samorazumljiva. No, veliki je naglasak na izgradnji demokratskih (drugarskih) odnosa u samim odborima, te se kritiziraju pojave autoritarnog ponaanja, koje vodi u konflikt i koi aktivitet od bora. Tako se, npr. kritizira tajnica Okrunog odbora A F-a Nova Gra dika, koja se, iako je najsposobnija, diktatorski odnosi prema nekim drugaricama.35 Kritiziraju se drugarice koje se svaaju, koje su spo sobne ali nee da rade, ili su nedisciplinirane i neodgovorne. Osu uje se i meusobno kritiziranje lanica odbora pred ostalim enama i me i same krnje svoj autoritet.36 U takvim sluajevima vii odbori mo raju pruiti pomo niim, npr.:
Treba im se ukazivati na greke i da se lino ne vreaju i da se ne spuste na nivo baba [koje] ne gledaju interese organizacije nego svoje line (...) a na samom kursu da ih se ui dobrom ponaanju.37

Meu lanicama nekih odbora prisutan je i latentni klasni konflikt, o emu govori ovaj izvjetaj iz delnikog kotara.
Interesantno je interesovanje Visokih gospoa za nau organizaciju. ele da u njoj rade, ali se osjea i to da ele imati presti nad ostalima. Radije rade sa drugaricama iz viih foruma nego iz niih. Zbog svega toga sazvan je za 3. X masovni sastanak ena u Delnicama, na kome e biti sve ene. Tamo e se razjasniti svi ti problemi, kao i problem lijevog skretanja, koji postoji u Delnicama kod siromanijih ena.38

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA'

33

Zadatak AF-a u ovom sluaju, kao i u sluaju neadekvatnog ponaa nja aktivistkinja, je da odigra ulogu medijatora konflikata kako bi se ostvarila ideja iroke fronte ena. Tu ulogu preuzimaju u prvom redu vii odbori koji su garant odravanja demokratskog postupka, kao i u sluajevima koje opisuje referat Jele Biani odran na I konferenciji AF-a Hrvatske.
Kod nekih naih odbora se uvela rava praksa, da se odbori smjenjuju po volji drugarica39 vieg rukovodioca. Treba paziti da se ne naruava demokrat ski princip nae organizacije koji omoguava najirim masama da slobodno izaberu rukovodioca svojih organizacija. Vii odbor, ali ne pojedinci, moe da izmjeni nii ako za to ima opravdanih razloga, a da se opet ne narui princip demokratskog biranja rukovodstva, jer su oni birani od veeg broja ena nego nii.40

Polazei od pretpostavke da se lojalnost nekom pokretu unapreuje posredstvom mree meuljudskih odnosa izgraene u procesu sudjelova nja,41 zanimljivo je pogledati na koji se nain gleda na odnos privatnog i javnog ivota aktivistkinja i potencijalnih lanica. S jedne strane, vii odbori brinu se za ugled svojih lanica: Ako ujemo da to priaju o nekoj naoj drugarici, odmah treba to javiti nama a mi emo dotinu drugaricu pozvati i upozoriti.42 Dok tak va praksa podupire demokratske odnose u grupi jer ukljuuje senzibilitet za javnu artikulaciju privatnih idiosinkrazija, nalazimo i primjera kada se organizirane ene slue anonimnim denuncijacijama svojim odbo rima 43 Taj se problem manifestira u prilino drastinom obliku kada treba pomiriti zahtjev da se ukljui to vei broj ena u redove AF-a, sa zahtjevima besprijekorne lojalnosti NOP-u. Mjesni odbor obraa se kolovoza 1943. Kotarskom odboru AF-a Sinja u vezi sa ianjem dje vojaka u Sinju:
ene koje se osjeaju krive htjele bi na svaki nain da sve ene budu ka njene. Odbor A.F..-a po direktivi koju je dobio od vas samih nastojao je da otrgne i organizira one ene koje su ile s okupatorom. Tako danas orga nizacija A .F..-a ima u svojim redovima ena koje su jednom ile s okupa torima, a ve nekoliko mjeseci rade u organizaciji, pa su bolje i vrednije dru garice skoro i od onih ena koje su okupatora uvijek bojkotovale. (...) Sma tramo potrebnim da vas upozorimo na ove stvari, jer lako moe da se desi da zlobom pojedinih ena stradaju drugarice koje to ne zasluuju.44

Mjesni odbor zakljuuje svoje pismo molbom za upute jer smatra da taj problem stavlja u pitanje rad i opstanak same organizacije u Sinju. Problem odreivanja legitimnih granica izmeu privatne i javne sfere i vota zadatak je koji za sebe mora rijeiti svaka politika kultura, no u

34

KONJI, ENE, RATOVI

sluaju kada se radi o enama poprima i specifine dimenzije.45 Gene ralna linija A F-a maksimalna elastinost pri privlaenju ena u po kret sukobljavala se u praksi s mnogobrojnim preprekama. Jedan od najoitijih razloga tome bila je upravo injenica da nikada nije nedvo smisleno utvren kriterij za pristupanje AF-u te je bilo mogue da se dogaaju konflikti poput navedenih.

II. SUOENJE S DRUTVENOM DISKRIMINACIJOM ENA

Da je bilo mogue da se ene pod pritiskom povijesnih zbivanja bez veih prepreka ukljue u NOP, odnosno njegove institucionalizirane vi dove (NOV, narodna vlast, KP), vjerojatno se nikada niti ne bi prilo formiranju zasebne organizacije ena. No specifinom poloaju i svijesti ena u kulturi s jakim patrijarhalnim obiljejima, odgovarao je podjed nako specifini poloaj i svijest mukaraca. Dok je prvenstveni cilj A F a bio da aktivizira ene, ime je implicirano da je za njihov poloaj spe cifina pasivnost, u odnosu na (opet implicirani) aktivni dio populacije, zadatak A F -a bit e da brani jednako pravo ena na aktivnost. Ako drutvenu diskriminaciju odredimo kao nejednaki tretman jednakih 46 zadaa organizacije ena bit e da se bori podjednako i za afirmaciju ideje ravnopravnosti meu samim enama, kao i da se bori za promjenu svijesti mukaraca u odnosu na poimanje i tretman ena. Na primjerima diskriminacije ena u NOO-ima, vojsci i KP pogledajmo da li je organi zacija ena imala osiguran institucionalni prostor da izvri taj zadatak, neophodan za krajnji ishod postizanja egalitame drutvene strukture. Kao jedan od osnovnih puteva za postizanje stvarne ravnopravnosti ena, smatrano je njihovo ukljuivanje i sudjelovanje u radu organa na rodne vlasti. Dokumenti u kojima se kritiki govori o zaprekama na koje ene nailaze prilikom ukljuivanja u NOO, slue se slijedeim formula cijama: (...) enama ne daju raditi jer politika nije za ene 47 Muki na svim poloajima strano sektae u pogledu ena (...).48 (...) neki lanovi N. O. O. bremzaju odlazak ena na sastanke (...).49 Odbornici Luciji rekao je predsjednik seoskog NOO-a, da ona nije potrebna na sastanku, jer mogu oni i bez nje.50 ene ne biraju u NOO-e, ne pozivaju ih na sastanke, ili ih dodjeljuju komisijama gdje one ne dolaze do izraaja... No, ima sluajeva gdje takve tenzije nisu ostale na razini diskriminacije ena kao pojedinaca, odnosno kao grupe za koju nije politika. Zanimljiv je sluaj za koji doznajemo

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA"

35

iz pisma upuenog Okrunom odboru AF-a za Srednju Dalmaciju. U njemu itamo:


Odnos izmeu A .F..-a i Kotarskog N.O.O. bio je zategnut ovo posljednje vrijeme. Drug Kruno Ivandi lan Kot. N.O.O. nije dozvolio nama pristup u prostoriju NOO te nas je jednom nedrugarski izjurio iz sobe i kae nam da mi nemamo zato dolaziti i da e poi daleko samo da nije u blizini A .F . a.51

U pismu se nadalje istie kako nije bilo vidljivih povoda za taj postu pak, te kako su aktivistkinje mimo izale i smjestile se u komenici u kojoj je hladno i nema uvjeta za ivot i rad. Naroito ih pogaa injenica to su grubo udaljene iz prostorija NOO-a u koje svaki ulazi u svako doba. Nadalje se tue i na lo odnos ostalih lanova NOO-a i na SKOJ, koji im je oduzeo jednu drugaricu. Taj su nezdravi odnos ve iznijele na sastanku Kotarskog komiteta KP, koji, ini se iz pisma, nije nita po duzeo. Ovaj sluaj sam po sebi moda i ne bi bio osobito indikativan, da nema odgovora vieg, Oblasnog odbora AF-a za Srednju Dalmaciju datira nog 12. 12. 1943, koji, moemo pretpostaviti, izraava jednu karakteri stinu samozatajnost.
Nemojte dozvoliti da dolazi do tako grubih sukoba izmeu nae i ostalih or ganizacija. (....) Uskladivi odnose olakat ete i sebi rad i ojaati opi po kret.52

Odbor AF-a je, dakle, taj koji mora pokazati toleranciju, iako je (to nije osporeno) bio rtva netolerancije. Vii odbor ne preporua ofenzivnije naine za izvojevanje vlastitih prava u interesu jaanja pokreta. Meutim, u pojedinim sluajevima, kao u onom koji navodi ena u borbi, zajednica (selo) ipak se stavlja na stranu ena kao pojedinaca. Nai me, otjerana odbomica Lucija ne obraa se enskoj organizaciji da zatiti njena prava (i ospori atak na ravnopravnost uope), ve predlae selu da smijeni predsjednika NOO-a, to je selo i uinilo.53 Da do sada ene u veini nisu bile ravnopravni lanovi NOO-a, iznosi se i na Oblasnom savjetovanju AF-a za Srednju Dalmaciju potkraj 1943. godine 54 To se objanjava niskom politikom svijeu mukara ca (sic!). Odbori AF-a se u tim sluajevima trebaju baviti NOO i pruati pomo enama koje u njemu rade. Uz to,
ena gdje nee da ju se slua treba da se nametne da je se slua. To e postii radom. Krivica je i na A F . (...) ene se ne trude da budu ravnopravni la novi NOO, jo ne osjeaju sadraj rijei ravnopravnost.55

36

KONJI, ENE, RATOVI

Krivnja se ponovno vraa enama! Najrealistinijom se ini ocjena Anke Berus koja smatra da se ene tretiraju kao drugorazredni lanovi NOO-a i da sudjeluju u narodnoj vlasti samo zato da im se oda priznanje za njihove napore u pomaganju borbe, a da to nije izraz naelnog stava potpune politike ravnopravnosti ene.56 to je u takvoj situaciji mogao uiniti AF? Iz analize odnosa AF-a i narodne vlasti oito je da AF kao organizacija, u odnosu na specifine potrebe svog lanstva, nuno mora isticati programatski, borbeno i beskompromisno interesnu dimenziju. U ovom je sluaju taj interes borba za ravnopravno ukljuivanje u politiki ivot. Takvo isticanje inte resne dimenzije osiguralo bi ono to sam nazvala institucionalnim pro storom za borbu protiv diskriminacije ena, odnosno za osporavanje cje line patrijarhalnog modela kulture. Njegovo bi ostvarenje bilo mogue da je A F ustrajao na poziciji samostalne masovne politike organiza cije 57 No ideja (a tamo gdje se oitavala) i praksa reprezentativnog/in teresnog modela integracije ena u NOO-e doivjela je kritiku. Odbornice u NOO-ima ne predstavljaju niti svoju organizaciju, niti ene na pose. To proizlazi iz injenice da, iako se sporadino priznaje postojanje specifinih interesa, odnosno diskriminacija ena, oni nemaju pokri e u marksistiko-lenjinistikoj teoriji revolucije. Ako je ensko pitanje podvedeno pod klasno pitanje, mogu je samo jedan legitimni subjekt revolucije, a to je Komunistika partija kao avangarda radnike klase. Pitanje usklaivanja revolucionarne teorije i prakse u odnosu na ensko pitanje ima svoju posebnu teinu. Ispravno idejno postavljanje proble ma i strategije njegovog rjeavanja prelamaju se kroz mnogo netransparentnih razina. Da li su lanovi avangardne partije, kao konkretna povi jesna bia, formirani u okvirima patrijarhalnog socijalizacijskog obrasca, mogli i u svakodnevnom ponaanju biti na razini teorijskog programa koji prihvaaju? Slijedi prikaz dokumenata u kojima odbori AF-a kri tiziraju ono to se u partijskom argonu naziva sektaenje prema ena ma. Centralni odbor A F -a Jugoslavije uoio je postojanje nazadnjakih i nakaradnih gledita kod mnogih partijaca kako ene ne mogu sudjelovati s orujem u ruci u borbi, da ne trebaju vriti razne funkcije u tabovima, itd. Takva gledita izjednaavaju se s gleditima pete kolone
... koja hoe onemoguiti aktivno sudjelovanje ena u borbi, a tome nasjedaju mnogi nai drugovi kao npr. u Crnoj Gori. ene su dokazale da su isto tako sposobne snositi sve tekoe partizanskog ratovanja kao i mukarci. Zato tre ba enama omoguiti puno uee u toj borbi, jednako kao i mukarcima 58

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA

37

ene su trebale, dakle, dokazati svoju sposobnost, to su do 1943, ka da je taj dokument pisan, i dokazale. Jednakost ljudi nije shvaena kao neto neupitno. Opinski odbor AF-a Zagreba alio se na sektaenje kod primanja ena u Partiju, gdje niti mnoge aktivne, borbene i odane ene nisu ak ni kandidati. Indikativan je primjer samozatajnosti ena navedeni sluaj ene iz Otrine koja, unato priznatih joj zasluga, kae kako samo eli da bi jednom postala tako sposobna da moe postati lan Partije.59 Slijedei primjer ukazuje na to da se na svo partijsko lanstvo nisu stavljali jednako otri kriteriji za prijem u KP. Neiskustvo i nerazumijevanje pokreta i borbe ena koje pokazuje partijski kadar, te potqenjivanje uloge i borbenosti ena, njihove spremnosti i sposob nosti da se uklljue u NOP, ocjenjuje se kao opa bolest naeg partij skog lanstva, kada je rije o eni.60 Dodaje se kako drugovi niti ne pokuavaju pokrenuti neku akciju sa enama jer uvjeravaju sebe i druge da je to neizvedivo budui da su nae ene nepokretne i neborbene naravi, sposobne samo za kuhanje. Ti isti drugovi, istie se dalje, slabo ili nikako poznaju partijske upute, liniju na podruju rada meu ena ma, a mlado partijsko lanstvo jednostavno ne zna da ita, pa tim tee provodi te upute u ivot. Zakljuuje se kako se lanovi partije i svi ko munisti moraju otresti besmislenih predrasuda u pogledu na ene. Ne kritiziraju se samo mnogi nai partijci ili partijski kadar. Kri tike se upuuju i samoj KP koja shvaa AF kao pomonu organizaciju, i ne pridonosi omasovljenju partijske organizacije iz redova ena, niti ih dovoljno politiki prosvjeuje. Takav stav je doveo do toga da su ene esto mogli iskoristiti neprijateljski elementi61 O neadekvatnom tretiranju ena postoji i samokritika svijest unutar same KP. Upozorava se na natranjako potcjenjivanje ene i njenih sposobnosti, ime se gubila iz vida ogromna korist uea ena u NOBu 62 Isti dokument navodi kako mnogi lanovi KP nisu dozvoljavali svo jim drugaricama organizovanje. Slinog je sadraja i izvjetaj Kotarskog komiteta Solina o radu ena63 u kojem se istie kako je bolna strana naeg pokreta ba AF, emu je glavni razlog to to partijska organi zacija nije dovoljno shvatila ulogu ene u NOB-u i naoj Partiji i to je od vajkada bagatelisala ene. A ene su se, prema navodima iz ovog dokumenta, pokazale iznad svakog oekivanja gdje god im se pristu pilo. Iz navedenih je dokumenata oito da i u AFZ-u i KP postoji svijest o diskriminaciji ena i potcjenjivanju njihove organizacije. No, unato uoenoj tetnosti/disfunkcionalnosti takve prakse za itav NOP, kritike ne razrauju konkretne upute i mjere za suzbijanje diskriminacije. Zaht jevi su upravljeni samo prema enama one se moraju dokazati, ospo sobiti... Naznait u prepreke na koje su nailazile ene koje su se eljele uk ljuiti u oruanu borbu protiv neprijatelja, kao borci u regularnim jedi

38

KONJI, ENE, RATOVI

nicama NOV-a. Slika naoruane ene nije sasvim bez tradicije na Bal kanu. est motiv nae (ali i svjetske) narodne knjievnosti je ratnica koja zamjenjuje oca/brata/mua u ratu. Zanimljiv je podatak da se u redovima srbijanske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata borilo nekoliko ena vojnika i podoficira koje su, iako bez graanskih prava, u vojsci imale ravnopravan tretman.64 Noenje oruja doputeno je i tzv. virdinama/ /tobelijama (kod sjevernih Arbanasa i Crnogoraca) enama koje se po vlastitoj elji, ili po eljama roditelja, zavjetuju na celibat i preuzimaju drutvenu ulogu mukaraca.65 Etnolozi koji su prouavali ovu pojavu is tiu privremeni (u sluaju ena kao narodnih glavara) i prinudni (u slu aju tobelija, kada se radi uglavnom o ekonomskoj nudi) karakter ovih pojava. Ne radi se, dakle, o emancipaciji ili promjeni poloaja ena ve o preuzimanju razliite drutvene uloge, zajedno s pripadajuim privilegijama, koje iz toga proistiu. U kolikoj mjeri ene, suoene s faistikom agresijom i organiziranim otporom partizanskih jedinica, doivljavaju sli ku naoruane ene-partizanke kao emancipirajuu?
Prolaze jedinice, a u njima malo ena. Na sastancima stalno zapitkuju: Drue moemo li mi u vojsku? Jo ne! A , bile su ve u svim skojevskim i partijskim komitetima, u svim organizacijama, na svim teajevima. Kolovoz 1942. Dole u Tmovac, njih oko 700 toga dana: Zahtijevamo puke. Ako nema puaka, mi emo ih same osvojiti!66

Intenzitet motivacije ena da se, usprkos svim vrstama tekoa, uk ljue u redove partizanskih boraca vidljiv je i iz podataka da su se one, kao borci Prve enske ete formirane u Tmovcu 25. 8. 1942. (komesar je takoer ena, Narana Konar), borile u neravnopravnim uvjetima: u suknjama, tek poneka s pukom, golim rukama napadajui tenkove..67 Slijedeih mjeseci formirane su jo Druga i Trea enska eta, iji su borci nakon zavretka jednomjesenih kurseva rasporeeni u druge je dinice.68 A F kao svoj zadatak na Prvoj konferenciji istie i brigu da se povea broj ena u vojsci. Imajui u vidu otpore, ovaj se zadatak moe smatrati izrazito emancipatorskim. U lanku Partizanke u borbi objavljenom u Udarniku, glasilu udarne brigade I. operativne zone Hrvatske (1942), i tamo:
Sa sumnjom se gledalo i na borbenu vjetinu drugarica. Meutim, sve te sum nje su se danas rasplinule kao laka ljetna jutarnja magla. (...) U borbi, koja se razvila, mlade partizanke, zajedno sa svojim drugovima partizanima, neu straivo su juriale na neprijateljsku konjicu, kamione, pa ak i tenkove. Kao da su to divni, stari i iskusni borci, a ne mlade seljanke, koje su tek juer prvi put primile puku u ruke...69

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

39

Divni, stari i iskusni borci, a ne mlade seljanke (ene). Ovaj citat ukazuje na to da je jo dalek put do ravnopravnosti, do prihvaanja nove enske uloge kao borca, a ne njegovog pukog supstituta (kao u navede nom etnolokom materijalu). No, enama se priznaje da unoenje hu manosti u borbu predstavlja novu kvalitetu koja je prerasla u moralnu obavezu i odigrala znaajnu ulogu u jaanju borbenog morala.70 Tako preobrazba jedne tradicijske enske kvalitete kao to je briga za nemo ne, slabe, uloga njegovateljice i zatitnice, u novom kontekstu dobiva emancipatorski potencijal. Ali i kada su se nale u redovima NOV-a, ne prestaje diskriminacija. One se mogu osjeati zapostavljene i izolovane zbog nepravilnog odnosa nekih drugova partizana. To se naroito odnosi na predrasude prema drugaricama koje rade enske i nie poslove71 (podv. L. S.). Sto ga politiki rukovodioci u NOV-u trebaju s tim drugaricama prema po trebi odravati posebne sastanke, a drugove partizane treba upozoriti poblie na vanost ulaska ena u NOP. Ali i sam rukovodei kadar u vojsci nije bez predrasuda, to vidimo iz izvjetaja Okrunog odbora AF Karlovac o situaciji u Vrginmostu prosinca 1942:
Komandir jedne ete rekao je u selu da on ne voli da ene budu u njegovoj eti i da ako se koja pojavi da je on odmah najuri, pa je to na njih loe dje lovalo.72

O irokoj rasprostranjenosti odbijanja ena, stava zamjetno iracional nog u vrijeme najeeg terora neprijatelja, govori i sjeanje Draginje Metiko 73 koja smatra da je pri stupanju ena u vojsku, a osobito omladinki, odluivalo jedino njihovo raspoloenje, njihov bi broj moda bio jednak broju mukaraca pod orujem 74 alei zbog iskonskog shvaa nja o eni kao manje vrijednom ljudskom biu, predodreenom samo na obavljanje takozvanih enskih poslova i primitivnih shvaanja rodite lja djevojaka, sredine i pojedinih rukovodstava borbenih jedinica, D. Me tiko opisuje kako su odbomice AF-a morale ak odgovarati ene od odlaska u partizane i davati im
druga zaduenja u pozadini, koja nisu bila ni laka, ni manje vana, ni manje opasna, ali su bila slabije vrednovana 75 (podv. L. S.)

Veina tih poslova bili su tradicijski enski poslovi: odravanje higije ne, skupljanje mlijeka i pravljenje sira za bolnicu, tkanje zavoja za ra njenike, pletenje arapa, pulovera za borce, itd. Dok su ene iz krajeva u kojima je bio jak antifaistiki pokret i koji su imali kontakte s NOV-om (polu/osloboena podruja) pokazivale ve liki interes za pristupanje vojsci, ene iz novoosloboenih krajeva, koje

40

KONJI, ENE, RATOVI

nisu imale prethodnog kontakta s emancipatorskim idejama, pokazuju otpor prema ideji naoruane ene. O tome govori izvjetaj Marice Zastavnikovi iz kotara Bjelovar. Nakon mitinga prosinca 1943. na kojemu je govorila enama Koprivnice,
ene su pitale kako stoji s moralom u naoj vojsci. One sada prvi puta vide ene borce pa im je to udno i zanima ih ivot tih naih ena boraca. Ne prijateljska propaganda irila je glasine da je skoro svaka druga ena u par tizanima u drugom stanju.76

U istom dokumentu izneseno je i zapaanje kako ljudi imaju vrlo loe miljenje o enama borcima i kako ih ne gledaju rado. Neprijatelji nao ruanu enu nastoje neuvijeno moralno diskvalificirati, pri emu je na glasak na seksualnom moralu. Svaka druga partizanka ili je u drugom stanju, ili se pak nala u vojsci traei slobodnu ljubav.77 Bilo je ne mogue zamisliti neku drugu motivaciju (ili opciju) za ene kada se nau same, bez zatitnikih jastrebovih oiju obitelji, u nekom pothvatu pored mukaraca. Odbojnost koju prema enama suborcima pokazuju pripadnici N O V a drugog je tipa. Ona proizlazi iz poimanja ratovanja kao iskljuivo mu ke zadae. Naoruana ena iz navedenih etnografskih primjera je izuzet na, ena van svog mjesta. A s partizankom valja ravnopravno sudjelovati u nastavljanju junake, po definiciji, muke tradicije. Na ovo razmiljanje nadovezuje se problem ulaska ene u povijest kao povlateni, takoer po tradiciji muki topos. Iako se na sastancima A F Z -a i kursevima govori o ranijem potlaenom i bespravnom ivotu ena, o povijesti koja se odvija bez ena ili na raun eksploatacije ena, i o novoj povijesti u koju ene stupaju rame uz rame s mukarcima govori se simbolikim predodbama u mukom rodu.
Mi smo ile u borbu otvoreno, junaki, muki, bez pekulacija i meetarenja. Anka Berus78 (podv. L. S.) ... imamo jedinu elju da nas i dalje peljate vi najboji sini od naega naroda, a mi emo gledati da gremo ravno po vaem putu ...79 (podv. L. S.) Zar ne pokazuju svu veliinu ovog uea ena u borbi, velike i proste rijei jedne stare seljanke od Andrijevaca, koja, kada je vode na strijeljanje epski izraava itavu jednu epohu u koju su zakoraile ene: Ponosim se to sam stupila na muku stopu. Mitra Mitrovi80 (podv. L. S.)

Kako objasniti da u tako visoko politiziranim organizacijama kao to su KP i NOV, u kojima se inzistira na izgraivanju svijesti pripadnika, ipak dolazi do pojave diskriminacije ena? Pretpostavku o klasnoj poza dini te diskriminacije moemo odmah odbaciti. Stradanju, oskudici, pat nji i smrti koju je nosilo surovo ratno vrijeme, svi su ravnopravno iz

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA'

41

loeni. Briu se sve razlike, pa tako i one izmeu ena i mukaraca. Na obzoru su samo dvije otro odijeljene skupine: mi i neprijatelji. Vie uvjerljivosti ima pretpostavka da se radi o dubokom i nedostatno reflek tiranom sukobu dviju tradicija. Jedna je ona u kojoj su otro odvojeni djelokruzi aktivnosti i kompetencija spolova (prirodna podjela rada), a u drugoj se projekt drutvene promjene socijalne revolucije (a, s obzirom na konkretne povijesne okolnosti, i sam opstanak lanova za jednice) zasniva upravo na dokidanju takve podjele. Organizacija ena osnovana je s ciljem da osposobi ene za ozbiljenje jedne nove tradicije, tradicije njihovog priznatog i ravnopravnog uea u svim sferama ivota. Po svom organizacijskom ustrojstvu i poloaju u irem organizacijskom okruju NOP-a, kao oslobodilakog pokreta, i na rodne vlasti, kao novog politikog poretka u konstituiranju, AF je ospo sobljen samo za izvrenje prve etape tog puta. ene su doista bile mo bilizirane, dokazale su spremnost i sposobnost da se ukljue. Za drugu, tegobniju i dugotrajniju etapu, etapu ravnopravne integracije, AF je imao nedostatne kompetencije. Da su imali mogunost djelovanja, od bori AF-a u vojsci, ili samostalne partijske elije unutar organizacije ena, zasigurno bi uz politiku socijalizaciju ena doprinijele i politikoj resocijalizaciji mukaraca. U sluaju kada se samo pristupanje ena u NOV, NOO-e, pa ak i KP smatralo dovoljnim (a ne samo nunim) do kazom emancipacije, bilo je mogue da prosvjedi protiv diskriminacije ena u njihovim redovima nikada ne prerastu u djelatnu politiku akciju. U prilog toj tvrdnji govore i izvjetaji o tome kako su bile sretne dru garice borci koje su, prisustvovavi kursu AF-a, mnogo nauile to e moi prenjeti na ostale drugarice u odredu,81 kao i dosta dugo to leriranje enskih partijskih elija, koje su oito odigrale korisnu fun kciju pri uvlaenju ena u opepartijski ivot. Drugim rijeima, AF je kao dobrovoljno udruenje bio u mogunosti da izvri adaptacijsku fun kciju adaptaciju ena kao grupe bez iskustva djelovanja u donedavno mukim sferama politike i vojske. Da je imao mogunosti dokraja iz vriti i svoju potencijalnu integrativnu funkciju, izjednaavanje poloaja ena i mukaraca rezultiralo bi promaknuem novih, emancipatorskih kvaliteta. Jedna od novih kvaliteta uspjela se afirmirati u vojsci to je humanost, nova vrednota koja je postala dijelom ireg vrednosnog susta va. Da je to postignuto i prilikom ulaska ena u KP, ene ne bi bile in tegrirane samo u funkciji jaanja i ekspanzije pokreta i ideja koje je ar tikulirala partija, ve bi to pridonijelo i dubljim promjenama na razini individualne svijesti i izgradnji istinski emancipiranih subjekata nove po litike.

42

KONJI, ENE, RATOVI

III. TRADICIJSKE VREDNOTE U NOVOM KONTEKSTU


Postojanje tradicije barem je u istoj mjeri pos ljedica ogranienih mogunosti da je se oslo bodi, koliko i posljedica elje da je se nastavi i odri*2

Tradicijske enske uloge vrlo se razliito vrednuju, od deklarativnog glorificiranja, preko uvaavanja njihove neophodnosti, ali slabijeg vrednovanja od odgovarajuih mukih uloga, pa sve do otvorenog prezira i poruge. Neosporna je njihova korisnost (i potranja) za funkcioniranje i opstanak zajednice. Problem koji nam se ovdje postavlja je, kako ih u situaciji nagle kulturne promjene kada se tisuljetne podjele naoigled rue, kada dolazi do svih vrsta transgresija, integrirati i modificirati u okviru jednog novog, egalitamosti usmjerenog vrednosnog sustava. Pro matrat u kako se transformiraju ideje o enskim poslovima, portvovnosti i pijetetu i identifikaciji sa slabijima, uloga majke kao njegovateljice i odgojiteljice, te poimanje enske asti i potenja modela i moral nog uzora. Njima pripadajue vrednote i u tradicijskom svjetonazoru re lativno su visoko vrednovane. Spomenut u i, u svakodnevnom ivotu traenu, iako ne eksplicitno osobito cijenjenu, vrednotu ljepote i gizdavosti, te nove funkcije tradicijskih naina komunikacije. Tradicijski enski poslovi oduvijek su, uz pripravljanje hrane i odjee, sadravali i mnoge teke fizike poslove na gospodarstvu. U ratnim uv jetima, kada su mnoge porodice ostale bez muke radne snage, ene se uspjeno prihvaaju svih poslova: pored gospodarskih oranja, sjetve, sjee drvea, prihvaaju se i poslova obnavljanja poruenih kua, gradnje cesta... Kao bolniarke, one ne njeguju samo ranjenike, ve ih i prenose u dugim i pogibeljnim marevima u sigurne zaklone. Kao borci podnose sve tekoe iscrpljujueg partizanskog ratovanja. No, za razliku od obav ljanja tekih poslova u normalnim uvjetima, u novim uvjetima enama se priznaje potrebna snaga i izdrljivost za njihovo obavljanje. Ne radi se, dakle, o nekom novom dokazivanju, koliko o prekoraenju tradicijom definiranih radnih zadataka. Unato brojnim priznanjima, ipak jo nije odumrlo slabije vrednovanje enskog rada, kao perifernog, manje vrijed nog (tzv. enski ili nii poslovi). Organizirane u AF, ene su osi gurale gotovo cjelokupnu opskrbu vojske, kada iza neprijateljske kao i saveznikih vojski stoji itava razvijena ratna privreda. No, ono to naj drastinije ukazuje na potcjenjivanje tog rada je njegovo shvaanje kao milodarskog, i sukladno tome, shvaanje organizacije ena kao pomo ne organizacije u okviru NOP-a. Osporavajui pomoni karakter AF-a, lan CK KPH Karlo Mra zovi u svom pozdravnom govoru na I. konferenciji AF-a, upravo po tvruje shvaanje enskih poslova kao pomonih. On poziva ene da se

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA'

43

ne zadovolje samo tim pomonim poslovima (krpanjem partizana, ora njem i kopanjem naih polja), niti da se samo zadovolje da postanu borci s pukom u ruci, ili politiki borci za svoja prava. One trebaju postati politiki borci tout courtP Implicitna je, dakle, hijerarhija: po moni poslovi, borci s pukom, politiki borci. U istom govoru, K. Mrazovi ukazuje na jednu drugu ensku kvalitetu koja enama omo guava da postanu rodoljubi, barem jednako tako dobri kao i mukarci. Drugarice, ako mukarci mogu biti dobri rodoljubi, tim vie to mogu biti e ne, koje mogu svojim njenim srcem (podv. L. S.) da ljube svoju djecu, da ljube svoju brau, da ljube svoje oeve, da ljube svoje mueve, svoj narod.8 4 Pripisane enske kvalitete, kao to su pijetet, portvovnost i identifi kacija sa slabijima, temelj su svih socijalnih funkcija koje ene vre preko svoje organizacije. To su briga za ranjenike, za zbrinjavanje staraca i dje ce, organizacija i rad u djejim domovima, da nabrojim samo neke od njih. Taj priznati afektivni potencijal moe se iskoristiti i za usmjeravanje u suprotnom pravcu: afektivnost ena moe se iskoristiti i za usaivanje mrnje prema neprijatelju u odgoju i socijalizaciji djece. U toj se funkciji gleda i na socijalizaciju uloge materinstva, kako je istakla Jela Biani u referatu na I. konferenciji AF Hrvatske: To je nastavak, podizanje materinstva od individualnog na socijalno, to je ono to je danas kazala jedna drugarica ovdje, da e svu svoju mrnju prema faizmu, svoju borbenost usaditi svome djetetu i stotinama djece.8 5 Posredstvom uloge majke i njene tradicijske socijalizacijske uloge, stvaraju se i temelji bratstva i jedinstva. Vi ene uzgajate djecu u ljubavi prema blinjima, prema domovini i iupajte iz vaih srca mrnju. Neka nestane mrnje Srba i Hrvata, graana i seljaka, jer sm o svi jednako doprinijeli u ovoj borbi8 6 Logika afektivnih veza, isticana na primjeru dijadike veze majka-dijete, slui i kao simbolika predodba isticanju zajednike sudbine naih naroda, te kao motivacija za solidarnu pomo enama i djeci iz drugih krajeva, a majinstvo, bremenito stvarnim tekoama (...ene kao majke koje vole svoju djecu, koje ih u mukama raaju i odgajaju ..., koje tegle itavog ivota)87 moe postati i motivacija u borbi za novo drutvo. Kao majka, ena zadobiva i vlastiti identitet preko svoje djece. U toku, a jo mnogo vie poslije zavretka rata, odaje se poast majkama (palih) bo raca; majka na simbolian nain posreduje izmeu NOP-a i (sina) bor ca.88 Da su ast i potenje najljepi ures ene, izraeno je u raznim oito vanjima narodne mudrosti i tradicijskom normativnom sustavu. Jedno od mnogih oitovanja faistikog terora bilo je usmjereno i protiv tog, prema prevladavajuem shvaanju, osnovnog prerogativa ljudskog dosto

44

KONJI, ENE, RATOVI

janstva ena. O tom teroru vrlo rjeito govori i proglas enama ibe nika i okolice!, koji izdaje odbor A F ibenika u svibnju 1942. godine.
Iznenadio je one koji nisu vjerovali da faistike bande postupaju jednako okrutno sa enama, kao i sa mukarcima i jo vie da na primjer njemaki faistiki razbojnici siluju i odvode ene i djevojke iz okupiranih zemalja u Njemaku u javne kue. Stvaraju takozvane rasplodne stanice, da talijanski okupatori isto tako siluju ene i djevojke po naim selima. Eto, tako faistiki okupatori stavljaju pod noge ono to je eni najsvetije: njezinu ast. Nije uza lud veliki voa Sovjetskog Saveza Staljin, na jednom mjestu u svom govoru rekao ovo: Najzad treba osobito nae ene osloboditi od stida i rugla kojim ih izvrgavaju njemaki izrodi. Zar ima ieg plemenitijeg i uzvienijeg od tog zadatka?89

Atak na ast ena pojavljuje se ovdje kao motivacija za borbu protiv okupatora. Ovaj zanimljiv navod Staljina ukazuje na koritenje simbo likog izjednaavanja tijela ene s (tijelom) domovine, koja se esto metaforiki izjednaava s majkom. Silovanje ena neprijatelja staro je vje rojatno koliko i povijest ljudskih ratova. Novina u ovom sluaju odnosi se na to da se ene pozivaju da brane ono to im je najsvetije. Obrana vlastite asti nije rijedak propagandni motiv. ene se ili samo mogu obraniti, ukljuivi se aktivno u NOP, ili to mogu uiniti posredstvom utjecaja na muke lanove obitelji odgovarajui ih od pristupanja bilo kojoj neprijateljskoj vojsci da ne budu uvari zloina.90 U proglasu enama Slavonije istie se kako NOB uva ast i potenje naih e na,91 te ih se poziva da se sklone na osloboeni teritorij u sigurnu zatitu k Narodno-oslobodilakoj vojsci. One koje to ne shvaaju i prireuju ugodnost onima koji su poklali toliko naih obitelji,92 gazei svoju ast gaze i svoju nacionalnu ast i svoje ljudsko dostojanstvo 93 Cilj A F -a je da takve ene preodgoji. U istom dokumentu ukazuje se na mogunost da takve ene operu dugim, mukotrpnim radom sa sebe ljagu 94 Mogunost njihova iskup ljenja otvara im se u cilju postizanja irine organizacije AF-a, koja e ih primiti u svoje redove kad to budu zasluile. O tome su postojale direktive Centralnog odbora AF-a, no za neke sredine one su se po kazale preuskima, jer je u njima bio vrlo mali broj ena koje nisu do sada sluile neprijatelju (ljubavnice), kako se to istie u izvjetaju Okrunog odbora A F Z -a za Gorski kotar Glavnom odboru A F-a Hr vatske od sijenja 1944 95 Za njih su predvieni pokusni oblici aktivnosti kao npr. odbori za zidne novine ili dopisnike slube, a ene koje e se tijekom vremena radei u njima pokazati najbolje, bit e primljene u or ganizaciju. No, kada se govori o asti, ona nije ograniena samo na seksualni mo ral pojedinca. Pojavljuje se i ire shvaena kao ast kue. Nju mogu okaljati i mukarci, sudjelujui u kvislinkim formacijama, dezertirajui

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

45

iz redova NOV-a ili izbjegavajui njezinoj mobilizaciji. ene e tako shvaenu ast osigurati ako npr. pozivaju muke lanove obitelji iz upo rita okupatora, ako e djevojke naputati momke koji se kriju pred mobilizacijom. O uspjesima takve kampanje protiv vabobranstva i de zerterstva u Sloveniji, koju Slovenska protufaistika enska zveza vodi pomou ena, govori se u pismu njenog Glavnog odbora upuenom Zeni u borbi96 Rijeju, AF poziva ene ne samo da se bore za vlastitu ast, ve i da odluno brane nacionalnu, patriotsku ast, koja je defini rana kao lojalnost NOP-u. Iako fizika ljepota ene u tradicijskom vrednosnom sustavu kotira znatno nie od ljepote moralnog lika, ona je dobrodola kvaliteta u svakodnevnom ivotu. Kada je same ene pretjerano samosvjesno istiu, to moe posluiti kao jedna od osnova diskvalifikacije, sudu/predrasudi o povrnosti i frivolnosti ene uope. No ukoliko se pak inzistiranje na vanjtini dogodi u dramatinim okolnostima, ono zadobiva novu kvalite tu, kao u primjeru koji navodi Mitra Mitrovi. elju jedne mlade djevoj ke iz Kolaina, koju neprijatelji vode na izvrenje smrtne osude vjeanjem, da se lijepo dotjera, ona istie kao primjer posebnog junatva.
Ona je svoju finu djevojaku elju da se lijepo obue vezala za svoju smrt koju osjea kao praznik, jer umire za slobodu.97

Tradicijski naini komunikacije reguliraju povezivanje i ponaanje la nova odreene zajednice. U slijedeim u primjerima pokazati kako se, bez promjene takvih ustaljenih vidova drutvenosti i ponaanja, pa ak i tradicijskih obrazaca poznatih iz narodne knjievnosti, mogu prenositi nove poruke i sadraji. Za okupljanje i organiziranje seoskih ena koriste se takve tradicijske forme enskog okupljanja i kolektivnog rada kao to su sijela, prela i kominjanje 98 U svrhu organiziranja ena u AF-u, i njihovog uvlaenja u NOP, uoljivo je posebno paljivo uvaavanje i tak vih obiaja koji, samim svojim ustrojstvom, potvruju i obnavljaju po tlaeni poloaj ena. Tako se npr. potuje uloga mukarca (supruga, oca) kao posrednika u odnosu ene sa irom zajednicom. Kada se govori o pridobivanju udatih ena, naroito treba dobiti povjerenje mukar ca, a slian je sluaj i s omladinkama koje upravo gore od elje za kontaktom s nama.99 Indikativan je primjer pridobivanja muslimanskih ena. Kada je Marija Novosel dobila zadatak da na I. zemaljsku konfe renciju AF^a u Bosanskom Petrovcu dovede dvije muslimanske ene, koje e nakon toga pomagati u radu s muslimankama, ona pie u svom izvjetaju:
... za put u Petrovac [sam] predobila Asniju Paji. Njenom sam muu dala garancije, da e ona sa mnom putovati i sa mnom se vratiti, kao i to da e na putu biti potivani njihovi obiaji (takoer jelo i stanovanje u musliman skim kuama).100

46

KONJI, ENE, RATOVI

Slian je primjer kada su muslimanske ene, nakon jedne priredbe u Livnu 1943. koju su izveli sudionici NOV-a, u trenutku oduevljenja, spontano i masovno, skidale zar s lica. Iako se radilo o spontanoj gesti, agitprop nije dopustio da se o tom dogaaju pie u tampi kako se ne bi dobio dojam da je do tako oiglednog naruavanja tradicijskih normi dolo posljedicom propagandne akcije partizana.101 Rijeju, potovanje tradicije smatralo se boljim/probitanijim oblikom propagande i ekspan zije pokreta, od njenog otvorenog osporavanja. Taj se izbor ini razum nim imajui u vidu konkretni povijesni trenutak, u kojem je za uspjeh NOB-a nuno postii to veu redukciju tenzija (nacionalnih, vjerskih, klasnih i ideolokih). No, u sluaju kompromisnog postavljanja naspram poloaja ene u tradicijskoj kulturi, postavlja se problem s kojih pozicija (i kada) osporiti tradiciju u kojoj ena ima drugorazredni poloaj. Prikaz formi tradicijske kulture zavrit u nekim primjerima u kojima lanice A F -a piu obraajui se Vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu. Zanimljivo je koritenje formula narodne knjievnosti, a u nekim formulacijama naziru se i tragovi liturgijskog jezika, pored opih mjesta tadanjeg politikog diskursa. Navest u primjer jednog takvog pisma u cijelosti.
Pozdrav drugu maralu Titu sa masovnog sastanka ena i majki iz Crnog Po toka od 6. IX 1944. Mi ene i majke iz sela Crnog Potoka danas stojimo vre nego ikad okup ljene oko nae Antifaistike organizacije ena, i diemo teku tubu ispu njenu mrnjom i ljutom osvetom protiv stranog faizma koji se pobrinuo da mi u naem dragom selu Crni Potok provodimo crne dane tuge i alosti za onom divnom omladinom koju ustae u svojim prvim zvjerskim zlodjelima pohvatae poklae i spalie. Danas sa naeg masovnog sastanka ena jed noglasno aljemo nebrojeno najtoplijih pozdrava naem najmilijem sinu mar alu Titu koji nam je priskoio u pomo u najcmijim danima kada smo ostale kao zalutale ovce na velikom polju tuge i nevolje bez pastira i zatite progonjeni od krvoednih vukova faistikih slugu. Drue Tito naa najmilija nada ponovo te pozdravljamo i vrsto obeajemo mi ene i majke da emo hrabro prei sve potekoe i neemo skrenuti sa puta na koji nas izvede tvoja oinska ruka i vodi nas srei i blagostanju naih naroda nas ena i djece. Predsjednica A F Milka Vojnovi i ostale antifaistkinje (31 potpis).102

U mnogobrojnim pismima isti adresat apostrofira se kao sva naa speranca na svijete,103 olienje nae sree i slobode (...) pobjednik u ratu i pobjednik u miru104, te postaje granina figura na raskrsnici kon

KULTURNO M MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

47

kretne povijesne sudbine i mita. V e kad pomislim na ime Tito, podilazi nas neko slatko ushienje.105 Nadljudski epiteti pridaju se i N O P -u sveti Narodno-oslobodilaki pokret,106 kao i oruju njegovih boraca u proglasu CK K P J za Bosnu i Hercegovinu (sveta borba partizana, ene se pozivaju da blagoslove njihovo o ru je ).107 Iz podastrtih je primjera vidljivo da se ne nastoji na promjeni tradi cijskih vrednota, ve je naglasak na njihovoj m odifikaciji u odnosu na novi kontekst/povijesni trenutak. Tradicijske enske vrednote ne biva ju osporene niti integrirane u neki novi vrednosni sustav, ve se njihov emancipatorski naboj u prvom redu oituje u funkciji korisnosti za ire nje i jaan je N O P -a.

IV. SUDBINA INSTITUCIJE PORODICE


Proces transform acije tradicijskih oblika porodice u naim krajevima odvijao se ve tijekom posljednja dva stoljea.108 No, porodica jo uvijek osigurava funkcije kao to su raanje i socijalizacija djece, u njoj se od vija veliki dio proizvodnje nuan za njenu ekonomsku egzistenciju, a b a ziran ie na spolnoj podjeli rada. Ona je temeljni okvir za nasljeivanje sredstava za proizvodnju i ostalih dobara, a pored toga je i posljednje uporite postojanja tradicijske zajednice (shvaene kao Gemeinschaft). Kod seoske populacije, porodica je jo uvijek i osnovni referentni okvir za egzistenciju ene. tovie, odgoj ena je ujedno odgoj za ivot u po rodici. Za potrebe ove analize morat u zanemariti neosporno postojanje raznolikih oblika i stupnjeva razgradnje tradicijske porodice (ordre con

ga).
U dokumentima A F -a , stvarna porodica esto se istie kao konica aktivizacije ena i ostvarenja njihovog novog drutvenog poloaja. ene ive starim potpuno patrijarhalnim ivotom, te im ne doputaju da se udalje od kue radi pohaanja kurseva A F -a .109 Prilikom izbora za or gane narodne vlasti, kod glasanja ena vanu je ulogu igrala fam ilija, line sim patije, a A F nije uspio suzbiti reakcionarnih nagiba, kako se istie u izvjetaju Okrunog odbora A F -a Karlovca od sijenja 1943. godine.110 D a kua i djeca jo uvijek predstavljaju legitimni primarni in teres ene, a politika aktivnost sekundarni, oitavamo iz intencije reor ganizacije A F -a iz 1944. godine, od kada se m anje inzistira na ekskluzivnosti (aktivistikom principu) lanica, a vie na masovnosti organiza cije. Kae se da sada u izvrne odbore mogu ui i one ene koje to prije nisu mogle je r nisu bile spremne da ostave kuu i djecu.111

48

KONJI, ENE, RATOVI

No, pored kritika stvarne porodice, AF afirmira ovu instituciju. To se naroito oituje u odbacivanju neprijateljskih insinuacija da partizani po ugledu, toboe, na Sovjetski Savez, rue porodicu. ini mi se um jesnom zamjedba da se ni u enskoj tampi ni u arhivskim dokumentima iz ratnog perioda ne govori o stvarnoj porodici u njenim konkretnim po vijesnim manifestacijama. Jedina referencija su uvijek, spojeni u sintag mi, ene i djeca, dok su oevi, esto fiziki zaista odsutni, podjednako odsutni i iz svijesti o porodici kao drutvenoj instituciji. No, i pored toga, porodina problematika poima se kao politiko pitanje koje se tie spe cijalno ene. Raspravljajui o zamiranju rada do kojeg je dolo poslje dicom nepravilnog shvaanja reorganizacije AF-a, na Treoj konfe renciji A F -a za okrug Karlovac, odranoj u listopadu 1944. godine u Vojniu, smatra se da e se ene lake okupiti upravo zahvaljujui upo znavanju ovog pitanja, od specifinog znaenja za njih. ene se, kako se navodi, osjeaju ugroenima i strahuju od mogunosti razvoda braka, ko ji su na alost esti u ovom okrugu, i zadatak AF^a je da ih upozna s pravima koje one, kao ravnopravne lanice drutva, uivaju. Pored to ga, A F e preuzeti i ulogu arbitra u moguim konfliktima takve vrste, odreujui krivca u branim sporovima.112 Navedeni stavovi ukazuju na pretpostavljenu veu zainteresiranost ene za instituciju braka i za titu porodice, to ukazuje i na banalnu istinu njihovog ovisnijeg poloaja u njenim okvirima. Stvarna se porodica, dakle, poima kao proturjena: ona je i potreba, ali i prepreka novoj drutvenoj ulozi ene. Kao rjeenje nadaje se ono to u nazvati metaforikom porodicom. U metaforikoj porodici atributi istinske ljudske zajednice pridaju se pokretu, odnosno njegovom naji rem organizacionom obliku Jedinstvenoj narodnooslobodilakoj fron ti. Da je zaista rije o djelatnom transferu, ukazuje i upotreba nomen klature porodinih uloga prenesena na subjekte iz politike sfere. Tak vim postupkom postie se dvostruki cilj. Ne negira se ideja porodice kao neophodne ljudske zajednice, koja, pored ostalog, prua pojedincu osje aj sigurnosti i pripadnosti, a ujedno se jaa NOP.
Narodna fronta spaja sve potene ljude nae domovine u veliku i nepobjedivu porodicu. (...) Neka ne bude ni jednog potenog i estitog ovjeka u naoj domovini, koji bi stajao izvan njenih redova.113

tovie, poruka je da van porodice nema ispravnog ivota. Metaforika porodica, s druge strane, otvara prostor za pobunu protiv hijerar hijskog autoriteta i patrijarhalnog-represivnog ustrojstva stvarne porodi ce, bez opasnosti da se pojedinac osjeti izoliran i izgubi oslonac poro dinog okruja. Primjeri kada se lojalnost prema lanovima stvarne po rodice prenosi na pokret odnose se na brojne upute koje A F daje ena ma. Tako Inicijativni odbor A F-a za Gorski kotar uvrtava u popis po

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

49

litikih zadataka da ene eljezniara u kotarevima Delnice, Ogulin i Vr bovsko djeluju na svoje mueve da ne voze neprijateljske vlakove, ime koriste okupatoru i kode Narodnooslobodilakoj borbi.114 No, na is tom podruju, i neprijatelji (ustae) se slue enama, irei preko njih parole o uzaludnosti NOB-a i preko familijarnih veza nastoje pridobiti jedan dio partizana da se predaju.115 Jo su brojniji primjeri gdje se majka i ena ne slau s radom svojih najbliih u porodici, upozorava Jela Biani na I. konferenciji AF-a Hrvatske. Piui o priprema za I. kongres AF-a, istie se zadaa enske organizacije da enama objanjava kako
... svoju sudbinu ne smiju vezati za sudbinu tih zloinaca, pa makar oni bili braa, sinovi ili muevi.116

ena, distancirajui se od politikog opredjeljenja mukih lanova po rodice, zadobiva svoj vlastiti politiki identitet. Prenosei svoju lojalnost s tradicijskog nosioca porodinog autoriteta na NOP, one se identifici raju sa (naizgled) slabijim, ali moralno superiornim sudionicima rata partizanima. Navest u neke primjere takvog prijenosa lojalnosti s la nova porodice na NOP. U izvjetaju iz Plakog navodi se kako majke od sinova-etnika skrivaju stvari koje zatim daju u nau borbu.117 U Slu nju, opina Nereti, jedna je majka pozvala sina kui iz neprijateljske vojske. Kada se ovaj vratio, mislei da se neto kod kue dogodilo, uko rila ga je i poslala u narodnu vojsku.
I sin je krenuo u brigadu. Kada su mu rekli da je to njegova svijest, on je odgovorio: To je svijest moje stare majke.118

Tu je i primjer sestre bandita kojeg je ena pokuala sakriti, ali ga je sestra predala komandi mjesta, prethodno mu objasnivi cilj NOB-a. Ako je kriv neka ga ubiju, ako nije kriv pustit e ga, tim rijeima ona izraava povjerenje u pravednost autoriteta kojem se priklonila.119 Ve sam spomenula primjer upotrebe nomenklature porodine uloge primijenjene na subjekte iz politike sfere. No, kakvo se mjesto pridaje enama. ene su najmilija djeca ustanka120, ili najbolja djeca naro da.121 Njihova je organizacija mati, rukovodilac i brini vaspita, koja e narodu dati najbolje keri za stvar njihovog osloboenja i buduno sti.122 Kao majka pojavljuje se i KPJ.
Uporna i vrsta pred neprijateljem kao granitna stijena, a njena prema na im narodima kao dobra majka prema svom djetetu, Komunistika partija, borei se za nacionalni opstanak i slobodu naih naroda, spojila je, slila je tu neodoljivu i pravednu mrnju otaca i majki, mueva i ena, djevojaka i mla dia prema faistikom okupatoru i njegovim pomagaima u monu rijeku svenarodne mrnje. (...) Narodna fronta spaja sve potene ljude nae domo vine u veliku i nepobjedivu porodicu. (...) Organiziran u JNOF, svaki graanin slobodne Federativne Demokratske Jugoslavije moi e pruiti maksimalnu

50

KONJI, ENE, RATOVI

podrku najveem sinu naih naroda , voljenom naem maralu drugu Titu, koji se svim biem stavio u slubu naroda i ne samo ga spasio od propasti, nego nas je poveo, iako tekim i trnovitim, ali ipak najlakim i jedino isprav nim putem, kojim e svi narodi nae zemlje doi do slobode.123 (podv. L. S.)

Patria potestas zasniva se na snazi i strahu, na prevlasti oinskog au toriteta. Majinski se princip zasniva na empatiji, ljubavi i razumijevanju. Dok u prvom sustavu, djeca i ene nemaju nikakvih prava, oni su sada privilegirani subjekti historije. Jedino to u ovim navodima zbunjuje je nevidljivi otac. No, moda to upravo implicira na, iako nikada eksplicitno izvedeno, osporavanje patrijarhalnog autoriteta u svim njegovim oitova njima. Jo jedan nain kojim se iskazuje pripadnost metaforikoj porodici oituje se u formulama kojima se govornici obraaju enama na skupo vima. Uzet u primjer II. okrune konferencije A F -a za Srednju Dal maciju, odrane u osloboenom Sinju prosinca 1944. godine. ene se u njima najee stavljaju u odnos s mukim lanovima porodice: Druga rice sestre i majke naih junaka; majke boraca, sestre, ene i keri boraca. Tek sintagma drugarice, ene-borci priznaje im identitet u skladu s vastitim zaslugama, a obraanje sa drugarice, sestre ili dru garice rodoljubke ukljuuje ih u sveobuhvatnu, populistiki intoniranu ideju metaforike porodice.124 Rezimirajui razmatranje o sudbini porodice u procesu kulturne mi jene, valja naglasiti dva osnovna momenta. Oita je kritika stvarne pa trijarhalne porodice u kojoj mukarac odreuje politika opredjeljenja. U metaforikoj porodici pak dolazi do transfera ispoljavanja porodine lojalnosti sa stvarnih lanova porodice na NOP (odnosno JNOF). Iz me taforike je porodice odsutan otac kao nosilac tradicijskog autoriteta i simboliki (ali i stvarni) predstavnik patrijarhalnog poretka. ene su se nale na raskriju ovih, uvjetno reeno, tipova porodice. U stvarnoj su porodici slobodne imaju pravo i dunost da za sebe osvoje vlastiti politiki identitet. U metaforikoj porodici one su djeca politiki sub jekti u nastajanju. Da li e ta prava u punoj mjeri ostvariti, da li e doista stasati u punoljetne politike subjekte, moi e se ustanoviti tek nakon povratka oca na porodinu scenu, bilo u liku konkretne osobe, ili u liku autoriteta drave.

V. UTOPIJI USUSRET: "ENA NOVOG TIPA"

Svaki emancipatorski pokret, pored jasne svijesti o onome to eli osporiti, nuno mora osloboditi potencijale imaginacije i svojih predvod nika i svojih sljedbenika, kako bi se svijet budunosti ukazao kao cilj do stojan muke i stradanja neophodnih za njegovo mogue ozbiljenje. Na

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

51

govjetaje slike nove, osloboene ene, kako je prikazuje enska tam pa, analizirat u na primjeru ratnih izdanja ene u borbi. Ve iz samog karaktera enske tampe mogue je oditati nove domi nantne vrednote koje rese enu u procesu emancipacije. U diskusiji na I. kongresu kulturnih radnika Hrvatske odranom u lipnju 1944., budua urednica ene u borbi , Nada Stremec125 kae o enskoj tampi u NOB-u slijedee:
Kroz stranice tih listova izlazi pred nas novi lik nae ene ene borca za narodnu slobodu, ene uvara narodnih svetinja, ali i ene graditeljke nove i bolje budunosti, ene partizanke.126

Ona u tekstu o istoj temi objavljenom godinu dana kasnije smatra da, pored toga to sadri mnoge neophodne direktivne lanke, enska tam pa ima zaslugu to je kod ena stvorila istovremeno potrebu i pruila mogunost da i same piu o vlastitim iskustvima. Iskustvo borbe stvorilo je novu enu, koja vie nije povuena, stidljiva, zatoenica u kui koja brine jedino za potrebe svog doma. Ona je izala iz tog uskog kruga i osjetila se ravnopravnim lanom naroda: govori na zborovima, ita i pi e.122 Ovu doista idealiziranu sliku dovrene nove ene, donekle korigira Veda Zagorac, koja u tekstu Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji do movine128 ukazuje na nephodne mjere koje imaju tek dati novu enu Hrvatske. Iako je politika ravnopravnost, koja je preduvjet prave na rodne demokracije, ostvarena, ona postavlja pitanje koliko se ene same osjeaju osposobljenima da se odmah ukljue u izgradnju zemlje i na rodnu vlast. Nedovoljno uee ena u ostvarenju tih zadataka, Veda Za gorac objanjava njihovom moguom bojazni da nee moi dobro vriti svoje dunosti kao ene i majke. Konkretne socijalno-politike mjere, za ije provoenje jami NOP, omoguit e enama da, ne zapostavivi ove dunosti (iji primat autorica ne stavlja u pitanje), postanu zaista ravno pravni i svjesni graani svoje nove domovine. U te mjere u prvom redu spadaju zatita trudne ene i majke, zatita djeteta i osposobljavanje ena za struni rad. Socijalno-politike mjere navedene u ovom tekstu jedini su konkretni akcioni program za rjeavanje enskog pitanja objelodanjen u ratnom periodu. Taj program u saetom obliku slijedi liniju izraenu u referatu Vide Tomi na V. zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. godine, a mogue ga je svesti na formulu: politika ravnopravnost zatita enine repro duktivne funkcije socijalizacija odgoja djece obrazovanje rad. Van granica ovog slijeda razmiljanja ostaje, sumnjom netaknut, patri jarhalni predznak tradicijske kulture. Za ilustraciju ovog previda indika tivan je stav koji Stanko (anica) Opai iznosi u tekstu N arodno-oslobodilaka borba stvorila j e enu novog tipa.

52

KONJI, ENE, RATOVI

Uloga ene u Narodno-oslobodilakoj borbi odstranila je reakcionarna shvatanja (podv. L. S.) o manjoj vrijednosti ene. (...) ena dakle nije traila rav nopravnost, nego ju je stekla radom, ona ne sudjeluje u narodnoj vlasti kao predstavnik enske loze, nego je njen ulazak u vojno rukovodstvo i narodnu vlast bio logina posljedica zdravog probiranja najboljih narodnih snaga. Ona stupa uz bok sa mukarcem kao ravnopravan lan ljudske zajednice i time su joj otvorena vrata na sve poloaje u drutvu za koje je sposobna. ena je upoznala svoju snagu, stekla samopouzdanje i proistila pojmove o svojim pravima i dunostima.129

Tekst zakljuuje reenica da je NOB dokazao da se po spolu ne moe ocjenjivati vrijednost ovjeka, nego po onome koliko ovjek moe da da de, narodno-oslobodilaka borba stvorila je enu novog tipa. Dokazni postupak proveden u ovom tekstu karakteristian je upravo po tome da se specifini poloaj ene u tradicijskoj kulturi tumai kao reakcionarno shvatanje, a da se itav kompleks te kulture u kojoj je poloaj ene tek jedna od njegovih dimenzija, uope ne stavlja u pitanje. Jer, ukoliko se radi o probiranju najboljih narodnih snaga, ili o tome da su ene dole na poloaje za koje su sposobne, mogli bismo zak ljuiti o njihovoj (relativnoj) sposobnosti, imajui u vidu njihovu neznat nu zastupljenost u vojnim rukovodstvima, ali i u narodnoj vlasti. Pored navedenih tekstova, koje ne bismo trebali optuiti niti za doslovni reali zam, no niti za uzlete imaginacije, navest u preostala tri teksta koji, ra bei poetski jezik, prizivaju novu enu. Pjesnikom jeziku, koji u sebi nosi potencijale da naznai proces svake drutvene preobrazbe130, utjeu se iskljuivo muki autori. Odgovoriti zato je tome tako nadilazi analitike pretpostavke ovog rada, no vidjet emo da autori o kojima e biti rije svoju imaginaciju zasnivaju na kontinuitetu literarne/mitoloke tradicije na kojoj su ene, kao stvarateljice, naroito na naoj strani, odu vijek veoma skromno participirale. Slovenski novinar Radko Poli u tek stu Novi lik slovenske ene uzima preobrazbu ene kao metaforu za preo brazbu slovenskog naroda iz naroda slugu u narod junaka. Poredba se vri na tijelu ene od kojih je poivineni faizam htio nainiti poslasticu za svoje vojnike. Porobljena domovina izjednaava se sa (seksualno) zlorabljenom enom, a ona se preobrazila iz ene muenice, ugnjetene i zapostavljene, u enu-borca, enu-junaka.131 Hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876-1949), od 1943. predsjednik Z A VN O H -a, odrao je 1. sijenja 1944. u Otocu predavanje pod na slovom Od Amazonke do partizanke .132 Obraajui se partizankama, oda je im priznanje da su stvorile novi tip ene, novu vrstu enstva par tizanku. ena se narodnom ustanku pridruila dobrovoljno, spontano, spremna na svaki rad, na svaki napor, na svaku rtvu. tovie, ona se, po rijeima pjesnika, odrekla

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

53

svega to su Evine kerke uvijek volile, d a jednaka mukarcu doprinese postignuu naeg ideala, (podv. L. S.)

Jedna od nakana Nazorovog predavanja bila je da dokae


kako nije neprirodno i prisiljeno da ena izae kod nas najedamput iz kuhi nje, iz djeje sobe, iz svog vrtia itd., da se dade na rad, koji kako neki misle eka samo na mukarca (...).

U tu svrhu on priziva ene koje su u prolosti bile uvene kao borci, kao politiari, pa i kao vladarice drevne ene koje su vrsto ukorije njene u povijest. Navodi primjere idealiziranih likova iz prie, heroj skih i ponosnih vladarica starih naroda, ali i ene iz puka. No, unato postojanju takve tradicije, ene su vjekovima trpile ponienja, potcjenjivanja i omalovaavanja sve do pojave vrste, mirne, ustrajne i neu straive partizanke. U jednoj nadahnutoj slici Nazoru se mlada parti zanka na konju privida kao uskrsnula Pentezileja, glavarica Amazonki.
Uskrsnuo je lik davne Amazonke, ali ljepi i vii, jer partizanka ne radi samo snagom svojih miia, nego i svojim kroz vjekove od svih ena steenim novim znanjem, obogaenim umom, produhovljenim bivstvom.

Od Amazonke do partizanke krug je zatvoren. Ne udi stoga kratka, energina reenica na kraju teksta: ensko pitanje za nas je rijeeno. Msgr. dr. Svetozar Rittig (1873-1961), upnik crkve sv. Marka u Za grebu, potpisnik je teksta Vitetvo, posestrimstvo i idealizam narodne bor bene ene.133 Poznati historiar i politiki radnik ocrtava metamorfoze udne etike preobrazbe enstva koja je stvorila novu borbenu enu. Odbacuje niska sumnjienja protivnika (...)
kako partizanke s bombom o pojasu ne predstavljaju ovjeanski ideal ene i djevojke,

u ime svijesti o presudnim trenucima u povijesti naroda koji mogu naloiti i slaboj eni da zaboravi na svoju vlastitu prirodu. Za to navodi i povijesne presedane to su primjeri iz svete povijesti biblijske: Ju dita, sv. Ivania D Ark, te likovi iz nae narodne poezije kao to su Hasan-aginica, Kosovka djevojka, Majka Jugovia, Majka Margarita. Kori jen ovog nevienog enskog heroizma mogue je nai
negdje duboko u pradjedovskoj predaji i rasnom nasljeu, kada se cijeli na rod borio za krst asni i slobodu zlatnu.

U slijedeem navodu msgr. Rittig upotrebom kontrasta nastoji pod vui svoju osnovnu tezu:
Slika ovih borbenih ena nije u njihovu proleterskom izgledu, u njihovoj za nemarenoj nonji, u njihovom mukarakom dranju, u njihovim raupanim vlasima, u njihovoj puci na ramenu i bombi o pojasu nego o udnoj eti koj preobrazbi njihova enstva, u njihovoj neustraivosti i portvovnosti, u

54

KONJI, ENE, RATOVI

njihovu vitetvu, u plamenu njihova idealizma, koji cijelom njihovu biu daje posebni izraaj, nove biljege i etike vrline.

Pored navedenih novih kvaliteta enstva, istie se jo jedna posestrimstvo. Ono je rodilo u naem narodu novi enski svijet drugarstva, koji ukida antagonizme meu enama (gorke i prijeke rijei), kulturne, nacionalne, klasne i socijalne podjele. To je bolji enski svijet, bez mrnje i zavisti, u kojem su sve sudionice jednako skromne, edne, svjesne rodoljupke i borbene junakinje, bez enske tatine i nametljivosti i zavodnitva k tome. Autor nadalje izraava povjerenje u veliki idealizam i silnu mo ene, smatrajui da je iz iskustva poznato kako ena redovno pravilnije ocjenjuje ivotne stvarnosti nego muki svijet svojim mozganjem. Blagorodna dua borbene ene svojim e sestrin skim osjeajem ljubavi prema svim naim narodima osigurati slogu i je dinstvo, te obranu onoga to je u krvi i borbi skovano i stvoreno. Usporedimo li tekstove V. Nazora i S. Rittiga, najvea je razlika uo ljiva u poimanju povijesnosti bia ene. Nazor dokazuje da nije nepri rodno da ena izae iz svog, tradicijom definiranog mjesta. Historija e na (ene vrsto ukorijenjene u povijest) objanjava pojavu partizanke kao batinice jednog utemeljenog kontinuiteta. Da je potrebno posebno naglaavanje te injenice, Nazor izvodi iz svijesti o mizoginom karakteru zapadnoevropske misli (u predavanju navodi uvredljivo mnijenje o e nama filozofa Schopenhauera i Nietzschea), kao i iz svijesti o tradicij skoj podjeli na muke i enske sfere (rad/koji/eka samo na mukarce). Rittig, pak, govori o udnoj etikoj preobrazbi enstva (podv. L. S.) u situaciji kada presudni asovi u povijesti naroda nalau po definiciji slaboj eni zaborav/transgresiju vlastite (spolne) prirode. Dakle, radi se o privremenom karakteru prekoraenja. Sliku novog enskog svijeta kao boljeg, Rittig ocrtava metodom simbolike inverzije obrui stari/nor malni enski svijet naglavce. Mrnja, zavist, tatina, nametljivost i zavodnitvo preobraava se u posestrimstvo, skromnost, ednost, rodoljublje, borbenost, idealizam. Imajui u vidu da je Rittig rimokatoliki sveenik, moda ne bih smjela inzistirati na njegovom osporavanju ulnosti ene, no budui da je isticanje novog udorea134 jedna od konstanti mo dernih revolucionarnih pokreta, Rittigovi nazori mogu se promatrati kao dio ireg sindroma. Vratimo se Rittigovom tekstu:
Nigdje ni traga volji ili elji oparati ili zaarati mukog stvora. Sve su go spoe po drutvenom ijeniku starog enskog svijeta, koji prolazi, a skromne drugarice i radnice po nazivu novoga svijeta, to dolazi.

Parafrazirajui Rittiga, po ijeniku starog svijeta naziv gospoa je znak distinkcije, on stoji umjesto ena oznaitelja u kojemu je nezakrivena komponenta prirodnog reda, ulnosti i nagona. Mehaniki sup stituirajui naziv gospoa nazivom novog svijeta drugarica, dobivamo

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA'

55

bespolnu pelu-radilicu koju Ernst Bloch vidi kao produkt odgoenog enskog pokreta, nadomjetenog proleterskim.135 Svoju viziju nove ene Rittig (pokazat e se, dalekovidno), ve vidi kao legendarnu u narodnoj povijesti i kao nepresuivi izvor najuzvienijih nadahnua.136 Bez obzira na ukazane temeljne razlike u tekstovima Nazora i Rittiga, upadljivo je zajedniko traenje legitimiteta nove ene u prolosti, ak tako dalekoj da se njeni tragovi gube u mitskim izmaglicama.137 Poetski potencijal njihove imaginacije i jezika nije se pokazao doraslim utopij skom potencijalu predmeta o kojem piu. Drutvena revolucija ne moe traiti svoju poeziju u prolosti ve samo u budunosti, pisao je jo Marx.138 Slika nove ene kree se u zabranu izmeu idealizirane, iako natopljene nadom i krvlju, slike u svemu ravnopravne i osloboene ene i poezije prolosti. Ideologijska teza o dovrenosti emancipatorskog pro cesa, ili barem o dovoljnosti njegovih pretpostavki, nije ostavila dostatno ivotnog prostora imaginaciji, niti je otvorila mjesto zbiljskom upisivanju utopije u daljnju viziju revolucionarnog preobraaja drutva. ena van/bez svog doma, s pukom, za govornicom: da li je to bila ena van svog mjesta? Odgovor na to dati e vrijeme kada utihne oruje, kada se razgmu ruevine i sagradi novi dom. Budunost e izrei pravorijek hi potezi o skromnoj utopijskoj popudbini koju e ena ponijeti s ratita.

ZNAAJKE KULTURNE PROMJENE

Hipoteza koju sam eljela testirati bila je da e drutvene vrednote nune za proces osloboenja i mobilizacije ena biti formulirane kao antitradicionalistike i antipatrijarhalne. Tako shvaene emancipatorske vrednote i njima odgovarajui interes bit e, uz osloboenje zemlje od okupatora i kvislinga, vezani uz provoenje socijalistike revolucije dakle, postizanje to egalitamije drutvene strukture. Promatrajui eksplicitnu ideologijsku ravan i djelovanje AF-a kao dobrovoljnog udruenja iji su prerogativi, uz ostalo, i afirmacija vred nota i formuliranje novih uloga i odnosa, isticanje emancipatorskog kom pleksa vrednota je oito. No, sama analiza procesa recepcije emancipatorskih vrednota, kao i borba za njihovo ostvarenje, ukazuje na postoja nje ambivalentnog tretiranja tradicijske kulture. Na emancipatorskim se vrednotama inzistira u onoj mjeri u kojoj je to nuno za akcionu motivaciju. To se vidi iz analize isticanja parola o ravnopravnosti, iz kritike drutvene diskriminacije ena u okviru NOPa, spolne podjele rada i distribucije moi u stvarnoj patrijarhalnoj poro dici. Kada bi se inzistiralo na samom preuzimanju emancipatorskih vred nota, i organizaciona struktura AF-a bila bi tako osmiljena da osigura

56

KONJI, ENE, RATOVI

najefikasnije mogunosti za njihovu integraciju u jednu novu, antitradicionalistiku (socijalistiku) kulturu. U isto se vrijeme pragmatistiki pristupa naspram tradicijskoj kulturi. Nju se tolerira i iskoritavaju se elementi u njoj specifinog poloaja e ne. To je vidljivo u sluaju oslanjanja na tradicijske enske vrednote kao to su pijetet i portvovnost, ast i potenje, te isticanje slike nove ene kao dijela mitskog kontinuuma. Paralelno postojanje suprotnih vrednota potvrdilo je istraivanje Dunje Rihtman139 koja smatra da se kulturna mijena isprva oslanjala na tradicijske vrednote:
NO B se vjerojatno takoer oslanja i podudara s nekim tradicijskim i regio nalnim vrednotama. Na primjer identificira se s vrednotama ojstva, nacio nalnog osloboenja; partizanski nain ivota, koji je vojniki i seljaki, podu dara se s tradicijskim seljakim vrednotama.140

No, pri ocjenjivanju mobilizacijskog potencijala tradicijskih enskih vrednota, ne smijemo izgubiti iz vida presudan znaaj povijesnog kon teksta. Te su se vrednote doista pokazale efikasnima u situaciji nepo sredne ugroenosti pojedinaca i zajednice, te su, aktivizirajui ene za sudjelovanje u NOP-u, nosile i emancipatorski predznak. Problem je, gledano iz dananje perspektive, to one nisu bile integrirane u zajed niku sferu nove kulture, odnosno to postojanje tradicijski odvojenih sfera (enske kao partikularne ili prirodom zadane i muke kao ope/ ljudske) nije dokinuto. Deklarativno dokidanje tradicijskih podjela nije stvorilo niti nune, a kamoli dovoljne preduvjete za nastavljanje procesa kulturne promjene izvan tako specifinog konteksta kakav je predstav ljala ratna kataklizma. Imajui u vidu tu injenicu, moemo karakter kulturne promjene koja se zbila u promjenama drutvenog poloaja ena oznaiti kao proces re interpretacije. Ameriki antropolog Melville J. Herskovits proces rein terpretacije definira kao
proces kojim se stara znaenja pripisuju novim elementima ili kojim nove vrednote mijenjaju kulturno znaenje starih oblika.141

Ukoliko susret tradicijskih i emancipatorskih vrednota promatramo kao spajanje dviju tradicija, mogli bismo njegov rezultat oznaiti kao adiciju.142 Edward Shils adiciju odreuje kao najuobiajeniji rezultat kon takta dviju odvojenih tradicija, a ona nastaje kada primalac usvoji neto novo, dok istovremeno nastavlja djelovati i vjerovati u manje-vie isto kao i prije.143 Shils je takoer primijetio kako su tradicije u privatnoj sferi najskrovitije i da je na njih najtee utjecati, dok su tradicije koje se odnose na javni ivot prijemljivije na utjecaje. Veina tih novih akvizicija dodaje se marginalno ve posjedovanim tradicijama, dok centralne teme tih tradicija ostaju nedodimute. Kombinacija elemenata dviju tradicija

KULTURNOM MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

57

uspostavlja se unutar postojeih obrazaca vjerovanja i djelovanja njihovih posjednika. Hipoteza od koje sam pola u ovoj analizi samo je, dakle, djelomino potvrena. Emancipatorske vrednote bile su pridodane korpusu posto jeih tradicijskih vjerovanja (o prirodnom) mjestu ene u kulturi, a tra dicijom definirane enske vrednote, i na njima zasnovane drutvene uloge, uklopljene su bez osporavanja u proces provoenja socijalistike revolucije. Alternativnu interpretaciju ove esto arbitrarne kombinacije izmeu emancipatorskih i tradicijskih vrednota s kojima su ene bile suoene, mogue je bazirati na ambivalenciji stava koji cjelokupni komunistiki pokret izraava prema enama. U okviru revolucionarne tradicije i opeljudske emancipacije kao cilja socijalne i politike revolucije, antitradicionalistike i antipatrijarhalne vrednote jedina su mogua perspektiva iz koje se moe promatrati poloaj ene. Meutim, sa stanovita prak tinog zadatka organizacije upravljanja zemljom i funkcioniranja jednog novog poretka u nastajanju, tradicijske vrednote, kao uvrijeeni mehani zam drutvene samoregulacije, daleko su efikasnije. Emancipatorske vrednote imaju revolucionirajui i mobilizatorski efekt, dok su tradicijske vrednote stabilnija baza za svaki poredak. U onoj mjeri u kojoj je komu nistiki pokret bio razapet izmeu svoje revolucionarne tradicije i zada taka uspostavljanja poretka, stav prema poloaju ene lavirao je izmeu emancipatorskog i tradicijskog. S tog stanovita moe se rei da je iako stoji da su drutvene vrednote nune za mobilizaciju i emancipaciju ene antitradicionalistike i antipatrijarhalne strategija drutvene ak cije samo djelomino bila usmjerena k toj mobilizaciji i emancipaciji kao svom cilju.

BILJEKE
1 2 Ovaj tekst dio je Sire studije pod naslovom ene i mo povijesna geneza jednog interesa, ne objavljena magistarska radnja, Zagreb, 1984. AF Hrvatske djeluje kao organizacija ve od kraja 1941. godine, iako je formalno utemeljen tek na Prvoj konferenciji AF Hrvatske (11-13. 6. 1943). Udruenje je grupa organizirana za ostvarenje jednog interesa ili nekoliko zajednikih intere sa. Udruenja obino suprotstavljamo nedobrovoljnim grupiranjima koja zadovoljavaju viSe na mjena, kao Sto su rodbinske grupe, kaste, druStvene klase i zajednice. Michael Banton, Vo luntary Associations, I Antropological aspects, u: International Encyclopedia of the Social Scien ces, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972 (u daljnjem navoenju biljeSki: IESS), Vol. 15, 16, 17, str. 357. Michael Banton, nav. dj., str. 360. Michael Banton, nav. dj., str. 361. Isto, str. 366-367. Isto, str. 367-368.

3 4 5 6

58

KONJI, ENE, RATOVI

Dunja Rihtman Augutin, O enskoj subkulturi u slavonskoj zadruzi, u: ena u seoskoj kulturi Panonije, Etnoloka tribina, Posebno izdanje, Hrvatsko etnoloko drutvo, Zagreb, 1982, str. 35. U ovom tekstu autorica se slui Lvi-Straussovim kategorijama zamiljenog reda (ordre congu) i ostvarenog reda (ordre veu) kako bi pokazala da u ivotu zajednice postoji znatna diskrepan cija izmeu proklamirane ideologije i stvarnog funkcioniranja normi ponaanja. Upotrijebivi ovaj Lvi-Straussov koncept, slijedei navedeni tekst, eljela sam naglasiti da ideologija patri jarhalne kulture tretira ene kao posve beznaajne, to dakako nije sluaj u stvarnom ivotu zajednice. Milton Singer, Culture, The Concept of Culture, IESS, Vol. 3, 4, str. 532. Edward Shils, Tradition, Faber and Faber, London, Boston, 1981, str. 279.

8 9

10 Dobrovoljna udruenja mogu sluiti kao legitimno mjesto za afirmaciju i izraavanje vrednota, kao to je to sluaj s patriotskim drutvima ili politikim partijama. David L. Sills, Voluntary Associations, II Sociological aspects, IESS, Vol. 15, 16, 17, str. 374. 11 Odreenje tradicije, ije u manifestacije analizirati s osobitim naglaskom na patrijarhalni pred znak, oslanja se na odreenje iz rada: Dunja Rihtman, nav. dj., 1978, str. 103-104. Tradicio nalni nain ivota ukljuuje tradicionalnu (patrijarhalnu) porodicu, nasljeivanje po mukoj li niji, zatim specifian poloaj ena, seljaki poljoprivredni nain ivota s dnevnim i godinjim ciklusima (...). Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske, fond A F-a, AF 1/6. Isti stav gotovo identinim rijeima, istie i Anka Berus na I. konferenciji A F-a Hrvatske. A F 9/1162. A F 1/7. A F 1/6. A F 9/1184. A F 2/135.

12 13 14 15 16 17

18 Politika kultura je sklop stavova, uvjerenja i osjeaja koji ureuju i daju smisao politikom procesu i koji stvaraju osnovne pretpostavke i pravila koja odreuju ponaanje u politikom sistemu. Ona obuhvaa i politike ideale i norme djelovanja zajednice. Politika kultura je zdru eno oitovanje psiholokih i subjektivnih dimenzija politike. Politika je kultura proizvod ko lektivne povijesti politikog sistema, ali i ivotnih historija lanova sistema, te je stoga ukorije njena podjednako u javnim zbivanjima i u privatnim iskustvima. Lucian W. Pye, Political Culture, IESS, Vol. 11, 12, str. 218. 19 Politika sfera ini zasebnu subkulturu s vlastitim pravilima ponaanja i zasebnim procesom socijalizacije. Lucian W. Pye, nav. dj., str. 219. Historijska zbivanja u politikom sistemu mogu zahtijevati promjene u politikoj kulturi koje su nekonzistentne bilo s prolim, bilo s trenu tanim procesom socijalizacije. Lucian W. Pye, nav. dj., str. 220. 20 A F 1/6. 21 ene Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi, I. dio, Glavni odbor Saveza enskih drutava, Zagreb, 1955, I, dok. 109, str. 156. 22 Prof. Anica Rakar, Prosvjeta je temelj svakog napretka, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 12. 23 A F 12/1490. 24 Prof. Anica Rakar, nav. dj., str. 12. 25 Na poslu obnove i izgradnje domovine. Osposobljavamo se za nove dunosti, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 9. Ovaj citat upuuje na ambiciju ukidanja razgranienja kulturnih i obrazovnih sadraja na sfere elitne i primijenjene kulture. Patos kojim je taj ideal izraen u ovom citatu mogao bi danas izazvati blagi podsmijeh, no ne valja zaboraviti da on jo uvijek nije ostvaren. 26 Pismo IO AF Hrv. IO-u A F-a Gorski kotar o organizaciji i zadacima opinskih, mjesnih i kotarskih odbora A F-a, te o programu za kurs AF., 27. III 1943, ene Hrvatske..., I, dok. 162, str. 254. 27 Pismo CK-a KPH od 14. XII 1942. CK-u KPJ o radu AF-a, ene Hrvatske..., I, dok. 116, str. 162. 28 A F 1/6.

KULTURNOM MIJENOM DO ENE 'NOVOG TIPA*

59

29 AF 1/1a. 30 AF 20/2308. 31 AF 18/2166c. 32 U oujku 1942. izlazi u Lici prvi enski list na osloboenom teritoriju Hrvatske, ena u borbi. Izdaje ga Okruni odbor AF-a za Liku. U redakciji lista bile su u poetku: Kata Pejnovi, Jela Biani, dr. Slava Oko i Marija oljan. Kasnije taj naziv preuzima centralno glasilo AF-a za Hrvatsku, a ovaj list mijenja naziv u Lika ena u borbi ene Hrvatske..., I, dok. 141, str. 205. 33 Nav. dj., str. 208. David L Sills, Voluntary Associations, II Sociological aspects, IESS, Vol. 15,16, 17, str. 366. 34 35 Zapisnik sa sastanka izvrnog oblasnog odbora AF-a za Slavoniju, studeni 1943. AF 8/1024. 36 Isto, izvjetaj za kotar Poegu. 37 Isto, izvjetaj za Pakraki kotar. 38 Izvjetaj Inicijativnog odbora AF Gorski kotar Glavnom odboru AF Hrvatske, rujan 1943. AF 13/1529. 39 Drugarica u partizanskom argonu u ovom sluaju znai ena, supruga (primj. D.R.A.). 40 AF 1/12b, 41 Joseph R. Gusfield, Social Movements, II The Study of Social Movements, IESS, Vol. 13, 14, str. 448. 42 AF 11/1417. 43 Tako je npr. Mjesni odbor AF-a Splita primio anonimnu prijavu, studenog 1944. potpisanu s organizirane ene Splita. Potpisnice se tue na D. B. (navedeno je puno ime i prezime), na koju se ali cijelo susjedstvo, te pitaju kako je mogue da se takav olo prima u asnu NOV. AF 21/2510. 44 AF 21/2579. 45 U navedenim, kao i u mnogim drugim primjerima, problem seksualnog morala u sluaju ena tretira se kao djelovanje u javnoj sferi koje podlijee u njoj prihvaenim normama. 46 J. Milton Yinger, Prejudice, II Social Discrimination, IESS, Vol. 11, 12, str. 449. 47 AF 1/61. 48 AF2/77. 49 AF 9/1150. 50 Mi smo pa Istrani Hrvati pravi, Ma kano lavi svoju zemlju branimo!, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 4-5. 51 AF 21/2435. Pismo je pisano rukom, ne sadri oznaku, odn. potpis poiljaoca, no iz teksta je mogue pretpostaviti da se radi o Kotarskom odboru AF-a Sinj. 52 AF 21/2440. 53 Isto kao i biljeka br. 5. 54 AF 18/2166c. 55 Isto. 56 Anka Berus, Za uvrenje organizacije, ena u borbi, 1943, br. 1, str. 7. 57 AF l/12b. 58 AF 1/8. 59 AF 8/1113. 60 AF 2/143. 61 AF 2/138. 62 Iz okrunice Svim Partijskim organizacijama i lanovima KP u Baniji o organizaciji AF-a u Baniji, 9. X 1942. ene Hrvatske..., I, dok. 104, str. 147. 63 Iz izvjetaja Kotarskog komiteta KPH Solin od 6. X 1942. Okrunom komitetu KPH Split o radu ena, ene Hrvatske..., I, dok. 106, str. 152. 64 Milenko S. Filipovi, ene kao narodni glavari kod nekih balkanskih naroda, Godinjak balkanolokog instituta NR BiH, Sarajevo, II, 1961, str. 139-157.

60

KONJI, ENE, RATOVI

65

66 67 68 69 70

Mirko Barjaktarevi, Problem tobelija (virdina) na Balkanskom poluostrvu, Glasnik etno grafskog muzeja u Beogradu, 1965-1966, 2S-29, str. 273-286. Baijaktarevi u tom tekstu donosi i nekoliko biografija u to vrijeme ivuih tobelija. Meu ostalim navodi i primjer tobelije roene 1926. godine, koja je mobilizirana 1944, kada su partizani, oslobodivi sela oko Suve Reke (Me tohija) mobilizirali mladie u NOV-u. Ona je sa svojom jedinicom dospjela ak do Trsta, a demobilizirana je nakon rata, kada je sluajno otkriveno da nije mukarac. Nav. dj., str. 275. Nova hrabrost i novi moral, Razgovor s Marijom oljan Bakari, ena, 1983, br. 3-4, str. 17. Isto. Borbeni put ena Jugoslavije, Leksikografski zavod Sveznanje, Beograd, 1972, str. 126-127. Isto. . Popov, Formiranje A F-a 1942, Rezultat stava KPJ prema enskom pitanju i posledice politike Narodnog fronta, Godinjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knjiga VI, 1961, str. 32. citira Titove rijei: Taj humani elemenat odigrao je ogromnu ulogu u jaanju borbenog morala, jer su nai ljudi znali da e, ako budu ranjeni, biti uinjeno sve da ih se spasi. To je bio sluaj i kod Prozora, za vrijeme etvrte ofenzive, kada smo nosili sa sobom 4.000 ranjenika, a i u drugim situacijama. Iz lanka Antifaistiki front ena objavljenog u listu Proleter, br. 16, 16. XII 1942. AF 1/2. A F 9/1150. Draginja Metiko sudjelovala je u NOP-u od 1941. Uz ostale funkcije u AF-u i KPH, bila je i komesar baterije IV. brigade XIII. divizije. Draginja Metiko, Bilo je to prije etrdeset godina, ena, 1982, br. 5-6, str. 19. Ova inter pretacija upuuje na preispitivanje tradicijskog razlikovanja ena prema branom statusu (vea sloboda djevojaka u odnosu na udate ene). No, tek kada bi bilo mogue izvriti egzaktnu kva lifikaciju ena boraca NOV-a prema branom statusu, bilo bi mogue utvrditi da li je dolo do kakve promjene (u ovom sluaju vee slobode akcije i kretanja udatih ena). D. Metiko, nav. dj., str. 12-19. U ovom tekstu autorica navodi primjer dviju omladinki koje se nisu dale zavarati, te su same pobjegle u partizane. A F 1/61. Nisam otila radi slobodne ljubavi kako bi neko pomislio jer sam ve tada nasluivala da je to neto neprirodno, gnusno, ne znam ni sama to bih o tome rekla. Htjela sam se boriti za ravnopravnost ena. Smieno: zar ne? Narod nas je mrzio i izbjegavao nas. Biva parti zanka pripovijeda o krvavoj tragediji zavedenih, Nova Hrvatska, 11. 4. 1944, br. 134, str. 4. Iz referata Anke Berus na I. kongresu A F-a Hrvatske, srpanj 1945, ene Hrvatske..., II, dok. 365, str. 87: Jo je rjeitiji primjer koji se navodi u tekstu: Iz bratskog S. S. S. R. -a (ena u borbi, 1944, br. 11, str. 10). Citirana je dnevna zapovijed Staljina u kojoj se kae: Neocjenjive zasluge imaju nae sovjetske ene, koje samoprijegorno rade. U interesu fronte muevno su one podnosile sve tekoe ratnog vremena, nadahnjujui drugove borce, oslobodioce nae do movine. Ovdje se mukarac/borac izjednaava s aktivnim, djelatnim principom (oslobodioci) dok je enski princip izjednaen sa trpljenjem, koje u izuzetnim sluajevima (s dodatkom sa moprijegornog rada) moe imati i karakteristike muevnosti. A F 16/1807. Iz referata Mitre Mitrovi na I. zemaljskoj konferenciji A F-a, A F 1/6. A F 1/61. Edward Shils, nav.dj., str. 213. Onaj koji zna da se bori, koji hoe da se bori, zasluuje slobodu! U ime Centralnog komiteta Komunistike partije pozdravio je konferenciju drug Karlo Mrazovi, ena u borbi, br. 2, 1943, str. 8. Nav. dj., str. 7. A F 1/12b. A F 20/2350. A F18/2166c. Od brojnih primjera,navest u onaj kada se ak i u strunoj literaturi (ene Hrvatske u NOB-u, I, 1955) ne navodivlastitoime aktivistkinje, ve je se apostrofira kao neiju majku. U doku-

71 72 73 74

75 76 77

78

79 80 81 82 83

84 85 86 87 88

KULTURNO M MIJENOM DO ENE "NOVOG TIPA"

61

menlu br. 50, str. 74, te edicije, Majka brae Kavuri nije ula u povijest kao predratna akti vistkinja Drutva za prosvjetu ene, ve je oznaena djelom svojih sinova. 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 A F 20/2308. A F 8/1028.

Isto.
A F 5/616. A F 18/2166c.

Isto.
A F 13/1535. Pismo iz Slovenije. Svim naim drugaricama u Hrvatskoj, ena u borbi, 1944, br. 11, str 18-19. A F 1/6. A F 9/1162. Usp. i Okrunicu br. 4 CK KPH od 6. 12. 1941. ene Hnatske..., I, dok. 37, str 57. Pismo Marije Novosel, od 30. 11. 1942. Okr. odboru A F za Karlovac o radu sa enama u okolici Kladue, ene Hrvatske..., 1, dok. 120, str. 116.

100 Isto. 102 A F 2/162. 103 Oblasna konferencija A F Istre, Naem dragom druetu Titu ki se bori za nas oslobodit, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 19. 104 A F 6/775. 105 Isto. 106 A F 9/1137. 107 . Popov, nav. dj., str. 33-34. 108 Vera St. Erlich, Jugoslavenska porodica u transformaciji: Studija u tri stotine sela, Liber, Zagreb. 1971. 109 A F 9/1163. 110 A F 9/1162. 111 A F 2/139. 112 A F 10/1331 f. 113 Karlo Mrazovi, Jedinstvena narodnooslobodilaka fronta Hrvatske naa velika i snana po rodica, ena u borbi, br. 9, 1944, sir. 1-2. 114 A F 13/1526. 115 A F 13/1530. 116 Maja uvi, Zastavica i na njojzi pie, dobit e je tko uradi vie, ena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 16-17. 117 A F 10/1331 h. 118 Isto. 119 A F 12/1503b. 120 Prva konferencija A F Hrvatske. Smotra je to bila ljubavi, snage i rada, ena u borbi, 1943, br. 2, str. 2. 121 A F 2/135.

1 2 2 Isto.
123 Karlo Mrazovi, nav. dj. Mada se moe initi nategnutom, sugerirat u interpretaciju prema kojoj u ovom citatu moemo takoer oitati biblijski motiv izabranog sina (najvei sin) koji se stavio svim biem u slubu naroda i spasio ga od propasti. Put kojim ga je poveo ispravan je, ali trnovit. 124 A F 21/2469. 125 Nada Stremec postaje, uz Vedu Zagorac, urednica ene u borbi od broja 11, studenog 1944.

12 6 I kongres kulturnih radnika Hrvatske, ena u borbi, 1944, br. 9, str. 24. 12 7 Nada Stremec, Naa enska tampa, ena u borbi, 1945, br. 1 6 -1 7 , str. 42 - 43.

62

KONJI, ENE, RATOVI

128 Veda Zagorac, Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji domovine, ena u borbi, 1945, br. 1213, str. 15. 129 Stanko (anica) Opai, Narodno-oslobodilaka borba stvorila je enu novog tipa, ena u borbi, 1943, br. 1, str. 5. 130 Tako pjesniki jezik naznauje proces svake drutvene preobrazbe i u svom funkcioniranju postavlja pitanje vlasti, Nenad Mievi, Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb, 1981, str. 226. 131 Radko Poli, Novi lik slovenske ene, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 6. 132 Nazor o partizankama, ena u borbi, 1944, br. 7, str. 17. 133 Msgr. dr. Svetozar Ritig, Vitetvo, posestrimstvo i idealizam narodne borbene ene, ena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 4-6. 134 Ta se misao provlai kroz itavu studiju Klausa Theweleita, Muke fantazije, GZH, Zagreb, 1983. Evo samo jednog indikativnog navoda: (...) dok je za mukarca dovoljno da bude ist i odvaan borac za novi svijet, ena mora ostati i seksualno ista. (...) Tako novo udoree ga rantira kontinuitet ugnjetavanja enske seksualnosti od jednog drutva do drugog, a time i kon tinuitet dominacije; ena koja nije osloboena ponovo prua materijal za izgradnju unutarnjih granica ivota u novoj dravi. Nav. dj., knjiga 2, str. 136. 135 Zbog toga je enski pokret i tamo gdje je nadomjeten proleterskim samo odgoen. To jest: spolno bie ene koje je u dosadanjim mukim drutvima toliko malo razjanjeno, toliko malo odreeno izvan puke obitelji, istupa kao problem i nakon ekonomsko-socijalnog osloboenja. Upravo propadanje potlaivanja ena ne stvara, per se ipsum, propadanje enskog sadraja. Lju bavnica, majka, postvareno bie rada nisu jo nigdje do kraja oblikovale taj sadraj ili ak iscrple utopijske mogunosti. Budunost enskog pokreta koji to jo nije, odlomak iz Blochova Prin cipa nade. ena, 1976, br. 1, str. 62. 136 U prilog tome da Ritigova vizija niti trideset godina poslije njena ispisivanja nee biti liena samorazumljivosti govori i saetak navedenog teksta u reprint izdanju ene u borbi (1974). U bibliografiji lanaka iz te edicije, taj se tekst opisuje na slijedei nain: U lanku je na uvjerljiv nain prikazan lik ene borca, ene partizanke, koja se bori za slobodu svog naroda. (podv. L. S.) 137 U svom tekstu Legenda o Hanifi, srpski knjievnik Jovan Popovi (1905-1952) pridruuje se ovoj liniji razmiljanja. On pie: Kao izatkani iz sna i elje, lebdjeli su pred nama likovi legen darnih ena, otelotvorenja samopregome ljubavi i portvovanja. Izgledale su nam nedostine, obavijene oreolom vekova, Devica Orleanska, Vasilija Kuzmina, Majka Jugovia. Nismo znali da emo ih sresti, da emo iveti s njima, disati isti vazduh, boriti se, radovati se i umirati s njima. Iako se u tom tekstu ne obraa eksplicitno viziji nove ene, Popovi prikazuje sudbinu djevojke Hanife u maniri ranokranske djevice-muenice koja je radije odabrala smrt nego da se preda pohoti ostrvljenih razbojnika, ena danas, 1943, br. 31, str. 10. 138 Navedeno prema: Nenad Mievi, nav. dj., str. 226. 139 To se izraavanje usredotoilo na koegzistenciju tradicijskih vrednota i vrednota racionalnog, industrijskog drutva. Dunja Rihtman, nav. dj., (1978), str. 115. 140 Nav. dj., str. 104. 141 Melville J. Herskovits, Cultural Anthropology, Knopf, New York, 1955, str. 492. 142 Govorei o spajanju razliitih tradicija, Edward Shils opisuje nekoliko moguih rezultata. Dok je na jednom ekstremu mogue zamisliti sintezu u posve novu tradiciju koja ne sadri niti jednu od karakteristika tradicija iz kojih je nastala, a na drugom ekstremu apsorpciju kada jedna tradicija potpuno apsorbira drugu, bez da se imalo izmijeni, u stvarnosti se javljaju ra zliiti obrasci promjena obiju tradicija. Te oblike Shils naziva adicijom, amalgamacijom i fuzi jom. E. Shils, nav. dj., str. 273-279. 143 E. Shils, nav. dj., str. 275.

3
Emancipacija i organizacija: Uloga Antifaistike fronte ena u postrevolucionarnim mijenama drutva i kulture (N R Hrvatska 1945-1953)

UVOD
"NEVIDLJIVI1 1PREDMET, PERSPEKTIVISTIKA METODA I "NETRANSPARENTNI" IZVORI

I. D IO

Kako objasniti zato pria o Antifaistikoj fronti ena (AF) do da nas 37 godina nakon njezinog utmua jo nije napisana? Problem je, ini se, podjednako u predmetu i u metodi.
Predmet metoda predmet

Koji je razlog da je AF, najmasovnija od svih masovnih organizacija, jo uvijek neispisani list nae poslijeratne povijesti? Iako kao zasebna organizacija djeluje tek desetak godina (1942-1953), nije ipak posve ne poznato da ona ima svoju jasno izdvojenu tradiciju, kontinuitet koji se moe pratiti od sredine tridesetih godina, kada je i u jugoslavenskom komunistikom pokretu prihvaena Komintemina linija stvaranja Narod nog fronta svih demokratskih snaga protiv nadirueg faizma1- No isto vremeno, AF je u neposrednom poslijeratnom razdoblju jedina (preiv jela) nasljednica tegobnog stoljetnog proboja ena2 na javnu-politiku scenu i nastojanja da one sebi primjerenim sredstvima osvoje ravnoprav ni poloaj u svim sferama drutvenog ivota. Zbog ega su i usprkos to me ene kao povijesni subjekt ipak ostale nevidljive u kolektivnom sje anju i u povijesnoj znanosti, a njihovo mjesto u povijesti prazno?

64

KONJI, ENE, RATOVI

Ne elimo li dogmatskom strogou suditi o povijesnoj znanosti, treba imati u vidu da je i historiografija (poput ostalih drutveno-humanistikih znanosti) tek oblik miljenja prouzroen svijeu o strukturama i procesima u drutvu. Stoga svako drutvo ima onoliko prolosti koliko ima i elemenata sadanjosti, a razliiti pojedinci mogu biti svjesni razli itih prolosti Drutvena svijest o prolosti stvar je mnoine, ne jed nine.3 Za raspoznavanje javnog/politikog djelovanja ena (a dakako i mu karaca kao konkretnih povijesnih bia) bit e neophodno odvaiti se na otklon od dominantne paradigme politike povijesti kakva istrajno pre vladava u naoj historiografiji. I njezini najvii dometi4 iroke su pano ramske freske: povijesna pozornica osvijetljena je bengalskom vatrom re volucije, a po njoj defiliraju padaju ili se uzdiu bia klase, snage reakcije i napretka... Dramske zaplete potiu objektivna nunost ili zakonomjernosti drutvenog razvitka... To je povijest bez ovjeka. Ljudi se i u takvoj povijesti ponekad jav ljaju velike linosti, voe naroda, heroji, genijalni uitelji, revolucio nari i vojskovoe, ili pak pali aneli izdaje. Mukarci. Oni kao da postoje s one strane odnosa spolova, u istoj mjeri u kojoj su jamano tim odno sima dominirali.5 Razvojem socijalne povijesti koja je uinila radikalan odmak od tra dicionalne historiografije iji su stubovi politika, vojna i diplomatska historija kontinuirani procesi razliitih podruja drutvenog iskustva i odnosa i tzv. obini ljudi postali su legitimni predmet znanstvenog interesa. Ulaskom konkretnih, tjelesnih povijesnih bia otvoren je ujedno prostor razvoju povijesti ena.6 Metodologiju socijalne povijesti odlikuje prihvaanje metoda drutve nih znanosti u konceptualizaciji i testiranju hipoteza, te orijentacija ka analizi procesa dugoga trajanja. Pored toga, ona je u neprestanom traga nju za novim povijesnim izvorima. Dakako, i dobar dio te nove paradig me moe se oznaiti kao politika povijest. No niti politika vie nije usko odreena kao formalna i neformalna borba za mo. Otvaraju se nova pitanja poput onih koja propituju alokaciju moi i resursa meu spolovima, kao i drutvene odnose meu njima.7 Utemeljenje i ekspanzija povijesti ena potaknuti su snanim uspo nom enskih pokreta (tzv. neofeminizmom) poetkom 1970-ih godina i njihovim zahtjevom da se kolektivno pamenje osvjei upisivanjem ena u povijest. Ta se nova disciplina nadovezuje na zasade drutvene povi jesti, a od samih svojih poetaka nije se zadovoljavala pukim ispunjava njem praznih mjesta i upisivanjem ena u postojee historiografske ka tegorije i obrasce. U pretpostavci govora o iskustvima ena u historiji i

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

65

s historijom naao se zahtjev za izmjenom kriterija znanstvene relevancije. Naime, u dotadanjoj tradicionalnoj historiografiji njihova iskustva, aktivnosti i prostori nisu smatrani dostojnima temeljitog istraivanja.8 Marginalizacija i minorizacija iskustava ena u prolosti bila je tek odraz njihovog stvarnog i simbolikog mjesta u suvremenim drutvima. Neodrivi su prigovori da povijest ena predstavlja nasilno izdvajanje jedne unutar sebe nehomogene analitike kategorije kakvu predstavljaju ene. Teoretiarke povijesti ena nisu zanemarile dvostruku igru razlike. Razlike koje se temelje na kategoriji roda postoje svagdje, no s druge strane njihove konkretne manifestacije nisu iste u svim drutvima: one nisu univerzalne.9 Varijacije u statusu ena isto su tako mnogobrojne kao i varijacije u statusu mukaraca te se razlikovanja prema kriteriju roda stoga ne smiju izjednaavati s hijerarhijama izvedenima prema is tom kriteriju. U pitanju su zanemareni odnosi meu ljudskim biima i ljudskim grupama. ene valja poimati u odnosu s drugim enama i s mukarcima a ne u kategorijama razlikovanja i odvojenosti10, upo zoravala je amerika antropologinja Michelle Zimbalist Rosaldo. Osobi tu su panju teorijski radovi posvetili razobliavanju biolokog determi nizma koji implicitno pretpostavlja mukarca kao povijesno bie, a povi jesnu egzistenciju ena svodi na nijemo i vjeno vraanje iste igre izmjene prirodnih ritmova. Spolovi i njihovi odnosi nisu neto vanpovijesno pred ili nadpovijesno. Razumijevanje znaenja spolova u prolosti nadaje se kao jedan od osnovnih ciljeva istraivanja. Pojam rod uveden je kao posljedica nastojanja da se istakne bitno drutvena kvaliteta razlika ba ziranih na spolu.1 1 Amerika povjesniarka Joan W. Scott rod definira kao sloenu kate goriju. Rod je, u prvome redu, konstitutivni element drutvenih odnosa koji su bazirani na percipiranim razlikama meu spolovima, te je upravo rod primami nain oznaavanja odnosa moi. Kao konstitutivni element drutvenih odnosa rod, ffyrema J. W. Scott, sadri etiri meusobno po vezana elementa: ^ ' Prvi su element raspoloivi simboli koji u odreenoj kulturi prizivaju mnogostruke (i esto protuslovne) reprezentacije npr. Eva i Djevica Marija kao simboli ene u judeokranskoj civilizaciji. Zadatak je povje sniara da utvrdi koja se od tih simbolikih predodbi priziva, kako i u kojem kontekstu. Na drugome su mjestu normativni koncepti koji po kreu interpretacije znaenja tih simbola, koji nastoje ograniiti i uklju iti njihove metaforike potencijale. Ti su normativni koncepti sadrani u religioznim, odgojnim, znanstvenim i pravnim doktrinama. Poziciju ko ja tim konceptima daje prevladavajui ton, koja je dominantna u odre enom povijesnom trenutku, oni sankcioniraju kao jedinu moguu, kao univerzalnu normu. Posljedica je toga da se povijest pie kao da su te

66

KONJI, ENE, RATOVI

normativne pozicije proizvod drutvenog konsenzusa, a ne sukoba. Te ite je novih historijskih istraivanja na osporavanju deklarirane nepro mjenjivosti, na otkrivanju prirode prijepora ili represije koja dovodi do privida bezvremene stalnosti binarnih reprezentacija roda, smatra J. W. Scott. Takva vrsta analize ne moe izbjei problematiziranje politike drutvenih institucija i organizacija treeg aspekta odnosa roda. Pos ljednji aspekt kategorije roda je rodni identitet. Povjesniari moraju is traiti samosvojne naine konstrukcije toga identiteta i staviti svoje na laze u odnos sa itavim spektrom aktivnosti drutvenih organizacija i po vijesno specifinim kulturnim predodbama. Rijeju, istie Joan Scott, koncepti roda uspostavljeni kao objektivni skup referenci strukturiraju percepciju i konkretnu simboliku organizaciju itavog drutvenog ivo ta. U onoj mjeri u kojoj te reference uspostavljaju distribuciju moi (ra zliitu kontrolu u pristupu materijalnim i simbolikim resursima), rod je uvuen u sam nacrt i konstrukciju moi kao takve.12]Bez obzira na ra zliite premise i tradicije na koje se pozivaju teoTijsIe elaboracije povi jesti ena i povijesti roda13, ope je mjesto zakljuak da spolove i njihove odnose valja promatrati kao drutvene, politike i kulturne entitete. Ne smijemo i ne moemo ih svesti na imbenike izvan povijesti, a jo manje na jedan, jednostavni, uniformni, prvobitni ili inherentni uzrok nastan ka.14 Razmatranje odnosa kategorija klase i roda takoer je jedna od klju nih preokupacija pri teorijskom utemeljenju povijesti ene/roda. Istie se da podjednako niti rod niti klasa ne oznaavaju homogene grupe, a jo manje da te kategorije podrazumijevaju nune solidarne veze. Rod je tovie jedan od razloga nehomogenosti klasa, a klase su jedan od razlo ga za nehomogenost roda.15 Smjetajui svoj predmet A F u obzor navedenih teorijskih pro miljanja povijesti roda/ena, mogla sam mu pristupiti bez osjeaja stida i kajanja. To nije posve beznaajna prednost, budui da se teko oteti dojmu da su autori/ce koji su u svojim radovima posveivali panju po vijesnom djelovanju ena, pritisnuti masivnou referentnog okvira tzv. ope/politike povijesti, svoje bavljenje doivljavali kao neto margi nalno, gotovo frivolno. Tako npr. Jovanka Kecman, autorica prve (i je dine) iscrpne monografije o enama Jugoslavije u radnikom pokretu i enskim organizacijama (mislei time na tzv. graanski feministiki pokret), nalazi neophodnim obrazloiti (na kraju ipak odbaenu) dilemu da li ovaj problem istraivati i obraivati kao posebnu temu ili u okviru drugih optih tema iz istorije radnikog pokreta.16 Upravo zbog toga feministiki pokli Upiimo ene natrag u povi jest! ne moe predstavljati samo potragu za nekim prethodno zanema renim predmetom. Njegova je realizacija nezamisliva bez teorijskometodoloke osvijetenosti, novog senzibiliteta17 za nevidljive, zatrte,

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

67

marginalne sfere iskustva i odnosa u prolosti. Svakodnevica, tjelesnost, seksualnost; ene, marginalci svih boja, gubitnici, potlaeni... uspjet e izroniti ispod sive mrene povijesnog zaborava tek kada izotrimo meto du, orue da razaznamo i njihove glasove. Istraivanje procesa emancipacije ena, koji svoje prve poticaje nalazi u revolucionarnoj paroli Sloboda, jednakost, bratstvo (uz nerijetko brutalno izuzee sestrinstva18), otvara mogunost da istraimo jedan od zanemarenih civilizacijsko-povijesnih procesa dugoga trajanja. to vie, proces osloboenja ena valja promatrati kao epohalni proces. Charles Tilly, ameriki sociolog povijesne orijentacije, podvrgnuo je kri tici pojam drutvene mijene tvrdei da drutvena promjena kao takva ne postoji niti u nacionalnim niti u svjetskim razmjerima. Postoje epohalni procesi (kao npr. procesi stvaranja drava ili kapitalistike akumulacije) koji su preoblikovati svijet u posljednjih nekoliko stotina godina.19 Oslo boenje ena takoer se nadaje i kao pretpostavka ostvarenja jednog od najprominentnijih ideala socijalistike revolucije jednakosti svih ljudi. Na koji nain istraivanje organizacije ena moe osvijetliti samu kva litetu emancipatorskih procesa u jednom drutvu? Mada nikako ne treba zanemariti upozorenja vodeih teoretiarki povijesti ena da se ona ne iscrpljuje u povijesti njihovog organiziranog javnog i politikog dje lovanja (u ekskluzivno mukom drutvenom prostoru), problematiziranje odnosa organizacijskog modela i ciljeva organizacije ena moe pru iti relevantne spoznaje o kvaliteti i dosezima toga procesa. Stoga se kao prvi korak, neophodna pretpostavka govora o AF-u, podrazumijeva rekonstrukcija nacrta organizacijskog ustrojstva i stvar nog funkcioniranja organizacije, te utvrivanje njezine uloge u ukupnosti procesa post/revolucionarnih mijena drutva. Unapreuju li uestale transformacije organizacijskog modela AF-a u periodu od 1945. do 1953. osloboenje ena? U kojoj je mjeri nain na koji je organizacija zasnovana nakon drugog svjetskog rata bio instrumentalan za poticanje njihove emancipacije, a u kojoj je mjeri iskoriten za realizaciju drugih prioriteta drutvenog razvoja? Koji su organizacijski resursi i opcije bili na raspolaganju samim enama za artikuliranje stra tegije vlastitog osloboenja od specifine spolne diskriminacije? Rekonstruirajui uestale promjene organizacijskog modela AF-a, koje su uslijedile kao reakcija na njezinu organizacijsku okolinu (u pr vom redu Komunistiku partiju i narodnu vlast), elim utvrditi stupanj autonomije kojim je AF raspolagala pri formuliranju svojih ciljeva, strategije i taktika u mijenama drutva koje su deklarativno (na ideolo gijskoj ravni) bile neizvedive bez radikalnog pomaka u drutvenom polo aju ene. Da li je organizacijsko ustrojstvo AF-a prualo potreban prostor i adekvatan stupanj drutvene moi za ostvarenje emancipacije

68

KONJI, ENE, RATOVI

u zemlji opustoenoj ratnim razaranjima, nerazvijenoj i duboko proetoj patrijarhalnom kulturom (iji je sastavni dio i politika kultura)? Mikrorazinu organizaciju ena i strukturu njezinih unutranjih od nosa shvaenu kao podsistem s vlastitom kulturom i grupnom dinami kom promatrat u u odnosu na makrorazinu na institucije global nog drutvenog/politikog sistema koje odreuju mjesto i ulogu AF^a u konkretnom povijesnom trenutku. Pri utvrivanju meuodnosa ovih razina posluit u se nekim iskustvima historijski orijentirane sociologije.20 Ta je disciplina razvila dovoljno prostrani teorijsko-metodoloki okvir za novo itanje klasinih sociolokih teorija, ponovno uvodei u obzor nji hova interesa sociokulturne raznolikosti, vremenske procese, konkretne dogaaje, te dijalektiku smislenih akcija i strukturalnih determinanti u makrosocioloke eksplanacije i istraivanja.21 Dakako, sredite mog istraivanja predstavlja ivot organizacije A F a. Organizacije naravno ine ljudi: njihova svakodnevica, njihovi odnosi, specifini tip izraajnosti/kreativnosti, odreeni tip komunikacije po sredovanja, utjecanja... Ovako odreen interes za ivot organizacije is traivanje situira u ozraje jo jedne humanistike discipline: etnologije. U prouavanju kompleksnih drutava suvremena etnologija morala je razviti senzibilitet za istraivanje odnosa dijelova i cjeline, globalnih kultura i subkultura, vodeih slojeva i onih podreenih, kulture kao su stava i kultura kao podsustava, odnosa velikih ideja i malih pogleda na svijet, odnosa povijesti (...), istie Dunja Rihtman-Augutin.22 Jo jedan tip socioloke analize moe pripomoi istraivanju A FZ-a na ovoj razini. To je tzv. mrena analiza (network analysis) koja uvodi pojam drutvene mree odreujui je kao socijalnu dimenziju to posreduje izmeu od nosa i drutvenog sistema (ili) drutava, izmeu lokalne razine i nacio nalne razine.23 Ovaj tip analize omoguuje da se na drugi nain raz milja o nainu na koji se odreuju drutvene pozicije ili o meuigri dru tvene strukture i individualne akcije 24 Osobito je plodonosan u istraiva nju politikih stranaka ili njima bliskih grupa (interesne grupe, grupe za pritisak); fenomen drutvene moi on ne svodi samo na politiku sferu gdje se ona reprezentira (...). Mrena analiza otkriva beskonaan izvor vlasti u drutvu (,..).25 Navedenim teorijskim pristupima posluila sam se pri konstruiranju svog predmeta istraivanja, polazei od injenice da on nije objektivno zadan niti prethodno teorijski (konsenzusom) ve definiran. Predmet e se oblikovati, postati itljiv, tek kroz raster odabrane teorijsko-metodoloke vizure. Uvijek analiziramo ono to mo emo vidjeti (lacanovski regard koji uoava nove dimenzije, a ne otkri va stvari), a to je vienje, zauzvrat, odreeno analitikom podatnou materijala, naroito kod tako eluzivnog predmeta poput (nevidljivih zanemarenih) povijesnih injenica. Prema miljenju Thede Skocpol, upravo praksa analitike povijesno orijentirane sociologije namee in-

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

69

timniji dijalog s povijesnim injenicama (evidence) nego to je za to kadra interpretativna povijesno orijentirana sociologija ili primjena modela na odreeni povijesni sluaj.26 Moda je tu neprestanu dijalektiku napetost izmeu predmeta i metode, materijala i naina izvedbe, najlake izraziti metaforom Arthura Stinchombea koji smatra da analitiki povijesno ori jentirani sociolog gradi poput stolara, prilagoavajui mjere tijekpm na predovanja posla, za razliku od arhitekta koji prvo crta, a tek onda gra di.27 Dosadanji rezultati iroko zasnovanih povijesno orijentiranih socio lokih analiza omoguili su nove dimenzije razumijevanja naina na koje obrasci iz prolosti i alternativne putanje mogu biti relevantni/irelevantni za izbore sadanjice. Stoga dobra historijski orijentirana sociologija o zbiljskim preokupacijama stvarnosti moe progovoriti na mnogo smisleniji nain od usko fokusiranih empirijskih studija koje se die svojom politikom relevantnou.28 Oslukivanje glasova ena iz prolosti danas moe ukazati podjednako na pogrene izbore koje ne bi trebalo ponavljati, kao i na neistroene rezerve utopijske energije. Je r sa svakom sadanjosti m oe u nepovrat i eznuti slika prolosti, u k o joj on a nije'znala prepoznati sebe. (Walter 'Be njamin).29
Metoda predmet metoda
Interdisciplinarni rad, o kojemu se danas toli ko diskutira, ne podrazumijeva sueljavanje ve postojeih disciplina (niti jedna od njih, zapravo, nije se spremna predati). Kako bi se neto moglo interdisciplinarnim uiniti, nije dovoljno izabrati predmet (temu) i oko nje ga sabrati dvije ili tri znanosti. Interdisciplinar nost znai stvoriti novi predmet koji ne pripa da nikome. Roland Barthes, Jeunes chercheurs30

Metoda koja eli kompleksno zahvatiti tako zamiljen pristup pred metu (podjednako na mikro i makro razini), te konstruirati adekvatni hipotetiko-interpretativni okvir, nemogua je bez interdisciplinarnog pristupa. On e ujedno omoguiti nadilaenje disciplinarnih ogranienja koja bi sapinjala sloenost samog predmeta kao i njegovo upisivanje u meuprostore i na margine znanstvenih disciplina. Rijeju, u svojim polaznim postavkama interdisciplinarni pristup upu uje na dijaloki karakter proizvodnje znanja. Time se suprotstavlja po zitivistikoj paradigmi (jo uvijek ustrajnoj, posebice u pristupima prolo

70

KONJI, ENE, RATOVI

sti u nas) koja smatra da je znanje mogue pronai/istraiti u obliku ne posredno dostupnih injenica/datosti {data). Stoga u i metodu (podjednako kao i predmet) nastojati zasnovati na pretpostavkama dinamikog istraivakog modela na komunikacijs kom modelu.31 Metodoloko uporite za oitavanje i strukturiranje raz liitih razina predmeta istraivanja (makro mikro planova), predstav ljat e kombinacija slijedeih disciplina/postupaka:
RAZINA RAZMATRANJA AF u povijesnom kontekstu DISCIPLINA PRISTUP *socijalna historija *povijest roda/ena "povijesno orijentirana sociologija "analiza drutvene mree "sociologija drutvenih pokreta "folkloristika "simbolika antropologija "prouavanje rituala

povijest

interakcije: AF organizacijsko okruje AF kao sustav (kultura organizacije)

sociologija etnologija

Mada proizlaze iz razliitih teorijskih/disciplinarnih tradicija, svi ovdje navedeni pristupi/discipline nalaze svoje dodirne toke u: sklonosti eklekticizmu; osvijetenoj fluidnosti vlastitih granica (graninih podruja); tenji za proimanjem sa srodnim disciplinama. Njihov se eklekticizam najjasnije ogleda u injenici da otklanjaju pro pisivanje metodolokih dicta. Tako na primjer, kritika analiza repre zentativnih djela vodeih povijesno orijentiranih sociologa ukazuje na to da bi tu disciplinu bilo pogreno svesti na bilo koju epistemoloku, teo rijsku ili metodoloku orijentaciju (...)! Povijesno orijentirani sociolozi postavlili su iroki program/djelokrug u istraivanju i teoretiziranju o vanim samosvojnim preokupacijama.32 Teite je na analizi odreenog problema, a cilj je shvaanje smisla historijskog obrasca koristei se u tom procesu svakim teorijskim resursom koji se ini korisnim i validnim.33 Povijest roda, na slian nain, svoju originalnost nastoji utemeljiti ne u primijenjenim metodama, ve u postavljanju novih pitanja sa specifi nim perspektivama.34 Evropska se etnologija (ali i anglo-amerika tradicija kulturne antro pologije)35 nakon procesa kritikog preispitivanja, tovie i unog os poravanja vlastitog nasljea kulturno-historijske paradigme, otvara prema socijalnoj povijesti svakodnevice u prolosti i sadanjosti, surau jui ne vie iskljuivo s historiografijom, ve i sa sociologijom, psihologi jom, modernom lingvistikom, semiologijom, kibemetikom i ekonomskim znanostima.36

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

71

Rijeju, na sve je ove discipline mogue primijeniti tvrdnju Thede Skocpol kojom opisuje povijesno orijentiranu sociologiju: radi se o nasto janju da se zasnuje mapa alternativnih strategija za istraivanje i pisanje (...). Takva mapa ne moe pruiti metodoloka dicta za neko konkretno istraivanje. No ona moe senzibilizirati podjednako istraivae kao i pu bliku (...) za ciljeve, prednosti i nedostatke alternativnih pristupa.37
O izvorima ili kako izbjei zamku iskrivljenih ogledala

Osnovni korpus mog empirijskog materijala predstavlja arhivski fond Konferencije za drutvenu aktivnost ena Hrvatske, pohranjen u Institu tu za historiju radnikog pokreta Hrvatske. Graa koju taj fond sabire veoma je opsena (oko 65 arhivskih kutija za razdoblje 1945-53), razno lika po karakteru i prua razliite tipove obavijesti o prolosti. Nije na odmet spomenuti da se njome do sada nisu sluili istraivai nae naj novije povijesti. Neiskoritena i zanemarena, ona predstavlja izazov istra ivau, onaj viak za koji Jacques Derrida i poststrukturalisti dokazuju da je posljedica djelovanja procesa zamjene, a nazivaju ga supplement. Posluit u se upravo tim Derridinim pojmom da oznaim karakter i ukaem na interpretativne mogunosti arhivske grae koju je organizacija AF proizvela u razdoblju od 1945. do svog (samo)ukidanja 1953. go dine, u odnosu na dosad uobiajene izvore za pisanje povijesti drutva u nas. Supplement Derrida izvodi u slijedeim znaenjima kao: 1) ono to je suplementamo (dopunsko, pomono) i koje pribavlja ono to nedostaje; 2) ono to nadomjeta original; 3) ono to je iznad i izvan neophodnog. Pojam supplement je dvoznaan i stoga djeluje zbunjujue /uznemiravajue u odnosu na ono to je smatrano itavim ili dovoljnim. Supplement stavlja u pitanje dovoljnost kategorije univerzalnog.38 Pristup izvorima arhivskoj grai AF-a i njihovoj interpretaciji s takvih polazita ima potencijal da stavi u pitanje naa znanja (ili pred rasude) o jednom periodu iz tzv. ope povijesti, ali, naravno, kroz vizuru povijesti ene. Upisivanjem jednog nezanemarivog segmenta prolih iskustava ena u tekst Povijesti osvijetlit e se neka od njezinih zastrtih mjesta i razgrnuti netransparentnost institucionaliziranog (uvrijeenog/ideologiziranog) diskursa39 o toj prolosti. Dobro nam znani svjetio nici zasjat e drugaijim svjetlom (i osvijetliti sjenovite zabrane): revolu cija, socijalizam, jednakost svih ljudi, bratstvo i jedinstvo tzv. nepri jeporne i univerzalne vrednote pokazat e tamne napukline svoje openitosti. to je to socijalizam revolucionirao u ivotima ena? Dok govor ideologije neprestano istie dobitke, smijemo li previdjeti gubitke? Supplement, kao onespokojavajui um to dopire s margina osnovnog teksta povijesti, nadomee sjenu upitanosti tezi da toak historije uvi

72

KONJI, ENE, RATOVI

jek kree naprijed tek sa zdravom dozom sumnje o ispravnosti njegova smjera. Uranjajui u arhivsku grau, valja imati na umu da niti ovi (ali niti ikoji drugi) povijesni izvori nisu neposredovani odraz/opis stvarnosti. Oni funkcioniraju i itljivi su (spoznatljivi) iskljuivo na tekstualnoj razini. Posegnemo li iza tekstova, suoit emo se s kontekstima moi, otporom, institucionalnom prinudom i inovacijom... No, kada polazimo od tekstova izvora koji predstavljaju iskaz, ne treba zaboraviti da je iskaz imanentno drutvena injenica. U osnovi je svakog iskaza, upozorava Bahtin, dijaloginost, tj. u samom se iskazu slualac ve podrazumijeva.40 Iskaz je u cijelosti formiran izvanlingvistikim, di jalokim momentom, a i sam jezik funkcionira kao ideoloki sistem 41 Polazei od tih premisa, pokuala sam klasificirati arhivsku grau prema smjerovima u kojima se taj dijalog/komunikacija odvija. Povijest A F -a je (pri)povijest o organizaciji. Kad kaemo organiza cija dakako podrazumijevamo postojanje odreene hijerarhije. No i hi jerarhija unutar A F -a tek je dio jednog sloenijeg spleta hijerarhijskih odnosa u drutvu. Zbog toga sam svakom dokumentu postavila pitanje: tko govori? (s kojega mjesta u odnosu na govor vlasti?) i koga pretpostav lja kao sluaoca? Na najuproenijoj razini, u obje ove pozicije nepresta no se isprepleu dva tipa diskursa: kritiko-informativni (tei to vjerodostojnije predstaviti odreenu situaciju, samokritian je, tei minimalizirati ideoloku dimenziju te omoguiti regulaciju i to bolje funkcioniranje svakodnevne prakse) i reprezentativni (autoreferencijalan je, oslanja se na neupitan/totalizirajui i totalitarni govor vlasti, a mobilizacijski eros kojim se reprezen tira/legitimira usmjeren je na besprizivno i neposredno izvravanje nje govih zamisli; ideologian je pretpostavlja eventualno budue stanje kao realni entitet). Primjer tipinog odnosa ova dva tipa diskursa vertikalna je komuni kacija izmeu viih i niih odbora AF-a, te njezinih viih odbora s respektivnom organizacijskom okolinom (KPJ, Narodni front). Kritikoinformativni diskurs prevladava prilikom artikulacije tekoa i problema u vlastitim sredinama i probija se u obraanju/izvjetajima niih hije rarhijskih instanci viima. Ali na toj ravni komunikacije dolazi i do upo trebe reprezentativnog diskursa u skladu s pretpostavljenim oekivanji ma viih odbora AF-a, Narodnog fronta, komiteta... Vii pak odbori neprestano proniu/razotkrivaju tu zamku i uestalo upozoravaju na ne pouzdanost takvih izvjetaja i podataka s terena. (Istraivai nikada ne smiju smetnuti s uma da se nalaze usred igre iskrivljenih ogledala.) Komunikacijski u model, dakle, primijeniti podjednako i u odreenju predmeta/metode i u pristupu arhivskim izvorima. Takav pristup osjea

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

73

nelagodu spram aksiomatskog shvaanja prema kojemu izvori nisu pred met spoznaje historiara, ve puko sredstvo spoznaje povijesnog razvoja, kanali obavijesti.42 Suvremena promiljanja na podruju tekstualne kritike i teorije kulture, nasuprot tome, upozoravaju da su tekstovi si stemi ili ekonomije istine, te da kroz njih govore mo i povijest na nain koji njihovi autori nisu bili kadri kontrolirati43 Jedan od promicatelja takvoga pristupa, ameriki antropolog i povjesniar James Clifford, za lae se za po njegovu shvaanju jedini mogui pristup djelomine in terpretacije. Naime, smatra Clifford, pravi referent iskaza nije prikazani svijet nego su to specifine instance diskursa. Kulturne interpretacije koje vode rauna o raznovrsnim recipronim kontekstima obavezuju na iznalaenje razliitih rakursa prikazivanja posredovanih stvarnosti kao neeg mnogosubjektivnoga, izloenoga djelovanju moi i nepodudamog. Niti oekivani rezultat nije dakle prikaz svijeta, ve zapis komunika tivnih procesa koji povijesno postoje izmeu subjekata u odnosima mo i.44 Teko je ne sloiti se s Cliffordovim zakljukom da se, kao pos ljedica takve vrste kritike predostronosti, sve uestalije javljaju neslavljenike historije (noncelebratory histories).

DVJESTA GODINA TIINE: POKUAJ TIPOLOGIJE ENSKIH POKRETA U MODERNOM PERIODU Od govornice do stratita
ene, probudite se; zvon razuma odjekuje i tavim svemirom; otkrijte svoja prava. Mono carstvo prirode nije vie okrueno predrasuda ma, fanatizmom, praznovjerjem i laima. Baklja istine rasprila je oblake ludosti i uzur pacije. Porobljeni je mukarac umnoio svoju snagu i potrebna mu je vaa kako bi raskinuo vlastite okove. Postavi slobodan postao je ne pravedan prema svojoj druici. O, ene, ene! Kada ete prestati biti slijepe? Koji su vai pro bitci od revolucije?

Olympe de Gouges
Dclaration des Droits de la Femme et de la Citoyenne, (3. 9. 1791)45

Pitanje koje je autorica Deklaracije o pravima ene i graanke postavila u Postscriptumu proglasa svojim sugraankama nije bilo tek retoriki ukras. U narednoj je reenici sama na njega odgovorila: Jo izraenije

potcjenjivanje i jo jai ig prezira.

74

KONJI, ENE, RATOVI

ene su s velikom energijom sudjelovale u dizanju Francuske revolu cije. Po prvi se puta kao grupa pojavljuju u javnosti 1789, i to ne samo kao puki dio revolucionarne mase, kao piljarice u pohodu na Ver sailles, nego kao drutveni pokret. Zahtijevale su mogunost sudjelova nja u politici, organizirale se u enske politike klubove, izdavale prve feministike asopise (npr. L Observateur feminin, Le Journal de VEtat et du citoyen) i salijetale Narodnu skuptinu svojim peticijama u kojima upozoravaju: Upravo ste dokinuti privilegije, odstranite i one koje se odnose na muki rod.46 Ovdje dakle poinje povijest novovjekog femi nizma. Ali u povijesnoj svijesti (posredovanoj, horribile die tu, zapisima mukaraca historiara) izranjaju ene Francuske revolucije kao kliei ili karikature, kao babe koje se pretvaraju u hijene 47 Sline su fantazme progonile i njihove suvremenike, konzervativce i revolucionare podjed nako, to je 1793. dovelo do zabrane svake javne aktivnosti ena, do rasputanja njihovih politikih klubova i smaknua brojnih ena koje su zastupale interese vlastitog spola. ena ima pravo da se popne do stratita; zbog toga podjednako mora imati pravo da se uspne za govornicu (...) napisala je (proroanski) Olympe de Gouges u lanu X. svoje De klaracije. Zbog neprirodna nagnua prema govornici bila je giljotinirana kao irondinka 13. brumairea 1793, u svojoj 45-oj godini. Tada je zapoelo kruenje dugo dva stoljea, vjeno vraanje istog u povijesti ena. enski su se pokreti javljati usporedo ili na marginama irih drutve nih pokreta, doprinositi njihovim usponima i tonuli u zaborav nakon pobjeda. Njihove kratkotrajne trijumfe smjenjivale su dugotrajne tiine. Svaka je generacija ena koje se nisu mirile sa svojom prirodom, sve do naih dana, iznova proivljavala i ponovno otkrivala borbe svoga spo la. Do narednog zaborava?
Tipologija organiziranog djelovanja ena

Dakako, neopravdano je za preuivanje tog povijesnog nasljea tere titi iskljuivo (muki) hegemonizam povijesne znanosti. Problem se moe analizirati i propitivanjem statusa feminizma kao politike teorije kako zahtijevati jednakost u ime razlike? Feminizam, opozicijska poli tika perspektiva, moe efikasno staviti u pitanje dominantni politiki diskurs kojemu se suprotstavlja, ali ipak ostaje u okviru teorije protiv koje se oblikuje. (...) On razotkriva protuslovlja, tiine i iskljuenja unutar li beralne politike teorije, zakljuuje Joan W. Scott fazmatrajui ovaj teorijski problem na primjeru Deklaracije Olympe de Gouges.48 Budui

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

75

T IP ORGANIZIRANOG DJELOVAN JA ENA (IN D IK A T O R I)


IACIJA
reformizam

P R O N IJE N A SUPSUMIRANJE INTERESNE DIMENZIJE ISTICANJE INTERESNE DIMENZIJE

INTEGf

D RU TV BN ^M

(statu s }

SAVEZNITVO

(klasno, politiko...)

TEORUSKO ^ ^ l i ] POSTAVLJ/tfrf^^B P rT A N M A M

KRITIKA NE,DOVOUNE CUE ENA U REPREZENTA > POSTOIEIMr OKVIRIMA


* autom atsko tjeenje . pitanja adekvatnijom zastup ljenou u organima stiee institucije na vlasti sv> m razinama nema direktnih aspi- * ene kao saveznici racija u borbi za vlast u borbi za vlast u okviru postojeeg sistema poloaj ena je proble m p o M b i * cilj: integracija u po-

KRITIKA STR\UKTURALNIH NEMOGlJNOSTI INTEGRACZIJE ENA


* autom atsko tjeSavanje . pita nja kao dio reali zacije odreenog p rogram a drutve ne preobrazbe cilj: em ancipaci ja ena, njihovo osposobljavanje za provoenje toj program a

* .


>

"3 S 018 \J I > !

pitanje problem za sebe

cilj: O SLO
B O E N JE ena, o n o je problem sui generis, ima
samosvojnu dina miku ijeSavanja dovest e do

N O V E K U LTU R E (p otreb e,
nain ivota)

ORCfANTZA^^^B
PRINCIP

autonomija
* nacionalne organiza* *one issue move-

heteroncimija
* pseudopri* pridruene organi zacije (affiliated o/g.) druene organi zacije i druge form e za M O BI prom jena poloaja LIZA C IJU ena ena kao posljedica iskoritava politike pobjede nje em ancipasaveznika torskih zahtjeva tzv. rad medu/sa enam a autonom ija

1 i

I/' ^ I I S

^ * ena

FEM IN IZAM
(organizacije ena za en e) * odustajanje od vladajuih pravila politike igre

merits*
* grupe za pritisak * senzibiliziranje javnog mnijenja sveobuhvatne infiltracije -> pritisak

^ h
^ W o s ^ f T

* m ale

01 P01'*01 neutra^ nost


* integracija u sve in stitucije

* m arginalizacija
* u sluaju istica nja odreenih zahtjeva

grupe * networks

* p otie

se masovnost lanstva

PREMA

I
( \

MASO^IOSTI

* strateSka

* presudna
alokacija

uloga enske elite alocirane u pseudo/pridruenim organizacijam a

* kod

stvaranja javnog mnijenja

R EFO RM ISTI KO / FEM INISTIKO


i anse za razvoj j enskog pokreta

EN SKE O RG AN IZAC IJE (EN E KAO SUPUTN ICE)


nem a ansi za razvoj enskog pokreta

REVOLUCIONARNO / FEM INISTIKO anse za razvoj enskog pokreta

Ip

o v i j e s t ena

ene u p o v i j e s t i

p o v i j e s t ena

76

KONJI, ENE, RATOVI

da feminizam nije samostalan fenomen nezavisna politika teorija ili koherentna filozofija, valja ga prosuivati unutar kritike opozicije spram respektivnih politikih teorija. Ono, dakle, to oznaava odreenu feministiku tradiciju, istie J. W. Scott, nije neka izvanjska ena ili teleologija, ve kontekstualno formulirana kritika iskljuenja ena.49 (podv. L. S.) Mutatis mutandis, na slian nain kontekstualno moemo uspo staviti tipologiju enskih pokreta u razdoblju nakon Deklaracije o pravi ma ovjeka i graanina koja kao temeljnu vrednotu postavlja jednakost.50 Posredstvom razliitih tipova odnosa enskih pokreta prema drutvenom sistemu, bilo da se bore za integraciju ena u postojee, bilo da nastoje na promjeni ukupnog drutvenog sustava (a nije iskljueno niti supostojanje oba tipa, odnosno njihovih varijeteta u istom periodu), mogue je oitati koordinate unutar kojih su upisane neke od tradicija koje e AF sabrati i pratiti, te u kojem e ih smjeru dalje razvijati. Neka od otkria bit e zaudna dananjim itateljicama/itateljima, budui da je i sama Antifaistika fronta ena zadobila status izumrle prethistorijske ivotinje... No, ve i povrno poznavanje razliitih tenden cija suvremenog (neo)feminizma dovoljno je da razaznamo na koje se od prikazanih tradicija iz povijesti enskih pokreta i ne znajui naslanj aju/nadovezuj u. Pojavljujui se na marginama moi (bez obzira na svoju stvarnu snagu u odreenom povijesnom trenutku), izazivajui i osporavajui dominan tni politiki diskurs, enski pokreti neizbjeno ostaju isputeni iz povije snog sjeanja, onoga koje upravo taj diskurs nastoji to vjerodostojnije rekonstruirati. Obje ravni predloene tipologije ona openita (odnos prema op em drutvenom sistemu) i ona posebna, koja obuhvaa osnovne indika tore idejne i organizacijske konstrukcije pojedinih enskih pokreta ukazuju na temeljnu distinkciju izmeu njih, na opoziciju autonomija heteronomija. Autonomnim enskim pokretima (koji su sukladno tome i apolitini, tj. ne veu se uz neku odreenu politiku snagu/partiju/ideologiju) u najveoj mjeri pripada tzv. graanski feminizam. Moda su najpromi nentniji primjer engleske sufraetkinje s kraja 19. i poetka 20. stoljea, iji je osnovni politiki program bilo ensko pravo glasa i mogunost rav nopravnog ulaska u sve profesije. Te prosvijeene i energine viktorijanske gospoe i pored svoje neustraive militantnosti (nisu prezale od uli nih konfrontacija s policijom, bile su masovno suene i zatvarane, a u zatvorima su trajkale glau)51, nisu stavljale u pitanje potencijale bri

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

77

tanske demokracije. Od suvremenih primjera mogli bismo navesti Na cionalnu organizaciju ena (National Organization o f Women NOW) iz Sjedinjenih Amerikih Drava koja mobilizira svoje lanstvo (valja pri pomenuti da iz njega ne iskljuuju muke podupirue lanove-feministe) oko pojedinih problema, primjerice promjene pojedinih zakona kojima se diskriminiraju ene (npr. Equal Rights Amendment, legalizacija poba aja, i si.). Pri tome je aktivnost NOW usredotoena na djelovanje u jav nosti, dok se uvrijeene podjele izmeu privatne i javne sfere ne propi tuju.52 Suvremene feministike inicijative u Jugoslaviji takoer se ukla paju u ovaj reformistiki tabor 53 Drugi pol autonomne feministike akcije predstavljaju pokreti ija idejna platforma sadri drutvenu promjenu. Najistaknutiji eksplanatorni, ali i ideoloki, koncept je patrijarhat ije se radikalno dokidanje sma tra nunom pretpostavkom bilo kakve revolucionarne (u feministikom smislu) preobrazbe. Od starijih primjera ovamo bismo mogli ubrojiti anarhistiki feminizam Emme Goldman sa svojim prezirom za vjene institucije graanskog drutva (brak, moral, religiju, demokraciju), kombiniranim s ubojitom kritinou spram revolucionarnog asketizma i puritanizma radnikog i komunistikog pokreta. Od novijih, to je iroki spektar enskih grupa sastavljenih od disidentkinja radikalne ezdesetosmake ljevice u SAD54 i Zapadnoj Evropi. Dakako, jedino u ovu kate goriju moemo smjestiti i vie/manje radikalne lezbijske grupe. Od Cr vene Emme do njezinih unuka, pokli epater les bourgeois vidno je ispisan na borbenom stijegu. Bez obzira na svoj subverzivni potencijal i utjecaj na javno mnijenje u odreenim historijskim situacijama, ove su grupe izrazito marginalne u odnosu na centre moi i utjecaja u drutvu. Heteronomija odlikuje dvije ideoloki oprene struje unutar enskog pokreta objedinjuje i one koji trae svoje mjesto pod suncem posto jeeg, kao i one koji se, vrsto ukorijenjeni u krilu nekog ireg drutve nog/politikog pokreta, bore za promjenu. Politiko saveznitvo ena za nimljivo je etabliranim politikim partijama koje u svojim redovima ot varaju prostor za njihovo djelovanje formiranjem tzv. pridruenih orga nizacija. Najee je prostor namijenjen enama sukladan nekim tradi cionalnim enskim djelatnostima u kojima je izraena briga za druge. To su sektori poput zbrinjavanja djece, obrazovanja, socijalnog i dobrot vornog rada i si. Podjednako i lijeve i desne partije formiraju svoje en ske odsjeke (suvremeni primjer su Socijaldemokratska i Kranskodemokratska partija u SR Njemakoj), a kao nagradu za privrenost vlastitoj stranci unose u svoje programe neke od enskih zahtjeva. Dakako, am bicioznije ene u tim partijama koriste pridruene organizacije ne samo

78

KONJI, ENE, RATOVI

za isticanje specifino enskih zahtjeva, ve i kao kanal vlastite promocije u krutim i jo uvijek prevladavajue mukim politikim hijerarhijama. U sluaju da je takva partija progresivnije orijentirana, a naroito ukoliko u drutvu postoji artikulirani feministiki pokret i konkurencija politikih programa, moe doi i do kvalitativnog pomaka kao posljedica pritisaka iz enskog odsjeka, kakav se zbio nedavnim usvajanjem odredbe o oba veznim kvotama u SPD Njemakoj socijaldemokratskoj stranci.55 Ka da je neka partija na vlasti, ona koristi svoju ensku organizaciju kao podrku sistemu (da primjer ne traimo predaleko, i dananja jugosla venska Konferencija za drutvenu aktivnost ena pri SSRNJ djeluje na temelju takve logike). Meu partijama koje svoje lanstvo mobiliziraju za izvoenje radikal ne drutvene promjene /revolucije, mogue je izdvojiti dva ekstremna primjera. To su Sekretarijati ena pri III. intemacionali kao i tzv. Komi sije za rad meu enama koje su pod pokroviteljstvom Kominterne dje lovale pri KPJ u meuratnom razdoblju. Njihov je osnovni cilj bilo po litiko uzdizanje enskih masa, to je zapravo znailo odgoj za revolu ciju. No, ovoj kategoriji pripadaju i enske organizacije Nacionalsocijalistike partije Njemake NSAPD, koje predstavljaju pouan, iako vje rojatno najekstremniji56 primjer kako se ene mogu mobilizirati i orga nizirati u pokret na osnovama antifeministikog programa. Nacistiki su ideolozi bez uvijanja izraavali prezir prema enama, a posebice spram udovine pojave emancipirane ene. Njihov je odgovor na izazove enskog pitanja bilo radikalno odvajanje sfera muke (javnost, politi ka) i enske (obitelj, karitativni rad, a blagonaklono su doputali nijemo i samozatajno sluenje partiji). ene (u veini iz nie srednje klase, ne zaposlene, relativno siromane i slabo obrazovane) hrlile su u nacistike organizacije Frauenschaft ili Frauenwerk, motivirane strahom od procesa emancipacije koji su uzeli maha u Weimarskoj republici. Vjerovale su da e, utiui se militantnom i militaristikom patrijarhatu, ponovno za dobiti samopotovanje u tradicionalnim enskim ulogama i vezati svoje mukarce uz kuu i obitelj.57 Iako je status individue u oba ova primjera prilino podudaran (poje dinac je nita, partija/klasa, nacijaIVolk je sve), bilo bi nedopustivo za ljubav jedne poopavajue tipologije zanemariti njihove neprijeporne ra zlike. Politika e, smatrao je Hitler, iskvariti ene, a da ne popravi mu karce.58 Komunistiki je pokret, nasuprot tome, deklarativno visoko vrednovao uee ena u politici i aktivnostima van privatne sfere, iako nikada nije radikalnije stavio u pitanje prirodnu podlogu radikalnog reza izmeu privatne i javne sfere. Ali i desniarska (autoritarno fa

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

79

istika) i ljeviarska (marksistiko-lenjinistika) politika doktrina i praksa pozivaju se na prirodu kao na izvor prirodnih prava i spolnih razlika. Ako je ovoj tipologiji (kao i svim primjerima enskih pokreta koje bi u nju bilo mogue upisati) uope potreban zakljuak, on bi se mogao saeti u slijedeoj hipotezi. Konzekventno uvoenje kategorije roda u hi storiografsku naraciju imat e za posljedicu brojna prevrednovanja: na politike pokrete koji su smatrani progresivnima past e tmurne sjene, a sama e se priroda prikazati tek kao diskurs, a ne vie kao proizvoaica uzronosti.

AF heres legitima
Antifaistika fronta ena legitimna je batinica dviju razliitih, neri jetko suprotstavljenih, tradicija enskog pokreta koje su djelovale u meuratnoj Jugoslaviji. U junoslavenskim se zemljama graanski enski pokret javio ve po lovicom 19. stoljea, istodobno s razvojem kapitalizma i nacionalnim in tegracijama, procesima u kojima je na specifian nain sudjelovao.59 To kom 19. stoljea razvijao se prema obrascu tzv. filantropskog feminiz ma.60 Stvaranjem samostalnih enskih organizacija, dolo je do socijali zacije tradicionalnih enskih uloga (briga za druge, pomonica i njegova teljica ugroenih, uvarica i prenositeljica nacionalnih identiteta...). No, ve poetkom 20. stoljea njihova se aktivnost upravlja prema politikoj sferi javljaju se prvi zahtjevi za enskim pravom glasa i izjednaava njem pred zakonom. Prvi svjetski rat doekala su graanska enska dru tva na ve uznapredovalom stupnju organizacije. Srpski enski savez objedinjuje 32 drutva, lan je meunarodnih organizacija (Meunarod nog enskog saveza i Internacionalne alijanse za ensko pravo glasa). Slina tendencija uoljiva je i u radnikom pokretu u ijim su okvirima ene, unato agilnom sudjelovanju u njegovim akcijama (trajkovi, tarifni pokreti, politike manifestacije, i si.), tek manjim dijelom obuhvaene klasnim organizacijama, odn. njihovim enskim sekcijama. No znatnija je mobilizacija ena pola za rukom Sekretarijatu ena socijaldemokrata Socijaldemokratske partije Srbije, zahvaljujui pored ostalog, listu Jed nakost koji izlazi od 1910. godine. ene junoslavenskih naroda aktivno su, u skladu s mogunostima do stupnima u okviru pozicionog ratovanja, sudjelovale u Prvom svjetskom ratu iako, naalost, na suprotnim stranama. Mada su, kao bolniarke na frontu i radna snaga na ispranjenim mukim radnim mjestima u poza

80

KONJI, ENE, RATOVI

dini, ravnopravno dijelile ratne napore istovremeno se zalaui za mir61, njihovim zahtjevima za ravnopravnou, iji je simbol bilo pravo glasa, nije bilo udovoljeno za razliku od veine zapadnoevropskih zemalja i SAD. Nakon konstituiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obnavlja se predratni model organiziranja ena: u graanskim enskim organizacija ma i u okvirima radnikog pokreta. Dvije su najjae organizacije koje okupljaju brojna i raznolika feministiki orijentirana enska drutva i udruenja u meuratnom razoblju: Jugoslovenski enski savez i Alijansa enskih pokreta. Jugoslovenski enski savez nastavlja tradiciju Srpskog enskog saveza, a 1921. ve okuplja 205 drutava sa 50.000 organiziranih ena. Tijekom svog postojanja nekoliko se puta reorganizira, no itavo vrijeme djeluje koordinirano sa srodnim organizacijama (Alijansom enskih pokreta, Udruenjem univerzitetski obrazovanih ena, i dr.).62 Alijansa enskih pokreta 63 druga je znaajna feministika centrala koja objedinjava enska drutva na minimalnom programu borbe za pravo glasa. Izrazitu aktivnost pokazuje prigodom parlamentarnih izbora 1927, donoenja novog izbornog zakona 1935. godine, nacrta Jugoslavenskog graanskog zakonika 1937, a bila je i veoma agilna u organizaciji najmasovnije akcije za ensko pravo glasa 1939. Otra linija, uspostavljena prije svega ideolokom iskljuivou radni kog pokreta inspiriranog djelovanjem ilegalne KPJ, dijeli feministike/ /graanske enske organizacije od aktivnosti ena u radnikom pokretu meuratnog razdoblja. Ali i unato tome, ozakonjena neravnopravnost u sprezi s patrijarhalnom strukturom cjelokupnog javnog i privatnog i vota rezultirala je podudarnou osnovnih zahtjeva ena, bez obzira na njihovu klasnu pripadnost. Opasnost od faizma, koja je pogodovala formuliranju politike Narod nog fronta, omoguila je povezivanje ovih dviju struja. U Zagrebu je, primjerice, 1934. godine na inicijativu SKOJ-a (dakako, kao posrednika KPJ) osnovana Omladinska podrunica enskog pokreta64, a u Beogra du je takva podrunica uslijedila godinu dana kasnije. Skojevke, zainte resirane za ensko pitanje, uskoile su u institucionalni prostor koji su feministkinje osvojile. ini se da je takav konkubinat (tako dugo dok je trajao) obim strana ma bio od koristi. Feministkinje, inae veinom ugledne predstavnice profesija srednjih godina, pomladile su svoje redove svjeom energijom i idejama. Skojevke su u ekskluzivno enskom zabranu imale veliku slo bodu djelovanja (unato partijskim direktivama, a ponekad i prijekorima

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

81

da su se olako prepustile feministikim skretanjima65), ime je tzv. pro leterski enski pokret krenuo s mrtve toke.66 Izvjesno je da je u komu nistiki pokret ula manje kruta i dogmatska interpretacija enskog pita nja67 koja je tom zanemarenom sektoru partijskog rada68 dala digni tet. Pored toga, nova samosvijest i argumentacija koju su pod okriljem feministkinja kalile mlade komunistike snage, zasigurno je imala svog udjela i u dramatinom porastu broja ena, lanica KPJ i simpatizerki u tom razdoblju 69 Iako kritine prema autoritarnom i patrijarhalnom reimu meuratne Jugoslavije, graanske feministkinje ne smatraju da rade na njegovom prevratu, ve nastoje na njegovom reformiranju u smjeru demokratskog drutva. Vjerovale su da e uvoenje ena u politiki ivot biti pretpo stavka takvog zaokreta. To najbolje ocrtavaju rijei jedne od utemeljite ljica, izreene na osnivakoj skuptini drutva enski pokret odranoj u zagrebakom hotelu Esplanade 1925. godine:
Treba pristajati uz pokret, koji ide za ostvarenjem Pravde i Ljubavi u svijetu. Postigne li ena svoja prava, dobije li pravo glasa treba je odgojiti onamo da se ouva onih metoda, koje danas upotrebljavaju mukarci. Treba ih odgojiti tako da ne izaberu jednog Hindenburga ili Mussolinija, treba ih odgojiti tako, da ne prihvate metode dananjeg parlamentarizma, koji je vrlo daleko od onoga, to bi trebalo da bude.70

Politika neutralnost koju graanske enske organizacije neumorno is tiu nije, dakle, apolitinost. Po njihovom je uvjerenju ona predstavljala zalog ostvarenja lepeze demokratskih mogunosti, koje e zaivjeti ula skom ena u birako tijelo. Taktika za postizanje tog cilja odvijala se na dva plana aktivnosti. Vr ile su stalne pritiske na vladu i njezina tijela (delegacije ena, predstav ke, peticije) kako bi se usvojili enski zahtjevi, a pored toga su nepresta no obrazovale i poticale same ene da sudjeluju u tim aktivnostima, te da se posredstvom njih pripremaju za integraciju u sistem. Slomom Kra ljevine Jugoslavije graanske feministike organizacije gube referentni okvir svog djelovanja. Nisu sanjale neku svoju utopiju van okvira pozna tog im drutva za koje su usrdno vjerovale da nije nepopravljivo. Rat, iji su se odsjaji ve jasno nazirali na obzoru, oznaio je kraj njihovih nada. Pokret se sam raspustio potkraj 1940. Antifaistika fronta ena, koja je stupila na povijesnu pozornicu dvije godine kasnije, postala je legitimna (i jedina) nasljednica ove tradicije. Tradicija graanskog feminizma u meuratnoj Jugoslaviji od tada je, di jelei sudbinu mnogih drugih tradicija iz povijesti ena, prekrivena ti inom.

82

KONJI, ENE, RATOVI

AF exsecutrix Iako je AF 1942. osnovana kao iroki pokret71 u ije su krilo bile pozvane sve protivnice faizma bez obzira na svoju klasnu pripadnost i politike simpatije, njegova idejna podloga bila je vrsto ukorijenjena u socijalistikoj tradiciji promiljanja stratekih i taktikih potencijala en skog pitanja. Za bolje razumijevanja daljnjeg (a osobito poslijeratnog) razvoja organizacije, neophodno je u kratkim crtama upoznati ovu tra diciju ija ju je ideologija neopozivo obiljeila. Kao paradigma odnosa radnikog i enskog pokreta posluit e mi model Wernera Thonnessena, konstruiran na temelju njegove detaljne historiografske analize odnosa Socijaldemokratske partije Njemake (SPD) i enskog pokreta. Thonnessen uoava tri prijelomne faze tog od nosa: 1) faza proleterskog antifeminizma (1863-1868); 2) faza ukljuiva nja ena u radniki pokret (1869-1888); 3) faza organiziranja ena unu tar partije (1889-1913) 72 Proleterski se antifeminizam osporavanje prava enama da sudje luju u plaenom najamnom radu javlja kao reakcija na sve masovnije ukljuivanje ena u radnu snagu. Korijene te reakcije mogue je nazreti u poveanju opresivnih radnih uvjeta i rastuoj bijedi radnikih obitelji. Bila je to instinktivna reakcija na postojeu situaciju i ona se nije teorijski oblikovala. Stav radnika bio je uvjetovan tradicionalnim poimanjem obi telji i naviknutou na uobiajenu podjelu rada meu spolovima, to im je oteavalo prihvaanje tog trenda drutvenog razvoja. Takav se stav, prema Thonnessenu, mora nazvati antifeministikim, budui da ne samo odbacuje enski rad pod danim uvjetima, ve i nastoji perpetuirati ogra niavanje enske uloge na kuu i podizanje djece.73 Nakon spoznaje da je u postojeim ekonomskim uvjetima porast en ske radne snage neizbjean (druga faza), priznaje im se pravo na rad van kue. Efekti koje bi enska konkurencija na tritu rada mogla imati na nadnice mukaraca, nastoje se eliminirati ukljuivanjem ena u radniki pokret. U toj se fazi uvodi zahtjev: jednaka plaa za jednaki rad. Taj je zahtjev, naizgled, trebao prvenstveno tititi radnice ija je nadnica bila nia od mukih, ali je u stvari bila zamiljen kao mjera protiv nelojalne konkurencije. U ovom se razdoblju javljaju i prvi zahtjevi za zatitom enske radne snage. Sam problem dobiva i svoje prve (i do danas u nas ad nauseam citirane) teorijske podloge. Teorije emancipacije ene Au gusta Bebela, Friedricha Engelsa i Klare Zetkin razotkrivaju odnos iz meu emancipacije ena i radnike klase, ukazujui na nepobitnu ulogu privatnog vlasnitva u porobljavanju i jednih i drugih. Njihova je teza da

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

83

osloboenje ena nije mogue bez prethodnog osloboenja radnike kla se74 U treoj fazi, statutom SPD enama je omogueno ulanjivanje u par tiju. Pokrenut je enski asopis Die Gleichheit (Jednakost), a javljaju se i prvi zahtjevi za ensko pravo glasa u okviru SPD. Ono, pored graanske i zakonske jednakosti, postaje dijelom partijskog programa. Poveanje udjela ena u radnoj snazi imalo je za posljedicu i poveanje partijskog lanstva. Povezanost ena s partijom nastojala je SPD pojaati brigom za njihovo obrazovanje. No omasovljenjem enskog pokreta unutar SPD, dolo je i do reakcija u redovima partije. Pojavljuju se novi znakovi di skriminacije ena, a u unutarpartijska polarizacija na ortodoksne soci jaliste i revizioniste75 pred kraj tog razdoblja uvuene su i ene. Za vrijeme revolucije u Njemakoj 1918. godine najutjecajnije lanice partije nale su se u opoziciji spram partijskoj veini. Po zavretku Prvog svjet skog rata delegati SPD u vladi proglasili su ensko pravo glasa, a u novi Ustav ula je jednakopravnost ena. Porast diskriminacije ena u Weimarskoj republici pokazao je da se ensko pitanje niti iscrpljuje niti rjeava iskljuivo u domeni zakonske regulative.76 Ekonomskom krizom u Njemakoj toak historije vraa se natrag: uoljiv je porast proleterskog antifeminizma. Odgovor SPD na takav nazadak procesa emancipacije i na zahtjeve ena da sudjeluju u politikom radu sveo se na otvaranje podruja socijalnog rada kao spe cifino enske sfere aktivnosti. Taj pomak u cilju emancipacije ena ka pravu da se bave dobrotvornim radom (bez obzira na njegov znaaj u vrijeme ekonomske krize), mogue je interpretirati kao sredstvo perpetuiranja diskriminacije ena drugim sredstvima. Nezaobilazna je Thonnessenova ocjena da se na taj nain teorija emancipacije nadomjeta funkcionalnom teorijom koja nije samo uvela jednaka prava, ve i us postavila monopol ena u sektoru socijalnog rada, tako da sve ostale sfe re ostanu jo dostupnije mukarcima. Zanemarivanje i manipulacija en skim lanstvom SPD najizrazitije se oitovala u predrasudama spram kandidatkinja za ozbiljne partijske funkcije. Transformacija socijalde mokracije u dravi lojalnu (state-supportive) reformistiku partiju imala je paralelu u preobrazbi proleterskog enskog pokreta u organizaciju za obuavanje drutvenih anela, zakljuuje Werner Thonnessen.77 Za razumijevanje socijalistike tradicije pristupa enskom pitanju veo ma je instruktivna teorijska analiza subjektivizacije ena u proletersku klasnu svijest koju na istom historijskom primjeru izvodi sociologinja Vlasta Jalui.78 Proces subjektivacije ova autorica odreuje kao proces konstituiranja subjekta na primjeru proleterskog klasnog subjekta kao

84

KONJI, ENE, RATOVI

kolektivnog revolucionarnog subjekta. Veoma pojednostavljeno ree no79, taj se proces odvija na pretpostavkama imaginarne zamjene izmeu kolektivnog klasnog Subjekta = Partija i individue u procesu subjektivizacije posredstvom klasne svijesti. Radnika se partija pri tome slui agitacijskim mehanizmom (koji se koristi radnikim obrazovnim drutvima, zborovanjima, letcima, partijskim tiskom, kongresima)80. Njegova je za daa da rasprene, konkurentske individue s njihovom sindikalistikom svijeu (klasa po sebi) preoblikuje u sposobne, snane i ujedinjene (klasa za sebe), ukine njihovu partikularnost, politizira ih, smatra V. Jalui. Jo veu partikularnost predstavljala je kategorija radnih ena sa svojim ensko specifinim deficitima zaostalou, indiferentnou (kako se izrazila Klara Zetkin). Za subjektivaciju tog dijela proleta rijata morao je nastati posebni agitacijski aparat koji e predstavljati dje latnu jezgru proleterskog enskog pokreta. Iako su unutar SPD bili sna ni glasovi protivnika posebnog enskog pitanja/pokreta (npr. Karl Liebknecht je energino isticao da unutar radnike klase ne smije postojati nikakav enski pokret, ve samo drutveni pokret), ipak je dolo do stvaranja posebnog proleterskog enskog pokreta kao reakcije na radi kalizam graanskog feminizma. Neosporan je kontinuitet njegovog na stanka s liberalnom tradicijom s njemakim graanskim enskim po kretom iako je Klara Zetkin u svojoj Povijesti proleterskog enskog po kreta u Njemakoj zaboravila ta ishodita.81 enske socijaldemokrat ske agitacione komisije bile su utemeljene na tri osnovne premise: na viestrukom ogranienju enskog industrijskog rada i ulozi koju bi na temelju svog ukljuenja u industrijsku proizvodnju ena dobila; na po trebi istoe proleterskog enskog pokreta, njegovog jasnog razluiva nja od biirgerlichen Frauenrechtlerinnen (graanki koje se bore za enska prava); dok je trea premisa proizlazila iz pretpostavki o enskoj zao stalosti i indiferentnosti82. Zbog toga (ali i prije toga) trebalo je uv jeriti drugove socijaldemokrate da je enska agitacija znaajna za probi tak partije, no istovremeno je valjalo postaviti otre granice izmeu pro leterskog i graanskog enskog pokreta (to je znailo nikako ne dopu stiti organizacijsku autonomiju). Drugove je trebalo uvjeriti da nee do biti protivnike ve suborce^ , ega se zduno, rijeju i perom prihvatila Klara Zetkin. Upravo u stalnom dokazivanju jedinstvenosti (bespolnosti) proletarijata u okvirima enskog proleterskog pokreta Jaluika84 vidi konzervativnost koja proizlazi iz njegovog poluautonomnog karaktera. Prema njezinoj analizi, njemaka je socijaldemokracija proizvela pro leterski enski pokret tako da je postojee enske revolte prema reimu i instituciji porodice, koji su se manifestirali primjerice tijekom demon

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

85

stracija protiv porasta ivotnih trokova, za ensko pravo glasa i u na padnom smanjivanju bioloke reprodukcije85, kanalizirala u smjeru oslo boenja proletarijata, ili ih potiskivala kao irelevantne za revoluciju, ak kontrarevolucioname. Rijeju, mobilizacija ena nije bila miljena kao ruenje posebne enske uloge u reprodukciji vrste, ena proleterka je (...) imala ast reproducirati pripadnike ope, revolucionarne klase i tako u svojoj posebnoj ulozi sluiti revoluciji.86 Rezultat subjektivacije ene u proleterku posredstvom socijalistike agitacije ogleda se u slici proleterke kao nove ene. Povijesni se novum sastojao u jednostavnoj operaciji zbrajanja. Prirodnoj nunosti (uloge majke, supruge, kuanice) pribrojena je drutvena nunost (najamni rad kao posljedica gladi za radnom snagom koju proizvodi industrijska revolucija, te politika kao odgovor na eksploataciju itave radnike kla se). Dakle, prirodna + drutvena nuda = proleterka / nova, socijali stika ena. Koliko je ta dvostruka potinjenost nunosti kao koordi natama enske egzistencije frustrirajua, svjedoe trajni otpori ena tako shvaenoj emancipaciji (al za izgubljenim okovima domaeg ognjita i latentna elja za povlaenjem u privatnu sferu).87 Rijeju, socijalistika agitacija, smatra Vlasta Jalui, osigurava instance prepoznavanja proleterki posredstvom svoje uloge u: proklamiranju jednakosti (politike i graanskopravne pravo glasa); najamnom radu van kue (definicija proleterke); u definiranju ene kao su-pruge proletera; u odreenju ene kao majke proletera.88 Individualna praksa rtvovanja ene u porodici mehanizmima partij ske agitacije nadomjetena je rtvovanjem revoluciji. Stoga se zakljuak Vlaste Jalui ini neizbjenim: enska agitacija je tista ki proizvede mnoino gibanje in tu proletarskost nima nobenega pomena ve. Proletarka je zgolj fantazmatska podoba enske.89 Da li je model proizvodnje proleterskog enskog pokreta primjenjiv i na nae meuratne uvjete? Mogue je odgovoriti potvrdno, ali dakako valja uzeti u obzir i neke posebnosti uvjetovane privrednom nerazvijenou (malobrojni industrijski proletarijat) i autoritarnom prirodom po litikog reima (radniki je pokret ilegalan/polulegalan u najveem dijelu tog razdoblja). Prva faza (proleterski antifeminizam) i druga faza (ukljuivanje ena u radniki pokret) se preklapaju. Antifeminizam se, dakako, najee ipak ne izraava eksplicitno, mada se na Kongresu ujedinjenja 1919. na kojem je osnovana jedinstvena Socijalistika radnika partija Jugoslavije

86

KONJI, ENE, RATOVI

(komunista) moglo uti i miljenje jednog delegata da enama ne bi trebalo dati pravo glasa, jer su konzervativne.90 Istovremeno je na tom kongresu izabran Centralni sekretarijat ena komunista sa zadatkom da planski i sistematski radi na organiziranju i komunistikom obrazovanju ena91. U ilegalnoj je KPJ u vie navrata pokretano djelovanje sekreta rijata ena (npr. pri CK KPJ 1929), no uestale samokritike visokih par tijskih funkcionara, kao i zanemariv broj lanica KPJ ukazuju na inje nicu da njihov rad nije bio naroito uspjean.92 Trea faza, organiziranje ena unutar partije, zapoela je u periodu politike Narodnog fronta, po lovicom 1930-ih godina. Plodonosno, iako ne i beskonfliktno, proima nje s graanskim/feministikim enskim pokretom pridonijelo je stvara nju nove samosvijesti samih lanica o dvojnoj potinjenosti ena potinjenosti kapitalu, ali i potinjenom poloaju u okviru radnikog po kreta 93

Heres et exsecutrix
Antifaistika fronta ena, osnovana sumorne druge ratne zime94, no sila je, dakle, sa sobom popudbinu graanskog enskog pokreta uz uzvi eni teret izvriteljice socijalistike tradicije konanog rjeenja enskog pitanja, koje je imalo uslijediti nakon uspjeno okonane socijalistike revolucije. Najsaetija rekapitulacija njezinog organizacijskog ustrojstva u ratnom razdoblju ukazuje na postojanje dvije jasno razgraniene faze: 1) faza autonomije unutar narodnooslobodilakog pokreta (19421943); 2) faza direktne submisije i transmisionog karaktera (1944-1945).95 U prvoj fazi osnovni su zadaci A F-a bili mobilizacija ena za sudjelovanje i za pomo NOP-u. Stoga je rukovodstvo revolucije toleri ralo, i tovie, podravalo njezinu relativnu nezavisnost koja se ogledala u postojanju jasno odreene vlastite hijerarhijske piramide i vertikalne linije komunikacija/autoriteta. U ivotu organizacije vanu je ulogu ima lo centralno glasilo ena u borbi, kao i lokalni enski tisak (horizontalna ravan unutarorganizacijske komunikacije), a vertikalnom su se putanjom direktive redovno kretale od viih ka niim odborima. Poetkom 1944. godine, kada se narodna vlast ve konsolidirala kao poredak na oslo boenim podrujima, CK KPJ upuuje CK KPH pismo kojim ga upozo rava na greke koje su mnoge partijske organizacije dopustile u radu i razvoju AF-a. Na prvom je mjestu istaknuta tendencija pretvaranja tog pokreta u posebnu i krutu organizaciju ime se je oslabila i sve vie

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

87

slabi osnovna povezanost lokalnih odbora AF s narodnooslobodilakim pokretom i lokalnim organizacijama Partije. Kritizira se i postojanje tzv. enskih aktiva u KP kao i stvaranje posebnih partijskih elija u samoj organizaciji ena, ime je razvitak tih drugarica partijki nepravilan i jed nostran.96 ini se da je adresanta-ipak najvie brinuo razvoj ak i izv jesnih feministikih tendencija, dakle organizacijska autonomija. AF je nakon te drugarske kritike reorganizirana, a njezina je organizacij ska struktura integrirana u hijerarhijsku mreu Narodnooslobodilakih odbora (NOO). Time je AF utopljena u hijerarhiju Jedinstvenog narodnooslobodilakog fronta 97 ene su tom odlukom bile doista integri rane u NOO-e, ali kao manje kvalificirane i manje iskusne u jav nom/politikom istupanju, ubrzo su bile marginalizirane u novim uloga ma98. Time se iz AF-a gotovo potpuno izgubila interesna dimenzija (specifini emancipatorski sadraji) koja je postala tek neznatnim dje liem u mozaiku globalne revolucionarne promjene. Dok su emancipatorske vrednote koje imaju revolucionirajui i mobilizatorski efekt bile naglaavane u prvoj fazi NOB-e, u drugoj fazi one vie nisu istim intenzitetom isticane u prvi plan. tovie, nemalo je prim jera kako se rukovodstvo NOP-a obzirno i tolerantno odnosilo prema tradicionalnim (da ne kaemo konzervativnim) vrednotama u pogledu na ene99. Razlog je tome u injenici da upravo tradicionalne vrednote predstavljaju najstabilniju bazu svakom poretku.
O vampirima i Feniksima...

Kakav je bio odnos rukovodstva AF-a prema svom dvojnom nas ljeu? Odgovor glasi: pragmatian. U trenutku osnivanja AF-a nagla avanje kontinuiteta cjelokupnog prijeratnog enskog pokreta (AF heres legitima) imalo je za cilj pridobivanje i objedinjavanje svih ena u zajednikoj borbi protiv neprijatelja. Diskontinuitet (odnosno selektivni kontinuitet) naglaavan je kada je trebalo istaknuti jedinu ispravnu, na prednu liniju (exsecutrix socijalistika tradicija proleterskog enskog pokreta) u enskom pokretu100. Rijeju, naglasci su ovisili o trenutanoj potrebi. Teko je, ipak, zadrati distanciranu ravnodunost prema baroknoj metafori koju je pri spomenu na graanski enski pokret upotrijebila Anka erus, poasna aktivistkinja organizacije, nakon 1945. jedina ena mi nistar u prvoj hrvatskoj vladi. Govorei o snagama prolosti na Prvoj konferenciji AF-a Hrvatske 1943. posluila se predodbom vampira (Nije iskljueno da e se povampiriti i enski pokret. (...)101. Posve

88

KONJI, ENE, RATOVI

u duhu puke kulture (da ne spekuliramo o moguim utjecajima Holywooda i Bele Lugosija), preporuila je i lijek protiv vampirizma na Prvom kongresu A F Hrvatske u ljetu 1945: Isteimo velik i jak glogov kolac i probodimo vampira u srce (....).102 Dvjestogodinja povijest enskih pokreta zapadnog kulturnog kruga tog e vampira, porod od tmine, prije prepoznati u bajkovitoj slici pti ce Feniks koja se toj povijesti u prkos ponovno i ponovno raa iz vlasti tog pepela.

RED, RAD & POSLUH Red i zakon

U Kraljevini Jugoslaviji neravnopravnost ena bila je sankcionirana na svim podrujima pravne regulacije. Jedini izuzetak predstavlja krivino pravo u kojemu je u osnovi ena bila izjednaena s mukarcem: imala je deliktnu sposobnost i odgovarala je za krivina djela pod istim uvjeti ma.103 Osporavanje pravne nejednakosti ena predstavaljalo je minimal ni program, platformu suradnje svih onodobnih enskih udruenja/po kreta. Na njihove uestale protestne akcije i zahtjeve za reformama, apo strofirane su instance odgovarale ustrajnim odbijanjem. Postojei su pravni status ena vie ili manje uvijeno i, naravno, prikrivajui stvarne razloge njihovog iskljuivanja, opravdavale logikom prirodnosti takvog stanja stvari.104 No i sam prednacrt evropske novovjeke demokracije, Deklaracija o pravima ovjeka i graanina, temelji se na prirodnim i neotuivim pra vima ovjeka. U politikoj teoriji Francuske revolucije priroda je, naime, podjednako izvor prirodnih prava i spolnih razlika. Iskljuivanje ena iz domene politikih prava stoga se takoer nastojalo zasnivati na prirodi: tijela i prava su prirodna, a organizacija drutva samo odraava prirodnu podjelu rada. Prirodni zakoni su, dakle, uzrok nemogunosti protezanja politikih prava na ene. Znanost i politika definirale su spolne razlike kao neto to izmie svoenju na zajedniki nazivnik. Teorije komplementarnosti (aktivno/pa sivno; sloboda/dunost; razum/skromnost, itd.) objanjavale su i rjeavale tu asimetriju. Rijeju: Individualna sloboda djelovanja utjelovljena je u mukarcu, principi drutvene kohezije u eni.105 Ostajui unutar koor dinata njezinog diskursa, Olympe de Gouges u svojoj kritikoj dopuni Deklaracije, ovu pretpostavku obre naglavce. U lanu XI. o slobodi go-

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

89

ona u superiornoj prirodi ene (majinstvu i seksualnosti koje su protivnici ravnopravnosti potezali kao krunski dokaz razliitosti i stoga argument protiv pravnog izjednaavanja ena i mukaraca) vidi nuni i dovoljni razlog za njihovu jednakopravnost. Ali upravo e ambivalentni teorijski status prirode sve do naih dana pruati argumente suprotstavIjenim gleditima. Za antifeministe je priroda uzronost (naglaavaju in kompatibilnost konzekvenci prirodne razliitosti spolova), dok mnogi zagovomici/ce feministikog stanovita, poput Olympe de Gouges, iako u pitanje ne stavljaju uzronost prirode, osporavaju binarni karakter njezi nih posljedica. Graanski fem inizam takoer ostaje unutar te tradicije zahtijevat e politika prava za ene podjednako na temelju jednakosti i razlike. Teite svojih zahtjeva stavljat e na pravnu sferu (simboliziranu enskim pravom glasa), smatrajui da e tek izjednaavanjem spolova u njezinim okvirima moi zaivjeti demokratsko naelo jednakosti. No kada se te pretpostavke ostvare, to i kako dalje? Ovo istraivanje Antifaistike fronte ena zapoinje u povijesnom tre nutku u kojemu je veina pravnih zapreka ravnopravnosti ena dokinuta inom politike volje u okviru ireg sklopa revolucionarnih preobrazbi itavog drutva. Stav je vladajue politike da je tim reformama ensko pitanje rijeeno. Sve (i ne malobrojne) pojave diskriminacije ena tim reformama usprkos, bit e nadalje tumaene zaostalim shvaanjima, konzervativnom svijeu ili kao preitci nenarodnih reima.... No koje je podruje pravne regulacije smatrano od presudne vanosti za uklanjanje patrijarhalnog sistema iz porodice i drutva? U elaboratu Poloaj ene u porodinom pravu FNRJ101, docentica Pravnog fakulteta u Zagrebu Ana Prokop108 istie uvjerenje da su ene najvie zainteresirane upravo na tome, kako je njihov pravni poloaj ureen u braku i porodici. To je i razumljivo jer, ma da se politikom danas bavi dosta ena, a u radnom odnosu ima ih jo vie, ipak, brak i porodica su podruje, u koje ulazi gotovo svaka ena.109 To je miljenje, vjerojatno, dijelila i Olympe de Gouges, budui da je Postscriptumu svoje Deklaracije pridodala nacrt branog Drutvenog ugovora mukarca i e ne, koji osobitu panju posveuje pitanju zajednike imovine, nasljei vanju, izjednaavanju brane i vanbrane djece... Tek izuzetno senzibilna autorica poput dr. Prokop mogla je u postrevolucionamo vrijeme, sklono velikim gestama i tektonskim mijenama drutva, biti svjesna da e brak i porodica (kao sudbina gotovo svake ene), dakle, privatna sfera, ostati poprite na kojemu e se voditi odluujua borba protiv pa trijarhalnog nasljea. Normativni optimizam onog vremena inae je si
v o ra l06

90

KONJI, ENE, RATOVI

stematski previao, ak je i nijekao, znaaj privatne sfere za proces oslo boenja ena. Novo zakonodavstvo, istie A. Prokop, ne predstavlja kon tinuirani razvitak, ve znai revolucionarni skok iz starog u novo.110 Dakako, taj e skok prouzroiti brojne lomove, a mnoge e ene zbog otpora na koje su nailazile, straha, nelagode ili to je najee bio sluaj neznanja, teko ili nikako biti u mogunosti iskoristiti svoja novoste ena prava. Jer skok je doista bio upeatljiv. Kraljevina Jugoslavija nije tijekom itavog svojeg postojanja imala jedinstveni graanski zakonik. U njoj je bilo est pravnih podruja, i pet-est priznatih vjera111 (svaka je priz nata vjerska organizacija takoer donosila svoje propise o sklapanju, ra stavi i ponitenju braka) koja su nerijetko bila u koliziji. Jedina im je zajednika crta, prema analizi A. Prokop, bio patrijarhalni sistem. e na niti u jednom od tih zakonodavstava nije egzistirala kao pravna osoba, a kao posebno odiozan istie lan 920. Srpskog graanskog zakonika iz 1844. Prema lanu 920. je udata ena u pogledu svoje poslovne spo sobnosti bila izjednaena sa maloljetnicima, raspikuama, propalicama, osobama lienim uma i prezaduenicima stavljenima pod steaj.112 Osnovni zakon o braku, donesen polovicom 1946, uklonio je to ka otino stanje. Uveden je obavezni graanski brak, a suenje u branim stvarima prelo je u nadlenost dravnih sudova. U porodino je pravo uneseno ustavno naelo ravnopravnosti mukarca i ene113; dvostruki moral stavljen je van zakona (... to je slobodno muu, slobodno je i eni iz presude jednog naeg vrhovnog suda u sporu o branoj vjernosti114); eni je omogueno da u braku zadri svoje porodino ime i time formalno obiljeava svoju individualnost u branoj zajednici, a sve bitne odluke u braku donose se dogovorom partnera (zajedniko sta novanje, domainstvo, slobodan izbor zanimanja, uzdravanje, i si.).1 15 U reguliranju imovinsko-pravnih odnosa zanimljivo je istaknuti da se kao doprinos zajednikoj imovini rauna ne samo zarada svakog branog druga, nego i pomo jednog branog druga drugome, voenje domaih poslova, staranje i odravanje imovine kao i svaki drugi rad na upravi, odravanju i poveanju imovine. Time su ene dobile priznanje za svoj rad u kui, za brigu oko mua i djece, a taj je rad u stvari preduslov za muev rad i zaradu van kue.116 (podv. L. S.) Ovaj komentar Ane Prokop odraava implicitni drutveni konsenzus o spolnoj podjeli rada. Mjesto realizacije ene prvenstveno je percipirano u okvirima porodice, dok je mjesto mukarca van kue. Osnovni zakon o braku nastojao je djelovati protektivno u odnosu na enu i pospjeiti nadopunjavanje (pretpostavljenih) zasebnih sfera prioriteta branih par

EMANCIPACIJA I O RG ANIZACIJA

91

tn era. O d ije lje n o s t tih sfera n eto je to lik o p riro d n o , da sc k rite rij pod v ajan ja niti ne stavlja u p itan je . J e r , zak lju u je svoj e la b o ra t dr. P rok o p , Z a porodicu se kae da je osn ovna e lija drutva. P rem a to m e kakva je ta osn ovna e lija takvo je i d ru tv o . 117 V an d o m aaja pravnog p ro m iljan ja o sta le su ek o n o m sk e fu n k cije o b i telji, o no to suv rem en a fem in istik a k ritik a p o litik e e k o n o m ije r o d a 1ls d efin ira kao reprodu ktivni r a d .119

enski ra d : Izm eu nude i luksuza D ok su se g ra an sk e fem in istk in je, uglavnom v iso k o k v a lificira n e,

obrazo v an e p rip ad n ice sred n jih k lasa, m o rale bo riti za o stv a re n je je d n a kog prava na rad i ulazak u p ro fe sije , njihovim je m a n je p riv ilegiranim sestram a p laen i rad van k ue n a je e p red stav ljao n eu godn u e g z is te n cijaln u n u n o st.120 Id eo lo g ija rad n iko g p o k reta tu je in je n ic u k oristila kao je d a n u nizu d okaza u p rilo g tvrdnji da en e kao takve n em a ju n ekih zajed n ik ih in teresa k oji ne bi bili klasno p o sred o v a n i.121 N o pogledi graan skih fem in istk in ja na en ski rad bili su p o n e to k o m p le k sn iji od onih k o je je p ro m icao rad n iki p o k ret. P o red v isokog v re d n o v a n ja rada van kue kao im b en ik a sa m o re a liz a cije i novog id e n titeta en e , o n e su sp ozn ale (ia k o ne i te o rijsk i e la b o rira le ) ulogu rad a u d o m ain stv u . U okviru zah tjeva koji se o d n o se na izm jen e rad n og zak o n o d a v stv a 122, g ra an ske su fem in istik e o rg a n iz a cije isticale i zah tjev da se rad u d o m a in stvu prizna kao produktivni poziv, tj. da se v red n u je u ek o n o m sk im k ateg o rijam a. Z a id eolo giju tzv. p ro letersk o g en sk og p o k reta u k lju iv a n je en a u n ajam n i rad isprva je p red m et p rijep o ra (v iestru k o p oga a i m u k arce, to je p red m et p ro letersk o g a n tife m in iz m a !), nuda koju n a m e e k a p italistik i razvitak. P o k u av aju i izgladiti taj spor, M arxov a su v rem en ica F lo r a T rista n , je d n a od prvih id e o lo g in ja p ro letersk o g en sk og p o k reta , ukazivala je na em a n cip a to rsk e p o te n cija le en sk og n aja m n o g rad a za itavu rad niku klasu. Isto m o n aj tk o je p ro ao k roz p ro ce s n a ja m n og rad a m oe mu sud iti, pisala j e . 123 U n ep o sred n om p o strev o lu cio n arn o m razd ob lju u nas, rad je je d n a od n ajp rep o zn atljiv ijih crta id en tifik acijsk o g o b ra sca g raanina/graanke so cijalistik o g drutva ( tk o n e radi n e treb a niti da je d e , tj. n e e dobiti to k ice za g a ran tira n o s n ab d je v an je, on/ona je ili ek s p lo a ta to r ili k u la k ...). B r o jn e su u to v rije m e a k cije i k am p an je za u v lae n je en a u rad nu snagu . T a j se tren d , p o red id eolo ko g m o m e n ta 124, b a z ira o stv ar nim p o tre b a m a tren u tk a obnovi ratom o p u sto e n e zem lje . G la d za

92

KONJI, ENE, RATOVI

radnom snagom bila je neiscrpna, a na izrazito niskom stupnju tehno lokog razvoja kombiniranom s ideolokom glorifikacijom fizikog, da kle, nekvalificiranog, niskoproduktivnog rada, enski rad van kue bio je i u funkciji ispunjenja najvanijih drutvenih prioriteta. Niti se u tom razdoblju spolna podjela rada ne propituje, njezine se posljedice tek nastoje socijalizirati (govori se o potrebi drutvene po moi radnoj majci i eni). Kada se postupnim saniranjem privredne si tuacije i prelaskom na mirnodopsku proizvodnu logiku poetkom 1950ih godina oituje drastini viak radne snage, ideoloki e diskurs dopu stiti da se na njegovim marginama vrati dignitet radu u domainstvu, ali naravno, samo za enu. Radi se o implicitnom prepoznavanju produktivnih elemenata u okvi ru procesa reprodukcije rada. Proces reprodukcije rada ukljuuje pro izvodnju ljudi, i to ne samo raanje djece (koje se moe nazvati bio lokom reprodukcijom), ve i brigu za njih i socijalizaciju, te odrava nje odraslih osoba tijekom njihovog ivotnog vijeka125. To su procesi koji formiraju ljude tako da vie/manje odgovaraju postojeoj drutvenoj strukturi i na taj nain osiguravaju kontinuitet te strukture u drugu ge neraciju. Iako teorijska rasprava o reproduktivnom radu ena u okviru suvremenih feministikih promiljanja jo uvijek vrvi kontroverzama126, vie je nezamisliva analiza enskog rada u bilo kojem povijesnom razdob lju bez uzimanja u obzir ove zanemarene sfere ekonomije. Usprkos kon troverzama, svi se autori/ce slau s premisom da je sama subordinacija ena ukorijenjena u spolnoj podjeli rada127- Oni, tovie, istiu da jedino u drutvima u kojima mukarci i ene predstavljaju neravnopravne ro dove postoji razlog da rod postane presudan princip organizacije dru tvene podjele rada, s razumljivim izuzetkom koji predstavlja raanje djece. Kada se jednom s itavog procesa reproduktivnog rada skine ko prena prirode jer nita u injenici da ene raaju djecu ne podrazu mijeva da bi iskljuivo one trebale biti te koje e se za njih brinuti tije kom djetinjstva, a jo manje da bi ene trebale hraniti i brinuti se za odrasle, bolesne, ili raditi u odreenim sektorima privrede on e ot kriti sav svoj ideoloki i prinudni karakter. Upravo u netransparentnoj kategoriji reproduktivnog rada prelamat e se i oitovati u postrevolucionamom razdoblju ideoloka impregniranost i pragmatini karakter (u funkciji dnevno-politikih prioriteta) teorije i prakse enskog rada. Indikativno je da e funkcionarke i akti vistkinje AF-a, u najboljoj maniri lenjinistike tradicije, isticati kako e socijalistiki razvoj enu osloboditi od idiotizma kunog zabrana. Nai me, ta se tradicija temelji na simplificiranoj ideolokoj jednadbi: zapo

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

93

slenost ena = ekonomska samostalnost. Poveanje zaposlenosti ena = poveanje ekonomske samostalnosti = napredak procesa emancipacije. Rad van kue bit e, dakle, prikazivan ne vie kao nuda, ve kao po druje slobode. (Heres et exsecutrix!) Neumorno praenje statistika o poveanju enske radne snage sluilo je AF-u pri dokumentiranju napretka u osloboenju ena. Ali po veanje enske radne snage kontinuirani je proces koji je mogue pratiti od osnutka Kraljevine Jugoslavije. tovie, tendencija kretanja radne snage s obzirom na spol u razdoblju 1920-1940. godine pokazuje stalan porast zaposlenosti ena (izuzevi godine vrhunaca ekonomske krize), dok se kod mukaraca zapaaju znatniji poremeaji u kretanju broja za poslenih.128 Ta se injenica objanjiva veom mogunou eksploatacije enske radne snage (openito se visina nadnice enske radne snage kre tala u granicama od 45 75% od iznosa muke nadnice), a zbog svoje potpune politike obespravljenosti ene su pruale i manje otpora ek sploataciji.129 Predratna se Jugoslavija nalazila u skupini industrijski slabo razvijenih kapitalistikih zemalja s izrazito agrarnom privrednom strukturom: 1921. godine 80% svih privredno aktivnih osoba imalo je glavno zanimanje u poljoprivredi, umarstvu i ribarstvu, a svega 9% u industrijskoj i zanat skoj djelatnosti. U 1931. godini taj je omjer bio 76% prema 11%.130 De taljniju distribuciju spolne strukture stanovnitva prema glavnim zanima njima prikazuje Tabela 1:

Tabela 1: Stanovnitvo prema glavnom zanimanju prema popisima


DJELATNOST Poljopr., um., rib. Industrija i zanati Trgovina, krediti, saobr. Javne slube, si. zan., vojska Druga zan., bez zan. Izvor M. Gjuki, nav. dj., Tabela 1, str. 815. 1921. % mukarci 76 12 4 5 3 1931. % mukarci 73 13 5 5 4

1921. i 1931. god. 1921. % ene 88 3 2 2 5 1931. % ene 83 6 2 3 6

Vidljivo je da je najvei postotak svih privredno aktivnih ena zastup ljen u poljoprivrednim zanimanjima. Najautoritativniji izvor za podatke o zaposlenosti ena, analiza Mirjane Gjuki, istie specifinost tog tipa privredne aktivnosti. To je u prvom redu nejasna granica izmeu po ljoprivrednih radova i domainskih poslova, te patrijarhalni odnosi moi unutar poljoprivrednog gazdinstva. Oni su osobito utjecali na po loaj enske radne snage, budui da, unato radnom doprinosu, ona ne ma sva obiljeja ekonomski samostalnih osoba, tj. starjeina gazdinstva

94

KONJI, ENE, RATOVI

kao iskljuivi vlasnik samostalno upravlja i odluuje o procesu proizvod nje, reprodukcije i distribucije.131 Zanimljivo je ove podatke o predratnoj spolnoj strukturi usporediti s poslijeratnim stanjem.
Tabela 2: Pregled kretanja procentualnog udjela privredno aktivnog stanovnitva zaposlenog u poljoprivredi 1921. Mukarci ene 76% 88% 1931. 73% 83% 1948. 64% 83% 1953. 62% 80%

Izvor: M. Gjuki, nav. dj., str. 822.

Iz ovog je pregleda oigledno da nagle revolucionarne preobrazbe drutva nisu znatnije utjecale na smanjenje enske radne snage u po ljoprivredi. Teko je bez kompleksnijih analiza pouzdano utvrditi uzroke tome, no nije sasvim neplauzibilna hipoteza da je isprepletenost poljo privrednog i reproduktivnog rada pogodovala tom trendu. Radnice su u Kraljevini Jugoslaviji sainjavale jednu etvrtinu od ukupnog broja radnika, to je predstavljalo donju granicu koja je u to vrijeme postojala u evropskim dravama. Slijedea tabela prikazuje spol nu distribuciju zaposlenih radnika za razdoblje od 1929 1940. prema godinjim iskazima Sredinjeg ureda za osiguranje radnika (SUZOR-a).
Tabela 3: Kretanje broja osiguranih radnika GODINA % radnika 77 76 75 74 73 73 72 73 74 73 73 72

%
radnica 23 24 25 26 27 27 28 27 26 27 27 28

Index 1929 = 100 radnika 100 103 98 85 82 84 91 96 107 112 113 113 radnica 100 108 111 101 101 108 111 122 130 138 141 145

1929. 1930. 1931. 1932. 1933. 1934. 1935. 1936. 1937. 1938. 1939. 1940.

Izvor: M. Gjuki, nav. dj., Tabela 2, str. 816.

Ovi statistiki prikazi ukazuju, dakle, na kontinuirani, iako spori pri rast enske radne snage. Za potpunije razumijevanje poloaja ena u

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

95

radnom odnosu ilustrativni su podaci o starosnoj strukturi, strunim kva lifikacijama, kretanju nadnica i zdravstvenom stanju radnica. Uoljiva je tendencija karakteristina za sve onovremene kapitalisti ke zemlje da se u najveem moguem broju zapoljavaju maloljetnice/i, a da se s posla uklanjaju starije radnice/i. Gotovo 40% svih zaposlenih radnica nalazi se u dobnoj skupini od 13 22 godine starosti, dok u istim godinama radi tek oko 27% radnika. U grupi od preko 33 godine slabije su zastupljene ene nego mukarci, koji su u toj dobnoj skupini najbrojniji. Gotovo 75% radnika nalazi se u starosnoj skupini od 23 go dine navie, dok je isti postotak radnica u skupini do 33 godine.132 Zbog pomanjkanja opeobrazovnih i strunih kvalifikacija, radnice su uglavnom zapoljavane kao pomono i nekvalificirano osoblje. Prema popisu stanovnitva iz 1931. godine 56,4% enskog stanovnitva iznad 10 godina bilo je nepismeno, dok je taj postotak za muko stanovnitvo iz nosio 32%. Iako su tadanje slubenice radile pod povoljnijim uvjetima, postojala je izraena tendencija da se udate ene uklone s posla, pa je s tim ciljem 1939. godine donesen zakonski propis koji je udatim slubenicama snizio plau za 30 50%.133 Obje ove injenice dominacija ena u mlaim starosnim grupama zaposlenih, i sniavanje nadnica, od nosno uklanjanje s posla udatih ena ukazuju na tendenciju da se pla eni rad ena van kue uini nespojivim s drutveno favoriziranim pri rodnim pozivom ene, tj. drutveno potrebnim ali neplaenim repro duktivnim radom u domainstvu. One ujedno otkrivaju i hipokriziju si stema, budui da su podjednako i nadnice radnika i radnica bile ispod mogunosti zadovoljavanja potrebnog ivotnog minimuma.134 Teki ivotni i radni uvjeti radnica (najamni + reproduktivni rad) ima li su za posljedicu i njihov vei morbiditet i mortalitet. Slijedea tabela prikazuje spolnu distribuciju broja osiguranika oboljelih i umrlih od tu berkuloze.
Tabela 4: Broj osiguranika oboljelih i umrlih od tuberkuloze GODINA Oboljelih (na 1000 osiguranika) ene 1926. 1931. 39 45 mukarci 29 40 Umrlih (na 100 smrtnih sluajeva) ene 44 51 mukarci 32 45

Izvor M. Gjuki, nav. dj., str. 819.

Nakon provoenja socijalistike revolucije podravano je uvjerenje da e ijeenjem klasnog pitanja biti razrijeene i sve protuijenosti enskog rada. Dokidanjem ekonomske eksploatacije radnike klase, osigurava njem jednake plae za jednaki rad, uvoenjem i potovanjem socijalnog zakonodavstva,135 te socijalizacijom reproduktivnog rada, rad je za ita

96

KONJI, ENE, RATOVI

vu klasu, a posebno za ene kao njezin do tada najeksploatiraniji dio, imao postati podrujem slobode i samorealizacije. No upravo kretanje procentualnog udjela zaposlenih ena u privrednim poduzeima od 1949 1953. moe ukazati na postojanje dubljih i manje transparentnih pro turjenosti. Naime, trend stalnog porasta enske radne snage u privredi zaustavljen je poetkom 1950-ih godina i iz godine u godinu pokazuje tendenciju pada. Meuratni trend porasta enske radne snage (za oko 1% godinje) nastavlja se do 1949. godine, da bi ve od 1950. poeo preo kret u suprotnom smjeru.
Tabela 5: Udio zaposlenih ena u ukupnom broju zaposlenih u privrednim poduzeima 1948. 24,5 1949. 25,7 1950. 25,0 1951. 23,3 1952. 21,0 1953. 20,1

Izvor: M. Gjuki, nav. dj., str. 823.

S tim i drugim proturjenostima koje prate enski rad Antifaistika fronta ena pokuat e se uhvatiti u kotac brojnim akcijama u svojim djelatnostima tijekom itavog razdoblja poslijeratnih mijena drutva.

GRUPNI PORTRET PRED GIGANTSKI SKOK U POVIJEST

Junaki ulazak ena u povijest


(...) Ne moe se vie kod nas voditi politika bez posredna i neposredna sudjelovanja ena. Ve samo ensko srce nai e esto pravi put k rjeenju mnogih zadataka. Prola su vreme na, kad se mislilo, da ene u teke dane znadu samo kukati i gorke suze roniti Dokazalo se, da znadu biti aktivnije od nekih mukaraca.

(...)
Neka tople struje djelotvorne energije, potoci utjehe za rastuene, valovi ljubavi za nastra dale, poteku iz ovog Kongresa, kao iz golema srca, po itavoj naoj zemlji! I onda e ovaj dan mnogo znaiti u ivotu na eg naroda. ast i slava prvom Kongresu Antifaistikih ena Hrvatske u Zagrebu! Vladimir Nazor136

Ovim se kienim rijeima Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, obratio enama partizankama, majkama i sestrama, kako je oslovio delegatkinje Prvog kongresa A F Hrvatske. Kongres je odran potkraj

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

97

srpnja 1945, a Zagreb je, jo opijen od pobjede, doekao nekoliko tisua delegatkinja grandioznom scenografijom. Posred glavnog trga, koji je ta da jo nosio ime baruna Jelaia (gdje e na broju 8 biti smjeten i Glavni odbor AF-a Hrvatske), postavljen je reljef etelice u nadnaravnoj ve liini, a ulaz na trg iz Juriieve ulice bio je nadsveden slavolukom s poz dravima kongresu. Grupe delegatkinja, mahom u narodnim nonjama svoga kraja, s uzdignutim transparentima (ivjele ene borci!) i zasta vama pribliavale su se trgu gdje su na mitingu uoi kongresa odrani pozdravni govori. Graani Zagreba tada su se po prvi put susreli s ne poznatom vrstom ena s afeejkama. Teko je danas zamisliti kakve je sve efekte na njih imao taj prizor, kao i prigodno preoblaenje Jelaievog spomenika socrealistikom figurom etelice. Strastveni proma tra Josip Horvat u svoj je dnevnik unio pod nadnevkom 21. 7. 1945. ovakav komentar: Povodom kongresa AF zakriven Jelaiev spome nik, kau da je zagrebake purgare to povrijedilo (...).137 Pored manifestacijskog, bilo je zamiljeno da Prvi kongres AF Hr vatske ima i strategijski znaaj da formulira programsku platformu za daljnji rad organizacije. Tijekom trodnevnog trajanja kongresa govornice i govornici analizirali su poloaj ena u trenutku neposredno nakon oslo boenja138. Nastojali su, prema uputama, da se kroz diskusije iskrista liziraju zadaci koji stoje danas pred JNOF-om [Jedinstvenim narodnooslobodilakim frontom], a time i pred AF-om, kao sastavnim dijelom JNOF-a139. Te je zadatke u zavrnoj rijei kongresa ovako pobrojala Kata Pejnovi, koja je izabrana za potpredsjednicu AF Hrvatske: 1) uvrenje bratstva i jedinstva, ienje zemlje od ostataka faizma; 2) uvrenje narodne vlasti; 3) izgradnja i obnova domovine razvijanjem iroke inicijative, pronalaenjem novih udarnikih naina rada, promje nom odnosa prema radu; 4) odgoj mladih narataja, zbrinjavanje djece, invalida i ranjenika, puna pomo zdravstvenim slubama i Jugoslaven skoj armiji (narodnoj mezimici, kako joj je tepala); 5) suzbijanje nepi smenosti, pohaanje strunih teajeva i kola.140 Organizacijska, taktika razina tih zadataka na samom kongresu gotovo da i nije bila razraena. Prvu grupu zadataka predstavljaju opi, frontovski zadaci (1-3). No, uoljivo je da su se navedeni specifini zadaci namijenjeni enama u tre nutku pobjede sastojali u socijalizaciji njihovog reproduktivnog rada (4): one se pojavljuju kao kolektivni, ne vie individualni davalac usluga. Gledamo li s dananjeg odstojanja fotografije kongresa, moemo ui tati sjenu koja se nadvija nad tim dogaajem. Narodnim ilimima pre kriti stol za kojim sjedi radno predsjednitvo od 19 ena nadvisuju por treti voa: Churchill, Tito, Staljin, Roosevelt... U prvom redu prostranog auditorija u hali Zagrebakog zbora poasni gosti mukarci. Iza njih upeatljiva masa delegatkinja. Njih 4000. Rijei iz politikog referata mi nistra financija Anke erus: Mi smo ile u borbu otvoreno, junaki,

98

KONJI, ENE, RATOVI

muki, bez pekulacije i meetarenja. (podv. L. S.)141 Iz te je borbe e


nama otvoren put u povijest. Pitanje je da li su za to one (ali i uvjeti u drutvu) bile posve spremne. Da li je simboliko prekrivanje nacionalnog simbola poput bana Jelaia, protagonista junake tradicije, moglo biti prepoznato kao uspon neznane junakinje, klasno i spolno oznaene kao simbola onih koje je, po shvaanjima pobjednika, revolucija izvela iz podzemlja povijesnog svijeta? Naime, u svom je organizacijskom referatu Maca Greti, tom prili kom izabrana za predsjednicu A F Hrvatske, istakla neto to je u eu foriji pobjede bilo rijetko spominjano. injenica je, da smo mi ene, sve do pobjede Narodno-oslobodilakog pokreta u naoj zemlji bile dvostru ko neslobodne, dvojako potlaene.142 Na svom prvom kongresu orga nizacija ena nije razradila nedvosmislenu platformu za dvostruko oslo boenje. O tome kako se Antifaistika fronta ena u narednom razdob lju intenzivnih postrevolucionarnih mijena drutva nosila s tim proble mom, progovorit e naa pria o organizaciji i emancipaciji.
Kroki za grupni portret (sa enama)

Statistiki podaci kadri su najsaetije ilustrirati pokazatelje poloaja ena; oni takoer mogu prilino zorno ukazati na neke od elemenata procesa promjena tog poloaja. Dakako, brojke nisu kadre otkriti kvali tetu, uvjete pod kojima se procesi drutvenih mijena odvijaju, mogue tekoe i otpore na koje nailaze... Cilj je prezentacije nekih statistikih/demografskih pokazatelja o mi jenama poloaja ena u Hrvatskoj/Jugoslaviji ocrtati okvir, raspone unu tar kojih su ene organiziranom akcijom, posredstvom Antifaistike fronte ena, nastojale djelovati na te procese. Glavni je izvor tih poka zatelja Statistiki bilten ena u drutvu i privredi Jugoslavije143, a budui da obuhvaaju podatke za itavu zemlju, omoguavaju i sagledavanje mjesta Hrvatske u usporedbi s ostalim republikama/pokrajinama. Iako ima autora koji su pomalo skeptini prema podacima iz prvog poslije ratnog popisa stanovnitva 1948. godine144, treba spomenuti da oni, na roito kada su prezentirani u velikim serijama (primjerice od prvog ju goslavenskog popisa stanovnitva 1921. do 1953. godine kojom zavrava razdoblje koje analiziram), ipak relativno vjerodostojno odraavaju os novne tendencije i procese relevantne za mijene poloaja ena. Prvu grupu pokazatelja sainjavat e izbor podataka o prirodnom kre tanju stanovnitva Jugoslavije (kretanje nataliteta i mortaliteta, s pregle dom mortaliteta dojenadi; prirodnog prirataja; nupcijaliteta i divorcijaliteta). Izbor iz druge grupe podataka obuhvaa pokazatelje strukture

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

99

stanovnitva. Oni omoguavaju oitavanje poloaja ena u biolokoj, ekonomskoj, socio-profesionalnoj i obrazovnoj strukturi drutva. Ovoj u grupi podataka pridodati i podatke o uestvovanju ena u procesima industrijske demokracije (lanstvo u radnikim savjetima i upravnim od borima dravnih privrednih poduzea). Navedeni e podaci, pored osta log, olakati praenje mijena stupnja drutveno-ekonomskog razvoja u odreenoj sredini.
Prirodno kretanje stanovnitva

Odrednice prirodnog kretanja stanovnitva definiraju se kao prirodne i drutvene. U pivu skupinu svrstava se natalitet, mortalitet i prirataj145. Natalitet (porod) osnovna je odrednica prirodnog kretanja stanovnitva. Demografi smatraju da se na osnovi opeg kretanja stanovnitva glavnih dijelova svijeta moe zakljuiti da je visoki natalitet karakteristian uglavnom za agrostoarska podruja u manje razvijenim drutveno-gospodarskim sredinama. Nasuprot tome, niski je porod tipian za urbano stanovnitvo i za drutveno-gospodarski razvijene i mahom gusto nase ljene sredine. Razvijene zemlje karakterizira kretanje nataliteta ispod 20 % o godinje; u srednje razvijenima prosjena se godinja stopa (u proteklih petnaestak godina) snizila od 30% o na 20% o , dok je u neraz vijenim natalitet neprekidno visok sa stopama od 33% o do 46% o pro sjeno godinje.146 Tabela 1 ilustrira mjesto Jugoslavije u Evropi u odnosu na prosjenu godinju stopu nataliteta.
Tabela 1: Prosjena godinja stopa nataliteta (u %o) Zemlja vedska vicarska Vel. Britanija Jugoslavija Poljska Portugal 1920-1929. 18,3 18,9 19,6 35,0 29,0 32,4 1930-1939. 14,4 16,0 15,5 30,4 27,7 28,2 1946-1950. 18,2 19,0 18,3 28,8 29,0 25,3 1951-1955. 15,2 17,1 15,7 28,1 29,8 23,8

Izvor M. Friganovi, nav. dj., str. 77.

Trend smanjenja stope nataliteta prema kojemu se Jugoslavija od izra zito nerazvijene zemlje polako kree ka graninim vrijednostima srednje razvijene zemlje, ilustrirat e jo detaljnije slijedee dvije tabele.

100

KONJI, ENE, RATOVI

Tabela 2: Pregled kretanja efektivnog nataliteta (broj ivoroene djece na 1000 stanovnika) po petogodinjim razdobljima Razdoblje 1921-1925 1926-1930 1931-1935 1936-1939 1947-1951 1952-1956 Izvor: Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 8-1, str. 65. Efektivni natalitet 35,0 34,2 31,9 27,4 28,4 27,8

U narednoj su tabeli uoljive znatne regionalne razlike u kretanju na taliteta (od izrazito nerazvijenih podruja poput Kosmeta, Makedonije, Bosne i Hercegovine do graninih vrijednosti karakteristinih za razvije ne zemlje poput Slovenije). To e dakako, imati i reperkusije na regio nalne varijacije u akcijama i kampanjama regionalnih (republikih) or ganizacija AF.
Tabela 3: Kretanje efektivnog nataliteta po republikama u poslijeratnom razdoblju (1947 1955) Srbija Ukupno svega Ua Srbija Vojvodina Kosmet 1947 1948 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 26,7 28,1 30,0 30,2 27,0 29,7 28,4 28,5 26,8 25,1 26,7 28,3 29,5 25,6 28,5 26,6 26,9 24,6 23,1 25,7 26,9 28,0 24,5 27,4 25,3 25,2 22,4 24,4 24,5 25,6 25,5 22,8 23,8 22,4 21,9 21,2 38,5 37,9 42,1 46,1 37,5 44,7 42,6 46,4 43,4 Hrvat ska Slove nija Bosna i Make Herce donija govina 35,1 35,0 39,6 38,6 33,9 40,2 38,5 39,5 36,8 35,0 40,7 39,6 40,3 35,9 39,9 37,9 38,2 36,4 Cma Gora

22,4 23,5 25,3 24,8 22,6 23,4 22,9 22,4 22,0

21,7 21,9 23,5 24,4 23,4 22,8 22,4 20,9 20,9

28,9 36,0 33,7 30,0 31,7 32,0 32,9 33,5 30,7

Izvor: Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 8-2, str. 65.

Budui da je jedan od istaknutih sektora rada AF^a bila briga za majku i dijete, problem mortaliteta dojenadi bit e esto razmatran. Na kretanje mortaliteta (pomora) drutvena se zbivanja odraavaju mno go neposrednije nego na porod, te je stoga pomor karakteristian po kazatelj drutveno-gospodarskih procesa i stanja higijensko-zdravstvene zatite stanovnitva.147 Naredne e tabele prikazati kretanje prosjene stope smrtnosti dojenadi u Jugoslaviji u usporedbi s drugim zemljama od 1920. do 1955. godine, te opi pregled smrtnosti dojenadi s obzirom na spol, i po tadanjim narodnim republikama.

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

101

Tabela 4: Prosjena godinja stopa smrtnosti dojenadi na tisuu ivoroene djece Zemlja Austrija ehoslovaka Danska Jugoslavija Meksiko Japan tvor M. Friganovi, nav. dj., str. 84. 1920-1924. 142 160 82 155 226 165 1935-1939. 86 111 64 139 128 110 1956-1960. 41 30 23 93 80 36

Demografska istraivanja su utvrdila da stopa smrtnosti dojenadi spa da meu najznaajnije specifine stope populacijskog kompleksa. Pozna to je da novoroenad do jedne godine ivota najlake podlijee loim uvjetima stanovanja, ishrane i njege, a povremene nedae (epidemije, glad, rat) najnepovoljnije se odraavaju na smrtnost dojenadi.148
Tabela 5: Smrtnost dojenadi po republikama (u %o) Srbija Ukupno Svega Ua Srbija Vojvodina Kosmet 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 1956 1957 102,1 118,4 139,8 105,0 116,1 101,6 112,8 98,3 101,5 107,1 118,1 133,1 103,0 108,4 98,1 107,6 95,0 102,0 91,2 101,7 119,5 87,0 90,0 83,7 90,5 79,7 82,6 129,7 145,1 139,6 113,2 104,1 96,0 99,3 92,2 92,0 133,0 141,3 174,2 145,9 173,4 143,0 164,0 136,8 161,1 Hrvat ska Slove nija Bosna i Make Herce donija govina 83,9 125,6 178,1 113,9 143,1 117,0 142,6 121,6 118,6 136,1 136,7 161,3 129,8 138,0 130,4 144,3 111,5 136,3 Cma Gora

111,7 118,1 130,7 102,3 111,2 91,8 93,4 88,7 84,2

79,2 80,6 86,8 67,3 58,9 57,2 56,7 50,6 41,9

41,0 101,9 84,7 80,4 98,1 79,7 84,2 72,8 88,6

wor. Statistiki bilten, Tabela 8-19, str. 72.

Izrazito visoke stope infantilnog mortaliteta (s tendencijom porasta od 1950. do 1953. godine) nedvojbeno ukazuju na ozbiljnu krizu razvoja i tave zemlje, ali i razvojne probleme pojedinih njezinih dijelova. Nevolja je to nemamo odgovarajue podatke da Tabelu 5 (regionalna distribu cija) ukrstimo sa spolnom distribucijom smrtnosti dojenadi, budui da ie poznato da na ope kretanje smrtnosti dojenadi po spolu znatno utje h u kulturne tradicije. U patrijarhalnim krajevima, kako ih oznaava demograf Mladen Friganovi, u demografskim projekcijama oekivana prosjeno vea smrtnost muke djece ustupa mjesto smrtnosti manje vre dnovane (i zato u perinatalnoj i neonatalnoj dobi i manje njegovane) enske djece.149

102

KONJI, ENE, RATOVI

Fertilitet (plodnost) je drutvena determinanta prirodnog kretanja sta novnitva. Iz kretanja stopa fertiliteta mogue je oitati promjene po loaja ena, budui da su mnoga istraivanja fertiliteta nedvojbeno po kazala slijedee pravilnosti: privredno aktivno ensko stanovnitvo ima u pravilu manje djece nego neaktivno; manja obazovna razina stanov nitva poklapa se u pravilu s veim brojem djece; slabiju ekonomsku sna gu stanovnitva prati vei broj djece.150 Odrednice ovog modela procesa smanjenja fertiliteta koji prezentira Friganovi u funkciji su promjena poloaja ena u drutvu. To su npr. pojaana tendencija planiranja po rodice, mogunost prakticiranja kontracepcije, smanjenje raznih ut jecaja tradicije151... Specifine stope fertiliteta (odnos izmeu broja i voroene djece prema starosti majke i broju enskog stanovnitva od reene starosti) ukazuju na istrajavanje ogromnih regionalnih razlika u poslijeratnom razdoblju u okviru Jugoslavije. Primjerice, dok je 1956. go dine ukupna stopa za Jugoslaviju iznosila 97,7 %o, u NR Hrvatskoj je za sve kategorije starosti majki iznosila 77,50 %o, a u NR Sloveniji je bila najnia 77,10 % o. Istovremeno je stopa fertiliteta u NR Bosni i Her cegovini iznosila 135,63 % o, a na Kosmetu 194,68 %o.152 Na kretanja fertiliteta utjeu i nupcijalitet i divorcijalitet. Drutvene promjene (mogunost razvoda braka, promjena razine aspiracija na kva litetu branih odnosa, ekonomsko osamostaljivanje ena, i si.) najoitije se ogledaju u kretanju ovih pokazatelja. Uoljivo je razlikovanje pojedi nih pokazatelja po spolu, tako je npr. ilustrativno da u gotovo svim pe riodima i dobnim skupinama (Tabele 6 i 7) ima vei broj razvedenih ena nego mukaraca.
Tabela 6: Usporedni podaci o branom stanju (u %) 1921 Muki Neenjeni Oenjeni Udovci Razvedeni Nepoznato enske Neudate Udate Udovice Razvedene Nepoznato 100 30,7 62,4 6,6 0,3 0,0 100 23,1 58,5 18,0 0,4 0,0 1931 100 30,2 64,2 5,2 0,4 0,0 100 21,5 62,3 15,6 0,6 0,0 1948 100 31,8 63,1 4,7 0,4 0.0 100 24,8 57,3 17,2 0,7 o, 1953 100 31,0 63,8 4,2 0,8 0.2 100 24,2 58,5 15,9 1,3 0.1

Izvor: Statistiki bilten, Tabela 9-1. str. 75.

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

103

Tabela 7: Stanovnitvo staro 15 i viSe godina prema starosti i branom stanju 1953. godine (u %) Ukupno Neenjeni -neudate Oenjeni -udate Udovci -udovice Razvedeni Nepoznato

m uki enski muki enski m uki enski muki enski muki enski muki enski 15-19 godina 20-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45-49 $0-54 $5-59 60-64 65 i vie godina 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 94,9 88,8 4,8 35,2 10,8 56,9 0,0 0,2 0,4 0,7 1,2 2,0 3,5 0.1 0,5 2,3 7,3 11,6 14,0 17,5 0,0 0,4 1,0 1,1 1,1 1,1 1,1 1,1 1,1 0,9 0,6 0,1 1,1 2,0 2,1 2,0 1,8 1,6 1,4 1,2 0,9 0,5 0,3 0,3 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,2 0,2 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1

63,8 41,3 23,1 10,4 6,7 5,5 4,7 4,2 4,0 3,8 3,3 18,0 10,4

75,4 77,6 87,8 80,2 78,8 77,8 75,0 69,6 61,8 51,1

7,6 90,9 6,3 91,3 5,8 90,6 5,6 88,9 5,8 86,3 5,4 82,5 4,5

5,8 23,4 8,6 31,2 12,7 28,2 42,4 63,8

67,8 31,2

Izvor: Statistiki bilten, Tabela 9-3, str. 75.

Struktura stanovnitva

Od pokazatelja koji su, prema razliitim stanovitima,153 relevantni za deskripciju strukture stanovnitva, podastrijet u dostupne podatke koji osvjetljavaju poloaj ena. Bioloka struktura s obzirom na spol u poslijeratnom je razdoblju po kazivala premo enskih154 (npr. 1948. godine dolazila je na 1000 mu karaca 1080,1 ena). No i u toj tendenciji uoljive su regionalne razlike, tako da su npr. iste godine Kosmet i Makedonija biljeili manjak ena.155 Osnovnu distribuciju uea ena u ekonomskoj strukturi ilustrirat e Ta bela 8. U ukupnom poretku procentualno su domaice najbrojnija kate gorija (35%), a zatim slijede ene aktivne u poljoprivredi (24,7%). To ukazuje na injenicu da prevladava njihova zastupljenost u sferama re produktivnog rada (vie od polovice svih privredno aktivnih ena). Ak tivnost ena u nepoljoprivrednim djelatnostima je relativno niska (6%), mada regionalna distribucija u ovoj kategoriji pokazuje zamjetne razlike s obzirom na stupanj drutveno-ekonomske razvijenosti odreene sredi ne (npr. broj ena u nepoljoprivrednim djelatnostima u Sloveniji koji je najvei u Jugoslaviji gotovo je dvostruko vei od istog broja u Hrvatskoj, koja se nalazi na mjestu iza nje).

104

KONJI, ENE, RATOVI

Tabela 8: Osnovne kategorije enskog stanovnitva 1953. godine (u %)

________________

---------------------------------------------------------------- Srbija Hrvat- Slove- Bosna Make- Gma i* ska nija i donija Gora Ukupno Svega Ua Vojvo- Kosmet Herce govina Ukupno Aktivno u poljoprivredi Aktivno u nepoljoprivrednoj djelatnosti Lica sa linim prihodi ma Deca Uenice i studentice Domaice Ostala izdravana lica 100 24,7 6,0 3,4 20,1 8,1 35,1 2,7 100 27,7 4,9 2,9 19,1 7,8 34,9 2,7 100 33,7 4,9 2,6 18,4 7,3 30,4 2,6 100 20,3 6,4 4,3 16,4 8,7 41,2 2,6 100 9,6 1,3 1,1 29,2 8,5 46,7 3,6 100 24,1 7,7 4,3 16,0 8,8 36,3 2,7 100 22,2 13,3 7,2 17,5 9,1 28,7 2,0 100 23,0 3,9 2,1 25,9 7,0 35,7 2,4 100 19,8 3,1 1,3 26,7 8,8 37,1 3,3 100 16,4 3,9 4,8 24,0 8,1 38,8 4,0

Izvor: Statistiki bilten, Tabela 1, str. 7. Tabela 9: Broj aktivnih ena na 1000 mukaraca prema zanimanju i kolskoj spremi kolska sprema

C D

osnovna kol

Ukupno

03
C A MA

(A O)

S3

> s c
410 619 418 11 162 7 380 76 782

> 5 l > c
122 256 99 5 57 2 241 209 376

E* s </} 630 369 208 4

C O

AKTIVNO Nekvalifikovane radnice Poljoprivrednice Rudarske radnice Industrijske i zanatske radnice Saobraajno osoblje Trgovinsko osoblje Osoblje zatite i usluga Administrativno i rukovodee osoblje Strunjaci i umetnice_______ _

519 350 678 g 160 4 332 274 464

818 331 937 9 280 9 342 665 311

425 361 518 10 199 4 410 379 264

252 152 151

276

73

77 8 144 7 563

62 6 238 120 933

45 112 8 151

nepoznato 684 422 888 20 210 4 288 377 407 603

C O

568

324

724

631

833

srednja kol obrazovanje

466

676

Izvor: Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 2-4, str. 16.

fakulteti, vis kole

1 CL.

$ 8 T O. 2 . "o e
T O

3 a a.
C O

C O

MA

* * 1 C O N * o ! Q >J O

2 MA

i
C O o

C O

i a

326

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

105

Indikativan je pregled odnosa aktivnih ena na 1000 mukaraca prema zanimanju i kolskoj spremi 1953. godine (Tabela 9). Iz njega je vidljivo da su najmanje razlike meu spolovima kod kategorije bez kolske spre me. Oigledna je i feminizacija odreenih zanimanja (trgovina, zatita i usluge, administracija) koja se oslanja na tradicionalnu spolnu podjelu rada. Zanimljivi kuriozum, svjedoanstvo o vremenu, predstavlja visoki postotak strunjaka i umetnica bez kolske spreme i s osnovnim obra zovanjem! Pismenost, jedan od najelementamijih pokazatelja obrazovne struktu re stanovitva, pokazuje znaajne varijacije s obzirom na spol. Proces opismenjavanja tekao je u itavom prikazanom vremenskom rasponu br e za mukarce nego za ene.
Tabela 10: Stanovnitvo staro 10 i vie godina prema pismenosti i spolu (u %) 1921. UKUPNO Muki enski Pismeno Muki enski Nepismeno Muki enski 100 100 100 48,5 59,0 38,8 51,5 41,0 61,2 1931. 100 100 100 55,4 67,7 43,6 44,6 32,3 56,4 1948. 100 100 100 74,6 84,6 65,6 25,4 15,4 34,4 1953. 100 100 100 74,6 85,9 64,2 25,4 14,1 35,8

Izvor. Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 2-1, str. 12.

Vie nego dvostruka razlika izmeu nepismenih ena i mukaraca 1953. godine (u korist tete ena), sigurno je, pored ostalog, uvjetovana i time to su uenice mnogo neredovitije ispunjavale kolske obaveze od uenika. Tako je npr. u kolskoj godini 1947/48. meu uenicima obuh vaenim obaveznim osnovnim kolovanjem u Jugoslaviji bilo 43,7% ena, a u to je vrijeme u dobnoj skupini koja je obuhvaena zakonskom oba vezom osnovnog kolovanja (7 do 15 godina) bilo 49,2% ena.156 Podatke o obrazovnoj strukturi ena prema kolskoj spremi sadrava Tabela 11, iz koje je vidljivo da je jo 1953. godine (nakon brojnih kampanja pod rukovodstvom AF-a) visina obrazovnog stupnja obrnuto proporcionalna s postotkom uea ena. Bez kole je jo uvijek vie od polovice enske populacije starije od 10 godina, a maksimalna kon centracija kolovanih nalazi se u kategoriji s osnovnim obrazovanjem. Iz nenaujue je mali procentualni raspon obrazovanih ena u ostalih pet

106

KONJI, ENE, RATOVI

obrazovnih kategorija od nie srednje kole za ope obrazovanje do fakulteta/visokih i viih kola postotak obrazovanih ena smanjuje se od 3,7% do 0,3%.
Tabela 11: ensko stanovnitvo staro 10 i vie godina prema kolskoj spremi (u %) Srbija Ukupno svega Ua Vojvo Kosmet Srbija dina 100 60,6 31,0 3,3 1.6 1.3 0.6 0,4 0,6 100 33,4 56,2 6,4 1,3 1,3 0,1 0,2 0,7 100 82,5 13,5 1,0 0,6 0,4 0,1 0,0 Hrvat Slove Bosna Make Cma ska nija i donija Gora Herce govina 100 37,1 53,6 4,6 1,5 1,5 0,8 0,3 0,7 100 14,6 73,2 4,7 3,7 2,5 0,7 0,3 0,2 100 80,7 15,5 1,7 1,2 0,6 0,2 0,1 0,0 100 60,1 33,6 2,5 1,0 0,7 0,5 0,1 1,5 100 62,8 30,7 3,1 1,4 0,8 0,6

Ukupno Bez kole Osnovna kola Nia srednja kola za opte obrazovanje Nia struna kola Srednja struna kola Srednja kola za opte obrazovanje Fakulteti, visoke i vie kole Nepoznato

100 51,9 40,1 3,7 1,6 1,2 0,9 0,3 0,6

100 55,8 35,7 3,9 1.5 1.2 1.1 0,3 0,8

0,1 0,5

1,9

Izvor: Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 1, str. 8.

Posljednje dvije tabele prikazuju zastupljenost ena u radnikom samoupravljanju (lanice radnikih savjeta i upravnih odbora), koja znat no zaostaje za njihovom zastupljenou u radnoj snazi.
Tabela 12: lanice radnikih savjeta (u %) Ukupno svega 1952 1953 14,0 15,8 11,5 13,9 Srbija Vojvodina Kosmet
_ _

Hrvatska Slovenija Bosna i Hercego vina 15,9 16,9 21,8 23,9 10,3 12,1

Make Cma Gora donija 6,8 7,8 13,4 13,5

Izvor: Statistiki bilten, nav. dj.. Tabela 4-6, str. 43. Tabela 13: lanice upravnih odbora (u %) Ukupno svega 1952 1953 10,3 9,8 8,2 8,6 Srbija Vojvodina Kosmet
-

Hrvatska Slovenija Bosna i Herce govina 11,6 9,8 17,2 17,1 8,3 6,5

Make Cma Gora donija 4,8 4,4 9,8 7,7

Izvor: Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 4-7, str. 44.

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

107

to ve na prvi pogled odaje ovakav grupni portret? ene u osvaja nje socijalizma polaze s pozicija najnerazvijenijih meu nerazvijenima. One su najmanje pismene, najslabije obrazovane, optereene uestalim i pogibeljnim reproduktivnim radom, fizikim radom u poljoprivredi i nekvalificiranim radom u ostalim privrednim granama. Podaci navedeni u ovih trinaest tabela moi e takoer, pored puke informacije o trendovima, posluiti i kao referentni okvir za usporedbe s podacima koji e biti prikazivani u daljnjem tekstu. Njih su samoprije gornim marom i zavidnom ustrajnou prikupljale aktivistkinje organiza cija ena od njezinih najniih, do najviih odbora.

II. DIO

ANTIFAISTIKA FRONTA ENA: ORGANIZACIJA ZA EMANCIPACIJU


POKRET I POREDAK Na raskrsnici

U trenutku zavretka Drugog svjetskog rata, Antifaistika fronta e na, jedina batinica i nastavljaica dviju tradicija enskog pokreta u Ju goslaviji, nala se na raskrsnici. Da li e AF u posve novoj povijesnoj poziciji i ulozi moi pomiriti i dalje razvijati proturjene tradicije (koje sam nazvala feministikom i socijalistikom) na koje se nadovezuje? Naime, graanski enski pokret djelovao je u okvirima postojeeg po retka, iako se prema njemu odreivao kritiki. Feministkinje su zahtije vale ravnopravno ukljuivanje ena u poredak i borile se protiv njihove diskriminacije. Cilj je meuratnog graanskog enskog pokreta bio hu manizacija, daljnje izgraivanje poretka ukljuivanjem ena u sve sfere politikog, drutvenog i privrednog ivota. Ravnopravnost bi, prema oe kivanjima feministkinja, znaajno pridonijela uspostavljanju drugaije ravnotee snaga, otvorila putove demokratizacije drutva oslobodivi ne sluene koliine zapretane energije. Ovu je tradiciju enskog pokreta, prema predloenoj tipologiji organiziranog djelovanja ena157 mogue opisati kao reprezentativnu varijantu reformistikog feminizma. Tradici

108

KONJI, ENE, RATOVI

ja organiziranja ena u okvirima radnikog/komunistikog pokreta zasni vala se na supsumiranju interesne dimenzije irem opozicionom, protureimskom djelovanju. ensko pitanje sluilo je kao katalizator, mobilizacijska taktika za pridobivanje podrke ena (enskih masa) pri obaranju postojeeg poretka. Teorijski izvedeno iz klasnog pitanja (i nje mu podreeno)158, ensko je pitanje, prema marksistiko-lenjinistikoj ideologiji, imalo biti rijeeno revolucionarnom smjenom vlasti. Projekt radikalne drutvene promjene nije bio promiljan sa stanovita ena kao politikih subjekata ili interesne grupe, ve kao dijela radnike klase. Prepoznavajui svoj legitimitet u opozicionoj, socijalistikoj tradiciji, a organizacijski uklopljena u Jedinstveni narodnooslobodilaki front (JNOF), uspostavljanjem nove revolucionarne vlasti (u ime radnike klase) A F se nala u njezinom ozraju, postavi tako i sama dio poretka. Naime, samim inom osloboenja zemlje istovremeno je izvrena i smjena vlasti. U njoj je KPJ kao rukovodea snaga uspjeno okonane nacionalno oslobodilake borbe, koja je istovremeno imala i snane ele mente graanskog rata, stekla znaajne prednosti pred svojim politikim takmacima. Komunistika je partija tijekom rata poela izgraivati novu dravnu vlast. Nakon rata ona ve izgraenu vlast, koja se nastavila u dravnom aparatu Demokratske Fedarativne Jugoslavije, tek naizgled di jeli s dijelovima graanskih partija koje se nisu kompromitirale sura ujui s neprijateljem. Time su bili prividno zadovoljeni zahtjevi savez nika (konferencija na Jalti 4-11. veljae 1945), kao i odredbe o viestra nakom sistemu iz sporazuma Tito ubai. Na tim startnim osnova ma, prema ocjeni povjesniara Duana Bilandia, rukovodstvo KPJ je imalo gotovo neogranienu mogunost da utvruje politiku drutvenog razvoja Jugoslavije. U povijesti se rijetko stjee tako vrsta i nepodije ljena vlast u rukama jednog revolucionarnog pokreta: svi organi vlasti zakonodavni i izvrni, vojska i milicija, sigurnost i sudstvo bili su bez izuzetka vrsto u rukama KPJ. Njezini lanovi bili su gotovo na svim kljunim funkcijama mehanizma vlasti (...)159. Istovremeno, pak, svim e raspoloivim sredstvima, KPJ onemoguavati djelovanje lojalnoj opoziciji.160
Narodni front kao nadomjestak pokreta

Kako bi zadovoljila neke stranake tradicije koje su ivjele u naro du161 i udovoljila meunarodnim obvezama (sporazum Tito ubai), Komunistika partija Jugoslavije u tom periodu jo ne obznanjuje otvo reno hegemonistiki karakter svoje vlasti. Narodni front Jugoslavije

EMANCIPACIJA I O RG ANIZACIJA

109

( N F J ) , u ijim okvirim a i sam a d je lu je , osnovan je na kon gresu J N O F - a ( 5 - 7 . kolovoza 19 4 5 ). O n je im ao izvanjsku form u k o a licije k o jo j su p ri stupile sve (d o z v o lje n e ) p o litik e grupe/partije: S a m o sta ln a d em ok ra tsk a stran ka, Z e m ljo ra d n i k a stran k a, N aro d n a se lja k a stran k a, H rv atsk a r e publikanska se lja k a stran k a, Ju g o slav e n sk a rep u b lik an sk a stra n k a , N a rodna rad ikaln a stran k a i druge p o litik e g ru p acije. P o seb n o st je te k o a licije bila da su sve o n e p rizn av ale ru kovod eu ulogu K P J u N F J. N o, glavnu snagu N F J in ile su tzv. m asovn e o rg a n iz a c ije , n jezin i k o lektivni lan ovi: om lad in sk a o rg a n iz a cija ( U S A O J U je d in je n i save? a n tifaistik e o m lad in e Ju g o sla v ije ), o rg a n iz a cija en a (A F ) , i sindikati ( J S R N j Jed in stv e n i sin d ik ati rad n ik a i n a m je te n ik a J u g o s la v ije ) 162. U d o k u m en tim a N aro d n og fro n ta bila je uglavnom sad ran a p latfo rm a K P J ,163 ali p artija je i u novim u v jetim a d jelo v ala na stari n ain kao kadrovska, (p o lu )ileg a ln a , stro g o h ijera rh ijsk a i m o n o litn a o rg a n iz a cija zasnovna na ap so lu tn o j lo ja ln o sti i poslu no sti lan stv a. Iak o d je lu je s p o zicija p o r e tk a , N F rabi diskurs p okreta p red sta v lja ju i se kao sp let d o b rov oljn ih in teresn ih o rg an izacija (razliitih drutvenih grupa poput o m lad in e , en a, rad n ik a i n a m jete n ik a , i si.). U stv arn o sti, pak, to je bio put i n ain in d o k trin a cije irokih n aro d n ih m asa id e o lo gijom i p o litiko m P a r tije , a u isto v rije m e i put n jih ov og ak tiv iz ira n ja na ostvarivanju p rog ram a P a r tije . 164 N aro d n i fro n t, d ak le, n ije im ao fu n kciju a g re g a cije i a rtik u la c ije in teresa , ve fu n k ciju izraav an ja m o n o litn osti, m o b ilizacije i in te g ra cije m asa o k o id e je in teresn o g je d in stv a radnih m a s a .165 (podv. L. S .) O vakav zak lju ak p o tk rep lju ju i b ro jn e slin osti razliitih m asovnih o rg an izacija. Prva je slin o st u oljiv a u s a m om inu o d b aciv an ja starih , to n ije , n ek o m u n istik ih d ijelo v a v la sti tih trad icija. N elag od a spram staro g s in d ik a liz m a 166, p rim je ric e , u sp o re diva je sa staln im strah o m od fem in istik ih z a stra n jiv a n ja prisu tn im u A F - u . K o d itav o g N F o sp o rav a se (k la si n i) k o alicio n i k a r a k te r 167 k o ji je uoi i to ko m D ru go g sv jetsk og rata bio zn a a ja n im b en ik m o b ili z a cije ljudi razliitih p o litik ih u v je re n ja i k lasn e prip ad n osti na a n tifa istik im o sn ov am a. N ad alje, u svim se m asovnim o rg a n iz a cija m a isticao zaseb an p o loaj lan o v a K P J. K o m u n isti su p e rso n ificira li m od el u z o r n o g fro n tov ca i u je d n o zauzim ali n ajv ie h ije ra rh ijs k e p o z icije u N F. P red sjed n ici n aro d n ih o d b o ra i sek re ta ri p artijsk ih o rg a n iz a c ija isto d o b n o su p red sjed n ici ili ta jn ici o d b o ra fro n ta .168 P o s to ja la je , d a k le, n ek a v rsta p e rso n aln e u n ije k ro z k oju je K P J o sigurav ala svoju d o m in a ciju na svim razin am a o rg a n iz a cije drutva. N a taj su nain m asov n e o rg a n iz a c ije , k ao i sam a n aro d n a vlast (n aro d n i o d b o ri), fu n k cio n ira le k ao dio tran sm isio n o g m eh an izm a k oji je , da p arafraziram B ila n d ia , sluio

110

KONJI, ENE, RATOVI

nepodijeljenoj vlasti Partije.169 Trea se slinost oitovala u proire nom uvjerenju o prinudnom karakteru lanstva u masovnim organizaci jama meu graanima nekomunistima.170 este (samo)kritike koje su se u svim masovnim organizacijama mogle uti u tom vremenu odnosile su se na labavost organizacije171, ije je lanstvo iz baze u znatnoj mjeri osjealo samo formalnu pripadnost respektivnim organizacijama. Nez natni stupanj drutvene moi i utjecaja (a oito i ugleda) masovnih or ganizacija ogledao se u potcjenjivanju rada u njima od strane komu nista koji su se, bez obzira na vlastiti hijerarhijski poloaj ulCPJ, identi ficirali sa stvarnom, djelatnom, drutvenom moi vlastite partije. Sami se komunisti neprestano samokritiki osvru na takve tendencije koje imaju za posljedicu izbjegavanje rada lanova KP u masovnim organizacija ma.172 Jo jedan problem, konstantni predmet interesa i lamentacija AF-a, predstavljala je slaba aktivizacija ena i njihova neznatna zastup ljenost na rukovodeim poloajima u masovnim organizacijama. I naposlijetku, este reorganizacije promjene organizacijske strukture ma sovnih organizacija sve do stvaranja Socijalistikog saveza radnog na roda Jugoslavije (SSRNJ) 1953. godine, ukazuju na probleme funkcioni ranja paralelnih hijerarhija partijske i masovnih organizacija. Dupliranje u radu, kako su taj problem, igoui ga, imenovale disku sije u okvirima AF-a, oigledno je dovodilo do stalnih blokada u siste mu i poveavalo njegovu redundanciju. Masovne organizacge, masovno drutvo... Dravno vodstvo nastojalo je u neposrednom poslijeratnom razdoblju politikom propagandom173 uvjeriti domau i meunarodnu javnost da je KPJ samo prva meu jednakima na politikoj sceni. Pri naglaavanju neophodnosti politike participacije svih graana u procesu obnove i izgradnje, onodobni politiki diskurs zapravo parafrazira osnovnu ideju masovnog drutva: graani ne mogu utjecati na politiku drave ako ne pripadaju politiki relevantnim grupama174. Odnos pojedinca i centralnog aparata vlasti klasina je socioloka te ma. Ve je Emile Durkheim, davno prije nastanka modernog totalitariz ma, upozoravao na odnos masovnog drutva i diktature. Smatrao je da je, ukoliko ljudi svoju jedinu openitost nalaze u dravi, neminovan ra spad drutva na izolirane, atomizirane individue. Nacija se moe ouva ti samo tako to e izmeu drave i individua postojati ceo niz sekun darnih grupa koje su dovoljno blizu da individue privuku u svoje po druje akcije i na taj nain ih baciti u opti tok socijalnog ivota (...)

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

111

Hipertrofirana drava je prisiljena da ugnjetava i obuhvata (...) drutvo koje ini veliki broj neorganizovanih individua.175 Komentirajui ovu Durkheimovu tezu, sociolog Vladimir Arzenek domee da sekundarne grupe sistem organizacija moraju posje dovati odreene karakteristike da bi bile sposobne posredovati izmeu individua i drave, odnosno drugih centara moi. U prvom redu one mo raju imati izvore moi koji su nezavisni od centralnog tela a mo tih grupa mora biti prilina u poreenju sa centrom. (...) Samo snane i autonomne grupe mogu delovati kao centri kontramoi i kao nezavisni izvor komunikacije meu svojim lanovima, te na taj nain eliminisati drutvo kao masu nemonih, izolovanih pojedinaca.176 No u analizama masovnog drutva nije teko pronai brojne povijesne primjere kako niti demokratski pokreti/organizacije nisu imuni na postojanje oligarhijske kontrole u vlastitim strukturama. Robert Michels opisao je oligarhiju u dobrovoljnim udruenjima i politikim strankama, utvrdivi da domina cija organizacijskog aparata, u kombinaciji s pasivnou lanstva, odrava oligarhijsku kontrolu. Oligarhiju u demokratskim organizacijama M i chels tumai kao nenamjeravanu posljedicu organizacije.177 Njegova analiza nekompetentnosti masa, prema Arzeneekovom miljenju, po dudara se s Lenjinovom analizom partije. Naime, Lenjin e se iz istih razloga zalagati za partiju profesionalnih revolucionara. U daljnjem po vijesnom slijedu dogaaja, staljinistika, totalitarna, definicija odnosa drutva i drave, kao i definicija transmisione funkcije svih organiziranih struktura odredit e razvoj realnog socijalizma, smatra Arzenek.178
... totalitarno drutvo

Ono to, dakle, masovna drutva dijeli od totalitarnih nije odsustvo sekundarnih organizacija, ve njihova potpuna kontrola od strane centra moi. Totalitarna drutva su participativna drutva u okviru politikog monizma; zato njihove organizacije imaju specifinu funkciju. Poeljno je da je stanovnitvo organizaciono ukljueno, ali tu nije re o nastojanju da se produbi demokratija u organizacijama i celokupnom drutvu, ve o saznanju da je multiplikacijom kontrolisanih aktivnosti mogue pove ati indoktrinaciju stanovnitva i na taj nain smanjiti ravnodunost i ot por u kriznim situacijama.179 Ovo Arzenekovo odreenje totalitarnog drutva koje u prvi plan stav lja pojmove: organizaciono ukljuivanje stanovnitva politiki mo nizam krizu, vrlo vjerodostojno opisuje mjesto, zadau i funkcionira nje masovnih organizacija u Jugoslaviji u prvom poslijeratnom periodu.

112

KONJI, ENE, RATOVI

Upravo izvrena revolucionarna smjena vlasti kojom otpoinje proces ra dikalnih i dalekosenih drutvenih promjena, gotovo je idealtipska situa cija koja odgovara formulaciji Arzenekove ope hipoteze: to veu promenu strukture drutva eli da postigne vladajua grupa, utoliko je verovatnije da e postojati elja ili ak zahtev za visokim stepenom kontrolisane i manipulisane participacije graana u organizacijama.180 Franz Neumann, jedan od najprominentnijih teoretiara autoritarnih sistema, u svojim Biljekama uz teoriju diktature181 definira totalitarizam kao tip politikog reima koji je mogue odrediti pomou pet elemenata. To su: (1) zamjena pravne drave policijskom; (2) koncentracija moi na nain koji iskljuuje mehanizme podjele vlasti ili dekoncentraciju moi karakteristinu za liberalno-demokratske reime (podjela vlasti na zako nodavnu, izvrnu i sudsku, uz postojanje viestranakog sistema); (3) po stojanje monopolistike partije; (4) brisanje razlike izmeu drutva i dr ave (zamjena pluralistikih nepluralistikim sredstvima drutvene kon trole); (5) teror182. Za nas je zanimljivo Neumannovo shvaanje masov nih organizacija kao jedne od metoda (nepluralistike) kontrole nad dru tvom. Sinkroniziranje svih drutvenih organizacija, jedna je od tih me toda, a ona omoguava stvaranje stupnjevane elite koja vladajuima omoguuje unutranju kontrolu masa i da prikriju izvanjsku manipula ciju, tj. da birokraciju u uskom znaenju rijei dopuni privatnim vodeim grupama u razliitim slojevima stanovnitva. Takoer i u sluaju atomiziranja i izoliranja pojedinca instrumentalne su nediferencirane ma sovne organizacije. One su nametnute pojedincima nakon to je uslije dila destrukcija ili barem slabljenje drutvenih jedinica utemeljenih bio logijom (obitelj), tradicijom, religijom, ili sudjelovanjem u radu i razo nodi (,..)183.

Tragovi na marginama teksta povyesti Ukoliko je A F tek jedna od partijski usmjeravanih i kontroliranih masovnih organizacija, jesu li historiografski radovi nali naina (i inte resa) da uoe njezine eventualne posebnosti? Podudarnost platforme KPJ i Narodnog fronta i u njemu sadranih masovnih organizacija iz prvih poslijeratnih godina omoguavala je, pre ma Bilandiu, indoktrinaciju ideologijom i politikom Partije, koja je slu ila dirigiranom aktiviziranju na ostvarenju programa Partije.184 KPJ je uspjela obuhvatiti gotovo sve stanovnitvo masovnim organizacijama, ta ko da su gotovo svi odrasli bili organizirani, a u tom kontekstu Bi-

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

113

landi tek izrijekom, u nabrajanju, spominje i AF.185 Na slian nain istraivaica Narodnog fronta Katarina Spehnjak spominje AF tek kao jednu od kariica u transmisionom lancu KPJ NF.186 Analizirajui koncept narodne demokracije, Marija Obradovi istie specifine funkci je omladinskih organizacija (SKOJ-a i Saveza narodne omladine Jugo slavije) i AF-a. Njihov je zadatak, pored mobilizacijskog i integrativ nog, bio i idejnoobrazovni: (...) AF igra naroito vanu ulogu u vaspitavanju ena i dece u duhu socijalizma.187 Tek toliko o Antifaistikoj fronti ena u postrevolucionamom pe riodu. Navedeni radovi, reprezentativni za znanstveno razmatranje uloge AF-a, ostavljaju je na margini teksta povijesti, onog teksta koji nastoji rekonstruirati i analizirati dominantni govor moi. Jedno od mo guih obrazloenja zbog ega je AF nevidljiva u takvom shvaanju po vijesti nalazi se u implicitnom i teorijski nereflektiranom shvaanju ka tegorije drutvene moi. Sva su, naime, ova istraivanja prolosti zasno vana na poimanju drutvene moi u skladu s teorijom zero sum game, kao fiksne veliine, neizbjeno jednodimenzionalna. Najopenitija zam jerka koja se uvrijeenom nipodatavanju AF (a vjerojatno i drugih masovnih organizacija u tom periodu) moe uputiti je ignoriranje rezi dualnog podruja slobode, nerijetko i samovolje, u njihovom djelovanju pri oivotvorenju viih (partijskih) direktiva. No ukoliko AF promatramo kao jednog od aktera, drutvenu mreu upletenu u razgranati splet ostalih mrea (gotovo svi odrasli lanovi dru tva su organizirani, ne zaboravimo!), kojima je premreeno itavo drutvo, otvaraju se drugaije interpretativne mogunosti. Sociolozi es to govore o moi kao o funkciji pozicije bilo u nekoj hijerarhiji meuza visnih uloga ili statusa, ili neke druge strateke lokacije unutar skupa odnosa.188 U okviru pristupa koji predlae mrena analiza mo se raz matra u odnosu prema poloaju ili lociranosti u strukturi drutvenih mre a. Drugim rijeima, organizaciju ena i njezinu drutvenu mo nje zinu samoreprezentaciju, utjecaj, ugled, i si., valja promatrati podjednako u odnosu spram drugih aktera u spletu drutvenih mrea, ali i u odnosu na vlastitu hijerarhiju uloga i statusa, te u odnosu na one (ene, poten cijalne lanice koje pokazuju otpor organiziranosti) koje stoje po stra ni. To podrazumijeva istrajnu sumnjiavost naspram ideolokog diskursa koji e prvo implicitno, zatim eksplicitno isticati iskljuivi monopol KPJ u regulaciji i rjeavanju svih drutvenih pitanja, a kojeg usvaja i repro ducira sama organizacija ena. Ideologije, naime, nude ljudima kogni tivne mape koje pokazuju sferu vidljivoga, do koje dopire zdrav razum, a ono to je vano i bitno one skrivaju, istie Vjeran Katunari.189 Tek

114

KONJI, ENE, RATOVI

znanstvenom analizom, nepristajanjem na dijalog s ideologijom i raz otkrivanjem njezinog netransparentnog karaktera, mogue je, dakle, na zrijeti ono vano i bitno. Priu o organizaciji ena kao dijelu poretka izloit u u etiri dijela. Prvi e obuhvatiti mijene nacrta organizacijskog ustrojstva i promjenjivu sreu njegovog funkcioniranja. Drugi e dio podrobnije analizirati ve naznaeni odnos A F-a i KPJ, dok e trei dio predstavljati njihovo sueljavanje. Nastojat u prema arhivskim izvorima rekonstruirati ivot organizacije frustracije, napetosti, ogranienja, ali i tragati za inova tivnim ponaanjem koji se javljaju kako unutar hijerarhijske mree AF, ali i u odnosu na organizacijsku okolinu. U etvrtom e dijelu biti prikazana uloga A F kao kolektivnog davaoca usluga u ispunjavanju drutvenih prioriteta koji su se u tom razdoblju artikulirali u vidu tzv. kampanja. Kampanje su, naime, u postrevolucionamom razdoblju predstavljale kratkorone, neposredne, openarodne zadatke za iju se realizaciju nije zahtijevala specijalizacija/strunost, ve je bio dovo ljan (pretpostavljeni) revolucionarni zanos i odanost sistemu. Pri tom e sami izvori biti analizirani/interpretirani prema tipu diskursa koji rabe. U rekonstrukciji i analizi organizacijskog ustrojstva AF-a kao izvori posluit e materijali (zapisnici, izvjetaji, okrunice) viih od bora A F -a (Glavni odbor A F -a Hrvatske i Centralni odbor AF-a Jugoslavije), te zapisnici odranih kongresa, sjednica Izvrnog odbora A F -a Jugoslavije, plenumi GO-a i si. Kritiko-informativni diskurs u tim je izvorima prisutan na zatvorenim sjednicama, sa strogo kontrolira nom javnou, dok se reprezentativni diskurs oglaava u direktivama kojima se rukovodstva obraaju niim odborima ili kada reflektiraju ino vacije/ /mijene organizacijske strukture. Periodizaciju evolucije organiza cijske sheme/modela organizacije izvest u na temelju odnosa AF-a i njegove organizacijske okoline (KP, NF, narodna vlast, tj. vladine usta nove). Pandan obrasca komunikacije viih s niim odborima (i vice versa) predstavlja komunikacija A F -a s KP. Oituje se hijerarhijska priroda odnosa (isprva prikriveno, da bi se kasnije vehementno afirmirala) koja ukazuje na zadanu poziciju organizacije ena u sistemu drutvene moi. Posebno isticanje i analiziranje ovog odnosa (a ne izdvajanje npr. od nosa s Narodnim frontom iji je sastavni dio bila AF) zasnivam na spoznaji da je sam in lanstva u KP predstavljao totalni odnos (briu se granice privatno/javno, graanska/politika egzistencija). Upravo zbog toga sauvani zapisnici partijske elije pri GO A FH (a imam razloga

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

115

za sumnju da mnogi nisu sauvani ili su iz razloga konspirativnosti vrlo shematski voeni) proputaju vie takozvanog ivota (meuljudski od nosi, emocije, pa i strasti, svakodnevica, tijelo) od zbira svih ostalih do kumenata. Razmatranja o ivotu organizacije temeljit e se na izvori ma koji ocrtavaju diskusije niih odbora (na terenu) i njihovim izv jetajima viim odborima. Pogled izvana potrait u u izvjetajima raznih komisija ili pojedinaca delegiranih za inspekciju terena. Kritiko-informativni diskurs prevladava kod iznoenja tekoa i nedoumica u vla stitim sredinama. On se probija i u izvjetajima nadreenima, no na toj ravni komunikacije dolazi i do upotrebe reprezentativnog diskursa u skladu s pretpostavljenim oekivanjima viih odbora, NF, komiteta.... Oni, pak, proniu/razotkrivaju tu zamku i uestalo upozoravaju na ne pouzdanost takvih izvjetaja i podataka s terena. (Nije na odmet ope tovati upozorenje: nikada ne smetnuti s uma da se nalazimo usred igre iskrivljenih ogledala). Kao izvori za analizu kampanja posluit e mi direktivna pisma koja viim odborima upuuju instance vlasti, a oni ih pre rauju i upuuju na teren (niim odborima), te povratnih izvjetaja niih odbora o uinjenom. Zbog ovakvog pristupa u daljnjem u se slijedu izlaganja nastojati oduprijeti sirenskom zovu primarnih izvora koji vodi k pripovijedanju neprekinutih sekvenci dogaaja ili izlaganju svih injenica o danom vre menu/mjestu. Naime, uveni je francuski povjesniar Marc Bloch nagla avao: Jedinstvo mjesta potpuno je nepokorno. Samo jedinstveni prob lem konstituira centralni fokus.190

ORGANIZACIJSKA STRUKTURA AF-a

Dobro je znano, doba revolucija nisu trenuci najpogodniji za kontem placiju. Vrijeme je to snanih zamaha metlom historije, kada se jo nereflektirano, tek naslueno novo, iahuruje iz raskonih nada, iz ve likih sveobuhvatnih vizija boljeg sutra. I ne samo organizacije stvarane su bez statutamih nacrta, domiljenih piktograma zamiljenih hijerarhij skih struktura i funkcija. Stoga nas ne smije uditi to niti mame akti vistkinje AF-a, kao niti njihovi znaajni drugi, tome ne posveuju mnogo panje. Modele organizacijske strukture AF-a, koje u prikazati u procesu njihovog razvoja, izvela sam na osnovu itanja/interpretacije dokumenata nastalih u toku uznositog i krivudavog hoda revolucije i mijena drutva koje su uslijedile. Elementi tih modela AF-a raspoznatljivi su kao ide alni nacrti prevladavajui obrasci ije se manje/vie izravne nazna

116

KONJI, ENE, RATOVI

ke nalaze u iskazima Centralnog odbora A F-a Jugoslavije (CO), od nosno Glavnog odbora A F-a Hrvatske (GO). U njima se reprezenta tivnim diskursom organizacija ena neumorno legitimira kao dio ire in stitucionalne mree, sastavni dio novog poretka, ali i kao samosvojna or ganizacijska mrea. Izradom modela pokuala sam rekonstruirati jednu objektivnu strukturu, ogoljelu od strasti, elja i utopijskih nada poje dinanih aktivistkinja organizacije. Rekonstruirala sam ih na temelju po maka u diskursu koji rabe, budui da je upravo diskurs nain na koji piemo (i govorimo) kadar odraziti strukturu moi u drutvu. Takav pristup, pored ostalog, obeava i vii stupanj apstrakcije. Nai me, koristei kompletni poslijeratni arhivski fond A FZ-a Hrvatske mo gue je zakljuivati o tendencijama bitnim za itav jugoslavenski AF-a, budui da su njegov sastavni dio i zaprimljene osnovne smjernice i kon kretne direktive koje se u tom strogo kontroliranom vremenu razrauju u saveznom rukovodstvu Centralnom odboru AFr-a iz Beograda.1 9 1 Dakako, sva etiri modela koja je u razdoblju od 1945. do 1953. godine mogue oitati, samo su aproksimacije koje opisuju eljeno/zamiljeno organizacijsko ustrojstvo. Oni se nerijetko preklapaju, a njihove su gra nice u vremenu fluidne i ovisne o lokalnim/regionalnim uvjetima. Mode li, slike organizacijskog ustrojstva AF-a, odraavaju nekoliko razina zahtjeva: 1) oekivanja koja dolaze od ireg drutvenog sustava (revolucionar nog poretka); 2) proturjenu samoreprezentaciju organizacije ena (kao sastavnog dijela poretka, ali i kao pokreta); 3) mogunosti stvarnog, djelatnog funkcioniranja organizacijske mre e/ hijerarhije AF-a, tj. realizacije zahtjeva koji na A F postavlja nje zina organizacijska okolina. Iznosei nacrte organizacijskih modela A F -a nastojat u problema tizirati odnos organizacijskog modela i ciljeva organizacije ena u mije nama drutva. Pri tome u poi od tvrdnje Bonnie Erickson da razliiti modeli strukture naglaavaju razliite aspekte drutvenih mrea, i stoga vode poneto razliitim predvianjima o usaglaavanju stavova meu mreama.192 U svakom su analiziranom razdoblju nezaobilazna slijedea pitanja: Unapreuju li transformacije organizacijskih modela AFZr-a realizaciju jednog od istaknutih ciljeva socijalistike revolucije oslo boenje ena? U kojoj je mjeri nain na koji je organizacija zasnovana nakon 1945. bio instrumentalan za poticanje emancipacije ena kao drutvenog procesa dugog trajanja? Koji su organizacijski resursi i opcije bili na raspolaganju enama samima da artikuliraju strategije vlastitog osloboenja od specifine spolne diskriminacije? Kojim je stupnjem au tonomije raspolagala A F formulirajui svoje ciljeve, strategije i taktike u mijenama drutva koje su, kao jednu od svojih pretpostavki, nalagale

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

117

radikalne pomake u poloaju ena? Da li je organizacijsko ustrojstvo AF-a prualo potreban prostor i adekvatan stupanj drutvene moi za ostvarenje tog cilja u zemlji opustoenoj ratnim razaranjima, nerazvijenoj i duboko proetoj patrijarhalnom kulturom? Uiti, uiti, i samo uiti...: Odgojni model AF-a (1945-1947) .... govorio je drug Lenjin, i proroanski nagovijestio poetak istinskog socijalizma tek u onom trenutku kada e se svaka kuharica moi znalaki baviti politikom. Svaka kuharica, ergo, svaka ena. Autoritativni glas Vladimira Iljia odzvanjao je i u rijeima Anke Berus: Proirujui rad na politiko prosvjeivanje ena, pomoi e [AF] najirim masama da se naue dravniki misliti, ukljuit emo ih u stvarno rijeavanje svih ope narodnih problema i to ve u sutini predstavlja ostvarenje one ravnopravnosti koju su stekle u borbi, koja im je osigu rana u naoj narodnoj dravi i ija je jedina garancija istinska vlast na roda.193 (podv. L. S.) Indikativno je da najmjerodavniji stavovi o sudbini organizacije ena u poslijeratnom razdoblju dolaze s pozicije u kojoj je koncentrirana mak simalna koliina drutvene moi iz kancelarije Centralnog komiteta KPJ, u ije se ime oglasio Aleksandar Rankovi. U pismu koje e se s dunim pijetetom nadalje citirati u dokumentima AF na svim razinama stoji bezprizivna ocjena: Po zavretku rata aktivnost ena ne srne i ne moe prestati.194 Nadalje se istie neophodnost mobilizacije ena na novim politikim, privrednim i socijalnim zadacima, koje valja postii uvrenjem enskog pokreta. Forma pokreta (izbegavati svako kruto centralizovanje samog rada i to vie razvijati inicijativu odozdo) procje njuje se kao optimalna za privlaenje ena, a pri tom se naglaava da AF nije organizacija potinjena NOF-u, ali mu pomae svim sredstvi ma kojima raspolae. Zadatak je KP, pored ostalog, da za rad u AF mobilie to vei broj partijki na rukovodeim dunostima.195 to je to to narodna vlast oekuje od AF u razdoblju neposredno nakon osloboenja? Zadaci su veoma openiti: konsolidacija revolucionarne vlasti (borba protiv ostataka neprija telja, reakcije i protunarodnih elemenata crne burze, pekulanata, ilegalnog podizanja cijena, i si.);
obnova i izgradnja rato m o p ustoene zem lje (sudjelovanje u d o brovoljnim radovim a; ukljuivanje ena u privredu i p o m o sindikatim a J organiziranju radnica; osposobljavanje en a za kvalificirani rad, i si.);

funkcioniranje svakodnevnog ivota (rjeavanje itavog niza socialnih problema, kao npr. organiziranje pomoi zaposlenim majkama; inaprijeenje zdravstvene zatite ena; pomo invalidima, ranjenicima, atnoj siroadi; zatita i zbrinjavanje djece).

118

KONJI, ENE, RATOVI

Rijeju, ene trebaju postati ozbiljan oslonac drave i snani oslo nac narodne vlasti, naglaava se na Plenarnom sastanku CO AFJ po etkom 1946. godine.196 Ovi zadaci, dakako, vae za sve graane, no ulo ga je AF^-a u njihovoj realizaciji dvojaka: da ene privue i osposobi za njihovo ostvarivanje (borbom protiv nepismenosti, organiziranjem opeobrazovnih i strunih teajeva), ali da ih istovremeno odgaja u duhu djelatnog iskazivanja lojalnosti novoj vlasti (politiki odgoj/ indoktrina cija). Upravo iz te dvojakosti proizlaze posebni zadaci organizacije ena. U samoj su pretpostavci opstojanja A F -a specifini deficiti, nedostaci ena. To bi mogle biti zaostalost, indiferentnost, kako ih je imeno vala jo Klara Zetkin, ili pak neobrazovanost (nepismenost, niska kvali fikacijska struktura ili zdravstveno-higijenska kultura). No ne treba za nemariti niti neke implicirane prirodne predispozicije koje e ene sta viti u slubu naroda posredstvom svoje organizacije. Upravo su ove dvije grupe specifinosti (rad na sebi i za sebe, dakle, emancipacija, te pretpostavljena predilekcija za rad za druge za dravu, ali i one ne mone i potrebite) izvor stalnih protuijenosti s kojima se organizacija ena neprestano suoava. Kako uskladiti potrebe ena kao specifine in teresne grupe sa irim drutvenim interesima? Upravo ta e se napetost ogledati, ali i nastojati razrijeiti, u modelima organizacijskog ustrojstva AF-a. Nain na koji e A F osigurati pro voenje postavljenih zadataka podruje je njezine slobodne inicijative. Po uzoru na ostale masovne organizacije, osnovni je princip izgradnje/ /funkcioniranja organizacijske hijerarhije teritorijalni.

Slika 1: Teritorijalni princip organizacijske strukture AF-a197


Centralni odbor (Jugoslavija) Glavni odbor (republike) oblasni okruni kotarski ODBORI: JEZGRA AKTIVISTKINJA seoski, gradski, ulini

Pri tome se takoer naglaava da je itavu organizaciju potrebno odozdo do gore jo vie povezati s odborima Narodnog fronta, te razviti najiru propagandu za upisivanje u Narodni front. Unato upozorenju

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

119

da se izbjegava krutost i centralizacija, odbori su morali da imaju takvu organizacionu vrstinu da mogu ukljuiti i posljednju enu u ope na rodni rad u ispunjavanju ope narodnih zadataka198. Parola o organi zacijskoj vrstini bila je na terenu razliito tumaena. U nekim se orga nizacijama prikuplja lanarina za AF, u drugima dobrovoljni prilozi, a u nekima oboje.199 Ekstremni sluajevi shvaanja vrstine svjedoe o prinudnom karakteru organizacije. Podaci koji su kritiki razmatrani na sastanku tajnica okrunih odbora govore, primjerice, da su u Slavoniji neki odbori AF-a uvodili samoinicijativno kazne u novcu i namirnica ma za ene koje nisu dolazile na sastanke.200 Takvu je praksu rukovod stvo AF-a suzbijalo s preporukom da se od ena ne ubire lanarina, ve da ih se ulanjuje u Frontu, kamo bi se trebali prelijevati prihodi od zabava i priredaba koje je upriliivala AF.201 Pa ipak, i usprkos upeatljivog popisa zadataka, svijesti o specifinosti mobilizacije enskih masa, i ozbiljno shvaenog zahtjeva za vrstinom organizacije, ambivalentni karakter AF (rad ena za druge kroz rad ena za sebe same) istrajavao je kao ozbiljan problem. Tako e jedna od lanica GO AFH izjaviti: AF nema nekih svojih posebnih zadataka, nego on kao sastavni dio Fronta treba da ostvari najuu suradnju s na rodnim vlastima(...)202 Slino rezonira i Anka Berus, poasna funkcionerka AF-a:
Organizacije A F nemaju nikakve odvojene linije, ali s druge strane one tre ba da imaju takvu organizacionu vrstinu, da mogu osigurati ukljuivanje pa i posljednje ene u ope narodni rad i ispunjenje ope narodnih zadataka.203

Kako uskladiti nepostojanje odvojene linije, tj. strategije koja e e nama olakati ispunjenje sloenih i zahtjevnih ope narodnih zadataka sa specifinim deficitima ena kao drutvene grupe? Problem se tre bao razrijeiti u tipu organizacijskog ustrojstva koji sam nazvala odgojni model. Njegova se odgojnost sastojala u pretpostavci da e ve samo pro voenje linije Fronta pridobiti/odgojiti/transformirati ene svih dru tvenih slojeva da uestvuju u revolucionarnim preobrazbama drutva. injenica da je organizacijsku strukturu mogue prikazati kao pirami du sa irokom bazom (potencijalno je to svaka, pa i posljednja ena) iji je vrh takoer mogue nedvosmisleno utvrditi, navodi na zakljuak da moemo pretpostaviti izvjestan stupanj organizacijske autonomije. To znai da je postojala mogunost artikuliranja ciljeva specifinijih/autonomnijih od onih koje je Antifaistikom frontu ena povjeravala na rodna vlast. Na to ukazuje i injenica da su jasno naznaene i dvije linije unutarorganizacijske komunikacije: vertikalna i horizontalna. Prva se

120

KONJI, ENE, RATOVI

protee u dva pravca od niih ka viim hijerarhijskim razinama (i vice versa). CO/GO put baze alju direktive, okrunice, cirkulama pisma, a prema potrebi sazivaju tajnice niih odbora na konzultativne sastanke. Odbornice su, pak, bile dune slati pismene izvjetaje predsjednicama respektivnih odbora (gradskih, kotarskih, okrunih), dok se od istih predsjednica oekuje da alju elaborirane poslanice viem rukovodstvu svakih tjedan do deset dana.204 Druga je linija komunikacije proimala itavu strukturu posredstvom sekcije za agitprop koja se slui organom GO-a, mjesenikom ena u borbi, te glasilom CO-a ena danas. Pored toga, horizontalnu ravan komunikacije osiguravaju i razliite broure, tjedna enska radio emisija (Radio Zagreba), a postojala je i enska knji ara na Trgu Republike u Zagrebu koja je distribuirala brojna izdanja AF-a.

Slika 2: Odgojni model AF (1945-1947)


CO/GO

Ambivalentni karakter statusa organizacije oituje se u injenici da se napredne ene neposredno ukljuuju u Narodni front (NF), budui da su ocijenjene kao dostatno odgojene u politikom smislu, dok one ne tako napredne (koje nisu u dovoljnoj mjeri socijalizirane za razumijeva nje/ provoenje revolucionarnih zadataka one indiferentne, neodlu ne, prestraene ili ak neprijateljski nastrojene) ostaju u organizaciji i djeluju u njezinim sekcijama (S). Isprva se po oblasnim i okrunim od borima formiraju tri sekcije: propagandna, kultumo-prosvjetna i socijal na, dok e se nadalje njihov broj uveavati proporcionalno sa zahtjevima za raznolikou i gipkou u radu organizacije ena20-\ Uputstva za rad sekcija naglaavaju da se u svom djelovanju trebaju povezivati s od govarajuim nadletvima pri organima vlasti (npr. prosvjetnim odjelima

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

121

kod NO i dr.), dok je kod propagandne sekcije direktiva jo nedvosmislenija:


Propagandna sekcija Okrunog odbora A F nemoe da pravi nikakav pose ban plan o radu odvojen od plana N F i Narodne vlasti(...).206

Iako se ovaj organizacijski model doima jo najmanje protuijeno (za razliku od onih u godinama koje slijede), niti u ovoj prvoj, za mnoge aktivistkinje jo idilinoj fazi razdraganosti nakon uspjeno okonane revolucije, on takoer nije lien stalnih napetosti koje su posljedica inherentnih mu ambivalentnosti. AF, i kao dio pobjedonosnog poretka, ipak dijeli sudbinu ena. Na terenu se na nju gleda s omalovaava njem, a posljedica je toga da pojedine aktivistkinje ne vole raditi sa enama207; kod ena se opaa osjeaj manje vrijednosti unato Usta vom zagarantirane ravnopravnosti.208 Djelotvorniju akciju protiv takvih pojava koi latentni strah od feministikih zastranjivanja, iji bi znak moglo biti pretjerano osamostaljivanje od NF. Tako primjerice tajnica Kotarskog odbora iz Vinkovaca s mnogo nelagode izvjetava GO kako treba i dalje odravati sastanke samo sa enama
gdje je rad A F Z slab, gdje se ene ustruavaju da odlaze na sastanke s mu karcima, dok u drugim selima gdje je rad A F -a na prilinoj visini i gdje su ene shvatile da su i one dio fronta i da one nemaju svojih posebnih zadataka izvan fronta treba da dolaze na sastanke fronta (...).209

Druga tajnica izvjetava o nejasnoama u odnosu na NF (i ire):


... mi svi skupa jo nismo na isto da li da odravamo masovne sastanke ena posebno ili sa Narodnom frontom, te da li da ih odravamo uope ili da ih nikako ne odrajemo.210

Stalan je problem to se
u nekim krajevima (...) na sastancima A F pretresaju potpuno iste stvari kao i na sastanku Fronte i jasno da ene nisu voljele da odlaze na sastanke ena jer su morale da sluaju dva puta istu stvar 211

Krute forme rada krive su za opadanje aktivnosti organizacije i u onim krajevima gdje je u vrijeme NOP-a AF bila aktivna. No u pone kom se izvjetaju ono tumai injenicom da su tada aktivne drugarice nakon 1945. prele na druge zadatke i prestale radom sa enama 212 Vertikalna mobilnost ena posredstvom AF-a ve je poela uzimati da nak! No i kada procjenjuju uspjehe u radu, aktivistkinje su samokritine. Prema opoj ocjeni AF je najvee uspjehe zabiljeila na planu socijal nih aktivnosti (prvenstveno u raznim oblicima zbrinjavanje djece) i

122

KONJI, ENE, RATOVI

kampanjama za obnovu zemlje (dobrovoljni radovi). Takve akcije ocjenjuju se kao isto enske akcije, takorei humanitarne akcije pri kojima je zakazalo vaspitanje. Na rad meu enama na srne da ostane na prvom stepenu pojedinih akcija, ne srne da se razbija na suve i praktine sitne radove, nego mora da uzdie uvek nove aktivne ene u politiki pokret, u dravni aparat, u produkciju.2 1 3 Rijeju, odgojni model A F -a pokazao se efikasnim za onaj tip mo bilizacije ena koji je vodio instrumentalizaciji tradicionalnih enskih funkcija (karitativni rad socijalne akcije i rad za lokalnu zajednicu obnova). Ogromni radni doprinos ena, kao i postojanje znatnog profe sionalnog aparata A F214, mogli su biti realni preduvjet organizacijskoj autonomiji koja bi bila kadra tokom vremena suzbijati kod ena osjeaj manje vrijednosti i nipodatavanje organizacije. No blokada je nastupa la sa zahtjevima da se djelovanje AF -a podredi NF-u. On je, pak, puka transmisija KP, to se ne istie na masovnim sastancima lanica iz baze, ali o emu pomno vode rauna vie hijerarhijske instance. O tome svje doi i poimanje uloge GO-a iz 1947. godine: Glavni odbor nije direktivno tijelo za organizaciju AF na terenu, ijim ra dom treba da rukovode lokalne part, organizacije dajui konkretne zadatke i kontroliui izvrenje. Glavni odbor treba da povezuje rad pojedinih orga nizacija AF, da prenosi iskustva u radu i organizacionim formama 215 Gl. odbori treba da budu studiozna tijela koja e pratiti ostvarivanje ravno pravnosti kroz ekonomski i privredni razvitak zemlje 216 Dakako, nedirektivnost i studioznost republikog rukovodstva orga nizacije ena ne bi trebalo toliko naglaavati kada ono u praksi ne bi prekoraivalo tako shvaene ovlasti. I tajnice odbora na terenu vjerojat no su znale pokazivati znakove nepoeljne samosvijesti (nisu lanovi odbora N.F., te joj ne polau rauna o radu, niti ona to od njih trai217). Pred kraj ovog razdoblja zamjetno je opadanje aktivnosti i masovno sti organizacije. Samo u Hrvatskoj prestao je rad odbora A F-a u 1500 sela u kojima su djelovali za vrijeme NOB-e. Stoga ne smije uditi samokritiki osvrt Cane Babovi, predsjednice CO A F Jugoslavije na taj, po svemu sudei, opejugoslavenski trend: ... opaa se, to je isto u svim republikama, naime, da se rad meu enama najee razvija povremeno i to kroz izvesne kampanje(...). AF nije uspela iroko obuhvatiti ene na sudelovanju u svakodnevnom politikom, drutve nom i privrednom ivotu zemlje. Druga je stvar, to mi nemamo neega po sebnoga, specifinoga, neko pitanje za koje bi se mi kao ene trebale boriti.2l8 (podv. L. S.)

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

123

Ostaje otvoreno pitanje da li je ve 1947. godine Cana Babovi u uoe noj injenici nedostatka autonomije cilja organizacije ena vidjela pozi tivnu ili negativnu crtu.

Treniranje strogoe: Direktivni model A F -a (1948-1949)

Godina je zapoela radno. Potkraj sijenja (25-27. 1. 1948) odran je Drugi kongres AF-a Jugoslavije, a iznesene samokritike analize dota danjeg rada organizacije i smjernice za njezin daljnji razvoj bile su u neposrednom dosluhu s najnovijim zbivanjima u drutvu. Naime, sredinom prethodne godine donesen je, po uzoru na sovjetske pjatiljetke, Zakon o petogodinjem razvitku narodne privrede FNRJ za period 1947 1951. godine, popularno poznat kao plan industrija lizacije i elektrifikacije219. Ujesen 1947. odran je Drugi kongres NFJ koji je rasprio neodreeni privid postojanja viepartijskog sistema i bezprizivno obnarodovao partijski monopol u svim sferama ivota. Josip Broz Tito izabran je za predsjednika NFJ. I bez povijesnog NE koje e uslijediti sredinom godine, 1948. imala je sve preduvjete da postane prelomna, dakle, slavna. U svojoj periodizaciji poslijeratne povijesti Duan Bilandi uzima je kao poetak Ve like prekretnice (1948-1953). Koje su se tendencije/procesi, prema Bilandiu, oitovali u tom trenutku? To je u prvom redu tendencija birokracije da se od sluge drutva pretvori u njegovog gospodara. Birokracija (koju Bilandi analitiki ne situira u socijalnu strukturu, niti ne identificira u univerzumu politikih aktera) je kao glavna drutvena snaga uvela monopol na idejno-politiki ivot drutva. Ekstremni egalitarizam u shvaanju raspodjele do hotka prema radu, uz cijenu usporenijeg materijalnog razvitka drutva pogodovao je, i bio ostvariv, tek uz jaanje dravne vlasti, dok je polu vojni princip organizacije i funkcioniranja radnike partije, prema Bilandiu, trei inilac koji je stimulirao proces stvaranja etatistike ekonom ske strukture.220 U takvoj situaciji dolazi do prirodnog iscrpljivanja re volucionarnog entuzijazma i portvovanja nekoliko stotina hiljada akti vista koji su gotovo danonono radili za napredak drutva. U radnim kolektivima javljaju se prvi znaci opadanja proizvodnje i uvanja vla stite radne snage; u rukovodeem sloju drutva javljaju se znaci birokratizacije i revolucionarnom moralu posve neprimjerenog neasketskog preputanja privilegijama; seljatvo se sve vie buni protiv prisilnog otkupa i kolektivizacije; javljaju se i prvi znaci meurepublikih sukoba

124

KONJI, ENE, RATOVI

naroito zbog alokacije i raspodjele sredstava za investicije koja su u cjelini bila u rukama federacije.221 Ovu povijesnu situaciju Bilandi imenuje krizom revolucionarne strategije drutvenog razvoja. KPJ na tu krizu reagira postavljanjem sli jedeih etapnih ciljeva: uvrenjem politike vlasti i svojeg rukovodeeg poloaja u drutvu, te programom ubrzane industrijalizacije. Ti se poli tiki i ekonomski zadaci uzajamno dopunjavaju: Ekonomski je utvri vao politiku vlast i mo, a politiki je davao ekonomiji potreban za mah.222 Politika proima sve pore ivota upravo zato to je osnovni zadatak te etape revolucije bio uvrenje vlasti, smatra Bilandi.223 Udamitvo, natjecanje i slini zadaci tretiraju se kao politike direktive, a nedisciplina na radu i sline greke kao nedvojbeni iskaz politikog odnosa prema novom reimu. Organizacija ena nije eljela, niti smjela, zaostati. Samokritiki se osvrnula na svoj dotadanji rad i u njemu utvrdila slijedee slabosti. Na prvom je mjestu ve i prije konstatirano opadanje rada, zamiranje orga nizacija na terenu i samopotcjenjivanje. Kritizira se aktivistiki princip (A F je postala uska organizacija aktivistkinja) i injenica da u dovo ljnoj mjeri nisu mobilizirane (zaostale) enske mase. Za to su okriv ljene krute (ali i nedovoljno efikasne) metode rukovoenja; kampa njski prakticistiki rad uz nedostatak politikog objanjavanja, tj. edukacije/indoktrinacije.224 No rukovodstva A F -a ne ele sama podni jeti taj teret. Zamjeraju partijskim organizacijama na terenu
to nisu ozbiljno shvatile zadatke po sektoru rada meu enam a. Taj sektor partijskog rada u partijskim Kom itetim a ili ne postoji uopte ili ukoliko i po stoji, on se u partijskoj organizaciji ne pretresa i potcenjuje se.225

NF takoer ne shvaa specifine zadatke A F -a i koristi je najee za izvravanje tehnikih poslova. (...) itavi odbori A F-a upotrebljeni su u kampanji samo kao tehnika lica, za popise itd.226 Pri frontovskim radnim akcijama ne vodi se rauna o specifinim fiziolokim razlikama ena, te je bilo sluajeva tekih oboljenja ena zbog neprimjerenog ra da. Na svojim sjednicama mnogi odbori NF ne tretiraju pitanje organi zacije A F u cjelini niti se interesiraju za rad ena. Mnogi drugovi ru kovodioci Narodnog fronta, oficiri, rukovodioci u narodnoj vlasti ne alju i ne putaju svoje ene da uestvuju u radu NF i AF.227 Drugi kongres A F -a Jugoslavije donio je, nakon sasluanih referata i diskusija, te iscrpnih samokritika, direktive za obnovu organizacije. Or ganizaciju e biti mogue uvrstiti tako da se pored izdignutih ena (aktivistkinja) obuhvate i one najzaostalije, i to rigoroznim voenjem

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

125

evidencije i neprekidnim praenjem rada ena. Njih valja podii, do vesti na liniju Narodnog fronta preko irokog kultumo-prosvjetnog i politikog rada i privui na ostvarivanje zadataka Petogodinjeg plana i izgradnju socijalizma228. Metode rukovoenja trebaju biti primjerene najirem i najmasovnijem pristupanju enama, te kroz razvijanje svih moguih oblika rada. Pristupajui enama kao majkama i domaica ma valja ih pouiti kako da poveu svoje tenje s opim interesom i radom229. Treba prestati s praksom rukovoenja preko mjesnih odbora, a pridobiti ene na selu bit e mogue stvaranjem seoskih odbora230. Pri Centralnom, glavnim i sreskim (okrunim) odborima, pored sekretarija ta, kao stalnog radnog tijela, trebalo je formirati i slijedee sekcije: 1) organizacionu, 2) propagandnu i kultumo-prosvjetnu, te 3) sekciju Majka i dijete.231 Postojee enske listove neophodno je uiniti pri stupanim najirim slojevima ena, u prvom redu seljankama. To e biti mogue izvesti popularnijim i jednostavnijim nainom pisanja, unoe njem vie beletristikih i reportanih sadraja, te tehnikim ureenjem list uiniti ivim i privlanim232. Predstojei izbori za odbore AF-a is koristit e se za davanje organizaciji prave sadrine i radnog programa, a paljivim odabirom sastava odbora podii novi kadar ena i istovre meno osigurati neprekidan rad organizacije.233 Plenumi, savjetovanja, konferencije koji su uslijedili, detaljno su ela borirali kongresne materijale. Pored njihovog ritualnog ponavljanja, do metali su im, u skladu s pojedinanom kreativnou govornica, brojne varijacije, tako da je, usprkos proklamiranoj kritinosti prema birokratizaciji, poevi od 1948. godine koliina i obim arhivske grae u dra matinom porastu. Tome je u prvom redu pridonijelo provoenje zak ljuaka Sekretarijata GO AFH ija je svrha bila uvoenje novih mjera kontrole rada niih odbora.234 Organizacione sekcije zaduene su za voenje evidencije primljenih izvjetaja (pismenih i usmenih) kotarskih odbora, te kontrolu izvrenja postavljenih zadataka. Tu e evidenciju vo diti plaeni inovnik. Propisano je takoer voenje arhive (obine i tajne). CO je tiskao posebnu brouru s detaljnim uputama za voenje evidencije i statistike, s podugakim popisom obrazaca koje treba ispu njavati i prosljeivati viim instancama (svaka tri, odnosno est mjeseci), uputama za voenje kartoteka i spiskova, te frekvencijom slanja razliitih izvjetaja.235 Na svom treem plenarnom sastanku GO A F - Hrvatske razradio je i pristupano obrazloio drutvene prioritete i zadatke AF-a u nji hovom ostvarenju. Petogodinji plan razmatra se kao osnovni referentni okvir rada organizacije. tovie, njegovo se izvravanje izjednaava s ra

126

KONJI, ENE, RATOVI

dom na ostvarenju socijalizma. ene treba maksimalno mobilizirati da sudjeluju u ostvarenju pjatljetke, to e se postii tek uvrenjem orga nizacije, tj. obuhvaanjem svih ena i kontrolom njihovih postignua. Budui da do tada nije bilo mogue postii uvlaenje svih ena u AF, predlae se da se sve one koje sudjeluju u akcijama koje pokree/vodi A F smatraju lanicama organizacije, a odbacuje se uvoenje lanskih iskaznica A F-a.236 Iz ovakvog je shvaanja lanstva u organizaciji ena mogue zakljuiti da je zahtjev za omasovljenjem A F -a zapravo usmjeren na organi zaciono ukljuenje/utapanje svih ena u njezine okvire. Sudjelovanje u organizaciji nije vie in slobodnog izbora pojedinca, ve neto to se podrazumijeva samo po sebi. Na to vie nije mogue aspirirati, niti je protiv toga mogue prosvjedovati. Time se pospjeuje rastakanje A F -a kao zasebne organizacije i briu granice prema orga nizacijskoj okolini. Supstituiranje vlastitog institucionalnog prostora za odvijanje transakcija, gubljenje jasnih granica one drutvene mree koju su u prvom postrevolucionarnom razdoblju sainjavale aktivistkinje AF-a, mogue je opisati i jezikom mrene analize. Naime, drutveni prostor za formiranje stavova nee se moi artikulirati ukoliko su veze izmeu drutvenih mrea suvie brojne. U tom e sluaju doi do for miranja jedne opsene klike.237 U tom smislu mogue je razumjeti i je dan od planskih zadataka politikog izdizanja ena koji u 1948. pred via jo vre povezivanje sa ostalim organizacijama u Narodnoj fron ti, te obavezu da se u NF ulani 80% ena (sa obavezom da redovito uplauju lanarinu) koju je preuzeo III. plenum AFH.238 Nevoljko prihvaanje (ili ak odbijanje) nepopularnih mjera narodne vlasti (obezbjeenog snabdjevanja stanovnitva, odredbe o dvojnim ci jenama, otkupa poljoprivrednih proizvoda, plaanja poreza, i si.) AF ima suzbijati odgovarajuim propagandnim aktivnostima (propagan dom i kulturno-prosvjetnim radom). Takvo e unoenje svijesti u na rod postii objanjavanjem: Nai odbori nisu dovoljno objanjavali da svaka ta mjera nae vlade znai ogromnu brigu i ljubav za svakog naeg radnog ovjeka i njegov ivot, i da socijalizam predstavlja upravo takvu brigu za ovjeka kakva se ve sada, u granicama mogunosti, pokazuje u naoj zemlji prema ovjeku.239 (podv. L. S.) Osnovni zadatak A F -a u ostvarenju petogodinjeg plana je uvlae nje ena u radnu snagu. Svaka organizacija mora znati da e se njen rad mjeriti i po tome, koliko se novih ena sa njenog terena ukljuilo u proizvodnju.240 Stoga je III. plenum A F -a Hrvatske svojim planom

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

127

predvidio da se tokom 1948. u Hrvatskoj u privredu ukljui 80.000 do 100.000 ena. Briga za djecu radnih majki formulirana je kao jedan od preduvjeta za ostvarenje tih ambicija. To je ujedno i jedan od najvanijih zadataka koje je pred itavu organizaciju na njezinom II. kongresu po stavio maral Tito govorei o brizi za odgoj djece i majci kao prvom odgajatelju.241 U ovoj godini plan postaje magina rije i ulazi u svakodnevnu upo trebu u ivotu organizacije. Posve po uzoru na dravna privredna podu zea svi glavni, kotarski i gradski odbori trebaju izraditi svoje planove koji su sastavljeni na bazi planova sekcija i na bazi planova naih orga nizacija 242 Planovi s terena dostavljaju se viim odborima po tono utvrenoj shemi koja obuhvaa znatan broj toaka, kao to su napr: or ganizaciono uvrenje AF; ideoloko-politiki rad meu enama; po mo narodnoj vlasti; kultumo-prosvjetni rad; ukljuivanje enske radne snage u privredu; socijalistiki preobraaj sela; briga o radnoj majci i dje ci, zdravstveno prosvjeivanje; organizacija proslava (osobito 8. marta) itd. Planovi i izvjetaji dijele se na godinje, polugodinje, tromjesene, mjesene i tjedne, a GO-u se izvjetaji dostavljaju jednom mjeseno. Na ravno, i ti izvjetaji o uinjenom trebaju sadravati sve navedene toke. To, dakako, nije bio lagani zadatak. Stoga jezik tih izvjetaja postaje sve bogatiji stajaim mjestima emfatikog socrealistikog diskursa uestali su hvalospjevi naoj Partiji koja nas vodi u bolji ivot, plameni poz dravi s terena, trudbenici koje je zahvatio takmiarski pokret, a uz stari borbeni pozdrav S. F. S. N. na kraju tih poslanica, javlja se i novi: S Titom u bolji ivot!... Odbomice se snalaze kako znaju i umiju. Izvjetaji i planovi alju se GO-u neredovito, formulari se nepravilno ispunjavaju i iz njih se ne moe vidjeti prava slika stanja i rada organizacije AF-a.243 Rad mate (ili podsvjesti) esto ne mari za logiku. Tako primjerice, prema izvjetaju kotarskog odbora AF^a Slunj 1948. godine njegove su aktivistkinje for mirale 87 aktiva, a u njima je radom obuhvaeno samo 87 ena; u rijekoj oblasti organizacijom je obuhvaeno 12.000 ena, vie nego to ima ena glasaa; sam grad Rijeka ima 17.000 ena glasaa, a organizacijom A F a obuhvaeno je 54.382 ene, dok je u Poreu, u kojemu ivi 5.466 ena, u organizaciji aktivno njih 15.722!244 Rezignirano itd., nakon navoe nja tih i slinih primjera, komentar je autorica decidiranih uputstava za pisanje godinjih izvjetaja. Pored kategorije plana, u ovom su razdoblju ustoliene dvije nove or ganizacijske forme: sekretarijati i aktivi. Sekretarijati su posebna tijela u odborima AF koja rukovode radom organizacije izmeu dva sastanka

128

KONJI, ENE, RATOVI

izvrnih odbora. Pored rukovodee, imaju i koordinacijsku ulogu. U sa moj organizaciji koordiniraju rad razliitih sekcija (lanice sekretarijata moraju biti zaduene za voenje jedne od sekcija ili na nekom konkret nom zadatku u odboru), a takoer posreduju kontakte AF-a s odgo varajuim organizacijama i ministarstvima. Pomoni organi za rad sekre tarijata u glavnim odborima su sekcije (S), a u kotarskim i gradskim ak tivi (A). Aktivi se formiraju oko sekcija gradskih i kotarskih odbora (npr. oko sekcije za propagandu preporua se formiranje aktiva ena agitatorki, oko sekcija Majka i dijete aktiv za teajeve o njezi djeteta, za trud nice, i si.).245 Aktivi su zamiljeni kao oblici neposredne demokracije iz baze s ciljem da, kao to im i samo ime daje naslutiti, aktiviziraju sa moinicijativu masa. Posredstvom pojedinanih i pitanja koja su smatra na enama bliska, A F e zainteresirati ene za ope zadatke u izgrad nji socijalizma.246 Nabrojat u samo neke od aktiva koji su u to vrijeme bili formirani (i djelovali s promjenjivim uspjehom), kako bi se u punoj mjeri mogla spoznati njihova irina. To su, primjerice, aktiv za povrtlar stvo i ivinarstvo, aktiv za vezu sa Zajednicom doma i kole, za izvoe nje djece u etnju, za izvide (aktivistkinje A F -a kontroliraju to rade roditelji loih aka), aktiv agitatora (aktivistkinje obilaze kue ena koje ne dolaze na sastanke A F -a i tumae im mjere Narodne vlasti, politiku KP, AF, NF,), pravni aktiv (savjeti i informacije o novim pravnim mje rama za poboljanje poloaja ena i djece), aktiv za unitavanje stjenica i gamadi, za prouavanje broure Djeje zarazne bolesti, aktiv za sabirne akcije, za brigu o ekaonicama Majka i dijete, i tako u nedogled. to vie, rukovodstvo A F -a vjerovalo je da e na taj nain kod ena oslo boditi njihovu inicijativu i (...) pravo da izmiljaju same to mogu da rade, a mi emo obilaziti terene, dok e one dolaziti po savjete.247 No ta je inicijativa ipak trebala ostati dosljedno kontrolirana. Jasno je da mi sve inicijative ne emo moi prihvatiti kao dobre i sloiti se s tim, istie predsjednica A F -a 248 Reformirana unutranja struktura organizacije doima se znatno razvedenijom od one prijanjih godina, no mijenjaju se odnosi s organiza cijskom okolinom. Sekretarijati direktno komuniciraju s narodnom vlau (npr. s Upravama za radnu snagu), i NF-om obje instance pod jednako, naime, vre funkciju drave 249 Sekretarijati su istovremeno direktivna tijela, a takoer imaju i kontrolnu funkciju. Bazna demokracija potie se pomou aktiva koji, posredstvom rjeavanja problema iz sva kodnevnog ivota ena (praktinih zadataka), imaju osigurati njihov ula

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

129

zak u orbitu javnosti regulirane i kontrolirane od narodne vlasti / NF/ KP.


Slika 3: Inovacije u unutranjem ustrojstvu A F -a 1948-1949.

KP J NF A F sekretarijat (CO) sekretarijat (GO)

NV ^ s,

' l 2 .A , ~V^A2 A 3 ' 1 4, / sekretarijat (gradski, kotarski)


/
sekretarijat (oblasni)

/ osnovne organizacije AF ^ masovna baza

A n

No koja se bitna promjena zbila u poloaju AF-a u odnosu na nje zinu organizacijsku okolinu tijekom 1948/49. godine? Kurs osnovnih pro mjena, ve sadran u nagovjetajima Drugog kongresa NFJ o zbiljskom karakteru drutvne moi/vlasti, formaliziran je na Drugom kongresu AF Jugoslavije. Tom je prilikom donesen Statut AF-a (prvi u esto godinjem ivotu ove organizacije) iji prvi lan ne ostavlja mjesta dvojbi:
lan Antifaistike fronte ena Jugoslavije moe biti svaka ena koja uiva sva graanska i biraka prava u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, usvaja program i statut Narodnog fronta i statut AFr-a i radi na ostvarenju programa Narodnog fronta. lanovi Antifaistike fronte ena su lanovi Narodnog fronta.250

Takav bliski srodniki odnos AF-a s NF-om ostavljao je mjesta broj nim nedoumicama, posebice u svakodnevnom radu AF-a na terenu, te je stoga bio predmetom estih dodatnih objanjenja. Jasnou takvih eks plikacija ilustrira stav predsjednice CO AF: Mi smo ve vie puta go vorili da AF nije paralelna organizacija fronta. AF je deo fronta, ali nije enski front.251 Ideoloki diskurs ne haje za suptilnosti, niti se bez prijeke potrebe izlae transparentnosti iskaza. Njegova je funkcija prikrivanje i eufemistiki prikaz stvarnog odnosa snaga (definicija putem dvostruke negacije). Ovakva razmatranja organizacijskog statusa AF-a impliciraju nepostojanje AF-a kao posebne organizacije, njezin uvir u NF, ali tu injenicu ne ele eksplicirati, ostavljajui bijeli prostor za nak nadno upisivanje prigodnih interpretacija. I najdramatiniji dogaaj L948. godine upisat e u njega svoja znaenja.

130

KONJI, ENE, RATOVI

Nakon Rezolucije zemalja IB-a i napada na KPJ i FNRJ odran je Peti kongres KPJ (21-28. 7. 1948). Objanjenja same biti tog sukoba du go su ostajala na razini njegovih ideolokih i realpolitikih premisa. Zanemarit u do sada temeljito istraene stvarne presudne konstitutivne elemente geneze i razvoja sukoba s IB-om,252 i zadrati se na navodu iz Staljinova pisma od 27. 3. 1948. kojim se optuuje rukovodstvo Komu nistike partije da vodi politiku likvidiranja KPJ njezinim rastvaranjem u Narodnoj fronti.253 Partijski je kongres najenerginije istakao apsolutno dominantu ulogu KPJ u drutvu, formalizirao svoj status novim programom (to je prvi pro gram KPJ poslije Vukovarskog kongresa), a na I. plenumu CK KPJ, koji je odran odmah poslije kongresa na kojemu je obavljeno i formalno konstituiranje partije komunista, izabran je za generalnog sekretara Jo sip Broz Tito. Borba protiv staljinizma zapoela je estoko, i nastavljena je staljinistikim metodama te se iskazala
sklonost rukovodeih kadrova na svim razinam a da se jo dosljednije i bukvalnije u unutranjem drutvenom razvoju ide stopam a staljinizma kako bi se pobile optube zasnovane na lanim inform acijam a i izbilo svako mogue orue iz ruku kritiara Inform biroa.254

Uslijedila je pojaana represija, posvemanja kontrola svih graana i konzekventno jaanje centralistiko birokratskih metoda upravljanja. Mo aparata je jaala samo u federaciji i njezinim ustanovama bilo je zaposleno blizu 140.000 slubenika 255 Poduzeti su i radikalni koraci kako bi se optube Velikog brata ui nile bespredmetnima. Ve poslije prvog pisma CK SKP(b) otpoeo je novi val nacionalizacija, to je preraslo u (ekonomskoj situaciji posve kontraproduktivni) juri na male sitne privatne obrtnike256. Naredna, i mnogo dalekosenija akcija, bila je direktiva za kampanju kolektivizacije koja je formulirana na II. plenumu CK KPJ (28-30.1.1949). Plenum je obavezao lokalna partijska rukovodstva da po rokovima planiraju tok kolektivizacije po selima, ususret konanom ijeenju seljakog pitanja koje je imalo (planski) uslijediti do kraja 1951. godine, kada je veina seljaka trebala biti kolektivizirana.257 I zadaci koje je partija na Petom kongresu postavila pred organizaciju ena odraavali su ove prioritete trenutka. Najjai je naglasak na propa gandi i vaspitanju, i izgradnji socijalizma koja trai saradnju svih, a istovremeno i kontrolu najirih narodnih masa.258 Ostali su osnovni za daci kultumo-prosvjetni rad iji je zadatak da ispravi dotadanju ni sku idejnost, pomo radnoj majci, mobilizacija ena za ukljuenje u pri vredu (istie se kako je tek 20% ena privredno aktivno) nepromije

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

131

njeni. Novi, prioritetni zadatak koji se postavlja 1949. godine, nakon II. plenuma CK KPJ, je provoenje linije nae Partije na selu. Unato pomalo grotesknom nainu na koji predsjednica organizacije, urbana in telektualka Vida Tomi, zorno objanjava prelom u dosadanjam obra ivanju zemlje259, strogost koju nameu direktive ne dozvoljava koleba nja. Iako se izrijekom ograuje od represivnih metoda (natjerivanja seljaka koji ne shvaaju...), i zalae za metode uvjeravanja siromanih i srednjih seljaka, s kulacima (stvarnim i nabjeenim) ne smije biti ne doumica. Njih treba unititi fiziki i svakojako.260 No unato dopunjenom konvencionalnom popisu zadataka organiza cije ena, jedna novina udara u oi. To je jaka impregniranost ideolokim diskursom koji do tada nije bilo niti priblino u toj mjeri prisutan. Istiu se povijesne zasluge KPJ i CK KPJ i njihova vizionarska uloga, isprav nost marksistiko-lenjinistikog uenja, besklasno drutvo kao cilj dru tvenog razvoja, klasna borba borba protiv eksploatatora i potreba raz bijanja utjecaja reakcije, vaspitanje ena i djece u duhu socijalizma.
Politiki raditi znai prvo omoguiti radnim masama da pomou sredstava agitacije i propagande shvate u emu su njihovi interesi. (...) Treba znati do kazati enama da je njihov interes na naoj strani (...). esto puta ena nee odmah da vidi gde je njen interes.261 (podv. L. S.)

Bilo je neprijeporno koja je drutvena snaga u ekskluzivnom posjedu ispravnih spoznaja istinskog interesa (ena kao i svih drugih drutvenih grupa). Ona e te spoznaje obnarodovati nesebino a, kada je to potreb no, i silom: Kroz taj politiki rad meu enama na osnovu revolucio narne teorije marksizma-lenjinizma, podii emo ene kao aktivne la nove Narodnog Fronta, omoguit emo im da se odazovu pozivu Partije da stupe u redove KPJ 262 Direktiva da AF postane regrutni centar za novaenje lanica KP govori, osim o pomaku u statusu AF-a, i o promjeni partijske politike. Pored injenice da je u anti-informbiroovskim istkama iz KP iskljuena gotovo jedna petina komunista ulanjenih 1948. godine263, takav poziv na obnovu i poveanje lanstva, oznaava i elju za odmakom od kla sinog kadrovskog modela ilegalne, zavjerenike partije. Izlaskom u jav nost KPJ e nadalje, preko svojih discipliniranih pripadnika, dovriti pro ces brisanja granica izmeu drave i drutva 264 To nipoto nije znailo da se partija odricala krutog hijerarhijskog mo dela ustrojstva i funkcioniranja. U odnosu spram masovnih organizacija, objedinjenih u NF-u, nakon Petog kongresa KPJ ne ostaje nikakvog pro stora za dvojbe. KPJ ima rukovodeu ulogu, njezino je mjesto na vrhu

132

KONJI, ENE, RATOVI

hijerarhijskih piramida svih organizacija: partija daje direktive i usmje rava njihov rad.
Slika 4: Direktivni model A F (1 9 4 8 -1 9 4 9 )

Rukovodstvo A F -a je, s tim u skladu, objelodanilo i novu definiciju svoje organizacije. Sebe poima kao partijske rukovodioce, a AF kao organizacionu formu Partije i Narodnog fronta meu enama.265 Ili jo preciznije: Mi znamo da je A F organizacioni oblik rada nae Partije meu enama, da je A F jedan sektor Partijskog rada, jedan sektor rada fronta.266 Program KPJ je i program svih masovnih organizacija267, dakle i AF. Koje su implikacije pristajanja na takvo odreenje organi zacije ena? To je u prvom redu potpuno gubljenje svih preostalih vidova autonomije. Kao nasljednica enskog pokreta koji je imao potencijal aktiviranja samoinicijative masa268, A F se ukruuje u hijerarhiji koja istie potrebu vrstine, dakle, kontrole njezinih pripadnica. Kao zaseb na organizacija, ona dokida interesnu dimenziju gubei se u poslunom ispunjavanju partijskih direktiva i openitosti partijskog programa.269 Otputanje trudnica s posla, nepridravanje uredbi o poroajnom do pustu i zatiti majki od strane direktora poduzea, edomorstva koja s u u oaju vrile vanbrane majke,270 i drugi sluajevi koji ukazuju na ues talu diskriminaciju ena ne mogu funkcionirati kao argumenti za kritiku sistema drave, odnosno partije... Sistem je neupitan, pojedinac je u krivu. Stoga A F mora djelovati tako da ene prilagodi sistemu, kao kola za ene, da ih podigne na stepen nivoa politikog mukarca.271 Taj pristup, dakako, nije bio najprimjereniji da povea motivaciju za masovno uestvovanje u organizaciji. Kako suzbiti vlastitu rastuu ne

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

133

popularnost na terenu, razmatrale su rukovoditeljice AF-a?272 Isklju

uje se mogunost da se ene mobiliziraju i organiziraju kao interesna


grupa (ak i u manjem broju definiranih interesa, npr. kao domaice koje dijele problem opskrbe, ili u pitanjima reproduktivnog zdravlja) koja bi mogla ugroziti pretpostavljeno interesno jedinstvo unutar opih/frontovskih okvira. U isto se, pak, vrijeme istiu interesne dimenzije (briga za majku i dijete, obrazovanje ena, njihovo ukljuivanje u privredu kao preduvjet ekonomskom osamostaljivanju, a time i ostvarivanju stvarne ravnopravnosti, kako se govorilo) koje bi se mogle realizirati putem ak tiva. Isticanjem takvih, i itavog niza drugih, proturjenih stavova AF se pridruuje proizvodnji razlomljenog i fragmentamog govora, karakte ristinog za reprodukciju dravne vlasti, govora koji ovisi o pravcima koji presijecaju strategiju vlasti.273 Jer kada, primjerice, predsjednica organizacije u istom referatu/referatima govori o dosadnim sastancima i konferencijama AF-a zbog kojih se nita drugo ne stigne raditi, o bespredmetnosti evidencije koja nita ne kazuje, obara se na profesionali zam i neprofesionalne profesionalke (nepismene odbomice), krute i fiktivne planove rada, njezin se govor uklapa u tzv. kritiku birokratizma masovnih organizacija, odnosno jednu od ideolokih strategija vlasti. Istovremeno, sve te kritizirane pojave i dalje se forsiraju na terenu kao strategija pojaane kontrole pojedinca i mehanizam uvrenja te iste vlasti hombile dictu partijske drave. Rijeku, rukovodstvo AF, organizacije kojoj je dodijeljena uloga is postave drave nadlene za ene, govorit e kako ensko pitanje ne po stoji, ve postoje samo pitanja koja ene rjeavaju. 274 Koja su to pitanja koja ene trebaju ijeavati, kada i kako, odredit e, dakako, drava (NV)/ partija. Time se praksa (ali i teorija) enskog pitanja vraa svojim iskon skim izvorima socijalistikoj tradiciji. Konstituira se, kao u junaka vremena njemake socijaldemokracije zadnjih desetljea 19. stoljea, kao problem masovne agitacije i propagande, ime e povijest ena uiniti jo jednu piruetu na spirali svog cirkulamog kretanja. AF u ovom razdoblju ima tu dvojbenu prednost da ensko pitanje konstituira posredstvom ideolokih aparata drave. Ona objanjava, trai suradnju, ali i kontrolira. Ispisuje pohvale discipliniranju. Povo dom tzv. Dachauskih procesa u Ljubljani primjerice, u kojima je osuena i Angela Vode275, poznata predratna komunistkinja koja je rijeju i pe rom zaduila agitaciju po enskom pitanju, rukovodstvo AF-a u ime svih ena izraava zahvalnost Upravi dravne bezbjednosti i njezinim ru kovodiocima za ovo junako i uspjeno djelo kojim su ih oslobodili

134

K O N JI, E N E , R A T O V I

hitlerovskih ratnih zloinaca i imperijalistikih agenata koji su se uvukli u na dravni aparat(...)276. Predsjednica organizacije sudjeluje u radu trolane komisije za ispitivanje sluaja Hebranga i ujovia277; trai da se unite kulaci (fiziki i svakojako). itava organizacija ukljuena je u kampanju suzbijanja informbiroovskih lai i obmana, a ene su sa svojih sastanaka uputile rijei podrke i izraze odanosti dravno-partijskom rukovodstvu 278 Participiranje AF-a u ideolokim aparatima dr ave ne iscrpljuje se samo u discipliniranju (funkcija represije). Ona pod jednako otvara zaostalim enama prozor u rajski vrt socijalistike uto pije i ocrtava njegovu pojavu u enskim slikama (ideoloka funkcija)279 Socijalizam je, prema rijeima Soke Krajai, borba za kulturniji ivot ista kua, bolja kvaliteta hrane; to je borba protiv svake zaostalosti, praznovjerja i predrasuda kojima ene zavodi naroito reakcionarni kler, borba protiv nepismenosti koja je neznatna, ali ipak postoji...280 Soci jalizam koji e se ozbiljiti kao rezultat dinovske bitke bit e, uvjerena je Vida Tomi, onakav kakvim su ga zamiljali klasici marksizma i kak vim ga mi sami zamiljamo.
Z nai, socijalizam koji e znaiti sreu, a ne koji e biti onakav kakvim ga danas proglauju za uzor socijalizma u SSSR, sivi birokratski socijalizam, koji zapravo znai ukalupljivanje itavog ivota, koji znai svevlast birokracije, a ne vlast naroda. (...) Mi vidimo po ruskim novinama kako su tam o sve ene runo odjevene , i to kao neka potreba socijalizma, sve to negira ono to mi traimo ljepotu, veselje i raznolikost. Treba uiti ene da se znaju lijepo odijevati i pospremiti svoj stan i da to znaju brzo uraditi.281 (podv. L. S.)

Tradicionalne enske sfere, okosnice enskog subjektiviteta (lje pota, srea, dom) dobivaju tako socijalistiko-dravni legitimitet, za ra zliku od sovjetskog sivila koje se posve nehotice rimuje sa sivilom kame na na Golom otoku. Preostaje mi jo da pokuam odgovoriti na pitanje kako (i da li) ovaj model organizacijskog ustrojstva AF-a unapreuje proces emancipaci je ena. Promjene koje su do 1949. godine uslijedile u ivotima enskih masa iz najniih slojeva drutva, kojima su svojim samoprijegornim ra dom posredstvom AF-a i same pridonijele, u svakom su sluaju znaile kvalitativni pomak. Osnivanje djejih vrtia, jaslica i zabavita, opismenjavanje, podizanje minimuma zdravstvene, prosvjetne i domainske kul ture, ulazak u plaenu radnu snagu, i si., mnogima je od njih, u skladu s tadanjim mogunostima i standardima, podiglo skromnu kvalitetu i vota. No sve su te promjene bile u uzrono posljedinoj svezi s procesom modernizacije koji su u nerazvijenim agrarnim zemljama pokrenuli ko munisti doavi na vlast. Taj se proces modernizacije nije mogao odvijati

EMANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA

135

bez ozbiljnog naruavanja patrijarhalne kulture. ene su njezinim rastvaranjem dobile mnoge anse, ali i odgovornosti. O onome to su even tualno izgubile, povijest (i ideologija) ute. Ako se u razdoblju odgojnog modela AF^a (1945-1947) osnovna proturjenost iskazuje u problemu to uiniti s vlastitom organizacijskom autonomijom, u razdoblju direktivnog modela (1948-1949) iskazuje se kao problem kako biti dio sistema, a istovremeno raditi na sebi/za sebe, prema samodefiniciji specifinih vlastitih deficita. Analiza transforma cije organizacijskog ustrojstva AF-a u ovom razdoblju pokazala je kako se takav pothvat, koji zahtijeva autonomni prostor drutvenosti, svodi na funkcionalni dio projekta na ije ciljeve i prioritete ene nee moi ut jecati.

to initi sa suhom granom? Dualistiki model prelazne faze (1950-1953)

Kada se inilo da su pometene i posljednje krhotine Staljinove slike, njegovi su se dojueranji sljedbenici uputili u istraivanje novog, auten tinog i samo naeg puta u socijalistiku utopiju. Stvara se generalna li nija KPJ koja e tijekom 1950. poprimiti obiljeje novog samouprav nog diskursa. Demokratizacija, decentralizacija i debirokratizacija posta ju parole trenutka, dok birokracija, taj greni jarac, biva podvrgnuta bespotednoj kritici. Kao jedna od antibirokratskih mjera provodi se dra stino smanjivanje broja zaposlenih (za oko 100.000) u saveznoj upravi, organima vlasti i rukovodstvima drutveno-politikih organizacija. Niz privrednih grana predano je pod republiku upravu, a osnivanje radni kih savjeta u poduzeima, zapoeto potkraj 1949, trebalo je oznaiti do kidanje dravnog vlasnitva i njegovu transformaciju u drutveno. to vie, prilikom inauguracije Osnovnog zakona o upravljanju dravnim pri vrednim poduzeima i viim privrednim udruenjima od strane graana Tito je u svom govoru u Narodnoj skuptini obznanio da je donesena odluka o imedijatnom odumiranju drave. Rukovodstvo KPJ odluilo je (prvi, ali ne i posljednji put) da se distancira od aparata vlasti i ojaa kao politika partija svoje klase.282 Na koji su se nain te globalne drutvene transformacije odraavale u ivotu i funkcioniranju organizacije ena? Od samog su poetka 1950. godine uestali sastanci saveznog i republikog rukovodstva AF-a. Na njima se u skladu s novim, ali jo ne posve preciziranim obzorima, smje njuje isticanje uspjeha u radu sa samokritikim tonovima. Reprezenta

136

K O N JI, E N E , R A T O V I

tivni i kritiko-informativni diskurs pretpaju se i isprepliu u sve vrtoglavijem ritmu.283 Istie se kako je AF izrasla u stvarna politika i organizaciona ru kovodstva irokih masa ena, koja su osposobljena da u svakom mo mentu angauju i usmere rad ena na najaktuelnije probleme.284 For mirani su oblasni odbori AF-a i njihovi sekretarijati ne kao neki ad ministrativni aparat, ve (...) operativna rukovodstva, to je bio jedan od zadataka koje je postavio jo III. kongres AF-a. Osnovane su i nove komisije za ukljuenje ena u privredu i za rad sa enama na selu pri CO, GO-ima i oblasnim odborima.285 Kao dodatna potkrepa tvrdnji o uvrenju organizacije navodi se uee ena u izborima za narodne odbore koji su odrani koncem 1949. godine njihov primjeran izlazak na izbore u kojima su birale najbolje i u izgradnji socijalizma oprobane trudbenike, meu kojima su bile kandidovane i birane ene u mnogo veem broju nego na prolim izborima 286 Pogledajmo koliko ih je bilo meu najboljima:
ORGANI NARODNE VLASTI Savezna skuptina Sabor NRH Kotarski narodni odbori 1945. godine 1947. godine 1950. godine Mjesni narodni odbori 1945. godine 1947. godine 1949. godine 1950. godine Izvor: Referat Soke Krajai, Sastanak 1.0. G0 AF Hrvatske, 2. 2. 1950. Broj izabranih ena iz NRH 5 9 341 470 360 1145 2630 2630 4588

Pravilno reagovanje na napade IB-a takoer je dokaz hvalevrijedne politike lojalnosti ena. Ona se iskazala i premaivanjem planskih oba veza za 1949. (do Dana Republike plan industrijske proizvodnje u Hrvat skoj premaen je sa 111%)287, poveanjem garantirane opskrbe288, porastom broja ena ukljuenih u industrijsku proizvodnju289 i u seljake radne zadruge.290 S osobitim se ponosom istie djelatnost organizacije pri pomoi narodnim vlastima u zbrinjavanju djece291 i provoenju u i vot onih uredaba Savezne vlade koje omoguuju jo aktivnije uee ena u socijalistikoj izgradnji zemlje, injenica da je svaka trea ena (od broja glasaa) uestvovala u radnim akcijama NF-a, kao i rezultati postignuti na opismenjavanju ena.

EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA

137

Samokritike, pak, ukazuju na to da su planovi za 1949. godinu bili nerealni, tj. odstupali su od glavnih zadataka Partije, zato jer nije bilo koordinacije sa planovima part, organizacija, nego su se planovi sveli sa mo na specifine zadatke organizacije AF-a.292 Zbog toga predsjedni ca GO-a smatra da se kod sastavljanja planova za 1950. godinu treba tjenje povezati sa partijskom organizacijom (odnosno s kotarskim, gradskim i oblasnim komitetima Partije). Koji su, dakle, partijski priori teti u okvirima kojih AF mora planirati svoj rad? To je u prvom redu socijalistiki preobraaj sela (AF e organizirati seminare u SRZ za ene, pomagati kod otvaranja djejih ustanova i servisa, formirati ita lake grupe, i si.), pomo narodnoj vlasti u provoenju privrednih zada taka (osposobljavati odbomice, poticati uee ena u narodnoj inspek ciji), kultumo-prosvjetni rad meu enama, pomo narodnoj vlasti u zdravstvenom prosvjeivanju (u tu e svrhu AF formirati aktive), uk ljuivanje stalne enske radne snage u privredu i borba za veu produk tivnost rada. Kao poseban zadatak koji je organizaciji ena postavio Plenum CK KPJ javlja se pitanje odgoja predkolskog djeteta. Istaknuta meta samokritika je i formalizam u radu AF-a, prevelik broj sastanaka i previe kruta evidencija, dupliranje tj. nekoordini rano preklapanje rada s NF-om, te direktivni nain rukovoenja (okrunicama od gore do dole)293, a osobito su otre bile zamjerke profesionalizmu plaenim funkcionerkama kao glavnom osloncu organizacije. (...) Na taj nain esto pretvaramo nau organizaciju u su hu granu na naem ivom drutvenom telu koje se bori sa tako ozbiljnim problemima ivota, lamentira Vida Tomi na jednoj od sjednica Iz vrnog odbora CO AF-a.294 Sve ove kritike pogaale su hiperinstitucionalizaciju, rigidnost organizacije i, pored svih dosada provedenih mje ra integracije u dravni aparat, okrenutost ka vlastitim prioritetima (svoenje na specifine zadatke). Diskusija o planovima rada za 1950. godinu nije, dakako, ostavila nedoumice o izvoru direktiva. Osnovni ori jentir vie nije samo generalna partijska linija, ve su to i respektivne instance KP ije e smjernice morati uvaavati odbori AF-a na istoj hijerarhijskoj razini. Rijeju, glavne zadatke postavlja Partija, specifine zadatke naa organizacija i uslovi terena. One tajnice i predsjednice od bora okupljene na prvom godinjem sastanku koje nisu planove svojih organizacija prodiskutirale s partijskim komitetima, obavezale su se da e te manjkavosti obavezno ispraviti.295 Reorganizacija postaje kljuna rije u diskusijama o radu organizacije ena tijekom proljea 1950. godine. U ozraju sveprisutne nove frazeo logije o razvijanju demokratinosti i uenju naroda na svakom mjestu

138

K O N JI, E N E , R A T O V I

samoupravljanju sa svojom sudbinom i sudbinom svoje domovine dolazi do kopemikanskog obrata u samodefiniciji organizacije i poimanju tek donesenih zakljuaka.296 U skladu s otrim kritikama direktivnih metoda rukovoenja ukidaju se istom formirani oblasni odbori, a specifini za daci organizacije, netom izbaeni kroz prozor, ulaze kroz vrata. Upute za reorganizaciju namijenjene terenu naglaavaju potrebu potpune do brovoljnosti u radu AF-a, irinu organizacije i raznolikost u radu koji bi imali osigurati ostvarenje linog interesa to treba znaiti da sva ka ena ukljuena u organizaciju uestvuje u rjeavanju za nju najhitnijih pitanja. Osnovna metoda rada trebala bi biti savjetovanja sa strunjacima i itavim aktivima AF-a, dok e voenje evidencije biti maksimalno pojednostavljeno 297 Teite rada ubudue treba biti na neposredovanom i neposrednom aktivizmu osnovnih odbora. Najradikalnija od mjera reorganizacije bila je deprofesionalizacija organizacije ena. Plaene e funkcionerke dobiti otkaz, *

BILJEKE
1 Usp. Jovanka Kecman, ene Jugoslavije u radnikom pokretu i enskim organizacijama 191419 4 1, N arodna knjiga/ISI, Beograd, 1978; Lydia Sklevicky, Karakteristike organiziranog dje lovanja ena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata, Polja, Novi Sad, 308 i 309, 1984, str. 415-417,454-456; Lydia Sklevicky, Organizirana djelatnost ena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilake borbe 1941-1945, Povijesni prilozi, Zagreb, 1984, 3(1),-str. 85-127. Prva enska organizacija u Hrvatskoj (i junoslavenskim zemljama) bio je Gospojinski odbor za odravanje pjestovalita osnovan 1855. godine. John A. Pockock, The Origins o f the Study o f the Past; nav. pr. Gisela Bock, History, Wo m ens History, G ender History, E U I Florence Working Paper No. 87/291, 8. Usp. npr. Duan Bilandi, Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, III. dopu njeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1985. G. Bock, nav. dj., str. 19. Vidi poglavlje: Konji, ene, ratovi: problem utem eljenja historije ena u Jugoslaviji. A Heritage o f Her Own. Toward a New Social History o f American Women, ur. Nancy F.Cott i Elizabath H. Pleck, Simon and Schuster, New York, 1979, str. 9-20. O temeljima, preokupaci jam a i metodolokim inovacijama nove historije usp. primjerice Miroslav Bertoa, Povijest i etnologija u novoj historiji, Nae teme, 32, 1988, 6, str. 1572-1582. G. Bock, nav. dj., str. 4. G. Bock, nav. dj., str. 10. Michelle Zimbalist Rosaldo, The Use and Abuse of Anthropology, Signs, 1980, 5, str. 409. Joan W. Scott, Gender: A Useful Category o f Historical Analysis, American Historical Review, 91, 1986, 5, str. 1054. J. W. Scott, nav. dj., str. 1067-1069. Na samim je poecima razliite pristupe povijesti ena karakteriziralo preispitivanje i istraiva nje onih problema u prolosti koje su dotine varijante feministike politike filozofije stav ljale u fokus svojih suvremenih interesa. Tako su na pr. liberalna, marksistika i radikalna struja feminizma sedamdesetih godina u SAD svaka na svoj nain obogatile vlastitim tematskim preo kupacijama istraivanje povijesti ena. Liberalna je struja poklonila najveu panju istraiva njima povijesne evolucije ideologije i prakse kuevnosti (domesticity), odnosno privatne sfere; marksistika se struja orijentirala na paralelnu analizu odnosa meu spolovima s analizom kla

2 3 4 5 6 7

8 9 10 11 12 13

EM ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA

139

14 15 16 17

18

19

20

21

31 32 33 34

snih odnosa, i na problem ena kao najamne radne snage; radikalna struja je polazei od pojma patrijarhata kao kljune eksplanatome kategorije nastojala dokumentirati univerzalnu potla enost ena i njihovu socio-ekpnomsku ovisnost o rauSkarcima. N. F. Cott i E. H. Pleck, nav. dj., str. 14-16. J. W. Scott, nav. dj., str. 1057-1066, navodi tri dominantna pristupa karakteri stina za teoretiziranje roda u amerikim drutvenim znanostima osamdesetih godina: 1) teorije patrijarhata; 2) marksistiki feminizam; 3) psihoanalitike teorije koje proimaju dvije kole: francuski poststrukturalizam i angloamerike teorije objektne relacije (object-relations). G. Bock, nav. dj., str. 11. G. Bock, nav. dj., str. 23. J. Kecman, nav. dj., str. 1. Usporediv je sluaj feministika kritika sociologije (usp. arana Papi, Sociologija i feminizam, IIC, Beograd, 1989) koja razotkriva injenicu da je situiranje nejednakosti spolova u podruje tiine, izvan teorijskog diskursa zapravo socioloka verifikacija dominacije jednog spola nad drugim. Studija Z. Papi vrlo elaborirano razmatra dijalektiku izmeu jednog od suvremenih drutvenih pokreta (feminizma) i drutvenih znanosti i istie teorijske implikacije feministike kritike sociologije, te analizira heuristike konzekvence novi senzibilitet koji se javlja kao posljedica socioloke pobune manjina. Usp. Rada Ivekovi, Studije o eni i enski pokret, Marksizam u svetu, Beograd, 8, 1980, 32, str. 14-16; za nove evaluacije Francuske revolucije sa stanovita ena usp. Die Neue GeselIschaft Frankfurter Hefte, 7, 1989, 36, donosi tematski blok Thema: 1789 Sind Frauen Menschen? Usp. Vision and Method in Historical Sociology, ur. Theda Skocpol, Cambridge University Press, Cambridge/London, 1984, str. 16. O dvjestotoj obljetnici Francuske revolucije ini mi se oprav danim govoriti o procesu osloboenja ena najavljenom Deklaracijom o pravima ene i graanke (1791) kao o epohalnom procesu u Tillyjevom smislu. Njezinoj autorici, Bezobraznoj Olympe de Gouges, koja je napustila brigu domainstva da bi se umijeala u Republiku, kako je pisao Chaumette, odrezana je glava 13. brumairea zbog motiva koje je javno mnijenje smatralo posve legitimnim: Htjela je biti dravnik, i izgleda da je zakon kaznio ovu konspiratorku to je zabo ravila vrline koje prilie njenom spolu. Nav. pr. R. Ivekovi, nav. dj., str. 15. Ovako u prevoditi termin historical sociology prema opisnoj definiciji Thede Skocpol (nav. dj., str. 1), koja smatra da historijski orijentirane socioloke studije imaju neke ili sve od nave denih karakteristika: 1) postavljaju pitanja o drutvenim strukturama ili procesima koje razu mijevaju kao konkretno situirane u vremenu i prostoru; 2) zahvaaju procese tijekom njihovog vremenskog trajanja i ozbiljno uzimaju u obzir vremenske sekvence u objanjavanju njihovih ishoda; 3) veina povijesnih analiza usmjerava panju na meuigre smislene akcije (meaningful action) i strukturalnih konteksta kako bi shvatile nenamjeravane i namjeravane rezultate u ljud skim ivotima i drutvenim preobrazbama; 4) osvjetljavaju partikulame i varijabilne karakteri stike specifinih vrsta drutvenih struktura i obrazaca promjene. Pored vremenskih procesa i konteksta, drutvene i kulturne razlike od bitnog su interesa za povijesno orijentirane sociolo ge. Usp. T. Skocpol, nav. dj., str. 4. Dunja Rihtman-Augutin, Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, Zagreb, 1988, str. 15. Vjeran Katunari, Dioba drutva, SDH, Zagreb, 1988, str. 49. Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden & Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982, str. 11. V. Katunari, nav. dj., str. 50. T. Skocpol, nav. dj., str. 385. T. Skocpol, nav. dj., str. 385. T. Skocpol, nav. dj., str. 5. Walter Benjamin, Povijesno-filozofijske teze, Uz kritiku sile. Razlog, Zagreb, 1971, str. 27. Nav. pr. James Gifford, Introduction: Partial Truths, Writing Culture. The Poetics and Politics of Ethnography, ur. James Clifford, George E. Marcus, University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 1986, str. 1. Usp. D. Rihtman-Augutin, nav. dj., str. 9-39. T. Skocpol, nav. dj., str. 361. T. Skocpol, nav. dj., str. 17. G. Bock, nav. dj., str. 25.

t i t e t i t i K

i t t i K

140

K O N JI, E N E , R A T O V I

35 36 37

38 39

40 41 42 43 44 45

46 47 48 49 50

51 52 53

54

55

56

57

D. Rihtm an-Augutin, nav. dj., str. 6. D. Rihtm an-Augutin, nav. dj., str. 15. T. Skocpol, nav. dj., str. 362. U tekstu Novi programi rada i strategije povijesno orijentirane sociologije Theda Skocpol podastire tabelu kojom prikazuje istraivake strategije na temelju upotrebljenih teorija, koncepata i usporedbi, te ih podvodi pod tri dom inantna tipa: 1) primjena generalnog m odela na objanjenje povijesnih instanci; 2) upotreba koncepata kojima se razvija smislena historiografska interpretacija; 3) analiza kauzalnih pravilnosti u povijesti. (Tabela 11. 1, nav. dj., str. 363). J. W. Scott, W omens Claims to Equal Rights (summary), Salzburg Seminar Session 271, Gender and the Humanities, Salzburg, August, 1988, apirografirano. (...) diskurs, bez obzira da li je verbalni ili vizualni, fiktivni ili povijesni ili spekulativni, nije nikada neposredovan, lien interpretacije, nikada nevin. To vrijedi podjednako za na vlastiti diskurs, kao i za one koje nastojimo analizirati ili podvrgnuti kritici. The Female Body in We stern Culture, ur. Susan R. Suleiman, Cambridge, 1986, str. 2. Mihail Bahtin, Estetika slovesnogo tvorestva, Nauka, Moskva, 1979, str. 254. Mihail Bahtin, Marksizam i filozofija jezika, Nolit, Beograd, 1980, str. 14-17. Usp. sveuilini udbenik M irjane Gross, Historijska znanost, Sveuilite u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1976, str. 242. Usp. veoma primjenjivu raspravu o etnografskim tekstovima, J. Clifford, nav. dj., str. 7. J. Clifford, nav. dj., str. 14-15. Nav. pr. Women in Revolutionary Paris 1789-1795. Selected Docum ents Translated with Notes and Com mentary by Darline Gay Levy, H arriet Branson Applewhite, Mary Durham Johnson, University o f Illinois Press, Urbana, Chicago, London, 1979, 92. (podv. L. S.). Usp. U te G erhard, Die Frauenrechtserklarung der Olympe de Gouges, Die Neue Gesellschaft. Frankfurter Hefte, 36, 1989, 7, str. 605. U. Gerhard, nav. dj., str. 605. Joan W. Scott, W omens Claim to Equal Rights, nav. dj., str. 1. J. W. Scott, nav. dj., str. 2. O na je datirana 27. 8. 1789, dakle dvije godine prije njezine enske nadopune. Usp. Brian Tierney, Joan Scott, Western Societies. A Documentary History, Volume II, Alfred A. Knopf, New York, 1982, str. 204-206. Usp. Ray Strachey, The Cause. A Short History o f the Women's Movement in Great Britain, Vi rago, London, 1978. Usp. Sara Evans, Personal Politics, The Roots o f Womens Liberation in the Civil Rights Movement & the New Left, Vintage Books, New York, 1980, str. 19-25. Usp. arana Papi, nav. dj., 94-97; A ndrea Feldman, Eine alternative Frauengruppe in Za greb. Zwischen Aktivismus und Frauenforschung, Die ungeschriebene Geschichte. Dokumentation des 5. Historikerinnentreffens in Wien, 16. bis 19. April 1984, W iener Frauenverlag, Wien, str. 113-123. Nav. dj. Sare Evans, aktivne sudionice u amerikom pokretu za graanska prava 1960-ih i fe ministikog pokreta 1970/80 ih godina (inae profesionalne poyjesniarke)na izuzetno detaljan i zoran nain prikazuje proces stvaranja takvih enskih grupa. Ta je odredba veoma diplomatski form ulirana istie da na izbornim listama SPD -a za gra dove/pokrajine niti jedan spol ne moe biti zastupljen u postotku manjem od 40, niti veem od 50. Blau varijantu predstavljaju, i u naem enskom pokretu izmeu dva svjetska rata zastupljene, brojne konzervativne (od vjerskih zajednica i konzervativnih politikih stranaka inspirirane) enske organizacije koje su okupljale ene sentimentalizirajui njihovu specifinu prirodu i veliajui njihov prirodni poziv majke, supruge i domaice u oporbi spram zahtjeva za (po litikom) ravnopravnou ena koja je sm atrana neenstvenom i u svakom pogledu neudorednom. Usp. Claudia Koonz, Mothers in the Fatherland. Women, the Family and Nazi Politics, Methuen, London, 1987. Autorica ove, do sada najiscrpnije i najlucidnije monografije o enama u naci stikoj Njemakoj, svoje je zakljuke o strahu od emancipacije temeljila, pored ostalih izvora i na brojnim autobiografskim iskazima tzv. obinih ena. To djelo, ujedno, predstavlja mea u povijesti ena, budui da je C. Koonz uinila najradikalniji zaokret od ideologije ene-irtve i pokazala iroku lepezu motiva koji su omoguili da se u odreenoj povijesnoj situaciji ene

EM ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA

14 1

58

59 60

61

62

63

64

65

66 67

68

69

nau u ulozi tlaiteljice i krvnika. ene su uinile vie tete nego koristi, pisala je u svojoj Deklaraciji i Olympe de Gouges, svjesna da bez njihovog sauesnitva niti njihovo porobljavanje ne bi bilo mogue. To je, dakako, nije prijeilo da zahtjeva jednakost, budui da bi iskljuenjem ena revolucija bila izgubljena. Usp. Women in Revolutionary Paris 1789-1795, nav. dj. str. 93. Nisam prijatelj enskog prava glasa. Ako ipak moramo nastaviti s tom lakrdijom, moramo iz nje izvui sve prednosti koje moemo.... ene e uvijek glasati za red i poredak i uniformu, u to moete biti sigurni. Also sprach Hitler. Nav. pr., C. Koonz, nav. dj., 54. Usp. Lydia Sklevicky, Karakteristike organiziranog djelovanja ena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata, nav. dj. Za podrobniji komparativni opis filantropskog feminizma u zapadnoevropskim zemljama usp. Barbara Corrado Pope, Angels in the Devils Workshop: Leisured and Charitable Women in Nineteenth-Century England and France, Becoming Visible. Women in European History, ur. Renate Bridenthal, Claudia Koonz, Houghton Mifflin Company, Boston, 1977, str. 296-324. Ilustrativan je primjer zahtjev koji je Zorka Jankovi-Velikoveka u ime ena iznijela pred Na rodnim vijeem u Zagrebu 16.11.1918. kojim trai da i ene budu lanovi zakonodavnih tijela, te da imaju aktivno i pasivno pravo glasa i protestira Sto ene nisu pozvane na rad oko izgrad nje nove slobodne drave Srba, Hrvata i Slovenaca. Usp. Arhivski vjesnik, I tom, 1959/60, do kument 105, 128-129. Od ovog su se saveza u dva navrata odvojila druStva s izrazitom vjerskom i karitativnom ori jentacijom, nalazei neprihvatljivima njegove progresivne feministike, socijalne i politike zahtjeve. Ta su se druStva 1926. udruila u Narodnu ensku zajednicu. No i unato tome, 1930. Jugoslovenski enski savez objedinjuje 450 druStava. Usp. J. Kecman, nav. dj., str. 163-178. Taj naziv prihvaen je 1926, a ishodite orgnizacije je Drutvo za prosvjeivanje ene i zatitu njenih prava osnovano 1919. u Beogradu i Sarajevu, koje na skuptini feministikih drutava u Ljubljani 1923. promijenilo ime u Alijansa feministikih drutava. Usp. J. Kecman, nav. dj., str. 178-193. Podrunica je rasputena 1937. zbog sukoba sa seniorkama, koje su inae bile veoma zadovoljne radom svog podmlatka, no razumljivo da politizaciju nakon odreenog stupnja radikalizacije nisu mogle vie tolerirati. Povjesniari su do sada nanosili veliku nepravdu feministkinjama kada su, ocjenjujui njihove aktivnosti, bez distance prenosili ideoloke argumente mladih snaga ili partijskih ideologa. Ocjenu o reakcionamosti ili ak kolaboraciji s reimom (i njegovom policijom) opovrgava injenica da niti jedna juniorka (lanica SKOJ-a/KPJ) nije bila prijavljena policiji, mada su seniorke bile itekako svjesne njihovih politikih simpatija i pripadnosti. Za kritiku izvora, usp. L. Sklevicky, Karakteristike organiziranog djelovanja ena, nav. dj. str. 454-456. Zanimljive indicije o tome mogue je nai u izlaganju O enskom pitanju Vide Tomi na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, odranoj u Zagrebu 1940. Tim je referatom V. Tomi do ivotno promovirana u eksperticu za tu problematiku. Usp. AIHRPH, ZB-KOM-4/75-75a, 1940, X, str. 19-23. Proleterski enski pokret je, dakako, samo terminus technicus koji nalazimo u naoj historio grafskoj literaturi. asopise ena danas (Beograd, 1936-1940) i enski svijet (Zagreb, 1939-1941) pokrenule su i izdavale juniorke. Oba mogu posluiti kao primjer za ono vrijeme veoma modernog pristupa enskom pitanju (veina tekstova niti danas ne zvui anakrono) i nizu drutvenih problema iz enske vizure. Brojne su samo/kritike komunista zbog zanemarivanja rada sa enskim masama. Navest u samo primjer Zemaljskog savjetovanja KPJ u selu Tacen 1939. kada je generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito izjavio: Ako je veina drugova do sada potcjenjivala vanost uvlaenja ena u K(omunistiku) p(artiju), sada moraju postati svjesni injenice da je danas stvaranje enskih partijskih kadrova na najvaniji organizacioni zadatak. Nav. pr. Josip Broz Tito, ena u revo luciji, Svjetlost, Sarajevo (et al.), Sarajevo, 1978, str. 34. Indikativni su slijedei podaci o postocima uea ena u lanstvu KP: 1925. 0, 8%; 1926. 1, 6%; 1935. 1%; 1940. 6%. Usp. J. Kecman, nav. dj., str. 207 i V. Tomi, nav. dj. Broj ena u KPJ 1940. godine, prema ocjeni iz referata V. Tomi na Petoj zemaljskoj konfe renciji KPJ, bio je slijedei: od ukupnog lanstva ene su u Sloveniji predstavljale 10%, u Crnoj Gori 6%, u Srbiji 10%, u Hrvatskoj 4%, u Makedoniji 10%, u Vojvodini 5%, a u itavoj KPJ 6%. Usp. V. Tomi, nav. dj., Bez pretenzija na neku sustavniju analizu, ovi podaci ipak ukazuju

142

K O N JI, E N E . R A T O V I

na relevanciju daljnjeg istraivanja meuzavisnosti odnosa stupnja drutveno-ekonomskog raz voja i zastupljenosti ena u revolucionarnoj partiji. 70 71 72 Dr. Milica Bogdanovi, Izlaganje na Osnivakoj skuptini drutva enski pokret, Zagreb 23 5. 1925, A IH R PH , IV/3537, 1925. Usp. Anka Berus, Za uvrenje organizacije, ena u borbi, 1, 1943, str. 6.

W erner Thonnessen, The Emancipation o f Women. The Rise and Decline o f the Womens Mo vement in German Social Democracy 1863-1933, Pluto Press, London, 1973. 73 W. Thonnessen, nav. dj., str. 7. 74 W. Thonnessen, nav. dj., str. 7-8. 75 W. Thonnessen, nav. dj., str. 8-9. 76 W. Thonnessen, nav. dj., str. 9. 77 78 W. Thonnessen, nav. dj., str. 9. Vlasta Jalui, V politiki potrebujem o podporo ensk... (Subjektivacija ensk v proletarsko razredno zavest ali kako je nastala podoba proletarke) (1890-1914), Razprave. Problemi, 279280, XXV, 1987, 7-8, str. 31-49. Usp. iscrpnu egzegezu V. Jalui, nav. dj., str. 31. Vidi: Jalui, nav. dj., str. 32. Usp. V. Jalui, nav. dj., str. 35. Nav. pr. V. Jalui, nav. dj., str. 37. Vidi: Jalui, nav. dj., str. 41. Usp. prim jere V. Jalui, nav. dj., str. 38-42. Usp. prikaz G ebarstriekdebatte , V. Jalui, nav. dj., str. 44-45. Vidi: Jalui, nav. dj., str. 46. Usp. relativno suvremeni primjer istraivanja poloaja ene u Hrvatskoj s poetka 1970 ih go dina. Na pitanje Sm atrate li da ena treba imati plaeni posao? neopozivo potvrdan odgovoi (Da) dalo je tek 32% zaposlenih i 21,6% nezaposlenih ena. Indikativno je da kod tih odgo vora nije potvreno postojanje korelacija niti sa stupnjem obrazovanja, veliinom obitelji niti porijeklom. Jedina pozitivna korelacija utvrena je s prosjenim dohotkom po lanu obitelji. Usp. M. Mihovilovi, J. Klauzer, N. Ostoji, Poloaj ene u porodici i drutvu u Hrvatskoj, IDIS, Zagreb, 1971. Vidi: Jalui, nav. dj., str. 46. Svoju studiju Vlasta Jalui zakljuuje hipotezom (koju ocjenjuje kao moda drsku) da je enska agitacija u Njemakoj socijaldemokratskoj partiji predstavljala uvertiru u masovnu propagandu dvadesetog stoljea. Tu tezu potkrepljuje iskazom nacionalsocijalistikog govorni ka: In der Politik braucht man die Unterstiitzung der Frauen, die Manner folgen einem von allein. V. Jalui, nav. dj., str. 48. Nav. pr. J. Kecman, nav. dj., str. 78. ene socijalisti (komunisti) usvajaju maksimalni i minimalni program partije komunista Jugo slavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. U isto doba one iskljuuju svaku zasebnu or ganizaciju ena, a sebe smatraju tehnikim izvrnim odborom u agitaciji i organizaciji ena, (iz Statuta ena socijalista-komunista) nav. pr. J. Kecman, nav. dj., str. 78. Polovicom 1930 ih godina CK KPJ kritizira komuniste zbog nerazumijevanja potrebe rada sa enama i postojanja najnakaznijih shvatanja kao npr. da ene nisu za revolucionarnu borbu, da je besplodan rad meu njima, da nisu konspirativne, itd. Takvim shvatanjima esto su neki nai odgovorniji drugovi nastojali da opravdaju svoj nerad meu radnicima, a nekoji od njih bili su ak i miljenja da se ene ne smiju uvlaiti u nau partiju i omladinu iz gore navdenih, naravno, potpuno netanih razloga. Nav. pr. J. Kecman, nav. dj., 207. U izlaganju na Petoj zamaljskoj konferenciji KPJ o linom ivotu lanova Partije, Josip Broz Tito je osudio postojanje nedrugarskog ponaanja prem a drugarici, je r ima i takvih drugova koji drugarice i tuku. Takoer je izvrgao kritici i one drugove koji vole da se ene ili neke drugarice po naaju kao malograanke.... Usp. Izvori za istoriju SKJ: Peta zemaljska konferencija K PJ (19-23. oktobar 1940), ur. P. Damjanovi, M. Bosi, D. Lazarevi, Izdavaki centar Komunist, Beograd, 1980, str. 39. Upravo termin dvojna potinjenost koristi lan CK KPJ Sreten ujovi u svom izvjetaju Centralnom kom itetu od augusta 1936. Nav. pr. J. Kecman, nav. dj., str. 210.

79 80 81 82 83 84 85 86 87

88 89

90 91

92

93

EMANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA

143

94 AF je osnovana na Prvoj zemaljskoj konferenciji AF Jugoslavije odranoj u Bosanskom Pe trovcu 6.-8. 12. 1942. No stvarno je funkcionirala kao dio narodnooslobodilakog pokreta ve godinu dana prije formalnog utemeljenja, budui da Okrunica br. 4 CK KPH od 6. 12. 1941. precizira njezine ciljeve i organizacioni oblik. 95 Za podrobniju analizu promjena organizacijskog ustrojstva i njegovih implikacija, usp. L. Skle vicky, Organizirana djelatnost ena Hrvatske za vrijeme NOB-e 1941-1945, nav. dj., str. 98115. 96 Usp. Upute za rad A. F. ena, AIHRPH, AF, 2/71, sijeanj 1944. 97 Usp. L. Sklevicky, Organizirana djelatnost ena Hrvatske za vrijeme NOB-e 1941-1945, nav. dj., str. 102. 98 Veoma su ilustrativna zapaanja o efektima reorganizacije koja Marica Zastavnikovi iznosi u pismu s terena od 24.4.1944. upuenom Glavnom odboru AF Hrvatske. Primijetila je kako muki na svim poloajima strano sektae u pogledu na ene, tako da ima vrlo malo ena po NOO-ima i te koje su lanice, ne pozivaju redovno na sastanke, ili ih dodjeljuju komisijama u kojima ne dolaze do izraaja. (...) Dogodilo mi se ba ovih dana na kot. Koprivnikom. Doem na sastanak, puna soba drugova, a niti jedne drugarice. Pitam gdje su drugarice. Zar nema niti jedne ene? Vele mi kako ne, AF je zastupan. Pa drugarica od AF je naa kuharica. (...) Kad pokrenem pitanje drugarica i kada ih pronaem i dovedem, rasporedim rad, onda sam sigurna da u te drugarice slijedei put nai u kuhinji. AIHRPH, AFZ, 2/77. 99 Usp. Lydia Sklevicky, vidi poglavlje Antifaistika fronta ena kulturnom mijenom do ene novog tipa. 100 Usp. Lydia Sklevicky, ene i mo. Povijesna geneza jednog interesa, neobjavljena magistarska radnja, Filozofski fakultet, Zagreb, 1984, str. 105-115. 101 Usp. ene Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi. I, Glavni odbor Saveza enskih drutava, Zagreb, 1955, dokument 183, 289. 102 Anka Berus, Bratstvo i jedinstvo, nova narodna vlast = temelj sretne budunosti naih naro da, politiki referat na prvom kongresu AF Hrvatske, Zagreb, 21-23. 7.1945. Usp. AIHRPH, KZDAH, 1945. 103 ena je bila liena ustavnih prava (birako pravo na izborne funkcije i javno istupanje u poli tikom ivotu); bila je izrazito diskriminirana u sferama drutveno-ekonomskog ivota koje su bile regulirane (nejedinstvenim) graanskim zakonikom, kao to je npr. bilo podruje imovin skog (stvarnog i obligacionog), nasljednog i porodinog prava; socijalno i radno zakonodavstvo takoer je postojalo tek u rudimentarnom obliku i obuhvaalo veoma mali broj ena. Usp. J. Kecman, Pravni poloaj ene, nav. dj., str. 60. 104 Upitan to misli o enskom pravu glasa, odgovor potpredsjednika vlade dr. Vlatka Maeka suradnicama ene danas u intervjuu 1938. (objavljen je u eni u borbi tek 1944.) niti ne zvui osobito cinino: Tko bi se na primjer brinuo za moju kuu i djecu, kada bi se moja gospoa poela baviti politikom. Kua i djeca to je neto najljepe za enu, jer ena izvan kunog ognjita izgubila bi ono to je resi kao enu. (...) Za enu je kua, a za mukarca politika. Bosiljka Krajai, Od obmane do izdaje, ena u borbi, 7, 1944, str. 5-6. 105 Usp. Joan Scott, Womens Gaim s to Equal Rights, nav. dj., str. 1. 106 Slobodno izraavanje misli i stavova jedno je od najdragocjenijih prava ena, jer ta sloboda osigurava priznavanje oinstva djece. Svaka graanka moe slobodno rei: Ja sam majka tvojeg djeteta, a da ne bude barbarskim predrasudama prisiljena sakrivati istinu. Ne treba joj oduzeti odgovornost za zloupotrebu te slobode u zakonom odreenim sluajevima. Dic Erklarung der Rechte der Frau und BQrgerin von Olympe de Gouges, Die neue Gesellschafi. Frankfurter Hefte, 7, 1989, str. 618. 107 Dr Ana Prokop, Poloaj ene u porodinom pravu FNRJ, AIHRPH, KZDAH, 1948. 108 Dr Ana Prokop (1912-1975.) bila je prva ena nastavnica/redovni profesor tog fakulteta. Formiranju njezinih pogleda i senzibiliteta za porodino pravo zasigurno je pridonio i njezin angaman u prijeratnom enskom pokretu. Bila je aktivna lanica junior sekcije Udruenja uni verzitetski obrazovanih ena, i funkcionerka Upravnog odbora (izabrana na listi omladinske podrunice enskog pokreta u Zagrebu koju je predloila njezina frakcija SKOJ-a). Sura ivala je s NOP-om, a od 1943. radi na osloboenom teritoriju. Usp. Mira Alini, ivot i rad prof, dr Ane Prokop, Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, XXVIII, 1978, 1-2, str. 5-7. 109 A Prokop, nav. dj., str. str. 1. 110 A Prokop, nav. dj., str. str. 3.

144

K O N JI, E N E , R A T O V I

111 Neodreenost tog broja proizlazila je iz nejasnog pravnog poloaja starokatolike crkve. Usp. A. Prokop, nav. dj., str. 4. 112 Komentirajui ovaj paragraf, A. Prokop sm atra d a je njegov autor morao upravo openhauerovski mrziti ene i da mu nije bilo dosta da im dade tako podreeni poloaj, nego je osjeao potrebu da ih i uvrijedi. A. Prokop, nav. dj., str. 8. 113 lan 24. Ustava FN RJ glasi: ene su potpuno ravnopravne sa mukarcima u svim podrujima dravnog, privrednog i drutveno-politikog ivota.Z a jednaki rad ene imaju pravo na jednaku plau kao i mukarci i uivaju posebnu zatitu u radnom odnosu. Drava naroito titi interese majke i djeteta osnivanjem rodilita, djejih domova i obdanita i pravom majke na plaerii dopust prije i poslije poroaja. 114 Usp. A. Prokop, nav. dj., str. 12. 115 Usp. A. Prokop, nav. dj., str. 12-14. 116 A. Prokop, nav. dj., str. 14. 117 A. Prokop, nav. dj., str. 47. 118 Usp. Gejl Rubin (Gayle Rubin), Trgovina enama: beleke o politikoj ekonomiji polnosti, Antropologija ene. Zbornik, . Papi, L. Sklevicky, prirediteljice, Prosveta, Beograd, 1983, 91151. 119 Polazei od marksistike kritike politike ekonomije kapitalizma, brojne feministike autori ce/autori ukazali su na ogranienja ekonomskih teorija (i marksistike paradigme) u teorijskom fundiranju ekonomije reprodukcije. Usp. M aureen Mackintosh, The Sexual Division of La bour and the Subordination of Women, O f Marriage and the Market, K. Young, ur. C. Wolkowitz, R. McCullagh, CSE Books, London, 1981, str. 1-15. 120 O istrajnosti suprotstavljenih shvaanja (enskog) rada kao potrebe za samoreaJizacijom i kao izraza nude svjedoi i recentni primjer koji je m orao rjeavati Ustavni sud SFRJ poetkom 1980-ih godina. Tada je grupa sveuilinih profesorica sudskim putem osporila ustavnost zako na koji prisiljava ene da se umirove 5godina prije mukaraca. Pod rukovodstvom socijalistikih samoupravnih sindikata dolo je do veoma otre polarizacije intelektualki i radnica kojima je taj zahtjev predstavljen kao prijetnja dokidanju njihovog prava da za punu mirovinu rade krae od mukaraca. U toj se polarizaciji na neobino jasan nain oitovala (implicitna) kvalifikacija enskog rada kao izraza nude. Druga strana nude predstavljena je kao luksuz. ini se da se proleterski antifeminizam (i antiintelektualizam ) ne predaju tako Iako! 121 Da stare ideoloke sheme istrajavaju i u drugim drutvenim uvjetima svjedoe i napadi na novi feminizam koji se u Hrvatskoj javio koncem 1970-ih godina. Tada su deurni, ali i samozvani ideolozi inzistirali na injenici da su feministkinje zapravo dokone gospoe mahom inte lektualke! Usp. jedan od mnogih tekstova koji koriste tu argumentaciju, npr. Slaven Letica, Skica (!) za komunistiki manifest protiv feminizma, Pitanja, 1-2, 1980, str. 53-58. 122 Zahtjevi s podruja radnog zakonodavstva formulirani su kao: izmjene svih odredbi u zakonima i uredbam a koje stavljaju ene u neravnopravni poloaj prem a mukarcu u pogledu zapoljava nja i u radnom odnosu; osigurani pristup enam a u zvanja za koja su kvalificirane; jednaka nagrada za jednaki rad; priznavanje poziva ene kao majke i domaice kao produktivnog poziva. Zahtjevi ena u okviru radnikog pokreta stavljali su vei naglasak na socijalno-protektivne kom ponente, poput plaenog porodiljskog dopusta, ponovnog prim anja radnica i namjetenica na posao poslije bolovanja i poroaja, protiv izbacivanja trudnica s posla. U sferi radnog prava isticani su jednaka plaa za jednaki rad i jednaki uvjeti za muku i ensku radnu snagu. Usp. L. Sklevicky, Karakteristike organiziranog djelovanja ena u Jugoslaviji..., nav. dj. 123 Flora Tristan (1803-1844) svoje je stavove izloila u djelu L Union ouvriire (1843) koje je, sma tra E. Bom em an, po jasnoi, viziji i prodornosti jedino mogue usporediti s Komunistikim manifestom. Nav. pr. Arbeiterbewegung und Feminismus, ur. E m est Bom emann, Ullstein Materialien, Frankfurt, 1982, str. 18-19. 124 Jo od Oktobarske revolucije (a form ulirana je i na Prvoj meunarodnoj konferenciji radnih ena odranoj u Moskvi 1920.), kao jedna od najvanijih mjera za realizaciju revolucionarnih preobrazbi drutva sm atra se kidanje prvenstva prim arnih veza i izlaenje ena iz domova, te njihovo ukljuivanje u ekonomiju. 125 Usp. M. Mackintosh, nav. dj., str. 9-10. 126 Temeljna je kontroverza proizvode li kuni poslovi neposredno viak vrijednosti, ili su samo presudan elem ent proizvodnje vika vrijednosti i kapitala.

E M ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA

145

127 Sva drutva poznaju spolnu podjelu rada. To znaida sunekizadaci alociranipreteno ili iskljuivo enama, drugi mukarcima, dok neke moguizvravatii ene i mukarci.Kadaseu drutvu deavaju ekonomske promjene, mijenja se priroda rada, kao i distribucija izmeu mu karaca i ena. Usp. M. Mackintosh, nav. dj., str. 1. Reproduktivni rad je zbog svoje posebno bliske povezanosti s podrujima seksualnosti i reprodukcije ljudskog ivota, prema shvaanju feministiki orijentiranih autora/ica, presudan za razumijevanje same prirode patrijarhata, nav. dj., str. 9. 128 Usp. Mirjana Gjuki, O privrednoj aktivnost ena Jugoslavije od 1918. do 1953., Ekonomski pregled, 12, 1954, str. 817. 129 M. Gjuki, nav. dj., str. 814-815. 130 M. Gjuki, nav. dj., str. 815. 131 Usp. M. Gjuki, nav. dj., str. 816. 132 Nav. pr. M. Gjuki, nav. dj., Tabela 3, str. 817. 133 M. Gjuki, nav. dj., str. 819. U red takvih mjera spada i odredba prema kojoj uiteljica koja se uda za mukarca koji nije uitelj mora napustiti posao. Ukoliko se uda za uitelja, i ostane u slubi, dobiva 50% plae. Uredba o linim i porodinim dodacima dravnih slubenika iz 1935. godine predviala je oduzimanje dijela linog dohotka udatim enama. Protiv ovih mjera Alijansa enskih pokreta poduzimala je brojne, pa i meunarodne akcije (npr. u Komisiji za socijalna pitanja pri Drutvu naroda), ali bez rezultata. Nav. pr. Ljubinka Siri-Bogeti, Od luke Pete zemaljske konferencije KPJ o radu meu enama i njihova realizacija u periodu 19401942., Peta zemaljska konferencija KPJ, zbornik radova, IHRPH/kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 82-83. 134 Usp. veoma iscrpne analize koje su indikativne, iako se odnose samo na grad Zagreb: Mira Kolar-Dimitrijevi, Poloaj i zarade radnih slojeva Zagreba 1918-1931. godine, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., IHRPH, Zagreb, 1973, str. 183-377. 135 Usp. Dr. Saa uranovi-Janda, ena u radnom odnosu. Naprijed, Zagreb, 1960. 136 Govor predsjednika ZA V N O H -a Vladimira Nazora, ene Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi, II, Glavni odbor Saveza enskih drutava Hrvatske, Zagreb, 1955, dokument 365, str. 76. 137 Josip Horvat, Preivjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943-1945, Sveuilina naklada Liber/JAZU i dr. izdavai, Zagreb, 1989, str. 248. 138 Njihove analize polaznih pozicija ena u novom povijesnom trenutku mogue je saeti u sli jedee osnovne toke: 1) novosteena ravnopravnost ena; 2) ena kao politiki subjekt; 3) obrazovanje ena; 4) ena radnica; 5) ena kao imbenik socijalne politike; 6) ena kao majka. Usp. Lydia Sklevicky, Prvi kongres A F -a Hrvatske: putovi integracije ena u novo drutvo, u: Osloboenje Hrvatske 1945, IHRPH, Zagreb, 1986, str. 360-365. 139 Nav. pr. L. Sklevicky, nav. dj., str. 359. 140 Nav. pr. L Sklevicky, nav. dj., str. 365. 141 Politiki referat Anke Berus, ene Hrvatske u NOB, II, nav. dj., dokument 365, str. 87. 142 Iz organizacionog referata Mace Greti, ene Hrvatske u NOB, II, nav. dj., dokument 365, str. 89. 143 ena u drutvu i privredi Jugoslavije. Statistiki bilten br. 133, Savezni zavod za statistiku, Beo grad, 1959. >44 Usp. primjerice stav M. Gjuki, nav. dj., str. 820. kada komentira vjerodostojnost podataka o kolskoj spremi: Postojala je tendencija u popisu stanovnitva 1948. godine, da se uljepaju odgovori (zbog irokog zamaha borbe protiv nepismenosti), dok je popis 1953. protekao u pot puno mirnoj atmosferi, to je utjecalo i na realnost podataka. :45 Mladen Friganovi, Demografija. Stanovnitvo svijeta, kolska knjiga, Zagreb, 1987, str. 75. 46 Usp. M. Friganovi, nav. dj., str. 75-78. 47 M. Friganovi, nav. dj., 81. 48 Usp. M. Friganovi, nav. dj., str. 84. 49 Usp. M. Friganovi, nav. dj., str. 109. Kao primjer takvog podruja autor navodi na Dinarski kr i druge patrijarhalne krajeve. 50 Nav. pr. M. Friganovi, nav. dj., str. 95. 51 Nav. pr. M. Friganovi, nav. dj., str. 96. 52 Nav. pr. Statistiki bilten, nav. dj., tabela 8-3, str. 65.

146

K O N JI, E N E , R A T O V I

153 Openito su za analizu stanovnitva znaajne ove strukture: bioloka (dob i spol); ekonomski (gospodarske djelatnosti); socio-profesionalna (zvanje i zanimanje); obrazovna (kolska spre ma); nacionalna (narodnost); religijska (vjeroispovijest); kultum o-etnika (posebnost batine).. M. Friganovi, nav. dj., str. 107-108. 154 M. Friganovi, nav. dj., str. 109. Autor tu injenicu objanjava u najveem dijelu kao posljedici neravnomjernih gubitaka u drugom svjetskom ratu i narodnoj revoluciji. 155 Nav. pr. Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 1, 7. 156 Nav. pr. Statistiki bilten, nav. dj., Tabela 2-6, str. 18. 157 Vidi tablicu na str. 75. 158 Usp. Blaenka Despot, ensko pitanje i socijalistikosamoupravljanje, Cekade, Zagreb, 1987 159 D. Bilandi, Historija SFRJ, nav. dj.,str. 102-103. 160 Usp. V. Kotunica, K. avoki, Stranaki pluralizam ili monizam,Institut drutvenih nauka Beograd, 1983, str. 87-143. 161 D. Bilandi, nav. dj., str. 105. 162 Isto, str. 105. 163 KPJ formalno nije imala pisanog programa poslije Vukovarskog. Isto, str. 110. 164 Isto, str. 110-111. 165 M arija Obradovi, Koncepcija narodne demokratije, Osloboenje Hrvatske 1945, nav. dj, str. 297. 166 Usp. Zdenko Radeli, Prvi kongres Jedinstvenih sindikata Hrvatske, asopis za suvremen povijest, 20, 1988, 1-2, str. 117 i 128. 167 O problem atinom karakteru koalicije govori i ova ocjena koalicijskih partnera koju je jeseri 1945. izrekao Josip Broz Tito: Ja ovu nau opoziciju ne nazivam opozicijom. Opozicija 1 jednoj dravi ne slae se s izvjesnim taktikim stvarima, hoe neto bolje, ona zauzima opoz cioni stav prem a reimu ili prem a vladi. Kod nas opozicija nije takva. Ona nije dala ni jedni ideju koja bi bila bolja od onoga to smo mi dali u programu Narodnog fronta. Ona uopte: nema program a. To je onaj stari lager neprijatelja naroda koji vuku toak historije natrag, toak ih okree oko sebe i, razumije se, smrvie ih. Nav. pr. D. Bilandi, nav. dj., str. 103. 168 Usp. Katarina Spehnjak, Organizaciono-politiki aspekti djelovanja Narodnog fronta u Slavo niji 1945-1951, asopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 11-2, str. 84; Z. Radeli, nav. dj., str 117 i 133. 169 Pri CK KPH postojale su i posebne komisije koje se se bavile radom pojedinih masovnih or ganizacija. Usp. npr. podatke o Sindikalnoj komisiji, isto, str. 132-134. 170 Usp. Z. Radeli, nav. dj., str. 124. U sluaju Narodnog fronta posebni je problem bilo njegovo esto postavljanje s pozicija vlasti, to e biti jedan od uzroka opadanja lanstva i gubljenja spontanosti i dobrovoljnosti u odazivu na akcije. Usp. K. Spehnjak, nav. dj., str. 185. 171 Usp. Z. Radeli, nav. dj., str. 134. U nastavku rada taj u problem detaljno elaborirati na prim jeru organizacije ena. 172 Usp. Z. Radeli, nav. dj., str. 133 i K. Spehnjak, nav. dj. str. 191. 173 Nem a dvojbi oko identifikacije dravnog vodstva s rukovodstvom KPJ: Globalni drutveni si stem sa svojim podsistemima politikim sistemom, privrednim sistemom itd. bio je neodjeljiv monolit, organiziran na principu revolucionam o-dem okratske (sic!, L. S.) hijerarhije u ko jem se nii stupanj potpuno pokorava direktivi i odluci vieg stupnja. Na elu globalnog sistema stoji Politbiro Centralnog kom iteta KPJ sastavljen od desetak ljudi. To je bio tab rata i revo lucije, a sada je upravljao cjelokupnim drutvom i zemljom. D. Bilandi, nav. dj., 118. Ideo logiju KP odnosno program revolucije u cijelom poslijeratnom razdoblju posreduje Agitprop B. Kai vieslojnu djelatnost Agitpropa centrira na dvije toke: 1) na ostvarenje neposrednoj akcionog program a okupljanjem na ideologijsko-mobilizacijaskoj platformi radi njegovog odje lovljenja; 2) u suglasju s pozicijom partije na vlasti, u nadlenosti Agitpropa je profiliranje i kontrola cjelokupne nadgradnje kao njegov implicitni razlog postojanja. Usp. Biljana Kaid Uloga Agitpropa KPH u Slavoniji (1945-1950), asopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2str. 173. 174 Usp. Vladimir Arzenek, Struktura i pokret, Institut drutvenih nauka, Beograd, 1984, str. 90. 175 Emile Durkheim, The Division o f Labor, Glencoe, III, Free Press, 1947, str. 28. Nav. pr. V Arzenek, isto, str. 90. 176 V. Arzenek, isto, str. 90-91. 177 Isto. str. 91.

EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA

147

Isto, str. 92. Isto, str. 92-93. Isto, str. 93. Franz Neumann, Demokratska i autoritarna drava. Studije o politikoj i pravnoj teoriji, Napri jed, Zagreb, 1974. 182 Leon Kojen je, diskutirajui o aplikativnosti Neumannovog shvaanja totalitarizma, unio jednu ogradu kod petog faktora, smatrajui da ono Sto je karakteristino za svaki totalitarni reim mogunost terora pre nego sam teror. Strah od represije, dakle, vie nego njezino masovno provoenje, stvara kulturu straha, a iz graana posluSne podanike. Liberalizam i socijalizam. (Liberalne i socijalistike ideje i pokreti na tlu Jugoslavije), ur. Dragoljub Miunovi, Centar za filozofiju i drutvenu teoriju, Beograd, 1984, str. 96-97. 183 F. Neumann, nav. dj., str. 208. Pored ovih mjera kontrole nad drutvom, Neumann navodi jo i princip voe, te pretvaranje kulture u propagandu, a kulturnih vrijednosti u robe. 184 D. Bilandi, nav. dj., str. 135. 185 Isto, str. 116. 186 Usp. FC Spehnjak, Narodni front Jugoslavije (SSRNj razvoj, programsko-teorijske osnove i procesi u drutvenoj praksi 1945 1983), Povijesni prilozi, 1984, 3(1), str. 36 i 39. 187 M. Obradovi, nav. dj., str. 295. 188 Usp. Karen S. Cook, Network Structures from an Exchange Perspective, Social Structure and Network Analysis, nav. dj., str. 182. 189 V. Katunari, nav. dj., str. 58. 190 M. Bloch, Une tude rgionale: gographie ou histoire?, Annales d'histoire conomique et sociale, 6, 1934, 81; nav. pr., T. Skocpol, nav. dj., str. 383. 191 Arhivski fond KZDAH sadri sve smjernice i obostranu komunikaciju (republika savezna razina), te zapisnike saveznih sjednica i kongresa. 192 Bonnie H. Erickson, Networks, Ideologies and Belief Systems, Social Structure and Network Analysis, nav. dj., str. 163. 193 Referat drugarice Anke Berus: O radnim zadacima ena Hrvatske, AIHRPH, KZDAH, 1945. Napominjem da ova signatura (1945.) ne odgovara datumu stvarnog nastanka referata (isti je sluaj s referatom M. Vraneevi), to je vidljivo iz drugih dokumenata, ve da su oba odrana na Plenumu CO AF (Beograd, 24.-25. 2. 1946). 194 AIHRPH, CK SKH, 23. 10. 1945. 195 Isto. Argumentacija u prilog enskog antifaistikog pokreta kao imbenika pridobivanja (ne samo) enskih masa pokazuje upadljive slinosti s ve navedenom tvrdnjom: In der Politik braucht man die Unterstiitzung der Frauen, die M&ruier folgen einem von allein; usp. biljeku 89. 196 Zakljuci Plenarnog sastanka Centralnog odbora Antifaistikog fronta ena Jugoslavije, AIHRPH, KZDAH, 24. -25. 2. 1946. 197 U AFr-u Hrvatske postojao je 1946. godine slijedei raspored lokalnih odbora: broj seoskih odbora je nespecificiran; 22 gradska (sa 6 rajonskih odbora u Zagrebu) i 94 kotarska odbora (NR Hrvatska bez Istre); 10 okrunih odbora i 2 oblasna odbora. GO AFH sastojao se od plenuma (115 lanica) i sekretarijata (9 lanica). Ivka egovi, Organizacioni izvjetaj, AIHRPH, KZDAH, 8. 2. 1946. I ovo je jedan od mnogobrojnih krivo signiranih arhivskih dokumenata. Prema dogaajima koji se u njemu spominju zakljuujem da je nastao poslije svib nja 1947. 178 179 180 181 198 Zakljuci sa sastanka Glavnog odbora A F -a Hrvatske koji je odran 13. i 14. 4., AIHRPH, KZDAH, 13.-14. 4. 1946. 199 Usp. dopis Okrunog odbora A F -a Bjelovar G O -u kojemu prilau 50.000 din. koje su skupili u akciji po jedan dinar. U akciji je obuhvaeno 16 do 17 hiljada ena. U gradu smo obuhvatili skoro sve ene, dok to na selu ide mnogo tee. AIHRPH, KZDAH, 2. 4. 1946. 200 AIHRPH, KZDAH, 12. 2. 1946. 201 AIHRPH, KZDAH, 1947. 202 Referat drugarice Milke Vraneevi: O formama Antifaistike fronte ena i oblicima organi zacije AF-a, AIHRPH, KZDAH, 1945. 203 Referat drugarice Anke Berus (...), AIHRPH, KZDAH, 1945. 204 Razliita uputstva na razliite naine propisuju format i estinu izvjetavanja. U jednom od takvih uputstava iz 1945. godine mogue je nai i propisane 23 take po kojima treba referirati.

148

K O N JI, E N E , R A T O V I

205 U ovom su razdoblju osnovane jo i socijalno-zdravstvena, te privredna sekcija. 206 Organizacija rada kulturno-prosvetne sekcije; Uputstva za rad u organiziranju propagandne sekcije pri Okrunim odborim a A F-a, A IH RPH , K ZDA H, 1946. 207 Ivka egovi, Organizacioni izvjetaj, isto. 208 Kako emo pokrenuti i uvrstiti rad Antifaistike fronte ena, AIH RPH , KZDA H, 1.1947. 209 Izvjetaj o radu A F -a kotar Vinkovci, A IH R PH , KZDA H, 16. 5. 1946. 210 Organizacioni referat (Stani Bojana, Slavonski Brod), A IH RPH , KZDA H, 27. 4. 1946. 211 Ivka egovi, Organizacioni izvjetaj, isto. 212 Rad i zadatak Antifaistikog fronta ena od prvog kongresa do prvog plenuma, AIHRPH KZD A H , 1946. 213 Isto. 214 Svi Okruni odbori A F Z imali su profesionalne tajnice koje je plaao NF. I kotarski su odbori u veini imali tajnice, no one su kao slubenice N F -a imale vie odgovornih dunosti, taki da su zanemarivale rad u A F smatrajui ga manje vanim. Ivka egovi, Organizacioni izvjetaj, isto. 215 A IH R PH , K Z D A H , 1947. 216 Plenum Glavnog odbora A F -a za Hrvatsku, A IH R PH , KZD A H , 15. 5. 1947. 217 A IH R PH , K Z D A H , 1947. 218 Zavrna re na Plenumu Glavnog odbora A F^a Hrvatske, A IH R PH , KZDAH, 15.5 1947. 219 Zakon je prihvatila Narodna skuptina na zasjedanju 26. 4. 1947. Osnovni zadaci petogodinjeg plana (koji je trebao biti proveden uz tehniku pomo sovjetskih strunjaka) bila je likvidacija privredne i tehnike zaostalosti zemlje, podizanje i uvrenje privredne i obram bene snage, ti socijalistikog sektora privrede. Krajnji cilj bilo je, dakako, podizanje opeg blagostanja radnO. ljudi. Plan je zacrtao poveanje industrijske proizvodnje za pet puta, a u Hrvatskoj industrijska je proizvodnja imala biti poveana za 452% u odnosu na 1939. godinu. M. Senti, S. Sigetlija. M. Potoki, Kronologija S K J 1919-1969, Stvarnost, Zagreb, 1970, str. 188-189. 220 D. Bilandi, Historija SFRJ..., nav. dj., str. 140-141. 221 Isto, str. 143. 222 Isto, str. 144. 223 Isto, str. 144. 224 Usp. Stanje u organizaciji A F -a i prijedlozi za uvrenje organizacije, AIHRPH, K Z D A H , 1948. 225 Isto. 226 Nedostaci i greke organizacije Antifaistikog fronta ena i nepravilan odnos nekih organi zacija N arodnog fronta i organa vlasti prem a AF, A IH R PH , K ZD A H , 1948. 227 Isto. 228 Zakljuci Druge sjednice Izvrnog odbora A F Jugoslavije po organizacionim pitanjima, C0 A F Jugoslavije, Beograd, 6. 4. 1948, 1-2. 229 Isto, str. 3. 230 Isto, str. 4. 231 Isto, str. 8. 232 Isto, str. 10. 233 Isto, str. 11. 234 Zakljuci Sekretarijata Glavnog odbora u vezi zakljuaka seminara odranog pri Centralnom odboru sa rukovodiocima org. sekcije, A IH R PH , K ZD A H , 29. 2. 1948. 235 Uputstva Glavnim, sreskim i gradskim odborima A F -a o voenju evidencije i statistike, CO AFZ Jugoslavije, 1948. Ova elaborirana uputstva, koja dolaze s najvieg mjesta u organizaciji, razli kuju se po odlunom tonu i karakteru od zahtjeva za slanjem izvjetaja u prethodnom periodu koji, sudei barem po koliini arhivskih dokum enata, nisu naili na oekivani odaziv. 236 III. plenarni sastanak Antifaistike fronte ena Hrvatske, G O A FZH , 1948,12-13. Taj je sastanak odran u Zagrebu 29. 2. 1948. 237 Usp. Bonnie H. Erickson, Networks, Ideologies and Belief Systems, Social Structure and Net work Analysis, nav. dj., str. 170. 238 Isto, 55-57. U godinjem izvjetaju G O A F H konstatira se uspjeno premaenje tog plana: u N F je u NR Hrvatskoj ulanjeno 83, 7% od ukupnog broja ena glasaa. One, pak, koje su

EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA

149

odbijale ulanjenje, inile su to s obrazloenjem da ulanjenje u NF znai ulanjenje u KPJ (koje su, oigledno, smatrale neprihvatljivim). Ovaj, naizgled skroman podatak, govori o zdravoj rasudnoj moi tzv. obinih ena koje proniu mehanizme drutvene regulacije i integracije bolje od mnogih povjesniara. Usp. Godinji izvjetaj o radu Glavnog odbora i organizacije AF-a u Hrvatskoj, AIHRPH, KZDAH, 1948. 239 Isto, str. 15. 240 Isto, str. 46. 241 Isto, str. 41-42. Plan za ostvarenje ovog zadatka bio je tom prilikom razdijeljen na slijedee toke: 1) Briga o trudnoj majci i djetetu do 3 godine; 2) Odgoj djece i pruanje pomoi majci kao odgajatelju; 3) Upoznavanje ena sa zakonima i uredbama koje izdaje naa nar. vlast u brizi za majku i dijete i borba za njihovo pravilno sprovodenje u ivot i 4) Briga o djeci koja su pod zatitom drave. 242 Upute za rad sekretarijata i sekcija kotarskih i gradskih odbora AFr-a, AIHRPH, KZDAH. 15. 5. 1948. 243 Uputstva za pisanje godinjih izvjetaja 1949. godine, AIHRPH, KZDAH, 24. 12. 1949. 244 Isto. 245 Upute za rad sekretarijata i sekcija kotarskih i gradskih odbora A F-a, AIHRPH, KZDAH, 15. 5. 1948. 246 Soka Krajai, referat na IV. Plenumu GO AFH, AIHRPH, KZDAH, 10. 10. 1948. 247 Vida Tomi, referat na IV. Plenumu GO AFH, AIHRPH, KZDAH, 10. 10. 1948. 248 Isto. 249 Usp. K. Spehnjak, Organizaciono-politiki aspekti djelovanja narodnog fronta... ., nav. dj., str. 185. Bilo je predvieno da lanovi sekretarijata sudjeluju u slijedeim komisijama Saveznog odbora NF kao aktivni lanovi: organizacionoj komisiji, komisijama za narodnu inspekciju, za takmienja, za radne brigade, za zdravstvena i socijalna pitanja. 250 Statut Antifaistike fronte ena, 8. mart, GO AFH, Zagreb, 1948, str. 135. 251 Izlaganje drugarice Vide Tomi na sastanku Izvrnog odbora A F-a Jugoslavije /16. i 17. decembra 1948. /, AIHRPH, KZDAH, 16-17. 12. 1948. 252 Za najtemeljitiju analizu meunarodne konstelacije sukoba sa Staljinom/SSSR-om/zemljama IB-a i njezinih korijena u kontinuitetu frakcijskih borbi unutar jugoslavenskog komunistikog pokreta, usp. Ivo Danac, With Stalin Against Tito. Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell Univestiy Press, Ithaca and London, 1988. 253 U jugoslavenskoj Partiji ne osjea se duh politike klasne borbe. Porast kapitalistikih eleme nata u selu a i u gradu ide punim korakom, a rukovodstvo Partije ne poduzima mjere da bi ograniilo kapitalistike elemente. Nav. pr. D. ilandi, Historija SFRJ..., nav. dj., str. 155. Iako su ti argumenti posve proizvoljni a, kako uvjerljivo dokazuje Danac, linija KPJ jo od rata bila mnogo radikalnija od linije SKP(b), u djelatnom demantiranju Staljinovih optubi KPJ sli jedi njihovu argumentaciju. 254 D. Bilandi, Historija SFRJ... ., nav. dj., str. 161. 255 Isto. I broj profesonalnog kadra u A F -a je slijedio taj trend. Za rad GO AFH predvieno je potrebnih 45 drugarica, oblasni odbori trebaju imati 6 profesionalki, dok je u kotarskim i gradskim odborima potrebna jedna. Analiza stanja profesionalnog kadra AF-a Hrvatske, AIHRPH, KZDAH, 1949. 256 D. Bilandi, Historija SFRJ..., nav. dj., str. 161. 257 Istraivanja procesa kolektivizacije pokazala su da je najvei dio seljaka uao u SRZ [seljake radne zadruge], prvo pod jaim ili slabijim ekonomskim, politikim i psiholokim pritiskom i, drugo, zahvaljujui partijskoj disciplini i utjecaju stotine hiljada mladia i djevojaka, sinova i keri seljaka koji su kao i u revoluciji prvi odlazili onamo kamo je Partija odredila. Poznata je i cijena tog procesa u ljudskoj energiji i materijalnim sredstvima koja su se prelijevala preko budeta iz preostale poljoprivrede seljaka i industrije. Neminovnoj propasti projekta so cijalistike preobrazbe sela doprinijela je i minimalna motivacija za unapreenje SRZ. Nav. pr. D. Bilandi, isto, str. 161. 58 Koje zadatke postavlja Peti kongres KPJ pred organizaciju AF, iz materijala IV. plenuma GO AFH, AIHRPH, KZDAH, 10. 10. 1948. 59 Ali poto vi znate da se i na brdo ne ide direktno, ve se ide naokolo, pa malo dole, pa opet gore, mi ne moemo udariti taj put direktno na vrh nae socijalistike izgradnje, mislim ni ad ministrativno nikako, ve prosto moramo znati da taj vrh treba da dosiemo, a da je najkrai

150

K O N JI, E N E , R A TO V I

260

261 262 263 264 265 266

267 268 269

270

271 272

put onaj koji ide mimo svih provala da ne upadnemo negdje u or-sokak iz koga ne moemo da se izvuemo, ako ne budemo ili naokolo. Referat drugarice Vide Tomi odran dne 23 m arta 1949. godine, AIH RPH , K ZDA H, 23. 3. 1949. Isto. Nije nepoznato da su te prijetnje doista i realizirane. Na III. plenumu CK KPJ u prosincu 1949. godine Vladimir Bakari je izvijestio da je samo u Slavoniji ubijeno pedeset seljaka pri njihovom otporu otkupu. Nav. pr. I. Banac, With Stalin Against Tito..., nav. dj., str. 135. No bilo je i ena koje su pruale otpor. A F ih paternalistiki (matemalistiki?) tretira kao sredstvo neprijatelja u radu protiv SRZ. Neke od njih po selima agitiraju protiv SRZ, dok im druge nasjedaju, negdje se bune protiv unoenja stoke u SRZ, dok su ponegdje organizirale otpor (ne kae se na koji nain). No u izvjetajima A FZ istiu se i suprotni primjeri uspjeno razvijene zadrune svijesti kod ena. Krunski dokaz koji se spominje u gotovo svakom izv jetaju je srez Udbina gdje je ve 88% ena ulo u SRZ. Primjer bi doista bio uvjerljiv kada ne bismo znali kakve su mogunosti poljoprivrede u tom siromanom oporom i krevitom kraju! Usp. Referat drugarice Vide Tomi na III. plenumu CO A F -a 4. i 5. juna 1949, AIHRPH, KZD A H , 4-5. 6. 1949. Izlaganje drugarice Vide Tomi na sastanku Izvrnog odbora A F^a Jugoslavije /16. i 17. decem bra 1948. /, A IH R PH , KZDA H, 16. 12. 1948. Koje zadatke postavlja Peti kongres KPJ pred organizaciju AFZ, iz materijala IV. plenuma G O A FH , A IH R PH , K ZDA H, 10. 10. 1948. Banac, uz sve ograde, izvodi precizan broj partijaca uhapenih, osuenih i iskljuenih iz KPJ pod zajednikim nazivnikom ibeovaca. I. Banac, With Stalin Against Tito..., nav. dj., str. 149. U prilog tome govori i injenica da je od sredine 1948. do sredine 1950. godine partijsko lan stvo uveano za 63%. Usp. I. Banac, isto, 140 i D. Bilandi, isto, str. 178. Usp. R eferat Vide Tomi, predsjednice CO A F Jugoslavije, 10. 10. 1948, AIHRPH, K ZD A H , IV. plenum G O AFH, 10. 10. 1948. Izlaganje drugarice Vide Tomi na sastanku Izvrnog odbora A F^a Jugoslavije /16. i 17. decem bra 1948. /, A IH R PH , K ZDA H, 16.12.1948. Paljivom itatelju sigurno nije promakla stalna praksa pisanja ope imenice partija velikim slovom, ime se vjerojatno eljelo parafra zirati biblijsko naelo m onoteizma (Nemaj drugih partij osim mene!). Slinu je transforma ciju (ali u obratnom smjeru) doivjela u tom razdoblju imenica bog, jer kada je pisana malim slovom gubi monoteistiki karakter i ekskluzivnost (Nemaj drugih bogova osim mene!). M aterijal IV. plenuma G O A FH , A IH R PH , K ZDA H, 10. 10. 1948. ak i aktivi, iako se neprekidno istie kako su inicijative ena dobrodole, nisu bili posve slo bodni nain udruivanja. Inicjative su morale biti prihvaene od viih instanci. ... na A F ne smemo gledati kao na takvu vrstu organizaciju gde je osnovna vanost verti kalna veza, veza Centralnog odbora sa Glavnim odborima, ovih sa sreskim i osnovnim organi zacijama, pa da tu dolazi svaka direktiva i da se tek onda sprovodi. Naa organizacija je orga nizaciona forma nae P artije..... Referat drugarice Vide Tomi odran dne. 23. marta 1949. g., A IH R PH , KZD A H , 23. 3. 1949. M ara Naceva je u diskusiji na IV. plenumu GO A FH iznijela podatak kako je u jednom otsjeku (vjerojatno sektoru AF, op. L. S.) otkriveno 150 takvih sluajeva. AIHRPH, KZD A H , 10. 10. 1948. V. Tomi, A IH RPH , KZD A H , 10. 10. 1948. (...) izvesne ene u Beogradu kau za konferencije A F -a da se tamo dobije samo etka i kofa, nita drugo sem jedne radinosti u vidu dobrovoljnih radova, onda o tome treba raz misliti; ene ne osjeaju da im A F daje pomo i podrku, ve da je organizacija neto gde one samo treba da daju (...); iz diskusija na IV. plenumu G O A F Z H, A IH RPH , KZDAH, 10. 10. 1948.

273 Usp. Nicos Poulantzas, Drava, vlast, socijalizam, Globus, Zagreb, 1981, 29. 274 (.) odvajati [e se] izvjesna pitanja koja lee u enama, i koja su u tom smislu enska, poto ih mi rjeavamo, ali emo uzeti na sebe sigurno na izvjesnom terenu svakojaka pitanja. Uzet emo pitanje higijene stanova i smrtnosti djece, uzet emo pitanje suzbijanja bolesti, epidemije malarije, sifilisa (sic!) i drugih. V. Tomi, A IH RPH , K ZDA H, 10. 10. 1948. Svi ti zadaci su na optoj liniji mobilizacje masa u izgradnji socijalizma, na liniji njihovog vaspitanja za iz gradnju socijalizma, znai u sklopu zadataka koji se danas postavljaju pred Partiju i Front. Ti zadaci su specifini po nainu obrade pitanja. Kada mi kaemo da Front ima zadatak vaspitanja narodnih masa u duhu socijalizma mi govorimo o vaspitanju ena u duhu socijalizma, mi go*

E M ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA

15 1

vorimo o tome pitanju sa stanovita ena. Mi raunamo na zaostalost ena. V. Tomi, 17. 12, 1948. 275 Povodom pedesete obljetnice tiskanja knjige Angele Vode ena v dananji drubi (1934.) objav ljen je s njom intervju u kojemu ova biva logoraica iz Ravensbriicka govori o procesu u ko jemu je osuena na 20 godina robije s prisilnim radom i gubitkom politikih prava na daljnjih 5 godina. Nakon 6 godina provedenih u zatvoru bila je osloboena, ali do 1983, kada je voder ovaj razgovor, jo nije bila rehabilitirana. Franika uttolo, O inteligenci i intelektualcih, Pogovor z Angelo Vodetovo, Nova revija, III, 1984, 24-25, str. 2788 2791. 276 Usp. Referat Soke Krajai na IV. plenumu GO AFH, AIHRPH, KZDAH, 10. 10. 1948. 277 Vidi Tomi je, pored Ivana Gonjaka i Blagoja Nekovia, povjerena ta povjerljiva i odgovorna dunost. I. Danac, With Stalin Against Tito, nav. dj., str. 119. 278 Usp. Rezolucija Plenuma Glavnog odbora Hrvatske protiv klevetnike besprincipijelne kam panje, koja se vodi protiv nae zemlje, AIHRPH, KZDAH, 1948. Na II. kongresu AFH svaka je referentica i svaka sudionica u diskusiji dala svoj prilog kritici I-a koja je takodei unesena u Rezoluciju o narednim zadacima Antifaistike fronte ena u kojoj se, pored osta loga, kae: Uspjena borba za izgradnju socijalizma u naoj zemlji zasnovana na principima marksizma-Ienjinizma od ogromnog je znaaja ne samo za narod Jugoslavije, nego i za meuna rodni radniki pokret. Ni bjesomuna kampanja informbiroovskih kleveta uperenih na svrgava nje naeg partijskog rukovodstva, ni neprijateljsko zlobno ometanje nae socijalistike izgradnje od strane CK SKP/b/ i rukovodstava zemalja Informbiroa nemogu nae narode odvratiti od pravilnog puta kojim nas vodi naa slavna komunistika Partija, pod mudrim rukovodstvom CK KPJ na elu sa drugom Titom. AIH RPH, KZDAH, 10. 7. 1949. 279 Razmatrajui Althusserovu pretpostavku drave koja djeluje i funkcionira samo s pomou re presije i ideolokog zatupljivanja, N. Poulantzas zakljuuje: To u stanovitom smislu znai da efikasnost drave poiva na onome to drava zabranjuje, iskljuuje, spreava; ili na onome to lae, sakriva, prikriva ili uvjerava (...). Usp. N. Poulantzas, Drava, vlast, socijalizam, nav. dj., str. 27. 280 Soka Krajai, IV. plenum GO AFH, AIHRPH, KZDAH, 10. 10. 1948. 281 Vida Tomi, AIHRPH, KZDAH, 10. 10. 1948. 282 Usp. D. ilandi, isto, str. 171-175. 283 Usp. Zapisnik sa sastanka Izvrnog odbora AF Hrvatske, AIHRPH, KZDAH, 2. 2. 1950., te dokument veoma slinog sadraja koji je pogreno datiran AIHRPH, KZDAH, 1948, no iz njegovog sadraja proizlazi da je nastao priblino u isto vrijeme (spominje se sastanak IO NF 23. 1. 1950!!!). 284 AIHRPH, KZDAH, 1948. 285 AIHRPH, KZDAH, 1948. 286 Na izbore u Crnoj Gori izalo je 99% ena, u Bosni i Hercegovini 98%, u Hrvatskoj 81, 83% (za Sloveniju i Srbiju podaci su bili nepotpuni). Nav. pr. AIHRPH, KZDAH, 1948. Napadno poveanje broja ena u mjesnim narodnim odborima (uz istovremeni pad njihova uea na viim hijerarhijskim razinama) mogue je tumaiti na dva naina. Jedan je opadanje drutvene moi narodnih odbora. Naime, Zakon o narodnim odborima izglasan 28. 5. 1949. trebao je posluiti dokidanju birokratsko-centralistikih tendencija koje su teile da upravu narodnih odbora pretvore u ekspozituru aparata centralnih organa vlasti (nav. pr. D. Bilandi, isto, 174). Drugi je funkcioniranje zakona poveane disproporcije (law o f increasing disproportion) koji ukazuje da porastom hijerarhijske razine vlasti opada participacija ena. Usp. Sharon L. Wolchik, Ideology and Equality: The Status of Women in Eastern and Western Europe, Comparative Political Studies, 13, 1981, 4, str. 458. 287 AIHRPH, KZDAH, 2. 2. 1950. 288 U odnosu na 1948. garantirana je opskrba poveana za 5, 2% kruarica, 8, 1% masnoa, 100, 4% mesa, 33% eera, 35, 8% tekstila, 75% drva, vie obue... Sve to dokazuje da naa Partija i narodna vlast posveuje naroitu panju pitanju poboljanja ivotnog standarda naih trudbe nika. Isto. 289 Broj ena u proizvodnji 1947. porastao je 45% u odnosu na 1945, a 1949. za 47% u odnosu na 1947. Te su godine u NRH 4393 ene stekle naslov udarnice. Isto. 250 Prema podacima od 15. 11. 1949. u SRZ su bile ukljuene 75. 172 ene (54%). Isto.

152

K O N JI, E N E , R A TO V I

291 U tom je trenutku u N R H radilo 53 djejih jaslica (1.678 djece), 105 vrtia (5.183 djece), 54 djejih socijalnih ustanova (4.427 djece), a 567 djejih kuhinja raspodjeljivalo je 101.500 obroka iz M eunarodnog djejeg fonda. Isto. 292 Zapisnik sa sastanka tajnica i predsjednica oblasnih odbora A F -a, 3. 1. 1950, AIHRPH KZD A H , 3. 1. 1950. (podv. L. S.). 293 Tek koji mjesec prije toga na sastanku Izvrnog odbora A F Hrvatske Anka Berus je katego riki tvrdila: Smatram drugarice da danas u 1950. godini mi ne samo da moemo nego i tre bamo svuda postaviti odbore AF. Zapisnik sa sastanka Izvrnog odbora A F Hrvatske A IH R PH , K ZDA H, 2. 2. 1950. 294 Sednica Izvrnog odbora A F Jugoslavije (stenografske beleke), A IH RPH, KZDAH, 1951. I u sluaju ovog dokum enta radi se o neispravnom datiranju, to je odmah zamjetljivo, jer je ve iz dnevnog reda vidljivo da se sastanak odrao prije III. kongresa A F (28-29. 10.1950.). 295 Zapisnik sa sastanka tajnica i predsjednica oblasnih odbora A F -a 3. 1. 1950, AIHRPH, K ZD A H , 3. 1. 1950. 296 Pribiljeke sa sastanka tajnica, rukovodioca sekcije Majka i dete i istorijskog odelenja iz Re publika u CO A F Jugoslavije, A IH R PH , KZDA H, 10. i 11. 4. 1950. 297 Svim kotarskim i gradskim odborim a AF, A IH RPH , KZD A H , 12. 6. 1950. * Ovdje se rukopis prekida. Ostale su tek natuknice za nastavak koje ovdje takoer objavljujemo (primj. D. R. A.): + kontradikcije: 1/ KP kao izvor direktiva za A F vs. lini interesi lanica (dakle drutvo pojedinac); 2/ odvajanje KP od drave/vlasti (porast br. lanova KP, postaje masovan partija, usp. Bil. 178) = mijenja se diskurs, ali ne i m etoda (drutv. matrica, KP je m rea koja prekriva/proima sve druge drutv. mree) pismo CK KPJ legitimira promjene da li ih nalae jer se ene ne dre planova? Di sperzija vlasti? (usp. Bilandi) Problemi s reorg: ukidanje profesion. kartice brojni otkazi, O TPO R I rad u okviru N F nitko ne pokree, tovie, gui ga se 26. 9. 50. VT kompromis oksimoronski model 1951-53. opadanje openite drutv. vidljivosti ena da li je ono u funkciji smanjenja kom petencija/aktivnosti AF?

OD ANTROPOLOGIJE ENE DO POLITIKE ANTROPOLOGIJE

4
Nunost "enske perspektive" u etnologiji

Ne jednom do danas povijest je pokazala da se rije ena, izdvojena iz neupitnog poretka oiglednoga, podudara s rijeju kriza. ensko pi tanje, enska prava, enski problem, ma koju sintagmu da podasti re odreeni diskurs, ona se javlja u suton neke krize. Zbog toga u i ovo dovoenje ena i etnologije u vezu zapoeti naznakama krize etnologije koja izbija potkraj ezdesetih godina.1 Od svog konstituiranja kao znanost, etnologija je usmjerena na pro uavanje drugih, udaljenih, tzv. primitivnih kultura. I kada je rije o izvanevropskoj, ali i evropskoj etnologiji, bez razlike u prostornoj distan ci, nedvojbena je distanca dviju kultura: one koja postavlja pitanja nasu prot onoj koja je predmet znanstvenog interesa. U oba sluaja onaj koji promatra, tumai, intervenira i konceptualizira kulturu i drutvo razliito od njegova, nije pripadnik te kulture. No, u sluaju izvanevropske etno logije takav je pristup bio mogu u jednom ogranienom povijesnom raz doblju periodu prevlasti razvijenog Zapada nad nijemim, porob ljenim i neosvijeenim kulturama drugaijeg lika. Ono to je, uz ostalo, suoilo etnologiju s vlastitim ogranienjima, bilo je rezultat fundamen talnih procesa emancipacije primitivnih drutava, zbog ega je nunost radikalnog preispitivanja etnologijske tradicije imala burne i izvanznanstvene odjeke. Sprega etnologije i kolonizatorske politike moe se pratiti i posred stvom dominantnih teorijskih orijentacija jo od unilineamog evolucionizma devetnaestog stoljea koji podastire sliku divljaka u vrijeme najizrazitije kolonijalne ekspanzije i na taj je nain i teorijski pravda. Et nologija stoga nije, kako je jednom ustvrdio Claude Lvi-Strauss, ne ista savjest Zapada, ve je vie plod vjere u vlastitu superiornost (J.

156

K O N JI, E N E , R A T O V I

Copans). Predmet prouavanja postaje ideoloki proizvod na taj nain to primitivnost (sa svim zamislivim konotacijama) tih drutava kon struira i formulira sa stanovita onih interesa koji su izvanjski i tui pro uavanoj zajednici. Empirijsko podruje etnologije proizvod je politike i ekonomske povijesti koja integrira razliita drutva unutar materijalne i intelektualne orbite Zapada2, naglaava francuski etnolog Jean Co pans. Razlike izmeu zapadnih i primitivnih zajednica ne smatraju se posljedicom historijskih razlika (nejednak razvitak), nego se uzimaju za specifina i nesvodljiva obiljeja same njihove prirode. Uzmimo, primje rice, onu razliitost koja inzistira na historinosti zapadnih drutava i nehistorinosti drutava koje prouava etnologija. Da su domoroci pro uavali sami sebe, reklo bi se da se bave povijeu ili filologijom, a ne etnologijom, zakljuuje Levi-Strauss. Kada je u jednom trenutku spomenuta sprega znanosti i organiziranog politikog nasilja postala odve kompromitantna (npr. skandal oko pro jekta Camelot, izravno sudjelovanje etnologa u pijunai, itd.)3, valjalo se suoiti s proturjejima, do tada latentno prisutnima, koja su se oito vala na dva plana: 1) na planu implikacija djelatnosti etnologije, tj. nje zine identifikacije s kolonijalistikom praksom i pogledom na svijet; 2) unutar same discipline, tj. propusta da se pojme i prihvate granice i ka rakter vlastite djelatnosti. Naime, epistemoloki gledano, etnoloke spoznaje nose u sebi crte znanstvenog kolonijalizma, u kome se teite stjecanja znanja o od reenom narodu smjeta izvan njega (J. Galtung)4. Na taj je nain i etnolog domorodac rtva istog odnosa moi i nejednakosti, jer sliku 0 svojoj sredini usvaja iz druge, kompetentnije ruke, tj. onako kako je viena, formulirana i uobliena od strane doljaka s pomou njegova kategorijalnog aparata. Oba ova plana moemo smatrati izdancima proturjeja, utkanih u te melj itave tradicije znanosti i njezina objektivizma. Iako se demistifi kacija pojma znanstvene objektivnosti javlja i prije u vidu radikalne sum nje u sklopu drugih drutvenih znanosti (T. Kuhn, C. W. Mills, T. R oszak 1 dr.), taj je problem sloeniji kada je rije o etnologiji. Utjecaj drutve nog, politikog i ekonomskog poloaja istraivaa na izbor pristupa, po dataka i njihovu interpretaciju jo vie se pojaava injenicom da osim klasnih i ideolokih razlika postoji gust splet kulturnih karakteristika ko je istraivaa odvajaju od predmeta prouavanja. Ogranienost pogleda izvana, kao nosioca znanstvene objektivnosti, nametnula je potrebu uvoenja novih metodolokih pretpostavki mnogodimenzionalnost poimanja zbilje namee zamjenjivanje pojma jedino vaeega, objektiv

N U N O S T ENSKE PERSPEKTIVE

157

nog znanja p ojm om znan ja dobivenog na tem elju o d re en e perspektive gledanja. P rih vaan je stava da je znanje nuno p arcijaln o , te d a zah v aa stvarnost s p oseb ne egzistencijaln e pozicije p ro m a tra a , o m o g u it e , ako se jed an aspekt vie n e predstavlja kao to talitet, nove i objektivnije spoznaje. Potpu no razob liavanje p red o d b e o etnologiji kao nep ristranoj i n e zavisnoj disciplini i kritika njezina politikog saveznitva (bilo kolonijal nog, kao to je to u sluaju izvanevropske etn o lo gije, bilo klasnoga, u sluaju evropske) dovela je do sp ozn aje d a znan stvena d jelatn o st, eli li djelovati u skladu s in teresim a i istinskim p o tre b a m a ljudi koje p ro u av a, a ne prom icati iskljuivo o so b n e i p ro fesion aln e in terese discipline i nje zinih poslenika, nuno m o ra p o stati an g airan a disciplina, svjesna i izvanznanstvenih im plikacija svog djelovanja.

Meutim, kritika etnolokih paradigmi, koje su podravale nejedna kost izmeu razvijenih i nerazvijenih, ne ostaje samo na tim opim, na cionalnim relacijama. Ve u jeku najeih rasprava o granicama etno lokoga pristupa javlja se svijest o tome da tradicija prouavanja nekih drutvenih skupina (obino marginalnih, kao to su ene, omladina, obo jeni, manjine), i u industrijskim zemljama i u zemljama u razvoju (done davno privilegiranom terenu etnolokih istraivanja), sadri sve ele mente kolonijalistikog pristupa. Specifina problematizacija ene i nje zine djelatnosti u sklopu etnologije, izlazak iz posebne vrste nevidlji vosti ene u znanosti, pa i u etnologiji, dobila je svoj najjai poticaj za osloboenje ena, koji su sveobuhvatno pristupili preispitivanju i ras krinkavanju tradicionalnih predodbi o eni i njezinu poloaju, odnosu spolova, njihovoj podjeli rada i karakteru enskosti i mukosti u pojedi nim drutvima. Taj pokret, koji u akademskom svijetu doivljava svoj pu ni procvat poetkom sedamdesetih godina, senzibilizirao je znanstve nike (prije svega ene) da na novi, dekolonizirani nain pristupe proua vanju ena kao marginalne drutvene skupine, koja tvori polovicu o vjeanstva. Kritika neadekvatnog pristupa eni u sklopu etnologije dio je ire kritike postojeeg seksizma u znanostima, kako prirodnima, tako i drutvenima, koji prepoznaje, oznaava, smatra valjanima, interpretira interese i djelatnosti mukaraca u drutvu koje se razlikuje i dijeli po spolu (Ann Oakley)5 i u kome je kategorija spola i problem njegove socijalne konstrukcije posve zanemarena u drutvenim znanostima, ili je Tak puna predrasuda o vjenim obiljejima i sklonostima spolova. Saet u ovdje osnovne toke kritike etnologije, primijenjene na priJtup prouavanju ene.

158

K O N JI, E N E , R A T O V I

1.

ena je u vlastitoj, kao i u ostalim kulturama, onaj drugi. Njezino je odreenje uvijek negativno ena je reziduum pojma ovjek koji nije mukarac. Njezina je razliitost tumaena kao njezina ahistorina, naravna bit, jednom za svagda spoznatljiva i spoznata. Univerzalna bio loka kategorija spola (sex) supsumira i zamagljuje pogled na kategoriju roda (gender)6 koja je rezultat drutveno nametnute podjele meu spo lovima i proizvod je konkretnih drutvenih odnosa na planu seksualne ekonomije, koji ljudska bia mukog i enskog roda pretvaraju u mukar ce i ene. Stoga je adekvatna konceptualizacija ene7 jedna je od prvih zadaa koje je postavila ova perspektiva kritike etnologije.
2.

Ono to kritika etnologije tumai kao integriranje razlika kultura koje su predmet prouavanja i one koja postavlja pitanja u krug intelektualne i materijalne orbite Zapada, u stvari je kritika prevlasti mukog utjecaja (male bias) na teorijske pretpostavke, iz kojih nuno proizlazi odreeni tip etnografskih podataka. Takva teorija, nazovimo je mukom, proizvod je akademske tradicije koju su uglavnom stvarali mukarci, a poiva na ustrojstvu industrijskog, zapadnog, graanskog drutva kojega je dio. Teoretiari su u temelje svojih pretpostavki ugradili ideoloke predra sude koje njihova vlastita kultura ima o eni i o njezinu poloaju, te su ve unaprijed osudili enu na relativnu nevidljivost, usredotoujui se u veoj mjeri na zanimanja i djelatnosti mukaraca.8 3. Znanstveni se kolonijalizam, prilikom prouavanja ene, logiki nadovezuje na univerzalnu razdvojenost, pa time i suprotstavljenost spolova. Mukarac-etnolog je ovdje dvostruki outsider, on je stranac u prouava noj kulturi, a takoer je i stranac u enskom svijetu. Kako e se s te kom prtljagom predrasuda o ulozi ene u svom drutvu probiti do kljua razumijevanja enskog jezika (jezik tijela, uvstvenosti, ulnosti, ko munikacija ena unutar vlastite skupine)? Neizvjesnost toga pothvata po jaava jo jedna injenica: enski je svijet najee dostupan posredova njem lokalne muke strukture ili, kako je naziva Edwin Ardener9, do minantne grupe, za razliku od priguene, utiane enske grupe. Taj autor tumai prevlast mukog utjecaja kao prevladavajuu prisutnost mukara ca kao etnologa, kazivaa i ljudi o kojima etnolozi izvjeuju, suprotstavljenu relativnoj odsutnosti ene. Muka se dominacija zasniva na i

N U N O S T ENSKE PERSPEKTIVE

159

njenici da su u prouavanim drutvima muki modeli drutva dostupniji strancima, nego to su to modeli koje fomuliraju ene. Ta je tendencija posljedica razliitih djelatnosti i iskustava mukaraca i ena. Mukarci su neusporedivo ee sudionici politikih aktivnosti i javnog diskursa, mo bilniji su od ena koje su veinom ograniene na podruje doma. Zahva ljujui veoj pokretljivosti, ee dolaze u dodir s pripadnicima drugih zajednica i, u skladu s time, suoeni su s problemom definiranja sebe i svojih ena, nasuprot drugima i njihovim enama. Tako odreeni, modeli drutva se razmjenjuju, a istodobno su stavljeni na raspolaganje manje mobilnim lanovima drutva, koji ih mogu preuzeti ako se ukae potreba. Zbog toga ene, pod odreenim okolnostima, suoene s proble mom definiranja, mogu preuzeti modele drutva u onom obliku u kome su ih formulirali mukarci (kao dominantna skupina). Modeli koje mogu formulirati ene na osnovi svojih iskustava, neovisno o mukarcima, nisu predmet javnog diskursa, pa se ne mogu ni izraziti istim mehanizmima komunikacije i u istim situacijama kao to to mogu muki modeli. No, kakvi su izgledi za adekvatnije prouavanje ena u sve brojnijim sluajevima, kada se na teren upuuju ene-istraivai? Analiza literatu re je pokazala da se i ovdje mogu potvrditi analogije s opim stanjem u disciplini. Naa ena-etnolog (je li sluajno da i unato brojnosti djelat nica nije uvrijeen i enski rod zanimanja?) u mnogome nalikuje krot kom domorodakom etnologu koji znanja o svojoj kulturi usvaja iz druge ruke.
Presti mukarca u naem drutvu toliko je izraen da ena, u etnologiji ili u bilo kojoj drugoj profesiji moe stei potovanje ili ugled samo ako se bavi pitanjima koja mukarci smatraju vanima. Tako su ene-etnolozi bile dje latne godinama, rijetko je mogue otkriti bilo kakve razlike izmeu njihova rada i rada mukaraca etnologa. Profesionalna edukacija ukljuila je uenje miljenja iz muke perspektive tako da se ne bi trebalo uditi to su ene postavljale ista pitanja kao i mukarci.10

Postoje i iznimke, kao to su npr. radovi Margaret Mead ili pak kla sina studija Phillis M. Kaberry Aboriginal Women: sacred and profane (1939) koja je uspjela doprijeti do oba modela definiranja drutva: dok su mukarci tvrdili da postoji prevlast mukaraca, ene su je, u nekim svojim iskazima, najee nijekale. 4. Mnogodimenzionalnost poimanja zbilje koja tei zamjenjivanju pojma jedino vaeega i, kao to smo vidjeli, pogreno nazvano objektivnog zna nja, pojmom znanja dobivenog na temelju odreene perspektive gleda

160

K O N JI, E N E , R A T O V I

nja, otvara novo polje mogunosti za ono, to sam u naslovu navijestila kao ensku perspektivu u etnologiji. Dosadanja objektivnost, zapravo muki kut gledanja, ostavljala je spoznaju o cijelosti ljudskoga svijeta ne potpunom, pa time znatno iskrivljenom, to znai i neznanstvenom. Temelji za to ve postoje. Posljednjih desetljea prisutan je proces preispitivanja etnologijske tradicije i tenja za izgranjom takve etnologije koja e radikalno preispitati svoje korijene i granice i redefinirati svoje postulate kojima e ena postati vidljivom ne samo unutar discipline, ve i prisutna u drutvu. Borbena antropologija (nezaobilaziva je sveza s akcijskom antropologijom) koja eli omoguiti nove obzore u analizi spolnosti u drutvu, poprimit e obrise nove orijentacije i dobit e, ute meljena na znatnom broju radova s tih polazita i pretpostavki, naziv antropologija ene.11 Zasnivanje takve alternativne perspektive nije mo gue bez prethodne kritike izvora, kao to sam ve napomenula, muki posredovanih izvora. ena (njezine djelatnosti, itav njezin svijet, modeli drutva kako ga ona doivljava), do sada potisnuta na usku funkcionalistiku marginu, vidljiva u onoj neizbjeivoj mjeri u kojoj je nezamjenjiva za funkcioniranje odreenog drutva, ipak je naila na prikladniji izraz u nekim podrujima istraivanja kulture. Ardener smatra da su studije rituala i simboliziranja omoguile laku komunikaciju sa enama, da se mnogo podataka s tog podruja odnosi na ene, te da ono to ti podaci donose esto osporava muke modele drutva. Ukrstiti ovako dobivene podatke s onima koje nude muku sliku svijeta, ve znai skinuti veo koji je zatamnjivao konkretum egzistencije, ne samo ena, ve i cijele zajed nice. Druga je zadaa promjena optike terenskih istraivanja. Literatura s podruja antropologije ena dola je do zanimljivih spoznaja, ponav ljajui pojedina terenska istraivanja na dekoloniziran nain, shvaen ov dje kao demaskulinizirani. Nadalje, enska e perspektiva omoguiti osvajanje novih podruja istraivanja: omoguit e problematiziranje spolne podjele u razliitim drutvima i kulturama prema kojoj je teorija bila ravnoduna, tj. shvaala je kao zadanu, integrirala je i na njoj se temeljila12 ne preispitujui je. enska perspektiva ima mogunost i odgovornost da pridonese rein terpretaciji i redefiniciji temeljnih kategorija ljudskog postojanja, da ko rigira jedan iskljuivi nain interpretacije koji je prevladavao tijekom ci jele povijesti razvitka etnoloke znanosti, da istrai istinski neistraeni kontinent i usmjeri se na razaranje ideologiziranog poretka oiglednoga.

N U N O S T ENSKE PERSPEKTIVE

K l

BILJEKE
Ve i etimoloki izvod same rijei iena ukazuje na jednostranu semantiku razinu tog pojma. Prema EtimoloSkom rjeniku Petra Skoka, ena dolazi jo od indoevropskog korijena koji znai raati, a mukarac od korijena koji znai misliti, gospodariti. Jean Copans, De I ethnologie k Panthropologie, u: Copans, Godelier, Tomay, Backes-Clement: L'anthropologie; science des sociitis primitives'?, Editions E. P., 1971. Lydia Sklevicky, Antropolog heroj u akciji, Pitanja, 1977, 4-5, str. 69. Johan Galtung, After Camelot, u: The Rise and Fall o f Project Camelot, ur. I. Horowitz, Cam bridge M. I. T. Press, 1967, str. 296. Ann Oakley, The Invisible Woman: Sexism in Sociology, u: The Sociolog of Housework, Mar tin Robertson, Oxford, 1978, str. 2 Gayle Rubin, Traffic in Women: Notes on the Political Economy of Sex, u: Toward an An thropology o f Women, ur. Rayna R. Reiter, Monthly Review Press, N. Y. & London, 1975, str. 178-180. Felicity Edholm, Olivia Harris, Kate Young, Conceptualising Women, Critique o f Anthropo logy 3, 1977, 9-10, str. 101-130. M. Z. Rosaldo, Woman, Culture and Society: A Theoretical Overview, u: Woman, Culture and Society, ur. M. Z. Rosaldo i L. Lamphere, Stanford Univ. Press, 1974, str. 3. Edwin Ardener, Belief and the Problem of Women, u: The Interpretation of Ritual, ur. J. S. La Fontaine, Tavistock, London, 1972. Citirano prema K. Milton, Male Bias in Anthropo logy, Man, 14, 1979, 1. Sally Slocum, Woman the G ath erer Male Bias in Anthropology, u: Toward an Anthropology of Women, str. 49. arana Papi, Lydia Sklevicky, Ka antropologiji ene. Revija za sociologiju, 1980, 1-2. Christine Delphy, A Materialist Feminism is Possible, Feminist Review, 1979, 2, str. 87.

5
M atrijarhat: Prijepor mitologije, ideologije i utopije'

Ideja o povijesnoj zbiljnosti vladavine ena doimala se, prema rijeima Uwea Wesela, nevjerojatnom, kada je objavljena u Bachofenovu djelu Materinsko pravo 1861. godine. Premda je bila tijekom vremena poste peno prihvaena od marksizma, psihologije, knjievnosti i enskih pokre ta, ona je jo i mojoj generaciji studenata etnologije tumaena kao puka tlapnja jednog beznadnog edipalca, konzervativca pod jakim utjecajem romantike, svjesno antiracionalnog protivnika pozitivistike historiogra fije svog vremena. Danas brojne rasprave o toj temi pobuuju ujedno strah i nadu; strah onih na vlasti od mogue repeticije kaosa koji pri ziva slika ene na vlasti i nadu ljudi s margina uasnutih moguim is hodom vladavine racionalne tradicije poznate prakse moi. Knjige (o kojima e biti rijei u ovom ogledu, bez obzira na njihovu znanstvenu utemeljenost, metodoloku dosljednost i ishodino nadahnue, usredo toene su na propitivanje matrijarhata kao povijesne stvarnosti i mita, ali i na otkrivanje u njemu iskoristivih utopijskih elemenata. Rasprava Uwea Wesela1 koja nosi podnaslov O Bahofenovom Ma terinskom pravu i poloaju ena u ranim drutvima pre nastanka dr avne vlasti istrauje sve mogunosti koje otvara Bachofenovo klasino djelo. To je prvenstveno kritika analiza u njemu iznesenih podataka, metode i pojmovnog aparata, nakon ega slijedi pokuaj historijske re konstrukcije matrilineamosti i naposljetku izgradnja teorijskog modela prelaska od matrifokalnosti ka patrijarhalnom naelu drutvene organi zacije. Pri tom se Wesel slui kritikom izvora te komparativnom anali zom u prvom dijelu knjige achofen je suoen s historijskom prov jerom, a u drugom dijelu s etnolokim spoznajama. Bachofenov se spoz najni postupak o stvarnom postojanju ginekokracije temelji na mito

164

K O N JI, E N E , R A T O V I

logiji shvaenoj kao sjeanje na stvarne historijske dogaaje te na zapi sima trojice grkih povjesniara: Herodota (5. st. p. n. e.), Heraklida Pontijskog i Nimfisa iz 4. st. p. n. e., te filozofa Nikole Damaska (1. st. p. n. e.). Postepeno potiskivanje ena i prelazak na patrijarhat on poima kao opi razvoj ka duhovnom, mukom principu. Wesel nadalje analizira djela koja su mogla posluiti kao potvrda Bachofenovim tezama: Morganovo Drveno drutvo (1877) i Engelsovo Porijeklo porodice (1884). Po red uenja o matrijarhatu ovo znaajno trojstvo2 udarilo je temelj evolucionistikog shvaanja razvoja ljudskog drutva. Pregledom odobrava nja i odbijanja Materinskog prava dobivamo popis prominentnih autora i djela: meu odobravateljima nalazimo meu ostalim od knjievnika T. Manna, Rilkea, Benjamina, psihoanalitiare Freuda, Reicha, Fromma, Horkheimera, od filozofa tu je Lukacs, dok najpoznatiju skupinu ine feministike autorice od dvadesetih godina do danas. Najotriji osporavatelji Bachofenovih ideja bili su pored historiara i etnolozi. Nakon po etne naklonjenosti koju su pokazivali McLennan, Morgan i Tylor, et nolozi ga odbacuju zbog sve vee ahistorinosti same etnologije koja od bija istraivanje razvoja kultura, ali i zbog toga to su upoznata druga matrilinearna drutva u kojima mukarci imaju apsolutnu prevlast. Jed noduno prihvaanje Bachofena postojalo je sve donedavno tek u mar ksistikoj literaturi socijalistikih zemalja, u kojima je neosporavani ma trijarhat (preko zasada Morgana Engelsa Bebela) trajao kao za jedniko dobro materijalistike historiografije. Postavljajui si temeljno pitanje to je danas preostalo od Bachofenovih otkria, Wesel se najprije usredotouje na strogo odreivanje pojmova. Kljuni pojam materinsko pravo (Mutterrecht) kod Bachofena je sinonim za ginekokraciju domi naciju ena u porodici, odreivanje srodstava po enskoj liniji, iz ega, po njemu, nuno proizlazi povezanost s politikom dominacijom ena u drutvu, tj. njihova vladavina nad mukarcima. Osamdesetih godina pro log stoljea ulazi u upotrebu novi pojam matrijarhat, koji sasvim po tiskuje rije ginekokracija, kovanicu nastalu kao suprotnost pojmu patri jarhata koji kod Bachofena stoji za univerzalnu vlast mukarca u porodici i drutvu. No, prema Weselu, materinsko pravo nediferenciran je pojam i ima tri znaenja: 1) kod Bachofena to je sinonim za ginekokraciju; 2) upotrebljava se u smislu matrilineamosti kao suprotnosti patrilineamosti a da se niim ne upuuje na dominciju ena; 3) javlja se i kao mjeovit pojam, naroito u arheologiji i povijesti starog vijeka. Pojmovi matri/patrilineamosti i matri/patrilokalnosti znanstveno su dostatno odreeni a kao nadomjestak materinskom pravu/ginekokraciji/matrijarhatu Wesel predlae termine matrifokalnost, odnosno matricentrino drutvo. Ti

M ATRIJARHAT...

165

pojmovi priblino istog znaenja obiljeavaju drutva u kojima ene imajustanovitu dominirajuu ulogu u porodici, a ponekad i u drutvu. Takva su drutva, koja se meusobno mogu znatno razlikovati, redovno matrilineama i matrifokalna i unato moguem dobrom poloaju ena ne mo e se govoriti o njihovoj vladavini. Drugi Weselov korak u propitivanju Bachofenova nasljea sastoji se u historijskoj provjeri: suoavanju nje gove interpretacije mitoloke odnosno povijesne grae s drugim izvorima i interpretacijama kulture Likije, Egipta i Krete.3 Zakljuak je da Bachofen krivo interpretira izvore budui da je u antiko doba rije ginekokracija bila negativno konotirana i izraavala opu bojazan za opstanak od prirode danog mukog ureenja. U zakljunom poglavlju prvog dijela knjige (Istorija), Wesel Bachofena uporeuje s Kolumbom. On je ot krio jedan mit i opisao ga kao opi historijski i kulturni stupanj ovjean stva. Time je stvorio novi mit iji je sadraj moralna i duhovna nadmo mukaraca koji su poslije dugih borbi naposljetku svladali kulturnu nad mo ena. Dok je za samog Bachofena i njegovo vrijeme (da li zaista samo njegovo?) taj novi mit imao funkciju legitimiranja vladavine mu karaca, njegova je ideoloka snaga bila prepoznata i dalje razvijana i od enskih pokreta koji upravo tada stupaju na evropsku povijesnu scenu. Unato obilju pogreaka koje je u njegovu djelu utvrdio Uwe Wesel, pre sudno je za evaluaciju znaenja Bachofenova djela to to je prvi uzdrmao vjeru u univerzalnost patrijarhalne porodice, jer Odjednom se opet uo prizvuk vlasti u rei, vlasti o kojoj je moglo da se diskutuje. Patrijarh je postao ovek koji je morao da se opravdava.4 U drugom dijelu knjige (Etnologija) Wesel se okree empirijskim i teorijskim rezultatima etnologije, kuajui historijski rekonstruirati nu ne uvjete postojanja drutva bez potlaenosti ena. Istrauje poloaj ene kod ratara i pastira-stoara. Potom se koncentrira na matrifokalnost kod Hopi Indijanaca i Irokeza. Njegov je zakljuak da u tim drutvima postoji ravnotea odnosa moi. tovie, matrifokalnost otkriva jedan radikalno razliit koncept moi: prevaga ena nije bila vezana uz individualno gori poloaj mukaraca, za razliku od patrilineamih/lokalnih drutava kada prevaga mukaraca uvijek individualno ide na raun pojedinih ena. La nac uzroka nunih (mada ne i dovoljnih) za postojanje takvog tipa dru tava izraen je na sljedei nain: motika zemljoradnja -> kolektivni rad ena > matrilokalnost > matrilineamost. Obiljeja konkretnih etnolo kih primjera takvih drutava pokazuju da pored toga u njima uope nema (mukog) autoriteta, te da je oita labavost porodinih veza (dru gim rijeima, struktura male porodice bitno utjee na pogoranje ena). Presudna kombinacija (ili elementi modela politike ekonomije spolno

166

K O N JI, E N E , R A TO V I

sti prema teoriji Gayle Rubin5) za poraz matrifokalnosti prema Weselu izgleda ovako: egzogamija - patrilokalnost -> otkup nevjeste - poliginija. Po njegovu miljenju, nijedan od prva tri elementa uzet zasebno ne upuuje na nunu diskriminaciju ena, ve ima mudre drutvene fun kcije. Tek s dodatkom poliginije ene postaju pasivni objekti razmjene i bivaju svedene na vrijednost robe. Iako dobar dio svog dokaznog ma terijala preuzima iz rezultata amerike antropologije ene, Wesel upu uje kritiku njezinim autoricama zbog teze o univerzalnoj potlaenosti ena do koje su dole prihvaanjem etnolokih podataka bez historijske analize. Historijska analiza, naime, omoguava utvrivanje veeg broja matrifokalnih drutava. No Bachofen ih je, nailazei na njihove tragove, proglaavao matrijarhatskim, ne mogavi pojmiti (ideja je jo sablanjivija od vlasti ena) da u njima uope ne postoji vlast. Weselove elegantno izvedene kritike ne mimoilaze ni Levi-Straussa (pretjeranost teorije o razmjeni ena), ni Morgana i Engelsa (postanak patrijarhalne porodice nezavisan je od postanka privatnog vlasnitva). Sueljavajui u zavrnom poglavlju najraniju prolost i blisku budunost, upozorava na trei i jo zanemareniji dio procesa politike ekonomije spolnosti vezu po jave politike vlasti koja nastaje kad se dominacija mukaraca nad ena ma proiri u dominaciju mukaraca nad mukarcima. Pitajui se koje po uke prolosti mogu posluiti zakljucima za budunost, Wesel upuuje jo jedan sjetni pogled na cause celebre drutava bez vlasti i dominacije, drutva jakih ena i slobodnih mukaraca na Irokeze. Povoda za to danas ima dovoljno.6 Neki od tih povoda zasigurno su potakli Claudiu Schmolders da skupi mitske pripovijesti o divljoj eni koje u italaca imaju pobuditi ue nje, strah i udnju. U njima se ena pojavljuje samostalna i autonomna, u mnotvu elementarnih obostranih i onostranih uloga i figura, onakvih kakve ih je mitski pripovjeda pronaao dijelom u enskoj svakodnevici ili im ih pripisao sloivi ih u funkcionalno jedinstvo. U predgovoru knjizi autorica svoj izbor oznaava kao angairan i subjektivan najavljuje igru simbolikim proizvodima pozivajui itatelje da joj se pridrue.7 Svako poglavlje, posveeno jednoj ulozi/slici divlje ene, koje sadri nekoliko pria preteno izvanevropskih naroda (tek ih je nekoliko iz evropske tradicije, ak i jedna srpsko-hrvatska vjetica), ima uvod, di jelom informativan, dijelom zbunjujui8. Komentari pria sadrani u tim uvodnim naznakama doista zbunjuju jer Claudia Schmolders rabi ne obino eklektian teorijsko-interpretativni okvir. Jednom su to psihoa nalitika tumaenja: jungovska, kao u poglavljima Velika majka, Putovanje njezina ivota, ivotinjska zarunica, Ki bilja, ili frojdovska,

M ATRIJARHAT...

167

u poglavlju Zavodnica! Drugi e put to biti strukturalna antropologija Lvi-Straussa (Vidarica, arobnica), ili pak izvjetaj starih putopisaca Amazonka, Mlada junakinja i knjievnika antike. Ponegdje svi oni za jedno, to ipak ne umanjuje uitak itanja o Divljoj kuharici, arobnici i vjetici, Dobroj vili i suenici, Vodenoj eni i drugima. U Pogovoru teorijskih pretenzija, posveenom u cijelosti mitskoj mati, au torica istie kako se u drugoj fazi novih enskih pokreta (osamdesetih godina) osvjeuje pitanje o vlastitoj povijesti i tradiciji ena. Po njezinu su miljenju dosad najrabljenije slike ena proizvod muke fantazije koja ih je uvijek formulirala kao svoj alter ego u obliku polarnih suprot nosti (kurva/svetica, aneo/vjetica, kuanica/Amazonka i si.). Traei za sebe legitimirajue rodoslovlje, ene su otkrile samo dvije pretkinje: Vjeticu i Boginju mjeseca/Veliku majku, slike koje zajedno ine mitski paradoks, jedinstvo zastraujueg i prisnog. No, mitski pripovjeda, Lvi-Straussov bricoleur9, iz svog prirunog arsenala iznalazi velik broj elemenata koje slae na bezbroj naina u razliitim pripovjedakim kul turama. Upravo bogatstvo i vieslojnost njegovih proizvoda daje elemen te mogueg identifikacijskog modela jednog punijeg samopoimanja ene (Selbstbild). Slike koje on nudi iskazuju imanentnu dvoznanost ene (izmeu kuhinje i kozmosa, tave i pakla, zatitnice i deraice vlastite djece) i pruaju mogunost razrjeenja. Mitska mata je u stvari prvi oslobaajui odgovor na teror elementarnog, iskorak iz nijemog stra ha.10 Zaobilazei kompleksne diskusije o mitu, autorica prihvaa odre enje mita koje daju braa Grimm. To su simboliki proizvodi koji fun kcioniraju kao fantastina i, ako je mogue, didaktika utjeha, podjed nako udaljena od realistine opomene sage i tjelesnosti lakrdije. Reper toar narativnog kuanstva mitskog pripovjedaa u priama ove zbirke i eni dananjice, nada se Claudia Schmolders, moe pruiti protuslike (Gegenbilder) za vlastita tjeskobna civilizirana i siromana osjetila, na isti nain na koji su divlji ljudi srednjeg vijeka sluili kao protuslika ulju enom dvorskom drutvu. One sadre subverzivni potencijal da upozore na tetoinstvo jednog isuvie bogatog drutva koje iskoritava prirodu bez kuevnog smisla za dijalog s tijelima, s konkretnim. I naposljetku: Moda e konano druge prie upraviti na pogled s angrizave mono tonije vladajueg miljenja na nasmijanu i uplakanu polifoniju potlae nog.11 Okrepljujue poruke pripovjedake, mitske mate moda mogu potaknuti i civilizacijski zaokret, otvoriti prostor za igru i osporavanje, za znati-elju, aus dem Zahlen wieder ein Erzhlen machen...12 Heide Gottner-Abendroth, u knjizi opisnog podnaslova Matrijarhalne religije u mitu, bajci i epici, u velikoj mjeri suava prostor dijalektike igre

168

K O N JI, E N E , R A T O V I

suprotnosti, kako je u Divljoj eni prekorava C. Schmolders, nazivajui je suvremenom propovjednicom Velike majke i matrijarhata13. to vie, ova autorica odbacuje sama naela dijalektike smatrajui je proiz vodom patrijarhalnog miljenja. Tek je patrijarhalni kozmos polariziran suprotnostima, dok matrijarhalni poiva na ideji trijada po uzoru na tro struki mjesec, simbol trojstvene boginje matrijarhata u njegovu najviem razvojnom stupnju. Matrijarhalni je kozmos nehijerarhian, a njegovom kozmikom dezintegracijom u patrijarhatu dolazi i do drutvene i psi hike dezintegracije. Boginja i njezin heroj proizvod su epohe dominacije ena, epohe jedinstva u kojoj boginja predstavlja boansko naelo, koz miku integrativnu snagu i kreativnu sposobnost uope, dok je njezin he roj (kralj) princip herojskog rtvovanja, ciklikog (sezonskog) umiranja i raanja, smjeten u jezgri boanskog. Razbijeno jedinstvo, izgubljenu cjelovitost kozmosa i ovjeka koje je ujedno i patrijarhalno izobliavanje nae enstvenosti mogue je ponovno zadobiti otkrivanjem matrijarhatskog nasljea. U njemu sadrano odreenje enstvenosti i mukosti moe enu dananjice izbaviti smrtonosne dijalektike patrijarhalnog sta nja duha i ujedno postati putokazom (ideolokom platformom, reklo bi se po autoriinu politiziranom diskursu), naznakom jedne konkretne utopije. Cilj je ove knjige dakle dvojak: proizvesti ideologiju osloboenja od patrijarhata i, kao za to nunu predradnju, teoriju matrijarhata istraiti njegovu povijesnu egzistenciju koju je tradicionalna historijska znanost u svom 3000 godina dugom postojanju promiljeno odstranjivala iz nae povijesne svijesti. Metodoloko polazite autorica oznaava kao transdisciplinamo, praeno ideoloko-kritikim oprezom (on je sadr an u kritici znanstvenih kritika matrijarhata). Okvirnu shemu svoje stu dije H. Gottner-Abendroth postavlja na sljedei nain: 1) Religija mitologija boginja Zemlje i Mjeseca; 2) Ritual godinje sveanosti inicijacije heroja, svadbe Boginje i he roja, herojeve smrti i ponovnog roenja; 3) Struktura obitelji/drave rodovska struktura s materinskim pra vom (matrilineamost/lokalnost), ginekokracija; 4) Ekonomija poljoprivreda, vrtlarstvo, obrada zemlje, zajedniko rodovsko vlasnitvo. Kada su sve etiri instance ove sheme prisutne u jednom drutvu, mo e se govoriti o matrijarhatu. Kao relevantni povijesni izvor svojoj studiji autorica navodi matrijarhalnu mitologiju14 sto dvadeset godina nakon Materinskog prava ovaj princip oito nije izgubio na zavodljivosti. Na os novi provedbe strukturalne sheme matrijarhatskih religija15 u indoevrop skom prostoru, autorica namjerava izvesti relevantne zakljuke o kultur

MATRIJARHAT...

169

noj i socijalnoj povijesti svjetskog matrijarhata. Grandiozni zadatak iju je realizaciju (kada bi uope bila mogua) potpuno promaila! Njezina analiza funkcionira (bez obzira na pogreke u premisama) u itanju mita na semantikoj i semiolokoj razini. tovie, to itanje proizvelo je vrlo intrigantnu lektiru, neki sub-genre znanstvene fantastike16 izokrenute naglavce. Zaplet postaje jo uzbudljiviji u dijelovima knjige o bajci i epici u kojima H. Gottner-Abendroth upuuje na podzemno djelovanje obra zaca matrijarhatskih religija u patrijarhalnoj kulturnoj tradiciji. U njima ona prepoznaje utopijske elemente koji su nadmudrili lukavstvo patrijar halnog svjetskog uma. Oni istrajavaju u alternativnim kultovima donjih slojeva, kao tajni kultovi i itave subkulture, kao ono obiajno (folklor, sage, bajke). Moda je najiritantniji propust knjige nedostatnost obja njenja razloga transformacije matrijarhatskih u patrijarhatske religije. O tome ne doznajemo nita vie od injenice da je do tog prelaska dolo inom nasilja, to je dokumentirano materijalima iz motiva (Gotterschlacht Mythen). Nasilje, koje je nepoznato u matrijarhatsko doba, time postaje konstanta patrijarhalnog svijeta njegovog miljenja, znanosti i drutvene prakse. Stoga se i ne ini neloginom utopijska vizija H. Gott ner-Abendroth koja smatra da je jedina ansa ljudskog preivljavanja u kozmosu povratak Here, Hagie Sofie, Jorde ako nam za to jo uope dostaje vremena. Ma kako razliite, ove tri knjige, svaka na svoj nain, promiljaju ma trijarhat u njegovim mitskim, ideolokim i utopijskim dimenzijama. Weselova se knjiga nadovezuje na znanstvenu tradiciju osporavanja mitologijskog miljenja, dok Claudia Schmolders i Heide Gottner-Abendroth u mitu nalaze nove poticaje za umornu matu i opustoenu znanost bez/ /protiv ena. Dok Wesel raskrinkava Bachofena kao izumitelja novog mi ta, njegovo je djelo do danas ostalo inspiracija objema autoricama za ideologizirano osporavanje vladajue, patrijarhalne ideologije. Da je vri jeme sazrelo da matrijarhatska/matricentrina tradicija jedne drugaije shvaene moi predstavlja poeljni izvor nove utopije, slau se svi autori. Mogui prigovori o neznanstvenosti te teze oito su bespredmetni. Prem da moemo prihvatiti Weselovu ogradu da ma kakvu prolost imale ene, nijedna ne daje uzor za budunost12, ne ini se naodmet napo menuti da zaroniti u prolost, pa makar i fantastinu, nije nerazumni ko rak pri miljenju utopije.

170

K O N JI, E N E , R A TO V I

BILJEKE
* U tekstu se raspravlja o tri knjige koje, svaka na svoj nain, promiljaju matrijarhat u njegovim mitskim, ideolokim i utopijskim dimenzijama: Uwe Wesel (Uve Vezel), Mit o matrijarhatu, Prosveta, Beograd, 1983; Die Wilde Frau: Mytische Geschichten zum Staunen, Furchten und Begehren, ur. Claudia Schmolders, Eugen Diederichs Verlag, Koln, 1983; Heide Gottner-Abendroth, Die Gottin und ihr Heros, Frauenoffensive, Miinchen, 1980, 252 str. Iako knjiga nije oprem ljena biljekom o piscu, niti podrobnijom karakterizacijom, dobiva se dojam da se radi o disertaciji koja pedantnim i rigoroznim znanstvenim postupkom istrauje sve mogunosti koje otvara zadana tema. Izdavaki nemar, pored ove zamjerke, potkrepljuje i injenica da je veina prezimena au to rici navedenih u II. dijelu knjige (Etnologija) prijevo dom nasilno maskulinizirana. Wesel, nav. dj., str. 29. Wesel, nav. dj., str. 41-62. Wesel, nav. dj., str. 75. Usp. Gejl Rubin, Trgovina enama - beleke o politikoj ekonomiji polnosti, u: Antropolo gija ene, ur. arana Papi, Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983, str. 91-151. W esel, nav. dj., str. 161. Na istim osnovama pripremila je i Alison Lurie svoju zbirku Clever Gretchen and Other Forgotten Folktales, Heinemann, London, 1980. Svoj pristup opravdala je injenicom to su u dosadanjim izborima (koje su uglavnom sainili mukarci 19. stoljea) heroine uglavnom pasivne, dobre, bespomone i dosadne to se oekivalo od djevojica tog vremena. No, tisue narodnih pria protuslove takvu shvaanju njih je prepriala A. Lurie koja im je time eljela vratiti dobar glas kod dananje djece i njihovih roditelja, nadajui se da e neke od u njima prikazanih junaki nja jednoga dana postati isto tako popularne kao to su danas Pepeljuga i Snjeguljica. C. Schmolders, nav. dj., str. 10. C. Schmolders preuzima Lvi-Straussovu definiciju domaeg majstora kako je opisana u Div ljoj misli, Nolit, Beograd, 1966, str. 53-54. C. Schmolders, nav. dj., str. 284. C. Schmolders, nav. dj., str. 299. C. Schmolders, nav. dj., str. 300. C. Schmolders, nav. dj., str. 294-295. H. G ottner-A bendroth kao svoj izvornik za izradu strukturne sheme matrijarhatske mitologije navodi djelo Ranke-G raves, Grka mitologija, 1961. H. G ottner-A bendroth, nav. dj., str. 17-22 Ako prihvatimo miljenje amerike knjievne teoretiarke J. Annas da je znanstvena fantastika oduvijek bila potencijalno revolucionarna jer zamilja, stvara alternativni svijet koji je komentar postojeeg svijeta i da je, vjerojatno zbog tih razloga, gotovo ravnopravan udio enskih autorica u tom knjievnom genreu, ova prim jedba na raun Boginje i njenog heroja ini se manje ishitre nom. Pam ela J. Annas, Novi svjetovi, nove rijei: androginija u feministikoj znanstvenoj fan tastici, Knjievna smotra, 1982, 46, str. 78-86. Wesel, nav. dj., str. 161.

2 3 4 5 6 7

8 9 10 11 12 13 14 15 16

17

6
Izmiljanje tradicije: Dan koji svie nadom

Svake godine uoi 8. marta iznova se raspravlja o tome treba li slaviti ili obiljeavati taj blagdan koji mnogi smatraju izmiljanjem tradicije, mnogi ga vulgariziraju, a mnotvo je onih koji ga i ne zapaaju. Shvati li se, pak, 8. oujka kao simbolini dan za pokretanje novih enskih inici jativa, to moe biti program nade usredotoen na budunost, lien ideo lokih stega i negativnih konotacija. U oporom vremenu preispitivanja svih donedavno neupitnih vrednota, obavezni poetak proljetnog ritualnog ciklusa oznaavaju ustre rasprave 0 tome kako (i treba li uope) obiljeavati Dan ena u nas. Smije li uto pijsku nadu o meunarodnoj nadnacionalnoj solidarnosti ena i borbi za istinsku ravnopravnost nadomjestiti tek poljubac i kitica cvijea o ko jima s enjom govore ene u nedavnoj anketi zagrebakoga Veernjeg lista? ini li nas ispranjenost socrealistiki intoniranih svearskih uvod nika i sveanih akademija, sve izlizanijih tokom njegove neizbjene po ratne obaveznosti, nuno siromanijima za jedan plemeniti i jo nedose gnuti san? Naime, samo utemeljenje 8. oujka nije bilo nimalo jednostavno. Kla ra Zetkin, zakonita kuma ovog praznika, morala se posluiti lukavstvom 1 svojim velikim autoritetom u meunarodnome radnikom pokretu da razbije predrasudu o bespolnom jedinstvu radnike klase. Na 11. me unarodnoj konferenciji socijalistkinja, odranoj u Kopenhagenu 27. ko lovoza 1910, predloila je da socijalistkinje svih zemalja organiziraju je danput u godini svoj dan. On je u prvom redu imao sluiti agitaciji za ensko pravo glasa u kojoj je dotad prednjaio tzv. graanski feminizam. Njezin je prijedlog naiao na mlaki prijem, te odluku o novom blagdanu ne spominje nijedna od 18 rezolucija te konferencije. Stoga je Klara Zet kin svoj naum propagirala u bazi i na stranicama asopisa Jednakost kojeg je bila glavna urednica. Ideologija radnikog pokreta najee je

172

K O N JI, E NE , R A TO V I

bila slijepa i zanemarivala je ene u vlastitim redovima. Upravo je po sebno enski socijalistiki dan, osim ostaloga, imao i tu zadau da upo zori na dugogodinju borbu radnica da se ravnopravno ukljue u radniki pokret. Borba protiv proleterskog antifeminizma vodila se jo od po lovice 19. stoljea. Ne prozirui lukavstvo kapitala, pojedinani sindikati, pa ak i isti nacionalni sindikalni savezi, denuncirali su ene nazivajui ih prljavim konkurenticama. Kao jeftiniju radnu snagu dugo su ih po kuavali odstraniti s trita rada. Povijesni zaborav Prvobitna nelagoda i loa savjest koja je bila u pozadini utemeljenja Dana ena ogleda se i u drugom povijesnom zaboravu i previdu. Koji je dogaaj potakao Klaru Zetkin da upravo 8. oujka odabere za manifestiranje borbene solidarnosti ena? Povijest ovoga praznika puna je apo krifnih pria i mistifikacija, a tek su novija istraivanja upozorila na to da su u taj datum razliite sredine upisivale vlastite, nimalo utopijske simbole i tradicije. Najee se spominju demonstracije njujorkih radnica odrane 8. oujka 1857. o kojima u amerikim povijesnim izvorima nema ni traga. U nas se esto spominje 8. oujak 1901. demonstracije ikakih rad nica. Dakako, standardni su dekor policajci na konjima i potoci krvi... Najzanimljivija je svakako potpuno apokrifna pria to su je pomno ana lizirale talijanske autorice Ilde Capomazza i Marisa Ombra u knjizi 8. mart: prie, motivi i rituali o meunarodnom danu ena (Rim, 1987). Na primjerima iz vlastite zemlje (kao primjeri posluili su im materijali i arhivi Komunistike partije Italije, Socijalistike partije, Sindikalne cen trale CGL, i dr.) i slinim primjerima iz drugih evropskih zemalja is traile su motiv zlog kapitalista koji je trajkaice u svojoj njujorkoj tvor nici zakljuao tako da se nisu navrijeme mogle spasiti od vatre to je zahvatila zgradu. Mjesto, vrijeme i broj rtava tragedije variraju od teksta do teksta. tovie, u pretelevizijskoj civilizaciji taj je motiv bio zahvalan predloak za prikazivanje u obliku fotomontaa i stripova, zanimljivi primjeri kojih se mogu pronai u Italiji pedesetih godina. Uporna pretraga izvora i li terature pokazala je da se takav dogaaj doista zbio u New Yorku 29. oujka 1911, pri emu su izgubljena 134 mlada ivota. Zabiljeio ga je list amerike sindikalne organizacije Industrial Workers of the World u tekstu Kapitalistiki zloin, objelodanjenome 3. travnja 1911, dakle go dinu nakon kopenhagenske konferencije.

D A N KOJI SVIE N A D O M

173

U emu je tolika privlanost motiva nevinih rtava spaljenih na lomai kapitala da je postao opim mjestom? Autorice talijanske studije sma traju da povezivanje tog motiva s ustanovljavanjem Dana ena istica njem progona, nasilja i krvi slijedi dobro znani i rasprostranjeni obra zac puke kulture poznat iz ivota muenika. Taj se motiv dobro uklopio i u patrijarhalnu sliku svijeta u kojoj je stradanje najii oblik enstve nosti. Upisivanje amerikog nadahnua u tradiciju 8. marta moe se ob jasniti nastojanjem aktivista radnikog pokreta da se u vrijeme hladnoratovske napetosti distanciraju od suvie izravnih asocijacija na boljevi ku tradiciju. eljelo se naime privui iroke mase demokratski orijenti ranih ena u vlastite redove dajui enskome socijalistikom prazniku intemacionalnije i spontanije konotacije, a istodobno ga uiniti univerzal no itljivom metaforom za potlaivanje ena nadopisivanjem sakralnih obiljeja. Radnice na lomai U prilog ovoj hipotezi francuske povjesniarke Lilian Kandel govori to to je u nas motiv radnica na lomai posve nepoznat. Na se meuratni, ratni i poratni napredni tisak neinhibirano naslanja na sovjetsko na dahnue. Tako, naprimjer, Organizovani radnik (3. oujka 1927), sjea jui se demonstracija ruskih radnica 1913, istie da su rasprene baju netama i kundacima podivljalih kozaka i policista, ali aktivnost i portvovnost ruskih radnica oduevila je radnice cijelog svijeta i otad se 8. mart slavi kao meunarodni dan ena. Stvarajui vlastitu tradiciju 8. oujka, svaka je sredina uzimala sastojke prema potrebama i mogunostima vlastite kulture. Stoga ne bi bilo opravdano govoriti o nekome svjesnom falsificiranju povijesne istine. Ri je je o postupku koji je povjesniar Eric Hobsbawm, nimalo pogrdno, nazvao izmiljanje tradicije. Navedeni primjeri sugeriraju da se izmiIjanje tradicije 8. oujka oslanjalo na tradicije to su ih ene ostavljale tek u procjepu izmeu borbe i muenitva. Dok su na Zapadu aktivistki nje novih feministikih pokreta pokuale same proizvesti nove scenarije njegova obiljeavanja, u nas su se odmicanjem od revolucionarnog razioblja osmomartovske proslave stapale s pukim tradicijama Majinog lana. Takva redukcija prvobitno socijalistikoga enskog dana upozoava na bolnu oiglednost toga to su i istinska (ne samo formalna) ravlopravnost i nadnacionalna solidarnost ena jo i danas utopija.

174

K O N JI, E N E , R A T O V I

Odustanemo li od sadanjem trenutku primjerene pesimistike vizure, 8. oujka moe biti jo neispisani list za nove enske inicijative. Popis je neiscrpan. To moe biti aktivna podrka na koju pozivaju aktivistkinje zagreba kog telefona SOS za otvaranje sklonita za ene i djecu rtve obiteljskog nasilja. Jer, u drutvenoj situaciji u kojoj se svaki mjesec na telefon SOS javlja nekoliko stotina ena s vapajem za pomo, ne moe biti govora o ostvarenju ravnopravnosti. Izvornu ideju 8. marta o meunarodnoj soli darnosti ena moda najbolje ilustrira akcija osnivanja Jugoslavenske enske inicijative za razvoj Kosova koju je nedavno pokrenula onja Lokar. U osnivakom proglasu itamo: Kosovo je, bez sumnje, ono jugo slavensko pitanje koje na jednome mjestu, socijalno i politiki, zdruuje sve elemente razvojnog proturjeja Jugoslavije. Socijalno-klasne i me unacionalne, civilizacijske, ekoloke, demografske, generacijske i supro tnosti meu spolovima. Proglas zavrava geslom: Bolje razvoj nego bratoubilaki rat. Moda jo nije kasno da na neispisane margine osmomartovske tra dicije ene Jugoslavije upiu vlastiti program za nadu, za budunost.

7
Nova Nova godina: Od Mladog ljeta k politikom ritualu*

Nova godina, socijalistiki praznik naroda Jugoslavije, dan je radosti za sve trudbenike nae zemlje, jer toga dana sumiramo rezultate naeg rada. Svaka nova godina jedna je stepenica vie u naem usponu prema socijalizmu. Iz tehniki i kulturno zaostale zemlje pretvaramo se u naprednu ekonomski ne zavisnu i kulturnu zemlju.1 Mi imamo nae sveane dane kao to je 29. novembar, 8. mart, 1. maj i Nova godina i na te dane em o mi darivati nau djecu i prirediti djeji praznik.2 (13. 12. 1948) U gradovima bi se moglo na trgovinama ili raskrima okititi veliku jelku, koja bi bila naroito lijepo okiena petokrakom, srpom i ekiem i slino? (3. 12. 1948) Ovogodinja proslava dana Djeje radosti m ora imati masovan karakter, za to se naa organizacija, kao i sve ostale organizacije moraju zaloiti da pro slava to bolje uspije i da postane s vremenom Narodni obiaj i da zamijeni dosadanji vjerski praznik.4 (6. 12. 1949) Proslavi Nove godine treba dati i politiki karakter.5 (16. 12. 1949) (podv. L.

s.)

Utopijskim elanom, svojstvenim novim pripadnicima elite vlasti, akti vistkinje Antifaistikog fronta ena (AFZ) predvodile su potkraj 1948. osvajaki pohod na Novu godinu kao socijalistiki praznik, na sve ani dan, budui narodni obiaj. U vremenu kada se niti jedan pro jekt nije inio neizvedivim napredak, kultura, socijalizam/komu nizam bili su nadohvat ruke aproprijacija i resemantizacija jedne ti suljetne tradicije doimala se kao gotovo rutinski zadatak. etrdeset go dina nakon njihova ispitivanja, ovi su dokumenti6 vie od svjedoanstva o intenzitetu revolucionarnog erosa jedne generacije. Prigodni tekstovi o eljenom znaenju Nove godine, upute i okrunice viih odbora AF^a odaslane put iroke baze hijerarhijske piramide, kao i povratni izvjetaji

176

K O N JI, E N E , R A TO V I

s terena, omoguuju nam da u gotovo laboratorijskim uvjetima pro matramo kako su se (uz elik) kalile i tradicije. Stvaranje, iznaae tradicije (the invention of tradition) prakticirano je s oduevljenjem u brojnim zemljama i s razliitim ciljevima od sre dine druge polovice 19. stoljea, istie britanski povjesniar Eric Hobsbawm.7 Poticaje za stvaranje tradicija on je uvjetno podijelio na poli tike inicijatori su drave ili organizirani drutveno-politiki pokreti, i socijalne koje promiu neformalno organizirane drutvene grupe. Samo iznaae tradicije Hobsbawm definira kao skup postupaka kojima obi no upravlja otvoreno ili preutno prihvaanje pravila ritualne ili simbo like naravi, koja nastoje usaditi odreene vrednote i norme ponaanja pomou ponavljanja koje automatski implicira kontinuitet s odreenom historijskom prolou.8 Osnovna tri tipa iznaaa tradicije u praksi se najee preklapaju, a funkcioniraju kao: 1) uspostavljanje ili simboliziranje drutvene kohezije ili pripadnosti grupama, stvarnim ili artificijelnim zajednicama; 2) ustanovljavanje ili legitimiranje institucija, statusa ili odnosa autoriteta; 3) socijalizacija, usaivanje vjerovanja, vrijednosnih sustava i konvencija ponaanja.9 itanje povijesnih izvora o uspostavljanju Nove godine kao socijali stikog praznika, grae o prazniku (ritualu) ceremoniji, neophodno je situirati i u obzor interesa etnologije. Zamiljene i realizirane scenarije ove svetkovine, kako je provoena koncem 1940-ih i poetkom 1950-ih godina u nas, mogu se na taj nain itati kao kolektivni tekst, kao ma tovita djela satkana od drutvene grae.10 Geertzova varijanta drutve ne semantike (gusti opis) otvara brojne mogunosti interpretacije. Na ime, cilj je etnografije gustog opisa (...) da izvede dalekosene zakljuke iz malih, ali vrlo gusto strukturiranih injenica, da bi se potkrijepile ope tvrdnje o ulozi kulture u konstrukciji kolektivnog ivota, sueljavajui te tvrdnje upravo sa sloenim posebnostima.11 Slijedei Geertzov metodoloki naputak, ovaj rad eli otvoriti disku siju o problemu sueljavanja i povezivanja dviju eksplanatomih strategi ja: one koja se temelji na socijalnoj historiji orijentiranoj prema rekon strukciji i spoznaji tzv. marginalnih drutvenih aktera (kao to su prim jerice ene ili njihova organizacija)12 i procesa (iznaae tradicije), kao i na primjeni gustog opisa koji je kadar suptilno i uvjerljivo dokumen tirati spoznaju da za globalne drutvene promjene nije dovoljno samo osvajanje vlasti. Rijeju, ovaj e se tekst (kao prvi korak istraivanja u toku) usredo toiti na slijedee problemske sklopove: istraivanjem povijesnih izvora utvrditi to je prethodilo i uzrokovalo iznaae socijalistike Nove Godine; kojim se politikim i simbolikim strategijama u ovom sluaju koristi nova vlast za postizanje revolucionarnih mijena kulture (kultur

N O V A N O V A G O D IN A

177

ne revolucije); koje su sociokulturne funkcije novouspostavljenog seku larnog politikog rituala.

SUMRAK STARE TRADICIJE (BOI 1945 BOI 1948)

Ciklus zimskih narodnih obiaja predstavlja cjelinu sekvenci u ijem je centru, uz brojne anticipacije/posticipacije od konca studenog do iza sv. Tri kralja, glavni ui boini skup.13 Badnjak/Boi se u narodnoj tradiciji esto preplie s Novom godinom o emu, pored ostalog, svjedoi i naziv mali Boi za Novu godinu (naroito kod kajkavaca), ili pripjev stare specifino hrvatske boine popijevke Narodi(l) nam se kralj ne beski koji o Boiu govori kao o mladom ljetu.14 Gavazzi to prekla panje izvodi iz jednog mnogo starijeg iznaaa tradicije: crkva je, potirui konkurentske paganske svetkovine, u ritualno-magijski kontekst kalendae ianuariae smjestila datum Kristova roenja da bi ga tek u 16-17. stoljeu definitivno obiljeavala 25. 12, a 1. 1. uvedeno je svetkovanje nove godine u crkvi i javnosti.15 Mnoge od narodnih tradicija zimskog ciklusa specifina su obrada elemenata svetkovanja dana roenja ne pobjedivog sunca (dies natalis solis invicti) koje je poznavao itav antiki svijet (Bliski istok, Mediteran): istaknuta je uloga vegetacije (zelenilo, borove granice, graanski Christbaum)\ svjetlosti (svijee, kresovi, u Dalmaciji kolede-kalende); darova (u starom Rimu strenae) i estita nja... Uvaavanje Boia kao istaknutog datuma ceremonijalnog kalendara oito je i u prosincu 1945, u periodu dovrenja politike revolucije, uoi donoenja prvog Ustava FNRJ 31.1.1946. Vjesnik Narodnog fronta Hr vatske na dan sv. Nikole (6.12.1945) izvjetava o Nikolinjskom dariva nju siromane djece. U toj su se akciji isprepleli caritas i propaganda:
Djeci je objanjavano da ti darovi ne dolaze iz nekog imaginarnog koa, nego da im to daju nae narodne organizacije (pojedini ulini odbori Narodnog Fronta, sindikalne podrunice, A F primj. L. S.), da su to darovi Titovi.16

Pribliavanje Boia osjea se u gotovo svakom prosinakom broju Vjesnika, da bi kulminiralo sveanim izdanjem dvobroja za 24. -26. 12. 1945. Uvodnik na prvoj strani naslovljen je Prvi Boi u slobodnoj Na rodnoj Republici, a zaglavlje resi crveno otisnuta estitka Sretan Bo i!. Popratnom ilustracijom dominira petokraka parafraza betle hemske zvijezde koja obasjava seljake kuice, dok se u daljini naziru ruevine.17 Slobodni dom glavno glasilo Hrvatske republikanske se ljake stranke18 donosi prigodne tekstove prvaka stranke, dok ilustracija predstavlja kakofoninu igru simbola: dva anelia razapinju lentu s natpisom Republika, koju obasjava crvena petokraka. Oba uvodnika

178

K O N JI, E N E , R A T O V I

mjeavinom novog ideologiziranog diskursa i pohvale starog patrijar halnog obiaja naglaavaju civilizacijsko znaenje Boia kao pretkr anskog nasljea, koje se odralo u vidu boinih obiaja kroz vjeko ve.19 Prominentan je klasni pristup (siromani, narodni Boi, naspram pretilnoj svetkovini gospode, nenarodnih elemenata); mir iz tradicional nih formula estitanja stavljen je u stvarni povijesni kontekst zavretka Drugog svjetskog rata, dok se patriotski moment pozivanje na tradi ciju hrvatskog naroda ugrauje u sliku skladnog spleta bratstva i je dinstva naroda Jugoslavije. Vjesnik pokazuje sliku opeg ugoaja, posebno u Zagrebu. Aluzija na biblijsku nevinu djeicu moe se nazreti u tekstu koji informira da e na sam Badnjak poeti razmjetaj djece palih boraca po zagrebakim porodicama (njih 1500)20 Radio-Zagreb emitira prigodne emisije ita vog badnjeg dana, a u 24 sata prenosi ponoku. Kazalita ne rade od 23. do 31. prosinca, a na prvi i drugi dan Boia ne rade uslune radnje niti industrijska poduzea. Kao pogodnost graanstvu oglaava se produljeno radno vrijeme brijakih radnji uoi Boia, davanje plina nekoliko sati dnevno dulje od uobiajenog, kao i posebna prodaja govedine u racioniranoj koliini od 15 dkg po potroau na kupon G razno 19-2021, po cijeni od 43 din za kg.21 Praznini broj Vjesnika na itavih deset stranica donosi mali oglasnik u kojem privatne i dravne tvornice, obrtni ci, ugostitelji i pojedinci, esto kienim jezikom upuuju poslovnim i inim prijateljima, znancima, cij. muterijama, dobavljaima, kupcima, cij. go spoama i itavome narodu boine estitke. Naredni broj (28.12) do nosi estitku borcima i rukovodiocima II. jugoslavenske armije prigo dom Boia i Nove godine koju potpisuju komesar-pukovnik Rade Zigi i komandant-general-major Milan Kupreanin. Nova godina 1946. doekana je kao godina bitke za obnovu i izgrad nju (1945. je ispraena kao godina narodne pobjede) bez posebnih ri tualnih obiljeja. Novogodinji broj Vjesnika donosi prigodnu ilustraciju na naslovnoj strani: partizani uzdiu zastavu koja se viori. U drugom pla nu niu se: zgarita most traktor tvornica, ilustrirajui asocija tivni sklop prelaza od 1945. u 1946. godinu, dok enski lik s lentom oko pasa i petokrakom zvijezdom u uzdignutoj ruci personificira Republiku. U iduem broju Vjesnik donosi Govor msgr. dra Svetozara Rittiga na sveanoj misi zahvalnici u crkvi sv. Marka. Msgr. Rittig zapoeo je Te deum sa Odlinici, drugovi i drugarice, pozdravivi predstavnike Na rodne vlasti Hrvatske, JA, konzularni kor, te predstavnike masovnih or ganizacija, javnog i kulturnog ivota.22 U novogodinjem broju Slobodni dom upuuje elje za sretnu i plodnu godinu, apostrofirajui time svoje agrarne reference, te objavljuje primljenu estitku brae Srba. 6. i 7. sijenja 1946. Vjesnik donosi notice o proslavi pravoslavnog Badnjaka u Zagrebu.

N O V A N O V A G O D IN A

179

Godinu dana kasnije zamrli su koraci sv. Nikole, a naznake boine atmosfere mogu se u Vjesniku oitati tek asocijativnim postupkom. Uvodnik Prema boljem ivotu uopeno evocira povijest borbe za slo bodu, a popraen je fotografijom drvea u snijegu obasjanog suncem. Tek na 9. stranici nalazimo estitku: Urednitvo i uprava Vjesnika ele svim svojim itateljima katolike vjeroispovijesti estit Boi. Adresat je apostrofiran kao grupa graana odreene vjeroispovijesti, a ne vie itav narod, dok je adresant odreeno urednitvo i uprava ne vie izdava, NF.23 Slobodni dom u uvodniku estit Boi, koji potpisuje Franjo Gai, seljak, predsjednik Izvrnog odbora HRSS-a i potpredsjednik vlade NRH, pored etnografskog repetitorija boinih obiaja (jo jedan neatribuirani hommage Gavazziju) svoje elje za mir aktualizira spomenom netom zavrenog Sveslavenskog kongresa u Beogradu (miroljubiva sla venska zajednica).24 Javni, medijski diskurs o Boiu 1946. pokazuje znaajke prelaznog oblika. Ponovno je naglaena civilizacijska dimenzija praznika (implicit no suprotstavljena vjerskoj), dok se sama boina poruka aktualizira u naznakama u Vjesniku je to navjetanje boljeg ivota, u Slobodnom domu mir meu ljudima dobre volje. Radio-Zagreb emitira samo ne koliko prigodnih emisija, kina u Zagrebu rade uobiajeno, jedino kaza lita ne daju predstave na Badnjak, dok je broj oglasa estitki sveden na samo 25 prigodnih poslanica, uglavnom obrtnika i pojedinaca. Nova godina 1947. nije posebno sveano obiljeena, no zamjetne su neke novine u odnosu na prolu godinu. Pojavljuju se prvi oglasi za sve ane proslave (Hotel Esplanade u Zagrebu), te novogodinji govor marala Tita, popraen slubenim fotoportretom u uniformi. Programatski govor predsjednika Republike nadalje e se redovito pojavljivati sva kog 1. sijenja.25 Slijede brojni mobilizacijski tekstovi, podjednako u Vje sniku i Slobodnom domu (1.1. 1947), o uspjesima i daljnjim zadacima u obnovi i izgradnji prigodom skorog poetka petogodinjeg privrednog plana.26 Boi 1947. oznaava jasnu prekretnicu prema dotadanjem uvaava nju i toleranciji predrevolucionamih tradicija. Oigledno se produbljuju podvajanja u njegovu tretiranju u analiziranim glasilima. U Slobodnom domu jo je uvijek istaknuta sveana atmosfera, ali s intenzivnom prim jesom aktualizacije-politizacije tradicionalnih motiva. Uvodnik estit ka Franje Gaija patetino apostrofira socijalni moment: suze gor ine umjesto darova na podnoju boinog drvca koje su lile siromane matere, meu koje je svrstana i majka sviju nas Hrvata, naa draga do movina Hrvatska. U ulozi Mladoga kralja (Spasitelja) pojavljuje se veliki sin nae drage majke domovine Hrvatske Josip Broz-Tito i divjunaci koji su se oko njega skupili.27 Ilustracija na naslovnici prikazuje

180

K O N JI, E N E , R A T O V I

idilu seljake obitelji: majka plete, dijete (sin) igra se na podu, a otac za stolom ita HRSS-ovo glasilo. Na zidu je Titova slika, a kao stvarni do kaz blagostanja i napretka u vidu elektrifikacije sa stropa bljeti elek trina arulja. Vjesnik prvi put ove godine potpuno preuuje Boi kao kultumopovijesni simbol, ime obznanjuje njegovo iminentno povlaenje iz jav nog diskursa. Jedini relikti jo su najavljena 15-minutna emisija RadioZagreba O Badnjaku i oglas Dame specijalizirane u Beu kod najbo ljih majstora koja, neestetskom vremenu usprkos, preporuuje svoj sa lon za njegu lica i tijela.28 Podvajanje u tretiranju Boia, nagovijeteno 1946, ove se godine do vrava. Dok Vjesnik ignorira Kristov roendan (jedan je roendan jo uvijek dolino obiljeen onaj Generalissimusa Staljina 21. 12. 1947), u Slobodnom domu Boi sve vie klizi prema marginama, prema zatvo renom obiteljskom prostoru, kada se uvodniar patetino prisjea njego va svetkovanja u djetinjstvu, a domovinu simboliki locira u obitelj. Do takvog obrata nije dolo bez najave. U svom govoru prilikom pa ljenja prve pei u najveoj tvornici hidraulinih strojeva u Jugoslaviji29 maral Tito, zalaui se za budnost i paljiv odnos prema narodnoj imo vini, kritizira izostajanje s posla zbog raznih praznika. Posebno su apo strofirani vjernici (mada njihovo pravo na vjersko uvjerenje nije sporno) koji ostavljaju posao im im sveenici zazvone na sva zvona. Dakako da su izostanci s posla zbog praznovanja mogli predstavljati stvaran prob lem, to ilustrira i podatak da na drugi dan Boia 1947. samo u Zagrebu nije radilo oko 11.000 radnika ime je, kako se procjenjuje, izgubljeno oko 1 milijun dinara.30 Da se ipak radilo o pseudoracionalnom argumen tu kad se potiskivalo svetkovanje Boia, svjedoi odredba Ministarstva industrije i rudarstva u prosincu 1945. prema kojoj se mirovanje na prvi i drugi dan Boia ne plaa, te se u dogovoru s Odborom jedinstvenih sindikata radnika i namjetenika nadoknaivao u slijedeim radnim da nima.31 Briga za ekonomsku efikasnost, dakle, nije prvenstveni motiv prilikom kritike svetkovanja. Potiskivanje Boia imalo je mnogo sloeni ju pozadinu. Spomenut u tek jedan od najprominentnijih razloga. U Be ogradu je od 26. do 28. 9. 1947. odran Drugi kongres Narodnog fronta Jugoslavije na kojemu je nedvosmisleno dokinut postojei stranaki plu ralizam. KPJ je javno obznanila hegemoni karakter svoje vlasti (do tada se deklarirala kao prva meu jednakim strankama),32 ime je dovrena i posljednja faza politike revolucije. Sluaj izgona Boia iz javne sfere oznaio je i afirmaciju jednog drugog tipa monopola. Naime, proizvodnja znaenja/simbola jedan je od centralnih prerogativa drutvene moi. Svi drugi konkurentski proizvoai morali su odstupiti. Sam Boi je, unato svojoj civilizacijskoj /tradicijskoj dimenziji, ipak potpadao pod nadletvo jedne dobro organizirane hijerarhije s tisuljetnom tradicijom, koja

N O V A N O V A G O D IN A

18 1

je u tadanjem politikom trenutku bila percipirana kao potencijalno naj tvrdokornija opoziciona snaga poretku. Potkraj 1947. dovrena je konso lidacija revolucionarne vlasti, ime su svi dotadanji kompromisi mogli biti anuliram. Nova godina 1948. obiljeena je u Vjesniku i u Slobodnom domu go vorom marala Tita i tekstovima o uspjesima u ostvarenju prve godine petoljetke. Naredni Boi ipak je, makar posredno, spomenut u Vjesnikovu tekstu o dobrovoljnom radu frontovaca Istre u rudniku Raa. Posebno je po hvaljena injenica da je na dane 24, 25, i 26. prosinca 1948. radilo 1.169 aktivista NF-a 33 Slobodni dom na dnu zadnje stranice tiska neupadljivu estitku svojim pretplatnicima i itateljima.34

PROIZVODNJA SOCIJALISTIKOG PRAZNIKA (NOVA GODINA 1948 NOVA GODINA 1950)

Potkraj 1948. sve je bilo spremno za uspostavljanje novog ceremoni jalnog kalendara. Naime, ceremonijalni kalendar jednog drutva, prema Stevenu Lukesu, funkcionira okupljajui sve ljude i naglaavajui njiho ve slinosti i zajedniku batinu: smanjujui razlike i doprinosei da je dinstveno misle, osjeaju i delaju.35 Koje je politike i simbolike strategije stavio u pokret mehanizam vlasti kako bi prekodirao stari ceremnonijalni kalendar s nepoeljnim predrevolucionamim i religijskim konotacijama i proizveo socijalistiki praznik? Glavni odbor AF-a Hrvatske u okrunici od 3. 12. 1948. svojim ni im odborima obrazlae potrebu njihova angairanja pri proslavi No vogodinje jelke 36 Nije zanemariva injenica da tu okrunicu potpisuje Sekcija AF-a Majka i dijete, kao i to da su djeca posrednici (target group) pri uvoenju/iznaau nove tradicije, jer promiljenost povjerava nja tog zadatka ona otkriva upravo organizaciji ena. Oigledno je da je svijest o ilavosti tradicije kao bitnog konstitutivnog elementa grupnog nacionalnog identiteta, ak i u visokoideologiziranom i politiziranom drutvu, kakvo je bilo jugoslavensko u razdoblju revolucionarnog etatiz ma, prijeila njezino izravno osporavanje. Zato je AF kao najmanje po litizirana masovna organizacija, zasluna za rjeavanje brojnih tzv. prak tinih ivotnih problema37 (osobito pri zbrinjavaju djece), ali u isto vri jeme i sastavni dio transmisionog mehanizma kojim je KP realizirala svo ju politiku liniju, delegirana kao idealni medij za izvrenje te zadae. AF-i je povjereno koordiniranje suradnje sa svim masovnim organi zacijama (pionirskom i omladinskom organizacijom, sindikatima, Cr venim kriem, Savezom boraca, NF) i narodnom vlau (s povjereni

182

K O N JI, E N E , R A T O V I

tvom trgovine i opskrbe, prosvjete, i dr.), te s armijom. Pored toga, AF je organizirala i propagandnu kampanju u tisku, na radiju, posredstvom masovnih sastanaka i predavanja, preko aktiva agitatora i instruktora na terenu, dekoracijama po izlozima koji e obznaniti rezultate brige na rodne vlasti za djecu i omladinu, izradom i distribucijom grafikona i fo tografija o uspjesima petogodinjeg plana. Parole i citate valjalo je li jepiti po zidovima, dvoranama i ulicama, a stavljene su u opticaj i pri godne znake, plakati, te dva dijapozitiva za prikazivanje u kinima.38 Kao potkrepa propagandi imali su posluiti i suptilni oblici represije. Mi nistarstvo trgovine trebalo je osigurati dovoljnu koliinu igraaka, slat kia i voa, a Ministarstvo uma jelke, vodei rauna da se osigura, ne za Boi, nego za Novu godinu, tj. stavi u slobodnu prodaju nakon 26. prosinca.39 Rijeju, politike strategije iznaaa nove Nove godine te meljile su se na organiziranoj akciji (mobilizaciji politikih organizacija i stvaranju razliitih specijaliziranih komisija za proslavu, kao npr. za na bavku darova, za dekoraciju, za nabavku jelke i za izradu programa), na propagandi i prinudi. Simbolike strategije zasnivaju se na resemantizaciji elemenata posto jee tradicije i na postupcima bliskim obrascu amalgamacije kojeg Ed ward Shils odreuje kao odbacivanje/modifikaciju elemenata koji su se prethodno smatrali sastavnim dijelom jedne od tradicija i nadomjetanjem tih elemenata odgovarajuim elementima iz druge tradicije.40 U prilog tome moe se navesti uputa Ministarstva prosvjete NRH o neo phodnosti uvaavanja lokalnih posebnosti:
Imajui u vidu nastojanje da proslava Nove godine nosi obeleje narodnog praznika, te da potisne i suzbije znaaj verskih praznika, sadrina tih priredbi treba da bude paljivo prostudirana na osnovu lokalnih uslova, tako da budu radostan i lep doivljaj za omladinu, a da se oiste od uticaja mistinih i sim bolinih obreda koji su uz takve proslave esto bili vezani. Ba zbog speci finosti obiaja u pojedinim krajevima nae zemlje nije m ogue slati detaljnija i optevaea uputstva koji elem enti da se ukljue u program i opremu pri redbi. U krajevima gdje postoji tradicija ukraavanja jelke, drvce e predstav ljati ukrasni elem ent, ali osnovni elem ent proslave treba da bude birani pro gram i organizovanje zakuske i eventualno darivanje povezano sa zabavnom priredbom .41

Isprva je kao predloak samog izvoenja rituala jo mogao posluiti tekst Proslava Nove godine u SSSR-u (1948)42 gdje je osobit naglasak stavljen na organiziranje proslave u javnim prostorima (trgovi, domovi kulture i si.), masovnost uesnika i na neizbjenu jelku (sa socijalisti kim obiljejima). No uskoro se, u skladu s eskalacijom ope kritinosti prema prvoj zemlji socijalizma, trae autohtona ijeenja. Naroito je loe proao Djed Mraz koji je kritiziran kao neuspio boljeviko-klerikalni (sv. Nikola) bastard, contradictio in adiecto (mraz ne donosi nita, ni

N O V A N O V A G O D IN A

183

kog ne predstavlja i nikog jo nije usreio).43 U diskusijama o original noj personifikaciji nove godine traio se pogodni lik iz nae narodne knji evnosti. Prijedlog da se uvede Baba Zima odbaen je budui da Nova Godina mora zorno doaravati poetak novih uspjeha, novih radosti kako za djecu, tako i za itav narod.44 Nakon nadahnutih i opirnih diskusija i konzultacija sa strunjacima (pedagozima, knjievnicima i um jetnicima), odlueno je da darove djeci dijeli Nova Godina, personifi cirana mladom djevojkom odjevenom u ivopisnu narodnu nonju.
Ona se moe predstaviti tako kao da je na putu srela staru godinu koja joj je priala o njihovu radu u staroj godini i predala darove za njih.

Alternativa ovom prijedlogu bio je stari Partizan koji dolazi djeci da vidi kako ona uvaju tekovine borbe i, poto sazna za njihov rad i rezul tate, nagrauje ih 45 Iako je stari Partizan, simbol kontinuiteta s od reenom historijskom prolou (Hobsbawm) i kao takav pogodna gra a za iznaae tradicije, niti on, a niti mlada djevojka nisu uspjeli na dulji rok istisnuti bauku Nikolu Djeda Mraza 46 Ekstrapolacijom elemenata oznaitelja iz rasprava o tome to ima biti znaenje nove Nove godine moe se ustanoviti osnovna ideoloka jed nadba ovog praznika, koji dobiva zaokrueni oblik potkraj 1949, kada je uveden naziv Dan djeje radosti (v. tablicu). Okvirna uputstva za proslavu Nove godine daju opu shemu odvijanja ceremonije:
a) kratki govor (veim) pionirima o izvrenju Petogodinjeg plana, a s tim u vezi bolji i radosniji ivot djece. Govornik treba biti predstavnik Narodne vla sti, N F ili komiteta; b) kratki program iz neke prie ili bajke gdje ima kaza lita lutaka; c) ukraen bor (jelka); d) darivanje djece; Nova Godina meu djecom koja ih dariva; e) primanje najboljih pionira i aka kao posjetilaca Narodnih vlasti, masovnih organizacija 47 SO C IJA LIZA M NOVA GODINA _ simbol budunosti DAN D JE JE R ADOSTI

T R U D B E N IC I N AA D JE C A

Dakako, brojne varijacije zadanih uputstava na terenu odravale su napor i matu u ispisivanju kolektivnog teksta.48 Jesu li te masovne pro slave (samo zagrebaku centralnu proslavu uprilienu na Velesajmu po sjetilo je oko 40.000 djece49 doista uspjele u namjeri da se zaborave vjerski praznici,50 teko je ocijeniti. No, nedvojbeno je da je njihovom realizacijom uspostavljena sekularna ceremonija iji je zadatak da pri kazuje (...) postojanje drutvenih odnosa, opredmeuje i postvaruje ideje i vrednosti koje su u biti uglavnom nevidljive. (...) Ona prikazuje simbole njihove egzistencije, a implicitnim ukazivanjem postulira i oznakovljuie njihovu stvarnost*.51

STARA TR A D IC IJA REVO LUCIO NARNA TR A D IC IJA

184

ELEMENTI TEM ELJNE RITUALNE STRUKTURE (Semantiki potencijal nove Nove Godine)
Uspostavljanje/simboliziranje drutvene kohezije. Sudjelovanje je obavezno, simbolizira identitet odreene zajednice.

Kontinuitet zajednice ivih i mrtvih (npr. pokojnika jela n a trpezi o Badnjaku).

KONJI, ENE, RATOVI

Spontanost sudjelovanja/izvoenja (ui s e kroz proces socijalizacije).

Kontinuitet revolucionarnih tradicija (stari Partizan, Partizanski kuti na novogodinjim priredbama). Primanje u Pionirsku organizaciju {rite de passage). Ui s e organiziranim, svjesnim naporom (uputstva, okrunice) organizatora i uesnika. Drava k ao dominantni proizvoa i interpret simbola: govori predstavnik drave (narodne vlasti, komiteta, JNA). Anticipacija socijalistikog razvoja proizvodnih snaga u industrijskom drutvu (sumiranje rezultata i uspjeha u realizaciji petogodinjeg plana). Priroda = resurs (socijalistikog)
razvoja: istaknuta uloga jelke u

ooiupafez joipuopi BJiuipiSoi 9S Bunfo^ IJU3UI913 Afirmacija prirode k ao resursa. Darivanje (boni omnis causa). Dramski prikazi repeticija (ritualne) prvobitne scene.
izvoai profesionalci i amateri

Crkva k ao dominantni proizvoa i Doktrinama dimenzija. interpret simbola: obiljeavanje Kristova roenja k ao kulminacija crkvenog kalendara.

Anticipacija plodnosti/obilja u agrarnom Izvoenje rituala k ao zalog budunosti drutvu. zajednice.

Priroda = resurs opstanka: vegetacija, zelenilo, penica, jelka, CH RISTBAUM .

VJLVNHPMHTH fflNTVO LIH IDN3HHHHH HVINHdS

Djeca; polaenici.

novogodinjim proslavama u SSSR-u (socijalistika obiljeja kod ukraavanja. Najbolji pioniri; djeca i m ajke palih boraca.
Dramatis personae: D jed Mraz, Nova

gfupBJ/ijoquiis

Dramatis personae: sv. Nikola, A dam i

Eva, betlehemari/pastiri (igre, prikazi, pae glume); neprofesionalni izvoai.

Godina, stari Partizan. (Prigodni didaktiki igrokazi, prizori i z bajki;


(djeca).

N O V A N O V A G O D IN A

185

Prikaz politikih i simbolikih strategija pri stvaranju nove tradicije moemo rezimirati i grafiki.52 Iz takvog se prikaza moe oitati neko liko razina razmatrane pojave. im suelimo elemente rituala u staroj i revolucionarnoj tradiciji, uoavamo kako svaka tradicija na svoj nain manipulira zadanim spektrom njihovih referenci. Rijeju, ritualni simboli koje u svom znaenjskom polju sabire ritual53 nove Nove godine sa imaju mnoge reference, sjedinjujui ih u jedinstveno saznajno i osje ajno polje. Victor Turner je zapazio da svaki ritualni simbol ima le pezu ili spektar referenci. One tee meusobnom povezivanju veo ma razliitih signifikata 54 Postupkom sueljavanja dviju tradicija posta je transparentnija sama temeljna struktura rituala. Iz nje je mogue oi tati semantiki potencijale nove Nove godine, koji ujedno i objanjava sav trud uloen u resemantizaciju stare kulturne tradicije. Naime, te meljnoj strukturi rituala ne proturjei niti injenica da su njezini spektar referenci / signifikata izvedeni iz razliitih podruja drutvenog iskustva (etikih, normativnih, ideolokih sustava).55

OD MLADOG LJETA K POLITIKOM RITUALU

Nedvosmisleni zahtjev za politikim karakterom proslave Nove godine realiziran je na dvije razine. Eksplicitna doktrinama dimenzija56 dolazila je do izraaja u obaveznom govoru predstavnika politike elite okuplje nim sudionicima (roditeljima i djeci). Varirane su dvije teme: nove pob jede u izvrenju petogodinjeg plana i briga narodne vlasti za djecu i dunost djece prema domovini.57 Ponegdje su se pioniri ukljuivali svojevrsnim zavjetom (...da e uiti i uiti, da e moi biti dosljedni graani nove Titove Jugoslavije),58 dok je drugdje bila tolika vika djece da se govornika uope nije ulo i govornik je bio nesretan.59 Zbog toga je odlueno da se ubudue djeci odravaju samo kratki govori. No, implicitna je politika poruka ozna ena ve i prisustvom predstavnika narodne vlasti, partije, masovnih or ganizacija i Seljakih radnih zadruga, te prijemima pri Savezu boraca / JA za pionire. Rijeju, nova Nova godina pribliava se ritualu pod znakom politike koji pojaava, iznova stvara i organizuje representations collectives (kako bi rekao Durkheim), neto to predstavlja posebne modele politikih pa radigmi drutva i naina na koje ono funkcionie.60 Ukoliko novi praz nik promatramo kao politiki ritual, njegove su dimenzije / funkcije mno gostruke. Najprominentnija je spoznajna funkcija praznik ini razumljivim drutvo i drutvene odnose, slui organizaciji znanja o prolosti i sada njosti i uveava sposobnost zamiljanja budunosti.61 Iz spoznajne di

186

K O N JI, E N E , R A T O V I

menzije moe se izvesti i funkcija drutvene kontrole. Naime, institu cionalizirane aktivnosti kakve su rituali mogu da slue potkrepljivanju i oivljavanju dominantnih i zvaninih modela drutvene strukture i drutvene promene (...).62 Prouavanje bujanja novih ceremonijala/ri tuala u sovjetskom drutvu takoer potvruje ritual kao jedan od delotvornih naina usaivanja normi i vrednosti vladajue ideologije.63 Ne treba zanemariti niti integrativnu funkciju politikog rituala: pored vrijed nosne i politike (integracija u socijalistiku zajednicu/drutvo), u Jugo slaviji kao viekonfesionalnoj dravi neprijeporna je kulturna integracija jedinstveni praznik kao zajedniki nazivnik razliitih kultumopovijesnih tradicija. Je li novi praznik u burno vrijeme svog nastanka (za neke smak, za druge poetak svijeta) mogao biti i izvor uzitkal Nesumnjivo je da su 120 kg bijelog kruha i 50 kg salame koje je za proslavu u kotaru Drni osi gurao rudnik Siveri,64 ili 10 dag bombona po djetetu baenih na selo, Ples praia u izvoenju baleta HNK i zvuci fanfara na zagrebakom Trgu Republike (31. 12.1949) znaili otklon od svakodnevice, predah od oskudice na tegobnom putu u svjetliju budunost. Ustolienjem (nove) Nove godine Boi kao vjerski/civilizacijski praz nik, ili naprosto narodni obiaj, niti je odumro, niti bio zaboravljen, kako je to prieljkivao projekt iznaaa tradicije. Bio je potisnut u pri vatnu sferu u kojoj je istrajao do dananjih dana kao simbol identiteta (civilizacijskog? nacionalnog? konfesionalnog?).65 Nova godina apsorbirala je u javnom prostoru (podjednako ritualnom i diskurzivnom) nelagodni kompromis stare i revolucionarne tradicije.
BILJEKE
* 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ovaj tekst predstavlja saetak istraivanja u toku, koje je bilo prezentirano kao referat na godi njem strunom sastanku Hrvatskog etnolokog drutva 3. 6. 1988. godine. Dan djeje radosti, K ZD A H , nedatirano, Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hr vatske (A IH R PH ). Zapisnik sa sastanka gradskog izvrnog odbora A F^a odranog 13. XII 48. (...), KZDAZH (13. 12. 1948), AIH RPH . Oblasnom odboru A F -a Dalmacije; Gradskim odborim a A F -a; Kotarskim odborima A F -a (Okrunica G O A FH ), K ZD A H (3. 12. 1948), A IH RPH. Zapisnik od dne 6. XII. 1949. Sastavljen na proirenom sastanku Sekretarijata Odblasnog od bora A F -a u Bjelovaru, K ZD A H (6. 12. 1949), AIH RPH . Zapisnik sa sastanka Glavnog odbora AFr-a odranog 16. XII. 1949. povodom priprema za proslavu Nove godine, KZDAH (16. 11. 1949), AIHRPH. Dokumenti A F -a (1945-1953) dio su arhivskog fonda Konferencije za drutvenu aktivnost ena Hrvatske (K ZD A H ), u AIH RPH . Eric Hobsbawm, M ass-Producing Traditions: Europe, 1870-1914, u: The Invention o f Tradi tion, ur. E. Hobsbawm, T. Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985, str. 263. Eric Hobsbawm, Introduction: Inventing tradition, nav. dj., str. 1. Nav. dj., str. 9. Clifford Geertz, The Interpretation o f Culture, Basic Books, New York, 1973. str. 449.

N O V A N O V A G O D IN A

187

11 Nov. dj., str. 28. 12 Nije na odmet spomenuti da se etnologija i socijalna historija posebno pribliavaju u istraivanju povijesti ena. Talijanska etnologinja Ida Magli tovie smatra d a je povijest ena mogue jedine pisati na etnoloSki nain, imajui pred sobom sliku cjelokupnog razmatranog razdoblja, historizirajui sve institucije svakodnevnog ivota, a ne osvjetljavati samo dogaaje bitne s najueg politikog stanovita dominantne klase (a trebalo bi dometnuti i spola op. L. S.) Nav. prema Ginevra Conti Odorisio,Donna e societ nel600,ulzoni, Roma,1979, str. 10. 13 Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, knj. II, Matica Hrvatska, Zagreb 1939, str. 5. 14 Nav. dj., str. 54. 15 Nav. dj., str. 55. 16 Vjesnik, V, 196, 6. 12. 1945. 17 Vjesnik, V, 212, 24 26. 12. 1945. 18 Slobodni dom, Zagreb, III (33), 49, Boi, 1945. Ovo glasilo izdaje frakcija Hrvatske seljake stranke koja je 1944. prila NF-u. HRSS je u to vrijeme bio jedina dozvoljena nekomunistika stranka u Hrvatskoj. Druga frakcija HSS-a lojalna Vlatku Maeku, pokuala je takoer tiskat vlastiti opozicioni list Narodni glas ovjenosti, pravice i slobode (izdava je Marija, udova Stje pana Radia) no prvi i jedini broj od 20. 10.1945. bio je odmah zabranjen. Usp. Vojisla> Kotunica, Kota avoki, Stranaki pluralizam ili monizam, Univerzitet u Beogradu, Institui drutvenih nauka, Beograd, 1983, str. 72-73 i 59. 19 ak i povrno itanje upuuje na injenicu da su se njihovi autori obilno sluili navedenorr Gavazzijevom studijom. 20 Vjesnik, V, 209, 21. 12. 1945. 21 Vjesnik, V, 211, 23. 12. 1945. 22 Vjesnik, VI, 217, 3. 1. 1946. 23 Vjesnik, VI, 513, 24. 12. 1946. 24 Slobodni dom, 50-51, Zagreb na Boi, 1946. 25 Vjesnik, VII, 518, 1. 1. 1947, str. 1. 26 Narodna skuptina prihvatila je zakon o petogodinjem razvitku narodne privrede FNRJ zs period 1947-1951. 28. 4. 1947. 27 Slobodni dom, 52, Boi 1947. 28 Vjesnik, VII, 822, 24. 12. 1947. 29 Govor marala Tita radnom kolektivu Titovih zavoda Litostroj uLjubljani, Glas rada,Orgar glavnog odbora jedinstvenih sindikata Hrvatske, III, 36, Zagreb, 6. 9. 1947. 30 Plenum mjesnog sindikalnog vijea Zagreba, Rad, VI, 8, 17. 1. 1948. 31 Vjesnik, V, 211, 23. 12. 1945. 32 Kotunica, avoki, nav. dj., str. 99, i Katarina Spehnjak, Narodni front Jugoslavije, Povijesni prilozi, 1984, 3(1), str. 42-45. 33 Tri hiljade frontovaca Istre dobrovoljno je radilo u prosincu u rudniku Raa, Vjesnik, IX, 1143, 3. 1. 1949. 34 Slobodni dom, 52, 24. 12.1948. Od 3. 12. 1948. iz zaglavlja Slobodnog doma nestaje i posljednji HSS-ovski relikt, geslo Vjera u Boga i seljaka sloga. 35 Stiven Ljuks (Steven Lukes), Politiki ritual i drutvena integracija, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 147. 36 Oblasnom odboru A F -a Dalmacije (...), (Okrunica GO AFH), KZDAH, 3. 12. 1948, AIHRPH. 37 Usp. Lydia Sklevicky, Mjesto i zadaa A F -a u postrevolucionamim mijenama drutva NR Hrvatske 1945-1953, u: Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma, knj. 1, Komu nist, Zagreb, 1988, str. 247-258. 38 Plan propagande za proslavu Dana djeje radosti, KZDAH, nedatirano, AIHRPH. 39 Zapisnik sa sastanka za formiranje komisije u vezi zadataka proslave Nove godine odranog 9. XII. 1949. u 16 sati, KZDAH (9.12.1949). AIHRPH. Indikativan je podatak d a je optuba za neodravanje nastave na Boi mogla biti kvalificirana kao disidendski gest par excellence. Usp. Uklanjanje pet profesora s tehnolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 1951-1953, Scientia Yugoslavica, 13 (3-4), 1987, str. 129-130. 40 Edward Shils, Tradition, Faber and Faber, London-Boston, 1981, str. 275.

188

K O N JI, E N E , R A T O V I

Dopis: NRH, Ministarstvo prosvjete kulture i umjetnosti, Glavnom, odboru A F -a Hrvatske od 3. XII. 1949, Zagreb, K ZD A ZH (3. 12. 1949), A IH RPH. Proslava Nove godine u SSSR-u, nedatirano, prilog dokumentu KZDA H, (13. 12 1948) A IH RPH . 43 Centralni odbor A F Jugoslavije, K Z D A H (17. 11. 1949), AIH RPH. 44 Isto. 45 Plan propagande za proslavu D ana djeje radosti, KZD A H (1948), AIH RPH. 46 Usp. Dunja Rihtm an-Augutin, Djed Mraz, u: Dunja Rihtman-Augutin: Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, 1988, str. 103-106. 47 Okvirna upustva za proslavu Nove godine, K ZD A H (1950), AIH RPH . 48 Usp. Izvjetaj o proslavi Nove godine, K ZD A H (1950), A IH RPH. 49 Isto. 50 Zapisnik sa sastanka odranog u Glavnom odboru A F -a povodom priprema za proslavu Nove godine dne. 10. XI. 1949., K Z D A H (10. 11. 1949) AIH RPH . 51 S. F. M ur i B. G. M ejerhof (Sally F. M oore, Barbara G. Meyerhoff), Svetovni rituali. Oblici i znaenja, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 112. 52 Zbog ogranienog prostora ne mogu detaljno opisivati sve elem ente navedene u ovom prikazu. 53 Z a odreivanje pojma rituala posluit u se veoma openitom Lukesovom definicijom rituala kao pravilima odreene aktivnosti simbolikog karaktera koja privlai panju uesnika na ob jekte misli i osjeanja koje smatraju posebno znaajnim, Lukes, nav. dj., str. 142-143. 54 Lukes, nav. dj., str. 143, biljeka 2. 55 Isto. 56 D oktrinam a dimenzija poveava efikasnost cerem onija uspostavljajui podesne radne veze iz m eu odreenog izvoenja i irenja sistema postuliranih ideja i vjerovanja, M oore, Meyerhoff, nav. dj., str. 113. 57 Teze za predavanje Briga narodne vlasti za djecu i dunost djece prem a domovini, K ZD A H , nedatirano, A IH RPH . 58 Sa proslave Novogodinje jelke, kola Jeevo, K ZD A H (3. 2. 1949), A IH RPH. 59 Zapisnik sa sastanka Glavnog odbora A F -a Hrvatske odranog dne 8. XI. 1949. god., K Z D A H (8. 11. 1949). A IH RPH . 60 Lukes, nav. dj., str. 156. 61 Isto. 62 Isto. 63 Kristl Lejn (Christel Lane), Ritual i cerem onija u suvremenom sovjetskom drutvu, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 195. 64 Izvjetaj o proslavi D ana djeje radosti, K ZD A H , (sijeanj 1950), AIH RPH . 65 Zanimljivi su podaci iz SR Slovenije koji ukazuju na to da velika veina stanovnika ove repu blike slavi Boi (80%), a tek polovica od njih slave ga iz vjerskih razloga. Usp. Nenad Ivankovi, Slovenski korak dalje, Danas, VI, 296, 20. 10. 1987, str. 16-17. Pladoyer za civiliza cijsku interpretaciju Boia daje Dunja Rihtm an-Augutin, Velika pomutnja, Danas, VI, 298, 3. 11. 1987, str. 5. 42

41

8
Profesija etnolog: Analiza pokazatelja statusa profesije

ETNOLOZI U ZANIMLJIVOM VREMENU

U nedjelju 8. listopada 1989, na zagrebakom Trgu Republike, orga nizatori medijski eksponirane akcije1 potpisivanja zahtjeva za vraanje Femkomove skulpture bana Jelaia, postavili su na mjestu gdje je ne kada stajao postament spomenika malog drvenog konjia, djeju igraku. Monumentalnu klasicistiku skulpturu, negdanji simbol Zagreba, nado mjestili su proizvodom narodnog rukotvorstva iz njegove okolice (selo Laz). Umjetniki artefakt tzv. visoke kulture simboliki je nadomjeten proizvodom tzv. narodnog/pukog rukotvorstva. To je tek jedan od, u posljednje vrijeme sve eih i javno registriranih, primjera preispitivanja povijesnih i kulturnih tradicija u nas, njihove reaktualizacije, resemantizacije, ili suvremene (politike) upotrebe. Ovamo spadaju i primjeri ko ritenja dijelova narodnih nonji, pjevanja pukih ili tradicijskih popjevaka kao simbola identiteta u novom povijesnom kontekstu. Rijeju, ivimo u interesantnom vremenu. Svjedoci smo, sudionici sva kako, sukrivci moda suvremenih nelagoda u kulturi, nelagoda s kul turom. Nelagoda koje nedvojbeno zahtijevaju interpretaciju. No, tko je pozvan, tko je kvalificiran, da takve interpretacije podastre javnosti? Mo e li tko polagati pravo monopola na njih? Iskustvo kazuje da se do sada redovito deavalo da su meritorne interpretacije dolazile gotovo isk ljuivo iz sfere slubene politike. Cilj je ovog istraivanja problematizacija slijedeeg pitanja: jesmo li mi kao etnolozi/etnologinje dorasli izazovima (i nedaama) vremena, na eg sada i ovdje? Jesmo li prepoznatljivi i prepoznajemo li sami sebe kao pripadnike/ce profesije?

190

K O N JI, E N E , R A T O V I

Socioloko odreenje profesije, naime, istie da je njezina bitna od rednica monopol nad nekim kompleksnim dijelom znanja i praktinih vjetina.2 Profesionalizacijom se oznaava proces stvaranja i oformljiva nja novih profesija na temelju sve specijaliziranih znanja i vjetina koje su funkcionalno vane za drutvo.3 Kontinuirano odvijanje procesa pro fesionalizacije znaajka je razvoja zapadnog civilizacijskog kruga ve unazad vie stoljea, ali upravo nae vrijeme svjedoi o njegovoj najbur nijoj ekspanziji. Sve znatnija profesionalizacija, dominacija profesionalne nad tehnikom podjelom rada, karakteristika je razvijenih, postindustrijskih drutava.4 Propitivanje statusa neke profesije nije puko akademsko razmatranje. Ono ujedno znai i postavljanje pitanja o karakteru global nog drutva o stupnju njegovog razvoja i dosegnutom stupnju demo kratinosti. Profesije, naime, uvijek imaju poseban poloaj i odnos prema vladajuoj klasi, grupi ili eliti. Monopol nad podrujem svog djelovanja pro fesija moe odrati samo njegovim zakonskim sankcioniranjem, to je izvedivo tek u sluaju ako oni koji imaju mo u drutvu priznaju ta prava profesiji. Drugim rijeima, da li e neko drutvo uope imati razvijenu neku profesiju, i kakav e poloaj ta profesija imati, ovisit e o sprem nosti nosilaca moi da priznaju potrebu za takvim tipom ekspertize.5 Da kako, sistemi moi podjednako kao i pojedine znanosti ili kulturne po jave, nisu imuni na povijesne mijene. Poznavanje drutveno-povijesnog kao i politikog konteksta nastanka i razvoja etnologije nezaobilazno je, dakle, pri razmatranju njezinog su vremenog poloaja kao profesije. Etnologija u Hrvatskoj, primjerice, prela je stoljetni put od svog formativnog razvoja kada se oglasila kao proizvod podjednako nacionalnog romantizma i znanstvenog pozitivizma. Tada je, u sazvuju s politikim i ekonomskim tenjama seljatva kao potlaene klase, izgraivala teorijski okvir i metodoloka orua da izrazi njihov znanstveni svjetonazor. Danas se, pak, nala u poziciji koja je, prema ocjeni Olge Supek (ali i mnogih drugih etnolokih djelatnica/ka), marginalna u drutvu, ali i me u ostalim drutvenim znanostima.6 Primjenom analize osnovnih elemenata koji su bitni za odreivanje svake profesije na etnologiju, pokuat u ocrtati njezin suvremeni status u Hrvatskoj. Pri tome u se, pored spoznaja koje prua disciplina socio logija profesije, koristiti i rezultatima ankete provedene meu lanovima profesionalnog udruenja etnologa Hrvatskog etnolokog drutva.

PROFESIJA ETNO LO G

191

ELEMENTI PROFESIJE ETNOLOG

Osnovni se elementi profesije klasificiraju prema slijedeim pokazate ljima: 1) stupanj razvijenosti osnovnih teorija i tehnika koje ine sistematski zaokruenu cjelinu i osnova su za profesionalni autoritet; 2) stupanj monopola na strunu ekspertizu, tj. koliko pripadnici neke profesije mogu iskljuiti nepripadnike da obavljaju taj posao i koliko je taj monopol drutveno sankcioniran; 3) stupanj prepoznatljivosti profesije od strane javnosti; 4) stupanj organiziranosti profesije (mogue ga je razabrati pratei razvoj / funkcioniranje institucija za profesionalno obrazovanje, profesio nalnih udruenja, te tipova organizacija u kojima se pripadnici neke pro fesije najee zapoljavaju); 5) stupanj razvijenosti profesionalne etike?7
Stupaqj razvijenosti teorija i tehnika profesije etnolog

Utvreno je da neko zanimanje prerasta u profesiju kada se obavlja nje djelatnosti poinje zasnivati na irem specifinom teorijskom znanju i metodama.8 Sklop teorijskih znanja i tehnika koje svaka profesija nu no propisuje kao obavezni korpus init e, dakle, temelj profesije. Stu panj profesionalizacije, tj. stvarno oblikovanje profesije iz posve akadem ske discipline, ovisit e o mjeri u kojoj e se iz njih razvijati aplikativnost. Dakako, i kontekst formiranja etnologije u konkretnom globalnom dru tvu odredit e njezinu dominantnu teorijsku orijentaciju kao i stupanj i smjer njezine primjenjivosti. Teko je govoriti o profesiji ukoliko ne postoji minimalni teorijski kon senzus o tome to bi bio njezin predmet i metoda. Da li je taj, prvi i temeljni preduvjet profesionalizacije neke discipline, zadovoljen u slu aju hrvatske etnologije? Poput mnogih drugih humanistikih znanosti etnologija je u drugoj polovici ovoga stoljea poela gubiti svoj predmet, ustvrdila je Dunja Rihtman-Augutin na poetku svoje knjige Etnologija nae svakodnevize? No, takva kriza identiteta, umjesto osjeaja urgentnosti u preispitiva nju vlastitog naslijea koje je odlikovalo zapadnoeuropska duhovna kre tanja, u nas kao da je poticala na sve rigidnije pridravanje minulih teo rijskih pretpostavki: onih beke kultumo-historijske kole, Radieve teo rije o narodnoj kulturi (...).1Etnologija je bila nespremna da odgovori na takav izazov, budui da je dugo vremena zazirala od teorijskog di-

192

K O N JI, E N E , R A T O V I

skursa zastupajui stanovite: neka oni drugi, oni dokoni, filozofiraju, mi emo za to vrijeme marljivo istraivati, a teorija e doi nakon toga.1 1 Tako, primjerice, profesor Milovan Gavazzi, korifej i uitelj niza gene racija studenata etnologije od 1927, kada zapoinje radom na Katedri za etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u svom opsenom opusu (preko 200 bibliografskih jedinica) uope ne biljei iste teorijsko-metodoloke radove.12 Neizbjena posljedica maehinskog odnosa prema teoriji je i izostanak teorijske kritike.13 Umjesto spoznaje mjesta i zadae teorijske kritike kao pogonskog motora razvoja znanosti, dugo je podr avan privid jedinstva etnologije. Ovoj prilici, naravno, nije primjerena daljnja elaboracija konsekvenci takvog teorijskog zaostajanja hrvatske etnologije,14 kao ni suvremenog prijepora a(nti)teorijskih i teorijski inovativnih promiljanja. No rezul tat je tog procesa bilo podvajanje etnologije u jednom dugotrajnijem raz doblju na tzv. arheo-etnologiju (pristup koji je dominantan, iako ne vie posve iskljuiv, na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Za grebu) i etnologiju suvremenog ivota (na ijoj teorijskoj artikulaciji ve gotovo dva desetljea sustavno djeluje Zavod za istraivanje folklo ra).15 Nedosljednost u definiranju osnovnih teorijskih kategorija poput naroda, tradicije, pa i kulture dodatno potkrepljuje sliku tog ra skola. Moglo bi se, slijedei navedenu liniju podvajanja, razmiljati ne doprinosi li postojanje dviju paradigmi (etnologija kao historijska zna nost o etnikim skupinama16 nasuprot etnologiji kao znanosti o kulturi razliitih drutvenih slojeva i skupina,17 o kulturi/folkloru kao povije snom procesu) neprepoznatljivosti i deprofesionalizaciji etnologije. Mo da bi konstruktivniji pristup predstavljalo jasno priznanje i legitimiranje tih razlika, poput kolega s Oddelka za etnologijo Filozofskog fakulteta u Ljubljani, koji ozbiljno razmiljaju o uvoenju novog naziva Odsjeka koji bi glasio: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju. Ne smijemo zaboraviti da je i drutveni kontekst u kojemu je djelovala i razvijala se suvremena etnologija u Hrvatskoj bio neprijateljski nastro jen spram onog socijalnog sloja (seljatvo) kojeg je radievska narodopisna paradigma stavljala u arite interesa (revolucionarni je diskurs sna trio o dokidanju idiotizma seoskog ivota), kontekst koji je u samoj ideji tradicijske kulture bio sklon vidjeti preitke nenarodnih rei ma. Situaciju dodatno komplicira antiprofesionalizam kao ope dru tveni stav.18 Rijeju, gledano izvana, teko je raspoznatljiv sklop teorijskih znanja i tehnika koje bi imale odlikovati etnologiju, a sukladno tome i etnolo gija kao profesija nedovoljno je prepoznatljiva.

PROFESIJA ETNO LO G

193

Stu p aj monopola profesjje etnolog

Institucionalizacija profesije nemogua je bez odreenog, od drave potvrenog monopola na obavljanje svog posla. Uz pomo tog monopola profesija sebe titi podjednako od laika koji neovlateno (bez adekvatnog obrazovanja) upadaju na njezin teritorij, ali i od vlastitih pripadnika koji se ogrijee o profesionalnu etiku. Istim autoritetom ona takoer titi i svoje pripadnike od intervencije izvana od laika ili drave. Prvi korak prema monopolu nad profesionalnom ekspertizom pred stavlja obrazovanje. Katedra za etnologiju sa seminarom osnovana je na zagrebakom Filozofskom fakultetu 1924. godine, otkada neprekidno proizvodi kolovane etnologe.19 Istraivanje provedeno na populaciji lanstva Hrvatskog etnolokog drutva (o emu e podrobnije jo biti ri jei) upozorava na injenicu da je danas to obrazovanje u oiglednom raskoraku sa stvarnim potrebama, nazovimo ga uvjetno, trita radne snage etnologa. Pored toga, jo smo i danas svjedoci sistematskih dile tantskih i amaterskih upada na teritorij etnologa. Svaki dobronam jerni ljubitelj uzima si pravo da sabire i istrauje narodno blago svaija je svojina, a o kulturi kao takvoj da i ne govorimo!20 Drugi faktor bitan za uspostavljanje stalekog monopola je jasno raz granienje sfera kompetencije, tj. odnos izmeu graninih profesija. Et nologija se slino kao i povijest ili sociologija, bavi istraivanjem drutva kao cjeline. No, drutvene znanosti u mnogo emu problematski se uv jetuju, iako imaju svoj poseban predmet izuavanja i svoju posebnu me todologiju21. Deklariravi se, od svojih poetaka, kao povijesna zna nost,22 etnologija je u trenutano vaeoj sistematizaciji znanosti u Hr vatskoj podvedena pod (i podreena) povijesnoj znanosti to se odraava i u nazivu titula za via znanstvena zvanja: ne postoje magistri ili doktori etnologije, ve samo odgovarajui znanstveni stupnjevi povijesnih zna nosti. Upravo zbog potrebe stalne budnosti nad granicama vlastite di scipline, profesije se stalno nalaze u vie ili manje obrambenoj pozi.23 Profesionalni jezik i profesionalni argon jedan su od veoma efikasnih naina obrane monopola. Pored prvenstveno tehnikih funkcija, zadatak je profesionalnog argona da olakava meusobno prepoznavanje lano va profesije (funkcija odranja grupnog morala i olakavanja identifika cije)* te da javnost dri na distanci (da ne razumije o emu se radi).24 Kodificiranje jezika, odnosno definiranje osnovnih pojmova neophodan je korak u konstituiranju svake znanosti. Da bi se moglo komunicirati u znanosti, moramo imati set jasno definiranih pojmova koji imaju svoj smisao jedino u okviru odreene discipline i nemaju svoj pandan u sva

194

K O N JI, E N E , R A T O V I

kodnevnom jeziku ili, ako ga i imaju, u svakodnevnoj komunikaciji taj se pojam razliito i neprecizno definira.25 Etnologija u ovom sluaju ne dostie razinu profesije, budui da (poput sociologije, primjerice) nema jedinstvenog paradigmatskog okvira, odn. odreenja osnovnih pojmova. Posljedice toga su, pored oteane znanstvene komunikacije, i esti i ne izbjeni nesporazumi izmeu strunjaka i laika. No dok je namjerno dr anje javnosti na distanci pomou profesionalnog jezika karakteristino za mnoge etablirane profesije (u naem drutvu takvima bismo mogli smatrati odvjetnike i lijenike), etnologija, poput ostalih profesija s kra om tradicijom, osigurat e monopol tek svojom veom popularizacijom.
Stupanj vanjske prepoznatljivosti profesije etnolog

Titula profesije jedan je od bitnih i drutveno vrlo upotrebljivih iz vora obavijesti o nekoj osobi. Ona pokazuje mjesto pojedinca u drutve noj podjeli rada, njegovo obrazovanje, oekivano ponaanje, poloaj na drutvenoj ljestvici moi i ugleda... Zbog toga moemo govoriti o feno menu jasne prepoznatljivosti profesija od strane javnosti, o kolektivnim predodbama u Durkheimovom smislu. 26 Pod kakvu e kolektivnu pre dodbu laici moi podvesti etnologe magistre/doktore povijesnih zna nosti? Mogu li od njih oekivati neki specifini tip ekspertize? Etnolozi ne pripadaju lako prepoznatljivim profesijama i zbog drugih razloga. Korisnici njihovih usluga nisu pojedinci (kao npr. kod lijenika). Ne postoji jasna slika o tipu njihove ekspertize, ve i zahvaljujui inje nici da opa razina razvijenosti drutva jo nije nametnula potrebu za znanstvenim pristupom svim drutveno-kultumim fenomenima. Ne/pre poznatljivosti odreenih profesija pridonosi i tip drutvenog sistema. Najuproenije reeno, demokratska drutva odlikuje elja da stalno bu du informirana o sebi, tako da ekspertiza koju pruaju razliite drutvene znanosti postaje sastavni dio javnih informacija i prepoznatljiva javnosti (...). U nedemokratskim drutvima, ukoliko su jo nerazvijena, ne postoji potreba da drutvo o sebi neto znade; a ukoliko su razvijena, onda obi no imadu gotove odgovore date u projekciji buduih globalnih ciljeva.27 Olakavanje interakcije meu grupama, kao jedan od prominentnih zadataka drutvenih znanosti u demokratskim drutvima, oigledno nije i jedan od ciljeva za koje je naa novija etnologija pozvana (ili se sa mozvanim stupanjem u dijalog s politikom izborila). U drutvu u koje mu je praksa revolucije bila veoma dugo i jedina teorija kulturne mijene, u kojemu su masovne i esto forsirane migracije sa sela u gradove bile dio nedodirljivog ideolokog projekta, etnologija je svojom utnjom i na

PROFESIJA ETNO LO G

195

izgled dobrovoljnim progonstvom u neku daleku, izvanvremensku tra diciju (u arheo-etnologiju) sama pridonijela vlastitoj marginalizaciji.
Stupaitf organiziranosti profesije etnolog

O stupnju organiziranosti neke profesije zakljuuje se na temelju stup nja organiziranosti institucije za profesionalno obrazovanje; tipova orga nizacije u kojima se profesije najee zapoljavaju, te organiziranosti profesionalnih udruenja.28 Potvruje li obrazovanje etnologa hipotezu da e obrazovanje za pro fesiju biti organizirano u skladu s oekivanim tipom organizacije u kojoj e se zapoljavati i ciljevima koje treba realizirati?29 Ciljevi koje bi et nolozi mogli realizirati u razliitim tipovima organizacija veoma su ra zliiti, te se stoga namee pitanje jesu li u socijalizaciji za profesiju sa drane pripreme za moguu prilagodbu razliitim ciljevima. Odgovore emo potraiti u rezultatima ankete meu lanovima Hrvatskog etno lokog drutva. Neprijeporno je da su profesionalna udruenja instrumentalna u toku procesa profesionalizacije, a moe se nai i miljenje da predstavljaju pr vi stupanj profesionalizacije nekog zanimanja.30 Hrvatsko etnoloko drutvo osnovano je 1959. godine, kao ogranak Etnolokog drutva Jugoslavije. Taj bi podatak bilo mogue interpretirati kao tridesetogodinje zaostajanje struke (od 1924. kada je osnovana ka tedra za etnologiju), no poznato je da na organiziranje profesionalnog udruivanja i na ciljeve udruenja direktno utjee stupanj demokratino sti sistema. Naime, totalitarni reimi ne poznaju niiji monopol osim vlastitog politikog monopola, (i) osujeuju rad i ciljeve profesionalnog udruenja i negiraju monopol znanja i vjetina.31 U totalitarnim (i nji ma slinim) reimima profesionalna udruenja imaju samo jedan cilj razmjenu strunih iskustava i znanstvenih miljenja, a okviri su im posve neutralni. U drugim su, pak, tipovima sistema ciljevi viestruki, a variraju od isto strunih i stalekih, do djelovanja na vladu i utjecanja na ire drutvene ciljeve. Iz statusa i tipova aktivnosti profesionalnih udruenja, dakle, moemo zakljuiti o odnosima u globalnom drutvu. Iako profe sionalno udruenje etnologa u Hrvatskoj (poput ostalih profesionalnih udruenja) djeluje u okruju stalnog trenda deprofesionalizacije ono, za razliku od udruenja sociologa primjerice, nije nikada prekorailo zada ne mu granice: nije se (preglasno, ili barem javno) zalagalo za autono miju profesije, za profesionalnu arbitrau u drutvenim pitanjima, nije se izjanjavalo o potrebi demokratizacije drutva, za potovanje ljudskih

196

KONJI, ENE, RATOVI

prava i sloboda, i tome slino. Moe se, dakako, razmiljati da li je di stanca od politike korisna za razvoj profesije. No, ini mi se, da su po zitivni poeni (onemoguavanje, ili barem smanjivanje mogunosti instrumentalizacije profesije i njezinih djelatnika, njihovog stavljanja u slubu dnevne politike) mnogo manji od negativnih, a to je gubljenje autenti nih prikljuaka na drutvene procese, zatiranje vlastitog glasa u javnom diskursu, odbijanje vlastitog dijela odgovornosti za dobrobit i razvoj ita vog drutvenog sustava.32

Profesionalna etika etnologa Profesionalna etika kao skup normi, vrijednosti, ciljeva kojima bi se trebali rukovoditi pripadnici neke profesije u primjeni svog profesional nog znanja djelomino je formalna, a djelomino neformalna.33 For malna se sastoji u pisanom etikom kodu koji je obino sistematian, eksplicitan i altruistiki, a neformalna je obino mnogo ira i internalizira se kroz proces obrazovanja i profesionalne socijalizacije (usvajanje pro fesionalnog duha). Dva lana statuta mogla bi se protumaiti kao pokuaj kodificiranja ponaanja pripadnika Hrvatskog etnolokog drutva: onaj o prestanku lanstva u H E D -u (l. 13) i o instituciji suda asti ija je funkcija da ijeava sporove i nesuglasice meu lanovima koji su u vezi s radom Drutva (l. 23).34 No niti jedan od njih ne sankcionira profesionalna pitanja. Tu je injenicu takoer mogue povezati s problemom deprofesionalizacije na globalnoj drutvenoj razini koja, povezana s radikalno egalitarnom vrijednosnom orijentacijom direktno nasre na etiki kod.35 Ova kratka inventura osnovnih elemenata profesije primijenjenih na etnologiju sugerira zakljuak da se o njoj, unato postojanju institucio nalnih pretpostavki za njezino konstituiranje, jo ne moe. govoriti kao o ustanovljenoj profesiji. Zanimljivo vrijeme u kojem ivimo, pored kon kretnih nedaa, oteava prognoze razvoja etnologije kao profesije. No mogue je ekstrapolirati dvije suprotne tendencije razvoja. Ukoliko se trend deprofesionalizacije nastavi, bit e pogoene sve profesije. Najtee e, dakako, biti pogoene one koje nisu dovoljno afirmirane i profesionalizirane, a gdje struni monopol na ekspertizu izravno konkurira poli tikom monopolu.36 Dakle, taj e trend direktno ugroavati napredak profesionalizacije etnologije iji je (najire shvaen) predmet, kultura i dinamika njezinih mijena. U najoptimistikijoj varijanti, ukoliko se ozbilji projekt demokratizacije drutva, jaat e svijest o potrebi za tipom ekspertize kojeg bi etnologija mogla ponuditi drutvu u potrazi za to sveobuhvatnijom samospoznajom svojih razliitih segmenata drutve

PROFESIJA ETNOLOG

197

nih slojeva, institucija i procesa. Tada bi se otvorile brojne mogunosti za aplikaciju etnologije, a time i njezinu istinsku profesionalizaciju. U takvoj bi situaciji etnologija bila prisiljena nastaviti kritiku teorijsku samorefleksiju bez koje je nemogu prikljuak na mnogostrukost drutve nih interesa i dosluh s potrebama vlastitog vremena.37

ETN O LO ZI O SEBI S A M IM A
Formulacija problema i opis nacrta istraivanja

ak i vrlo uopena primjena navedenih osnovnih elemenata profesije na profesionalni status etnologije ne prua etnolozima mnogo povoda za samozadovoljstvo. No kako stojimo s vlastitim vienjem nae profesije? Doivljavaju li etnolozi sami sebe kao pripadnike profesije? U svibnju 1989. godine Hrvatsko etnoloko drutvo uputilo je svojim lanovima an ketu iji je cilj bio prikupiti empirijske podatke o statusu profesije. An ketni se upitnik sastojao od 14 pitanja38 koja su predstavljala operacio nalizaciju etiri osnovna elementa profesije prema modelu profesije iz studije Josipa upanova i eljke porer. Krajnji je cilj istraivanja bio odgovor na ishodino pitanje: moemo li govoriti o etnologiji kao profe siji?

Metoda prikupljala podataka


Anketom koja je distribuirana potom obuhvaena je itava populacija HED-a, ukupno 174 lana.39 U roku od pet tjedana pristigao je 51 od govor (29,3%). Takav broj dobivenih odgovora moemo interpretirati na dva naina. Openito je poznato da je nedostatak anketiranja pomou pote veliki broj uskraenih odgovora (50-75% ), to znai da se do zavretka anke tiranja ne zna kakvim uzorkom raspolaemo i koliko je prikladan za predviene analize.40 S obzirom na to da je rije o ciljanoj populaciji, polazili smo od hipoteze da e ona biti zainteresirana da dozna to vie o sebi. Veliki broj uskraenih odgovora nije tu hipotezu potvrdio, iz ega se namee zakljuak o niskom stupnju profesionalne svijesti etnologa, i to onih koji svojim ulanjenjem u HED barem na latentan nain gaje takve aspiracije. Upravo zbog te injenice nije mogue smatrati reprezentativ nima provedena ukrtanja svih varijabli sa svima, te o tim rezultatima neu ovom prilikom izvijestiti.41 No, na temelju osnovnih obavijesti koje su respondent na anonimnu anketu dali o sebi (pitanja 1-4), moe se ipak vjerovati da bi zakljuci

198

KONJI, ENE, RATOVI

mogli biti plauzibilni. Spolna distribucija respondenata, naime, odgovara spolnoj distribuciji lanstva (odgovorilo je 76,5% ena, od 70,7% ena u ukupnom lanstvu, te 23,5% mukaraca od ukupno 29,3% ). Budui da se evidencija lanova H E D -a ne vodi prema dobnim skupinama, ne mo emo utvrditi da li je i ona reprezentativna za populaciju. Tome u prilog govori i injenica da je veina respondenata u dobnim skupinama koje se mogu smatrati najaktivnijim godinama za formiranje i usmjeravanje profesionalne karijere, te da upravo njihova motivacija za sudjelovanje u anketi odraava zainteresiranost za daljnji razvoj i sudbinu profesije.

Dob (godine starosti) respondenta 1. do 30 godina 2. 31-40 godina 3. 41-50 godina 4. 51-60 godina 5. 60 i vie

% odgovora na anketu 29,4 35,3 9,8 17,6 7,8

U odnosu na profesionalnu formaciju (pitanje 1), veina respondenata su profesionalno formirani etnolozi (82,4% ), neto drugo je diplomi ralo 7,8% respondenata, a 9,8% ih nije zavrilo dodiplomski studij. Ovi rezultati upozoravaju na injenicu da se, unato svojim profesionalnim prerogativima, H ED dosljedno ne pridrava odreenja prema kojemu je za profesiju potrebno tzv. visoko obrazovanje. Prikaz rezultata Prvi element profesije stupanj razvijenosti osnovnih teorija i tehni ka koje ine sistematski zaokruenu cjelinu i tvore podlogu profesional nog autoriteta pokuala sam utvrditi posredno, uvidom u one radove koji propituju suvremene teorijske prijepore, odnosno stanje etnologije kao znanosti.42 Ne elei osporiti poticajnost suvremenih trendova proimanja grani nih disciplina43, niti zagovarati neki znanosti neprimjereni teorijski mo nolit, zakljuak je nedvosmislen: etnologija u Hrvatskoj jo uvijek ne po sjeduje prepoznatljivi minimum teorijskog zajednitva na temelju kojeg bi mogla prema van graditi svoj profesionalni autoritet. Takav zak ljuak potkrepljuju i odgovori na pitanje o podrujima s kojih lanovi H E D -a osjeaju najveu potrebu za daljnjim strunim usavravanjem (pitanje 11). Rezultati su slijedei:

PROFESIJA ETNOLOG

199

Podruja (1) opa teorijska znanja (2) metode i tehnika terenskog istraivanja (3)

odgovori u % 35.6 15.6 13,3 6,7

rang

2
3 4 odgovori u % 13,3 4,4

obrazovanje za komunikaciju i suradnju s korisnicima usluga

(4) neto drugo Podruja (ponueni odgovori u kombinacijama) (1) + (2 ) (1) + (4) (1) + (2) + (3) (2) + (3) (1) + (2) + (3) + (4)

0,0 2,2
8,9

Odgovori na ovo pitanje pokazuju da velika veina respondenata (ukupno 78% u razliitim kombinacijama odgovora) iskazuje latentnu nesigurnost u odnosu na ovladavanje temeljima profesije opa teorij ska znanja i metode. O stupnju monopola na strunu ekspertizu pokuat u zakljuiti na temelju odgovora na pitanja o participaciji respondenata u strukturama moi (pitanja 15 i 16). Distribucija prema funkciji u drutveno-politikim zajednicama/orga nizacijama (na razinama od opinske pa navie) bila je slijedea: preko polovice lanova H ED -a (58,3% ) nije vrilo funkciju; jednu do tri fun kcije obnaalo je 25,0% lanova, a vie od 3 funkcije 16,7% lanova. Me u respondentima bilo je 83,3% nelanova SK. injenica da je 41,7% lanova H ED -a bilo u nekoj poziciji donoenja odluka, jo uvijek ne go vori o mogunosti osiguravanja drutveno sankcioniranog monopola na profesionalnu ekspertizu. Vjerojatnije je pretpostaviti da su takvi, i inae drutveno aktivniji lanovi, skloniji shvatiti odgovaranje na anketu kao svoju prvenstveno drutvenu, a ne samo profesionalnu obavezu. Iako jedna od ponuenih ocjena/odgovora (pitanje 14, o poloaju et nologa u drutvu) u marginalnom drutvenom poloaju etnologije vidi prednost (nedostatak pritisaka u planiranju istraivanja), u svojoj po vijesti hrvatska etnologija nije uvijek bila apolitina, tj. po strani od stvar nih drutvenih/politikih kretanja. Politizacija na kojoj je u krajnjoj liniji iznikla (afirmacija seljatva kao temeljnog socijalnog sloja, njegova kul tura kao najautentiniji odvjetak nacionalne kulture, povezanost sa stranakim tradicijama Hrvatske seljake stranke, i si.), u postrevolucionamom ju je periodu uinila sumnjivom i ideoloki dvojbenom. Dru gaiji pristup seljatvu i tradiciji od onog kakvog je hrvatska etnologija gajila izmeu dva rata nije se artikulirao u ozraju nove komunistike vladavine, te je stoga definitivna marginalizacija i stagniranje etnologije na (teorijsku) razinu poetka 20. stoljea logina posljedica takvog po vijesnog razvoja.44 Ne elim, dakako pledirati za politizaciju profesija ili njihove politike koalicije bilo koje vrste.45 No drutvena uloga svake

200

KONJI, ENE, RATOVI

znanosti, posebice drutvenih znanosti, pored neprekidne skepse podra zumijeva i stalan kritiki dijalog s nosiocima moi. Prekid komunikacije odreenu znanost/profesiju osuuje na ivotarenje i/ili irelevantnu pozi ciju u drutvu. Obrazovanje etnologa, pored jasne sfere kompetencije (odreenja od nosa izmeu tzv. graninih disciplina) takoer je faktor vaan za mo gunost odreivanja profesionalnog monopola. Ilustrativno je da velika veina respondenata nema postdiplomskog obrazovanja (74,5% ih nije magistriralo, a 84,3% nije doktoriralo). No znaajno je da meu etnolo zima s doktoratima znanosti ima jednaki postotak onih koji su doktori rali etnologiju, kao i neto drugo (7,8% ), dok je na treem stupnju (magisterij) situacija znatno bolja: etnologiju je magistriralo 21,6% re spondenata, a neto drugo 3,9% . O stupnju vanjske prepoznatljivosti i organiziranosti profesije etnolog zakljuit u na temelju pitanja o podruju zaposlenja respondenata (pita nje br. 6), karakteru radnog mjesta (br. 7), te o stupnju iskoritenosti etnolokog znanja (br. 9).
Podruje zaposlenja: kultura (muzej, zatita spomenika, centri za kulturu) znanost (fakultet, znanstvena ustanova) student obrazovanje bez stalnog zaposlenja (povremeno radi) ostalo % odgovora 52,9 31,4 9,8 2,0 2,0 2,0 rang 1 2 3 4-6 4-6 4-6

Veina etnologa (preko polovice) zaposlena je, dakle, u muzejima, centrima za kulturu i zatitu spomenika kulture. Da li ih njihovo obra zovanje adekvatno priprema za ta zvanja? Tek odnedavno studenti et nologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sluaju predmete muzeologija i zatita spomenika kulture (oba dvosemestralno), no oni se ne predaju u okviru Odsjeka za etnologiju, ve ih budui etnolozi sluaju sa studentima povijesti umjetnosti, arheologije, povijesti.46 Mnoge genera cije etnologa koji su se nakon diplome zapoljavali u muzejima suoavale su se s nizom problema.47 Obrazovanje za profesiju, dakle, nije u doslu hu s oekivanim tipom organizacije u kojima se etnolozi najee zapo ljavaju.
Karakter radnog mjesta isto etnoloko djelomino etnoloko neetnoloko % odgovora 68,6 25,0 6,3 rang 1 2 3

Ukupni postotak isto etnolokih i djelomino etnolokih48 radnih mjesta (93,6% ) bio bi dobra podloga za razvoj profesije, budui da su-

PROFESIJA ETNOLOG

201

gerira da se etnolozi, koji su se izjanjavali prema vlastitoj ocjeni, sma traju pravim ljudima na pravom mjestu. No, pitanje o stupnju iskoritenosti etnonokog znanja na radnom mjestu baca neto pesimistikiju sliku.
Stupanj iskoritenosti 0 -2 0 % 20 50% 50 80% 80 100% % odgovora 29,2 27,1 25,8 18,8 rang 1 2 3 4

U ovom u sluaju uiniti iznimku, i podastrijeti rezultate ukrtanja nekih odgovora na pitanja o karakteru radnog mjesta i stupnju iskorite nosti etnolokog znanja na radnom mjestu. Od svih respondenata koji su odgovorili na anketu, a rade na isto etnolokim radnim mjestima, samo 18,8% ima 80-100% iskoriteno svoje profesionalno etnoloko znanje. Od svih onih (68,6% ) koji su izjavili da imaju iskoriteno etno loko znanje u najviem postotku (80-100% ), na etnolokim radnim mje stima radi 27,3%. Nitko od onih koji su odgovorili da rade na djelomino etnolokim mjestima nema iskoriteno etnoloko znanje u najviem po stotku. Rijeju, izrazito nepovoljna primjena etnoloke ekspertize suge rira nedvosmisleni odgovor da ne moemo o etnologiji govoriti kao o profesiji. Kolektivne predodbe pomou kojih profesije postaju prepoznatljive sadravaju tipino idealno profesionalno ponaanje prema korisnicima. No ve citirani odgovori na pitanje o podrujima s kojih etnolozi osjeaju najveu potrebu za daljnjim usavravanjem, pokazuju da u raznim kom binacijama 24,4%, dakle, jedna etvrtina respondenata osjea nedostatak profesionalne naobrazbe za komuniciranje i suradnju s korisnicima uslu ga. Pa ipak, u pitanju o tome kako i koliko esto upoznaju javnost s re zultatima svoga rada (br. 10), dobili smo slijedee odgovore koji ilustri raju prisutnost etnologa u strunoj i iroj javnosti.
Tip aktivnosti objavlj. u znanstv. / strunim publikacijama referati na znanstv. / strunim skupovima postavljanje izlobi istupanje u sredstvima mas. komunikacije % redovito 29,2 18,8 22,9 16,8 % povremeno 50,0 54,2 37,5 52.0 % ne 20,8 27,9 39,6 31.2

Kako vidimo, najvei postotak respondenata prema vlastitoj procjeni povremeno komunicira sa strunom/znanstvenom i irom javnou, dok je broj onih koji uope ne komuniciraju vei (u sluaju istupanja u sred stvima masovnih komunikacija je taj postotak gotovo dvostruk) od broja onih koji to ine redovito. Ve je bilo rijei o HED u kao profesionalnom udruenju. Ono nije razgranato (nema sekcija), izdaje redovitu godinju publikaciju ( Etnolo

202

KONJI, ENE, RATOVI

ka tribina), a godinje organizira jedno do dva savjetovanja. Iz takvog tipa aktivnosti oigledno je da su njegovi ciljevi striktno struni, a to je mogue razabrati i iz nehijerarhijskog principa njegove organiziranosti. Ona udruenja koja koriste monopol svoje struke ne samo u korist pro fesije, ve i za ekonomski probitak svog lanstva (npr. odvjetnike ko more u nas) imaju hijerarhijsku i monolitsku organizacijsku strukturu to im omoguava fleksibilnost i brzo reagiranje na vanjske podraaje. iro ka podrka lanstva profesionalnim organizacijama dio je neformalne so cijalizacije u toku profesionalnog obrazovanja. Ako je suditi po sprem nosti lanstva H E D -a da se odazove na ovu anketu, ta socijalizacija nije naroito uspjena. Anketa nije sadravala pitanja iz kojih bi se izravno moglo suditi o identifikaciji s profesijom i o profesionalnoj etici. No pitanje o poloaju etnologa u drutvu (br. 14) koje je bilo otvorenog tipa, ipak prua po sredne obavijesti. Mogue ih je saeti prema prevladavajuem tonu:
Ocjena poloaja etnologa u drutvu lo osrednji dobar bez odgovora odgovori % 79,2 10,4 2,1 8,3

Poloaj etnologije etnolozi ocjenjuju patetinim diskursom; ona je zaputena, poloaj joj je sramotan, marginalan, nebitan, mize ran. Proziva se drutvo koje ne poznaje i ne cijeni etnologiju, etno lozi su nevidljivi, oni u naem drutvu ne postoje. Meu krivcima za takvo stanje na prvom mjestu su sami etnolozi koji u anketi sebi samima upuuju mnoge gorke rijei samoprijekora: Mislim da u naem drutvu etnolozi imaju poloaj kakav i zasluuju, znai ne i onakav kakav bi trebalo! Grupiramo li uzroke loeg poloaja etnologa/etnologije u dru tvu rijeima samih respondenata49 dobivamo slijedei grupni portret: 1) uzroci su u sistemu obrazovanja: zastarjeli sistem studiranja, zastarjelost kadra; studij etnologije je zaglup ljujui, ogranien, primitivan; znanje nekih predavaa je sumnjivo; slabosti postdiplomskog studija; negativna selekcija na katedri. 2) uzroci su u samim etnolozima: (a) nekompetentnost etnologa: niski nivo strunog i znanstvenog rada; neatraktivnost 1 nae robe; neaplikativnost; teorijsko odreenje predmeta i ciljeva etnologije jo je uvijek odvajaju od suvremene kulturoloke problematike; neaktivnost etnologa (npr. od 1962. do danas nisu bili u stanju napisati etnoloku itanku, sin tezu o tradicijskoj kulturi Hrvata, etnoloke preglede o pojedinim regijama, povijest etnologije u Hrvatskoj); gotovo potpuni nedostatak teorijsko-metodolokih istraivanja ozbiljan je nedostatak u hrvatskoj etnologiji (kolege

PROFESIJA ETNOLOG

203

se meusobno ba ne itaju!!!, primj. L. S.); u Hrvatskoj se radi o dobrovo ljnom izgnanstvu etnologa iz vlastitog drutva (ne kae zato, L. S.). (b) nedovoljna probojnost u javnosti: graani misle da znaju sve o predmetima koje prouava etnologija; ne dovoljna financijska podrka (SIZ-ovi); etnolozi premalo populariziraju struku; premalo se o njoj zna (...) vezuje je se uglavnom uz narodnu nonju; niska razina strunog znanja ('etnografi); premala borbenost etnologa za struku; u javnosti, ali i meu obrazovanim svijetom esto se ne razlikuje etnologa od enologa; slaba povezanost/zatvorenost samih etnologa; tenzija stare i nove etnologije umjesto borbe izmeu dobre i loe etnologije; pojave kritizerstva i privatizacija meu samim etnolozima; nedovoljna drutvena mo etnologa (u DPO/DPZ); izoliranost etnologa u provinciji. 3) poloaj kulture u drutvu openito: lo poloaj etnologa dio je cjelokupnog materijalnog poloaja kulture; ne dovoljni sluh struktura; poloaj kulture je ispod nivoa civiliziranog ovjeka pa ako je kultura na margini, onda je i poloaj etnologa tu negdje: potcjenjivaki odnos prema etnografskoj grai koja se smatra balastom; druge drutvene znanosti koje zapostavljaju etnologiju jer nije aktivna kao npr. arheoloke iskopine. 4) negativni politiki stavovi: u svom desetogodinjem radu doivjela sam i to da mi je od nekih od govornih drugova bilo reeno da ivimo na grbai drutva i da se bavimo stvarima koje naem drutvenom razvoju uope nisu interesantne; (etnolo giji se zamjera da se) struka bavi neim to je nevano, seljacima, kome je to uope interesantno?; krivi su i iskompleksirani rukovodioci sa sela, koji ele prikriti porijeklo i vezu sa selom; poistovjeuju se nacionalno s nacio nalistikim ( izvorno narodno s nacionalnim u najgorem smislu rijei); sloboda rada, istraivanja i objavljivanje vezani uz (nestruna, autoritarna) miljenja naih nadreenih; kada je potrebno da se politika i vlast pokae pred javnou onda je folklor, nonja, kolo to to je u prvom redu i to ini bit gotovo svega manifestacionog, a kada je potrebno zaposliti ljude koji se o tome trebaju brinuti, to sve zabiljeiti, obraditi i onda pokazati, tada je to sve nepotrebno; etnologa nema tko zatititi kada pojedini monici odlue ugasiti radna mjesta u kulturi; drutvo se afirmativno odnosi najee prema onim znanostima iji rezultati brzo donose neposrednu materijalnu korist ( ) l mogu staviti u funkciju vaee politike ideologije; etnologija se u bli oj prolosti afirmirala stavljanjem u slubu nacionalistikim politikim in teresima velianjem kulture vlastitog naroda. I tako dalje... Odgovore na ovo pitanje mnogi su respondenti nizali i na vie kucanih stranica. No nadasve je zanimljiva gotovo klasina freudovska omaka pri itanju tog pitanja. Umjesto o poloaju etnologa, ve

204

KONJI, ENE, RATOVI

ina je respondenata komentirala poloaj etnologije. Problem je, ipak, u profesiji... Nepravedno bi bilo etnologe koji nisu alili truda niti vremena da op irno odgovore na anketu optuiti za pasivnu rezignaciju. U svojim od govorima oni predlau i neka rjeenja kojima bi se popravio lo poloaj struke. Navest u neka od njih: uvesti etnologiju u kolu; istraivanje su vremenih tema; interdiscipliniranost; izboriti se za aplikaciju etnolokog znanja (turizam, mala privreda, ugostiteljstvo, kod drutvenih istraivanja, pri organizacijama za meupodrunu i meunarodnu suradnju); etnolozi se moraju nametnuti drutvu i ukloniti ljubomoru meu sobom; afirmacija na osnovi strunih i znanstvenih rezultata svoga rada; vea prisutnost etno loga na svim nivoima (u javnosti) kao preduvjet mijenjanja zaostale dru tvene svijesti; sudjelovanje etnologa u mijenjanju odnosa prema znanosti openito; etnolozi se unutar sebe moraju analizirati i shvatiti da je problem djelomino i u njima. Iako je veina predloenih rjeenja konstruktivna i dobronamjerna, valja primijetiti da niti jedno od njih ne propituje problem na razini glo balnog drutvenog sustava. Umjesto zakljuka, navest u jedan integralni odgovor: Da bi mogla teiti izvjesnom drutvenom ugledu, dakle moi, etnologija u Hrvatskoj mora se konstituirati kao profesija u suvremenom smislu rijei. Konstituirati je u tom smislu mogu jedino etnolozi sami, definiranjem i ostvarivanjem visokih! profesionalnih kriterija.

E T N O L O Z I, N A I SUVREMENICI
Tvrdnjom da ivimo u zanimljivom vremenu, bogatom poticajima za etnoloka istraivanja i zahvalnom za etnoloko tumaenje, zapoela sam ovaj ogled o profesiji etnolog. Tu je tvrdnju pak mogue razumijevati u svjetlu kulturnog relativizma. elim vam da ivite u zanimljivom vre menu, opaka je kletva u istonjakim kulturama. Zanimljivo vrijeme je i nedefinirano vrijeme, bremenito mogunostima, ali i izborima, ija pogibeljnost nije na prvi pogled lako raspoznatljiva. No imajui u vidu aktivistiku orijentaciju zapadne civilizacije, teko e se biti othrvati iza zovu zanimljivog vremena. Nastojanje za profesionalizaciju etnologije je dan je takav izazov. Ona moe biti tek proizvod kolektivnog napora koji podrazumijeva osvijeteni stav o drutvu njegovoj prolosti, suvreme nosti i budunosti. Postepeno prevladavanje profesionalne nad tehnolo kom podjelom rada vodi nas u budunost postindustrijskog drutva s vi zijama blagostanja i mira meu ljudima i suradnje s prirodom. U onoj mjeri u kojoj je budunost proizvod syjesne odluke, mjerit e se naa odgovornost za nju. No pritom nikada ne treba zaboraviti da se budu nost moe prikazati pod obrazinom prolosti.

PROFESIJA ETNOLOG

205

Prilog: Anketa upuena lanovima HED-a


Hrvatsko etnoloSko drutvo, ure Salaja 3, 41000 Zagreb ANKETA: Profesija etnolog. Osnovni pokazatelji statusa profesije UPITNIK Upute za ispunjavanje upitnika: Molimo da na pitanja odgovarate tako da zaokruujete svoje odgovore, a kod ukrtenih pitanja da zaokruite znak +. Odgovor na zadnje pitanje (br. 14) moete priloiti na posebnom papini. 01. to ste diplomirali 1. etnologiju (Filozofski fakultet) 2. neto drugo 3. nisam zavrila(o) dodiplomski studij 02. Da II ste magistrirali I to 1. etnologiju 2. neto drugo 3. nisam 03. Da II ste doktorirali I to 1. etnologiju 2. neto drugo 3. nisam 04. Dob (godine starosti) 1. do 30 godina 2. 31 40 godina 3. 41 50 godina 4. 51 60 godina 5. 60 i vie godina 05. Spol 1. ena 2. mukarac 06. Podruje u kojem ste zaposleni 1. znanost (fakultet, znanstvena ustanova) 2. kultura (muzeji, centri za kulturu, zavodi za zatitu spome nika i si.) 3. obrazovanje 4. ostalo 07. Karakter Vaeg radnog njjesta 1. isto etnoloko (etnolozi istraivai, znanstveni radnici i sveuilini nastavnici, muzejski ku stosi, zatita spomenika i si.) 2. djelomino etnoloko (radno mjesto gdje je etnoloko znanje dobro upotrebljivo, ali na tim radnim mjestima mogu raditi iroki profili drutvenih profesija) 3. neetnoloko
08. Val netto osobni dohodak za travanj 1989:

09. Procijenite stupanj iskoritenosti Vaeg etnolokog znanja na svom radnom mjestu 1-0 20% 2.20 50% 3.50 80% 4 .8 0 100% 10. Molimo da navedete kako I koliko esto upoznajete Javnost s rezultatima Vaeg etnolokog rada redovito povremeno ne 1. objavljivanjem u znanstvenim i strunim publikacijama + + + 2. referati na znanstvenim i strunim skupovima + + + 3. postavljanje izlobi + + + 4. istupanje u sredstvima masovne komunikacije (TV,radio, novine) + + +
11. S kojeg od navedenih podruja osjeate najveu potrebu za daljnjim strunim usavravanjem

1- opa teorijska znanja iz etnologije 2. metode i tehnike terenskog istraivanja 3. obrazovanje za komuniciranje i suradnju s korisnicima usluga 4. neto drugo 12. Da II ste bUl delegat ili vrili funkciju u nekqj drutvenopolItlkqj organizaciji IH zajednici (de legat u opinskoj Ul republikoj skuptini, gradskom H i republikom vijeu Saveza sindikata, opin skom IU viem komitetu SK, nekom opinskom Ul republikom SIZ-u, I sL) 1. ne 2. da 1 do 3 funkcije 3. da vie od 3 funkcije 13. Da li ste lan SK 1. da 2. ne
14. Sto mlatite o poloaju etnologa u drutvu?

206

KONJI, ENE, RATOVI

BILJEKE
1 Tu je akciju organizirao Hrvatski socijalno liberalni savez (HSLS). Skulptura bana Jelaia, rad kipara Antona Fernkorna, postavljena je 1866. na tadanjoj Harmici, a uklonjena je pod okri ljem noi od 25. na 26. srpnja 1947. i bez objanjenja pod jo neistraenim okolnostima. Jedno je pak izvjesno. Ona je u postrevolucionarnom periodu predstavljala simbol kojeg je trebalo simboliki (ali i tvarno) razvlastiti, svrgnuti i odbaciti na smetlite historije. Za diskusiju o problemu proizvodnje i svrgavanja simbola kao prerogativa odnosa moi usp. poglavlje Nova Nova godina Od Mladog ljeta k politikom ritualu. Termin profesija u sociolokom smislu znai zanimanje koje ima monopol nad nekim kom pleksnim dijelom znanja i praktinih vjetina za koje je potrebno dugotrajno kolovanje, tzv. visoko obrazovanje te tako postaje jasno prepoznatljivo u drutvu. Nav. prema Josip upanov, eljka porer, Profesija sociolog, Revija za sociologiju, XIV, 1984,1-2, str. 15. Pri izradi ovog teksta, kao i njegovog empirijskog dijela, slijedila sam prvenstveno tu studiju koja svojim is crpnim i teorijski fundiranim izlaganjem osnovnih pretpostavki sociologije kao profesije pred stavlja neophodan temelj za sustavno promiljanje tog problema. Takoer dugujem zahvalnost dr. Zeljki Sporer koja mi je kao iskusna istraivaica profesija u suvremenom drutvu dala mno ge korisne sugestije prilikom izrade anketnog upitnika. Nav. pr. upanov-porer, nav. dj., str. 12. Usp. Veljko Rus, Protuslovlja izmeu industrijalizacije i profesionalizacije rada, Revija za sociologiju, XIV, 1984, 1-2, str. 52 i 54. upanov, porer, nav. dj., str. 13. Olga Supek, Ethnology in Croatia, Etnoloki pregled, 1984, 23-24, str. 17. Prve etiri dimenzije ove klasifikacije ine odvojene sfere koje je mogue jasno analizirati i mjeriti, dok je peta dimenzija pridodana zbog toga to predstavlja posebno vaan i za profesije specifian imbenik; nav. prema upanov, porer, nav. dj., str. 16. Isto, str. 16. Dunja Rihtman-Augutin, Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, Zagreb, 1988, str. 3. Isto, str. 4. Isto, str. 16. Aleksandra Muraj, ivim znai stanujem, Hrvatsko etnoloko drutvo (et al.), Zagreb, 1989, str. 25. uvalo se to jedinstvo etnoloke misli, pa se pri tome nije zamjeivalo da ta misao stagnira na razini poetka 20. stoljea, Dunja Rihtman-Augutin, nav. dj. str. 16. Za analizu teorijskih prijepora i pokuaja teorijskih inovacija u hrvatskoj etnologiji, usp. meu ostalima, slijedee radove: Dunja Rihtman-Augutin, Struktura tradicijskog miljenja. kolska knjiga, Zagreb, 1984; nav. dj., 1988; Narodna umjemost, Zagreb, 13,1976; Olga Supek, Osnov ne znaajke etnologije u Hrvatskog od 1945 do danas, Zbornik I kongresa jugoslavenskih etnologov in folkloristov, I, Knjinica Glasnika Slovenskega etnolokega drutva, Ljubljana, 1983, str. 51-65; nav. dj. 1988. Usp. Olga Supek-Zupan, Osnovne znaajke etnologije u Hrvatskoj..., nav. dj., str. 56. Ono odreenje etnologije koje kao njezin cilj prepoznaje prouavanje elemenata kulture poje dinih naroda koji nose etnika obiljeja posredstvom kojih je mogue doprijeti do etnogenetikih procesa, odnosno utvrditi etniku povijest pojedinih naroda, kao osnovnu kategoriju et nologije istie pojam ethnosa. Usp. Vitomir Belaj, Plaidoyer za etnologiju kao historijsku zna nost o etnikim skupinama, Studia Ethnologica, Zagreb, Vol. 1, 1989, str. 9-13. Usp. Dunja Rihtman-Augutin, Pretpostavke suvremenog etnolokog istraivanja, Narodna umjetnost, Zagreb, XIII, 1976, str. 1-23. Usp. djelovanje antiprofesionalizma na razvoj, odn. koenje razvoja sociologije, upanov, po rer, nav. dj., str. 17. Usp. Vitomir Belaj, ezdeset godina neprekinute nastave etnologije na Zagrebakom sveui litu, Etnoloka tribina, XVIII, 1988, 11, str. 149-150. Iskustva istraivaa Zavoda za istraivanje folklora svjedoe, primjerice, da su vie puta bili u prilici da se sukobe s lokalnim amaterima koji su se posesivno postavljali u odnosu na svoj teren.

3 4 5 6 7

8 9 10 11 12 13 14

15 16

17 18 19 20

PROFESIJA ETNOLOG

207

21 Usp. Rudi Supek, Poloaj jugoslavenske sociologije, Revija za sociologiju, XX, 1989 1-2 str 4-5. 22 Utemeljitelj hrvatske etnologije, M. Gavazzi, decidirano poima etnologiju kao granu univer zalne povijesti, usp. Aleksandra Muraj, nav. dj., str. 24. 23 Usp. upanov, porer, nav. dj., str. 18-20. 24 Isto, str. 20-21. 25 Isto, str. 21. 26 Usp. upanov-porer, nav. dj., str. 26. 27 upanov, porer, nav. dj., 27. 28 Isto, str. 28. 29 Isto, str. 28. 30 Isto, str. 29. 31 Isto, str. 29. 32 Prema miljenju predsjednice drutva u vie mandata i dugogodinje aktivistkinje HED-a, dr. Dunje Rihtman-Augutin, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na poticajnim kritikim komenta rima, jedini politiki in predstavljao je sam naziv drutva. 33 upanov, porer, nav. dj., str. 32. 34 Usp. Statut Hrvatskog etnolokog drutva donesen na izvanrednoj skuptini odranoj 29. 5. 1986. Ta je odredba prenesena iz prethodnog Statuta donesenog na Osnivakoj skuptini HEDa 17.1. 1975. Zanimljivo je spomenuti da je Skuptina Jugoslavenskog udruenja za sociologiju 1972. godine u Portorou usvojila moralni kodeks sociologa, te da samo postojanje tog kodeksa, prema miljenju Josipa upanova i eljke porer, upuuje na stupanj razvijenosti profesije sociolog u Jugoslaviji. 35 Usp. upanov-porer, nav. dj., str. 33. 36 Isto, str. 41. 37 Olga Supek, primjerice, navodi koristi od redefiniranja pojma tradicijska kultura. Kada bi se osporio njegov povijesno nejasan i relativan status i precizirali drutveni segmenti/povijesna razdoblja na koja se odnosi (npr. kultura radnikih predgraa poetkom 20. stoljea), ublaio bi se motiv etnolokih projekata spaavanja, odn. konzervatorski stav etnologa. Usp. Olga Su pek, Osnovne znaajke etnologije u Hrvatskoj..., nav. dj., str. 62-64. No zasigurno nije najvei problem etnologije vapaj za spaavanjem batine, ve injenica da je taj vapaj neujan i da ostaje neuslien. To pak govori u prilog tvrdnji o drutvenoj nemoi, dakle, neartikuliranosti, profesije. 38 Integralni tekst upitnika sadran je u Prilogu, na kraju ovoga teksta. 39 Prema podacima dobivenima od tajnice HED-a Ljubice Katunar, drutvo broji ukupno 174 lana. Od toga su 104 lana (59,8%) iz Zagreba, a njih 70 (40,2%) izvan Zagreba; ene ine 70,7% (123 lanice), a mukarci 29,3% (51 lan). Brojana nadmo ena upozorava na jo jedan faktor relevantan za ocjenu statusa profesije, a to je feminizacija profesije. 40 Usp. Rudi Supek, Ispitivanje javnog mnijenja, Naprijed, Zagreb, 1968, str. 100. 41 Podaci o ukrtanju varijabli, koji mogu posluiti kao podloga za budua istraivanja i tretirati se kao pilot istraivanje, nalaze se u arhivi HED-a. 42 Usp. radove navedene u biljeci 14. 43 Usp. Dunja Rihtman-Augutin, nav. dj., str. 15. Ona se zalae za suradnju i otvorenost etnologa (pored tradicionalne suradnje s historiografijom) prema znanostima poput sociologije i socijal ne povijesti, psihologije, modeme lingvistike, semiotike, kao i kibemetike, te ekonomske zna nosti. U toj otvorenosti, smatra autorica, etnologija ne moe izgubiti ona samo dobiva. 44 Na slian nain ove procese ocjenjuje i Olga Supek koja smatra da su nakon 1945. promjena, razvoj i kulturni napredak postali osnovni ciljevi, tj. zbila se opa rcorijentacija vrijednosti u smjeni budunosti, za razliku od zagledanosti u prolost kulture. Nav. pr. Olga Supek, Ethno logy in Croatia, nav. dj., str. 24. 45 Nisu u povijesti bila rijetka pretvaranja znanstvenih disciplina/profesija u orue propagande odreenog reima. Folkloristika, ali i sami stvaraoci folklora (npr. narodni pripovjedai) bili su u SSSR-u dio agitacionog aparata i sredstvo za ostvarenje socijalizma i komunizma. Usp. Hermann ausinger, Folklore, u: Sowjetsystem und Demokratische Gesellschaft. Eine vergleichende Enzyklopddie, Sonderdruck, Herder, Freiburg/Basel/Wien, str. 585-587. 46 Zanimljiv je podatak da u Savezu muzealaca Jugoslavije ne postoji sekcija za etnografsku muzeologjju.

208

KONJI, ENE, RATOVI

47 Nav. pr. Libue Kapar, O studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Etno loka tribina, XVIII, 1988, 11, str. 162. 48 Djelomino (etnoloka) radna mjesta su sva ona radna mjesta gdje je etnoloko znanje dobro upotrebljivo, ali na tim radnim mjestima mogu raditi iroki profili drutvenih profesija. Ova definicija modifikacija je odreenja djelomino sociolokih radnih mjesta, nav. pr. eljka porer, Razvijenost socioloke profesije i odnos prema njoj, 1989, neobjavljeni rukopis, str. 3. 49 Ovo su sve autentine izjave respondenata, te ih zbog toga neu stavljati pod navodnike nego u ih istaknuti kurzivom.

tBNSKA P o v e s t

9
Izmeu znanosti i umjetnosti: Pjesme Erike Jong

Ti zapravo i ne eli biti pjesnik. Prvo, ako si ena, mora biti tri puta bolja od ma kojeg mukarca. Drugo, mora se pojebati sa svakim. A tree, mora biti mrtva. Iz razgovora s pjesnikom mukarcem ( Zapovijedi) Osporavanje tih triju pjesnikih i mukih istina provlai se kroz sve pjesme Erike Jong. injenicu da jest ena istie i tematskim izborom svojih najeih preokupacija: spolnost i erotsko u odnosu s vlastitim stvaralakim inom vee se na traenje kolektivnog identiteta enske sudbine, na trenutke prelazi i u oslukivanje nijemog, tjelesnog jezika koji je, kao i dobar dio enskog stvaralatva, uronjen u povijesni zaborav. Artikulirajui svoj kreativni prostor, E. Jong mu ga otima, otima ga te retu dnevnog ivota koji time prestaje biti tek lako predvidljiva mar gina. Kulinarstvo postaje posrednikom u odnosu s prirodom, svijet od baenih, trivijalnih stvari postaje ogledalom due gotovo uope ne linost, ili ena, zasigurno ne jo jedna poetesa nego... Robert Lowell o Sylviji Plath {Gorke pilule za mrane dame) Na pitanja ima li pjesniko umijee spol, E. Jong odgovara potvrdno. Bez izravne veze, a i mnogo prije vrlo ive i une debate o spolnosti knjievnoga stvaralatva koja je uzavrela francuske knjievne krugove, Jongova u svojoj prvoj knjizi pjesama (Voe & povre, 1968) osvjetava taj problem. Spomenuta je debata, gotovo raskol, procvala u kulturi koja daje prvenstveno rijei; u njoj je jezik oruje borbe i sredstvo vlada nja. I dok je u ostalom svijetu bilo govora o osvjeivanju ena, u Fran cuskoj se ve ulo da prise de conscience mora slijediti prise de la parole. La parole i njezin roak le verbe (Logos) bili su donedavna u posjedu male visokoobrazovane muke elite. Na taj nain i sami oblici dominan tnog diskursa odraavaju vladajuu muku ideologiju.

212

KONJI, ENE, RATOVI

(...) Ambicija ujeda. Vrati ugriz. (Gotovo da je beskorisno.) Zamisli da si roena polucmkinja poluidovka u Missis sip p i, & jednonoga Jasno? Samo imaj na umu da nema nikakvih prava. Poe li to po zlu opkolit e te & zaurlati Pjesnikinja!

(...)
Rijei su skliske & poezija je Uglavnom stvar muda, & posljednja pohvala uvijek je stvar negacije: naime, ne kao ena naime, zasigurno ne jo jedna pjesnikinja, to znai ima piku, ali ne trabunja & on je crnja, ali ne zaudara & jedina dobra pjesnikinja je mrtvac. {Gorke pilule za mrane dame) Zagovornici takvih teza (zagovornice u veoj mjeri), stavljaju u pitanje objektivnu, impersonalnu poziciju dominantnog diskursa. Po njima je jezik definiran mukim standardima: oznaka impersonalnosti zamag ljuje preferenciju suhog, analitikog, koherentnog. Takav jezik tei vla sti pokuavajui iskazati umijee nad svojim subjektom. Stoga kad e na sebe progovara, prisiljena je govoriti sebi stranim jezikom, jezikom u/na kojemu se osjea nelagodno. Alternativa je promjena podruja ima ginarnog, kako bi se djelovalo na stvarno. Na taj bi se nain stavile u pitanje (i u igru) preobraavajue snage jezika, njegova sposobnost da stimulira promjene na ideolokom i ekonomskom planu. Julia Kristeva, jedna od sudionica u toj raspravi, smatra da ensko stvaralatvo jedino moe biti negativno; ona stavlja u pitanje postojei red stvari, tvrdei da ensko nikada ne moe biti definirano. La femme, ce n est jamais ga. Ono bi moralo nastojati da izbjegne definicijama i prodre iza vladavine Logosa. Kristeva smatra da je njezino istraivanje ensko u onoj mjeri u kojoj pokuava rastvoriti pojam identiteta (uk ljuujui tu i rigidni seksualni identitet) kako bi oslobodila snage nepotisnute spolnosti i u pitanju i u drutvu. Kako rekosmo, Erica Jong ne bavi se teorijskim promiljanjem tih problema, no, svi su oni, do jednoga, prisutni u njezinoj poeziji. (Dotie

IZMEU ZNANOSTI I UMJETNOSTI

213

ih i u prozi, ali su prisutni s manje estine, zatoeni u klasinoj formi.) U potrazi za identitetom valja joj prokazati ludilo,
(...)

M islili su da je tvoja smrt bila tvoja posljednja pjesma: crna knjiga zlatom urezanih korica & stranica boje pepela. Ali ja sam mislila drugaije, znajui da ludilo ne vjeruje u metaforu. (...) to smo ti mogli rei poto si potonula u sebe & bila progutana od svojih pjesama? (U zemlji Sylvije Plath) psihoanalitiku retoriku i njezinu oznaiteljsku mo, Zavidim mukarcima koji mogu udjeti bezgraninom prazninom za tijelom ene,
nadajui se da e udnja napraviti dijete, da e praznina sama oploditi tamu. (...)

No kako sam ena,


ne moram samo nadahnuti pjesmu

moram je i natipkati,
ne samo zaeti dijete, ve ga i nositi ve ga i kupati, i ne ga samo kupati ve ga i hraniti, i ne samo hraniti dijete ve ga i voditi posvuda, posvuda... dok mukarci piu pjesme

o tajnama materinstva.
Zavidim mukarcima koji mogu udjeti bezgraninom prazninom.

(Zavist zbog penisa, Izabrane pjesme)

2 14

KONJI, ENE, RATOVI

kao i njihovo dijete, mazohizam (tzv. pasivnost enske prirode). Najboljeg roba nije potrebno tui. Ona se sama tue. (...) Ako je umjetnica & priblii se genijalnosti sama injenica njene darovitosti neka joj prouzroi takvu bol da uzme vlastiti ivot radije no da nas nadmai. & nakon to umre, plakat emo & proglasiti je sveticom. (O poetskom slijedu, Izabrane pjesme) Ako tei nepoznatom toposu, onom mjestu iz kojega ena eli poeti pisati, valja joj u pomo prizivati duhove zaboravljenih ena (Mary Wollstonecraft Godwin /1759 1798/ i Mary Shelly); Byron & Shelly epirili su se kraj jezera & pisali svoje pjesme na najistijem planinskom zraku. ene su imale svoje trudnoe & strahove. Nosile su njihovu djecu, prepisivale rukopise, & sluale govore o slobodnoj ljubavi. Bratstvo ljudi nije primjenjivo: sve to su ivotu pridonijele bio je ivot. (...) Drage Mary, bilo je jasno da ste bile stvarnije. Kerke keri, majke buduih majki, nastojaste se uzvinuti iznad jadikovki o enskoj sudbini & umrle pri porodu za prava ovjeka. (...) (Draga Mary, Draga majko, Draga keri, Izabrane pjesme)

IZMEU ZNANOSTI I UMJETNOSTI

215

Najvea snaga poezije Erike Jong proizlazi iz uoavanja svoje (enske) seksualne razliitosti, iz nastojanja da jezik tijela transponira na po druje poetskog. (...)
elim pisati o neemu to nisu ene!

elim pisati o neemu to nisu mukarci (...) Umjesto toga itam svoju sudbinu iz tragova krvi na plahtama. (...) Vraa se ponovo & ponovo na to: seks. Ma kako joj se jako rugali, ma kakvom je pikom nazivali, ma kako okirani njeni otac & majka, uhvaeni u svom krevetu oblaku, uhvaeni u prvobitnom prizoru u Disneyjevoj koreografiji, vraa se plesu protiv smrti. (...) (OdaSiljanje, Izabrane pjesme)
tovie, tijelo i pjesma oglaavaju se jednoglasno.

(...)
Pika je gluhonijemo krzno koje govori crvenim jezikom. Jezik je glas. (...) (Poetak) Tijelo prestaje biti ograniavajui faktor enskih potencijala, anato mija je sudbina onoga to se tek ima zbiti. (...) Tako ostavljam maternicu praznom & punom mogunosti. Svaki mjesec krv iz plahte poput dobre crvene kie. Ja sam vrtlar. Nita ne raste bez mene. (Vrtlar, Izabrane pjesme) Polazna toka svakog daljnjeg istraivanja. Ishodina tama.

216

KONJI, ENE, RATOVI

(...)
Ispitujui dugu pjesmu svog tijela na popritu gdje lei jaui, njezina mu koljena uokviruju lice, njene grudi & trbuh pod bijelim atorom, on sklanja pogled kao da zaboravlja da je njegova ruka nestala. Tamno je. (...) (Objektivna ena) Pjesnikinja u te skrivene predjele pokuava prodrijeti i s pomou pred meta svakodnevnog ivota tamnice u koju je potroako drutvo okovalo enu lancima od lanoga zlata. Njihovim kidanjem, desimboliziranjem, da se posluim izrazom iz citirane rasprave, otvara se put napu tanju svake filozofije koja na enu gleda kao na drugo, odsutno ili ne postojee. Dok je ona tu, u svom tijelu. I zato slavim mlade ene to zapleu svoje brane veze & stare ene praznih utroba & punih torbi za kupovinu I zato slavim babe narumenjenih bora koje kupuju u smeu I zato slavim sve ene koje ekaju majstore & sve ene koje spavaju s flaama (...) I zato slavim ene koje kupuju bolne cipele & eire koji se vie ne mogu zamijeniti I zato slavim njihove vanjtine koje postaju njihova unutranjost & njihove nutrine koje e postati njihova vanjtina. (...)
(iObjektivna ena)

Neke od najduhovitijih metafora u pjesmama Erike Jong posveene su namirnicama. Kroz njih pjesnikinja prerauje (jede) prirodu i u isti je mah osjetilno spoznaje. (...) Pjesnik u svijetu bez luka, u svijetu bez jabuka poima zemlju kao veliku voku. U daljini galaksije svjetlucaju poput ribiza. itav jestivi svemir pada mu u navodnjena usta... (Voe & povre)

IZMEU ZNANOSTI I UMJETNOSTI

217

Trudna ria, tjeskoba luka koji trai svoju duu i nalazi samo svo je razliite ljuske. Taj isti, inspirativni luk, kae ona, nije samouvjereno krepostan poput proleterskog krumpira, niti sirena poput jabuke. Ne kaiperka poput banane. Ve skromno, samounitavajue povre, upitno, introspektivno; (...) Voe i povre sinonimi su za prirodu mjesto kamo je ena pri padala po vladajuem ustrojstvu svijeta. Po njima e, osjea Erica Jong, ona napokon razvlastiti lanu dihotomiju prirode nasuprot kulturi/ /povijesti
(...)

To nije praznina, voka meu tvojim nogama, ve dugi hodnik historije, & snovi se njime sputaju po mjeseini. (...) (Voe & povre) i afirmirati svoje stvaralake moi a da se ne odrekne vlastite specifino sti. Traei ljubav, itala je kuharice.
(...)

Ako se ne bi pojavio mukarac koji bi je volio (lica zaparena od kuhanja, grudiju punih jabukova soka ili vina), ona bi jednog umijesila od medenjaka, s prakom za pecivo da se digne. ak su i njezine pjesme bile recepti. Glad, pisala bi ona, glad. (...) (ena koja je voljela kuhati, Izabrane pjesme) Svjesna sam da bi svaki sud o kvaliteti ove poezije bez knjievno-teorijske prosudbe bio nepotpun. No, i iz navedenog je prosedea mogue zakljuiti o njezinoj relevanciji. Uvaimo li miljenje da je u dananjem povijesnom trenutku, obiljeenom razornim potresanjem spolnih uloga i

218

KONJI, ENE, RATOVI

njihove vjekovne uvjetovanosti, la venue a Vecriture podudarno s ino ponovnog raanja (la venue au monde), pjesnitvo Erike Jong u puno smislu ispunjava istinsku subverzivnu misiju kojoj je poezija oduviji stremila. Tenju da jezik prebiva u blizini tijela, kao i shvaanje jezi] i podsvijesti ne kao odvojenih entiteta, ve prihvaanje jezika kao jedim proboja do nesvjesnog, do onog potisnutog, koje e osloboeno potre ustanovljeni simboliki poredak i ono to je Lacan imenovao Zakone Oca. Silna popularnost koju je to pjesnitvo postiglo, upravo svjedoi tome da je vrijeme za takav pothvat sazrelo.

10
ene koje su iskoraile u povijest

D R UG O VI I LJU BAVN IC I: ROSA LUXEMBURG


esto se dogaa u pisanju biografija linosti iji su ideali bili vei od ivota da sam njihov ivot bude idealiziran, osakaen, sveden na sjene koje, kako vrijeme promie, postaju sve manje. Ostaju klieji o nespoji vosti privatnosti i ivota posveenog revoluciji, o beznaajnosti ljubavi za jednu enu ili mukarca naspram uzvienosti ljubavi za potlaene, za proleterijat ili ovjeanstvo. Likovi revolucionarki ukrueni su u bori brige za sudbinu svijeta, u bojnom pokliu, u juriu.... Rigor mortis koji ne po puta u povijesnom sjeanju. Za Juliju Kristevu to su Elektre liene himena zanavijek, borci za stvar oeva, hladne od egzaltacije, drama tine figure pomou kojih se drutvenim sporazumom gradi predodba ena koje ele izbjei svojoj sudbini ene: to su opatice, revolucionarke, i (nije iskljueno) feministkinje. Sretna je okolnost to Rosa Luxemburg (1871-1919) nije imala tele fona: strastveno je pisala pisma. Sauvano je i oko 1000 ljubavnih pisama koja je u 17 godina veze odaslala svom ljubavniku i suborcu Leu Jogichesu (E. Ettinger, Rosa Luxemburg's Letters to Leo Jogiches, London, 1981). Ona svjedoe o odlunosti da osvoji pravo na sreu, svim namet nutim podjelama (i klieima) usprkos.
Kad otvorim tvoja pisma i ugledam est strana ispunjenih raspravama o Po ljskoj socijalistikoj partiji, a ni jedne rijei o svakodnevnom ivotu, klonem. Usprkos svemu to si mi rekao (...), pjevam ti uvijek istu otrcanu pjesmu, zahtijevam linu sreu. Da, imam prokletu enju za sreom i spremna sara se tvrdoglavou mazge cjenkati za svoju dnevnu porciju. (6. 3. 1899)

Lea Jogichesa upoznala je kada je kao dvadesetogodinja prognanica iz Poljske poela studirati na sveuilitu u Ziirichu. Njemu su bile 23 godine i zajedno su izmislili Poljsku socijalistiku partiju koju je Rosa predstavljala u socijalistikoj internacionalni. Drugarstvo u revolucionar nom radu trajalo je do smrti, iako je intimna veza prekinuta 1907.

220

KONJI, ENE, RATOVI

Rosina pisma u tim godinama ljubavi otkrivaju da su se njihove udnje esto mimoilazile. Jogiches se u njima pojavljuje (moda i nepravedno jer se ne moe braniti njemaki su vojnici opljakali njezin radni stol nakon to su umorili Rosu) kao asketski revolucionar, potpuno predan politikoj borbi, strastven i samozatajan u ispunjavanju svojih dunosti. Predbacivala mu je da ga opsjednutost politikom ini hladnim, ravno dunim, slijepim i neosjetljivim prema njoj eni koju voli. Da se boji intimnog drugarstva za kojim je eznula. Rosa Luxemburg eljela je sve: i ljubav i revoluciju. Njezina pisma izraavaju nesputanu enju za obite ljskom sreom eljela se udati za Lea, htjela je imati njegovo dijete. Nije se stidila malih svakodnevnih uitaka veselila se novim haljina ma, uspjenom voenju kuanstva. Sanjarila je o njihovu zajednikom stanu, verandi natkrivenoj vinovom lozom, velikom klaviru, o ostakljenoj polici za knjige.... Bila je dovoljno sigurna u svoju udnju da se mogla njome ironino poigravati:
Skrasimo se kao pravi pripadnici srednje klase. (2 1. 2. 1902) N em a tog para na svijetu koji ima takvu priliku kao mi. Radit emo oboje i na e ivot biti savren. Bit emo sretni, moramo biti. (6. 3. 1899)

I dok je Rosa u svojim politikim i teorijskim spisima tvrdila da e ensko pitanje biti rijeeno tek u socijalizmu, vjerovala je da e ih nji hova ljubav izdii iznad historijske nude. Jogiches je bio njezin heroj i ljubavnik: lijep, misteriozan mukarac, opsjednut i nadahnut velikim ci ljevima, energian i ambiciozan, lojalan i veoma inteligentan. Sve ju je to snano privlailo. Bio je otjelovljenje mogueg, budunosti.
Nijedan drugi par nema zadatak poput naeg: da jedan iz drugog izgradimo ljudsko bie. (3. 7. 1900)

Pred Rosom je mogao otkriti raznolikost svoje linosti: opisivala ga je i kao dobrog, umiljatog i njenog. Revolucionar koji je znao skuhati ob jed ili joj pomagao pri biranju nove odjee. Tada bi pisala:
J a sam samo obina makica koja voli milovati i biti milovana. (17 . 5. 1898)

Pa ipak, Jogiches je neprestano pokuavao Rosine zahtjeve i nastoja nje za potpunom ljudskom egzistencijom svesti na hirove, nedosljed nost, glupu naviku itd., kako bi ih igosao kao sebinost u usporedbi sa zahtjevima politike borbe. Ta su joj predbacivanja padala to tee to je i njezin politiki angaman bio podjednako strastan. Uzroke njihove osobne tragedije (jedne od velikih traginih ljubavnih pria socijalizma, kako je oznaava Rosin biograf J. P. Nettl) mogue je oitati iz razliitosti emocionalnog prostora koji je svakom od njih bio potreban, ili koji se mogao osloboditi za bilo to osim za revolucionarni program za koji su se oboje borili.

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

221

Rosa Luxemburg mogla je sve: ivjela je podjednako intenzivno i lju bav i revoluciju. Ona je doktorirala s briljantnom tezom (1897), njegova je teza ostala nedovrena. Pisala je s neobinom lakoom i sugestivnou na nekoliko jezika, on nije nikada uspio pretoiti plodnost svog uma ni u kakvo suvislo djelo ni na kojem jeziku. Kako je rasla njezina slava u njemakom socijaldemokratskom pokretu (pristupila je 1898. Socijalde mokratskoj partiji), rasla je i frustracija predanog aktivista male revolu cionarne partije u egzilu. ena koju je Jogiches volio postala je jedna od najutjecajnijih linosti evropske politike ljevice i marksistike scene, one iste kojoj je posvetio sav svoj ivot. (Rijetko je koji socijalist-mukarac prije 1896. bio u prilici da u svom ljubavnom odnosu doivi takav obrat konvencionalnih spolnih uloga!) Dok je Jogiches patio od grizoduja zbog bogate rente od koje je ivio i kojom je financirao partijske aktiv nosti i Rosu, za nju ta injenica (kao i njezina nehajnost spram novca) nije bila vie od male tekoe. Rosa Luxemburg nije se nikada eljela natjecati s Jogichesom, nije ga eljela posjedovati niti ga pokoriti. Pokuavala ga je voljeti, otkriti, za drati njegovu naklonost i panju, izvui iz ljuture... Dugo je vjerovala da e uspjeti, da e se njihova ljubav razvijati sama ako se on otvori i sudjeluje u zajednikom ivotnom projektu. To nije uspio, nisu uspjeli, no Jogiches nije nikada naao snage da ostavi enu koja se stalno obra ala onom najboljem u njemu. Ona je njega ostavila (u dobi od 37 godina ula je u novu vezu s dvadesetdvogodinjim sinom svoje prijateljice Clare Zetkin). Jogiches, taj ljubomorni i posesivni mukarac, nije se mogao po miriti s rastankom. Prijetio joj je da e je ubiti, a potom i sebe. Nabavila je revolver. Ipak joj je ostao odan do smrti ubijen je 1919. kada je pokuao otkriti njezine ubojice. Pisma Rose Luxemburg Leu Jogichesu svjedoe o moguoj punini i vota u borbi za socijalizam. Pisala ih je revolucionarka koja se svom vre menu usprkos intelektualno razvijala, sazrijevala podjednako politiki i emocionalno. Pisana su revolucionaru, mukarcu koji to nije uspio. Ona je to znala i nije mu tajila. Znao je to i on.

CRVENA EMM A: EMM A G O LD M AN


Uobiajeni image revolucionarke, prvakinje radnikog pokreta (prem da, nikad ba u prvim redovima), slika je smjernog bia, kojega samozatojnost zasjenjuje hrabrost, avanturu i ustrajnost, dok besprizivnom odanou svojoj partiji istie poslunost kao temeljnu vrlinu, potiskujui izrazitiju originalnost ideja. Povijest radnikog pokreta uzdie je kao mu enicu, a njezin ivot ocrtava tamnim tonovima, kao nepregledan niz pat

222

KONJI, ENE, RATOVI

nji koje podnosi stoiki, kamena lica pred klasnim neprijateljem. Ona je majka, sestra, drugarica (ponekad drugarica i u smislu supruge), ali ni kada ljubavnica. Radost ivota je tabu. Dakako ivoti ena radnikih boraca (zato ba ta imenica toliko us trajava u mukom rodu, opire se transformirati u enski ekvivalent?) doi sta jesu bili teki, ali vjerojatno je i njih ipak, kad-tad, barem na trenutak obasjao traak sunca. Lik Emme Goldman, koja je u povijest ula kao linost s radikalne ljevice amerikog radnikog pokreta, u svakoj svojoj crti proturjei toj shemi. Roena je u Rusiji 1869. godine, u siromanoj idovskoj obitelji. U osamnaestoj godini, utekla je sa sestrom u SAD, i na taj nain izmakla kunoj tiraniji grubog oca i policijskim progonima nakon ubojstva cara Aleksandra II. Naselila se u Rochesteru (drava New York), i za ivot zaraivala sva kodnevnim desetsatnim radom u tvornici odjee, za dva i pol dolara na tjedan. Amerika ju je razoarala vrlo brzo. Nedugo nakon dolaska, udala se za imigranta Jacoba Kershnera. Razoaranje u brak dolo je jo bre. Pobjegla je u New York, slijedei sirenski zov revolucije. Vjeanje petorice ikakih anarhista 1887. njezin je prevratniki duh definitivno usmjerilo k anarhizmu (konstantu svog ivota saela je rije ima uglavnom u pobuni) i otada je ivjela u vrtlogu radikalne misli i akcije u Evropi i Americi. Alix Kates Shulman, autorica biografskog djela Na barikade. Anarhi stiki ivot E m m e Goldman , opisuje ju kao magnetsku anarhistkinju, fe ministkinju, radikalnu aktivistkinju, govornicu, spisateljicu, pacifistkinju, teoretiarku, babicu, pobornicu slobodne ljubavi i svesrdnu podstrekaicu nemira. Uskoro je Emma Goldman stekla veliku popularnost strastvenim go vorima. Imala je nepogreiv talent da njima pogodi ravno u centar osinjeg gnijezda: predavanja o ateizmu drala je pobonim anglikancima, o slobodnoj ljubavi govorila je moralistima, a o ogranienostima prava gla sa propovijedala je sufraetkinjama. U govorima i u tekstovima pisanim za asopis Mother Earth (Majka Zemlja) koji je pokrenula i ureivala od 1906. do 1918. godine, skrnavila je sve prihvaene svetinje buroaskog drutva:
to sam se s vie otpora suoavala, osjeala sam se vie u svom elementu,

pisala je Emma Goldman. Njezin je politiki ivot bio dug niz oduevljenih nada to su se smje njivale s razoaranjima, od pristanka uz ameriku obalu do iskustava u Sovjetskom Savezu i izdaje anarhista u graanskom ratu u panjolskoj. Z a antiboljevike histerije u SAD, 1919. godine je s grupom anarhista

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

223

deportirana u SSSR. U onemoguavanju slobode govora i partijskom eli tizmu vidjela je nagovjetaj buduih dogaaja. Tada je zapisala:
Trijumf drave znai poraz revolucije.

Ali takva predvianja, i njezine ideje o decentralizaciji, u romansi rad nikog pokreta s centralizmom u godinama staljinistike pomrine, osta la su nepoznata. SSSR je napustila 1922. godine, i ostala pisati i politiki djelovati u Evropi sljedeih dvadeset godina. Nikada se nije pokorila re volucionarnom puritanizmu, prepoznavajui u njemu sjenu Velikog bra ta:
Cenzura mojih drugova djelovala je na mene isto kao policijski progoni: ui nila me sigurnijom u sebe.

Jedna od njezinih najpopularnijih izjava kojom je razjarila svoje udo redne, ispravne drugove, kad su joj spoitnuli to ne odustaje od takve frivolnosti kao to je ples u trenucima kad se sprema svjetska proleterska revolucija (danas se u SAD moe kupiti majica s tim citatom) glasi:
Ako ne smijem plesati, ovo nije mora revolucija.

Feminizam Emme Goldman bolje odgovara feminizmu sedamdesetih godina nego senzibilitetu njezina vremena. U jeku najee borbe za en sko pravo glasa, ona kritizira apsurdan argument da e samo sudjelova nje ena na izborim oznaiti kvalitativni pomak u politikom ivotu. Prigovara uskom shvaanju emancipacije ena:
One [napredne ene] mislile su da je sve to im je potrebno neovisnost o izvanjskoj tiraniji, ali unutranji tirani mnogo su pogubniji za ivot i rast,

tvrdi u eseju Tragedija emancipacije ena . Redukcionistiko shvaanje emancipacije (po formuli: ekonomsko + politiko osloboenje)
preusko je da bi obuhvatilo bezgraninu ljubav i ekstazu sadranu u dubokim osjeajima istinske ene dragane i majke u pravoj slobodi.

Brak je, misli Emma Goldman, prvenstveno ekonomski aranman, sporazum o osiguranju, po mnogo emu loiji od obine police osigurauja, jer ena premiju (mua) plaa gubitkom vlastitog imena, intime, samopotovanja. A ljubav, naprotiv, ne treba zatitu, ona titi samu sebe. Slobodna ljubav i slobodno majinstvo to su ideali Emme Goldman. Kampanju za kontrolu raanja zapoela je nekoliko godina prije Marga ret Sanger pionirke pokreta za kontracepciju u SAD. Godine 1916. uhapena je zato to je javno poduavala o upotrebi kontraceptiva (uz parolu: ene, irite duh a ne maternicu), ali im je putena iz zatvora, Pohrlila je da ponovi predavanje.

224

KONJI, ENE, RATOVI

Autobiografija od tisuu stranica, ivjeti svoj ivot (1931), primjer je duhovite i autoironine samorefleksije, i dokument vremena i odnosa meu ljudima u revolucionarnom radnikom pokretu. Iz nje se moe do znati o mnogim ljubavima crvene Emme, i o njezinu dugogodinjem drugu Alexandru Berkmanu, voi amerikih anarhista. Nekoliko godina prije smrti, ta je neumorna revolucionarka u ezdeset i petoj godini doivjela ljubavnu vezu s tridesetestogodinjim mukar cem, u Kanadi. S njim je doivjela potpuni sklad ideja (...) i potpune ispunjenje moje enske due. Do smrti (1940) nije se prestala boriti, postavljati pitanja, voljeti.

TR I REVOLUCIJE GIUSEPPINE M A R T IN U Z Z I
Hoe li slava moju raku ikad obasjati? Ne hajem za to.

Pitanje autorice soneta Genio , Giuseppine Martinuzzi, ispisano 1890 dobilo je potvrdan odgovor. Pogreb te militantne antifaistkinje 25. stu denoga 1925. u Labinu prometnuo se u prkosnu manifestaciju borbenoga istarskog proletarijata protiv faistikog reima. Iza lijesa, pod crvenim internacionalnim stijegom okienoga simbolinim cvijetom socijalnog osloboenja ilo je mnotvo labinskih rudara sa zapaljenim fenjerima, graani i seljaci iz okolnih sela, te gradonaelnik s opinskim savjetnici ma. Dug ivot i prisutnost u svim politikim mijenama Istre druge polovice 19. i prve etvrtine 20. stoljea, osim njezine neosporne izuzetnosti, osi gurali su Giuseppini Martinuzzi zaslueno mjesto u povijesti. Za razliku od mnogih snanih i znaajnih ena radnikog pokreta na naem tlu, nje zino je djelovanje iznimno dobro historiografski obraeno. Roena 14. veljae 1844. u Labinu, u intelektualnoj sredini maloga grada, provela je djetinjstvo u dosadnom blagostanju. Pjesme je poela pisati ve u dvanaestoj, prvi se put javno oglasila 1869. baladom u aso pisu. La donna e la civilta Zena i uljuenost. Odluila se za poziv uiteljice i 1873. postala suplentica enske strune kole u Labinu. Slu bovala je kao uiteljica 32 godine po Istri i u Trstu. Autorica je znaajnih metodiko-pedagokih rasprava i udbenika. Giuseppina Martinuzzi stasala je u doba procvata talijanske nacional ne svijesti u Istri. Nacionalistiki voa Tomaso Luciani, prijatelj obitelji i Giuseppinin kum, uvelike je, ak i za svog progonstva u Veneciji, usmjeravao njezino politiko sazrijevanje. No, za razliku od veine utjecajnih predstavnika istarskog iredentizma, nacionalni liberalizam Giuseppine Martinuzzi nikad nije bio obojen an-

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

225

tislavenskim tonovima. Od 1877. predaje u kolama transkih radnikih etvrti. Ondje se priklanja humanistiko-ljeviarskoj, garibaldistikoj (re publikanskoj) struji nacionalnog pokreta. Ta je struja ve 1869. uteme ljila Transko radniko drutvo (TRD), s namjerom da privue radnike u svoje redove. U poetku devedesetih godina ono je rasadnik grupa koje prihvaaju marksizam na ideolokome i organizacijskom planu. Postup no prerastanje Giuseppine Martinuzzi od talijanske nacionalistkinje u in ternacionalistikog borca za radnika prava trajalo je godinama. Kako je napisala, uzmogla sam postati socijalistkinja ba zato to sam bila uiteljica. Postaje tajnica TRD, rukovodi enskom sekcijom i Sek cijom za narodnu prosvjetu. Neumorno pie i objavljuje. Godine 1888. osniva vlastiti asopis Pro patria. List je nakon dvije godine izlaenja ukinut zbog pritisaka austrijskih vlasti i sukobljavanja s naelima ekstremnoga talijanskog nacionalizma. Kao urednica asopisa morala je trpjeti prikrivene i otvorene otpore (postali su ljubomorni na patriotsko djelovanje jedne ene, zapisala je). Kad se udaljila od zasada nacionalizma, proglasili su je izdajicom. Knjigu lirske proze Semprevivi (Stolisti) posveuje 1896. labinskim ru darima. Idue godine naputa mjesto tajnice TRD i prilazi novoosnova noj Talijanskoj socijaldemokratskoj stranci u Austriji. Upija djela klasika marksizma. Napadaju je jo ee. Napredni je listovi istiu kao idol radnika: Graanska krabala zabavljaju se jeftinom duhovitou na ra un godina i spola nae prijateljice spominjui ensku prevrtljivost, od govara u njezinu obranu neki suborac. Godine 1905. osniva ensku socijalistiku sekciju: okupljene radnice obrazuje i potie na ravnopravno sudjelovanje u radnikom pokretu. Svrstavi se u lijevo krilo Socijalistike stranke, nakon osnivanja Komu nistike partije Italije (1921) postaje jedna od njezinih utemeljiteljica u Trstu. Vodi ensku komunistiku sekciju. Iako ne sudjeluje neposredno u ustanku labinskih rudara (1921. ve joj je 77 godina), njezin utjecaj i popularnost toliki su da je pozivaju da bude kuma zastavi Labinske re publike. Svako vrijeme ima svoje itanje pojedinih povijesnih linosti. Studija Giacoma Scottia (Sjeme revolucionarne Istre. ivot i djelo Giuseppine Martinuzzi, crvene uiteljice', Rijeka 1979) pohvaljena je kao demistifika cija socrealistikog kliea koji je zatajivao pola vijeka politike evolucije Giuseppine Martinuzzi (P. Stri). No, ona nije umjela nadrasti samo svoje nacionalno i klasno porijeklo. Transcendirala je ogranienja namet nuta vlastitom spolu ve pojavom u javnosti, pa onda upornom borbom za prava ena, osobito onih najobespravljenijih radnica. Treoj rev luciji Giuseppine Martinuzzi povjesniari nisu dosad posvetili dunu pa nju. Njezina djelatnost aktivistkinje enskog pokreta u rasponu od etvrt stoljea i sastavci to tematiziraju osloboenje ena jo ekaju istins o

226

KONJI, ENE, RATOVI

priznanje koje treba izai iz dananje upitanosti nad poloajem ene. Od referata o enskom pokretu na Regionalnom kongresu talijanskih soci jalista u Puli 1899. Giuseppina Martinuzzi uvijek je nedoktrinamo osjet ljiva na postojanje spolnih antagonizama (nerazumijevanja i nasilja) ena i mukaraca proletera. Objanjavajui dvostruku eksploataciju ene i enskog rada, otklanja optube za nelojalnu konkurenciju i razobliava klasnu i natklasnu potlaenost ena. Lirska, pripovjedaka i programatska proza i poezija, te politika ese jistika s elementima romantinoga i realistikoga knjievnog izraza svje doe o nadrastanju spola, nacije i klase... Te tri revolucije Giuseppine Martinuzzi nisu tekle bezbolno. Ali slika labinskog pogreba svjedoi o trajnom ostvarenju tenji njezina ivota.

O D SAM O E D O SLAVE: M AR G AR ET MEAD


Pitanje to enama nedostaje da osim rijetkih iznimaka osvoje vrhunce znanstvene karijere, suvremena feministika kritika neprisutno sti i diskrimincije ena u znanosti obre naglavake. Umjesto toga pro pituje to to u znanosti odbija ene. Odgovori su mnogoznani: Prirodnim i tehnikim znanostima femi nistkinje zamjeraju posvemanju ravnodunost za posljedice koje prim jena njihovih otkria moe imati na pojedinca i drutvo, pa ak i na op stanak itavog ovjeanstva. Surova kompetitivnost i spletke u sistemu napredovanja ponajvie se oslanjaju na veze i poznanstva po mukoj li niji. Utrka za rezultatima ne ostavlja znanstvenicima slobodan prostor (a ni vrijeme) za privatni, obiteljski ivot... No kulturna antropologija/etnologija, nasuprot tome, ima reputaciju da privlai ene. Vjerojatno zbog toga to sjedinjuje strast da se uoi detalj i tenju za spoznajom cjeline jedne kulture. Ljudsko tijelo, jezik, obiaji i rituali, materijalna kultura, religija prouavaju se kao podjedna ko vani. Dok eksperiment u laboratorijskim uvjetima prua istraivau iluziju da vlada situacijom, prouavanje stvarnih ljudi i njihova naina ivota zahtijeva od znanstvenika sposobnost da se prepusti situaciji. Osim toga, o antropologiji vlada miljenje da je kao profesija otvorena enama. Spektakularna karijera Margaret Mead (1901-1978) zasigurno je najvie pridonijela toj mistifikaciji. Potkraj kolovoza 1925. dvadesettrogodinja doktorandica, zaljubljena u romantine prie o junim morima R. L. Stevensona, stajala je uz ogra du palube putnikog broda koji je klizio u tropski bujnu luku otoka Pago-Paga. Luka je bila puna usidrenih ratnih brodova amerike pacifike flote, avioni su nadlijetali brodove, a mornariki je orkestar svirao rag time. Margaret Mead se iskrcala i iznajmila sobu u rasklimanom hotelu

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

227

koji je Somerset Maugham opisao u jednoj od svojih pria. Tako je po eo devetomjeseni boravak iji je rezultat bio prvi antropoloki bestse ler Sazrijevanje na Samoi (1928) i svjetska slava njegove autorice. Bavljenje antropologijom bio je tek jedan od moguih izazova za stu denticu s elitnog enskog sveuilita Barnard koje se kolegice sjeaju kao projektila nabijenog energijom, inteligencijom i znatieljom u oekivanju lansiranja. Bila je odluila da u ivotu postigne neto veliko to, to i nije bilo tako vano. Njezina enska klapa s Bamarda predvodila je u eksperimentiranju svim novim idejama. Uz solidno obrazovanje toj su generaciji ena bili bliski i psihoanaliza i feminizam, ideje (i praksa) sek sualnog osloboenja. Izazvale su javnu sablazan kada su se na petogodinjicu oktobarske revolucije pojavile u studentskoj blagovaonici okru ene crvenim svijeama i zastavama i otpjevale Internacionalu. Ismi javale su se nevinosti i njegovale duboka i kreativna enska prijatelj stva (koja nisu iskljuivala ni seksualnu bliskost) i punim pluima sud jelovale u ivotu njujorke intelektualne boheme. Otvorenost za sve novo na svoj je nain simbolizirala antropologija. Ta je mlada znanost, prema rijeima Meadove, dvadesetih godina nudila odgovore na protuijeja su vremenog svijeta koji je glavinjao izmeu gutare glupih argumenata 19. stoljea zasnovanih na etnocentrikoj superiornosti izolacioniz mu, viktorijanskom moralu i ksenofobiji i novih putokaza koje su naz naili Marx, Freud, Havelock Ellis i njezini uitelji, znameniti antropo lozi Franz Boas i Ruth Benedict. Freudu se pripisuje da je na upit nekog sugraanina to misli da bi normalna osoba morala dobro raditi, odgovorio lieben und arbeiten (lju biti i raditi). Margaret Mead u obje je stvari bila natprosjena. Objavila je 28 knjiga i 181 znanstveni rad, uz mnotvo novinskih tekstova i kolumna, televizijskih nastupa itd. to se, pak ljubavi tie, iako sitna i nelijepa (najbolje to bi se u prilog njezinu izgledu danas moglo rei jest to da je u mladosti imala lice slino Micku Jaggeru), itavog je ivota privlaila mukarce. I potkraj ivota sex appeal njezina uma bio je, pre ma rijeima brojnih svjedoka koje je njezina biografkinja Jane Howard (Margaret Mead. A life, 1984) intervjuirala, neodoljiv. Udavala se tri puta, a uinila bi to opet da nije imala preeg posla. Svoga prvog mua iz stu dentskih dana ostavila je upoznavi na povratku kui sa Samoe lijepog i briljantnog Novozelananina Rea Fortunea. Za njega se udala na putu za Novu Gvineju kamo ih je vodio zajedniki istraivaki rad. Margaret se vratila kui s te ekspedicije s biljekama za novu knjigu, takoer be stseler Odrastanje na Novoj Gvineji (1930). S druge zajednike ekspedi cije s Reom vratila se s biljekama za knjigu Spol i temperament u tri Primitivna drutva (1935) i s kandidatom za treeg mua, antropologom Gregoryem atesonom. Bateson, pripadnik engleske aristokracije i aka demskog establishmenta rodnoga Cambridgea, kao suprug je potrajao

228

KONJI, ENE, RATOVI

malo dulje, a u tom je braku roena i jedina ki Margaret Mead. Nisam mogao vie drati s njom korak, poalio se Bateson nakon njihove ra stave. Radni hiperaktivizam i intelektualni razvoj u bliskom dosluhu s preo kupacijama i problemima vlastitog vremena zasluni su za planetarnu popularnost te znanstvenice. Ve je od prvih knjiga traila potvrde za teoriju kulturnog determinizma svog mentora Boasa, za teoriju koja ra zlike meu kulturama i u ponaanju ljudi ne tumai prirodnom zada nou, nego uvjetovanou kulturnom tradicijom. iroku su publiku privukla djela koja sadravaju implicitnu kritiku za padne civilizacije upozoravajui na neprirodnost konkurencije, seksu alnog potiskivanja i ljubomore, zatvorene male obiteljske zajednice, stro gog odgoja djece.... Dajui argumente za njihove teze, postala je savez nicom razliitih progresivnih ideja i pokreta dr. Spocka (argumenti za neautoritarni odgoj djece), feminizma (uloge spolova su nauene, a ne uroene), ekologije, omladinske kontrakulture ezdesetih godina (javno se zalagala za legalizaciju puenja marihuane, napadala seksualnu represiju). Svoje je izvjetaje iz egzotinih drutava dopunjavala usporedbama sa suvremenom amerikom kulturom ne ostajui puki promatra dru tvenih promjena. Ruth Benedict pripisuje se ova izjava o uenici i prijateljici: Ona ne namjerava postati najbolji antropolog, ve najuveniji. Moda u toj, ne sumnjivo ispravnoj procjeni, ima i poneto prijekora jer Margaret nije krenula stopama svoje uiteljice. itavog je ivota bila zaposlena u naj veem amerikom muzeju American Museum of Natural History i prem da je predavala na svim sveuilitima koja dre do svoga dobroga glasa, nije se ograniila samo na akademsku znanstvenu karijeru. O diskriminciji ene u tom okruju pouio ju je i primjer same Ruth Benedict koja je tek nakon 25 godina rada na Sveuilitu Columbia, nekoliko mjeseci prije smrti, promaknuta u zvanje redovnog profesora. I danas je u zna nosti koju je Margaret Mead uinila svojinom najire publike u SAD naj vei postotak nezaposlenih ena doktora znanosti (40,5 %). U onim sre dinama (poput nae) gdje veinu etnologa ine ene, profesija ima nizak drutveni status. Niti ini jedna lasta proljee, niti slava Margaret Mead jami enama ravnopravan tretman u profesiji. Ona tek pokazuje put.

SV O G A T E LA G O S P O D A R (IC A ): M AR G AR ET SANGER
Dok je kao mala djevojica iz prenapuenog radnikog predgraa u sjeni smrdljivih tvornica dizala pogled k plaviastim breuljcima koji su

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

229

skrivali otmjene vile i ijim su se obroncima micale siune figure majki koje su u predveeije igrale kroket i tenis sa svojim muevima, djelujui tako svjee i mlado, u lijepim istim haljinama, namirisane, Margaret Sanger (1879-1966) vrsto je odluila: taj e svijet jednom osvojiti. Margaretina je majka mirisala po mlijeku koje u njezinoj uspomeni nikada nije prestalo tei: roena je kao esto od jedanaestero djece koja su, iako sva dobrodola, samo pridonosila siromatvu obitelji. Voljela je svoju obitelj, ali je mrzila taj aavi industrijski gradi ija je beznaajnost pri jetila da uzme mjeru njezinoj ambiciji. Spoznavi njezin talent, dvije sta rije sestre rtvovale su skromnu uteevinu i poslale je na kolovanje. Ostavivi s trinaest godina roditeljski dom, krenula je put briljantne ka rijere jedne od malobrojnih feministikih aktivistkinja porijeklom iz rad nike klase, utemeljiteljice i karizmatske voditeljice pokreta za kontrolu raanja. Suprotno uobiajenim klieima, ene su i u tradicionalnim drutvima imale stanovit stupanj kontrole nad vlastitim tijelom i reprodukcijom. U naim su krajevima bile poznate specijalizirane majstorice koje dicu gnjavu, a u 19. stoljeu kritiari zadrunog ivota igou pojavu to ene za prepriit porod tokakve lekove (vratva) uzimaju, tiskati se daju, samo da decu iz utrobe ma kako izteraju. Najvei ginekolog antike Soranos iz Efeza (98-138. n. e.) nabraja u svojim spisima niz kontracepcij skih sredstava koja u vagini unitavaju spermu. Takvi su pripravci bili najrasprostranjenija kontracepcija sve do 16. stoljea, kada je epidemija sifilisa u Evropi potakla otkrie platnenog pretka dananjeg prezervativa. Rije condum zapisana je prvi put 1706, a vjeruje se da je dr. Condum bio dvorski lijenik engleskoga kralja Charlesa II. Condum je uz vaginalne spuvice bio najpopularniji kontraceptiv u 18. stoljeu. Kada je 1840. izumljena vulkanizacija gume, kondom (prezervativ) postao je mnogo pouzdanije sredstvo zatite i poeo se prodavati na ulicama Londona i ostalih gradova. Pa ipak, mnogim se mukarcima nije mililo njime tratiti vrijeme pa su ene, nezatiene od neeljenih trudnoa i dalje raale, abortirale i masovno umirale. U prvoj polovici 19. st., kada se medicinska profesija u usponu uspjela razraunati s vjeticama i babicama majstoricama za ugnjavit dite Charles Knowlton objavio je (anonimno) 1832. u New Yorku pouni prirunik poetinog naslova Plodovi filozofije. Obraajui se enama ija ga stradanja nisu ostavila ravnodunim u toku vlastite lijenike prakse, na pristupaan je nain izloio funkcioniranje tijela, spolnog ina i po drobno opisao tehnike za spreavanje zaea. Preporuivao je, uz upo trebu spuvice, ispiranje vagine biljnim preparatima 5 do 10 minuta na kon snoaja. Knjiga je ubrzo zabranjena, a kad se pojavila Daily Tele graph je konstatirao: Nema nikakve razlike izmeu te opake knjige i otrovane hrane. Dr. Knowlton je za svoj doprinos enskom uitku i

230

KONJI, ENE, RATOVI

zdravlju nagraen sa tri mjeseca robije. Dok je bio na prisilnom radu, knjiga je postala bestseler i prvo je izdanje rasprodano u 125.000 prim jeraka. Slijedio ju je prirunik Charlesa Drysdalea Fizika , seksualna i prirodna religija (1855.) koji naglasak stavlja na tehniku (u tom pionir skom pokuaju netono izraunanu) ustanovljavanja ne/plodnih dana ko ja je i danas popularna, osobito u religioznih ena (zlobnici je nazivaju vatikanski rulet). Kada je 1886. Henry Allbutt napisao Prirunik za su pruge u kojemu preporua tzv. holandsku kapicu, prethodnicu dananje dijafragme, izbaen je iz udruenja lijenika. Knjiica je, pak, prodana u 390.000 primjeraka. Pa ipak, sve su to bili osamljeni viteki pokuaji. Propagandu kontra cepcije osujeivali su zakoni za zatitu udorea i eljezni zakon medi cinske profesije. Margaret Sanger im je nagovijestila rat i pobijedila. Ona, dakako, nije izumila kontracepciju za ene, ak nije ni bila njezina prva zagovornica, ali je organizirala enski pokret za kontracepciju u pr voj etvrtini 20. stoljea. Apatiji, ak i neprijateljstvu tadanjih feminist kinja usprkos, uinila je kontracepciju feministikim pitanjem. Smatrala je da je slaba korist od toga to se ene bore za jednaka prava ili za bolju naobrazbu ako ne mogu kontrolirati vlastito tijelo. Tek e im kontracep cija dati klju za hram slobode, isticala je. Bila je svakako jedna od najomrznutijih feministkinja jer je demistificirala seks kao nuno zlo: kao dunost ili puko sredstvo prokreacije. ena koja moe uivati bez straha od kazne doimala se opasnom poput prethistorijske zmijurine. Margaret je zanat medicinske sestre izuila u trogodinjem egrtovanju po zaputenim amerikim bolnicama. Pred kraj kolovanja pojavio se njezin vitez-izbavitelj u liku perspektivnog arhitekta Williama Sangera. Poveo ju je u (vlastitu) bijelu kuicu na brijegu, no Margaret je ubrzo shvatila da se u toj metafori uspona ne iscrpljuju enje iz djetinjstva. Preselili su se u srce radikalnog New Yorka Greenwitch Village. Prik ljuili su se Socijalistikoj stranci, a Margaret se vratila svom zvanju me dicinske sestre i poela posjeivati bijedne radnike etvrti. Nizali su se stravini prizori: po deset ljudi u jednoj sobi, bez hrane i novca da uz dravaju prekobrojno potomstvo. Subotom su se stvarali repovi ena pred opskurnim mjestima gdje su se jeftino obavljali abortusi. Mnoge od njih ne bi doivjele iduu subotu. Bogati znaju sve trikove, a mi raamo svu djecu tuile bi joj se radnice. Smijale su joj se kada bi im govorila o coitusu interruptusu ili o kondomu. Suoena s odbojnim stavovima vo deih feministkinja ija je osnovna preokupacija u to doba borba za pra vo glasa, okree se socijalistima za podrku. Poela je s predavanjima za Zdravstvenu komisiju Socijalistike stranke, iz kojih je nastala serija la naka i broura Ograniavanje porodice namijenjena radnicima. Izdavala je asopise Pobunjena ena (1914), Revija za kontrolu raanja (1915) i neumorno agitirala. Kada je uspjela svladati otpore tiskarskih poduzet

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

231

nika (To je posao za Sing-Sing, draga gospoo!), zaskoile bi je poli cijske zabrane. Godine 1916. otvorila je sa sestrom i prijateljicom (nisu uspjele pridobiti niti jednog lijenika) Savjetovalite za kontracepciju. Pet stotina ena potrailo je u prvih nekoliko dana njihovu pomo, a onda je policija upala u Savjetovalite i uhapsila sve tri. No ni to nije moglo zaustaviti enski pokret za kontracepciju. Margaret Sanger jedna je od rijetkih revolucionarki koja je doivjela ostvarenje svojih ideala. Ve 1937. ozakonjeno je pravo na savjet o kon tracepciji. Osnovan je o, ironije! Komitet za kontracepciju Ame rikog lijenikog udruenja. Naslijedivi imetak svog drugog mua, osnovala je istraivaki centar koji je financirao otkrie spirale (IUD) i hormonske kontracepcijske pilule 1959. Nije bila ni skromna ni samozatajna. Voljela je biti u centru panje i nije pratala onima za koje je mislila da bi se s njome mogli natjecati. U povijest e ui kao feministkinja. No biografija Margaret Sanger tipina je za enu koja je u mukom svijetu imala ambiciju i sposobnost da se iz veoma skromnih poetaka uspne na sam vrh. Morala je otrpjeti ra zliite, esto i nelagodne saveze od radikalnih do najkonzervativnijih politikih krugova (neki od lijenika koji su poeli prihvaati ideje kon trole raanja bili su izraziti rasisti i eugeniari), do (bogatih) mueva. Borila se za ensko pitanje, ali nije trpjela potencijalne suparnice. No jedno je izvjesno: djelo koje je svima nama Margaret Sanger ostavila u nasljee podsjea na to da kontrola raanja pridonosi kvaliteti spolnog ivota (ne samo sigurnosti) i na to da je jedino svjesno izabrano maj instvo dostojno svog imena.

GENIJALNE G UBITN IC E GENIJA: M ILEVA M AR I -EIN STEIN , SYLVIA PLATH


Nakanila sam danas pisati o Milevi Mari-Einstein (1875-1948), eni koja je mogla ui u povijest znanosti kao briljantna matematiarka, ali je ivot zavrila kao anonimna i zaboravljena biva supruga jednoga ge nija. No istodobno sam, prelistavajui ovogodinji kalendar znamenitih ena, to ga je izdao njemaki nakladnik depnih knjiga Suhrkamp (koji je, za razliku od enciklopedija Leksikografskog zavoda, zabiljeio Mariku), ustanovila da e se upravo 11. veljae 1988. navriti 25. godinjica dana kad je neprealjena pjesnikinja Sylvia Plath (1932-1963) u svojoj tridesetoj godini, bolesna od ivota, uronila glavu u plinsku penicu i vie se nikad nije probudila. Pjesnikinja i matematiarka, jedna Amerikanka u egzilu u Engleskoj, druga Srpkinja u egzilu u vicarskoj; tamno pijanstvo poezije nasuprot beskrajnoj lakoi pronicanja u apstraktni svijet matematikih formula

232

KONJI, ENE, RATOVI

i jedna frapantna slinost. Upravo me je ta slinost oslobodila dileme u izboru iji da odraz, od njih dvije, potraim danas u zrcalu enske povi jesti. Obje su, naime, postale rtvom preteke (da li i nemogue) veze izmeu (enske) kreativnosti i braka. Brak je mogue, tovie, ini se to uobiajeno i neupitno, promatrati kao vrhunsko ostvarenje enske udnje. Brak kao pravna i idealna za jednica mukarca i ene, skladni dom u kojemu enska ruka na oltar svakodnevice prinosi tzv. male stvari opojan miris opranog rublja, to plinu juhe, djeji smijeh... Ili: pokakane pelene, neoprano sue, loe po dijeljeno siromatvo, ratite u kojemu nakon bitke ostaju razbacani slom ljeni udovi, masnice i pregaena razbijena srca. ivot je i jedno i drugo, ili od svega pomalo. Da li brak kao enska elja iskljuuje i neobuzdanu potrebu za kreativnou, tenju k apsolutu? Povijest ena prua izobilje dokaza da su se te dvije udnje najee isljuivale i potirale. Izbor je za enu (bio) neizbjean, a cijena visoka: samoa ili stvaranje, rtva u sva kom sluaju. Suvremeni, pak, feminizam, kao i komunistika utopija ko nanog rjeenja enskog pitanja, priziva sliku novog mutanta superene koja jednom rukom slika ili pie roman ili znanstvenu knjigu, drugom ljulja dijete, treom mijea ruak, etvrtom dotjeruje minku na nasmijeenom licu. A ivot i dalje protuijei, iako ena danas vie no ikada dosad samouvjereno i tvrdoglavo pokuava. Samo one poznaju svoje zapetljano knjigovodstvo dobitaka i gubitaka. Mileva Mari roena je u Titelu (Vojvodina), a peta je ena (i jedina na svojoj godini) koja je studirala matematiku i fiziku na sveuilitu u Ziirichu. Na istoj je godini studija bio i Albert Einstein, kojemu imponira njezina lakoa shvaanja, ustrajnost i sposobnost da pronae jednostavna i elegantna rjeenja tekih matematikih problema. Vjenali su se 1903. Od tada odustaje Mileva Einstein od svih vlastitih znanstvenih ambicija kojima je takoer kompenzirala priroenu bolest kuka koja joj je zada vala smetnje pri kretanju. Nije pristupila diplomskom ispitu, a na pitanje zbog ega ne eli patentirati stroj za mjerenje elektronskih titraja u ijem je konstruiranju sudjelovala pod svojim (a ne muevim) imenom, odgo vorila je: Zato? Ta mi smo sada Ein Stein (Jedan kamen)! Ein Stein je znailo: nakon roenja prvog djeteta cjelonona suradnja na teoriji relativnosti, nakon kuanskih poslova bez iije ispomoi i nakon zbri njavanja studenata koje su Einsteinovi zbog svojih oskudnih prihoda bili prisiljeni uzimati na stan. Njezin toan udio u radu na teoriji relativnosti neemo nikada saznati. Originali spisa su uniteni. Ali matematiku po dlogu teorije Einstein uvelike zahvaljuje Milevi: Trebao sam svoju e nu, uvijek je naglaavao, ona mi je rjeavala sve matematike proble

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

233

me. Kada je 1921. taj rad okrunjen Nobelovom nagradom, sav je novac predao njoj. Godine njihova braka posveene razvoju teorije relativnosti (1905) Einsteinovo su najplodnije razdoblje. Mileva se sa svojim muem selila kako su slijedile njegove profesure na sveuilitima u Pragu, Ziirichu i Berlinu. Kako Einsteinova slava raste, nakon roenja njihova dru gog sina (1910) opada njezin udio u njegovu radu. ini se da su braku time narueni temelji. Kada izbija prvi svjetski rat, ve ive odvojeno. Uz glasovitog profesora, Mileva ne djeluje dovoljno reprezentativno. Brak je razveden 1918. Dok je Mileva Mari na poetku svog odnosa s Einsteinom samouvjereno tvrdila da moe postati isto tako dobra fiziarka kao i njezini muki kolege, sada joj je ostalo tek uzgajanje cvijea, nov ane brige, davanje satova i samounitavajua briga za duevno bolesnog drugog sina. Kada je 1965. taj sin umro, o njemu se pisalo kao o sinu preminulog profesora Einsteina. Majka nije spomenuta. Ona je umrla u jednoj cirikoj bolnici, nepoznata i ogorena. Istinsko znaenje lirike Sylvie Plath prepoznato je tek nakon njezine smrti. Neobian senzibilitet budue pjesnikinje obiljeen je doivljajem oeve smrti kada joj je bilo tek sedam godina. Iako je vrlo uspjena stu dentica na elitnom sveuilitu, smrt je trajno gleda zavodljivim pogle dom. Depresije, psihijatrijsko lijeenje, krize opisane u autobiografskom romanu Stakleno zvono. Na studijskom putovanju u Englesku susree mladog pjesnika Teda Hughesa. Udaja 1956. Oboje vide svoj brak kao mogunost da se meusobno potiu na knjievnom polju. Tek se poslije pokazalo da je Hughes bio taj na kojega je njihova veza imala plodo tvorniji uinak. Godine 1960. Sylvia raa ker, 1962. sina sve manje vremena za pisanje, sve vie svakodnevice, klatno raspoloenja njie se sve lue. Nakon roenja sina mu je ostavlja i trai rastavu. Sylvia pret postavlja da ga odbija njezina (prisilna) kuevnost; priznaje da je u toku braka potisnula svoj rad. Sama sebe hrabri: Postat u istinski aktivna ena ne sluavka-sjena koja sam bila. Posljednji val optimizma i plinska penica koja je ula u legendu. Njezine pjesme kojima do metafizikih dubina dolazi nerijetko kuhi njskim metaforama ostaju kao memento: The smog o f cooking the smog of hell (...) (Miris kuhanja, miris pakla...) Samoubijena malim larima i penatima (kunim duhovima) o kojima je znala govoriti s njenou... Nikada neemo sa sigurnou znati bi li Mileva Mari-Einstein doista ostvarila karijeru znanstvenice koju su joj omoguavale natprosjene sposobnosti, niti bi li se Sylvia Plath othrvala sirenskom zovu smrti da su ostale same. Bez Alberta Einsteina ili Teda Hughesa.

Znamo samo to da su s njima bile na gubitku.

234

KONJI, ENE, RATOVI

N A A G O SPA O D TIB E T A : A L E X A N D R A D A V ID NEEL.


Za viktorijanske gospoice iz boljih krugova, od polovice 19. st. Ve liko krstarenje u egzotine krajeve bilo je dio uobiajenog opeg obra zovanja. No, one meu njima koje su iz raznih razloga bile sklone pre tjerivanju i otiskivale se samostalno na putovanja bile su ekscentrino drutvance. Alexandri David Neel lutanje je, ini se, bilo u krvi. Prvi je put pob jegla s pet godina. Lunjala je Vincenneskom umom sve dok je kui nije priveo deurni policajac. Kada su se iz Pariza njezini roditelji preselili u Bruxelles, pohaala je strogu samostansku kolu, gdje je stekla i solidno muziko obrazovanje. Drugi je bijeg vodio petnaestogodinju Alexandru pjeice du belgijske obale u Nizozemsku, gdje se ukrcala na brod za Englesku. S osamnaest je pregazila planinski prijevoj Sv. Gothard kako bi obila talijanska jezera. Njezina se prtljaga sastojala od balonera i knji ice mudrih maksima (Teko je ivjeti pod prisilom nunosti, ali to ni poto nije nuno.). Konstemirani tom eskapadom, roditelji su odluili da je uvedu u visoko drutvo, vjerujui da e joj to izbiti iz glave daljnje ludovanje. Predstavljena je kao debitantkinja belgijskoj kraljevskoj obitelji. Drutvu dvorske kreme Alexandra je pretpostavila drutvo anarhista. Bruxelles je u to doba bio glavno sastajalite evropskih anarhista, a Elisee Reclus, prijatelj njezina oca (poput Victora Hugoa, koji ju je ljuljao kao djevojicu) njihov neokrunjeni kralj. Pod njegovim pokrovitelj stvom, ubrzo je izgradila teorijsku podlogu (Poslunost je smrt, po uavao je Reclus) daljnjih pothvata. U Londonu ui engleski, a u Parizu sanskrt. Tamo se preobraa na budizam. Zahvaljujui neoekivanom nasljedstvu, ona provodi osamnaest mje seci na Cejlonu i u Indiji. Indija koju otkriva nije ni pripitomljen svijet engleskog rada ni bajkovite raskoi maharada, ve Indija mudracaprosjaka. U Benaresu upoznaje svog prvog uitelja koji, odrekavi se svi jeta, ivi gol u ruinjaku. Vraa se 1893. u Belgiju bez prebijene pare, a roditelje zatjee pred bankrotom. Pokuava se bezuspjeno izdravati novinarstvom, no uspjenija je kao operna pjevaica. U Parizu ju je uo Massenet i preporuio za naslovnu ulogu u svojoj operi Manon. Ne do biva angaman u Parikoj operi jer odbija audiciju u direktorovu krevetu. U toku angamana u Tunikoj operi upoznaje svog budueg mua. Bra nu dosadu razbija pisanjem. Objavljuje knjige Racionalni feminizam (1909) te Budistiki modernizam i budizam Bude (1911). Kada se i ta raz bibriga pokazala nedostatnom za Alexandrin nemirni duh, gospodin

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

235

Neel joj predlae malo putovanje. Ljeta 1911. otisnula se u Aziju. Pred vieno estomjeseno putovanje potrajalo je trinaest godina. Cejlon, Indija, Sikim, Tibet... Bila je prva Evropljanka koja je upoz nala Dalaj-lamu i primila pouke lamaistikih mudraca. Godinu je dana provela sama u spilji na Himalaji, u blizini peine svog uitelja, mistika poznatog po tome to je nezgodne himalajske kozje staze kratio lete njem. No, trebalo je proi jo mnogo godina da ostvari svoj san: prodrijeti u srce Tibeta, grad Lhasu, nedostupan strancima. Tri uzaludna pokuaja: dvije godine lutanja pustinjom Gobi, jedan izgon engleskih kolonijalnih vlasti. Uspijeva se probiti kao 56-godinjakinja, u etvrtom pokuaju, preko zapadne Kine. Potkraj 1924, preruena u prosjakinju, kose oboje ne u crno i nagaravljena lica ostvarila je ono po emu njezino ime postaje slavno u cijelom svijetu. Po povratku u Evropu 1925, objavljuje knjigu Putovanje jedne Parianke u Lhasu. Ostatak dugog ivota provodi na svom imanju u Francuskoj, koje pret vara u tibetsku tvravu meditacije. Poduzela je jo nekoliko kraih pu tovanja u Aziju, upravo dovoljno dugih da s pristojne udaljenosti oslu kuje eksplozije drugog svjetskog rata (to je uspjela i u prvom svjetskom ratu.) Alexandra David Neel postala je jo za ivota spomenik Naa go spa od Tibeta. Avanturistkinja, feministkinja, anarhistkinja (poast su joj uspjeli odati jo pariki anarhisti ezdesetosmai), davno prije no to je to bilo iole respektabilno. Autorica je brojnih knjiga koje su publici na Zapadu pribliili svijet istonjake mistike. Popularna i itana do da nanjeg dana (upravo je izilo englesko izdanje putopisa o Lhasi, My Journey to Lhasa , Beacon Press/Virago), iako ima zlobnika koji insinui raju o njezinim minhauzenovskim sklonostima. Osobito su se okomili na vjerodostojnost opisa scene samoizljeenja, kada je, navodno, provela nekoliko dana izgubljena u meavi, bez hrane i zaklona, iaenih nogu i izama rasparanih od otrog leda. No, bez obzira je li vie uivala u mistifikaciji ili u mistici, bila je mistik po vokaciji. Iskuala se kao budistkinja, teozofkinja, slobodna zidarica... Svoje dugo putovanje kroz sto ljee i preko kontinenata Alexandra David Nel zavrila je u 101. go dini, sruivi tako jo jedno od pravila lijepog ponaanja.

236

KONJI, ENE, RATOVI

D U G I MAR IV O T A D IN G LING
Vjerujem da bi neka imaginarna anketa u kojoj se trai ime jedne en ske linosti iz prolosti ili sadanjosti Kine zavrila predvidljivim rezul tatom: pobijedila bi Jian Quing. Medijski eksponirana zloglasna prva udovica potpuno, naime, potvruje evropocentrinu (da li i univerzal nu?) stereotipnu predodbu o nekoliko naina kako ena moe stupiti na javnu scenu. Ikonografija sirenske zavodnice, spletkarice iza trona svakako je najeksploatiranija. Demonizacija Jian Quing koja svojim en skim arima i lukavou iskoritava Mao Zedonga dobrog vladara, ini je dostojnom nastavljaicom loze Lady Macbeth, bliskom i razum ljivom i izvan njezina civilizacijskoga kruga. Jedan od mnogih primjera antiteze Jian Quing mogla bi biti Ding Ling koja je u svom dugom ivotu uspjela postati i njezinom rtvom. Roena 1905, Ding Ling bila je vrnjakinja, svjedokinja i sudionica kaotinog X X . stoljea potresanog revolucijama u Kini. Njezino se ime provlai kroz itavu studiju Jonathana D. Spencea Vrata Nebeskoga mira (Penguin Bo oks, 1982), kulturnu povijest Kine i njezinih revolucija od 1895. do 1980. Sun-Yat-senovu revoluciju 1911, o kojoj je pisala u svojim romanima, doivjela je gledajui preobrazbe svoje majke i probuene nade njezine generacije ena koje su se borile za ravnopravnost. Majka se tek kao tridesetogodinja udovica zajedno s njom upisala u kolu. Prihvativi iza zov da se ukljui u satove gimnastike, skinula je tradicionalne poveze sa stopala i nakon mnogo pretrpljenih boli i vjebanja napokon je (i to ne samo simbolino) stala na vlastite noge. Ding Ling je rasla u drutvu feministkinja, energinih i hrabrih ena majine generacije. Odgojena na razgovorima i literaturi koja kritizira brak sueljujui mu slobodnu ljubav i kohabitaciju, pobunila se protiv unaprijed ugovorenog braka koji su utanaili jo starci iz oeva klana. Uspjela ga je izbjei zahvaljujui tome to je njezin upis u dotada iskljuivo muku kolu bio popraen tolikim zgraanjem da se mladoenjina obitelj laka srca odrekla takve bestidnice. Ding Ling je mogla nastaviti kolovanje jer g aje njezina majka prekinula zaposlivi se kao uiteljica da je moe uzdravati. Poloila je prijemni ispit na sveuilitu u Shanghaju 1923. nakon to je sama proputovala po Kini, bezuspjeno traila zaposlenje, nauila po neto o sindikalnom organiziranju i o novinarstvu od prijatelja koji su suraivali u anarhistikim i feministikim asopisima. Na godinu se pre bacuje na studij u Beijing, jer joj se to uinilo najzgodnijim nainom da se iskobelja iz ljubavnog trokuta. Tamo se kree u knjievnim krugovima, studira i ivi s vrnjakom Huom Yepinom, takoer aspirantom na knji

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

237

evnu slavu. No kako je Hua vie od pisanja (prilino konvencionalne) poezije privlaila politika, 1926. sele se u Shanghai, koji zbog postojanja internacionalnih zona i neto liberalnije klime postaje pribjeite cvijeta kineske lijeve inteligencije. Ding Ling poinje 1927. objavljivati novele i u nekoliko godina uspijeva objaviti tri veoma zapaene zbirke. Protagonistice su ene esto marginalke seljanke, prostitutke, provincijalke u velegradu, razoarane intelektualke. Njihovi su ivoti opi sani neuljepano, bez dvolinosti lanog moraliziranja. Za to vrijeme lju bavnik Ding Ling potpuno se posvetio revolucionarnom radu. Uhapen je i ubrzo smaknut u sve eim Guomintangovim progonima komunista 1931. godine. Ostavi sama s tek roenim sinom, Ding Ling nastavlja njegovu misiju. Pie roman o ivotu lijevih intelektualaca (Svjetlo je pred nama). Uhapena je kao komunistika aktivistkinja 1933. i zajedno s mukarcem s kojim ivi provodi tri godine u kunom zatvoru. Pobjegla je ostavivi ga samog s njihovom keri u rukama Guomintanga. Nakon niza obavljenih partijskih zadataka dolazi 1937. na teritorij koji dri Cr vena armija. Prihvaena je s oduevljenjem kao priznata knjievnica i kao progonjena aktivistkinja. Rukovodi kulturnim sektorom, radi s narodom, prosvjeduje ene i zduno ispunjava sve zadatke koje joj povjeravaju Mao Zedong i povijesni voe revolucije. Prve godine provedene u Yananu jesu godine revolucionarne ekstaze: i oskudica i primitivni ivotni uvjeti bili su za Ding Ling ista poezija. Biljeila je s oduevljenjem kako proivljava drugu mladost, kako ho da bosa i u jednostavnoj vojnikoj uniformi, da joj ne pada teko to se danima nema gdje oprati. No postupno postaje sve kritinija prema he rojskom rukovodstvu Dugog mara. U svojim tekstovima otkriva bijedu, patnje naroda, dvolinost i borbe za vlast iza prividno vedrog lica jananskoga komunizma. Tako intoniran tekst Misli povodom 8. marta (1942) u kojem razobliuje seksualnu (i ostalu) eksploataciju i poniavanje ena u revolucionarnom pokretu, zabiljeit e niz uspona i padova koji e se u njezinu ivotu smjenjivati iduih desetljea. Taj joj je feministiki ek sces pribavio i ukor od samog Mao Zedonga, a revnosne je samokritike nisu mogle spasiti od protjerivanja sa svih funkcija i dvogodinjeg preodgajanja na selu. Pomilovana je kada se ukazala potreba za linou pogodnom i atraktivnom za pokazivanje stranim novinarima (knjievnica revolucionarka). Rad na provoenju agrarne reforme, kamo je upu ena 1946, postaje graa za njezin novi roman Sunce sja nad rijekom Sang-ganom (1948). Ta je rijeka trijumfalno vraa u Beijing 1949. godi ne, i to ravno u srce nove vlasti. Postaje visoka funkcionarka u kulturi, osniva i vodi brojna udruenja, institucije, asopise, radi u propagand

238

KONJI, ENE, RATOVI

nom odjelu KP. Ali plaa i cijenu sudjelovanja u igri moi: denuncira kolege u nemilosti, odrie se vlastite prolosti kao malograanske ilu zije, ekscentrinosti, mrzovolje.... Kada je 1954. osjetila muklo kuckanje paklenog stroja vlasti, bjei pred istkama. No svejedno biva optuena za doivotno antipartijsko dje lovanje, za pisanje pornografije (rane novele o enama), za vlastohleplje, astohleplje i tvrdoglavo negiranje optuaba. Samokritike nisu dovoljne 1957. izbaena je iz KP i smijenjena sa svih dunosti. Prognana je na sjever, blizu granice sa SSSR. Kasnije e se tog progonstva sjeati s no stalgijom. U drutvu s dugogodinjim partnerom knjievnikom Chenom Mingom jo moe ukrasti poneku mrvicu romantike meu seljacima is crpljenima glau u hladnoj i zabitnoj provinciji. Pravi pakao poinje 1966. novim uzletom Maova kulta linosti i divljanjem tzv. Kulturne re volucije. Prokazana kao antipartijski element, pada u ruke pripadnicima Crvene garde. Rastavljaju je od Chena, teki fiziki rad smjenjuje se s borbenim sesijama psihike torture i fizikog zlostavljanja. Unitavaju joj nacrt novog romana. Chen joj poruuje na prokrijumarenim cedu ljicama: Studeni dani pretvorit e se u proljetni povjetarac. Nikada, ni kada ne oajavaj! Usponom Jian Quing studen ju je jo vie stegla. Ding Ling 1970. spro vode u zloglasni beijinki zatvor Quincheng. Tamo u samici provodi pet godina. Putena je 1975. iznenadno, kako je bila i uhapena. Potpuno je rehabilitirana tek 1979. Ding Ling je umrla godine 1987. Ostaje pitanje hoe li itatelji na Za padu (ali i zapadni autori koji o njoj piu) moi pojmiti radikalnost i raspone jedne takve egzemplarne egzistencije?

B O M B A S U K R A S N O M VRPC O M : FR ID A K A H LO
Fridi Kahlo smrt se najavila ve u estoj godini kada je preboljela dje ju paralizu. U petnaestoj joj se zagledala duboko u oi. Potedjela ju je u prometnoj nesrei i nije je ispustila iz vida do kraja ivota. Poput vjer nog psa uz nogu gospodara. Frida Kahlo roena je 7. srpnja 1910. u godini izbijanja meksike revolucije u Coyoacanu, slikovitom predgrau Ciudad de Mexica. Kako je zapisala u svom dnevniku, oi prodornog pogleda naslijedila je od svog oca Guillerma madarskog idova, fotografa, a tijelo uspaljene ednosti od majke Matilde, stroge meksike katolikinje. Jedan je kozmiki trenu tak nepanje obiljeio itav njezin ivot. Tramvaj je udario autobus u

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

239

kojemu se vozila aspirantica na studij medicine. Metalni rukohvat raz mrskao joj je zdjelicu i izaao kroz vaginu, trostruki prijelom kime. Du ga razdoblja nepokretnosti, 35 operacija, etiri gotovo fatalna pobaaja, posljedica neutaive elje za potvrdom vlastite plodnosti. ulna prisut nost boli idua etiri desetljea. Ma kako da je sama opisivala svoje sli karstvo, ma kako su ga prijatelji i kritiari nastojali klasificirati, bol je opipljiva tema svih njezinih slika. Bol zbog boli. Naslikala je scenu ne sree, fantazmagorine prizore brojnih bolnica u kojima su je lijeili. Bol zbog agresivne uspravljenosti ljudskog bia u neprestanom ogledu s pri rodnim tokom: Korijeni, platno iz 1943. jedan je od mnogih autoportreta Fride Kahlo na kojemu lei ispruena, pomirena s nijemom mudrosti pri rode, njezino srce, unutranji organi i noge granaju se u korijenje koje je prolistalo pobjedonosnim zelenilom. Bol zbog izdane ljubavi: uveni autoportret Dvije Fride obje rasporenih grudi jedna ima itavo srce ija se arterija napaja krvlju iz slike voljenog izdajnika, druga, raspolov ljena srca, a krv polako istjee... Na njezinim je platnima bol oslikana u svim moguim verzijama, analitiki i simboliki, lirski ili groteskno. Fridu Kahlo nisu boljele samo njezine boli. Sa sedam godina, izvje tava u dnevniku, opaa drutvene nepravde, sa 13 postaje lanica Omla dinskog saveza komunista, sa 17 pristupa Meksikoj komunistikoj par tiji. Od tada datira i njezina opinjenost djelom Diega Rivere. Jedan od njegovih murala krasio je i amfiteatar osnovne kole koju je polazila. Kratkotrajna slikarska pouka koju je zapoela nekoliko mjeseci prije nesree, pomogla joj je da, prikovana uz krevet i invalidska kolica, zava rava boli slikanjem. Bilo joj je 17 godina kada je svoje slike odnijela na ogled Diegu Riveri, slavnom slikaru i poznatom komunistikom intelek tualcu. Taj je susret bio poetak doivotne ljubavne veze. Oenili su se dvije godine kasnije. Brak slona i golubice, komentirali su Fridini ro ditelji vezu s mnogo starijim korpulentnim Riverom. Frida je intenzivno ivjela njihov odnos. ak ga je portretirala kao petog idola svoje mladosti, uz Marxa, Lenjina, Staljina i Zapatu. Revo lucionarni zanos iskazan u dnevnicima i autobiografiji (1953) i drutvena angairanost nisu reducirali njezino slikarstvo na socrealistiku formulu. Za vrijeme boravka u Parizu 1938. brani par Kahlo-Rivera pomae La vu Trockom u bijegu pred Staljinovom osvetom. Trocki se seli u Meksiko i nakon nekog vremena provedenog u njihovoj kui postaje im prvim susjedom u Coyoacanu, gdje ga 1940. ipak sustie eki u produenoj ruci Generalissimusa. Trocki je flertovao, navodno i dosta ozbiljno, s Fridom koja mu je za roendan naslikala autoportret na kojemu je odjevena u pozlaena leptirova krila. Andr Breton je doavi Trockom u pohode

240

KONJI, ENE, RATOVI

ostao fasciniran tim darom i Fridinim slikarstvom koje je definirao kao nadrealistiko. Tako ga je prikazao i u katalogu njezine prve samostalne izlobe u New Yorku.
Breton je mislio da sam nadrealistkinja, ali to nije istina: nikada nisam slikala snove, samo vlastitu stvarnost,

opirala se Frida Kahlo. Premda je i nakon toga sudjelovala na vanim izlobama zajedno s prvacima nadrealizma. Razvela se od Rivere 1939. u vrijeme kada on proivljava strasnu avanturu s njezinom sestrom. Nanovo su se oenili godinu dana kasnije u San Franciscu gdje ive do 1943. Vraaju se u Meksiko gdje je samou ka slikarica poaena mjestom profesorice na Eksperimentalnoj umjet nikoj akademiji La Esmeralda. Kao i mnoge ene u ijoj je udnji istaknuto mjesto imala revolucija, Frida Kahlo nije izravno propitivala poloaj ene u svijetu. Kao auten tina umjetnica, ona je to neprestano inila.
Slikar mora biti koristan drutvu, borac koji klasni boj bije orujem slikarstva,

zapisala je. Njoj je, poput najveih, bilo dano da nadraste taj socrealistiki klie. Njezini su izvori nadahnua meksiko puko slikarstvo 19. stoljea, flora i fauna u svom tropskom izobilju, slikarstvo Boscha i Bruegela, a u Meksiku je dre predstavnicom progresivnog realizma. Obdarena svim sposobnostima zavoenja i navikla da se kree meu genijalnim mukarcima, kako ju je doivio Breton, izbjegla je jednom jo opasnijem klieu. Nije podijelila sudbinu mnogih, svojedobno ravno pravnih sudionica avangardnih umjetnikih smjerova koje su s protokom vremena klizile k povijesnoj margini i ostale zapamene u konvencional nim enskim ulogama muza i ljubavnica.
Umjetnost Fride Kahlo je ukrasna vrpca opasana oko bombe, z ap isao je B re to n .

NEKE N O V E SVILENE BUBE: R A D H A KU M A R


Oekivala sam da u ugledati svilenu bubu u sariju, kakve sam esto sretala na meunarodnim feministikim konferencijama. Zamotane u krotke sarije, one su se uspaljenom retorikom obruavale podjednako na mrski patrijarhat i na imperijalistiki Zapad, na ijim su fakultetima i dalje studirale.

ENE KOJE SU ISKORAILE U POVIJEST

241

Radha Kumar, 36-godinja sitna Indijka, kratke, prosijede kose, od jevena u nehajno-sportsku odjeu, svojom je pojavom osporila stereotip nevine i autohtone, tradicijom obavijene Indije. Njezini su roditelji pri padnici generacije koja se borila za nezavisnost i izgradnju modeme In dije. Oboje su studirali u Engleskoj, gdje su se i upoznali. Svojim su bra kom prekrili stroge kastinske podjele. Majka, sveuilina profesorica ekonomske povijesti, porijeklom je iz najvie kaste brahmana (sveeni ka). Otac, strunjak u ministarstvu petrokemije, jest vaiya iz potkaste banija (bankara, zemljoposjednika). No, Radha je u radikalizmu otila nekoliko koraka dalje. Jo u toku kolovanja u delhijskoj elitnoj i nacionalno osvijetenoj koli, suuenici komunisti prisilili su je da proui Komunistiki manifest. Njezina cimerica na studiju engleske knjievnosti u Cambridgeu itala joj je naglas feminstiki bestseler enski eunuh Germaine Greer. Bila je isprva okirana. Namjeravala sam se u Engleskoj dobro zabavljati, nositi lijepe haljine i imati mnogo deki, priznaje danas. Ali, infekt feminizma nakalemljen je na ve prisutni marksistiki virus. Po povratku u Indiju, polovicom se damdesetih godina, ukljuila se u rad radikalnog ljeviarskog kruoka. Izdavali su asopis za radnike na hindiju i sudjelovali u radnikim akci jama. Bila je i deurna feministkinja u grupi i pisala o poloaju ena. Kada je na Sveuilitu Jawharlal Nehru u New Delhiju, gdje je upisala magisterij iz povijesti, osnovala s drugim enama feministiku grupu, nje zini su ih drugovi-ljeviari spremno proglasili malograanskim frakcionaicama. Zavrilo je tako da su i sami ubrzo postali feministi. Radha upravo dovrava knjigu o povijesti enskih pokreta u Indiji od polovice 19. stoljea do danas. Tiskat e je feministika izdavaka kua koja nosi naziv Kali, po boginji plodnosti i vremena koja u indijskoj mitologiji simbolizira istovremeno stvaranje i unitenje. U Zagrebu, u sekciji ena i drutvo Sociolokog drutva Hrvatske, Radha je odrala predavanje o suvremenom enskom pokretu u ijem je stvaranju i sama aktivno sudjelovala. Akcija koja je 1979. oznaila me dijski proboj enskog pokreta na cijelom prostoru Indije bila je kampanja protiv umorstva zbog miraza. Ta je pojava (procjenjuje se da se jedno takvo ubojstvo dogodi svaki dan) osobito rasprostranjena u sjevernoj In diji. Seoski doseljenici u gradove iz Pandaba dolaze enskim mirazom do gotovine za stvaranje malih poduzea. Ako enina obitelj ne pristane da i nakon zakljuenja braka nepresta no poveava dogovorenu svotu, eni se dogodi nesrea, naprimjer ek splozija plinske pei ili se oklizne u bunar. Feministkinje su uspjele do

242

KONJI, ENE, RATOVI

kazati da uestale novinske vijesti o takvim sluajevima ne govore o looj kvaliteti pei indijske proizvodnje ili natprosjenoj sklonosti ena nesret nim sluajevima. Najmasovnije demonstracije u suvremenoj Indiji, koje su pridonijele nacionalnoj koordinaciji svih feministikih grupa, uprili ene su 8. oujka 1980. Povod je bila oslobaajua presuda policajcu, kojemu je bilo dokazano da je silovao jednu enu. Te su akcije, prema miljenju Radhe Kumar, pokazale da se u prvoj fazi svoje borbe ene obraaju dravi. Trae zatitu i nove zakone koje im ona izdano daje (npr. Indija ima najotriji zakon protiv silovanja), no prave promjene ipak izostaju. Stoga poetkom osamdesetih, feminist kinje razvijaju nove oblike samopomoi. Osnivaju enske centre diljem zemlje s namjerom da uu u zatvorene zajednice i da tamo pronau tra dicijske elemente podrke. Populariziraju pojam saheli (sestra, pratilja, drugarica u igri) i potiu autentinu ensku solidarnost. To nije znailo samo pomo u nevolji. Organiziraju i enske festivale, na kojima se zbli avaju ene razliitih drutvenih slojeva. Razmjena osobnih iskustava i strategija preivljavanja uspjela je privui i ene sa sela te ih uiniti sa mosvjesnim sugovornicama graankama. U tom je razdoblju osobito po pularna reinterpretacija starih mitova, u kojima se trae primjeri zatrte enske kreativnosti i zaboravljenih strategija borbe. Brojano impresivan enski pokret u Indiji potkraj osamdesetih posti gao je jedan od svojih ciljeva. Zainteresirao je politiku za poloaj i pro bleme ena. No, injenica da se sve vodee politike stranke obraaju enama s obeanjem da e potpomagati njihove interese i stvaraju ak vlastite enske organizacije, razjedinjuje i inae slab enski pokret. Drugi inilac marginalizacije feministikih akcija jesu pozamana sredstva iz razvijenog svijeta, muenog grinjom savjesti, koja su u povodu deset ljea ena poela pritjecati u Indiju. Rivalstvo i borba enskih grupa za te fondove, namijenjene razvojnim programima, onemoguuju, prema ocjeni Radhe Kumar, stvaranje jedinstvenog enskog pokreta u Indiji. Pa ipak, za nju to nije razlog za predaju. Pored feministikog aktivizma dovrava i doktorat iz povijesti. Pie o tekstilnim radnicama u Bombayu s kraja 19. stoljea. Jer bez spoznaje o svom sudjelovanju u povijesti, ene nikad nee postati subjekti vlastite povijesti, vjeruje Radha Kumar.

II
U osvitu hrvatskog feminizma

BO R BA SRCA S R AZU M O M : DRAGOJLA JARNEVI


ivei u mnogoemu ispred i svom vremenu usprkos, knjievnicu Dragojlu Jamevi resio je za ivota epitet jednog od mueva ilirske dobe, prema istoimenoj litografiji iz 1870. koja prikazuje 59 portreta istaknutih iliraca (meu muevima je uz nju i Sidonija Rubido). Tri desetljea poslije smrti proglaena je najveom naom usidjelicom (!), a njezina ju je prva biografkinja, Adela Milinovi (1907), izraavajui opedru tveni stav, portretirala kao jednu od
ostaijelih gospojica, koje mogu samo jo ljubiti pse, make i druge ivotinje i izgrizati sebe i druge.

Dobrohotniji anonimni autor sa eljom da je rehabilitira pie 1910. kako je


bila sve do najnovijeg vremena nepravednije osuivana nego to je to za sluila.

Na suvremenik Pavao Pavlii, piui joj otvoreno pismo u asopisu Republika (1986), mnogim udvornim paternalistikim frazama eli cije njenu gospodinu obraniti od nametnute joj uloge ruiteljice tabua implicirajui da je (knjievno) svjedoenje o (ne)cjelovitosti enskog is kustva odreenog vremena irelevantno (tovie i tetno) za njezino djelo. Tek e joj najnovija knjievnokritika studija dr. Divne Zeevi, Dragojla Jamevi (Liber, Zagreb, 1985), vratiti puninu knjievne i ljudske (itaj enske) egzistencije. Roena 1812. u Karlovcu, Dragojla Jamevi provela je vei dio ivota u tom provincijskom gradu, s kraim boravcima u inozemstvu (Venecija, Graz, Trst) gdje je slubovala kao kuna uiteljica. Povijest njezina ivota pria je potrage za identitetom, borbe za individualno osloboenje i oslo

244

KONJI, ENE, RATOVI

boenje vlastita naroda, borbe jednog autsajdera protiv ravnodunosti, osamljenosti i siromatva, u traenju nedostina ideala... Ona je ujedno i nalije ivota velikodunih ilirskih keri zagrebakih plemkinja i gornjogradskih gospoa, elegantnih pokroviteljica ilirskih salona (kakva je bila i Sidonija Rubido), slika jednog ivota izvan ideala ene kako ga je odredilo mlado graansko drutvo. Najvie je podataka o tom egzemplarnom ivotu ispisano na 1.194 stranice njezina dnevnika voenog od 1833. do smrti 1875. godine. Divna Zeevi, stavljajui ga uz bok dnevniku Miroslava Krlee, vei dio studije posveuje pomnoj analizi i afirmaciji dnevnika kao ravnopravna knjiev nog anra. injenicu da nije do danas u cijelosti objavljen objanjava sudbinom ene i potcjenjivanjem tog anra u hrvatskoj knjievnosti. S primjernom senzibilnou ta autorica prepoznaje Jamevikine radikalne tematske inovacije, bez presedana u toj istoj knjievnosti. Ve sredinom 19. stoljea Dragojla Jam evi realizira motiv koji e se u engleskoj knjievnosti javiti na poetku 20. stoljea u djelu D. H. Lawrencea (1885-1930). Cijelog ivota zaljubljena u ilirca Ivana Tmskoga, Jarnevieva je tek popustivi navaljivanju mlaahnog lieutnanta druge Banske regimente u zrelim godinama upoznala tjelesnu ljubav.
Stvar je injena niti je nesmiem aliti. etrdesetu godinu sam minula, i u ovoj dobi tekar razbludila se....

zapisala je u dnevnik 1852. Trajan romantiarski motiv borbe srca s razumom proima njezine zapise o novim ljubavnim doivljajima s mladim seoskim momcima.
Miko je onaj uzrok, koji mi svai duh i serdce; razum brani deaka od 21 godine, dakle upravo na polovicu mlai od mene; brani mi prostaka, seljana, neodhranjena niti za pomisao meni spodobna a ludo serce zahteva: mla dost, zdravlje, ivahnost i uitak... (1853)

Doivljaj drugog ovjeka, seoskih momaka koje Dragojla, nauivi ih se, oprema mirazom i oeni, nije iskljuen putenou i posredovanjem novca, zapaa D. Zeevi. Otimajui tegobnoj svakidanjici (... variti, pei, mesti i iti i kerpati...) mrvice vremena za knjievni rad, Jarnevieva se bori s oskudicom zaraujui ivanjem i poduavanjem djece. Nakladnici joj vraaju ruko pise kad zatrai honorar, no ako ih daje besplatno, obasiplju je pohva^ lama. Tema novca kao lajtmotiv dnevnika govori ne samo o borbi za opstanak nego i o naporima da se izbori osobna nezavisnost. Cijelog i vota u potrazi za stalnim zaposlenjem, Jarnevieva uvodi knjievni model zaposlene ene u drutvo vjerne supruge ili fatalne (posrnule ene).

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

145

Brak kao jedini ispravni model enske egzistencije odbacila je za sebe ve u dnevnikom zapisu iz 1842:
Deizovito se moje serdce uzbune, kada pomislim, da bi muu podlona biti morala: a ja i ne znam to je pokornost.

No, u jednoj kasnijoj noveli ocrtala je viziju braka ravnopravnih par tnera s potpunom slobodom intimnog ivota. Tunu stvarnost obiteljske farse razotkriva kad joj kreposna sestra eli preoteti deka ili kad je majka naziva starom kobilom, a njezin rad tvoje grintavo posrano pi sanje. Jamevieva je u svom dnevniku i kritiarka drutvenih odnosa: prepoznaje kukavice i hulje u politikim linostima, podmitljive inovni ke (nabiguzice) to varaju seljaka... No, svakako je za ocjenjivanje suvremenosti ove spisateljice presudno to to ona, prema ocjeni D. Zeevi, prvi put u hrvatskoj knjievnosti uspostavlja model osobnog ivota utemeljen na idealu intimne slobode koji okree vladajui model odnosa spolova. Jovan Skerli, jedan od ri jetkih kritiara, zapazio je to ve 1910. nazivajui je spisateljica ilirska (...) osloboenog duha ena. To to nije mogla prihvatiti ideju enskog prava glasa (Moj dnevnik nije za razmatranje ove ludosti..., 1871) tek je dug vlastitu vremenu. Ipak je tom vremenu usprkos realizirala dotad u nas nesluenu mogunost ivota ene. ivjela je na svoj nain (zbog ega je nije potrebno proglasiti ruiteljicom tabua) ve je to dovoljno za afirmaciju jedne od temeljnih ideja povijesti ena.

PATULJASTA A M A Z O N K A HRVATSKOG FE M IN IZM A: MARIJA JURI ZAG O RKA


Da li bi sitna, neugledna ena bez odlinog pedigrea mogla u nas, na prijelomu stoljea, izrasti u pravu profesionalnu novinarku evropske reputacije, najuspjeniju spisateljicu X X . stoljea, politiku linost burne narodne borbe, a da uz to nije bila i militantna feministkinja? Usu ujem se vjerovati da ne bi! Stoga je mjesto zvijezde u jo nenapisanoj povijesti feminizma u Hrvatskoj osigurano Mariji Juri Zagorki (18731957). Kako to istie Stanko Lasi (Knjievni poeci Marije Juri Zagorke, Zagreb, 1986.) koji je prvi na primjeren nain prepoznao njezin femini zam, ona je od samog poetka stvaranja svijesti o poloaju ene u svijetu prihvatila dato stanje kao neto od ega se kree prema slobodi, a ne kao neto na to je ovjek definitivno osuen.

246

KONJI, ENE, RATOVI

Novinarskoj profesiji usmjerila ju je mladenaka fascinacija politikom. Nakon brojnih i tekih ivotnih iskuenja 1896. postaje lanom redakcije Obzora , najrenomiranijeg hrvatskog dnevnika. Unato visokom pokrovi teljstvu biskupa Strossmayera, vlastitom talentu i manijakalnoj radinosti, itavo je vrijeme djelovanja u Obzoru bila izloena ikaniranju i poruzi njegova najmonijeg ovjeka, ime Mazzure. Za njega je Zagorka bila baba bez imena i ugleda, nitko i nita, zagorska kravarica, zaraena socijalistikim mentalitetom i feministikim novotarijama. Kada je 1897. organizirala tiskarske radnice u Kolo radnih ena, Mazzura ga je zabranio, zaprijetivi joj otkazom, a redarstvo ju je smatralo umobol nom. Skandal istog ranga poput organiziranja enskog radnikog pokreta bile su njezine akcije protiv rasprostranjene upotrebe njemakog jezika u Zagrebu. Zagorka je stvorila neke vrste ulinu organizaciju protiv vaparenja angairavi ake, studente i djevojke koji su zaustavljali ljude na ulici i upozoravali ih da govore hrvatski. Ubrzo su protiv nje poeli gradom kruiti plakati ovakva sadraja:
Tko zna togod o nekoj luakinji sufraetki koja ulicama Zagreba zaustavlja kulturne graane s nekim enskama i poziva ih da ne govore njemaki? Tko tu luakinju vaboderku nae, neka je odvede u ludnicu, ili na redarstvo, da se grad oslobodi odurne mukarae.

Doista, iskoraivanje ene iz propisanog joj mjesta (supruga, majka) bivalo je protumaeno kao siguran simptom ludila. No, Zagorka ne po sustaje. Objavljuje u Obzoru seriju portreta ena (1901-1903) ime svje doi o intuitivnoj spoznaji nunosti upisivanja ene u povijest. Na vrhun cu openarodnog pokreta protiv Khuena (od oujka do srpnja 1903) do ivjet e, prema vlastitom iskazu, najljepe dane svog ivota kao nje gova istaknuta protagonistkinja. Punih je pet mjeseci faktino vodila Obzor (poto su glavni urednici uhieni) i bila lan Glavnog taba Narod nog pokreta. Od svih akcija u kojima je sudjelovala, najglasovitije su bile demonstracije ena koje je organizirala protiv Khuena. Lukavstvom je uspjela dovesti tisuu ena pred banski dvor i pred itavom evropskom javnou poniziti samodrca kojemu je zbor ena klicao: Dolje krvnik Hedervary. Prijete joj, ak je i nakratko zatvaraju, a istomiljenici je obasipaju po hvalama. Frano upilo pie joj 1907: Zagorice, Vi ste mu na mjestu. Mada joj suborci priznaju dostojanstvo i drutveni status mua, ona ne moe, ne eli i nije joj doputeno zaboraviti da je samo ena. Dri na stotine predavanja po austrougarskim zemljama o eni i politici, so lidarnosti, narodnoj borbi, o enskom glasakom pravu.... 1909. sudjeluje u polemici o naprednoj eni i dananjim mukarcima, u kojoj formu

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

247

lira svoj pogled na emancipaciju ene. U Zagorkinoj viziji napredna e na skladno sjedinjuje ovjeka i enu: ona mora izgraivati sebe u tom idealu, a mukarca odgojiti da joj prizna ljudskost i to svojim ponaa njem, superiornom tolerancijom. I sama je nastojala odgajati ene u tom duhu putem enskih listova kojima je bila glavna urednica: enskog lista (1925-1938) i Hrvatice (1939-1940). Ni Zagorka spisateljica ne odustaje od svojih feministikih ideja. Iz bjegla je zamke pisanja s tezom, no androgini enski likovi njezinih romana (Gordana, Nera) i protagonistice dramskih tekstova (Evica Gupeva) svjedoe o afirmaciji predodbe aktivne ene koja ravnopravno su djeluje i pokree povijesna zbivanja. Iako samoubojstvo glavne junakinje autobiografskog romana Kamen na cesti (1936) ukazuje na nemogunost uspjene egzistencije ene u ne prijateljskom okruju, sama Zagorka umire u visokoj starosti, istovreme no oboavana od svojih italaca i omalovaavana od knjievnih i poli tikih monika. No, dok joj je danas Lasievom knjigom osigurano mje sto u povijesti hrvatske knjievnosti, nenapisana povijest feminizma jo joj nije vratila dug.

JUNAKINJE NOVE ZEMLJE: UGLEDNE HRVATICE U EMIGRACIJI


U grupnom portretu kopaa kauri-smole na Novom Zelandu, sjekaa eerne trske ili praume u Australiji, rudara u Pennsylvaniji na prijelo mu stoljea nema ena. Surov svijet naih iseljenika, ljudi koji ne obita vaju Ameriku nego ive u njezinu podzemlju, kako ih je opisao jedan od njihovih slavenskih duebrinika, muki je svijet. Koji su pretpakao na stavale nae iseljenice, otkriva li praznina u pogledu majke sa zaplaka nim djetetom na Ellis Islandu u podnoju Kipa slobode fragment iz po vijesti naih ena?
U Hrvatskoj supruge upozoravaju svoje mueve da e se u Americi stvan izmijeniti, jer tamo ene imaju vie moi.

Tu, kako je naziva, legendu koja je o poloaju ena u SAD kolala u Hrvatskoj na poetku 20. stoljea, zabiljeila je Emily Balch u knjizi Nai slavenski sugraani (Our Slavic Fellow Citizens, New York, 1910), prvom cjelovitom znanstvenom istraivanju iseljavanja Slavena u SAD, potkrijepljenom analizom njihove autohtone kulture i drutva. Dok je odvana profesorica Balch sa suputnicom pjeaila naim selima (1905.), knjievnik dr. Ante Tresi-Pavii prokrstario je SAD Preko Atlantika

248

KONJI, ENE, RATOVI

do Pacifika. ivot Hrvata u Sjevernoj Americi , Zagreb, 1907). Svojim je cifrastim stilom ocrtao amerike ene kao mutante atletskoga, mukarakog dranja.
Njenost, i ono to mi u Evropi nazivamo vjeno ensko, nemaju cijene. ena treba da je mukarac u tielu, ponaanju i u srcu. Ubije li ena mua ili lju bavnika, to je junakinja dana.

Citira i amerikansku poslovicu koja kae da je ondje dobro ma kama i enama, teko ljudima i konjima, aludirajui na eninu slobodu u svietu i zakonsku zatitu. Dakako, iseljavanje ena iz naih krajeva nije nadahnjivala niti puka legenda, niti Tresievo indignirano karikiranje modeme ene. U pr voj fazi emigracije (1880 poetak 20. stoljea) domovinu, tada mrsku Austro-Ugarsku, naputali su mahom mlai, neoenjeni mukarci u po trazi za boljim ivotom i s vrstom nakanom da se vrate im steknu neto kapitala. U iduem razdoblju oni ubrzo, poto su dovoljno zatedjeli, a lju novac za put svojim obiteljima ili buduoj zarunici. Amelia Batistich, poznata novozelandska knjievnica naeg porijekla, u knjizi autobiograf ske proze Pjevaj vilo u planini (prevedeno u Zagrebu 1981) ispisujui tradiciju svih onih snanih dalmatinskih ena koje su unosile hrabrost u ivot u ovoj stranoj zemlji, prepune iskrene pionirske odvanosti bi ljei priu o tome kako je na prijelomu stoljea fotograf dolazio tri puta u godini u Zaostrog slikati djevojke koje su htjele poslati fotografiju u Ameriku (to je bio sinonim za sve prekomorske zemlje) u nadi da e nai mua. Po dolasku i susretu sa zarunikom na nevieno mnoge djevojke nisu mogle sakriti odbojnost, no potranja za nevjestama iz do movine bila je takva da se lako mogao nai odgovarajui prosac koji bi otkupio njezin putni dug i tako stekao suprugu bez muke i napora prepiske. U razdobljima intenzivne ekonomske migracije i oskudice u vlastitu selu takva je udaja bila jedina prilika za mnoge mlade ene da se plasiraju na enidbeno trite. Z a razliku od nevjesta s razglednice, kako su nazivali takve djevojke iz Hrvatske, pripadnice nekih drugih slavenskih naroda bile su ak i pre thodnica svojim mukarcima. Tako su npr. neudate Slovakinje odlazile same u SAD gdje su se mahom zapoljavale kao kuno pomono osoblje. E . Balch navodi nevjericu kojom je popraeno pismo jedne od njih svojoj bivoj milostivi u domovini u kojem javlja kako se ameriki poslodavci prema njoj lijepo odnose pozdrave je prije nego togod zapovjede, a povrh svega jo i nosi eir! (Komentar je bio: To ne moe biti istina!). ehinje koje su ve oko 1869. poele dolaziti u grupicama zapoljavale

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

249

su se kao kvalificirane radnice u njujorkim tvornicama cigara i slale no vac za put svojim muevima. ene iz razvijenijih slavenskih krajeva s takvim iseljenikim putanjama bile su i vidljivije u zemlji iseljenja, ali i kao subjekti znanstvenih istra ivanja (ehinje su, npr. imale i svoj asopis enske Listy koji se zauzi mao za ensko pravo glasa). Povijest ena sa slavenskog juga koje su u prvim desetljeima iseljenikog ivota sakrivene od oiju javnosti, ve je problem za istraivanje. Ipak, bile su prisutne u svim porama iseljenikog ivota. Mama se sjeala za nas, pie Amelia Batistich o svojoj majci. Majke su u svojoj tradicionalnoj ulozi prenosile na djecu batinu starog kraja jezik, obiaje, moralne vrednote. One su esto primale u svoje kue na stan i hranu sunarodnjake samce, postajui boarding-boss (gazde) u malim enklavama naih ljudi (boarding houses). Kuhale su, prale i spre male danonono, poboljavajui tako obiteljski budet. Dijelile su sudbi nu svoje klase: mnogi trajkovi ne bi uspjeli da nisu podravale i bodrile svoje mukarce u surovom klasnom boju. Stjepan Lojen ( Uspomene iseljenika, Zagreb, 1963) sjea se njihove velikodunosti. Drale su svoje stanare besplatno za trajkova i velike ekonomske krize, svojim tijelima titile trajkae od napada kozaka privatne policije poslodavaca. Slovenka Anna Clamenc, junakinja trajka u rudnicima bakra u Calumetu (SAD) 1913. osnovala je prvu ensku organizaciju za potporu traj kaa. Milena Gainovi-otra jedna je od prominentnijih figura srpskog radnikog pokreta amerikih Srpkinja. Za ekonomske krize i nae ise ljenice naputaju izolaciju domova jer su ih kao jeftiniju radnu snagu poslodavci radije zapoljavali. Suoene sa svijetom najamnog rada, poi nju sudjelovati u aktivnostima sindikata, kulturno-prosvjetne i politike organizacije. Osobita je zasluga naih iseljenica u antifaistikoj mobili zaciji i prenoenju istine o NOB-u. Kako bi to bolje pomogle borcima i stanovnitvu u starom kraju, osnovale su 1944. u Pittsburgu Central no vijee amerikih Hrvatica sa zadatkom da s Vijeem amerikih Hrva ta i Hrvatskom bratskom zajednicom prikupe pomo u vrijednosti mili jun dolara. Uz prvu predsjednicu te organizacije Rose Plodinec, za poasne predsjednice izabrane su Joyce Borden-Balokovi i operna diva Zinka Kunc-Milanov. Svakako, svojim znojem i istrajnou nae su iseljenice od pionirke Divljeg zapada Anne Pipinich, koja je svojim rukama vukla plug po pu starama tek osnovane drave Montane, do brojnih aktivistkinja suvreme

250

KONJI, ENE, RATOVI

nih iseljenikih organizacija, izgradile ve same sebi spomenik trajniji od mjedi. Povijest ostaje tek da vjerno to zabiljei.

S PO R O ST-O PO R O ST: K N JIG A RADE IVEKO VI


Fascinira injenica da u knjievnosti poput hrvatske, bez izraenijega kontinuiteta feministike kulture i samosvijesti (ako izuzmemo nekoliko asnih iznimaka poput Dragojle Jamevi, Marije Juri Zagorke, primje rice), ve etvrti put u ovom desetljeu nalazimo znalaki tretiran jedan od omiljenih toposa suvremenog feminizma i enskog pisma: odnos majka-ki. Ki iz romana Sunane krinjari Ulica predaka (1980) ne ublaava usijanje paralizirajueg nepotkupljivog pogleda djeteta. Ono pamti kolosalnost svih majinih zloina intenzitetom upravno-proporcionalnim svojoj siunosti. Irena Vrkljan (Svila, kare, 1984) vraa se smjer no na mjesto zloina, u djetinjstvo, kako bi ih obje pokuala iskupiti u nekoj sivoj bezvremenoj odraslosti ije neizljeive rane prekriva svilenom pauinom. I autobiografski roman Slavenke Drakuli Hologrami straha (1987) savreno kontroliranim stilom ljuti sloj po sloj patine sentimen talnosti koja prekriva neizrecivu istinu enskog rodoslovlja. Najnovija knjiga Rade Ivekovi Sporost-oporost (Grafiki zavod Hr vatske, 1988) svjesno izmie moguim anrovskim odreenjima. Rada Ivekovi poznata je kao autorica veoma irokog dijapazona interesa: uz sustavno bavljenje indijskom filozofijom (napisala je nekoliko veoma za paenih knjiga), djeluje kao knjievni kritiar, popularizira enske studije i feministiku kritiku znanosti i filozofije, a njezine prijanje dvije knjige sabiru razmjenu epistolarnih eseja s Bogdanom Bogdanoviem... Previra njem igrivih mijena razina iskaza samom svojom formom njezin naj noviji tekst afirmira jednu od ideja koje e na razliite naine tematizirati: Kako uzgojiti/sauvati mnotvenost oita (oitovanja vlastitog bia) neprestano ugroavanu civilizacijskim-drutveno-politikim-ideolokim zahtjevom za svoenje na neupitni (oinski) vrsti okvir. Ali istinsko vezivno tkivo teksta znai opipavanje (mnoge stranice svjedoe o ulnosti te enje mjesta majke u ivotu keri, traganje za oiljkom prekinutog dodira, za dosezanjem punine odnosa. Taj se susret, sluti autorica, ima zbiti u jeziku (Ova je knjiga mnome napisana, a od tebe proitana). Jezik je tutkalo, melem koji bi moda mogao zakrpati razliku. U naporu prevoenja majke u jezik Rada Ivekovi problematiku jezika promilja u kontekstu razmatranja njegovih izraajnih mogunosti

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

251

u suvremenoj umjetnosti, esto citirajui duhovne saveznike svoga pot hvata od gramatike orijentalnih jezika do Prousta i Handkea, ili ve likih sveenica enskog pisma. Pomno pripremajui ueni susret s maj kom, uputa se u veliko spremanje kuanstva djetinjstva i mladosti. Bez sentimentalnosti i poniznosti, jedino prizivajui obuhvatno milovanje majina pogleda odgaat e, jedan po jedan, praan mit utopije kojom je generacija otaca revolucionara obdarila ovu vrnjakinju drave. Bru talna nametljivost oca i onog autoriteta (svjetonazora koji simbolizira), blijedi pred tragom neuhvatljive majke... Odbacivanjem odnosa domina cije, odnos majka-ki ukazuje se kao odnos izvan povijesti, nasilja, umi ranja. Fiksira se kao ponavljanje koje ne ubija, koje prolazi kroz dru goga, koje pretpostavlja i trai treeg a ne iskljuuje ga. Sporost-oporost a priori prokazuje teoretiziranje (te(r)orizam). Pa ipak, onaj tanahni, zameteni puteljak, parafrazu pupane vrpce koja vodi k majci i brie razlikovanje meu njima (majka postaje ki i obratno), koja ih saima u nekoj pred(post)povijesti, potrait e autorica u svakom dostupnom (teorijskom) referencijalnom okviru. Prkosnom leemou opunomoenice postmodeme Rada Ivekovi ispisuje svoju intelektualnu autobiografiju. Vodi nas prostranstvima indijske kozmogonije, teksake pustinje, olovnim krajobrazima nae stvarnosti nakon revolucije, pari kim teatrima, handkeovskim brisanim prostorima k utljivoj, izmatanoj majci. Ovoj knjizi, primjerenoj po svojoj suvremenosti i otvorenosti, mogue je prii na mnogo naina, i zasigurno e svaka itateljica/itatelj to uiniti na svoj nain. U knjievnosti koja ve dulje vrijeme glavinja u traganju za autentinim izrazom od egzotike borhesovskog podraavanja, do nasilnog braka podanrova Sporost-oporost, kao posljednji u nizu sa mosvjesnih enskih glasova, definitivno prekida s tradicijom samozatajne utnje.

ISPRED M O G UNO STI RECEPCIJE: VERA STEIN ERLICH


Problematika odnosa spolova promatrana kao indikator odreenog modela kulture i kao drutveni odnos sui generis, na svojstven nain pred stavlja vezivno tkivo raznorodnih radova Vere Stein Erlich objavljenih u etrdesetogodinjem rasponu. Od objavljivanja knjige K olektivni rad u sa vrem enoj k oli 1933. godine, do teksta R egionalne razlike u em ocionaln oj

252

KONJI, ENE, RATOVI

klimi, posljednjeg objavljenog rada 1974. godine, ta je tematika leitmotiv njezinog plodnog i angairanog djela. Analiza koja tu, u dananjem vremenu ponovno aktualiziranu, proble matiku stavlja u arite svog zanimanja, ima ansu da pokua ispuniti viestruku zadau. To je, u prvom redu, ponovno otkrivanje onih znan stvenih i publicistikih radova te autorice koji su u vrijeme svog nastanka, tridesetih godina bili ispred mogunosti recepcije vlastite sredine. No, oni nam danas govore neobinom svjeinom i aktualnou ve i stoga to se javljaju u prepoznatljivoj atmosferi ponovljene svjetske ekonomske i drutvene krize. Pored toga otvara se mogunost da nakon etrdeseto godinjeg povijesnog iskustva utvrdimo stupanj razgradnje one slike svi jeta ije je dezintegracijske procese autorica ve tada razmatrala, kao i stupanj ostvarenja utopijskih mogunosti koje je tadanja kriza vladajueg modela kulture nagovjetavala. Naposljetku, osvrt na odnos spolova u djelu Vere Stein Erlich olakava nam i evaluaciju pionirskog karaktera njezinih radova, budui da postoji mogunost usporedbe s bogatom su vremenom literaturom koja problematizira istu temu, a nastala je kao odgovor drutvenih znanosti na poticanje novih drutvenih pokreta, i to posebice neofeministikog pokreta sedamdesetih godina. Razmatranje odnosa izmeu spolova u djelu Vere Stein Erlich pratit emo u okvirima specifinog konteksta raznih podruja njezinog istrai vanja i djelovanja. Prvu skupinu ine radovi s podruja psihologije i pedagogije, gdje je odnos spolova problematiziran u kontekstu kritike graanske porodice. Osobit je naglasak na kritici spolnog determinizma u distribuciji moi i hijerarhijskoj strukturi obitelji, te specifinoj socijalizaciji muke i enske djece. Polarizacija spolnih uloga koja je rezultat takve socijalizacije ini okosnicu jednog inae svagda latentnog, no katkada i veoma otrog, ma nifestnog konflikta rivaliteta i nerazumijevanja mukaraca i ena kao odvojenih drutvenih grupa. Druga skupina radova vezana je uz publicistiku i javnu djelatnost Ve re Stein Erlich, i nadahnuta je kritikim angamanom u irem kontekstu borbe za demokratizaciju drutva tridesetih godina. Usredotoivi se na razobliavanje autoritarnog karaktera spolne i dobne asimetrije u ras podjeli drutvene moi, te na prevladavajuu praksu diskriminacije koja je njegova neizbjena posljedica, ona stavlja znanstvenu analizu u slubu neposrednog mijenjanja drutvene svijesti i stvarnosti. Konano, budui da su antropoloka istraivanja te autorice danas najbolje poznata, ovdje emo samo naznaiti mjesto i nain na koji je problem odnosa spolova u njima prisutan. Osvrnut emo se i na promi

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

253

ljanja u kojima Erlichova tijekom posljednjeg desetljea ivota nastoji ocijeniti dosege promjena u tradicionalnom modelu odnosa meu spo lovima. U njima je oigledna tenja k reafirmaciji nekih aspekata tradi cije na utrb aktualnog stanja. U prvim publiciranim radovima autorica, psiholog po prvobitnoj vo kaciji, bavi se problemima odgojnog i obrazovnog procesa u okviru ta kozvanog pokreta nove kole. Serija knjiga objavljena od 1933. do 1936. godine Kolektivni rad u suvremenoj koli1, Individualna psihologija u kolskoj praksi2, Metoda Montesori3, i Dananje dijete Problemi suvre menog odgoja4 pokazuje irenje njezinog zanimanja od popularizacije nove kole koja predstavlja kritiko osporavanje te tradicionalne repre sivne institucije k problematici razvojne psihologije, da bi se naposljetku usredotoila na kritiku graanske porodice. Vera Stein Erlich prva je u naoj sredini koja s oduevljenjem i odo bravanjem izvjetava o pokretu nove kole koji je djelovao u prednacistikoj Njemakoj. U spomenutim radovima nastoji opisati novu odgojnu praksu koja osporava represivnu spregu autoritarne kole i obitelji. kolu razobliava kao represivnu instituciju to slui obnavljanju autoritarne ideologije odgajajui svoje tienike za neupitno prihvaanje postojeih drutvenih uloga i odnosa. Najaktivniji inioci pokreta nove kole su, po njenim rijeima, silno zamani i revolucionarni omladinski i enski po kret. U knjizi Kolektivni rad u suvremenoj koli opisana su temeljna na ela tog pokreta. On se zasniva na isticanju racionalnosti nasuprot na glaavanju uvstvenog odgoja i iracionalnog idealizma Blut und Boden ideologije koji zastupaju tezu da se razumom ne mogu rijeiti socijalni problemi5, te na izgraivanju slobodne i kritine linosti nasuprot po danikoj poslunosti i, naposlijetku, uvoenju koedukacije kao preduvje ta stvaranja jednog novog, bliskog, spontanog i slobodnog odnosa meu spolovima. Opisane su samosvjesne djevojke, intimna prijateljstva iz meu pojedinih mladia i djevojaka to nisu smetnja u radu niti koga uznemiruju6. Zajedniki odgoj djeluje naroito na obaranje predrasu da o razliitim priroenim svojstvima mukarca i ene, pie autorica u knjizi Dananje dijete. Istie se da koedukacija nije puko mehaniko stva ranje mjeovitih razreda. Tek ako je odgajatelj uspio razbiti predrasude o inferiornosti djevojaka to ih djeca donose u kolu, smije se govoriti o rezultatima koedukacije. Erlichova u tim radovima tek ovla dotie socio-ekonomske i povije sne razloge drutvene krize, budui da teite zanimanja usmjerava na mikrorazinu drutva situaciju pojedinca i obitelji. Tragajui za uzro

254

KONJI, ENE, RATOVI

cima neslobode i nelagode, utjee se psihoanalitikim kategorijama i interpretativnim modelima. Iako se najvie oslanja na individualnu psiho logiju Alfreda Adlera, radovi iz tog razdoblja otkrivaju autoriino po znavanje Freuda i Reicha. Vera Stein Erlich razraunava s atmosferom nejednakosti o kojoj govori psihologijskom analizom mehanizama primame socijalizacije. Osobitu panju poklanja drutvenoj konstrukciji spola i ulozi seksualnog potiskivanja, te funkciji porodice kao posrednika nesvjesnog obnavlja nja postojeih nejednakosti. Nove ekonomske prilike, zakljuuje auto rica, zaotrene postojeom krizom, suoile su pojedince s neodrivou zateenih modela spolnih uloga i patrijarhalne porodice. Nuda ekonom ske emancipacije velikog broja ena nespojiva je s prevlau mukaraca u porodici. No, traenje novih modela odnosa meu spolovima nije se pokazalo kao jednostavan i bezbolan proces. Dok je s jedne strane to prelazno razdoblje bilo obiljeeno nesnalaenjem pojedinca, s druge je rezultiralo stvaranjem enskog i omladinskog pokreta. Kritika graanske obitelji Vere Stein Erlich temelji se, kako smo ve spomenuli, najveim dijelom na psihoanalitikim spoznajama. Psihoana lizu poima kao kritiko orue privilegiranih marginalaca. To su u prvom redu proleterizirani intelektualci, mlai i enski lanovi velegradskih familija koji su uivali prava druge klase, a potjeu iz srednjih i krup nih graanskih slojeva7. Psihoanalitika teorija o tetnosti zatomljenih i potisnutih poriva, po shvaanju autorice, odraava borbu ena protiv svakog ugnjetavanja, koje je u tom historijskom momentu postalo ista nepravednost i brutalnost8. No, ona se ne zaustavlja samo na toj ravnini kritike obitelji. ene i djeca su, pored podjarmljivanja u seksualnom pogledu i na drugim podrujima podloni mukarcu, a osobito u eko nomskom pogledu. itavo je doba patrijarhata ispunjeno autoritetom, pie autorica u knjizi Dananje dijete9. Patrijarhalna je porodica samo jedna instanca autoritarnog drutva te stoga ne iznenauje to ona ne ostavlja mnogo mjesta za ostvarivanje ni izgraivanje drugarstva, jedna kosti i solidarnosti.10 Upravo kriza naetog autoritamo-patrijarhalnog sklopa vladajue kulture koja je rezultirala otvorenim konfliktom ne/pri vilegiranih lanova obitelji, stvorila je preduvjete za razvoj pokreta za emancipaciju ene. No, autorica unato izraenim simpatijama za taj po kret istie opasnost nepotpune emancipacije, takvog stanja na kojemu ene jo i danas najvie participiraju. Stari oblici drutvenog uvjetovanja spolnih uloga postali su neadekvatni i u suprotnosti s izraenim aspira cijama deprivilegiranih grupa, dok do kvalitetnog pomaka nije dolo.

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

255

Stare uloge nisu u potpunosti odbaene, one su tek modificirane nekim novinama, to je u sluaju ena dovelo do pukog udvajanja uloga. Osobito su bliska suvremenim feministikim analizama opaanja Vere Stein Erlich koja se odnose na proces socijalizacije enske djece. Ona potvruju poznatu izreku Simone de Beauvoir da se ena ne raa, ve da se enom postaje. I naposljetku, bitna instanca kritike drutvene uvjetovanosti enstve nosti predstavlja osporavanje ideologijske mistifikacije te uvjetovanosti, zaodjevene u naelo enske prirode. Najuoljiviji primjer je dogma o materinjem instinktu koji bioloku injenicu to ene raaju djecu eli predstaviti kao tvrdnju u prilog majinstva kao najadekvatnijeg poziva ene. Erlichova argumentirano osporava takvo idealiziranje majke kao prirodne i instinktivne odgojiteljice i zalae se za racionalni, neautoritami odgoj obaju spolova. Rezimirajui prikaz te skupine psihologijskih rasprava Vere Stein E r lich valja istai da je u njima autorica analizirala bitne determinante od nosa meu spolovima. enske studije, disciplina koja je znanstveni status izborila sedamdesetih godina, ponovno su aktualizirale mnoge teme o kojima ona pie tridesetih godina. Studije suvremenih autorica u rasponu od Simone de Beauvoir, Juliet Mitchell, Ann Oakley, Adrianne Rich, Elisabeth Badinter, Nancy Friday, Elene Gianini Belotti11 i mnogih dru gih s obiljem novih uvida i empirijskih potkrijepa potvruju ispravnost njezinih hipoteza i svjedoe o pionirskom karakteru autoriinih radova. Vera Stein Erlich djelovala je svojim napisima u okvirima bogatog i raznovrsnog enskog pokreta u Jugoslaviji izmeu dva rata. U njima na popularan nain iznosi teze iz znanstvenih radova, a esto ih i radikali zira. Svoje je feministike tekstove objavljivala u zagrebakom tjedniku idov, te beogradskim mjesenicima ivot i rad i ena danas. Suradnja u potonjem zasigurno je rezultat veza stvorenih u takozvanom klubu dr. Bene Steina, njezina supruga.12 ena danas to izlazi u Beogradu od 1936-1940. godine glasilo je komunistiki inspiriranih ena koje, slijedei politiku Narodnog fronta, izdaju svoje glasilo i pridruuju se graanskim feministikim organizacijama traei nain za legalnim javnim djelova njem. Neke od aktivistkinja i suradnica posjeivale su spomenuti klub u kui Vere Stein Erlich.13 U tekstovima objavljenim u glasilu zagrebake idovske opine idov u toku 1935. godine14 problematiku emancipacije ene promatra i ko mentira u okviru aktualnih zbivanja u idovskoj zajednici. S ponosom i nadom pie o poloaju moderne jevrejske ene u prvim kibucima

256

KONJI, ENE, RATOVI

(kvucama), o ispravnom postavljanju enskog pitanja unutar cionisti kog pokreta, o uestalim pojavama diskriminacije ena u radu samih i dovskih opina, te o uspjesima jevrejske enske organizacije W IZO koja pomae svojim lanicama da preu granice svog uzanog privatnog ivo ta i nau vezu s realnim svijetom, s onim stvarnim socijalnim i nacional nim pritiskom koji daje poticaja za rad.15 U publicistikim se radovima autorica esto osvre na drutvenu prak su feministikih pokreta. U napisu Prava ena, prvom u seriji javljanja u eni danas 16 konfrontira miljenje o potrebi, odnosno izlinosti femi nizma u drugoj polovici tridesetih godina. Protivnici jednakosti ena istu paju s tezom njihove eliminacije s trita rada (iz zvanja) i osporava njem aspiracija za sudjelovanjem u javnom i politikom ivotu (artikuli ranom u zahtjevu za pravom glasa) i zagovaraju zatvaranje u porodicu, unutar koje neka bude ono prirodno, bezazleno i djetinjasto stvorenje na veselje sebi i svojima. Razloge otpora enskom pokretu nalazi u injenici to on ne predstav lja samo jo jedan napad na patrijarhalne i autoritarne mehanizme dru tvene regulacije ve i u njegovim dalekosenijim aspiracijama i prianjaju uz interese irokih slojeva17. Antifeministi mogu zagovarati podjelu sfera za spolove, no praksa otkriva zastraujuu neimatinu, eksploata ciju ena, prisilno raanje zbog zabrane regulacije poroda (jer oni su strogi uvari morala). Erlichova ih prikazuje kao one krugove koji vide rjeenje sviju potekoa u ratu, koji tvrde da sve vrline dozrevaju tek pod orujem18. Pobijajui u istom tekstu argumente protiv proirenja enskih prava, za koje smatra da ne mogu ni u jednoj toki izdrati kri tiku, Vera Stein Erlich u prilog svojim stavovima iznosi tezu o povijesnim ansama marginalnih grupa. Ona smatra da su nove grupe, ranije bespravne, mnogo zrelije nego to su to proricali protivnici njihove eman cipacije, i to stoga to su istorijski prisiljene na kritiki stav. Ekonomska je kriza dovela u pitanje ve postignute uspjehe femini stikog pokreta pravo na obrazovanje, ulazak ena u zvanja, demo kratizaciju patrijarhalne porodice. Na ene se gleda kao na konkurente, dok i one same uviaju tegobnost poluemancipovanog poloaja, istie autorica u tekstu ena i porodica tiskanom u asopisu ivot i rad 19. No, taj uzmak nije imao reprekusije iskljuivo na planu javne djelatnosti ena. U privatnom ivotu on e uzrokovati regresiju na preivjele patri jarhalne forme obitelji i uzdrmati novosteenu samosvijest ena. U pojedinim tekstovima Vera Stein Erlich posebno se bavi problema tikom porodice. Tako lanak Istraivanja o porodici tiskan 1937. go-

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

257

dine u eni danas20 predstavlja pledoaje za znanstveno potkrepljivanje aktualnih diskusija pro i contra porodice. Rezimirajui znaaj publicistike djelatnosti ove autorice, valja istai neke probleme koji i u dananjem znanstvenom prouavanju odnosa spo lova zauzimaju vano mjesto. To je problematiziranje odnosa emancipa cije ene u privatnoj i javnoj sferi, te radikalna kritika ahistorijskog po imanja kategorija priroda i kultura. Erlichova naglaava drutveni karak ter procesa formiranja spolnosti i kodificiranog razliitog ponaanja, pri emu njene ideje pokazuju veliku bliskost sa sofisticiranijim rezultatima suvremene antropologije ena, osobito sa shvaanjima Sherry Ortner21 i odreenjem sistema spola/roda kojim Gayle Rubin oznaava sklop aranmana kojim jedno drutvo pretvara bioloku spolnost u proizvode ljudske djelatnosti22. Pored toga treba ukazati i na autoriino angairano shvaanje zadae empirijskih drutvenih znanosti kao bitne instance drutvene kritike. Zavojit je i mjestimino tegoban put kojim je Vera Stein Erlich stigla do reputacije i karijere socijalnog antropologa. U vie je napisa prikazala svoju evoluciju od prve ankete provedene u razdoblju od 1937. do 1940. godine, zapoete upitnikom od 130 pitanja o porodinom ivotu i po loaju ene u tradicijskoj kulturi, provedene u 300 jugoslavenskih sela. Poetkom ezdesetih godina konano je objavila svoje pionirsko istrai vanje u cjelovitoj publikaciji knjizi Porodica u transformaciji tiskanoj prvi put 1964. godine (Naprijed, Zagreb). Problemi obraeni u toj studiji pripadaju krugu socijalno-psiholokih aspekata istraivanja porodice: problematika autoriteta, konflikata i rivaliteta, ljubavi i mrnje, grupacija unutar porodice, ranga i pozicije lanova i procesa transformacije svih odnosa. Velike razlike u porodici raznih krajeva Erlichova je istraivala prvenstveno s historijskog i ekonomskog gledita, naime dodire, sukobe i infiltracije koji su izvana djelovali na podruju i na prilagoavanje ita vog ivota nadiruoj novanoj ekonomiji.23 Odnos spolova u socijalno-antropolokim radovima Vere Stein Erlich praen je u kontekstu prouavanja procesa transformacije tradicijske po rodice kojoj je dobna i spolna razdioba bila temelj itave strukture. Te ite se, dakle, pomie s radikalne kritike jednog historijskog oblika po rodice, k istraivanju njezine evolucije. U daljnjim studijama nastalim ezdesetih i sedamdesetih godina, Erlichova razrauje i proiruje proble me ve sadrane u okviru tog zamanog projekta. Krajem ezdesetih go dina u jednom tekstu predlae ponavljanje svoje pionirske studije nakon

258

K O N JI, E N E , R A T O V I

v re m e n s k e d is ta n ce o d trid e se t i tri g o d in e. K a o n a ro ito in trig an tn u n e p o z n a n icu sp o m in je e m o c io n a ln e v eze la n o v a p o ro d ice . U toj se toki kru g au to riin ih in te re sa n a nek i n ain z a tv a ra : p re d e n je p u t o d in te re sa z a ind ivid ualnu su dbinu o tu e n o g p rip ad n ik a g ra an sk o g d ru tva, p rek o o tv o re n o sti z a in te ra k cije ljudi o kup ljenih u dru tven im p o k re tim a , tr a dicijskim seo sk im z a je d n ica m a , p a n azad d o su dbine p o je d in a ca u v re m e n u u k o jem se jo nisu stiali tek to n sk i p o tre si onih drutven ih i kul tu rn ih m ijen a o k o jim a p ie n a p o e tk u svoje k a rijere. P o tre b u takvog istraiv an ja p o tk re p lju je p o n jen o m m iljenju n eu tem eljen im i p ro izvo ljnim tv rd n ja m a u e sta lim u a s o p isim a i p o p u la m o -n a u n o j lite ra tu ri, k o je sv o jim au to rita tiv n im to n o m e le im p re sio n ira ti ita o c a . T o su tv rd n je d a b ra k n e m a b u d u n o sti, d a sen tim en ti p rip ad aju p ro lo sti. Iako je E r lic h o v a sk lo n a p rizn ati d a se n a p o v rin i o p a a velika b ezo b zir n o st m u k a ra c a , i te k e tr a u m e k o je sv ak o d n ev n o doivljavaju ene svih g e n e r a c ija u intim nim o d n o sim a , o n a to sta n je pripisu je cin inom o d b a civ a n ju v a n o sti dijad ikih o d n o sa . N a tra g u takvih razm iljan ja V e r a S te in E r li c h vie n e slijedi in te re s z a p o ro d icu k ao p o v ijesn o u v jeto v a n u /p ro m je n jiv u k a te g o riju , v e je p r o m a tr a k ao u n iverzaln u ljudsku tv o rb u . to v ie , u p re d g o v o ru knjige Ju go sla v en sk a p o ro d ic a u transfor m a c iji , z a te m e lj ta k o u n iverzalistik i sh v aen o j p o ro d ici uzim a o sje a j n o p o v eziv an je ljud i i ind ivid ualistiku k o m p o n e n tu ljudske narav i, to su p re ro g a tiv i/a s p ira cije tek p o ro d ic e razv ijen o g g ra an sk o g drutva. P o r e d to g a , a u to r ic a se p o ziv a i n a o v je je o rg an sk o u s tro jstv o 24 i r e z u lta te istraiv an ja slin ih ob lik a u d ru ivan ja kod a n tro p o id a (citira K o n r a d a L o r e n z a i D e s m o n d a M o ris s a ). U tim ra d o v im a b io lo k o m d e te rm in iz m u p rid ru u je se i ku lturni d e te rm in iz a m pri in te rp re ta ciji p o lo a ja e n e 25. Ista k n u ta je ta k o e r a u to riin a ten ja z a re a firm a cijo m tra d icije . T o in zistiran je n a trad iciji, k o n tin u itetu , n a o d re e n n ain stoji u su p ro tn o s ti s k ritik im o d n o so m sp ra m n jen e b re m e n ito sti h ije ra rh ij sk im i a u to r ita rn im e le m e n tim a k o je a u to ric a ra z o b lia v a u ra d o v im a iz trid e se tih g o d in a . T a k a v p re n o s te ita in te re sa m o g u e je razu m jeti u k olik o u z m e m o u o b zir o k o ln o sti p o d k o jim a su ti in teresi izraavan i. T r id e s e te g o d in e n ag o v jetav aju k a ta s tro fu svjetskih ra z m je ra , lo m svih p o z n a tih tra d icija , reg resiju u b a rb a rstv o . e z d e se te i se d a m d e se te , pak , d aju vie n a d e u k o n tin u ite t ljud skog o p sta n k a , ta k o d a j e shvatljiva te nja z a v je n im , filo g en etsk im istin am a o n e se p o n o v n o in e m o g u im a ... A firm a c ija ljudske afek tiv n o sti n a d a je se k a o p a n a c e ja i z a sve zbiljske m an jk av o sti o d n o sa m e u sp olo v im a.

U O SV ITU HRVATSKO G FE M IN IZM A

259

Znan stveno djelo n e vred nuje se p rem a odgovorim a koje daje, v e p r venstveno p rem a p ro d o rn o sti i o tvo ren o sti pitanja koja postavlja. O tvo renost u rad o vim a V e r e Stein E rlich iskazuje se konzekventnim poziva njem na p ra k su kao jedini kriterij vred novanja tuih i vlastitih rezultata. Znanstvena i publicistika prom iljanja te au to rice o odnosu spolova u vrem enu brzog povijesnog to k a u crtala su nova p odruja relevantnosti i upitanosti tam o gdje su nek ad bila bijela pro stran stv a sam orazum ljivosti, trom e i uspavane, n ep o m in e p riro d e. A k o pri tom prom iljanju E rlichova s v eo m p o m n jo m p ro m a tra poloaj en a u tom odnosu, to je zato to njihov prosvjed protiv nejed nakosti p redstavlja historijski novum na ovom tlu i o tv a ra n ek e, jo n ed ostign ute, utopijske m ogunosti. P o sto ja nje auto n o m n o g enskog p o k re ta tridesetih god ina osiguralo je javni p ro stor za artikulaciju to g pro sv jed a. O n je dan as za trt u zaborav, i stoga su radovi V e re Stein E rlich to se bave tom problem atikom doivjeli istu sudbinu.26 N ak an a o vog p rik aza bila je da b arem djelom ino ispravi tu nepravdu.

BILJEKE
1 Kolektivni rad u savremenoj koli, Minerva, Zagreb, 1933. 2 Individualna psihologija u kolskoj praksi, Minerva, Zagreb, 1934. 3 Metoda Montesori, Minerva, Zagreb, 1934. 4 Dananje dijete Problemi suvremenog odgoja, Atlas nakladnog zavoda u Zagrebu, Zagreb, 1936. 5 Kolektivni rad..., nav. dj., str. 8-11. 6 Isto, str. 66. 7 Individualna psihologija..., nav. dj., str. 11. 8 Isto, str. 8. 9 Dananje dijete..., nav. dj., str. 11. 10 Isto, str. 11. 11 Simone de Beauvoir, The second sex, Penguin Books, Baltimore, 1975; Juliet Mitchell, Women's Estate, Penguin Books, Baltimore, 1973; Ann Oakley, Women Confined: Towards a Sociology of Childbirth, Martin Robertson, Oxford, 1980; Adrianne Rich, Of Woman Bom. Motherhood as Experience and Institution, Virago, London, 1977; Elisabeth Badinter, L amour en plus. Histoire de Iamour matemel XVIIe XXe siicle, Flammarion, Paris, 1980; Nancy Friday, My Mother/My Self: The Daughter's Search for Identity, Fontana/Collins, 1979; Elena Gianini Belotti, Dalla parte delle bambine, Feltrinelli Editore, Milano, 1973. 12 Dr. Stein inicirao je i osnivanje Radne zajednice za individualnu psihologiju; u njoj su se okup ljali pedagozi, lijenici, psiholozi, sociolozi koji su nastojali nadrasti pomodni interes i isprazno intelektualiziranje izvornim socioloSkim istraivanjem, obrazovnom i medicinskom praksom., prema; Zorica Stipeti, Argumenti za revoluciju August Cesarec, CDD, Zagreb, 1982, str. 282. 13 Usp.: Mladen Ivekovi, Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, Naprijed, Zagreb, 1970, knjiga I, str. 280-287. 14 Slijedei tekstovi objavljeni su u tjedniku idov: O uspjesima feministikog pokreta, 9, 1. 3. 1935, str. 6: ene i opinski izbor, 40, 27. 9. 1935, str. 8-9; O aktiviranju ena, 52, 20. 12. 1935, str. 4. U kasnije objavljenom tekstu Alfred Adler; Povodom smrti osnivaa mdnnduatae psihologije, 24, 11. 6.1937, str. 5, istie zasluge Adlerovih teorija (ali i njegovog uitelja freuda) u razobliavanju konvencionalne lai o sretnoj i zadovoljnoj porodici.

260

K O N JI, E N E , R A T O V I

15 O aktiviranju ena, nav. dj. 16 Politika prava ena, ena danas, I, 1936, 1, str. 15; Istraivanje o porodici, II, 1937, 5-6, str. 7-8; Omladinska pitanja, III, 1938, 14, str. 15-16. 17 Politika prava ena, nav. dj.
18 Isto.

19

ena i porodica, ivot i rad, Socijalno-knjievni asopis, 1938, juli-avgust, sv. 10 i 11, str. 11

12.

20 Istraivanja o porodici, nav. dj. 21 Sherry Ortner, ena spram mukarca kao priroda spram kulture?, u: Antropologija ene, Zbornik, ur. arana Papi i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983, str. 152-183. 22 Gayle Rubin, Trgovina enama: Beleke o politikoj ekonomiji polnosti, isto, str. 93. 23 Sudbina jedne ankete: Umjesto predgovora, u: Jugoslavenska porodica u transformaciji, Liber, Zagreb, 1971, str. 17. 24 Kriza ili transformacija porodice, Gledita, XV, 1974, 3, str. 336. 25 An Antropologists View of Different Gender Roles, rukopis. 26 U popisu vanijih lanaka spomenutih u knjizi Jugoslavenska porodica u transformaciji, nav. dj., str. 505, ne nalazimo ni jedan od autoriinih feministikih lanaka koji ne bi i po dananjim standardima bili kadri izdrati znanstvenu kritiku.

12
Biologija kao sudbina

JAJNICI NA TANJURIMA
O dstrane li se paljivo svi uresi kojim a se cifrasto nastoji o brazloiti opravdanost diskrim inacije p o spolu, o staje tek jed n a injenica koja ra zlikuje en e od m u k araca njihova tijela. T e o rije m uke su periornosti kao posljednji arg u m e n t prizivaju biologiju. A m edicina disciplina ko ja se nalazi n a razm e i b iologije i socijalne politike, svijeta laboratorija i svakodnevnog ivota javnosti p o d astire in terp retacije biolokih te o rija. Im ajui n a um u u p rav o tu funkciju m edicine i njezin doprinos seksistikoj ideologiji, dvije aktivistkinje enskoga zdravstvenog p o k reta u SAD B a rb a ra E h re n re ic h i D eid re English upustile su se u ranim danim a novoga fem inistikog p o k re ta u to d a istrae socijalnu historiju ena i medicine u A m erici ( Com plaints and, D isorders. T h e S exual Politics o f Sickness. 1 9 7 3 ). U svom su p am fletu , d o d an as e s to citiran o m i potkrijepljenom broj nim novim istraivanjim a, p o le od uvjerenja da je idejam a koje o en a ma lansira, sek sizam u m edicini efikasna sn aga drutvene kontrole. Svoje su istraivanje u sred o to ile n a razdoblje od druge polovice X I X . do dva desetih g od ina n aeg sto ljea, je r u tom razdoblju up ravo m edicina po staje glavnim u p oritem za znan stv en o opravd anje potlaivanja ena, preuzevi tafetn u palicu od religije koja je eninu zlu i bolesnu narav prozrela jo od E v in e esk ap ad e. T o je i razdoblje kad a se form ira m edi cinska profesija, kao m uki elitizam koji je definitivno razvlastio on o to je nakon p ro g o n a v jetica o stalo od enskog au to riteta na podruju lije enja i farm akologije. en e o n d a (k a o to u o stalo m , nisu ni d an as) nisu bile jedinstvena sku pina, niti su bile p o tlaiv an e n a isti nain. Z a en e iz vladajuih ldasa drutvo je propisivalo ivot dok o n e trom o sti, a za on e iz obespravljenih slojeva teak rad u b itan o g tem p a. e n e i d jeca v e su od este godine

262

K O N JI, E N E , R A T O V I

radili i p o e s n a e st sati n a d an u tv o rn ic a m a i ra d io n ica m a z a m inim alne n a d n ice , a g azd in a je e n a bila u re s koji je sv jed o io o njegovu uspjehu. N jezin a d o k o n o st, k rh k ost i d jetin jasto n erasp o zn av an je stv a rn o sti p ru ali su m u k arcu d o k a z e p re sti a k o je m u n o v a c sam n e bi m o g a o p rib av iti. S to g a se b io m ed icin sk a m isao p o b rin u la za dva raz liita ku ta g le d an ja. B o g a te su e n e p rik a z a n e k ao p riro e n o b o lesn e , p re sla b e i su vie k rh k e z a sve o sim z a najfrivolnije razb ib rig e, a siro m a n e su, kao d a se ra d i o p o sv e razliitim ljudskim p o d v rsta m a enk i, sm a tra n e z d ra v im a i ro b u stn im a . e n e g orn jih slo jev a bile su b o le sn e ( to je o p ra v d a v a lo d a ih p re z iru k ao slab e i d e fe k tn e ), a e n e rad n ik e klase sm a tr a n e su n e z d ra v im a (k a k o bi se ra cio n a liz ira o stra h od njih ove o p a sn e i o k a lja v a ju e p r ir o d e ). D o s a d a i o g r a n i e n o s t eg zisten cije e n a g orn jih slo jev a p o d u p ira la je m o rb id n i ku lt h ip o h o n d rije en sk e inv alid n osti koji se jav lja p o lo v ico m X I X . s to lje a . B o le s t je d o m in irala n jih ov o m en sk o m subkultu r o m , r a z n a ljeilita i sp ecijalisti za en sk e b o lesti niu po sv u d a p ru a ju i im m o g u n o s t d a se n eim b av e n e ra d e i n ita. N jih o v e b o lesti (i b an k o vn i ra u n i njih ovih m u ev a) inili su se g o to v o n eiscrp n im a . Z b o g to g a je m ed icin s k a p ro fesija u u sp o n u bijui bitku s p re o sta lim isc je lite ljica m a i b a b ica m a , ali i sa su fraetk in jam a k o je su sve nestrpljivije k u ca le n a v r a ta m ed icin sk ih fa k u lte ta sv esrd n o p o d r a v a la m it o e n skoj frag iln o sti. Ilo se d o tle d a se b o le st izjed n aiv ala sa en stven osti. M u k a r a c koji nije u p o z n a o b o lesn e e n e , nije u p o z n a o e n e , p isao je 1 8 8 8 . filadelfijski lijenik S. W e ir M itch ell. e n s k a b o leljiv ost bila je o d lia n a rg u m e n t d a se e n a m a o n e m o g u i bilo k ak va d ru g a v rsta aktiv n o sti. P r e m a rije im a je d n o g z a k o n o d a v ca iz d rav e M a ssa ch u se tts: D a jte e n a m a p ra v o g la sa i m o r a t e te izgrad iti lu d n ice u svakoj p o k ra jini i sud z a ra z v o d b ra k a u sv ak o m g ra d u . I o b ra z o v a n je je m o g lo im ati p r ije te e p o slje d ice : A k o elim o d a e n a u p o tp u n o sti ispuni svoju m a te rin sk u z a d a u , n e sm ije im ati m uki m o zak . A k o bi se sp osob n o sti e n e ra z v ile d o isto g stu p n ja k a o i u m u k a rc a , njezini bi o rg an i stra d a li i d o bili b ism o o d b o ja n i b e sk o rista n h ib rid , p isao j e u svojoj znan stvenoj ra sp ra v i n jem ak i lijenik P . M o eb iu s. K ad su p riro d u i psihologiju e n e sveli n a njezin u rep ro d u k tiv n u funkciju, lijenici su sa sig u rn o u u s ta novljivali, iza svih b o lje tica o d g lavo b o lje d o ku ijih o iju sm e tn je u fu n k cio n iran ju jajn ik a ili m a te rn ic e . P u b e rte t, m e n stru a cija , tru d n o a i m e n o p a u z a d efinitivno su p ro g laen i b o lesn im stan jim a. D r . B liss j e s p o n e to p re z ira re k a o : U tje c a j jajn ik a n ad ra z u m o m o itu je se u e n skoj lu k avo sti i h im b e n o sti. M ed icin sk i m o d el en sk e p riro d e u tjelo v ljen u p sih o log iji jajn ik a d o v eo j e d o o tro g ra z g ra n i a v a n ja re p ro d u k cije o d sek su aln o sti. O b jan jen o im je d a n em aju p riro d n ih sek su aln ih

BIO LO GIJA K A O S U D B IN A

263

nagona. A k o bi se takvi pojavili, sm atrani su iskljuivo patolokim a. U potrazi za to m o p asn om bolesti (iza eg a se skrivao p rastari strah i fascinacija enin om n eu taivom p o u d o m ), neki su lijenici podraivali klitoris i grudi svojih p acijen tica. A k o je b o lest dijagnosticirana, tre t mani su varirali od propisivanja po tp u n e izolacije i m irovanja (to je e sto bilo jed n ak o n eto blaoj zatvorskoj kazn i), zab ran e svake intelek tualne aktivnosti, d o ginekoloke kirurgije. O d 1860. do 1890. osobito je popularno odstranjivanje jajnika (zv an o enska k astracija ). D r. B a rk er-B en field biljei kako su n a sastan cim a m edicinskog ud ruenja jajni ci, kao n ek a v rsta tro feja, n a tanju rim a kruili m eu lijenicim a. M edu indikacijam a za odstranjivanje jajnika nalazim o p red erav an je, m astu r baciju, pokuaj sam oubojstva, izostanak m en stru acije, nep ok orn o st i o pakost. N em a nikakve su m nje d a je kirurki zahvat (ili sam a prijetnja njegova izvo enja) bilo d jelo tv orn o sredstvo da se en e odri n a svom e m jestu. K ult invalidnosti p ridonio je da se uvrsti njihova ovisnost o m ukarcim a (financijski su ovisne o m uu, o lijeniku je ovisilo njihovo preivljavan je...). I koja bi se usudila pobjei, m a kako nezadovoljna bila, kad a je v jero v ala d a je b o lesn a ili da je bolest v reb a na svakom koraku. N a ko n cu , i elja za p ro m jen o m , za aktivnijim i sm islenijim ivo tom , m ogla je biti krunski d o k az njihove bolesti. D ak ak o, fem inistkinje i prve lijenice v e su tad a p ro zre le m edicinu kao teoriju i praksu i k o n tro le i potlaivanja en a. L ijen ica M ary P u t nam Ja co b i pisala je 1 8 9 5 : U stalnoj brizi za svoje ivce koju im nam eu dobronam jerni ali kratkovidni savjetnici, u skoro e i p ostati sam o kup ivaca. K njievnica i ek o n o m istica C h a rlo tte Perkin s G ilm an u p ozo ra vala je am erik e m u k arce d a su uzgojili pasm inu en a dovoljno slabih da ih tretiraju kao invalide, ili dovoljno m en taln o oslabjelih da se p re t varaju d a to jesu a k d a im se to svia. Iako je opozicija p o stajala sve glasnija, lukavi (a i p o h lep n i) protivnik jo dugo nije pokleknuo. D a se i do dan as prilino d o b ro dri, svjedoi rasp ro stran jen o st i aktivnost su vrem enoga enskog zdravstvenog p o k reta.

BOLEST KAO SUBVERZIJA ene, dakako, nisu bile samo pasivne rtve medicinske ideologije koja je u drugoj polovici X I X . stoljea bolest izjednaavala sa enstvenosti. Pripadnicima viih klasa na koje je takva ideologija bila u prvom redu upravljena, otvarala je ogranieni manevarski prostor koji su one, makar u nekim aspektima, mogle okrenuti u svoju korist. Stvarna ili simulirana, ali drutveno prihvatljiva bolest, oslobaala ih je s medicinskim blagoslovom od branih dunosti u doba kada je kon

264

K O N JI, E N E , R A T O V I

tr a c e p c ija bila g o to v o n e p o z n a ta , a p o b aaj v e o m a risk an tan i n eleg alan . N e k e su se e n e u tje ca le b o lesti d a n a seb e sk ren u p o z o rn o st i steknu izvjesnu m o u v lastitim o b iteljim a. N ovi sin d ro m , koji su a k i lijenici bili sk lon i in te rp re tira ti k ao o tv o re n u su bverziju , nazv an je h isterijo m . B o le s t j e p o e la p o p rim a ti r a z m je re ep id em ije i, saevi u sebi itav kult e n sk e in v alid n osti, p o sta la je jezik en stv en o sti sa m e . Z a h v a a la je u na jv eo j m je ri e n e v ie k lase: n jezin o o rg an sk o p o rijek lo bilo je n e d o ku iv o, a uz to je b o le st bila p o tp u n o o tp o rn a n a m edicinski tre tm a n . L ije n ici su p o stali o p sjed n u ti k rajn je zb u n ju ju om i n ajb untovnijom od svih b o le sti . N a nek i j e n ain h isterija bila z a njih id ealn a : n ik ad a nije b ila s m rto n o s n a , a z a h tijev ala je n ep rek id an tre tm a n i b ila je n e p re su n o v re lo h o n o r a ra . N o d o k je u g la e n a in v alid n ost uivala svu p odrk u lijen ik e p ro fe s ije , siloviti h isterin i n ap ad i kvalificirani su k a o tira n i z ira n je i v o lja z a m o i . N a p a d i bi se pojavljivali sa m o ak o je n etk o b io p risu ta n , a n esv je stica, e s to p o p r a tn a p o ja v a , ak o bi se u blizini n a a o koji m ek i ja stu k ... P o v je sn i a rk a C a ro l S m ith R o s e n b e rg n e sm a tra ta k v u o cje n u p r e tje r a n o m , je r su z a m n o g e e n e h isterin i n a p a d i bili je d in a p rih v atljiv a m o g u n o st d a isk ale svoj bijes, o a j ili zato m ljen u e n e rg iju . A li i k a o oblik p o b u n e, h isterija nije p ru a la p rev elik e m o g u n o sti. B e z o b z ira n a to koliko joj se e n a u tje ca lo , o sta le su izo liran e: h is te ri a rk e se n e ujed injuju niti se b o r e d a p ro m ije n e vlastiti p o lo aj. U krajn jo j liniji taj m ali ig ro k az m o g a o im j e d o n ijeti sa m o p riv re m e n o o la k a n je i n e z n a tn u k ra tk o tra jn u p re d n o s t n ad stu p o v im a d ru tva (m u e v im a i lije n ic im a ), a n ak o n uvjerljive i d r a m a ti n e s c e n e n a le bi se jo o visn ije o n jim a i p o tk rijep ile z n a n stv e n o u tem eljen u sp ozn aju o e n a m a k a o ira cio n a ln im a , n ep red vid ljiv im a i b o lesn im a. Ia k o je p re v la d a v a lo m iljen je d a je h isterija o d ra z stv arn e b o lesti m a te rn ic e (sa m n a ziv j e g rk i izraz z a u te r u s ), u m ed icin sk o j se lite ra tu ri sve e e javljaju p rije te i to n o v i. J e d a n je lijenik z a p isa o : P o n e k a d j e u p u tn o o b ratiti se p ac ije n tici o d lu n im to n o m i ak o u b rzo n e d o e k sebi naglasiti d a joj tr e b a o b rijati glavu ili je p o liti le d e n o m v o d o m . U m iru ju e d jelovanje s tr a h a u tje c a t e p o zitiv n o n a sm irivan je u zb u en ih ivanih c e n ta ra . N a d a lje su lijenici p re p o ru iv a li d avljenje h is te rin e e n e sve d o k n a p a d aj n e p r o e , u d a ra n je m o k rim ru n icim a ili p o n iav an je i ism ijavanje p re d la n o v im a obitelji i p o slu g o m . to j e e p id e m ija h isterije vie u zim ala m a h a , stav je lijenik a sve vie p o p r im a o k a r a k te r o d m a z d e . Svaki izraz n ezav isn osti i o tp o ra , a o so b ito b o rb a z a en s k a p ra v a , m o g a o je biti d ijag n o sticiran k a o h isterija. S hi ste rijo m j e ku lt en sk e invalidn osti d o v ed en d o sv o ga lo g in o g z ak lju k a: e n e su p a k p rih v atile svoju p riro d n u boleljivost i n ale p r o s to r p o b u n e p ro tiv n e m o g u e d ru tv en e u lo g e k o ja je (b o g a te ) e n e z a tv a ra la u g e to izo lacije i u id io tizam p risiln e d o k o lice.

BIO LO GIJA K AO S U D B IN A

265

D ok je epid em ija histerije u S A D zao travala konflikt p a c ije n tica lijenik, u B e u je n a prijelom u sto ljea Sigm und F reu d razvijao m etodu lijeenja koja ju je u potpu nosti izuzela od d o m en e ginekologije. Psi hoanaliza je , k ae C . Sm ith R o sen b erg , dijete histerin e en e. F reu d je histeriji pristupio k ao m en taln o m oboljenju i od b acio trau m atin e teh nike lijeenja. N jegova terap ija, tem eljen a na razgovorim a, pacijen ticam a je o m o g u av ala to d a priznajui vlastiti bijes, pobunu, p a ak i sek sualne o sjeaje k o n an o prihvate drutveno san kcioniranu ulogu ene. Klasini F re u d o v spis D o ra : A naliza sluaja histerije koji prikazuje struk turu i g en ezu histerije, do d an as je najp ozn atija rasp rav a o toj tem i. ita se kao knjievno i so cio lo k o djelo, a o p rem a nekih najnovijih izdanja daje joj i au ru m ekih p o m ia . D o rin a se frigidnost jo uvijek sm atra je d nim od k am en a te m e lja ca histerije i njezinim najdubljim sim ptom om . N o suvrem eno je fem in istiko itan je F re u d a uputilo n a injenicu da je nje gova analiza enske sek sualnosti sam o djelom ino to n a. P re m a rijeim a psihoanalitiarke M a rie R a m a s o n a je stru k tu riran a oko fantazije en stvenosti i enske sek sualnosti koja o staje neosvijetena, ak u ronjena u nesvjesno (...). tovie, up u u je n a enski aspekt F reu d o v e linosti, na njegovu histeriju. U svojoj pionirskoj studiji Psihoanaliza i fem in iza m (1 9 7 4 ) Ju liet M itch ell je zo rn o po k azala da psihoanaliza nije sam o te o rija o stvaranju ro d n o g id en titeta i seksualnosti u p atrijarh aln o m drutvu, nego je p ro e ta jak im ideolokim b ojam a. F re u d nije bio k ad ar potpuno objasniti D o rin o h isterin o n eg iran je seksualnosti kao pronalaenje kom prom isa izm eu odbijan ja d a prihvati spolne o d n o se kao odnose moi i elje d a se p o d red i p atrijarh aln o m znaenju spolnih razlika. O n se i sam n ad ov ezao n a jed n u od D orin ih fantazija, u kojoj se ova pripad nica bek e g orn je klase iden tificirala sa sluavkam a, to upuuje na nje zino nesvjesno izjedn aavanje enstven osti s rop stvom i poniavanjem . U Psihopatologiji sv a ko d n ev no g ivota F re u d otkriva (k ad a je traio p o godni pseudonim za svoju p acijen ticu Idu B a u e r ): D o ra je bilo jedino ime koje m i je p alo n a p a m e t . A D o ra je bilo im e sluavke u njegovoj obitelji koja je m o ra la prom ijen iti svoje pravo im e R o s a , je r se tako zvala i F reu d o v a sestra. T im e je F re u d potvrd io d a je u njegovoj svijesti, kao i u uobrazilji Id e B a u e r, potin javan je bilo m etafo ra enstvenosti. A n alizirajui razlo g e F re u d o v e nesposobnosti da dokraja pronikne D orin sluaj, njegov sljedbenik, p sihoanalitiar R e n M ajo r 1974. zak ljuuje: H isterija jo uvijek daje analitiaru iluziju m oi koju mu paci jentica odu zim a u tren u tk u k ad a je povjerovao da ju je stek ao. Suptilna u ro ta histerije navodi n a to d a se svlada p red rasu d a o sam oj m isteriji enstvenosti.

Pitanje je da li je ta misterija doista nerjeiva, ili se radi o tome da bi njezino razgrtanje zapravo znailo kraj jedne dragocjene tlapnje. Dragocjene jednima, mune drugima.

266

K O N JI, E N E , R A T O V I

CRNA MAJKA EVA


Da smo bolji smo i prije znali a ovo je samo doprinos mali teoriji naeg prvenstva na skali.
Vesna (Zagreb, 11. 3. 1977) O v a v ra g o m e tn a p o sv e ta iz p e r a m o je p rijateljice svjedoi o iro n in o m o d m a k u o d d a r a koji m i je p o k lo n ila u v rijem e n ae p rv e m lad o sti. R a d i se o knjizi P rvi sp o l ( 1 9 7 1 ) a m e ri k e fem in istk in je E liz a b e th G o u ld D a vis, k o ja n jo m e n asto ji d o k azati d o m in an tn u u lo g u e n e u civilizacijskom u sp o n u o v je a n s tv a . T a j e knjiga j e d a n o d m n o gih p o k u aja, o so b ito p o p u larn ih u o k v iru tzv. rad ik aln e fem in istik e stru je, koji n a vie ili m an je u sp io n a in eli elim in irati m ito v e to sto je n a p u tu o stv a re n ja jed n ak o sti sp o lo v a . A u to r ic e to g u s m jeren ja o so b ito j e iritirala biblijska p ria o p o sta n k u e n e . E v u je B o g stv o rio iz re b r a svog p rv o ro e n c a A d a m a , a kao d ru g i sp ol o n a je svoje in fe rio rn o p o rijek lo n a s to ja la k o m p e n z ira ti iz d ajn ik im lu k avstvo m stra te g ijo m svih p o tla e n ih . M it o A d a m u i E v i doiv ljavan je k a o m e ta fo r a z a o p ra v d a n je p o tin jav an ja e n e u ju d e o k ran sk o j civilizaciji. I je d a n o d prvih zag o v o rn ik a h isto rije e n e , a m e rik i p o v je sn i a r V e r n L . B u llo u g h , okrivljuje E v u zav od n icu (u z D jevicu M a riju , sav ren u m a jk u ) z a in jen icu to je p red fem in istik o z a n e m a riv a n je u lo g e e n a u histo riji sa m o refle k tira lo (m u k e ) p re d ra su d e i s te r e o tip e o v jen o j p riro d i e n e . J o h n S tu a rt M ill, englesk i m islilac i je d a n o d n ajo d lu n ijih za g o v o rn ik a je d n a k o sti e n a u 19. sto ljeu , s m a tra o je n a d m o n u fiziku sn agu m u k a rc a ra z lo g o m p o tin jav an ja e n a . N o , ovih je d a n a am e ri k i tjed n ik N ew sw eek d o n io re p o rta u k oja p o n o v o rasp iru je p ra s ta r u k o n tro v e rz u : o d a k le d o la z im o ? S u vrem en i zn a n stv e n ici, v e rz ira n i u m o lek u larn o j b iologiji, doli su d o se n z a cio n a ln o g o tk ri a . Z a razlik u o d svojih k o leg a, p a le o a n tro p o lo g a , koji su u p o trazi z a to m ta jn o m svojim k a n tica m a i lo p a tica m a p rek ap ali p reth isto rijsk e se d im e n te , utvrdili su d a se ev o lu cija m o d e rn o g h o m o sa p ien sa zbila u o b itelji s a m o je d n e e n e . M a d a n ev o ljk o , im e z a nju posudili su od n je z in e biblijske p o se s trim e . D o k p o rijek lo biblijske E v e n e se e u p ro lo st d alje o d 5 .9 9 2 g o d in e , ta n o v a E v a ivjela j e p rije o tp rilik e 2 0 0 .0 0 0 g o d in a. T a m n e k o e i k o se , lu n jala j e v ru im sa v a n a m a su b sah a rsk e A frik e u p o tra z i z a h ra n o m . B ila je m iiav a p o p u t b ild erice Ire n e elik , m o d a i sn an ija: m o g la je g olim ru k a m a ra zd irati ivotinjski plijen ia k o j e v je ro ja tn o ra d ije rab ila k a m e n o o ru e . N ije, d ak ak o , bila je d in a e n a n a zem lji niti n u n o n ajp riv lan ija. B ila je n a p ro sto n ajp lod n ija, a k o j e suditi p o u sp jeh u kojim je ra z m n a a la o d re e n i sk lop g en a. J e r njezini su geni

BIO LO GIJA K AO S U D B IN A

267

u svim d an as ivuim ljudim a. Z a nas, 5 bilijuna njezinih krvnih srodnika, E v a je u gen eracijsk o m nizu d esettisu ita prabak a. D o fascinan tnog o tk ria nae zajednike pram ajke dola je grupa znanstvenika s am erik o g Sveuilita B erkeley. Skupivi placen te (p o ste ljice) od u zo rk a en a iji p reci p o tjeu iz ljudskih gru pa sa svih kontine nata, slijedili su trag D N A (dezoksiribonukleinska kiselina m oleku lam a b aza svih nasljednih o sn o v a) koji ih je do v eo do jed n e jedin e ene od koje svi v u em o porijeklo. Tkivo iz p lacen te p rera en o je do tekueg stanja kako bi se dobio ek strak t D N A koji p o tjee iz m itoh on drija (dio stan ice izvan stan in e je z g re ), to proizvodi g otovo svu energiju potrebnu da se stan ica odri u ivotu. M itohondrijska D N A sadri gene koji su iskljuivo naslijeeni od m ajke (z a razliku od D N A u staninoj jezgri, koja je m jeavina o b a rod iteljska g e n a ), tako da je iz nje m og u e oitati kontinuitet obiteljske povijesti koji je relativn o stalan kroz g en eracije. T a se su p stan ca m ijenja sam o m u tacijam a sluajnim , izoliranim grekam a u prijenosu g en etsk og k o d a, koje o n d a nasljeuju idue generacije. U p rav o b rojanjem takvih m u tacija ustanovljen je Evin ro en d an . Prosjek m utacija m itoh on drijske D N A u milijun godina je dva do etiri posto, tako d a je po to m m o lek u larn o m p ro rau n u E v a m o rala ivjeti izmeu 14 0 .0 0 0 i 2 9 0 .0 0 0 god in a u prolosti. N o, to se dogodilo s o stalim ljudskim g ru p am a izvan E v in e porod ice irom svijeta? O tk rie zajedn ike pram ajk e p o rem etilo je sve v o d e e te o rije o razvoju h o m o sa p ien sa , koje se slau u to m e da se ljudska vrsta polako, neu m itn om rav n o m jem o u , razvija na razliitim dijelovim a z e maljske kugle. Z ag o v o rn ici teo rije nove E v e dokazuju da su svi nai dosad po zn ati p reci, od jav an sk og i pekinkog prao v jek a do n ean d er talca, sam o slijepe ulice evolucije. B iolozi s B erk eley a zakljuili su da su Evini p o to m ci napustili svoju postojbinu u razdoblju izm eu 9 0 .0 0 0 i 1 8 0 .000 god ina. Sigurno je d a su n a svojim pu teestvijam a susretali n e a n d ertalca i dru g e b ro jn e popu lacije arhajsk og h o m o sapiensa. N o, gdje god su E v in e keri stigle, sam o je njihova m itohondrijska D N A preiv ljavala. T a jn a su p eriorn e istrajnosti g en a nae p ram ajke u to m e je to je im ala dovoljan broj keri koje su ih dalje prenosile. Iako se n a prvi p o gled m oe initi nepojm ljivim d a je izvor sve m itohondrijske D N A jedn a ena, znanstvenici taj zakljuak tem elje na do b ro dokazanom funkcio niranju zak o n a vjero jatn o sti. Potkrepljuju to prim jerom bliim svakod nevnom ivotu: i obiteljska im en a koja tak o er prenosi jed an spol (m u ki, u naoj civilizaciji), n ep restan o izum iru. N akon 2 0 g en eracija, stati stika je v jero jatn o st d a e 9 0 od 100 originalnih prezim ena izum rijeti.

Najrevolucionarnije je otkrie ovih istraivanja, osim evolucijske supe riornosti nove Eve, injenica da ne postoje znaajne razlike izmeu rasa. Zapravo, mnoge oigledne rasne razlike samo su trivijalne adaptacije na razliitu okolinu. Potrebno je samo nekoliko tisua godina evolucije da

268

K O N JI, E N E , R A T O V I

se b o ja k o e p rilag od i klim i n p r. ta m n a k o a u A frici z a z atitu od su n ca , a b ijela u E v ro p i z a ap so rp ciju u ltralju b iastih z ra k a k o je su nune z a p ro izvo d n ju v itam in a D . C ini se d a je n a e b io lo k o se strin stv o /b ratstv o m n o g o dublje n o to sm o m ogli ( a neki i eljeli) slu titi! N ije m o g u e d a je su v rem e n a zn a n o st z a n e m a rila A d a m a , d o n e d a v n o g nesu m n jiv og p a trija rh a . D a k a k o , i u o v o m slu aju vrijed i sp o zn aja d a je o in stv o m n o g o te e d o k azati o d m a j in stv a. N o , z n an stv en ici n astavljaju rad n a istraivanju k ro m o so m a Y koji se p re n o si sa m o m u k o m linijom i m n o g o g a je te e izolirati. U m e u v re m e n u , d o k ta istraiv an ja n e d o n esu r e z u lta te , tek je je d a n p riv re m en i k a n d id a t z a A d a m o v o m je sto . B u d u i d a svi p o tje e m o o d Evinih k e ri, bilo koji njih ov m uk i p re d a k m o g a o je biti n a zajed n ik i p rad jed . P r i e k a jm o d o k se n e rijei i ta ta jn a , j e r zaklju ivati o su p eriorn o j V elik o j M a jci E v i (i su p e rio rn o sti je d n o g sp o la u razvo ju civilizacije) z n a ilo bi p o n o v o n asjesti ap su rd n o j igri o d m je ra v a n ja sn a g e . M n o g o je sim p a tin ija z a b lu d a kojoj je p o d le g a o J . J . B a c h o f e n , tv o r a c m ita o m a trija rh a tu ( 1 8 6 1 ) , k a d a je , p ro u av aju i d rev n a d ru tv a u k o jim a u o p e nije p o s to ja o p o ja m d o m in acije i vlasti, to zau u ju e obiljeje p ro glasio sig u rn im z n a k o m g in ek o k racije v lad av in e e n a .

NEVINE U LUDNICI
V r e m e n a su te k a . P o tr e b n o n a m je svim a m a lo ro m a n tik e . R a d o sn o n a v je te n je p o v ra tk a r o m a n tiz m a u g ra d d o n o si n a m T a n ja V u ji u P olitici o d 15. ru jn a 1 9 8 7 . Izv jetav a o m o d i k o ja je posljed nih m jeseci z a h v a tila B e o g r a d . T e k s t n ap isan u m an iri n e z a in te re sira n o g ob jetiv n o g n o v in stv a in fo rm ira n as o p o tran ji p o tv rd a a g a o n ev in o sti. T r a e ih e n e o d m a lo lje tn ica d o e trd eseto g o d in jak in ja , razliita k la s n o -s o c ija ln o g p o rije k la ( n e sa m o p ro d a v a ice d id a -m id a p o b e o g ra d sk o m asfa ltu , n e g o i g o s p o ice iz m a lo o tm en ijih k ru g o v a ). T i zah tjev i n a j e e stiu iz B e o g ra d a i o k o lice (O b re n o v ca , V e lik e P la n e , Z e m u n a , R ip n ja ). K a o p ru a la c uslu g a a p o stro fira n a je G in e k o lo k o -a k u e r s k a klinika u b eo g rad sk o j ulici N a ro d n o g fro n ta . Z a 4 3 7 0 ,4 di n a r a k o m isija (d v a lijen ik a) koju im en u je n aeln ik d ijag n o stik e izdaje p o tv rd u o n ev in o sti n a m e m o ra n d u m u b o ln ice. U p ita n a o k v an titeti p o tra n je s e k re ta r P o slo v o d n o g o d b o ra klinike ( e n a !) pitijski p e d a n tn o iz jav lju je d a u p o sljed n je v rijem e im a d o s ta , m o d a n e m n o g o (sic!) takvih z a h tje v a . U elji d a objasn i ra z lo g e toj p o m a m i, a u to r ic a te k sta a n k e tira n e k e o d tra ite ljica usluga. O n e n av o d e d a je p o tv rd u o n evi n o sti p o tr e b n o p re d o iti m ajci k ad u d aje e rk u , fra je ru k ad te su m njii d a li si ili nisi, m lad o en jin o j o bitelji d a te n e v ra te z a to to nisi b ila c e la , i z a to to su p ra v e v red n o sti o p e t n a ce n i .

BIO LO GIJA K AO S U D B IN A

269

Cijelim tek sto m provlai se tvrdnja da en e koje trae atest o nevinosti to in e dobrovoljno. O tud i ironiki odm ak u naslovu teksta: Najnoviji seksistiki hit u glavnom g rad u : O gra ivan je od seksizm a kao pojma koji o zn au je sistem atsk o potlaivanje/poniavanje en a u sklopu p atri jarhalne kulture. Svi se doim aju spokojni: en e koje se dobrovoljno po d vrgavaju kontroli vlastite intim e, njihove obitelji i obitelji njihovih bu duih m ueva (jasn o , ak o su ispunile uslove za virgo intakta), gineko lozi je r je o p e t d o lep rala zlatn a koka (p ro tje ra n a legalizacijom ab o rtu sa), drutven a zajed n ica je r se vraaju p rav e v red nosti i rom antik a u sivilom op u stoen u svakidanjicu. N o, m od a ipak, m od a ipak nije ba sve najbolje u najboljem od m o guih sv jeto va...? o k iran a a u to rica ovih red ak a bori se s dvostrukom n e lagodom . D elik atn o je suditi o pojavi u drugoj sredini na tem elju n e dovoljnog b ro ja p o d atak a. A u to rica , sociologinja i fem inistkinja, odlu uje se za m anje zlo. P o k u at e itateljim a i zainteresiranim kolegam a predoiti hip otetik i referen cijaln i okvir za jed n o m ogue istraivanje ove m o d e. Podvrgnut e najprije sum nji svoju p oetn u reakciju nije li m oda rije o histeriji p ro u zro en o j pojavom o pasn og A I D S -a ? T ek o. P o sto ja nje virusa A I D S - a ne m o e se iskljuiti testo m nevinosti i nevina ena m oe biti nositeljica ak o je n ark o m an k a (u p o treb a zaraen e igle), ili je zbog nek og razlo g a p rim ila transfuziju. (A to je i u tom sluaju s m u karcim a kao n o sio cim a v iru sa? an sa d a je en a ista sm anjuje o p a snost irenja zara z e tek 5 0 p o sto .) Poku ajm o pon o v o . U p itajm o se o sim bolikoj vrijednosti nevinosti ene, je r stvarne vrijed nosti n em a. injenica d a su za potvrdu o nevinosti zain teresiran e obitelji buduih suprunika upuuje na odnos p rem a eni kao razm jenskoj vrijednosti robi (ak ako enu svedem o na upotrebnu vrijednost, po sto jan je nevinosti nita joj n e pridn osi/oduzim a). U kupni odnos razm jen e koji ini brak n e uspostavlja se izm eu m uk arca i ene, ve izm eu dvije skupine m u k araca, a en a se pojavljuje sam o kao jedan od p red m eta razm jen e, a ne kao jed an od p a rtn e ra ... , pie o prim itivnim drutvim a a n tro p o lo g C lau d e L v i-S tra u s s u klasinom djelu E lem en ta r n e strukture srodstva. D akle, brak u nas pokazu je tendenciju involucije od slobodne zajed nice en e i m u k arca kak o je san kcionira nae (i svako m o d e rn o ) zako nodavstvo, p re m a ugo v orn o m sklapanju saveza irih drutvenih grupa (p o rod ica, p lem en a, k lasa...). N o , ne treb am o se vraati tako daleko u prolost. V isoku korelaciju seksualne represije (m aterijaln i dokaz = n e vinost) i to talitarn o g drutva u o io je W ilhelm R eich : Z a osiguranje brakova p o treb n o je sve dalekosenije ograniavan je i obezvreivanje prirodnih o sjetiln o -g en italn ih tenji, zapisao je u M asovnoj psihologiji faizm a. U istom djelu navodi po d atak d a je 1932. u N jem akoj Sredinji

270

K O N JI, E N E , R A T O V I

sa v ez k ato lik ih u d ru en ja d jev ica N je m a k e najb rojnija k ato lik a o rg a n izacija sa 8 0 0 .0 0 0 la n ic a . K ro z uzbudljivu studiju istog p o vijesnog ra z d o b lja, M u k e fa n ta zije K lau sa T h e w e le ita , p ro v lai se id eja sim bolikog iz je d n aav an ja tijela e n e (b u d u e ) m ajk e s tijelo m m ajk e dom ov in e k o ja tre b a o sta ti is ta , n ek o n ta m in ira n a za p e n e tra c iju tv rd e m uk e je z g re (n a c ije ) . D in am ik a ig re podsvjesnih stru k tu ra s ovim sim bolikim p r e d o d b a m a o tv a r a m o g u n o st za istraiv an je h ip o teze o tra e n ju k o r e la cije n ag lask a n a is to i e n e i p o ra stu o sje a ja (to b o n je ) n a c io n a ln e u g ro e n o sti. (G lo rifik a c ija n evinosti i razb ijan je izloga povijesni d eja v u .) B lii p rim je r: u s p o re d o s p o ra sto m k o n zerv ativn e (n a c io n a ln e ) id e o lo g ije u F ra n cu s k o j je p rije n ek olik o g o d in a zab iljeen a z n a a jn a p o tra n ja z a p o v ra tk o m nev in o sti (Politikin tek st ta k o e r n avodi elju za re tu ira n je m n ev in o sti m n o gih m lad ih B e o g ra a n k i); enski je asop is M a rie C la ire a k i d o n io (d a k a k o u z m n o g o z g ra a n ja ) cjen ik tih usluga. O d b a c im o li p o v ijesn e/teo rijsk e re fe r e n c e k a o p re n a te g n u te , n aem h ip o te tik o m istraiv an ju o sta je d a isp ita jo jed n u m o g u n o st. A n k e ti ra n e e n e izrijek o m u p o zo rav aju d a zah tjev za (n jih o v o m ) nev in o u d o lazi n e s a m o o d obitelji n eg o i od njihovih p a r tn e r a . M o m c i d an as m n o go izvoljevaju i m o ra d a b u d e sp re m n a n a sv e. ( Z . A ., 2 5 g o d in a ) A k o te nek i fra je r su m n jii ( ...) ti m u lep o tu m e p ap ir p o d n o s i m o e d a se slik a. K a d a se stv arn a n ev in o st n e p o k a e u o b iajen im z n a k o m , ti m u le p o p o k a e ag u i p re e ih z a c e o iv ot. N ije li, d ak le, rije i o o d m jerav an ju sn ag e u ra tu sp o lo v a ?! T ije lo en e p e r c ip ir a se k a o n e to to je p o tre b n o o sv ojiti, p e n e trira ti, o k u p irati, p o sje d o v a ti i to ek sk lu ziv n o . W ilh elm R e ic h , p sih o an alitia r: U v o e n jem e d n o sti, e n e p o d p ritisk o m sek su aln ih p ro h tjev a p o staju n e e d n e , n a m je sto p riro d n o n jen e osjetljivosti stu p a sek su aln a b ru ta ln o st m u k a rc a i to m u o d g o v a ra ju e sh v aan je u e n a d a j e spolni ak t n eto to ih o b e a u je . Z a k lju n e n a p o m e n e : O v a p o jav a m o g la bi biti ind icija sn an o g sk re ta n ja (in v o lu cije ) d ru tv a p r e m a trad icio n alistik o m m o d elu . O tv o re n o tr e tira n je e n a k ao r o b e i njih ovo d o b ro h o tn o p ristajan je n a to o tv a ra p itan je to se d o g o d ilo sa sto g o d in jo m trad icijo m b o rb e e n a z a v lastito o slo b o e n je n a n a e m p r o s to ru ? J e li bilo p re u ra n je n o sam o zad o v o ljstv o n o rm a tiv n im u re e n je m p o lo a ja i stu p n jem o slo b o en ja e n a u n a e m so cija liz m u ? D o k g in ek o lo k a b rato v tin a m u d ro u ti, trlja ru ice i p ro iz vod i a te s te o n ev in o sti, p a c ije n tice sa tim a ek aju n a p re g le d e n u n e za iv ot. N o v in a rk a Politike n as n e s m e ta n o (p a rd o n , o b jek tiv n o ) zab av lja v ijestim a o novoj m od i. T k o e dignuti glas z a o b ra n u in te g rite ta , slo b o d e i d o sto ja n s tv a e n e ? O d b a cim o u logu rtv e -s u u e s n ik a . M o d a jo nije p re k a sn o z a je d a n novi ak tiv izam i o sv jetav an je.

BIO LO GIJA K AO S U D B IN A

271

U POTRAZI ZA ZABORAVLJENIM SPOLOM


T ko dobije slubeni poziv za sudjelovanje na uglednoj m eunarodnoj tribini Socijalizam u svetu (C a v ta t, 2 0 - 2 3 . 10. 1 9 8 8 ) naslovljen D ragi drue, v e je unaprijed diskretn o u p ozoren koji je dom inantni spol m a r ksistikih m islilaca. M alo b rojn o sudjelovanje en a u dosadanjim ju g o slavenskim d eleg acijam a na cavtatskoj tribini nije, ini se, uznem iravalo d om ae m ark siste. U red sk a p o litik o -id eo lo k a iskaznica, a ne spol, bile su presu dne za sudjelovanje. P o tradiciji, ene su za okruglim stolom u C avtatu, kao i u veini lijevo o rijen tiran ih partija, kako je prim ijetila d e legatkinja T alijansk e K P L u cian a C astellina, p rihvaan e sam o ako g ovo re jezikom m u k araca, ako su dio m uke kulture. P o zn ajete li m ukarce m arksiste koji poznaju golem u fem inistiku kulturnu p roduk ciju?, upi tala je 1987. u C avtatu . Z ahvaljujui tek kritikam a koje su jugoslavenskim o rganizatorim a upuivali do sad anji sudionici, i sam i senzibilizirani aktivnou enskih pokreta u vlastitim sred in am a (lijevim p artijam a, fakultetim a, instituti m a), ove je god ine i u slu benom p ro gram u dola do izraaja injenica da i avan g ard a im a spol. Z a razliku od prologodinje rasp rav e o m ogunosti utem eljenja m arkstikog fem in izm a, o d ran e u g oto v o ilegalnim uvjetim a, upornou i zalaganjem enskog dijela o rg an izacion og a p a ra ta N aded e R adovi, M arise C rev atin i D ub ravke P o p o v i ovogodinji R azg o v o r o kulturi ena i duhovnoj situaciji v re m e n a okupio je ezd esetak zainteresiranih sudionika. Iak o je o d ran u d o b a popodn evn og o d m o ra, taj je razgovor bio daleko od neo b av ezn o g ask an ja uz aj ili rub b azen a de luxe hotela C ro atia. F em in izam , o d n o sn o n eofem in izam , kao jed an od novih socijalnih pokreta ne m oe se red u cirati sam o na socijalni po k ret v e je i duhovno kretanje p o k ret protiv volje za m o , sm atra B laenk a D esp ot, prva dam a jugoslavensk og m ark sistik og fem inizm a. Njezin se uvodni referat pokazao kao od lin o o d ab ran p oticaj diskusiji. R ad ik aln a kritika pojm a m oi i nasilja u su vrem enoj civilizaciji izazvala je , naim e, nelagodu, pa ak i negodovanje kod pojedinih ortodoksnijih tvrdih m ark sista. N e o phodnom otren jenju od m oguih utopistikih zastranjenja (ijeenjem klasnog, rijeit e se au tom atsk i i ensko pitan je) pridonijela je interven cija sociologinje Silve M en ari. O n a se zapitala: K ak o je m ogue da u socijalistikim zem ljam a, koje se dek larativno zaklinju na ravnopravnost ena, i dalje p o sto je svi problem i kao i u kapitalistikim ? D o b ar p ozna valac stvarnosti socijalistikog svijeta (p ro p u to v ao ih je sve osim A lbani je ), A u stra la c ruce M cF a rla n e , potiskivanje slobodne diskusije o po lo aju en a o zn aio je kao jednu od najveih brukS u toku cijelog razvoja socijalizm a. P o njegovu m iljenju, djelotvornu kritiku neravnopravnosti

272

K O N JI, E N E , R A T O V I

sp o lo v a n a e d ru g a rice m o ra ju p o e ti p ro p itiv an jem o sobnih isku sta v a. J e r , tek n ak o n sp o zn aje stru k tu re m o i u o bitelji, z n a e n ja enske sek su aln o sti i re p re sije , te njih ove p o v ezan o sti s a u to rita rn o m p riro d o m d ru tv a bit e m o g u a d o sljed n a so cijalistik a an aliza to g a p ro b le m a . N a n as to ja n je en g lesk o g p ro fe s o ra R a lp h a M ilib an d a, koje bi sigurno g o d ilo i u im a m n o gih naih slu benih r e fe re n tic a za en sk o p itan je, d a se p riziv an jem a p so lu tn o g p rv en stv a klasn e an alize e n e p o d ijele p re m a stu p n ju tla e n ja (b u ru jk e sp ram ra d n ic a ), re a g ira la je u stro L u cia n a C a ste llin a . S a m o o d re e n je e n a k a o tla e n ih p o d razu m ije v a d a se m o ra ju o slo b o d iti k ak o bi p o sta le iste k a o i tlaitelji. M i n e elim o je d n a k o s t, n e g o razlik u , n ag lasila je . J e r , p o tv r ivan je p ra v a n a razliku, o t k rie istinske b isek su aln osti ljudskog iskustva n a s p ra m ap stra k tn o g g ra a n in a , k o je g a j e o d b u r o a sk e trad icije p o tp u n o p re u z e o socijalistiki p o k r e t v elik o je d o stig n u e en sk o g p o k re ta u p o sljed n jem d esetljeu , s m a tr a C aste llin a . T a j ca v ta tsk i ra z g o v o r nije iscrp ljen u n e c e n z u rira n o m iznoen ju k o n tro v e rz i u m ark sistik im p ro m iljan jim a en sk o g p itan ja. e n sk i po k reti i in icijativ e p rizn ati su k a o re le v a n tn e stra te g ije e m a n cip a to rsk e b o rb e. D o k se R . M ilib an d z alo io za sa m o sta ln o st en sk o g p o k re ta u sklopu ra d n i k o g , njih ovu je d o sad an ju i b u d u u su k o b ljen o st C aste llin a o cije n ila k o risn o m i p lo d n o m . U to m je sm jeru b ila o so b ito ind ikativn a i diskusija o n je L o k a r , izvrnog s e k re ta r a C K S K Slovenije: Slaem se da dananje politike organizacije jesu u tekoam a, je r ne mogu neposredno da zagrabe svakodnevno ivljenje, ni svijet rada, ni svijet ljubavi, ni svijet ra anja, ni svijet prirode. (...) Zbog toga nastaju pokreti koji poku avaju ta pitanja rjeavati na nov nain i tim e razgrauju klasine politike p artije te postavljaju alternativnu politiku strategiju, koja vie n ije borba za m o, nego je n eto drugo. D a k a k o , p o tr e b a z a o sm iljav an jem altern ativ n ih politikih stra te g ija z a d a ta k je koji nad ilazi sp ol, p a i sp o ln e p o d jele. N o , en tu zijazam i in t e r e s su d io n ica i su d io n ik a, k a o i p itan ja o tv o re n a u to m ra z g o v o ru , o p ra v d a v a ju z a h tjev z a njeg o vim u v rtav an jem i u sljed ei p ro g ra m ca v ta tsk e trib in e 1 9 8 9 . I to , n a d a jm o se , u d o b a p rim jeren ije i du e o d p o slijep o d n ev n e sieste.

13
V

enska povijest

PRIE O IVOTU
D eset en a koje p ro v o d e p erio d izolacija nakon p o ro d a u jed n om lenjingradskom rodilitu, odluuju prekratiti vrijem e pripovijedajui svake veeri p rie iz ivota, p o u zo ru n a B o cca ccio v D e ca m ero n . U suvrem enoj verziji Ju lije V o zn esen sk aje (Ju lia V oznesensk aya, T h e W o m en s D e c a m ero n, M eth u en , L o n d o n , 1 9 8 6 ) svakog dan a en e od ab eru po jed n u te mu i prepu taju joj se bez zadrki. Z ap o in ju P rv om ljubavi, i nastav ljaju ivotnim situ acijam a po p u t Z a v e d e n e i n ap u ten e, Seks u farsinim situ acijam a, uzim aju zatim na nian K u k e, N evjeru i ljubo m oru, Silovatelja i njegove rtv e, N o v ac i sline stvari, O svetu, a sean se zavravaju o ptim istinim te m am a P lem en ita djela i S rek a. Knjige pisane u em igraciji v e o m a e sto s negativnim predznakom i gorinom opisuju p retjeran o sti drutva iz kojih su njihovi autori nasilno istrgnuti. T ak v a je reak cija, u o stalo m , ljudski sasvim razum ljiva. Ali V oznesenskaja, koja je 1 9 80. bila p rim o ran a da em igrira, potpu no je izbjegla toj zam ci. N jezina knjiga sab rala je p red stavn ice svih socioprofesionalnih slojeva ruskog drutva: radnicu, znanstvenicu, um jetnicu, slubenicu, stjuardesu, skitnicu ( g ra a n k a bez stalnog m jesta b o ravk a), disidenticu, funkcionarku Izvrnog k o m iteta grad skog sovjeta (b u d a, kako joj tepa au to rica )... Pripovijedanjem se gradi kom pleksnost i vjerodostojnost likova, njihova u n utranja m otivacija, a postu pno se sve vie ublaavaju granice socijalne d istan cije, duhovnih i idejnih opredjeljenja. P red oim a italaca o digrava se zbliavanje en a po m ou prepoznatljivosti zajedni kih enskih iskustava. U studiji posveen oj prian jim a o ivotu ( U sm eno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, M H , Z a g re b 1 9 8 4 .) knjievna teo retiark a M aja B o k o v iStulli istie da se njihova po p u larn ost tem elji na dananjem op em du

274

K O N JI, E N E , R A T O V I

h o v n o m stav u u k o jem u p rev lad av a o rije n ta cija k a in jen in o sti. G o v o re i o o d n o su d o k u m e n ta rn o g i fik cio n aln o g , a u to ric a sm a tra d a u sva k o m p rian ju im a izm iljanja, i d a se p rip o v jed ak a fikcija ko rijeni v e u sa m o m in u p ria n ja k ad o n o obliku je rad n ju . P itan je o o d n o su zbilje i izm iljan ja u knjizi e n s k i D e k a m e r o n , g ra a k oje je sv ak o d n evica sov je ts k e e n e u dru g o j po lo vici se d am d esetih g o d in a, zan im a m e p rv e n stv en o u o n o j m jeri u kojoj je taj knjievni p re d lo a k d o k u m e n t o povi je sti e n a . Ia k o u v ein i su v rem en ih d ru tav a p o zitivno zak o n o d av stv o iz je d n a a v a a n se o b aju sp o lo v a v e n a sta rtu u trk e za u sp o n o m n a lje stvici d ru tv e n e m o i, m a lo je e n a k o je uspijevaju (ili p rista ju ) n a o tu u jui p u t k a v rh u . P o v ijesn a zn a n o s t k o ja (p o se b ice u n a s ) svoj p ogled jo u p rav lja p rv e n stv e n o p re m a tim sfe ra m a , gubi sto g a iz v id a iskustva tzv. o b in ih ljudi, o so b ito e n a . S p ecifin o e n sk a isk ustva p o p u t m a j in stv a , k u n o g r a d a , u e n ja sp oln ih u lo g a, sek su aln o sti, p o lo a ja u b r a ku i o b itelji, o d n o s a s d ru g im e n a m a , i jo m n o g a d ru g a p red v i en a su i o tp is a n a k a o izv an p o v ijesn a, k ao v je n o v ra a n je isto g a ... N o , p ro b le m b e s p o ln o sti povijesti nije sa m o p ro b le m nevidljivosti e n e i m u k a ra c k a o k o n k re tn o , u ln o b ie o sta je z a ta je n u fascin aciji igrom s tru k tu ra m o i. S a m o isk ustvim a p o je d in a ca (k a o k o n k retn ih m u k a ra ca i e n a , n e k a o a to m a m a s e tzv. v elik a p o v ijest n e e o sta ti sa m o suh k o stu r. A u p ra v o p ria n ja o iv otu k ao e le m e n ta rn i knjievni i u sm eno k n jievn i ob lici d aju sliku p ovijesti i tzv. u sm en u po v ijest in e p o v i je u iz u s ta n a r o d a , sm a tr a d r. B o k o v i-S tu lli. K n jievn a d jela koja se , p o p u t e n s k o g D e k a m e r o n a , n ad ah n ju ju p ria n jim a o ivotu , itatelju (i p o v je sn i a ru ) p ru aju o b av ijesti o to m e k o je su o sje a je i ljudske r e a k cije njih ovi a u to ri sm a tra li m o g u im i v jero jatn im u d an o m razdoblju. In e n je rk a N a ta a i r a d n ic a O lg a o tk rit e d etalje o ivotu u p o g o n u , o p u k o tin a m a u tv o rn ik im o g r a d a m a , k ro z k o je e n e b jee sa sa sta n a k a k a k o bi s ta le u re p o v e z a h ran u . S k itn ica Z in a i d isid en tica G a lin a crta ju m ra n e slike iz iv o ta z e k - a (z a tv o re n ik a u ra d n im lo g o rim a ), b ez m u k o g p a to s a n a p rim je r S o len jicin a. to v ie, d o k to r b io lo gije L a risa , z a k lju it e iz svog in tim n o g p rijateljstv a s p o zn atim d isid en to m : O n bi z a ista d a o iv ot z a o v je a n s tv o , ali ni p rsto m n e bi m ak n u o z a svog su s je d a . D o z n a t e m o o (n e )p rilik a m a sek sualnih u itak a u p re k rca n im su sta n a rsk im sta n o v im a , o p o asti alk o h o lizm a (p re d lo e n a je n o v a p a r o la : K o m u n iz a m je v last so v jeta plus alk o h o lizacija z e m lje .), o k a te g o rija m a p ro stitu tk i u zem lji u kojoj p ro stitu cija p re m a slu benim izv je ta jim a n e p o sto ji. B u o v a n k a V a le n tin a , k o ja u prvim p ri a m a n e o d u s ta je o d tu ro sti k liea b iro k ratsk o g jezik a, iz d a n a u d an p o sta je Ijudskiji lik i izv jetav a o ig ra m a u h o d n icim a m o i. P ria n je m se o t

E N S KA POVIJEST

275

kriva i svakidanji k n ow -h ow enskih ivota kako zadrati nevjerna m ua ili neo d lu n a ljubavnika privesti m atiaru ... en sk i D ek a m ero n nije knjiga s tezo m , iako potkrepljuje fem inistike kritike p atrijarh aln e civilizacije: govori o uestalosti (sek sualnog) nasilja, o ekonom skoj eksploataciji en e, politikoj represiji g ra an a. Svoj fem i nizam au to rica u p red a u finu nit pripovijedanja o svakodnevici. V lastita uvjerenja n ajee iznosi p u tem disidentice G aline. V oznesensk aja je kao ve p riznata pjesnikinja, uz T atjan u M am on ovu i druge ene, osnovala 1979. asop is (sam izd at) A lm a n a h : en a i R usija , a fem inistiki joj je an gam an d onio podsm ijeh (i o sp o rav an ja) prijatelja, knjievnika-disidenata lenjingradskog k ruoka D ru g a kultura i prijetnju K G B -a . Priklo nila se prav oslavn o-fem in istik o j grupi M arija jedn oj od nekoliko sovjetskih neofem inistikih frak cija (K ran stv o je tak o er p o stalo disi dentski p o k ret ovih d a n a , izjavit e na u enje ostalih en a autoriin alter eg o G lin a). O no to je ovu au to ricu najvie udaljilo od su vrem ene sovjetske disi dentske tradicije je st o tv o re n o i iskreno suoavan je sa seksualnim isku stvima en a. A li usprkos n esp u tan o m govoru o seksu, junakinje nisu ni nagovijestile p ro b lem e p o p u t postizan ja o rg azm a ili seksualne nesigur nosti, n ezaobilazn e u zapad noj fem inistikoj literaturi. I kad a o braku govore s cin izm om i kad g a idealiziraju, junakinje en sk o g D eka m ero na ne osporavaju ideal m o n o g am n o g b raka. O dstu panje od h etero sek su al nih norm i tak o er nije p rik azan o laskavo. N o dok u tradicijsk om enskom pripovijedanju o ivotu prevladavaju likovi nevinih rtav a, en sk i D ek a m ero n svjedoi o kvalitativnom p o m a ku u prvoj zem lji socijalizm a. U p o rtretiran ju o d n o sa spolova ravn op rav no se p rep lie bru taln ost i ek sp lo atacija, i njenost i velikodunost. B ez imalo ideologijske p o m p e, p u n an a sek retarica frika zakljuuje D ek a m eron jed n ostavn om istinom : ni ivot ni ljudi nisu sam o dobri ili zli, a sreu je m o g u e n ai i u najteim ivotnim okolnostim a. U jed n om su se sloile sve p rip o v jed aice: eljele bism o d a ivot ovdje p o stan e n eto civiliziraniji.

VJETICE JO GORE
N a raskriju p ro sto ra povijesnog m itskog svijeta, m ate i prim ordijalnog strah a, zap aljen a je u prvoj polovici lipnja 1987. k u a -lo m a a nabijeene v jetice A n tal G rubics u nek om m aarskom selu juno od Segedina. J o tinjajue zg rarite n a rubu X X . sto ljea m o ra oboriti nae m o

276

K O N JI, E N E , R A T O V I

g u e p ro sv ije e n e d vojbe o p o sto jan ju v jetica i u m e n ta ln o m o b z o ru su v re m e n o g o v jek a. N o v in sk a v ijest o to m d o g a aju te k je po sljed nji u m n o g o sto lje tn o m nizu izv jetaja koji sv jed o e o in jen ici d a im a vjetih ena, koje, koristei se m rakom , mogu svijet izvesti iz prirodnog reda. (O vidije, 43. p.n.e. -1 8 . n.e.) Ju lio C a rlo B a r o j a u knjizi Vjetice i n jihov svet (B e o g r a d , 1 9 7 9 ) re z i m ira v je ro v a n ja n ek o lik o v jek o va k lasin e sta rin e o m o i strix, strije (o tu d a n a a tr ig a ) k o ja n e p o m u e n a traju poslije p ro p asti R im sk o g C a r stv a, cijeli sred n ji vijek. R ije ju , izv jesn e e n e su im ale m o d a p r e t v o r e u iv otin je seb e ili d ru g e ljud e, m o g le su letjeti n o u i zavlaiti se u n ajsk ro v itija m je sta , bile su m a jsto ric e z a sp rav ljan je v rad b in a, kojim a su m o g le u in iti d a se n e k o g a zavoli ili o m rz n e , izazvati v re m e n sk e n e p o g o d e i d o zv ati b o le tin e ljud im a i iv o tin jam a, ili ih lijeiti. Z a p o m o u sp ro v o e n ju svojih stran ih ala, te su e n e n a m o n im sa b o rim a p o e tsk im fo r m u la m a priziv ale H ek u b u i D ijan u , svoje b o ice za titn ice ... P iu i o v je tic a m a iz h rvatskih i srpskih n a ro d n ih p rip o v ijed ak a i vje ro v a n ja , V u k S tef. K a r a d i p o d a s tire slian p o p is i n a d o m e e jo d a ta k v a e n a (m a h o m su to u n as s ta r ic e ) im a u sebi nekakav avolski duh (...) pa leti po kuam a i je d e ljude, a osobito malu djecu. N a r o ita p o sla s tic a b ila im je ljudsko s rce , krv i ig e rica , i to p rv e n stv e n o v la stite ro d b in e i p rija te lja , k ak o istie N jeg o u G o rsk o m vijencu. U n aim su se k ra je v im a v jetice g o le sa s ta ja le n o u n a guvnu, p ru aju i ta k o m ati za stra u ju u izvrn utu sliku p riro d n o g r e d a . N a im e , n a istom se m jestu tra d icio n a ln o sa s ta ja la (m u k a ) elita m o i z a jed n ice , ovd je se v ije a lo i d o n o sile su se p re su d n e od lu k e. A v je tice tu n o u , p r e m a etn o g rafsk im zap isim a iz Srbije, jed u iz zlatnih tan jura i piju iz vreva dragocijenim kam enjem nareenih. D o k su u n as v je tice izaziv ale u stan o vljen i p o re d a k tim e to uivaju u obilju d o k n a ro d istrajav a n a ru b u g ladi, iz m ag le k asn e je se n i sred n jeg v ijek a v je tica p rijeti n e zasitn o u svojih sek sualnih a p e tita . B u d n i d o m i n ik an ci J a k o b S p re n g e r i H e in rich K r a m e r In stito ris, piui djelo M a lleu s M a lefica ru m {M a lj k oji ubija vjetice , 1 4 8 6 ) p rim jeu ju : Sve arobnjatvo proizlazi iz tjelesn e poude koja je nezajaljiva u ena... zbog ijeg su zadovoljenja sprem ne opiti ak s avlom.

E N S KA POVIJEST

277

M alleus... takvim ishodinim stavom stavlja p eat na stoljea kranske mizoginije. arobn jatvo poznaju sva ljudska drutva. N o progoni vjetica srazm je m o su nova historijska p raksa. Istraivai procjenjuju da je sam o kao posljedica p ro ce sa Svete Inkvizicije na lo m aam a kontin entalne E v rop e od p o etk a X I V . do polovin e X V I I . sto ljea izdim ilo 5 0 0 tisua vjetica i vjetaca, m eu njim a 85 p o sto en a. Prvi p ro ces u H rvatskoj, odran u Zagreb u 1362. (biljei V lad im ir B ay er u Ugovoru s av lo m , Z ag reb , 1953) tereti nek u D rag icu , optuen u da je m eusob no ogad ila b ra ne drugove. O stale p resu d e koje B a y e r navodi u toj opsenoj studiji u o p e ne p re ciziraju zbog kakvih su aro lija o p tu en ice izvedene p red sud. Priznanja najfantastinijih zlo in a, m eu kojim a se istie p u ten o o ben je s v ra gom koji bi se e s to pojavljivao i u liku njihovih m ueva (n o lako su ga prepoznale jer m u je bio h lad an ), iznuivale su vrlo elaboriran im m e todam a to rtu re (sm rskali su im p alce, lomili kosti nogu tzv. panjolskom izm om , razvlaili ih n a koloturi, itd .). D ok se s v jeticam a u H rvatskoj vlast o b rau n av a zn an stv en o i prav n o solidno utem eljenim m etod am a, koje su, p re m a B ay ero v u shvaanju, zasn ovane na uvozu naem narodu stranih predodbi p reu zetih iz in tern acio n aln og sloenog pojm a a ro b njatva, u ostalim se naim krajevim a p ostu pa n a au tohtoni nain. Vuk izvjeuje o sluaju P au n e Stan ojevi iz sela a b a ra , koju su po zapovijesti K a ra - o r ije v o j kao veticu privezali uz raanj p a pekli m e u dvije v a tre (to nije bio usam ljen slu aj), te o m aehi P e tra Jok sia iz T o p o le koju su ubili iz pitolja i isjekli n oevim a. N eto civiliziranija m etod a bilo je kam en o v an je, a vrijedilo je i pokuati da se kam dijam a izgoni vetiiji bes. N e ro d ica koja je 1685. pogodila zagreb aku okolicu bila je povod sp o n tan o m spaljivanju (b ez up letanja crkvenog ili svjet skog su da) silesijah v jetica, kako je zabiljeio slovenski historiar V alvasor. V jeticam a su u veini slu ajeva p roglaavan e ene. Pouzdani znaci njihova prep o zn av an ja bili su sijeda kosa i krst ispod n o sa (N jeg o), razrokost, b rk ato st, pu nokrvn ost, zle o i... M ogle su biti i uznem irujui lijepe i m lade. N o , zato ba e n e ? D v ozn anost koju slika ene sadri u ku lturam a ju d e o -k ra n sk o g ishodita izm eu tave i pakla, kuhinje i kozm osa, zatitn ice i d eraice vlastite djece uinie je pogodnim objektom za projekcije strah a, n eobu zdane elje (B a ro ja ), uzronika svih zala to p o gaaju po jed in ce i zajednicu.

Strah od ene prerasta u historiju progona vjetica u vrijeme raspada nja srednjovjekovnog drutva i slike svijeta, drastinih promjena u eko

278

K O N JI, E N E , R A T O V I

n o m sk o j, d em o g rafsk o j i obiteljskoj stru k tu ri (n a p rim je r, u X I V . sto ljeu g o le m p o r a s t b ro ja n eu d atih e n a ). B u d u i d a se crk v a o sje a u g ro e n o m h e re tik im s e k ta m a i seljak im p o b u n a m a , eli n a taj n ain o d r a ti k o n tro lu n a d stan o v n itv o m i o tk lo n iti o d g o v o rn o st z a tek e e k o n o m sk e i d ru tv e n e p rilik e sa seb e i p lem stv a sm atraju an tro p o lo g M arvin H a r ris i p o v je sn ia rk a B a r b a r a T u c h m a n {D a lek o z rca lo , Z a g re b , 1 9 8 4 ). O sim tih so cio -e k o n o m s k ih o b jan jen ja d an as je ak tu aln a i fem in isti k a in te rp re ta c ija p ro g o n a v jetica. Istiu i njihovu g en o cid n u dim enziju, zak lju u je d a je p o srije d i la te n ta n stra h o d su bverzivnog p o te n cija la m o n e , n ezav isn e i sa m o d o v o ljn e en e. U d o b a s tv a ra n ja p ro fesija u m o d e m o m sm islu tre b a lo je potisn uti v ra a ru tra d icio n a ln u ljek aricu i b ab icu , ije je p ro fe sio n a ln o zn an je g e n e r a c ija m a p r e n o e n o en sk o m lo zo m u k o rist fo rm a ln o o b ra z o v a nih lijen ik a koji e razvlastiti e n e o d k o n tro le n ad v lastitim tijelo m i se k su a ln o u . A k o u z m e m o u o b zir d a v jetica k a o p a ra d ig m a p o tla e n o s ti uskrsava k a o su v re m e n i fem in istik i sim bol o tp o ra v lad aju im sistem im a d o m in a cije u p ro lo sti i sad an jo sti, o n d a tu an i p o u a n re ce n tn i p rim je r A n ta l G ru b ics sv jed o i o n eizm jern o j u d aljen o sti k o ja en u dijeli o d njezin a p o tp u n o g o slo b o e n ja .

RAJ ENA: PRECIOZE


to je ena? Razumni majmun. to je brak? Konaite ivih muenika. to je Pariz? Raj ena, istilite mukaraca, pakao konja. ( 1668)
B ilo bi, d a k a k o , p r e tje r a n o u vjeriti e n e d a su o k o rje le p o p ra v k a ice k o d s tr o g e u ite ljic e H isto rije . R a z u z d a n o p o n av ljan je svakovrsnih b u d a la tin a , sv e d o e sk a p a d a k rv o lo n e ag resivn osti, stalan je u re s p o v ije sn o g h o d a cijelo g p le m e n a h o m o sa p ien sa . N o , p o v ijest e n a , p recizn ije, p o v ijest id e ja i b o rb i z a o slo b o e n je e n a , ob iljeav aju c ir k u la m o st i z a b o ra v . R ije ju h isto rija ( e n a ) se p o n av lja, a n jezin e p o u k e slu b en a p o v ijesn a z n a n o s t p re ciz n o o d stran ju je iz m ira z a b u d u ih g e n e ra cija . M o d e r n a p o v ijest sv jed o i o to m e d a j e svako p o k o ljen je m o ra lo izn o v a sab irati zan ijek an u b atin u : o sp o ra v a n je p a trija rh a ln e civilizacije uvijek se o tk riv a izn o v a.

E N S KA POVIJEST

279

N adasve p o u an p rim jer z a p o tkrepu te pesim istike konstatacije epi zoda je s p recio zam a i njihovim svijetom . N eto istine o njim a m ora biti poznato tek ek sp ertim a za francusku povijest X V I I . stoljea. D o danas njihova slika d o p ire u odbljescim a iskrivljenog o gled ala M olireovih Sm ijenih p recio za ( 1 6 5 9 ) ili U enih ena (1 6 7 2 ) ponavljajui stereotip m nogo g od ina m alo zd rav og razu m a, kako su ih astili njihovi protivnici-suvrem enici. M anje je p o zn ato d a je p ro tu refo rm acijsk a represija u vezi s obrazov a njem osnaila po im an je en a kao intelektu alno inferiornih bia iju p ro blem atinu prirod u k olovanje jo vie kvari. ak i za m lade plem kinje koje su se m og le kolovati u sam o stan im a i kod kunih uitelja o no se svodi n a bruenje m an ira i u m jetn o st d o p ad an ja. Ipak, i u X V I I . stoljeu neke su en e zahvaljujui sam o ob razo v an ju , e sto skrovitom i m ukotrp nom , stek le slavu posvetivi se intelektu alnom ivotu. Stjecite su takvog antikonform izm a francuski saloni (les salons) ija su dua i p ok retak e snage n ep rizn ate p recio ze. C h aterin e d e V iv o n n e, m ark iza od R am b ou illeta, dala je prvi prim jer svojom g lasovitom P lav o m so b o m . Iako je p ripad ala visokoj aristokraciji, ivot n a dvoru bio joj je d o sad an i odbojan, te je 1610. svoju otm jenu kuu o tvo rila intelektu alnoj eliti. T a k o je ro en salon kao dem o k ratiza cija dvora. R ed o v ito je okup ljala en e i m u k arce, podjed nako aristo k ra te i g ra an e, koji u atm o sferi prijateljske jedn akosti raspravljaju o ra zliitim te m am a. K o n v erzira se o braku , ljubavi, o dnosim a s djecom , p ro dubljuje an aliza o sjeaja, k om entiraju um jetnik a djela suvrem enika. K roz uitak razg o v o ra, b iran e fraze estih epistola i knjievna djela z a eta u krilu salo n a grad i se ideal estita o vjeka ( l h on n ete h o m m e ) kao p ro tu tea preivjeloj pom poznoj slici h ero ja. N a slobodnom te ri toriju salo n a en e odbacuju ideal p okornosti: stjeu novu sam osvijest i nastoje izm ijeniti o b iaje, ak i zak o n e koji ih sputavaju. N im alo ban al nim, n ad ahnu tim razgo v o rim a n astoje redefinirati od n o se m uk arca i e ne, a njihovi spisi svjedoe o dubokoj sumnji u m ogunost spoja ljubavi i braka. U p rav o u pristupu tim te m a m a uoavaju se dva suprotstavljena gle dita. K rep o sn e p recio ze (p rcieu ses p ru d es) odstranjuju m ukarce sa svo jih sastan ak a, iz drutva i obitelji elei izbrisati ak i znakove m uke prisutnosti u jeziku. D o k je d o tad aspiracija en a d a sudjeluju u drutve nom i ku lturnom ivotu bila o g ran ien a na sam ostan ili nesigurnu p ro fesiju kurtizan e, k rep o sn e su sm atrale d a je za sudjelovanje u spiritualnom ivotu dovoljno o d rei se o d n o sa s m ukarcim a. D jevianstvo je bilo zalog au to n o m ije en e. N asu p rot to m e, galantne p recio ze (prcieuses ga-

280

K O N JI, E NE , R A T O V I

lantes te k o p rev od ljiva v iezn an o st: ga lan te za en u m o e znaiti i slo b o d n a i ra sp u te n a ) o d a n e ljubavi tra e njezinu d eb ru ta liz a ciju i z a h tijev aju slo b o d u u b rak u . Z a u z im a ju se za p o k u sn o razd o b lje zajed n itv a n ak o n k o jeg se m o e o d lu iti z a b rak ili p ro tiv n jeg a. N o , i u braku svaki p a r tn e r tre b a z a d r a ti p o tp u n u n ezav isn ost s rc a i tijela i je d n a k o st u p ra v im a i d u n o stim a. P red v i ale su i staln o izm jenjivanje k o m a n d n e u lo g e k ak o se n e bi uspostavili stari oblici m u k e d o m in acije. T ru d n o u su n aziv ale lju b avn om v o d e n o m b o le u alu d iraju i n a to d a p ri silno m ajin stv o z av rav a p o ro b ljav an jem e n e . e le stv o riti svoju ljubav nu etik u , p ro tiv e se tab u iziran ju en sk e sek su aln o sti. N jihov je p ro g ra m i o tv o r e n o r e v o lu c io n a ra n k ad a g o v o re o n o v o m d ru tv en o m p o re tk u , a zah tjev i (iz je d n a a v a n je p ra v a i d u n o sti, d o b ro v o ljn o m a te rin stv o , ra z v o d i si.) p o slu it e k a o p la tfo rm a fem in istk in jam a u fran cu sk o j re v o lu ciji. K n jiev n a d jela n ek ih o d salonskih d a m a p o p u t M ad e le in e d e S cu d e ry , M a d a m e d e S ev ig n e, N in o n d e L e n c lo s i M a d a m e d e la F a y e tte ive d o d a n a s n e p o m u e n o m slav o m . U n a t o b ro jn im d o k a z im a in telek tu aln e n a d m o i i sred in je uloge p r e c io z a u iv otu sa lo n a , njihovi ideali i ten je nisu p ro d rli izvan kruga o d a b ra n ih . P le m stv o n a z alazu so lid ariziralo se s p o letn im g ra a n stv o m u u sp jelo m p o tisk iv an ju e n a iz in telek tu aln o g iv o ta, stro g o o graniivi n jih ov o o b ra z o v a n je n a v jetin e p o tre b n e z a v o en je d o m a in stv a . Iak o su in te le k tu a ln o n aslje e id eja p re c io z a p reu zeli m islioci p o p u t k a rte zijan sk o g fe m in iste P o u lla in a d e la B a r r e a , tek n a s lu e n a slo b o d a i o sv o je n e izra a jn e m o g u n o sti e n e u laze u p o v ijest id eja k a o k a ip e r stv o . P rev rtljiv i i n estan i M o lie re koji ih je o slik ao k a o sta r e i dijab o lin e u sid jelice, u sp io se d o d v o riti svojim m e c e n a m a i jav n o m m nijenju (b ira ju i n ajslab iju m e tu ), k o je d o d an an jeg d a n a u zn e m ira v a ta k o d rsk o i o tv o r e n o p o d riv a n je p atrijarh aln ih v re d n o ta . N a koji n ain d a n a s m o e biti re le v a n ta n ivotn i i m isao n i e k sp eri m e n t p r e c io z a ? P o la riz a cija njihovih e m a n cip a to rsk ih strate g ija p re p o z n a tljiv a je i u ru h u su v rem en ih fem in istik ih ten d en cija. K re p o sn im p re c io z a m a n e o b i n o n alik u je v a rija n ta lezbijskog se p a ra tiz m a , a p re o k u p a cije g alan tn ih rev o lu c io n ira n je m p riv atn o g i d ru tv en o g iv ota r a z a z n a je m o u ra sp o n u fem in istik ih stru ja o d so cijalistik o g d o re fo rm istik o g f e m in izm a. S ta r a n as u iteljica, in i se , m o e p o u iti o p o sto ja n ju b o g a te tra d icije b u n to vn ih e n a i ilavoj luk avosti p atrija rh a ln o g p o re tk a . P o r u k a je : n e p o su stati!

E N S KA POVIJEST

281

GRIJEH KOJI JE NEMOGUE IMENOVATI: BENEDETTA CARLINI


Ju d ith C . B row n , p ro feso rica povijesti na elitnom Sveuilitu Stanford, im ala je vrake sre e . Listaju i inventar D ravn og arhiva F ire n z e panju joj je privukao naslov dok u m en ta: Spisi u vezi s p ro ceso m protiv sestre B en ed ette Carlini iz Veliana, nadstojnice Teatinskih opatica u Pescii, koja se gradila mistikom, ali j e otkrivena kao ena na zlu gla su . Znatieljna da otkrije to je arhivista iz naeg sto ljea sablaznilo toliko da je p red m et zaveo tim rijeim a, upustila se u itan je stotinjak stran ica do k u m en ta nastalog od 1 6 19. do 1623. god ine. O tk rie nije sablaznilo prosvijeenu fe ministkinju razveselilo je znan stvenicu! R ezu ltat je knjiga Bestidni i n i ivot lezbijske opatice u ren esa n sn oj Italiji (Im m od est A cts. T h e L ife o f a L esb ia n N u n in R en a issa n ce Italy , O xford U niversity Press, 1 9 8 6 ) koja je doivjela p ap erb ack izdanje u najk raem roku. U b rzo je uslijedilo ostvaren je o n o g a o em u p o tajn o sanjari svaki h isto riar dok je o m a m ljen p rain om arhivskih spisa. H ollyw ood je ponudio da otkupi prava za film! N evidljivost en a u povijesti prvobitni problem historije ena prevladan je u p etn aesto go d in jem razvoju discipline sve sofisticiranijim nainim a postavljanja istraivakih pitan ja i vjetim pro n alaen jem arhiv skih m aterijala koji n ed vojben o dokazuju povijesnost enske egzistencije. Judith B row n m o ra la se suoiti s novim izazovom : s pro b lem om neizrecivosti jed n o g sp ecifinog p o d ru ja enskog iskustva. E v ro p sk a povijest pokazu je koliko dugo se nije prihvaala injenica da en a m oe privui enu . U razdoblju od tisuu i p etsto godina m oe se nai jed v a tu ce posvuda razb acan ih referen cija na ljubav ena za ene. F alo c e n trin o shvaanje ljudske seksualnosti g otovo je sasvim o n e m o guilo d a se takva ljubav pojm i, a zanem arivan je u pravu, m edicini, te o logiji, literatu ri i pukim p red o d b am a navodi na to da je posrijedi g o tovo aktivna sp rem n o st n a nevjerovanje. T ek je u d oba p rotestantizm a ljubav izm eu o p a tica p o stala knjievni topos, posluivi kao jed n a u ni zu optubi protiv p o k v aren o sti crkve. U D anteovim istilitu i P a k lu , koji inventariziraju sve p o zn ate grijeh e, im a mukih ali ne i enskih sod om i ta . e n i, koja je ionako u predindustrijskoj E v rop i sm atran a po prirodi zn atn o p ohotnijom od m u k arca, hom oseksualnost bi teko pala jer ljep o ta m u k arca, p o prirod n o m zakonu, nadahnjuje enu veom udnjom n o to bi to ljepota en e ikad bila k ad ra, sm atra talijanski pisac X V I . st. A g n o lo F iren zu o la u djelu L ju ba v n e rasprave. Istom u kasnom X V I . st. rantdm e, k o m en tato r seksualnih bizarnosti na francuskom dvoru, uk azuje n a to d a su istospolne v eze m eu en am a postale veom a

282

K O N JI, E N E , R A T O V I

u o b i a je n e i prvi u p o treb ljav a rije lezbijka. (T a j je term in u a o u iru u p o tre b u tek u X I X . st). P riru n ik z a isp ovjedn ike iz X V . st, koji se p ri pisuje J e a n u G e rso n u , sp om in je sa m o zlo in tak o g ro zan i p ro tu p riro d an ( ...) d a g a j e n e m o g u e im en o v ati. Z lo in i koje je n e m o g u e im e n o v ati, koji d o slo v n o n em aju im en a, i nisu m ogli ostaviti tra g a . u tn ja ra a zab u n u , a za b u n a s tra h , s m a tra J . B ro w n . I u p rav o z a to je o tk rie crk v e n e istra g e n ad B e n e d e tto m C arlin i ta k o v an o . O n o p ru a rijetku priliku d a se b aci p o g led izbliza n a za p a d n ja k e stav o ve p re m a lezbijskoj sek su aln o sti. P r o c e s n e sre tn o j n ad sto jn ici sa m o sta n a M ajk e B o je o m o g u a v a i uvid u dru ven i k o zm o s u k o jem u su cvali takvi stavovi. P riu 0 B e n e d e tti C arlin i isp ria la je Ju d ith B ro w n sa eljo m d a n jezin e g ri je h e i n jezin iv ot u z m o g n e m o razu m jeti, ali im n e sm ijem o su diti. im j e ro e n a , g o d in e 1 5 9 0 . u ap en in sk o m m jestu V e lla n o , njezin se p o b o n i o t a c z a v je to v a o d a e p o sta ti o p a tic a . S n av ren ih d e v e t god in a d je v o jica je p o sla n a u sa m o sta n u oblinjoj P escii. J o je u ra n o m d jeti njstvu ste k la a u ru ju n ak in je iz b ajk e zahvaljuju i u d e sn o m zn am en ju k o j e jo j se u k aziv alo . N o u sk o ro je u sa m o sta n u z n a m e n je iz rekvizitarija p u k e k u ltu re zam ije n je n o k ran sk im sim b o lim a. Ju n ak in ja iz b ajk e k re n u la j e s to p a m a sv e tice . P o e la je doivljavati vizije: prikazivali su joj se an eli, M a jk a B o ja , i n ap o sljetk u i sam Isus. Ia k o je isp rva su m n jala u p o rije k lo vizija (m o g le su biti p o d jed n ak o d jelo B o g a i a v la ), doivljaj in ten ziv n e s r e e k aziv ao jo j je d a su isp rav n e. N a im e , d o k u n a e doba e m o c ije p e r c ip ir a m o k a o p o sljed icu iskustva, se d a m n a e sto sto lje e ih je s m a tr a lo isk u stv o m p o seb i: o n e su d av ale sm isao d o g a a jim a i p o tv r iv ale m o r a ln e istin e. B e n e d e ttin a k o m u n ik acija s b o an sk o m sfe ro m k u lm in irala je p o ja v o m s tig m a ta utisk ivan jem K risto v ih ra n a n a n je zin o tijelo . P o s ta la je u v e n a m e u stan o v n icim a P e s cie , a 1 6 1 9 . o p a tice su je , u n a to m lad o sti, iz a b ra le z a n ad sto jn icu . D o p u te n o joj j e d a dri p ro p o v ije d i o sta lim s e s tra m a , to je in a e bilo za b ra n je n o jo stro gim z a h tje v o m sv. P a v la d a u crkvi e n a u ti. a a u d e sa p relila se n ak on D u h o v a 1 6 1 9 . k a d a j e B e n e d e tta o bjavila d a jo j se u viziji u k a z a o K rist 1 n a re d io jo j d a p rired i njihovu svadb u u sam o stan sk o j crkvi. M istik o je v je n a n je o d r a n o s m n o g o p o m p e , a z a o b re d a je Isus n a iro k o hvalio (iz B e n e d e ttin ih u s ta ) v rlin e i k rep o sti svoje o d a b ra n ic e , te zap rije tio g ra a n im a P e s c ie d a im je su d b in a u njezin im ru k am a. C rk v e n e vlasti io n ak o su sa su m n jom g led ale n a v izio n a re koji su r e m etili u staljen u h ijerarh iju p o sre d o v a n ja d o B o g a (jedini legitim n i p o sre d n ici bili su sv e e n ici). P o d b o d e n e e k stra v a g a n tn o m Isu so v o m h v a lo m u p u en o j n ad sto jn ici ( a z n a n o je d a j e elja z a p u b liciteto m n e p rim je r e n a istin sk o m m istik u ) u sk o ro su z a p o e le istrag u . A li istra g a nije uni-

E N S KA POVIJEST

283

Stila B en ed ettin u rep u taciju , te je i dalje o stala na funkciji nadstojnice. to je p o tak lo drugu istragu 1 6 23. godine nije bilo m og u e utvrditi. M o da su to bili sukobi, intrige i bo rb a za m o u sam om sam ostanu , a m o da je i njezina po p u larn ost izvan sam o stan a bila prijetnja ustanovljenom p oretku u svijetu u kojem u su politika i religiozna sfera bile usko ispre pleten e. N o ta je istrag a nedvojbeno utvrdila da su stig m ata bila lana (posljedica sam o ran jav an ja), d a su njezine vizije bile avolsko djelo, te da je n eto leran tn o i a u to ritarn o rukovodila sam o stan o m . A li nitko od papinih istraitelja nije bio priprem ljen za o tk rie sestre B a rto lo m e e Crivelli, B e n e d e ttin e dugogodinje d rub enice i n jegovate ljice u v rijem e bolesti i iskuenja. N jezino je svjedoenje bilo tako uzn e m iru jue d a je pisaru d rh tala ru k a dok g a je biljeio, i njegov je inae ured an rukopis n a tren u tk e p o stajao neitljiv. arto lo m ea je o tk rila d a ju je u posljednje dvije godine B e n e d e tta naj m anje tri p u ta n a tjedan p rim orav ala na bludne radnje, tvrdei da to ne ini o n a , v e njezin a n eo u var. B e n e d e tta se nije n iega sjeala. P reo stalih trid eset i p et g od ina, do sm rti 1661. god ine, B e n e d e tta je provela u sam ici, razvlaen a, o sra m o e n a i usam ljena. N o na vijest o njezinoj sm rti n aro d P e scie n a g m u o je do sam ostanskih zidina, da d o takne le ili d a se d o m o g n e n ek e relikvije. M o d a nikada i nisu povjero vali poku ajim a o sp o rav an ja njezinih u desa. N a kraju je B e n e d e tta ipak pobijedila: m ala provincijalka izdigla se iz anonim nosti sam o stan sk o g ivota, ostavila svoj trag u svijetu m onih i uglednih, a ni g od ine uznitva ni sm rt nisu je sasvim uutkali.

TREI REICH, DRUGI SPOL

A k o su en e n a sebi svojstven n ain, p rem d a ga vladajua historiogra fija ne p rep o zn aje, djelovale kao sn aga u povijesti, m oe li se govoriti i o njihovoj o d govornosti za razdoblja m rak a u kojim a su g aene sve uni v erzaln e ljudske vrijed nosti? D ak ak o, en e su e s to bivale prvim rtvam a p atrijarh aln o -rep resiv n a reim a. N o , povijest en a uspjela se vrlo brzo oduprijeti sentim entalnoj napasti uzdizanja en e kao p atetin e rtve i p rirod n e u varice ivota. M nogo vaniju ulogu u razvoju te discipline, ali i u pruanju inspiracije su vrem enim fem inistikim p o k retim a im alo je stjecanje raznolikosti ulo ga koje su en e im ale u pojedinim razdobljim a kao aktivne sudionice. Povijest en a otkrivala je h ero in e i uzore.

284

K O N JI, E N E , R A T O V I

B ilo je sa m o p itan je v re m e n a k ad a e se istraiv an ja m o ra ti su oiti sa svojim n eg ativ n im ju n ak in jam a o n im a k oje su u tk e trp je le zlo, (z lu )ra d o sudjelujui u (v la stito m ) p o rob ljavan ju ili g a in ile s novim r e z e r v a m a o k ru tn o sti. N ajn o v ija o p se n a stu d ija a m e ri k e p o v jesn iark e C lau d ije K o o n z M a jk e u ota d bin i: en a , obitelj i nacistika politika (M o thers in F a th er la n d : W o m en , the F a m ily a n d N a zi P olitics , 1 9 8 7 ) o k r e e n a g la v ce k o n v e n cio n a ln o p ita n je : to su im inili n a c isti? O n a se su o a v a sa su u esn itv o m e n a u zlo in im a d ru tva koje se te m eljilo n a glorifik aciji m u k osti, ispisujui b o ln e i sra m o tn e stra n ice e n s k e p o v ijesti. L a jtm o tiv istraiv an ja C . K o o n z je u lo g a koju je z a se b n a en s k a s f e r a , k a o n acistik i o d g o v o r n a en sk o p itan je, im a la u o m o g u av an ju u a s a T r e e g R e ic h a . V e u u v odu istie: K ao fan atin e nacistkin je ili tek nevoljke sljed benice, ene su odluno okre nule glave od napada na socijaliste, idove, vjerske disidente, hendikepirane i d egradirane. B u ljile su u vlastite kolijevke, djecu i arijsk e porodice. M ajke i supruge su pod vodstvom G ertrud Sch o ltz-K lin k dale vitalan doprinos na cistikoj m oi uvajui iluziju ljubavi u okolini ispunjenoj m rnjom , na isti nain na koji su m ukarci odravali privid reda u sveopem rasulu suprotstavljen ih birokratskih p rio riteta i zapovijedi. B u d u i d a j e d jelo v an je n acistk in ja njihovim p artijsk im d ru g o v im a bilo o d z a n e m a riv e v an o sti, uiv ale su isp rva zn atn u au to n o m iju . N jih o v e v o e n a d a le su se p a rtn e rstv u s m u k a rc im a u k o jem bi svatko ig ra o svoju u lo g u u izgrad nji sav ren o g d ru tva. T e k u kasnijoj fazi p o sta le su sve p o tin je n ije rep ro d u k tiv n im i p ro izvo d n im p o tre b a m a re i m a , a n a izdisaju T isu lje tn o g R e ic h a zah tjev im a to ta ln o g ra ta . C. K o o n z o p isu je i esto k u b o rb u za p rev last m e u lid e rim a en sk e o rg a n iz a c ije . P o b je d n ica G e rtru d S h o ltz -K lin k , o staju i i p o la sto lje a n a k o n h o lo k a u s ta , b ez o sje a ja stid a i k ajan ja, d ala je intervju a u to rici e le i o p ra v d a ti zlo d jela re im a k o jem u je v jern o sluila. U d o v ic a n a c istik o g m u e n ik a , m ajk a e tv o ro d je c e , m lad o lik a, p lav o k o sa, atletsk i razv ijen a, o b d a r e n a zn atn im b iro k ratsk im ta le n to m , bila je z a u z v ra t z a m o n ad e n a m a to su jo j bile p o tin je n e sp re m n a n a p o t pu n u p o slu n o st p artiji. Z a razliku od nezav isn osti n acistk in ja u d v a d e se tim g o d in a m a , n jezin a o rg a n iz a c ija F ra u en w erk p ro p a g ira la j e prisilnu ste rilizaciju ra s n o n ep o eljn ih i p rijelaz n a ra tn u ek o n o m iju k o ja je r a z a ra ju i ob itelj ra z o tk rila svu d v o lin o st n acistik o g stav a p re m a to j, d o ta d a slavljenoj institu ciji. N acistk in je su o b iln o k o ristile m izoginiju r e im a p o v la e i se u en sk u sfe ru b ez o d g o v o rn o sti, d o m k a o u to ite u o k ru ju u b ilak o g rasizm a. N o , o bitelj se p o k a z a la v iestru k o p re su d

E N S KA POVIJEST

285

nom : kao m jesto solidarnosti u svijetu kon cen tracio n ih logora, i to ne sam o za njihove rtve n ego i za m uitelje jedin o je enska ruka m ogla ouvati rav n o teu m asovnih ubojica. A n alizirajui sp ecifine uzro k e p rihvaan ja nacistike ideologije m eu en am a sredn je klase, C . K o o n z istie osjeaj strah a koji je potaknula borba za em ancip aciju u W eim arsk o j republici. E m an cip a cija ena, p rem a rijeim a jed n e su vrem en ice, p rijetila je da em an cip ira i nae si nove i k eri, p a ak i m ueve od nae k o n tro le. Shvaajui sebe kao ugroenu vrstu u m o d e m o m svijetu koji sve m anje cijeni ulogu m ajk e u varice ku nog ognjita, priklonile su se m ilitantnom i m ilitaristikom p atrijarh atu koji je o b eav ao da e ih zatititi od em an cip acije i vezati o ev e uz njihove obitelji. Iako jezg ru knjige ini u p ravo opis djelovanja nacistkinja, au to rica je istraila i bro jn e d ravne, crk v en e i privatne stvari u potrazi za in fo rm a cijam a koje to djelo in e d o sad a najopsenijim prikazom iskustava ena u T re e m R eich u . Poglavlja o idovskim en am a i onim a koje su aktivno sudjelovale u o tp o ru faizm u zn atn o su saetija, zbog ned ostatk a arhiv ske g ra e i z ato to je rod bio tek sekundarni elem en t njihove situacije. T ek svaka p e ta p resu d a za politike zlo in ce izreen a en am a, p re m a analizi dr. K o o n z, n e svjedoi o njihovoj slabijoj zastupljenosti u o t poru H itleru . O n a sm a tra d a ne sm ijem o previdjeti m en talitet su daca i po licajaca koji su n erad o hapsili ene up ravo z ato to bi priznavanjem tako in feriornog n ep rijatelja okaljali m it vlastite su periornosti. K njiga M a jk e u otadbini , koja poinje intervjuom s nacistikom p r vakinjom S ch o ltz-K lin k , z atv ara krug ispovijeu en e koja je preivjela strah o te k o n cen tracio n o g lo go ra. T ek o se oduprijeti zakljuku da e tek p ro tu ijen a iskustva en a pod n acizm om koja je istraila C laudia K oonz, do sad a p o tp u n o zan e m a re n a u povijesnim istraivanjim a tog razdoblja (p o p u t iskustava R o m a , skitnica i drugih zaboravljenih m arg in alaca), o m oguiti potpu nije razum ijevan je jed n e od najm ranijih epizoda novije povijesti.

KAD ENE MARIRAJU


Slika n ao ru an e en e djevojka ju n ak , deklica vojak dakle

srod n ice m itskih am azon ki, ukorijenjena je u narodnim i pukim trad i cijam a naeg podn eblja. R a tn ica koja zam jenjuje o ca (b ra ta , m ua) u ra tu est je m otiv hrvatske i srpske, ali i svjetske naro d n e knjievnosti. N o enje o ru ja, sim bola m ukosti, bilo je dopu teno i tzv. virdinam a ili to-

286

K O N JI, E N E , R A T O V I

b e lijam a (u sjev ern ih A lb a n a c a i C rn o g o r a c a ) e n a m a koje su se po svojoj elji ili p o e lja m a ro d itelja zav jeto v ale n a celib at i p re u z im a le d ru tv en u u lo g u m u k a ra c a . E tn o lo z i koji su p ro u av ali tu pojavu istiu p riv re m e n i (k a d su p o srijed i e n e n aro d n i g lav ari) i prinu dni k a ra k te r (k a d j e rije o to b e lija m a , u g lav n o m zb o g ek o n o m sk e n u d e ) ovih p o ja v a. N ije p o srijed i, d ak le e m a n cip a cija ili p ro m je n a p o lo aja e n a , v e p re u z im a n je ra z liite d ru tv en e u lo g e, s atrib u tim a i p rivilegijam a koje iz to g a p ro iz la z e . N o , k ak o su e n e u tre n u tk u d izan ja u stan k a i stv aran ja p artizan sk ih je d in ic a d o iv ljavale sliku n a o ru a n e e n e ? D e s a n k a S to ji, k o ja se k ao 1 7 -g o d i n ja sk ojev k a n ala m e u 7 5 e n a k o je su p o tk raj k o lo v o za 1 9 4 2 . sta ja le u stro ju p rv e iskljuivo en sk e voj n e fo rm a c ije , je d in stv e n e u cijeloj povijesti p o k r e ta o tp o ra , objavila je knjigu o toj izu zetn oj ep izo d i iz povijesti en a. P rva en sk a p artiza nska eta ( 1 9 8 7 ) knjiga je sp o m e n a r ija bi g ra a tr e b a la m o i o sp o riti z a b o ra v (tk o je o d p o slijeratn ih g e n e ra cija u o p e u o z a p o sto ja n je en sk e e t e ? ) i p re d ra su d e (slik a p artiz a n k e s pu kom k a o n e u p itn a p r isu tn o st). Iz nje se stje e d o jam d a j e osn iv an je P rv e e n sk e p a rtiz a n sk e e t e 2 5 . k o lo v o za 1 9 4 2 . u selu T rn a v cu n ed a le k o o d K o r e n ic e b ilo n a neki n ain izn u en in . M n o g e su lik e o m la d in k e v e u je se n 1 9 4 1 . navaljivale d a se p rid ru e o p e ra tiv n im je d in ic a m a . N a im e , n a veliki p ritisak o m lad in e tab ovi n a ro d n o o slo b o d ila k ih o d r e d a i sk ojev sk a ru k o v o d stv a n a te re n u osnovali su vie m u k ih o m lad in sk ih e ta . Z b o g o p ra v d a n ih ra z lo g a (koji u knji zi nisu p re c iz ira n i) n a ila z e n a m n o g e o tp o re . A li, ra sp o lo e n je se usijava to lik o d a o k ru n i k o m iteti S K O J - a i K P H z a L ik u (p o d ra n i O d b o ro m A F - a s K a to m P e jn o v i n a e lu ), te tab G ru p e N O P o d re d a z a Liku n a p o e tk u lje ta 1 9 4 2 . o d lu u ju o sn o v ati P rv u en sk u liku p artizan sk u e tu . N a d an o sn iv an ja e te d o lo je u T r n a v a c 7 0 0 e n a zah tijev aju i pu ke. U e tu ih je p rim ljen o sa m o 7 5 , n o u b rzo se osnivaju D ru g a en sk a e ta , e n sk e e t e o d r e d a V e le b it , te 3. i 4. N O P o d re d a . P o slije je d n o m je s e n e v o jn o p o litik e o b u k e e ta j e r a s p o re e n a u sastav 2. like u d a rn e b rig a d e . P o litik i k o m e sa r b ila je ta k o e r e n a , N a r a n a K o n a r, a vojni su in stru k to ri bili m u k arci. P rip a d n ice e te bile su v ein o m la n ice S K O J - a k o je su se d o k a z a le u su rad nji s N O P -o m . U p ro sjek u bilo im j e 18 g o d in a (n ajsta rijim a 3 2 , a n ajm la im a 15 g od in a. V e in a e n a bile su seljan k e, a tek su e tiri u e n ice gim n azije m e u m n o gim n ep ism en im d ru g a ric a m a u ivale sta tu s in telek tu alk i.

E N S KA POVIJEST

287

D ok su osnovne in jen ice o osnivanju i postojanju enske e te uglav nom p o zn ate u historiografskoj literaturi, rad D esan ke Stoji donosi i takve p o d atk e na koje su povjesniari najee neo p rav d an o posve n e osjetljivi. V elik a je te ta to su te pojedinosti, koje sm atram osobitom vrlinom o ve knjige, d an e tek u nazn ak am a i bez in terp retacija kojim a bi sudionica ovog povijesnog p resed an a o bogatila nae spoznaje o toj slav noj epizodi povijesti en a. Sram eljivost en a kad a su u toku obuke treb ale d a izvedu neku k o m andu , to to su vrlo tek o podnijele sk ra ivanje dugakih p leten ica na m uku frizuru o kojoj izvjetava a u to rica, m oe se objasniti p atrijarhalnim spolnim sim bolizm om . N jim e je eni propisan o d a slua, a ne d a n are u je; ianje duge kose bila je po tradiciji kazna za djevojke koje bi dole n a zao glas. N eo b ian p rizo r ena uni form iran ih u odijela sk ro jen a od talijanske eb ad i i kape partizank e s pukom u ruci, isprva je u su b o raca izazivao o tp o r. D opisnik agitprop a trudio se d a popravi d o jam : Savi se oko m ene kolo d ru g arica kao kita poljskog cv ijea, izvjetava o njim a za L ik i partizan. D a u sluaju pristup anja enskoj eti doivljaj slike n ao ru an e ene im a izrazito em an cip ato rsk i naboj, svjedoi au to rica navodei epizodu prilikom m u n og rasp o re iv an ja za bolniark e kad je svaka htjela da bude b o ra c s pukom u ru ci. Biti b o ra c oznailo je em an cip ato rsk o isku stvo p o sebi. T o m oe objasniti duboko usaenu averziju p rem a bilo kak vu angairanju p o enskom pitanju (aktivizam u A F - u za ra ta i p o slije n jega ili p re m a sam o m sp om enu rijei fem inizam zn atn o kasnije) m nogih d ru g arica b o ra ca koje su svoj novi enski iden titet stekle kroz krvava ratn a iskuenja. N o, d a taj iden titet nije bio lien o d re en e am bivalentnosti svjed oe i opisi slobodn og v rem en a: U noenju oruja i svim o stalim zad acim a ravn op ravn o su se izm jenjivale s drugovim a, a nou um jesto o d m o ra krpale su, ivale i p rale odjeu b o rcim a, sjea se D . Stoji. Znatielju itatelja i e za kom pleksnijim objanjenjem pobuuje, osim sp om injanja o tp o ra i nep ovjerenja su b o raca, argu m en tacija nepri jateljske p ro p ag an d e (k o je su to najpogrdnije klevete i lai kojim a se slu i kako bi sprijeio utjecaj enske e te na m asovni odlazak om ladine u partizanske je d in ic e ?). D rugi, opseniji dio knjige in e kratki ivotopisi svih pripadnica en ske e te . T ek poneki od njih sadri zam etk e dram atskih elem en ata, a ostali su napisani red u ciran im jezikom i niu stereo tip n e biografske p o datk e proputajui priliku da se povijesti ratovanja nadopie ljudska di m enzija. U p ra v o n ejasn o a anrovskog odre en ja ove knjige znan stvena studija, niti m em o arsk o svjedoenje, niti beletristika niti ostav

288

K O N JI, E N E , R A T O V I

lja m n o g o n e d o re e n o g , u m an ju je m o g u n o st r e ce p c ije i p o p u larizacije o v e v a n e te m e . O ivjeti ljudsku puninu p rip ad n ica P rv e en sk e e te k a kvu dosiu p rim je ric e ju n ak in je i ju n aci p ro z e tem e lje n e n a sjean jim a S a e B o o v i ( R atne ljubavi, 1 9 8 5 ) jo o sta je z a d a ta k u p rav ljen b u d u n o sti.

14
Pobaaj pred carskim rezom

U prvoj fazi o bnove zag reb ak ih p ro elja 1983. pojavili su se grafiti na novoolien im z g rad am a: D o lje p obaaj, K azn e m a jka m a ubojicam a, K azne ginekolozim a koljaim a. D an as su njihovi istom iljenici m nogo ci viliziraniji i tehniki uzn apredovaliji. G rad je u red n o oblijepljen naljep n icam a A b o rtu s j e ubojstvo i Volim n ero en e. P o ru k a je ista. Sve polem ike o n e/d o p u ten o sti po b aaja izrazito su em otivno ob o je ne i g oto v o n ep rim jetn o o m oguu ju zam jenu teza p rem a kojoj pobornici prava n a izbor postaju u desnim pom anjkanjem logike, pobuivai na pobaaj. T ak av salto m o rta le logike prua privid da je rije o sukobu zagovornika p o b aaja kao najd rastinijeg oblika ko n tro le ra an ja i nje govih protivnika. P ro b lem je ipak n eto sloeniji. Posrijedi je sukob dva su protstavljena sv jeton azora, s njihovim etnikim i prije svega politikim im plikacijam a. O pravu n a izbor n asu p ro t prisili da se po k o rav a slijepom djelovanju bio loke nunosti, ili diktatu n ek og a, pojedincu n ad re en o g au to riteta. D a kako, u idealnim uvjetim a, en e i m ukarci slobodni su svoju volju, i u najintim nijim pitanjim a, podrediti izabranom strogom au to ritetu . T o podjednako vrijedi i za pripadnike vjerskih i svjetovnih organizacija. A k o vjern ica koja je up otrebljavala pilulu protiv za e a ili spiralu kao sredstvo k o n tro le ra an ja (o po b aaju da i ne gov o rim o ) pristane da je njezina v jerska hijerarhija igoe kao ubojicu, to je stvar njezina izbora. O dlui li iz vjerskih razlog a raati vie djece no to bi to m od a inae uinila, i to je o cjen a takvog sh vaanja slobode. to da kaem o za one lan ice K P J, broj kojih povijest n ee zabiljeiti, za koje se u o n a herojska p o ratn a v rem en a, prije legalizacije p o b aaja, doznalo da su pobacile i bile sram n o , p red svim lan ovim a partijske elije, iskljuene iz org an iza cije?

290

K O N JI, E N E , R A T O V I

P ra v o n a izb o r, n a odluk u to se u krajn jem slu aju ipak tie prije sv eg a e n in a tijela p ra v o n a k o n tra ce p ciju koje uk ljuuje (to n e znai d a fa v o riz ira ) p o b a a j civ ilizacijsk a je tek o v in a. O n a je p o k azatelj stu p n ja d e m o k ra tiz a cije d ru tva. J e r sva d ru tva, svim z a b ra n a m a i svje to n a z o rim a u sp rk o s, p o zn aju k o n tro lu ra a n ja . to je d ru tvo zao stalije i siro m an ije, te su m e to d e bile i o sta le b ru taln ije i e e zavravaju sm r u e n e . N o b ru ta ln o s t i rizik so b o m nosi i poku aj k o n tro le ra a n ja kad je k o n tra c e p c ija stav ljen a izvan z a k o n a . T a k o je , n ap rim jer, u S R H rv a t skoj u razd o b lju p rije n jeg o ve leg alizacije ( 1 9 6 9 ) , n a godinu u m iralo p r o sje n o 3 5 e n a o d p o sljed ica ileg aln o g p o b a a ja . O tam n im b ro jk a m a d a i n e g o v o rim o . Z a k o n s k i zaja m iti d o p u stiti p o b aaj u k o n k retn im povijesnim u v jetim a zn a i o d dva zla o d a b ra ti m an je. Izm e u gladi, siro m a tv a i n je gov ih p o slje d ic a , b o le sti n o v o ro en ih ili je d n o s ta v n o n e s re e , p o n i a v a ju e g u m ira n ja e n a o d p o sljed ica n e le g a ln o g p o b a a ja u zam je n u za k v a litetn iji i d o sto jan stv en iji ljudski ivot. J e r u situaciji kad je p o b aaj izvan z a k o n a , io n a k o strad aju n aju gro en iji. P riv ilegiran i e se uvijek sn a i, m o d a e ih to sa m o stajati m alo skuplje. N o svaki, p a i ovaj izb o r, o d ig ra v a se n a te re n u m o i. S to g a nas ne sm ije u d iti to su p ro p a g a n d n e p o ru k e p ro tivn ik a k o n tra ce p cije (jed in a m e to d a k o ju bi on i m o d a bili skloni p re p o ru iti p o z n a ta je p o d lijepim n a ro d n im im e n o m V a tik an sk i r u le t ) u p rav ljen e e n a m a . U b o jic e su o n e k o je o d b ijaju d a u sv ak o m a su i p o svim u v jetim a p rih v ate enin u z a d a u n a d z a d a a m a , uzvien i i je d in o d olin i v iek ratn i poziv m ajke. N jihovi o so b n i m otiv i p ri izb o ru sasvim su n ezan im ljivi. O ni su u n ap rijed o su en i k a o n ev aljan i. e n a m a i je d in o n jim a o b r a a se n e ro e n o d ijete svojim razm iljan jim a u prv im d an im a sv o ga fe ta ln o g iv ota ( J a u o p e n e sh v a a m zb o g e g a j e m o ja m ati u b rizi 2 2 . d an o d z a e a : K o sa i o b rv e p o e le su rasti. T o m e re si 6 7 . d a n ) ili g ork im , besprizivn im p rije k o ro m ( D a n a s m e m o ja m ajk a ub ila 8 0 . d a n ). P am fle t C . C h a e tz in g a D n e v n ik e d a (tisk an u S lav o n sk om B r o d u ) n e po m ilja n a to d a m o d a p a ra le ln o p ra ti D n e v n ik m a jk e . O n a to , k ao u b ojica, niti n e z a slu u je. S v o jo m im p o sta cijo m ovaj p am flet, iak o im p licitn o , p rizn aje o b r a t o d n o s a m o i: p ad tisu ljetn o g a m u k og m o n o p o la n a k o n tro lu e n sk e p lo d n o sti. N a im e , k o n tra ce p cija i p ra v o n a p rek id tru d n o e p o re m e tili su p o sto je u h ijerarh iju o d n o sa sp o lo v a, p a a k i sveuk upn ih o d n o sa u drutvu . O d p r e d m e ta ra z m je n e , u d n je ili p u k e k o n tro le , e n a je p o sta la ra v n o p rav n i la n d ru tva. en sk i su p o k reti, n ak on g o to v o sto ljetn e b o rb e d o bili bitku z a o d v ajan je sek su aln o sti o d ra a n ja . S tro g i obiteljski p a trija rh

POBAAJ PRED CARSKIM REZOM

291

gubi pok orn u i ovisnu enu, a stro ga i au to ritarn a drava neiscrpni izvor podanika, radnik a i ratnika. tovie, kontrarevolucija je potvrdila m og u nost iskljuivo enske m oi u sferi ra an ja. Svjedoci sm o estoke kontraofanzive. K onzervativni protivnici k o n tracep cije u S A D preli su u napad u p o etku osam d esetih . Po d stijegom bo rb e za zatitu ivota postavljali su bom be u klinike za plan iran je obitelji koje su obavljale pobaaj. O ko e ne za zub zam etk a. U ovogodinjoj uskrnjoj antik on tracep cijsk oj kam panji bili su n eto um jereniji. S am o su opsjedali klinike i fiziki zlostav ljali en e koje bi poku ale ui. Sve u im e zatite (n e ro e n o g ) ivota. O d g o vo r na tu najnoviju kam pa nju bile su d em o n stracije koje je o rganizirala N acio n aln a organizacija ena, n ajv ea am erik a enska organizacija. U m im ohodu p red Bijelom kuom sudjelovalo je 3 0 .0 0 0 en a i skupljeno 6 0 0 .0 0 0 potpisa. D a ni referen d u m , volja n a ro d a , nije jam stv o potovanja prava na izbor sv jed o e ned avn e d em o n stracije u R im u . Protivnici legalizacije p o b aaja postignu te referen d u m o m iz 1961. m orali su se suoiti s protudem on stracijam a njegovih zag ovornika koji su nosili tran sp aren te . N eem o dopustiti d a naim ivotim a ravnaju ajatolasi. J e li novi kriarski ra t na pom olu ? Bilo bi p o g ren o vjerovati d a je o g o re n a b o rb a protiv p rav a na izbor iskljuivo o sv eta razvlatenih p atrijarh a. T ijelo en e i dalje je poligon za pokazivanje dravne m oi. eli li drava sm anjiti pu anstvo, kao na pri m jer K in a, o n a e o b n aro d o v ati id ealan , tj. doputeni broj djece po obitelji. A k o g a, pak, kani u v eati, uvest e , popu t R um unjske, gineko loku policiju. O n a e p o m n o bdjeti d a joj ne p rom ak ne nijedno m je seno krvaren je nijedne svoje p o d an ice. A k o nakon izostanka krvarenja izostane i novi podanik, kazne e biti d rastin e i prim jeren e. T k o je ovdje u b ojica? O sim p rav a n a izbor, civilizacijske i d em o k ratsk e tekovine u drutvu koje p o jed in ce ne svodi n a podan ike, m o ram o uvaavati vieglasje sta vova. P ristan em o li posluati izjave ljubavi nero en im a koje nam alju anonim ni su graan i, m o ram o biti sprem ni braniti i ne zlorabiti slobodu izbora. Jed in i n am kriterij pritom m o ra biti naa savjest. J e r , pospjeiti dolazak n ero en ih nije m og u e prisilom . P ratan je bom bi pred klinika m a n ee im n ad om jestiti pjesm u dobrodolice. Niti e se naljepnicam a nahraniti njihova gladna usta. D o k svijet za sve n e p o stan e m jesto snoljivo za ivot, pravo na odluku o sudbini n ero en ih m a kakav bio njezin ishod, m a kakva bila m etod a kojom e se postii n e sm ije biti p red m et niijeg licitiranja.

292

K O N JI, E N E , R A T O V I

A k tu a ln e ra sp ra v e o p o tre b i a k i rad ik aln o novih m je ra u p o p u lacij skoj p o litici Ju g o slav ije o b iljeen e su e s to v rlo p ro tu rje n im , k o n k re t nim p o litik im in te re sim a . B r ig a z a rep rod u k ciju stan ov n itv a u nekim s re d in a m a (i to z a o d re e n e p o p u la cije ) re z u ltira t e restrik tiv n im , antin a ta lite tn im m je ra m a . Isto d o b n o e d ru g e sred in e ra z m a tra ti m o g u n o st d o n o e n ja p ro n a ta lite tn ih m je ra . N ije tek o zam isliti kak ve bi te m je re m o g le biti u situ aciji ak u tn e ek o n o m sk e krize. Z a pozitivnu stim u laciju u p rv o m re d u z a p o sle n o s t i rjeav an je sta m b e n o g p itan ja m la dih , d a n e g o v o rim o o p o v e a n ju n a k n a d e za porod iljski d o p u st, njegovo p r o d u a v a n je ili realn i djeji d o p la ta k io n ak o sm o v e o d a v n o p resiro m a n i. O s ta je d ru g a m o g u n o st n eg ativ n a stim u lacija, tj. su avan je ili p o t p u n o u k id an je (le g a ln e ) m o g u n o sti izb o ra. D ru g im rijeim a , o p a sa n u d a r a c p rav u n a k o n tra ce p ciju , uk ljuuju i i p o b a a j. P r ib ro jim o li to m e sve ofen zivn ije p ro p a g a n d n e k am p an je protivn ika k o n tro le ra a n ja , sa d an ja situ acija zah tijev a k o m e n ta r i javni stav. N a j p o zv an iji su , d a k a k o , stru n jaci iz Z a v o d a z a zatitu m ajki i d je ce , kojega je S av je to v a li te z a p la n ira n je obitelji im alo p io n irsk u ulo g u u edukaciji u p r o te k la d v a d e s e tlje a . N o , u n a to o p e to v a n im , tro tjed n im n a s to ja n jim a re d a k c ije Svijeta d a do b ije k v alificiran e i z n an stv en o u te m e lje n e k o m e n ta r e te z a o s p o ra v a te lja p ra v a n a k o n tra ce p ciju o d dr. L a d e M agd i iz S av je to v a li ta , on i su izostali p o slije in terv en cije d ire k to ra dr. J o sip a G rg u ri a . O tem p o ra , o m o re s !

BILJEKA O RADOVIMA U OVOJ KNJIZI

Prvi dio: NEVIDLJIVI PREDM ET


K oqji, ene, ratovi ltd.: Problem utem eljenja historye ena u Jugoslaviji. la nak je u prvoj verziji napisan po narudbi urednika britanskog asopisa History

Workshop Newsletter (O xford). Z a potrebe zbornika ena i drutvo. Kultiviranje dijaloga to ga je Lydia sama uredila (Zagreb, 1987) proirila je njegov prvi dio
pregledom kritika povijesne nevidljivosti ena. Spomenuti Zbornik izaao je u nakladi Sociolokog drutva Hrvatske, a lanak je objavljen u poglavlju Upi sati ene natrag u povijest, str. 5 1 -6 0 . lanak je takoer objavljen u prvom broju asopisa Gender and History (1989), te u knjizi Gli studi sulle donne nella Universita, Rim 1988). Kulturnom myenom do ene novog tipa. Tekst je dio magistarske radnje pod naslovom ene i m o - povijesna geneza jednog interesa koju je Lydia god. 1984. obranila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. N ije smatrala da treba objavljivati cijelu radnju, a ovaj dio te studije izaao je u asopisu Gordogan , sijeanj-travanj 1984, br. 15-16, str. 73-111. Em ancipacija i organizacija. Pod naslovom Emancipacija i organizacija: Ulo ga Antifaistike fronte ena u postrevolucionamim mijenama drutva Lydia je u proljee 1988. prijavila doktorsku disertaciju. Komisija u sastavu D. Rih tm an Augutin, V jeran Katunari i Ivan Kuvai 15. 5 .1 9 8 8 . sa zadovoljstvom je pred loila Znanstveno-nastavnom vijeu tadanjega O O U R -a Humanistike i drutvene znanosti Filozofskog fakulteta i Zagrebu da je prihvati, to je ovo i uinilo. Potkraj 1989. Lydia je zavrila potrebna istraivanja za disertaciju te izradila konaan plan rukopisa, a u sijenju 1990, neposredno prije odlaska na kobno putovanje, dovrila i prvi dio radnje koji se ovdje prvi put objavljuje u cijelosti. Ipak, rije je o torzu, o naglom prekidu, je r tekst uostalom i zavrava zarezom i podsjetnikom za daljnju razradu.

294

K O N JI, E N E , R A T O V I

Drugi dio: OD A N TR O P O LO G IJE E N E DO P O LITIK E AN TRO PO LO GIJE


Nunost enske perspektive u antropologiji. lanak je objavljen u asopisu Hrvatskog etnolokog drutva E tnoloka tribina br. 4 -5 , 1983, str. 1 2 1 -1 2 6 . M atrijarh at: Prijepor mitologije, ideologije i utopije. lanak je objavljen u godinjaku Instituta za etnologiju i folkloristiku (prije Zavod za istraivanje fol klora) N arodna um jetnost knj. 21, 1984, str. 6 9 -7 6 . Izm iljanje tradicije: Dan koji svie nadom. lanak je pod naslovom Otkada se zapravo i zato slavi m eunarodni Dan ena objavljen u listu D anas br. 316, 8. 3. 1988, str. 6 9 -7 0 ; dopunjena i aktualizirana verzija istoga lanka objavljena je pod naslovom Dan koji svie nadom u listu Svijet br. 5 ,1 0 . 3. 1989, str. 1 1 -1 2 . O ba su lanka bila tek priprem a za vei rad o znaenju i ritualu 8. m arta koji je autorica iznijela na sjajnom predavanju o toj temi odranom u Muzeju revo lucije, i ponovljenom u tadanjem Zavodu za istraivanje folklora u oujku 1989. Nova Nova godina: Od M ladog ljeta k politikom ritualu. K ao hommage pro fesoru Milovanu Gavazziju, lanak je objavljen u asopisu Hrvatskog etnolokog drutva Etnoloka tribina br. 11, 1988, str. 5 9 -7 2 . Isti je lanak pod naslovom T he new New Y e a r, o r how a tradition was tem pered objavljen u E ast Euro pean Politics & Societies 4, 1990, te nedavno pod naslovom Sumrak stare tra dicije, nova N ova godina: Boi 1 9 4 5 -1 9 4 8 , Vijenac 1994, br. 26 (22. 1 2 .1 9 9 4 ), str. 1 7 -1 8 . P ro fesya etnolog: Analiza pokazatelja statusa profesije. Tekst je prireen na temelju referata odranoga na 23. (zadnjem ) kongresu Saveza etnolokih drutava Jugoslavije u listopadu 1989. u Zadru. Objavljen je posthumno u zbor niku Sim boli identiteta. Studije, eseji, graa, Zagreb 1991, str. 4 5 -6 7 .

Trei dio: E N SK A P O V IJE ST


Izmeu znanosti i um jetnosti: Pjesm e Erike Jon g (pogovor). L. S. okuala se godine 1981. kao prevoditeljica poezije. Prijevod zbirke pjesama Voe i povre autorice Erike Jon g popratila je zanimljivim pogovorom (E rica Jong, Voe i povre , prijevod i pogovor Lydia Sklevicky, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1981, pogovor str. 8 3 -8 9 ) koji daje uvid i u Lydijin prevoditeljski/pjesniki po tencijal. V ei dio ovoga poglavlja ine lanci to ih je autorica objavljivala u enskom tjedniku Svijet. U skladu sa strukturom ove knjige ti su, uglavnom krai publi cistiki radovi, okupljeni u nekoliko manjih poglavlja. Toni podaci o svim objavljenim radovima Lydije Sklevicky sabrani su u Bib liografiji radova to ju je istraila i izradila Anam arija Starevi tambuk, koja je i pom ogla pri ureivanju ove knjige. D. R. A.

CITIRANA LITERATURA
Annas, Pamela J.: Novi svjetovi, nove rijei: Androginija u feministikoj znanstvenoj fantastici, Knjievna smotru, 46, 1982, str. 78-86. Arbeiterbewegung und Feminismus, ur. Ernest Bomemann, Ullstein Materialen, Fran kfurt, 1982, str. 18-19. Ardener, Edwin: Belief and the problem of women, u: The Interpretation of Ritual, ur. J. S. La Fontaine, Tavistock, London, 1972. Citirano prema K. Milton, Male Bias in Anthropology, Man, 14, 1979, 1. Arzenek, Vladimir, Struktura i pokret, Institut drutvenih nauka, Beograd, 1984. adinter, Elisabeth: L amour en plus. Histoire de lamour matemel XVIIe - XXe siicle, Flammarion, Paris, 1980. Bahtin, Mihail: Estetika slovesnogo tvorestva, Nauka, Moskva, 1979. Bahtin, Mihail: Marksizam i filozofija jezika, Nolit, Beograd, 1980. Danac, Ivo: With Stalin Against Tito. Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell University Press, Ithaca and London, 1988. Banton, Michael: Voluntary Associations, I Antropological aspects, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 15, 16, 17, str. 357. aijaktarevi, Mirko: Problem tobelija (virdina) na Balkanskom poluostrvu, Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu, 1965-1966, 28-29, str. 273-286. Bausinger, Hermann Felix J. Oinas Carl Stief: Folkloristik. Folklore, u: Sowjetsystem und Demokratische Gesellschaft. Eine vergleichende Enzyklopiidie, Sonderdruck, Herder, Freiburg/Basel/Wien, 585-587. Beauvoir, Simone de: The second sex, Penguin Books, Baltimore, 1975. Belaj, Vitomir: Plaidoyer za etnologiju kao historijsku znanost o etnikim skupinama, Studia Ethnobgica, Vol. 1, 1989, str. 9-13. Belaj, Vitomir: ezdeset godina neprekinute nastave etnologije na Zagrebakom sveuilitu, Etnoloka tribina, XV III, 1988, 11, str. 149-150. Benjamin, Walter: Povijesno-filozofijske teze, u: Uz kritiku sile, Razlog, Zagreb, 1971. Bertoa, Miroslav: Povijest i etnologija u novoj historiji, Nae teme, 32, 1988, 6, str. 1572-1582. Berus, Anka: Za uvrenje organizacije, ena u borbi, 1943, br. 1, str. 6-7.

296

K O N JI, E N E , R A T O V I

Bilandi, Duan: Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, III. dopunjeno izd., kolska knjiga, Zagreb, 1985. Bloch, M.: Une tude rgionale: gographie ou histoire?, Annales dhistoire conomique et sociale, 6, 1934, str. 81. Bock, Gisela: Historische Frauenforschung: Fragestellungen und Perspektiven, u: Fra uen suchen ihre Geschichte, ur. Karin Hausen, Verlag C. H. Beck, Miinchen, 1983, str. 52-53. Bock, Gisela: History, Womens History, Gender History, E U I Florence Working Paper No. 87/291, str. 8. Bonnie H., Erickson: Networks, Ideologies and Belief Systems, u: Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982. str. 170. Broz, Josip - Tito: ena u revoluciji, Svjetlost (et al.), Sarajevo, 1978. Buttolo, Franika, O inteligenci i intelektualcih. Pogovor z Angelo Vodetovo, Nova revija, III, 1984, 24-25, str. 2788-2791. Clifford, James: Introduction: Partial Truths, u: Writing Culture: The Poetics and Poli tics of Ethnography, ur. James Clifford, George E. Marcus, University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 1986. str. 1. Conti Odorisio, Ginevra: Donna e societd nel600, Bulzoni, Roma, 1979. Cook, Karen S.: Network Structures From an Exchange Perspective, u: Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982, str. 182. Copans, Jean: De lethnologie k lanthropologie, u: Copans, Godelier, Tomay, Backes-Clement: L anthropologie: science des socitis primitives?, Editions E. P., 1971. Corrado Pope, Barbara: Angels in the Devils Workshop: Leisured and Charitable Wo men in Nineteenth-Century England and France, u: Becoming Visible: Women in European History, ur. Renate Bridenthal, Claudia Koonz, Houghton Mifflin Compa ny, Boston, 1977, str. 296-324. Davin, Anna: Feminism and Labour History, u: Peoples History and Socialist Theory, ur. Raphael Samuel, Routledge and Kegan Paul, London, 1981, str. 177. Delphy, Christine: A Materialist Feminism is Possible, Feminist Review, 2, 1979, str. 87. Despot, Blaenka: ensko pitanje i socijalistiko samoupravljanje, Cekade, Zagreb, 1987. Durkheim, Emile: The Division of Labor, Glencoe, Free Press, 1947. uranovi-Janda, Saa: ena u radnom odnosu, Naprijed, Zagreb, 1960. Edholm, Felicity Olivia Harris Kate Young: Conceptualising Women, Critique of Anthropology, 3, 1977, 9-10, str. 101-130. Erickson, Bonnie H.: Networks, Ideologies and Belief Systems, u: Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982. Erlich Stein, Vera: Dananje dijete - Problemi suvremenog odgoja, Atlas nakladnog za voda u Zagrebu, Zagreb, 1936. Erlich Stein, Vera: Individualna psihologija u kolskoj praksi, Minerva, Zagreb, 1934. Erlich Stein, Vera: Jugoslavenska porodica u transformaciji, Liber, Zagreb, 1971. Erlich Stein, Vera: Kolektivni rad u savremenoj koli, Minerva, Zagreb, 1933. Erlich Stein, Vera: Metoda Montesori, Minerva, Zagreb, 1934. Erlich Stein, Vera: Alfred Adler: Povodom smrti osnivaa individualne psihologije, idov, 24, 11. 6. 1937, str. 5. Erlich Stein, Vera: Istraivanje o porodici, ena danas, II, 1937, 5-6, str. 7-8.

C IT IR A N A LITERATURA

297

Erlich Stein, Vera: Kriza ili transformacija porodice, Gledita, XV, 1974, 3 str. 336 Erlich Stein, Vera: O aktiviranju ena, idov, 52, 20. 12. 1935, str. 4. Erlich Stein, Vera: O uspjesima feministikog pokreta, idov, 9, 1.3. 1935, str. 6: Erlich Stein, Vera: Omladinska pitanja, ena danas, III, 1938, 14, str. 15-16. Erlich Stein, Vera: Politika prava ena, ena danas, I, 1936, 1, str. 15. Erlich Stein, Vera: Sudbina jedne ankete: Umjesto predgovora, u: Jugoslavenska po rodica u transformaciji, Liber, Zagreb, 1971, str. 17. Erlich Stein, Vera: ene i opinski izbor, idov, 40, 27. 9. 1935, str. 8-9. Erlich Stein, Vera: ena i porodica, ivot i rad, 1938, sv. 10 i 11, str. 11-12. Evans, Sara: Personal Politics: The Roots of Womens Liberation in the Civil Rights Move ment & the New Left, Vintage Books, New York, 1980. Feldman, Andrea: Eine alternative Frauengruppe in Zagreb: Zwischen Aktivismus und Frauenforschung, u: Die ungeschriebene Geschichte, Dokumentation des 5. Historikerinnentreffens in Wien, 16. bis 19. April 1984, Wiener Frauenverlag, Wien, str. 113-123. The Female Body in Western Culture, ur. Susan R. Suleiman, Cambridge, 1986. Filipovi, Milenko S.: ene kao narodni glavari kod nekih balkanskih naroda, Godi njak balkanolokog instituta NR BiH, II, Sarajevo, 1961, str. 139-157. Friday, Nancy: My Mother/My Self: The Daughters Search for Identity, Fontana/ /Collins, 1979. Friganovi, Mladen: Demografija. Stanovnitvo svijeta, kolska knjiga, Zagreb, 1987. Galtung, Johan: After Camelot, u: The Rise and Fall of Project Camelot, ur. I. Horo witz, Cambridge M. I. T. Press, 1967, str. 296. Gavazzi, Milovan: Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, knj. II, Matica Hrvatska, Za greb, 1939. Geertz, Clifford: The Interpretation of Culture, Basic Books, New York, 1973. Gerhard, Ute: Die Frauenrechtserklarung der Olympe de Gouges, Die Neue GeselIschafL Frankfurter Hefte, 36, 1989, 7, str. 605. Gianini Belotti, Elena: Dalla parte delle bambine, Feltrinelii Editore, Milano, 1973. Gjuki, Mirjana: O privrednoj aktivnost ena Jugoslavije od 1918-1953, Ekonomski pregled, 12, 1954, str. 817. Gttner-Abendroth, Heide: Die Gdttin und ihr Heros, Frauenoffensive, Miinchen, 1980. Gross, Mirjana: Historijska znanost, Sveuilite u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1976. Gusfield, Joseph R.: Social Movements, II The Study of Social Movements, u: Inter national Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Com pany and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 13, 14, str. 448. Hausen, Karen: Einleitung, u: Frauen suchen ihre Geschichte, ur. Karin Hausen, Verlag C. H. Beck, Miinchen, 1983, str. 7. A Heritage of Her Own: Toward a New Social History of American Women, ur. Nancy F. Cott and Elizabeth H. Pleck, Simon and Schuster, New York, 1979. Herskovits, Melville J.: Cultural Anthropology, Knopf, New York, 1955. Hobsbawm, Eric: Introduction: Inventing tradition, u: The Invention of Tradition, ur. E. Hobsbawm, T. Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985. str. 1. Hobsbawm, Eric: Mass-Producing Traditions: Europe, 1870-1914, u: The Invention of Tradition, ur. E. Hobsbawm, T. Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985. str. 263.

298

K O N JI, E N E , R A T O V I

Horvat, Josip: Preivjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943-1945, Sveuilina naklada Liber (et al.), Zagreb, 1989. Hurwitz, Edith F.: The International Sisterhood, u: Becoming Visible. Women in Eu ropean History, ur. Renata Bridenthal and Claudia Koonz, Houghton Mifflin Com pany, Boston, 1977, str. 339. Ivankovi, Nenad: Slovenski korak dalje, Danas, V I, 296, 20. 10. 1987. str. 16-17. Ivekovi, Mladen: Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, knj. 1, Naprijed, Zagreb, 1970. Ivekovi, Rada: Studije o eni i enski pokret, Marksizam u svetu, 8(32), 1980, str. 14-16. The Invention of Tradition, ur. Eric Hobsbawm and Terence Ranger, Cambridge Univer sity Press, Cambridge, 1985. Jalui, Vlasta: V politiki potrebujemo podporo ensk... (Subjektivacija ensk v proletarsko razredno zavest ali kako je nastala podoba proletarke) (1890-1914), Razprave, Problemi, 279-280, X X V , 1987, 7-8, str. 31-49. Jancar, Barbara: Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Over view, Studies in Comparative Communism, Los Angeles, vol. X IV , 1981, 283, str. 143-164. Kai, Biljana: Uloga Agitpropa KPH u Slavoniji (1945-1950), asopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2, str. 173. Kapar, Libue: O studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Etnoloka tribina, X V III, 1988, 11, str. 162. Katunari, Vjeran: Dioba drutva, SDH, Zagreb, 1988, str. 49. Katunari, Vjeran: enski eros i civilizacija smrti, Naprijed, Zagreb, 1984. Kecman, Jovanka: ene Jugoslavije u radnikom pokretu i enskim organizacijama 19 14 1941, Narodna knjiga/ISI, Beograd, 1978. Kotunica, Vojislav i Kota avoki: Stranaki pluralizam ili monizam, Univerzitet u Beo gradu, Institut drutvenih nauka, Beograd, 1983. Kolar-Dimitrijevi, Mira: Poloaj i zarade radnih slojeva Zagreba od 1918-1931. godi ne, u: Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931, IHRPH, Zagreb, 1973, str. 183-377. Koonz, Claudia: Mothers in the Fatherland: Women, the Family and Nazi Politics, Me thuen, London, 1987. Krajai, Bosiljka: Od obmane do izdaje, ena u borbi, 1944, br. 7, str. 5-6. Lane, Christel (Kristl Lejn): Ritual i ceremonija u suvremenom sovjetskom drutvu, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 195. Lerner, Gerda: The Majority Finds Its Past, Oxford University Press, Oxford, 1979. Lemer, Gerda: Placing Women in History: A 1975 Perspective, u: Liberating Women's History, ur. Berenice A. Caroll, University O f Illinois Press, Chicago - London, 1976, str. 365. Levi-Strauss, Divlja misao, Nolit, Beograd, 1966, str. 53-54. Liberalizam i socijalizam: Liberalne i socijalistike ideje i pokreti na tlu Jugoslavije, ur. Dragoljub Miunovi, Centar za filozofiju i drutvenu teoriju, Beograd, 1984. Lukes, Steven (Stiven Ljuks): Politiki ritual i drutvena integracija, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 147. Lurie, Alison: Clever Gretchen and Other Forgotten Folktales, Heinemann, London, 1980. Mackintosh, Maureen: The Sexual Division of Labour and the Subordination of Wo men, u: Of Marriage and the Market, ur. K. Young, C. Wolkowitz, R. McCullagh, C SE Books, London, 1981, str. 1-15. Metiko, Draginja: Bilo je to prije etrdeset godina, ena, br. 5-6, 1982, str. 19. Mievi, Nenad: Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb, 1981.

C IT IR A N A LITERATURA

299

Mitchell, Juliet: Women's Estate, Penguin Books, Baltimore, 1973. Moore, Sally F. i Barbara G. Meyerhoff (S. F. Mur i B. G. Mejerhof): Svetovni rituali. Oblici i znaenja, Kultura, 73-74-75, 1986, str. 112. Mrazovi, Karlo: Jedinstvena narodnooslobodilaka fronta Hrvatske naa velika i snana porodica, ena u borbi, 1944, br. 9, str. 1-2. Muraj, Aleksandra: ivim znai stanujem, Hrvatsko etnoloko drutvo (et a l ) Zagreb 1989. Neumann, Franz: Demokratska i autoritarna drava. Studije o politikoj i pravnoj teoriji, Naprijed, Zagreb, 1974. Newton, Judith L. (et al.): Editors Introduction, u: Set and Class in Women's History, ur. Judith L. Newton, Mary P. Ryan and Judith R. Walkowitz, Routledge and Kegaii Paul, London, 1983, str. 6. Oakley, Ann: Women Confined: Towards a Sociolog of Childbirth, Martin Robertson, Oxford, 1980. Oakley, Ann: The Invisible Woman: Sexism in Sociology, u: The Sociology of House work, Martin Robertson, Oxford, 1978, str. 2 Obradovi, Marija: Koncepcija narodne demokratije, Osloboenje Hrvatske 1945, str. 297. Opai anica, Stanko: Narodnooslobodilaka borba stvorila je enu novog tipa, ena u borbi, 1943, br. 1, str. 5. Ortner, Sherry: ena spram mukarca kao priroda spram kulture?, u: Antropologija ene, Zbornik, ur. arana Papi i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983. Papi, Zarana-Lydia Sklevicky, Ka antroplogiji ene, Revija za sociologiju, 1-2, 1980. Papi, arana: Sociologija i feminizam, IIC, Beograd, 1989. Prokop, Ana: Poloaj ene u porodinom pravu FNRJ, AIHRPH, KZDAH, 1948. Poli, Radko: Novi lik slovenske ene, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 6. Popov, .: Formiranje A F -a 1942, Rezultat stava KPJ prema enskom pitanju i posledice politike Narodnog fronta, Godinjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu, VI, 1961, str. 32. Poulantzas, Nicos: Drava, vlast, socijalizam, Globus, Zagreb, 1981. Pye, Lucian W.: Political Culture, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 11, 12, str. 218. Radeli, Zdenko: Prvi kongres Jedinstvenih sindikata Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2, str. 117 i 128. Rakar, Anica: Prosvjeta je temelj svakog napretka, ena u borbi, 1944, br. 10, str. 12. Rich, Adrianne: Of Woman Bom: Motherhood as Experience and Institution, Virago, Lon don, 1977. Rihtman-Augutin, Dunja: Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, Zagreb, 1988. Rihtman-Augutin, Dunja: Struktura tradicijskog miljenja, kolska knjiga, Zagreb, 1984. Rihtman-Augutin, Dunja: Djed Mraz, u: Dunja Rihtman-Augutin: Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, 1988, str. 103-106. Rihtman-Augutin, Dunja: O enskoj subkulturi u slavonskoj zadruzi, u: ena u seo skoj kulturi Panonije, Etnoloka tribina, Posebno izdanje, Hrvatsko etnoloko drutvo, Zagreb, 1982, str. 35. Rihtman-Augutin, Dunja: Pretpostavke suvremenog etnolokog istraivanja, Narod na umjetnost, X III, 1976, str. 1-23. Rihtman-Augutin, Dunja: Velika pomutnja, Danas, VI, 298, 3. 11. 1987. str. 5.

300

K O N JI, E N E , R A T O V I

Ritig, Svetozar: Vitetvo, posestrimstvo i idealizam narodne borbene ene, ena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 4-6. Rosaldo, M. Z.: Woman, culture and society: A theoretical overview, u: Woman, Cul ture and Society, ur. M. Z. Rosaldo i L. Lamphere, Stanford Univ. Press, 1974, str. 3. Rubin, Gayle: Traffic in Women: Notes on the Political Economy of Sex, u: Toward an Anthropology of Women, ur. Rayna R. Reiter, Monthly Review Press, N. Y & London, 1975, str. 178-180. Rubin, Gayle (Gejl Rubin): Trgovina enama: beleke o politikoj ekonomiji polnosti, u: Antropologija ene, ur. arana Papi, Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983, str. 91-151. Rus, Veljko: Protuslovlja izmeu industrijalizacije i profesionalizacije rada, Revija za sociologiju, X IV , 1984, 1-2, str. 7-58. Scott, Joan W.: Western Societies: A Documentary History, Volume II, Alfred A. Knopf, New York, 1982. Scott, Joan W.: Gender: A Useful Category of Historical Analysis, American Historical Review, 91, 1986, 5, str. 1054, 1067-1069. Scott, Joan W.: Womens Claims to Equal Rights (summary), Salzburg Seminar-Ses sion 271, Gender and the Humanities, Salzburg, 1988. Shils, Edward: Tradition, Faber and Faber, London, Boston, 1981. Sills, David L.: Voluntary Associations, II Sociological aspects, u: International Ency clopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 15, 16, 17, str. 374. Singer, Milton: Culture, The Concept of Culture, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 3, 4, str. 532. Sklevicky, Lydia: Antifaistika fronta ena - kulturnom mijenom do ene novog tipa, Gordogan, VI, 1984, 15-16, str. 77-111. Sklevicky, Lydia: Karakteristike organiziranog djelovanja ena u Jugoslaviji u razdoblju do Drugog svjetskog rata, Polja, Novi Sad, X X X , 1984, 1. dio, br. 308, str. 415-417; 2. dio, br. 309, str. 454-456. Sklevicky, Lydia: Mjesto i zadaa A F -a u postrevolucionamim mijenama drutva, NR Hrvatska 1945-1953, u: Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma, knj. 1, Komunist, Zagreb, 1988, str. 247-258. Sklevicky, Lydia: Nova Nova godina - Od Mladog ljeta k politikom ritualu, Etno loka tribina, X V III, 1988, 11, str. 59-72. Sklevicky, Lydia, Organizirana djelatnost ena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilake borbe 1941-1945, Povijesni prilozi, Zagreb, 1984, 3(1), str. 85-127. Sklevicky, Lydia: ene i mo: Povijesna geneza jednog interesa, neobjavljena magistarska radnja, Filozofski fakultet, Zagreb, 1984,. Slocum, Sally: Woman the Gatherer: Male Bias In Anthropology, u: Toward an An thropology of Women, str. 49. Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982. Spehnjak, K.: Narodni front Jugoslavije (SSRNj - razvoj, programsko-teorijske osnove i procesi u drutvenoj praksi 1945 - 1983), Povijesni prilozi, 1984, 3(1), str. 36-45. Spehnjak, Katarina: Organizaciono-politiki aspekti djelovanja Narodnog fronta u Sla voniji 1945-1951, asopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2, str. 184 Stipeti, Zorica: Argumenti za revoluciju - August Cesarec, CDD, Zagreb, 1982.

C IT IR A N A LITERATURA

301

Strachey, Ray: The Cause: A Short History of the Women's Movement in Great Britain Virago, London, 1978. Stremec, Nada: Naa enska tampa, ena u borbi, 1945, br. 16-17, str. 42-43. Stuard, Susan Mosher: The Annales School and Feminist History: Opening Dialogue with the American Stepchild, Signs, Chicago, vol. 7, 1981, no. 1, str. 135-143. Supek, Olga: Ethnology in Croatia, Etnoloki pregled, 1984, str. 23-24 Supek, Olga: Osnovne znaajke etnologije u Hrvatskoj od 1945. do danas, Zbornik 1 kongresa jugoslavenskih etnologov in folkloristov, I, Knjinica Glasnika Slovenskega etnolokega drutva, Ljubljana, 1983, str. 51-65. Supek, Rudi: Ispitivanje javnog mnijenja, Naprijed, Zagreb, 1968. Supek, Rudi: Zanat sociologa, kolska knjiga, Zagreb, 1983. Supek, Rudi: Poloaj jugoslavenske sociologije, Revija za sociologiju, XX , 1989, 1-2, str. 4-5. iri-Bogeti, Ljubinka: Odluke Pete zemaljske konferencije KPJ o radu medu enama i njihova realizacija u periodu 1940-1942, Peta zemaljska konferencija KPJ. Zbornik radova, IHRPH/kolska knjiga, Zagreb, 1972, str. 82-83. Theweleit, Klaus: Muke fantazije, GZH, Zagreb, 1983. Thonnessen, Werner: The Emancipation of Women: The Rise and Decline of the Women's Movement in German Social Democracy 1863-1933, Pluto Press, London, 1973. Vision and Method in Historical Sociology, ur. Theda Skocpol, Cambridge University Press, Cambridge/London, 1984. Wesel, U. (Uve Vezel,): Mit o matrijarhatu, Prosveta, Beograd, 1983. Die Wilde Frau: Mytische Geschichten zum Staunen, Fiirchten und Begehren, ur. Claudia Schmolders, Eugen Diederichs Verlag, Koln, 1983. Wolchik, Sharon L.: Ideology and Equality: The Status of Women in Eastern and We stern Europe, Comparative Political Studies, 13, 1981, 4, str. 458. Women in Revolutionary Paris 1789-1795, Selected Documents, Translated with Notes and Commentary by Darline Gay Levy, Harriet Branson Applewhite, Mary Durham Johnson, University of Illinois Press, Urbana, Chicago, London, 1979. Yinger, J. Milton: Prejudice, II Social Discrimination, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 11, 12, str. 449. Zagorac, Veda: Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji domovine, ena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 15. Zemon Davis, Natalie: Womens History in Transition: The European Case, Feminist Studies, 1976, Spring-Summer, No. 3, str. 83-103. Zimbalist Rosaldo, Michelle: The Use and Abuse of Anthropology, Signs, 1980, 5, str. 409. ena u drutvu i privredi Jugoslavije. Statistiki bilten br. 133, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1959. upanov, Josip-eljka porer: Profesija sociolog, Revija za sociologiju, XIV, 1984, 12, str. 11-46. uvi, Maja: Zastavica i na njojzi piSe, dobit e je tko uradi viSe, ena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 16-17. s. n.: Borbeni put ena Jugoslavije, Leksikografski zavod Sveznanje, Beograd, 1972, str. 126-127. s. n.: Govor marala Tita radnom kolektivu Titovih zavoda Litostroj u Ljubljani, Glas rada, III. 36. 6. 9. 1947.

302

K O N JI, E N E , R A T O V I

s. n.: Nova hrabrost i novi moral, Razgovor s Marijom oljan-Bakari, ena, 1983, br. 3-4, str. 17. s. n.: Plenum mjesnog sindikalnog vijea Zagreba, Rad, VI, 8, 17. 1. 1948. s. n.: I kongres kulturnih radnika Hrvatske, ena u borbi, 1944, br. 9, str. 24. s. n.: Prva konferencija A F Hrvatske. Smotra je to bila ljubavi, snage i rada, ena u borbi, 1943, br. 2, str. 2. s. n.: Uklanjanje pet profesora s tehnolokog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 19511953, Scientia Yugoslavia, 13, 1987, 3-4, str. 129 - 130.

asopisi:
Die Neue Gesellschaft - Frankfurter Hefte, 7,1989, 36: Thema: 1789 - Sind Frauen Menschen? Slobodni dom, III (33), 49, Boi, 1945. Slobodni dom, 50-51, Boi, 1946. Slobodni dom, 52. Boi 1947. Slobodni dom, 52, 24. 12. 1948. Vjesnik, V, 209, 21. 12. 1945. Vjesnik, V, 211, 23. 12. 1945. Vjesnik, V, 212, 24-26. 12. 1945. Vjesnik, V I, 217, 3. 1. 1946. Vjesnik, V I, 513, 24. 12. 1946. Vjesnik, V II, 518, 1. 1. 1947. Vjesnik, V II, 822, 24. 12. 1947. Vjesnik, IX , 1143, 3. 1. 1949. ena danas (Beograd, 1936-1940) enski svijet (Zagreb, 1939-1941)

Rukopisi:
Stein Erlich, Vera: An Anthropologists View of Different Gender Roles porer, eljka: Razvijenost socioloke profesije i odnos prema njoj, 1989.

BIBLIOGRAFIJA RADOVA LYDIJE SKLEVICKY

Kigige:
1983 Antropologija ene, zbornik, & Zarana Papi, priredile i predgovor napisale, s en gleskog preveo Branko Vuievi, Beograd, Prosveta, 393 str. 1987 ena i drutvo, Kultiviranje dijaloga, uredila i predgovor napisala, Zagreb, Socio loko drutvo Hrvatske, 181 str. (Biblioteka Revije za sociologiju). 1981 Erica Jong: Voe i povre, prijevod i pogovor, Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske, 1981, 92 str. (BiblioTeka)

Izvorni znanstveni, pregledni i struni lanci:


1976 Od borbe za prava do prave borbe, ena, Zagreb, XXXIV , 3, str. 92-99 = Drutveni poloaj ene i razvoj porodice u socijalistikom samoupravnom drutvu, Komunist, Ljubljana, veljaa 1979, str. 466-475. 1977 Antropolog heroj u akciji: O potrebi kritikog preispitivanja etnologijskoantropologijske tradicije, Pitanja, Zagreb, IX, 5/5, str. 69-77. 1977 Jugoslawien - Siidosteuropa - Handbuch, Bd. 1, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, IX, 2, str. 96-100. 1977 Kad ena kae ne - to znai ne!, Pitanja, Zagreb, IX, 8, str. 25-35. 1978 Orijentacioni pregled izvora i literature za prouavanje historije socijalistike izgradnje, asopis za suvremenu povijest, 2^agreb, X, 15-60. 1979 Drutveni poloaj ene i razvoj porodice u socijalistikom samoupravnom drutvu, Komunist, Ljubljana, veljaa 1979, str. 466-475 = Od borbe za prava do prave borbe, ena, Zagreb, XX X IV , 1976, 3, str. 92-99. 1979 enski evnuh ermene Grir u potrazi za izgubljenim spolom, Knjievna re, Beo grad, 128, str. 6-7. 1979 & ura Milanovi: Sadanji trenutak zapadnoevropskog feminizma - novi institucizirani oblici za osloboenje ena, Argumenti, Rijeka, 1, str. 209-224. 1980 Ka antropologiji ene, Revija za sociologiju, Zagreb, X, 1-2, str. 29-46 = Adalkok a n6 antropolgi&jhoz, Letiink, 1982, XII, 5, str. 716-736. 1981 Pjesme Erike Jong, (eseji i prijevodi), Delo, Ljubljana, XXV II, 4, str. 123-134. 1982 Adalkok a n6 antropolgijhoz, Letiink, XII, 5, str. 716-736 = Ka antropologiji ene, Revija za sociologiju, Zagreb, X, 1-2, str. 29-46.

304

K O N JI, E N E , R A T O V I

1982 Pregled rezultata na istraivanju povijesti socijalistike izgradnje, asopis za suvre menu povijest, Zagreb, X IV , 1, str. 89-97. 1982 Trenjevka u periodu obnove i socijalistike izgradnje [dio o ekonomskom razvoju opine od 1945-1980], u: Crvena Trenjevka, Monografija, Zagreb, Institut za hi storiju radnikog pokreta Hrvatske, Spektar, Skuptina opine Trenjevka str 283-346. 1982 enske studije u osamdesetim godinama, Revija za sociologiju, Zagreb X II 1-4 str. 157-162. 1983 & arana Papi: Antropologija ene - novi horizonti analize polnosti u drutvu, u: Antropologija ene, zbornik, Beograd, Prosveta, str. 7-32. 1983 Nachkriegszeit und 1950er Jahre in Kroatien, u: Historikerinnentreffen, Dokumentation, 4, Berlin, str. 99-117. 1983 Nunost enske perspektive u etnologiji, Etnoloka tribina, Zagreb, X I-X II, 4-5, str. 121-126. 1984 Antifaistika fronta ena - kulturnom mijenom do ene novog tipa, Gordogan, Zagreb, VI, 15-16, str. 73-111. 1984 Ispred mogunosti recepcije - neki uvidi Vere Stein Erlich, Revija za sociobgiju, Zagreb, X IV , 4-4, 309-317. 1984 Karakteristike organiziranog djelovanja ena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata, Polja, Novi Sad, 1. dio, X X X , 308, str. 415-417; 2. dio, X X X , 309, str. 454-456. 1984 Matrijarhat: Prijepor mitologije, ideologije i utopije, Narodna umjetnost, Zagreb, 21, str. 69-76. 1984 75. Meunarodni dan ena, Sindikat 85, Zagreb, N IRO Radnike novine, str. 40-44. 1984 Odnos spolova u znanstvenom i publicistikom radu Vere Stein Erlich, ena, Za greb, 42 (5-6), str. 62-74. 1984 Organizirana djelatnost ena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilake borbe 1941-1945, Povijesni prilozi, Zagreb, 3(1), str. 85-127. 1985 A F kao potencijalni imbenik procesa kulturne mijene tijekom razdoblja N OBe, (autorizirano izlaganje), Problemi, Ljubljana, 1, str. 71-74. 1985 Emanzipatorische und integrative Tendenzen in der Frauenbewegung Jugoslawiens 1918-1953, u: Historikerinnentreffen, Dokumentation, 5: Die ungeschriebene Geschichte, Historische Frauenforschung, Wien, Wiener Frauenverlag, str. 94-101, Frauenforschung, Bd. 3. 1985 Problemi istraivanja historije S F R J 1945-1980, Izlaganje na znanstvenom skupu, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 17 (1), str. 29 31, 33, 71-75. 1985 Tradicija i drutveni poloaj ene [diskusija na okruglom stolu odranom 24. 5. 1985. u okviru projekta Povijest politike misli u Hrvatskoj o knjizi dr. Dunje Rihtman-Augutin: Struktura tradicijskog miljenja], Nae teme, Zagreb, X X IX , 4-6, str. 412-415. 1986 Modeli integracije emancipatorskog procesa, Antifaistika fronta ena Jugoslavije 1945-1953, Problemi, Ljubljana, X X IV , 9 str. 20-23. 1986 Natalie Zemon Davi, Prema povijesti nade, Gordogan, Zagreb, V III, 1986, 22, str. 85-91. 1986 Prvi kongres A F -a Hrvatske, Putovi integracije ena u socijalistiko drutvo, u: Osloboenje Hrvatske 1945. godine, Zbornik Instituta za historiju radnikog pokre ta Hrvatske, Zagreb, str. 357-366. 1986 Der Utopie entgegen - Das Bild der Neuen Frau im Befreiungskrieg Jugoslawiens (1941-1945), u: Frauenmacht in der Geschichte, Jutta Dalhoff, Uschi Frey, Ingrid Scholl (Hrsg.), Diisseldorf, Schwann, str. 229-236. 1987 ene & anr, Gordogan, Zagreb, IX , 26-27, str. 153-159.

BIBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY

305

1988 Cavalli, donne, guerre, Sulla difficolt di ritrovare la vera storia delle donne in Yugoslavia, u: Gli studi sulle donne nella University, Ricerca e transformazione del sapere, a cura di Ginevra Conti Odorisio, Roma, Edizioni Scientifiche Italiane str. 99-104. 1987 The fate of the institution of family in the period of revolutionary change in so ciety, Balkanologische Verdffentlichungen, Berlin, 12, str. 73-78. 1987 Konji, ene, ratovi, itd., Problemi utemeljenja historije ena u Jugoslaviji, u: ena i drutvo, Kultiviranje dijaloga, Zagreb, str. 51-60, (Biblioteka Revije za sociologi ju). 1988 Mjesto i zadaa Antifaistike fronte ena u postrevolucionamim mijenama drutva (NR Hrvatska 1945-1953), Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog so cijalizma, knj. 1, Komunist [etc], Zagreb, str. 247-258. 1988 Nova Nova godina - od Mladog ljeta k politikom ritualu, Etnoloka tribina, Zagreb, 11, str. 59-72 = Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 88-109 = The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berkeley, East European Politics & Societies, 4,1990,1, str. 4-29 = Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Boi 1945-1948., Vijenac, Zagreb, II, 1994, 26 (22. 12. 1994.), str. 17-18. 1989 Emancipated integration or integrated emancipation, The case of postrevolutio nary Yugoslavia, u: Current Issues in Womens History, edited by A. Angerman... [et al. ], Routledge, London, str. 93 -108. 1989 More horses than women: On the difficulties of founding womens history in Yu goslavia, Gender and History, Oxford and New York, 1, 1, str. 68-75. 1990 Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11, 29-30, str. 88-109 = Nova Nova godina - od Mladog ljeta k politikom ritualu, Etnoloka tribina, Zagreb, 1988, 11, str. 59-72 = The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berkeley, East European Politics & Societies, 4, 1990,1, str. 4-29 = Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Boi 1945-1948., Vijenac, Zagreb, II, 1994, 26 (22. 12. 1994.), str. 17-18. 1990 The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berkeley, East European Politics & Societies, 4,1, str. 4-29 = Nova godina - od Mladog ljeta k politikom ritualu, Etnoloka tribina, Zagreb, 1988, 11, str. 59-72 = Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 88-109 = Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Boi 19451948., Vijenac, Zagreb, II, 1994, 26 (22. 12. 1994.), str. 17-18. 1991 Profesija etnolog - analiza pokazatelja statusa profesije, u: Simboli identiteta, (Stu dije, eseji, graa), uredila Dunja Rihtman-Augutin, Hrvatsko etnoloko drutvo, Zagreb, str. 45-67.

Predano za tisak:
Sisterhood: National, Cross-National, International (Yugoslav Feminist Networks Between the World Wars), [za antologiju]: All Over the Map: Womens Internatio nal Networks in History, (Pergamon Press, SAD), 12 str.

Struni radovi:
1981 Bibliografski prilog: Studije o eni i enski pokret, Marksizam u svijetu, Zagreb, V III, 8-9, str. 487-500. 1978 Uredila: Aktualna tema - ena ili o slobodi, Pitanja, Zagreb, X, 7-8.

306

K O N JI, E N E , R A T O V I

1986 Prevela: Natalie Zemon Davi: Vladavina ena, Simbolika inverzija spolova i politiki nemiri u Evropi na poetku industrijskog doba, Gordogan Zagreb 8 1986, 22, str. 92-120.

Radovi na znanstvenim skupovima:


1976 Od borbe za prava do prave borbe, Drutveni poloaj ene i razvoj porodice u so cijalistikom samoupravnom drutvu (III. tematsko podruje: ene u suvremenom svijetu), Portoro 18-20. 3. 1976. 1981 Nunost enske perspektive u etnologiji, Uloga i poloaj ene u tradicijskoj kul turi, Godinja skuptina H ED -a, 26-27. 1. 1981. 1982 [Diskusija na evropskoj i povijesnoj sekciji], First International Conference on Re search and teaching Related to Women, Montreal, Canada, 26. 7. 4. 8. 1982. 1982 Problem odnosa spolova u znanstvenom i publicistikom radu Vere Stein Erlich, Sociologija, antropologija i etnologija, Socioloko drutvo Hrvatske i Hrvatsko et noloko drutvo, Zagreb, 17-18. 12. 1982. 1983 Nachkriegszeit und 1950er Jahre in Kroatien, 4. Historikerinnentreffen, Berlin, Martz 1983. 1983 The Typology of the 1960s Womens Liberation Movement in the USA, The Cru cial Decade, America in the 1960s, Dubrovnik, IUC, 10-15. 10. 1983. 1984 Emanzipatorische und integrative Tendenzen in der Frauebewegung Jugoslawiens, 5. Historikerinnentreffen, Wien, 16-19. 1984. 1984 Problemi istraivanja historije SFR J 1945-1980, Institut za historiju radnikog po kreta Hrvatske, Zagreb, 6-7. 1984. 1984 A F kao potencijalni imbenik procesa kulturne mijene tijekom razdoblja N OBe, Vloga in obmeje razlike v materijalistinoj teoriji II, idovsko vpraanje, Ljub ljana, 20. -22. 12. 1984. 1985 The Fate of the Institution of Family in the Period of Revolutionary Change in Society, Die gesellschaftliche Stellung der Frau, Berlin, 3-7. 9. 1985. 1985 Prvi kongres A F -a Hrvatske, Putovi integracije ena u socijalistiko drutvo, Osloboenje Hrvatske 1945., Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Za greb, 22-24. 5. 1985. 1985 Der Utopie entgegen - das Bild der Meuen Frau wahrend des Befreiungkampfes in Jugoslawien, 6. Historikerinnentreffen, Bonn, 28-31. 5. 1985. 1986 Emancipated Integration or Integrated Emancipation, the case of post-revolutio nary Yugoslavia, International Conference on Womens History, Amsterdam, 24-27. 3. 1986. Saetak objavljen u: International Conference on Womens History, Eds. de Bruijin, de Wildt, str. 159-161. 1987 Miss. Onslow - In the Search of a Biography, University of Bredford Conference, Black Lambs and Grey Falcons, Bredford, 3-5. 4. 1987. 1987 Horses, Women, Wars, etc., On the Difficulties of Founding Womens History in Yugoslavia, The Third International Interdisciplinary Congress on Women, Trinity Colledge, University of Dublin, 6-10. 7. 1987. 1987 ene migranti kao zanemarena manjina, Iseljenici u radnikom pokretu zemalja iseljenja, Zagreb-Maribor, 7. 9. 987. 1988 Mjesto i zadaa Antifaistike fronte ena u postrevolucionamim mijenama drutva (NR Hrvatska 1945-1953), Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog so cijalizma, Institut za historiju radnikog pokreta i Centar CK SK J za idejno-teorijski rad V. Bakari, Zagreb, 10. -11. 3. 1988. 1988 Nova Nova godina, Uloga A F -a u stvaranju tradicije, Godinji sastanak Hrvat skog etnolokog drutva, Zagreb, 3. 6. 1988.

BIB LIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY

307

1988 Women and Postrevolutionaiy Invention of Tradition, 12th ICAES (SymposiumCurrent Issues in the Anthropology of Gender), Zagreb, 24-31. 7. 1988. 1989 Frauen in der Politik, 70 Jahre Frauenwahlrecht, Bonn/Konigswinter 19 -21 1 1989. 1989 Kako se svetkovao 8. mart?, Osmi marec - da ali ne; okrugli stol, Ljubljana 1 2 1989. 1989 Emanzipation und Organisation: Die Antifaschistische Frauenfront Jugoslawiens in den Postrevolutionaren Veranderungen der Gesellschaft, Frauen in der Politik, Wirtschaft und Wissenschaft, Wurzburg, 21. 6. 1989. 1989 Revolution - ein Thema fur Frauen?, Literatur - Frauen - Revolution, Paderborn 19-22. 9. 1989. 1989 Profesija etnolog, Analiza pokazatelja statusa profesije, 23. kongres SEDJ, Zadar 26 - 27. 10. 1989.

Radio i TV emisye
1984 Uredila seriju od pet emisija o: Amerikim studijima; napisala uvodne napomene i komentare tekstova, Trei program Radio Zagreba, sijeanj i veljaa 1984. 1984 Uredila seriju od tri emisije: Temelji nae socijalne antropologije, Trei program Radio-Zagreba, srpanj 1984. 1989 Govorila o temi: Osmi mart - simbol trajne ambivalencije poloaja ena, Prvi pro gram Radio Zagreba, 8. 3. 1989. 1989 Pripremila prilog o tradicijama (nakon arhivskog istraivanja i upoznavanja etno loke literature) povodom Prvog aprila, TV Zagreb, (snimljeno 31. 3. 1989). 1989 Pripremila prilog o boinim obiajima, Prvi program Radio Zagreb (obrazovni), (snimljeno 8. 12. 1989), emitirano 25. 12. 1989. 1989 Pripremila prilog o boinim obiajima, Omladinski radio, Zagreb (snimljeno 18. 12. 1989), emitirano 24. 12. 1989. 1989 Napisala scenarij (u suradnji s Lj. Grguriem) o boinim/novogodinjim tradici jama, Obrazovni program TV Zagreb, emitirano 29. 12.1989. pod naslovom Sretna Nova godina. 1989 Sudjelovala s kratkim prilogom o revolucionarnom osporavanju tradicije u emi siji o boinim obiajima, TV Zagreb, (snimljeno 19. 12. 1989).

Recenzjje, prikazi i osvrti


1977 Lazarevi, Aleksandra Sanja: ivot i djelo brae Seljan, Etnografski muzej u Za grebu, 1977, 128 str., asopis za suvremenu povijest, Zagreb, IX, 3, str. 143-148. 1980 Sociologija, marksizam i posebne znanosti, Redovna skuptina Sociolokog drutva Hrvatske, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, XII, 3, str. 201-208. 1980 Redovni godinji sastanak Hrvatskog etnolokog drutva, asopis za suvremenu po vijest, Zagreb, XII, 3, str. 208-214. 1981 The Reversible World, Simbolic Inversion in Art and Society, Barbara A. Babcock, Ed., Narodna umjetnost, Zagreb, 18, str. 353-361. 1981 Uloga i poloaj ene u tradicijskoj kulturi, Redoviti godinji sastanak Hrvatskog etnolokog drutva, Zagreb, 26. i 27. sijenja 1981, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, X III, 2, str. 187-194. 1981 enski svijet, Reprint, Konferencija za aktivnost i ulogu ene u drutvenom raz voju RK SSRNH i Izdavaki savjet asopisa ena, Zagreb, 1979, asopis za suvre menu povijest, Zagreb, X III, 2, str. 176-179.

308

K O N JI, E N E , R A T O V I

1982 Vujai, Vidak: Etos Crnogorke, Tradicionalni oblici i sadraji u ivotu Crnogorke, Narodna umjetnost, Zagreb, 19, str. 294-296. 1983 Radniki pokret i feminizam, Izvjetaji iz etrnaest zemalja, urednik Emest Borneman, 1981, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, XV , 2, str. 212-216. 1985 Dunja Rihtman-Augutin, Struktura tradicijskog miljenja, kolska knjiga, Zagreb 1984, Filozofska istraivanja, Zagreb, V, 13, str. 386-389. 1985 Vjeran Katunari, enski eros i civilizacija smrti, Naprijed, Zagreb 1984, Filozof ska istraivanja, V, 15, str. 853-856. 1985 & Andrea Feldman: U povodu estog meunarodnog susreta historiarki, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, X V II, 2, str. 139-146. 1986 Informacija o Meunarodnoj konferenciji o povijesti ena (International Confe rence on Womens History - ICWH), Amsterdam, 24-27. 3. 1986, asopis za su vremenu povijest, Zagreb, X V III, 1, str. 195-199. 1987 Rat u panjolskoj 1936-1939. i jugoslavenski interbrigadisti, (Muzej revolucije na roda Hrvatske, 18. 12. 1986. 1. 2. 1987), Nae teme, Zagreb, X X X I, 8-9, str. 1342-1343. 1987 Novi putovi prouavanja, Uz zbornik radova Socijalna struktura. Biblioteka Revija za sociologiju, Zagreb 1986. [Vjesnik], Zagreb, 21. 4. 1987. [bez apg.]. 1988 Ivekovi, Rada: Sporost - oporost, Svijet, Zagreb, 13, 17. 6. 1988, str. 32. 1989 Badinter, Elizabeth: Jedno je drugo, Svjetlost, Sarajevo 1988, Svijet, Zagreb, 2, 27. 1. 1989, str. 36. 1988 Rihtman-Augutin, Dunja: Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, Zagreb 1988, Etnoloka tribina, Zagreb, 11, str. 169-170. 1988 Koonz, C.: Mothers in Fatherland. Women, the Family and Nazi Politics, Me thuen, London 1988, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 20, 1-2, str. 233-235. 1988 Stoji, D.: Prva enska partizanska eta, Konferencija za drutvenu aktivnost ene i porodice R K SSRNH, Historijski arhiv Karlovac, Karlovac 1987, asopis za su vremenu povijest, Zagreb, 20, 1-2, str. 233-237. 1988 & Anamarija Starevi-tambuk: Demos, Berlin, Etnoloka tribina, Zagreb, 11, str. 176-177. 1989 Gay, Peter: Freud for Historians (Freud za povjesniare), Oxford University Press, New York/Oxford 1985, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 21, 1-3, str. 231 235. 1989 Jakob Voli in njegovo delo, Zbornik prispevkov in gradiva = Jakov Voli i njegovo djelo, Zbornik priloga i grae [Jakov Voli und sein Werk, Sammlung von Beitragen und Material - Jakov Voli and his Work, An Anthology of Con tributions and Fieldwork Materials), Hg. von Jurij Fikfak, Istarsko knjievno drutvo Juraj Dobrila... [etc.], Pazin... [etc.], 1988, Demos, Berlin, 29, 3, str. 161. 1989 National report on ongoing research projects on The changing role of women in society in Yugoslavia, u: A Documentation of Current Research Projects in Progress 1984 - 1987, edited by W. Richter... [et al.], Akademie Verlag, Berlin (D D R), str. 706 - 707. 1989 Novi teorijski nered, arana Papi: Sociologija i feminizam, IIC, Beograd 1989, Danas, Zagreb, 23. 5. 1989, str. 48. 1989 Rajkovi, Zorica: Znamenje smrti [Zeichen des Todes], Izdavaki centar R ije ka/Zavod za istraivanje folklora, Rijeka/Zagreb, 1988, Demos, Berlin, 29, 3, str. 165-166. 1989 Rihtman-Augutin, Dunja: Etnologija nae svakodnevice, kolska knjiga, Zagreb 1988, Narodna umjetnost, Zagreb, 26, 1989, str. 245-247. 1989 Rihtman-Augutin, Dunja: Etnologija nae svakodnevice [Ethnologie unseres AlItagslebens - The Ethnology of Our Eveiyday Life], kolska knjiga, Zagreb 1988, Demos, Berlin, 29, 3, str. 157.

B IBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY

309

1989 Supek, Olga: Ethnology in Croatia, Etnoloki pregled, 23-24 (Beograd 1988), Demos, Berlin, 29, 3, str. 161. 1989 U kralja od Norina, Prie, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve [Bei Konig Norin, str. Erzahlungen, Lider, Ratsel und und Sprichworter von der Neretva In the Land of King Norin, str. Stories, Poems, Riddles and Poverbs from Neretva River], Hg. von Maja Bokovi-Stulli unter Mitarbeit von Zorica Rajkovi, Gale rija Steak, Metkovi-Opuzen, 1987, Demos, Berlin, 29, 3, str. 216. 1989 Zeevi, Divna: Hrvatske puke pjesmarice 19. stoljea [Kroatische populare Liederbucher des 19. Jahrhunderts - Popular Croatian Secular and Religious Songbooks in the 19th Century], Izdavaki centar Revija, Osijek 1988, Demos, Ber lin, 29, 3, str. 220. 1990 Europa, Le tradizioni popolari del Natale, a cura di Paolo De Simonis, Comune di Firenze, Firenze 1985, Narodna umjetnost, Zagreb, 27, str. 267.

Novinski lanci:
1978 1982 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 Ne teorija, samo otvaranje vrata, Vjesnik, Zagreb, 14. 11. 1978, str. 13. Nedovoljno je samo biti u pravu, Danas, Zagreb, 30, 14. 9. 1982, str. 74-75. Tri revolucije Giuseppine Martinuzzi, Svijet, Zagreb, 11, 22. 5. 1987, str. 44. Vjetice jo gore, Svijet, Zagreb, 13, 19. 6. 1987, str. 44 45. Stranka ispred vremena, Svijet, Zagreb, 14, 3. 7. 1987, str. 42-43. Pria o ivotu, Svijet, Zagreb, 15, 17. 7. 1987, str. 42. Bit e skoro propast svijeta, Svijet, Zagreb, 16, 31. 7. 1987, str. 42-43. Crvena Emma, Svijet, Zagreb, 17, 14. 8. 1987, str. 41. Grijeh koji je nemogue imenovati, Svijet, Zagreb, 18, 28. 8. 1987, str. 44-45. Junakinje nove zemlje, Svijet, Zagreb, 19, 11. 11. 1987, str. 46-47. Nevine u ludnici, Svijet, Zagreb, 20, 25. 9. 1987, str. 42. Borba srca s razumom, Svijet, Zagreb, 21, 9. 10. 1987, str. 46-47. Kad rijei siluju, Svijet, Zagreb, 22, 23. 10. 1987, str. 30. Trei Reich, Drugi spol, Svijet, Zagreb, 23, 6. 11. 1987, str. 32-33. Kad ene mariraju, Svijet, Zagreb, 24, 20. 11. 1987, str. 30. Raj ena, Svijet, Zagreb, 25, 4. 12. 1987, str. 32. Sjeanje na budunost, Svijet, Zagreb, 26, 18. 12. 1987, str. 43. Dobri dusi feminizma, Svijet, Zagreb, 1, 1. 1. 1988, str. 11-12. Patuljaste amazonke hrvatskog feminizma, Svijet, Zagreb, 2, 15. 1. 1988, str. 43. Crna majka Eva, Svijet, Zagreb, 3, 29. 1. 1988, str. 40-41. Genijalne gubitnice genija, Svijet, Zagreb, 4, 12. 2. 1988, str. 28-29. Jajnici na tanjurima, Svijet, Zagreb, 5, 26. 2. 1988, str. 32. Izmiljanje tradicije, Otkada se zapravo i zato slavi meunarodni dan ena, Da nas, Zagreb, 316, 8. 3. 1988, str. 69-70. Bolest kao subverzija, Svijet, Zagreb, 6, 11. 3. 1988, str. 42-43. Svoga tela gospodarice, Svijet, Zagreb, 8, 8. 4. 1988, str. 30-31. Drugovi i ljubavnici, Svijet, Zagreb, 9, 12. 4. 1988, str. 42-43. Slobotine nepokorene ene, Svijet, Zagreb, 10, 6. 5. 1988, str. 43. Dugi mar ivota Ding Ling, Svijet, Zagreb, 11, 20. 5. 1988, str. 32-33. Od Samoe do slave, Svijet, Zagreb, 12, 3. 6. 1988, str. 32-33. Bomba s ukrasnom vrpcom, Svijet, Zagreb, 16, 29. 7. 1988, str. 36-37.

310

K O N JI, E N E , R A T O V I

1988 U potrazi za zaboravljenim spolom, Svijet, Zagreb, 25, 2. 11. 1988, str. 37. 1988 Darovima razveselimo najblie, Svijet, Zagreb, 26, 16. 12. 1988, str. 33. 1988 Neke nove svilene bube, Svijet, Zagreb, 27, 30. 12. 1988, str. 26. 1989 Naa gospa od Tibeta, Svijet, Zagreb, 1, 13. 1. 1989, str. 36. 1989 Dan koji svie nadom, Svijet, Zagreb, 5, 10. 3. 1989, str. 12-13. 1989 Pobaaj pred carskim rezom, Svijet, Zagreb, 8, 21. 4. 1989, str. 12-13.

1994 Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Boi 1945-1948, Vijenac,Zagreb 1994, 26 (22.12.199 4), str. 17-18 = Nova godina - od Mladog ljeta k politikom ritualu, Etnoloka tribina, Zagreb, 11, str. 59-72 = Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11,1990, 29-30, str. 88-109 = The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berke ley, East European Politics & Societies, 4, 1990, 1, str. 4-29.

Dokumentacijska graa pohranjena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu


I. D o k u m e n ta c ija Instituta za etnologiju i folkloristiku u Z a g re b u 1. ene i mo - povijesna geneza jednog interesa. Magistarski rad 1984. 173+49 str. IE F rkp. 1281. 2. Politiki rituali 1988/1989. T V program; IE F video 127. 3. Izlozi i prodajni tandovi prigodom 8. marta 1989. u Zagrebu; IE F foto 27659-27694 (snimio Ivan Lozica). 4. 8. mart u Zagrebu; 1989; IE F foto 28252-28315, 28446-28451 (snimio Ivan Lozica). 5. Emancipacija i organizacija. Uloga Antifaistike fronte ena u postrevolucionamim mijenama drutva i kulture (NR Hrvatska 1945-1953); nedovrena doktorska diser tacija; 1989. 127 str. IE F rkp. 1444. 6. & Dunja Rihtman-Augutin: T V emisija Sretna vam Nova Godina 29. 12. 1989; IE F video 128. II. D isketo tek a 1. Kalendar obiaja, Izvjetaji, Kutija V, 18, 19. 2. Disertacija, Kutija V, 26/I-VI. III. O stavtina Tematske hemeroteke: 1. Kalendar narodnih/pukih tradicija (Boi, Sv. Valentin, Uskrs, 1. april, Dan mrtvih, Dan maturanata, roendan/imen dan). 2. Politiki rituali [do 1990.] (Boi, Nova godina, 8. mart, 1. maj, Dan mladosti, Dan borca, Dan ustanka naroda Hrvatske, Dan Republike; suvremena politizacija simbola; odnos prema tradiciji; oivljavanje starih tradicija; stvaranje/izmiljanje novih tradicija). 3. enska povijest

BIBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY

3 11

R ecenzije ki\jige A ntropologija e n e : Ivekovi, Rada: Antropologija ene, Politika, Beograd, 1984, (28. 4. 1984), [bez pag. ] Jovanovi, Bojan: Kritika androcentrine antropologije, Knjievne novine, Beograd, 1985, 686 (15. 4. 1985.), str. 8. Jovanovi, Maja: ene i njihova posebna antropologija, Delo, [Beograd], X X X , 1984, 10, str. 152-154. Karanovi, Zoja: Antropologija ene, Polja, Novi Sad, 1984, 301, str. 156. Kuzmanovi, Jasmina: Rod, a ne spol, Danas, Zagreb, 1984, 113 (16. 4. 1984), str. 62. Panasiuk, Branislava: Feminizam kao kulturna alternativa, Iz feministikog ugla, Glas omladine, [Beograd], Rihtman Augutin, Dunja: Antropologija ene, zbornik, ena, Zagreb, 42, 1984, 3, str. 77-79. Sabali, Ines: ene, Zagrebaka kola, Nin, Beograd, 1984, (6. 5. 1984), [bez pag.] Stojanovi, Olga: ene za ene, Mladost, Grad, 1985, 1406, (14. 1. 1985.), [bez pag.] Supek-Zupan, Olga: Antropologija ene, priredile i predgovor napisale arana Papi i Lydia Sklevicky, Narodna umjetnost, Zagreb, 21, 1984, str. 151-152. (A): O antropologiji ene, Veernji list, Zagreb, 9. 4. 1984, str. 5. D. N.: ena na margini, Feminizam kao alternativna kultura, Dnevnik, [Novi Sad], 1984, (17. 11. 1984.), str. 17.

O Lydiji: Jelavi, eljka & Maja Povrzanovi: In memoriam Lydia Sklevicky (1952-1990), Etno loka tribina, Zagreb, 20, 1990, 13, str. 135-136. Kai, Biljana: Lydia Sklevicky 1952-1990, asopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1990, 22 (1-2), str. 257-260. Kuzmanovi, Jasmina: Lydia Sklevicky, In memoriam, Svijet, Zagreb, 1990, 3 (9. 2.1990), str. 30. Menari, Silva: Lydia, 7. 5. 1952-21. 1.1990, In memoriam - Lydia Sklevicky, Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 6-7. Pavlovi, Mirena & Sanja Magdaleni: Pregled dokumentacijske grae Z IF -a 1984 1988, Narodna umjetnost, Zagreb, 1989, 26, str. 202. Pavlovi, Mirena & Olgica Tomik: Pregled dokumentacijske grade Instituta za etnologiju i folkloristiku 1989-1993, Narodna umjetnost, Zagreb, 31, 1994, str. 401. Rihtman-Augutin, Dunja: Lydia Sklevicky (1952-1990), In memoriam, Oko, Zagreb, 1990, 3 (8. 2. 1990.), str. 26. Starevi-tambuk, Anamarija: Popis objavljenih radova suradnika Instituta za etnolo giju i folkloristiku od 1989. do 1993. godine, Narodna umjetnost, Zagreb, 31, 1994, str. 370-371. [s. n. ]: Sklevicky, Lydia - Bibliografija objavljenih radova u 1989. godini /[podatke pri redila Anamarija Starevi tambuk], Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 8. Lydia Sklevicky, 7. 5. 1952. 21. 1. 1990. Kruh & Rue 3, Tematski broj asopisa enske infoteke, Zagreb, zima/proljee 1995, 41 str. P rired ila A n am arija S tarev i tam bu k

IZDAVA

DRUGA.

Nina Zekovi Sanja Ivekovi Radmila Zdjelar ENSKA INFOTEKA


Zagreb, Berislavieva 14

ZA IZDAVAA

ura Kneevi
GRAFIKA PRIPREMA I TISAK

Duriewc d.o.o.
Zagreb, Sm odekova 2

UVEZ

Librokon
Zagreb, P laninska 2

Objavljivanje ove knjige podupro je Institut Otvoreno drutvo Hrvatska Izdavaka djelatnost Druga pokrenuta je i potporom Frauen Anstiftunga Hamburg

esto se dogaa u pisanju biografija linosti iji su ideali bili vei od ivota da sam njihov ivot bude idealiziran, osakaen , sveden na sjene... Ostaju kltei... Rigor mortis koji ne poputa u povijesnom sjeanju .

Lydia Sklevicky majka keri Nane, feministica i znanstvenica, roena u Zagrebu 7. svibnja 1952, smrtno stradala u prometnoj nesrei 21. sijenja 1990.

elim vam da ivite u zanimljivom vremenu, opaka je kletva u istonjakim kulturama. Zanimljivo vrijeme je i nedefinirano vrijeme, bremenito mogunostima, ali i izborima, ija pogibeljnost nije na prvi pogled lako prepoznatljiva. U onoj mjeri u kojoj je budunost proizvod svjesne odluke, mjerit e se naa odgovornost za nju. No pritom nikada ne treba zaboraviti da se budunost moe prikazati pod obrazinom prolosti.