Lydia Sklevicky

KONJI, ŽENE,RATOVI

ODABRALA I PRIREDILA

Dunja Rihtman Auguštin

LYDIA SKLEVICKY / KONJI, ŽENE, RATOVI

DRUGA.

DRUGA.

#

UREDILA

Radmila Zdjelar
OBLIKOVALA

Sanja Iveković
LEKTORIRALA / KORIGIRALA

Marilka Krajnović

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb ' UDK 316.66-055.2(497.1) 394.2(497.1) SKLEVICKY, Lydia Konji, žene, ratovi / Lydia Sklevicky ; odabrala i priredila Dunja Rihtman Auguštin. - Zagreb : Ženska infoteka, 1996. - 311 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 296-303 i uz tekst. Str. 303-311: Bibliografija radova Lydije Sklevicky / priredila Anamarija Starčević Štambuk ISBN 9 5 3 -9 6 7 4 4 -0 -9 960122036

Lydia Sklevicky

KONJI, ZENE, RATOVI
ODABRALA I PRIREDILA

Dunja Rihtman Augustin

Zagreb, 1996

RATOVI ITD. rad & posluh Grupni portret pred gigantski skok u povijest Pokret i poredak Organizacijska struktura A F Ž 63 63 73 88 96 107 115 Drugi dio: Od antropologije žene do političke antropologije 4. ANTIFAŠISTIČKA FRONTA ŽENA: KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" Određenje i putevi ostvarenja ravnopravnosti žena Suočenje s društvenom diskriminacijom žena Tradicijske vrednote u novom kontekstu Sudbina institucije porodice Utopiji ususret: »Žena novog tipa« Značajke kulturne promjene 13 25 28 34 42 47 50 55 3. KONJI.: PROBLEM UTEMELJENJA HISTORIJE ŽENA U JUGOSLAVIJI 2. IDEOLOGIJE I UTOPIJE 6. NUŽNOST ŽENSKE PERSPEKTIVE U ANTROPOLOGIJI 5. perspektivistička metoda i »netransparentni« izvori Dvjesta godina tišine: Pokušaj tipologije ženskih pokreta u modemom periodu Red. MATRIJARHAT: PRIJEPOR MITOLOGIJE. IZMIŠLJANJE TRADICIJE: DAN KOJI SVIĆE NADOM 7. NOVA NOVA GODINA: OD "MLADOG LJETA" K POLITIČKOM RITUALU 155 163 171 175 . ŽENE.Sadržaj Predgovor 7 Prvi dio: Nevidljivi predmet 1. EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA: ULOGA ANTIFAŠISTIČKE FRONTE ŽENA U POSTREVOLUCIONARNIM MIJENAMA DRUŠTVA (NR Hrvatska 1945-53) »Nevidljivi« predmet.

POBAČAJ PRED CARSKIM REZOM Bilješka o radovima u ovoj knjizi Citirana literatura Bibliografija radova Lydlje Sklevieky 211 219 219 221 224 226 228 231 234 236 238 240 243 243 245 247 250 251 261 261 263 266 268 271 273 273 275 278 281 283 285 289 293 295 303 . PROFESIJA ETNOLOG: ANALIZA POKAZATELJA STATUSA PROFESIJE 17 7 181 184 189 Treći dio: Ženska povijest 9. drugi spol Kad žene marširaju 14. Sylvia Plath Naša gospa od Tibeta: Alexandra David Nćel Dugi marš života Ding Ling Bomba s ukrasnom vrpcom: Frida Kahlo Neke nove svilene bube: Radha Kumar 11. ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST Drugovi i ljubavnici: Rosa Luxemburg Crvena Emma: Emma Goldman Tri revolucije Giuseppine Martinuzzi Od Samoe do slave: Margaret Mead Svoga tela gospodar(ica): Margaret Sanger Genijalne gubitnice genija: Mileva Marić-Einstein. ŽENSKA POVIJEST Priče o životu Vještice još gore Raj žena: Precioze Grijeh koji je nemoguće imenovati: Benedetta Carlini Treći rajh. BIOLOGIJA KAO SUDBINA Jajnici na tanjurima Bolest kao subverzija Crna majka Eva Nevine u ludnici U potrazi za zaboravljenim spolom 13. U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA Borba srca s razumom: Dragojla Jarnević Patuljasta amazonka hrvatskog feminizma: Marija Jurić Zagorka Junakinje nove zemlje: Ugledne Hrvatice u emigraciji Sporost-oporost: Knjiga Rade Iveković Ispred mogućnosti recepcije: Vera Stein Erlich 12.Sumrak stare tradicije (Božić 1945 — Božić 1948) Proizvodnja socijalističkog praznika (Nova godina 1948 — Nova Godina 1950) Od »Mladog ljeta« k političkom ritualu 8. IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI: PJESME ERIKE JONG 10.

No Lydia je željela odgovoriti na pitanje: »Na koji način istraživanje or­ ganizacije žena može osvijetliti samu kvalitetu emancipatorskih procesa u jednom društvu?« Nakon dugotrajnog arhivskoga rada i proučavanja teorija — povijesne znanosti. politologije i sociologije — uspjela je osmisliti pristup u kojem je pledi­ rala za uspostavljanje dijaloškoga karaktera znanja. ali i otkriće fe­ minizma »u salonu«. pa i samoj knjizi. socijalne povijesti i ženske povijesti. među ženama srednjih slojeva i u intelektualnim krugovima. mnogima se bavljenje tom temom moglo učiniti izlišnim. antropologije i etnologije.Predgovor Ovom knjigom pokušala sam prikazati opus Lydije Sklevicky njom sa­ mom. Bila je ponosna na svoje otkriće. Doduše. dugo podjednako prešućivanoga u poslijeratnom povjesni­ čarskom i ideološkom diskursu. salonskoga feminizma popratila je ironijom: »da­ kako. U vrijeme kad je — potkraj sedamdesetih i tijekom osamdesetih — preka­ pala po prašnjavoj arhivi tada već odavno ugasle antifašističke ženske organizacije. a po­ jave zataškavanja tzv. Dijalog među zna­ nostima omogućio joj je percepciju rasta i pada AFŽ-a. Zbog toga sam nastojala unijeti što manje vlastitih intervencija u njezine tekstove i što manje izmišljati nove. Najhitnije u njezinu radu svakako jest to što je uspjela proniknuti u metode i političke pritiske kojima se jugoslavenska »revolucija« služila: . neka je/ga ne zbuni ili udalji od čitanja često spominjanje tako dosadne. najnoviji prijepori o karakteru i značenju antifašizma možda baš ponovno aktualiziraju tu dimenziju Lydijinih istraživanja. u ovom trenutku naoko posve preživjele teme poput Antifašističke fronte žena. u neposrednoj blizini pozicije moći nalaze se prostrani pašnjaci ideologije«. Ako čitatelj/ica sada najprije preleti okom preko tih naslova. moje naslove njezinim rado­ vima.

Od onog siječanjskog dana 1990. moglo se naslutiti ka­ kva je praznina nastala njezinim odlaskom u ženskim studijima i u hrvat­ skom (usudila bih se reći i europskome) feminizmu. fini ali ubojiti humor ili bolje reći ironija postmodeme. Osobito je voljela i poznavala umjetnost pa se i sama oku­ šala kao prevoditeljica stihova — naravno jedne feministkinje — Erike Jong. antropologiji žene ili o političkom ritualu. posebice društvenih znanosti. a ne više kao »proizvođačica uzročnosti«. odškrinuta vrata ona je širom rastvarala. tijekom gotovo pola stoljeća mobilizirala je žene i uz pomoć »nji­ hove« organizacije političkim elitama osiguravala podršku. pa čak i u Hrvatskoj. tj. Trudila se napisati »tekst koji nastoji rekonstruirati i analizirati dominantni govor moći«. posebice u nedovršenoj doktorskoj disertaciji. Taj kritički dijalog jasna je nit u svim Lydijim radovima. počeo otvarati. sjajan stil pisca znanstvenih i publici­ stičkih radova. kao i onda. No time nisam nabrojila sva područja Lydijina interesa niti njezinu mnogostruku nadarenost. društvena uloga svake znanosti. teo­ rijsko znanje i osobna imaginacija. podjednako otkrivaju mentalitete i ideološke manipulacije. iako su prvenstveno feministički mo­ tivirane. Knjigu sam nastojala složiti tako da dođu do izražaja svi Lydijini ta­ lenti. zalagala se stoga za angažman znanosti koji je danas. nadasve aktualan: ». podjednako kao i kvalitete: eros istraživačice i pedantni rad.8 KONJI.. Po­ lazila je od pretpostavke da će »konzekventno uvođenje kategorije roda u historiografsku naraciju imati za posljedicu brojna prevrednovanja: na političke pokrete koji su smatrani progresivnima pasti će tmurne sjene. pored neprekidne skepse podrazumijeva i stalan kritički dijalog s nosiocima moći«. bilo kad je riječ o ženskoj povijesti. ili baš zbog toga što su tako motivirane. otkrivati nove vidike i po­ ticaje premda su neki članci napisani prije više od petnaest. Vjerujem da će čitatelji/ce zajedno sa mnom u Lydijinim člancima. Njezina smrt kao da je bila na­ govještaj svega onoga tmurnoga i zloga što će nas snaći u godinama koje . o donekle marginalnoj profesiji etnologa. u etnologiji i poli­ tičkoj antropologiji. U svojem zadnjem članku. Lydia je ova istraživanja provodila u vrijeme kad se medijski i znan­ stveni prostor u bivšoj Jugoslaviji. ŽENE. bilo kad piše znanstvenu raspravu ili novinski članak u ženskoj reviji.. a posljednji prije šest godina. A sve to nije relevantno samo za prošla zbivanja na našim prostorima nego i za ona sadašnja. a sama će se »priroda« pokazati tek kao diskurs. moć. u ženskoj povijesti. RATOVI deklarativno zastupajući kulturnu i društvenu mijenu i »oslobođenje že­ ne«. Zato rasprave Lydije Sklevicky.

Njihov po­ ložaj nije nimalo ugodan. a što zbog svih naših osobnih kriza.PREDGOVOR 9 su dolazile: rat. Vjerujem da će im biti zanimljivi i u mno­ gome poticajni radovi te hrvatske feminističke začinjavke.. a i referentni okvir društva i države. uspona i padova. Hrvatski je feminizam u ovim godinama na kušnji. u smislu kako to sadašnji propisi moćnika u znanosti propisuju. kako ju je s pravom nazvala Rada Iveković. šest godina što zbog rata. preživjelim frazama o ženskoj ulozi u kući i kuhinji. Uzmimo samo članak koji se u ovoj knjizi nalazi na začelju: Pobačaj pred carskim rezom. promijenila se re­ torika. uviđamo koliko je Lydia Sklevicky bila — poslužit ću se njezinim riječima — »ispred mogućnosti recepcije«. a diskurs o ženskim pitanjima nerijetko je označen činilo nam se zaboravljenim. Zato sam u knjigu uvrstila sve žanrove pisanja kojima je Lydia vladala. a ipak bliska širokom čitateljstvu u svojim publicističkim skicama. Nedostaje mu Lydijina aktivnost i nemir. Vjerujem da bi se pokojna autorica ovih rasprava i članaka složila sa mnom posvećujući ovu knjigu sadašnjim generacijama žena. izoštrile naše optike. Za nju nije postojala dilema iz­ među zanstvenoga promišljanja i aktivizma: i u jednom i u drugom bila je neumorna i ostavila tragove. Tko zna čime bi se Lydijino pero danas bavilo. izazov identitetima za koje smo mislili da su čvrsti i jednom zauvijek dani. mizerija. U posljednjih su se pet. knjiga nije strogo znan­ stvena. Zagreb. Ipak. osporavala poteze moćnih. godine kad je objavljen. Čitatelja/icu molim da prebirući Lydijine tekstove ima na umu vrijeme u kojima su nastajali i ograničenja što ih je to vrijeme nametalo piscu. Što se zapravo uopće promijenilo? Taj je članak aktualan možda i više nego 1987. Dunja Rihtman Auguštin . No nadošli su mlađi naraštaji feministkinja koje nisu uspjele upoznati Lydijin opus. kad je prošlo već šest godina. Knjiga stoga nije koncipirana po jednom kriteriju osim po onome koji sadrži kritički dijalog znanstvenice i moći. nudila nam teorijske uvide koje još ne poznajemo. Ali tek sada.. traženje činjenica koje će uznemiriti naše znanje. Sigurna sam da bi opet bila pronicava i vidjela unaprijed. siječnja 1996. ali ni čisto publicistička.

.

Prvi dio NEVIDLJIVI PREDMET .

.

I Konji. godine u prilog zahtjevu kojim su žene tražile pravo glasa kao nužnog (mada ne i dovoljnog) uvjeta njihovog ravnopravnog ulaska u javni život. i povijest žene. uz ostalo. dok je od žena koje su sjedile na prestolju skoro svaka bila Velika. itd. Naime. sasvim je neosno­ van jer je žena rođeni političar. žene.: Problem utem eljenja historije žena u Jugoslaviji Prigovor. Kritičko preispitivanje činjenice da se u ve­ ćini pisane povijesti »muškarac« pojavljuje kao mjera »čovjeka« (sub spe­ cie aetemitatis) uslijedilo je tek nakon utemeljenja ženskih studija i nji­ hovih specijaliziranih disciplina kakva je. no trebalo je proći još gotovo pola stoljeća do znanstvene artikulacije zdravorazumskog pitanja o (praznom) mjestu žena u povijesti. da je polovina čitavog povi­ jesnog iskustva bila njihova. velike vladarice mogle su predstavljati »žene alibi« (kao što je to danas slučaj s predsjednicama država i vlada) — argument kojim je moguće pobijati tezu o apolitičnosti i ograničenosti ženskih aspiracija i mogućnosti. ratovi. Stoga ne čudi činjenica da je na­ vedeni citat bio izrečen na osnivačkoj skupštini feminističkog društva Ženski pokret u Zagrebu 1925. . Doista. da žena nema smisla za javni život kao ni sposobnosti za isti. no pisana povijest spominje ih (tek i ako) kao »marginalne sudionike«.1 Pravorijek povijesti bio je uvijek prizivan kao jedan od prvih argume­ nata u diskusiji o (nejednakosti žena. Pokazuje nam to historija u kojoj su vladari samo po nekoji Veliki. već zdravorazumsko rasu­ đivanje ukazuje na to da su žene uvijek doprinosile polovinu čitavoj rad­ noj djelatnosti — proizvodnji i reprodukciji.

etničke i reli­ giozne pripadnosti. međusobnih odnosa žena različitih klasa (model: slu­ . seksualnost. itd. zbog čega se isuviše olako zaključivalo o njihovoj »nepovijesnosti«.4 Gerda Lemer. seksualni simbolizam. Dakle. Nadalje. »kompenzacijsku fazu«. postavljeno je pitanje o mogućnosti istraživanja i spoznavanja specifičnosti povijesne svijesti že­ na. odnosno spola. ŽENE. kao što su politička. ona predlaže postupni pro­ ces k ostvarenju onakve povijesne znanosti koja bi bila »dostojna svog imena«. Žene su kao društvena grupa minimalno pri­ sutne u onim temama koje su činile okosnicu tradicionalnih povijesnih istraživanja. učenje i intemalizacija spolnih uloga. ova faza ne donosi neki novi teorijsko-interpretativni okvir. Unatoč razumijevanju poriva feministkinja da u prvom entuzijazmu svog aktivizma pohrle ispunjavati »prazna mjesta« u povijesti (velike vladarice i si. jedna je od prvih teoretičarki historije žena smatra da je kulturna determiniranost i intemalizirana marginalnost žena uzrok teorijski relevantnih specifičnosti njihovog povijesnog iskustva. rase. vojna i diplomatska povijest. sve bi ove kategorije valjalo analizirati uzimajući u obzir varijable klase. ukoliko se istraživanja usmjere k analiziranju povijesnih mijena svakodnevnog živo­ ta. Polazeći od hipoteze da je uglavnom sve ono što nam je poznato o isku­ stvima žena u prošlosti posredovano refleksijama muškaraca i prožeto vrednosnim sistemima koje su oni definirali3. Prvi stupanj bila bi »prijelazna historija«: postojećim općim ka­ tegorijama prema kojima povjesničari organiziraju svoj materijal mogle bi se dodati neke nove kategorije kao npr. vrednote i mitovi o ulozi spolova. prvenstveno akcijskih usmje­ renja2. mogli bismo ih sažeti po slijedećim točkama: Osporavanje lažnog univerzalizma Učiniti žene vidljivima prvi je korak kojim se stavlja u pitanje uobi­ čajen odnos općeg i posebnog u hijerarhiji relevantnosti pisanja povijesti. već se radi o neophodnosti postavljanja novih pitanja čitavoj »općoj povijesti«.14 KONJI.) što karakterizira tzv. RATOVI UPORIŠNE TOČKE KRITIKE POVIJESTI — "NEVIDLJIVOSTI" ŽENA Iako osnovne teze kritike tradicionalne povijesne znanosti iz »ženske perspektive« polaze od različitih ishodišnih. ženska svijest. reprodukcija. No.5 Postavljanje novih pitanja Tradicionalna povijesna znanost bila je usredotočena na »velike teme« — odnose i strukture moći.

»nove socijalne historije« u Sjedinjenim Američkim Državama. kućnog (neplaćenog. Ovaj pravac povijesnih istraživanja naglašava neophodnost bavljenja »poslovi­ ma običnih ljudi. »Seksualnost se više ne istražuje kao puko prirodna činjenica.12 No.KONJI. splet veza koje su u suodnosu s klasnim i proizvodnim odnosi­ ma. koja intemalizira patrijarhalne pretpostavke. autonomnog organiziranja.«13 Novi i stari povijesni izvori Danas je postao neodrživ argument povjesničara-tradicionalista da u svojim istraživanjima ne dokumentiraju aktivnosti žena zbog nedostatka povijesnih izvora. navedene tematske i meto­ dološke inovacije sadržane u pristupu socijalne historije omogućuje raz­ voj naredne faze historije žena koja bi. iskustva i ri­ tuale žena. već i njihovu posebnu svijest..«9 Novija povijesna istraživanja utvrdila su da je značenje seksualnosti u pojedinim povijesnim razdobljima centralno u procesima društvene pro­ mjene koji zadiru u sferu rada i organizacije života zajednice. RATOVI. kreativnosti.10 Otvaranju novih pitanja iz »ženske perspektive« pogodovao je i razvoj tzv. prema Gerdi Lemer. »Takva kultura ne bi sadržavala samo zasebna zanimanja. društvenih običaja. Iako su većinu pisanih povijesnih izvora proizveli muš­ karci (pripadnici malobrojne obrazovane i moćne elite). već kao društveno konstruirana praksa. prema interpretaciji urednica zbornika radova socijalističkih povjesničarki8 kao locus pove­ zivanja sfera koje su dosada poimane kao odvojene.1 1 U evropskoj historiografiji takav je pogled na historiju »odozdo« ini­ cirala pojava škole analista u dvadesetim godinama ovog stoljeća. U nekim slučajevima takvo bi proučavanje uključivalo i na­ petosti koje u toj kulturi postoje između propisanih patrijarhalnih pret­ postavki i napora žena da postignu autonomiju i emancipaciju. umjesto bavljenja poslovima države i usredotočuje se na trajne procese društvenog iskustva za razliku od izdvojenih političkih događaja«. mogla istra­ živati postojanje specifične kulture žena u prošlosti. probleme statusa.. 15 žavka — gospodarica). ŽENE. ali nje­ zin poticajni utjecaj na razvoj historije žena nije jednoznačno ocijenjen u radovima feminističkih teoretičarki. jezika.7 Istraživanje problema seksualnosti nadaje se. odnosno (nepovije­ snog.. promjena i pomaka u samospoznaji vlastitog položaja i uloge u društvu itd.6 Tada je moguće transcendirati umjetnu graničnu liniju koja odvaja (muški) prostor javnosti i (ženski) prostor pri­ vatnosti i dokinuti je kao međaš (ne)relevantnog. proširu­ je se obzor povijesnog svijeta. »nevidljivog«) rada. izvori za demo­ .

»što bi imalo omogućiti određivanje i razumijevanje načina na koji su spolne razlike sistematski zadirale u društvo i kulturu. moći će se prići onom stupnju razvoja historije žena koji će omo­ gućiti dijalektičko sučeljavanje i usporedbu povijesnih žena i muškaraca u pojedinim povijesnim periodima. i u tom procesu ženama udijelile nejednakost«. dakle. supruge. kastama) — one su spol. bez obzira na njegovu ili njezinu specijalizaciju. ŽENE. poli­ tička kultura. i tradicionalnim iz­ vorima postave neka od novih pitanja. pisma.. rezultati spoznaje o prošlosti mo­ gu jednostavno opovrgnuti tezu o ženama kao marginalnim sudionicima povijesnih zbivanja i procesa. rituali itd. prihvatimo li određenje po kojemu je »’sistem pola/roda’ sklop aranžmana kojima jedno društvo pretvara biološku plodnost u proizvode ljudske djelatnosti i u kojem se ove preobražene polne potrebe zadovoljavaju«16. Lemer.17 Tek kada ovo upozorenje postane realnost svakog povijesnog istra­ živanja. rasama. Pojam »kronobiologija«. RATOVI grafsku povijest. udovice.15 No. Ukoliko se. Konceptualizacija roda kao analitičke kategorije u povijesnim istraživanjima Bez obzira na razlike i pomake u teorijskim polazištima.) i si.16 KONJI. Tražeći različitost unutar analitičke kate­ gorije roda (o čijem će određenju još biti riječi) neke feminističke pov­ jesničarke upozoravaju na promjene porodičnog i društvenog položaja koje prate žene unutar njihovog životnog ciklusa. itd.). usmena svjedočanstva. pak. izvori za lokalnu povijest i povijest radničkog pokreta (npr. dnevnici.18 Prema mišljenju G. korisna je korekcija mogućim po­ jednostavljenjima i periodizacijama koje u većini slučajeva ne odražavaju specifična iskustva (ženske) polovice čovječanstva. niti je­ dan postojeći historiografski konceptualni okvir nije dorastao tako kom­ . autobiografski zapisi. kojim se označavaju promjene unutar životnog ciklusa (smjena uloga kćerke. klasama. očito je da se radi o društvenoj. Štoviše. kritike povi­ jesne znanosti koja isključuje žene jednoglasne su u isticanju neophod­ nosti uvođenja kategorije roda kao kategorije historiografske analize. »trebalo bi postati drugom prirodom povjesničara. Značenje tako određenog spola/roda mora postati integralni dio historiografskog spoznajnog procesa. majke. povijesno uvjetovanoj i promjenjivoj intervenciji u bio­ logiju. da uzima u obzir posljedice roda s istim samorazumijevanjem s kojim to čini kada je u pitanju klasa«.14 Prisutno je upozorenje da se žene ne mogu pojmiti po analogiji s ostalim društvenim grupama (manjinama. pružaju dovoljno obavijesti o životima i aktivnostima žena različitih klasa.

. svijet bez žena. one su socijalizirane u duhu mita sveprožimajućeg patrijarhata. Pogrešnost ove pretpostavke opovrgnuta je brojnim novijim istra­ živanjima antropologije roda21. ŽENE. Kvan­ titativna analiza slikovnog materijala mogla bi se sažeti na slijedeći način: . ŽENE U JUGOSLAVENSKOJ POVIJESTI: NEVIDLJIVE ILI BROJČANO NADVLADANE? Diskusija o »nevidljivosti« žena u jugoslavenskoj povijesti u nas je tek prisutna u početnom obliku. Veoma opsežno najnovije istraživanje udžbenika povijesti u Socijali­ stičkoj Republici Hrvatskoj23 pruža obilje ilustrativnih podataka.22 Ako su generacije žena i muškaraca socijalizirane tijekom procesa obrazovanja da vjeruju kako nije bilo žena u povijesti njihovih naroda. 17 pleksnom predmetu. Osnovni uzroci takvom stanju gotovo su identični onima koji su meta izloženih kritika što ih je formulirala nova povijesna disciplina — histo­ rija žena. učinit će vidljivima i muškarce. RATOVI. za holističkom historijom koja će biti sinteza tradicij­ ske historije i historije žena. u onoj mjeri u kojoj historija žene uspije učiniti vidljivima žene u povijesti. umjesno je zapitati se o našim specifičnostima.20 No. a to je neophodan korak u dokidanju lažnog univerzalizma ljudskog po­ vijesnog iskustva.. završeni studij povijesti) poznat je izuzetno mali broj činjenica o povijes­ noj djelatnosti žena općenito. tim više što ideološki govor često ističe (mada to vrlo manjkavo znanstveno do­ kumentira) veliki doprinos »masa žena« naprednom međunarodnom po­ kretu.19 Naime. i to izvan profesionalnih povjesničarskih krugova.KONJI. Ipak. Historija žene će na tom stupnju razvoja uspostaviti zahtjev za promjenom paradigme. koja su nepobitno dokazala da i u izva­ njski najrigidnijim patrijarhalnim porecima (Lćvi-Straussov ordre congu) postoji dobro strukturirana ženska supkultura koja raspolaže znatnom količinom moći koja ne mora biti javno priznata. a gotovo posve nepoznata djelatnost žen­ skih pokreta na našim prostorima u novijoj povijesti. narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji. zahtjev za novom univerzalnom povi­ jesnom znanošću. osobi čak i nadprosječna obrazovanja (kao što je npr. Smatra se da je patrijarhalni svijet svijet snažnih muškaraca.

8. U svom je istraživanju Rajka Polić diferencirala podatke i prema frek­ vencijama uloga u kojima su prikazane analizirane slike/imenice. Istraživanje udžbenika za srednje škole. moguće je utvrditi da je uloga vojnika za muškarce na pr­ vom mjestu. majke. žene su u većini slučajeva prikazane kao supruge. 1986. Riječju. RATOVI Tabela 1: Frekvencija pojavljivanja slika muškaraca. Djeca su u većini slučajeva prikazana u istom tekstualnom/ /vizualnom kontekstu sa ženama. a prikazane životinje su u većini slu­ čajeva konji (kao vjerni pratioci muškaraca u ratovima).4) Ukupno u% 127 (100) 520 (100) Izvor: Rajka Polić. dok se žene pojavljuju kao seljanke. ŽENE. 1985.9) Životinje u% 203 (15. 1986. radne bilježnice. 6.3%) Izvor: Andrea Feldman.1) 28 (5. u našim školama najprominentnija je historija ratova. sukoba. 1918.7%) 448 (98. djece i životinja u svim udžbenicima povijesti (udžbenici. žena.. istraživanje osam jugoslavenskih udžbenika povijesti za srednje škole26 moguće je sažeti na slijedeći način: Tabela 3: Frekvencija pojavljivanja muških i ženskih ličnih imena u osam jugoslavenskih sred­ njoškolskih udžbenika povijesti Vremenski period 19.9) 492 (94.3%) 454 Zbroj svih imena koja se pojavljuju 2565 (100%) 2519 (100%) Ženska imena 8 (0.0) Djeca u% nema podat.3%) 8 (0. Izvor: Rajka Polić.1) 42 (2..2) 109(11. Muški u% 123 (96.2) 32 (5. povijesne čitanke) od petog do osmog razreda osnovne škole Slika razreda 5.-1970. Jedno drugo.18 KONJI.5) 50 (8. itd. iako znatno uopćenije. stoljeće-1918. majčinstvo. Povijesni sukob mitova o ženskoj emancipaciji. starice.. 7. . I dok muškarci stoje uspravni na povijesnoj pozornici što je potkrijepljeno relativnom raznolikošću uloga i zanimanja u kojima se pojavljuju.3%) 392 6 (1. Muškarci u% 985 (77. 15(2.6) Ženski u% 4(3. a slijede uloge istaknutih političara i umjetnika.0) 1483 (79. 8.1) Ukupno u% 1279 (100) 1872 (100) 614 (100) 990 (100) nema podat.8) 347 (18. što prema interpretaciji Rajke Polić25 objašnjava upadljivu brojčanu nadmoć životi­ nja nad ženama u udžbenicima SRH. nema podat.0) Žene u% 91 (7. Muška imena 387 (98. Grubo uopćavajući. pobuna. kćerke. u najboljem slučaju kao simpati­ zerke ili suputnice. Povijesni sukob mitova o ženskoj emancipaciji.7%) Ženska imena 5 (1.4) 39 (3. ženski simboli (sloboda.2) 842 (85.) ili nespecificirano.24 Tabela 2: Frekvencija pojavljivanja roda ličnih imenica Razred 7.2) 517 (84.

partije.6%. nije potrebno riskirati pronalaženje dokaza o mogućoj neravnopravnosti. -0. nisu vladale u tom razdoblju). naravno potrebno isticati kako takva vrsta iznađene tradicije ne potiče na znan­ stveno istraživanje borbe žena i muškaraca protiv previda. 1935. stoljeća. U zemlji koja rado ističe da je na stijegu njezine socijalističke revolu­ cije na časnom mjestu ispisana borba za ravnopravnost žena. 1926.KONJI. 19 Dvije od pet spomenutih žena u prvom vremenskom periodu27 bile su velike vladarice (koje. slika i uloga. 1940. Pored argumenata koje iznosi pri­ kazana kritika »nevidljivosti« žena u povijesti. Neprestanim ponav­ ljanjem. britanski marksistički povjesničar. treba pokušati ukazati i na moguće posebnosti jugoslavenske situacije. rasprostranjuje se uvjerenje kako žene nisu bile suočene ni s kakvim preprekama (ili tek povremeno sa sasvim neznatnima) prilikom integriranja u revolucionarne procese (sindikate. usput rečeno. -1.). stvarnim ili artificijelnim zajednicama«.8%. a tri su bile žrtve nasilja. činjenica da su žene činile slijedeće postotke član­ stva KPJ: 1925. poduzimaju se znatni napori kako na razini ideologije. itd. ŽENE. povijesna »nevidljivost« žena mogla bi se pripisati praksi ko­ ju Eric Hobsbawm. da se dokaže kako su žene oduvijek bile gotovo integrirane u revo­ lucionarnoj (socijalističkoj. Parafrazirajući Hobsbawma. Nije. -1%. ili da su u .31 Kada je postojanje ravnopravnosti u prošlosti iznađeno. onaj »kojim se uspostavlja ili simbolizira društvena kohezija ili pripadnost grupama. RATOVI. NOB. političke akcije.) koji su se odvijali od sredine 19. zanemariva­ nja. označava kao izum tradicije (invention o f tradition)30. Tko je tko. takav je postupak moguće podvesti pod prevladavajući tip izu­ ma tradicije. koja se diči neobično brojnim sudjelovanjem žena u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji29. diskriminacije i postojanja znatnih prepreka na koje su žene nailazile želeći se uspeti na ata revolucije. što je prema Hobsbawmu jedan od najprisutnijih načina izuma tradicije. i si. Kada sami podaci ne dopuštaju mnogo uljepšavanja (kao npr.. -6%. No.. Naime. dok za ostala tri imena nisam uspjela pronaći reference niti uz pomoć mojih mnogo iskusnijih kolega povjesničara u konvencionalnoj literaturi (razne enciklopedije. komunističkoj) tradiciji. Tri od šest žena spomenutih u drugom razdoblju28 bile su heroine NOB-e ili aktivistkinje. navedena istraživanja ne objašnjavaju uzroke takvoj distribuciji muških/ženskih imena. Čime li su zadužile pisce udžbenika? (Da li su bile nečije uzor­ ne supruge. samozatajne majke ili »samo žene«?) Niti jednoj od ovih studija nisu potrebni dodatni komentari — zak­ ljučci su očigledni i govore u prilog hipotezi o mitu sveprožimajućeg pa­ trijarhata. tako i na razini suvremene (povijesne) znano­ sti.

33 Patrijarhalno-autoritami kompleks čitave kulture (čiji je dio i politička kultura) ostaje neupitan. kao i napor da se ute­ melji historija žene. za čiju sam izradu pregle­ dala čitav arhivski fond A FŽ-a od 22. lične nedosljednosti. iz perspektive . biti u kauzalnom odnosu s načinom na koji se po­ stavlja »žensko pitanje«. RATOVI svim jugoslavenskim sindikatima u međuratnom razdoblju čak 5% član­ stva bile žene. kao i postojeću literaturu. »Otkriće« žena i »ženskih masa« kao djelatnog čimbenika povijesnih procesa.. »prežitke ne­ narodnih režima«..675 dokumenata. No to znači da su američke kolegice pretekle naše analitičke studije o ženama u jednom od najvažnijih razdoblja suvremene jugoslavenske po­ vijesti. Barbara Jancar. da su dvije žene postale članice Centralnog komiteta KPJ tek 1940. sukladni su mojim zaključcima. Razmatrajući tipične stavove o ženskom pitanju s društvenom legitimacijom. Takvih bi se primjera za potkrepu moje hipoteze o međuzavisno­ sti načina na koji se postavlja »žensko pitanje« i percepcije uloge žena u povijesti moglo nabrojati više. dio je strategije suvremenih (neo)feminističkih pokreta koji se javljaju na društvenoj sceni do kraja 1960-ih godina. uspjela sam nabaviti tekst o istoj temi koji je tiskan u jednom američkom politološkom časopisu. uz zahtjev za takvom reinterpretacijom svih dominantnih druš­ tvenih i kulturnih institucija koja će uzimati u obzir rod kao analitičku kategoriju. njih se svodi na »devijacije«. Umje­ sto toga. Pokušaj koncentriranja istraživanja na žene kao društvenu grupu sui generis. Vjeran Katunarić na prvom mjestu ističe lažni univerzalizam. godine. Nakon dosta vremena pošto sam napisala podulju studiju o Antifa­ šističkoj fronti žena Hrvatske (1941-1945)34. itd.35 Većina zaključaka do kojih je au­ torica tog teksta.36 Prema njegovoj interpretaciji reduciranje »ženskog pitanja« na »ljudska odnosno društvena pitanja« ukazuje na težnju za »trenutačnim izjednačavanjem ljudi u svrhu izbjegavanja aktiv­ nog suprotstavljanja nosiocima dominacije«. došla. zasjenjena je ideološkom mrljom — autono­ mija subjekta istraživanja često se pokazuje kao potencijalna opasnost od autonomnog političkog subjekta. bilješku 34). ŽENE. kako prošlog tako i sadašnjeg.20 KONJI. Qui bene distinguit bene docet. u neposrednoj blizini pozicije moći nalaze se prostrani paš­ njaci ideologije. Moja je hipoteza da će pažnja koja se obraća »ženama u povijesti«.37 Dakako. težnja da se reinterpretira čitav svijet društvenog iskustva. — da citiram samo neke od mnogih mogućih prim­ jera)32 — oni se nikada ne podvrgavaju ozbiljnom preispitivanju. Temeljna postavka svakog znanstvenog poduhvata. iako se temelje samo na oda­ branim dokumentima (usp.

40 Novija jugoslavenska istraživanja utemeljena na kritičkim polazištima ženskih studija. bez obzira na ograničenost vlastitog istraživačkog isku­ stva. Riječju. Hi­ storiji radničkog pokreta u nas se posvećuje znatna pažnja i institucio­ nalna podrška (svaka SR ima svoj institut za historiju radničkog pokre­ ta). dolazilo do znat­ nih preklapanja zahtjeva dobro artikuliranog i ne tako ekskluzivnog38 buržoaskog feminističkog pokreta sa zahtjevima tzv. temelji se na mojim istraživanjima ženskih pokreta i organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji. automatski je pod sumnjom da (nekritički) prihvaća ideološku poziciju feminizma (a ona nije nedvosmisleno odre­ đena u vladajućem političkom/ideološkom diskursu). No. te institucije (što nije samo jugoslavenska posebnost) ograniča­ vaju svoje istraživačke interese na »političku analizu koja naglasak stavlja . prihvaćam upozorenje da se historija žena ne može svesti na raz­ matranje isključivo ove problematike budući da bi to impliciralo »da že­ ne zaslužuju pažnju povijesne znanosti jedino u onim situacijama kad djeluju poput muškaraca. kao i prvi pokušaji istraživanja historije žena i ženskih pokreta u Jugoslaviji unatoč neizvjesnoj (institucionalnoj) budućnosti ot­ varaju nove perspektive.. moja je analiza nevelikog korpusa historio­ grafske literature o tom predmetu ukazala na činjenicu da su do sada povjesničari započinjali istraživanja kako bi potvrdili (a ne kako bi stavili u pitanje) ideološke zasade totalnog osporavanja feminizma koje su fun­ kcionirale u različitim povijesnim uvjetima. pojavljujući se u političkom životu« 41 Pregršt veoma sofisticiranih tema — »novih pitanja« potaknutih razvojem disci­ pline — čekaju da budu otkrivene u jugoslavenskoj historiografiji. 21 koja neće isključivati žene. U historiografiji koja je. prema jednoj novijoj ana­ lizi. Animozitet spram feminizmu kao isključivo »buržoaskom« fenomenu ima svoju prethistoriju u jugoslavenskom revolucionarnom pokretu. uzmu li se u obzir nedvosmislena klasna razgraničenja koja su se odvijala. proleterskog žen­ skog pokreta39.. siromašnoj i autoritarnoj državi kakva je bila predratna jugoslavenska kraljevina. No. u grču traženja marksističkih metodoloških oruđa koja će nadomje­ stiti zaklinjanje na marksističku filozofiju povijesti42.KONJI. ŽENE. uočavanje i izučava­ nje međuodnosa roda i klase mogao bi biti plodonosan prvi korak. Bila sam iznenađena otkrićem da je u nerazvijenoj. Usu­ đujem se ustvrditi da već postoje prazni prostori u koje bi se mogla upi­ sati takva očekivanja. Većina poticaja i argumenata kojima sam željela ukazati na neophod­ nost osvještavanja potrebe historije žena i u našim uvjetima. RATOVI.

15 Gisela Bock. nav. Liberating Women’ s History. ur.. »Einleitung«.. 1979. 1. 7. nav. The Majority Finds Its Past. str. 3.1981. str. dj. London. u: Liberating Women’s History. dok zapostavljaju ostala važna područja iskustva«. u:Antropologija žene. Feminist Studies. Karen Hausen.. 16 Gayle Rubin. nav. Beck. dj. »Trgovina ženama: beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«. dj. među kojima i perspektivu žena. 1976. str. Vol. str. 10 Nav. 1. No. ŽENE..22 KONJI. u: Sex and Class in Women's History. Liberating Women’s History. str. Oxford. Borba za priznavanje statusa povijesnosti tako heterogenoj društvenoj grupi kao što su žene (pri čijem definiranju genus proximus predstavlja »prirodna« kategorija spola) usporediva je s istom borbom tzv. 135-143. Judith L. 9. Navedeni primjeri odnose se na istraživanja viktorijanske ere u Velikoj Britaniji i SAD. dj. Simon and Schuster. dj. nav. nav. nav. Bilo bi to vrijedno pokušaja. IV/3537. Natalie Zemon Davis. 1984. Routledge and Kegan Paul.« Gisela Bock. str. 52-53 (i bi­ lješka 25). str.. Karen Hausen. str. Verlag C. ur. »’Women’s History’ in Transition: The European Case«.. str. dj. str. A Heritage of Her Own: Toward a New Social History of American Women. 18 Gerda Lemer. u: Frauen suchen ihre Geschichte. Liberalne.. Walkowitz. maja 1925. str. 3 4 5 6 7 8 9 Nav.: Susan Mosher Stuard. Caroll. Oxford University Press. 171. 11 Cott-Pleck. Berenice A.. Pleck. 1983. u: Frauen suchen ihre Geschichte. RATOVI na rad i borbu (veoma usko definirane). No. nav. Mary P. Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (AIHRPH). str. dj. »Karakterističan je pristup nove historije žena da proteže na prošlost pitanja i osnovne uvide koji proizlaze iz vlastite po­ zicije u okviru suvremenog ženskog pokreta. 365. Newton. marksističke i radikalne feministkinje i feministi postavljaju pitanja koja potiču povijesna istraživanja. Miinchen. New York. str. »The Annales School and Feminist History: Opening Dialogue with the American Stepchild«. »prirodnih naroda« (Naturvolker) koje je evropocentrično poimanje povijesti do nedavno rangiralo kao pretpovijesna društva. 34. Beograd. H. »Historische Frauenforschung: Fragestellungen und Perspektiven«. 19 Gerda Lemer. 365. ur. dj. Gerda Lerner.43 Teško je predvidjeti hoće li se u dogledno vrijeme stvoriti uvjeti da potreba utemeljenja takve povijesne znanosti. 6. 17 Natalie Zemon Daviš. . a i zbog toga što su oduvijek brojem premašivale konje. The Majority Finds Its Past. (Konstituirajuća glavna skupština društva »Ženski pokret« u Za­ grebu). već i zbog toga što je ne­ pobitna činjenica da žene u jugoslavenskom društvu čine (nešto veću) polovicu stanovništva. 83-103. str. 90. Cott i Elizabeth H. 1979. 7. Signs. 12 Usp. koja će biti kadra integri­ rati mnoge dimenzije i perspektive. 180. »Editor’s Introduction«. Nancy F. Gerda Lerner. Chicago. Chicago-London. BILJEŠKE 1 2 Zapisnik od 19. 1983. 365. 14 Sex and Class in Women’ s History. ur. »Placing Women in History: A 1975 Perspective«. po­ stane stvarnost. 13 Gerda Lemer. str.. dj. dj. ur. str. nav. 93. 14-15. Ryan and Judith R. Žarana Papić i Lydia Sklevicky. 1976. 6. Prosveta. University Of Illinois Press. str. SpringSummer.

str. 1 i 2). RATOVI. 23 20 21 22 U toku Školske godine 1984/85. 32 36 Vjeran Katunarić. Zagreb. »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945«. Lydia Sklevicky. neobjavljena magistarska radnja. Edith F. Danska. str. i II. 239. »Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Overview«. 34 Žena i moć: povijesna geneza jednog interesa. 143-144. str. participacija žena u NOB-i procjenjuje se na dva miliona. str. Stu­ dies in Comparative Communism. Polić sučeljava prezentaciju/interpretaciju različitih povijesnih razdoblja s pu­ bliciranim i nepubliciranim arhivskim izvorima čime dokumentira značaj i domete participacije žena u njima i razotkriva čitavu metodologiju autora udžbenika kao neopravdano pristranu. 23 24 25 26 27 28 29 30 The Invention of Tradition. 3(1). Struktura tradicijskog mišljenja. Zagreb. Houghton Mifflin Com­ pany. dio. 1984. str. Zagreb. 1977. Women in European History. Zagreb. 2. Usp. 1985.000 članica). Naprijed. Usp. Cambridge University Press. 41 Cott-Pleck. Renata Bridenthal and Claudia Koonz. 97. ur. Ovaj je rad u svojoj prvoj verziji izložen na seminaru u sekciji »Žena i druStvo« (vidi biljeSku 20). Autorica me je obavijestila da je jedna od studija koju citira u svom radu (nav. XXX. 415-417. 33 Također su zanemareni problemi i specifična očitovanja roda kao antagonističkog elementa u životu radničke klase. 1981. u međuratnom razdoblju su s njime povezana udruženja u Jugoslaviji pripadala istoj kategoriji (prema broju individualnih članica) kao i Švicarska. Žena.. dj. Zagreb. br. Cambridge. 1) prezentirana u SAD već 1977. Boston. str. 1986. afiliranim organizaci­ jama nego li o pokretu sa svim potrebnim prerogativima. 454-456. vol. 143-164. Novi Zeland. Sex and Class in Women’s History. nav. Andrea Feldman. XIV. 37 Nav. dio. »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do Drugog svjetskog rata«. Usp. dj. U ovom slučaju udžbenici dviju republika (Srbije i Cme Gore) i jedne autonomne pokrajine (Kosova) ne spominju niti jedno žensko ime. A. 1984. Feldman ukazuje na činjenicu da udžbenici triju republika (Hrvatske. br. 169-172. Novi Sad. nav. str.. Zagreb — Beograd.. održan je u okviru sekcije »Žena i društvo« Sociološkog druStva Hrvatske seminar na postdiplomskoj razini posvećen problematici historija žena u Jugoslaviji. »The International Sisterhood«. dj. 1-14 i 263-264. Rajka Polić. Australija i Švedska (30. Zagreb. Hurwitz.. no činjenice ukazuju na to da bi bilo pravilnije govoriti o tzv. str. 308. 40 Detaljna kritika izvora provedena je u: Lydia Sklevicky. u: Becoming Visible. I. str.KONJI. 13. 1955. 39 Termin »proleterski ženski pokret« pojavljuje se kao terminus technicus u našoj historiografskoj literaturi. 339. 38 Prema podacima međunarodnog udruženja International Council of Women.. dj. Srbije i Slovenije) i dviju autonomnih pokrajina (Vojvodine i Kosova) ne spominju niti jedno žensko ime. U svom radu R. 1984. 309. Školska knjiga. »Istraživanje udžbenika povijesti za srednje škole«. 238-242. ViSe detaljiziranih tabela i pregleda prikazanih u tekstu Rajke Polić sažeta sam u navedenim tabelama (br. str. 31 Nav. dio. 283. dj. dok su žene u borbenim formacijama sačinjavale 34% od svih boraca. ne­ objavljeni rukopis. Jedini relevantni izvorni materijali o AFŽ do sada objavljeni skupljeni su u dva veoma korisna toma izabranih dokumenata: Žene Hrvatske u narodnooslobodilaćkoj borbi.1. 3. 1985. Los Angeles. Polja. ur. Lydia Sklevicky. str. Eric Hobsbawm and Terence Ranger. 1984. ŽENE. str. str. kao referat na Berkshire Conference on the History of Women. Novi Sad br. 35 Barbara Jancar. Prema službenim aproksimacijama.. Usp. Ženski eros i civilizacija smrti. »Povijesni sukob mitova o ženskoj emancipaciji«. 9. dj. 309. str. 1984.000 do 50. Antropologija žene. Usp.. Povijesni prilozi. 445-446. Polja. Veoma je instruktivna analiza ženske subkulture u proSirenoj patrijarhalnoj obitelji (zadruzi) u: Dunja Rihtman-AuguStin. .. nav. bilj.

1985. ur. London. 1981. RATOVI 42 43 Smiljana Đurović. neobjavljeni referat. Beograd. Anna Davin. 177. »Osnovni tokovi razvoja istorije 20. »Feminism and Labour History«.24 KONJI. u: People’s History and Socialist Theory. veka u Jugoslaviji: Teza za istoriju istoriografije«. Ra­ phael Samuel. str. ŽENE. Routledge and Kegan Paul. .

kulturna emancipacija. naime. nemoćnih i dr. odnosno interes vlastitog članstva. govoriti o dvije osnovne skupine zadataka koje je ova organizacija imala ostvariti u tom periodu. No. 2.). integracija na ravnopravnim osnovama u NOB-i i borbi za novo društvo i njegovu konsolidaciju. Ona je s obzirom na specifičnu osujećenost žena u okvirima takve kul­ ture predstavljala i jedan od neprijepornih zadataka Antifašističke fronte žena Hrvatske. 3. Neophodno je. Politička emancipacija žena kao čin političke volje ozakonjena je u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske donesenoj . provođenjem svih mjera socijalne politike — zbrinjavanjem djece. te organizacija pozadine (osiguravanjem normalnog odvijanja života na oslobođenim područjima. II) Zadaci s obzirom na specifičan položaj.2 Antifašistička fronta žena: Kulturnom mijenom do žene "novog tip a1 1 * Emancipacija od stega patrijarhalne kulture nadaje se kao jedan od osnovnih ciljeva kulturne mijene koja se počela odvijati tijekom NOB-e.). kao što su pomoć vojsci (osiguravanjem njezine materijalne baze akcija­ ma skupljanja hrane. dobrovoljnim radovima i si. To su: I) Zadaci AFŽ-a u kontekstu čitavog narodnooslobodilačkog pokreta. mogu se grupirati kao: 1. materijalnih sredstava. politička emancipacija žena. na osnovi rekonstrukcije njezinog organizacijskog ustrojstva moguće je izvesti hipotezu kako AFŽ tijekom ratnog razdoblja svog postojanja1 ne osigurava mjesto nužno za djelatnu artikulaciju i ostvarenje kulturne emancipacije žena. ranjenika. Zadaci iz ove skupine u međusobnoj su kauzalnoj vezi.

Uz političku edukaciju žena. ona ukazuje na činjenicu da je postojala svijest o tome da je odnos među spolovima također društveni odnos sui generis. re­ volucionarnog cilja djelatnosti organizacije žena — ravnopravne integra­ cije žena u sve sfere javnog života iz kojih su do tada bile isključene. . Prikazat ću neke od mnogobrojnih dokumenata u kojima se kritizira »sektaški odnos prema ženama« bilo kod njihovog uvažavanja kao članica NOO-a. a što je bitno za sam ishod postavljenih ciljeva. formiranje kurseva (»viših i nižih«) za osposobljavanje aktivistkinja čak i na neoslo­ bođenim teritorij ama i u okupiranim gradovima.26 KONJI. Naglašava se nužnost obrazovanja žena: kulturno »uzdizanje« putem predavanja »iz raznih oblasti nauke« (zdravstvenih.. higijenskih. ŽENE. što se oči­ tovalo i u realizaciji trećeg zadatka — integraciji žena u narodnu vlast na ravnopravnim osnovama. koja naglašava kako valja »voditi borbu za ravnopravnost žena i muškaraca (. Takvi podaci navode na zaključak da je realizacija po­ litičke emancipacije žena provođenjem političke revolucije dovela do preuranjenog uvjerenja da je oslobođenje žena neupitno postignuto. politička emancipacija podrazumijevala je shvaća­ nje žena kao svjesnih i samostalnih političkih subjekata.).)«. te sudjelovanje u obnovi zemlje i izgradnji nove države. Ovamo bih svrstala i direktivu postavljenu u Okruž­ nici CK KPH već koncem 1941. po definiciji. itd. Ti­ me je stavljena u pitanje efikasnost provođenja trećeg i. te da njegova izmjena može uslijediti tek nakon zadovoljenja niza preduvjeta koje tre­ ba omogućiti kulturna emancipacija. iz brojnih dokumenata vidljivo je da često u svijesti rukovodilaca i nosilaca tih zadataka nije dolazilo do razgraničavanja političke emancipacije kao akta političke volje i kulturne emancipacije kao procesa. historijskih. odnosno edukaciju za politiku. bilo po prijemu u KP ili borbene redove. No. pomoć AVNOJ-u i ZAVNO H-u. Kulturna emancipacija značila je poduhvat osposobljavanja žena za puno korištenje tekovine političke emancipacije. Iako tako eksplicitnu formula­ ciju ne nalazimo isuviše često u odnosu na to koliko se nastoji na drugim zadacima. a isticana je i primje­ njivana kao aktivno i pasivno pravo glasa pri izborima za organe narodne vlasti već od prvih dana NOP-a. o čemu se nije vodilo računa (pitanje je koliko je to u tadašnjim uvjetima uopće i bilo moguće). učvršćivanje vlasti koje znači obranu tekovina NOB-a. podložan je ra­ zličitoj dinamici. RATOVI na Trećem zasjedanju Z A VN O H -a svibnja 1944. čitanje i surađivanje u ženskim listovima. naime.. dovodilo je do gubljenja jasnoće perspektive. Shvaćanje kulturne emancipacije kao vrste epifenomena političke. a osobito se isti­ calo odgajanje žena za neautoritarnu. demokratsku politiku. Ta grupa zadataka predviđala je aktivno sudjelovanje žena u narodnoj vlasti. Svaki od tih zadataka.

moguće je nazvati udruženjima nalik na društvene pokrete«. te njihove adaptivne i integrativne funkci­ je. iako je nedvojbeno bio dijelom širokog antifašističkog i narodnooslobodilačkog pokreta.1 Prilikom analize AFŽ-a — dobrovoljnog udruženja i jednog od stvarnih mehanizama bez kojega bi iniciranje procesa kulturne mijene bilo nezamislivo — valja spomenuti Radcliffe-Brownovu definiciju društvenih vrednota. Specifični predznak društvene i kulturne mijene je u slučaju analize AFŽ-a upravljen ka redefiniciji položaja žena — kao grupe — koje stoje na marginama onog ustrojstva kulture koje je Claude Levi-Strauss naz­ vao zamišljenim poretkom (ordre congu). poznate pod nazivom »društvena struktura kao teorija kultu­ . — mogućnost njihovog shvaćanja kao interesnih grupa i institucional­ na bliskost s društvenim pokretima. Stoga mi se čini opravdanim da u analitičke svrhe uvedem i primijenim kategoriju dobrovoljnog udruže­ nja. Te. jest činjenica što je njihovo proučavanje dio proučavanja društvene promjene.4 Sociološki aspekti dobrovoljnih udruženja ukazuju na to da ih je mo­ guće pojmiti i kao »instrumentalne asocijacije« koje politologija naziva interesnim grupama. — značajna uloga dobrovoljnih udruženja u stvaranju novih uloga i odnosa.2 Prednost ove kategorije. valja uvažiti či­ njenicu da on. a u drugom izraženiju subordinaciju os­ talim organiziranim vidovima pokreta.3 Daljnja karakteristika dobrovoljnih udruženja je »formu­ liranje novih uloga i odnosa«. kako je definira Michael Banton određu­ jući antropološke aspekte dobrovoljnih udruženja. a organizacijska struktura je u većoj mjeri neformalna i fluidna.5 Dobrovoljna udruženja čiji su ciljevi i programi orijentirani na postupno usavršavanje postojećeg poretka razlikuju se od onih koja imaju radikalne i ideološke ciljeve i programe čiji »članovi uno­ se relativno visok stupanj afektivnosti u svoje učešće.6 Uvođenje kategorije dobrovoljnog udruženja čini mi se opravdanim upravo imajući u vidu slijedeće navedene elemente: — povezanost s društvenom promjenom. te »otkrivaju kulturne vrednote i ciljeve koje sami sudionici nisu u stanju formulirati«. on naglašava važnost dobrovoljnih udruženja u situacijama kada ona predstavljaju »sredstvo organiziranja ljudi pri ostvarivanju novih ciljeva«. U kontekstu njego­ ve teorije. u manjoj mjeri insti­ tucionalizirane organizacije. Pored toga. — funkcija adaptacije i integracije. u jednom periodu pokazuje izrazitije odlike samostalne organizacije.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 27 Želimo li pratiti AFŽ kao čimbenik kulturne mijene.

No. a na horizontalnoj ravni svih vi­ dova diskriminacije. Emancipatorski kompleks društvenih vrednota analizirat ću ovim sli­ jedom: I. Utopiji ususret — »žena novog tipa« I.8 Slijedimo li ovaj izvod. a ne pokretač sudjelovanja žena. niti su se preko toga mogle pokrenuti žene u tolikom broju. A ravnopravnost je tu. u tome trenutku bilo mjesta. kako piše Edward Shils u djelu Tradicija? Stoga ću nastojati pokazati kako se manifestirala uloga A FŽ-a kao »legitimnog mjesta za afirmaciju i izražavanje vrednota«10 — u ovom slučaju emancipatorske (antitradi­ cionalističke. Njima odgovarajući interes je realizacija oslobođe­ nja zemlje i socijalističke revolucije. socijalističke tradicije) — naspram postojećih patrijarhal­ nih zasada. antipatrijarhalne — ri­ ječju emancipatorske. možemo postaviti hipotezu da će u slučaju naše analize društvene vrednote nužne za proces oslobođenja i mobilizaciju žena biti formulirane kao antitradicionalističke. godine: Mi nismo u ovu borbu ušli sa kakvim zahtjevima za ravnopravnost. za zajedničku slobodu. Tradicijske vrednote u novom kontekstu IV. kroz zajed­ ničku borbu s narodom.12 . ono što se njime misli u implikacijama sadržanim u analizira­ nim dokumentima odnosi se na jednaka prava i mogućnosti sudjelovanja u NOP-u i organima narodne vlasti bez obzira na spol. stekla se kako se jedino i može steći. »susret tradicija ujedno je i konflikt tradicija«. ŽENE. Takav stav izražava već referat Mitre Mitrović na Osnivačkoj konferen­ ciji A F Ž -a Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu prosinca 1943. Nije tome. RATOVI re«. Određenje i putevi ostvarenja ravnopravnosti žena II. ODREĐENJE I PUTEVI OSTVARENJA RAVNOPRAVNOSTI ŽENA Iako doseg pojma ravnopravnosti niti u jednoj prilici nije eksplicitno određen. Zanimljivo je da se na ravnopravnost ne gleda kao na prvenstveno motivacijsku vrednotu: ona je rezultat. brže nego što se dalo očekivati. Suočenje s društvenom diskriminacijom žena III. niti je to bilo najvažnije. društvene vrednote i njima odgovarajući interesi odrednice su dru­ štvenih odnosa i time i društvene strukture. Sudbina institucije porodice V.28 KONJI. Projekt socijalističke revolucije teži što egalitarnijoj društvenoj strukturi u kojoj bi na vertikalnom planu do­ šlo do ukidanja klasnih antagonizama. Došla je.11 Naposljetku ću pokušati odrediti karakter odnosno obrazac kulturne promjene čije dimenzije pratim.

očito da je u samoj praksi bilo dovoljno primjera »zapostavljanja« pitanja ravnopravnosti. u onom segmentu kulture koji.19 U slučaju nužnosti proboja žena u političku sferu. u narodnoj vlasti. Đ.. pa čak ni samim ozakonjenjem rav­ nopravnosti. (podv. Da je doista.). no to ne znači da su imale jednake mogućnosti utjecaja na donošenje odluka koje su se ticale te sudbine. ona radikalizira svoj stav riječima da su se neprijatelji ravnopravnosti že­ na potpuno izjednačili s neprijateljima naroda.14 Ideja ravnopravnosti ima i neprikosnoveno mjesto u širem revolucionarnom/emancipatorskom kompleksu društvenih vrednota. ali ishitrenim prosudbama Mitre Mitrović. Njihova ravnopravnost je ustvari podjela sudbine sa čitavim narodom.) Kako prići pitanju ravnopravnosti? Na taj način što će se žene aktivizirati da učestvuju u općenarodnom životu. u slučaju kada nisu dovoljne niti parole. M. AFŽ ne bi imao svoj politički raison d ’etre. polovina ako ne i više naroda.15 Prevladavajuće je miš­ ljenje da pojave »neshvaćanja« treba suzbijati uvjeravanjem o pravima žena i o koristi koju ona donose čitavom pokretu. No. aktivizirati u općenarodnom životu na ravnopravnim osnovama? Sudjelovanje u javnom/političkom životu. još se ne postiže ravnopravnost. ne kao predstavnici žena nego kao najbolja djeca naroda. Štoviše. a još manje uvlačenje žena u privredni i politički.) Žene su dio naroda.. prema optimističkim. te je indikativan stav Milovana Đilasa: Samim parolama o ravnopravnosti žena. njihova organizacija je najpozvanija da osigura preduv­ jete za jednu novu socijalizaciju žena.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE ’ NOVOG TIPA’ 29 No. odnosno resocijalizaciju muškara­ ca.16 No. i pored toga. »parole o ravnopravnosti« kao motivacijska vrednota imaju važnu ulogu tek prilikom mobilizacije žena za sudjelovanje u NOO-ima. što ne treba posebno dokazivati. uopće društveni život. djelatnost organizacije žena u borbi za ostvarenje ravnoprav­ nosti morala se očitovati u rasponu od propagiranja te vrednote među samim ženama (razbijanje »pasivnosti«) do pružanja pomoći ženama ko­ .17 Ovaj Đilasov stav pati od cirkularnosti dokaza — ako su žene u praksi neravnopravne. oduvijek dijelile sudbinu s čitavim narodom. Žene su. kao dobrovoljno udruženje čiji je zadatak i afirmacija vrednota. ravnopravnost (koju ona karakterizira i kao »krvavo stečena prava«)20 došla neočekivanom brzinom. (. kako će se. Mitra Mitrović ističe kako »na našoj strani« nema nepri­ jatelja ravnopravnosti žena.1 8 zahtijeva zaseban proces socijalizacije. (. niti samo ozakonjenje ravnopravnosti.. Izbore za članove NOO-a valja koristiti za propagiranje ravnopravnosti žena1 3 i same narodne vlasti kao njenog garanta. U navede­ nom referatu.politička znanost naziva politička kultura.. osim ponekog pojedinca koji se tako postav­ lja zbog neshvaćanja potrebe učešća žena u svim oblicima borbe.

Isti­ čući činjenicu da narodna vlast ispunjava »živu želju« žena da ne »ostanu slijepe kraj zdravih očiju«. Mnogobrojni dokumenti preporučuju obrađivanje slijedećih tema: 1. pa sve do borbe protiv »niske političke svijesti muš­ karaca«.24 ali su njegove ambicije još mnogo dalekosežnije. 3. mala radnica iz Omiša. Elementarna razina obuhvaćala je analfabetske tečajeve i opće obrazova­ nje na koje se nadovezivalo političko obrazovanje — kao odgoj za poli­ tiku. Žena i fašizam. aktivističkog identiteta. te možemo razlikovati nekoliko razina na kojima se ta zadaća ostvarivala.30 KONJI. Obrazovanje žena smatralo se preduvjetom nužnim za ostvarenje rav­ nopravnosti. Analfabetske tečajeve počeo je A FŽ organizirati još prije svog »for­ malnog« utemeljenja (1941. Organizaciono pitanje A FŽ-a i zadaci (referat drugarice Spasenije Babović na Zemaljskoj konferenciji AFŽ-a). godine) u gotovo svakom oslobođenom selu. 2. dok je pisanje za žensku štampu i propagiranje njenog čitanja zna­ čilo poziv na stvaranje novog. 5. RATOVI je rade u NOO-ima. Neprijatelj i narodnooslobodilačka borba.26 .21 No. plakatima sa slikama s kursa uz parolu: Smrt nepismenosti — prosvjeta je oružje protiv neprijatelja. uskliknulaje na završetku obrazovnog kursa: Mislila sam da nije potrebno ništa znati o Šekspiru. a) AVNOJ b) ZA V N O H 4. Primijećeno je da ženska omladina mnogo neredovitije pohađa škole nego muška 22 Velika je zasluga A FŽ-a da su nepismene majke počele učiti uz svoju djecu. a tek bez matematike!25 Kursevi političkog obrazovanja imali su za zadatak upoznati žene s ciljevima NOB-a. Narodnooslobodilačka vlast. ŽENE. A FZ je veliki dio svoje aktivnosti upravio u tom smjeru. SSSR u današnjoj oslobodilačkoj borbi i žena u SSSR-u.23 Štoviše. značenjem NOO-a i ravnopravnosti žena. te ih ospo­ sobiti za daljnji samostalni rad. funkcionalni karakter obrazovanja projicira se i u budućnost. 6. nije samo (eventualno) ismijavanje kočilo žene u pohađaju tečajeva. a sada bih ga čitala svaki dan! Bez povijesti se uopće ne može. Žene su ih vrlo rado posjećivale unatoč poruzi (»bilo je i onih koji su ih ismijavali zbog toga«). Narodnooslobodilačka borba (ciljevi i karakter). Osnovno obrazovanje značit će povećanje »stvaralačke moći žena« u iz­ gradnji zemlje. a kursevi su se propagirali i npr. u jednom tekstu Žene u borbi čitamo: A Milka.

Ta se komunikacija na vertikalnom nivou očituje kao prenošenje di­ rektiva s viših odbora AFŽ-a na niže. a to je da u funkciji općenitog propagiranja SSSR-a istakne mnogobrojne prednosti prve zemlje socija­ lizma. one su »najslavnije žene čovječanstva« (Mitra Mitrović). sklonosti i sposobnosti za prihvaćanje daljnjih od­ govornosti. Podjednako tako važna je i hori­ . postoji i sistem povratnih informacija. Poruka tih napisa je da je tako sretne i hrabre žene. Da su politički kursevi u izvjesnoj mjeri bili i shvaćeni kao kanal vertikalne mobilnosti žena u sfere »ozbiljne« politike. gdje se uz ocjenu uspjeha polaznica daje opis njihova karaktera. da se ocjene i karakteristike svih polaznica po završetku kursa upućuju njihovim rukovodstvima. tek onda se on može čitati i objašnjavati na širokim sastancima. Doista. nadalje. te one imaju zadatak da list obrade sa ostalim članicama Mjesnog odbora. stvorilo sretno — besklasno sovjetsko društvo. arhivska građa AFŽr-a sadrži veliki broj de­ taljnih izvještaja takve vrste. Stoga će prikazivanje žene i majke u SSSR-u po­ služiti raskrinkavanju klasne pozadine rata i ukazati na nužnost klasne borbe 31 Prikazivanje ravnopravnog položaja sovjetske žene imalo je. a o hijerarhijskom sistemu po­ sredovanja informacija i znanja govori slijedeći citat iz ličke Žene u borbi koji upućuje žene kako da se služe svojim listom: Da bi uistinu imale koristi od našeg lista potrebno je da se on dobro prouči. a time i socijalizma kao takvog.27 Osvrnut ću se posebno na isticanje uloge SSSR-a kao modela i nadahnuća za borbu naših žena. zatim da ga članice KO koje prisustvuju sastanku Općinskog odbora pročitaju i ob­ jasne odbornicima općinskog odbora A FŽ . Nakon što su list proučili ovi odbori od Kotarskih do mjesnih. koje su sve »ustale kao jedan čovjek u obranu svoje domovine«30.33 No. da­ kle. žene »s terena« pišu dopise o svom radu. proizlazi iz dokumenta u kojem se partijskim organizacijama stavlja u zadatak da se iz redova AFŽ-a uzimaju drugarice koje će se sistematski odgajati u marksističko-lenjmističkom duhu. i širu ideološko-propagandnu zadaću. nakon što su se sve aktivistkinje upoznale s direktivama koje daje Antifašističkoj fronti žena njeno rukovodstvo. Sovjetske žene su uzor heroizma. ’Ženu u borbi’ treba da prouče najprije članice Kotarskog odbora A FŽ .28 dok su informacije o sretnom životu sovjetskih žena i po­ ložaju žene u SSSR-u odigrale »ogromnu ulogu« u razvoju političke svi­ jesti naših žena (Cana Babović) 29 Glasilo Glavnog odbora AFŽ-a Hr­ vatske Žena u borbi donosilo je u svakom ratnom broju tekstove o SSSRu. »Ženska štampa postaje pomagač i učitelj u radu«. te da se i dalje pomaže i prati njihov razvoj. Kako na sastanku Općinskog od­ bora A F Ž dolaze predstavnice Mjesnih odbora. ističe se u prvom ženskom listu koji je počeo izlaziti na oslobođenom teritoriju u Hrvat­ skoj 32 Osnovna zadaća ženske štampe je komunikacija i povezivanje že­ na. uspjesima i stradanjima.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 31 Preporuka je.

Interesantno je interesovanje Visokih gospođa’ za našu organizaciju. čitajući svoje listove. koje vodi u konflikt i koči aktivitet od­ bora. ŽENE. koji postoji u Delnicama kod siromašnijih žena.37 Među članicama nekih odbora prisutan je i latentni klasni konflikt. Osu­ đuje se i međusobno kritiziranje članica odbora pred ostalim ženama či­ me »i same krnje svoj autoritet«. X masovni sastanak žena u Delnicama. može se zaključiti da je ideja hijerarhije među odborima AFŽ-a bila prihvaćena kao samorazumljiva. Političko obrazovanje žena posredstvom kurseva i ženske štampe nije bilo jedini vid političkog od­ goja. — prikazane su snažne i ujedinjene. o čemu govori ovaj izvještaj iz delničkog kotara.. te se kritiziraju pojave autoritarnog ponašanja. npr. On se. npr. u koloni. iako je najsposobnija. Zbog svega toga sazvan je za 3. kao i problem lijevog skretanja. Tako se.: Treba im se ukazivati na greške i da se lično ne vređaju i da se ne spuste na nivo baba [koje] ne gledaju interese organizacije nego svoje lične (. veliki je naglasak na izgradnji demokratskih (drugarskih) odnosa u samim odborima. na izgradnji porušene kuće ili ceste. ili su »nedisciplinirane« i »neodgovorne«.38 .32 KONjl. aktivne žene. spoznati sličnost vlastitih života. Postoje brojni izvještaji o »organizacionom stanju« odbora AFŽ-a koje niži odbori šalju višim koji se na njih vrlo samo/kritički osvrću.) a na samom kursu da ih se uči dobrom ponašanju. Valja imati na umu da je sama činjenica članstva u dobrovoljnom udruženju već oblik društvene interakcije. kako sije. zbivao u odborima AFŽ-a...36 U takvim slučajevima viši odbori mo­ raju pružiti pomoć nižim. koje su »spo­ sobne ali neće da rade«.34 Stoga se velika pažnja posvećivala dje­ lovanju i osobinama aktivistkinja kao i njihovim međusobnim odnosima. radnice koja se laća svakog posla. kritizira tajnica Okružnog odbora A FŽ-a Nova Gra­ diška. ZAVNO H). Radije rade sa drugaricama iz ’viših foruma’ nego iz nižih. Žene će. Budući da nisam naišla na slučaj kada bi takve informacije išle i u suprotnom smjeru. Ženska štampa u svojim napisima. RATOVI zontalna ravan komunikacije.35 Kritiziraju se drugarice koje se svađaju. pred mikrofonom za govornicom. te afirmira nove vrednote: prikazuje sliku nove. S mnogo nade gleda se i na buduću ulogu žene u oslobođenoj zemlji.. Žele da u njoj rade. na najneposredniji način. pored toga. No. na kome će biti sve žene. s puškom u jednoj i djetetom u drugoj ruci. koja se. Tamo će se razjasniti svi ti problemi. Dovoljno je samo pogledati na­ slovne stranice Zene u borbi koja prikazuje žene u demonstracijama. »diktatorski odnosi prema nekim drugaricama«. upoznaje čitateljice s radom najviših organa vlasti (AVNOJ. za strojem u tvornici. sudionice povijesnih zbiva­ nja. ali se osjeća i to da žele imati prestiž nad ostalima.

Kotarskom odboru AFŽ-a Sinja »u vezi sa šišanjem dje­ vojaka u Sinju«: Žene koje se osjećaju krive htjele bi na svaki način da sve žene budu kaž­ njene. a već nekoliko mjeseci rade u organizaciji.40 Polazeći od pretpostavke da se lojalnost nekom pokretu unapređuje posredstvom mreže međuljudskih odnosa izgrađene u procesu sudjelova­ nja.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 33 Zadatak AFŽ-a u ovom slučaju. Tu ulogu preuzimaju u prvom redu viši odbori koji su garant održavanja demokratskog postupka. Treba paziti da se ne narušava demokrat­ ski princip naše organizacije koji omogućava najširim masama da slobodno izaberu rukovodioca svojih organizacija. viši odbori brinu se za ugled svojih članica: »Ako čujemo da što pričaju o nekoj našoj drugarici.Ž. Kod nekih naših odbora se uvela rđava praksa.Ž. pa su bolje i vrednije dru­ garice skoro i od onih žena koje su okupatora uvijek bojkotovale.-a po direktivi koju je dobio od vas samih nastojao je da otrgne i organizira one žene koje su išle s okupatorom.) Sma­ tramo potrebnim da vas upozorimo na ove stvari.-a ima u svojim redovima žena koje su jednom išle s okupa­ torima. može da izmjeni niži ako za to ima opravdanih razloga. S jedne strane. no u . odmah treba to javiti nama a mi ćemo dotičnu drugaricu pozvati i upozoriti. ali ne pojedinci. Viši odbor. Odbor A. sa zahtjevima besprijekorne lojalnosti NOP-u. jer lako može da se desi da zlobom pojedinih žena stradaju drugarice koje to ne zaslužuju. Problem određivanja legitimnih granica između privatne i javne sfere ži­ vota zadatak je koji za sebe mora riješiti svaka politička kultura. a da se opet ne naruši princip demokratskog biranja rukovodstva. Tako danas orga­ nizacija A .F. kao i u slučajevima koje opisuje referat Jele Bićanić održan na I konferenciji AFŽ-a Hrvatske. da se odbori smjenjuju po volji drugarica39 višeg rukovodioca. (. je da odigra ulogu medijatora konflikata kako bi se ostvarila ideja široke fronte žena.44 Mjesni odbor zaključuje svoje pismo molbom za upute jer smatra da taj problem stavlja u pitanje rad i opstanak same organizacije u Sinju.. kao i u slučaju neadekvatnog ponaša­ nja aktivistkinja. nalazimo i primjera kada se »organizirane žene« služe anonimnim denuncijacijama svojim odbo­ rima 43 Taj se problem manifestira u prilično drastičnom obliku kada treba pomiriti zahtjev da se uključi što veći broj žena u redove AFŽ-a. Mjesni odbor obraća se kolovoza 1943.F.«42 Dok tak­ va praksa podupire demokratske odnose u grupi jer uključuje senzibilitet za javnu artikulaciju privatnih idiosinkrazija.41 zanimljivo je pogledati na koji se način gleda na odnos privatnog i javnog života aktivistkinja i potencijalnih članica. jer su oni birani od većeg broja žena nego niži..

ima slučajeva gdje takve tenzije nisu ostale na razini diskriminacije žena kao pojedinaca.. O.49 »Odbornici Luciji rekao je predsjednik seoskog NOO-a. Zanimljiv je slučaj za koji doznajemo . čime je implicirano da je za njihov položaj spe­ cifična pasivnost. No. No specifičnom položaju i svijesti žena u kulturi s jakim patrijarhalnim obilježjima..). kao i da se bori za promjenu svijesti muškaraca u odnosu na poimanje i tretman žena..34 KONJI..«48 »(. ne pozivaju ih na sastanke. Jedan od najočitijih razloga tome bila je upravo činjenica da nikada nije nedvo­ smisleno utvrđen kriterij za pristupanje AFŽ-u te je bilo moguće da se događaju konflikti poput navedenih. služe se slijedećim formula­ cijama: »(. narodna vlast. jer mogu oni i bez nje. zadatak A F Ž -a bit će da brani jednako pravo žena na aktivnost. vjerojatno se nikada niti ne bi prišlo formiranju zasebne organizacije žena. Dokumenti u kojima se kritički govori o zaprekama na koje žene nailaze prilikom uključivanja u NOO. RATOVI slučaju kada se radi o ženama poprima i specifične dimenzije. neophodan za krajnji ishod postizanja egalitame društvene strukture.. O. ŽENE. bremzaju odlazak žena na sastanke (.)«.. Ako društvenu diskriminaciju odredimo kao »nejednaki tretman jednakih« 46 zadaća organizacije žena bit će da se bori podjednako i za afirmaciju ideje ravnopravnosti među samim ženama.) neki članovi N... da ona nije potrebna na sastanku.) ženama ne daju raditi jer politika nije za žene« 47 »Muški na svim položajima strašno sektaše u pogledu žena (.«50 Žene ne biraju u NOO-e. KP). odnosno njegove institucionalizirane vi­ dove (NOV. II. Dok je prvenstveni cilj A F Ž a bio da aktivizira žene.45 Gene­ ralna linija A FŽ-a — maksimalna elastičnost pri privlačenju žena u po­ kret — sukobljavala se u praksi s mnogobrojnim preprekama.. Kao jedan od osnovnih puteva za postizanje stvarne ravnopravnosti žena. odgovarao je podjed­ nako specifični položaj i svijest muškaraca. ili ih dodjeljuju komisijama gdje one ne dolaze do izražaja. Na primjerima diskriminacije žena u NOO-ima. smatrano je njihovo uključivanje i sudjelovanje u radu organa na­ rodne vlasti. u odnosu na (opet implicirani) aktivni dio populacije. vojsci i KP pogledajmo da li je organi­ zacija žena imala osiguran institucionalni prostor da izvrši taj zadatak. SUOČENJE S DRUŠTVENOM DISKRIMINACIJOM ŽENA Da je bilo moguće da se žene pod pritiskom povijesnih zbivanja bez većih prepreka uključe u NOP.. odnosno kao grupe »za koju nije politika«.

O. bio je zategnut ovo posljednje vrijeme.) Žene se ne trude da budu ravnopravni čla­ novi NOO. dakle.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA" 35 iz pisma upućenog Okružnom odboru AFŽ-a za Srednju Dalmaciju. zajednica (selo) ipak se stavlja na stranu žena kao pojedinaca. N. Drug Kruno Ivandić član Kot.-a i Kotarskog N. te kako su aktivistkinje mimo izašle i smjestile se u »komešnici« u kojoj je hladno i nema uvjeta za život i rad. iako je (što nije osporeno) bio žrtva netolerancije. godine 54 To se objašnjava »niskom političkom sviješću« muškara­ ca (sic!). 12..51 U pismu se nadalje ističe kako nije bilo vidljivih povoda za taj postu­ pak. Nai­ me. koji..53 Da do sada žene u većini nisu bile ravnopravni članovi NOO-a.. što je selo i učinilo.O. nije ništa po­ duzeo. otjerana odbomica Lucija ne obraća se ženskoj organizaciji da zaštiti njena prava (i ospori atak na ravnopravnost uopće). Međutim. nije dozvolio nama pristup u prostoriju NOO te nas je jednom nedrugarski izjurio iz sobe i kaže nam da mi nemamo zašto dolaziti i da će poći daleko samo da nije u blizini A . 1943. (. Viši odbor ne preporuča ofenzivnije načine za izvojevanje vlastitih prava u interesu jačanja pokreta. kao u onom koji navodi Žena u borbi.. taj koji mora pokazati toleranciju.52 Odbor AFŽ-a je.Ž a. Uz to. Taj su »nezdravi odnos« već iznijele na sastanku Kotarskog komiteta KP. koji im je »oduzeo jednu drugaricu«.O.55 .F . Odbori AFŽ-a se u tim slučajevima trebaju »baviti NOO« i pružati pomoć ženama koje u njemu rade. čini se iz pisma. da nema odgovora višeg. možemo pretpostaviti. Žena gdje neće da ju se sluša treba da se nametne da je se sluša.F. Naročito ih pogađa činjenica što su grubo udaljene iz prostorija NOO-a u koje »svaki ulazi u svako doba«. već predlaže selu da smijeni predsjednika NOO-a. još ne osjećaju sadržaj riječi ravnopravnost. izražava jednu karakteri­ stičnu samozatajnost. U njemu čitamo: Odnos između A . iznosi se i na Oblasnom savjetovanju AFŽ-a za Srednju Dalmaciju potkraj 1943. Krivica je i na A FŽ . To će postići radom. (.O. Nadalje se tuže i na loš odnos ostalih članova NOO-a i na SKOJ. Ovaj slučaj sam po sebi možda i ne bi bio osobito indikativan. Nemojte dozvoliti da dolazi do tako grubih sukoba između naše i ostalih or­ ganizacija.) Uskladivši odnose olakšat ćete i sebi rad i ojačati opći po­ kret. u pojedinim slučajevima.Ž. Oblasnog odbora AFŽ-a za Srednju Dalmaciju datira­ nog 12.. koji.

u odnosu na specifične potrebe svog članstva. odnosno za osporavanje cje­ line patrijarhalnog modela kulture. Centralni odbor A F Ž -a Jugoslavije uočio je postojanje »nazadnjačkih« i »nakaradnih« gledišta kod mnogih partijaca kako žene ne mogu sudjelovati s oružjem u ruci u borbi. Žene su dokazale da su isto tako sposobne snositi sve teškoće partizanskog ratovanja kao i muškarci.36 KONJI. U ovom je slučaju taj interes borba za ravnopravno uključivanje u politički život. ŽENE. Odbornice u NOO-ima ne predstavljaju niti svoju organizaciju. Njegovo bi ostvarenje bilo moguće da je A FŽ ustrajao na poziciji »samostalne masovne političke organiza­ cije« 57 No ideja (a tamo gdje se očitavala) i praksa reprezentativnog/in­ teresnog modela integracije žena u NOO-e doživjela je kritiku. Pitanje usklađivanja revolucionarne teorije i prakse u odnosu na žensko pitanje ima svoju posebnu težinu. mogli i u svakodnevnom ponašanju biti na razini teorijskog programa koji prihvaćaju? Slijedi prikaz dokumenata u kojima odbori AFŽ-a kri­ tiziraju ono što se u partijskom žargonu naziva »sektašenje prema žena­ ma«. odnosno diskriminacija žena. »Ispravno« idejno postavljanje proble­ ma i strategije njegovog rješavanja prelamaju se kroz mnogo netransparentnih razina. nužno mora isticati — programatski. a tome nasjedaju mnogi naši drugovi kao npr. a to je Komunistička partija kao avangarda radničke klase. borbeno i beskompromisno — interesnu dimenziju.56 Što je u takvoj situaciji mogao učiniti AFŽ? Iz analize odnosa AFŽ-a i narodne vlasti očito je da AFŽ kao organizacija. jednako kao i muškarcima 58 . Ako je žensko pitanje podvedeno pod klasno pitanje. a da to nije izraz načelnog stava »potpune političke ravnopravnosti žene«. Takva gledišta izjednačavaju se s gledištima pete kolone . itd. Zato tre­ ba ženama omogućiti puno učešće u toj borbi. kao konkretna povi­ jesna bića. moguć je samo jedan legitimni subjekt revolucije. niti žene na­ pose. iako se sporadično priznaje postojanje »specifičnih« interesa. Da li su članovi avangardne partije. oni nemaju »pokri­ će« u marksističko-lenjinističkoj teoriji revolucije.. Takvo isticanje inte­ resne dimenzije osiguralo bi ono što sam nazvala institucionalnim pro­ storom za borbu protiv diskriminacije žena. RATOVI Krivnja se ponovno vraća ženama! Najrealističnijom se čini ocjena Anke Berus koja smatra da se žene tretiraju kao »drugorazredni« članovi NOO-a i da sudjeluju u narodnoj vlasti samo zato da im se oda priznanje za njihove napore u pomaganju borbe. koja hoće onemogućiti aktivno sudjelovanje žena u borbi. da ne trebaju vršiti razne funkcije u štabovima. To proizlazi iz činjenice da. u Crnoj Gori. formirani u okvirima patrijarhalnog socijalizacijskog obrasca..

kritike ne razrađuju konkretne upute i mjere za suzbijanje diskriminacije. Zaht­ jevi su upravljeni samo prema ženama — one se moraju dokazati. dokazati svoju sposobnost.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA” 37 Žene su trebale. Kri­ tike se upućuju i samoj KP koja shvaća AFŽ kao pomoćnu organizaciju. a mlado partijsko članstvo »jednostavno ne zna da čita«. Iz navedenih je dokumenata očito da i u AFZ-u i KP postoji svijest o diskriminaciji žena i potcjenjivanju njihove organizacije.«60 Dodaje se kako drugovi niti ne pokušavaju pokrenuti neku akciju sa ženama jer uvjeravaju sebe i druge da je to neizvedivo budući da su »naše žene nepokretne i neborbene naravi. Ne kritiziraju se samo »mnogi naši partijci« ili »partijski kadar«. ospo­ sobiti. kada je riječ o ženi. Naznačit ću prepreke na koje su nailazile žene koje su se željele uk­ ljučiti u oružanu borbu protiv neprijatelja.. A žene su se. kao borci u regularnim jedi­ . čemu je glavni razlog to što »partijska organi­ zacija nije dovoljno shvatila ulogu žene u NOB-u i našoj Partiji i što je od vajkada bagatelisala žene«. sposobne samo za kuhanje«. No. te »potqenjivanje« uloge i borbenosti žena. kaže kako »samo želi da bi jednom postala tako sposobna da može postati član Partije«. pokazale »iznad svakog očekivanja« gdje god im se pristu­ pilo. liniju na području rada među žena­ ma. Indikativan je primjer samozatajnosti žena navedeni slučaj žene iz Oštrine koja. gdje niti mnoge aktivne. čime se gubila iz vida ogromna korist učešća žena u NOBu 62 Isti dokument navodi kako mnogi članovi KP nisu »dozvoljavali svo­ jim drugaricama organizovanje«. i ne pridonosi omasovljenju partijske organizacije iz redova žena. ističe se dalje. dakle. ka­ da je taj dokument pisan. Zaključuje se kako se članovi partije i svi ko­ munisti moraju »otresti besmislenih predrasuda u pogledu na žene«. Ti isti drugovi. unatoč uočenoj štetnosti/disfunkcionalnosti takve prakse za čitav NOP.59 Slijedeći primjer ukazuje na to da se na svo partijsko članstvo nisu stavljali jednako oštri kriteriji za prijem u KP. »slabo ili nikako« poznaju partijske upute. Jednakost ljudi nije shvaćena kao nešto neupitno. Upozorava se na »natražnjačko potcjenjivanje žene i njenih sposobnosti«. što su do 1943. ocjenjuje se kao »opća bolest našeg partij­ skog članstva. unatoč priznatih joj zasluga. borbene i odane žene nisu čak ni kandidati. niti ih dovoljno politički prosvjećuje. Općinski odbor AFŽ-a Zagreba žalio se na »sektašenje kod primanja žena u Partiju«. i dokazale. prema navodima iz ovog dokumenta. Takav stav je doveo do toga da su žene često mogli iskoristiti neprijateljski elementi61 O neadekvatnom tretiranju žena postoji i samokritička svijest unutar same KP. njihove spremnosti i sposob­ nosti da se uklljuče u NOP.. Sličnog je sadržaja i izvještaj Kotarskog komiteta Solina o radu žena63 u kojem se ističe kako je »bolna strana našeg pokreta« baš AFŽ. »Neiskustvo« i »nerazumijevanje« pokreta i borbe žena koje pokazuje partijski kadar. pa tim teže provodi te upute u život.

golim rukama napadajući tenkove. Došle u Tmovac. tek poneka s puškom. koje iz toga proističu. mi ćemo ih same osvojiti!’66 Intenzitet motivacije žena da se. kao borci Prve ženske čete formirane u Tmovcu 25. doživljavaju sli­ ku naoružane žene-partizanke kao emancipirajuću? Prolaze jedinice. 1942. zajedno s pripadajućim privilegijama. operativne zone Hrvatske (1942). Čest motiv naše (ali i svjetske) narodne književnosti je ratnica koja zamjenjuje oca/brata/muža u ratu. pa čak i tenkove.67 Slijedećih mjeseci formirane su još Druga i Treća ženska četa. ŽENE. kada se radi uglavnom o ekonomskoj nuždi) karakter ovih pojava..65 Etnolozi koji su proučavali ovu pojavu is­ tiču privremeni (u slučaju žena kao narodnih glavara) i prinudni (u slu­ čaju tobelija. či­ tamo: Sa sumnjom se gledalo i na borbenu vještinu drugarica. koje su tek jučer prvi put primile pušku u ruke. Zanimljiv je podatak da se u redovima srbijanske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata borilo nekoliko žena — vojnika i podoficira — koje su. suočene s fašističkom agresijom i organiziranim otporom partizanskih jedinica. neu­ strašivo su jurišale na neprijateljsku konjicu.69 . Naranča Končar). Ako nema pušaka. (. zavjetuju na celibat i preuzimaju društvenu ulogu muškaraca. koja se razvila. RATOVI nicama NOV-a. njih oko 700 toga dana: ’Zahtijevamo puške. u svim organizacijama. virdžinama/ /tobelijama (kod sjevernih Arbanasa i Crnogoraca) — ženama koje se po vlastitoj želji. ili po željama roditelja.64 Nošenje oružja dopušteno je i tzv. kamione. zajedno sa svojim drugovima partizanima.38 KONJI. čiji su borci nakon završetka jednomjesečnih kurseva raspoređeni u druge je­ dinice. a u njima malo žena. (komesar je također žena. Imajući u vidu otpore. Kolovoz 1942.) U borbi. U članku »Partizanke u borbi« objavljenom u Udarniku. stari i iskusni borci.68 A FŽ kao svoj zadatak na Prvoj konferenciji ističe i brigu da se poveća broj žena u vojsci. mlade partizanke. bile su već u svim skojevskim i partijskim komitetima. borile u neravnopravnim uvjetima: u suknjama. na svim tečajevima. Na sastancima stalno zapitkuju: ’Druže možemo li mi u vojsku?’ ’Još ne!’ A . 8. dakle. usprkos svim vrstama teškoća. a ne mlade seljanke. sve te sum­ nje su se danas rasplinule kao laka ljetna jutarnja magla. Ne radi se... o emancipaciji ili promjeni položaja žena već o preuzimanju različite društvene uloge. u vojsci imale ravnopravan tretman. Kao da su to divni. Slika naoružane žene nije sasvim bez tradicije na Bal­ kanu. Međutim. glasilu udarne brigade I. iako bez građanskih prava.. uk­ ljuče u redove partizanskih boraca vidljiv je i iz podataka da su se one.. U kolikoj mjeri žene. ovaj se zadatak može smatrati izrazito emancipatorskim.

Ovaj citat ukazuje na to da je još dalek put do ravnopravnosti. u novom kontekstu dobiva emancipatorski potencijal. a ne njegovog pukog supstituta (kao u navede­ nom etnološkom materijalu). ni manje važna.70 Tako preobrazba jedne tradicijske ženske kvalitete kao što je briga za nemoć­ ne.) Većina tih poslova bili su tradicijski ženski poslovi: održavanje higije­ ne. pletenje čarapa. stava zamjetno iracional­ nog u vrijeme najžešćeg terora neprijatelja. Sto­ ga politički rukovodioci u NOV-u trebaju s tim drugaricama prema po­ trebi održavati posebne sastanke. pa je to na njih loše dje­ lovalo. ne prestaje diskriminacija. ženama se priznaje da unošenje hu­ manosti u borbu predstavlja novu kvalitetu koja je prerasla u moralnu obavezu i odigrala značajnu ulogu u jačanju borbenog morala. L. slabe. tkanje zavoja za ra­ njenike. stari i iskusni borci«. a ne »mlade seljanke« (žene). što vidimo iz izvještaja Okružnog odbora AFŽ Karlovac o situaciji u Vrginmostu prosinca 1942: Komandir jedne čete rekao je u selu da on ne voli da žene budu u njegovoj četi i da ako se koja pojavi da je on odmah najuri. koje . a drugove partizane treba »upozoriti pobliže« na važnost ulaska žena u NOP.). Dok su žene iz krajeva u kojima je bio jak antifašistički pokret i koji su imali kontakte s NOV-om (polu/oslobođena područja) pokazivale ve­ liki interes za pristupanje vojsci. Me­ tikoš opisuje kako su odbomice AFŽ-a morale čak odgovarati žene od odlaska u partizane i davati im druga zaduženja u pozadini. pulovera za borce. govori i sjećanje Draginje Metikoš 73 koja smatra da je pri stupanju žena u vojsku. skupljanje mlijeka i pravljenje sira za bolnicu. S. itd. One se mogu osjećati »zapostavljene i izolovane« zbog »nepravilnog« odnosa nekih drugova partizana. koja nisu bila ni lakša. S. Ali i kada su se našle u redovima NOV-a. To se naročito odnosi na predrasude prema drugaricama koje rade »ženske i niže poslove«71 (podv. a osobito omladinki. uloga njegovateljice i zaštitnice.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 39 »Divni. ali su bila slabije vrednovana 75 (podv. D. njihov bi broj možda bio jednak broju muškaraca pod oružjem 74 Žaleći zbog »iskonskog shvaća­ nja o ženi kao manje vrijednom ljudskom biću. predodređenom samo na obavljanje takozvanih ženskih poslova« i »primitivnih shvaćanja« rodite­ lja djevojaka.72 O širokoj rasprostranjenosti odbijanja žena. Ali i sam rukovodeći kadar u vojsci nije bez predrasuda. ni manje opasna. žene iz novooslobođenih krajeva. L. do prihvaćanja nove ženske uloge kao borca. No. sredine i pojedinih rukovodstava borbenih jedinica. odlučivalo jedino njihovo raspoloženje.

pat­ nji i smrti koju je nosilo surovo ratno vrijeme.40 KONJI.. Ne­ prijateljska propaganda širila je glasine da je skoro svaka druga žena u par­ tizanima u drugom stanju. velike i proste riječi jedne stare seljanke od Andrijevaca. Mitra Mitrović80 (podv. Svaka druga partizanka ili je u drugom stanju. Neprijatelji nao­ ružanu ženu nastoje neuvijeno moralno diskvalificirati. pokazuju otpor prema ideji naoružane žene. L. ŽENE. Žene su pitale kako stoji s moralom u našoj vojsci. Iako se na sastancima A F Z -a i kursevima govori o ranijem potlačenom i bespravnom životu žena.. i o novoj povijesti u koju žene stupaju rame uz rame s muškarcima govori se simboličkim predodžbama u muškom rodu. O tome govori izvještaj Marice Zastavniković iz kotara Bjelovar. također po tradiciji muški topos. a mi ćemo gledati da gremo ravno po vašem putu ..) . po definiciji. muške tradicije. S. ipak dolazi do pojave diskriminacije žena? Pretpostavku o klasnoj poza­ dini te diskriminacije možemo odmah odbaciti. junački. Na ovo razmišljanje nadovezuje se problem »ulaska« žene u povijest kao povlašteni. pri čemu je na­ glasak na seksualnom moralu. Mi smo išle u borbu otvoreno. Nakon mitinga prosinca 1943. L. Anka Berus78 (podv. imamo jedinu želju da nas i dalje peljate vi najboji sini od našega naroda. A s partizankom valja ravnopravno sudjelovati u nastavljanju junačke.77 Bilo je ne­ moguće zamisliti neku drugu motivaciju (ili opciju) za žene kada se nađu same. Stradanju. S.) Kako objasniti da u tako visoko politiziranim organizacijama kao što su KP i NOV. o povijesti koja se odvija bez žena ili na račun eksploatacije žena. S. žena van svog mjesta. ili se pak našla u vojsci tražeći »slobodnu ljubav«. One sada prvi puta vide žene borce pa im je to čudno i zanima ih život tih naših žena boraca. na kojemu je govorila ženama Koprivnice. RATOVI nisu imale prethodnog kontakta s emancipatorskim idejama. kada je vode na strijeljanje epski izražava čitavu jednu epohu u koju su zakoračile žene: Ponosim se što sam stupila na mušku stopu. Naoružana žena iz navedenih etnografskih primjera je izuzet­ na. L.79 (podv. koja. svi su ravnopravno iz­ . Ona proizlazi iz poimanja ratovanja kao isključivo muš­ ke zadaće.) Zar ne pokazuju svu veličinu ovog učešća žena u borbi. bez zaštitničkih jastrebovih očiju obitelji. muški. Odbojnost koju prema ženama suborcima pokazuju pripadnici N O V a drugog je tipa. bez špekulacija i mešetarenja.. u kojima se inzistira na »izgrađivanju svijesti« pripadnika. u nekom pothvatu pored muškaraca. oskudici.76 U istom dokumentu izneseno je i zapažanje kako ljudi imaju vrlo loše mišljenje o ženama borcima i kako ih ne gledaju rado.

izjednačavanje položaja žena i muškaraca rezultiralo bi promaknućem novih. etapu ravnopravne integracije. Za drugu. NOO-e. AFŽ je imao nedostatne kompetencije. i na­ rodne vlasti. Drugim riječima. mnogo naučile »što će moći prenjeti na ostale drugarice u odredu«. Više uvjerljivosti ima pretpostavka da se radi o dubokom i nedostatno reflek­ tiranom sukobu dviju tradicija. tegobniju i dugotrajniju etapu. Po svom organizacijskom ustrojstvu i položaju u širem organizacijskom okružju NOP-a. a u drugoj se projekt društvene promjene — socijalne revolucije (a. Da je to postignuto i prilikom ulaska žena u KP.81 kao i dosta dugo to­ leriranje »ženskih« partijskih ćelija. Jedna od novih kvaliteta uspjela se afirmirati u vojsci — to je humanost. emancipatorskih kvaliteta. od­ bori AFŽ-a u vojsci. dokazale su spremnost i sposobnost da se uključe. pa tako i one između žena i muškaraca. ili samostalne partijske ćelije unutar organizacije žena. AFŽ je ospo­ sobljen samo za izvršenje prve etape tog puta. i sam opstanak članova za­ jednice) — zasniva upravo na dokidanju takve podjele. već bi to pridonijelo i dubljim promjenama na razini individualne svijesti i izgradnji istinski emancipiranih subjekata nove po­ litike. U prilog toj tvrdnji govore i izvještaji o tome kako su bile sretne »dru­ garice borci« koje su. Da su imali mogućnost djelovanja. tradicije njihovog priznatog i ravnopravnog učešća u svim sferama života. . Jedna je ona u kojoj su oštro odvojeni djelokruzi aktivnosti i kompetencija spolova (»prirodna« podjela rada). Žene su doista bile mo­ bilizirane.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 41 loženi. prisustvovavši kursu AFŽ-a. Brišu se sve razlike. Organizacija žena osnovana je s ciljem da osposobi žene za ozbiljenje jedne nove tradicije. nova vrednota koja je postala dijelom šireg vrednosnog susta­ va. zasigurno bi uz političku socijalizaciju žena doprinijele i političkoj resocijalizaciji muškaraca. žene ne bi bile in­ tegrirane samo u funkciji jačanja i ekspanzije pokreta i ideja koje je ar­ tikulirala partija. U slučaju kada se samo pristupanje žena u NOV. kao oslobodilačkog pokreta. s obzirom na konkretne povijesne okolnosti. bilo je moguće da prosvjedi protiv diskriminacije žena u njihovim redovima nikada ne prerastu u djelatnu političku akciju. koje su očito odigrale korisnu fun­ kciju pri uvlačenju žena u općepartijski život. Da je imao mogućnosti dokraja iz­ vršiti i svoju potencijalnu integrativnu funkciju. Na obzoru su samo dvije oštro odijeljene skupine: »mi« i neprijatelji. pa čak i KP smatralo dovoljnim (a ne samo nužnim) do­ kazom emancipacije. AFŽ je kao dobrovoljno udruženje bio u mogućnosti da izvrši adaptacijsku fun­ kciju — adaptaciju žena kao grupe bez iskustva djelovanja u donedavno »muškim« sferama politike i vojske. kao novog političkog poretka u konstituiranju.

sadržavali i mnoge teške fizičke poslove na gospodarstvu. U ratnim uv­ jetima. uloga majke kao njegovateljice i odgojiteljice. kako ih u situaciji nagle kulturne promjene kada se tisućljetne podjele naočigled ruše. TRADICIJSKE VREDNOTE U NOVOM KONTEKSTU Postojanje tradicije barem je u istoj mjeri pos­ ljedica ograničenih mogućnosti da je se oslo­ bodi. za razliku od obav­ ljanja teških poslova u normalnim uvjetima. dakle. Pro­ matrat ću kako se transformiraju ideje o ženskim poslovima. manje vrijed­ nog (tzv. kada dolazi do svih vrsta transgresija. od deklarativnog glorificiranja. u novim uvjetima ženama se priznaje potrebna snaga i izdržljivost za njihovo obavljanje. Spomenut ću i. te poimanje »ženske časti i poštenja« — modela i moral­ nog uzora. konferenciji AFŽ-a. Njima pripadajuće vrednote i u tradicijskom svjetonazoru re­ lativno su visoko vrednovane. On poziva žene da se . ŽENE.. gradnje cesta. koliko o prekoračenju tradicijom definiranih radnih zadataka. kada su mnoge porodice ostale bez muške radne snage. kada iza neprijateljske kao i savezničkih vojski stoji čitava razvijena ratna privreda. ono što naj­ drastičnije ukazuje na potcjenjivanje tog rada je njegovo shvaćanje kao »milodarskog«. prihvaćaju se i poslova obnavljanja porušenih kuća. Tradicijski ženski poslovi oduvijek su. žene se uspješno prihvaćaju svih poslova: pored gospodarskih — oranja.42 KONJI. No. Neosporna je njihova korisnost (i potražnja) za funkcioniranje i opstanak zajednice. Problem koji nam se ovdje postavlja je. koliko i posljedica želje da je se nastavi i održi*2 Tradicijske ženske uloge vrlo se različito vrednuju. integrirati i modificirati u okviru jednog novog. iako ne eksplicitno osobito cijenjenu. ipak još nije odumrlo slabije vrednovanje ženskog rada. »ženski« ili »niži« poslovi). i sukladno tome. Kao bolničarke. Ne radi se. vrednotu »ljepote i gizdavosti«. požrtvovnosti i pijetetu i identifikaciji sa slabijima. uz pripravljanje hrane i odjeće. one ne njeguju samo ranjenike. sječe drveća. upravo po­ tvrđuje shvaćanje ženskih poslova kao pomoćnih. Kao borci podnose sve teškoće iscrpljujućeg partizanskog ratovanja. egalitamosti usmjerenog vrednosnog sustava. o nekom novom dokazivanju. u svakodnevnom životu traženu. te nove funkcije tradicijskih načina komunikacije. ali slabijeg vrednovanja od odgovarajućih muških uloga. No. preko uvažavanja njihove neophodnosti.. pa sve do otvorenog prezira i poruge. već ih i prenose u dugim i pogibeljnim marševima u sigurne zaklone. član CK KPH Karlo Mra­ zović u svom pozdravnom govoru na I. Organizirane u AFŽ. sjetve. RATOVI III. Osporavajući »pomoćni« karakter AFŽ-a. kao perifernog. Unatoč brojnim priznanjima. shvaćanje organizacije žena kao pomoć­ ne organizacije u okviru NOP-a. žene su osi­ gurale gotovo cjelokupnu opskrbu vojske.

Taj priznati afektivni potencijal može se iskoristiti i za usmjeravanje u suprotnom pravcu: afektivnost žena može se iskoristiti i za usađivanje mržnje prema neprijatelju u odgoju i socijalizaciji djece. Jedno od mnogih očitovanja fašističkog terora bilo je usmjereno i protiv tog. prema domovini i iščupajte iz vaših srca mržnju. ili »politički borci za svoja prava«. U istom govoru. za zbrinjavanje staraca i dje­ ce. borci s puškom. a još mnogo više poslije završetka rata. odaje se počast »majkama (palih) bo­ raca«. to je ono što je danas kazala jedna drugarica ovdje. građana i seljaka..KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 43 ne zadovolje samo tim pomoćnim poslovima (»krpanjem partizana. ora­ njem i kopanjem naših polja«).8 4 Pripisane ženske kvalitete. te kao motivacija za solidarnu pomoć ženama i djeci iz drugih krajeva. konferenciji AFŽ Hrvatske: To je nastavak.88 Da su »čast i poštenje« najljepši ures žene. majka na simboličan način posreduje između NOP-a i (sina) bor­ ca.. S. U toj se funkciji gleda i na socijalizaciju uloge materinstva. Vi žene uzgajate djecu u ljubavi prema bližnjima. požrtvovnost i identifi­ kacija sa slabijima. politički borci. kako je istakla Jela Bićanić u referatu na I. isticana na primjeru dijadičke veze majka-dijete. da nabrojim samo neke od njih. organizacija i rad u dječjim domovima. izraženo je u raznim očito­ vanjima »narodne mudrosti« i tradicijskom normativnom sustavu.. bremenito stvarnim teškoćama (». jer sm o svi jednako doprinijeli u ovoj borbi8 6 Logika afektivnih veza. a majčinstvo. kao što su pijetet.žene kao majke koje vole svoju djecu. stvaraju se i temelji bratstva i jedinstva. koje tegle čitavog života«)87 može postati i motivacija u borbi za novo društvo. služi i kao simbolička predodžba isticanju zajedničke sudbine naših naroda. Neka nestane mržnje Srba i Hrvata. K. To su briga za ranjenike. temelj su svih socijalnih funkcija koje žene vrše preko svoje organizacije. tim više to mogu biti že­ ne. niti da se samo zadovolje da postanu borci s puškom u ruci. hijerarhija: po­ moćni poslovi. ako muškarci mogu biti dobri rodoljubi.. barem jednako tako dobri kao i muškarci. da ljube svoje muževe. Mrazović ukazuje na jednu drugu — žensku — kvalitetu koja ženama omo­ gućava da postanu rodoljubi. L. osnovnog prerogativa ljudskog dosto­ . dakle. Drugarice.8 5 Posredstvom uloge majke i njene tradicijske socijalizacijske uloge. Kao majka.. svoj narod. podizanje materinstva od individualnog na socijalno’. da ljube svoju braću.) da ljube svoju djecu. U toku. da će svu svoju mržnju prema fašizmu. da ljube svoje očeve. svoju borbenost usaditi svome djetetu i stotinama djece. žena zadobiva i vlastiti identitet preko svoje djece. One trebaju postati politički borci tout courtP Implicitna je. koje ih u mukama rađaju i odgajaju . koje mogu svojim nježnim srcem (podv. prema prevladavajućem shvaćanju.

O tom teroru vrlo rječito govori i proglas »Ženama Šibe­ nika i okolice!«. sudjelujući u kvislinškim formacijama. koja se često metaforički izjednačava s majkom.« One koje to ne shvaćaju i »priređuju ugodnost onima koji su poklali toliko naših obitelji«. kao i sa muškarcima i još više da na primjer njemački fašistički razbojnici siluju i odvode žene i djevojke iz okupiranih zemalja u Njemačku u javne kuće. a žene koje će se tijekom vremena radeći u njima pokazati najbolje. Pojavljuje se i šire shvaćena kao »čast kuće«. koji izdaje odbor A FŽ Šibenika u svibnju 1942. Novina u ovom slučaju odnosi se na to da se žene pozivaju da brane ono što »im je najsvetije«.44 KONJI. ili to mogu učiniti posredstvom utjecaja na muške članove obitelji — odgovarajući ih od pristupanja bilo kojoj neprijateljskoj vojsci »da ne budu čuvari zločina«. Eto. mukotrpnim radom sa sebe ljagu« 94 Mogućnost njihova iskup­ ljenja otvara im se u cilju postizanja širine organizacije AFŽ-a. Iznenadio je one koji nisu vjerovali da fašističke bande postupaju jednako okrutno sa ženama. Nije uza­ lud veliki vođa Sovjetskog Saveza Staljin. godine. tako fašistički okupatori stavljaju pod noge ono što je ženi najsvetije: njezinu čast. dezertirajući . da talijanski okupatori isto tako siluju žene i djevojke po našim selima. O tome su postojale direktive Centralnog odbora AFŽ-a.91 te ih se poziva da se sklone na oslobođeni teritorij u »sigurnu zaštitu k Narodno-oslobodilačkoj vojsci. Stvaraju takozvane rasplodne stanice. Silovanje žena neprijatelja staro je vje­ rojatno koliko i povijest ljudskih ratova. koja će ih primiti u svoje redove »kad to budu zaslužile«. kada se govori o časti.90 U proglasu »Ženama Slavonije« ističe se kako NOB čuva »čast i poštenje naših že­ na«. bit će primljene u or­ ganizaciju. Obrana vlastite »časti« nije rijedak propagandni motiv. ŽENE. odbori za zidne novine ili dopisničke službe. uključivši se aktivno u NOP. no za neke sredine one su se po­ kazale preuskima.92 gazeći svoju čast gaze i »svoju nacionalnu čast« i »svoje ljudsko dostojanstvo« 93 Cilj A F Ž -a je da takve žene preodgoji. RATOVI janstva žena. na jednom mjestu u svom govoru rekao ovo: ’Najzad treba osobito naše žene osloboditi od stida i rugla kojim ih izvrgavaju njemački izrodi. No. Žene se ili samo mogu obraniti. kako se to ističe u izvještaju Okružnog odbora A F Z -a za Gorski kotar Glavnom odboru A FŽ-a Hr­ vatske od siječnja 1944 95 Za njih su predviđeni pokusni oblici aktivnosti kao npr. ona nije ograničena samo na seksualni mo­ ral pojedinca. Ovaj zanimljiv navod Staljina ukazuje na korištenje simbo­ ličkog izjednačavanja tijela žene s (tijelom) domovine. Zar ima ičeg plemenitijeg i uzvišenijeg od tog zadatka?’89 Atak na čast žena pojavljuje se ovdje kao motivacija za borbu protiv okupatora. U istom dokumentu ukazuje se na mogućnost da takve žene »operu dugim. jer je u njima bio »vrlo mali broj žena« koje nisu »do sada služile neprijatelju (ljubavnice)«. Nju mogu okaljati i muškarci.

100 . ona piše u svom izvještaju: .97 Tradicijski načini komunikacije reguliraju povezivanje i ponašanje čla­ nova određene zajednice. ono zadobiva novu kvalite­ tu. prela i kominjanje 98 U svrhu organiziranja žena u AFŽ-u. »naročito treba dobiti povjerenje muškar­ ca«. to može poslužiti kao jedna od osnova diskvalifikacije. kao i to da će na putu biti poštivani njihovi običaji (također jelo i stanovanje u musliman­ skim kućama). uočljivo je posebno pažljivo uvažavanje i tak­ vih običaja koji. oca) kao posrednika u odnosu žene sa širom zajednicom. Njenom sam mužu dala garancije. ona je dobrodošla kvaliteta u svakodnevnom životu. AFŽ poziva žene ne samo da se bore za vlastitu čast. poštuje uloga muškarca (supruga.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 45 iz redova NOV-a ili izbjegavajući njezinoj mobilizaciji. U slijedećim ću primjerima pokazati kako se. Kada je same žene pretjerano samosvjesno ističu...99 Indikativan je primjer pridobivanja muslimanskih žena. koje će nakon toga pomagati u radu s muslimankama. pozivaju muške članove obitelji iz »upo­ rišta okupatora«. bez promjene takvih ustaljenih vidova društvenosti i ponašanja. Tako se npr. i njihovog uvlačenja u NOP. patriotsku čast. zemaljsku konfe­ renciju AFŽ^a u Bosanskom Petrovcu dovede dvije muslimanske žene. Želju jedne mlade djevoj­ ke iz Kolašina. potvrđuju i obnavljaju po­ tlačeni položaj žena. sudu/predrasudi o površnosti i frivolnosti žene uopće. Za okupljanje i organiziranje seoskih žena koriste se takve tradicijske forme ženskog okupljanja i kolektivnog rada kao što su sijela. jer umire za slobodu. a sličan je slučaj i s omladinkama koje »upravo gore od želje za kontaktom s nama«. samim svojim ustrojstvom. da će ona sa mnom putovati i sa mnom se vratiti. mogu prenositi nove poruke i sadržaji. za put u Petrovac [sam] predobila Asniju Pajić. O uspjesima takve kampanje protiv »švabobranstva« i de­ zerterstva u Sloveniji. govori se u pismu njenog Glavnog odbora upućenom Zeni u borbi96 Riječju. Kada se govori o »pridobivanju« udatih žena. pa čak i tradicijskih obrazaca poznatih iz narodne književnosti. koju Slovenska protufašistička ženska zveza vodi »pomoću žena«. koju neprijatelji vode na izvršenje smrtne osude vješanjem. ona ističe kao primjer posebnog junaštva. Ona je svoju finu djevojačku želju da se lijepo obuče vezala za svoju smrt koju osjeća kao praznik. već i da odlučno brane nacionalnu. ako će djevojke napuštati momke koji se kriju pred mobilizacijom. Iako fizička ljepota žene u tradicijskom vrednosnom sustavu kotira znatno niže od ljepote »moralnog lika«. koja je defini­ rana kao lojalnost NOP-u. da se lijepo dotjera. Kada je Marija Novosel dobila zadatak da na I. No ukoliko se pak inzistiranje na vanjštini dogodi u dramatičnim okolnostima. kao u primjeru koji navodi Mitra Mitrović. Žene će tako shvaćenu čast osigurati ako npr.

a u nekim formulacijama naziru se i tragovi liturgijskog jezika.101 Riječju. poštovanje tradicije smatralo se boljim/probitačnijim oblikom propagande i ekspan­ zije pokreta. od njenog otvorenog osporavanja. agitprop nije dopustio da se o tom događaju piše u štampi kako se ne bi dobio dojam da je do tako očiglednog narušavanja tradicijskih normi došlo posljedicom propagandne akcije partizana. te postaje granična figura na raskrsnici kon­ .102 U mnogobrojnim pismima isti adresat apostrofira se kao »sva naša speranca na svijete«. vjerskih.. u trenutku oduševljenja.46 KONJI. Mi žene i majke iz sela Crnog Potoka danas stojimo čvršće nego ikad okup­ ljene oko naše Antifašističke organizacije žena. Predsjednica A F Ž Milka Vojnović i ostale antifašistkinje (31 potpis). RATOVI Sličan je primjer kada su muslimanske žene. i dižemo tešku tužbu ispu­ njenu mržnjom i ljutom osvetom protiv strašnog fašizma koji se pobrinuo da mi u našem dragom selu Crni Potok provodimo crne dane tuge i žalosti za onom divnom omladinom koju ustaše u svojim prvim zvjerskim zlodjelima pohvataše — poklaše i spališe. IX 1944. spontano i masovno. Navest ću primjer jednog takvog pisma u cijelosti. u kojem je za uspjeh NOB-a nužno postići što veću redukciju tenzija (nacionalnih. nakon jedne priredbe u Livnu 1943.. Taj se izbor čini razum­ nim imajući u vidu konkretni povijesni trenutak. klasnih i ideoloških). postavlja se problem s kojih pozicija (i kada) osporiti tradiciju u kojoj žena ima drugorazredni položaj. Zanimljivo je korištenje formula narodne književnosti.103 »oličenje naše sreće i slobode (. pored općih mjesta tadašnjeg političkog diskursa. koju su izveli sudionici NOV-a. skidale zar s lica. Danas sa našeg masovnog sastanka žena jed­ noglasno šaljemo nebrojeno najtoplijih pozdrava našem najmilijem sinu mar­ šalu Titu koji nam je priskočio u pomoć u najcmijim danima — kada smo ostale kao zalutale ovce — na velikom polju tuge i nevolje bez pastira i zaštite progonjeni od krvožednih vukova fašističkih slugu. Druže Tito naša najmilija nada ponovo te pozdravljamo i čvrsto obećajemo mi žene i majke da ćemo hrabro preći sve poteškoće i nećemo skrenuti sa puta na koji nas izvede tvoja očinska ruka i vodi nas sreći i blagostanju naših naroda nas žena i djece. Pozdrav drugu maršalu Titu sa masovnog sastanka žena i majki iz Crnog Po­ toka od 6. ŽENE. Iako se radilo o spontanoj gesti. u slučaju kompromisnog postavljanja naspram položaja žene u tradicijskoj kulturi. No.) pobjednik u ratu i pobjednik u miru«104. Prikaz formi tradicijske kulture završit ću nekim primjerima u kojima članice A F Ž -a pišu obraćajući se Vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu.

godine. a više na masovnosti organiza­ cije. SUDBINA INSTITUCIJE PORODICE Proces transform acije tradicijskih oblika porodice u našim krajevima odvijao se već tijekom posljednja dva stoljeća. porodica jo š uvijek osigurava funkcije kao što su rađanje i socijalizacija djece. IV. u njoj se od­ vija veliki dio proizvodnje nužan za njenu ekonomsku egzistenciju. a A F Ž nije uspio »suzbiti reakcionarnih nagiba«.KULTURNO M MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 47 kretne povijesne sudbine i mita. odgoj žena je ujedno odgoj za život u po­ rodici. godine. »V eć kad pomislim na ime Tito. podilazi nas neko slatko ushićenje. porodica je jo š uvijek i osnovni referentni okvir za egzistenciju žene. a b a­ ziran ie na spolnoj podjeli rada. te im ne dopuštaju da se udalje od kuće radi pohađanja kurseva A F Ž -a . a pored toga je i posljednje uporište postojanja tradicijske zajednice (shvaćene kao Gemeinschaft). od kada se m anje inzistira na ekskluzivnosti (aktivističkom principu) članica.111 .107 Iz podastrtih je primjera vidljivo da se ne nastoji na promjeni tradi­ cijskih vrednota. U dokumentima A F Ž -a . očitavamo iz intencije reor­ ganizacije A F Ž -a iz 1944.110 D a kuća i djeca jo š uvijek predstavljaju legitimni primarni in­ teres žene. Tradicijske »ženske vrednote« ne biva­ ju osporene niti integrirane u neki novi vrednosni sustav. Kaže se da sada u izvršne odbore mogu ući i one žene koje to prije nisu mogle je r nisu bile spremne da ostave kuću i djecu. Kod seoske populacije. Žene »žive starim potpuno patrijarhalnim životom«.108 No. već je naglasak na njihovoj m odifikaciji u odnosu na novi kontekst/povijesni trenutak. Ona je temeljni okvir za nasljeđivanje sredstava za proizvodnju i ostalih dobara.109 Prilikom izbora za or­ gane narodne vlasti.106 kao i oružju njegovih boraca u proglasu CK K P J za Bosnu i Hercegovinu (»sveta« borba partizana. Za potrebe ove analize morat ću zanemariti neosporno postojanje raznolikih oblika i stupnjeva razgradnje tradicijske porodice (ordre con­ ga). već se njihov emancipatorski naboj u prvom redu očituje u funkciji korisnosti za šire­ nje i jačan je N O P -a. lične sim patije«. stvarna porodica često se ističe kao kočnica aktivizacije žena i ostvarenja njihovog novog društvenog položaja. kako se ističe u izvještaju Okružnog odbora A F Ž -a Karlovca od siječnja 1943. »kod glasanja žena važnu je ulogu igrala fam ilija. žene se pozivaju da »blagoslove njihovo o ru ž je« ). a politička aktivnost sekundarni. Štoviše.«105 Nadljudski epiteti pridaju se i N O P -u — »sveti Narodno-oslobodilački pokret«.

112 Navedeni stavovi ukazuju na pretpostavljenu veću zainteresiranost žene za instituciju braka i za­ štitu porodice. Kao rješenje nadaje se ono što ću nazvati metaforičkom porodicom. Primjeri kada se lojalnost prema članovima stvarne po­ rodice prenosi na pokret odnose se na brojne upute koje A FŽ daje žena­ ma. uživaju. godine u Vojniću.48 KONJI. dok su očevi. osjećaju ugroženima i strahuju od mogućnosti razvoda braka. Žene se. Tak­ vim postupkom postiže se dvostruki cilj. poima kao proturječna: ona je i potreba. otvara prostor za pobunu protiv hijerar­ hijskog autoriteta i patrijarhalnog-represivnog ustrojstva stvarne porodi­ ce. održanoj u listopadu 1944. RATOVI No. bez opasnosti da se pojedinac osjeti izoliran i izgubi oslonac poro­ dičnog okružja. Tako Inicijativni odbor A FŽ-a za Gorski kotar uvrštava u popis po­ . od specifičnog značenja za njih. i zadatak AFŽ^a je da ih upozna s pravima koje one. ŽENE. ali i prepreka novoj društvenoj ulozi žene. A F Ž će preuzeti i ulogu arbitra u mogućim konfliktima takve vrste. Da je zaista riječ o djelatnom transferu. što ukazuje i na banalnu istinu njihovog ovisnijeg položaja u njenim okvirima. AFŽ afirmira ovu instituciju. To se naročito očituje u odbacivanju neprijateljskih insinuacija da partizani »po ugledu. pored kritika stvarne porodice.. koja. Raspravljajući o zamiranju rada do kojeg je došlo poslje­ dicom »nepravilnog« shvaćanja reorganizacije AFŽ-a. Čini mi se um­ jesnom zamjedba da se ni u ženskoj štampi ni u arhivskim dokumentima iz ratnog perioda ne govori o stvarnoj porodici u njenim konkretnim po­ vijesnim manifestacijama. ko­ ji su »na žalost« česti u ovom okrugu. kako se navodi. Stvarna se porodica. dakle. određujući »krivca« u bračnim sporovima. koji bi stajao izvan njenih redova. na Sovjetski Savez. »žene i djeca«.) Neka ne bude ni jednog poštenog i čestitog čovjeka u našoj domovini. poruka je da van porodice nema ispravnog života. Jedina referencija su uvijek.. pored ostalog. a ujedno se jača NOP. Narodna fronta spaja sve poštene ljude naše domovine u veliku i nepobjedivu porodicu. U metaforičkoj porodici atributi istinske ljudske zajednice pridaju se pokretu. Pored to­ ga. porodična problematika poima se kao » političko pitanje koje se tiče spe­ cijalno žene«. ruše porodicu«. i pored toga. ukazuje i upotreba nomen­ klature porodičnih uloga prenesena na subjekte iz političke sfere. odnosno njegovom najši­ rem organizacionom obliku — Jedinstvenoj narodnooslobodilačkoj fron­ ti. No. često fizički zaista odsutni. pruža pojedincu osje­ ćaj sigurnosti i pripadnosti.113 Štoviše. tobože. spojeni u sintag­ mi. kao ravnopravne članice društva. (. podjednako odsutni i iz svijesti o porodici kao društvenoj instituciji. na Trećoj konfe­ renciji A F Ž -a za okrug Karlovac. smatra se da će se žene lakše okupiti upravo zahvaljujući upo­ znavanju ovog pitanja. Metaforička porodica. Ne negira se ideja porodice kao neophodne ljudske zajednice. s druge strane.

.115 Još su brojniji primjeri »gdje se majka i žena ne slažu s radom svojih najbližih u porodici«.) Organiziran u JNOF.. uko­ rila ga je i poslala u narodnu vojsku. Kada se ovaj vratio. Ogulin i Vr­ bovsko djeluju na svoje muževe da »ne voze neprijateljske vlakove. ali ga je sestra predala komandi mjesta. upozorava Jela Bićanić na I.122 Kao majka pojavljuje se i KPJ. Navest ću neke primjere takvog prijenosa lojalnosti s čla­ nova porodice na NOP. konferenciji AFŽ-a Hrvatske..117 U Slu­ nju. (. koja će »narodu dati najbolje kćeri za stvar njihovog oslobođenja i budućno­ sti«. ili »najbolja djeca naro­ da«.. Kada su mu rekli da je to njegova svijest. i neprijatelji (ustaše) se služe ženama.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 49 litičkih zadataka da žene željezničara u kotarevima Delnice. sinovi ili muževi. boreći se za nacionalni opstanak i slobodu naših naroda. Prenoseći svoju lojalnost s tradicijskog nosioca porodičnog autoriteta na NOP. one se identifici­ raju sa (naizgled) slabijim. U izvještaju iz Plaškog navodi se kako majke od sinova-četnika skrivaju stvari koje zatim daju »u našu borbu«. on je odgovorio: To je svijest moje stare majke. No. ali moralno superiornim sudionicima rata — partizanima. tim riječima ona izražava povjerenje u pravednost autoriteta kojem se priklonila.. ako nije kriv pustit će ga«. na is­ tom području.118 Tu je i primjer sestre »bandita« kojeg je žena pokušala sakriti.116 Žena. a nježna prema na­ šim narodima kao dobra majka prema svom djetetu. svaki građanin slobodne Federativne Demokratske Jugoslavije moći će pružiti maksimalnu .119 Već sam spomenula primjer upotrebe nomenklature porodične uloge primijenjene na subjekte iz političke sfere. Komunistička partija.) Narodna fronta spaja sve poštene ljude naše domo­ vine u veliku i nepobjedivu porodicu. jedna je majka pozvala sina kući iz neprijateljske vojske. čime koriste okupatoru i škode Narodnooslobodilačkoj borbi«. »Ako je kriv neka ga ubiju. distancirajući se od političkog opredjeljenja muških članova po­ rodice. muževa i žena.114 No. »rukovodilac i brižni vaspitač«. kakvo se mjesto pridaje ženama. prethodno mu objasnivši cilj NOB-a. Pišući o priprema za I. ističe se zadaća ženske organizacije da ženama objašnjava kako . djevojaka i mla­ dića prema fašističkom okupatoru i njegovim pomagačima u moćnu rijeku svenarodne mržnje. slila je tu neodoljivu i pravednu mržnju otaca i majki. kongres AFŽ-a. zadobiva svoj vlastiti politički identitet. (.121 Njihova je organizacija mati. pa makar oni bili braća. Žene su »najmilija djeca ustanka«120. Uporna i čvrsta pred neprijateljem kao granitna stijena. općina Neretić.. svoju sudbinu ne smiju vezati za sudbinu tih zločinaca. misleći da se nešto kod kuće dogodilo. šireći preko njih parole o uzaludnosti NOB-a »i preko familijarnih veza nastoje pridobiti jedan dio partizana da se predaju«. spojila je. I sin je krenuo u brigadu.

uvjetno rečeno. UTOPIJI USUSRET: "ŽENA NOVOG TIPA" Svaki emancipatorski pokret. Još jedan način kojim se iskazuje pripadnost metaforičkoj porodici očituje se u formulama kojima se govornici obraćaju ženama na skupo­ vima. valja naglasiti dva osnovna momenta. možda to upravo implicira na. žene i kćeri boraca«. okružne konferencije A F Ž -a za Srednju Dal­ maciju. iako teškim i trnovitim. Žene se u njima najčešće stavljaju u odnos s muškim članovima porodice: Druga­ rice — »sestre i majke naših junaka«. ali ipak najlakšim i jedino isprav­ nim putem. oni su sada privilegirani subjekti historije. sestre. V. da li će doista stasati u »punoljetne« političke subjekte. ili u liku autoriteta države. populistički intoniranu ideju metaforičke porodice. tipova porodice. Majčinski se princip zasniva na empatiji. Tek sintagma »drugarice. a obraćanje sa »drugarice. Očita je kritika stvarne pa­ trijarhalne porodice u kojoj muškarac određuje politička opredjeljenja. nužno mora osloboditi potencijale imaginacije i svojih predvod­ nika i svojih sljedbenika. djeca i žene nemaju nikakvih prava. Jedino što u ovim navodima zbunjuje je nevidljivi otac. Uzet ću primjer II.123 (podv.50 KONJI. koji se svim bićem stavio u službu naroda i ne samo ga spasio od propasti. žene-borci« priznaje im identitet u skladu s vastitim zaslugama. osporavanje patrijarhalnog autoriteta u svim njegovim očitova­ njima. Na­ . U stvarnoj su porodici slobodne — imaju pravo i dužnost — da za sebe osvoje vlastiti politički identitet. Dok u prvom sustavu. nego nas je poveo. No. ljubavi i razumijevanju. Da li će ta prava u punoj mjeri ostvariti. pored jasne svijesti o onome što želi osporiti. L. »majke boraca.124 Rezimirajući razmatranje o sudbini porodice u procesu kulturne mi­ jene. U metaforičkoj porodici pak dolazi do transfera ispoljavanja porodične lojalnosti sa stvarnih članova porodice na NOP (odnosno JNOF). ŽENE. voljenom našem maršalu drugu Titu. bilo u liku konkretne osobe. kojim će svi narodi naše zemlje doći do slobode. S. Žene su se našle na raskrižju ovih. RATOVI podršku najvećem sinu naših naroda . održane u oslobođenom Sinju prosinca 1944. moći će se ustanoviti tek nakon povratka oca na porodičnu scenu. Iz me­ taforičke je porodice odsutan otac kao nosilac tradicijskog autoriteta i simbolički (ali i stvarni) predstavnik patrijarhalnog poretka. iako nikada eksplicitno izvedeno. sestre« ili »dru­ garice rodoljubke« uključuje ih u sveobuhvatnu. kako bi se svijet budućnosti ukazao kao cilj do­ stojan muke i stradanja neophodnih za njegovo moguće ozbiljenje. U metaforičkoj porodici one su djeca — politički sub­ jekti u nastajanju. godine. na prevlasti očinskog au­ toriteta.) Patria potestas zasniva se na snazi i strahu.

stidljiva. oslobođene žene. zatočenica u kući koja brine jedino za potrebe svog doma. omogućit će ženama da. pored toga što sadrži mnoge neophodne direktivne članke. analizirat ću na primjeru ratnih izdanja Žene u borbi. žene partizanke. Ona je izašla iz tog uskog kruga i osjetila se ravnopravnim članom naroda: govori na zborovima. sumnjom netaknut.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 51 govještaje slike »nove«.. godine. donekle korigira Veda Zagorac. Za ilustraciju ovog previda indika­ tivan je stav koji Stanko (Ćanica) Opačić iznosi u tekstu N arodno-oslobodilačka borba stvorila j e ženu novog tipa. ženska štam­ pa ima zaslugu što je kod žena stvorila istovremeno potrebu i pružila mogućnost da i same pišu o vlastitim iskustvima. za čije provođenje jamči NOP. U diskusiji na I. ostvarena. U te mjere »u prvom redu spadaju zaštita trudne žene i majke. . Van granica ovog slijeda razmišljanja ostaje. ali i žene graditeljke nove i bolje budućnosti. zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. kongresu kulturnih radnika Hrvatske održanom u lipnju 1944. patri­ jarhalni predznak tradicijske kulture. Taj program u sažetom obliku slijedi liniju izraženu u referatu Vide Tomšič na V. zaštita djeteta i osposobljavanje žena za stručni rad«.126 Ona u tekstu o istoj temi objavljenom godinu dana kasnije smatra da. Socijalno-političke mjere navedene u ovom tekstu jedini su konkretni akcioni program za rješavanje »ženskog pitanja« objelodanjen u ratnom periodu. Konkretne socijalno-političke mjere. a moguće ga je svesti na formulu: politička ravnopravnost — zaštita ženine repro­ duktivne funkcije — socijalizacija odgoja djece — obrazovanje — rad.122 Ovu doista idealiziranu sliku dovršene »nove« žene. Iako je politička ravnopravnost. koja više nije povučena. koja u tekstu »Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji do­ movine«128 ukazuje na nephodne mjere koje imaju tek dati »novu ženu Hrvatske«. čita i pi­ še. žene čuvara narodnih svetinja. buduća urednica Žene u borbi . ona postavlja pitanje koliko se žene same osjećaju osposobljenima da se odmah uključe u izgradnju zemlje i na­ rodnu vlast. Nada Stremec125 kaže o ženskoj štampi u NOB-u slijedeće: Kroz stranice tih listova izlazi pred nas novi lik naše žene — žene borca za narodnu slobodu. Nedovoljno učešće žena u ostvarenju tih zadataka. Već iz samog karaktera ženske štampe moguće je odčitati nove domi­ nantne vrednote koje rese ženu u procesu emancipacije. Veda Za­ gorac objašnjava njihovom mogućom bojazni da neće moći dobro vršiti svoje dužnosti kao žene i majke. postanu zaista ravno­ pravni i svjesni građani svoje nove domovine. Iskustvo borbe stvorilo je novu ženu. ne zapostavivši ove dužnosti (čiji primat autorica ne stavlja u pitanje). koja je preduvjet prave na­ rodne demokracije. kako je prikazuje ženska štam­ pa.

uopće ne stavlja u pitanje. a da se čitav kompleks te kulture u kojoj je položaj žene tek jedna od njegovih dimenzija. nego ju je stekla radom. ŽENE. nego po onome koliko čovjek može da da­ de.« Dokazni postupak proveden u ovom tekstu karakterističan je upravo po tome da se specifični položaj žene u tradicijskoj kulturi tumači kao »reakcionarno shvatanje«. predsjednik Z A VN O H -a. Poredba se vrši na tijelu žene »od kojih je poživinčeni fašizam htio načiniti poslasticu za svoje vojnike«. ugnjetene i zapostavljene. ra­ beći poetski jezik. nego je njen ulazak u vojno rukovodstvo i narodnu vlast bio logična posljedica zdravog probiranja najboljih narodnih snaga. narodno-oslobodilačka borba stvorila je ženu novog tipa. RATOVI Uloga žene u Narodno-oslobodilačkoj borbi odstranila je reakcionarna shvatanja (podv.) Žena dakle nije tražila rav­ nopravnost. održao je 1. u ženu-borca. Jer. Pored navedenih tekstova. (. ili o tome da su žene došle na položaje »za koje su sposobne«. spremna na svaki rad.. prizivaju »novu« ženu.. na svaku žrtvu«. Odgovoriti zašto je tome tako nadilazi analitičke pretpostavke ovog rada. L. odu­ vijek veoma skromno participirale. Ona stupa uz bok sa muškarcem kao ravnopravan član ljudske zajednice i time su joj otvorena vrata na sve položaje u društvu za koje je sposobna.132 Obraćajući se partizankama. na svaki napor. kao stvarateljice. po riječima pjesnika. S. ženu-junaka«. ona se.131 Hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876-1949). mogli bismo zak­ ljučiti o njihovoj (relativnoj) sposobnosti. spontano. imajući u vidu njihovu neznat­ nu zastupljenost u vojnim rukovodstvima. od 1943. odrekla . no niti za uzlete imaginacije. Štoviše. Žena se narodnom ustanku pridružila »dobrovoljno. naročito na našoj strani. koje ne bismo trebali optužiti niti za doslovni reali­ zam. ona ne sudjeluje u narodnoj vlasti kao predstavnik ženske loze. Slovenski novinar Radko Polič u tek­ stu Novi lik slovenske žene uzima preobrazbu žene kao metaforu za preo­ brazbu slovenskog naroda iz »naroda slugu u narod junaka«. Žena je upoznala svoju snagu. ali i u narodnoj vlasti. Porobljena domovina izjednačava se sa (seksualno) zlorabljenom ženom. koji u sebi nosi potencijale da »naznači proces svake društvene preobrazbe«130. ukoliko se radi o »probiranju najboljih narodnih snaga«.52 KONJI. siječnja 1944. navest ću preostala tri teksta koji. Pjesničkom jeziku. u Otočcu predavanje pod na­ slovom Od Amazonke do partizanke .129 Tekst zaključuje rečenica da je NOB dokazao »da se po spolu ne može ocjenjivati vrijednost čovjeka. no vidjet ćemo da autori o kojima će biti riječ svoju imaginaciju zasnivaju na kontinuitetu literarne/mitološke tradicije na kojoj su žene. stekla samopouzdanje i pročistila pojmove o svojim pravima i dužnostima. utječu se isključivo muški autori. oda­ je im priznanje da su stvorile »novi tip žene. a ona se »preobrazila iz žene mučenice. novu vrstu ženstva — par­ tizanku«.) o manjoj vrijednosti žene.

). Majka Jugovića. Uskrsnuo je lik davne Amazonke. ali ljepši i viši. Kosovka djevojka.. Odbacuje »niska sumnjičenja protivnika« (. jer partizanka ne radi samo snagom svojih mišića. No. žene su vjekovima trpile poniženja. kada se cijeli na­ rod borio za krst časni i slobodu zlatnu.. Rittig upotrebom kontrasta nastoji pod­ vući svoju osnovnu tezu: Slika ovih borbenih žena nije u njihovu proleterskom izgledu. ali i žene »iz puka«. koji — kako neki misle — čeka samo na muškarca (.) kako partizanke s bombom o pojasu ne predstavljaju čovječanski ideal žene i djevojke. Marka u Za­ grebu.. S. heroj­ skih i ponosnih vladarica starih naroda«. u njihovoj za­ nemarenoj nošnji. Za to navodi i povijesne presedane — to su primjeri iz »svete povijesti biblijske«: Ju­ dita. Ne čudi stoga kratka. u njihovim raščupanim vlasima. Majka Margarita. d a— jednaka muškarcu — doprinese postignuću našeg ideala. Ivanića D ’Ark. posestrimstvo i idealizam narodne bor­ bene žene. u ime svijesti o presudnim trenucima u povijesti naroda koji mogu »naložiti i slaboj ženi da zaboravi na svoju vlastitu prirodu«. (podv.133 Poznati historičar i politički radnik ocrtava metamorfoze »čudne etičke preobrazbe ženstva« koja je stvorila »novu borbenu ženu«. U tu svrhu on priziva žene koje su u prošlosti bile »čuvene kao borci. nego i svojim kroz vjekove od svih žena stečenim novim znanjem. kao političari. U jednoj nadahnutoj slici Nazoru se mlada parti­ zanka na konju privida kao uskrsnula Pentezileja. mirne. župnik crkve sv.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 53 svega što su Evine kćerke uvijek volile. L. Od Amazonke do partizanke krug je zatvoren. Msgr. obogaćenim umom. u njihovoj neustrašivosti i požrtvovnosti.. glavarica Amazonki.. Navodi primjere »idealiziranih likova iz priče. Svetozar Rittig (1873-1961). U slijedećem navodu msgr. te likovi iz naše narodne poezije kao što su Hasan-aginica. energična rečenica na kraju teksta: »Žensko pitanje za nas je riješeno«. u njihovom muškaračkom držanju.) Jedna od nakana Nazorovog predavanja bila je da dokaže kako nije neprirodno i prisiljeno da žena izađe kod nas najedamput iz kuhi­ nje. produhovljenim bivstvom. iz svog vrtića itd. dr. u njihovoj pušci na ramenu i bombi o pojasu — nego o čudnoj etič­ koj preobrazbi njihova ženstva. unatoč postojanju takve tradicije. u . potpisnik je teksta Viteštvo. pa i kao vladarice« — »drevne žene koje su čvrsto ukorije­ njene u povijest«. iz dječje sobe. sv. ustrajne i neu­ strašive partizanke«. potcjenjivanja i omalovažavanja — sve do pojave »čvrste. da se dade na rad. Kori­ jen ovog »neviđenog ženskog heroizma« moguće je naći negdje duboko u pradjedovskoj predaji i rasnom nasljeđu.

Sve su go­ spođe po društvenom iječniku starog ženskog svijeta. Nazor dokazuje da nije nepri­ rodno da žena izađe iz svog. klasne i socijalne podjele. nacionalne. čulnosti i nagona. koji prolazi. bez ženske taštine i nametljivosti i zavodništva k tome. Nazor izvodi iz svijesti o mizoginom karakteru zapadnoevropske misli (u predavanju navodi »uvredljivo mnijenje o že­ nama« filozofa Schopenhauera i Nietzschea). Autor nadalje izražava povjerenje u »veliki idealizam i silnu moć žene«. Da je potrebno posebno naglašavanje te činjenice. Pored navedenih novih kvaliteta »ženstva«. borbenost. nove biljege i etičke vrline. Mržnja. Mehanički sup­ stituirajući naziv gospođa nazivom novog svijeta — drugarica. nametljivost i zavodništvo preobražava se u posestrimstvo. dobivamo . ŽENE. Ono je rodilo »u našem narodu novi ženski svijet drugarstva«. »Blagorodna duša borbene žene« svojim će sestrin­ skim osjećajem ljubavi prema svim našim narodima osigurati slogu i je­ dinstvo. tradicijom definiranog mjesta.54 KONJI. Dakle. po iječniku starog svijeta naziv gospođa je znak distinkcije. taština. koji ukida antagonizme među ženama (»gorke i prijeke riječi«). Rittiga. rodoljublje. svjesne »rodoljupke i borbene junakinje«. on stoji umjesto žena — označitelja u kojemu je nezakrivena komponenta prirodnog reda. Rittig. Vratimo se Rittigovom tekstu: Nigdje ni traga volji ili želji opčarati ili začarati muškog stvora. najveća je razlika uoč­ ljiva u poimanju povijesnosti bića žene. ističe se još jedna — posestrimstvo. kulturne. skromnost. pak. Sliku novog ženskog svijeta kao boljeg. zavist. Nazora i S. radi se o privremenom karakteru prekoračenja. koji cijelom njihovu biću daje posebni izražaj. govori o »čudnoj etičkoj preobrazbi ženstva« (podv. u plamenu njihova idealizma.« Usporedimo li tekstove V. bez mržnje i zavisti. Rittigovi nazori mogu se promatrati kao dio šireg sindroma. L. RATOVI njihovu viteštvu. te obranu onoga što je »u krvi i borbi skovano i stvoreno. a skromne drugarice i radnice po nazivu novoga svijeta. Rittig ocrtava metodom simboličke inverzije — obrćući stari/nor­ malni ženski svijet naglavce. čedne. S. što dolazi. idealizam. smatrajući da je iz iskustva poznato »kako žena redovno pravilnije ocjenjuje životne stvarnosti nego muški svijet svojim mozganjem«. možda ne bih smjela inzistirati na njegovom osporavanju čulnosti žene. Imajući u vidu da je Rittig rimokatolički svećenik.) u situaciji kada »presudni časovi u povijesti naroda« nalažu po definiciji slaboj ženi zaborav/transgresiju vlastite (spolne) prirode. Historija že­ na (»žene čvrsto ukorijenjene u povijest«) objašnjava pojavu partizanke kao baštinice jednog utemeljenog kontinuiteta. u kojem su sve sudionice jednako skromne. Parafrazirajući Rittiga. To je bolji ženski svijet. kao i iz svijesti o tradicij­ skoj podjeli na muške i ženske sfere (»rad/koji/čeka samo na muškarce«). čednost. no budući da je isticanje »novog ćudoređa«134 jedna od konstanti mo­ dernih revolucionarnih pokreta.

već vidi kao legendarnu »u narodnoj povijesti« i kao »nepresušivi izvor najuzvišenijih nadahnuća«. upadljivo je zajedničko traženje legitimiteta »nove« žene u prošlosti. za govornicom: da li je to bila žena van svog mjesta? Odgovor na to dati će vrijeme kada utihne oružje. čak tako dalekoj da se njeni tragovi gube u mitskim izmaglicama. ukazuje na postoja­ nje ambivalentnog tretiranja tradicijske kulture. iz kritike društvene diskriminacije žena u okviru NOPa. nadomještenog proleterskim. vezani uz provođenje socijalističke revolucije — dakle. dalekovidno). »Društvena revolucija ne može tražiti svoju poeziju u prošlosti već samo u budućnosti«. Promatrajući eksplicitnu ideologijsku ravan i djelovanje AFŽ-a kao dobrovoljnog udruženja čiji su prerogativi. s puškom. iako natopljene nadom i krvlju. Na emancipatorskim se vrednotama inzistira u onoj mjeri u kojoj je to nužno za akcionu motivaciju. postizanje što egalitamije društvene strukture. i afirmacija vred­ nota i formuliranje novih uloga i odnosa. Tako shvaćene emancipatorske vrednote i njima odgovarajući interes bit će. isticanje emancipatorskog kom­ pleksa vrednota je očito. ZNAČAJKE KULTURNE PROMJENE Hipoteza koju sam željela testirati bila je da će društvene vrednote nužne za proces oslobođenja i mobilizacije žena biti formulirane kao antitradicionalističke i antipatrijarhalne. sama analiza procesa recepcije emancipatorskih vrednota. ili barem o dovoljnosti njegovih pretpostavki.138 Slika »nove žene« kreće se u zabranu između idealizirane. nije ostavila dostatno životnog prostora imaginaciji. No. kada se razgmu ruševine i sagradi novi dom.136 Bez obzira na ukazane temeljne razlike u tekstovima Nazora i Rittiga. Budućnost će izreći pravorijek hi­ potezi o skromnoj utopijskoj popudbini koju će žena ponijeti s ratišta. uz oslobođenje zemlje od okupatora i kvislinga. To se vidi iz analize isticanja »parola o ravnopravnosti«. kao i borba za njihovo ostvarenje. i organizaciona struktura AFŽ-a bila bi tako osmišljena da osigura . Kada bi se inzistiralo na samom preuzimanju emancipatorskih vred­ nota. Žena van/bez svog doma. slike u svemu ravnopravne i oslobođene žene i poezije prošlosti.137 Poetski potencijal njihove imaginacije i jezika nije se pokazao doraslim utopij­ skom potencijalu predmeta o kojem pišu. niti je otvorila mjesto zbiljskom upisivanju utopije u daljnju viziju revolucionarnog preobražaja društva.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 55 »bespolnu pčelu-radilicu« koju Ernst Bloch vidi kao produkt odgođenog ženskog pokreta. Ideologijska teza o dovršenosti emancipatorskog pro­ cesa.135 Svoju viziju »nove žene« Rittig (pokazat će se. uz ostalo. pisao je još Marx. spolne podjele rada i distribucije moći u stvarnoj patrijarhalnoj poro­ dici.

Kombinacija elemenata dviju tradicija . Nju se tolerira i iskorištavaju se elementi u njoj specifičnog položaja že­ ne. odnosno što postojanje tradicijski odvojenih sfera (ženske kao partikularne ili prirodom zadane i »muške« kao opće/ ljudske) nije dokinuto.142 Edward Shils adiciju određuje kao najuobičajeniji rezultat kon­ takta dviju odvojenih tradicija. antitradicionalističku (socijalističku) kulturu. što one nisu bile integrirane u »zajed­ ničku« sferu nove kulture. dok istovremeno nastavlja djelovati i vjerovati u manje-više isto kao i prije«. ŽENE. Imajući u vidu tu činjenicu. U isto se vrijeme pragmatistički pristupa naspram tradicijskoj kulturi. nosile i emancipatorski predznak. pri ocjenjivanju mobilizacijskog potencijala tradicijskih »ženskih« vrednota. a kamoli dovoljne preduvjete za nastavljanje procesa kulturne promjene izvan tako specifičnog konteksta kakav je predstav­ ljala ratna kataklizma. partizanski način života.140 No. Paralelno postojanje suprotnih vrednota potvrdilo je istraživanje Dunje Rihtman139 koja smatra da se kulturna mijena isprva oslanjala na tradicijske vrednote: NO B se vjerojatno također oslanja i podudara s nekim tradicijskim i regio­ nalnim vrednotama. te su. nacio­ nalnog oslobođenja. gledano iz današnje perspektive.143 Shils je također primijetio kako su tradicije u privatnoj sferi najskrovitije i da je na njih najteže utjecati. aktivizirajući žene za sudjelovanje u NOP-u. Problem je. te isticanje slike »nove žene« kao dijela mitskog kontinuuma. mogli bismo njegov rezultat označiti kao adiciju. RATOVI najefikasnije mogućnosti za njihovu integraciju u jednu novu. Većina tih novih akvizicija dodaje se marginalno već posjedovanim tradicijama. Na primjer identificira se s vrednotama čojstva. a ona nastaje kada »primalac usvoji nešto novo. podu­ dara se s tradicijskim seljačkim vrednotama. čast i poštenje.141 Ukoliko susret tradicijskih i emancipatorskih vrednota promatramo kao spajanje dviju tradicija. Herskovits proces rein­ terpretacije definira kao proces kojim se stara značenja pripisuju novim elementima ili kojim nove vrednote mijenjaju kulturno značenje starih oblika. možemo karakter kulturne promjene koja se zbila u promjenama društvenog položaja žena označiti kao proces re­ interpretacije. dok centralne teme tih tradicija ostaju nedodimute. ne smijemo izgubiti iz vida presudan značaj povijesnog kon­ teksta. Deklarativno dokidanje tradicijskih podjela nije stvorilo niti nužne. dok su tradicije koje se odnose na javni život prijemljivije na utjecaje. Američki antropolog Melville J. Te su se vrednote doista pokazale efikasnima u situaciji nepo­ sredne ugroženosti pojedinaca i zajednice.56 KONJI. koji je vojnički i seljački. To je vidljivo u slučaju oslanjanja na tradicijske »ženske« vrednote kao što su pijetet i požrtvovnost.

Isto. Vol. Reprint Edition. 367-368. 1943). 1984. Isto. i na njima zasnovane društvene uloge. Međutim. dok su tradicijske vrednote stabilnija baza za svaki poredak. dakle. 366-367. kao uvriježeni mehani­ zam društvene samoregulacije. kaste. dj. Zagreb. str. BILJEŠKE • 1 2 Ovaj tekst dio je Sire studije pod naslovom Žene i moć — povijesna geneza jednog interesa. David L. 3 4 5 6 . nav. 15. The Macmillan Company and the Free Press. 360. druStvene klase i zajednice. 6. ne­ objavljena magistarska radnja. New York. Hipoteza od koje sam pošla u ovoj analizi samo je. str. stav prema položaju žene lavirao je između emancipatorskog i tradicijskog. 17. Sills. AFŽ Hrvatske djeluje kao organizacija već od kraja 1941. 16. ur. 361. Emancipatorske vrednote imaju revolucionirajući i mobilizatorski efekt. iako je formalno utemeljen tek na Prvoj konferenciji AFŽ Hrvatske (11-13. 1972 (u daljnjem navođenju biljeSki: IESS). kao Sto su rodbinske grupe.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 57 uspostavlja se unutar postojećih obrazaca vjerovanja i djelovanja njihovih posjednika. Michael Banton. antitradicionalističke i antipatrijarhalne vrednote jedina su moguća perspektiva iz koje se može promatrati položaj žene. U okviru revolucionarne tradicije i općeljudske emancipacije kao cilja socijalne i političke revolucije. dj. »Vo­ luntary Associations«.« Michael Banton. daleko su efikasnije. uklopljene su bez osporavanja u proces provođenja socijalističke revolucije. u: International Encyclopedia of the Social Scien­ ces. str. moguće je bazirati na ambivalenciji stava koji cjelokupni komunistički pokret izražava prema ženama. sa stanovišta prak­ tičnog zadatka organizacije upravljanja zemljom i funkcioniranja jednog novog poretka u nastajanju... godine. Emancipatorske vrednote bile su pridodane korpusu posto­ jećih tradicijskih vjerovanja (o prirodnom) mjestu žene u kulturi. S tog stanovišta može se reći da je — iako stoji da su društvene vrednote nužne za mobilizaciju i emancipaciju žene antitradicionalističke i antipatrijarhalne — strategija društvene ak­ cije samo djelomično bila usmjerena k toj mobilizaciji i emancipaciji kao svom cilju. tradicijske vrednote. U onoj mjeri u kojoj je komu­ nistički pokret bio razapet između svoje revolucionarne tradicije i zada­ taka uspostavljanja poretka. Alternativnu interpretaciju ove često arbitrarne kombinacije između emancipatorskih i tradicijskih vrednota s kojima su žene bile suočene. 357. str. Michael Banton. Udruženja obično suprotstavljamo nedobrovoljnim grupiranjima koja zadovoljavaju viSe na­ mjena. nav. str. »Udruženje je grupa organizirana za ostvarenje jednog interesa ili nekoliko zajedničkih intere­ sa. I Antropological aspects. a tra­ dicijom definirane »ženske« vrednote. djelomično potvrđena.

Politička kultura je zdru­ ženo očitovanje psiholoških i subjektivnih dimenzija politike. 162. 1944. str. III 1943. kao što je to slučaj s patriotskim društvima ili političkim partijama. fond A FŽ-a. »O ženskoj subkulturi u slavonskoj zadruzi«. A FŽ 1/7. IESS. 26 Pismo IO AFŽ Hrv.. 11. . u: Žena u seoskoj kulturi Panonije.« Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske.« Lucian W. IESS. str. bilo s trenu­ tačnim procesom socijalizacije.. Žene Hrvatske. uvjerenja i osjećaja koji uređuju i daju smisao političkom procesu i koji stvaraju osnovne pretpostavke i pravila koja određuju ponašanje u političkom sistemu. br. no ne valja zaboraviti da on još uvijek nije ostvaren. ali i životnih historija članova sistema. 1978. 1955. str. 218. seljački poljoprivredni način života — s dnevnim i godišnjim ciklusima (. 1981. nav. 19 »Politička sfera čini zasebnu subkulturu s vlastitim pravilima ponašanja i zasebnim procesom socijalizacije. dok. XII 1942.. »Voluntary Associations«. 24 Prof. A FŽ 1/6. 532.. str. A FŽ 2/135. čije ću manifestacije analizirati s osobitim naglaskom na patrijarhalni pred­ znak. str. 8 9 10 »Dobrovoljna udruženja mogu služiti kao legitimno mjesto za afirmaciju i izražavanje vrednota. ŽENE. str. Faber and Faber. Ovaj citat upućuje na ambiciju ukidanja razgraničenja kulturnih i obrazovnih sadržaja na sfere »elitne« i »primijenjene« kulture. željela sam naglasiti da ideologija patri­ jarhalne kulture tretira žene kao posve beznačajne. The Concept of Culture«. »Tradicio­ nalni način života uključuje tradicionalnu (patrijarhalnu) porodicu. 12. 12. dok. Pye. 279. Upotrijebivši ovaj Lćvi-Straussov koncept. Posebno izdanje. 254. str. Vol. nav. 374. Edward Shils. A FŽ 9/1162. 10. Žene Hrvatske. str. A FŽ 9/1184.. Pye. II Sociological aspects. dio. 10. što dakako nije slučaj u stvarnom životu zajednice. I. 27 Pismo CK-a KPH od 14. Hrvatsko etnološko društvo. 1944.. konferenciji A FŽ-a Hrvatske. Vol. nav. I. Žena u borbi. Anica Rakar. 4. 35. ističe i Anka Berus na I.« David L. 23 A FŽ 12/1490. Sills. dj. Pye. Milton Singer. »Prosvjeta je temelj svakog napretka«. str.« Lucian W. 25 »Na poslu obnove i izgradnje domovine. mjesnih i kotarskih odbora A FŽ-a. »Historijska zbivanja u političkom sistemu mogu zahtijevati promjene u političkoj kulturi koje su nekonzistentne bilo s prošlim. Patos kojim je taj ideal izražen u ovom citatu mogao bi danas izazvati blagi podsmijeh. Isti stav gotovo identičnim riječima. dj. 1982.58 KONJI. Etnološka tribina. br. slijedeći navedeni tekst. 162. 15. I. Osposobljavamo se za nove dužnosti«. 16. dj. te o programu za kurs AFŽ. U ovom tekstu autorica se služi Lćvi-Straussovim kategorijama zamišljenog reda (ordre congu) i ostvarenog reda (ordre veću) kako bi pokazala da u životu zajednice postoji znatna diskrepan­ cija između proklamirane ideologije i stvarnog funkcioniranja normi ponašanja. str. 9. 21 »Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi«. 28 A FŽ 1/6. str.. 3. 27. 11 Određenje tradicije. Žena u borbi. 219.. AFŽ 1/6. nasljeđivanje po muškoj li­ niji. »Culture. nav.. Boston. str. Vol. 22 Prof.« Lucian W. oslanja se na određenje iz rada: Dunja Rihtman. IO-u A FŽ-a Gorski kotar o organizaciji i zadacima općinskih. 116. »Political Culture«. te je stoga ukorije­ njena podjednako u javnim zbivanjima i u privatnim iskustvima. Glavni odbor Saveza ženskih društava. str.. 20 A FŽ 1/6. dj. I. Tradition.. dok. IESS. Zagreb. Politička je kultura proizvod ko­ lektivne povijesti političkog sistema.). zatim specifičan položaj žena... RATOVI 7 Dunja Rihtman Auguštin. 220. CK-u KPJ o radu AFŽ-a. 109. Zagreb. Anica Rakar. London. 103-104. 12. 12 13 14 15 16 17 18 »Politička kultura je sklop stavova. Ona obuhvaća i političke ideale i norme djelovanja zajednice. str. 17. 156.

»Za učvršćenje organizacije«. Ma kano lavi svoju zemlju branimo!«.. 10. II. 51 AFŽ 21/2435. 33 Nav. 366.).A. 56 Anka Berus. 59 AFŽ 8/1113. I. Slava Očko i Marija Šoljan. AFŽ 8/1024. dok. D. Sarajevo. 37 Isto. 40 AFŽ 1/12b. 48 AFŽ2/77. str. a ovaj list mijenja naziv u Lička žena u borbi Žene Hrvatske. 11. 57 AFŽ l/12b. dok. IESS. Okružnom komitetu KPH Split o radu žena. Potpisnice se tuže na D. str. 147. 61 AFŽ 2/138. 30 AFŽ 20/2308. 63 Iz izvještaja Kotarskog komiteta KPH Solin od 6. 47 AFŽ 1/61. no iz teksta je moguće pretpostaviti da se radi o Kotarskom odboru AFŽ-a Sinj. »Prejudice«. I. 34 35 Zapisnik sa sastanka izvršnog oblasnog odbora AFŽ-a za Slavoniju. 60 AFŽ 2/143. IESS. te pitaju kako je moguće da se »takav ološ prima u časnu NOV«. 139-157. kao i u mnogim drugim primjerima. II The Study of Social Movements. str. 106. 44 AFŽ 21/2579. 4-5. 17.16. 49 AFŽ 9/1150. 32 U ožujku 1942. 50 »Mi smo pa Istrani Hrvati pravi. Vol. Gusfield. 7. izvještaj za kotar Požegu. 104. David L Sills. studeni 1943. supruga (primj. 12. Žena u borbi. Vol. Jela Bićanić. 41 Joseph R. ne sadrži oznaku. potpisanu s »organizirane žene Splita«.. 58 AFŽ 1/8. 36 Isto. 43 Tako je npr. 53 Isto kao i bilješka br. str. U redakciji lista bile su u početku: Kata Pejnović. 9.. na koju se »žali cijelo susjedstvo«. 31 AFŽ 18/2166c. Žena u borbi. 1. IESS. 14. X 1942.. Filipović. 1944. 45 U navedenim. AFŽ 13/1529. str. 15. Mjesni odbor AFŽ-a Splita primio anonimnu prijavu. Social Movements. »Žene kao narodni glavari kod nekih balkanskih naroda«. br. str. 448. Žena u borbi. II Sociological aspects. 62 Iz okružnice »Svim Partijskim organizacijama i članovima KP u Baniji« o organizaciji AFŽ-a u Baniji. 52 AFŽ 21/2440. izlazi u Lici prvi ženski list na oslobođenom teritoriju Hrvatske. br. Vol. 1943. 141.. 39 Drugarica u partizanskom žargonu u ovom slučaju znači žena. rujan 1943. 46 J. 5.KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA* 59 29 AFŽ 1/1a.R. X 1942.. str. 38 Izvještaj Inicijativnog odbora AFŽ Gorski kotar Glavnom odboru AFŽ Hrvatske. B. . Godišnjak balkanološkog instituta NR BiH. dr. 13.. studenog 1944... dok.. dj. »Voluntary Associations«. odn. izvještaj za Pakrački kotar. 1961. 449. 55 Isto. potpis pošiljaoca. 208. AFŽ 21/2510. Pismo je pisano rukom. str. Milton Yinger. II Social Discrimination. 205. I. str. problem seksualnog morala u slučaju žena tretira se kao djelovanje u javnoj sferi koje podliježe u njoj prihvaćenim normama. 64 Milenko S. Kasnije taj naziv preuzima centralno glasilo AFŽ-a za Hrvatsku. 152. (navedeno je puno ime i prezime). Žene Hrvatske. str. 54 AFŽ 18/2166c. Izdaje ga Okružni odbor AFŽ-a za Liku. 42 AFŽ 11/1417. Žene Hrvatske.

Smiešno: zar ne?« »Narod nas je mrzio i izbjegavao nas. Beograd. »Bilo je to prije četrdeset godina«. str. koja je mobilizirana 1944. 273-286. A FŽ 1/61..60 KONJI. str. str. dj. str. Edward Shils..navest ću onaj kada se čak i u stručnoj literaturi (Žene Hrvatske u NOB-u. nav. 87: Još je rječitiji primjer koji se navodi u tekstu: »Iz bratskog S. 1982. A FŽ 1/12b. 32. Isto. dok. br. br. a i u drugim situacijama«. 1955) ne navodivlastitoime aktivistkinje. A FŽ18/2166c. kongresu A FŽ-a Hrvatske. nadahnjujući drugove borce. Uz ostale funkcije u AFŽ-u i KPH. godine. 16. za vrijeme Četvrte ofenzive. koje samoprijegorno rade. U doku- 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 . Č. »Nova hrabrost i novi moral«. XII 1942. 2S-29. 4. br.« Bivša parti­ zanka pripovijeda o krvavoj tragediji zavedenih. A FŽ 1/6. 1943. RATOVI 65 66 67 68 69 70 Mirko Barjaktarević. S.. No.« Ovdje se muškarac/borac izjednačava s aktivnim. 126-127. Žena. oslobodioce naše do­ movine. Nav. 275. Draginja Metikoš. Razgovor s Marijom Šoljan Bakarić. Iz članka »Antifašistički front žena« objavljenog u listu Proleter. jer su naši ljudi znali da će. str. oslobodivši sela oko Suve Reke (Me­ tohija) mobilizirali mladiće u NOV-u. Iz referata Mitre Mitrović na I. 3-4. str. Žena. Isto. 16. str. ŽENE. To je bio slučaj i kod Prozora. gnusno. bila je i komesar baterije IV. R. Od brojnih primjera. koje u izuzetnim slučajevima (s dodatkom »sa­ moprijegornog« rada) može imati i karakteristike »muževnosti«. Metikoš. A FŽ 9/1150. srpanj 1945. nav. tek kada bi bilo moguće izvršiti egzaktnu kva­ lifikaciju žena boraca NOV-a prema bračnom statusu. I. A FŽ 1/61. brigade XIII. 17. Nav. ne znam ni sama što bih o tome rekla. Htjela sam se boriti za ravnopravnost žena. te su same pobjegle u partizane. Popov. II. str. Rezultat stava KPJ prema ženskom pitanju i posledice politike Narodnog fronta«. Godišnjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu.. Baijaktarević u tom tekstu donosi i nekoliko biografija u to vrijeme živućih tobelija. 1972. 134.. str. djelatnim principom (»oslobodioci«) dok je ženski princip izjednačen sa trpljenjem. A FŽ 16/1807. -a« (Žena u borbi. 8. Draginja Metikoš sudjelovala je u NOP-u od 1941. br. br. divizije. 1961. »Formiranje A FŽ-a 1942. koji hoće da se bori. »Nisam otišla radi slobodne ljubavi — kako bi neko pomislio — jer sam već tada naslućivala da je to nešto neprirodno. Borbeni put žena Jugoslavije. AFŽ 1/2. dj. 10). Glasnik etno­ grafskog muzeja u Beogradu. kada smo nosili sa sobom 4. A FŽ 20/2350.dj. Iz referata Anke Berus na I. 11. 2. kada su partizani.. str. ako budu ranjeni. 1965-1966.000 ranjenika. Ona je sa svojom jedinicom dospjela čak do Trsta. 5-6. dj. već je se apostrofira kao nečiju majku. 12-19. 365. str. str. »Problem tobelija (virdžina) na Balkanskom poluostrvu«. Leksikografski zavod »Sveznanje«. citira Titove riječi: »Taj humani elemenat odigrao je ogromnu ulogu u jačanju borbenog morala.. 1944. U ovom tekstu autorica navodi primjer dviju omladinki koje se nisu dale zavarati. str. Nova Hrvatska. kada je slučajno otkriveno da nije »muškarac«. Među ostalim navodi i primjer tobelije rođene 1926. 1983. 213. 7. 1944. S. 4. Žena u borbi. a demobilizirana je nakon rata. Ova inter­ pretacija upućuje na preispitivanje tradicijskog razlikovanja žena prema bračnom statusu (veća sloboda djevojaka u odnosu na udate žene). bilo bi moguće utvrditi da li je došlo do kakve promjene (u ovom slučaju — veće slobode akcije i kretanja udatih žena). Citirana je »dnevna zapovijed Staljina« u kojoj se kaže: »Neocjenjive zasluge imaju naše sovjetske žene. 19. biti učinjeno sve da ih se spasi. Žene Hrvatske. 11. »Onaj koji zna da se bori. zaslužuje slobodu! U ime Centralnog komiteta Komunističke partije pozdravio je konferenciju drug Karlo Mrazović«. knjiga VI. zemaljskoj konferenciji A FŽ-a. br. D. U interesu fronte muževno su one podnosile sve teškoće ratnog vremena.

Put kojim ga je poveo ispravan je. A FŽ 18/2166c.. str 57.. 1944. sir. Žena u borbi. studenog 1944. 114 A F Ž 13/1526. 1-2. ali trnovit. str. 12 6 »I kongres kulturnih radnika Hrvatske«. 108 Vera St. Žena u borbi. 119 A F Ž 12/1503b. 11. 1 2 2 Isto. Zagreb. 116. 1 6 -1 7 . Okr. 50. Žena u borbi. Jugoslavenska porodica u transformaciji: Studija u tri stotine sela. sugerirat ću interpretaciju prema kojoj u ovom citatu možemo također očitati biblijski motiv izabranog sina (»najveći sin«) koji se stavio »svim bićem u službu naroda« i spasio ga od propasti. 11. 120 »Prva konferencija A F Ž Hrvatske. Popov. 121 A F Ž 2/135. Isto. 113 Karlo Mrazović. 16-17. Žena u borbi. str. uz Vedu Zagorac. 1945. »Zastavica i na njojzi piše. Žena u borbi. A FŽ 13/1535. br. »Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta Hrvatske naša velika i snažna po­ rodica«.43. br. .. 1941. 1944. 12. br. 10. 116 Maja Žuvić. snage i rada«. br. str. 125 Nada Stremec postaje. 110 A FŽ 9/1162. dj. Žena u borbi. 24. 2. I.. Žena u borbi. str. 104 A F Ž 6/775. i Okružnicu br. odboru A F Ž za Karlovac o radu sa ženama u okolici Kladuše. 9. str. 1.. 19. 120. »Pismo iz Slovenije. 115 A F Ž 13/1530. Pismo Marije Novosel. 12 7 Nada Stremec. 74. 1944. »Naša ženska štampa«. br. 100 Isto. 123 Karlo Mrazović. 102 A FŽ 2/162. 107 Č. A FŽ 8/1028. A FŽ 5/616. već je označena djelom svojih sinova. 109 A FŽ 9/1163. urednica Žene u borbi od broja 11. A FŽ 1/6. 1944. 111 A F Ž 2/139. 2. Mada se može činiti nategnutom. 1943. 9. dj. te edicije. dobit će je tko uradi više«. 124 A F Ž 21/2469. »Majka braće Kavurić« nije ušla u povijest kao predratna akti­ vistkinja »Društva za prosvjetu žene«. 106 A F Ž 9/1137. 1942. Erlich. str. 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 A FŽ 20/2308. Usp. 42 .KULTURNO M MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 61 menlu br. nav.. 12-13. Žene Hrvatske. str. dok.. dok. A F Ž 9/1162. 105 Isto. 1971. Svim našim drugaricama u Hrvatskoj«. str 18-19. Žene Hn’atske. 103 »Oblasna konferencija A F Ž Istre. Našem dragom družetu Titu ki se bori za nas oslobodit«. Isto. 118 Isto. 37. Liber. 33-34. br. 4 CK KPH od 6. 117 A FŽ 10/1331 h. br. od 30. Smotra je to bila ljubavi. str. nav. 1945. 112 A F Ž 10/1331 f.

Devica Orleanska. Lju­ bavnica. (. »Narodno-oslobodilačka borba stvorila je ženu novog tipa«. majka. nav. To jest: spolno biće žene koje je u dosadašnjim muškim društvima toliko malo razjašnjeno. Žena u borbi. Cultural Anthropology. dj. bez da se imalo izmijeni. Majka Jugovića. 4-6. 104. otelotvorenja samopregome ljubavi i požrtvovanja. dj. industrijskog društva. br. 1983. 226. 275. 133 Msgr.. 1981. br. 492. New York. 31. koja se bori za slobodu svog naroda. odlomak iz Blochova Prin­ cipa nade. Zagreb.. S. br. 1943. E. Nismo znali da ćemo ih sresti. obavijene oreolom vekova. br. 273-279. Žena u borbi. lebdjeli su pred nama likovi legen­ darnih žena. 138 Navedeno prema: Nenad Miščević. knjiga 2. (1978). dj.. Filozofija jezika.) dok je za muškarca dovoljno da bude čist i odvažan borac za novi svijet. str. Knopf. str. Shils.. Iako se u tom tekstu ne obraća eksplicitno viziji »nove žene«. posestrimstvo i idealizam narodne borbene žene«. str. Žena danas. 139 To se izražavanje usredotočilo na koegzistenciju tradicijskih vrednota i vrednota racionalnog. dj. Popović prikazuje sudbinu djevojke Hanife u maniri ranokršćanske djevice-mučenice koja je radije odabrala smrt nego da se preda »pohoti ostrvljenih razbojnika«. 7. radovati se i umirati s njima«. 10. Zagreb. 226.. 1945. dj.. L. Shils. str. »Novi lik slovenske žene«. Žena u borbi. Svetozar Ritig. Herskovits. 6. Dok je na jednom ekstremu moguće zamisliti sintezu u posve novu tradiciju — koja ne sadrži niti jednu od karakteristika tradicija iz kojih je nastala. RATOVI 128 Veda Zagorac. Nav. str.. str. 136 U prilog tome da Ritigova vizija niti trideset godina poslije njena ispisivanja neće biti lišena samorazumljivosti govori i sažetak navedenog teksta u reprint izdanju Žene u borbi (1974). 1976. srpski književnik Jovan Popović (1905-1952) pridružuje se ovoj liniji razmišljanja. a time i kon­ tinuitet dominacije. 129 Stanko (Ćanica) Opačić. »Viteštvo. On piše: »Kao izatkani iz sna i želje.. Žena u borbi. 141 Melville J. 142 Govoreći o spajanju različitih tradicija. 1.. toliko malo određeno izvan puke obitelji. žena koja nije oslobođena ponovo pruža materijal za izgradnju unutarnjih granica života u novoj državi«. žene partizanke. Žena u borbi. 1. str. postvareno biće rada nisu još nigdje do kraja oblikovale taj sadržaj ili čak iscrple utopijske mogućnosti. 17. ŽENE. nav. Upravo propadanje potlačivanja žena ne stvara. Izgledale su nam nedostižne.« (podv. str. 15. u stvarnosti se javljaju ra­ zličiti obrasci promjena obiju tradicija. amalgamacijom i fuzi­ jom. 131 Radko Polič. Vasilija Kuzmina. 136. str. dr. str. 143 E. 12-13. a na drugom ekstremu apsorpciju — kada jedna tradicija potpuno apsorbira drugu. Žena. br. istupa kao problem i nakon ekonomsko-socijalnog oslobođenja. str. str.« »Budućnost ženskog pokreta koji to još nije«. nav. br. br. 135 »Zbog toga je ženski pokret i tamo gdje je nadomješten proleterskim samo odgođen. taj se tekst opisuje na slijedeći način: »U članku je na uvjerljiv način prikazan lik žene borca. 140 Nav. U bibliografiji članaka iz te edicije.) Tako ’novo ćudoređe’ ga rantira kontinuitet ugnjetavanja ženske seksualnosti od jednog društva do drugog.. str. boriti se. Muške fantazije. dj. 5. GZH. 1943. 1944. »Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji domovine«. . Edward Shils opisuje nekoliko mogućih rezultata. 1945. nav. str. 10. 1944. Naprijed. disati isti vazduh. Te oblike Shils naziva adicijom. 130 »Tako pjesnički jezik naznačuje proces svake društvene preobrazbe i u svom funkcioniranju postavlja pitanje vlasti«. 1213. 132 »Nazor o partizankama«. Dunja Rihtman. 62. Nenad Miščević. per se ipsum. žena mora ostati i seksualno čista.62 KONJI. str. 1955. da ćemo živeti s njima.) 137 U svom tekstu Legenda o Hanifi. Evo samo jednog indikativnog navoda: »(. 115. 134 Ta se misao provlači kroz čitavu studiju Klausa Theweleita. propadanje ženskog sadržaja.

nije ipak posve ne­ poznato da ona ima svoju jasno izdvojenu tradiciju. Zbog čega su i usprkos to­ me žene kao povijesni subjekt ipak ostale »nevidljive« u kolektivnom sje­ ćanju i u povijesnoj znanosti. AFŽ je u neposrednom poslijeratnom razdoblju jedina (preživ­ jela) nasljednica tegobnog stoljetnog proboja žena2 na javnu-političku scenu i nastojanja da one sebi primjerenim sredstvima osvoje ravnoprav­ ni položaj u svim sferama društvenog života. a njihovo mjesto u povijesti prazno? . podjednako u predmetu i u metodi.No isto­ vremeno. D IO Kako objasniti zašto priča o Antifašističkoj fronti žena (AFŽ) do da­ nas — 37 godina nakon njezinog utmuća — još nije napisana? Problem je. kada je i u jugoslavenskom komunističkom pokretu prihvaćena Komintemina linija stvaranja Narod­ nog fronta svih demokratskih snaga protiv nadirućeg fašizma1.3 Emancipacija i organizacija: Uloga Antifašističke fronte žena u postrevolucionarnim mijenama društva i kulture (N R Hrvatska 1945-1953) UVOD "NEVIDLJIVI1 1PREDMET. Predmet — metoda — predmet Koji je razlog da je AFŽ. PERSPEKTIVISTIČKA METODA I "NETRANSPARENTNI" IZVORI I. najmasovnija od svih masovnih organizacija. još uvijek neispisani list naše poslijeratne povijesti? Iako kao zasebna organizacija djeluje tek desetak godina (1942-1953). čini se. kontinuitet koji se može pratiti od sredine tridesetih godina.

te orijentacija ka analizi procesa dugoga trajanja. Oni kao da postoje s one strane odnosa spolova... ona je u neprestanom traga­ nju za novim povijesnim izvorima. a po njoj defiliraju — padaju ili se uzdižu — »bića klase«. revolucio­ nari i vojskovođe. RATOVI Ne želimo li dogmatskom strogošću suditi o povijesnoj znanosti. heroji. a od samih svojih početaka nije se zadovoljavala pukim ispunjava­ njem »praznih mjesta« i upisivanjem žena u postojeće historiografske ka­ tegorije i obrasce. Dramske zaplete potiču »objektivna nužnost« ili »zakonomjernosti društvenog razvitka«. u istoj mjeri u kojoj su jamačno tim odno­ sima dominirali. Otvaraju se nova pitanja poput onih koja propituju alokaciju moći i resursa među spolovima.. To je povijest bez čovjeka. No niti politika više nije usko određena kao formalna i neformalna borba za moć. vojna i diplomatska historija — kontinuirani procesi različitih područja društvenog iskustva i odnosa i tzv. kao i društvene odnose među njima.5 Razvojem socijalne povijesti koja je učinila radikalan odmak od tra­ dicionalne historiografije — čiji su stubovi politička. Muškarci. neofeminizmom) početkom 1970-ih godina i njihovim zahtjevom da se kolektivno pamćenje osvježi »upisivanjem žena u povijest«. U pretpostavci govora o iskustvima žena u historiji i . snage reakcije i napretka. ne jed­ nine.64 KONJI. I njezini najviši dometi4 široke su pano­ ramske freske: povijesna pozornica osvijetljena je bengalskom vatrom re­ volucije. Ulaskom konkretnih. ŽENE. tjelesnih povijesnih bića otvoren je ujedno prostor razvoju povijesti žena. Dakako. »obični ljudi« postali su legitimni predmet znanstvenog interesa. treba imati u vidu da je i historiografija (poput ostalih društveno-humanističkih znanosti) tek »oblik mišljenja prouzročen sviješću o strukturama i procesima u društvu«. vođe naroda.7 Utemeljenje i ekspanzija povijesti žena potaknuti su snažnim uspo­ nom ženskih pokreta (tzv. genijalni učitelji. »Ljudi« se i u takvoj povijesti ponekad jav­ ljaju — velike ličnosti.6 Metodologiju socijalne povijesti odlikuje prihvaćanje metoda društve­ nih znanosti u konceptualizaciji i testiranju hipoteza. Ta se nova disciplina nadovezuje na zasade društvene povi­ jesti. ili pak pali anđeli izdaje.«3 Za raspoznavanje javnog/političkog djelovanja žena (a dakako i muš­ karaca kao konkretnih povijesnih bića) bit će neophodno odvažiti se na otklon od dominantne paradigme političke povijesti kakva istrajno pre­ vladava u našoj historiografiji.. Pored toga. Stoga »svako društvo ima onoliko prošlosti koliko ima i elemenata sadašnjosti. i dobar dio te nove paradig­ me može se označiti kao »politička povijest«. a različiti pojedinci mogu biti svjesni razli­ čitih prošlosti Društvena svijest o prošlosti stvar je množine.

Zadatak je povje­ sničara da utvrdi koja se od tih simboličkih predodžbi priziva. »Razlike koje se temelje na kategoriji roda postoje svagdje. konstitutivni element društvenih odnosa koji su bazirani na percipiranim razlikama među spolovima. Scott. Kao konstitutivni element društvenih odnosa rod. odgojnim. Eva i Djevica Marija kao simboli žene u judeokršćanskoj civilizaciji. znanstvenim i pravnim doktrinama. Rod je. no s druge strane njihove konkretne manifestacije nisu iste u svim društvima: one nisu univerzalne. Pojam »rod« uveden je kao posljedica nastojanja da se istakne bitno društvena kvaliteta razlika ba­ ziranih na spolu. Teoretičarke povijesti žena nisu zanemarile dvostruku igru razlike. upo­ zoravala je američka antropologinja Michelle Zimbalist Rosaldo.1 1 Američka povjesničarka Joan W. U pitanju su zanemareni odnosi među ljudskim bićima i ljudskim grupama. sadrži četiri međusobno po­ vezana elementa: ^ ' Prvi su element raspoloživi simboli koji u određenoj kulturi prizivaju mnogostruke (i često protuslovne) reprezentacije — npr. Na drugome su mjestu normativni koncepti koji po­ kreću interpretacije značenja tih simbola. kako i u kojem kontekstu. Ti su normativni koncepti sadržani u religioznim. »Žene valja poimati u odnosu — s drugim ženama i s muškarcima — a ne u kategorijama razlikovanja i odvojenosti«10. u prvome redu. Osobi­ tu su pažnju teorijski radovi posvetili razobličavanju biološkog determi­ nizma koji implicitno pretpostavlja muškarca kao povijesno biće. W. u dotadašnjoj tradicionalnoj historiografiji njihova »iskustva. a povi­ jesnu egzistenciju žena svodi na nijemo i vječno vraćanje iste igre izmjene prirodnih ritmova. oni sankcioniraju kao jedinu moguću. kao univerzalnu normu. Scott rod definira kao složenu kate­ goriju. ffyrema J. aktivnosti i prostori nisu smatrani dostojnima temeljitog istraživanja«. te je upravo rod primami način označavanja odnosa moći. Razumijevanje značenja spolova u prošlosti nadaje se kao jedan od osnovnih ciljeva istraživanja.8 Marginalizacija i minorizacija iskustava žena u prošlosti bila je tek odraz njihovog stvarnog i simboličkog mjesta u suvremenim društvima. Naime. Spolovi i njihovi odnosi nisu nešto vanpovijesno — pred ili nadpovijesno. Poziciju ko­ ja tim konceptima daje prevladavajući ton. Neodrživi su prigovori da povijest žena predstavlja nasilno izdvajanje jedne unutar sebe nehomogene analitičke kategorije kakvu predstavljaju žene. Posljedica je toga da se povijest piše kao da su te . koji nastoje ograničiti i uklju­ čiti njihove metaforičke potencijale. koja je dominantna u odre­ đenom povijesnom trenutku.«9 Varijacije u statusu žena isto su tako mnogobrojne kao i varijacije u statusu muškaraca te se razlikovanja prema kriteriju roda stoga ne smiju izjednačavati s hijerarhijama izvedenima prema is­ tom kriteriju.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 65 s historijom našao se zahtjev za izmjenom kriterija znanstvene relevancije.

W. U onoj mjeri u kojoj te reference uspostavljaju distribuciju moći (ra­ zličitu kontrolu u pristupu materijalnim i simboličkim resursima). zatrte. a još manje da te kategorije podrazumijevaju nužne solidarne veze. pritisnuti masivnošću referentnog okvira tzv. RATOVI normativne pozicije proizvod društvenog konsenzusa.15 Smještajući svoj predmet — A FŽ — u obzor navedenih teorijskih pro­ mišljanja povijesti roda/žena. »koncepti roda uspostavljeni kao objektivni skup referenci strukturiraju percepciju i konkretnu simboličku organizaciju čitavog društvenog živo­ ta. Jovanka Kecman. ističe Joan Scott. Tako npr. političke i kulturne entitete. prvobitni ili inherentni uzrok nastan­ ka. Riječju. »Ne smijemo i ne možemo ih svesti na čimbenike izvan povijesti. Takva vrsta analize ne može izbjeći problematiziranje politike društvenih institucija i organizacija — trećeg aspekta odnosa roda. mogla sam mu pristupiti bez osjećaja stida i kajanja. a klase su jedan od razlo­ ga za nehomogenost roda. ŽENE. rod je uvučen u sam nacrt i konstrukciju moći kao takve. Ističe se da podjednako niti rod niti klasa ne označavaju homogene grupe.«12]Bez obzira na ra­ zličite premise i tradicije na koje se pozivaju teoTijsIće elaboracije povi­ jesti žena i povijesti roda13. »građanski« feministički pokret). gotovo frivolno. a još manje na jedan. svoje bavljenje doživljavali kao nešto margi­ nalno. autorica prve (i je­ dine) iscrpne monografije o ženama Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama (misleći time na tzv. budući da se teško oteti dojmu da su autori/ce koji su u svojim radovima posvećivali pažnju po­ vijesnom djelovanju žena. To nije posve beznačajna prednost. Njegova je realizacija nezamisliva bez teorijskometodološke osviještenosti. Scott. uniformni. Povjesničari moraju is­ tražiti samosvojne načine konstrukcije toga identiteta i staviti svoje na­ laze u odnos sa čitavim spektrom aktivnosti društvenih organizacija i po­ vijesno specifičnim kulturnim predodžbama. opće je mjesto zaključak da spolove i njihove odnose valja promatrati kao društvene. a ne sukoba. Pos­ ljednji aspekt kategorije roda je rodni identitet. Te­ žište je novih historijskih istraživanja na osporavanju deklarirane nepro­ mjenjivosti. »opće/političke povijesti«.16 Upravo zbog toga feministički poklič »Upišimo žene natrag u povi­ jest!« ne može predstavljati samo potragu za nekim prethodno zanema­ renim »predmetom«.66 KONJI. na otkrivanju prirode prijepora ili represije koja dovodi do privida bezvremene stalnosti binarnih reprezentacija roda. nalazi neophodnim obrazložiti (na kraju ipak odbačenu) dilemu »da li ovaj problem istraživati i obrađivati kao posebnu temu ili u okviru drugih opštih tema iz istorije radničkog pokreta«. smatra J. jednostavni. Rod je štoviše jedan od razloga nehomogenosti klasa. novog senzibiliteta17 za »nevidljive«.«14 Razmatranje odnosa kategorija klase i roda također je jedna od ključ­ nih preokupacija pri teorijskom utemeljenju povijesti žene/roda. .

američki sociolog povijesne orijentacije. potlačeni. žene. Što­ više. uspjet će izroniti ispod sive mrene povijesnog zaborava tek kada izoštrimo meto­ du. Unapređuju li učestale transformacije organizacijskog modela AFŽ-a u periodu od 1945. gubitnici. oruđe da razaznamo i njihove glasove. te utvrđivanje njezine uloge u ukupnosti procesa post/revolucionarnih mijena društva. želim utvrditi stupanj autonomije kojim je AFŽ raspolagala pri formuliranju svojih ciljeva.. podvrgnuo je kri­ tici pojam društvene mijene tvrdeći da društvena promjena kao takva ne postoji niti u nacionalnim niti u svjetskim razmjerima. tjelesnost. procesi stvaranja država ili kapitalističke akumulacije) koji su preoblikovati svijet u posljednjih nekoliko stotina godina. oslobođenje žena? U kojoj je mjeri način na koji je organizacija zasnovana nakon drugog svjetskog rata bio instrumentalan za poticanje njihove emancipacije. otvara mogućnost da istražimo jedan od zanemarenih civilizacijsko-povijesnih procesa dugoga trajanja. proces oslobođenja žena valja promatrati kao epohalni proces.19 Oslo­ bođenje žena također se nadaje i kao pretpostavka ostvarenja jednog od najprominentnijih ideala socijalističke revolucije — jednakosti svih ljudi. koji svoje prve poticaje nalazi u revolucionarnoj paroli »Sloboda. Na koji način istraživanje organizacije žena može osvijetliti samu kva­ litetu emancipatorskih procesa u jednom društvu? Mada nikako ne treba zanemariti upozorenja vodećih teoretičarki povijesti žena da se ona ne iscrpljuje u povijesti njihovog organiziranog — javnog i političkog — dje­ lovanja (u »ekskluzivno muškom« društvenom prostoru). seksualnost. problematiziranje odnosa organizacijskog modela i ciljeva organizacije žena može pru­ žiti relevantne spoznaje o kvaliteti i dosezima toga procesa.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 67 marginalne sfere iskustva i odnosa u prošlosti. strategije i taktika u mijenama društva koje su deklarativno (na ideolo­ gijskoj ravni) bile neizvedive bez radikalnog pomaka u društvenom polo­ žaju žene. Istraživanje procesa emancipacije žena. neophodna pretpostavka govora o AFŽ-u. Charles Tilly. Da li je organizacijsko ustrojstvo AFŽ-a pružalo potreban prostor i adekvatan stupanj društvene moći za ostvarenje emancipacije . Stoga se kao prvi korak. podrazumijeva rekonstrukcija nacrta organizacijskog ustrojstva i stvar­ nog funkcioniranja organizacije.. koje su uslijedile kao reakcija na njezinu organizacijsku okolinu (u pr­ vom redu Komunističku partiju i »narodnu vlast«). Postoje epohalni procesi (kao npr. jednakost. marginalci svih boja. bratstvo« (uz — nerijetko brutalno — izuzeće sestrinstva18). do 1953. Svakodnevica. a u kojoj je mjeri iskorišten za realizaciju drugih prioriteta društvenog razvoja? Koji su organizacijski resursi i opcije bili na raspolaganju samim ženama za artikuliranje stra­ tegije vlastitog oslobođenja od specifične spolne diskriminacije? Rekonstruirajući učestale promjene organizacijskog modela AFŽ-a.

. polazeći od činjenice da on nije objektivno »zadan« niti prethodno teorijski (konsenzusom) već definiran. ističe Dunja Rihtman-Auguštin. vodećih slojeva i onih podređenih. ŽENE. »Predmet« će se oblikovati. RATOVI u zemlji opustošenoj ratnim razaranjima. utjecanja. Ovako određen interes za »život organizacije« is­ traživanje situira u ozračje još jedne humanističke discipline: etnologije. Organizacije naravno čine ljudi: njihova svakodnevica.)«.68 KONJI. upravo praksa analitičke povijesno orijentirane sociologije nameće in- . postati »čitljiv«.25 Navedenim teorijskim pristupima poslužila sam se pri konstruiranju svog predmeta istraživanja. a ne »otkri­ va« stvari). zauzvrat. globalnih kultura i subkultura. tek kroz raster odabrane teorijsko-metodološke vizure. konkretne događaje. između lokalne razine i nacio­ nalne razine«.. Pri utvrđivanju međuodnosa ovih razina poslužit ću se nekim iskustvima historijski orijentirane sociologije. grupe za pritisak). određeno analitičkom »podatnošću« materijala. njihovi odnosi. te dijalektiku smislenih akcija i strukturalnih determinanti u makrosociološke eksplanacije i istraživanja.. Prema mišljenju Thede Skocpol. specifični tip izražajnosti/kreativnosti.. odnosa povijesti (.. vremenske procese. nerazvijenoj i duboko prožetoj patrijarhalnom kulturom (čiji je sastavni dio i politička kultura)? Mikrorazinu — organizaciju žena i strukturu njezinih unutrašnjih od­ nosa shvaćenu kao podsistem s vlastitom kulturom i grupnom dinami­ kom — promatrat ću u odnosu na makrorazinu — na institucije global­ nog društvenog/političkog sistema koje određuju mjesto i ulogu AFŽ^a u konkretnom povijesnom trenutku. odnosa velikih ideja i malih pogleda na svijet. fenomen društvene moći on ne svodi samo na političku sferu »gdje se ona ’reprezentira’ (. mrežna analiza (network analysis) koja uvodi pojam društvene mreže određujući je kao »socijalnu dimenziju što posreduje između od­ nosa i društvenog sistema (ili) društava.21 Dakako. središte mog istraživanja predstavlja život organizacije A F Ž a. Mrežna analiza otkriva beskonačan izvor vlasti u društvu (. Uvijek analiziramo ono što mo­ žemo vidjeti (lacanovski regard koji uočava nove dimenzije.)«..20 Ta je disciplina razvila dovoljno prostrani teorijsko-metodološki okvir za novo čitanje klasičnih socioloških teorija. a to je viđenje.). kulture kao su­ stava i kultura kao podsustava.22 Još jedan tip sociološke analize može pripomoći istraživanju A FZ-a na ovoj razini. ponovno uvodeći u obzor nji­ hova interesa sociokulturne raznolikosti.. U proučavanju kompleksnih društava suvremena etnologija morala je razviti senzibilitet za »istraživanje odnosa dijelova i cjeline. određeni tip komunikacije — po­ sredovanja.23 Ovaj tip analize omogućuje da se na drugi način raz­ mišlja o načinu na koji se određuju društvene pozicije ili o međuigri druš­ tvene strukture i individualne akcije 24 Osobito je plodonosan u istraživa­ nju političkih stranaka ili njima bliskih grupa (interesne grupe. naročito kod tako eluzivnog »predmeta« poput (»nevidljivih« — zanemarenih) povijesnih činjenica.. To je tzv.

o kojemu se danas toli­ ko diskutira. Time se suprotstavlja po­ zitivističkoj paradigmi (još uvijek ustrajnoj.28 Osluškivanje glasova žena iz prošlosti danas može ukazati podjednako na pogrešne izbore koje ne bi trebalo ponavljati. te konstruirati adekvatni hipotetičko-interpretativni okvir.29 Metoda — predmet — metoda Interdisciplinarni rad.26 Možda je tu neprestanu dijalektičku napetost između predmeta i metode. u svojim polaznim postavkama interdisciplinarni pristup upu­ ćuje na dijaloški karakter proizvodnje znanja. nije se spremna predati). On će ujedno omogućiti nadilaženje disciplinarnih ograničenja koja bi sapinjala složenost samog predmeta kao i njegovo upisivanje u međuprostore i na margine znanstvenih disciplina. Jeunes chercheurs30 Metoda koja želi kompleksno zahvatiti tako zamišljen pristup pred­ metu (podjednako na mikro i makro razini). Je r sa svakom sadašnjosti m ože u nepovrat iš­ čeznuti slika prošlosti. prilagođavajući mjere tijekpm na­ predovanja posla. »Stoga dobra historijski orijentirana sociologija o zbiljskim preokupacijama stvarnosti može progovoriti na mnogo smisleniji način od usko fokusiranih empirijskih studija koje se diče svojom ’političkom relevantnošću’«. najlakše izraziti metaforom Arthura Stinchombea koji smatra da analitički povijesno ori­ jentirani sociolog »gradi poput stolara. za razliku od arhitekta koji prvo crta. Kako bi se nešto moglo interdisciplinarnim učiniti.27 Dosadašnji rezultati široko zasnovanih povijesno orijentiranih socio­ loških analiza omogućili su nove dimenzije razumijevanja načina na koje obrasci iz prošlosti i alternativne putanje mogu biti relevantni/irelevantni za izbore sadašnjice. nemoguća je bez interdisciplinarnog pristupa. zapravo. Riječju. a tek onda gra­ di«. kao i na neistrošene rezerve utopijske energije. materijala i načina izvedbe. Roland Barthes. ne podrazumijeva sučeljavanje već postojećih disciplina (niti jedna od njih. (Walter 'Be­ njamin). nije dovoljno izabrati »predmet« (temu) i oko nje­ ga sabrati dvije ili tri znanosti.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 69 timniji dijalog s povijesnim činjenicama (evidence) nego što je za to kadra interpretativna povijesno orijentirana sociologija ili primjena modela na određeni povijesni slučaj. u k o joj on a nije'znala prepoznati sebe. Interdisciplinar­ nost znači stvoriti novi predmet koji ne pripa­ da nikome. posebice u pristupima prošlo­ .

ŽENE.33 Povijest roda. — osviještenoj fluidnosti vlastitih granica (graničnih područja). modernom lingvistikom. predstav­ ljat će kombinacija slijedećih disciplina/postupaka: RAZINA RAZMATRANJA AFŽ u povijesnom kontekstu DISCIPLINA PRISTUP *socijalna historija *povijest roda/žena "povijesno orijentirana sociologija "analiza društvene mreže "sociologija društvenih pokreta "folkloristika "simbolička antropologija "proučavanje rituala povijest interakcije: AFŽ — organizacijsko okružje AFŽ kao sustav (kultura organizacije) sociologija etnologija Mada proizlaze iz različitih teorijskih/disciplinarnih tradicija. već i sa sociologijom. svoju originalnost nastoji utemeljiti ne u primijenjenim metodama. Stoga ću i metodu (podjednako kao i predmet) nastojati zasnovati na pretpostavkama dinamičkog istraživačkog modela — na komunikacijs­ kom modelu. svi ovdje navedeni pristupi/discipline nalaze svoje dodirne točke u: — sklonosti eklekticizmu.. štoviše i žučnog os­ poravanja vlastitog nasljeđa »kulturno-historijske« paradigme.)«! Povijesno orijentirani sociolozi postavlili su »široki program/djelokrug u istraživanju i teoretiziranju o važnim samosvojnim preokupacijama«. Tako na primjer. otvara prema socijalnoj povijesti svakodnevice u prošlosti i sadašnjosti.. na sličan način. psihologi­ jom. surađu­ jući ne više isključivo s historiografijom. Njihov se eklekticizam najjasnije ogleda u činjenici da otklanjaju pro­ pisivanje »metodoloških dicta«. a cilj je shvaćanje smisla historijskog obrasca »koristeći se u tom procesu svakim teorijskim resursom koji se čini korisnim i validnim«. već u postavljanju novih pitanja sa specifič­ nim perspektivama. — težnji za prožimanjem sa srodnim disciplinama.70 KONJI.34 Evropska se etnologija (ali i anglo-američka tradicija kulturne antro­ pologije)35 nakon procesa kritičkog preispitivanja. teo­ rijsku ili metodološku orijentaciju (. RATOVI sti u nas) koja smatra da je znanje moguće pronaći/istražiti u obliku ne­ posredno dostupnih činjenica/datosti {data). kritička analiza repre­ zentativnih djela vodećih povijesno orijentiranih sociologa ukazuje na to da bi tu disciplinu »bilo pogrešno svesti na bilo koju epistemološku. kibemetikom i ekonomskim znanostima.36 . semiologijom.32 Težište je na analizi određenog problema.31 Metodološko uporište za očitavanje i strukturiranje raz­ ličitih razina predmeta istraživanja (makro — mikro planova).

3) ono što je iznad i izvan neophodnog. socijalizam. Nije na odmet spomenuti da se njome do sada nisu služili istraživači naše naj­ novije povijesti. Dobro nam znani svjetio­ nici zasjat će drugačijim svjetlom (i osvijetliti sjenovite zabrane): revolu­ cija. u odnosu na dosad uobičajene izvore za pisanje povijesti društva u nas.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 71 Riječju. Takva mapa ne može pružiti metodološka dicta za neko konkretno istraživanje. do svog (samo)ukidanja 1953. Upisivanjem jednog nezanemarivog segmenta prošlih iskustava žena u tekst »Povijesti« osvijetlit će se neka od njezinih zastrtih mjesta i razgrnuti netransparentnost institucionaliziranog (uvriježenog/ideologiziranog) diskursa39 o toj prošlosti. 2) ono što nadomješta original. onaj višak za koji Jacques Derrida i poststrukturalisti dokazuju da je posljedica djelovanja procesa zamjene. prednosti i nedostatke alternativnih pristupa. kroz vizuru povijesti žene. opće povijesti... No ona može senzibilizirati podjednako istraživače kao i pu­ bliku (. Supplement stavlja u pitanje dovoljnost kategorije univerzalnog. naravno. Neiskorištena i zanemarena. Supplement Derrida izvodi u slijedećim značenjima kao: 1) ono što je suplementamo (dopunsko.38 Pristup izvorima — arhivskoj građi AFŽ-a — i njihovoj interpretaciji s takvih polazišta ima potencijal da stavi u pitanje naša znanja (ili pred­ rasude) o jednom periodu iz tzv.) za ciljeve. a nazivaju ga supplement. smijemo li previdjeti gubitke? Supplement. Građa koju taj fond sabire veoma je opsežna (oko 65 arhivskih kutija za razdoblje 1945-53). Što je to socijalizam revolucionirao u životima žena? Dok govor ideologije neprestano ističe dobitke.«37 O izvorima ili kako izbjeći zamku iskrivljenih ogledala Osnovni korpus mog empirijskog materijala predstavlja arhivski fond Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske.. kao onespokojavajući šum što dopire s margina osnovnog teksta povijesti. na sve je ove discipline moguće primijeniti tvrdnju Thede Skocpol kojom opisuje povijesno orijentiranu sociologiju: radi se o nasto­ janju da se zasnuje »mapa alternativnih strategija za istraživanje i pisanje (. »bratstvo i jedinstvo« — tzv. jednakost svih ljudi. razno­ lika po karakteru i pruža različite tipove obavijesti o prošlosti. Pojam supplement je dvoznačan i stoga djeluje zbunjujuće /uznemiravajuće u odnosu na ono što je smatrano čitavim ili dovoljnim. nepri­ jeporne i univerzalne vrednote pokazat će tamne napukline svoje »općenitosti«.). pohranjen u Institu­ tu za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Poslužit ću se upravo tim Derridinim pojmom da označim karakter i ukažem na interpretativne mogućnosti arhivske građe koju je organizacija AFŽ »proizvela« u razdoblju od 1945. ona predstavlja izazov istra­ živaču. go­ dine. ali. pomoćno) i koje pribavlja ono što nedostaje. nadomeće sjenu upitanosti tezi da »točak historije« uvi­ ..

pokušala sam klasificirati arhivsku građu prema smjerovima u kojima se taj dijalog/komunikacija odvija. upozorava Bahtin.. Ali na toj ravni komunikacije dolazi i do upo­ trebe reprezentativnog diskursa u skladu s pretpostavljenim očekivanji­ ma viših odbora AFŽ-a. (Istraživači nikada ne smiju smetnuti s uma da se nalaze usred igre iskrivljenih ogledala. tj. Viši pak odbori neprestano proniču/razotkrivaju tu zamku i učestalo upozoravaju na ne­ pouzdanost takvih izvještaja i »podataka s terena«. Primjer tipičnog odnosa ova dva tipa diskursa vertikalna je komuni­ kacija između viših i nižih odbora AFŽ-a. No i hi­ jerarhija unutar A F Ž -a tek je dio jednog složenijeg spleta hijerarhijskih odnosa u društvu. institucionalnom prinudom i inovacijom. Narodni front). kada polazimo od tekstova izvora koji predstavljaju iskaz. Oni funkcioniraju i čitljivi su (spoznatljivi) isključivo na tekstualnoj razini. suočit ćemo se s kontekstima moći.40 Iskaz je u cijelosti formiran izvanlingvističkim. dijalogičnost. Uranjajući u arhivsku građu. Zbog toga sam svakom dokumentu postavila pitanje: tko govori? (s kojega mjesta u odnosu na govor vlasti?) i koga pretpostav­ lja kao slušaoca? Na najuprošćenijoj razini.) Komunikacijski ću model. Kritičkoinformativni diskurs prevladava prilikom artikulacije teškoća i problema u vlastitim sredinama i »probija« se u obraćanju/izvještajima nižih hije­ rarhijskih instanci višima. oslanja se na neupitan/totalizirajući i totalitarni govor vlasti. ŽENE. a mobilizacijski eros kojim se reprezen­ tira/legitimira usmjeren je na besprizivno i neposredno izvršavanje nje­ govih zamisli. »komiteta«. ne treba zaboraviti da je iskaz imanentno društvena činjenica. Povijest A F Ž -a je (pri)povijest o organizaciji. primijeniti podjednako i u određenju predmeta/metode i u pristupu arhivskim izvorima. u obje ove pozicije nepresta­ no se isprepleću dva tipa diskursa: — kritičko-informativni (teži što vjerodostojnije predstaviti određenu situaciju. a i sam jezik funkcionira kao »ideološki sistem« 41 Polazeći od tih premisa. valja imati na umu da niti ovi (ali niti ikoji drugi) povijesni izvori nisu neposredovani odraz/opis »stvarnosti«. teži minimalizirati ideološku dimenziju te omogućiti regulaciju i što bolje funkcioniranje svakodnevne prakse) i — reprezentativni (autoreferencijalan je. Kad kažemo organiza­ cija dakako podrazumijevamo postojanje određene hijerarhije. u samom se iskazu slušalac već podrazumijeva. Narodnog fronta. No. samokritičan je.. Takav pristup osjeća . te njezinih viših odbora s respektivnom organizacijskom okolinom (KPJ. U osnovi je svakog iskaza.. otporom. Posegnemo li iza tekstova. di­ jaloškim momentom.. dakle. RATOVI jek kreće naprijed tek sa zdravom dozom sumnje o ispravnosti njegova smjera. ideologičan je — pretpostavlja eventualno buduće stanje kao realni entitet).72 KONJI.

Postavši slobodan postao je ne­ pravedan prema svojoj družici. U narednoj je rečenici sama na njega odgovorila: Još izraženije potcjenjivanje i još jači žig prezira. (3. Baklja istine raspršila je oblake ludosti i uzur­ pacije. upozoravaju da su tekstovi »si­ stemi ili ekonomije istine«. probudite se. sve učestalije javljaju »neslavljeničke historije« (noncelebratory histories). već zapis komunika­ tivnih procesa koji povijesno postoje između subjekata u odnosima mo­ ći. žene. Naime. izloženoga djelovanju moći i nepodudamog. Porobljeni je muškarac umnožio svoju snagu i potrebna mu je vaša kako bi raskinuo vlastite okove. 1791)45 Pitanje koje je autorica Deklaracije o pravima žene i građanke postavila u Postscriptumu proglasa svojim sugrađankama nije bilo tek retorički ukras. nasuprot tome. zvon razuma odjekuje či­ tavim svemirom. fanatizmom.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 73 nelagodu spram aksiomatskog shvaćanja prema kojemu izvori nisu pred­ met spoznaje historičara. pravi referent iskaza nije prikazani »svijet« nego su to specifične instance diskursa. . O. američki antropolog i povjesničar James Clifford. otkrijte svoja prava. 9. DVJESTA GODINA TIŠINE: POKUŠAJ TIPOLOGIJE ŽENSKIH POKRETA U MODERNOM PERIODU Od govornice do stratišta Žene. Niti očekivani rezultat nije dakle prikaz »svijeta«. Kulturne interpretacije koje vode računa o raznovrsnim recipročnim kontekstima — obavezuju na iznalaženje različitih rakursa prikazivanja posredovanih stvarnosti kao nečeg mnogosubjektivnoga. smatra Clifford. »kanali obavijesti«. Moćno carstvo prirode nije više okruženo predrasuda­ ma. kao pos­ ljedica takve vrste kritičke predostrožnosti. žene! Kada ćete prestati biti slijepe? Koji su vaši pro­ bitci od revolucije? Olympe de Gouges Dćclaration des Droits de la Femme et de la Citoyenne.44 Teško je ne složiti se s Cliffordovim zaključkom da se. praznovjerjem i lažima. već puko sredstvo spoznaje povijesnog razvoja. za­ laže se za po njegovu shvaćanju jedini mogući pristup — djelomične in­ terpretacije. te da kroz njih govore moć i povijest na način koji njihovi autori nisu bili kadri kontrolirati43 Jedan od promicatelja takvoga pristupa.42 Suvremena promišljanja na području tekstualne kritike i teorije kulture.

i to ne samo kao puki dio revolucionarne »mase«. kao ’babe’ koje se pretvaraju u ’hijene’« 47 Slične su fantazme progonile i njihove suvremenike. Njihove kratkotrajne trijumfe smjenjivale su dugotrajne tišine. kao »piljarice« u pohodu na Ver­ sailles. u svojoj 45-oj godini.. RATOVI Žene su s velikom energijom sudjelovale u dizanju Francuske revolu­ cije. »Žena ima pravo da se popne do stratišta. vječno vraćanje istog u povijesti žena.74 KONJI.. tišine i isključenja unutar li­ beralne političke teorije«. konzervativce i revolucionare podjed­ nako.46 Ovdje dakle počinje povijest novovjekog femi­ nizma. Zbog »neprirodna« nagnuća prema govornici bila je giljotinirana kao žirondinka 13. Do narednog zaborava? Tipologija organiziranog djelovanja žena Dakako. doprinositi njihovim usponima i — tonuli u zaborav nakon pobjeda. (. opozicijska poli­ tička perspektiva.. može efikasno staviti u pitanje dominantni politički diskurs kojemu se suprotstavlja. neopravdano je za prešućivanje tog povijesnog nasljeđa tere­ titi isključivo (muški) hegemonizam povijesne znanosti. što je 1793. svoje De­ klaracije.48 Budući . Ženski su se pokreti javljati usporedo ili na marginama širih društve­ nih pokreta. Problem se može analizirati i propitivanjem statusa feminizma kao političke teorije — kako zahtijevati jednakost u ime razlike? »Feminizam. organizirale se u ženske političke klubove.. Le Journal de VEtat et du citoyen) i salijetale Narodnu skupštinu svojim peticijama u kojima upozoravaju: »Upravo ste dokinuti privilegije. Svaka je generacija žena koje se nisu mirile sa »svojom prirodom«. sve do naših dana. horribile die tu. L ’Observateur feminin. nego kao društveni pokret. brumairea 1793. ali ipak ostaje u okviru teorije protiv koje se oblikuje. Ali u povijesnoj svijesti (posredovanoj. Po prvi se puta kao grupa pojavljuju u javnosti 1789. iznova proživljavala i ponovno otkrivala borbe svoga spo­ la. zaključuje Joan W. do raspuštanja njihovih političkih klubova i smaknuća brojnih žena koje su zastupale interese vlastitog spola. izdavale prve feminističke časopise (npr. dovelo do zabrane svake javne aktivnosti žena. Tada je započelo kruženje dugo dva stoljeća.)« napisala je (proročanski) Olympe de Gouges u članu X. zbog toga podjednako mora imati pravo da se uspne za govornicu (. ŽENE.) On razotkriva protuslovlja. zapisima muškaraca historičara) izranjaju žene Francuske revolucije kao »klišei ili karikature. odstranite i one koje se odnose na muški rod«. Zahtijevale su mogućnost sudjelova­ nja u politici. Scott fazmatrajući ovaj teorijski problem na primjeru Deklaracije Olympe de Gouges.

pita­ nja kao dio reali­ zacije određenog p rogram a društve ne preobrazbe • cilj: em ancipaci­ ja žena..) družene organi­ zacije i druge form e za M O BI­ prom jena položaja LIZA C IJU žena žena kao posljedica — »iskorištava­ političke pobjede nje« em ancipa»saveznika« torskih zahtjeva tzv. način života) ORCfANTZA^^^B PRINCIP autonomija * nacionalne organiza* *one issue move- heteroncimija * pseudopri* pridružene organi­ zacije (affiliated o/g.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 75 T IP ORGANIZIRANOG DJELOVAN JA ŽENA (IN D IK A T O R I) IACIJA reformizam P R O N IJE N A SUPSUMIRANJE INTERESNE DIMENZIJE ISTICANJE INTERESNE DIMENZIJE INTEGf D RU ŠTV BN đ^M (statu s } SAVEZNIŠTVO (klasno. pitanja adekvatnijom zastup­ ljenošću u organima st°ieće institucije na vlasti sv> m razinama • nema direktnih aspi.) — TEORUSKO ^ ^ l i ] POSTAVLJ/tfrf^^B P rT A N M A M KRITIKA NE. njihovo osposobljavanje za provođenje toj program a * ž. - ■ ■ > ‘ "3 S 018 \J I > ! pitanje — problem za sebe • cilj: O SLO ­ B O Đ E N JE žena.* žene kao saveznici racija u borbi za vlast u borbi za vlast u okviru postojećeg sistema • položaj žena je proble m p o M b i * cilj: integracija u po- KRITIKA STR\UKTURALNIH NEMOGlJĆNOSTI INTEGRACZIJE ŽENA * autom atsko tjeSavanje ž. o n o je problem sui generis. ima samosvojnu dina­ miku ijeSavanja dovest će do -» N O V E K U LTU ­ R E (p otreb e.. političko.DOVOUNE CUE ŽENA U REPREZENTA > POSTOIEĆIMr OKVIRIMA * autom atsko tješenje ž. »rad medu/sa ženam a« autonom ija -» 1 i I/' ^ I I S ^ * ena FEM IN IZAM (»organizacije žena za žen e«) * odustajanje od vladajućih pravila političke igre merits* * grupe za pritisak * senzibiliziranje javnog mnijenja sveobuhvatne infiltracije -> pritisak ^ h ^ W o s ^ f T * m ale 01 P01'*®01 neutra^ nost * integracija u sve in­ stitucije * m arginalizacija * u slučaju istica­ nja određenih zahtjeva grupe * networks * p otiče se masovnost članstva PREMA % I ( \ MASO^IOSTI * »strateSka * presudna alokacija« uloga »ženske elite« alocirane u pseudo/pridruženim organizacijam a * kod stvaranja javnog mnijenja R EFO RM ISTIČ KO / FEM INISTIČKO i Šanse za razvoj j ženskog pokreta »ŽEN SKE O RG AN IZAC IJE« (»ŽEN E KAO SUPUTN ICE«) nem a Šansi za razvoj ženskog pokreta REVOLUCIONARNO / FEM INISTIČKO Šanse za razvoj ženskog pokreta Ip o v i j e s t žena žene u p o v i j e s t i p o v i j e s t žena .

bilo da se bore za integraciju žena u postojeće. već i površno poznavanje različitih tenden­ cija suvremenog (neo)feminizma dovoljno je da razaznamo na koje se od prikazanih tradicija iz povijesti ženskih pokreta i ne znajući naslanj aju/nadovezuj u. a u zatvorima su štrajkale glađu)51. valja ga prosuđivati unutar kritičke opozicije spram respektivnih političkih teorija. građanski feminizam. ŽENE. bile su masovno suđene i zatvarane. Obje ravni predložene tipologije — ona općenita (odnos prema op­ ćem društvenom sistemu) i ona posebna. ističe J. na opoziciju autonomija — heteronomija. bilo da nastoje na promjeni ukupnog društvenog sustava (a nije isključeno niti supostojanje oba tipa. »nije neka izvanjska ’žena’ ili teleologija. Autonomnim ženskim pokretima (koji su sukladno tome i »apolitični«. na sličan način — kontekstualno — možemo uspo­ staviti tipologiju ženskih pokreta u razdoblju nakon Deklaracije o pravi­ ma čovjeka i građanina koja kao temeljnu vrednotu postavlja jednakost. odnosno njihovih varijeteta u istom periodu).. ne vežu se uz neku određenu političku snagu/partiju/ideologiju) u najvećoj mjeri pripada tzv. onoga koje upravo taj diskurs nastoji što vjerodostojnije rekonstruirati.) Mutatis mutandis. dakle.50 Posredstvom različitih tipova odnosa ženskih pokreta prema društvenom sistemu. izazivajući i osporavajući dominan­ tni politički diskurs.. tj. W. budući da je i sama Antifašistička fronta žena zadobila status izumrle prethistorijske životinje. Možda su najpromi­ nentniji primjer engleske sufražetkinje s kraja 19. ženski pokreti neizbježno ostaju ispušteni iz povije­ snog sjećanja. RATOVI da feminizam nije samostalan fenomen — nezavisna politička teorija ili koherentna filozofija. Pojavljujući se na marginama moći (bez obzira na svoju stvarnu snagu u određenom povijesnom trenutku). koja obuhvaća osnovne indika­ tore idejne i organizacijske konstrukcije pojedinih ženskih pokreta — ukazuju na temeljnu distinkciju između njih. Scott. L. stoljeća. nisu stavljale u pitanje potencijale bri­ . Ono. već kontekstualno formulirana kritika isključenja žena«. S.76 KONJI. i početka 20. No. što označava određenu feminističku tradiciju.49 (podv. moguće je očitati koordinate unutar kojih su upisane neke od tradicija koje će AFŽ sabrati i pratiti. Neka od »otkrića« bit će začudna današnjim čitateljicama/čitateljima. Te prosvijećene i energične viktorijanske gospođe i pored svoje neustrašive militantnosti (nisu prezale od ulič­ nih konfrontacija s policijom. čiji je osnovni politički program bilo žensko pravo glasa i mogućnost rav­ nopravnog ulaska u sve profesije. te u kojem će ih smjeru dalje razvijati.

a kao nagradu za privrženost vlastitoj stranci unose u svoje programe neke od ženskih zahtjeva.).EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 77 tanske demokracije. Heteronomija odlikuje dvije ideološki oprečne struje unutar ženskog pokreta — objedinjuje i one koji traže svoje mjesto pod suncem posto­ jećeg. kao i one koji se. pridruženih orga­ nizacija.52 Suvremene feminističke inicijative u Jugoslaviji također se ukla­ paju u ovaj reformistički tabor 53 Drugi pol autonomne feminističke akcije predstavljaju pokreti čija idejna platforma sadrži društvenu promjenu. Najistaknutiji eksplanatorni. Od starijih primjera ovamo bismo mogli ubrojiti anarhistički feminizam Emme Goldman sa svojim prezirom za »vječne« institucije građanskog društva (brak. čvrsto ukorijenjeni u krilu nekog »šireg« društve­ nog/političkog pokreta. ove su grupe izrazito marginalne u odnosu na centre moći i utjecaja u društvu. Dakako. Equal Rights Amendment. Dakako. ali i ideološki. poklič »epater les bourgeois« vidno je ispisan na borbenom stijegu. i si. Najčešće je prostor namijenjen ženama sukladan nekim tradi­ cionalnim ženskim djelatnostima u kojima je izražena »briga za druge«. Od suvremenih primjera mogli bismo navesti Na­ cionalnu organizaciju žena (National Organization o f Women — NOW) iz Sjedinjenih Američkih Država koja mobilizira svoje članstvo (valja pri­ pomenuti da iz njega ne isključuju muške podupiruće članove-feministe) oko pojedinih problema. Od »Cr­ vene Emme« do njezinih unuka. Političko savezništvo žena za­ nimljivo je etabliranim političkim partijama koje u svojim redovima ot­ varaju prostor za njihovo djelovanje formiranjem tzv. am­ bicioznije žene u tim partijama koriste pridružene organizacije ne samo . obrazovanja. Pri tome je aktivnost NOW usredotočena na djelovanje u jav­ nosti. religiju. kombiniranim s ubojitom kritičnošću spram revolucionarnog asketizma i puritanizma radničkog i komunističkog pokreta. legalizacija poba­ čaja. dok se uvriježene podjele između privatne i javne sfere ne propi­ tuju. koncept je patrijarhat čije se radikalno dokidanje sma­ tra nužnom pretpostavkom bilo kakve revolucionarne (u feminističkom smislu) preobrazbe. moral. To su sektori poput zbrinjavanja djece. socijalnog i dobrot­ vornog rada i si. jedino u ovu kate­ goriju možemo smjestiti i više/manje radikalne lezbijske grupe. primjerice promjene pojedinih zakona kojima se diskriminiraju žene (npr. »demokraciju«). Podjednako i lijeve i desne partije formiraju svoje žen­ ske odsjeke (suvremeni primjer su Socijaldemokratska i Kršćanskodemokratska partija u SR Njemačkoj). Od novijih. Bez obzira na svoj subverzivni potencijal i utjecaj na javno mnijenje u određenim historijskim situacijama. bore za promjenu. to je široki spektar ženskih grupa sastavljenih od disidentkinja radikalne šezdesetosmaške ljevice u SAD54 i Zapadnoj Evropi.

smatrao je Hitler. U slučaju da je takva partija progresivnije orijentirana. i današnja jugosla­ venska Konferencija za društvenu aktivnost žena pri SSRNJ djeluje na temelju takve logike). a posebice spram »čudovišne« pojave emancipirane žene. moguće je izdvojiti dva ekstremna primjera. iako nikada nije radikalnije stavio u pitanje »prirodnu« podlogu radikalnog reza između privatne i javne sfere. koje predstavljaju poučan. intemacionali kao i tzv. iako vje­ rojatno najekstremniji56 primjer kako se žene mogu mobilizirati i orga­ nizirati u pokret na osnovama antifeminističkog programa. Vjerovale su da će. No. kakav se zbio nedavnim usvajanjem odredbe o oba­ veznim kvotama u SPD — Njemačkoj socijaldemokratskoj stranci. ne­ zaposlene. utičući se militantnom i militarističkom patrijarhatu. motivirane strahom od procesa emancipacije koji su uzeli maha u Weimarskoj republici. nasuprot tome. Politika će. ponovno za­ dobiti samopoštovanje u tradicionalnim »ženskim ulogama« i vezati »svoje« muškarce uz kuću i obitelj. a blagonaklono su dopuštali nijemo i samozatajno služenje partiji). ŽENE. nacijaIVolk je sve). karitativni rad.78 KONJI. politi­ ka) i ženske (obitelj. Njihov je odgovor na izazove ženskog pitanja bilo radikalno odvajanje sfera — muške (javnost. bilo bi nedopustivo za ljubav jedne poopćavajuće tipologije zanemariti njihove neprijeporne ra­ zlike. To su Sekretarijati žena pri III. može doći i do kvalitativnog pomaka kao posljedica pritisaka iz ženskog odsjeka. Ali i desničarska (autoritarno — fa­ . već i kao kanal vlastite promocije u krutim i još uvijek prevladavajuće muškim političkim hijerarhijama.57 Iako je status individue u oba ova primjera prilično podudaran (poje­ dinac je ništa. Njihov je osnovni cilj bilo »po­ litičko uzdizanje ženskih masa«. a da ne popravi muš­ karce. Nacistički su ideolozi bez uvijanja izražavali prezir prema ženama.55 Ka­ da je neka partija na vlasti. relativno siromašne i slabo obrazovane) hrlile su u nacističke organizacije Frauenschaft ili Frauenwerk. a naročito ukoliko u društvu postoji artikulirani feministički pokret i konkurencija političkih programa. Komi­ sije za rad među ženama koje su pod pokroviteljstvom Kominterne dje­ lovale pri KPJ u međuratnom razdoblju. ona koristi svoju žensku organizaciju kao podršku sistemu (da primjer ne tražimo predaleko. Među partijama koje svoje članstvo mobiliziraju za izvođenje radikal­ ne društvene promjene /revolucije. što je zapravo značilo odgoj za revolu­ ciju. iskvariti žene. partija/klasa. Žene (u većini iz niže srednje klase. RATOVI za isticanje specifično ženskih zahtjeva. ovoj kategoriji pripadaju i ženske organizacije Nacionalsocijalističke partije Njemačke — NSAPD.58 Komunistički je pokret. deklarativno visoko vrednovao učešće žena u politici i aktivnostima van privatne sfere.

stoljeća njihova se aktivnost upravlja prema političkoj sferi — javljaju se prvi zahtjevi za ženskim pravom glasa i izjednačava­ njem pred zakonom. čuvarica i prenositeljica nacionalnih identiteta.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 79 šistička) i ljevičarska (marksističko-lenjinistička) politička doktrina i praksa pozivaju se na prirodu kao na izvor »prirodnih« prava i spolnih razlika. on bi se mogao sažeti u slijedećoj hipotezi. tarifni pokreti. Žene južnoslavenskih naroda aktivno su. njihovim ženskim sekcijama. tradicija ženskog pokreta koje su djelovale u međuratnoj Jugoslaviji. stoljeća razvijao se prema obrascu tzv. došlo je do socijali­ zacije tradicionalnih ženskih uloga (briga za druge. pomoćnica i njegova­ teljica ugroženih. No znatnija je mobilizacija žena pošla za rukom Sekretarijatu žena socijaldemokrata Socijaldemokratske partije Srbije. zahvaljujući pored ostalog. sudjelovale u Prvom svjetskom ratu iako. unatoč agilnom sudjelovanju u njegovim akcijama (štrajkovi. istodobno s razvojem kapitalizma i nacionalnim in­ tegracijama. član je međunarodnih organizacija (Međunarod­ nog ženskog saveza i Internacionalne alijanse za žensko pravo glasa).). AFŽ — heres legitima Antifašistička fronta žena legitimna je baštinica dviju različitih. No. Prvi svjetski rat dočekala su građanska ženska dru­ štva na već uznapredovalom stupnju organizacije. već početkom 20. filantropskog feminiz­ ma. i si. političke manifestacije. godine. Ako je ovoj tipologiji (kao i svim primjerima ženskih pokreta koje bi u nju bilo moguće upisati) uopće potreban zaključak. a ne više kao proizvođačica uzročnosti. Konzekventno uvođenje kategorije roda u hi­ storiografsku naraciju imat će za posljedicu brojna prevrednovanja: na političke pokrete koji su smatrani progresivnima past će tmurne sjene. nažalost..60 Stvaranjem samostalnih ženskih organizacija. u skladu s mogućnostima do­ stupnima u okviru pozicionog ratovanja. Slična tendencija uočljiva je i u radničkom pokretu u čijim su okvirima žene.59 To­ kom 19. Mada su. a sama će se »priroda« prikazati tek kao diskurs. odn. procesima u kojima je na specifičan način sudjelovao. neri­ jetko suprotstavljenih. listu Jed­ nakost koji izlazi od 1910. stoljeća. Srpski ženski savez objedinjuje 32 društva. U južnoslavenskim se zemljama građanski ženski pokret javio već po­ lovicom 19.). tek manjim dijelom obuhvaćene klasnim organizacijama.. na suprotnim stranama. kao bolničarke na frontu i radna snaga na ispražnjenim muškim radnim mjestima u poza­ .

čiji je simbol bilo pravo glasa.). uskočile su u institucionalni prostor koji su feministkinje osvojile. ozakonjena neravnopravnost u sprezi s patrijarhalnom strukturom cjelokupnog javnog i privatnog ži­ vota rezultirala je podudarnošću osnovnih zahtjeva žena.80 KONJI. donošenja novog izbornog zakona 1935. nije bilo udovoljeno za razliku od većine zapadnoevropskih zemalja i SAD. Opasnost od fašizma. ŽENE. inače većinom ugledne predstavnice profesija srednjih godina. U Zagrebu je.62 Alijansa ženskih pokreta 63 druga je značajna feministička centrala koja objedinjava ženska društva na minimalnom programu borbe za pravo glasa. Skojevke su u ekskluzivno ženskom zabranu imale veliku slo­ bodu djelovanja (unatoč partijskim direktivama. zainte­ resirane za žensko pitanje. Čini se da je takav konkubinat (tako dugo dok je trajao) obim strana­ ma bio od koristi. bez obzira na njihovu klasnu pripadnost. Feministkinje. njihovim zahtjevima za ravnopravnošću.000 organiziranih žena. nacrta Jugoslavenskog građanskog zakonika 1937. Jugoslovenski ženski savez nastavlja tradiciju Srpskog ženskog saveza. Nakon konstituiranja Kraljevine Srba. Ali i unatoč tome. koja je pogodovala formuliranju politike Narod­ nog fronta. a 1921. RATOVI dini. a ponekad i prijekorima . Dvije su najjače organizacije koje okupljaju brojna i raznolika feministički orijentirana ženska društva i udruženja u međuratnom razoblju: Jugoslovenski ženski savez i Alijansa ženskih pokreta. Skojevke. već okuplja 205 društava sa 50. primjerice. dijeli feminističke/ /građanske ženske organizacije od aktivnosti žena u radničkom pokretu međuratnog razdoblja. kao posrednika KPJ) osnovana Omladinska podružnica Ženskog pokreta64. godine na inicijativu SKOJ-a (dakako. godine. pomladile su svoje redove svježom energijom i idejama. Hrvata i Slovenaca obnavlja se predratni model organiziranja žena: u građanskim ženskim organizacija­ ma i u okvirima radničkog pokreta. no čitavo vrijeme djeluje koordinirano sa srodnim organizacijama (Alijansom ženskih pokreta. Oštra linija. 1934. a u Beogra­ du je takva podružnica uslijedila godinu dana kasnije. ravnopravno dijelile ratne napore istovremeno se zalažući za mir61. Izrazitu aktivnost pokazuje prigodom parlamentarnih izbora 1927. omogućila je povezivanje ovih dviju struja. uspostavljena prije svega ideološkom isključivošću radnič­ kog pokreta inspiriranog djelovanjem ilegalne KPJ. Udruženjem univerzitetski obrazovanih žena. Tijekom svog postojanja nekoliko se puta reorganizira. a bila je i veoma agilna u organizaciji najmasovnije akcije za žensko pravo glasa 1939. i dr.

70 Politička neutralnost koju građanske ženske organizacije neumorno is­ tiču nije. treba ih odgojiti tako. Taktika za postizanje tog cilja odvijala se na dva plana aktivnosti. te da se posredstvom njih pripremaju za integraciju u sistem. izrečene na osnivačkoj skupštini društva Ženski pokret održanoj u zagrebačkom hotelu Esplanade 1925. već nastoje na njegovom reformiranju u smjeru demokratskog društva. građanske feministkinje ne smatraju da rade na njegovom prevratu. označio je kraj njihovih nada. koji je vrlo daleko od onoga. koje danas upotrebljavaju muškarci. Treba ih odgojiti tako da ne izaberu jednog Hindenburga ili Mussolinija. di­ jeleći sudbinu mnogih drugih tradicija iz povijesti žena. Po njihovom je uvjerenju ona predstavljala zalog ostvarenja lepeze demokratskih mogućnosti. Nisu sanjale neku svoju utopiju van okvira pozna­ tog im društva za koje su usrdno vjerovale da nije nepopravljivo. apolitičnost. peticije) kako bi se usvojili ženski zahtjevi. zasigurno je imala svog udjela i u dramatičnom porastu broja žena. čiji su se odsjaji već jasno nazirali na obzoru. Tradicija građanskog feminizma u međuratnoj Jugoslaviji od tada je. što bi trebalo da bude. . Slomom Kra­ ljevine Jugoslavije građanske feminističke organizacije gube referentni okvir svog djelovanja. da ne prihvate metode današnjeg parlamentarizma. godine: Treba pristajati uz pokret. koja je stupila na povijesnu pozornicu dvije godine kasnije. nova samosvijest i argumentacija koju su pod okriljem feministkinja kalile mlade komunističke snage. koje će zaživjeti ula­ skom žena u biračko tijelo. dobije li pravo glasa treba je odgojiti onamo da se očuva onih metoda. Pored toga. koji ide za ostvarenjem Pravde i Ljubavi u svijetu.66 Izvjesno je da je u komu­ nistički pokret ušla manje kruta i dogmatska interpretacija ženskog pita­ nja67 koja je tom zanemarenom »sektoru« partijskog rada68 dala digni­ tet. Postigne li žena svoja prava. To najbolje ocrtavaju riječi jedne od utemeljite­ ljica. Antifašistička fronta žena. pro­ leterski ženski pokret krenuo s mrtve točke.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 81 da su se olako prepustile feminističkim skretanjima65). a pored toga su nepresta­ no obrazovale i poticale same žene da sudjeluju u tim aktivnostima. predstav­ ke. čime je tzv. Vr­ šile su stalne pritiske na vladu i njezina tijela (delegacije žena. članica KPJ i »simpatizerki« u tom razdoblju 69 Iako kritične prema autoritarnom i patrijarhalnom režimu međuratne Jugoslavije. Rat. Pokret se sam raspustio potkraj 1940. postala je legitimna (i jedina) nasljednica ove tradicije. Vjerovale su da će uvođenje žena u politički život biti pretpo­ stavka takvog zaokreta. dakle. prekrivena ti­ šinom.

2) faza uključiva­ nja žena u radnički pokret (1869-1888). nastoje se eliminirati uključivanjem žena u radnički pokret. Kao paradigma odnosa radničkog i ženskog pokreta poslužit će mi model Wernera Thonnessena. ali je u stvari bila zamišljen kao mjera protiv »nelojalne« konkurencije. Stav radnika bio je uvjetovan tradicionalnim poimanjem obi­ telji i naviknutošću na uobičajenu podjelu rada među spolovima. naizgled. Za bolje razumijevanja daljnjeg (a osobito poslijeratnog) razvoja organizacije. neophodno je u kratkim crtama upoznati ovu tra­ diciju čija ju je ideologija neopozivo obilježila. U ovom se razdoblju javljaju i prvi zahtjevi za »zaštitom ženske radne snage«. Efekti koje bi ženska konkurencija na tržištu rada mogla imati na nadnice muškaraca. već i nastoji perpetuirati ogra­ ničavanje ženske uloge na kuću i podizanje djece. Takav se stav. Sam problem dobiva i svoje prve (i do danas u nas ad nauseam citirane) teorijske podloge. prema Thonnessenu. Korijene te reakcije moguće je nazreti u povećanju opresivnih radnih uvjeta i rastućoj bijedi radničkih obitelji. Njihova je teza da . trebao prvenstveno štititi radnice čija je nadnica bila niža od muških. priznaje im se pravo na rad van kuće. Bila je to instinktivna reakcija na postojeću situaciju i ona se nije teorijski oblikovala.82 KONJI. ŽENE. ukazujući na nepobitnu ulogu privatnog vlasništva u porobljavanju i jednih i drugih. Taj je zahtjev. njegova idejna podloga bila je čvrsto ukorijenjena u socijalističkoj tradiciji promišljanja strateških i taktičkih potencijala žen­ skog pitanja. osnovana kao »široki pokret«71 u čije su krilo bile pozvane sve protivnice fašizma bez obzira na svoju klasnu pripadnost i političke simpatije. 3) faza organiziranja žena unu­ tar partije (1889-1913) 72 Proleterski se antifeminizam — osporavanje prava ženama da sudje­ luju u plaćenom najamnom radu — javlja kao reakcija na sve masovnije uključivanje žena u radnu snagu.73 Nakon spoznaje da je u postojećim ekonomskim uvjetima porast žen­ ske radne snage neizbježan (druga faza). mora nazvati antifeminističkim. konstruiran na temelju njegove detaljne historiografske analize odnosa Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) i ženskog pokreta. Thonnessen uočava tri prijelomne faze tog od­ nosa: 1) faza proleterskog antifeminizma (1863-1868). što im je otežavalo prihvaćanje tog trenda društvenog razvoja. Teorije emancipacije žene Au­ gusta Bebela. Friedricha Engelsa i Klare Zetkin razotkrivaju odnos iz­ među emancipacije žena i radničke klase. RATOVI AFŽ — exsecutrix Iako je AFŽ 1942. U toj se fazi uvodi zahtjev: jednaka plaća za jednaki rad. budući da ne samo odbacuje ženski rad pod danim uvjetima.

78 Proces subjektivacije ova autorica određuje kao proces konstituiranja subjekta na primjeru proleterskog klasnog subjekta kao . već i us­ postavila monopol žena u sektoru socijalnog rada. pored građanske i zakonske jednakosti. zaključuje Werner Thonnessen. Pokrenut je ženski časopis Die Gleichheit (Jednakost). a u unutarpartijska polarizacija na »ortodoksne soci­ jaliste« i »revizioniste«75 pred kraj tog razdoblja uvučene su i žene. Odgovor SPD na takav nazadak procesa emancipacije i na zahtjeve žena da sudjeluju u političkom radu sveo se na otvaranje područja socijalnog rada kao »spe­ cifično ženske« sfere aktivnosti. a javljaju se i prvi zahtjevi za žensko pravo glasa u okviru SPD. Nezaobilazna je Thonnessenova ocjena da se na taj način teorija emancipacije nadomješta »funkcionalnom teorijom« koja nije samo uvela jednaka prava. postaje dijelom partijskog programa.77 Za razumijevanje socijalističke tradicije pristupa ženskom pitanju veo­ ma je instruktivna teorijska analiza subjektivizacije žena u proletersku klasnu svijest koju na istom historijskom primjeru izvodi sociologinja Vlasta Jalušič. Povezanost žena s partijom nastojala je SPD pojačati brigom za njihovo obrazovanje. moguće je interpretirati kao sredstvo perpetuiranja diskriminacije žena drugim sredstvima. a u novi Ustav ušla je jednakopravnost žena. »Transformacija socijalde­ mokracije u državi lojalnu (state-supportive) reformističku partiju imala je paralelu u preobrazbi proleterskog ženskog pokreta u organizaciju za obučavanje društvenih anđela«. Porast diskriminacije žena u Weimarskoj republici pokazao je da se žensko pitanje niti iscrpljuje niti rješava isključivo u domeni zakonske regulative. Za vrijeme revolucije u Njemačkoj 1918. došlo je i do reakcija u redovima partije.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 83 oslobođenje žena nije moguće bez prethodnog oslobođenja radničke kla­ se74 U trećoj fazi. godine najutjecajnije članice partije našle su se u opoziciji spram partijskoj većini. Pojavljuju se novi znakovi di­ skriminacije žena. Povećanje udjela žena u radnoj snazi imalo je za posljedicu i povećanje partijskog članstva. tako da sve ostale sfe­ re ostanu još dostupnije muškarcima. No omasovljenjem ženskog pokreta unutar SPD.76 Ekonomskom krizom u Njemačkoj »točak historije« vraća se natrag: uočljiv je porast proleterskog antifeminizma. Po završetku Prvog svjet­ skog rata delegati SPD u vladi proglasili su žensko pravo glasa. Ono. Taj pomak u cilju emancipacije žena ka »pravu da se bave dobrotvornim radom« (bez obzira na njegov značaj u vrijeme ekonomske krize). statutom SPD ženama je omogućeno učlanjivanje u par­ tiju. Zanemarivanje i manipulacija žen­ skim članstvom SPD najizrazitije se očitovala u predrasudama spram kandidatkinja za »ozbiljne« partijske funkcije.

dok je treća premisa proizlazila iz pretpostavki o ženskoj »zao­ stalosti« i »indiferentnosti«82. no istovremeno je valjalo postaviti oštre granice između pro­ leterskog i građanskog ženskog pokreta (što je značilo nikako ne dopu­ stiti organizacijsku autonomiju). na po­ trebi »čistoće« proleterskog ženskog pokreta. ipak je došlo do stvaranja posebnog proleterskog ženskog pokreta kao reakcije na radi­ kalizam građanskog feminizma. partijskim tiskom. letcima. Iako su unutar SPD bili snaž­ ni glasovi protivnika posebnog ženskog pitanja/pokreta (npr. riječju i perom prihvatila Klara Zetkin. Još veću partikularnost predstavljala je kategorija radnih žena sa svojim »žensko specifičnim« deficitima — »zaostalošću«. Zbog toga (ali i prije toga) trebalo je uv­ jeriti drugove socijaldemokrate da je ženska agitacija značajna za probi­ tak partije. smatra V. Njegova je za­ daća da raspršene. već samo »društveni pokret«).84 KONJI. čega se zdušno. kongresima)80. njemačka je socijaldemokracija »proizvela« pro­ leterski ženski pokret tako da je postojeće ženske revolte prema režimu i instituciji porodice. RATOVI kolektivnog revolucionarnog subjekta.81 Ženske socijaldemokrat­ ske agitacione komisije bile su utemeljene na tri osnovne premise: na višestrukom ograničenju ženskog industrijskog rada i »ulozi« koju bi na temelju svog uključenja u industrijsku proizvodnju žena dobila. ŽENE. Radnička se partija pri tome služi agitacijskim mehanizmom (koji se koristi radničkim obrazovnim društvima. Za subjektivaciju tog dijela proleta­ rijata morao je nastati posebni agitacijski aparat koji će predstavljati dje­ latnu jezgru proleterskog ženskog pokreta. Upravo u stalnom dokazivanju jedinstvenosti (bespolnosti) proletarijata u okvirima ženskog proleterskog pokreta Jalušička84 vidi konzervativnost koja proizlazi iz njegovog poluautonomnog karaktera. koji su se manifestirali primjerice tijekom demon­ . snažne i ujedinjene« (klasa za sebe). Veoma pojednostavljeno reče­ no79. zborovanjima. Drugove je trebalo uvjeriti da neće do­ biti protivnike već suborce^ . konkurentske individue s njihovom sindikalističkom sviješću (klasa po sebi) preoblikuje u »sposobne. politizira ih. Jalušič. »indiferentnošću« (kako se izrazila Klara Zetkin). ukine njihovu partikularnost. njegovog jasnog razlučiva­ nja od biirgerlichen Frauenrechtlerinnen (građanki koje se bore za ženska prava). Neosporan je kontinuitet njegovog na­ stanka s liberalnom tradicijom — s njemačkim građanskim ženskim po­ kretom — iako je Klara Zetkin u svojoj Povijesti proleterskog ženskog po­ kreta u Njemačkoj »zaboravila« ta ishodišta. taj se proces odvija na pretpostavkama imaginarne zamjene između kolektivnog klasnog Subjekta = Partija i individue u procesu subjektivizacije posredstvom klasne svijesti. Karl Liebknecht je energično isticao da unutar radničke klase ne smije postojati nikakav »ženski pokret«. Prema njezinoj analizi.

.89 Da li je model proizvodnje proleterskog ženskog pokreta primjenjiv i na naše međuratne uvjete? Moguće je odgovoriti potvrdno. supruge. revolucionarne klase i tako u svojoj posebnoj ulozi služiti revoluciji«. ali dakako valja uzeti u obzir i neke posebnosti uvjetovane privrednom nerazvijenošću (malobrojni industrijski proletarijat) i autoritarnom prirodom po­ litičkog režima (radnički je pokret ilegalan/polulegalan u najvećem dijelu tog razdoblja). za žensko pravo glasa i u na­ padnom smanjivanju biološke reprodukcije85.86 Rezultat subjektivacije žene u proleterku posredstvom socijalističke agitacije ogleda se u slici proleterke kao »nove« žene. — u određenju žene kao majke proletera.87 Riječju.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 85 stracija protiv porasta životnih troškova. žena — proleterka je (. smatra Vlasta Jalušič. najčešće ipak ne izražava eksplicitno. »Prirodnoj nužnosti« (uloge majke. mada se na Kongresu ujedinjenja 1919. ’Proletarka’ je zgolj fantazmatska podoba Ženske«. svjedoče trajni otpori žena tako shvaćenoj emancipaciji (žal za izgubljenim okovima domaćeg ognjišta i latentna želja za povlačenjem u privatnu sferu). čak kontrarevolucioname.. Antifeminizam se. dakako. — u definiranju žene kao su-pruge proletera. prirodna + društvena nužda = proleterka / nova. Prva faza (proleterski antifeminizam) i druga faza (uključivanje žena u radnički pokret) se preklapaju. osigurava instance prepoznavanja proleterki posredstvom svoje uloge u: — proklamiranju jednakosti (političke i građanskopravne — pravo glasa). Povijesni se novum sastojao u jednostavnoj operaciji zbrajanja. kanalizirala u smjeru oslo­ bođenja proletarijata. kućanice) pribrojena je »društvena nužnost« (najamni rad kao posljedica »gladi« za radnom snagom koju proizvodi industrijska revolucija. Stoga se zaključak Vlaste Jalušič čini neizbježnim: »Ženska agitacija je tista ki proizvede množično gibanje in tu proletarskost nima nobenega pomena več. te politika kao odgovor na eksploataciju čitave radničke kla­ se). Riječju. ili ih potiskivala kao irelevantne za revoluciju. na kojem je osnovana jedinstvena Socijalistička radnička partija Jugoslavije .) imala čast reproducirati pripadnike opće. Dakle. socijalistička agitacija.88 Individualna praksa žrtvovanja žene u porodici mehanizmima partij­ ske agitacije nadomještena je žrtvovanjem revoluciji. »mobilizacija žena nije bila mišljena kao rušenje ’posebne ženske uloge u reprodukciji vrste’. Koliko je ta dvostruka potčinjenost »nužnosti« kao koordi­ natama ženske egzistencije frustrirajuća. — najamnom radu van kuće (definicija proleterke). socijali­ stička žena.

Na prvom je mjestu istaknuta tendencija pretvaranja »tog pokreta u posebnu i krutu organizaciju čime se je oslabila i sve više . Početkom 1944. ŽENE. kao i lokalni ženski tisak (horizontalna ravan unutarorganizacijske komunikacije). U životu organizacije važnu je ulogu ima­ lo centralno glasilo Žena u borbi. organiziranje žena unutar partije. kada se narodna vlast već konsolidirala kao poredak na oslo­ bođenim područjima. prožima­ nje s građanskim/feminističkim ženskim pokretom pridonijelo je stvara­ nju nove samosvijesti samih članica o »dvojnoj potčinjenosti« žena — potčinjenosti kapitalu. sa sobom popudbinu građanskog ženskog pokreta uz uzvi­ šeni teret izvršiteljice socijalističke tradicije konačnog rješenja ženskog pitanja. iako ne i beskonfliktno. podržavalo njezinu relativnu nezavisnost koja se ogledala u postojanju jasno određene vlastite hijerarhijske piramide i vertikalne linije komunikacija/autoriteta. no učestale samokritike visokih par­ tijskih funkcionara. RATOVI (komunista) moglo čuti i mišljenje jednog delegata da ženama »ne bi trebalo dati pravo glasa. Najsažetija rekapitulacija njezinog organizacijskog ustrojstva u ratnom razdoblju ukazuje na postojanje dvije jasno razgraničene faze: 1) faza autonomije unutar narodnooslobodilačkog pokreta (19421943). započela je u periodu politike Narodnog fronta. a vertikalnom su se putanjom direktive redovno kretale od viših ka nižim odborima. po­ lovicom 1930-ih godina. kao i zanemariv broj članica KPJ ukazuju na činje­ nicu da njihov rad nije bio naročito uspješan.86 KONJI. i štoviše. Plodonosno. 2) faza direktne submisije i transmisionog karaktera (1944-1945). ali i potčinjenom položaju u okviru radničkog po­ kreta 93 Heres et exsecutrix Antifašistička fronta žena.90 Istovremeno je na tom kongresu izabran Centralni sekretarijat žena komunista sa zadatkom da planski i sistematski radi na organiziranju i komunističkom obrazovanju žena91. Stoga je rukovodstvo revolucije toleri­ ralo. osnovana sumorne druge ratne zime94. U ilegalnoj je KPJ u više navrata pokretano djelovanje sekreta­ rijata žena (npr.95 U prvoj fazi osnovni su zadaci A FŽ-a bili mobilizacija žena za sudjelovanje i za pomoć NOP-u.92 Treća faza. pri CK KPJ 1929). CK KPJ upućuje CK KPH pismo kojim ga upozo­ rava na greške koje su mnoge partijske organizacije dopustile u radu i razvoju AFŽ-a. godine. no­ sila je. dakle. koje je imalo uslijediti nakon uspješno okončane socijalističke revolucije. jer su konzervativne«.

Time se iz AFŽ-a gotovo potpuno izgubila interesna dimenzija (specifični emancipatorski sadržaji) koja je postala tek neznatnim dje­ lićem u mozaiku globalne revolucionarne promjene. Diskontinuitet (odnosno selektivni kontinuitet) naglašavan je kada je trebalo istaknuti jedinu ispravnu.. (.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 87 slabi osnovna povezanost lokalnih odbora AFŽ s narodnooslobodilačkim pokretom i lokalnim organizacijama Partije«. nakon 1945. Razlog je tome u činjenici da upravo tradicionalne vrednote predstavljaju najstabilniju bazu svakom poretku. ali kao manje »kvalificirane« i manje iskusne u jav­ nom/političkom istupanju. U trenutku osnivanja AFŽ-a nagla­ šavanje kontinuiteta cjelokupnog prijeratnog ženskog pokreta (AFŽ — heres legitima) imalo je za cilj pridobivanje i objedinjavanje svih žena u zajedničkoj borbi protiv neprijatelja. Štoviše. naglasci su ovisili o trenutačnoj potrebi..)«101. Kakav je bio odnos rukovodstva AFŽ-a prema svom dvojnom nas­ ljeđu? Odgovor glasi: pragmatičan. počasna aktivistkinja organizacije. Riječju. poslužila se predodžbom vampira (»Nije isključeno da će se povampiriti i ’Ženski pokret’. jedina žena mi­ nistar u prvoj hrvatskoj vladi. O vampirima i Feniksima. Dok su emancipatorske vrednote koje imaju revolucionirajući i mobilizatorski efekt bile naglašavane u prvoj fazi NOB-e. AFŽ je nakon te »drugarske kritike« reorganizirana. dakle organizacijska autonomija. Govoreći o »snagama prošlosti« na Prvoj konferenciji AFŽ-a Hrvatske 1943. nemalo je prim­ jera kako se rukovodstvo NOP-a obzirno i tolerantno odnosilo prema tradicionalnim (da ne kažemo konzervativnim) vrednotama u pogledu na žene99. Posve .. Time je AFŽ utopljena u hijerarhiju Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta 97 Žene su tom odlukom bile doista integri­ rane u NOO-e.96 Čini se da je adresanta-ipak najviše brinuo razvoj »čak i izv­ jesnih feminističkih tendencija«. u drugoj fazi one više nisu istim intenzitetom isticane u prvi plan. ipak. Kritizira se i postojanje tzv. »na­ prednu« liniju (exsecutrix — socijalistička tradicija proleterskog ženskog pokreta) u ženskom pokretu100. zadržati distanciranu ravnodušnost prema baroknoj metafori koju je pri spomenu na građanski ženski pokret upotrijebila Anka Đerus. a njezina je organizacij­ ska struktura integrirana u hijerarhijsku mrežu Narodnooslobodilačkih odbora (NOO). ubrzo su bile marginalizirane u novim uloga­ ma98. »ženskih aktiva« u KP kao i stvaranje posebnih partijskih ćelija u samoj organizaciji žena. čime je »razvitak tih drugarica partijki nepravilan i jed­ nostran«.. Teško je.

RATOVI u duhu pučke kulture (da ne spekuliramo o mogućim utjecajima Holywooda i Bele Lugosija). Riječju: »Individualna sloboda djelovanja utjelovljena je u muškarcu. Znanost i politika definirale su spolne razlike kao nešto što izmiče svođenju na zajednički nazivnik. Jedini izuzetak predstavlja krivično pravo u kojemu je u osnovi žena bila izjednačena s muškarcem: imala je deliktnu sposobnost i odgovarala je za krivična djela pod istim uvjeti­ ma.105 Ostajući unutar koor­ dinata njezinog diskursa.102 Dvjestogodišnja povijest ženskih pokreta zapadnog kulturnog kruga tog će vampira. itd. apo­ strofirane su instance odgovarale ustrajnim odbijanjem. prije prepoznati u bajkovitoj slici pti­ ce Feniks koja se toj povijesti u prkos ponovno i ponovno rađa iz vlasti­ tog pepela. temelji se na »prirodnim i neotuđivim« pra­ vima čovjeka.) objašnjavale su i rješavale tu asimetriju.104 No i sam prednacrt evropske novovjeke demokracije. principi društvene kohezije u ženi«. sloboda/dužnost. U političkoj teoriji Francuske revolucije priroda je. Na njihove učestale protestne akcije i zahtjeve za reformama. naime. Postojeći su pravni status žena više ili manje uvijeno i. Isključivanje žena iz domene političkih prava stoga se također nastojalo zasnivati na prirodi: tijela i prava su prirodna. podjednako izvor »prirodnih« prava i spolnih razlika..103 Osporavanje pravne nejednakosti žena predstavaljalo je minimal­ ni program. »porod od tmine«. U članu XI. a organizacija društva samo odražava prirodnu podjelu rada. ŽENE. prikrivajući stvarne razloge njihovog isključivanja. RED. opravdavale logikom »prirodnosti« takvog stanja stvari.)«. ovu pretpostavku obrće naglavce. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Olympe de Gouges u svojoj kritičkoj dopuni Deklaracije. platformu suradnje svih onodobnih ženskih udruženja/po­ kreta.88 KONJI. RAD & POSLUH Red i zakon U Kraljevini Jugoslaviji neravnopravnost žena bila je sankcionirana na svim područjima pravne regulacije. uzrok nemogućnosti protezanja političkih prava na žene. Prirodni »zakoni« su. Teorije komplementarnosti (aktivno/pa­ sivno. razum/skromnost. naravno... dakle. o slobodi go- . preporučila je i lijek protiv vampirizma na Prvom kongresu A FŽ Hrvatske u ljetu 1945: »Istešimo velik i jak glogov kolac i probodimo vampira u srce (.

biti svjesna da će brak i porodica (kao sudbina »gotovo« svake žene).. To je i razumljivo — jer.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 89 ona u »superiornoj« prirodi žene (majčinstvu i seksualnosti koje su protivnici ravnopravnosti potezali kao krunski dokaz različitosti i stoga argument protiv pravnog izjednačavanja žena i muškaraca) vidi nužni i dovoljni razlog za njihovu jednakopravnost. brak i porodica su područje. Normativni optimizam onog vremena inače je si­ v o ra l06 . što i kako dalje? Ovo istraživanje Antifašističke fronte žena započinje u povijesnom tre­ nutku u kojemu je većina pravnih zapreka ravnopravnosti žena dokinuta činom političke volje u okviru šireg sklopa »revolucionarnih« preobrazbi čitavog društva. u koje ulazi gotovo svaka žena. Tek izuzetno senzibilna autorica poput dr. osporavaju binarni karakter njezi­ nih posljedica. Ali upravo će ambivalentni teorijski status prirode sve do naših dana pružati argumente suprotstavIjenim gledištima. ostati poprište na kojemu će se voditi odlučujuća borba protiv pa­ trijarhalnog nasljeđa. Stav je vladajuće politike da je tim reformama »žensko pitanje« riješeno.. privatna sfera. Za antifeministe je priroda uzročnost (naglašavaju in­ kompatibilnost konzekvenci prirodne različitosti spolova). No kada se te pretpostavke ostvare. nasljeđi­ vanju. izjednačavanju bračne i vanbračne djece. bit će nadalje tumačene »zaostalim shvaćanjima«. vjerojatno. iako u pitanje ne stavljaju uzročnost prirode. smatrajući da će tek izjednačavanjem spolova u njezinim okvirima moći zaživjeti demokratsko načelo jednakosti. budući da je Postscriptumu svoje Deklaracije pridodala nacrt bračnog »Društvenog ugovora muškarca i že­ ne«. dijelila i Olympe de Gouges. poput Olympe de Gouges. Građanski fem inizam također ostaje unutar te tradicije — zahtijevat će politička prava za žene podjednako na temelju jednakosti i razlike. koji osobitu pažnju posvećuje pitanju zajedničke imovine. »konzervativnom sviješću« ili kao »prežitci nenarodnih režima«... sklono velikim gestama i tektonskim mijenama društva. a u radnom odnosu ima ih još više. No koje je područje pravne regulacije smatrano od presudne važnosti za uklanjanje »patrijarhalnog sistema iz porodice i društva«? U elaboratu Položaj žene u porodičnom pravu FNRJ101.«109 To je mišljenje. Težište svojih zahtjeva stavljat će na pravnu sferu (simboliziranu ženskim pravom glasa). ma da se politikom danas bavi dosta žena. Prokop mogla je u »postrevolucionamo« vrijeme. ipak. Sve (i ne malobrojne) pojave diskriminacije žena tim reformama usprkos.. docentica Pravnog fakulteta u Zagrebu Ana Prokop108 ističe uvjerenje da su žene »najviše zainteresirane upravo na tome. dok mnogi zagovomici/ce feminističkog stanovišta. kako je njihov pravni položaj urešen u braku i porodici. dakle.

Novo zakonodavstvo. propalicama. Mjesto realizacije žene prvenstveno je percipirano u okvirima porodice. prema analizi A. teško ili nikako biti u mogućnosti iskoristiti svoja novoste­ čena prava. dvostruki moral stavljen je van zakona (. a »suđenje u bračnim stvarima« prešlo je u nadležnost državnih sudova. i si. ženi je omogućeno da u braku zadrži svoje porodično ime i »time formalno obilježava svoju individualnost u bračnoj zajednici«. domaćinstvo. održavanju i povećanju imovine. staranje i održavanje imovine kao i svaki drugi rad na upravi. bio »patrijarhalni sistem«. Že­ na niti u jednom od tih zakonodavstava nije egzistirala kao pravna osoba. vođenje domaćih poslova.. a taj je rad u stvari preduslov za mužev rad i zaradu van kuće.90 KONJI. Prokop. straha. S.) Ovaj komentar Ane Prokop odražava implicitni društveni konsenzus o spolnoj podjeli rada. ne predstavlja kon­ tinuirani razvitak. U porodično je pravo uneseno ustavno načelo ravnopravnosti muškarca i žene113.1 15 U reguliranju imovinsko-pravnih odnosa zanimljivo je istaknuti da se »kao doprinos zajedničkoj imovini računa ne samo zarada svakog bračnog druga. Osnovni zakon o braku nastojao je djelovati protektivno u odnosu na ženu i pospješiti nadopunjavanje (pretpostavljenih) zasebnih sfera prioriteta bračnih par­ . a mnoge će žene zbog otpora na koje su nailazile.«116 (podv.112 »Osnovni zakon o braku«. dok je mjesto muškarca »van kuće«. slobodno je i ženi« — iz presude »jednog našeg vrhovnog suda« u sporu o bračnoj vjernosti114). nelagode ili što je najčešće bio slučaj — neznanja. L. je »udata žena u pogledu svoje poslovne spo­ sobnosti bila izjednačena sa maloljetnicima. Jedina im je zajednička crta. osobama lišenim uma i prezaduženicima stavljenima pod stečaj«. Prema članu 920. ističe A. Jer »skok« je doista bio upečatljiv. uklonio je to ka­ otično stanje.. donesen polovicom 1946. Prokop. Uveden je obavezni građanski brak. Srpskog građanskog zakonika iz 1844. RATOVI stematski previđao. i »pet-šest« priznatih vjera111 (svaka je priz­ nata vjerska organizacija također donosila svoje propise o sklapanju. raspikućama. a sve bitne odluke u braku donose se dogovorom partnera (zajedničko sta­ novanje. već »znači revolucionarni skok iz starog u novo«. nego i pomoć jednog bračnog druga drugome. U njoj je bilo šest pravnih područja. uzdržavanje. slobodan izbor zanimanja. čak je i nijekao.110 Dakako. taj će skok prouzročiti brojne lomove. Kraljevina Jugoslavija nije tijekom čitavog svojeg postojanja imala jedinstveni građanski zakonik. ra­ stavi i poništenju braka) koja su nerijetko bila u koliziji. »što je slobodno mužu. a kao posebno »odiozan« ističe član 920. za brigu oko muža i djece. značaj privatne sfere za proces oslo­ bođenja žena.). Time su žene dobile priznanje za svoj rad u kući. ŽENE.

tj. »Isto m o n aj tk o je p ro šao k roz p ro ce s n a ja m n og rad a m ože mu sud iti«. G la d za . tj. J e r . B r o jn e su u to v rije m e a k cije i k am p an je za » u v lače n je ž en a u rad nu snagu «. što je p red m et »p ro letersk o g a n tife m in iz m a « !). n eć e dobiti » to čk ice za g a ran tira n o s n ab d je v an je«. P rok o p .119 Ženski ra d : Izm eđu nužde i luksuza D ok su se g rađ an sk e fem in istk in je. T a j se tren d . P o red v isokog v re d n o v a n ja rada van kuće kao čim b en ik a sa m o re a liz a cije i novog id e n titeta ž en e . pisala j e . o n e su sp ozn ale (ia k o ne i te o rijsk i e la b o rira le ) ulogu rad a u d o m aćin stv u . obrazo v an e p rip ad n ice sred n jih k lasa. P o k u šav aju ći izgladiti taj spor. U okviru zah tjeva koji se o d n o se na izm jen e rad n og zak o n o d a v stv a 122. b a z ira o stv ar­ nim p o tre b a m a tren u tk a — obnovi ratom o p u sto še n e zem lje . p ro letersk o g žen sk og p o k reta u k lju čiv a n je ž en a u n ajam n i rad isprva je p red m et p rijep o ra (v išestru k o p ogađ a i m u šk arce.120 Id eo lo g ija rad n ičko g p o k reta tu je čin je n ic u k oristila kao je d a n u nizu d okaza u p rilo g tvrdnji da žen e kao takve n em a ju n ekih zajed n ičk ih in teresa k oji ne bi bili klasno p o sred o v a n i. O d ije lje n o s t tih sfera n ešto je to lik o p riro d n o . da se v red n u je u ek o n o m sk im k ateg o rijam a.EMANCIPACIJA I O RG ANIZACIJA 91 tn era. o no što suv rem en a fem in ističk a k ritik a p o litičk e e k o n o m ije r o d a 1ls d efin ira kao reprodu ktivni r a d . M arxov a su v rem en ica F lo r a T rista n .« 117 V an d o m ašaja pravnog p ro m išljan ja o sta le su ek o n o m sk e fu n k cije o b i­ telji. je d n a od prvih id e o lo g in ja p ro letersk o g žen sk og p o k reta .. uglavnom v iso k o k v a lificira n e. 123 U n ep o sred n om p o strev o lu cio n arn o m razd ob lju u nas. rad je je d n a od n ajp rep o zn atljiv ijih crta id en tifik acijsk o g o b ra sca g rađanina/građanke so cijalističk o g društva (» tk o n e radi n e treb a niti da je d e « .). Z a id eolo giju tzv. P rem a to m e — kakva je ta osn ovna ć e lija — takvo je i d ru štv o . on/ona je ili ek s p lo a ta to r ili k u­ la k .121 N o pogledi građan skih fem in istk in ja na žen ski rad bili su p o n e što k o m p le k sn iji od onih k o je je p ro m icao rad n ički p o k ret.. p o red id eolo ško g m o m e n ta 124. ukazivala je na em a n cip a to rsk e p o te n cija le žen sk og n aja m n o g rad a za čitavu rad ničku klasu. » Z a porodicu se kaže da je osn ovna ć e lija društva. da sc k rite rij pod v ajan ja niti ne stavlja u p itan je . g ra ­ đan ske su fem in ističk e o rg a n iz a cije isticale i zah tjev da se rad u d o m a ćin ­ stvu prizna kao »produktivni poziv«. zak lju ču je svoj e la b o ra t dr. nužda koju n a m e ć e k a ­ p italističk i razvitak. m o rale bo riti za o stv a re n je je d n a ­ kog prava na rad i ulazak u p ro fe sije . njihovim je m a n je p riv ilegiranim sestram a p laćen i rad van k uće n a jče šće p red stav ljao n eu godn u e g z is te n ­ cijaln u n u žn o st.

92

KONJI, ŽENE, RATOVI

radnom snagom bila je neiscrpna, a na izrazito niskom stupnju tehno­ loškog razvoja kombiniranom s ideološkom glorifikacijom »fizičkog«, da­ kle, nekvalificiranog, niskoproduktivnog rada, ženski rad van kuće bio je i u funkciji ispunjenja najvažnijih društvenih prioriteta. Niti se u tom razdoblju spolna podjela rada ne propituje, njezine se posljedice tek nastoje socijalizirati (govori se o potrebi društvene »po­ moći radnoj majci i ženi«). Kada se postupnim saniranjem privredne si­ tuacije i prelaskom na mirnodopsku proizvodnu logiku početkom 1950ih godina očituje drastični višak radne snage, ideološki će diskurs dopu­ stiti da se na njegovim marginama vrati dignitet radu u domaćinstvu, ali naravno, samo za ženu. Radi se o implicitnom prepoznavanju produktivnih elemenata u okvi­ ru procesa reprodukcije rada. Proces reprodukcije rada uključuje pro­ izvodnju ljudi, i to ne samo rađanje djece (koje se može nazvati bio­ loškom reprodukcijom), već i brigu za njih i socijalizaciju, te »održava­ nje« odraslih osoba tijekom njihovog životnog vijeka125. To su procesi koji formiraju ljude tako da više/manje odgovaraju postojećoj društvenoj strukturi i na taj način osiguravaju kontinuitet te strukture u drugu ge­ neraciju. Iako teorijska rasprava o reproduktivnom radu žena u okviru suvremenih feminističkih promišljanja još uvijek vrvi kontroverzama126, više je nezamisliva analiza ženskog rada u bilo kojem povijesnom razdob­ lju bez uzimanja u obzir ove zanemarene sfere ekonomije. Usprkos kon­ troverzama, svi se autori/ce slažu s premisom da je sama subordinacija žena ukorijenjena u spolnoj podjeli rada127- Oni, štoviše, ističu da jedino u društvima u kojima muškarci i žene predstavljaju neravnopravne ro­ dove postoji razlog da rod postane presudan princip organizacije dru­ štvene podjele rada, s razumljivim izuzetkom koji predstavlja rađanje djece. Kada se jednom s čitavog procesa reproduktivnog rada skine ko­ prena prirode — jer ništa u činjenici da žene rađaju djecu ne podrazu­ mijeva da bi isključivo one trebale biti te koje će se za njih brinuti tije­ kom djetinjstva, a još manje da bi žene trebale hraniti i brinuti se za odrasle, bolesne, ili raditi u određenim sektorima privrede — on će ot­ kriti sav svoj ideološki i prinudni karakter. Upravo u netransparentnoj kategoriji reproduktivnog rada prelamat će se i očitovati u »postrevolucionamom« razdoblju ideološka impregniranost i pragmatični karakter (u funkciji dnevno-političkih prioriteta) »teorije« i prakse ženskog rada. Indikativno je da će funkcionarke i akti­ vistkinje AFŽ-a, u najboljoj maniri lenjinističke tradicije, isticati kako će socijalistički razvoj ženu osloboditi od »idiotizma« kućnog zabrana. Nai­ me, ta se tradicija temelji na simplificiranoj ideološkoj jednadžbi: zapo­

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

93

slenost žena = ekonomska samostalnost. Povećanje zaposlenosti žena = povećanje ekonomske samostalnosti = napredak procesa emancipacije. Rad van kuće bit će, dakle, prikazivan ne više kao nužda, već kao po­ dručje slobode. (Heres et exsecutrix!) Neumorno praćenje statistika o povećanju ženske radne snage služilo je AFŽ-u pri dokumentiranju napretka u »oslobođenju« žena. Ali po­ većanje ženske radne snage kontinuirani je proces koji je moguće pratiti od osnutka Kraljevine Jugoslavije. Štoviše, tendencija kretanja radne snage s obzirom na spol u razdoblju 1920-1940. godine pokazuje stalan porast zaposlenosti žena (izuzevši godine vrhunaca ekonomske krize), dok se kod muškaraca zapažaju znatniji poremećaji u kretanju broja za­ poslenih.128 Ta se činjenica objašnjiva većom mogućnošću eksploatacije ženske radne snage (općenito se visina nadnice ženske radne snage kre­ tala u granicama od 45 — 75% od iznosa muške nadnice), a zbog svoje potpune političke obespravljenosti žene su pružale i manje otpora ek­ sploataciji.129 Predratna se Jugoslavija nalazila u skupini industrijski slabo razvijenih kapitalističkih zemalja s izrazito agrarnom privrednom strukturom: 1921. godine 80% svih privredno aktivnih osoba imalo je glavno zanimanje u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, a svega 9% u industrijskoj i zanat­ skoj djelatnosti. U 1931. godini taj je omjer bio 76% prema 11%.130 De­ taljniju distribuciju spolne strukture stanovništva prema glavnim zanima­ njima prikazuje Tabela 1:

Tabela 1: Stanovništvo prema glavnom zanimanju prema popisima
DJELATNOST Poljopr., šum., rib. Industrija i zanati Trgovina, krediti, saobr. Javne službe, si. zan., vojska Druga zan., bez zan. Izvor M. Gjukić, nav. dj., Tabela 1, str. 815. 1921. % muškarci 76 12 4 5 3 1931. % muškarci 73 13 5 5 4

1921. i 1931. god. 1921. % žene 88 3 2 2 5 1931. % žene 83 6 2 3 6

Vidljivo je da je najveći postotak svih privredno aktivnih žena zastup­ ljen u poljoprivrednim zanimanjima. Najautoritativniji izvor za podatke o zaposlenosti žena, analiza Mirjane Gjukić, ističe specifičnost tog tipa privredne aktivnosti. To je u prvom redu nejasna granica između »po­ ljoprivrednih radova i domaćinskih poslova«, te »patrijarhalni« odnosi moći unutar poljoprivrednog gazdinstva. Oni su osobito utjecali na po­ ložaj ženske radne snage, budući da, unatoč radnom doprinosu, ona »ne­ ma sva obilježja ekonomski samostalnih osoba«, tj. »starješina gazdinstva

94

KONJI, ŽENE, RATOVI

kao isključivi vlasnik« samostalno upravlja i odlučuje o procesu proizvod­ nje, reprodukcije i distribucije.131 Zanimljivo je ove podatke o predratnoj spolnoj strukturi usporediti s poslijeratnim stanjem.
Tabela 2: Pregled kretanja procentualnog udjela privredno aktivnog stanovništva zaposlenog u poljoprivredi 1921. Muškarci Žene 76% 88% 1931. 73% 83% 1948. 64% 83% 1953. 62% 80%

Izvor: M. Gjukić, nav. dj., str. 822.

Iz ovog je pregleda očigledno da nagle »revolucionarne« preobrazbe društva nisu znatnije utjecale na smanjenje ženske radne snage u po­ ljoprivredi. Teško je bez kompleksnijih analiza pouzdano utvrditi uzroke tome, no nije sasvim neplauzibilna hipoteza da je isprepletenost poljo­ privrednog i reproduktivnog rada pogodovala tom trendu. Radnice su u Kraljevini Jugoslaviji sačinjavale jednu četvrtinu od ukupnog broja radnika, što je predstavljalo donju granicu koja je u to vrijeme postojala u evropskim državama. Slijedeća tabela prikazuje spol­ nu distribuciju zaposlenih radnika za razdoblje od 1929 — 1940. prema godišnjim iskazima Središnjeg ureda za osiguranje radnika (SUZOR-a).
Tabela 3: Kretanje broja osiguranih radnika GODINA % radnika 77 76 75 74 73 73 72 73 74 73 73 72

%
radnica 23 24 25 26 27 27 28 27 26 27 27 28

Index 1929 = 100 radnika 100 103 98 85 82 84 91 96 107 112 113 113 radnica 100 108 111 101 101 108 111 122 130 138 141 145

1929. 1930. 1931. 1932. 1933. 1934. 1935. 1936. 1937. 1938. 1939. 1940.

Izvor: M. Gjukić, nav. dj., Tabela 2, str. 816.

Ovi statistički prikazi ukazuju, dakle, na kontinuirani, iako spori pri­ rast ženske radne snage. Za potpunije razumijevanje položaja žena u

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

95

radnom odnosu ilustrativni su podaci o starosnoj strukturi, stručnim kva­ lifikacijama, kretanju nadnica i zdravstvenom stanju radnica. Uočljiva je tendencija karakteristična za sve onovremene kapitalistič­ ke zemlje da se u najvećem mogućem broju zapošljavaju maloljetnice/i, a da se s posla uklanjaju starije radnice/i. Gotovo 40% svih zaposlenih radnica nalazi se u dobnoj skupini od 13 — 22 godine starosti, dok u istim godinama radi tek oko 27% radnika. U grupi od preko 33 godine slabije su zastupljene žene nego muškarci, koji su u toj dobnoj skupini najbrojniji. Gotovo 75% radnika nalazi se u starosnoj skupini od 23 go­ dine naviše, dok je isti postotak radnica u skupini do 33 godine.132 Zbog pomanjkanja općeobrazovnih i stručnih kvalifikacija, radnice su uglavnom zapošljavane kao pomoćno i nekvalificirano osoblje. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine 56,4% ženskog stanovništva iznad 10 godina bilo je nepismeno, dok je taj postotak za muško stanovništvo iz­ nosio 32%. Iako su tadašnje službenice radile pod povoljnijim uvjetima, postojala je izražena tendencija da se udate žene uklone s posla, pa je s tim ciljem 1939. godine donesen zakonski propis koji je udatim službenicama snizio plaću za 30 — 50%.133 Obje ove činjenice — dominacija žena u mlađim starosnim grupama zaposlenih, i snižavanje nadnica, od­ nosno uklanjanje s posla udatih žena — ukazuju na tendenciju da se pla­ ćeni rad žena van kuće učini nespojivim s društveno favoriziranim »pri­ rodnim pozivom« žene, tj. društveno potrebnim ali neplaćenim repro­ duktivnim radom u domaćinstvu. One ujedno otkrivaju i hipokriziju si­ stema, budući da su podjednako i nadnice radnika i radnica bile ispod mogućnosti zadovoljavanja potrebnog životnog minimuma.134 Teški životni i radni uvjeti radnica (najamni + reproduktivni rad) ima­ li su za posljedicu i njihov veći morbiditet i mortalitet. Slijedeća tabela prikazuje spolnu distribuciju broja osiguranika oboljelih i umrlih od tu­ berkuloze.
Tabela 4: Broj osiguranika oboljelih i umrlih od tuberkuloze GODINA Oboljelih (na 1000 osiguranika) žene 1926. 1931. 39 45 muškarci 29 40 Umrlih (na 100 smrtnih slučajeva) žene 44 51 muškarci 32 45

Izvor M. Gjukić, nav. dj., str. 819.

Nakon provođenja socijalističke revolucije podržavano je uvjerenje da će iješenjem klasnog pitanja biti razriješene i sve protuiječnosti ženskog rada. Dokidanjem ekonomske eksploatacije radničke klase, osigurava­ njem jednake plaće za jednaki rad, uvođenjem i poštovanjem socijalnog zakonodavstva,135 te socijalizacijom reproduktivnog rada, rad je za čita­

96

KONJI, ŽENE, RATOVI

vu klasu, a posebno za žene kao njezin do tada najeksploatiraniji dio, imao postati područjem slobode i samorealizacije. No upravo kretanje procentualnog udjela zaposlenih žena u privrednim poduzećima od 1949 — 1953. može ukazati na postojanje dubljih i manje transparentnih pro­ turječnosti. Naime, trend stalnog porasta ženske radne snage u privredi zaustavljen je početkom 1950-ih godina i iz godine u godinu pokazuje tendenciju pada. Međuratni trend porasta ženske radne snage (za oko 1% godišnje) nastavlja se do 1949. godine, da bi već od 1950. počeo preo­ kret u suprotnom smjeru.
Tabela 5: Udio zaposlenih žena u ukupnom broju zaposlenih u privrednim poduzećima 1948. 24,5 1949. 25,7 1950. 25,0 1951. 23,3 1952. 21,0 1953. 20,1

Izvor: M. Gjukić, nav. dj., str. 823.

S tim i drugim proturječnostima koje prate ženski rad Antifašistička fronta žena pokušat će se uhvatiti u koštac brojnim akcijama u svojim djelatnostima tijekom čitavog razdoblja poslijeratnih mijena društva.

GRUPNI PORTRET PRED GIGANTSKI SKOK U POVIJEST

Junački ulazak žena u povijest
(...) Ne može se više kod nas voditi politika bez posredna i neposredna sudjelovanja žena. Već samo žensko srce naći će često pravi put k rješenju mnogih zadataka. Prošla su vreme­ na, kad se mislilo, da žene u teške dane znadu samo kukati i gorke suze roniti Dokazalo se, da znadu biti aktivnije od nekih muškaraca.

(...)
Neka tople struje djelotvorne energije, potoci utjehe za rastužene, valovi ljubavi za nastra­ dale, poteku iz ovog Kongresa, kao iz golema srca, po čitavoj našoj zemlji! I onda će ovaj dan mnogo značiti u životu na­ šeg naroda. Čast i slava prvom Kongresu Antifašističkih žena Hrvatske u Zagrebu! Vladimir Nazor136

Ovim se kićenim riječima Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, obratio »Ženama partizankama, majkama i sestrama«, kako je oslovio delegatkinje Prvog kongresa A FŽ Hrvatske. Kongres je održan potkraj

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

97

srpnja 1945, a Zagreb je, još opijen od pobjede, dočekao nekoliko tisuća delegatkinja grandioznom scenografijom. Posred glavnog trga, koji je ta­ da još nosio ime baruna Jelačića (gdje će na broju 8 biti smješten i Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske), postavljen je reljef žetelice u nadnaravnoj ve­ ličini, a ulaz na trg iz Jurišićeve ulice bio je nadsveden slavolukom s poz­ dravima kongresu. Grupe delegatkinja, mahom u narodnim nošnjama svoga kraja, s uzdignutim transparentima (»Živjele žene borci!«) i zasta­ vama približavale su se trgu gdje su na mitingu uoči kongresa održani pozdravni govori. Građani Zagreba tada su se po prvi put susreli s ne­ poznatom vrstom žena — s »afežejkama«. Teško je danas zamisliti kakve je sve efekte na njih imao taj prizor, kao i prigodno »preoblačenje« Jelačićevog spomenika socrealističkom figurom žetelice. Strastveni proma­ trač Josip Horvat u svoj je dnevnik unio pod nadnevkom 21. 7. 1945. ovakav komentar: »Povodom kongresa AFŽ zakriven Jelačićev spome­ nik, kažu da je zagrebačke purgare to povrijedilo (...)«.137 Pored manifestacijskog, bilo je zamišljeno da Prvi kongres AFŽ Hr­ vatske ima i strategijski značaj — da formulira programsku platformu za daljnji rad organizacije. Tijekom trodnevnog trajanja kongresa govornice i govornici analizirali su položaj žena u trenutku neposredno nakon oslo­ bođenja138. Nastojali su, prema uputama, »da se kroz diskusije iskrista­ liziraju zadaci koji stoje danas pred JNOF-om [Jedinstvenim narodnooslobodilačkim frontom], a time i pred AFŽ-om, kao sastavnim dijelom JNOF-a«139. Te je zadatke u završnoj riječi kongresa ovako pobrojala Kata Pejnović, koja je izabrana za potpredsjednicu AFŽ Hrvatske: 1) učvršćenje bratstva i jedinstva, čišćenje zemlje od ostataka fašizma; 2) učvršćenje narodne vlasti; 3) izgradnja i obnova domovine razvijanjem široke inicijative, pronalaženjem novih udarničkih načina rada, promje­ nom odnosa prema radu; 4) odgoj mladih naraštaja, zbrinjavanje djece, invalida i ranjenika, puna pomoć zdravstvenim službama i Jugoslaven­ skoj armiji (»narodnoj mezimici«, kako joj je tepala); 5) suzbijanje nepi­ smenosti, pohađanje stručnih tečajeva i škola.140 Organizacijska, taktička razina tih zadataka na samom kongresu gotovo da i nije bila razrađena. Prvu grupu zadataka predstavljaju opći, »frontovski« zadaci (1-3). No, uočljivo je da su se navedeni specifični zadaci namijenjeni ženama u tre­ nutku pobjede sastojali u socijalizaciji njihovog reproduktivnog rada (4): one se pojavljuju kao kolektivni, ne više individualni davalac usluga. Gledamo li s današnjeg odstojanja fotografije kongresa, možemo »uči­ tati« sjenu koja se nadvija nad tim događajem. Narodnim ćilimima pre­ kriti stol za kojim sjedi radno predsjedništvo od 19 žena nadvisuju por­ treti vođa: Churchill, Tito, Staljin, Roosevelt... U prvom redu prostranog auditorija u hali Zagrebačkog zbora počasni gosti — muškarci. Iza njih upečatljiva masa delegatkinja. Njih 4000. Riječi iz političkog referata mi­ nistra financija Anke Đerus: »Mi smo išle u borbu otvoreno, junački,

revolucija izvela iz podzemlja povijesnog svijeta? Naime. nupcijaliteta i divorcijaliteta).« (podv. sve do pobjede Narodno-oslobodilačkog pokreta u našoj zemlji bile dvostru­ ko neslobodne. progovorit će naša priča o organizaciji i emancipaciji. uvjete pod kojima se procesi društvenih mijena odvijaju.98 KONJI. raspone unu­ tar kojih su žene organiziranom akcijom. brojke nisu kadre otkriti kvali­ tetu. protagonista junačke tradicije. godine144. treba spomenuti da oni. po shvaćanjima pobjednika. dvojako potlačene. S. Prvu grupu pokazatelja sačinjavat će izbor podataka o prirodnom kre­ tanju stanovništva Jugoslavije (kretanje nataliteta i mortaliteta.. Pitanje je da li su za to one (ali i uvjeti u društvu) bile posve spremne. u svom je organizacijskom referatu Maca Gržetić. na­ ročito kada su prezentirani u velikim serijama (primjerice od prvog ju­ goslavenskog popisa stanovništva 1921. Glavni je izvor tih poka­ zatelja Statistički bilten Žena u društvu i privredi Jugoslavije143. Dakako. RATOVI muški. istakla nešto što je u eu­ foriji pobjede bilo rijetko spominjano. »Činjenica je. ipak relativno vjerodostojno odražavaju os­ novne tendencije i procese relevantne za mijene položaja žena. Kroki za grupni portret (sa ženama) Statistički podaci kadri su najsažetije ilustrirati pokazatelje položaja žena. moguće teškoće i otpore na koje nailaze. bez špekulacije i mešetarenja. klasno i spolno označene kao simbola onih koje je. Da li je simboličko prekrivanje nacionalnog simbola poput bana Jelačića. do 1953. O tome kako se Antifašistička fronta žena u narednom razdob­ lju intenzivnih »postrevolucionarnih« mijena društva nosila s tim proble­ mom. Iako ima autora koji su pomalo skeptični prema podacima iz prvog poslije­ ratnog popisa stanovništva 1948.«142 Na svom prvom kongresu orga­ nizacija žena nije razradila nedvosmislenu platformu za dvostruko oslo­ bođenje. a budući da obuhvaćaju podatke za čitavu zemlju. tom prili­ kom izabrana za predsjednicu A FŽ Hrvatske. ŽENE. omogućavaju i sagledavanje mjesta Hrvatske u usporedbi s ostalim republikama/pokrajinama. Izbor iz druge grupe podataka obuhvaća pokazatelje strukture .. prirodnog priraštaja. posredstvom Antifašističke fronte žena. s pregle­ dom mortaliteta dojenčadi.)141 Iz te je borbe že­ nama otvoren put u povijest. da smo mi žene. L. Cilj je prezentacije nekih statističkih/demografskih pokazatelja o mi­ jenama položaja žena u Hrvatskoj/Jugoslaviji ocrtati okvir. moglo biti prepoznato kao uspon »neznane junakinje«. nastojale djelovati na te procese. oni također mogu prilično zorno ukazati na neke od elemenata procesa promjena tog položaja. godine kojom završava razdoblje koje analiziram).

pored osta­ log. niski je porod tipičan za urbano stanovništvo i za društveno-gospodarski razvijene i mahom gusto nase­ ljene sredine.2 19. Trend smanjenja stope nataliteta prema kojemu se Jugoslavija od izra­ zito nerazvijene zemlje polako kreće ka graničnim vrijednostima srednje razvijene zemlje.7 28.9 19. 14. Ovoj ću grupi podataka pridodati i podatke o učestvovanju žena u procesima industrijske demokracije (članstvo u radničkim savjetima i upravnim od­ borima državnih privrednih poduzeća). U pivu skupinu svrstava se natalitet.3 1951-1955. Demografi smatraju da se na osnovi općeg kretanja stanovništva glavnih dijelova svijeta može zaključiti da je visoki natalitet karakterističan uglavnom za agrostočarska područja u manje razvijenim društveno-gospodarskim sredinama. Natalitet (porod) osnovna je odrednica prirodnog kretanja stanovništva.4 27.8 Izvor M. socio-profesionalnoj i obrazovnoj strukturi društva. Prirodno kretanje stanovništva Odrednice prirodnog kretanja stanovništva definiraju se kao prirodne i društvene. Nasuprot tome.8 23.0 18. Oni omogućavaju očitavanje položaja žena u biološkoj. u srednje razvijenima prosječna se godišnja stopa (u proteklih petnaestak godina) snizila od 30% o na 20% o . 18. nav.0 32.4 1930-1939.0 25. 18. 77. str.2 1946-1950.3 28.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 99 stanovništva. olakšati praćenje mijena stupnja društveno-ekonomskog razvoja u određenoj sredini. dok je u neraz­ vijenim natalitet neprekidno visok sa stopama od 33% o do 46% o pro­ sječno godišnje. Navedeni će podaci.3 18.. ilustrirat će još detaljnije slijedeće dvije tabele.2 17.8 29.1 29.1 15.6 35. Razvijene zemlje karakterizira kretanje nataliteta ispod 20 % o godišnje.0 29.4 16.7 28.146 Tabela 1 ilustrira mjesto Jugoslavije u Evropi u odnosu na prosječnu godišnju stopu nataliteta. dj.5 30.0 15. Friganović. . Britanija Jugoslavija Poljska Portugal 1920-1929. mortalitet i priraštaj145. 15. ekonomskoj. Tabela 1: Prosječna godišnja stopa nataliteta (u %o) Zemlja Švedska Švicarska Vel.

65.3 29.5 25.4 Hrvat­ ska Slove­ nija Bosna i Make­ Herce­ donija govina 35.6 38.6 33.5 36.1 37.5 39.7 Izvor: Statistički bilten. Tabela 8-2.3 25.9 21. RATOVI Tabela 2: Pregled kretanja efektivnog nataliteta (broj živorođene djece na 1000 stanovnika) po petogodišnjim razdobljima Razdoblje 1921-1925 1926-1930 1931-1935 1936-1939 1947-1951 1952-1956 Izvor: Statistički bilten.7 28.9 28.7 21. nav.4 21.2 27.4 22.1 35.2 38.3 24. Makedonije.0 21.6 26. Na kretanje mortaliteta (pomora) društvena se zbivanja odražavaju mno­ go neposrednije nego na porod.2 36.2 38.6 28.4 23.4 43.7 28.4 23.4 22. godine.5 27.6 23.5 26.8 U narednoj su tabeli uočljive znatne regionalne razlike u kretanju na­ taliteta (od izrazito nerazvijenih područja poput Kosmeta.8 25. Tabela 8-1.5 30..9 40.0 24.6 40. ŽENE.9 22. Bosne i Hercegovine do graničnih vrijednosti karakterističnih za razvije­ ne zemlje poput Slovenije).9 39.7 30.1 25.5 22.1 46.9 27.9 28.0 29. Tabela 3: Kretanje efektivnog nataliteta po republikama u poslijeratnom razdoblju (1947 1955) Srbija Ukupno svega Uža Srbija Vojvodina Kosmet 1947 1948 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 26.0 31.8 35.5 25.9 42. To će dakako.5 25.4 20. dj.0 32. . do 1955.2 22.7 39.5 26.3 35.6 46.7 42. 65.0 30.4 27.9 24. dj.7 26.6 25.4 24.4 25.5 24.9 20.0 40.1 30. problem mortaliteta dojenčadi bit će često razmatran.8 22.0 33.9 23.8 23.7 32.5 44. i po tadašnjim narodnim republikama.7 28. Budući da je jedan od istaknutih sektora rada AFŽ^a bila »briga za majku i dijete«.5 37.. imati i reperkusije na regio­ nalne varijacije u akcijama i kampanjama regionalnih (republičkih) or­ ganizacija AFŽ.4 Cma Gora 22.4 28.4 22.9 33. te opći pregled smrtnosti dojenčadi s obzirom na spol.0 34.8 22.6 23.8 22.0 39. Efektivni natalitet 35.4 28.100 KONJI.1 26.9 37. nav.2 31.9 36.9 38. str.4 24. str. te je stoga pomor karakterističan po­ kazatelj društveno-gospodarskih procesa i stanja higijensko-zdravstvene zaštite stanovništva.147 Naredne će tabele prikazati kretanje prosječne stope smrtnosti dojenčadi u Jugoslaviji u usporedbi s drugim zemljama od 1920.

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

101

Tabela 4: Prosječna godišnja stopa smrtnosti dojenčadi na tisuću živorođene djece Zemlja Austrija Čehoslovačka Danska Jugoslavija Meksiko Japan tvor M. Friganović, nav. dj., str. 84. 1920-1924. 142 160 82 155 226 165 1935-1939. 86 111 64 139 128 110 1956-1960. 41 30 23 93 80 36

Demografska istraživanja su utvrdila da stopa smrtnosti dojenčadi spa­ da među najznačajnije specifične stope populacijskog kompleksa. Pozna­ to je da novorođenčad do jedne godine života najlakše podliježe lošim uvjetima stanovanja, ishrane i njege, a povremene nedaće (epidemije, glad, rat) najnepovoljnije se odražavaju na smrtnost dojenčadi.148
Tabela 5: Smrtnost dojenčadi po republikama (u %o) Srbija Ukupno Svega Uža Srbija Vojvodina Kosmet 1949 1950 1951 1952 1953 1954 1955 1956 1957 102,1 118,4 139,8 105,0 116,1 101,6 112,8 98,3 101,5 107,1 118,1 133,1 103,0 108,4 98,1 107,6 95,0 102,0 91,2 101,7 119,5 87,0 90,0 83,7 90,5 79,7 82,6 129,7 145,1 139,6 113,2 104,1 96,0 99,3 92,2 92,0 133,0 141,3 174,2 145,9 173,4 143,0 164,0 136,8 161,1 Hrvat­ ska Slove­ nija Bosna i Make­ Herce­ donija govina 83,9 125,6 178,1 113,9 143,1 117,0 142,6 121,6 118,6 136,1 136,7 161,3 129,8 138,0 130,4 144,3 111,5 136,3 Cma Gora

111,7 118,1 130,7 102,3 111,2 91,8 93,4 88,7 84,2

79,2 80,6 86,8 67,3 58,9 57,2 56,7 50,6 41,9

41,0 101,9 84,7 80,4 98,1 79,7 84,2 72,8 88,6

wor. Statistički bilten, Tabela 8-19, str. 72.

Izrazito visoke stope infantilnog mortaliteta (s tendencijom porasta od 1950. do 1953. godine) nedvojbeno ukazuju na ozbiljnu krizu razvoja či­ tave zemlje, ali i razvojne probleme pojedinih njezinih dijelova. Nevolja je što nemamo odgovarajuće podatke da Tabelu 5 (regionalna distribu­ cija) ukrstimo sa spolnom distribucijom smrtnosti dojenčadi, budući da ie poznato da na opće kretanje smrtnosti dojenčadi po spolu znatno utje­ h u kulturne tradicije. U »patrijarhalnim krajevima«, kako ih označava demograf Mladen Friganović, u demografskim projekcijama očekivana prosječno veća smrtnost muške djece ustupa mjesto smrtnosti manje vre­ dnovane (i zato u perinatalnoj i neonatalnoj dobi i manje njegovane) ženske djece.149

102

KONJI, ŽENE, RATOVI

Fertilitet (plodnost) je društvena determinanta prirodnog kretanja sta­ novništva. Iz kretanja stopa fertiliteta moguće je očitati promjene po­ ložaja žena, budući da su mnoga istraživanja fertiliteta nedvojbeno po­ kazala slijedeće pravilnosti: privredno aktivno žensko stanovništvo ima u pravilu manje djece nego neaktivno; manja obazovna razina stanov­ ništva poklapa se u pravilu s većim brojem djece; slabiju ekonomsku sna­ gu stanovništva prati veći broj djece.150 Odrednice ovog modela procesa smanjenja fertiliteta koji prezentira Friganović u funkciji su promjena položaja žena u društvu. To su npr. »pojačana tendencija planiranja po­ rodice«, »mogućnost prakticiranja kontracepcije«, »smanjenje raznih ut­ jecaja tradicije«151... Specifične stope fertiliteta (odnos između broja ži­ vorođene djece prema starosti majke i broju ženskog stanovništva od­ ređene starosti) ukazuju na istrajavanje ogromnih regionalnih razlika u poslijeratnom razdoblju u okviru Jugoslavije. Primjerice, dok je 1956. go­ dine ukupna stopa za Jugoslaviju iznosila 97,7 %o, u NR Hrvatskoj je za sve kategorije starosti majki iznosila 77,50 %o, a u NR Sloveniji je bila najniža — 77,10 % o. Istovremeno je stopa fertiliteta u NR Bosni i Her­ cegovini iznosila 135,63 % o, a na Kosmetu 194,68 %o.152 Na kretanja fertiliteta utječu i nupcijalitet i divorcijalitet. Društvene promjene (mogućnost razvoda braka, promjena razine aspiracija na kva­ litetu bračnih odnosa, ekonomsko osamostaljivanje žena, i si.) najočitije se ogledaju u kretanju ovih pokazatelja. Uočljivo je razlikovanje pojedi­ nih pokazatelja po spolu, tako je npr. ilustrativno da u gotovo svim pe­ riodima i dobnim skupinama (Tabele 6 i 7) ima veći broj razvedenih žena nego muškaraca.
Tabela 6: Usporedni podaci o bračnom stanju (u %) 1921 Muški Neženjeni Oženjeni Udovci Razvedeni Nepoznato Ženske Neudate Udate Udovice Razvedene Nepoznato 100 30,7 62,4 6,6 0,3 0,0 100 23,1 58,5 18,0 0,4 0,0 1931 100 30,2 64,2 5,2 0,4 0,0 100 21,5 62,3 15,6 0,6 0,0 1948 100 31,8 63,1 4,7 0,4 0.0 100 24,8 57,3 17,2 0,7 o,° 1953 100 31,0 63,8 4,2 0,8 0.2 100 24,2 58,5 15,9 1,3 0.1

Izvor: Statistički bilten, Tabela 9-1. str. 75.

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

103

Tabela 7: Stanovništvo staro 15 i viSe godina prema starosti i bračnom stanju 1953. godine (u %) Ukupno Neženjeni -neudate Oženjeni -udate Udovci -udovice Razvedeni Nepoznato

m uški ženski muški ženski m uški ženski muški ženski muški ženski muški ženski 15-19 godina 20-24 25-29 30-34 35-39 40-44 45-49 $0-54 $5-59 60-64 65 i više godina 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 94,9 88,8 4,8 35,2 10,8 56,9 0,0 0,2 0,4 0,7 1,2 2,0 3,5 0.1 0,5 2,3 7,3 11,6 14,0 17,5 0,0 0,4 1,0 1,1 1,1 1,1 1,1 1,1 1,1 0,9 0,6 0,1 1,1 2,0 2,1 2,0 1,8 1,6 1,4 1,2 0,9 0,5 0,3 0,3 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,2 0,2 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1 0,1

63,8 41,3 23,1 10,4 6,7 5,5 4,7 4,2 4,0 3,8 3,3 18,0 10,4

75,4 77,6 87,8 80,2 78,8 77,8 75,0 69,6 61,8 51,1

7,6 90,9 6,3 91,3 5,8 90,6 5,6 88,9 5,8 86,3 5,4 82,5 4,5

5,8 23,4 8,6 31,2 12,7 28,2 42,4 63,8

67,8 31,2

Izvor: Statistički bilten, Tabela 9-3, str. 75.

Struktura stanovništva

Od pokazatelja koji su, prema različitim stanovištima,153 relevantni za deskripciju strukture stanovništva, podastrijet ću dostupne podatke koji osvjetljavaju položaj žena. Biološka struktura s obzirom na spol u poslijeratnom je razdoblju »po­ kazivala premoć ženskih«154 (npr. 1948. godine dolazila je na 1000 muš­ karaca 1080,1 žena). No i u toj tendenciji uočljive su regionalne razlike, tako da su npr. iste godine Kosmet i Makedonija bilježili manjak žena.155 Osnovnu distribuciju učešća žena u ekonomskoj strukturi ilustrirat će Ta­ bela 8. U ukupnom poretku procentualno su domaćice najbrojnija kate­ gorija (35%), a zatim slijede žene aktivne u poljoprivredi (24,7%). To ukazuje na činjenicu da prevladava njihova zastupljenost u sferama re­ produktivnog rada (više od polovice svih privredno aktivnih žena). Ak­ tivnost žena u nepoljoprivrednim djelatnostima je relativno niska (6%), mada regionalna distribucija u ovoj kategoriji pokazuje zamjetne razlike s obzirom na stupanj društveno-ekonomske razvijenosti određene sredi­ ne (npr. broj žena u nepoljoprivrednim djelatnostima u Sloveniji koji je najveći u Jugoslaviji gotovo je dvostruko veći od istog broja u Hrvatskoj, koja se nalazi na mjestu iza nje).

104

KONJI, ŽENE, RATOVI

Tabela 8: Osnovne kategorije ženskog stanovništva 1953. godine (u %)

________________

---------------------------------------------------------------- Srbija Hrvat- Slove- Bosna Make- Gma i* • ska nija i donija Gora Ukupno Svega Uža Vojvo- Kosmet Herce­ govina Ukupno Aktivno u poljoprivredi Aktivno u nepoljoprivrednoj djelatnosti Lica sa ličnim prihodi­ ma Deca Učenice i studentice Domaćice Ostala izdržavana lica 100 24,7 6,0 3,4 20,1 8,1 35,1 2,7 100 27,7 4,9 2,9 19,1 7,8 34,9 2,7 100 33,7 4,9 2,6 18,4 7,3 30,4 2,6 100 20,3 6,4 4,3 16,4 8,7 41,2 2,6 100 9,6 1,3 1,1 29,2 8,5 46,7 3,6 100 24,1 7,7 4,3 16,0 8,8 36,3 2,7 100 22,2 13,3 7,2 17,5 9,1 28,7 2,0 100 23,0 3,9 2,1 25,9 7,0 35,7 2,4 100 19,8 3,1 1,3 26,7 8,8 37,1 3,3 100 16,4 3,9 4,8 24,0 8,1 38,8 4,0

Izvor: Statistički bilten, Tabela 1, str. 7. Tabela 9: Broj aktivnih žena na 1000 muškaraca prema zanimanju i školskoj spremi Školska sprema

C D

osnovna škol

Ukupno

03
C A MA

2

(A O)

S3

3

> s c§ ■
410 619 418 11 162 7 380 76 782

> 5 l > § c
122 256 99 5 57 2 241 209 376

‘E* s </} 630 369 208 4

C O

AKTIVNO Nekvalifikovane radnice Poljoprivrednice Rudarske radnice Industrijske i zanatske radnice Saobraćajno osoblje Trgovinsko osoblje Osoblje zaštite i usluga Administrativno i rukovodeće osoblje Stručnjaci i umetnice_______ _

519 350 678 g 160 4 332 274 464

818 331 937 9 280 9 342 665 311

425 361 518 10 199 4 410 379 264

252 152 151

276

73

77 8 144 7 563

62 6 238 120 933

45 112 8 151

nepoznato 684 422 888 20 210 4 288 377 407 603

C O

568

324

724

631

833

srednja škol obrazovanje

466

676

Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 2-4, str. 16.

fakulteti, vis škole

1 CL.

$ 8 T O. 2 Ž . "o e
T O

3 a a.
C O

C O

MA

o

* * 1 C O N * o ! Q >J O

2 MA

s

i
C O »o

C O

c

i a

326

EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA

105

Indikativan je pregled odnosa aktivnih žena na 1000 muškaraca prema zanimanju i školskoj spremi 1953. godine (Tabela 9). Iz njega je vidljivo da su najmanje razlike među spolovima kod kategorije »bez školske spre­ me«. Očigledna je i feminizacija određenih zanimanja (trgovina, zaštita i usluge, administracija) koja se oslanja na tradicionalnu spolnu podjelu rada. Zanimljivi kuriozum, svjedočanstvo o vremenu, predstavlja visoki postotak »stručnjaka i umetnica« bez školske spreme i s osnovnim obra­ zovanjem! Pismenost, jedan od najelementamijih pokazatelja obrazovne struktu­ re stanovištva, pokazuje značajne varijacije s obzirom na spol. Proces opismenjavanja tekao je u čitavom prikazanom vremenskom rasponu br­ že za muškarce nego za žene.
Tabela 10: Stanovništvo staro 10 i više godina prema pismenosti i spolu (u %) 1921. UKUPNO Muški Ženski Pismeno Muški Ženski Nepismeno Muški Ženski 100 100 100 48,5 59,0 38,8 51,5 41,0 61,2 1931. 100 100 100 55,4 67,7 43,6 44,6 32,3 56,4 1948. 100 100 100 74,6 84,6 65,6 25,4 15,4 34,4 1953. 100 100 100 74,6 85,9 64,2 25,4 14,1 35,8

Izvor. Statistički bilten, nav. dj., Tabela 2-1, str. 12.

Više nego dvostruka razlika između nepismenih žena i muškaraca 1953. godine (u korist štete žena), sigurno je, pored ostalog, uvjetovana i time što su učenice mnogo neredovitije ispunjavale školske obaveze od učenika. Tako je npr. u školskoj godini 1947/48. među učenicima obuh­ vaćenim obaveznim osnovnim školovanjem u Jugoslaviji bilo 43,7% žena, a u to je vrijeme u dobnoj skupini koja je obuhvaćena zakonskom oba­ vezom osnovnog školovanja (7 do 15 godina) bilo 49,2% žena.156 Podatke o obrazovnoj strukturi žena prema školskoj spremi sadržava Tabela 11, iz koje je vidljivo da je još 1953. godine (nakon brojnih kampanja pod rukovodstvom AFŽ-a) visina obrazovnog stupnja obrnuto proporcionalna s postotkom učešća žena. »Bez škole« je još uvijek više od polovice ženske populacije starije od 10 godina, a maksimalna kon­ centracija školovanih nalazi se u kategoriji s osnovnim obrazovanjem. Iz­ nenađujuće je mali procentualni raspon obrazovanih žena u ostalih pet

106

KONJI, ŽENE, RATOVI

obrazovnih kategorija — od niže srednje škole za opće obrazovanje do fakulteta/visokih i viših škola postotak obrazovanih žena smanjuje se od 3,7% do 0,3%.
Tabela 11: Žensko stanovništvo staro 10 i više godina prema školskoj spremi (u %) Srbija Ukupno svega Uža Vojvo­ Kosmet Srbija dina 100 60,6 31,0 3,3 1.6 1.3 0.6 0,4 0,6 100 33,4 56,2 6,4 1,3 1,3 0,1 0,2 0,7 100 82,5 13,5 1,0 0,6 0,4 0,1 0,0 Hrvat­ Slove­ Bosna Make­ Cma ska nija i donija Gora Herce­ govina 100 37,1 53,6 4,6 1,5 1,5 0,8 0,3 0,7 100 14,6 73,2 4,7 3,7 2,5 0,7 0,3 0,2 100 80,7 15,5 1,7 1,2 0,6 0,2 0,1 0,0 100 60,1 33,6 2,5 1,0 0,7 0,5 0,1 1,5 100 62,8 30,7 3,1 1,4 0,8 0,6

Ukupno Bez škole Osnovna škola Niža srednja škola za opšte obrazovanje Niža stručna škola Srednja stručna škola Srednja škola za opšte obrazovanje Fakulteti, visoke i više škole Nepoznato

100 51,9 40,1 3,7 1,6 1,2 0,9 0,3 0,6

100 55,8 35,7 3,9 1.5 1.2 1.1 0,3 0,8

0,1 0,5

1,9

Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 1, str. 8.

Posljednje dvije tabele prikazuju zastupljenost žena u radničkom samoupravljanju (članice radničkih savjeta i upravnih odbora), koja znat­ no zaostaje za njihovom zastupljenošću u radnoj snazi.
Tabela 12: Članice radničkih savjeta (u %) Ukupno svega 1952 1953 14,0 15,8 11,5 13,9 Srbija Vojvodina Kosmet
_ _

Hrvatska Slovenija Bosna i Hercego­ vina 15,9 16,9 21,8 23,9 10,3 12,1

Make­ Cma Gora donija 6,8 7,8 13,4 13,5

_

Izvor: Statistički bilten, nav. dj.. Tabela 4-6, str. 43. Tabela 13: Članice upravnih odbora (u %) Ukupno svega 1952 1953 10,3 9,8 8,2 8,6 Srbija Vojvodina Kosmet
-

Hrvatska Slovenija Bosna i Herce­ govina 11,6 9,8 17,2 17,1 8,3 6,5

Make­ Cma Gora donija 4,8 4,4 9,8 7,7

Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 4-7, str. 44.

poslužiti i kao referentni okvir za usporedbe s podacima koji će biti prikazivani u daljnjem tekstu. iako se prema njemu određivao kritički. Ravnopravnost bi. Njih su samoprije­ gornim marom i zavidnom ustrajnošću prikupljale aktivistkinje organiza­ cija žena — od njezinih najnižih. Tradici­ . Da li će AFŽ u posve novoj povijesnoj poziciji i ulozi moći pomiriti i dalje razvijati proturječne tradicije (koje sam nazvala feminističkom i socijalističkom) na koje se nadovezuje? Naime. do najviših odbora. Feministkinje su zahtije­ vale ravnopravno uključivanje žena u poredak i borile se protiv njihove diskriminacije. društvenog i privrednog života. prema oče­ kivanjima feministkinja. One su najmanje pismene. otvorila putove demokratizacije društva oslobodivši ne­ slućene količine zapretane energije. Ovu je tradiciju ženskog pokreta. Cilj je međuratnog građanskog ženskog pokreta bio hu­ manizacija. II. prema predloženoj tipologiji organiziranog djelovanja žena157 moguće opisati kao reprezentativnu varijantu reformističkog feminizma. DIO ANTIFAŠISTIČKA FRONTA ŽENA: ORGANIZACIJA ZA EMANCIPACIJU POKRET I POREDAK Na raskrsnici U trenutku završetka Drugog svjetskog rata. opterećene učestalim i pogibeljnim reproduktivnim radom.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 107 Što već na prvi pogled odaje ovakav »grupni portret«? Žene u osvaja­ nje socijalizma polaze s pozicija najnerazvijenijih među nerazvijenima. fizičkim radom u poljoprivredi i nekvalificiranim radom u ostalim privrednim granama. pored puke informacije o trendovima. najslabije obrazovane. daljnje izgrađivanje poretka uključivanjem žena u sve sfere političkog. našla se na raskrsnici. značajno pridonijela uspostavljanju drugačije ravnoteže snaga. Antifašistička fronta že­ na. građanski ženski pokret djelovao je u okvirima postojećeg po­ retka. Podaci navedeni u ovih trinaest tabela moći će također. jedina baštinica i nastavljačica dviju tradicija ženskog pokreta u Ju­ goslaviji.

vojska i milicija. Teorijski izvedeno iz klasnog pitanja (i nje­ mu podređeno)158. Prepoznavajući svoj legitimitet u »opozicionoj«. Istovremeno. stekla značajne prednosti pred svojim političkim takmacima.. Narodni front Jugoslavije . samim činom »oslobođenja« zemlje istovremeno je izvršena i smjena vlasti. »proturežimskom« djelovanju. KPJ onemogućavati djelovanje »lojalnoj opoziciji«. prema marksističko-lenjinističkoj ideologiji. Na tim startnim osnova­ ma. uspostavljanjem nove »revolucionarne« vlasti (u ime radničke klase) A FŽ se našla u njezinom ozračju. ŽENE. tek naizgled di­ jeli s dijelovima građanskih partija koje se nisu »kompromitirale« sura­ đujući s neprijateljem. žensko je pitanje. Naime.)«159. socijalističkoj tradiciji. Komunistička partija Jugoslavije u tom periodu još ne obznanjuje otvo­ reno hegemonistički karakter svoje vlasti. Projekt radikalne društvene promjene nije bio promišljan sa stanovišta žena kao političkih subjekata ili interesne grupe. U njoj je KPJ kao rukovodeća snaga uspješno okončane nacionalno oslobodilačke borbe. imalo biti riješeno revolucionarnom smjenom vlasti. koja se nastavila u državnom aparatu Demokratske Fedarativne Jugoslavije. »rukovodstvo KPJ je imalo gotovo neograničenu mogućnost da utvrđuje politiku društvenog razvoja Jugoslavije. sigurnost i sudstvo — bili su bez izuzetka čvrsto u rukama KPJ. RATOVI ja organiziranja žena u okvirima radničkog/komunističkog pokreta zasni­ vala se na supsumiranju interesne dimenzije širem opozicionom.108 KONJI.. U povijesti se rijetko stječe tako čvrsta i nepodije­ ljena vlast u rukama jednog revolucionarnog pokreta: svi organi vlasti — zakonodavni i izvršni. »Žensko pitanje« služilo je kao katalizator. kao i odredbe o višestra­ načkom sistemu iz sporazuma Tito — Šubašić. Nakon rata ona već izgrađenu vlast. veljače 1945). koja je istovremeno imala i snažne ele­ mente građanskog rata. pak. a organizacijski uklopljena u Jedinstveni narodnooslobodilački front (JNOF).160 Narodni front kao nadomjestak pokreta Kako bi zadovoljila »neke stranačke tradicije koje su živjele u naro­ du«161 i udovoljila međunarodnim obvezama (sporazum Tito— Šubašić). mobilizacijska taktika za pridobivanje podrške žena (»ženskih masa«) pri obaranju postojećeg poretka. svim će raspoloživim sredstvima. Njezini članovi bili su gotovo na svim ključnim funkcijama mehanizma vlasti (. prema ocjeni povjesničara Dušana Bilandžića. Komunistička je partija tijekom rata počela izgrađivati novu državnu vlast. postavši tako i sama dio poretka. već kao dijela radničke klase. Time su bili prividno zadovoljeni zahtjevi savez­ nika (konferencija na Jalti 4-11.

d ak le. to č n ije . n ek a v rsta p e rso n aln e u n ije k ro z k oju je K P J o sigurav ala svoju d o m in a ciju na svim razin am a o rg a n iz a cije društva. N o. žen a. N elag od a spram staro g s in d ik a liz m a 166. n jezin i k o ­ lektivni član ovi: om lad in sk a o rg a n iz a cija ( U S A O J — U je d in je n i save? a n tifašističk e o m lad in e Ju g o sla v ije ).) O vakav zak lju čak p o tk rep lju ju i b ro jn e sličn osti različitih m asovnih o rg an izacija. kolovoza 19 4 5 ). P o seb n o st je te k o a ­ licije bila da su sve o n e p rizn av ale ru kovod eću ulogu K P J u N F J. služio . U d o k u m en tim a N aro d n og fro n ta bila je uglavnom sad ržan a p latfo rm a K P J . u sp o re­ diva je sa staln im strah o m od »fem in ističk ih z a stra n jiv a n ja « prisu tn im u A F Ž . (p o lu )ileg a ln a . N aro d n a se lja č k a stran k a. p rim je ric e . glavnu snagu N F J čin ile su tzv. o rg a n iz a cija žen a (A F Ž ) . u svim se m asovnim o rg a n iz a cija m a isticao zaseb an p o ložaj član o v a K P J.7 .u . već fu n k ciju izražav an ja m o n o ­ litn osti. u čijim okvirim a i sam a d je lu je . osnovan je na kon gresu J N O F .165 (podv. i si. m o b ilizacije i in te g ra cije m asa o k o id e je in teresn o g je d in stv a radnih m a s a « . da p arafraziram B ila n d ž ića . L. S . a u isto v rije m e i put n jih ov og ak tiv iz ira n ja na ostvarivanju p rog ram a P a r tije . n ek o m u n ističk ih d ijelo v a v la sti­ tih trad icija. N ad alje. »to je bio put i n ačin in d o k trin a cije širokih n aro d n ih m asa id e o lo ­ gijom i p o litiko m P a r tije . N a­ rodna rad ikaln a stran k a i druge p o litičk e g ru p acije. stro g o h ijera rh ijsk a i m o n o litn a o rg a n iz a cija zasnovna na ap so lu tn o j lo ja ln o sti i poslu šno sti član stv a. N F rabi diskurs p okreta p red sta v lja ju ći se kao sp let d o b rov oljn ih in teresn ih o rg an izacija (različitih društvenih grupa poput o m lad in e .« 164 N aro d n i fro n t. i sindikati ( J S R N j — Jed in stv e n i sin d ik ati rad n ik a i n a m je šte n ik a J u g o s la v ije ) 162.). pak.a ( 5 .EMANCIPACIJA I O RG ANIZACIJA 109 ( N F J ) . rad n ik a i n a m ješte n ik a . n ije im ao fu n ­ kciju » a g re g a cije i a rtik u la c ije in teresa . d a k le. O n je im ao izvanjsku form u k o a licije k o jo j su p ri­ stupile sve (d o z v o lje n e ) p o litičk e grupe/partije: S a m o sta ln a d em ok ra tsk a stran ka. k ao i sam a » n aro d n a vlast« (n aro d n i o d b o ri). Iak o d je lu je s p o zicija p o r e tk a . m asovn e o rg a n iz a c ije . K o m u n isti su p e rso n ificira li m od el » u z o r­ n o g fro n tov ca« i u je d n o zauzim ali n ajv iše h ije ra rh ijs k e p o z icije u N F. fu n k cio n ira le k ao dio tran sm isio n o g m eh an izm a k oji je .163 ali p artija je i u novim u v jetim a d jelo v ala na stari n ačin — kao kadrovska.168 P o s to ja la je . » P red sjed n ici n aro d n ih o d b o ra i sek re ta ri p artijsk ih o rg a n iz a c ija isto d o b ­ n o su p red sjed n ici ili ta jn ici o d b o ra fro n ta « . H rv atsk a r e ­ publikanska se lja č k a stran k a. Z e m ljo ra d n ič k a stran k a. Prva je sličn o st u očljiv a u s a ­ m om činu o d b aciv an ja » starih «. Ju g o slav e n sk a rep u b lik an sk a stra n k a . N a taj su način m asov n e o rg a n iz a ­ c ije . K o d čitav o g N F o sp o rav a se (k la sič n i) k o alicio n i k a r a k te r 167 k o ­ ji je uoči i to ko m D ru go g sv jetsk og rata bio zn a ča ja n čim b en ik m o b ili­ z a cije ljudi različitih p o litičk ih u v je re n ja i k lasn e prip ad n osti na a n tifa ­ šističk im o sn ov am a. U stv arn o sti.

godine. Već je Emile Durkheim. »Nacija se može očuva­ ti samo tako što će između države i individua postojati ceo niz sekun­ darnih grupa koje su dovoljno blizu da individue privuku u svoje po­ dručje akcije i na taj način ih baciti u opšti tok socijalnog života (. onodobni politički diskurs zapravo parafrazira osnovnu ideju masovnog društva: građani ne mogu utjecati na politiku države ako ne pripadaju politički relevantnim grupama174. I naposlijetku. neminovan ra­ spad društva na izolirane. Nez­ natni stupanj društvene moći i utjecaja (a očito i ugleda) masovnih or­ ganizacija ogledao se u »potcjenjivanju« rada u njima od strane komu­ nista koji su se.110 KONJI. identi­ ficirali sa stvarnom. bez obzira na vlastiti hijerarhijski položaj ulCPJ. očigledno je dovodilo do stalnih blokada u siste­ mu i povećavalo njegovu redundanciju. konstantni predmet interesa i lamentacija AFŽ-a.. ukoliko ljudi svoju jedinu općenitost nalaze u državi. česte reorganizacije — promjene organizacijske strukture ma­ sovnih organizacija — sve do stvaranja Socijalističkog saveza radnog na­ roda Jugoslavije (SSRNJ) 1953. ukazuju na probleme funkcioni­ ranja paralelnih hijerarhija — partijske i masovnih organizacija. Masovne organizacge. »Dupliranje u radu«. davno prije nastanka modernog totalitariz­ ma. upozoravao na odnos masovnog društva i diktature. Sami se komunisti neprestano samokritički osvrću na takve tendencije koje imaju za posljedicu »izbjegavanje rada« članova KP u masovnim organizacija­ ma.169 Treća se sličnost očitovala u prošire­ nom uvjerenju o prinudnom karakteru članstva u masovnim organizaci­ jama među građanima nekomunistima. Pri naglašavanju neophodnosti političke participacije svih građana u procesu »obnove i izgradnje«. žigošući ga. Smatrao je da je. masovno društvo.170 Česte (samo)kritike koje su se u svim masovnim organizacijama mogle čuti u tom vremenu odnosile su se na »labavost organizacije«171. imenovale disku­ sije u okvirima AFŽ-a. kako su taj problem. djelatnom. Odnos pojedinca i centralnog aparata vlasti klasična je sociološka te­ ma.) . ŽENE..172 Još jedan problem. Državno vodstvo nastojalo je u neposrednom poslijeratnom razdoblju političkom propagandom173 uvjeriti domaću i međunarodnu javnost da je KPJ samo prva među jednakima na političkoj sceni.. predstavljala je slaba aktivizacija žena i njihova neznatna zastup­ ljenost na rukovodećim položajima u masovnim organizacijama. čije je članstvo »iz baze« u znatnoj mjeri osjećalo samo formalnu pripadnost respektivnim organizacijama. društvenom moći vlastite partije. RATOVI »nepodijeljenoj vlasti« Partije. atomizirane individue..

izolovanih pojedinaca.) Samo snažne i autonomne grupe mogu delovati kao centri kontramoći i kao nezavisni izvor komunikacije među svojim članovima. Poželjno je da je stanovništvo organizaciono uključeno. utvrdivši da domina­ cija organizacijskog aparata. totalitarna. u kombinaciji s pasivnošću članstva.«179 Ovo Arzenšekovo određenje totalitarnog društva koje u prvi plan stav­ lja pojmove: »organizaciono uključivanje« stanovništva — politički mo­ nizam — krizu. odnosno drugih centara moći. po­ dudara se s Lenjinovom analizom partije.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 111 Hipertrofirana država je prisiljena da ugnjetava i obuhvata (.178 . zato njihove organizacije imaju specifičnu funkciju.. kao i definicija transmisione funkcije svih organiziranih struktura odredit će razvoj realnog socijalizma. dakle.. sociolog Vladimir Arzenšek domeće da »sekundarne grupe« — sistem organizacija — moraju posje­ dovati određene karakteristike da bi bile sposobne posredovati između individua i države. Robert Michels opisao je oligarhiju u dobrovoljnim udruženjima i političkim strankama. definicija odnosa društva i države. Oligarhiju u demokratskim organizacijama M i­ chels tumači kao »nenamjeravanu posljedicu« organizacije. već o saznanju da je multiplikacijom kontrolisanih aktivnosti moguće pove­ ćati indoktrinaciju stanovništva i na taj način smanjiti ravnodušnost i ot­ por u kriznim situacijama. zadaću i funkcionira­ nje masovnih organizacija u Jugoslaviji u prvom poslijeratnom periodu. ali tu nije reč o nastojanju da se produbi demokratija u organizacijama i celokupnom društvu.«176 No u analizama masovnog društva nije teško pronaći brojne povijesne primjere kako niti demokratski pokreti/organizacije nisu imuni na postojanje oligarhijske kontrole u vlastitim strukturama. održava oligarhijsku kontrolu. totalitarno društvo Ono što.) društvo koje čini veliki broj neorganizovanih individua.. »Totalitarna društva su participativna društva u okviru političkog monizma. već njihova potpuna kontrola od strane centra moći. . staljinistička. vrlo vjerodostojno opisuje mjesto. (.177 Njegova analiza »nekompetentnosti masa«. Lenjin će se iz istih razloga zalagati za partiju profesionalnih revolucionara. U prvom redu one mo­ raju imati »izvore moći koji su nezavisni od centralnog tela a moć tih grupa mora biti prilična u poređenju sa centrom. smatra Arzenšek... te na taj način eliminisati društvo kao masu nemoćnih. masovna društva dijeli od totalitarnih nije odsustvo sekundarnih organizacija.«175 Komentirajući ovu Durkheimovu tezu. Naime. U daljnjem po­ vijesnom slijedu događaja. prema Arzenešekovom mišljenju..

112 KONJI. ŽENE. RATOVI Upravo izvršena revolucionarna smjena vlasti kojom otpočinje proces ra­ dikalnih i dalekosežnih društvenih promjena. gotovo je idealtipska situa­ cija koja odgovara formulaciji Arzenšekove opće hipoteze: »Što veću promenu strukture društva želi da postigne vladajuća grupa. izvršnu i sudsku. u svojim Bilješkama uz teoriju diktature181 definira totalitarizam kao tip političkog režima koji je moguće odrediti pomoću pet elemenata. religijom. utoliko je verovatnije da će postojati želja ili čak zahtev za visokim stepenom kontrolisane i manipulisane participacije građana u organizacijama. pre­ ma Bilandžiću. jedna je od tih me­ toda. To su: (1) zamjena pravne države policijskom.«180 Franz Neumann. Tragovi na marginama teksta povyesti Ukoliko je A FŽ tek jedna od partijski usmjeravanih i kontroliranih masovnih organizacija.)«183. a u tom kontekstu Bi- . ta­ ko da su gotovo svi odrasli bili »organizirani«... (5) teror182. jedan od najprominentnijih teoretičara autoritarnih sistema. tj. (2) koncentracija moći na način koji isključuje mehanizme podjele vlasti ili dekoncentraciju moći karakterističnu za liberalno-demokratske režime (podjela vlasti na zako­ nodavnu. Također i u slučaju »atomiziranja i izoliranja pojedinca« instrumentalne su »nediferencirane ma­ sovne organizacije«. a ona omogućava »stvaranje stupnjevane elite koja vladajućima omogućuje unutrašnju kontrolu masa i da prikriju izvanjsku manipula­ ciju. tradicijom. da birokraciju u uskom značenju riječi dopuni privatnim vodećim grupama u različitim slojevima stanovništva«. Za nas je zanimljivo Neumannovo shvaćanje masov­ nih organizacija kao jedne od metoda (nepluralističke) kontrole nad dru­ štvom. koja je slu­ žila dirigiranom aktiviziranju na ostvarenju programa Partije. ili sudjelovanjem u radu i razo­ nodi (.184 KPJ je uspjela obuhvatiti gotovo sve stanovništvo masovnim organizacijama. indoktrinaciju ideologijom i politikom Partije. jesu li historiografski radovi našli načina (i inte­ resa) da uoče njezine eventualne posebnosti? Podudarnost platforme KPJ i Narodnog fronta i u njemu sadržanih masovnih organizacija iz prvih poslijeratnih godina omogućavala je. (4) brisanje razlike između društva i dr­ žave (zamjena pluralističkih nepluralističkim sredstvima društvene kon­ trole). (3) po­ stojanje monopolističke partije. »Sinkroniziranje svih društvenih organizacija«. uz postojanje višestranačkog sistema). One su nametnute pojedincima nakon što je uslije­ dila destrukcija »ili barem slabljenje društvenih jedinica utemeljenih bio­ logijom (obitelj).

. otvaraju se drugačije interpretativne mogućnosti. Sva su. a kojeg usvaja i repro­ ducira sama organizacija žena. organizaciju žena i njezinu društvenu moć — nje­ zinu samoreprezentaciju. ali i u odnosu na vlastitu hijerarhiju uloga i statusa. i si. No ukoliko AFŽ promatramo kao jednog od aktera. ističe Vjeran Katunarić. valja promatrati podjednako u odnosu spram drugih aktera u spletu društvenih mreža. ostavljaju je na margini teksta povijesti. Navedeni radovi. naime. kao fiksne veličine. a ono što je važno i bitno one skrivaju«. te u odnosu na one (žene. Drugim riječima. pored mobilizacijskog i integrativ­ nog. naime. Jedno od mo­ gućih obrazloženja zbog čega je AFŽ nevidljiva u takvom shvaćanju po­ vijesti nalazi se u implicitnom i teorijski nereflektiranom shvaćanju ka­ tegorije društvene moći. Najopćenitija zam­ jerka koja se uvriježenom »nipodaštavanju« AFŽ (a vjerojatno i drugih masovnih organizacija u tom periodu) može uputiti je ignoriranje rezi­ dualnog područja slobode.. ugled. u njihovom djelovanju pri oživotvorenju »viših« (partijskih) direktiva. bio i »idejnoobrazovni«: »(. Ideologije.) AFŽ igra naročito važnu ulogu u vaspitavanju žena i dece u duhu socijalizma«.185 Na sličan način istraživačica Narodnog fronta Katarina Spehnjak spominje AFŽ tek kao jednu od karičica u transmisionom lancu KPJ — NF. ili neke druge strateške lokacije unutar skupa odnosa.187 Tek toliko o Antifašističkoj fronti žena u »postrevolucionamom« pe­ riodu.189 Tek .«188 U okviru pristupa koji predlaže mrežna analiza moć se raz­ matra u odnosu prema položaju ili lociranosti u strukturi društvenih mre­ ža. onog teksta koji nastoji rekonstruirati i analizirati dominantni govor moći. utjecaj. zatim eksplicitno isticati isključivi monopol KPJ u regulaciji i rješavanju svih društvenih pitanja. društvenu mrežu upletenu u razgranati splet ostalih mreža (gotovo svi odrasli članovi dru­ štva su »organizirani«. poten­ cijalne članice koje pokazuju otpor »organiziranosti«) koje stoje po stra­ ni. reprezentativni za znanstveno »razmatranje« uloge AFŽ-a.186 Analizirajući koncept narodne demokracije. nerijetko i samovolje. kojima je premreženo čitavo društvo. spominje i AFŽ.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 113 landžić tek izrijekom. neizbježno jednodimenzionalna. »Sociolozi čes­ to govore o moći kao o funkciji pozicije bilo u nekoj hijerarhiji međuza­ visnih uloga ili statusa. To podrazumijeva istrajnu sumnjičavost naspram ideološkog diskursa koji će prvo implicitno. Njihov je zadatak. u nabrajanju.. ova istraživanja prošlosti zasno­ vana na poimanju društvene moći u skladu s teorijom zero sum game. ne zaboravimo!). do koje dopire zdrav razum. »nude ljudima kogni­ tivne mape koje pokazuju sferu vidljivoga. Marija Obradović ističe specifične funkci­ je omladinskih organizacija (SKOJ-a i Saveza narodne omladine Jugo­ slavije) i AFŽ-a.

kampanja. U rekonstrukciji i analizi organizacijskog ustrojstva AFŽ-a kao izvori poslužit će materijali (zapisnici. Očituje se hijerarhijska priroda odnosa (isprva prikriveno. naime. RATOVI znanstvenom analizom. napetosti. u »postrevolucionamom« razdoblju predstavljale kratkoročne. dok se reprezentativni diskurs oglašava u direktivama kojima se rukovodstva obraćaju nižim odborima ili kada reflektiraju ino­ vacije/ /mijene organizacijske strukture. neposredne. tj. sa strogo kontrolira­ nom »javnošću«. Kritičko-informativni diskurs u tim je izvorima prisutan na zatvorenim sjednicama. nepristajanjem na dijalog s ideologijom i raz­ otkrivanjem njezinog netransparentnog karaktera. »općenarodne« zadatke za čiju se realizaciju nije zahtijevala »specijalizacija«/stručnost. ali i u odnosu na organizacijsku okolinu. narodna vlast. već je bio dovo­ ljan (pretpostavljeni) revolucionarni zanos i odanost sistemu. moguće je. na­ zrijeti ono »važno i bitno«. dakle. Priču o organizaciji žena kao dijelu poretka izložit ću u četiri dijela. Periodizaciju evolucije organiza­ cijske sheme/modela organizacije izvest ću na temelju odnosa AFŽ-a i njegove organizacijske okoline (KP. NF. od­ nosa s Narodnim frontom čiji je sastavni dio bila AFŽ) zasnivam na spoznaji da je sam čin članstva u KP predstavljao totalni odnos (brišu se granice privatno/javno. Kampanje su. U četvrtom će dijelu biti prikazana uloga A FŽ kao kolektivnog davaoca usluga u ispunjavanju društvenih prioriteta koji su se u tom razdoblju artikulirali u vidu tzv. Posebno isticanje i analiziranje ovog odnosa (a ne izdvajanje npr. ali i tragati za inova­ tivnim ponašanjem — koji se javljaju kako unutar hijerarhijske mreže AFŽ. izvještaji. Pri tom će sami izvori biti analizirani/interpretirani prema tipu diskursa koji rabe. Prvi će obuhvatiti mijene nacrta organizacijskog ustrojstva i promjenjivu sreću njegovog funkcioniranja.114 KONJI. vladine usta­ nove). Nastojat ću prema arhivskim izvorima rekonstruirati život organizacije — frustracije. okružnice) viših od­ bora A F Ž -a (Glavni odbor A F Ž -a Hrvatske i Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije). Upravo zbog toga sačuvani zapisnici partijske ćelije pri GO A FŽH (a imam razloga . sjednica Izvršnog odbora A F Ž -a Jugoslavije. Drugi će dio podrobnije analizirati već naznačeni odnos A FŽ-a i KPJ. ograničenja. Pandan obrasca komunikacije viših s nižim odborima (i vice versa) predstavlja komunikacija A F Ž -a s KP. plenumi GO-a i si. ŽENE. građanska/politička egzistencija). da bi se kasnije vehementno afirmirala) koja ukazuje na zadanu poziciju organizacije žena u sistemu društvene moći. dok će treći dio predstavljati njihovo sučeljavanje. te zapisnici održanih kongresa.

Kritičko-informativni diskurs prevladava kod iznošenja teškoća i nedoumica u vla­ stitim sredinama. Samo jedinstveni prob­ lem konstituira centralni fokus«.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 115 za sumnju da mnogi nisu sačuvani ili su iz razloga konspirativnosti vrlo shematski vođeni) propuštaju više takozvanog »života« (međuljudski od­ nosi. Stoga nas ne smije čuditi što niti mame akti­ vistkinje AFŽ-a. pa i strasti. »komiteta«. iščahuruje iz raskošnih nada. tome ne posvećuju mnogo pažnje. proniču/razotkrivaju tu zamku i učestalo upozoravaju na ne­ pouzdanost takvih izvještaja i »podataka s terena«. svakodnevica. Vrijeme je to snažnih zamaha »metlom historije«. Kao izvori za analizu kampanja poslužit će mi direktivna pisma koja višim odborima upućuju instance vlasti. pak.. kada se još nereflektirano. domišljenih piktograma zamišljenih hijerarhij­ skih struktura i funkcija. Naime. te povratnih izvještaja nižih odbora o učinjenom. emocije. Razmatranja o »životu organizacije« temeljit će se na izvori­ ma koji ocrtavaju diskusije nižih odbora (»na terenu«) i njihovim izv­ ještajima višim odborima. tek naslućeno »novo«. čuveni je francuski povjesničar Marc Bloch nagla­ šavao: »Jedinstvo mjesta potpuno je nepokorno. izvela sam na osnovu čitanja/interpretacije dokumenata nastalih u toku uznositog i krivudavog hoda revolucije i mijena društva koje su uslijedile.190 ORGANIZACIJSKA STRUKTURA AFŽ-a Dobro je znano. iz ve­ likih sveobuhvatnih vizija »boljeg sutra«. no na toj ravni komunikacije dolazi i do upotrebe reprezentativnog diskursa u skladu s pretpostavljenim očekivanjima viših odbora. Zbog ovakvog pristupa u daljnjem ću se slijedu izlaganja nastojati oduprijeti sirenskom zovu primarnih izvora koji vodi k pripovijedanju neprekinutih sekvenci događaja ili izlaganju svih činjenica o danom vre­ menu/mjestu.. NF. tijelo) od zbira svih ostalih do­ kumenata. kao niti njihovi »značajni drugi«. Modele organizacijske strukture AFŽ-a. doba revolucija nisu trenuci najpogodniji za kontem­ placiju. koje ću prikazati u procesu njihovog razvoja. a oni ih pre­ rađuju i upućuju na teren (nižim odborima). Oni. Elementi tih modela AFŽ-a raspoznatljivi su kao ide­ alni nacrti — prevladavajući obrasci — čije se manje/više izravne nazna­ .. I ne samo organizacije stvarane su bez statutamih nacrta. Pogled izvana potražit ću u izvještajima raznih komisija ili pojedinaca delegiranih za inspekciju »terena«. On se »probija« i u izvještajima nadređenima. (Nije na odmet ope­ tovati upozorenje: nikada ne smetnuti s uma da se nalazimo usred igre iskrivljenih ogledala).

ali i kao pokreta). sastavni dio novog poretka. kao jednu od svojih pretpostavki. Iznoseći nacrte organizacijskih modela A F Ž -a nastojat ću problema­ tizirati odnos organizacijskog modela i ciljeva organizacije žena u mije­ nama društva. ŽENE.192 U svakom su analiziranom razdoblju nezaobilazna slijedeća pitanja: Unapređuju li transformacije organizacijskih modela AFZr-a realizaciju jednog od istaknutih ciljeva »socijalističke revolucije« — oslo­ bođenje žena? U kojoj je mjeri način na koji je organizacija zasnovana nakon 1945. a njihove su gra­ nice u vremenu fluidne i ovisne o lokalnim/regionalnim uvjetima. realizacije zahtjeva koji na A F Ž postavlja nje­ zina organizacijska okolina. i stoga vode ponešto različitim predviđanjima o usaglašavanju stavova među mrežama. Mode­ li. strategije i taktike u mijenama društva koje su. samo su aproksimacije koje opisuju željeno/zamišljeno organizacijsko ustrojstvo. bio instrumentalan za poticanje emancipacije žena kao društvenog procesa dugog trajanja? Koji su organizacijski resursi i opcije bili na raspolaganju ženama samima da artikuliraju strategije vlastitog oslobođenja od specifične spolne diskriminacije? Kojim je stupnjem au­ tonomije raspolagala A FŽ formulirajući svoje ciljeve. godine moguće očitati. Oni se nerijetko preklapaju. Nai­ me. Izradom modela pokušala sam rekonstruirati jednu »objektivnu« strukturu. U njima se reprezenta­ tivnim diskursom organizacija žena neumorno legitimira kao dio šire in­ stitucionalne mreže. od­ nosno Glavnog odbora A FŽ-a Hrvatske (GO). Rekonstruirala sam ih na temelju po­ maka u diskursu koji rabe. ali i kao samosvojna or­ ganizacijska mreža. budući da su njegov sastavni dio i zaprimljene osnovne smjernice i kon­ kretne direktive koje se u tom strogo kontroliranom vremenu razrađuju u saveznom rukovodstvu — Centralnom odboru AFŽr-a iz Beograda. želja i utopijskih nada poje­ dinačnih aktivistkinja organizacije. ogoljelu od strasti. RATOVI ke nalaze u iskazima Centralnog odbora A FŽ-a Jugoslavije (CO). Pri tome ću poći od tvrdnje Bonnie Erickson da različiti modeli strukture naglašavaju različite aspekte društvenih mreža. nalagale . Takav pristup. tj. do 1953. djelatnog funkcioniranja organizacijske mre­ že/ hijerarhije AFŽ-a. koristeći kompletni poslijeratni arhivski fond A FZ-a Hrvatske mo­ guće je zaključivati o tendencijama bitnim za čitav jugoslavenski AFŽ-a. 3) mogućnosti stvarnog. 2) proturječnu samoreprezentaciju organizacije žena (kao sastavnog dijela poretka.1 9 1 Dakako. odražavaju nekoliko razina zahtjeva: 1) očekivanja koja dolaze od šireg društvenog sustava (revolucionar­ nog poretka). pored ostalog. slike organizacijskog ustrojstva AFŽ-a.116 KONJI. budući da je upravo diskurs — način na koji pišemo (i govorimo) — kadar odraziti strukturu moći u društvu. sva četiri modela koja je u razdoblju od 1945. obećava i viši stupanj apstrakcije.

‘atnoj siročadi. organiziranje pomoći zaposlenim majkama. inaprijeđenje zdravstvene zaštite žena.). »reakcije« i »protunarodnih elemenata« — crne burze.. i samo učiti.) Indikativno je da najmjerodavniji stavovi o sudbini organizacije žena u poslijeratnom razdoblju dolaze s pozicije u kojoj je koncentrirana mak­ simalna količina društvene moći — iz kancelarije Centralnog komiteta KPJ. privrednim i socijalnim zadacima«.«: Odgojni model AFŽ-a (1945-1947) . koje valja postići učvršćenjem ženskog pokreta. da za rad »u AFŽ mobiliše što veći broj partijki« na rukovodećim dužnostima. pored ostalog. ergo.).«193 (podv. nerazvijenoj i duboko prožetoj patrijarhalnom kulturom? »Učiti. i si.. uključit ćemo ih u stvarno riješavanje svih opće narodnih problema i to već u suštini predstavlja ostvarenje one ravnopravnosti koju su stekle u borbi. Zadatak je KP. ali mu pomaže svim sredstvi­ ma kojima raspolaže«. Autoritativni glas Vladimira Iljiča odzvanjao je i u riječima Anke Berus: »Proširujući rad na političko prosvjećivanje žena. — funkcioniranje svakodnevnog života (rješavanje čitavog niza socialnih problema. i proročanski nagovijestio početak istinskog socijalizma tek u onom trenutku kada će se svaka kuharica moći znalački baviti politikom.. S. U pismu koje će se s dužnim pijetetom nadalje citirati u dokumentima AFŽ na svim razinama stoji bezprizivna ocjena: »Po završetku rata aktivnost žena ne srne i ne može prestati«. pomoć invalidima.194 Nadalje se ističe neophodnost mobilizacije žena »na novim političkim. osposobljavanje žen a za kvalificirani rad. uključivanje žena u privredu i p o m o ć sindikatim a J organiziranju radnica. Forma pokreta (»izbegavati svako kruto centralizovanje samog rada i što više razvijati inicijativu odozdo«) procje­ njuje se kao optimalna za privlačenje žena. u čije se ime oglasio Aleksandar Ranković.. ilegalnog podizanja cijena.195 Što je to što »narodna vlast« očekuje od AFŽ u razdoblju neposredno nakon »oslobođenja«? Zadaci su veoma općeniti: — konsolidacija revolucionarne vlasti (borba protiv ostataka neprija­ telja.. pomoći će [AFŽ] najširim masama da se nauče državnički misliti. i si. špekulanata. — obnova i izgradnja rato m o p ustošene zem lje (sudjelovanje u d o ­ brovoljnim radovim a. učiti. govorio je drug Lenjin. . ranjenicima. zaštita i zbrinjavanje djece). L. a pri tom se naglašava da »AFŽ nije organizacija potčinjena NOF-u. koja im je osigu­ rana u našoj narodnoj državi i čija je jedina garancija istinska vlast na­ roda. svaka žena.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 117 radikalne pomake u položaju žena? Da li je organizacijsko ustrojstvo AFŽ-a pružalo potreban prostor i adekvatan stupanj društvene moći za ostvarenje tog cilja u zemlji opustošenoj ratnim razaranjima. kao npr. Svaka kuharica.

Slika 1: Teritorijalni princip organizacijske strukture AFŽ-a197 Centralni odbor (Jugoslavija) Glavni odbor (republike) oblasni okružni kotarski ODBORI: JEZGRA AKTIVISTKINJA seoski.118 KONJI. gradski. »indiferentnost«. godine. niska kvali­ fikacijska struktura ili zdravstveno-higijenska kultura). No ne treba za­ nemariti niti neke implicirane »prirodne« predispozicije koje će žene sta­ viti u »službu naroda« posredstvom svoje organizacije. u modelima organizacijskog ustrojstva AFŽ-a. dakako. ali da ih istovremeno odgaja u duhu djelatnog iskazivanja lojalnosti novoj vlasti (politički odgoj/ indoktrina­ cija). Upravo su ove dvije grupe specifičnosti (rad na sebi i za sebe. ulični Pri tome se također naglašava da je čitavu organizaciju potrebno »odozdo do gore još više povezati s odborima Narodnog fronta. ali i one ne­ moćne i potrebite) izvor stalnih protuiječnosti s kojima se organizacija žena neprestano suočava. no ulo­ ga je AFŽ^-a u njihovoj realizaciji dvojaka: da žene privuče i osposobi za njihovo ostvarivanje (»borbom protiv nepismenosti«. ali i nastojati razriješiti. U samoj su pretpostavci opstojanja A F Ž -a specifični deficiti. osnovni je princip izgradnje/ /funkcioniranja organizacijske hijerarhije teritorijalni. Način na koji će A FŽ osigurati pro­ vođenje postavljenih zadataka područje je njezine slobodne inicijative. To bi mogle biti »zaostalost«. Kako uskladiti potrebe žena kao specifične in­ teresne grupe sa »širim« društvenim interesima? Upravo ta će se napetost ogledati. naglašava se na Plenarnom sastanku CO AFŽJ po­ četkom 1946. RATOVI Riječju. kako ih je imeno­ vala još Klara Zetkin. Po uzoru na ostale masovne organizacije. te pretpostavljena predilekcija za rad za druge — za državu. te razviti najširu propagandu za upisivanje u Narodni front«. žene trebaju postati »ozbiljan oslonac države« i »snažni oslo­ nac narodne vlasti«. Unatoč upozorenju . emancipacija. ili pak neobrazovanost (nepismenost. važe za sve građane. Upravo iz te dvojakosti proizlaze posebni zadaci organizacije žena. dakle. organiziranjem općeobrazovnih i stručnih tečajeva). nedostaci žena. ŽENE.196 Ovi zadaci.

200 Takvu je praksu rukovod­ stvo AFŽ-a suzbijalo s preporukom da se od žena ne ubire članarina.201 Pa ipak. svijesti o specifičnosti mobilizacije »ženskih masa«. nego on kao sastavni dio Fronta treba da ostvari najužu suradnju s na­ rodnim vlastima(.. i usprkos upečatljivog popisa zadataka. navodi na zaključak da možemo pretpostaviti izvjestan stupanj organizacijske autonomije. a u nekima oboje.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 119 da se izbjegava krutost i centralizacija. Na to ukazuje i činjenica da su jasno naznačene i dvije linije unutarorganizacijske komunikacije: vertikalna i horizontalna. strategije koja će že­ nama olakšati ispunjenje složenih i zahtjevnih »opće narodnih« zadataka sa specifičnim »deficitima« žena kao društvene grupe? Problem se tre­ bao razriješiti u tipu organizacijskog ustrojstva koji sam nazvala odgojni model. To znači da je postojala mogućnost artikuliranja ciljeva specifičnijih/autonomnijih od onih koje je Antifašističkom frontu žena povjeravala »na­ rodna« vlast. tj. kamo bi se trebali prelijevati »prihodi od zabava i priredaba« koje je upriličivala AFŽ. »počasna« funkcionerka AFŽ-a: Organizacije A F Ž nemaju nikakve odvojene linije..199 Ekstremni slučajevi shvaćanja »čvrstine« svjedoče o prinudnom karakteru organizacije. ambivalentni karakter AFŽ (rad žena za druge kroz rad žena za sebe same) istrajavao je kao ozbiljan problem.)«202 Slično rezonira i Anka Berus. primjerice. Činjenica da je organizacijsku strukturu moguće prikazati kao pirami­ du sa širokom bazom (potencijalno je to svaka. U nekim se orga­ nizacijama prikuplja članarina za AFŽ. i ozbiljno shvaćenog zahtjeva za čvrstinom organizacije. Tako će jedna od članica GO AFŽH izjaviti: »AFŽ nema nekih svojih posebnih zadataka.203 Kako uskladiti nepostojanje »odvojene linije«. da mogu osigurati uključivanje pa i posljednje žene u opće narodni rad i ispunjenje opće narodnih zadataka. Prva se . da su u Slavoniji neki odbori AFŽ-a uvodili samoinicijativno kazne u novcu i namirnica­ ma za žene koje nisu dolazile na sastanke. Parola o organi­ zacijskoj čvrstini bila je na terenu različito tumačena. u drugima dobrovoljni prilozi. odbori su morali »da imaju takvu organizacionu čvrstinu da mogu uključiti i posljednju ženu u opće na­ rodni rad u ispunjavanju opće narodnih zadataka«198. već da ih se učlanjuje u »Frontu«. »pa i posljednja žena«) čiji je vrh također moguće nedvosmisleno utvrditi. Podaci koji su kritički razmatrani na sastanku tajnica okružnih odbora govore. ali s druge strane one tre­ ba da imaju takvu organizacionu čvrstinu. Njegova se odgojnost sastojala u pretpostavci da će već samo pro­ vođenje »linije Fronta« pridobiti/odgojiti/transformirati žene svih druš­ tvenih slojeva da učestvuju u revolucionarnim preobrazbama društva.

horizontalnu ravan komunikacije osiguravaju i različite brošure. ŽENE. budući da su ocijenjene kao dostatno odgojene u političkom smislu. Isprva se po oblasnim i okružnim od­ borima formiraju tri sekcije: propagandna. cirkulama pisma. a postojala je i ženska knji­ žara na Trgu Republike u Zagrebu koja je distribuirala brojna izdanja AFŽ-a.204 Druga je linija komunikacije prožimala čitavu strukturu posredstvom sekcije za agitprop koja se služi organom GO-a. neodluč­ ne. kultumo-prosvjetna i socijal­ na. Pored toga. a prema potrebi sazivaju tajnice nižih odbora na konzultativne sastanke. kotarskih. Slika 2: Odgojni model AFŽ (1945-1947) CO/GO Ambivalentni karakter statusa organizacije očituje se u činjenici da se »napredne« žene neposredno uključuju u Narodni front (NF). te glasilom CO-a Žena danas. okružnih). prosvjetnim odjelima . tjedna ženska radio emisija (Radio Zagreba). dok će se nadalje njihov broj uvećavati proporcionalno sa zahtjevima za »raznolikošću i gipkošću« u radu organizacije žena20-\ Uputstva za rad sekcija naglašavaju da se u svom djelovanju trebaju povezivati s od­ govarajućim nadleštvima pri organima vlasti (npr. bile dužne slati pismene izvještaje predsjednicama respektivnih odbora (gradskih. Odbornice su. pak. dok one »ne tako napredne« (koje nisu u dovoljnoj mjeri socijalizirane za razumijeva­ nje/ provođenje revolucionarnih zadataka — one indiferentne. RATOVI proteže u dva pravca — od nižih ka višim hijerarhijskim razinama (i vice versa). mjesečnikom Žena u borbi.120 KONJI. dok se od istih predsjednica očekuje da šalju elaborirane poslanice višem rukovodstvu svakih tjedan do deset dana. CO/GO put baze šalju direktive. okružnice. prestrašene ili čak neprijateljski nastrojene) ostaju u organizaciji i djeluju u njezinim sekcijama (S).

. ipak dijeli sudbinu žena.). Na terenu se na nju gleda »s omalovažava­ njem«.210 Stalan je problem što se u nekim krajevima (. za mnoge aktivistkinje još idiličnoj fazi razdraganosti nakon uspješno okončane »revolucije«. dok je kod propagandne sekcije direktiva još nedvosmislenija: Propagandna sekcija Okružnog odbora A F Ž nemože da pravi nikakav pose­ ban plan o radu odvojen od plana N F i Narodne vlasti(.208 Djelotvorniju akciju protiv takvih pojava koči latentni strah od »feminističkih zastranjivanja«. i kao dio pobjedonosnog poretka.) na sastancima A F Ž pretresaju potpuno iste stvari kao i na sastanku Fronte i jasno da žene nisu voljele da odlaze na sastanke žena jer su morale da slušaju dva puta istu stvar 211 »Krute forme rada« krive su za opadanje aktivnosti organizacije i u onim krajevima gdje je u vrijeme NOP-a AFŽ bila aktivna. kod žena se opaža »osjećaj manje vrijednosti« unatoč Usta­ vom zagarantirane ravnopravnosti. čiji bi znak moglo biti pretjerano osamostaljivanje od NF.. Prema općoj ocjeni AFŽ je najveće uspjehe zabilježila na planu socijal­ nih aktivnosti (prvenstveno u raznim oblicima zbrinjavanje djece) i ..). gdje se žene ustručavaju da odlaze na sastanke s muš­ karcima.209 Druga tajnica izvještava o nejasnoćama u odnosu na NF (i šire): .). on također nije lišen stalnih napetosti koje su posljedica inherentnih mu ambivalentnosti. te da li da ih održavamo uopće ili da ih nikako ne održajemo. Tako primjerice tajnica Kotarskog odbora iz Vinkovaca s mnogo nelagode izvještava GO kako treba i dalje održavati sastanke samo sa ženama gdje je rad A F Z slab.. »prešle na druge zadatke« i prestale radom sa ženama 212 Vertikalna mobilnost žena posredstvom AFŽ-a već je počela uzimati da­ nak! No i kada procjenjuju uspjehe u radu.. No u pone­ kom se izvještaju ono tumači činjenicom da su tada aktivne drugarice nakon 1945.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 121 kod NO i dr. aktivistkinje su samokritične. mi svi skupa još nismo na čisto da li da održavamo masovne sastanke žena posebno ili sa Narodnom frontom. a posljedica je toga da pojedine aktivistkinje »ne vole raditi sa ženama«207..206 Iako se ovaj organizacijski model doima još najmanje protuiječno (za razliku od onih u godinama koje slijede).. niti u ovoj prvoj. dok u drugim selima gdje je rad A F Ž -a na priličnoj visini i gdje su žene shvatile da su i one dio fronta i da one nemaju svojih posebnih zadataka izvan fronta treba da dolaze na sastanke fronta (.. AFŽ.

2l8 (podv. AFŽ nije uspela široko obuhvatiti žene na sudelovanju u svakodnevnom političkom. godine: Glavni odbor nije direktivno tijelo za organizaciju AFŽ na terenu. odgojni model A F Ž -a pokazao se efikasnim za onaj tip mo­ bilizacije žena koji je vodio instrumentalizaciji tradicionalnih ženskih funkcija (karitativni rad — socijalne akcije i rad za lokalnu zajednicu — obnova). S. u produkciju..2 1 3 Riječju. RATOVI »kampanjama« za obnovu zemlje (dobrovoljni radovi).F. čijim ra­ dom treba da rukovode lokalne part.. kao i postojanje znatnog profe­ sionalnog aparata A FŽ214. O tome svje­ doči i poimanje uloge GO-a iz 1947. pak.. opaža se. Glavni odbor treba da povezuje rad pojedinih orga­ nizacija AFŽ. Druga je stvar.). da se rad među ženama najčešće razvija povremeno i to kroz izvesne kampanje(. neko pitanje za koje bi se mi kao žene trebale boriti. Samo u Hrvatskoj prestao je rad odbora A FŽ-a u 1500 sela u kojima su djelovali za vrijeme NOB-e. predsjednice CO A FŽ Jugoslavije na taj... po svemu sudeći. odbori treba da budu studiozna tijela koja će pratiti ostvarivanje ravno­ pravnosti kroz ekonomski i privredni razvitak zemlje 216 Dakako. No blokada je nastupa­ la sa zahtjevima da se djelovanje AF Ž -a podredi NF-u. nego mora da uzdiže uvek nove aktivne žene u politički pokret. Pred kraj ovog razdoblja zamjetno je opadanje aktivnosti i »masovno­ sti« organizacije.) . specifičnoga. ali o čemu pomno vode računa više hijerarhijske instance. što mi nemamo nečega po­ sebnoga. Ogromni radni doprinos žena. Takve akcije ocjenjuju se kao čisto »ženske akcije«. da prenosi iskustva u radu i organizacionim formama 215 Gl. što je isto u svim republikama. ŽENE.122 KONJI. I tajnice odbora na terenu vjerojat­ no su znale pokazivati znakove nepoželjne »samosvijesti« (»nisu članovi odbora N. društve­ nom i privrednom životu zemlje. te joj ne polažu računa o radu. On je. u državni aparat. »takoreći humanitarne akcije« pri kojima je zakazalo »vaspitanje«. L. niti ona to od njih traži«217). puka transmisija KP. što se ne ističe na masovnim sastancima članica iz baze. ne srne da se razbija na suve i praktične sitne radove. Naš rad među ženama na srne da ostane na prvom stepenu pojedinih akcija. Stoga ne smije čuditi samokritički osvrt Cane Babović. mogli su biti realni preduvjet organizacijskoj autonomiji koja bi bila kadra tokom vremena suzbijati kod žena »osjećaj manje vrijednosti« i nipodaštavanje organizacije. općejugoslavenski trend: . nedirektivnost i »studioznost« republičkog rukovodstva orga­ nizacije žena ne bi trebalo toliko naglašavati kada ono u praksi ne bi prekoračivalo tako shvaćene ovlasti. organizacije dajući konkretne zadatke i kontrolišući izvršenje. naime.

Koje su se tendencije/procesi. Naime. popularno poznat kao »plan industrija­ lizacije i elektrifikacije«219. godine Cana Babović u uoče­ noj činjenici nedostatka autonomije cilja organizacije žena vidjela pozi­ tivnu ili negativnu crtu. održan je Drugi kongres NFJ koji je raspršio neodređeni privid postojanja višepartijskog sistema i bezprizivno obnarodovao partijski monopol u svim sferama života. sredinom prethodne godine donesen je. u rukovodećem sloju društva javljaju se znaci birokratizacije i »revolucionarnom« moralu posve neprimjerenog neasketskog prepuštanja privilegijama. Ujesen 1947. i bio ostvariv. a iznesene samokritičke analize dota­ dašnjeg rada organizacije i smjernice za njezin daljnji razvoj bile su u neposrednom dosluhu s najnovijim zbivanjima u društvu. tek uz jačanje državne vlasti. 1. javljaju se i prvi znaci međurepubličkih sukoba . dok je polu­ vojni princip organizacije i funkcioniranja radničke partije. U svojoj periodizaciji poslijeratne povijesti Dušan Bilandžić uzima je kao početak »Ve­ like prekretnice (1948-1953)«.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 123 Ostaje otvoreno pitanje da li je već 1947. treći činilac koji je stimulirao proces stvaranja etatističke ekonom­ ske strukture. Josip Broz Tito izabran je za predsjednika NFJ. prema Bilandžiću. seljaštvo se sve više buni protiv prisilnog otkupa i kolektivizacije. niti ne identificira u univerzumu političkih aktera) je kao glavna društvena snaga »uvela monopol na idejno-politički život društva«. I bez »povijesnog NE« koje će uslijediti sredinom godine. prema Bilandžiću. Treniranje strogoće: Direktivni model A F Ž-a (1948-1949) Godina je započela radno. slavna. godine. 1948) održan je Drugi kongres AFŽ-a Jugoslavije.220 U takvoj situaciji dolazi do prirodnog iscrpljivanja re­ volucionarnog entuzijazma i požrtvovanja »nekoliko stotina hiljada akti­ vista koji su gotovo danonoćno radili za napredak društva«. Potkraj siječnja (25-27. Zakon o petogodišnjem razvitku narodne privrede FNRJ za period 1947 — 1951. očitovali u tom trenutku? To je u prvom redu »tendencija birokracije da se od sluge društva pretvori u njegovog gospodara«. U radnim kolektivima javljaju se prvi znaci opadanja proizvodnje i »’čuvanja’ vla­ stite radne snage«. dakle. imala je sve preduvjete da postane »prelomna«. po uzoru na sovjetske »pjatiljetke«. Birokracija (koju Bilandžić analitički ne situira u socijalnu strukturu. Ekstremni egalitarizam u shvaćanju raspodjele do­ hotka prema radu. uz cijenu usporenijeg materijalnog razvitka društva pogodovao je. 1948.

direktive za obnovu organizacije. on se u partijskoj organizaciji ne pretresa i potcenjuje se. Kritizira se aktivistički princip (A FŽ je postala »uska organizacija aktivistkinja«) i činjenica da u dovo­ ljnoj mjeri nisu mobilizirane (»zaostale«) ženske mase.225 NF također ne shvaća specifične zadatke A F Ž -a i koristi je »najčešće za izvršavanje tehničkih poslova. RATOVI »naročito zbog alokacije i raspodjele sredstava za investicije koja su u cjelini bila u rukama federacije«. te je bilo slučajeva teških oboljenja žena zbog neprimjerenog ra­ da.. Samokritički se osvrnula na svoj dotadašnji rad i u njemu utvrdila slijedeće slabosti. Organizacija žena nije željela. Za to su okriv­ ljene »krute« (ali i nedovoljno efikasne) metode rukovođenja. a politički je davao ekonomiji potreban za­ mah. natjecanje i slični zadaci tretiraju se kao političke direktive.223 Udamištvo. a nedisciplina na radu i »slične greške« kao nedvojbeni iskaz političkog odnosa prema novom režimu.221 Ovu povijesnu situaciju Bilandžić imenuje »krizom revolucionarne strategije društvenog razvoja«. Taj sektor partijskog rada u partijskim Kom itetim a ili ne postoji uopšte ili ukoliko i po­ stoji.) Čitavi odbori A FŽ-a upotrebljeni su u kampanji samo kao tehnička lica. te programom ubrzane industrijalizacije.124 KONJI. Na svojim sjednicama mnogi odbori NF »ne tretiraju pitanje organi­ zacije A FŽ u cjelini niti se interesiraju za rad žena.«222 Politika prožima sve pore života »upravo zato što je osnovni zadatak te etape revolucije bio učvršćenje vlasti«. niti smjela. Mnogi drugovi ru­ kovodioci Narodnog fronta. edukacije/indoktrinacije.. nakon saslušanih referata i diskusija. te iscrpnih samokritika. i to rigoroznim vođenjem . Zamjeraju »partijskim organizacijama na terenu« što nisu ozbiljno shvatile zadatke po sektoru rada među ženam a. oficiri.227 Drugi kongres A F Ž -a Jugoslavije donio je. zamiranje orga­ nizacija na terenu i »samopotcjenjivanje«. tj. za popise itd. KPJ na tu krizu reagira postavljanjem sli­ jedećih etapnih ciljeva: učvršćenjem političke vlasti i svojeg rukovodećeg položaja u društvu.«226 Pri frontovskim radnim akcijama ne vodi se računa o »specifičnim fiziološkim razlikama žena«. smatra Bilandžić. kampa­ njski »prakticistički« rad uz nedostatak »političkog objašnjavanja«. zaostati.224 No rukovodstva A F Ž -a ne žele sama podni­ jeti taj teret. (. Na prvom je mjestu već i prije konstatirano opadanje rada. ŽENE. Ti se poli­ tički i ekonomski zadaci uzajamno dopunjavaju: »Ekonomski je utvrđi­ vao političku vlast i moć. Or­ ganizaciju će biti moguće »učvrstiti« tako da se pored »izdignutih žena« (aktivistkinja) obuhvate i one »najzaostalije«. rukovodioci u narodnoj vlasti ne šalju i ne puštaju svoje žene da učestvuju u radu NF i AFŽ«.

Metode rukovođenja trebaju biti primjerene »najširem i najmasovnijem pristupanju ženama«. Pristupajući »ženama kao majkama i domaćica­ ma« valja ih poučiti kako da povežu svoje težnje s općim interesom i radom229. konferencije koji su uslijedili. savjetovanja.231 Postojeće ženske listove neophodno je učiniti pri­ stupačnim najširim slojevima žena. a pažljivim odabirom sastava odbora »podići novi kadar žena« i istovre­ meno osigurati neprekidan rad organizacije. Štoviše.235 Na svom trećem plenarnom sastanku GO A F Ž . Pri Centralnom. detaljno su ela­ borirali kongresne materijale. Tu će evidenciju vo­ diti »plaćeni činovnik«. uputama za vođenje kartoteka i spiskova. 2) propagandnu i kultumo-prosvjetnu. To će biti moguće izvesti popularnijim i jednostavnijim načinom pisanja. te kroz razvijanje »svih mogućih oblika rada«. tako da je. godine količina i obim arhivske građe u dra­ matičnom porastu. njegovo se izvršavanje izjednačava s ra­ . CO je tiskao posebnu brošuru s detaljnim uputama za vođenje evidencije i statistike. do­ vesti »na liniju Narodnog fronta preko širokog kultumo-prosvjetnog i političkog rada« i privući na »ostvarivanje zadataka Petogodišnjeg plana i izgradnju socijalizma«228. Treba prestati s praksom rukovođenja preko mjesnih odbora. s podugačkim popisom obrazaca koje treba ispu­ njavati i prosljeđivati višim instancama (svaka tri. usprkos proklamiranoj kritičnosti prema »birokratizaciji«.234 »Organizacione sekcije« zadužene su za vođenje evidencije primljenih izvještaja (pismenih i usmenih) kotarskih odbora. Njih valja »podići«. pored sekretarija­ ta. kao stalnog radnog tijela. odnosno šest mjeseci). počevši od 1948. brojne varijacije. Tome je u prvom redu pridonijelo provođenje zak­ ljučaka Sekretarijata GO AFŽH čija je svrha bila uvođenje novih mjera kontrole rada nižih odbora. Predstojeći izbori za odbore AFŽ-a is­ koristit će se za »davanje organizaciji prave sadržine i radnog programa«. te 3) sekciju »Majka i dijete«. glavnim i sreskim (okružnim) odborima. trebalo je formirati i slijedeće sekcije: 1) organizacionu. unoše­ njem više beletrističkih i reportažnih sadržaja.Hrvatske razradio je i »pristupačno« obrazložio društvene prioritete i zadatke AFŽ-a u nji­ hovom ostvarenju. te frekvencijom slanja različitih izvještaja. do­ metali su im. a pridobiti žene na selu bit će moguće stvaranjem seoskih odbora230. Petogodišnji plan razmatra se kao osnovni referentni okvir rada organizacije. Propisano je također vođenje arhive (»obične i tajne«).233 Plenumi. u skladu s pojedinačnom kreativnošću govornica. te tehničkim urešenjem list učiniti živim i privlačnim232.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 125 evidencije i neprekidnim praćenjem rada žena. u prvom redu seljankama. te kontrolu izvršenja postavljenih zadataka. Pored njihovog ritualnog ponavljanja.

obuhvaćanjem svih žena i kontrolom njihovih postignuća.«240 Stoga je III. a odbacuje se uvođenje članskih iskaznica A FŽ-a. te obavezu da se u NF učlani 80% žena (»sa obavezom da redovito uplaćuju članarinu«) koju je preuzeo III. društveni prostor za formiranje stavova neće se moći artikulirati ukoliko su veze između društvenih mreža suviše brojne. Budući da do tada nije bilo moguće postići »uvlačenje« svih žena u AFŽ. Supstituiranje vlastitog institucionalnog prostora za odvijanje transakcija. gubljenje jasnih granica one društvene mreže koju su u prvom postrevolucionarnom razdoblju sačinjavale aktivistkinje AFŽ-a. S. Sudjelovanje u organizaciji nije više čin slobodnog izbora pojedinca. plaćanja poreza. U tom će slučaju doći do for­ miranja jedne opsežne klike. plenum AFŽH.) AFŽ ima suzbijati odgovarajućim propagandnim aktivnostima (»propagan­ dom i kulturno-prosvjetnim radom«). L.237 U tom smislu moguće je razumjeti i je­ dan od planskih zadataka »političkog izdizanja žena« koji u 1948. pokazuje u našoj zemlji prema čovjeku. odredbe o dvojnim ci­ jenama. Naime. ŽENE.126 KONJI. RATOVI dom na ostvarenju socijalizma. predlaže se da se sve one koje sudjeluju u akcijama koje pokreće/vodi A F Ž smatraju članicama organizacije. Takvo će »unošenje svijesti« u na­ rod postići objašnjavanjem: Naši odbori nisu dovoljno objašnjavali da svaka ta mjera naše vlade znači ogromnu brigu i ljubav za svakog našeg radnog čovjeka i njegov život. koliko se novih žena sa njenog terena uključilo u proizvodnju.238 Nevoljko prihvaćanje (ili čak odbijanje) nepopularnih mjera narodne vlasti (»obezbjeđenog snabdjevanja stanovništva«.236 Iz ovakvog je shvaćanja članstva u organizaciji žena moguće zaključiti da je zahtjev za »omasovljenjem« A F Ž -a zapravo usmjeren na organi­ zaciono uključenje/utapanje svih žena u njezine okvire. »Svaka organizacija mora znati da će se njen rad mjeriti i po tome. Na to više nije moguće aspirirati. i si. u granicama mogućnosti. moguće je opisati i jezikom mrežne analize.239 (podv. već nešto što se podrazumijeva samo po sebi. što će se postići tek »učvršćenjem orga­ nizacije«. tj. otkupa poljoprivrednih proizvoda. Time se pospješuje rastakanje A F Ž -a kao zasebne organizacije i brišu granice prema orga­ nizacijskoj okolini. i da socijalizam predstavlja upravo takvu brigu za čovjeka kakva se već sada. niti je protiv toga moguće prosvjedovati.) Osnovni zadatak A F Ž -a u ostvarenju petogodišnjeg plana je »uvlače­ nje« žena u radnu snagu. Žene treba maksimalno mobilizirati da sudjeluju u ostvarenju pjatljetke. plenum A F Ž -a Hrvatske svojim planom . pred­ viđa »još čvršće povezivanje sa ostalim organizacijama u Narodnoj fron­ ti«.

komentar je autorica decidiranih uputstava za pisanje godišnjih izvještaja. »plameni poz­ dravi« s terena. To. u Hrvatskoj u privredu uključi 80. u riječkoj oblasti organizacijom je obuhvaćeno 12.. kongresu po­ stavio maršal Tito govoreći o brizi za odgoj djece i majci kao prvom odgajatelju. formulari se nepravilno ispunjavaju »i iz njih se ne može vidjeti prava slika stanja i rada organizacije AFŽ-a«. Briga za djecu »radnih majki« formulirana je kao jedan od preduvjeta za ostvarenje tih ambicija.382 žene. a uz stari borbeni pozdrav »S. godine njegove su aktivistkinje for­ mirale 87 aktiva. u organizaciji aktivno njih 15. ideološko-politički rad među ženama. dakako. To je ujedno i jedan od najvažnijih zadataka koje je pred čitavu organizaciju na njezinom II. — S. dok je u Poreču. mjesečne i tjedne. tromjesečne. briga o radnoj majci i dje­ ci.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 127 predvidio da se tokom 1948. a u njima je radom obuhvaćeno samo 87 žena. zdravstveno prosvjećivanje. Izvještaji i planovi šalju se GO-u neredovito. nije bio lagani zadatak. a organizacijom A F Ž a obuhvaćeno je 54.. Planovi i izvještaji dijele se na godišnje.722!244 Rezignirano »itd. u ovom su razdoblju ustoličene dvije nove or­ ganizacijske forme: sekretarijati i aktivi. »trudbenici koje je zahvatio takmičarski pokret«.000 žena.000 žena. nakon navođe­ nja tih i sličnih primjera. Tako primjerice. marta) itd.000 do 100. Na­ ravno. organizacija proslava (osobito 8. socijalistički preobražaj sela. Stoga jezik tih izvještaja postaje sve bogatiji stajaćim mjestima emfatičkog socrealističkog diskursa — učestali su hvalospjevi »našoj Partiji koja nas vodi u bolji život«.« na kraju tih poslanica. kotarski i gradski odbori trebaju izraditi svoje planove »koji su sastavljeni na bazi planova sekcija i na bazi planova naših orga­ nizacija« 242 Planovi s terena dostavljaju se višim odborima po točno utvrđenoj shemi koja obuhvaća znatan broj točaka. Pored kategorije plana. kultumo-prosvjetni rad. i ti izvještaji o učinjenom trebaju sadržavati sve navedene točke. u kojemu živi 5. po­ moć narodnoj vlasti.466 žena. F. javlja se i novi: »S Titom u bolji život!«. više nego što ima žena glasača. polugodišnje. uključivanje ženske radne snage u privredu.243 Rad mašte (ili podsvjesti) često ne mari za logiku. sam grad Rijeka ima 17.000 žena glasača.241 U ovoj godini plan postaje magična riječ i ulazi u svakodnevnu upo­ trebu u životu organizacije. N. Posve po uzoru na državna privredna podu­ zeća svi glavni. Sekretarijati su posebna tijela u odborima AFŽ koja rukovode radom organizacije između dva sastanka . prema izvještaju kotarskog odbora AFŽ^a Slunj 1948.«. kao što su napr: or­ ganizaciono učvršćenje AFŽ. a GO-u se izvještaji dostavljaju jednom mjesečno. Odbomice se snalaze kako znaju i umiju.

oko sekcije za propagandu preporuča se formiranje aktiva žena agitatorki. imaju osigurati njihov ula­ . a u kotarskim i gradskim ak­ tivi (A). a mi ćemo obilaziti terene. Pomoćni organi za rad sekre­ tarijata u glavnim odborima su sekcije (S). kao što im i samo ime daje naslutiti.). za trud­ nice. primjerice. posredstvom rješavanja problema iz sva­ kodnevnog života žena (praktičnih zadataka). za proučavanje brošure Dječje zarazne bolesti. aktiv za sabirne akcije. Što­ više. za izvide (aktivistkinje A F Ž -a kontroliraju što rade roditelji loših đaka). i tako u nedogled. AFŽ. Sekretarijati direktno komuniciraju s »narodnom« vlašću (npr. ističe predsjednica A F Ž -a 248 Reformirana unutrašnja struktura organizacije doima se znatno razvedenijom od one prijašnjih godina.128 KONJI.245 Aktivi su zamišljeni kao oblici neposredne demokracije iz baze s ciljem da. dok će one dolaziti po savjete«. a također posreduju kontakte AFŽ-a s odgo­ varajućim organizacijama i ministarstvima.). ŽENE.. imaju i koordinacijsku ulogu. To su. naime.) pravo da izmišljaju same što mogu da rade. aktiv za uništavanje stjenica i gamadi. rukovodstvo A F Ž -a vjerovalo je da će na taj način kod žena oslo­ boditi »njihovu inicijativu i (. RATOVI izvršnih odbora. A FŽ će »zainteresirati žene za opće zadatke u izgrad­ nji socijalizma«.247 No ta je inicijativa ipak trebala ostati dosljedno kontrolirana. politiku KP. Aktivi se formiraju »oko sekcija gradskih i kotarskih odbora« (npr. s Upravama za radnu snagu). vrše funkciju države 249 Sekretarijati su istovremeno direktivna tijela. Pored rukovodeće. aktiv za vezu sa »Zajednicom doma i škole«. za izvođe­ nje djece u šetnju. pravni aktiv (savjeti i informacije o novim pravnim mje­ rama za poboljšanje položaja žena i djece). aktiv agitatora (aktivistkinje obilaze kuće žena koje ne dolaze na sastanke A F Ž -a i tumače im mjere Narodne vlasti. no mijenjaju se odnosi s organiza­ cijskom okolinom. aktiviziraju »sa­ moinicijativu« masa. NF.. i NF-om — obje instance pod­ jednako. oko sekcija »Majka i dijete« aktiv za tečajeve o njezi djeteta. a također imaju i kontrolnu funkciju. kako bi se u punoj mjeri mogla spoznati njihova širina. »Jasno je da mi sve inicijative ne ćemo moći prihvatiti kao dobre i složiti se s tim«. U sa­ moj organizaciji koordiniraju rad različitih sekcija (članice sekretarijata moraju biti zadužene za vođenje jedne od sekcija ili na nekom konkret­ nom zadatku u odboru). za brigu o čekaonicama »Majka i dijete«. i si. Bazna demokracija potiče se pomoću aktiva koji. aktiv za povrtlar­ stvo i živinarstvo. Posredstvom pojedinačnih i pitanja koja su smatra­ na ženama bliska.246 Nabrojat ću samo neke od aktiva koji su u to vrijeme bili formirani (i djelovali s promjenjivim uspjehom).

formaliziran je na Drugom kongresu AFŽ Jugoslavije. Ovakva razmatranja organizacijskog statusa AFŽ-a impliciraju nepostojanje AFŽ-a kao posebne organizacije. godine? Kurs osnovnih pro­ mjena. KP J NF A FŽ sekretarijat (CO) sekretarijat (GO) NV ^ s. ~V^A2 — A 3 ' 1 4. ali nije ženski front«.251 Ideološki diskurs ne haje za suptilnosti. te je stoga bio predmetom čestih dodatnih objašnjenja. ostavljajući bijeli prostor za nak­ nadno upisivanje prigodnih interpretacija.250 Takav bliski srodnički odnos AFŽ-a s NF-om ostavljao je mjesta broj­ nim nedoumicama. I najdramatičniji događaj L948. posebice u svakodnevnom radu AFŽ-a na terenu. . usvaja program i statut Narodnog fronta i statut AFŽr-a i radi na ostvarenju programa Narodnog fronta. godine upisat će u njega svoja značenja. \ ' l 2 . ali tu činjenicu ne žele eksplicirati. njezin uvir u NF. niti se bez prijeke potrebe izlaže transparentnosti iskaza. Tom je prilikom donesen Statut AFŽ-a (prvi u šesto­ godišnjem životu ove organizacije) čiji prvi član ne ostavlja mjesta dvojbi: Član Antifašističke fronte žena Jugoslavije može biti svaka žena koja uživa sva građanska i biračka prava u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji. Jasnoću takvih eks­ plikacija ilustrira stav predsjednice CO AFŽ: »Mi smo već više puta go­ vorili da AFŽ nije paralelna organizacija fronta. AFŽ je deo fronta. kotarski) / sekretarijat (oblasni) / osnovne organizacije AFŽ ^ masovna baza A n No koja se bitna promjena zbila u položaju AFŽ-a u odnosu na nje­ zinu organizacijsku okolinu tijekom 1948/49. / sekretarijat (gradski. Članovi Antifašističke fronte žena su članovi Narodnog fronta. već sadržan u nagovještajima Drugog kongresa NFJ o zbiljskom karakteru društvne moći/vlasti. Slika 3: Inovacije u unutrašnjem ustrojstvu A F Ž -a 1948-1949.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 129 zak u orbitu javnosti regulirane i kontrolirane od narodne vlasti / NF/ KP. Njegova je funkcija prikrivanje i eufemistički prikaz stvarnog odnosa snaga (definicija putem dvostruke negacije).A .

1948. Najjači je naglasak na propa­ gandi i »vaspitanju«. 7. Zanemarit ću do sada temeljito istražene stvarne presudne konstitutivne elemente geneze i razvoja sukoba s IB-om.253 Partijski je kongres najenergičnije istakao apsolutno dominantu ulogu KPJ u društvu. RATOVI Nakon Rezolucije zemalja IB-a i napada na KPJ i FNRJ održan je Peti kongres KPJ (21-28. 1948).1.252 i zadržati se na navodu iz Staljinova pisma od 27.130 KONJI. 3. ŽENE. Objašnjenja same biti tog sukoba du­ go su ostajala na razini njegovih ideoloških i realpolitičkih premisa. posvemašnja kontrola svih građana i konzekventno jačanje »centralističko birokratskih« metoda upravljanja. a na I.258 Ostali su osnovni za­ daci — kultumo-prosvjetni rad čiji je zadatak da ispravi dotadašnju »ni­ sku idejnost«.1949).254 Uslijedila je pojačana represija. što je preraslo u (ekonomskoj situaciji posve kontraproduktivni) »juriš na male sitne privatne obrtnike«256. Naredna. a istovremeno i kontrolu najširih narodnih masa«. kojim se optužuje rukovodstvo Komu­ nističke partije da vodi politiku likvidiranja KPJ njezinim rastvaranjem u Narodnoj fronti.257 I zadaci koje je partija na Petom kongresu postavila pred organizaciju žena odražavali su ove prioritete trenutka. pomoć radnoj majci. kada je većina seljaka trebala biti kolektivizirana. i izgradnji socijalizma koja »traži saradnju svih. Borba protiv staljinizma započela je žestoko. plenumu CK KPJ (28-30. mobilizacija žena za uključenje u pri­ vredu (ističe se kako je tek 20% žena privredno aktivno) — nepromije­ . Već poslije prvog pisma CK SKP(b) otpočeo je novi val nacionalizacija. i mnogo dalekosežnija akcija. Plenum je obavezao lokalna partijska rukovodstva da po rokovima planiraju tok kolektivizacije po selima. izabran je za generalnog sekretara Jo­ sip Broz Tito. godine. i nastavljena je staljinističkim metodama te se iskazala sklonost rukovodećih kadrova na svim razinam a da se još dosljednije i bukvalnije u unutrašnjem društvenom razvoju ide stopam a staljinizma kako bi se ’pobile’ optužbe zasnovane na lažnim inform acijam a i izbilo svako moguće oruđe iz ruku ’kritičara’ Inform biroa. plenumu CK KPJ. formalizirao svoj status novim programom (to je prvi pro­ gram KPJ poslije Vukovarskog kongresa). Moć aparata je jačala — samo u federaciji i njezinim ustanovama bilo je zaposleno blizu 140.000 službenika 255 Poduzeti su i radikalni koraci kako bi se optužbe »Velikog brata« uči­ nile bespredmetnima. koji je održan odmah poslije kongresa na kojemu je obavljeno i formalno konstituiranje partije komunista. bila je direktiva za kampanju kolektivizacije koja je formulirana na II. ususret konačnom iješenju seljačkog pitanja koje je imalo (planski) uslijediti do kraja 1951.

260 No unatoč dopunjenom konvencionalnom popisu zadataka organiza­ cije žena. (. godine263. Unatoč pomalo grotesknom načinu na koji predsjednica organizacije. vaspitanje žena i djece u duhu socijalizma. godine.. njezino je mjesto na vrhu .. KPJ ima rukovodeću ulogu.. urbana in­ telektualka Vida Tomšič. S. označava i želju za odmakom od kla­ sičnog kadrovskog modela ilegalne. Iako se izrijekom ograđuje od represivnih metoda (»natjerivanja« seljaka koji ne shvaćaju. preko svojih discipliniranih pripadnika. Pored činjenice da je u anti-informbiroovskim čistkama iz KP isključena gotovo jedna petina komunista učlanjenih 1948. nakon II. Ističu se povijesne zasluge KPJ i CK KPJ i njihova vizionarska uloga. dovršiti pro­ ces brisanja granica između države i društva 264 To nipošto nije značilo da se partija odricala krutog hijerarhijskog mo­ dela ustrojstva i funkcioniranja. plenuma CK KPJ. isprav­ nost marksističko-lenjinističkog učenja. i o promjeni partijske politike. klasna borba — borba protiv eksploatatora i potreba raz­ bijanja utjecaja reakcije. zorno objašnjava »prelom u dosadašnjam obra­ đivanju zemlje«259. omogućit ćemo im da se odazovu pozivu Partije da stupe u redove KPJ« 262 Direktiva da AFŽ postane regrutni centar za novačenje članica KP govori.. objedinjenih u NF-u.) Bilo je neprijeporno koja je društvena snaga u ekskluzivnom posjedu ispravnih spoznaja istinskog interesa (žena kao i svih drugih društvenih grupa). i zalaže za metode uvjeravanja siromašnih i »srednjih« seljaka.. nakon Petog kongresa KPJ ne ostaje nikakvog pro­ stora za dvojbe. strogost koju nameću direktive ne dozvoljava koleba­ nja.). U odnosu spram masovnih organizacija. Često puta žena neće odmah da vidi gde je njen interes. takav poziv na obnovu i povećanje članstva. je provođenje »linije naše Partije na selu«.«261 (podv. kada je to potreb­ no. i silom: »Kroz taj politički rad među ženama na osnovu revolucio­ narne teorije marksizma-lenjinizma. Izlaskom u jav­ nost KPJ će nadalje. Politički raditi znači prvo omogućiti radnim masama da pomoću sredstava agitacije i propagande shvate u čemu su njihovi interesi. podići ćemo žene kao aktivne čla­ nove Narodnog Fronta.) Treba znati do­ kazati ženama da je njihov interes na našoj strani (. To je jaka impregniranost ideološkim diskursom koji do tada nije bilo niti približno u toj mjeri prisutan. prioritetni zadatak koji se postavlja 1949.. jedna novina udara u oči. L. besklasno društvo kao cilj druš­ tvenog razvoja. s kulacima (stvarnim i nabjeđenim) ne smije biti ne­ doumica. osim o pomaku u statusu AFŽ-a.). Njih treba »uništiti fizički i svakojako«. Novi.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 131 njeni. zavjereničke partije. Ona će te spoznaje obnarodovati nesebično a.

RATOVI hijerarhijskih piramida svih organizacija: partija daje direktive i usmje­ rava njihov rad. Slika 4: Direktivni model A F Ž (1 9 4 8 -1 9 4 9 ) Rukovodstvo A F Ž -a je. Stoga A FŽ mora djelovati tako da žene prilagodi sistemu. nije bio najprimjereniji da poveća motivaciju za »masovno« učestvovanje u organizaciji. odnosno partije. Kako suzbiti vlastitu rastuću ne­ . pojedinac je u krivu. A FŽ se ukrućuje u hijerarhiji koja ističe potrebu »čvrstine«.270 i drugi slučajevi koji ukazuju na učes­ talu diskriminaciju žena ne mogu funkcionirati kao argumenti za kritiku sistema — države. objelodanilo i novu definiciju svoje organizacije. nepridržavanje uredbi o porođajnom do­ pustu i zaštiti majki od strane direktora poduzeća. kao »škola za žene«. da je A F Ž jedan sektor Partijskog rada. Kao nasljednica ženskog pokreta koji je imao potencijal aktiviranja »samoinicijative masa«268. Sebe poima kao »partijske rukovodioce«. ona dokida interesnu dimenziju gubeći se u poslušnom ispunjavanju partijskih direktiva i općenitosti partijskog programa. Koje su implikacije pristajanja na takvo određenje organi­ zacije žena? To je u prvom redu potpuno gubljenje svih preostalih vidova autonomije.265 Ili još preciznije: »Mi znamo da je A F Ž organizacioni oblik rada naše Partije među ženama. a AFŽ kao »organizacionu formu Partije i Narodnog fronta među ženama. dakako. kontrole njezinih pripadnica. Kao zaseb­ na organizacija. ŽENE. jedan sektor rada fronta.«266 Program KPJ je i program »svih masovnih organizacija«267.. čedomorstva koja s u u očaju vršile vanbračne majke.132 KONJI..271 Taj pristup. Sistem je neupitan. dakle i AFŽ. da ih »podigne na stepen nivoa političkog muškarca«.269 Otpuštanje trudnica s posla. s tim u skladu. dakle.

traži suradnju. kao u junačka vremena njemačke socijaldemokracije zadnjih desetljeća 19. Konstituira se. organizacije kojoj je dodijeljena uloga is­ postave države nadležne za žene.EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 133 popularnost na terenu. karakte­ rističnog za reprodukciju državne vlasti. rukovodstvo AFŽ-a u ime svih žena izražava zahvalnost Upravi državne bezbjednosti i njezinim ru­ kovodiocima za »ovo junačko i uspješno djelo« kojim su ih oslobodili . odredit će. odnosno jednu od ideoloških strategija vlasti. obara se na profesionali­ zam i neprofesionalne profesionalke (nepismene odbomice). Ispisuje pohvale discipliniranju. a time i ostvarivanju stvarne ravnopravnosti. već postoje samo pitanja koja žene rješavaju. obrazovanje žena. predsjednica organizacije u istom referatu/referatima govori o dosadnim sastancima i konferencijama AFŽ-a zbog kojih se ništa drugo ne stigne raditi. Time se praksa (ali i teorija) ženskog pitanja vraća svojim iskon­ skim izvorima — socijalističkoj tradiciji. njihovo uključivanje u privredu kao preduvjet ekonomskom osamostaljivanju. vrijeme ističu interesne dimenzije (briga za majku i dijete. U isto se. kako se govorilo) koje bi se mogle realizirati putem ak­ tiva. proturječnih stavova AFŽ se pridružuje proizvodnji »razlomljenog i fragmentamog govora«. dakako. Istovremeno. ali i »kontrolira«. i čitavog niza drugih. kada i kako. kao problem masovne agitacije i propagande. Isticanjem takvih. Dachauskih procesa u Ljubljani primjerice. AFŽ u ovom razdoblju ima tu dvojbenu prednost da žensko pitanje konstituira posredstvom ideoloških aparata države. o bespredmetnosti evidencije koja ništa ne kazuje. govorit će kako žensko pitanje ne po­ stoji. rukovodstvo AFŽ. kao domaćice koje dijele problem opskrbe. govora koji ovisi o »pravcima koji presijecaju strategiju vlasti«. ili u pitanjima reproduktivnog zdravlja) koja bi mogla ugroziti pretpostavljeno interesno jedinstvo unutar »općih«/»frontovskih« okvira. razmatrale su rukovoditeljice AFŽ-a?272 Isklju­ čuje se mogućnost da se žene mobiliziraju i organiziraju kao interesna grupa (čak i u manjem broju definiranih interesa. Povo­ dom tzv. npr. poznata predratna komunistkinja koja je riječju i pe­ rom zadužila agitaciju po ženskom pitanju. u kojima je osuđena i Angela Vode275. sve te kritizirane pojave i dalje se forsiraju na terenu kao strategija pojačane kontrole pojedinca i mehanizam učvršćenja te iste vlasti — hombile dictu — partijske države. čime će povijest žena učiniti još jednu piruetu na spirali svog cirkulamog kretanja. 274 Koja su to pitanja koja žene trebaju iješavati. Rijeku. »krute« i fiktivne planove rada.273 Jer kada. kritiku birokratizma masovnih organizacija. stoljeća. primjerice. država (NV)/ partija. pak. Ona »objašnjava«. njezin se govor uklapa u tzv.

prema riječima Soke Krajačić.. podiglo skromnu kvalitetu ži­ vota..280 Soci­ jalizam koji će se ozbiljiti kao rezultat »džinovske bitke« bit će. Z nači. praznovjerja i predrasuda kojima žene zavodi naročito reakcionarni kler.. (. mnogima je od njih. u svakom su slučaju značile kvalitativni pomak. opismenjavanje. bolja kvaliteta hrane. Predsjednica organizacije sudjeluje u radu tročlane komisije za ispitivanje »slučaja Hebranga i Žujovića«277. prosvjetne i domaćinske kul­ ture. godine uslijedile u životima »ženskih masa« iz najnižih slojeva društva. Preostaje mi još da pokušam odgovoriti na pitanje kako (i da li) ovaj model organizacijskog ustrojstva AFŽ-a unapređuje proces emancipaci­ je žena. koji znači svevlast birokracije. L.. okosnice »ženskog« subjektiviteta (lje­ pota.281 (podv. Promjene koje su do 1949. Treba učiti žene da se znaju lijepo odijevati i pospremiti svoj stan i da to znaju brzo uraditi. i to kao neka potreba socijalizma. traži da se unište kulaci (»fizički i svakojako«). socijalizam koji će značiti sreću.) Tradicionalne »ženske sfere«. uvjerena je Vida Tomšič. veselje i raznolikost. borba protiv nepismenosti »koja je neznatna. borba za kulturniji život — čista kuća. sreća. podizanje minimuma zdravstvene. sivi birokratski socijalizam..) Mi vidimo po ruskim novinama kako su tam o sve žene ružno odjevene . Osnivanje dječjih vrtića. jaslica i zabavišta. kojima su svojim samoprijegornim ra­ dom posredstvom AFŽ-a i same pridonijele. No sve su te promjene bile u uzročno posljedičnoj svezi s procesom modernizacije koji su u nerazvijenim agrarnim zemljama pokrenuli ko­ munisti došavši na vlast. koji zapravo znači ukalupljivanje čitavog života. za ra­ zliku od sovjetskog sivila koje se posve nehotice rimuje sa sivilom kame­ na na Golom otoku. Čitava organizacija uključena je u kampanju suzbijanja informbiroovskih laži i obmana. R A T O V I »hitlerovskih ratnih zločinaca i imperijalističkih agenata koji su se uvukli u naš državni aparat(. a ne koji će biti onakav kakvim ga danas proglašuju za uzor socijalizma u SSSR. onakav kakvim su ga zamišljali klasici marksizma i kak­ vim ga »mi sami zamišljamo«.134 K O N JI. to je borba protiv svake zaostalosti.. S. i si. Ona pod­ jednako otvara »zaostalim« ženama prozor u rajski vrt socijalističke uto­ pije i ocrtava njegovu pojavu u ženskim slikama (ideološka funkcija)279 Socijalizam je. Taj se proces modernizacije nije mogao odvijati . u skladu s tadašnjim mogućnostima i standardima. dom) dobivaju tako socijalističko-državni legitimitet. ulazak u plaćenu radnu snagu. ali ipak postoji«. sve što negira ono što mi tražimo — ljepotu. a ne vlast naroda. Ž E N E . a žene su sa svojih sastanaka uputile riječi podrške i izraze odanosti državno-partijskom rukovodstvu 278 Participiranje AFŽ-a u ideološkim aparatima dr­ žave ne iscrpljuje se samo u discipliniranju (funkcija represije)..)«276.

Žene su njezinim rastvaranjem dobile mnoge šanse. Reprezenta­ . taj grešni jarac. Niz privrednih grana predano je pod republičku upravu. a istovremeno raditi na sebi/za sebe. Ako se u razdoblju odgojnog modela AFŽ^a (1945-1947) osnovna proturječnost iskazuje u problemu što učiniti s vlastitom organizacijskom autonomijom. ali i odgovornosti. godine učestali sastanci saveznog i republičkog rukovodstva AFŽ-a. biva podvrgnuta bespoštednoj kritici. trebalo je označiti do­ kidanje državnog vlasništva i njegovu transformaciju u društveno. Stvara se generalna li­ nija KPJ koja će tijekom 1950. prema samodefiniciji specifičnih vlastitih »deficita«. Demokratizacija.EMANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 135 bez ozbiljnog narušavanja patrijarhalne kulture. decentralizacija i debirokratizacija posta­ ju parole trenutka. Rukovodstvo KPJ odlučilo je (prvi. Na njima se u skladu s novim. poprimiti obilježje novog — samouprav­ nog diskursa. O onome Što su even­ tualno izgubile. svodi na funkcionalni dio projekta na čije ciljeve i prioritete žene neće moći ut­ jecati. koji zahtijeva autonomni prostor društvenosti. a osnivanje radnič­ kih savjeta u poduzećima. Analiza transforma­ cije organizacijskog ustrojstva AFŽ-a u ovom razdoblju pokazala je kako se takav pothvat. dok »birokracija«.000) u saveznoj upravi. povijest (i ideologija) šute. organima vlasti i rukovodstvima društveno-političkih organizacija. u razdoblju direktivnog modela (1948-1949) iskazuje se kao problem kako biti dio sistema. smje­ njuje isticanje uspjeha u radu sa samokritičkim tonovima. Što činiti sa suhom granom? Dualistički model prelazne faze (1950-1953) Kada se činilo da su pometene i posljednje krhotine Staljinove slike. ali ne i posljednji put) da »se distancira od aparata vlasti i ojača kao politička partija svoje klase«. Kao jedna od antibirokratskih mjera provodi se dra­ stično smanjivanje broja zaposlenih (za oko 100. njegovi su se dojučerašnji sljedbenici uputili u istraživanje novog.282 Na koji su se način te globalne društvene transformacije odražavale u životu i funkcioniranju organizacije žena? Od samog su početka 1950. Što­ više. auten­ tičnog i samo našeg puta u socijalističku utopiju. započeto potkraj 1949. prilikom inauguracije Osnovnog zakona o upravljanju državnim pri­ vrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane građana Tito je u svom govoru u Narodnoj skupštini obznanio da je donesena odluka o imedijatnom odumiranju države. ali još ne posve preciziranim obzorima.

(do Dana Republike plan industrijske proizvodnje u Hrvat­ skoj premašen je sa 111%)287. što je bio jedan od zadataka koje je postavio još III.284 For­ mirani su oblasni odbori AFŽ-a i njihovi sekretarijati ne kao »neki ad­ ministrativni aparat. Sastanak 1. G0 AFŽ Hrvatske. kao i rezultati postignuti na opismenjavanju žena.283 Ističe se kako je AFŽ izrasla u »stvarna politička i organizaciona ru­ kovodstva širokih masa žena«. Ona se iskazala i premašivanjem planskih oba­ veza za 1949. godine — njihov primjeran »izlazak na izbore« u kojima su birale »najbolje i u izgradnji socijalizma oprobane trudbenike. kongres AFŽ-a. 2.285 Kao dodatna potkrepa tvrdnji o »učvršćenju organizacije« navodi se učešće žena u izborima za narodne odbore koji su održani koncem 1949. godine 1947. povećanjem »garantirane opskrbe«288. činjenica da je svaka treća žena (od broja glasača) učestvovala u radnim akcijama NF-a. godine 1949. Broj izabranih žena iz NRH 5 9 341 470 360 1145 2630 2630 4588 »Pravilno reagovanje« na napade IB-a također je dokaz hvalevrijedne političke lojalnosti žena. GO-ima i oblasnim odborima.290 S osobitim se ponosom ističe djelatnost organizacije pri pomoći narodnim vlastima u zbrinjavanju djece291 i provođenju u ži­ vot onih uredaba Savezne vlade koje »omogućuju još aktivnije učešće žena u socijalističkoj izgradnji zemlje«. godine Mjesni narodni odbori 1945. godine 1947. 1950.136 K O N JI.0. 2. godine 1950. Osnovane su i nove komisije — za uključenje žena u privredu i za rad sa ženama na selu — pri CO. porastom broja žena uključenih u industrijsku proizvodnju289 i u seljačke radne zadruge. godine 1950. . među kojima su bile kandidovane i birane žene u mnogo većem broju nego na prošlim izborima« 286 Pogledajmo koliko ih je bilo među »najboljima«: ORGANI NARODNE VLASTI Savezna skupština Sabor NRH Kotarski narodni odbori 1945. R A T O V I tivni i kritičko-informativni diskurs pretpaju se i isprepliću u sve vrtoglavijem ritmu. već (. Ž E N E .. koja su osposobljena »da u svakom mo­ mentu angažuju i usmere rad žena na najaktuelnije probleme«.) operativna rukovodstva«.. godine Izvor: Referat Soke Krajačić.

Istaknuta meta samokritika je i »formalizam« u radu AFŽ-a. godine. »nekoordini­ rano« preklapanje rada s NF-om. ostavila nedoumice o izvoru direktiva. lamentira Vida Tomšič na jednoj od sjednica Iz­ vršnog odbora CO AFŽ-a.EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA 137 Samokritike. »(. U ozračju sveprisutne nove frazeo­ logije o »razvijanju demokratičnosti i učenju naroda na svakom mjestu . »dupliranje« tj.). »glavne zadatke postavlja Partija. poticati učešće žena u narodnoj inspek­ ciji). Diskusija o planovima rada za 1950. kultumo-prosvjetni rad među ženama. pak. i si. obavezale su se da će te »manjkavosti« obavezno ispraviti. prevelik broj sastanaka i previše kruta »evidencija«. Riječju. već su to i respektivne instance KP čije će smjernice morati uvažavati odbori AFŽ-a na istoj hijerarhijskoj razini. te direktivni način rukovođenja (okružnicama »od gore do dole«)293. godinu treba »tješnje povezati sa partijskom organizacijom« (odnosno s kotarskim. One tajnice i predsjednice od­ bora okupljene na prvom godišnjem sastanku koje nisu planove svojih organizacija »prodiskutirale« s partijskim komitetima. pomoć narodnoj vlasti u zdravstvenom prosvjećivanju (u tu će svrhu AFŽ formirati aktive). pomagati kod otvaranja dječjih ustanova i servisa.. okrenutost ka vlastitim prioritetima (»svođenje na specifične zadatke«)..294 Sve ove kritike pogađale su hiperinstitucionalizaciju. dakle. tj.292 Zbog toga predsjedni­ ca GO-a smatra da se kod sastavljanja planova za 1950. Osnovni ori­ jentir više nije samo generalna partijska linija. gradskim i oblasnim komitetima Partije). pomoć narodnoj vlasti u provođenju privrednih zada­ taka (osposobljavati odbomice.295 Reorganizacija postaje ključna riječ u diskusijama o radu organizacije žena tijekom proljeća 1950. uk­ ljučivanje stalne ženske radne snage u privredu i »borba za veću produk­ tivnost rada«. a osobito su oštre bile zamjerke »profesionalizmu« — plaćenim funkcionerkama kao glavnom osloncu organizacije. ukazuju na to da su planovi za 1949. dakako. godinu nije. zato jer nije bilo koordinacije sa planovima part. specifične zadatke naša organizacija i uslovi terena«. Kao poseban zadatak koji je organizaciji žena postavio Plenum CK KPJ javlja se pitanje odgoja predškolskog djeteta. godinu »bili nerealni. organizacija. nego su se planovi sveli sa­ mo na specifične zadatke organizacije AFŽ-a«. pored svih dosada provedenih mje­ ra integracije u državni aparat. partijski priori­ teti u okvirima kojih AFŽ mora planirati svoj rad? To je u prvom redu socijalistički preobražaj sela (AFŽ će organizirati seminare u SRZ za žene. Koji su. odstupali su od glavnih zadataka Partije. formirati čita­ lačke grupe. rigidnost organizacije i.) Na taj način često pretvaramo našu organizaciju u su­ hu granu na našem živom društvenom telu koje se bori sa tako ozbiljnim problemima života«.

G. 9-20. nav. Wo­ m en’s History. 5. G ender History«. Lydia Sklevicky. »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945«. netom izbačeni kroz prozor. 8. Beograd. primjerice Miroslav Bertoša. American Historical Review. 87/291. »Gender: A Useful Category o f Historical Analysis«. 1984. Osnovna metoda rada trebala bi biti savjetovanja sa stručnjacima i čitavim aktivima AFŽ-a. Zagreb. dopu­ njeno izdanje. Dušan Bilandžić. Plaćene će funkcionerke dobiti otkaz. A Heritage o f Her Own.138 K O N JI. 409. godine. Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Liberalna je struja poklonila najveću pažnju istraživa­ njima povijesne evolucije ideologije i prakse »kućevnosti« (domesticity).. dj. New York. 1572-1582. 1979. G.296 U skladu s oštrim kritikama direktivnih metoda rukovođenja ukidaju se istom formirani oblasni odbori.-str. Signs. Vidi poglavlje: »Konji. Najradikalnija od mjera reorganizacije bila je deprofesionalizacija organizacije žena. Simon and Schuster. dj. 1980. John A. »Povijest i etnologija u ’novoj historiji’«. Bock. str. ur. Toward a New Social History o f American Women. dj. J. str. Pockock. 1985. »The Origins o f the Study o f the Past«.. str. str. str. Upute za reorganizaciju namijenjene terenu naglašavaju potrebu potpune do­ brovoljnosti u radu AFŽ-a. »History. 10. ratovi: problem utem eljenja historije žena u Jugoslaviji«. 19. 1978. 91. Nancy F. nav. W. str. Tako su na pr.Cott i Elizabath H. Scott. str. a specifični za­ daci organizacije. nav. marksistička se struja orijentirala na paralelnu analizu odnosa među spolovima s analizom kla­ 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 . G. 5. 1054. III. Scott. dok će vođenje evidencije biti maksimalno pojednostavljeno 297 Težište rada ubuduće treba biti na neposredovanom i neposrednom aktivizmu osnovnih odbora. 1986. Polja. Usp. Novi Sad. N arodna knjiga/ISI. širinu organizacije i raznolikost u radu koji bi imali osigurati ostvarenje »ličnog interesa« — što treba značiti da sva­ ka žena uključena u organizaciju učestvuje u rješavanju za nju najhitnijih pitanja. Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 191419 4 1. O temeljima. E U I Florence Working Paper No. ulaze kroz vrata. Ž E N E . Gisela Bock. 1988.. Bock. Jovanka Kecman. 3(1). 308 i 309. 1067-1069. »Karakteristike organiziranog dje­ lovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata«. Prva ženska organizacija u Hrvatskoj (i južnoslavenskim zemljama) bio je »Gospojinski odbor za održavanje pjestovališta« osnovan 1855. »The Use and Abuse of Anthropology«. žene. npr. 1984. odnosno privatne sfere. liberalna. Povijesni prilozi. str. * BILJEŠKE 1 Usp. Michelle Zimbalist Rosaldo. Na samim je počecima različite pristupe povijesti žena karakteriziralo preispitivanje i istraživa­ nje onih problema u prošlosti koje su dotične varijante feminističke »političke filozofije« stav­ ljale u fokus svojih suvremenih interesa. 6. nav. 32. R A T O V I samoupravljanju sa svojom sudbinom i sudbinom svoje domovine« dolazi do kopemikanskog obrata u samodefiniciji organizacije i poimanju tek donesenih zaključaka. Pleck. preokupaci­ jam a i metodološkim inovacijama »nove historije« usp.. Školska knjiga. 415-417. pr. Joan W. Zagreb. Lydia Sklevicky. 4. nav. str. Naše teme. Bock. dj. 85-127.454-456. marksistička i radikalna struja feminizma sedamdesetih godina u SAD svaka na svoj način obogatile vlastitim tematskim preo­ kupacijama istraživanje povijesti žena.

Zagreb. 11. 5. 50. pr. D. »Introduction: Partial Truths«. str.. Writing Culture. Skocpol. Skocpol. 1984. Skocpol. str. Skocpol. »Studije o ženi i ženski pokret«. dj. nav. Rihtman-Auguštin. str. 1057-1066. 17. 3) većina povijesnih analiza usmjerava pažnju na međuigre smislene akcije (meaningful action) i strukturalnih konteksta kako bi shvatile nenamjeravane i namjeravane rezultate u ljud­ skim životima i društvenim preobrazbama. nav. Studija Z. nav. F. brumairea zbog motiva koje je javno mnijenje smatralo posve legitimnim: ’Htjela je biti državnik. Nav. Pleck. 25. str. str. 2) marksistički feminizam. Zagreb. Marcus. dj. Usp. nav. 1986. T. J. R. Rada Iveković. str. 27. T. str. nav. Walter Benjamin.. V... Vjeran Katunarić. 15. str. 1989. Cambridge University Press. University of California Press. i izgleda da je zakon kaznio ovu konspiratorku što je zabo­ ravila vrline koje priliče njenom spolu’«. dj. Kecman. Vision and Method in Historical Sociology. izvan teorijskog diskursa zapravo »sociološka verifikacija dominacije jednog spola nad drugim«. dj. kako je pisao Chaumette. Bock. koja smatra da historijski orijentirane sociološke studije imaju neke ili sve od nave­ denih karakteristika: 1) postavljaju pitanja o društvenim strukturama ili procesima koje razu­ mijevaju kao konkretno situirane u vremenu i prostoru. str. radikalna struja je polazeći od pojma patrijarhata kao ključne eksplanatome kategorije nastojala dokumentirati »univerzalnu« potla­ čenost žena i njihovu »socio-ekpnomsku« ovisnost o rauSkarcima. dj. Njezinoj autorici. Etnologija naše svakodnevice. H. str.. Marsden & Nan Lin. SDH. T. 1971. London. odrezana je glava 13. str. 4) osvjetljavaju partikulame i varijabilne karakteri­ stike specifičnih vrsta društvenih struktura i obrazaca promjene.EM ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 139 14 15 16 17 18 19 20 21 31 32 33 34 snih odnosa. nav. i na problem žena kao najamne radne snage. 9-39. str. Nav. Berkeley. »Pored vremenskih procesa i konteksta. Ovako ću prevoditi termin »historical sociology« prema opisnoj definiciji Thede Skocpol (nav. Školska knjiga. str. str. 7... The Poetics and Politics of Ethnography. dj. 14-16. 36. 361. koja je napustila brigu domaćinstva da bi se umiješala u Republiku’. 2) zahvaćaju procese tijekom njihovog vremenskog trajanja i ozbiljno uzimaju u obzir vremenske sekvence u objašnjavanju njihovih ishoda. Žarana Papić. O dvjestotoj obljetnici Francuske revolucije čini mi se oprav­ danim govoriti o procesu oslobođenja žena najavljenom Deklaracijom o pravima žene i građanke (1791) kao o epohalnom procesu u Tillyjevom smislu. 1982. 1980. W.. 1988. 32. str. T. ur. 11. 1. str. Papić vrlo elaborirano razmatra dijalektiku između jednog od suvremenih društvenih pokreta (feminizma) i društvenih znanosti i ističe teorijske implikacije feminističke kritike sociologije. Theda Skocpol. Skocpol. Sociologija i feminizam. za nove evaluacije Francuske revolucije sa »stanovišta žena« usp. Social Structure and Network Analysis. Cambridge/London. dj. T. 3) psihoanalitičke teorije koje prožimaju dvije škole: francuski poststrukturalizam i angloameričke teorije objektne relacije (object-relations). 23. društvene i kulturne razlike od bitnog su interesa za povijesno orijentirane sociolo­ ge. str. G. dj. dj.. Los Angeles. pr. Razlog. 8. te analizira heurističke konzekvence — novi senzibilitet — koji se javlja kao posljedica »sociološke pobune manjina«. dj. nav. nav. George E... navodi tri dominantna pristupa karakteri­ stična za teoretiziranje roda u američkim društvenim znanostima osamdesetih godina: 1) teorije patrijarhata. Die Neue GeselIschaft — Frankfurter Hefte. N. Katunarić. str. Beograd. str. J. »’Bezobraznoj Olympe de Gouges. Scott.. Uz kritiku sile.. str. nav. nav. dj. £ t i t e t i t i K i t t i K . Usporediv je slučaj feministička kritika sociologije (usp. str. dj. Dunja Rihtman-Auguštin. Bock. nav. nav.. Beograd. Sage Publications. »Povijesno-filozofijske teze«... Skocpol. 385. T. Cott i E. dj. Iveković. Peter V. str. dj. 1. IIC. Beverly Hills/London/New Delhi. ur.« Usp. 1). 15. 385. G. Zagreb. James Clifford. dj. G. nav. 14-16. 1989) koja razotkriva činjenicu da je situiranje nejednakosti spolova u »područje tišine«. ur. 16. str. 49. nav. 4. Marksizam u svetu. 1988. donosi tematski blok »Thema: 1789 — Sind Frauen Menschen?« Usp. Usp. dj. Dioba društva. James Gifford. Bock. nav.

nav. The Female Body in We­ stern Culture. dj. Methuen. str. London. str. 14-17. Suleiman. 605. pored ostalih izvora i na brojnim autobiografskim iskazima tzv. 8.). supruge i domaćice u oporbi spram zahtjeva za (po­ litičkom) ravnopravnošću žena koja je sm atrana »neženstvenom« i u svakom pogledu nećudorednom. 15. 14-15. 36. 19-25. Scott. dj. Mihail Bahtin. str. R A T O V I 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 D. brojne konzervativne (od vjerskih zajednica i konzervativnih političkih stranaka inspirirane) ženske organizacije koje su okupljale žene sentimentalizirajući njihovu »specifičnu prirodu« i veličajući njihov »prirodni poziv« majke. Institut za hrvatsku povijest. niti većem od 50. 16. 2. D. Selected Docum ents Translated with Notes and Com mentary by Darline Gay Levy. Die Neue Gesellschaft. Gerhard.. Gender and the Humanities. T. str. str. Žarana Papić. Nolit. Vintage Books. str. Estetika slovesnogo tvorčestva. kao i za one koje nastojimo analizirati ili podvrgnuti kritici«. Salzburg Seminar — Session 271. Usp. Mothers in the Fatherland. »običnih žena«. lišen interpretacije. J. Salzburg. Women. Usp. Sveučilište u Zagrebu. Wien. Zwischen Aktivismus und Frauenforschung«. Sare Evans. Historijska znanost. To vrijedi podjednako za naš vlastiti diskurs. Western Societies. Urbana. Vi­ rago. Rihtm an-Auguštin. koncepata i usporedbi. Historikerinnentreffens in Wien. 1979. (Tabela 11. 1. Ta je odredba veoma diplomatski form ulirana — ističe da na izbornim listama SPD -a za gra­ dove/pokrajine niti jedan spol ne može biti zastupljen u postotku manjem od 40. nav. (podv. » (.. Joan W. ur. Marksizam i filozofija jezika. »Die Frauenrechtserklarung der Olympe de Gouges«. The Cause. dakle dvije godine prije njezine »ženske« nadopune... 1789. dj. 1987. predstavlja međaš u povijesti žena. 7. Usp. Nav. str. J. Usp. Mihail Bahtin. W iener Frauenverlag. Clifford. 363). O na je datirana 27. 2. dj.. veoma primjenjivu raspravu o etnografskim tekstovima. ŽE N E . ujedno. str. L. Cambridge. London. London. New York.) diskurs. nav.. str. August. 1982. nav. str. J. the Family and Nazi Politics. str. Claudia Koonz. Sara Evans. 6. 92. Mary Durham Johnson.. dj. U te G erhard. A ndrea Feldman. Die ungeschriebene Geschichte. Usp.. 1986. W. te ih podvodi pod tri dom inantna tipa: 1) primjena generalnog m odela na objašnjenje povijesnih instanci. dj. 1980. bez obzira da li je verbalni ili vizualni. Beograd. 1979. nav. 1989. Scott. »W omen’s Claims to Equal Rights« (summary).. Skocpol. Moskva. dj. 7. Personal Politics. Blažu varijantu predstavljaju. A Documentary History. nav.140 K O N JI. fiktivni ili povijesni ili spekulativni. str. To djelo. Ray Strachey. svoje je zaključke o strahu od emancipacije temeljila. U.. 1. Autorica ove. Volume II. New York. str. i u našem ženskom pokretu između dva svjetska rata zastupljene. Clifford. nav. nav. April 1984. A Short History o f the Women's Movement in Great Britain. nav. 94-97. str. 362. Nauka. J. šapirografirano. Zagreb. The Roots o f Women’s Liberation in the Civil Rights Movement & the New Left. dj. Women in Revolutionary Paris 1789-1795. nije nikada neposredovan.. str. Scott. University o f Illinois Press. dj. 113-123. Knopf. Chicago. Susan R. »Eine alternative Frauengruppe in Za­ greb. aktivne sudionice u američkom pokretu za građanska prava 1960-ih i fe­ minističkog pokreta 1970/80— ih godina (inače profesionalne poyjesničarke)na izuzetno detaljan i zoran način prikazuje proces stvaranja takvih ženskih grupa. do sada najiscrpnije i najlucidnije monografije o ženama u naci­ stičkoj Njemačkoj. Nav.. budući da je C. 605. Brian Tierney. dj. Usp. 1980. 204-206. bis 19. sveučilišni udžbenik M irjane Gross. str. »W omen’s Claim to Equal Rights«. Rihtm an-Auguštin. W. 3) analiza kauzalnih pravilnosti u povijesti. Frankfurter Hefte. Joan Scott. 1988. 242. 1978. 2) upotreba koncepata kojima se razvija smislena historiografska interpretacija. dj. nikada nevin. Dokumentation des 5. Usp. U tekstu »Novi programi rada i strategije povijesno orijentirane sociologije« Theda Skocpol podastire tabelu kojom prikazuje istraživačke strategije na temelju upotrebljenih teorija. S. nav. Koonz učinila najradikalniji zaokret od »ideologije žene-irtve« i pokazala široku lepezu motiva koji su omogućili da se u određenoj povijesnoj situaciji žene . pr. 1976. Alfred A. H arriet Branson Applewhite. str. Usp. 254.

Zanimljive indicije o tome moguće je naći u izlaganju »O ženskom pitanju« Vide Tomšič na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ. dakako. 163-178. nav. Koonz. L. — 1.1918. 1936-1940) i Ženski svijet (Zagreb. no razumljivo da politizaciju nakon određenog stupnja radikalizacije nisu mogle više tolerirati. Od ovog su se saveza u dva navrata odvojila druStva s izrazitom vjerskom i karitativnom ori­ jentacijom. do­ kument 105. 93. Tim je referatom V. Brojne su samo/kritike komunista zbog zanemarivanja rada sa »ženskim masama«. Usp. str. Ako ipak moramo nastaviti s tom lakrdijom. Ilustrativan je primjer zahtjev koji je Zorka Janković-VelikoveČka u ime žena iznijela pred Na­ rodnim vijećem u Zagrebu 16. a u čitavoj KPJ 6%. u Beogradu i Sarajevu. str. Povjesničari su do sada nanosili veliku nepravdu feministkinjama kada su. nav. 128-129. Oba mogu poslužiti kao primjer za ono vrijeme veoma modernog pristupa ženskom pitanju (većina tekstova niti danas ne zvuči anakrono) i nizu društvenih problema iz ženske vizure. dj. u Srbiji 10%. Tomšič. Časopise Žena danas (Beograd. 1978. »Žene su učinile više Štete nego koristi«. Women in European History. Boston. Indikativni su slijedeći podaci o postocima učešća žena u članstvu KP: 1925. Kecman. Usp. u Makedoniji 10%. u Vojvodini 5%. Jugoslovenski ženski savez objedinjuje 450 druStava. socijalne i političke zahtjeve. V. 1926. Za podrobniji komparativni opis filantropskog feminizma u zapadnoevropskim zemljama usp. — 0.. str. Bez pretenzija na neku sustavniju analizu. prema ocjeni iz referata V. Houghton Mifflin Company. Usp. Renate Bridenthal. dj. Navest ću samo primjer Zemaljskog savjetovanja KPJ u selu Tacen 1939. 178-193. Proleterski ženski pokret je. nije priječilo da zahtjeva jednakost. Za kritiku izvora.. usp. 207 i V. Sarajevo.. nav. 296-324. str. 6%. nav. dj.EM ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 14 1 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 nađu u ulozi tlačiteljice i krvnika. Usp.. moramo iz nje izvući sve prednosti koje možemo. kojim traži da i žene budu članovi zakonodavnih tijela. — 6%. 1940. str. Claudia Koonz. Usp. dj. 1939-1941) pokrenule su i izdavale juniorke.. Taj naziv prihvaćen je 1926. svjesna da bez njihovog saučesništva niti njihovo porobljavanje ne bi bilo moguće. Kecman. Ocjenu o »reakcionamosti« ili čak kolaboraciji s režimom (i njegovom policijom) opovrgava činjenica da niti jedna juniorka (članica SKOJ-a/KPJ) nije bila prijavljena policiji. kada je generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito izjavio: »Ako je većina drugova do sada potcjenjivala važnost uvlačenja žena u K(omunističku) p(artiju). J. 1959/60. nav. Tomšič do­ životno promovirana u eksperticu za tu problematiku. To je. No i unatoč tome. Tomšič. C. Tomšič na Petoj zemaljskoj konfe­ renciji KPJ. koje su inače bile veoma zadovoljne radom svog »podmlatka«. pisala je u svojoj Deklaraciji i Olympe de Gouges. budući da bi isključenjem žena »revolucija bila izgubljena«. Podružnica je raspuštena 1937. 34. Sklevicky. — 1%. Svjetlost. 1977. 8%. koje na skupštini feminističkih društava u Ljubljani 1923. Usp. Usp. 1940. Broj žena u KPJ 1940.. te da imaju aktivno i pasivno pravo glasa i protestira Sto žene nisu pozvane »na rad oko izgrad­ nje nove slobodne države Srba. Lydia Sklevicky. dakako. održanoj u Zagrebu 1940. dj. bio je slijedeći: od ukupnog članstva žene su u Sloveniji predstavljale 10%.). str. dj.. pr. »Angels in the Devil’s Workshop: Leisured and Charitable Women in Nineteenth-Century England and France«. 1935. str. nav. ocjenjujući njihove aktivnosti. nav. 1930. Becoming Visible. Barbara Corrado Pope. a ishodište orgnizacije je Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava osnovano 1919. Josip Broz Tito.. Žene će uvijek glasati za red i poredak i uniformu. Kecman. ur. sada moraju postati svjesni činjenice da je danas stvaranje ženskih partijskih kadrova naš najvažniji organizacioni zadatak. dj. pr. Hrvata i Slovenaca«. udružila u Narodnu žensku zajednicu. AIHRPH. u Hrvatskoj 4%.« Nav. u Crnoj Gori 6%. J. mada su seniorke bile itekako svjesne njihovih političkih simpatija i pripadnosti. str. I tom. »Karakteristike organiziranog djelovanja žena«. Ta su se druStva 1926. samo terminus technicus koji nalazimo u našoj historio­ grafskoj literaturi. Usp.. ZB-KOM-4/75-75a. bez distance prenosili ideološke argumente »mladih snaga« ili partijskih ideologa. dj. J. u to možete biti sigurni. Sarajevo (et al. X. zbog sukoba sa seniorkama. »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata«.11. 454-456. promijenilo ime u Alijansa feminističkih društava. nalazeći neprihvatljivima njegove progresivne — feminističke. 19-23. Arhivski vjesnik.« Also sprach Hitler. Žena u revo­ luciji. 54. Women in Revolutionary Paris 1789-1795. godine. nav. Nav. ovi podaci ipak ukazuju . »Nisam prijatelj ženskog prava glasa. nav. dj.

J. Thonnessen. str. D. 41. prim jere V. XXV. nav. dj. str.«. Usp. relativno suvremeni primjer istraživanja položaja žene u Hrvatskoj s početka 1970— ih go­ dina. Thonnessen. 78. Thonnessen. »V politiki potrebujem o podporo žensk. nav. dj. Pluto Press. 44-45.. nav. 31-49. veličinom obitelji niti porijeklom. Josip Broz Tito je osudio postojanje »nedrugarskog ponašanja prem a drugarici«. 210.. str. 1980.142 K O N JI. 32. Izlaganje na Osnivačkoj skupštini društva Ženski pokret. Usp. Ostojić. str. J. str.. dj. 46. pr. dj. Mihovilović. nav. 31. Vidi: Jalušič. U isto doba one isključuju svaku zasebnu or­ ganizaciju žena. 6. Usp. 70 71 72 Dr. itd. ur. Žena u borbi. Razprave.. str. Kecman. oktobar 1940).. Milica Bogdanović. Vidi: Jalušič. pr. 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 . U izlaganju na Petoj zamaljskoj konferenciji KPJ o »ličnom životu članova Partije«. nav. dj. str. Thonnessen.« V. str. Polovicom 1930— ih godina CK KPJ kritizira »komuniste« zbog nerazumijevanja potrebe rada sa ženama i »postojanja najnakaznijih shvatanja« kao npr.. str. 279280. 1925. 8-9.« Nav. 46. N. pr.. Vidi: Jalušič. dj. IDIS. dj. str.. Lazarević. 39.. 1987. W erner Thonnessen. str. Kecman. Bosić. pr.. Kecman. nav. dj. Upravo termin »dvojna potčinjenost« koristi član CK KPJ Sreten Žujović u svom izvještaju Centralnom kom itetu od augusta 1936. nav. nav. Na pitanje »Sm atrate li da žena treba imati plaćeni posao?« neopozivo potvrdan odgovoi (»Da«) dalo je tek 32% zaposlenih i 21.. Problemi. str. 74 W.. Vidi: Jalušič. 9.. V.6% nezaposlenih žena. 1971.. 38-42. Zagreb. nav. 1973. 48. str. The Emancipation o f Women. Jalušič. 9. iscrpnu egzegezu V. dj. a nekoji od njih bili su čak i mišljenja da se žene ne smiju uvlačiti u našu partiju i omladinu iz gore navdenih. »Za učvršćenje organizacije«. Usp. nav. naravno. (iz Statuta žena socijalista-komunista) nav. London. da nisu konspirativne. Takvim shvatanjima često su neki naši odgovorniji drugovi nastojali da opravdaju svoj nerad među radnicima. potpuno netačnih razloga. 35. nav. str. Damjanović. Jalušič.. Jalušič. Indikativno je da kod tih odgo­ vora nije potvrđeno postojanje korelacija niti sa stupnjem obrazovanja.. Jalušič. M. Ž E N E . A IH R PH . prikaz »G ebarstriekdebatte ». nav. »da žene nisu za revolucionarnu borbu. Zagreb 23 5. str. die Manner folgen einem von allein. Izdavački centar Komunist. nav.. J. nav. Svoju studiju Vlasta Jalušič zaključuje hipotezom (koju ocjenjuje kao »možda drsku«) da je »ženska agitacija« u Njemačkoj socijaldemokratskoj partiji predstavljala uvertiru u masovnu propagandu dvadesetog stoljeća. dj. Beograd. Također je izvrgao kritici i one drugove koji »vole da se žene ili neke drugarice po­ našaju kao malograđanke. IV/3537. Nav. str. Nav. 207.. J. Tu tezu potkrepljuje iskazom nacionalsocijalističkog govorni­ ka: »In der Politik braucht man die Unterstiitzung der Frauen. dj. nav. Kecman. Usp. 76 W. dj. P. 7-8. J. Klauzer. Jalušič. 37. nav. V. Nav. dj. str. 1. dj. 7. 75 W. je r ima i takvih drugova koji drugarice »i tuku«. M. str. str. dj. 1925.. pr.. nav. Usp. Thonnessen. Usp. str.. R A T O V I na relevanciju daljnjeg istraživanja međuzavisnosti odnosa stupnja društveno-ekonomskog raz­ voja i zastupljenosti žena u revolucionarnoj partiji. dj.. nav. da je besplodan rad među njima. 77 78 W. 1943. Anka Berus. dj. The Rise and Decline o f the Women’s Mo­ vement in German Social Democracy 1863-1933. Izvori za istoriju SKJ: Peta zemaljska konferencija K PJ (19-23. Usp. Jedina pozitivna korelacija utvrđena je s prosječnim dohotkom po članu obitelji. a sebe smatraju tehničkim — izvršnim odborom u agitaciji i organizaciji žena«.. V. 7-8. Jalušič. 73 W. Vlasta Jalušič. dj. 78. str. »Žene socijalisti (komunisti) usvajaju maksimalni i minimalni program partije komunista Jugo­ slavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. (Subjektivacija žensk v proletarsko razredno zavest ali kako je nastala podoba proletarke) (1890-1914)«. dj. nav. Položaj žene u porodici i društvu u Hrvatskoj.

dokument 183. neobjavljena magistarska radnja. Skle­ vicky. »Bratstvo i jedinstvo. 7. usp. 101 Usp. »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-e 1941-1945«. 1955. (objavljen je u Ženi u borbi tek 1944. Žena«.« AIHRPH.. »Pravni položaj žene«. Žena u borbi.) bila je prva žena nastavnica/redovni profesor tog fakulteta. Žene i moć. nav.. 2/71. 12. str. Lydia Sklevicky. dj.. Usp. 105 Usp. 1978. 4 CK KPH od 6. 102. kada bi se moja gospođa počela baviti politikom. puna soba drugova. Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu. 102 Anka Berus. a niti jedne drugarice. »Upute za rad A. 3. 1. 103 Žena je bila lišena ustavnih prava (biračko pravo na izborne funkcije i javno istupanje u poli­ tičkom životu)..EMANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 143 94 AFŽ je osnovana na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ Jugoslavije održanoj u Bosanskom Pe­ trovcu 6.) Dogodilo mi se baš ovih dana na kot. Položaj žene u porodičnom pravu FNRJ. I. 104 Upitan što misli o ženskom pravu glasa. 289.. 1945. Formiranju njezinih pogleda i senzibiliteta za porodično pravo zasigurno je pridonio i njezin angažman u prijeratnom ženskom pokretu. Usp. 98 Veoma su ilustrativna zapažanja o efektima reorganizacije koja Marica Zastavniković iznosi u pismu »s terena« od 24.« Bosiljka Krajačić.. AFZ. Kecman. nav. Povijesna geneza jednog interesa. 12. ili ih dodjeljuju komisijama u kojima ne dolaze do izražaja.1944. politički referat na prvom kongresu AFŽ Hrvatske. J. 5-7. 95 Za podrobniju analizu promjena organizacijskog ustrojstva i njegovih implikacija. AIHRPH. Frankfurter Hefte. kao što je npr. 618. Zagreb. Zagreb. str.. 97 Usp. Mira Alinčić.. 106 »Slobodno izražavanje misli i stavova jedno je od najdragocjenijih prava žena. upućenom Glavnom odboru AFŽ Hrvatske. 99 Usp. 107 Dr Ana Prokop. Pa drugarica od AFŽ je naša kuharica. Dođem na sastanak. L. 60. Koprivničkom. onda sam sigurna da ću te drugarice slijedeći put naći u kuhinji. (. dj. 1984. 109 A Prokop.-8.) Kad pokrenem pitanje drugarica i kada ih pronađem i dovedem. budući da Okružnica br. 7. L. jer žena izvan kućnog ognjišta izgubila bi ono što je resi kao ženu. Zar nema niti jedne žene? Vele mi kako — ne. precizira njezine ciljeve i organizacioni oblik. 1942. dj. nova narodna vlast = temelj sretne budućnosti naših naro­ da«. Glavni odbor Saveza ženskih društava. odgovor potpredsjednika vlade dr. str. Die neue Gesellschafi. Lydia Sklevicky. 1948. 2/77. 100 Usp. bilo područje imovin­ skog (stvarnog i obligacionog). 110 A Prokop. ne pozivaju redovno na sastanke. Sura­ đivala je s NOP-om. bila je izrazito diskriminirana u sferama društveno-ekonomskog života koje su bile regulirane (nejedinstvenim) građanskim zakonikom. 96 Usp. »Život i rad prof. Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi. AIHRPH. Usp. 1944. 5-6. socijalno i radno zakonodavstvo također je postojalo tek u rudimentarnom obliku i obuhvaćalo veoma mali broj žena. 108 Dr Ana Prokop (1912-1975. AFŽ je zastupan. str. vidi poglavlje »Antifašistička fronta žena — kulturnom mijenom do žene ’novog tipa’«. Joan Scott. Sklevicky.4. i funkcionerka Upravnog odbora (izabrana na listi omladinske podružnice Ženskog pokreta u Zagrebu koju je predložila njezina »frakcija« SKOJ-a). str. dr Ane Prokop«. str. AIHRPH. 7. 105-115. Svaka građanka može slobodno reći: ’Ja sam majka tvojeg djeteta’. KZDAŽH. str.) Za ženu je kuća. Filozofski fakultet.. rasporedim rad.« »Dic ’Erklarung der Rechte der Frau und BQrgerin’ von Olympe de Gouges«. (. str. str. KZDAŽH. a od 1943.) niti ne zvuči osobito cinično: »Tko bi se na primjer brinuo za moju kuću i djecu. nav. »Women’s Gaim s to Equal Rights«. str. jer ta sloboda osigurava priznavanje očinstva djece. str. 98115. AFŽ. nav. 1. Primijetila je kako »muški na svim položajima strašno sektaše u pogledu na žene. F. Bila je aktivna članica junior sekcije Udruženja uni­ verzitetski obrazovanih žena. 1-2. Kuća i djeca to je nešto najljepše za ženu. dj. siječanj 1944... 21-23. radi na oslobođenom teritoriju. Ne treba joj oduzeti odgovornost za zloupotrebu te slobode u zakonom određenim slučajevima. 1941. nasljednog i porodičnog prava. dj. a za muškarca politika. XXVIII. Zagreb. str. nav. »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-e 1941-1945«. Pitam gdje su drugarice. »Od obmane do izdaje«.. 1989. nav. dj. a da ne bude barbarskim predrasudama prisiljena sakrivati istinu. Vlatka Mačeka suradnicama Žene danas u intervjuu 1938. . tako da imaš vrlo malo žena po NOO-ima i te koje su članice.1945. No stvarno je funkcionirala kao dio narodnooslobodilačkog pokreta već godinu dana prije formalnog utemeljenja. (.

R.«. 115 Usp. 53-58. Antropologija žene.. nav. Tada su dežurni. nav. 14. dječjih domova i obdaništa i pravom majke na plaćerii dopust prije i poslije porođaja. London. Pod rukovodstvom socijalističkih samoupravnih sindikata došlo je do veoma oštre polarizacije intelektualki i radnica kojima je taj zahtjev predstavljen kao prijetnja dokidanju njihovog prava da za punu mirovinu rade kraće od muškaraca. McCullagh. . Wolkowitz. jedan od mnogih tekstova koji koriste tu argumentaciju. 118 Usp. dj.. Beograd. Sklevicky. viziji i prodornosti« jedino moguće usporediti s »Komunističkim manifestom«. Prokop. jednaka nagrada za jednaki rad. Prokop. M aureen Mackintosh. E m est Bom emann. 12-14. 1983. Prokop. Young. »The Sexual Division of La­ bour and the Subordination of Women«.Z a jednaki rad žene imaju pravo na jednaku plaću kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. str. str.). 18-19. 1982.144 K O N JI. dj. dj. 4... prirediteljice. Usp. Prosveta. A. 9-10. 12. nav. A. 119 Polazeći od marksističke kritike političke ekonomije kapitalizma. nav. Prokop. ali i samozvani ideolozi inzistirali na činjenici da su feministkinje zapravo »dokone gospođe« — mahom inte­ lektualke! Usp. te njihovo uključivanje u ekonomiju. dj. dj. Papić. nav.. »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji. ur. str. brojne feminističke autori­ ce/autori ukazali su na ograničenja ekonomskih teorija (i marksističke paradigme) u teorijskom fundiranju ekonomije reprodukcije. U sferi radnog prava isticani su jednaka plaća za jednaki rad i jednaki uvjeti za mušku i žensku radnu snagu. Slaven Letica. dj. Arbeiterbewegung und Feminismus. Mackintosh. npr. dj. 122 Zahtjevi s područja radnog zakonodavstva formulirani su kao: izmjene svih odredbi u zakonima i uredbam a koje stavljaju žene u neravnopravni položaj prem a muškarcu u pogledu zapošljava­ nja i u radnom odnosu.. poput plaćenog porodiljskog dopusta. str. A. ili su samo »presudan« elem ent proizvodnje viška vrijednosti i kapitala. 125 Usp. 47. osigurani pristup ženam a u zvanja za koja su kvalificirane. str. O f Marriage and the Market. str. »Trgovina ženama: beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«. str. Ž.. Zbornik. 124 Još od Oktobarske revolucije (a form ulirana je i na Prvoj međunarodnoj konferenciji radnih žena održanoj u Moskvi 1920. nav. nego je osjećao potrebu da ih i uvrijedi«. L. A. Prokop. sma­ tra E. Prokop. 1-15. Bom em an. Pitanja. »Skica (!) za komunistički manifest protiv feminizma«. nav. 112 Komentirajući ovaj paragraf. Usp. Tada je grupa sveučilišnih profesorica sudskim putem osporila ustavnost zako­ na koji prisiljava žene da se umirove 5godina prije muškaraca. Prokop sm atra d a je njegov autor »morao upravo šopenhauerovski mrziti žene i da mu nije bilo dosta da im dade tako podređeni položaj. CSE Books. ŽE N E . Gejl Rubin (Gayle Rubin). str. protiv izbacivanja trudnica s posla. 126 Temeljna je kontroverza proizvode li kućni poslovi neposredno višak vrijednosti. ur. Sklevicky. Druga strana nužde predstavljena je kao luksuz. M. 117 A. 113 Član 24. Ullstein Materialien. 1980. str. 91151. priznavanje poziva žene kao majke i domaćice kao produktivnog poziva. C. Frankfurt. Država naročito štiti interese majke i djeteta osnivanjem rodilišta. 120 O istrajnosti suprotstavljenih shvaćanja (ženskog) rada kao potrebe za samoreaJizacijom i kao izraza nužde svjedoči i recentni primjer koji je m orao rješavati Ustavni sud SFRJ početkom 1980-ih godina. nav. pr. K. Zahtjevi žena u okviru radničkog pokreta stavljali su veći naglasak na socijalno-protektivne kom ponente. 1-2. Čini se da se »proleterski antifeminizam« (i antiintelektualizam ) ne predaju tako Iako! 121 Da stare ideološke sheme istrajavaju i u drugim društvenim uvjetima svjedoče i napadi na novi feminizam koji se u Hrvatskoj javio koncem 1970-ih godina. »po jasnoći. dj.. Nav. 8. kao jedna od najvažnijih mjera za realizaciju revolucionarnih preobrazbi društva sm atra se kidanje prvenstva prim arnih veza i izlaženje žena iz domova.« 114 Usp. Usp. U toj se polarizaciji na neobično jasan način očitovala (implicitna) kvalifikacija ženskog rada kao izraza nužde.. str. R A T O V I 111 Neodređenost tog broja proizlazila je iz nejasnog pravnog položaja starokatoličke crkve. Ustava FN RJ glasi: »Žene su potpuno ravnopravne sa muškarcima u svim područjima državnog. privrednog i društveno-političkog života. 123 Flora Tristan (1803-1844) svoje je stavove izložila u djelu L ’Union ouvriire (1843) koje je. ponovnog prim anja radnica i namještenica na posao poslije bolovanja i porođaja. A. 116 A. L. 1981.

str. 1989. dok neke moguizvršavatii žene i muškarci. M.. Friganović. 48 Usp. nav. 96. M. str. dj. dj. dj. dobiva 50% plaće. Stanovništvo svijeta. nav.. nav. pr. str. 75-78. M. str. 132 Nav. Preživjeti u Zagrebu. str. 142 »Iz organizacionog referata Mace Gržetić«. str. Žene Hrvatske u NOB. dj. dokument 365. 1955.. da se ’uljepšaju’ odgovori (zbog širokog zamaha borbe protiv nepismenosti). 133. pr. 131 Usp. nav. 140 Nav. Gjukić. dj. Statistički bilten. Friganović. str. dj. str. 4) žena radnica. u: Oslobođenje Hrvatske 1945. 817. ■46 Usp. 84. Statistički bilten br. 47 M. 95. Lydia Sklevicky. Mackintosh. nav. str. M. To značida sunekizadaci alociranipretežno ili isključivo ženama. zbornik radova. pr. drugi muškarcima. str.. do 1953.E M ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 145 127 »Sva društva poznaju spolnu podjelu rada. 143 Žena u društvu i privredi Jugoslavije. 2) žena kao politički subjekt. 183-377.. 1954. izdavači. 51 Nav. str. 129 M. veoma iscrpne analize koje su indikativne. . 136 »Govor predsjednika ZA V N O H -a Vladimira Nazora«. dj. nav. Kao primjer takvog područja autor navodi »naš Dinarski krš i druge patrijarhalne krajeve«. 1973. str. kada komentira vjerodostojnost podataka o školskoj spremi: »Postojala je tendencija u popisu stanovništva 1948. pr. 65. 82-83. i ostane u službi. prema shvaćanju feministički orijentiranih autora/ica. M. nav. Tabela 3. pr. 815. Radni slojevi Zagreba od 1918. godine predviđala je oduzimanje dijela ličnog dohotka udatim ženama. 138 Njihove analize »polaznih pozicija« žena u novom povijesnom trenutku moguće je sažeti u sli­ jedeće osnovne točke: 1) novostečena ravnopravnost žena. str. godine«.. dj. 109. Školska knjiga. Zagreb. 820. dj. 76. dj. dokument 365.« Usp. 6) žena kao majka. 1987. 365. »U red takvih mjera spada i odredba prema kojoj učiteljica koja se uda za muškarca koji nije učitelj mora napustiti posao. 130 M. M. 1959. L. Dr. str. presudan za razumijevanje same prirode patrijarhata. Gjukić. »O privrednoj aktivnost žena Jugoslavije od 1918. 360-365. nav. Zagreb.. primjerice stav M. Gjukić. ali bez rezultata. u Komisiji za socijalna pitanja pri Društvu naroda). Beo­ grad. 819. 1972. IHRPH. IHRPH. nav. dj. L Sklevicky. Friganović.. kao i distribucija između muš­ karaca i žena. Mirjana Gjukić. dj. Ukoliko se uda za učitelja. Žena u radnom odnosu. 814-815. 1986. Dnevnik 1943-1945. Saša Đuranović-Janda. Protiv ovih mjera Alijansa ženskih pokreta poduzimala je brojne.« :45 Mladen Friganović. nav. II. Ljubinka Sirić-Bogetić. 87. »Od­ luke Pete zemaljske konferencije KPJ o radu među ženama i njihova realizacija u periodu 19401942. protekao u pot­ puno mirnoj atmosferi. str. nav. Žene Hrvatske u NOB. Gjukić. Gjukić. Demografija. Zagreb. nav. mijenja se priroda rada. 816. Ekonomski pregled. str. 50 Nav. Sklevicky.. dok je popis 1953.«.. pr. >44 Usp. Zagreb. 135 Usp. 359. što je utjecalo i na realnost podataka. dj. str. Savezni zavod za statistiku.Kadaseu društvu dešavaju ekonomske promjene. 248. II. Naprijed. 139 Nav. 817. Glavni odbor Saveza ženskih društava Hrvatske.. godine. »Prvi kongres A F Ž -a Hrvatske: putovi integracije žena u novo društvo«. 81. 3) obrazovanje žena. tabela 8-3. str.. Friganović.. str. nav. nav. 1960. nav.. 52 Nav. nav. str. 1... str. 89. pr. str. Friganović. nav. dokument 365.. Zagreb. M. Zagreb. 49 Usp. 137 Josip Horvat.«. dj. 5) žena kao čimbenik socijalne politike. Friganović. nav. iako se odnose samo na grad Zagreb: Mira Kolar-Dimitrijević. II. 134 Usp. str. Peta zemaljska konferencija KPJ. Reproduktivni rad je zbog svoje posebno bliske povezanosti s područjima seksualnosti i reprodukcije ljudskog života. »Položaj i zarade radnih slojeva Zagreba 1918-1931. dj. 75. nav. IHRPH/Školska knjiga. do 1931. 9. dj. Gjukić.. Uredba o ličnim i porodičnim dodacima državnih službenika iz 1935. M. 128 Usp. str. Žene Hrvatske u narodnooslobodilaćkoj borbi. Zagreb.. 12. pa i međunarodne akcije (npr. dj.. str. dj. dj.« Nav. Sveučilišna naklada Liber/JAZU i dr. 141 »Politički referat Anke Berus«. 133 M. Usp.

Bilandžić.. Kašić višeslojnu djelatnost Agitpropa centrira na dvije točke: 1) na ostvarenje neposrednoj akcionog program a okupljanjem na ideologijsko-mobilizacijaskoj platformi radi njegovog odje lovljenja. podatke o Sindikalnoj komisiji. organiziran na principu revolucionam o-dem okratske (sic!. 173. 172 Usp. Žensko pitanje i socijalističkosamoupravljanje.str. dj. dj. razumije se. što će biti »jedan od uzroka opadanja članstva i gubljenja spontanosti i dobrovoljnosti u odazivu na akcije«. 109. izrekao Josip Broz Tito: » Ja ovu našu ’opoziciju’ ne nazivam opozicijom. Tabela 2-6. U slučaju Narodnog fronta posebni je problem bilo njegovo često »postavljanje s pozicija vlasti«. socio-profesionalna (zvanje i zanimanje). Struktura i pokret. Radelić. 134. nav. nav. 1987 159 D. nav. D. dj. str. Ona nije dala ni jedni ideju koja bi bila bolja od onoga što smo mi dali u programu Narodnog fronta. Spehnjak. 102-103. Spehnjak. K.. dj. 87-143. 7. 297. str. Isto. 156 Nav. 11-2. Glencoe. Cekade. 20. Usp. nav. str.146 K O N JI. R A T O V I 153 »Općenito su za analizu stanovništva značajne ove strukture: biološka (dob i spol). 90. 117 i 128. 28.) hijerarhije u ko­ jem se niži stupanj potpuno pokorava direktivi i odluci višeg stupnja. nav. nav. Bilandžić. dj.. To je bio štab rata i revo­ lucije. nav. 169 Pri CK KPH postojale su i posebne komisije koje se se bavile radom pojedinih masovnih or ganizacija. III. Opozicija 1 jednoj državi ne slaže se s izvjesnim taktičkim stvarima. 168 Usp. 84. str. 105. 163 KPJ formalno nije imala pisanog programa poslije Vukovarskog. pr. 110-111. 105. Z. u nadležnosti Agitpropa je profiliranje i kontrola cjelokupne nadgradnje kao njegov implicitni razlog postojanja. 1988. str. dj. 118. Historija SFRJ. dj. Tabela 1. Čavoški. nav. str. 1-2. ona zauzima opoz cioni stav prem a režimu ili prem a vladi. 103.. — bio je neodjeljiv monolit. str. 161 D. Vladimir Arzenšek. Autor tu činjenicu objašnjava u najvećem dijelu kao »posljedici neravnomjernih gubitaka u drugom svjetskom ratu i narodnoj revoluciji«. 75. dj. str. The Division o f Labor. pr. 191. nav. 18. To je onaj stari lager neprijatelja naroda koji vuku točak historije natrag. str. nav. 1983. nav. Institut društvenih nauka. 90. točak ih okreće oko sebe i. isto. Arzenšek. ŽE N E . 90-91. »Organizaciono-politički aspekti djelovanja Narodnog fronta u Slavo niji 1945-1951«. Beograd. Usp. 185. Časopis za suvremenu povijest. dj. »Koncepcija narodne demokratije«.. K. S. pr. ekonomski (gospodarske djelatnosti). Časopis za suvremenu povijest. 107-108. Bilandžić. str. 20. Free Press. nav. 124. Bilandžić. 155 Nav. 1988. Nav.« D. 175 Emile Durkheim. str. 110. Z. 132-134.Institut društvenih nauka Beograd. 1984. 160 Usp.. str. 1947. 167 O problem atičnom karakteru koalicije govori i ova ocjena koalicijskih partnera koju je jeseri 1945. Koštunica. »Prvi kongres Jedinstvenih sindikata Hrvatske«. Zdenko Radelić. obrazovna (školska spre­ ma). privrednim sistemom itd. Ideo­ logiju KP »odnosno program revolucije« u cijelom poslijeratnom razdoblju posreduje Agitprop B. V. 1988. Stranački pluralizam ili monizam. V Arzenšek. Časopis za suvremen povijest.. dj. str. Statistički bilten.. str. dj.. dj. 158 Usp. isto. 166 Usp.« Nav. kultum o-etnička (posebnost baštine). Kod nas opozicija nije takva.. hoće nešto bolje. Zagreb. 176 V. Katarina Spehnjak. . Ona uopšte: nema program a. M. str. str.. str 117 i 133. str. 170 Usp. pr. str. Oslobođenje Hrvatske 1945. Na čelu globalnog sistema stoji Politbiro Centralnog kom iteta KPJ sastavljen od desetak ljudi. religijska (vjeroispovijest). a sada je upravljao cjelokupnim društvom i zemljom. 133 i K. Usp. npr. 177 Isto. str. 91. str. str.. 1-2str. dj. Z. 171 Usp. str. 2) u suglasju s pozicijom partije na vlasti. Radelić. dj. 173 Nem a dvojbi oko identifikacije državnog vodstva s rukovodstvom KPJ: »Globalni društveni si stem sa svojim podsistemima — političkim sistemom. 165 M arija Obradović.. 164 Isto. Statistički bilten. Radelić. 174 Usp. Radelić. isto. 20. smrviće ih. Blaženka Despot. L. 154 M. nacionalna (narodnost). nav. U nastavku rada taj ću problem detaljno elaborirati na prim jeru organizacije žena. 162 Isto. str. Friganović. Friganović. dj. 157 Vidi tablicu na str. nav.. nav. Biljana Kašid »Uloga Agitpropa KPH u Slavoniji (1945-1950)«. Z.

dj. 1945. Franz Neumann. T.-14. 1946.. Bloch.. KZDAŽH. Cook.. 199 Usp.. koje su skupili »u akciji po jedan dinar. dj. Bilandžić. FC Spehnjak. 24. 92-93. Vranešević). KZDAŽH. U gradu smo obuhvatili skoro sve žene. 194 AIHRPH. 187 M. 93. 6. 36 i 39. nav. 295. te pretvaranje kulture u propagandu. dj. str. 1945. Pored ovih mjera kontrole nad društvom. »Une ćtude rćgionale: gćographie ou histoire?«. Social Structure and Network Analysis. AIHRPH. U jednom od takvih uputstava iz 1945. 1945. godine slijedeći raspored lokalnih odbora: broj seoskih odbora je nespecificiran. dopis Okružnog odbora A F Ž-a Bjelovar G O -u kojemu prilažu 50. 4. bilješku 89. KZDAŽH. nav. Studije o političkoj i pravnoj teoriji. str. Demokratska i autoritarna država. Neumann.. Napri­ jed. 163. nav. Isto. Skocpol. 203 »Referat drugarice Anke Berus (. Zagreb. 2. Neumann navodi još i princip vođe. 178 179 180 181 198 »Zaključci sa sastanka Glavnog odbora A F Ž -a Hrvatske koji je održan 13. AIHRPH. str. Napominjem da ova signatura (1945. i 14. nav. 4. 1946. KZDAŽH. str. Katunarić. 197 U AFŽr-u Hrvatske postojao je 1946. str. 1946. pr. 81. »Network Structures from an Exchange Perspective«. diskutirajući o aplikativnosti Neumannovog shvaćanja totalitarizma. 1984. dakle. programsko-teorijske osnove i procesi u društvenoj praksi 1945 — 1983)«. 193 »Referat drugarice Anke Berus: O radnim zadacima žena Hrvatske«. 202 »Referat drugarice Milke Vranešević: O formama Antifašističke fronte žena i oblicima organi­ zacije AFŽ-a«. 12. »Networks. AIHRPH. 8. 182 Leon Kojen je..) ne odgovara datumu stvarnog nastanka referata (isti je slučaj s referatom M. 4. 184 D. 188 Usp. godine moguće je naći i propisane 23 tačke po kojima treba referirati. Ivka Šegović. . 2. 191 Arhivski fond KZDAŽH sadrži sve smjernice i obostranu komunikaciju (republička — savezna razina). te zapisnike saveznih sjednica i kongresa. 1946. Povijesni prilozi. KZDAŽH. 190 M.. 96-97. 208. 23. 1934.EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA 147 Isto. 195 Isto. već da su oba održana na Plenumu CO AFŽ (Beograd. AIHRPH. a iz građana posluSne podanike. stvara »kulturu straha«. »Narodni front Jugoslavije (SSRNj — razvoj. 58. 13. AIHRPH. KZDAŽH. ur. 1945. U akciji je obuhvaćeno 16 do 17 hiljada žena. Argumentacija u prilog ženskog antifašističkog pokreta kao čimbenika pridobivanja (ne samo) ženskih masa pokazuje upadljive sličnosti s već navedenom tvrdnjom: »In der Politik braucht man die Unterstiitzung der Frauen. CK SKH. nav. 1946. 196 »Zaključci Plenarnog sastanka Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije«. (Liberalne i socijalističke ideje i pokreti na tlu Jugoslavije). AIHRPH. 10. »Organizacioni izvještaj«. unio jednu ogradu kod petog faktora. Obradović. AIHRPH. dj. usp. dj. 3(1). što je vidljivo iz drugih dokumenata. Prema događajima koji se u njemu spominju zaključujem da je nastao poslije svib­ nja 1947. Social Structure and Network Analysis. 2. str.. 116. nav. str. dok to na selu ide mnogo teže«. Beograd. a kulturnih vrijednosti u robe. 22 gradska (sa 6 rajonskih odbora u Zagrebu) i 94 kotarska odbora (NR Hrvatska bez Istre). 1984..-25. Karen S. 92. 2. 183 F. 1947. 1974. više nego njezino masovno provođenje. 135. KZDAŽH. Dragoljub Mićunović. die M&ruier folgen einem von allein«. 185 Isto.)«. 24. Annales d'histoire čconomique et sociale. 200 AIHRPH. Centar za filozofiju i društvenu teoriju. Erickson. Ideologies and Belief Systems«. 201 AIHRPH. 2. dj. 192 Bonnie H. str. str. 10 okružnih odbora i 2 oblasna odbora. 204 Različita uputstva na različite načine propisuju format i čestinu izvještavanja. KZDAŽH. Isto. nav. -25.. str. str. smatrajući da ono Sto je karakteristično za svaki totalitarni režim »mogućnost terora pre nego sam teror«. str. GO AFŽH sastojao se od plenuma (115 članica) i sekretarijata (9 članica). dj. 182. 186 Usp. I ovo je jedan od mnogobrojnih krivo signiranih arhivskih dokumenata. nav. str. KZDAŽH. Strah od represije.«. 383. Liberalizam i socijalizam. 1946). 189 V.000 din.

1-2. 233 Isto. Historija SFRJ. sreskim i gradskim odborima A F Ž -a o vođenju evidencije i statistike. podizanje i učvršćenje privredne i obram bene snage. 1946. 2. 207 Ivka Šegović. 16. 144. Potočki. K Z D A ŽH . str. nav. A IH RPH . »Networks. 238 Isto. koje su . Zagreb. 10. 1948. Kronologija S K J 1919-1969. Beograd.. 231 Isto. te privredna sekcija. A IH R PH . 1947. M. A IH R PH . isto. 219 Zakon je prihvatila Narodna skupština na zasjedanju 26. ljudi«. 11. 2. A IH RPH . 1. str. no one su kao službenice N F -a imale više »odgovornih« dužnosti. 1946. 217 A IH R PH . str. I kotarski su odbori u većini imali tajnice. 214 Svi Okružni odbori A F Z imali su profesionalne tajnice koje je plaćao NF. 1947. 215 A IH R PH . 4. str. 225 Isto.1947. Stvarnost. 235 Uputstva Glavnim. One. pak. AIHRPH. 224 Usp. Erickson. Plan je zacrtao povećanje industrijske proizvodnje za pet puta.. 236 III. »Organizacioni izvještaj«. str. 55-57. str. 27. »Organizacioni izvještaj«. 213 Isto. 1970. dakako.. K Z D A ŽH . Social Structure and Net­ work Analysis. CO AFZ Jugoslavije. »Organizacioni izvještaj«. 208 »Kako ćemo pokrenuti i učvrstiti rad Antifašističke fronte žena«. 8. 170. 1946. str. Ivka Šegović. dj. 1947. dj. 232 Isto. 1947. KZD A ŽH . 237 Usp. str. 226 »Nedostaci i greške organizacije Antifašističkog fronta žena i nepravilan odnos nekih organi­ zacija N arodnog fronta i organa vlasti prem a AFŽ«. taki da su zanemarivale rad u A FŽ smatrajući ga »manje važnim«. K Z D A ŽH . 1948. 210 »Organizacioni referat« (Stanić Bojana. 143. 211 Ivka Šegović. plenarni sastanak Antifašističke fronte žena Hrvatske.. K ZD A ŽH . »Stanje u organizaciji A F Ž -a i prijedlozi za učvršćenje organizacije«. str. a u Hrvatskoj industrijska je proizvodnja imala biti povećana za 452% u odnosu na 1939. Osnovni zadaci petogodišnjeg plana (koji je trebao biti proveden uz tehničku pomoć sovjetskih stručnjaka) bila je likvidacija privredne i tehničke zaostalosti zemlje. koja dolaze s najvišeg mjesta u organizaciji. KZDA ŽH. K ZDA ŽH. 212 »Rad i zadatak Antifašističkog fronta žena od prvog kongresa do prvog plenuma«. 188-189. »podizanje općeg blagostanja radnO.148 K O N JI. Bilandžić. KZDA ŽH. 234 Zaključci Sekretarijata Glavnog odbora u vezi zaključaka seminara održanog pri Centralnom odboru sa rukovodiocima org. Slavonski Brod). isto. KZDAŽH.. 209 »Izvještaj o radu A F Ž -a kotar Vinkovci«. R A T O V I 205 U ovom su razdoblju osnovane još i socijalno-zdravstvena. godinu. 140-141. 5. 1948. 230 Isto. C0 A F Ž Jugoslavije. 227 Isto. 15. Ideologies and Belief Systems«. 1946. AIHRPH KZD A ŽH . 15. A IH R PH . 3. 223 Isto. 4. str. KZDA ŽH. 7% od ukupnog broja žena glasača. Krajnji cilj bilo je. AIH RPH . Sigetlija. 221 Isto.12-13. K ZD A ŽH .5 1947. 216 »Plenum Glavnog odbora A F Ž -a za Hrvatsku«. 144. 228 Zaključci Druge sjednice Izvršnog odbora A F Ž Jugoslavije po organizacionim pitanjima. 1948. 4. »Uputstva za rad u organiziranju propagandne sekcije pri Okružnim odborim a A FŽ-a«. razli­ kuju se po odlučnom tonu i karakteru od zahtjeva za slanjem izvještaja u prethodnom periodu koji. str. ti socijalističkog sektora privrede. A IH R PH . 1948. 218 »Završna reč na Plenumu Glavnog odbora A FŽ^a Hrvatske«. 206 »Organizacija rada kulturno-prosvetne sekcije«. 222 Isto. nav. M. G O A FZH . S. U godišnjem izvještaju G O A F ŽH konstatira se uspješno premašenje tog plana: u N F je u NR Hrvatskoj učlanjeno 83. Bonnie H. 1948. 220 D. 4. Sentić. Ova elaborirana uputstva. 29. 5. nisu naišli na očekivani odaziv. 1948. isto. A IH R PH . Taj je sastanak održan u Zagrebu 29. sekcije. 6. sudeći barem po količini arhivskih dokum enata. ŽE N E . 229 Isto.

»običnih« žena koje proniču mehanizme društvene regulacije i integracije bolje od mnogih povjesničara. 1948. 161. 254 D. usp. sinova i kćeri seljaka koji su kao i u ’revoluciji’ prvi odlazili onamo kamo je Partija odredila«. AIHRPH. 3) Upoznavanje žena sa zakonima i uredbama koje izdaje naša nar.EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA 149 odbijale učlanjenje. iz materijala IV. Zagreb. dj. /«. 12.. str. pa opet gore. očigledno. D. Nav. AIHRPH. 10. naizgled skroman podatak. 12.. mi ne možemo udariti taj put direktno na vrh naše socijalističke izgradnje. 1948. mislim ni ad­ ministrativno nikako. Porast kapitalističkih eleme­ nata u selu a i u gradu ide punim korakom. . AIHRPH. Historija SFRJ. KZDAŽH. »Godišnji izvještaj o radu Glavnog odbora i organizacije AFŽ-a u Hrvatskoj«. KZDAŽH. 1948. Iako su ti argumenti posve proizvoljni a. nav. 15. 1948. 10. 15. 16-17. 1949.. 1949. godine. dj. Za rad GO AFŽH predviđeno je potrebnih 45 drugarica. 249 Usp. decembra 1948. 256 D.. str. govori o zdravoj rasudnoj moći tzv.. 252 Za najtemeljitiju analizu međunarodne konstelacije sukoba sa Staljinom/SSSR-om/zemljama IB-a i njezinih korijena u kontinuitetu frakcijskih borbi unutar jugoslavenskog komunističkog pokreta. isto. zahvaljujući partijskoj disciplini i utjecaju stotine hiljada mladića i djevojaka. vlast u brizi za majku i dijete i borba za njihovo pravilno sprovodenje u život i 4) Briga o djeci koja su pod zaštitom države. 10. pr. 240 Isto. I broj profesonalnog kadra u A F Ž-a je slijedio taj trend. str. 15. AIHRPH. dj. Cornell Univestiy Press. političkim i psihološkim pritiskom i. 251 »Izlaganje drugarice Vide Tomšič na sastanku Izvršnog odbora A FŽ-a Jugoslavije /16. AIHRPH. Neminovnoj propasti projekta »so­ cijalističke preobrazbe sela« doprinijela je i minimalna motivacija za unapređenje SRZ. za zdravstvena i socijalna pitanja.. KZDAŽH. Đilandžić. 161. AIHRPH. Historija SFRJ.. i 17.« Nav. pa malo dole. Cominformist Splits in Yugoslav Communism. referat na IV. »Analiza stanja profesionalnog kadra AFŽ-a Hrvatske«. Plenumu GO AFŽH. D. . str. 46. 185. Ithaca and London. KZDAŽH. KZDAŽH. 5.«. 257 Istraživanja procesa kolektivizacije pokazala su da je »najveći dio seljaka ušao u SRZ [seljačke radne zadruge]. 1948. AIHRPH. smatrale neprihvatljivim). 24.. drugo.. 155. 10. dj. 246 Soka Krajačić. 239 Isto.. str. Plenumu GO AFŽH. Spehnjak. referat na IV. 135. nav. 244 Isto. Historija SFRJ. K. 1948. dok je u kotarskim i gradskim odborima potrebna jedna.. Plan za ostvarenje ovog zadatka bio je tom prilikom razdijeljen na slijedeće točke: »1) Briga o trudnoj majci i djetetu do 3 godine. mart. već prosto moramo znati da taj vrh treba da dosižemo. 1988. za takmičenja. With Stalin Against Tito. Bilandžić. kako uvjerljivo dokazuje Danac.. a rukovodstvo Partije ne poduzima mjere da bi ograničilo kapitalističke elemente. str. 255 Isto. 1948. nav. za radne brigade. 5. KZDAŽH. linija KPJ još od rata bila mnogo radikalnija od linije SKP(b). 247 Vida Tomšič. £58 »Koje zadatke postavlja Peti kongres KPJ pred organizaciju AFŽ«. 1948. 253 »U jugoslavenskoj Partiji ne osjeća se duh politike klasne borbe. Usp. plenuma GO AFŽH. Bilo je predviđeno da članovi sekretarijata sudjeluju u slijedećim komisijama Saveznog odbora NF kao aktivni članovi: organizacionoj komisiji.. pr. oblasni odbori trebaju imati 6 profesionalki. str. str. 8. KZDAŽH. Ovaj. £59 »Ali pošto vi znate da se i na brdo ne ide direktno. KZDAŽH. 241 Isto. AIHRPH. 41-42.. »Organizaciono-politički aspekti djelovanja narodnog fronta. str. 10. 245 Upute za rad sekretarijata i sekcija kotarskih i gradskih odbora A FŽ-a. KZDAŽH. Poznata je i cijena tog procesa — u ljudskoj energiji i materijalnim sredstvima koja su se prelijevala preko budžeta iz preostale poljoprivrede seljaka i industrije. GO AFŽH. Ivo Danac. činile su to s obrazloženjem da učlanjenje u NF znači učlanjenje u KPJ (koje su. 2) Odgoj djece i pružanje pomoći majci kao odgajatelju. komisijama za narodnu inspekciju. AIHRPH. 161. prvo pod jačim ili slabijim ekonomskim.. u djelatnom demantiranju Staljinovih optužbi KPJ sli­ jedi njihovu argumentaciju. Bilandžić. 10. 248 Isto. 243 Uputstva za pisanje godišnjih izvještaja 1949. a da je najkraći . Bilandžić. nav. već se ide naokolo. 250 »Statut Antifašističke fronte žena«.« 242 Upute za rad sekretarijata i sekcija kotarskih i gradskih odbora AFŽr-a.

1948.«. godine partijsko član­ stvo uvećano za 63%. 10. M ara Naceva je u diskusiji na IV. već »da je organizacija nešto gde one samo treba da daju (. nisu bili posve slo­ bodni način udruživanja. sifilisa (sic!) i drugih. Nav. 1948. 10. 1949. godine Vladimir Bakarić je izvijestio da je samo u Slavoniji ubijeno pedeset seljaka pri njihovom otporu otkupu. KZDAŽH. uz sve ograde.«. Globus. 1948. osuđenih i isključenih iz KPJ pod zajedničkim nazivnikom »ibeovaca«. Nicos Poulantzas. na liniji njihovog vaspitanja za iz­ gradnju socijalizma.1948. »Izlaganje drugarice Vide Tomšič na sastanku Izvršnog odbora A FŽ^a Jugoslavije /16.) izvesne žene u Beogradu kažu za konferencije A F Ž -a da se tamo dobije samo četka i kofa. 10. str. Na III. 10. 1948. 10. V. A FŽ ih paternalistički (matemalistički?) tretira kao »sredstvo neprijatelja u radu protiv SRZ«. 23. 23. iz diskusija na IV. Primjer bi doista bio uvjerljiv kada ne bismo znali kakve su mogućnosti poljoprivrede u tom siromašnom oporom i krševitom kraju! Usp. Neke od njih po selima agitiraju protiv SRZ. mi go* . 12. 10. No bilo je i žena koje su pružale otpor. pošto ih mi rješavamo. Krunski dokaz koji se spominje u gotovo svakom izv­ ještaju je »srez Udbina« gdje je već 88% žena ušlo u SRZ. 10. nav. Sličnu je transforma­ ciju (ali u obratnom smjeru) doživjela u tom razdoblju imenica »bog«. »Svi ti zadaci su na opštoj liniji mobilizacje masa u izgradnji socijalizma. A IH RPH . KZD A ŽH . do sredine 1950. i 17. I. Naša organizacija je orga­ nizaciona forma naše P artije... »Koje zadatke postavlja Peti kongres KPJ pred organizaciju AFZ«... No u izvještajima A FZ ističu se i suprotni primjeri uspješno razvijene »zadružne svijesti« kod žena. 1948. Banac. 23. A IH RPH . plenumu CK KPJ u prosincu 1949. U prilog tome govori i činjenica da je od sredine 1948. Usp. 10. žene ne osjećaju da im A F Ž daje pomoć i podršku. 274 »(„. 1981. 149. IV. str. K ZD A ŽH . i koja su u tom smislu ženska. str. »Referat drugarice Vide Tomšič na III. 10. plenuma G O A FŽH . decem bra 1948.« V. 6. Bilandžić. epidemije malarije. AIHRPH... Banac. 178. 10. ŽE N E . 4-5. Usp. »(.150 K O N JI. A IH R PH . — ništa drugo sem jedne radinosti u vidu dobrovoljnih radova.. Isto.. »Referat drugarice Vide Tomšič održan dne. Ti zadaci su specifični po načinu obrade pitanja. 10. ako ne budemo išli naokolo. pa da tu dolazi svaka direktiva i da se tek onda sprovodi. KZDA ŽH. i 5. «. 140 i D. juna 1949«. dok su ponegdje »organizirale otpor« (ne kaže se na koji način). AIHRPH.. veza Centralnog odbora sa Glavnim odborima. isto. 10. predsjednice CO A F Ž Jugoslavije. dj.« »Referat drugarice Vide Tomšič održan dne 23 m arta 1949. K ZDA ŽH.. Tomšič.12.. M aterijal IV. jer kada je pisana malim slovom gubi monoteistički karakter i ekskluzivnost (»Nemaj drugih bogova osim mene!«). 10. Banac. K ZDA ŽH. Zagreb. K ZDA ŽH. A IH R PH . /«.)«. 1948. R eferat Vide Tomšič. Banac. AIHRPH.) otkriveno 150 takvih slučajeva. onda o tome treba raz­ misliti«. »Inicjative« su morale biti prihvaćene od viših instanci. I. A IH R PH . op. ali ćemo uzeti na sebe sigurno na izvjesnom terenu svakojaka pitanja. 16. A IH RPH ... With Stalin Against Tito. 1948. A IH R PH . 10. nav. dok im druge »nasjedaju«. plenumu CO A F Ž -a 4. Država. godine«. 1948. A IH R PH . 135.) odvajati [će se] izvjesna pitanja koja leže u ženama. 3. 273 Usp.. Tomšič. čime se vjerojatno željelo parafra­ zirati biblijsko načelo m onoteizma (»Nemaj drugih partij§ osim mene!«). /«. KZD A ŽH . uzet ćemo pitanje suzbijanja bolesti. marta 1949. Uzet ćemo pitanje higijene stanova i smrtnosti djece. socijalizam. izvodi precizan broj partijaca uhapšenih. iz materijala IV. 1949. Nije nepoznato da su te prijetnje doista i realizirane. 16. plenuma G O A FŽH . dj.. znači u sklopu zadataka koji se danas postavljaju pred Partiju i Front. i 17. 1949. ovih sa sreskim i osnovnim organi­ zacijama. iako se neprekidno ističe kako su inicijative žena dobrodošle. L. R A TO V I 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 put onaj koji ide mimo svih provala da ne upadnemo negdje u ćor-sokak iz koga ne možemo da se izvučemo. 3.. plenumu G O A F Z H. 10.. Čak i aktivi. KZD A ŽH . K ZDA ŽH. S. Pažljivom čitatelju sigurno nije promakla stalna praksa pisanja opće imenice »partija« velikim slovom. With Stalin Against Tito. »Izlaganje drugarice Vide Tomšič na sastanku Izvršnog odbora A FŽ^a Jugoslavije /16. AIH RPH . plenumu GO A FŽH iznijela podatak kako je »u jednom otsjeku« (vjerojatno sektoru AFŽ. pr. decem bra 1948. negdje se bune protiv »unošenja stoke u SRZ«. 29. g. 10. I. K ZDA ŽH. Kada mi kažemo da Front ima zadatak vaspitanja narodnih masa u duhu socijalizma mi govorimo o vaspitanju Žena u duhu socijalizma. na A F Ž ne smemo gledati kao na takvu čvrstu organizaciju gde je osnovna važnost verti­ kalna veza. KZD A ŽH . vlast. 1948. plenum G O AFŽH. isto.

281 Vida Tomšič. nav. kaže: »Uspješna borba za izgradnju socijalizma u našoj zemlji zasnovana na principima marksizma-Ienjinizma od ogromnog je značaja ne samo za narod Jugoslavije. pr. »O inteligenci i intelektualcih. I. III. 1981. KZDAŽH. 13. Te su godine u NRH 4393 žene stekle naslov udarnice. kongresu AFŽH svaka je referentica i svaka sudionica u diskusiji dala svoj prilog kritici IĐ-a koja je takodei unesena u »Rezoluciju o narednim zadacima Antifašističke fronte žena« u kojoj se. 10.« AIH RPH. 2788 — 2791. pod mudrim rukovodstvom CK KPJ na čelu sa drugom Titom. AIHRPH. 283 Usp. 1948. 1948. 4. Jedan je opadanje društvene moći narodnih odbora. 1948.. Bilandžić. IV. sakriva. 8. KZDAŽH. 275 Povodom pedesete obljetnice tiskanja knjige Angele Vode Žena v današnji družbi (1934.) objav­ ljen je s njom intervju u kojemu ova bivša logorašica iz Ravensbriicka govori o procesu u ko­ jemu je osuđena na 20 godina robije s prisilnim radom i gubitkom političkih prava na daljnjih 5 godina. 119. str. u Hrvatskoj 81. ni neprijateljsko zlobno ometanje naše socijalističke izgradnje od strane CK SKP/b/ i rukovodstava zemalja Informbiroa nemogu naše narode odvratiti od pravilnog puta kojim nas vodi naša slavna komunistička Partija. plenumu GO AFŽH«. 2% krušarica. 1948. isto. kada je voder ovaj razgovor. Nova revija. 1948. Zapisnik sa sastanka Izvršnog odbora AFŽ Hrvatske. Sharon L. 17. N. KZDAŽH. u SRZ su bile uključene 75. Frančiščka Đuttolo. KZDAŽH. 83% (za Sloveniju i Srbiju podaci su bili nepotpuni). 1948. 1948. Nav. još nije bila rehabilitirana. 286 Na izbore u Crnoj Gori izašlo je 99% žena. 5. With Stalin Against Tito.« V. Na II. 24-25. 1949. KZDAŽH. nav. 458. KZDAŽH. Wolchik. pr. »Referat Soke Krajačić na IV. Drugi je funkcioniranje zakona povećane disproporcije (law o f increasing disproportion) koji ukazuje da porastom hijerarhijske razine vlasti opada participacija žena. ali do 1983. pored Ivana Gošnjaka i Blagoja Neškovića. AIHRPH. ili na onome što laže. 278 Usp. Pogovor z Angelo Vodetovo«. 277 Vidi Tomšič je. 2. 10. 8% tekstila. 2. »Rezolucija Plenuma Glavnog odbora Hrvatske protiv klevetničke besprincipijelne kam­ panje. 1984. KZDAŽH. isključuje. 10. 250 Prema podacima od 15. N. 1948. AIHRPH. te dokument veoma sličnog sadržaja koji je pogrešno datiran AIHRPH. 1950. KZDAŽH. 1948. 279 Razmatrajući Althusserovu pretpostavku države koja djeluje i funkcionira samo s pomoću re­ presije i ideološkog zatupljivanja. prikriva ili uvjerava (. Nakon 6 godina provedenih u zatvoru bila je oslobođena. a 1949. Usp. 282 Usp. »Ideology and Equality: The Status of Women in Eastern and Western Europe«. str. Mi računamo na zaostalost žena. 10. »Sve to dokazuje da naša Partija i narodna vlast posvećuje naročitu pažnju pitanju poboljšanja životnog standarda naših trudbe­ nika«. vlast.E M ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 15 1 vorimo o tome pitanju sa stanovišta žena.. AIHRPH. 10. . sprečava. 288 U odnosu na 1948. 174). Poulantzas. 1949.. 33% šećera. plenum GO AFŽH. povjerena ta povjerljiva i odgovorna dužnost. no iz njegovog sadržaja proizlazi da je nastao približno u isto vrijeme (spominje se sastanak IO NF 23. pored osta­ loga.. KZDAŽH. str. KZDAŽH. 289 Broj žena u proizvodnji 1947. Isto. D. str. 1949. str. 1. Isto. Poulantzas zaključuje: »To u stanovitom smislu znači da efikasnost države počiva na onome što država zabranjuje. 1950. 280 Soka Krajačić. Naime. 1% masnoća. AIHRPH. garantirana je opskrba povećana za 5. isto. D. Comparative Political Studies. 285 AIHRPH. Šilandžić. Usp. 172 žene (54%). 287 AIHRPH. Isto.. Tomšič. 276 Usp. 1950!!!). za 47% u odnosu na 1947. Napadno povećanje broja žena u mjesnim narodnim odborima (uz istovremeni pad njihova učešća na višim hijerarhijskim razinama) moguće je tumačiti na dva načina. 171-175. 284 AIHRPH. nego i za međuna­ rodni radnički pokret. 2. u Bosni i Hercegovini 98%. Zakon o narodnim odborima izglasan 28. 10. porastao je 45% u odnosu na 1945. trebao je poslužiti dokidanju »birokratsko-centralističkih tendencija koje su težile da upravu narodnih odbora pretvore u ekspozituru aparata centralnih organa vlasti« (nav. 75% drva. 7. Danac. 35. socijalizam. 4% mesa. 10. 11. 12. Država. KZDAŽH.. dj. 100. Ni bjesomučna kampanja informbiroovskih kleveta uperenih na svrgava­ nje našeg partijskog rukovodstva.. dj. 27.)«. više obuće. koja se vodi protiv naše zemlje«. AIHRPH. 2.

KZDA ŽH. K ZD A ŽH . I u slučaju ovog dokum enta radi se o neispravnom datiranju. KP je m reža koja prekriva/prožima sve druge društv. 54 dječjih socijalnih ustanova (4. 50. usp. * Ovdje se rukopis prekida. 12. rukovodioca sekcije »Majka i dete« i istorijskog odelenja iz Re­ publika u CO A F Ž Jugoslavije«. 294 Sednica Izvršnog odbora A FŽ Jugoslavije (stenografske beleške). 292 Zapisnik sa sastanka tajnica i predsjednica oblasnih odbora A F Ž -a.): + kontradikcije: 1/ KP kao izvor direktiva za A F Ž vs.152 K O N JI. 6. 1950. članova KP. 10. jer je već iz dnevnog reda vidljivo da se sastanak održao prije III. 1. 297 »Svim kotarskim i gradskim odborim a AFŽ«. mreže) — pismo CK KPJ — legitimira promjene — da li ih nalaže jer se žene ne drže planova? Di­ sperzija vlasti? (usp. a 567 dječjih kuhinja raspodjeljivalo je 101. A IH RPH . 1950. 295 Zapisnik sa sastanka tajnica i predsjednica oblasnih odbora A F Ž -a 3.500 obroka iz M eđunarodnog dječjeg fonda.1950. 3.). 1950. O TPO R I — rad u okviru N F nitko ne pokreće. VT kompromis — oksimoronski model — 1951-53. Bil. 1950. kongresa A FŽ (28-29. 4. i 11. godini mi ne samo da možemo nego i tre­ bamo svuda postaviti odbore AFŽ. Ž E N E .678 djece). matrica. A.183 djece). 3. opadanje općenite društv. A IH R PH .). Bilandžić) Problemi s reorg: — ukidanje profesion. 1950. L. Isto. KZD A ŽH .« Zapisnik sa sastanka Izvršnog odbora A FŽ Hrvatske A IH R PH . (podv. K ZDA ŽH. 1951. lični interesi članica (dakle društvo — pojedinac). guši ga se — 26. ali ne i m etoda (društv. R A TO V I 291 U tom je trenutku u N R H radilo 53 dječjih jaslica (1. 2. vidljivosti žena — da li je ono u funkciji smanjenja kom petencija/aktivnosti AFŽ? . 9. 296 Pribilješke sa sastanka tajnica. A IH RPH. 1. što je odmah zamjetljivo. — kartice — brojni otkazi. AIHRPH. 178) = mijenja se diskurs. 293 Tek koji mjesec prije toga na sastanku Izvršnog odbora A FŽ Hrvatske Anka Berus je katego­ rički tvrdila: »Smatram drugarice da danas u 1950. R. 1. Štoviše. 2/ odvajanje KP od države/vlasti (porast br. 10. Ostale su tek natuknice za nastavak koje ovdje također objavljujemo (primj. 3. S. postaje masovan partija. KZDAŽH. 2. 1. 105 vrtića (5. AIHRPH KZD A ŽH . D.427 djece). 1950. 1950.

OD ANTROPOLOGIJE ŽENE DO POLITIČKE ANTROPOLOGIJE .

.

bez razlike u prostornoj distan­ ci. ona se javlja u suton neke krize. tumači. nije pripadnik te kulture. Et­ nologija stoga nije. »ženska prava«. nedvojbena je distanca dviju kultura: one koja postavlja pitanja nasu­ prot onoj koja je predmet znanstvenog interesa. »ne­ čista savjest Zapada«. udaljenih. U oba slučaja onaj koji promatra. Sprega etnologije i kolonizatorske politike može se pratiti i posred­ stvom dominantnih teorijskih orijentacija još od unilineamog evolucionizma devetnaestog stoljeća koji podastire sliku »divljaka« u vrijeme najizrazitije kolonijalne ekspanzije i na taj je način i »teorijski« pravda. zbog čega je nužnost radikalnog preispitivanja etnologijske tradicije imala burne i izvanznanstvene odjeke. u slučaju izvanevropske etno­ logije takav je pristup bio moguć u jednom ograničenom povijesnom raz­ doblju — periodu prevlasti razvijenog Zapada nad »nijemim«. suočilo etnologiju s vlastitim ograničenjima. kako je jednom ustvrdio Claude Lćvi-Strauss. Ono što je. bilo je rezultat fundamen­ talnih procesa emancipacije »primitivnih« društava. . već je više plod »vjere u vlastitu superiornost« (J.1 Od svog konstituiranja kao znanost.4 Nužnost "ženske perspektive" u etnologiji Ne jednom do danas povijest je pokazala da se riječ »žena«. ma koju sintagmu da podasti­ re određeni diskurs. uz ostalo. intervenira i konceptualizira kulturu i društvo različito od njegova. etnologija je usmjerena na pro­ učavanje »drugih«. »ženski problem«. primitivnih kultura. No. »Žensko pi­ tanje«. Zbog toga ću i ovo dovođenje žena i etnologije u vezu započeti naznakama krize etnologije koja izbija potkraj šezdesetih godina. porob­ ljenim i neosviješćenim kulturama drugačijeg lika. podudara s riječju kriza. ali i evropskoj etnologiji. I kada je riječ o izvanevropskoj. izdvojena iz neupitnog poretka očiglednoga. tzv.

objektiv­ . u kome se »težište stjecanja znanja o od­ ređenom narodu smješta izvan njega« (J. Predmet proučavanja postaje ideološki proizvod na taj način što »primitivnost« (sa svim zamislivim konotacijama) tih društava kon­ struira i formulira sa stanovišta onih interesa koji su izvanjski i tuđi pro­ učavanoj zajednici. tj. a ne etnologijom«. nje­ zine identifikacije s kolonijalističkom praksom i pogledom na svijet. Uzmimo. itd. kao nosioca znanstvene objektivnosti. C. izravno sudjelovanje etnologa u špijunaži. Razlike između zapadnih i »primitivnih« zajednica ne smatraju se posljedicom historijskih razlika (nejednak razvitak). tj. onako kako je viđena. valjalo se suočiti s proturječjima. »Empirijsko područje etnologije proizvod je političke i ekonomske povijesti koja integrira različita društva unutar materijalne i intelektualne orbite Zapada«2. R oszak 1 dr. W. Ž E N E .). propusta da se pojme i prihvate granice i ka­ rakter vlastite djelatnosti. političkog i ekonomskog položaja istraživača na izbor pristupa. Mills. R A T O V I Copans).156 K O N JI. Kada je u jednom trenutku spomenuta sprega znanosti i organiziranog političkog nasilja postala odveć kompromitantna (npr. formulirana i uobličena od strane »došljaka« s pomoću njegova kategorijalnog aparata. Kuhn. onu različitost koja inzistira na historičnosti zapadnih društava i nehistoričnosti društava koje proučava etnologija. zaključuje Levi-Strauss. utkanih u te­ melj čitave tradicije znanosti i njezina »objektivizma«. epistemološki gledano. po­ dataka i njihovu interpretaciju još više se pojačava činjenicom da osim klasnih i ideoloških razlika postoji gust splet kulturnih karakteristika ko­ je istraživača odvajaju od predmeta proučavanja. do tada latentno prisutnima. T. taj je problem složeniji kada je riječ o etnologiji. Oba ova plana možemo smatrati izdancima proturječja. »Da su domoroci pro­ učavali sami sebe. tj. Utjecaj društve­ nog. Iako se demistifi­ kacija pojma znanstvene objektivnosti javlja i prije u vidu radikalne sum­ nje u sklopu drugih društvenih znanosti (T. 2) unutar same discipline.)3. skandal oko pro­ jekta Camelot. nametnula je potrebu uvođenja novih metodoloških pretpostavki — mnogodimenzionalnost poimanja zbilje nameće zamjenjivanje pojma jedino važećega. Naime. etnološke spoznaje nose u sebi crte »znanstvenog kolonijalizma«. naglašava francuski etnolog Jean Co­ pans. Ograničenost »pogleda izvana«. primje­ rice. nego se uzimaju za specifična i nesvodljiva obilježja same njihove prirode. »kompetentnije« ruke. Na taj je način i etnolog — »domorodac« žrtva istog odnosa moći i nejednakosti. jer sliku 0 svojoj sredini usvaja iz druge. koja su se očito­ vala na dva plana: 1) na planu implikacija djelatnosti etnologije. reklo bi se da se bave poviješću ili filologijom. Galtung)4.

kako prirodnima. pa i u etnologiji. tako i društvenima. Sažet ću ovdje osnovne točke kritike etnologije. koji su sveobuhvatno pristupili preispitivanju i »ras­ krinkavanju« tradicionalnih predodžbi o ženi i njezinu položaju. kao što su žene. označava. smatra valjanima. primijenjene na priJtup proučavanju žene. dobila je svoj najjači poticaj za oslobođenje žena. P rih vaćan je stava da je znanje nužno p arcijaln o . odnosu spolova. želi li djelovati u skladu s in teresim a i istinskim p o tre b a m a ljudi koje p ro u čav a. koja tvori polovicu čo­ vječanstva. Potpu no razob ličavanje p red o d žb e o etnologiji kao nep ristranoj i n e ­ zavisnoj disciplini i kritika njezina političkog savezništva (bilo kolonijal­ nog. izlazak iz posebne vrste »nevidlji­ vosti« žene u znanosti. kao što je to u slučaju izvanevropske etn o lo gije. Specifična problematizacija žene i nje­ zine djelatnosti u sklopu etnologije. njihovoj podjeli rada i karakteru ženskosti i muškosti u pojedi­ nim društvima. »senzibilizirao« je znanstve­ nike (prije svega žene) da na novi. nužno m o ra p o stati an g ažiran a disciplina. manjine). ne ostaje samo na tim općim. te d a zah v aća stvarnost s p oseb ne egzistencijaln e pozicije p ro m a tra ča . u slučaju evropske) dovela je do sp ozn aje d a znan stvena d jelatn o st. Već u jeku najžešćih rasprava o granicama etno­ loškoga pristupa javlja se svijest o tome da tradicija proučavanja nekih društvenih skupina (obično marginalnih. na­ cionalnim relacijama. Kritika neadekvatnog pristupa ženi u sklopu etnologije dio je šire kritike postojećeg seksizma u znanostima. o m o g u ćit će . koji prepoznaje. Međutim. ako se jed an aspekt više n e predstavlja kao to talitet. nove i objektivnije spoznaje. omladina. svjesna i izvanznanstvenih im plikacija svog djelovanja.N U Ž N O S T ŽENSKE PERSPEKTIVE 157 nog znanja p ojm om znan ja dobivenog na tem elju o d ređ en e perspektive gledanja. koji u akademskom svijetu doživljava svoj pu­ ni procvat početkom sedamdesetih godina. Taj pokret. interpretira »interese i djelatnosti muškaraca u društvu koje se razlikuje i dijeli po spolu« (Ann Oakley)5 i u kome je kategorija spola i problem njegove socijalne konstrukcije posve zanemarena u društvenim znanostima. obo­ jeni. koje su podržavale nejedna­ kost između razvijenih i nerazvijenih. a ne prom icati isključivo o so b n e i p ro fesion aln e in terese discipline i nje­ zinih poslenika. sadrži sve ele­ mente kolonijalističkog pristupa. bilo klasnoga. dekolonizirani način pristupe prouča­ vanju žena kao marginalne društvene skupine. . ili je Tak puna predrasuda o »vječnim« obilježjima i sklonostima spolova. i u industrijskim zemljama i u zemljama u razvoju (done­ davno privilegiranom »terenu« etnoloških istraživanja). kritika etnoloških paradigmi.

čuvstvenosti. on je stranac u proučava­ noj kulturi. kako je naziva Edwin Ardener9. usredotočujući se u većoj mjeri na zanimanja i djelatnosti muškaraca. ko­ munikacija žena unutar vlastite skupine)? Neizvjesnost toga pothvata po­ jačava još jedna činjenica: ženski je svijet najčešće dostupan posredova­ njem lokalne »muške« strukture ili. a također je i stranac u »ženskom svijetu«. te su već unaprijed osudili ženu na relativnu nevidljivost. Žena je u vlastitoj.8 3. R A T O V I 1. Kako će se s teš­ kom prtljagom predrasuda o ulozi žene u svom društvu probiti do ključa razumijevanja »ženskog jezika« (jezik tijela. Teoretičari su u temelje svojih pretpostavki ugradili ideološke predra­ sude koje njihova vlastita kultura ima o ženi i o njezinu položaju. koji ljudska bića muškog i ženskog roda pretvaraju u muškar­ ce i žene. u stvari je kritika prevlasti muškog utjecaja (male bias) na teorijske pretpostavke. Ž E N E . onaj »drugi«. logički nadovezuje na univerzalnu razdvojenost. kao i u ostalim kulturama. nazovimo je muškom. pa time i suprotstavljenost spolova. Znanstveni se kolonijalizam. utišane ženske grupe. do­ minantne grupe.158 K O N JI. Njezina je različitost tumačena kao njezina ahistorična. zapadnog. proizvod je akademske tradicije koju su uglavnom stvarali muškarci. za razliku od prigušene. 2. Njezino je određenje uvijek negativno — žena je reziduum pojma »čovjek« koji nije muškarac. čulnosti. naravna bit. a počiva na ustrojstvu industrijskog. kazivača i ljudi o kojima etnolozi izvješćuju. građanskog društva kojega je dio. Taj autor tumači prevlast muškog utjecaja kao prevladavajuću prisutnost muškara­ ca — kao etnologa. iz kojih nužno proizlazi određeni tip etnografskih podataka. suprotstavljenu relativnoj odsutnosti žene. Ono što kritika etnologije tumači kao integriranje razlika kultura koje su predmet proučavanja i one koja postavlja pitanja u krug intelektualne i materijalne orbite Zapada. prilikom proučavanja žene. Muškarac-etnolog je ovdje dvostruki outsider. jednom za svagda spoznatljiva i spoznata. Muška se dominacija zasniva na či­ . Stoga je adekvatna konceptualizacija žene7 jedna je od prvih zadaća koje je postavila ova perspektiva kritike etnologije. Univerzalna bio­ loška kategorija spola (sex) supsumira i zamagljuje pogled na kategoriju roda (gender)6 koja je rezultat društveno nametnute podjele među spo­ lovima i proizvod je konkretnih društvenih odnosa na planu seksualne ekonomije. Takva teorija.

u nekim svojim iskazima. nego što su to modeli koje fomuliraju žene. Naša žena-etnolog (je li slučajno da i unatoč brojnosti djelat­ nica nije uvriježen i ženski rod zanimanja?) u mnogome nalikuje krot­ kom domorodačkom etnologu koji znanja o svojoj kulturi usvaja iz druge ruke. a istodobno su stavljeni na raspolaganje manje mobilnim članovima društva. nisu predmet javnog diskursa. kao što su npr.10 Postoje i iznimke. u etnologiji ili u bilo kojoj drugoj profesiji može steći poštovanje ili ugled samo ako se bavi pitanjima koja muškarci smatraju važnima. kakvi su izgledi za adekvatnije proučavanje žena u sve brojnijim slučajevima. Zahva­ ljujući većoj pokretljivosti. 4. češće dolaze u dodir s pripadnicima drugih zajednica i. Zbog toga žene. Tako su žene-etnolozi bile dje­ latne godinama. neovisno o muškarcima. Ta je tendencija posljedica različitih djelatnosti i iskustava muškaraca i žena. u skladu s time. radovi Margaret Mead ili pak kla­ sična studija Phillis M. pa se ne mogu ni izraziti istim mehanizmima komunikacije i u istim situacijama kao što to mogu muški modeli. Tako određeni. mogu preuzeti modele društva u onom obliku u kome su ih formulirali muškarci (kao dominantna skupina). Modeli koje mogu formulirati žene na osnovi svojih iskustava. nasuprot »drugima i njihovim ženama«. pojmom znanja dobivenog na temelju određene perspektive gleda­ . Muškarci su neusporedivo češće sudionici političkih aktivnosti i javnog diskursa. Kaberry Aboriginal Women: sacred and profane (1939) koja je uspjela doprijeti do oba modela definiranja društva: dok su muškarci tvrdili da postoji prevlast muškaraca. najžešće nijekale. rijetko je moguće otkriti bilo kakve razlike između njihova rada i rada muškaraca etnologa. mo­ bilniji su od žena koje su većinom ograničene na područje doma. Mnogodimenzionalnost poimanja zbilje koja teži zamjenjivanju pojma jedino važećega i. suočene s proble­ mom definiranja. suočeni su s problemom definiranja »sebe i svojih žena«. kada se na teren upućuju žene-istraživači? Analiza literatu­ re je pokazala da se i ovdje mogu potvrditi analogije s općim stanjem u disciplini. žene su je.N U Ž N O S T ŽENSKE PERSPEKTIVE 159 njenici da su u proučavanim društvima muški modeli društva dostupniji strancima. koji ih mogu preuzeti ako se ukaže potreba. pod određenim okolnostima. No. Profesionalna edukacija uključila je učenje mišljenja iz muške perspektive tako da se ne bi trebalo čuditi što su žene postavljale ista pitanja kao i muškarci. modeli društva se razmjenjuju. kao što smo vidjeli. Prestiž muškarca u našem društvu toliko je izražen da žena. pogrešno nazvano objektivnog zna­ nja.

poprimit će obrise nove orijentacije i dobit će. da se mnogo podataka s tog područja odnosi na žene. tj.11 Zasnivanje takve alternativne perspektive nije mo­ guće bez prethodne kritike izvora. shvaćala je kao zadanu. Literatura s područja antropologije žena došla je do zanimljivih spoznaja. Posljednjih desetljeća prisutan je proces preispitivanja etnologijske tradicije i težnja za izgranjom takve etnologije koja će radikalno preispitati svoje korijene i granice i redefinirati svoje postulate kojima će žena postati »vidljivom« ne samo unutar discipline. ute­ meljena na znatnom broju radova s tih polazišta i pretpostavki. Dosadašnja objektivnost.160 K O N JI. ipak je naišla na prikladniji izraz u nekim područjima istraživanja kulture. Ardener smatra da su studije rituala i simboliziranja omogućile lakšu komunikaciju sa ženama. ženska će perspektiva omogućiti osvajanje novih područja istraživanja: omogućit će problematiziranje spolne podjele u različitim društvima i kulturama prema kojoj je teorija bila ravnodušna. vidljiva u onoj neizbježivoj mjeri u kojoj je nezamjenjiva za funkcioniranje određenog društva. ostavljala je spoznaju o cijelosti ljudskoga svijeta ne­ potpunom. zapravo muški kut gledanja. muški posredovanih izvora. Ukrstiti ovako dobivene podatke s onima koje nude mušku sliku svijeta. Borbena antropologija (nezaobilaziva je sveza s akcijskom antropologijom) koja želi omogućiti nove obzore u analizi spolnosti u društvu. čitav njezin svijet. da ko­ rigira jedan isključivi način interpretacije koji je prevladavao tijekom ci­ jele povijesti razvitka etnološke znanosti. naziv antropologija žene. Nadalje. ne samo žena. što sam u naslovu navijestila kao žensku perspektivu u etnologiji. Ženska perspektiva ima mogućnost i odgovornost da pridonese rein­ terpretaciji i redefiniciji temeljnih kategorija ljudskog postojanja. Druga je zadaća promjena optike terenskih istraživanja. R A T O V I nja. shvaćen ov­ dje kao »demaskulinizirani«. kao što sam već napomenula. do sada potisnuta na usku funkcionalističku marginu. te da ono što ti podaci donose često osporava muške modele društva. što znači i neznanstvenom. već i prisutna u društvu. pa time znatno iskrivljenom. Žena (njezine djelatnosti. integrirala je i na njoj se temeljila12 ne preispitujući je. već i cijele zajed­ nice. ŽE N E . ponav­ ljajući pojedina terenska istraživanja na dekoloniziran način. modeli društva kako ga ona doživljava). da istraži istinski neistraženi kontinent i usmjeri se na razaranje ideologiziranog poretka očiglednoga. Temelji za to već postoje. otvara novo polje mogućnosti za ono. . već znači skinuti veo koji je zatamnjivao konkretum egzistencije.

str. Tomay. »Antropolog heroj u akciji«. 101-130. 1975. 1980. Culture and Society. Lydia Sklevicky. u: Copans. »Conceptualising Women«. »Belief and the Problem of Women«. 2 Gayle Rubin. Žarana Papić. 1972. u: The Interpretation of Ritual. Johan Galtung. Sally Slocum. 1974. S. Oxford. Godelier. Kate Young. J. La Fontaine. 87. 3. »After Camelot«. Citirano prema K. 2. 1979. Mar­ tin Robertson. u: Woman. a muškarac od korijena koji znači misliti. u: Toward an An­ thropology o f Women. Revija za sociologiju. Y. science des sociitis primitives'?. »Male Bias in Anthropo­ logy«. str. Press. P. 14. »A Materialist Feminism is Possible«. Critique o f Anthropo­ logy 3. 1978. Ann Oakley. 4-5. N.. 1971. 69. I. »The Invisible Woman: Sexism in Sociology«. str. Jean Copans. »Traffic in Women: Notes on the ’Political Economy’ of Sex«. ur. u: The Rise and Fall o f Project Camelot. T. 1. u: Toward an Anthropology of Women. Monthly Review Press. Editions E. »Woman. Culture and Society: A Theoretical Overview«. Man. Lydia Sklevicky. »Woman the G ath erer Male Bias in Anthropology«. ur. . ur. London. 1977. Pitanja. M. & London. 1979. str. Lamphere. ur. 178-180. M. Milton. str. Prema EtimoloSkom rječniku Petra Skoka. 1977. Stanford Univ. str. Olivia Harris. 1967. str. Z. Horowitz. »De I’ ethnologie k Panthropologie«. Edwin Ardener. Feminist Review. 296. gospodariti.N U Ž N O S T ŽENSKE PERSPEKTIVE K l BILJEŠKE Već i etimološki izvod same riječi iena ukazuje na jednostranu semantičku razinu tog pojma. 49. I. u: The Sociolog of Housework. »Ka antropologiji žene«. Rosaldo i L. Christine Delphy. Cam­ bridge M. Press. žena dolazi još od indoevropskog korijena koji znači rađati. Backes-Clement: L'anthropologie. 9-10. Felicity Edholm. Tavistock. 1-2. Reiter. Rosaldo. str. Z. Rayna R.

.

a u drugom dijelu s etnološkim spoznajama. ona je još i mojoj generaciji studenata etnologije tumačena kao puka tlapnja jednog beznadnog edipalca. psihologije.5 M atrijarhat: Prijepor mitologije. Knjige (o kojima će biti riječi u ovom ogledu. metodološku dosljednost i ishodišno nadahnuće. godine. Premda je bila tijekom vremena poste­ peno prihvaćena od marksizma. usredo­ točene su na propitivanje matrijarhata kao povijesne stvarnosti i mita. Danas brojne rasprave o toj temi pobuđuju ujedno strah i nadu. svjesno antiracionalnog protivnika pozitivističke historiogra­ fije svog vremena. Bachofenov se spoz­ najni postupak o stvarnom postojanju »ginekokracije« temelji na mito­ . konzervativca pod jakim utjecajem romantike. Rasprava Uwea Wesela1 koja nosi podnaslov »O Bahofenovom ’Ma­ terinskom pravu’ i položaju žena u ranim društvima pre nastanka dr­ žavne vlasti« istražuje sve mogućnosti koje otvara Bachofenovo klasično djelo. prema riječima Uwea Wesela. nevjerojatnom. Pri tom se Wesel služi kritikom izvora te komparativnom anali­ zom — u prvom dijelu knjige Đachofen je suočen s »historijskom prov­ jerom«. kada je objavljena u Bachofenovu djelu Materinsko pravo 1861. ideologije i utopije' Ideja o povijesnoj zbiljnosti vladavine žena doimala se. ali i na otkrivanje u njemu iskoristivih utopijskih elemenata. strah onih na vlasti od moguće repeticije »kaosa« koji pri­ ziva slika »žene na vlasti« i nadu ljudi s margina užasnutih mogućim is­ hodom vladavine »racionalne« tradicije poznate prakse moči. književnosti i ženskih pokre­ ta. bez obzira na njihovu znanstvenu utemeljenost. To je prvenstveno kritička analiza u njemu iznesenih podataka. metode i pojmovnog aparata. nakon čega slijedi pokušaj historijske re­ konstrukcije matrilineamosti i naposljetku izgradnja teorijskog modela prelaska od matrifokalnosti ka patrijarhalnom načelu društvene organi­ zacije.

Heraklida Pontijskog i Nimfisa iz 4. Po­ red učenja o matrijarhatu ovo »značajno trojstvo«2 udarilo je temelj evolucionističkog shvaćanja razvoja ljudskog društva. Manna. e. Postepeno potiskivanje žena i prelazak na patrijarhat on poima kao opći razvoj ka duhovnom. 2) upotrebljava se u smislu matrilineamosti kao suprotnosti patrilineamosti a da se ničim ne upućuje na dominciju žena.. prema Weselu. e. Horkheimera. st. p.). Fromma. njihova vladavina nad muškarcima. Morgan i Tylor. naročito u arheologiji i povijesti starog vijeka. p. muškom principu. Rilkea. Najoštriji osporavatelji Bachofenovih ideja bili su pored historičara i etnolozi. Reicha. Ž E N E . Osamdesetih godina pro­ šlog stoljeća ulazi u upotrebu novi pojam — matrijarhat. koji sasvim po­ tiskuje riječ ginekokracija. st.). psihoanalitičare Freuda. materinsko pravo nediferenciran je pojam i ima tri značenja: 1) kod Bachofena to je sinonim za ginekokraciju. tj. Pojmovi matri/patrilineamosti i matri/patrilokalnosti znanstveno su dostatno određeni a kao nadomjestak materinskom pravu/ginekokraciji/matrijarhatu Wesel predlaže termine matrifokalnost. odnosno matricentrično društvo. ali i zbog toga što su upoznata druga matrilinearna društva u kojima muškarci imaju apsolutnu prevlast. određivanje srodstava po ženskoj liniji.164 K O N JI. e. Pregledom odobrava­ nja i odbijanja Materinskog prava dobivamo popis prominentnih autora i djela: među odobravateljima nalazimo među ostalim od književnika T. te filozofa Nikole Damaska (1. Nakon po­ četne naklonjenosti koju su pokazivali McLennan. R A T O V I logiji shvaćenoj kao sjećanje na stvarne historijske događaje te na zapi­ sima trojice grčkih povjesničara: Herodota (5. nužno proizlazi povezanost s političkom dominacijom žena u društvu. No. st. dok najpoznatiju skupinu čine feminističke autorice od dvadesetih godina do danas. n. po njemu. od filozofa tu je Lukacs. n. p. Wesel se najprije usredotočuje na strogo određivanje pojmova. Benjamina. et­ nolozi ga odbacuju zbog sve veće ahistoričnosti same etnologije koja od­ bija istraživanje razvoja kultura. Wesel nadalje analizira djela koja su mogla poslužiti kao potvrda Bachofenovim tezama: Morganovo Drveno društvo (1877) i Engelsovo Porijeklo porodice (1884). n. Ti . 3) javlja se i kao mješovit pojam. Ključni pojam materinsko pravo (Mutterrecht) kod Bachofena je sinonim za ginekokraciju — domi­ naciju žena u porodici. Postavljajući si temeljno pitanje što je danas preostalo od Bachofenovih otkrića. iz čega. u kojima je neosporavani ma­ trijarhat (preko zasada Morgana — Engelsa — Bebela) trajao kao za­ jedničko dobro materijalističke historiografije. kovanicu nastalu kao suprotnost pojmu patri­ jarhata koji kod Bachofena stoji za univerzalnu vlast muškarca u porodici i društvu. Jed­ nodušno prihvaćanje Bachofena postojalo je sve donedavno tek u mar­ ksističkoj literaturi socijalističkih zemalja.

. koja se međusobno mogu znatno razlikovati. te da je očita labavost porodičnih veza (dru­ gim riječima. redovno matrilineama i matrifokalna i unatoč mogućem dobrom položaju žena ne mo­ že se govoriti o njihovoj vladavini. Wesel Bachofena upoređuje s Kolumbom. a ponekad i u društvu. Potom se koncentrira na matrifokalnost kod Hopi Indijanaca i Irokeza. za razliku od patrilineamih/lokalnih društava kada prevaga muškaraca uvijek individualno ide na račun pojedinih žena. pre­ sudno je za evaluaciju značenja Bachofenova djela to što je prvi uzdrmao vjeru u univerzalnost patrijarhalne porodice. struktura male porodice bitno utječe na pogoršanje žena). On je ot­ krio jedan mit i opisao ga kao opći historijski i kulturni stupanj čovječan­ stva. La­ nac uzroka nužnih (mada ne i dovoljnih) za postojanje takvog tipa dru­ štava izražen je na sljedeći način: motička zemljoradnja -> kolektivni rad žena — > matrilokalnost — > matrilineamost. vlasti o kojoj je moglo da se diskutuje.3 Zaključak je da Bachofen krivo interpretira izvore budući da je u antičko doba riječ ginekokracija bila negativno konotirana i izražavala opću bojazan za opstanak »od prirode danog muškog uređenja«.M ATRIJARHAT. kušajući historijski rekonstruirati nuž­ ne uvjete postojanja društva bez potlačenosti žena. Presudna kombinacija (ili elementi modela »političke ekonomije spolno­ . Time je stvorio novi mit čiji je sadržaj moralna i duhovna nadmoć muškaraca koji su poslije dugih borbi naposljetku svladali kulturnu nad­ moć žena. Drugi Weselov korak u propitivanju Bachofenova nasljeđa sastoji se u »historijskoj provjeri«: suočavanju nje­ gove interpretacije mitološke odnosno povijesne građe s drugim izvorima i interpretacijama kulture Likije.. 165 pojmovi približno istog značenja obilježavaju društva u kojima žene imajustanovitu dominirajuću ulogu u porodici. Istražuje položaj žene kod ratara i pastira-stočara. jer »Odjednom se opet čuo prizvuk vlasti u reči.4 U drugom dijelu knjige (»Etnologija«) Wesel se okreće empirijskim i teorijskim rezultatima etnologije. U zaključnom poglavlju prvog dijela knjige (»Istorija«). Dok je za samog Bachofena i njegovo vrijeme (da li zaista samo njegovo?) taj novi mit imao funkciju legitimiranja vladavine muš­ karaca. Obilježja konkretnih etnološ­ kih primjera takvih društava pokazuju da pored toga u njima uopće nema (muškog) autoriteta. Njegov je zaključak da u tim društvima postoji ravnoteža odnosa moći. Egipta i Krete. Unatoč obilju pogrešaka koje je u njegovu djelu utvrdio Uwe Wesel. njegova je ideološka snaga bila prepoznata i dalje razvijana i od ženskih pokreta koji upravo tada stupaju na evropsku povijesnu scenu. Takva su društva. matrifokalnost otkriva jedan radikalno različit koncept moći: prevaga žena nije bila vezana uz individualno gori položaj muškaraca. Štoviše. Patrijarh je postao čovek koji je morao da se opravdava«.

ni Morgana i Engelsa (postanak patrijarhalne porodice nezavisan je od postanka privatnog vlasništva). omogućava utvrđivanje većeg broja matrifokalnih društava. proglašavao matrijarhatskim. Po njegovu mišljenju. strah i žudnju. R A TO V I sti« prema teoriji Gayle Rubin5) za poraz matrifokalnosti prema Weselu izgleda ovako: egzogamija -» patrilokalnost -> otkup nevjeste -» poliginija. Ž E N E . nijedan od prva tri elementa uzet zasebno ne upućuje na nužnu diskriminaciju žena. već ima »mudre društvene fun­ kcije«. »di­ jelom informativan. Jednom su to psihoa­ nalitička tumačenja: jungovska. »Povoda za to danas ima dovoljno. koje sadrži nekoliko priča pretežno izvanevropskih naroda (tek ih je nekoliko iz evropske tradicije. upozorava na treći i još zanemareniji dio procesa političke ekonomije spolnosti — vezu po­ jave političke vlasti koja nastaje kad se dominacija muškaraca nad žena­ ma proširi u dominaciju muškaraca nad muškarcima. društva jakih žena i slobodnih muškaraca — na Irokeze. Historijska analiza. U predgovoru knjizi autorica svoj izbor označava kao angažiran i subjektivan — najavljuje igru simboličkim proizvodima pozivajući čitatelje da joj se pridruže. Iako dobar dio svog dokaznog ma­ terijala preuzima iz rezultata američke antropologije žene.«6 Neki od tih povoda zasigurno su potakli Claudiu Schmolders da skupi mitske pripovijesti o »divljoj ženi« koje u čitalaca imaju pobuditi čuđe­ nje. ne mogavši pojmiti (ideja je još sablažnjivija od vlasti žena) da u njima uopće ne postoji vlast.7 Svako poglavlje. ima uvod. Komentari priča sadržani u tim uvodnim naznakama doista zbunjuju jer Claudia Schmolders rabi ne­ obično eklektičan teorijsko-interpretativni okvir.166 K O N JI. Kći bilja«. No Bachofen ih je. kao u poglavljima »Velika majka«. Pitajući se koje po­ uke prošlosti mogu poslužiti zaključcima za budućnost. dijelom zbunjujući«8. posvećeno jednoj ulozi/slici »divlje žene«. nailazeći na njihove tragove. u mnoštvu elementarnih obostranih i onostranih uloga i figura. . čak i jedna »srpsko-hrvatska« vještica). Weselove elegantno izvedene kritike ne mimoilaze ni Levi-Straussa (pretjeranost teorije o razmjeni žena). Sučeljavajući u završnom poglavlju »najraniju prošlost i blisku budućnost«. »Životinjska zaručnica. Wesel upu­ ćuje kritiku njezinim autoricama zbog teze o univerzalnoj potlačenosti žena do koje su došle prihvaćanjem etnoloških podataka bez historijske analize. Wesel upućuje još jedan sjetni pogled na cause celebre društava bez vlasti i dominacije. Tek s dodatkom poliginije žene postaju pasivni objekti razmjene i bivaju svedene na vrijednost robe. onakvih kakve ih je mitski pripovjedač pronašao dijelom u ženskoj svakodnevici ili im ih pripisao složivši ih u funkcionalno jedinstvo. U njima se žena pojavljuje samostalna i autonomna. »Putovanje njezina života«. ili frojdovska. naime.

. bajci i epici. posvećenom u cijelosti mitskoj mašti. podjed­ nako udaljena od realistične opomene sage i tjelesnosti lakrdije. s konkretnim«. može pružiti protuslike (Gegenbilder) za vlastita tjeskobna civilizirana i siromašna osjetila. I naposljetku: »Možda će konačno druge priče upraviti naš pogled s čangrizave mono­ tonije vladajućeg mišljenja na nasmijanu i uplakanu polifoniju potlače­ nog. iskorak iz nijemog stra­ ha. Ponegdje svi oni za­ jedno. u knjizi opisnog podnaslova Matrijarhalne religije u mitu.). na isti način na koji su »divlji ljudi« srednjeg vijeka služili kao protuslika ulju­ đenom dvorskom društvu. za znati-želju. Mlada junakinja« i književnika antike. Slike koje on nudi iskazuju imanentnu dvoznačnost žene (»između kuhinje i kozmosa. didaktička utjeha. Čarobnica«).«10 Zaobilazeći kompleksne diskusije o mitu. slike koje zajedno čine mitski paradoks. au­ torica ističe kako se u drugoj fazi novih ženskih pokreta (osamdesetih godina) osvješćuje pitanje o vlastitoj povijesti i tradiciji žena. »zaštitnice i žderačice vlastite djece«) i pružaju mogućnost razrješenja. što ipak ne umanjuje užitak čitanja o »Divljoj kuharici«. To su simbolički proizvodi koji fun­ kcioniraju kao fantastična i. Reper­ toar »narativnog kućanstva« mitskog pripovjedača u pričama ove zbirke i ženi današnjice..«11 Okrepljujuće poruke pripovjedačke. Lćvi-Straussov bricoleur9. ako je moguće. nada se Claudia Schmolders. ili pak izvještaj starih putopisaca »Amazonka. »Mitska mašta je u stvari prvi oslobađajući odgovor na teror elementarnog. otvoriti prostor za igru i osporavanje. autorica prihvaća odre­ đenje mita koje daju braća Grimm. »Čarobnici i vještici«. Upravo bogatstvo i višeslojnost njegovih proizvoda daje elemen­ te mogućeg identifikacijskog modela jednog punijeg samopoimanja žene (Selbstbild). u velikoj mjeri sužava prostor dijalektičke igre . žene su otkrile samo dvije pretkinje: Vješticu i Boginju mjeseca/Veliku majku. kućanica/Amazonka i si. »Dobroj vili i suđenici«.. U Pogovoru teorijskih pretenzija. No. 167 u poglavlju »Zavodnica«! Drugi će put to biti strukturalna antropologija Lćvi-Straussa (»Vidarica. mitske mašte možda mogu potaknuti i civilizacijski zaokret. Tražeći za sebe »legitimirajuće rodoslovlje«. Po njezinu su mišljenju dosad najrabljenije slike žena proizvod »muške fantazije« koja ih je uvijek formulirala kao svoj alter ego u obliku polarnih suprot­ nosti (kurva/svetica. tave i pakla«. iz svog priručnog arsenala iznalazi velik broj elemenata koje slaže na bezbroj načina u različitim pripovjedačkim kul­ turama. anđeo/vještica.. »mitski pripovjedač«. »Vodenoj ženi« i drugima. »aus dem Zahlen wieder ein Erzđhlen machen«.M ATRIJARHAT. jedinstvo zastrašujućeg i prisnog. One sadrže subverzivni potencijal da upozore na štetočinstvo jednog isuviše bogatog društva »koje iskorištava prirodu bez kućevnog smisla za dijalog s tijelima.12 Heide Gottner-Abendroth.

Što­ više. Schmolders. a njegovom kozmičkom dezintegracijom u patrijarhatu dolazi i do društvene i psi­ hičke dezintegracije. obrada zemlje. Kada su sve četiri instance ove sheme prisutne u jednom društvu. kako je u Divljoj ženi prekorava C. svadbe Boginje i he­ roja. vrtlarstvo. teoriju matrijarhata — istražiti njegovu povijesnu egzistenciju koju je tradicionalna historijska znanost u svom 3000 godina dugom postojanju promišljeno odstranjivala iz naše povijesne svijesti. ova autorica odbacuje sama načela dijalektike smatrajući je proiz­ vodom patrijarhalnog mišljenja. reklo bi se po autoričinu politiziranom diskursu). Boginja i njezin heroj proizvod su epohe dominacije žena. 4) Ekonomija — poljoprivreda. Razbijeno jedinstvo. Gottner-Abendroth postavlja na sljedeći način: 1) Religija — mitologija boginja Zemlje i Mjeseca. 3) Struktura obitelji/države — rodovska struktura s materinskim pra­ vom (matrilineamost/lokalnost). R A T O V I suprotnosti. Tek je patrijarhalni kozmos polariziran suprotnostima. 2) Ritual — godišnje svečanosti inicijacije heroja. smješten u jezgri božanskog. herojeve smrti i ponovnog rođenja. Metodološko polazište autorica označava kao transdisciplinamo. zajedničko rodovsko vlasništvo. Okvirnu shemu svoje stu­ dije H. Kao relevantni povijesni izvor svojoj studiji autorica navodi matrijarhalnu mitologiju14 — sto dvadeset godina nakon Materinskog prava ovaj princip očito nije izgubio na zavodljivosti. ginekokracija. ŽE N E . simbol trojstvene boginje matrijarhata u njegovu najvišem razvojnom stupnju. dok je njezin he­ roj (kralj) princip herojskog žrtvovanja. naznakom jedne konkretne utopije. kao za to nužnu predradnju. epohe jedinstva u kojoj boginja predstavlja božansko načelo. cikličkog (sezonskog) umiranja i rađanja. mo­ že se govoriti o matrijarhatu. U njemu sadržano određenje ženstvenosti i muškosti može ženu današnjice izbaviti smrtonosne dijalektike patrijarhalnog sta­ nja duha i ujedno postati putokazom (ideološkom platformom. autorica namjerava izvesti relevantne zaključke o kultur­ . praćeno »ideološko-kritičkim oprezom« (on je sadr­ žan u kritici znanstvenih kritika matrijarhata).168 K O N JI. Na os­ novi provedbe strukturalne sheme matrijarhatskih religija15 u indoevrop­ skom prostoru. Matrijarhalni je kozmos nehijerarhičan. Cilj je ove knjige dakle dvojak: proizvesti ideologiju oslobođenja od patrijarhata i. koz­ mičku integrativnu snagu i kreativnu sposobnost uopće. izgubljenu cjelovitost kozmosa i čovjeka koje je ujedno i »patrijarhalno izobličavanje naše ženstvenosti« moguće je ponovno zadobiti otkrivanjem matrijarhatskog nasljeđa. nazivajući je »suvremenom propovjednicom Velike majke i matrijarhata«13. dok matrijarhalni počiva na ideji trijada po uzoru na tro­ struki mjesec.

sage. Zaplet postaje još uzbudljiviji u dijelovima knjige o bajci i epici u kojima H. time postaje konstanta patrijarhalnog svijeta — njegovog mišljenja. Mogući prigovori o neznanstvenosti te teze očito su bespredmetni. pa makar i fantastičnu. Dok Wesel raskrinkava Bachofena kao izumitelja novog mi­ ta. Možda je najiritantniji propust knjige nedostatnost objaš­ njenja razloga transformacije matrijarhatskih u patrijarhatske religije. bajke).MATRIJARHAT. Stoga se i ne čini nelogičnom utopijska vizija H. što je dokumentirano materijalima iz motiva (Gotterschlacht Mythen). dok Claudia Schmolders i Heide Gottner-Abendroth u mitu nalaze nove poticaje za umornu maštu i opustošenu znanost bez/ /protiv žena. Jorde — ako nam za to još uopće dostaje vremena. Grandiozni zadatak čiju je realizaciju (kada bi uopće bila moguća) potpuno promašila! Njezina analiza funkcionira (bez obzira na pogreške u premisama) u čitanju mita na semantičkoj i semiološkoj razini. kao ono običajno (folklor. Nasilje. patrijarhalne ideologije. ne čini se naodmet napo­ menuti da zaroniti u prošlost. svaka na svoj način. Ma kako različite. . Gott­ ner-Abendroth koja smatra da je jedina šansa ljudskog preživljavanja u kozmosu povratak Here. U njima ona prepoznaje utopijske elemente koji su nadmudrili lukavstvo patrijar­ halnog svjetskog uma. Oni istrajavaju u alternativnim kultovima donjih slojeva. Gottner-Abendroth upućuje na podzemno djelovanje obra­ zaca matrijarhatskih religija u patrijarhalnoj kulturnoj tradiciji. slažu se svi autori. Weselova se knjiga nadovezuje na znanstvenu tradiciju osporavanja mitologijskog mišljenja.. O tome ne doznajemo ništa više od činjenice da je do tog prelaska došlo činom nasilja. 169 noj i socijalnoj povijesti svjetskog matrijarhata. to čitanje proizvelo je vrlo intrigantnu lektiru. nijedna ne daje uzor za budućnost«12. nije nerazumni ko­ rak pri mišljenju utopije. ideološkim i utopijskim dimenzijama. Prem­ da možemo prihvatiti Weselovu ogradu da »ma kakvu prošlost imale žene. ove tri knjige. njegovo je djelo do danas ostalo inspiracija objema autoricama za ideologizirano osporavanje vladajuće. kao tajni kultovi i čitave subkulture. neki sub-genre znanstvene fantastike16 izokrenute naglavce. znanosti i društvene prakse. Hagie Sofie. Da je vri­ jeme sazrelo da matrijarhatska/matricentrična tradicija jedne drugačije shvaćene moći predstavlja poželjni izvor nove utopije.. Štoviše. koje je nepoznato u matrijarhatsko doba. promišljaju ma­ trijarhat u njegovim mitskim.

Wesel. Na istim osnovama pripremila je i Alison Lurie svoju zbirku Clever Gretchen and Other Forgotten Folktales. ur. str. dj. nav. »Novi svjetovi. dj. gotovo ravnopravan udio ženskih autorica u tom književnom genreu. nav. Prosveta. Schmolders. Wesel. dj. potkrepljuje i činjenica da je većina prezimena au to rici navedenih u II. str. dj. dj. tisuće narodnih priča protuslove takvu shvaćanju — njih je prepričala A.. Svoj pristup opravdala je činjenicom što su u dosadašnjim izborima (koje su uglavnom sačinili muškarci 19. nav. Mit o matrijarhatu. Heide Gottner-Abendroth. Gejl Rubin. C. 252 str.. Ž E N E . nav. Beograd. dj. Eugen Diederichs Verlag. bespomoćne i dosadne — što se očekivalo od djevojčica tog vremena. Lurie koja im je time željela vratiti dobar glas kod današnje djece i njihovih roditelja. svaka na svoj način. Schmolders. Iako knjiga nije oprem ljena bilješkom o piscu. nove riječi: androginija u feminističkoj znanstvenoj fan­ tastici«. str.. nav. str. W esel. G ottner-A bendroth. dj. Žarana Papić. Lydia Sklevicky.170 K O N JI. C. nav. str. London. 1961. dobre. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 . Koln. str. Annas. ideološkim i utopijskim dimenzijama: Uwe Wesel (Uve Vezel). 1982. Schmolders. Izdavački nemar. 161. dj. 284. 1980. 1983. Wesel. nav. Wesel. ur. Claudia Schmolders. Beograd. Die Gottin und ihr Heros. G ottner-A bendroth kao svoj izvornik za izradu strukturne sheme matrijarhatske mitologije navodi djelo Ranke-G raves. str... 10. C. »Trgovina ženama . 294-295. 300. 78-86. C. nav. str. pored ove zamjerke. 17-22 Ako prihvatimo mišljenje američke književne teoretičarke J. 41-62. promišljaju matrijarhat u njegovim mitskim. Pam ela J. 91-151. 46. 75. nav. stvara alternativni svijet koji je komentar postojećeg svijeta i da je. str. 1983. Miinchen. nav. dj. Furchten und Begehren. Prosveta. 1983. ova prim jedba na račun Boginje i njenog heroja čini se manje ishitre­ nom. str. 29. niti podrobnijom karakterizacijom. Die Wilde Frau: Mytische Geschichten zum Staunen.. Nolit. Usp.. Frauenoffensive. C. Grčka mitologija. nadajući se da će neke od u njima prikazanih junaki­ nja jednoga dana postati isto tako popularne kao što su danas Pepeljuga i Snjeguljica. dj. C. vjerojatno zbog tih razloga. str. stoljeća) heroine uglavnom pasivne. str. str. H.. dj. u: Antropolo­ gija žene. Beograd. Schmolders. dijelu knjige (»Etnologija«) prijevo­ dom nasilno maskulinizirana.beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«. 299. Schmolders preuzima Lćvi-Straussovu definiciju »domaćeg majstora« kako je opisana u Div­ ljoj misli. 53-54. Književna smotra. No. 1966. Schmolders. dobiva se dojam da se radi o disertaciji koja pedantnim i rigoroznim znanstvenim postupkom istražuje sve mogućnosti koje otvara zadana tema. 161. nav. Annas da je znanstvena fantastika oduvijek bila potencijalno revolucionarna jer zamišlja. str. H. 1980. Heinemann.. R A TO V I BILJEŠKE * U tekstu se raspravlja o tri knjige koje...

ožujka nije bilo nimalo jednostavno. On je u prvom redu imao služiti agitaciji za žensko pravo glasa u kojoj je dotad prednjačio tzv. Na 11. 8. Ideologija radničkog pokreta najčešće je . mnogi ga vulgariziraju. te odluku o novom blagdanu ne spominje nijedna od 18 rezolucija te konferencije. marta iznova se raspravlja o tome treba li slaviti ili obilježavati taj blagdan koji mnogi smatraju izmišljanjem tradicije. predložila je da socijalistkinje svih zemalja organiziraju je­ danput u godini svoj dan. samo utemeljenje 8. Stoga je Klara Zet­ kin svoj naum propagirala »u bazi« i na stranicama časopisa Jednakost kojeg je bila glavna urednica. zakonita kuma ovog praznika. morala se poslužiti lukavstvom 1 svojim velikim autoritetom u međunarodnome radničkom pokretu da razbije predrasudu o bespolnom jedinstvu radničke klase. pak. ožujka kao simbolični dan za pokretanje novih ženskih inici­ jativa. sve izlizanijih tokom njegove neizbježne po­ ratne obaveznosti. U oporom vremenu preispitivanja svih donedavno neupitnih vrednota. to može biti program nade usredotočen na budućnost. Smije li uto­ pijsku nadu o međunarodnoj nadnacionalnoj solidarnosti žena i borbi za istinsku ravnopravnost nadomjestiti tek »poljubac i kitica cvijeća« o ko­ jima s čežnjom govore žene u nedavnoj anketi zagrebačkoga Večernjeg lista? Čini li nas ispražnjenost socrealistički intoniranih svečarskih uvod­ nika i »svečanih akademija«. građanski feminizam. obavezni početak proljetnog ritualnog ciklusa označavaju žustre rasprave 0 tome kako (i treba li uopće) obilježavati Dan žena u nas.6 Izmišljanje tradicije: Dan koji sviće nadom Svake godine uoči 8. održanoj u Kopenhagenu 27. a mnoštvo je onih koji ga i ne zapažaju. lišen ideo­ loških stega i negativnih konotacija. ko­ lovoza 1910. nužno siromašnijima za jedan plemeniti i još nedose­ gnuti san? Naime. Njezin je prijedlog naišao na mlaki prijem. Kla­ ra Zetkin. Shvati li se. me­ đunarodnoj konferenciji socijalistkinja.

— demonstracije čikaških rad­ nica. Sindikalne cen­ trale CGL.. R A TO V I bila slijepa i zanemarivala je žene u vlastitim redovima. Socijalističke partije. Upravo je po­ sebno »ženski socijalistički dan«. vrijeme i broj žrtava tragedije variraju od teksta do teksta. osim ostaloga. ožujak 1901. u pretelevizijskoj civilizaciji taj je motiv bio zahvalan predložak za prikazivanje u obliku fotomontaža i stripova. Najzanimljivija je svakako potpuno apokrifna priča što su je pomno ana­ lizirale talijanske autorice Ilde Capomazza i Marisa Ombra u knjizi 8. pa čak i čisti nacionalni sindikalni savezi. imao i tu zadaću da upo­ zori na dugogodišnju borbu radnica da se ravnopravno uključe u radnički pokret.172 K O N JI. U nas se često spominje 8. Kao jeftiniju radnu snagu dugo su ih po­ kušavali odstraniti s tržišta rada.) i sličnim primjerima iz drugih evropskih zemalja is­ tražile su motiv zlog kapitalista koji je štrajkačice u svojoj njujorškoj tvor­ nici zaključao tako da se nisu navrijeme mogle spasiti od vatre što je zahvatila zgradu. Koji je događaj potakao Klaru Zetkin da upravo 8. nimalo utopijske simbole i tradicije. o kojima u američkim povijesnim izvorima nema ni traga.. i dr. ožujka 1911. Dakako. ožujka 1857. Uporna pretraga izvora i li­ terature pokazala je da se takav događaj doista zbio u New Yorku 29. denuncirali su žene nazivajući ih »prljavim konkurenticama«. objelodanjenome 3. Štoviše. Najčešće se spominju demonstracije njujorških radnica održane 8. ŽE NE . . a tek su novija istraživanja upozorila na to da su u taj datum različite sredine upisivale vlastite. mart: priče. Mjesto. travnja 1911. stoljeća. Zabilježio ga je list američke sindikalne organizacije Industrial Workers of the World u tekstu »Kapitalistički zločin«. 1987). motivi i rituali o međunarodnom danu žena (Rim. pri čemu su izgubljena 134 mlada života. zanimljivi primjeri kojih se mogu pronaći u Italiji pedesetih godina. dakle go­ dinu nakon kopenhagenske konferencije. Povijesni zaborav Prvobitna nelagoda i loša savjest koja je bila u pozadini utemeljenja Dana žena ogleda se i u drugom povijesnom zaboravu i previdu. ožujka odabere za manifestiranje borbene solidarnosti žena? Povijest ovoga praznika puna je apo­ krifnih priča i mistifikacija. standardni su dekor policajci na konjima i potoci krvi. Borba protiv »proleterskog antifeminizma« vodila se još od po­ lovice 19. pojedinačni sindikati. Na primjerima iz vlastite zemlje (kao primjeri poslužili su im materijali i arhivi Komunističke partije Italije. Ne prozirući lukavstvo kapitala.

ratni i poratni napredni tisak neinhibirano naslanja na sovjetsko na­ dahnuće. Željelo se naime privući široke mase demokratski orijenti­ ranih žena u vlastite redove dajući ženskome socijalističkom prazniku intemacionalnije i spontanije konotacije. svaka je sredina uzimala sastojke prema potrebama i mogućnostima vlastite kulture. sjeća­ jući se demonstracija ruskih radnica 1913. Organizovani radnik (3.« Stvarajući vlastitu tradiciju 8. a istodobno ga učiniti univerzal­ no čitljivom metaforom za potlačivanje žena nadopisivanjem sakralnih obilježja. Stoga ne bi bilo opravdano govoriti o nekome svjesnom falsificiranju povijesne istine. nasilja i krvi — slijedi dobro znani i rasprostranjeni obra­ zac pučke kulture poznat iz života mučenika. u nas su se odmicanjem od revolucionarnog razioblja osmomartovske proslave stapale s pučkim tradicijama Majčinog lana. ali aktivnost i požrtvovnost ruskih radnica oduševila je radnice cijelog svijeta i otad se 8. Radnice na lomači U prilog ovoj hipotezi francuske povjesničarke Lilian Kandel govori to što je u nas motiv radnica na lomači posve nepoznat. ožujka 1927). mart slavi kao međunarodni dan žena. Navedeni primjeri sugeriraju da se izmišIjanje tradicije 8. ističe da su »raspršene baju­ netama i kundacima podivljalih kozaka i policista. Naš se međuratni. Ri­ ječ je o postupku koji je povjesničar Eric Hobsbawm. Upisivanje američkog nadahnuća u tradiciju 8. ožujka.D A N KOJI SVIĆE N A D O M 173 U čemu je tolika privlačnost motiva nevinih žrtava spaljenih na lomači kapitala da je postao općim mjestom? Autorice talijanske studije sma­ traju da povezivanje tog motiva s ustanovljavanjem Dana žena — istica­ njem progona. . Taj se motiv dobro uklopio i u patrijarhalnu sliku svijeta u kojoj je stradanje najčišći oblik ženstve­ nosti. ožujka oslanjalo na tradicije što su ih žene ostavljale tek u procjepu između borbe i mučeništva. naprimjer. nimalo pogrdno. Dok su na Zapadu aktivistki­ nje novih feminističkih pokreta pokušale same proizvesti nove scenarije njegova obilježavanja. Tako. nazvao »izmišljanje tradicije«. marta može se ob­ jasniti nastojanjem aktivista radničkog pokreta da se u vrijeme hladnoratovske napetosti distanciraju od suviše izravnih asocijacija na boljševič­ ku tradiciju. Takva redukcija prvobitno »socijalističkoga ženskog dana« upozoava na bolnu očiglednost toga što su i istinska (ne samo formalna) ravlopravnost i nadnacionalna solidarnost žena još i danas utopija.

generacijske i supro­ tnosti među spolovima«. R A T O V I Odustanemo li od sadašnjem trenutku primjerene pesimističke vizure. Jer. Popis je neiscrpan. združuje sve elemente razvojnog proturječja Jugoslavije. . Socijalno-klasne i me­ đunacionalne. To može biti aktivna podrška na koju pozivaju aktivistkinje zagrebač­ kog telefona SOS za otvaranje skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. 8. Izvornu ideju 8. ne može biti govora o ostvarenju ravnopravnosti.« Možda još nije kasno da na neispisane margine osmomartovske tra­ dicije žene Jugoslavije upišu vlastiti program za nadu. Proglas završava geslom: »Bolje razvoj nego bratoubilački rat. U osnivačkom proglasu čitamo: »Kosovo je. bez sumnje. ožujka može biti još neispisani list za nove ženske inicijative.174 K O N JI. Ž E N E . civilizacijske. socijalno i politički. ono jugo­ slavensko pitanje koje na jednome mjestu. ekološke. marta o međunarodnoj soli­ darnosti žena možda najbolje ilustrira akcija osnivanja Jugoslavenske ženske inicijative za razvoj Kosova koju je nedavno pokrenula Šonja Lokar. u društvenoj situaciji u kojoj se svaki mjesec na telefon SOS javlja nekoliko stotina žena s vapajem za pomoć. za budućnost. demografske.

L. U vremenu kada se niti jedan pro­ jekt nije činio neizvedivim — »napredak«. kao i sve ostale organizacije moraju založiti da pro­ slava što bolje uspije i da postane s vremenom Narodni običaj i da zamijeni dosadašnji vjerski praznik.7 Nova Nova godina: Od »Mladog ljeta« k političkom ritualu* Nova godina. koja bi bila naročito lijepo okićena petokrakom. 12. osvajački pohod na Novu godinu kao »socijalistički praznik«. dan je radosti za sve trudbenike naše zemlje.2 (13. svojstvenim novim pripadnicima elite vlasti. socijalizam/komu­ nizam bili su nadohvat ruke — aproprijacija i resemantizacija jedne ti­ sućljetne tradicije doimala se kao gotovo rutinski zadatak. 12. za­ to se naša organizacija.1 Mi imamo nače svečane dane kao što je 29. Prigodni tekstovi o željenom značenju Nove godine.4 (6. 12. Iz tehnički i kulturno zaostale zemlje pretvaramo se u naprednu ekonomski ne­ zavisnu i kulturnu zemlju. »naš sve­ čani dan«. 12. budući »narodni običaj«. mart. 1949) (podv. kao i povratni izvještaji . 1948) U gradovima bi se moglo na trgovinama ili raskršćima okititi veliku jelku. Četrdeset go­ dina nakon njihova ispitivanja. ovi su dokumenti6 više od svjedočanstva o intenzitetu revolucionarnog erosa jedne generacije. 1949) Proslavi Nove godine treba dati i politički karakter.5 (16. novembar. akti­ vistkinje Antifašističkog fronta žena (AFZ) predvodile su potkraj 1948. 1. Svaka nova godina jedna je stepenica više u našem usponu prema socijalizmu. maj i Nova godina i na te dane ćem o mi darivati našu djecu i prirediti dječji praznik. srpom i čekićem i slično? (3.) Utopijskim elanom. socijalistički praznik naroda Jugoslavije. 1948) Ovogodišnja proslava dana ’Dječje radosti’ m ora imati masovan karakter. 8. jer toga dana sumiramo rezultate našeg rada. »kultura«. upute i okružnice viših odbora AFŽ^a odaslane put široke baze hijerarhijske piramide. s.

7 Poticaje za stvaranje tradicija on je uvjetno podijelio na poli­ tičke — inicijatori su države ili organizirani društveno-politički pokreti. R A TO V I »s terena«. da bi se potkrijepile opće tvrdnje o ulozi kulture u konstrukciji kolektivnog života.. sučeljavajući te tvrdnje upravo sa složenim posebnostima. Na­ ime. omogućuju nam da u gotovo laboratorijskim uvjetima pro­ matramo kako su se (uz čelik) kalile i tradicije. statusa ili odnosa autoriteta. cilj je »etnografije gustog opisa (. ovaj će se tekst (kao prvi korak istraživanja u toku) usredo­ točiti na slijedeće problemske sklopove: istraživanjem povijesnih izvora utvrditi što je prethodilo i uzrokovalo iznašašće »socijalističke« Nove Godine. stoljeća. kao i na primjeni »gustog opisa« koji je kadar suptilno i uvjerljivo dokumen­ tirati spoznaju da za globalne društvene promjene nije dovoljno samo osvajanje vlasti. marginalnih društvenih aktera (kao što su prim­ jerice žene ili njihova organizacija)12 i procesa (iznašašće tradicije). koja nastoje usaditi određene vrednote i norme ponašanja pomoću ponavljanja koje automatski implicira kontinuitet s određenom historijskom prošlošću«. Stvaranje.176 K O N JI. kako je provođena koncem 1940-ih i početkom 1950-ih godina u nas. Samo iznašašće tradicije Hobsbawm definira kao »skup postupaka kojima obič­ no upravlja otvoreno ili prešutno prihvaćanje pravila ritualne ili simbo­ ličke naravi. stvarnim ili artificijelnim zajednicama. a funkcioniraju kao: 1) uspostavljanje ili simboliziranje društvene kohezije ili pripadnosti grupama. ovaj rad želi otvoriti disku­ siju o problemu sučeljavanja i povezivanja dviju eksplanatomih strategi­ ja: one koja se temelji na socijalnoj historiji orijentiranoj prema rekon­ strukciji i spoznaji tzv.9 Čitanje povijesnih izvora o uspostavljanju Nove godine kao socijali­ stičkog praznika. kojim se političkim i simboličkim strategijama u ovom slučaju koristi nova vlast za postizanje revolucionarnih mijena kulture (»kultur­ . mogu se na taj način čitati kao kolektivni tekst. 2) ustanovljavanje ili legitimiranje institucija. Riječju. ŽE N E . usađivanje vjerovanja. Zamišljene i realizirane scenarije ove svetkovine. 3) socijalizacija.10 Geertzova varijanta društve­ ne semantike (»gusti opis«) otvara brojne mogućnosti interpretacije. građe o prazniku (ritualu) ceremoniji..«11 Slijedeći Geertzov metodološki naputak. vrijednosnih sustava i konvencija ponašanja. i socijalne koje promiču neformalno organizirane društvene grupe. ali vrlo gusto strukturiranih činjenica.8 Osnovna tri tipa iznašašća tradicije u praksi se najčešće preklapaju. iznašašće tradicije (the invention of tradition) »prakticirano je s oduševljenjem u brojnim zemljama i s različitim ciljevima« od sre­ dine druge polovice 19.) da izvede dalekosežne zaključke iz malih. ističe britanski povjesničar Eric Hobsbawm. neophodno je situirati i u obzor interesa etnologije. »kao ma­ štovita djela satkana od društvene građe«.

). dok ilustracija predstavlja kakofoničnu igru simbola: dva anđelčića razapinju lentu s natpisom »Republika«. Tri kralja. Uvodnik na prvoj strani naslovljen je »Prvi Božić u slobodnoj Na­ rodnoj Republici«. koju obasjava crvena petokraka. borove grančice. u periodu dovršenja političke revolucije. pored ostalog. Nikole (6. 1. ili pripjev stare specifično hrvatske božične popijevke »Narodi(l) nam se kralj ne­ beski« koji o Božiću govori kao o »mladom ljetu«. potirući konkurentske paganske svetkovine.12. nego da im to daju naše narodne organizacije (pojedini ulični odbori Narodnog Fronta. 12. U toj su se akciji isprepleli caritas i propaganda: Djeci je objašnjavano da ti darovi ne dolaze iz nekog imaginarnog koša.1945) izvještava o »Nikolinjskom dariva­ nju siromašne djece«. darova (u starom Rimu strenae) i čestita­ nja.N O V A N O V A G O D IN A 177 ne revolucije«). 1945. A F Ž — primj. svjedoči i naziv »mali Božić« za Novu godinu (naročito kod kajkavaca). u Dalmaciji »kolede«-kalende)..15 Mnoge od narodnih tradicija zimskog ciklusa specifična su obrada elemenata svetkovanja »dana rođenja ne­ pobjedivog sunca« (dies natalis solis invicti) koje je poznavao čitav antički svijet (Bliski istok. Popratnom ilustracijom dominira petokraka — parafraza betle­ hemske zvijezde koja obasjava seljačke kućice. -26.1. da su to darovi Titovi. Uvažavanje Božića kao istaknutog datuma ceremonijalnog kalendara očito je i u prosincu 1945.17 Slobodni dom — glavno glasilo Hrvatske republikanske se­ ljačke stranke18 donosi prigodne tekstove prvaka stranke. kresovi. S. uz brojne anticipacije/posticipacije od konca studenog do iza sv. »glavni uži božični skup«. uoči donošenja prvog Ustava FNRJ 31..14 Gavazzi to prekla­ panje izvodi iz jednog mnogo starijeg iznašašća tradicije: crkva je. sindikalne podružnice.13 Badnjak/Božić se u narodnoj tradiciji često prepliće s Novom godinom o čemu. Vjesnik Narodnog fronta Hr­ vatske na dan sv. stoljeću definitivno obilježavala 25. da bi kulminiralo svečanim izdanjem dvobroja za 24. uvedeno je svetkovanje nove godine »u crkvi i javnosti«. u ritualno-magijski kontekst kalendae ianuariae smjestila datum Kristova rođenja da bi ga tek u 16-17. SUMRAK STARE TRADICIJE (BOŽIĆ 1945 — BOŽIĆ 1948) Ciklus zimskih narodnih običaja predstavlja cjelinu sekvenci u čijem je centru. dok se u daljini naziru ruševine.1946. a zaglavlje resi crveno otisnuta čestitka »Sretan Bo­ žić!«. L. a 1. koje su sociokulturne funkcije novouspostavljenog seku­ larnog političkog rituala. Oba uvodnika .16 Približavanje Božića osjeća se u gotovo svakom prosinačkom broju Vjesnika. 12. građanski Christbaum)\ svjetlosti (svijeće. Mediteran): istaknuta je uloga vegetacije (zelenilo.

22 U novogodišnjem broju Slobodni dom upućuje želje za sretnu i plodnu godinu. nenarodnih elemenata). posebno u Zagrebu. naspram pretilnoj svetkovini gospode. po cijeni od 43 din za kg. Vjesnik pokazuje sliku općeg ugođaja. dočekana je kao »godina bitke za obnovu i izgrad­ nju (1945. cij. ilustrirajući asocija­ tivni sklop prelaza od 1945. Novogodišnji broj Vjesnika donosi prigodnu ilustraciju na naslovnoj strani: partizani uzdižu zastavu koja se viori. kupcima. prosinca. . cij. pozdravivši predstavnike Na­ rodne vlasti Hrvatske. javnog i kulturnog života. konzularni kor. u 1946. a u 24 sata prenosi ponoćku. siječnja 1946. dok se patriotski moment — pozivanje na tradi­ ciju hrvatskog naroda — ugrađuje u sliku skladnog spleta bratstva i je­ dinstva naroda Jugoslavije. ugostitelji i pojedinci. dra Svetozara Rittiga na svečanoj misi zahvalnici u crkvi sv. je ispraćena kao »godina narodne pobjede«) bez posebnih ri­ tualnih obilježja.19 Prominentan je klasni pristup (siromašni.178 K O N JI. apostrofirajući time svoje agrarne reference. do 31. Nova godina 1946. mušterijama. Naredni broj (28. i 7. narodni Božić. dok ženski lik s lentom oko pasa i petokrakom zvijezdom u uzdignutoj ruci personificira Republiku. »davanje plina« nekoliko sati dnevno dulje od uobičajenog. mir iz tradicional­ nih formula čestitanja stavljen je u stvarni povijesni kontekst završetka Drugog svjetskog rata. U idućem broju Vjesnik donosi »Govor msgr. dobavljačima. Ž E N E . 6. koje se održalo »u vidu božićnih običaja kroz vjeko­ ve«. jugoslavenske armije prigo­ dom Božića i Nove godine« koju potpisuju komesar-pukovnik Rade Zigić i komandant-general-major Milan Kuprešanin. Kao pogodnost građanstvu oglašava se produljeno radno vrijeme brijačkih radnji uoči Božića.21 Praznični broj Vjesnika na čitavih deset stranica donosi mali oglasnik u kojem privatne i državne tvornice. godinu. go­ spođama i »čitavome narodu« božične čestitke. JA. Vjesnik donosi notice o proslavi pravoslavnog Badnjaka u Zagrebu. te objavljuje primljenu čestitku »braće Srba«. Aluzija na biblijsku »nevinu dječicu« može se nazreti u tekstu koji informira da će na sam Badnjak početi »razmještaj djece palih boraca po zagrebačkim porodicama« (njih 1500)20 Radio-Zagreb emitira prigodne emisije čita­ vog badnjeg dana. te predstavnike masovnih or­ ganizacija. drugovi i drugarice«. kao i posebna prodaja govedine »u racioniranoj količini od 15 dkg po potrošaču na kupon G — razno — 19-2021«. znancima. Rittig započeo je Te deum sa »Odličnici. Marka«. U drugom pla­ nu nižu se: zgarišta — most — traktor — tvornica. R A T O V I mješavinom novog ideologiziranog diskursa i pohvale »starog patrijar­ halnog običaja« naglašavaju civilizacijsko značenje Božića kao pretkrš­ ćanskog nasljeđa.12) do­ nosi »čestitku borcima i rukovodiocima II. Msgr. Kazališta ne rade od 23. a na prvi i drugi dan Božića ne rade uslužne radnje niti industrijska poduzeća. obrtni­ ci. često kićenim jezikom upućuju poslovnim i inim prijateljima.

Programatski govor predsjednika Republike nadalje će se redovito pojavljivati sva­ kog 1. Uvodnik »Prema boljem životu« uopćeno evocira povijest borbe za slo­ bodu. NF. dok se sama božična poruka aktualizira u naznakama — u Vjesniku je to »navještanje« boljeg života. Nova godina 1947. pokazuje značajke prelaznog oblika. označava jasnu prekretnicu prema dotadašnjem uvažava­ nju i toleranciji predrevolucionamih tradicija. stranici nalazimo čestitku: »Uredništvo i uprava ’Vjesnika’ žele svim svojim čitateljima katoličke vjeroispovijesti čestit Božić«. popraćen službenim fotoportretom u uniformi. predsjednik Izvršnog odbora HRSS-a i potpredsjednik vlade NRH. dok je broj oglasa — čestitki sveden na samo 25 prigodnih poslanica. koji potpisuje Franjo Gaži. nije posebno svečano obilježena. a popraćen je fotografijom drveća u snijegu obasjanog suncem. o uspjesima i daljnjim zadacima u obnovi i izgradnji prigodom skorog početka petogodišnjeg privrednog plana. Pojavljuju se prvi oglasi za sve­ čane proslave (Hotel »Esplanade« u Zagrebu). Nikole. siječnja. Očigledno se produbljuju podvajanja u njegovu tretiranju u analiziranim glasilima. 1947). među koje je svrstana »i majka sviju nas Hrvata.24 Javni. Adresat je apostrofiran kao grupa građana određene vjeroispovijesti. Ponovno je naglašena civilizacijska dimenzija praznika (implicit­ no suprotstavljena vjerskoj). medijski diskurs o Božiću 1946.N O V A N O V A G O D IN A 179 Godinu dana kasnije zamrli su koraci sv.1. U Slobodnom domu još je uvijek istaknuta svečana atmosfera. Radio-Zagreb emitira samo ne­ koliko prigodnih emisija. seljak. Tek na 9. Uvodnik — čestit­ ka Franje Gažija — patetično apostrofira socijalni moment: »suze gor­ čine umjesto darova« na podnožju božičnog drvca koje su lile siromašne matere. a naznake božične atmosfere mogu se u Vjesniku očitati tek asocijativnim postupkom. u Slobodnom domu »mir među ljudima dobre volje«. kina u Zagrebu rade uobičajeno. U ulozi »Mladoga kralja« (Spasitelja) pojavljuje se »veliki sin naše drage majke domovine Hrvatske Josip Broz-Tito« i »divjunaci koji su se oko njega skupili«. naša draga do­ movina Hrvatska«.27 Ilustracija na naslovnici prikazuje . te novogodišnji govor maršala Tita. no zamjetne su neke novine u odnosu na prošlu godinu. dok je adresant određeno »uredništvo i uprava« — ne više izdavač.26 Božić 1947. ali s intenzivnom prim­ jesom aktualizacije-politizacije tradicionalnih motiva. pored etnografskog repetitorija božičnih običaja (još jedan neatribuirani hommage Gavazziju) svoje želje za mir aktualizira spomenom netom završenog Sveslavenskog kongresa u Beogradu (»miroljubiva sla­ venska zajednica«).23 Slobodni dom u uvodniku »Čestit Božić«. podjednako u Vje­ sniku i Slobodnom domu (1. a ne više »čitav narod«. uglavnom obrtnika i pojedinaca. jedino kaza­ lišta ne daju predstave na Badnjak.25 Slijede brojni mobilizacijski tekstovi.

čime obznanjuje njegovo iminentno povlačenje iz jav­ nog diskursa. Sam Božić je. Jedini relikti još su najavljena 15-minutna emisija RadioZagreba »O Badnjaku« i oglas »Dame specijalizirane u Beču kod najbo­ ljih majstora« koja. U Be­ ogradu je od 26. nije prvenstveni motiv prilikom kritike svetkovanja.31 Briga za ekonomsku efikasnost.180 K O N JI. preporučuje svoj sa­ lon za njegu lica i tijela. održan Drugi kongres Narodnog fronta Jugoslavije na kojemu je nedvosmisleno dokinut postojeći stranački plu­ ralizam. Dok Vjesnik ignorira Kristov rođendan (jedan je rođendan još uvijek dolično obilježen — onaj Generalissimusa Staljina 21. KPJ je javno obznanila hegemoni karakter svoje vlasti (do tada se deklarirala kao prva među jednakim strankama). ipak potpadao pod nadleštvo jedne dobro organizirane hijerarhije s tisućljetnom tradicijom. a kao stvarni do­ kaz blagostanja i napretka u vidu elektrifikacije sa stropa blješti elek­ trična žarulja. Slučaj izgona Božića iz javne sfere označio je i afirmaciju jednog drugog tipa monopola. Dakako da su izostanci s posla zbog praznovanja mogli predstavljati stvaran prob­ lem. 1947. 12. prema kojoj se »mirovanje na prvi i drugi dan Božića ne plaća«. ove se godine do­ vršava. zalažući se za budnost i pažljiv odnos prema narodnoj imo­ vini. a domovinu simbolički locira u obitelj. neestetskom vremenu usprkos. a otac za stolom čita HRSS-ovo glasilo. u Slobodnom domu Božić sve više klizi prema marginama. Spomenut ću tek jedan od najprominentnijih razloga. prema zatvo­ renom obiteljskom prostoru. što ilustrira i podatak da na drugi dan Božića 1947. Do takvog obrata nije došlo bez najave. 9. Vjesnik prvi put ove godine potpuno prešućuje Božić kao kultumopovijesni simbol.000 radnika čime je. nagoviješteno 1946.32 čime je dovršena i posljednja faza političke revolucije. kako se procjenjuje. Na zidu je Titova slika. dakle. U svom govoru »prilikom pa­ ljenja prve peći u najvećoj tvornici hidrauličnih strojeva u Jugoslaviji«29 maršal Tito. 1947). svjedoči odredba Ministarstva industrije i rudarstva u prosincu 1945. unatoč svojoj »civilizacijskoj «/tradicijskoj dimenziji. kritizira izostajanje s posla »zbog raznih praznika«.28 Podvajanje u tretiranju Božića. koja . samo u Zagrebu nije radilo oko 11. izgubljeno oko 1 milijun dinara. do 28. dijete (sin) igra se na podu. Potiskivanje Božića imalo je mnogo složeni­ ju pozadinu. te se u dogovoru s Odborom jedinstvenih sindikata radnika i namještenika nadoknađivao u slijedećim radnim da­ nima. proizvodnja značenja/simbola jedan je od centralnih prerogativa društvene moći. R A T O V I idilu seljačke obitelji: majka plete. Svi drugi konkurentski proizvođači morali su odstupiti.30 Da se ipak radilo o pseudoracionalnom argumen­ tu kad se potiskivalo svetkovanje Božića. Posebno su apo­ strofirani vjernici (mada njihovo pravo na vjersko uvjerenje nije sporno) koji »ostavljaju posao čim im svećenici zazvone na sva zvona«. kada se uvodničar patetično prisjeća njego­ va svetkovanja u djetinjstvu. Naime. ŽE N E .

kakvo je bilo jugoslavensko u razdoblju revolucionarnog etatiz­ ma. funkcionira »okupljajući sve ljude i naglašavajući njiho­ ve sličnosti i zajedničku baštinu: smanjujući razlike i doprinoseći da je­ dinstveno misle. delegirana kao idealni medij za izvršenje te zadaće. prema Stevenu Lukesu. Zato je AFŽ kao najmanje po­ litizirana masovna organizacija.34 PROIZVODNJA SOCIJALISTIČKOG PRAZNIKA (NOVA GODINA 1948 — NOVA GODINA 1950) Potkraj 1948.169 aktivista NF-a 33 Slobodni dom na dnu zadnje stranice tiska neupadljivu čestitku »svojim pretplatnicima i čitateljima«. spomenut u Vjesnikovu tekstu o dobrovoljnom radu frontovaca Istre u rudniku Raša. Potkraj 1947. NF) i narodnom vlašću (s povjereniš­ . Očigledno je da je svijest o žilavosti tradicije kao bitnog konstitutivnog elementa grupnog nacionalnog identiteta. kao i to da su djeca posrednici (target group) pri uvođenju/iznašašću nove tradicije. svojim ni­ žim odborima obrazlaže potrebu njihova angažiranja pri proslavi »No­ vogodišnje jelke« 36 Nije zanemariva činjenica da tu okružnicu potpisuje Sekcija AFŽ-a »Majka i dijete«. obilježena je u Vjesniku i u Slobodnom domu go­ vorom maršala Tita i tekstovima o uspjesima u ostvarenju prve godine petoljetke. prosinca 1948. prak­ tičnih životnih problema37 (osobito pri zbrinjavaju djece). osjećaju i delaju«. AFŽ-i je povjereno koordiniranje suradnje sa svim masovnim organi­ zacijama (pionirskom i omladinskom organizacijom. jer promišljenost povjerava­ nja tog zadatka ona otkriva upravo organizaciji žena. priječila njezino izravno osporavanje. makar posredno. zaslužna za rješavanje brojnih tzv. Posebno je po­ hvaljena činjenica da je na dane 24. čime su svi dotadašnji »kompromisi« mogli biti anuliram. sve je bilo spremno za uspostavljanje novog ceremoni­ jalnog kalendara. ceremonijalni kalendar jednog društva. čak i u visokoideologiziranom i politiziranom društvu. ali u isto vri­ jeme i sastavni dio transmisionog mehanizma kojim je KP realizirala svo­ ju političku liniju. 25. Cr­ venim križem.35 Koje je političke i simboličke strategije stavio u pokret mehanizam vlasti kako bi prekodirao stari ceremnonijalni kalendar s nepoželjnim predrevolucionamim i religijskim konotacijama i proizveo socijalistički praznik? Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske u okružnici od 3.N O V A N O V A G O D IN A 18 1 je u tadašnjem političkom trenutku bila percipirana kao potencijalno naj­ tvrdokornija opoziciona snaga poretku. 1948. Naime. Nova godina 1948. sindikatima. 12. Naredni Božić ipak je. dovršena je konso­ lidacija revolucionarne vlasti. radilo 1. Savezom boraca. i 26.

U krajevima gdje postoji tradicija ukrašavanja jelke. preko aktiva agitatora i instruktora »na terenu«. slat­ kiša i voća. drvce će predstav­ ljati ukrasni elem ent. Baš zbog speci­ fičnosti običaja u pojedinim krajevima naše zemlje nije m oguće slati detaljnija i opštevažeća uputstva koji elem enti da se uključe u program i opremu pri­ redbi. nego za Novu godinu«.39 Riječju. AFŽ je organizirala i propagandnu kampanju u tisku.182 K O N JI. ni­ . ne za Božić. a stavljene su u opticaj i pri­ godne značke. masovnost učesnika i na neizbježnu jelku (sa »socijalistič­ kim obilježjima«). Nikola) bastard. R A T O V I tvom trgovine i opskrbe. dvoranama i ulicama«. te s armijom. na propagandi i prinudi. i dr. ali osnovni elem ent proslave treba da bude birani pro­ gram i organizovanje zakuske i eventualno darivanje povezano sa zabavnom priredbom . tj. posredstvom masovnih sastanaka i predavanja. dekoracijama po izlozima koji će obznaniti rezultate brige na­ rodne vlasti za djecu i omladinu. Naročito je loše prošao Djed Mraz koji je kritiziran kao neuspio boljševičko-klerikalni (sv. za dekoraciju. izradom i distribucijom grafikona i fo­ tografija o uspjesima petogodišnjeg plana. vodeći računa »da se osigura. a da se očiste od uticaja mističnih i sim­ boličnih obreda koji su uz takve proslave često bili vezani. Ž E N E . političke strategije iznašašća nove Nove godine te­ meljile su se na organiziranoj akciji (mobilizaciji političkih organizacija i stvaranju različitih specijaliziranih komisija za proslavu. a Ministarstvo šuma jelke.41 Isprva je kao predložak samog izvođenja rituala još mogao poslužiti tekst »Proslava Nove godine u SSSR-u« (1948)42 gdje je osobit naglasak stavljen na organiziranje proslave u javnim prostorima (trgovi. Pored toga. za nabavku jelke i za izradu programa). prosvjete. kao npr. traže autohtona iješenja. za na­ bavku darova. tako da budu radostan i lep doživljaj za omladinu.40 U prilog tome može se navesti uputa Ministarstva prosvjete NRH o neo­ phodnosti uvažavanja lokalnih posebnosti: Imajući u vidu nastojanje da proslava Nove godine nosi obeležje narodnog praznika. stavi u slobodnu prodaju nakon 26.38 Kao potkrepa propagandi imali su poslužiti i suptilni oblici represije.). te dva dijapozitiva za prikazivanje u kinima. domovi kulture i si. te da potisne i suzbije značaj verskih praznika. na radiju. Mi­ nistarstvo trgovine trebalo je osigurati dovoljnu količinu igračaka. »Parole i citate« valjalo je li­ jepiti po »zidovima. sadržina tih priredbi treba da bude pažljivo prostudirana na osnovu lokalnih uslova. plakati. u skladu s eskalacijom opće kritičnosti prema prvoj zemlji socijalizma. Simboličke strategije zasnivaju se na resemantizaciji elemenata posto­ jeće tradicije i na postupcima bliskim obrascu amalgamacije kojeg Ed­ ward Shils određuje kao odbacivanje/modifikaciju elemenata koji su se prethodno smatrali sastavnim dijelom jedne od tradicija i nadomještanjem tih elemenata odgovarajućim elementima iz druge tradicije. contradictio in adiecto (»’mraz’ ne donosi ništa. prosinca. No uskoro se.).

N O V A N O V A G O D IN A 183 kog ne predstavlja i nikog još nije usrećio«). No. masovnih organizacija 47 — ► SO C IJA LIZA M NOVA GODINA _ simbol budućnosti — ► DAN D JE Č JE R ADOSTI T R U D B E N IC I — ► »N AŠA D JE C A « — ► Dakako.43 U diskusijama o original­ noj personifikaciji nove godine tražio se pogodni lik iz naše narodne knji­ ževnosti. personifi­ cirana mladom djevojkom odjevenom u živopisnu narodnu nošnju. Ona se može predstaviti tako kao da je na putu srela staru godinu koja joj je pričala o njihovu radu u staroj godini i predala darove za njih. a niti mlada djevojka nisu uspjeli na dulji rok istisnuti »baćušku Nikolu« — Djeda Mraza 46 Ekstrapolacijom elemenata označitelja iz rasprava o tome što ima biti značenje nove Nove godine može se ustanoviti osnovna ideološka jed­ nadžba ovog praznika. književnicima i um­ jetnicima). »Nova Godina« među djecom koja ih dariva.44 Nakon nadahnutih i opširnih diskusija i konzultacija sa stručnjacima (pedagozima.50 teško je ocijeniti.51 . koji dobiva zaokruženi oblik potkraj 1949. pošto sazna za njihov rad i rezul­ tate. c) ukrašen bor (jelka). odlučeno je da darove djeci dijeli »Nova Godina«. a s tim u vezi bolji i radosniji život djece. nagrađuje ih« 45 Iako je stari Partizan. e) primanje najboljih pionira i đaka kao posjetilaca Narodnih vlasti..) Ona prikazuje simbole njihove egzistencije.) postojanje društvenih odnosa«.48 Jesu li te masovne pro­ slave (samo zagrebačku centralnu proslavu upriličenu na Velesajmu po­ sjetilo je »oko 40. d) darivanje djece. brojne varijacije zadanih uputstava »na terenu« održavale su napor i maštu u ispisivanju kolektivnog teksta. Alternativa ovom prijedlogu bio je »stari Partizan koji dolazi djeci da vidi kako ona čuvaju tekovine borbe i. simbol »kontinuiteta s od­ ređenom historijskom prošlošću« (Hobsbawm) i kao takav pogodna gra­ đa za iznašašće tradicije. niti on. (. tako i za čitav narod«. Prijedlog da se uvede Baba Zima odbačen je budući da »Nova Godina« mora zorno dočaravati »početak novih uspjeha. Okvirna uputstva za proslavu Nove godine daju opću shemu odvijanja ceremonije: a) kratki govor (većim) pionirima o izvršenju Petogodišnjeg plana. a implicitnim ukazivanjem postulira i oznakovljuie njihovu ’stvarnost*«. b) kratki program iz neke priče ili bajke gdje ima kaza­ lišta lutaka... nedvojbeno je da je njihovom realizacijom uspostavljena sekularna ceremonija čiji je zadatak da »pri­ kazuje (.. Govornik treba biti predstavnik Narodne vla­ sti. N F ili komiteta. opredmećuje i postvaruje »ideje i vrednosti koje su u biti uglavnom nevidljive. tablicu). kada je uveden naziv Dan dječje radosti (v.000 djece«49 doista uspjele u namjeri da se »zaborave vjerski praznici«. novih radosti kako za djecu.

Priroda = resurs opstanka: vegetacija. novogodišnjim proslavama u SSSR-u (»socijalistička obilježja« kod ukrašavanja. . pšenica. prikazi. prizori i z bajki. Nikola. »polaženici«. Kontinuitet zajednice živih i mrtvih (npr. okružnice) organizatora i učesnika. A dam i Eva. betlehemari/pastiri (»igre. Darivanje (»boni omnis causa«). stari Partizan. Godina«. RATOVI Spontanost sudjelovanja/izvođenja (uči s e kroz proces socijalizacije). zajednice. »Partizanski kutić« na novogodišnjim priredbama). Uči s e organiziranim. »Nova gfupBJ/ijoquiis Dramatis personae: sv. (djeca). Priroda = resurs (socijalističkog) razvoja: istaknuta uloga jelke u ooiupafez joipuopi BJiuipiSoi 9S Bunfo^ IJU3UI913 Afirmacija prirode k ao resursa. »komiteta«. KONJI. svjesnim naporom (uputstva. pokojnička jela« n a trpezi o Badnjaku). Dramski prikazi — repeticija (ritualne) »prvobitne scene«. pače glume«). djeca i m ajke palih boraca. Sudjelovanje je obavezno. Anticipacija socijalističkog razvoja proizvodnih snaga u industrijskom društvu (sumiranje rezultata i uspjeha u realizaciji petogodišnjeg plana). zelenilo. izvođači profesionalci i amateri Crkva k ao dominantni proizvođač i Doktrinama dimenzija. ŽENE. neprofesionalni izvođači. Primanje u Pionirsku organizaciju {rite de passage). VJLVNHPMHTH fflNTVO LIH IDN3HHHHH HVINHdS Djeca. Najbolji pioniri.»STARA« TR A D IC IJA »REVO LUCIO NARNA« TR A D IC IJA 184 ELEMENTI TEM ELJNE RITUALNE STRUKTURE (Semantički potencijal nove Nove Godine) Uspostavljanje/simboliziranje društvene kohezije. JNA). Dramatis personae: D jed Mraz. jelka. (Prigodni didaktički igrokazi. Država k ao dominantni proizvođač i interpret simbola: govori predstavnik države (narodne vlasti. simbolizira identitet određene zajednice. Anticipacija plodnosti/obilja u agrarnom Izvođenje rituala k ao zalog budućnosti društvu. interpret simbola: obilježavanje Kristova rođenja k ao kulminacija crkvenog kalendara. Kontinuitet revolucionarnih tradicija (»stari Partizan«. CH RISTBAUM .

Najprominentnija je spoznajna funkcija — praznik čini razumljivim društvo i društvene odnose. koji ujedno i objašnjava sav trud uložen u resemantizaciju »stare« kulturne tradicije. njegove su dimenzije / funkcije mno­ gostruke. Riječju.»da će učiti i učiti. No. Riječju. Čim sučelimo elemente rituala u »staroj« i »revolucionarnoj« tradiciji. nešto što predstavlja posebne modele političkih pa­ radigmi društva i načina na koje ono funkcioniše«.61 Iz spoznajne di­ . služi organizaciji znanja o prošlosti i sadaš­ njosti i uvećava sposobnost zamišljanja budućnosti. One »teže međusobnom povezivanju veo­ ma različitih signifikata« 54 Postupkom sučeljavanja dviju tradicija posta­ je transparentnija sama temeljna struktura rituala. ideoloških sustava). Naime. normativnih.. ritualni simboli koje u svom značenjskom polju sabire ritual53 nove Nove godine »sa­ žimaju mnoge reference. te­ meljnoj strukturi rituala ne proturječi niti činjenica da su njezini »spektar referenci / signifikata« izvedeni iz različitih područja društvenog iskustva (etičkih.58 dok je drugdje bila »tolika vika djece da se govornika uopće nije čulo i govornik je bio nesretan«. partije.N O V A N O V A G O D IN A 185 Prikaz političkih i simboličkih strategija pri stvaranju nove tradicije možemo rezimirati i grafički.59 Zbog toga je odlučeno da se ubuduće djeci održavaju samo kratki govori.60 Ukoliko novi praz­ nik promatramo kao politički ritual. te prijemima pri Savezu boraca / JA za pionire. uočavamo kako svaka tradicija na svoj način manipulira zadanim spektrom njihovih referenci. Varirane su dvije teme: nove pob­ jede u izvršenju petogodišnjeg plana i »briga narodne vlasti za djecu i dužnost djece prema domovini. masovnih or­ ganizacija i Seljačkih radnih zadruga«. Iz nje je moguće oči­ tati semantički potencijale nove Nove godine. implicitna je politička poruka ozna­ čena već i prisustvom »predstavnika narodne vlasti.57 Ponegdje su se pioniri uključivali svojevrsnim »zavjetom« (. da će moći biti dosljedni građani nove Titove Jugoslavije«). nova Nova godina približava se ritualu pod znakom politike koji »pojačava. sjedinjujući ih u jedinstveno saznajno i osje­ ćajno polje«.52 Iz takvog se prikaza može očitati neko­ liko razina razmatrane pojave.55 OD »MLADOG LJETA« K POLITIČKOM RITUALU Nedvosmisleni zahtjev za političkim karakterom proslave Nove godine realiziran je na dvije razine. Eksplicitna doktrinama dimenzija56 dolazila je do izražaja u obaveznom govoru predstavnika političke elite okuplje­ nim sudionicima (roditeljima i djeci). iznova stvara i organizuje representations collectives (kako bi rekao Durkheim). Victor Turner je zapazio da svaki ritualni simbol ima »le­ pezu« ili »spektar« referenci..

T. godine.1949) značili otklon od svakodnevice. XII. predah od oskudice na tegobnom putu u svjetliju budućnost.. The Interpretation o f Culture. Naime. 1948). 11. K ZD A ŽH (3. 1985. Ustoličenjem (nove) Nove godine Božić kao vjerski/civilizacijski praz­ nik.63 Ne treba zanemariti niti integrativnu funkciju političkog rituala: pored vrijed­ nosne i političke (integracija u socijalističku zajednicu/društvo). u AIH RPH . kako je to priželjkivao projekt iznašašća tradicije. KZDAZH (13. K ZD A ŽH . str.. . Eric Hobsbawm. »Zapisnik od dne 6. Eric Hobsbawm. 1949). »institu­ cionalizirane aktivnosti kakve su rituali mogu da služe potkrepljivanju i oživljavanju dominantnih i zvaničnih modela društvene strukture i društvene promene (. u Jugo­ slaviji kao višekonfesionalnoj državi neprijeporna je kulturna integracija — jedinstveni praznik kao zajednički nazivnik različitih kultumopovijesnih tradicija. nav. 1949). 1870-1914«. Gradskim odborim a A F Ž -a. 449. niti bio zaboravljen. 12. 1.64 ili 10 dag bombona po djetetu »bačenih na selo«. »Zapisnik sa sastanka Glavnog odbora AFŽr-a održanog 16. AIH RPH . 6. 12. 1949.65 Nova godina apsorbirala je u javnom prostoru (podjednako ritualnom i diskurzivnom) nelagodni kompromis »stare« i »revolucionarne« tradicije.. »M ass-Producing Traditions: Europe. Kotarskim odborima A F Ž -a« (Okružnica G O A FŽH ).186 K O N JI.62 Proučavanje bujanja novih ceremonijala/ri­ tuala u sovjetskom društvu također potvrđuje ritual kao »jedan od delotvornih načina usađivanja normi i vrednosti vladajuće ideologije«.. ili naprosto »narodni običaj«. 1973. str. Basic Books. »Zapisnik sa sastanka gradskog izvršnog odbora A FŽ^a održanog 13. Bio je potisnut u pri­ vatnu sferu u kojoj je istrajao do današnjih dana kao simbol identiteta (civilizacijskog? — nacionalnog? — konfesionalnog?).. str. 263. »Oblasnom odboru A F Ž -a Dalmacije. A IH RPH. »Ples praščića« u izvođenju baleta HNK i zvuci fanfara na zagrebačkom Trgu Republike (31. str. »Dan dječje radosti«. (. Clifford Geertz. za druge početak svijeta) mogao biti i izvor uzitkal Nesumnjivo je da su 120 kg bijelog kruha i 50 kg salame koje je za proslavu u kotaru Drniš osi­ gurao rudnik Siverić. 12. AIH RPH . u: The Invention o f Tradi­ tion.)«. Hobsbawm. ur. 1949. povodom priprema za proslavu Nove godine«. BILJEŠKE * 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ovaj tekst predstavlja sažetak istraživanja u toku.. dj. E. Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hr­ vatske (A IH R PH ). Cambridge. XII 48. R A T O V I menzije može se izvesti i funkcija društvene kontrole. 9. dj. »Introduction: Inventing tradition«. 1948). nedatirano. AIHRPH. XII. Cambridge University Press. 1988. koje je bilo prezentirano kao referat na godiš­ njem stručnom sastanku Hrvatskog etnološkog društva 3. Ž E N E . Sastavljen na proširenom sastanku Sekretarijata Odblasnog od­ bora A F Ž -a u Bjelovaru«.)«. Je li novi praznik u burno vrijeme svog nastanka (za neke smak. New York. Nav. 12. niti je odumro. KZDAŽH (16. K ZD A ŽH (6. Ranger. Dokumenti A F Ž -a (1945-1953) dio su arhivskog fonda Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske (K ZD A ŽH ).

49. 20 Vjesnik. 211. VII. V. 1948. str. 24 Slobodni dom.)«. str. 99. Zagreb. »Narodni front Jugoslavije«. 36 »Oblasnom odboru A F Ž-a Dalmacije (. 17 Vjesnik. 28. Godina dana hrvatskih narodnih običaja. 1945. VI. V. pravice i slobode (izdavač je Marija. Scientia Yugoslavica. 1946. 52. 1945. 25 Vjesnik. 14 Nav. Univerzitet u Beogradu. 27 Slobodni dom. 1. Božić. str. 54. Čavoški. 26 Narodna skupština prihvatila je zakon o petogodišnjem razvitku narodne privrede FNRJ zs period 1947-1951.12. dj. 247-258. 17. 52. 129-130. 35 Stiven Ljuks (Steven Lukes). KZDAŽH. u 16 sati«. 1945. 12. 23 Vjesnik. iz zaglavlja Slobodnog doma nestaje i posljednji HSS-ovski relikt. str. II.. 1948.Donna e societč nel’600.1948. 32 Koštunica. 23. Rad.. Matica Hrvatska. Komu­ nist. 1. 211. 50-51. V. 40 Edward Shils. 37 Usp. i Katarina Spehnjak. III. Roma. VI. bio je odmah zabranjen. 1945. 28 Vjesnik. 1143. 3. prišla NF-u. str. str. a ne osvjetljavati samo ’događaje’ bitne s najužeg političkog stanovišta dominantne klase« (a trebalo bi dometnuti i spola — op. 1. 518. »Politički ritual i društvena integracija«.) Nav. str. geslo »Vjera u Boga i seljačka sloga«. 1946. Tradition. 1987. 12. 19 Čak i površno čitanje upućuje na činjenicu da su se njihovi autori obilno služili navedenorr Gavazzijevom studijom. prema Ginevra Conti Odorisio. historizirajući sve institucije svakodnevnog života. 3. Zagreb. str. 8. 16 Vjesnik. . 822. III (33). 5. VI. IX. 1947. 10. str. 12. 36. Stranački pluralizam ili monizam. 12. str. 209. 217. 1981. Od 3. Božić 1947. S. 38 »Plan propagande za proslavu ’Dana dječje radosti’«. 12 Nije na odmet spomenuti da se etnologija i socijalna historija posebno približavaju u istraživanju povijesti žena. 1983. Indikativan je podatak d a je optužba za »neodržavanje nastave na Božić« mogla biti kvalificirana kao disidendski gest par excellence. Usp. nedatirano. AIHRPH.. Vojisla> Koštunica. London-Boston. dj. str. Ovo glasilo izdaje frakcija Hrvatske seljačke stranke koja je 1944. 1946. Druga frakcija HSS-a lojalna Vlatku Mačeku. 1948. 12. knj.1979. 513. Zagreb. 9. 6. 12. str. 10. 33 »Tri hiljade frontovaca Istre dobrovoljno je radilo u prosincu u rudniku Raša«.. dj. KZDAŽH. 72-73 i 59. 1988. Zagreb na Božić. 3. V. AIHRPH. 6. 12. 24 — 26. 1984. 3(1). 21. L. 4. 12. Talijanska etnologinja Ida Magli Štoviše smatra d a je povijest žena moguće jedine »pisati na etnoloSki način. Institui društvenih nauka. 13 (3-4). 31 Vjesnik. VII. 1949. »Mjesto i zadaća A F Ž -a u postrevolucionamim mijenama društva NR Hrvatske 1945-1953«. »Uklanjanje pet profesora s tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1951-1953«. Vjesnik. 1. 22 Vjesnik. AIHRPH. 24.Đulzoni. 1947. 1945. 23. 196. 29 »Govor maršala Tita radnom kolektivu Titovih zavoda Litostroj’ uLjubljani«. 73-74-75. 24. 15 Nav. HRSS je u to vrijeme bio jedina dozvoljena nekomunistička stranka u Hrvatskoj. 1986. V. imajući pred sobom sliku cjelokupnog razmatranog razdoblja. 42-45. Zagreb 1939. nav. Povijesni prilozi. 34 Slobodni dom. str. 1. 12. u: Razvoj. (Okružnica GO AFŽH). udova Stje pana Radića) no prvi — i jedini — broj od 20. 30 »Plenum mjesnog sindikalnog vijeća Zagreba«. 12. Kultura.1949). 39 »Zapisnik sa sastanka za formiranje komisije u vezi zadataka proslave Nove godine održanog 9. 1947.. 18 Slobodni dom. 24. 275. 212. pokušala je također tiskat vlastiti opozicioni list Narodni glas čovječnosti. Lydia Sklevicky. 1. 28. 1947. Glas rada.. Usp. XII. 1. 55. KZDAŽH (9. 1949. Beograd. dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma. knj.N O V A N O V A G O D IN A 187 11 Nov.1945. 21 Vjesnik.Orgar glavnog odbora jedinstvenih sindikata Hrvatske. Košta Čavoški. 147. 1945. dj. 13 Milovan Gavazzi. Faber and Faber.

K ZD A ZH (3. nedatirano. 10. 12 1948) A IH RPH . 11. G. M oore. 11. M ur i B. Kultura. K Z D A ŽH (10. 298. 1988.188 K O N JI. K ZD A ŽH (1950). 113. K Z D A Ž H (8. 63 Kristl Lejn (Christel Lane). dj. »Svetovni rituali. VI. 11. str. 1987. 1949). odboru A F Ž -a Hrvatske od 3. 61 Isto.. nedatirano. 73-74-75. A IH RPH . K ZD A ŽH (3. F. prilog dokumentu KZDA ŽH. Zagreb. str. VI. Barbara G. dj. str. »Izvještaj o proslavi Nove godine«. Meyerhoff.. 1949). Glavnom. nav. 10. str. (13. 51 S. 1949. AIH RPH . Oblici i značenja«.«. dj. Danas. 65 Zanimljivi su podaci iz SR Slovenije koji ukazuju na to da velika većina stanovnika ove repu­ blike slavi Božić (80%). 55 Isto. str. god. A IH RPH.. 1986. 62 Isto. ŽE N E . a tek polovica od njih slave ga iz vjerskih razloga. str. 3. 56 »D oktrinam a dimenzija povećava efikasnost cerem onija uspostavljajući podesne radne veze iz­ m eđu određenog izvođenja i širenja sistema postuliranih ideja i vjerovanja«. nav. 45 »Plan propagande za proslavu D ana dječje radosti«. 112. K ZD A ŽH . Kultura. 49 Isto. »Velika pomutnja«. 1987. A IH RPH. M oore. 64 »Izvještaj o proslavi D ana dječje radosti«. Meyerhoff).«. 54 Lukes. 59 »Zapisnik sa sastanka Glavnog odbora A F Ž -a Hrvatske održanog dne 8. 1986. 5. str. »Ritual i cerem onija u suvremenom sovjetskom društvu«. 42 41 . 60 Lukes. 11. 53 Z a određivanje pojma rituala poslužit ću se veoma općenitom Lukesovom definicijom rituala kao »pravilima određene aktivnosti simboličkog karaktera koja privlači pažnju učesnika na ob­ jekte misli i osjećanja koje smatraju posebno značajnim«. bilješka 2. R A T O V I Dopis: NRH. 48 Usp. Usp. 143. 156. 1949). 103-106. 2. 50 »Zapisnik sa sastanka održanog u Glavnom odboru A F Ž -a povodom priprema za proslavu Nove godine dne. AIH RPH. Lukes. Dunja Rihtm an-Auguštin. 44 Isto. M ejerhof (Sally F. 73-74-75. nav. 52 Zbog ograničenog prostora ne mogu detaljno opisivati sve elem ente navedene u ovom prikazu. Pladoyer za »civiliza­ cijsku« interpretaciju Božića daje Dunja Rihtm an-Auguštin. »Slovenski korak dalje«. AIH RPH . AIH RPH.. 20. u: Dunja Rihtman-Auguštin: Etnologija naše svakodnevice. KZD A ŽH (1948). 16-17. A IH RPH . 47 »Okvirna upustva za proslavu Nove godine«. nav. XII. A IH RPH. 58 »Sa proslave Novogodišnje jelke. škola Ježevo«. 195. 43 Centralni odbor A F Ž Jugoslavije. XI. (siječanj 1950). K ZD A ŽH (1950). K ZD A ŽH . »Proslava Nove godine u SSSR-u«. »Djed Mraz«. XI. Danas. 46 Usp. 1949. 1949). 296. Ministarstvo prosvjete kulture i umjetnosti. 1949. str. dj. 57 »Teze za predavanje ’Briga narodne vlasti za djecu i dužnost djece prem a domovini’«. str. 12. 1949) AIH RPH . 142-143. Nenad Ivanković. Školska knjiga. K Z D A ŽH (17.

Ovamo spadaju i primjeri ko­ rištenja dijelova narodnih nošnji. na zagrebačkom Trgu Republike. listopada 1989. tko je kvalificiran. ili suvremene (političke) upotrebe. da takve interpretacije podastre javnosti? Mo­ že li tko polagati pravo monopola na njih? Iskustvo kazuje da se do sada redovito dešavalo da su »meritorne« interpretacije dolazile gotovo isk­ ljučivo iz sfere službene politike. nado­ mjestili su proizvodom narodnog rukotvorstva iz njegove okolice (selo Laz). Riječju. Monumentalnu klasicističku skulpturu.8 Profesija etnolog: Analiza pokazatelja statusa profesije ETNOLOZI U ZANIMLJIVOM VREMENU U nedjelju 8. u posljednje vrijeme sve češćih i javno registriranih. živimo u interesantnom vremenu. pjevanja pučkih ili tradicijskih popjevaka kao simbola identiteta u novom povijesnom kontekstu. No. dječju igračku. na­ šeg »sada i ovdje«? Jesmo li prepoznatljivi i prepoznajemo li sami sebe kao pripadnike/ce profesije? . negdašnji simbol Zagreba. orga­ nizatori medijski eksponirane akcije1 potpisivanja zahtjeva za vraćanje Femkomove skulpture bana Jelačića. Umjetnički artefakt tzv. sudionici sva­ kako. To je tek jedan od. sukrivci možda — suvremenih nelagoda u kulturi. nelagoda s kul­ turom. postavili su na mjestu gdje je ne­ kada stajao postament spomenika malog drvenog konjića. njihove reaktualizacije. visoke kulture simbolički je nadomješten proizvodom tzv. tko je pozvan. narodnog/pučkog rukotvorstva. Nelagoda koje nedvojbeno zahtijevaju interpretaciju. resemantizacije. Svjedoci smo. primjera preispitivanja povijesnih i kulturnih tradicija u nas. Cilj je ovog istraživanja problematizacija slijedećeg pitanja: jesmo li mi kao etnolozi/etnologinje dorasli izazovima (i nedaćama) vremena.

R A T O V I Sociološko određenje profesije. Monopol nad područjem svog djelovanja pro­ fesija može održati samo njegovim zakonskim sankcioniranjem. izgrađivala teorijski okvir i metodološka oruđa da izrazi njihov »znanstveni svjetonazor«. . uvijek imaju poseban položaj i odnos prema vladajućoj klasi. prešla je stoljetni put od svog formativnog razvoja kada se oglasila kao proizvod podjednako nacionalnog romantizma i znanstvenog pozitivizma.4 Propitivanje statusa neke profesije nije puko akademsko razmatranje. Tada je. Pri tome ću se. Drugim riječima. Etnologija u Hrvatskoj. ističe da je njezina bitna od­ rednica »monopol nad nekim kompleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina«. prema ocjeni Olge Supek (ali i mnogih drugih etnoloških djelatnica/ka). dakle. grupi ili eliti. što je izvedivo tek u slučaju ako oni koji imaju moć u društvu priznaju ta prava profesiji. pri razmatranju njezinog su­ vremenog položaja kao profesije. Profesije. marginalna u društvu. Poznavanje društveno-povijesnog kao i političkog konteksta nastanka i razvoja etnologije nezaobilazno je. pak. naime. nisu imuni na povijesne mijene. dominacija profesionalne nad tehničkom podjelom rada. primjerice. Ono ujedno znači i postavljanje pitanja o karakteru global­ nog društva — o stupnju njegovog razvoja i dosegnutom stupnju demo­ kratičnosti. pored spoznaja koje pruža disciplina socio­ logija profesije. Ž E N E . u sazvučju s političkim i ekonomskim težnjama seljaštva kao potlačene klase. naime.5 Da­ kako.6 Primjenom analize osnovnih elemenata koji su bitni za određivanje svake profesije na etnologiju. ali i me­ đu ostalim društvenim znanostima. Sve znatnija profesionalizacija. Danas se.2 Profesionalizacijom se označava proces stvaranja i oformljiva­ nja novih profesija na temelju sve specijaliziranih znanja i vještina koje su funkcionalno važne za društvo. koristiti i rezultatima ankete provedene među članovima profesionalnog udruženja etnologa — Hrvatskog etnološkog društva. ovisit će o sprem­ nosti nosilaca moći da priznaju potrebu za takvim tipom ekspertize. pokušat ću ocrtati njezin suvremeni status u Hrvatskoj. karakteristika je razvijenih. i kakav će položaj ta profesija imati. sistemi moći podjednako kao i pojedine znanosti ili kulturne po­ jave. ali upravo naše vrijeme svjedoči o njegovoj najbur­ nijoj ekspanziji. da li će neko društvo uopće imati razvijenu neku profesiju. našla u poziciji koja je.3 Kontinuirano odvijanje procesa pro­ fesionalizacije značajka je razvoja zapadnog civilizacijskog kruga već unazad više stoljeća.190 K O N JI. postindustrijskih društava.

5) stupanj razvijenosti profesionalne etike?7 Stupaqj razvijenosti teorija i tehnika profesije etnolog Utvrđeno je da neko »zanimanje prerasta u profesiju kada se obavlja­ nje djelatnosti počinje zasnivati na širem specifičnom teorijskom znanju i metodama«. ustvrdila je Dunja Rihtman-Auguštin na početku svoje knjige Etnologija naše svakodnevize? No. Radićeve teo­ rije o narodnoj kulturi (. Stu­ panj profesionalizacije. tj. tj. 2) stupanj monopola na stručnu ekspertizu. Teško je govoriti o profesiji ukoliko ne postoji minimalni teorijski kon­ senzus o tome što bi bio njezin predmet i metoda. temelj profesije.. Da li je taj. te tipova organizacija u kojima se pripadnici neke pro­ fesije najčešće zapošljavaju). 3) stupanj prepoznatljivosti profesije od strane javnosti. zadovoljen u slu­ čaju hrvatske etnologije? »Poput mnogih drugih humanističkih znanosti etnologija je u drugoj polovici ovoga stoljeća počela gubiti svoj predmet«. »u nas kao da je poticala na sve rigidnije pridržavanje minulih teo­ rijskih pretpostavki: onih bečke kultumo-historijske škole.. takva kriza identiteta. i kontekst formiranja etnologije u konkretnom globalnom druš­ tvu odredit će njezinu dominantnu teorijsku orijentaciju kao i stupanj i smjer njezine primjenjivosti.8 Sklop teorijskih znanja i tehnika koje svaka profesija nuž­ no propisuje kao obavezni korpus činit će.1®Etnologija je bila nespremna da odgovori na takav izazov. koliko pripadnici neke profesije mogu isključiti nepripadnike da obavljaju taj posao i koliko je taj monopol društveno sankcioniran. dakle. Dakako.PROFESIJA ETNO LO G 191 ELEMENTI PROFESIJE ETNOLOG Osnovni se elementi profesije klasificiraju prema slijedećim pokazate­ ljima: 1) stupanj razvijenosti osnovnih teorija i tehnika koje čine sistematski zaokruženu cjelinu i osnova su za profesionalni autoritet. stvarno oblikovanje profesije iz posve akadem­ ske discipline. budući da je »dugo vremena zazirala od teorijskog di- . 4) stupanj organiziranosti profesije (moguće ga je razabrati prateći razvoj / funkcioniranje institucija za profesionalno obrazovanje. ovisit će o mjeri u kojoj će se iz njih razvijati aplikativnost. profesio­ nalnih udruženja. prvi i temeljni preduvjet profesionalizacije neke discipline.)«. umjesto osjećaja urgentnosti u preispitiva­ nju vlastitog naslijeđa koje je odlikovalo zapadnoeuropska duhovna kre­ tanja.

Ž E N E . na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Za­ grebu) i »etnologiju suvremenog života« (na čijoj teorijskoj artikulaciji već gotovo dva desetljeća sustavno djeluje Zavod za istraživanje folklo­ ra). naravno. gledano izvana. primjerice. »tradicije«. nije primjerena daljnja elaboracija konsekvenci takvog teorijskog zaostajanja hrvatske etnologije. profesor Milovan Gavazzi. pa i »kulture« dodatno potkrepljuje sliku tog ra­ skola. Situaciju dodatno komplicira antiprofesionalizam kao opće druš­ tveni stav.17 o kulturi/folkloru kao povije­ snom procesu) neprepoznatljivosti i deprofesionalizaciji etnologije. kontekst koji je u samoj ideji »tradicijske kulture« bio sklon vidjeti prežitke »nenarodnih reži­ ma«. Ovoj prilici. korifej i učitelj niza gene­ racija studenata etnologije od 1927.1 1 Tako. oni dokoni. Mož­ da bi konstruktivniji pristup predstavljalo jasno priznanje i legitimiranje tih razlika.13 Umjesto spoznaje mjesta i zadaće teorijske kritike kao pogonskog motora razvoja znanosti. a teorija će doći nakon toga«. slijedeći navedenu liniju podvajanja. Moglo bi se. dugo je podr­ žavan privid »jedinstva etnologije«. filozofiraju. teško je raspoznatljiv »sklop teorijskih znanja i tehnika« koje bi imale odlikovati etnologiju. poput kolega s Oddelka za etnologijo Filozofskog fakulteta u Ljubljani. razmišljati ne doprinosi li postojanje dviju paradigmi (etnologija kao historijska zna­ nost o etničkim skupinama16 nasuprot etnologiji kao znanosti o kulturi različitih društvenih slojeva i skupina.18 Riječju. iako ne više posve isključiv.14 kao ni suvremenog prijepora »a(nti)teorijskih« i teorijski inovativnih promišljanja. u svom opsežnom opusu (preko 200 bibliografskih jedinica) uopće ne bilježi »čiste teorijsko-metodološke radove«.192 K O N JI. koji ozbiljno razmišljaju o uvođenju novog naziva Odsjeka koji bi glasio: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju. Ne smijemo zaboraviti da je i društveni kontekst u kojemu je djelovala i razvijala se suvremena etnologija u Hrvatskoj bio neprijateljski nastro­ jen spram onog socijalnog sloja (seljaštvo) kojeg je radićevska narodopisna paradigma stavljala u žarište interesa (revolucionarni je diskurs sna­ trio o dokidanju »idiotizma seoskog života«). R A T O V I skursa zastupajući stanovište: neka oni drugi. »arheo-etnologiju« (pristup koji je dominantan. kada započinje radom na Katedri za etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.15 Nedosljednost u definiranju osnovnih teorijskih kategorija poput »naroda«.12 Neizbježna posljedica maćehinskog odnosa prema teoriji je i izostanak teorijske kritike. a sukladno tome i etnolo­ gija kao profesija nedovoljno je prepoznatljiva. . mi ćemo za to vrijeme marljivo istraživati. No rezul­ tat je tog procesa bilo podvajanje etnologije u jednom dugotrajnijem raz­ doblju na tzv.

Uz pomoć tog monopola profesija sebe štiti podjednako od laika koji neovlašteno (bez adekvatnog obrazovanja) upadaju na njezin teritorij. već samo odgovarajući znanstveni stupnjevi »povijesnih zna­ nosti«. »društvene znanosti u mnogo čemu problematski se uv­ jetuju.19 Istraživanje provedeno na populaciji članstva Hrvatskog etnološkog društva (o čemu će podrobnije još biti ri­ ječi) upozorava na činjenicu da je danas to obrazovanje u očiglednom raskoraku sa stvarnim potrebama. zadatak je profesionalnog žargona da olakšava međusobno prepoznavanje člano­ va profesije (funkcija održanja grupnog morala i olakšavanja identifika­ cije)* te da javnost drži na distanci (da »ne razumije o čemu se radi«). Da bi se moglo komunicirati u znanosti.PROFESIJA ETNO LO G 193 Stu p aj monopola profesjje etnolog Institucionalizacija profesije nemoguća je bez određenog. Et­ nologija se slično kao i povijest ili sociologija. Prvi korak prema monopolu nad profesionalnom ekspertizom pred­ stavlja obrazovanje. moramo imati set jasno definiranih pojmova koji imaju svoj smisao jedino u okviru određene discipline i nemaju svoj pandan u sva­ . bavi istraživanjem društva kao cjeline. Katedra za etnologiju sa seminarom osnovana je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1924. kao povijesna zna­ nost. Svaki »dobronam­ jerni« ljubitelj uzima si pravo da sabire i istražuje — »narodno blago« svačija je svojina. iako imaju svoj poseban predmet izučavanja i svoju posebnu me­ todologiju«21. Deklariravši se. nazovimo ga uvjetno. od svojih početaka. Pored prvenstveno tehničkih funkcija. odnos između graničnih profesija.24 Kodificiranje jezika. profesije se stalno nalaze u više ili manje »obrambenoj pozi«. a o »kulturi« kao takvoj da i ne govorimo!20 Drugi faktor bitan za uspostavljanje staleškog monopola je jasno raz­ graničenje sfera kompetencije. odnosno definiranje osnovnih pojmova neophodan je korak u konstituiranju svake znanosti. tj. godine. još smo i danas svjedoci sistematskih dile­ tantskih i amaterskih upada na »teritorij etnologa«. tržišta radne snage etnologa.22 etnologija je u trenutačno važećoj sistematizaciji znanosti u Hr­ vatskoj podvedena pod (i podređena) povijesnoj znanosti što se odražava i u nazivu titula za viša znanstvena zvanja: ne postoje magistri ili doktori etnologije. Upravo zbog potrebe stalne budnosti nad granicama vlastite di­ scipline. ali i od vlastitih pripadnika koji se ogriješe o profesionalnu etiku. otkada neprekidno proizvodi školovane etnologe. od države potvrđenog monopola na obavljanje svog posla.23 Profesionalni jezik i profesionalni žargon jedan su od veoma efikasnih načina obrane monopola. Pored toga. Istim autoritetom ona također štiti i svoje pripadnike od intervencije izvana — od laika ili države. No.

očigledno nije i jedan od ciljeva za koje je naša novija etnologija pozvana (ili se »sa­ mozvanim« stupanjem u dijalog s politikom izborila). U društvu u koje­ mu je praksa revolucije bila veoma dugo i jedina teorija kulturne mijene. u kojemu su masovne i često forsirane migracije sa sela u gradove bile dio nedodirljivog ideološkog projekta. već i zahvaljujući činje­ nici da opća razina razvijenosti društva još nije nametnula potrebu za znanstvenim pristupom svim društveno-kultumim fenomenima. osigurat će monopol tek svojom većom popularizacijom. R A T O V I kodnevnom jeziku ili.. poput ostalih profesija s kra­ ćom tradicijom. ne postoji potreba da društvo o sebi nešto znade. demokratska društva odlikuje želja da stalno bu­ du informirana o sebi.). budući da (poput sociologije. etnologija. Ona pokazuje mjesto pojedinca u društve­ noj podjeli rada. ukoliko su još nerazvijena. ako ga i imaju. Stupanj vanjske prepoznatljivosti profesije etnolog Titula profesije jedan je od bitnih i »društveno vrlo upotrebljivih« iz­ vora obavijesti o nekoj osobi... očekivano ponašanje. u svakodnevnoj komunikaciji taj se pojam različito i neprecizno definira«. određenja osnovnih pojmova. položaj na društvenoj ljestvici moći i ugleda. Korisnici njihovih usluga nisu pojedinci (kao npr. odn. Ne postoji jasna slika o tipu njihove ekspertize. onda obič­ no imadu gotove odgovore date u projekciji budućih globalnih ciljeva«. ŽE N E . i česti i ne­ izbježni nesporazumi između stručnjaka i laika. Posljedice toga su. 26 Pod kakvu će kolektivnu pre­ dodžbu laici moći podvesti etnologe — magistre/doktore povijesnih zna­ nosti? Mogu li od njih očekivati neki specifični tip ekspertize? Etnolozi ne pripadaju lako prepoznatljivim profesijama i zbog drugih razloga.194 K O N JI. No dok je namjerno dr­ žanje javnosti na distanci pomoću profesionalnog jezika karakteristično za mnoge etablirane profesije (u našem društvu takvima bismo mogli smatrati odvjetnike i liječnike). Zbog toga možemo govoriti o feno­ menu jasne prepoznatljivosti profesija od strane javnosti. pored otežane znanstvene komunikacije.25 Etnologija u ovom slučaju ne dostiže razinu profesije.27 Olakšavanje interakcije među grupama. o kolektivnim predodžbama u Durkheimovom smislu. etnologija je svojom šutnjom i na­ . kod liječnika). tako da ekspertiza koju pružaju različite društvene znanosti »postaje sastavni dio javnih informacija i prepoznatljiva javnosti (. njegovo obrazovanje. a ukoliko su razvijena. kao jedan od prominentnih zadataka društvenih znanosti u demokratskim društvima. U nedemokratskim društvima. Najuprošćenije rečeno.. Ne/pre­ poznatljivosti određenih profesija pridonosi i tip društvenog sistema. primjerice) nema jedinstvenog paradigmatskog okvira.

za profesionalnu arbitražu u društvenim pitanjima. kada je osnovana ka­ tedra za etnologiju). dakle. U drugim su. ili barem javno) zalagalo za autono­ miju profesije. za razliku od udruženja sociologa primjerice.31 U totalitarnim (i nji­ ma sličnim) režimima profesionalna udruženja imaju samo jedan cilj — razmjenu stručnih iskustava i znanstvenih mišljenja. za poštovanje ljudskih . Iz statusa i tipova aktivnosti profesionalnih udruženja. »izvanvremensku tra­ diciju« (u »arheo-etnologiju«) sama pridonijela vlastitoj marginalizaciji. Naime. možemo zaključiti o odnosima u globalnom društvu.28 Potvrđuje li obrazovanje etnologa hipotezu da će »obrazovanje za pro­ fesiju biti organizirano u skladu s očekivanim tipom organizacije u kojoj će se zapošljavati i ciljevima koje treba realizirati«?29 Ciljevi koje bi et­ nolozi mogli realizirati u različitim tipovima organizacija veoma su ra­ zličiti. tipovima sistema ciljevi višestruki. pak. (i) osujećuju rad i ciljeve profesionalnog udruženja i negiraju monopol znanja i vještina«. a može se naći i mišljenje da predstavljaju pr­ vi stupanj profesionalizacije nekog zanimanja. te organiziranosti profesionalnih udruženja. do djelovanja na vladu i utjecanja na šire društvene ciljeve. Odgovore ćemo potražiti u rezultatima ankete među članovima Hrvatskog etno­ loškog društva. Taj bi podatak bilo moguće interpretirati kao tridesetogodišnje zaostajanje struke (od 1924. a variraju od čisto stručnih i staleških. te se stoga nameće pitanje jesu li u socijalizaciji za profesiju sa­ držane pripreme za moguću prilagodbu različitim ciljevima. godine. tipova orga­ nizacije u kojima se profesije najčešće zapošljavaju. Iako profe­ sionalno udruženje etnologa u Hrvatskoj (poput ostalih profesionalnih udruženja) djeluje u okružju stalnog trenda deprofesionalizacije ono. nije se izjašnjavalo o potrebi demokratizacije društva.30 Hrvatsko etnološko društvo osnovano je 1959. a okviri su im posve neutralni. Stupaitf organiziranosti profesije etnolog O stupnju organiziranosti neke profesije zaključuje se na temelju stup­ nja organiziranosti institucije za profesionalno obrazovanje. kao ogranak Etnološkog društva Jugoslavije. no poznato je da na organiziranje profesionalnog udruživanja i na ciljeve udruženja direktno utječe stupanj demokratično­ sti sistema. nije nikada prekoračilo zada­ ne mu granice: nije se (preglasno.PROFESIJA ETNO LO G 195 izgled dobrovoljnim progonstvom u neku daleku. Neprijeporno je da su profesionalna udruženja instrumentalna u toku procesa profesionalizacije. totalitarni režimi »ne poznaju ničiji monopol osim vlastitog političkog monopola.

23). 13) i o instituciji suda časti čija je funkcija da »iješava sporove i nesuglasice među članovima koji su u vezi s radom Društva« (čl. a to je gubljenje autentič­ nih priključaka na društvene procese. jačat će svijest o potrebi za tipom ekspertize kojeg bi etnologija mogla ponuditi društvu u potrazi za što sveobuhvatnijom samospoznajom svojih različitih segmenata — društve­ . govoriti kao o ustanovljenoj profesiji. ŽENE. »povezana s radikalno egalitarnom vrijednosnom orijentacijom direktno nasrće na etički kod«. No moguće je ekstrapolirati dvije suprotne tendencije razvoja. Tu je činjenicu također moguće povezati s problemom deprofesionalizacije na globalnoj društvenoj razini koja. eksplicitan i altruistički. a neformalna je obično mnogo šira i internalizira se kroz proces obrazovanja i profesionalne socijalizacije (usvajanje »pro­ fesionalnog duha«).35 Ova kratka inventura osnovnih elemenata profesije primijenjenih na etnologiju sugerira zaključak da se o njoj. otežava prognoze razvoja etnologije kao profesije. taj će trend direktno ugrožavati napredak profesionalizacije etnologije čiji je (najšire shvaćen) predmet. dakako. da su po­ zitivni poeni (onemogućavanje. vrijednosti. a djelomično neformalna. pored kon­ kretnih nedaća. još ne može. i tome slično. zatiranje vlastitog glasa u javnom diskursu. kultura i dinamika njezinih mijena. No. biti pogođene one koje »nisu dovoljno afirmirane i profesionalizirane. razmišljati da li je di­ stanca od politike korisna za razvoj profesije.32 Profesionalna etika etnologa Profesionalna etika kao »skup normi. ili barem smanjivanje mogućnosti instrumentalizacije profesije i njezinih djelatnika. Može se. ciljeva kojima bi se trebali rukovoditi pripadnici neke profesije u primjeni svog profesional­ nog znanja« djelomično je formalna. ukoliko se ozbilji projekt demokratizacije društva.196 KONJI.36 Dakle. Najteže će. njihovog stavljanja u službu dnevne politike) mnogo manji od negativnih. odbijanje vlastitog dijela odgovornosti za dobrobit i razvoj čita­ vog društvenog sustava.33 For­ malna se sastoji u pisanom etičkom kodu koji je obično sistematičan. »Zanimljivo vrijeme« u kojem živimo. Ukoliko se trend deprofesionalizacije nastavi.34 No niti jedan od njih ne sankcionira profesionalna pitanja. dakako. RATOVI prava i sloboda. unatoč postojanju institucio­ nalnih pretpostavki za njezino konstituiranje. bit će pogođene sve profesije. Dva člana statuta mogla bi se protumačiti kao pokušaj kodificiranja ponašanja pripadnika Hrvatskog etnološkog društva: onaj o prestanku članstva u H E D -u (čl. čini mi se. U najoptimističkijoj varijanti. a gdje stručni monopol na ekspertizu izravno konkurira poli­ tičkom monopolu«.

Općenito je poznato da je nedostatak anketiranja pomoću pošte veliki broj uskraćenih odgovora (50-75% ). ukupno 174 člana. Takav broj dobivenih odgovora možemo interpretirati na dva načina. te o tim rezultatima neću ovom prilikom izvijestiti. a time i njezinu istinsku profesionalizaciju. iz čega se nameće zaključak o niskom stupnju profesionalne svijesti etnologa. Krajnji je cilj istraživanja bio odgovor na ishodišno pitanje: možemo li govoriti o etnologiji kao profe­ siji? Metoda prikupljala podataka Anketom koja je distribuirana poštom obuhvaćena je čitava populacija HED-a. An­ ketni se upitnik sastojao od 14 pitanja38 koja su predstavljala operacio­ nalizaciju četiri osnovna elementa profesije prema modelu profesije iz studije Josipa Županova i Željke Šporer. i to onih koji svojim učlanjenjem u HED barem na latentan način gaje takve aspiracije.37 ETN O LO ZI O SEBI S A M IM A Formulacija problema i opis nacrta istraživanja Čak i vrlo uopćena primjena navedenih osnovnih elemenata profesije na profesionalni status etnologije ne pruža etnolozima mnogo povoda za samozadovoljstvo. polazili smo od hipoteze da će ona biti zainteresirana da dozna što više o sebi. što znači da se do završetka anke­ tiranja ne zna kakvim uzorkom raspolažemo i koliko je prikladan za predviđene analize. na temelju osnovnih obavijesti koje su respondent na anonimnu anketu dali o sebi (pitanja 1-4). No kako stojimo s vlastitim viđenjem naše profesije? Doživljavaju li etnolozi sami sebe kao pripadnike profesije? U svibnju 1989.40 S obzirom na to da je riječ o ciljanoj populaciji. može se ipak vjerovati da bi zaključci . Tada bi se otvorile brojne mogućnosti za aplikaciju etnologije.PROFESIJA ETNOLOG 197 nih slojeva.3%). institucija i procesa. Upravo zbog te činjenice nije moguće smatrati reprezentativ­ nima provedena ukrštanja svih varijabli sa svima. godine Hrvatsko etnološko društvo uputilo je svojim članovima an­ ketu čiji je cilj bio prikupiti empirijske podatke o statusu profesije. Veliki broj uskraćenih odgovora nije tu hipotezu potvrdio.39 U roku od pet tjedana pristigao je 51 od­ govor (29.41 No. U takvoj bi situaciji etnologija bila prisiljena nastaviti kritičku teorijsku samorefleksiju bez koje je nemoguć priključak na mnogostrukost društve­ nih interesa i dosluh s potrebama vlastitog vremena.

»nešto drugo« je diplomi­ ralo 7. zaključak je nedvosmislen: etnologija u Hrvatskoj još uvijek ne po­ sjeduje prepoznatljivi minimum teorijskog zajedništva na temelju kojeg bi mogla »prema van« graditi svoj profesionalni autoritet. 60 i više % odgovora na anketu 29. Spolna distribucija respondenata. do 30 godina 2. naime. visoko obrazovanje.8 17.4 35. 31-40 godina 3. uvidom u one radove koji propituju suvremene teorijske prijepore. ne mo­ žemo utvrditi da li je i ona reprezentativna za populaciju.6 7.5% muškaraca od ukupno 29.3% ). Prikaz rezultata Prvi element profesije — stupanj razvijenosti osnovnih teorija i tehni­ ka koje čine sistematski zaokruženu cjelinu i tvore podlogu profesional­ nog autoriteta — pokušala sam utvrditi posredno. Budući da se evidencija članova H E D -a ne vodi prema dobnim skupinama. Takav zak­ ljučak potkrepljuju i odgovori na pitanje o područjima s kojih članovi H E D -a osjećaju najveću potrebu za daljnjim stručnim usavršavanjem (pitanje 11). RATOVI mogli biti plauzibilni. niti zagovarati neki znanosti neprimjereni teorijski mo­ nolit. ŽENE.8 U odnosu na profesionalnu formaciju (pitanje 1). a 9. Tome u prilog govori i činjenica da je većina respondenata u dobnim skupinama koje se mogu smatrati najaktivnijim godinama za formiranje i usmjeravanje profesionalne karijere. od 70. unatoč svojim profesionalnim prerogativima.3 9. većina respondenata su profesionalno formirani etnolozi (82.5% žena. Ovi rezultati upozoravaju na činjenicu da se.7% žena u ukupnom članstvu.42 Ne želeći osporiti poticajnost suvremenih trendova prožimanja granič­ nih disciplina43.8% respondenata.198 KONJI. odnosno stanje etnologije kao znanosti. te da upravo njihova motivacija za sudjelovanje u anketi odražava zainteresiranost za daljnji razvoj i sudbinu profesije. 41-50 godina 4. Rezultati su slijedeći: . H ED dosljedno ne pridržava određenja prema kojemu je za profesiju potrebno tzv. 51-60 godina 5. odgovara spolnoj distribuciji članstva (odgovorilo je 76.4% ). te 23. Dob (godine starosti) respondenta 1.8% ih nije završilo dodiplomski studij.

stoljeća« logična posljedica takvog po­ vijesnog razvoja. a više od 3 funkcije 16. još uvijek ne go­ vori o mogućnosti osiguravanja društveno sankcioniranog monopola na profesionalnu ekspertizu. o položaju et­ nologa u društvu) u marginalnom društvenom položaju etnologije vidi prednost (nedostatak »pritisaka« u planiranju istraživanja). povezanost sa stranačkim tradicijama Hrvatske seljačke stranke. i inače društveno aktivniji članovi.6 13. i si. tj. po strani od stvar­ nih društvenih/političkih kretanja.3 4.0 2. Iako jedna od ponuđenih ocjena/odgovora (pitanje 14. a ne samo profesionalnu obavezu. Distribucija prema funkciji u društveno-političkim zajednicama/orga­ nizacijama (na razinama od općinske pa naviše) bila je slijedeća: preko polovice članova H ED -a (58.2 8.PROFESIJA ETNOLOG 199 Područja (1) opća teorijska znanja (2) metode i tehnika terenskog istraživanja (3) odgovori u % 35. skloniji shvatiti odgovaranje na anketu kao svoju prvenstveno društvenu. u postrevolucionamom ju je periodu učinila »sumnjivom« i ideološki dvojbenom.4 obrazovanje za komunikaciju i suradnju s korisnicima usluga (4) nešto drugo Područja (ponuđeni odgovori u kombinacijama) (1) + (2 ) (1) + (4) (1) + (2) + (3) (2) + (3) (1) + (2) + (3) + (4) 0. jednu do tri fun­ kcije obnašalo je 25.7 rang 2 3 4 odgovori u % 13.7% članova H ED -a bilo u nekoj poziciji donošenja odluka. njegova kul­ tura kao »najautentičniji« odvjetak nacionalne kulture. Činjenica da je 41. O stupnju monopola na stručnu ekspertizu pokušat ću zaključiti na temelju odgovora na pitanja o participaciji respondenata u strukturama moći (pitanja 15 i 16). Vjerojatnije je pretpostaviti da su takvi.44 Ne želim.45 No društvena uloga svake .6 15.7% članova.3% ) nije vršilo funkciju. Politizacija na kojoj je u krajnjoj liniji iznikla (afirmacija seljaštva kao temeljnog socijalnog sloja. Dru­ gačiji pristup seljaštvu i tradiciji od onog kakvog je hrvatska etnologija gajila između dva rata nije se artikulirao u ozračju nove komunističke vladavine.3% nečlanova SK. u svojoj po­ vijesti hrvatska etnologija nije uvijek bila apolitična.3 6.0% članova.9 Odgovori na ovo pitanje pokazuju da velika većina respondenata (ukupno 78% u različitim kombinacijama odgovora) iskazuje latentnu nesigurnost u odnosu na ovladavanje temeljima profesije — opća teorij­ ska znanja i metode. te je stoga definitivna marginalizacija i stagniranje etnologije na (teorijsku) »razinu početka 20. Me­ đu respondentima bilo je 83. dakako pledirati za politizaciju profesija ili njihove političke koalicije bilo koje vrste.).

No značajno je da među etnolo­ zima s doktoratima znanosti ima jednaki postotak onih koji su doktori­ rali etnologiju. dakle. zaštita spomenika.8 2.9 31. posebice društvenih znanosti. Obrazovanje etnologa. pored neprekidne skepse podra­ zumijeva i stalan kritički dijalog s nosiocima moći. ŽENE. nije u doslu­ hu s očekivanim tipom organizacije u kojima se etnolozi najčešće zapoš­ ljavaju.3 rang 1 2 3 Ukupni postotak čisto etnoloških i djelomično etnoloških48 radnih mjesta (93. centri za kulturu) znanost (fakultet. graničnih disciplina) također je faktor važan za mo­ gućnost određivanja profesionalnog monopola. centrima za kulturu i zaštitu spomenika kulture. u muzejima. arheologije.0 6. dakle.0 2.3% nije doktoriralo). no oni se ne predaju u okviru Odsjeka za etnologiju.6% ) bio bi dobra podloga za razvoj profesije. Karakter radnog mjesta čisto etnološko djelomično etnološko neetnološko % odgovora 68.200 KONJI.0 rang 1 2 3 4-6 4-6 4-6 Većina etnologa (preko polovice) zaposlena je.4 9.6% re­ spondenata.0 2. dok je na trećem stupnju (magisterij) situacija znatno bolja: etnologiju je magistriralo 21. Ilustrativno je da velika većina respondenata nema postdiplomskog obrazovanja (74. karakteru radnog mjesta (br. O stupnju vanjske prepoznatljivosti i organiziranosti profesije etnolog zaključit ću na temelju pitanja o području zaposlenja respondenata (pita­ nje br. budući da su- . znanstvena ustanova) student obrazovanje bez stalnog zaposlenja (povremeno radi) ostalo % odgovora 52. pored jasne sfere kompetencije (određenja od­ nosa između tzv. 6).46 Mnoge genera­ cije etnologa koji su se nakon diplome zapošljavali u muzejima suočavale su se s nizom problema. povijesti. 7). a »nešto drugo« 3. te o stupnju iskorištenosti etnološkog znanja (br. Da li ih njihovo obra­ zovanje adekvatno priprema za ta zvanja? Tek odnedavno studenti et­ nologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu slušaju predmete muzeologija i zaštita spomenika kulture (oba dvosemestralno).47 Obrazovanje za profesiju.6 25.8% ). kao i »nešto drugo« (7. 9). Prekid komunikacije određenu znanost/profesiju osuđuje na životarenje i/ili irelevantnu pozi­ ciju u društvu. RATOVI znanosti. već ih budući etnolozi slušaju sa studentima povijesti umjetnosti.9% .5% ih nije magistriralo. Područje zaposlenja: kultura (muzej. a 84.

PROFESIJA ETNOLOG

201

gerira da se etnolozi, koji su se izjašnjavali prema vlastitoj ocjeni, sma­ traju pravim ljudima na pravom mjestu. No, pitanje o stupnju iskorištenosti etnonoškog znanja na radnom mjestu baca nešto pesimističkiju sliku.
Stupanj iskorištenosti 0 -2 0 % 20 — 50% 50 80% 80 — 100% % odgovora 29,2 27,1 25,8 18,8 rang 1 2 3 4

U ovom ću slučaju učiniti iznimku, i podastrijeti rezultate ukrštanja nekih odgovora na pitanja o karakteru radnog mjesta i stupnju iskorište­ nosti etnološkog znanja na radnom mjestu. Od svih respondenata koji su odgovorili na anketu, a rade na čisto etnološkim radnim mjestima, samo 18,8% ima 80-100% iskorišteno svoje profesionalno — etnološko znanje. Od svih onih (68,6% ) koji su izjavili da imaju iskorišteno etno­ loško znanje u najvišem postotku (80-100% ), na etnološkim radnim mje­ stima radi 27,3%. Nitko od onih koji su odgovorili da rade na djelomično etnološkim mjestima nema iskorišteno etnološko znanje u najvišem po­ stotku. Riječju, izrazito nepovoljna primjena etnološke ekspertize suge­ rira nedvosmisleni odgovor da ne možemo o etnologiji govoriti kao o profesiji. Kolektivne predodžbe pomoću kojih profesije postaju prepoznatljive sadržavaju tipično idealno profesionalno ponašanje prema korisnicima. No već citirani odgovori na pitanje o područjima s kojih etnolozi osjećaju najveću potrebu za daljnjim usavršavanjem, pokazuju da u raznim kom­ binacijama 24,4%, dakle, jedna četvrtina respondenata osjeća nedostatak profesionalne naobrazbe za komuniciranje i suradnju s korisnicima uslu­ ga. Pa ipak, u pitanju o tome kako i koliko često upoznaju javnost s re­ zultatima svoga rada (br. 10), dobili smo slijedeće odgovore koji ilustri­ raju prisutnost etnologa u stručnoj i široj javnosti.
Tip aktivnosti objavlj. u znanstv. / stručnim publikacijama referati na znanstv. / stručnim skupovima postavljanje izložbi istupanje u sredstvima mas. komunikacije % redovito 29,2 18,8 22,9 16,8 % povremeno 50,0 54,2 37,5 52.0 % ne 20,8 27,9 39,6 31.2

Kako vidimo, najveći postotak respondenata prema vlastitoj procjeni povremeno komunicira sa stručnom/znanstvenom i širom javnošću, dok je broj onih koji uopće ne komuniciraju veći (u slučaju istupanja u sred­ stvima masovnih komunikacija je taj postotak gotovo dvostruk) od broja onih koji to čine redovito. Već je bilo riječi o HED— u kao profesionalnom udruženju. Ono nije razgranato (nema sekcija), izdaje redovitu godišnju publikaciju ( Etnološ­

202

KONJI, ŽENE, RATOVI

ka tribina), a godišnje organizira jedno do dva savjetovanja. Iz takvog tipa aktivnosti očigledno je da su njegovi ciljevi striktno stručni, a to je moguće razabrati i iz nehijerarhijskog principa njegove organiziranosti. Ona udruženja koja koriste monopol svoje struke ne samo u korist pro­ fesije, već i za ekonomski probitak svog članstva (npr. odvjetničke ko­ more u nas) imaju hijerarhijsku i monolitsku organizacijsku strukturu što im omogućava fleksibilnost i brzo reagiranje na vanjske podražaje. Širo­ ka podrška članstva profesionalnim organizacijama dio je neformalne so­ cijalizacije u toku profesionalnog obrazovanja. Ako je suditi po sprem­ nosti članstva H E D -a da se odazove na ovu anketu, ta socijalizacija nije naročito uspješna. Anketa nije sadržavala pitanja iz kojih bi se izravno moglo suditi o identifikaciji s profesijom i o profesionalnoj etici. No pitanje o položaju etnologa u društvu (br. 14) koje je bilo otvorenog tipa, ipak pruža po­ sredne obavijesti. Moguće ih je sažeti prema prevladavajućem tonu:
Ocjena položaja etnologa u društvu loš osrednji dobar bez odgovora odgovori % 79,2 10,4 2,1 8,3

Položaj etnologije etnolozi ocjenjuju patetičnim diskursom; ona je »zapuštena«, položaj joj je »sramotan«, »marginalan«, »nebitan«, »mize­ ran«. Proziva se »društvo« koje ne poznaje i ne cijeni etnologiju, »etno­ lozi su nevidljivi«, »oni u našem društvu ne postoje«. Među krivcima za takvo stanje na prvom mjestu su sami etnolozi koji u anketi sebi samima upućuju mnoge gorke riječi samoprijekora: »Mislim da u našem društvu etnolozi imaju položaj — kakav i zaslužuju, znači ne i onakav kakav bi trebalo!« Grupiramo li uzroke lošeg položaja etnologa/etnologije u druš­ tvu riječima samih respondenata49 dobivamo slijedeći »grupni portret«: 1) uzroci su u sistemu obrazovanja: zastarjeli sistem studiranja, zastarjelost kadra; studij etnologije je zaglup­ ljujući, ograničen, primitivan; znanje nekih predavača je sumnjivo; slabosti postdiplomskog studija; negativna selekcija na katedri. 2) uzroci su u samim etnolozima: (a) nekompetentnost etnologa: niski nivo stručnog i znanstvenog rada; neatraktivnost 1 naše robe’; neaplikativnost; teorijsko određenje predmeta i ciljeva etnologije još je uvijek odvajaju od suvremene kulturološke problematike; neaktivnost etnologa (npr. od 1962. do danas nisu bili u stanju napisati etnološku čitanku, sin­ tezu o tradicijskoj kulturi Hrvata, etnološke preglede o pojedinim regijama, povijest etnologije u Hrvatskoj); gotovo potpuni nedostatak teorijsko-metodoloških istraživanja ozbiljan je nedostatak u hrvatskoj etnologiji (kolege

PROFESIJA ETNOLOG

203

se međusobno baš ne čitaju!!!, primj. L. S.); u Hrvatskoj se radi o dobrovo­ ljnom izgnanstvu etnologa iz vlastitog društva (ne kaže zašto, L. S.). (b) nedovoljna probojnost u javnosti: građani misle da znaju sve o predmetima koje proučava etnologija; ne­ dovoljna financijska podrška (SIZ-ovi); etnolozi premalo populariziraju struku; premalo se o njoj zna (...) vezuje je se uglavnom uz narodnu nošnju; niska razina stručnog znanja ('etnografi’); premala borbenost etnologa za struku; u javnosti, ali i među obrazovanim svijetom često se ne razlikuje etnologa od enologa; slaba povezanost/zatvorenost samih etnologa; tenzija ’stare i nove’ etnologije umjesto borbe između dobre i loše etnologije; pojave kritizerstva i privatizacija među samim etnolozima; nedovoljna društvena moć etnologa (u DPO/DPZ); izoliranost etnologa u provinciji. 3) položaj kulture u društvu općenito: loš položaj etnologa dio je cjelokupnog materijalnog položaja kulture; ne­ dovoljni sluh struktura; položaj kulture je ispod nivoa civiliziranog čovjeka pa ako je kultura na margini, onda je i položaj etnologa tu negdje: potcjenjivački odnos prema etnografskoj građi koja se smatra ’balastom’; druge društvene znanosti koje zapostavljaju etnologiju jer nije aktivna kao npr. arheološke iskopine. 4) negativni politički stavovi: u svom desetogodišnjem radu doživjela sam i to da mi je od nekih od­ govornih drugova bilo rečeno da živimo na grbači društva i da se bavimo stvarima koje našem društvenom razvoju uopće nisu interesantne; (etnolo­ giji se zamjera da se) struka bavi nečim što je nevažno, seljacima, kome je to uopće interesantno?; krivi su i iskompleksirani rukovodioci sa sela, koji žele prikriti porijeklo i vezu sa selom; poistovjećuju se nacionalno s nacio­ nalističkim ( ’izvorno narodno’ s ’nacionalnim u najgorem smislu riječi’); sloboda rada, istraživanja i objavljivanje vezani uz (nestručna, autoritarna) mišljenja naših nadređenih; kada je potrebno da se politika i vlast pokaže pred javnošću onda je folklor, nošnja, kolo to što je u prvom redu i što čini bit gotovo svega manifestacionog, a kada je potrebno zaposliti ljude koji se o tome trebaju brinuti, to sve zabilježiti, obraditi i onda pokazati, tada je to sve nepotrebno; etnologa nema tko zaštititi kada pojedini moćnici odluče ugasiti radna mjesta u kulturi; društvo se afirmativno odnosi najčešće prema onim znanostima čiji rezultati brzo donose neposrednu materijalnu korist (• • ■ ) l mogu staviti u funkciju važeće političke ideologije; etnologija se u bli­ žoj prošlosti afirmirala stavljanjem u službu nacionalističkim političkim in­ teresima veličanjem kulture vlastitog naroda. I tako dalje... Odgovore na ovo pitanje mnogi su respondenti nizali i na više kucanih stranica. No nadasve je zanimljiva gotovo klasična freudovska omaška pri čitanju tog pitanja. Umjesto o položaju etnologa, ve­

204

KONJI, ŽENE, RATOVI

ćina je respondenata komentirala položaj etnologije. Problem je, ipak, u profesiji... Nepravedno bi bilo etnologe koji nisu žalili truda niti vremena da op­ širno odgovore na anketu optužiti za pasivnu rezignaciju. U svojim od­ govorima oni predlažu i neka rješenja kojima bi se popravio loš položaj struke. Navest ću neka od njih: uvesti etnologiju u školu; istraživanje su­ vremenih tema; interdiscipliniranost; izboriti se za aplikaciju etnološkog znanja (turizam, mala privreda, ugostiteljstvo, kod društvenih istraživanja, pri organizacijama za međupodručnu i međunarodnu suradnju); etnolozi se moraju nametnuti društvu i ukloniti ljubomoru među sobom; afirmacija na osnovi stručnih i znanstvenih rezultata svoga rada; veća prisutnost etno­ loga na svim nivoima (u javnosti) kao preduvjet mijenjanja zaostale druš­ tvene svijesti; sudjelovanje etnologa u mijenjanju odnosa prema znanosti općenito; etnolozi se unutar sebe moraju analizirati i shvatiti da je problem djelomično i u njima. Iako je većina predloženih rješenja konstruktivna i dobronamjerna, valja primijetiti da niti jedno od njih ne propituje problem na razini glo­ balnog društvenog sustava. Umjesto zaključka, navest ću jedan integralni odgovor: »Da bi mogla težiti izvjesnom društvenom ugledu, dakle moći, etnologija u Hrvatskoj mora se konstituirati kao profesija u suvremenom smislu riječi. Konstituirati je u tom smislu mogu jedino etnolozi sami, definiranjem i ostvarivanjem — visokih! — profesionalnih kriterija.«

E T N O L O Z I, N A Š I SUVREMENICI
Tvrdnjom da živimo u zanimljivom vremenu, bogatom poticajima za etnološka istraživanja i zahvalnom za etnološko tumačenje, započela sam ovaj ogled o profesiji etnolog. Tu je tvrdnju pak moguće razumijevati u svjetlu kulturnog relativizma. »Želim vam da živite u zanimljivom vre­ menu«, opaka je kletva u istočnjačkim kulturama. Zanimljivo vrijeme je i nedefinirano vrijeme, bremenito mogućnostima, ali i izborima, čija pogibeljnost nije na prvi pogled lako raspoznatljiva. No imajući u vidu aktivističku orijentaciju zapadne civilizacije, teško će se biti othrvati iza­ zovu zanimljivog vremena. Nastojanje za profesionalizaciju etnologije je­ dan je takav izazov. Ona može biti tek proizvod kolektivnog napora koji podrazumijeva osviješteni stav o društvu — njegovoj prošlosti, suvreme­ nosti i budućnosti. Postepeno prevladavanje profesionalne nad tehnološ­ kom podjelom rada vodi nas u budućnost postindustrijskog društva s vi­ zijama blagostanja i mira među ljudima i suradnje s prirodom. U onoj mjeri u kojoj je budućnost proizvod syjesne odluke, mjerit će se naša odgovornost za nju. No pritom nikada ne treba zaboraviti da se buduć­ nost može prikazati pod obrazinom prošlosti.

PROFESIJA ETNOLOG

205

Prilog: Anketa upućena članovima HED-a
Hrvatsko etnoloSko društvo, Đure Salaja 3, 41000 Zagreb ANKETA: Profesija etnolog. Osnovni pokazatelji statusa profesije UPITNIK Upute za ispunjavanje upitnika: Molimo da na pitanja odgovarate tako da zaokružujete svoje odgovore, a kod ukrštenih pitanja da zaokružite znak »+«. Odgovor na zadnje pitanje (br. 14) možete priložiti na posebnom papini. 01. Što ste diplomirali 1. etnologiju (Filozofski fakultet) 2. nešto drugo 3. nisam završila(o) dodiplomski studij 02. Da II ste magistrirali I što 1. etnologiju 2. nešto drugo 3. nisam 03. Da II ste doktorirali I što 1. etnologiju 2. nešto drugo 3. nisam 04. Dob (godine starosti) 1. do 30 godina 2. 31 — 40 godina 3. 41 — 50 godina 4. 51 — 60 godina 5. 60 i više godina 05. Spol 1. žena 2. muškarac 06. Podruje u kojem ste zaposleni 1. znanost (fakultet, znanstvena ustanova) 2. kultura (muzeji, centri za kulturu, zavodi za zaštitu spome­ nika i si.) 3. obrazovanje 4. ostalo 07. Karakter Vašeg radnog njjesta 1. Čisto etnološko (etnolozi istraživači, znanstveni radnici i sveučilišni nastavnici, muzejski ku­ stosi, zaštita spomenika i si.) 2. djelomično etnološko (radno mjesto gdje je etnološko znanje dobro upotrebljivo, ali na tim radnim mjestima mogu raditi široki profili društvenih profesija) 3. neetnološko
08. Val netto osobni dohodak za travanj 1989:

09. Procijenite stupanj iskorištenosti Vašeg etnološkog znanja na svom radnom mjestu 1-0 — 20% 2.20 — 50% 3.50 — 80% 4 .8 0 — 100% 10. Molimo da navedete kako I koliko često upoznajete Javnost s rezultatima Vašeg etnološkog rada redovito povremeno ne 1. objavljivanjem u znanstvenim i stručnim publikacijama + + + 2. referati na znanstvenim i stručnim skupovima + + + 3. postavljanje izložbi + + + 4. istupanje u sredstvima masovne komunikacije (TV,radio, novine) + + +
11. S kojeg od navedenih područja osjećate najveću potrebu za daljnjim stručnim usavršavanjem

1- opća teorijska znanja iz etnologije 2. metode i tehnike terenskog istraživanja 3. obrazovanje za komuniciranje i suradnju s korisnicima usluga 4. nešto drugo 12. Da II ste bUl delegat ili vršili funkciju u nekqj društvenopolItlčkqj organizaciji IH zajednici (de­ legat u općinskoj Ul republičkoj skupštini, gradskom H i republičkom vijeću Saveza sindikata, općin­ skom IU višem komitetu SK, nekom općinskom Ul republičkom SIZ-u, I sL) 1. ne 2. da — 1 do 3 funkcije 3. da — više od 3 funkcije 13. Da li ste član SK 1. da 2. ne
14. Sto mlatite o položaju etnologa u društvu?

206

KONJI, ŽENE, RATOVI

BILJEŠKE
1 Tu je akciju organizirao Hrvatski socijalno liberalni savez (HSLS). Skulptura bana JelaČića, rad kipara Antona Fernkorna, postavljena je 1866. na tadašnjoj Harmici, a uklonjena je pod okri­ ljem noći od 25. na 26. srpnja 1947. i bez objašnjenja pod još neistraženim okolnostima. Jedno je pak izvjesno. Ona je u postrevolucionarnom periodu predstavljala simbol kojeg je trebalo simbolički (ali i tvarno) razvlastiti, svrgnuti i odbaciti na »smetlište historije«. Za diskusiju o problemu proizvodnje i svrgavanja simbola kao prerogativa odnosa moći usp. poglavlje »Nova Nova godina — Od ’Mladog ljeta’ k političkom ritualu«. »Termin profesija u sociološkom smislu znači zanimanje koje ima monopol nad nekim kom­ pleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina za koje je potrebno dugotrajno školovanje, tzv. visoko obrazovanje te tako postaje jasno prepoznatljivo u društvu.« Nav. prema Josip Županov, Željka Šporer, »Profesija sociolog«, Revija za sociologiju, XIV, 1984,1-2, str. 15. Pri izradi ovog teksta, kao i njegovog empirijskog dijela, slijedila sam prvenstveno tu studiju koja svojim is­ crpnim i teorijski fundiranim izlaganjem osnovnih pretpostavki sociologije kao profesije pred­ stavlja neophodan temelj za sustavno promišljanje tog problema. Također dugujem zahvalnost dr. Zeljki Sporer koja mi je kao iskusna istraživačica profesija u suvremenom društvu dala mno­ ge korisne sugestije prilikom izrade anketnog upitnika. Nav. pr. Županov-Šporer, nav. dj., str. 12. Usp. Veljko Rus, »Protuslovlja između industrijalizacije i profesionalizacije rada«, Revija za sociologiju, XIV, 1984, 1-2, str. 52 i 54. Županov, Šporer, nav. dj., str. 13. Olga Supek, »Ethnology in Croatia«, Etnološki pregled, 1984, 23-24, str. 17. Prve četiri dimenzije ove klasifikacije čine odvojene sfere koje je moguće jasno analizirati i mjeriti, dok je peta dimenzija pridodana zbog toga što predstavlja posebno važan i za profesije specifičan čimbenik; nav. prema Županov, Šporer, nav. dj., str. 16. Isto, str. 16. Dunja Rihtman-Auguštin, Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 3. Isto, str. 4. Isto, str. 16. Aleksandra Muraj, Živim znači stanujem, Hrvatsko etnološko društvo (et al.), Zagreb, 1989, str. 25. »Čuvalo se to jedinstvo etnološke misli, pa se pri tome nije zamjećivalo da ta misao stagnira na razini početka 20. stoljeća«, Dunja Rihtman-Auguštin, nav. dj. str. 16. Za analizu teorijskih prijepora i pokušaja teorijskih inovacija u hrvatskoj etnologiji, usp. među ostalima, slijedeće radove: Dunja Rihtman-Auguštin, Struktura tradicijskog mišljenja. Školska knjiga, Zagreb, 1984; nav. dj., 1988; Narodna umjemost, Zagreb, 13,1976; Olga Supek, »Osnov­ ne značajke etnologije u Hrvatskog od 1945 do danas«, Zbornik I kongresa jugoslavenskih etnologov in folkloristov, I, Knjižnica Glasnika Slovenskega etnološkega društva, Ljubljana, 1983, str. 51-65; nav. dj. 1988. Usp. Olga Supek-Zupan, »Osnovne značajke etnologije u Hrvatskoj...«, nav. dj., str. 56. Ono određenje etnologije koje kao njezin cilj prepoznaje proučavanje elemenata kulture poje­ dinih naroda koji nose etnička obilježja posredstvom kojih je moguće doprijeti do etnogenetičkih procesa, odnosno utvrditi etničku povijest pojedinih naroda, kao osnovnu kategoriju et­ nologije ističe pojam ethnosa. Usp. Vitomir Belaj, »Plaidoyer za etnologiju kao historijsku zna­ nost o etničkim skupinama«, Studia Ethnologica, Zagreb, Vol. 1, 1989, str. 9-13. Usp. Dunja Rihtman-Auguštin, »Pretpostavke suvremenog etnološkog istraživanja«, Narodna umjetnost, Zagreb, XIII, 1976, str. 1-23. Usp. djelovanje antiprofesionalizma na razvoj, odn. kočenje razvoja sociologije, Županov, Špo­ rer, nav. dj., str. 17. Usp. Vitomir Belaj, »Šezdeset godina neprekinute nastave etnologije na Zagrebačkom sveuči­ lištu«, Etnološka tribina, XVIII, 1988, 11, str. 149-150. Iskustva istraživača Zavoda za istraživanje folklora svjedoče, primjerice, da su više puta bili u prilici da se sukobe s lokalnim amaterima koji su se posesivno postavljali u odnosu na »svoj« teren.

2

3 4 5 6 7

8 9 10 11 12 13 14

15 16

17 18 19 20

str. Freiburg/Basel/Wien. dj. To pak govori u prilog tvrdnji o društvenoj nemoći. Dunja Rihtman-Auguštin. a muškarci 29. 40 Usp. Rudi Supek. 22 Utemeljitelj hrvatske etnologije. dj. str. Brojčana nadmoć žena upozorava na još jedan faktor relevantan za ocjenu statusa profesije. str. 62-64. 28. U toj otvorenosti. 33 Županov. Naprijed. te ekonomske zna­ nosti. nav. 25 Isto. str. dj. navodi koristi od redefiniranja pojma »tradicijska kultura«. »Ethno­ logy in Croatia«. profesije. Županov-Šporer. godine u Portorožu usvojila moralni kodeks sociologa. 24. No zasigurno nije najveći problem etnologije vapaj za spašavanjem baštine. pr. 5. dr. Usp. str. 21.PROFESIJA ETNOLOG 207 21 Usp. 29. Revija za sociologiju. . psihologije. 23 Usp. konzervatorski stav etnologa. 15. 27 Županov. str. 37 Olga Supek. kao i kibemetike. tj.. 36 Isto. Usp. Županov-Šporer. nalaze se u arhivi HED-a. nav. str. 46 Zanimljiv je podatak da u Savezu muzealaca Jugoslavije ne postoji sekcija za etnografsku muzeologjju. etnologija »ne može izgubiti — ona samo dobiva«. modeme lingvistike. 26 Usp. nav. nav. koji mogu poslužiti kao podloga za buduća istraživanja i tretirati se kao pilot istraživanje. Dunje Rihtman-Auguštin. 31 Isto. Herder... Kada bi se osporio njegov »povijesno nejasan i relativan status« i precizirali društveni segmenti/povijesna razdoblja na koja se odnosi (npr. neartikuliranosti. Statut Hrvatskog etnološkog društva donesen na izvanrednoj skupštini održanoj 29. primjerice. radove navedene u bilješci 14. Od toga su 104 člana (59. 20-21. dj. Ona se zalaže za suradnju i otvorenost etnologa (pored tradicionalne suradnje s historiografijom) prema znanostima poput sociologije i socijal­ ne povijesti. M. 1968.1. dj.. već činjenica da je taj vapaj nečujan i da ostaje neuslišen.. žene čine 70. str. narodni pripovjedači) bili su u SSSR-u dio agitacionog aparata i »sredstvo za ostvarenje socijalizma i komunizma«. str. dakle. semiotike. 35 Usp. 27.. »Osnovne značajke etnologije u Hrvatskoj. dj.. Rudi Supek.8%) iz Zagreba. 28 Isto. 1986. Folkloristika. str. str. str.«. nav. 100. 33. prema mišljenju Josipa Županova i Željke Šporer. ali i sami stvaraoci folklora (npr. nav. Eine vergleichende Enzyklopddie. 30 Isto. 41. 44 Na sličan način ove procese ocjenjuje i Olga Supek koja smatra da su nakon 1945. 28. »kultura radničkih predgrađa« početkom 20. Šporer. 24. ublažio bi se motiv etnoloških projekata spašavanja. Nav. str. 1989 1-2 str 4-5. jedini politički čin predstavljao je sam naziv društva. razvoj i kulturni napredak postali osnovni ciljevi. stoljeća). dj.. str. 32. odn. Zanimljivo je spomenuti da je Skupština Jugoslavenskog udruženja za sociologiju 1972. a to je feminizacija profesije. 26. Aleksandra Muraj. 45 Nisu u povijesti bila rijetka pretvaranja znanstvenih disciplina/profesija u oruđe propagande određenog režima.. Folklore. nav. nav. Ta je odredba prenesena iz prethodnog Statuta donesenog na Osnivačkoj skupštini HEDa 17. zbila se opća rcorijentacija vrijednosti u smjeni budućnosti. 41 Podaci o ukrštanju varijabli.3% (51 član). dj. Olga Su­ pek. u: Sowjetsystem und Demokratische Gesellschaft.. usp. 38 Integralni tekst upitnika sadržan je u Prilogu. 585-587. Olga Supek. 42 Usp.. 1975. upućuje na stupanj razvijenosti profesije sociolog u Jugoslaviji. XX. »promjena. str. Ispitivanje javnog mnijenja. Gavazzi.7% (123 članice). Županov. Šporer. na kraju ovoga teksta. 39 Prema podacima dobivenima od tajnice HED-a Ljubice Katunar. 29. Zagreb. str. 32 Prema mišljenju predsjednice društva u više mandata i dugogodišnje aktivistkinje HED-a. dj. Šporer. str. 18-20. 24 Isto. kojoj ovom prilikom zahvaljujem na poticajnim kritičkim komenta­ rima. za razliku od zagledanosti u prošlost kulture«. društvo broji ukupno 174 člana. te da samo postojanje tog kodeksa. nav. 34 Usp. »Položaj jugoslavenske sociologije«. Sonderdruck. Hermann Đausinger. 29 Isto.2%) izvan Zagreba. smatra autorica. decidirano poima etnologiju »kao granu univer­ zalne povijesti«. a njih 70 (40. 43 Usp.

pr. ŽENE. XVIII. 162. Željka Šporer. . Etno­ loška tribina. str. »Razvijenost sociološke profesije i odnos prema njoj«. te ih zbog toga neću stavljati pod navodnike nego ću ih istaknuti kurzivom. »O studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu«. pr. ali na tim radnim mjestima mogu raditi široki profili društvenih profesija. 11. 3. 1988. neobjavljeni rukopis. 48 »Djelomično (etnološka) radna mjesta su sva ona radna mjesta gdje je etnološko znanje dobro upotrebljivo. nav. 1989. RATOVI 47 Nav.208 KONJI. 49 Ovo su sve autentične izjave respondenata. Libuše Kašpar. str.« Ova definicija modifikacija je određenja djelomično socioloških radnih mjesta.

tBNSKA P o v e s t .

.

9 Između znanosti i umjetnosti: Pjesme Erike Jong Ti zapravo i ne želiš biti pjesnik. Jong odgovara potvrdno. Jong mu ga otima. Bez izravne veze. moraš biti mrtva. Prvo. Artikulirajući svoj kreativni prostor. A treće. Na taj način i sami oblici dominan­ tnog diskursa odražavaju vladajuću mušku ideologiju. procvala u kulturi koja daje prvenstveno riječi.. tjelesnog jezika koji je. Kulinarstvo postaje posrednikom u odnosu s prirodom. Činjenicu da jest žena ističe i tematskim izborom svojih najčešćih preokupacija: spolnost i erotsko u odnosu s vlastitim stvaralačkim činom veže se na traženje »kolektivnog identiteta« ženske sudbine. . moraš se pojebati sa svakim. 1968) osvještava taj problem. u njoj je jezik oružje borbe i sredstvo vlada­ nja. a i mnogo prije vrlo žive i žučne debate o »spolnosti« književnoga stvaralaštva koja je uzavrela francuske književne krugove. Drugo. La parole i njezin rođak le verbe (Logos) bili su donedavna u posjedu male visokoobrazovane muške elite.. Iz razgovora s pjesnikom muškarcem ( Zapovijedi) Osporavanje tih triju pjesničkih i muških istina provlači se kroz sve pjesme Erike Jong. gotovo »raskol«. zasigurno ne još jedna ’poetesa’ nego. kao i dobar dio ženskog stvaralaštva. Robert Lowell o Sylviji Plath {Gorke pilule za mračne dame) Na pitanja ima li pjesničko umijeće spol. Spomenuta je debata. otima ga te­ retu »dnevnog« života koji time prestaje biti tek lako predvidljiva mar­ gina. ili žena. uronjen u povijesni zaborav. Jongova u svojoj prvoj knjizi pjesama (Voće & povrće. na trenutke prelazi i u osluškivanje nijemog. ako si žena. E. moraš biti tri puta bolja od ma kojeg muškarca. u Fran­ cuskoj se već čulo da prise de conscience mora slijediti prise de la parole. trivijalnih stvari postaje ogledalom duše — gotovo uopće ne ličnost. svijet od­ bačenih. I dok je u ostalom svijetu bilo govora o osvješćivanju žena. E.

& jednonoga Jasno? Samo imaj na umu da nemaš nikakvih prava. impersonalnu poziciju dominantnog diskursa. RATOVI (. & posljednja pohvala uvijek je stvar negacije: naime. »zasigurno ne još jedna ’pjesnikinja’«. ne kao žena naime. (Gotovo da je beskorisno. no.) Zamisli da si rođena polucmkinja polužidovka u Missis­ sip p i. Vrati ugriz. Takav jezik teži vla­ sti pokušavajući iskazati »umijeće« nad svojim subjektom. Julia Kristeva. Na taj bi se način stavile u pitanje (i u igru) preobražavajuće snage jezika. Po njima je jezik definiran muškim standardima: oznaka »impersonalnosti« zamag ljuje preferenciju suhog. Pođe li što po zlu opkolit će te & zaurlati »Pjesnikinja!« (. ali ne trabunja & on je crnja. »La femme. {Gorke pilule za mračne dame) Zagovornici takvih teza (zagovornice u većoj mjeri). ŽENE. što znači ima pičku. stavljaju u pitanje »objektivnu«. Kako rekosmo... Erica Jong ne bavi se teorijskim promišljanjem tih problema. jezikom u/na kojemu se osjeća nelagodno. tvrdeći da žensko nikada ne može biti definirano. ona stavlja u pitanje postojeći red stvari. jedna od sudionica u toj raspravi. Kristeva smatra da je njezino istraživanje žensko u onoj mjeri u kojoj pokušava rastvoriti pojam identiteta (uk­ ljučujući tu i rigidni seksualni identitet) kako bi oslobodila snage nepotisnute spolnosti i u pitanju i u društvu.212 KONJI. prisiljena je govoriti sebi stranim jezikom. ce n ’est jamais ga. »koherentnog«. analitičkog. smatra da »žensko« stvaralaštvo jedino može biti negativno. do jednoga. (Dotiče . svi su oni. prisutni u njezinoj poeziji. njegova sposobnost da stimulira promjene na ideološkom i ekonomskom planu.) Riječi su skliske & poezija je Uglavnom stvar muda.. Stoga kad že­ na »sebe progovara«.« Ono bi moralo nastojati da izbjegne definicijama i prodre iza vladavine Logosa. kako bi se djelovalo na stvarno.. Alternativa je promjena područja ima­ ginarnog.) Ambicija ujeda. ali ne zaudara & jedina dobra pjesnikinja je mrtvac.

) M islili su da je tvoja smrt bila tvoja posljednja pjesma: crna knjiga zlatom urezanih korica & stranica boje pepela.. Ali ja sam mislila drugačije.. zatočeni u klasičnoj formi. znajući da ludilo ne vjeruje u metaforu... nadajući se da će žudnja napraviti dijete. ne moram samo nadahnuti pjesmu moram je i natipkati. i ne samo hraniti dijete već ga i voditi posvuda. ne samo začeti dijete. Izabrane pjesme) ... posvuda.. i ne ga samo kupati već ga i hraniti.) što smo ti mogli reći pošto si potonula u sebe & bila progutana od svojih pjesama? (U zemlji Sylvije Plath) psihoanalitičku retoriku i njezinu »označiteljsku« moć. da će praznina sama oploditi tamu. već ga i nositi već ga i kupati.) No kako sam žena. (. Zavidim muškarcima koji mogu žudjeti bezgraničnom prazninom. (. Zavidim muškarcima koji mogu žudjeti bezgraničnom prazninom za tijelom žene.IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI 213 ih i u prozi. (Zavist zbog penisa. dok muškarci pišu pjesme o tajnama materinstva. (. ali su prisutni s manje žestine..) U potrazi za identitetom valja joj prokazati ludilo.

valja joj u pomoć prizivati duhove zaboravljenih žena (Mary Wollstonecraft Godwin /1759— 1798/ i Mary Shelly).. Izabrane pjesme) Ako teži nepoznatom toposu. Ona se sama tuče. Nosile su njihovu djecu.. (. mazohizam (tzv. »pasivnost ženske prirode«)..) Ako je umjetnica & približi se genijalnosti sama činjenica njene darovitosti neka joj prouzroči takvu bol da uzme vlastiti život radije no da nas nadmaši. Byron & Shelly Šepirili su se kraj jezera & pisali svoje pjesme na najčistijem planinskom zraku. Draga majko.. prepisivale rukopise. & nakon što umre. Bratstvo ljudi nije primjenjivo: sve što su životu pridonijele bio je život. RATOVI kao i njihovo dijete. Najboljeg roba nije potrebno tući. Draga kćeri. (O poetskom slijedu. Kćerke kćeri..) (Draga Mary. bilo je jasno da ste bile stvarnije.) Drage Mary. Izabrane pjesme) . & slušale govore o »slobodnoj« ljubavi.2 14 KONJI. Žene su imale svoje trudnoće & strahove. (.. onom mjestu iz kojega žena želi početi pisati. nastojaste se uzvinuti iznad jadikovki o ženskoj sudbini & umrle pri porodu za prava Čovjeka. plakat ćemo & proglasiti je sveticom. ŽENE. (. majke budućih majki.

. tijelo i pjesma oglašavaju se jednoglasno. ma kakvom je pičkom nazivali.. Ma kako joj se jako rugali.. uhvaćeni u prvobitnom prizoru u Disneyjevoj koreografiji... Ishodišna tama. (..) Tako ostavljam maternicu praznom & punom mogućnosti. vraća se plesu protiv smrti. . Izabrane pjesme) Polazna točka svakog daljnjeg istraživanja.) Vraća se ponovo & ponovo na to: seks. Svaki mjesec krv iz plahte poput dobre crvene kiše. uhvaćeni u svom krevetu — oblaku. (.) (Početak) Tijelo prestaje biti ograničavajući faktor ženskih potencijala.) (OdaSiljanje.. Ništa ne raste bez mene..) Pička je gluhonijemo krzno koje govori crvenim jezikom. (... iz nastojanja da »jezik tijela« transponira na po­ dručje poetskog. ma kako šokirani njeni otac & majka. (. (.IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI 215 Najveća snaga poezije Erike Jong proizlazi iz uočavanja svoje (ženske) seksualne različitosti.. Jezik je glas. (... (Vrtlar.) Umjesto toga Čitam svoju sudbinu iz tragova krvi na plahtama. Izabrane pjesme) Štoviše.) Želim pisati o nečemu što nisu žene! Želim pisati o nečemu što nisu muškarci (. »anato­ mija je sudbina« onoga što se tek ima zbiti. Ja sam vrtlar..

216 KONJI. »desimboliziranjem«. U daljini galaksije svjetlucaju poput ribiza. njezina mu koljena uokviruju lice. (..) Pjesnik u svijetu bez luka.. otvara se put napuš­ tanju svake filozofije koja na ženu gleda kao na »drugo«. Čitav jestivi svemir pada mu u navodnjena usta. Njihovim kidanjem..... (. ŽENE.. da se poslužim izrazom iz citirane rasprave.) (iObjektivna žena) Neke od najduhovitijih metafora u pjesmama Erike Jong posvećene su namirnicama. RATOVI (.) Ispitujući dugu pjesmu svog tijela na poprištu gdje leži jašući. (.. I zato slavim mlade žene što zapleću svoje bračne veze & stare žene praznih utroba & punih torbi za kupovinu I zato slavim babe narumenjenih bora koje kupuju u smeću I zato slavim sve žene koje čekaju majstore & sve žene koje spavaju s flašama (. u svijetu bez jabuka poima zemlju kao veliku voćku. njene grudi & trbuh pod bijelim šatorom. odsutno ili ne­ postojeće. on sklanja pogled kao da zaboravlja da je njegova ruka nestala.) I zato slavim žene koje kupuju bolne cipele & šešire koji se više ne mogu zamijeniti I zato slavim njihove vanjštine koje postaju njihova unutrašnjost & njihove nutrine koje će postati njihova vanjština. Kroz njih pjesnikinja prerađuje (jede) prirodu i u isti je mah osjetilno spoznaje. (Voće & povrće) .) (Objektivna žena) Pjesnikinja u te skrivene predjele pokušava prodrijeti i s pomoću pred­ meta svakodnevnog života — tamnice u koju je potrošačko društvo okovalo ženu lancima od lažnoga zlata... u svom tijelu. Dok je ona tu.. Tamno je..

(. introspektivno. samouništavajuće povrće.)« Voće i povrće sinonimi su za »prirodu« — mjesto kamo je žena pri­ padala po vladajućem ustrojstvu svijeta.) To nije praznina. Čak su i njezine pjesme bile recepti.) (Žena koja je voljela kuhati. »nije samouvjereno krepostan poput proleterskog krumpira. »glad«. (.. osjeća Erica Jong. Ne kaćiperka poput banane. & snovi se njime spuštaju po mjesečini.IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI 217 »Trudna riža«. voćka među tvojim nogama.. Tražeći ljubav. pisala bi ona.) Ako se ne bi pojavio muškarac koji bi je volio (lica zaparena od kuhanja. inspirativni luk. »Glad«. No. već dugi hodnik historije. s praškom za pecivo da se digne. (. ona napokon razvlastiti lažnu dihotomiju »prirode« nasuprot »kulturi/ /povijesti« (... »tjeskoba luka« koji traži svoju dušu i nalazi samo svo­ je različite ljuske. upitno... (. i iz navedenog je prosedea moguće zaključiti o njezinoj relevanciji. Izabrane pjesme) Svjesna sam da bi svaki sud o kvaliteti ove poezije bez književno-teorijske prosudbe bio nepotpun. kaže ona. Uvažimo li mišljenje da je u današnjem povijesnom trenutku.) (Voće & povrće) i afirmirati svoje stvaralačke moći a da se ne odrekne vlastite specifično­ sti... Po njima će.. Već skromno. grudiju punih jabukova soka ili vina). Taj isti. ona bi jednog umijesila od medenjaka. obilježenom razornim potresanjem spolnih uloga i . čitala je kuharice.. niti sirena poput jabuke.

već prihvaćanje jezika kao jedim proboja do nesvjesnog. ŽENE. RATOVI njihove vjekovne uvjetovanosti. Silna popularnost koju je to pjesništvo postiglo. . upravo svjedoči tome da je vrijeme za takav pothvat sazrelo. kao i shvaćanje jezi] i podsvijesti ne kao odvojenih entiteta. Težnju da »jezik prebiva u blizini tijela«. koje će oslobođeno potre ustanovljeni simbolički poredak i ono što je Lacan imenovao Zakone Oca. la venue a Vecriture podudarno s čino ponovnog rađanja (la venue au monde).218 KONJI. do onog potisnutog. pjesništvo Erike Jong u puno smislu ispunjava istinsku subverzivnu misiju kojoj je poezija oduviji stremila.

o beznačajnosti ljubavi za jednu ženu ili muškarca naspram uzvišenosti ljubavi za potlačene. 1981).. zahtijevam ličnu sreću. za proleterijat ili čovječanstvo. a ni jedne riječi o svakodnevnom životu. i (nije isključeno) feministkinje«..).10 Žene koje su iskoračile u povijest D R UG O VI I LJU BAVN IC I: ROSA LUXEMBURG Često se događa u pisanju biografija ličnosti čiji su ideali bili veći od života da sam njihov život bude idealiziran. Rigor mortis koji ne po­ pušta u povijesnom sjećanju. Sačuvano je i oko 1000 ljubavnih pisama koja je u 17 godina veze odaslala svom ljubavniku i suborcu Leu Jogichesu (E. Ettinger. Sretna je okolnost što Rosa Luxemburg (1871-1919) nije imala tele­ fona: strastveno je pisala pisma. svim namet­ nutim podjelama (i klišeima) usprkos. iako je intimna veza prekinuta 1907. u bojnom pokliču. Ona svjedoče o odlučnosti da osvoji pravo na sreću. kako vrijeme promiče. postaju sve manje. pjevam ti uvijek istu otrcanu pjesmu. (6. Likovi revolucionarki ukrućeni su u bori brige za sudbinu svijeta. Da. drama­ tične figure pomoću kojih se društvenim sporazumom gradi predodžba žena koje žele izbjeći svojoj sudbini žene: to su opatice. Njemu su bile 23 godine i zajedno su izmislili Poljsku socijalističku partiju koju je Rosa predstavljala u socijalističkoj internacionalni.. klonem. Ostaju klišeji o nespoji­ vosti privatnosti i života posvećenog revoluciji.. borci za stvar očeva.. u jurišu. imam prokletu čežnju za srećom i spremna sara se tvrdoglavošću mazge cjenkati za svoju dnevnu porciju. 3. Drugarstvo u revolucionar­ nom radu trajalo je do smrti. 1899) Lea Jogichesa upoznala je kada je kao dvadesetogodišnja prognanica iz Poljske počela studirati na sveučilištu u Ziirichu. Rosa Luxemburg's Letters to Leo Jogiches. . Kad otvorim tvoja pisma i ugledam šest strana ispunjenih raspravama o Po­ ljskoj socijalističkoj partiji. Usprkos svemu što si mi rekao (. hladne od egzaltacije. osakaćen. London. sveden na sjene koje. Za Juliju Kristevu to su »Elektre — ’lišene himena zanavijek’. revolucionarke.

Predbacivala mu je da ga opsjednutost politikom čini hladnim. htjela je imati njegovo dijete. (17 . misteriozan muškarac. 1900) Pred Rosom je mogao otkriti raznolikost svoje ličnosti: opisivala ga je i kao dobrog. Radit ćemo oboje i naš će život biti savršen. Tada bi pisala: J a sam samo obična mačkica koja voli milovati i biti milovana. Revolucionar koji je znao skuhati ob­ jed ili joj pomagao pri biranju nove odjeće. Nijedan drugi par nema zadatak poput našeg: da jedan iz drugog izgradimo ljudsko biće. budućnosti. 2. o ostakljenoj polici za knjige.. Da se boji intimnog drugarstva za kojim je čeznula. Nije se stidila malih svakodnevnih užitaka — veselila se novim haljina­ ma. »glupu naviku« itd. Bio je otjelovljenje mogućeg. Jogiches je bio njezin heroj i ljubavnik: lijep. kako je označava Rosin biograf J. Jogiches se u njima pojavljuje (možda i nepravedno jer se ne može braniti — njemački su vojnici opljačkali njezin radni stol nakon što su umorili Rosu) kao asketski revolucionar. lojalan i veoma inteligentan. slijepim i neosjetljivim prema njoj — ženi koju voli. Bila je dovoljno sigurna u svoju žudnju da se mogla njome ironično poigravati: Skrasimo se kao pravi pripadnici srednje klase. 1898) Pa ipak. P. ili koji se mogao osloboditi za bilo što osim za revolucionarni program za koji su se oboje borili. 1899) I dok je Rosa u svojim političkim i teorijskim spisima tvrdila da će »žensko pitanje« biti riješeno tek u socijalizmu. Jogiches je neprestano pokušavao Rosine zahtjeve i nastoja­ nje za potpunom ljudskom egzistencijom svesti na »hirove«. (2 1.. Sve ju je to snažno privlačilo. umiljatog i nježnog. 3.. strastven i samozatajan u ispunjavanju svojih dužnosti. vjerovala je da će ih nji­ hova ljubav izdići iznad historijske nužde. (3. Nettl) moguće je očitati iz različitosti emocionalnog prostora koji je svakom od njih bio potreban. Sanjarila je o njihovu zajedničkom stanu. Uzroke njihove osobne tragedije (»jedne od velikih tragičnih ljubavnih priča socijalizma«. »nedosljed­ nost«. ŽENE. potpuno predan političkoj borbi. moramo biti. velikom klaviru. RATOVI Rosina pisma u tim godinama ljubavi otkrivaju da su se njihove žudnje često mimoilazile. opsjednut i nadahnut velikim ci­ ljevima. . energičan i ambiciozan. kako bi ih žigosao kao sebičnost u usporedbi sa zahtjevima političke borbe.. ravno­ dušnim. 7. verandi natkrivenoj vinovom lozom. (6. Ta su joj predbacivanja padala to teže što je i njezin politički angažman bio podjednako strastan.220 KONJI. Rosa Luxemburg željela je sve: i ljubav i revoluciju. 1902) N em a tog para na svijetu koji ima takvu priliku kao mi. Njezina pisma izražavaju nesputanu čežnju za obite­ ljskom srećom — željela se udati za Lea. 5. Bit ćemo sretni. uspješnom vođenju kućanstva.

sazrijevala podjednako politički i emocionalno. taj ljubomorni i posesivni muškarac. Znao je to i on. Žena koju je Jogiches volio postala je jedna od najutjecajnijih ličnosti evropske političke ljevice i marksističke scene. Ona je njega ostavila (u dobi od 37 godina ušla je u novu vezu s dvadesetdvogodišnjim sinom svoje prijateljice Clare Zetkin). a potom i sebe. Pokušavala ga je voljeti. Prijetio joj je da će je ubiti. izvući iz ljušture.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 221 Rosa Luxemburg mogla je sve: živjela je podjednako intenzivno i lju­ bav i revoluciju. Socijalde­ mokratskoj partiji). no Jogiches nije nikada našao snage da ostavi ženu koja se stalno obra­ ćala onom najboljem u njemu. nisu uspjeli. Dugo je vjerovala da će uspjeti. kao nepregledan niz pat­ . Ipak joj je ostao odan do smrti — ubijen je 1919. CRVENA EMM A: EMM A G O LD M AN Uobičajeni image revolucionarke. za­ držati njegovu naklonost i pažnju. Rosa Luxemburg nije se nikada željela natjecati s Jogichesom. nije se mogao po­ miriti s rastankom.. Pisma Rose Luxemburg Leu Jogichesu svjedoče o mogućoj punini ži­ vota u borbi za socijalizam. slika je smjernog bića. njegova je teza ostala nedovršena. za nju ta činjenica (kao i njezina nehajnost spram novca) nije bila više od »male teškoće«. rasla je i frustracija predanog aktivista male revolu­ cionarne partije u egzilu. (Rijetko je koji socijalist-muškarac prije 1896. bio u prilici da u svom ljubavnom odnosu doživi takav obrat konvencionalnih spolnih uloga!) Dok je Jogiches patio od grizodušja zbog bogate rente od koje je živio i kojom je financirao partijske aktiv­ nosti i Rosu. To nije uspio. a njezin život ocrtava tamnim tonovima. dok besprizivnom odanošću svojoj partiji ističe poslušnost kao temeljnu vrlinu. Pisala ih je revolucionarka koja se svom vre­ menu usprkos intelektualno razvijala. one iste kojoj je posvetio sav svoj život. Pisana su revolucionaru. Ona je doktorirala s briljantnom tezom (1897). Ona je to znala i nije mu tajila. avanturu i ustrajnost. Pisala je s neobičnom lakoćom i sugestivnošću na nekoliko jezika. otkriti. muškarcu koji to nije uspio. Jogiches. da će se njihova ljubav razvijati sama ako se on otvori i sudjeluje u zajedničkom životnom projektu. kojega samozatojnost zasjenjuje hrabrost. potiskujući izrazitiju originalnost ideja. prvakinje radničkog pokreta (prem­ da. nikad baš u prvim redovima). nije ga željela posjedovati niti ga pokoriti. Povijest radničkog pokreta uzdiže je kao mu­ čenicu. on nije nikada uspio pretočiti plodnost svog uma ni u kakvo suvislo djelo ni na kojem jeziku. kada je pokušao otkriti njezine ubojice. Kako je rasla njezina slava u njemačkom socijaldemokratskom pokretu (pristupila je 1898. Nabavila je revolver..

Uskoro je Emma Goldman stekla veliku popularnost strastvenim go­ vorima. o slobodnoj ljubavi govorila je moralistima. osjećala sam se više u svom elementu. Rođena je u Rusiji 1869. Naselila se u Rochesteru (država New York). Vješanje petorice čikaških anarhista 1887. i na taj način izmakla kućnoj tiraniji grubog oca i policijskim progonima nakon ubojstva cara Aleksandra II. za dva i pol dolara na tjedan. opisuje ju kao »magnetsku anarhistkinju. ali vjerojatno je i njih ipak. fe­ ministkinju. ŽENE. Lik Emme Goldman. sestra. ali ni­ kada ljubavnica. Ona je majka. pobornicu slobodne ljubavi i svesrdnu podstrekačicu nemira«. Amerika ju je razočarala vrlo brzo. koja je u povijest ušla kao ličnost s radikalne ljevice američkog radničkog pokreta. teoretičarku. Njezin je politički život bio dug niz oduševljenih nada što su se smje­ njivale s razočaranjima. Nedugo nakon dolaska. kamena lica pred klasnim neprijateljem. njezin je prevratnički duh definitivno usmjerilo k anarhizmu (konstantu svog života sažela je rije­ čima »uglavnom u pobuni«) i otada je živjela u vrtlogu radikalne misli i akcije u Evropi i Americi. govornicu.222 KONJI. od pristanka uz američku obalu do iskustava u Sovjetskom Savezu i izdaje anarhista u građanskom ratu u Španjolskoj. slijedeći sirenski zov revolucije. 1919. U govorima i u tekstovima pisanim za časopis Mother Earth (Majka Zemlja) koji je pokrenula i uređivala od 1906. Dakako životi žena radničkih boraca (zašto baš ta imenica toliko us­ trajava u muškom rodu. godine. Imala je nepogrešiv talent da njima pogodi ravno u centar osinjeg gnijezda: predavanja o ateizmu držala je pobožnim anglikancima. drugarica (ponekad drugarica i u smislu supruge). radikalnu aktivistkinju. u siromašnoj židovskoj obitelji. babicu. kad-tad. u svakoj svojoj crti proturječi toj shemi. spisateljicu. godine je s grupom anarhista . utekla je sa sestrom u SAD. U osamnaestoj godini. pisala je Emma Goldman. Z a antiboljševičke histerije u SAD. RATOVI nji koje podnosi stoički. Alix Kates Shulman. a o ograničenostima prava gla­ sa propovijedala je sufražetkinjama. Pobjegla je u New York. Anarhi­ stički život E m m e Goldman . Radost života je tabu. udala se za imigranta Jacoba Kershnera. pacifistkinju. do 1918. Razočaranje u brak došlo je još brže. i za život zarađivala sva­ kodnevnim desetsatnim radom u tvornici odjeće. opire se transformirati u ženski ekvivalent?) doi­ sta jesu bili teški. barem na trenutak obasjao tračak sunca. autorica biografskog djela Na barikade. godine. skrnavila je sve prihvaćene svetinje buržoaskog društva: Što sam se s više otpora suočavala.

U onemogućavanju slobode govora i partijskom eli­ tizmu vidjela je nagovještaj budućih događaja. ali unutrašnji tirani mnogo su pogubniji za život i rast. ovo nije mora revolucija. Kampanju za kontrolu rađanja započela je nekoliko godina prije Marga­ ret Sanger — pionirke pokreta za kontracepciju u SAD. »ispravne« drugove. Redukcionističko shvaćanje emancipacije (po formuli: ekonomsko + političko oslobođenje) preusko je da bi obuhvatilo bezgraničnu ljubav i ekstazu sadržanu u dubokim osjećajima istinske žene — dragane i majke u pravoj slobodi. U jeku najžešće borbe za žen­ sko pravo glasa. godine. SSSR je napustila 1922. Ali takva predviđanja. Prigovara uskom shvaćanju emancipacije žena: One [napredne žene] mislile su da je sve što im je potrebno neovisnost o izvanjskoj tiraniji. prvenstveno ekonomski aranžman. Feminizam Emme Goldman bolje odgovara feminizmu sedamdesetih godina nego senzibilitetu njezina vremena. naprotiv. tvrdi u eseju Tragedija emancipacije žena . Nikada se nije pokorila re­ volucionarnom puritanizmu. Pohrlila je da ponovi predavanje. misli Emma Goldman. ali čim je puštena iz zatvora. širite duh a ne maternicu«). samopoštovanja. u romansi rad­ ničkog pokreta s centralizmom u godinama staljinističke pomrčine. A ljubav. po mnogo čemu lošiji od obične police osigurauja. »ne treba zaštitu. kad su joj spočitnuli što ne odustaje od takve frivolnosti kao što je ples u trenucima kad se sprema svjetska proleterska revolucija (danas se u SAD može kupiti majica s tim citatom) glasi: Ako ne smijem plesati. jer žena premiju (muža) plaća gubitkom vlastitog imena. Jedna od njezinih najpopularnijih izjava kojom je razjarila svoje ćudo­ redne. Brak je. Slobodna ljubav i slobodno majčinstvo — to su ideali Emme Goldman. intime. ona štiti samu sebe«. osta­ la su nepoznata. sporazum o osiguranju. i ostala pisati i politički djelovati u Evropi sljedećih dvadeset godina. Tada je zapisala: Trijumf države znači poraz revolucije. Godine 1916. prepoznavajući u njemu sjenu Velikog bra­ ta: Cenzura mojih drugova djelovala je na mene isto kao policijski progoni: uči­ nila me sigurnijom u sebe. i njezine ideje o decentralizaciji.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 223 deportirana u SSSR. . uhapšena je zato što je javno podučavala o upotrebi kontraceptiva (uz parolu: »Žene. ona kritizira apsurdan argument da će samo sudjelova­ nje žena na izborim označiti kvalitativni pomak u političkom životu.

stoljeća. čak i za svog progonstva u Veneciji. i prve četvrtine 20. Autorica je značajnih metodičko-pedagoških rasprava i udžbenika. te gradonačelnik s općinskim savjetnici­ ma.. ŽENE. Rođena 14. Živjeti svoj život (1931). primjer je duhovite i autoironične samorefleksije. ta je neumorna revolucionarka u šezdeset i petoj godini doživjela ljubavnu vezu s tridesetšestogodišnjim muškar­ cem. postavljati pitanja. TR I REVOLUCIJE GIUSEPPINE M A R T IN U Z Z I Hoće li slava moju raku ikad obasjati? Ne hajem za to. u Labinu prometnuo se u prkosnu manifestaciju borbenoga istarskog proletarijata protiv fašističkog režima. S njim je doživjela »potpuni sklad ideja (. prijatelj obitelji i Giuseppinin kum. u Kanadi.) i potpune ispunjenje moje ženske duše«. Pjesme je počela pisati već u dvanaestoj. ispisano 1890 dobilo je potvrdan odgovor. Pitanje autorice soneta Genio . provela je djetinjstvo u »dosadnom blagostanju«. Nekoliko godina prije smrti. nacionalni liberalizam Giuseppine Martinuzzi nikad nije bio obojen an- . La donna e la civilta — »Zena i uljuđenost«. Giuseppina Martinuzzi stasala je u doba procvata talijanske nacional­ ne svijesti u Istri. Do smrti (1940) nije se prestala boriti. za razliku od većine utjecajnih predstavnika istarskog iredentizma.. Giuseppine Martinuzzi. pod »crvenim internacionalnim stijegom« okićenoga »simboličnim cvijetom socijalnog oslobođenja« išlo je mnoštvo labinskih rudara sa zapaljenim fenjerima. osi­ gurali su Giuseppini Martinuzzi zasluženo mjesto u povijesti. stu­ denoga 1925. nje­ zino je djelovanje iznimno dobro historiografski obrađeno. građani i seljaci iz okolnih sela. No.224 KONJI. Nacionalistički vođa Tomaso Luciani. RATOVI Autobiografija od tisuću stranica. Za razliku od mnogih snažnih i značajnih žena radničkog pokreta na našem tlu. i dokument vremena i odnosa među ljudima u revolucionarnom radničkom pokretu. postala suplentica ženske stručne škole u Labinu. u intelektualnoj sredini maloga grada. u Labinu. baladom u časo­ pisu. Dug život i prisutnost u svim političkim mijenama Istre druge polovice 19. i o njezinu dugogodišnjem »drugu« Alexandru Berkmanu. voljeti. Služ­ bovala je kao učiteljica 32 godine po Istri i u Trstu. Iz nje se može do­ znati o mnogim ljubavima crvene Emme. veljače 1844. Odlučila se za poziv učiteljice i 1873. osim njezine neosporne izuzetnosti. Pogreb te militantne antifašistkinje 25. uvelike je. Iza lijesa. vođi američkih anarhista. prvi se put javno oglasila 1869. usmjeravao njezino političko sazrijevanje.

’crvene učiteljice'. Strčić). List je nakon dvije godine izlaženja ukinut zbog pritisaka austrijskih vlasti i sukobljavanja s načelima ekstremnoga talijanskog nacionalizma. Vodi Žensku komunističku sekciju. Ta je struja već 1869. No. pa onda upornom borbom za prava žena. garibaldističkoj (re­ publikanskoj) struji nacionalnog pokreta. Postup­ no prerastanje Giuseppine Martinuzzi od talijanske nacionalistkinje u in­ ternacionalističkog borca za radnička prava trajalo je godinama. Njezina djelatnost aktivistkinje ženskog pokreta u rasponu od četvrt stoljeća i sastavci što tematiziraju oslobođenje žena još čekaju istins o . predaje u školama tršćanskih radničkih četvrti. Kako je napisala. Trećoj rev° luciji Giuseppine Martinuzzi povjesničari nisu dosad posvetili dužnu paž­ nju. nakon osnivanja Komu­ nističke partije Italije (1921) postaje jedna od njezinih utemeljiteljica u Trstu. od­ govara u njezinu obranu neki suborac. Godine 1888. Život i djelo Giuseppine Martinuzzi. Neumorno piše i objavljuje. Napredni je listovi ističu kao »idol radnika«: Građanska »škrabala zabavljaju se jeftinom duhovitošću na ra­ čun godina i spola naše prijateljice spominjući žensku prevrtljivost«. Knjigu lirske proze Semprevivi (Stolisti) posvećuje 1896. uteme­ ljila Tršćansko radničko društvo (TRD). Upija djela klasika marksizma. ona nije umjela nadrasti samo svoje nacionalno i klasno porijeklo. U početku devedesetih godina ono je rasadnik grupa koje prihvaćaju marksizam na ideološkome i organizacijskom planu. rukovodi Ženskom sekcijom i Sek­ cijom za narodnu prosvjetu. labinskim ru­ darima. već joj je 77 godina). Iduće godine napušta mjesto tajnice TRD i prilazi novoosnova­ noj Talijanskoj socijaldemokratskoj stranci u Austriji.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 225 tislavenskim tonovima. »uzmogla sam postati socijalistkinja baš zato što sam bila učiteljica«. zapisala je). osniva Žensku socijalističku sekciju: okupljene radnice obrazuje i potiče na ravnopravno sudjelovanje u radničkom pokretu. Svako vrijeme ima svoje čitanje pojedinih povijesnih ličnosti. s namjerom da privuče radnike u svoje redove. Ondje se priklanja humanističko-ljevičarskoj. njezin utjecaj i popularnost toliki su da je pozivaju da bude kuma zastavi Labinske re­ publike. Napadaju je još žešće. Transcendirala je ograničenja namet­ nuta vlastitom spolu već pojavom u javnosti. proglasili su je izdajicom. Godine 1905. osniva vlastiti časopis Pro patria. Kao urednica časopisa morala je trpjeti prikrivene i otvorene otpore (»postali su ljubomorni na patriotsko djelovanje jedne žene«. Iako ne sudjeluje neposredno u ustanku labinskih rudara (1921. Rijeka 1979) pohvaljena je kao demistifika­ cija socrealističkog klišea koji je zatajivao pola vijeka političke evolucije Giuseppine Martinuzzi (P. Studija Giacoma Scottia (Sjeme revolucionarne Istre. Od 1877. Kad se udaljila od zasada nacionalizma. Svrstavši se u lijevo krilo Socijalističke stranke. osobito onih najobespravljenijih — radnica. Postaje tajnica TRD.

jezik. Odgovori su mnogoznačni: Prirodnim i tehničkim znanostima femi­ nistkinje zamjeraju posvemašnju ravnodušnost za posljedice koje prim­ jena njihovih otkrića može imati na pojedinca i društvo. Objašnjavajući dvostruku eksploataciju žene i ženskog rada. RATOVI priznanje koje treba izaći iz današnje upitanosti nad položajem žene. o antropologiji vlada mišljenje da je kao profesija otvorena ženama. materijalna kultura. Umjesto toga pro­ pituje što to u znanosti odbija žene. ŽENE.. običaji i rituali. Margaret Mead se iskrcala i iznajmila sobu u rasklimanom hotelu . te politička ese­ jistika s elementima romantičnoga i realističkoga književnog izraza svje­ doče o nadrastanju spola. Ali slika labinskog pogreba svjedoči o trajnom ostvarenju težnji njezina života. suvremena feministička kritika neprisutno­ sti i diskrimincije žena u znanosti obrće naglavačke..226 KONJI. Surova kompetitivnost i spletke u sistemu napredovanja ponajviše se oslanjaju na veze i poznanstva po muškoj li­ niji. a mornarički je orkestar svirao rag­ time. Giuseppina Martinuzzi uvijek je nedoktrinamo osjet­ ljiva na postojanje spolnih antagonizama (nerazumijevanja i nasilja) žena i muškaraca proletera. Osim toga. Potkraj kolovoza 1925. L. obiteljski život. otklanja optužbe za nelojalnu konkurenciju i razobličava klasnu i natklasnu potlačenost žena. O D SAM O E D O SLAVE: M AR G AR ET MEAD Pitanje što ženama »nedostaje« da — osim rijetkih iznimaka — osvoje vrhunce znanstvene karijere. nacije i klase. Te tri revolucije Giuseppine Martinuzzi nisu tekle bezbolno. ima reputaciju da privlači žene. pripovjedačka i programatska proza i poezija. zaljubljena u romantične priče o južnim morima R. Ljudsko tijelo. Utrka za rezultatima ne ostavlja znanstvenicima slobodan prostor (a ni vrijeme) za privatni. nasuprot tome. proučavanje stvarnih ljudi i njihova načina života zahtijeva od znanstvenika sposobnost da se prepusti situaciji. Luka je bila puna usidrenih ratnih brodova američke pacifičke flote. Dok eksperiment u laboratorijskim uvjetima pruža istraživaču iluziju da vlada situacijom. religija proučavaju se kao podjedna­ ko važni. Stevensona. dvadesettrogodišnja doktorandica. stajala je uz ogra­ du palube putničkog broda koji je klizio u tropski bujnu luku otoka Pago-Paga. Vjerojatno zbog toga što sjedinjuje strast da se uoči detalj i težnju za spoznajom cjeline jedne kulture. Lirska. pa čak i na op­ stanak čitavog čovječanstva. Od referata o ženskom pokretu na Regionalnom kongresu talijanskih soci­ jalista u Puli 1899. avioni su nadlijetali brodove. No kulturna antropologija/etnologija... Spektakularna karijera Margaret Mead (1901-1978) zasigurno je najviše pridonijela toj mistifikaciji.

Udavala se tri puta. Njezina ženska klapa s Bamarda predvodila je u eksperimentiranju svim novim idejama. S druge zajedničke ekspedi­ cije s Reom vratila se s bilješkama za knjigu Spol i temperament u tri Primitivna društva (1935) i s kandidatom za trećeg muža. čitavog je života privlačila muškarce. Margaret se vratila kući s te ekspedicije s bilješkama za novu knjigu. pripadnik engleske aristokracije i aka­ demskog establishmenta rodnoga Cambridgea. Freud. A life. Što se. Izazvale su javnu sablazan kada su se na petogodišnjicu oktobarske revolucije pojavile u studentskoj blagovaonici okru­ žene crvenim svijećama i zastavama i otpjevale »Internacionalu«. znameniti antropo­ lozi Franz Boas i Ruth Benedict. Ta je mlada znanost. Otvorenost za sve novo na svoj je način simbolizirala antropologija. antropologom Gregoryem Đatesonom. Svoga prvog muža iz stu­ dentskih dana ostavila je upoznavši na povratku kući sa Samoe lijepog i briljantnog Novozelanđanina Rea Fortunea. televizijskih nastupa itd. Bila je odlučila da u životu postigne »nešto veliko« — što. 1984) intervjuirala. Havelock Ellis i njezini učitelji. Freudu se pripisuje da je na upit nekog sugrađanina što misli da bi normalna osoba morala dobro raditi. ideje (i praksa) sek­ sualnog oslobođenja. odgovorio lieben und arbeiten (lju­ biti i raditi). pak ljubavi tiče. Objavila je 28 knjiga i 181 znanstveni rad. a učinila bi to opet da nije imala prečeg posla. Bavljenje antropologijom bio je tek jedan od mogućih izazova za stu­ denticu s elitnog ženskog sveučilišta Barnard koje se kolegice sjećaju kao projektila nabijenog energijom. iako sitna i nelijepa (najbolje što bi se u prilog njezinu izgledu danas moglo reći jest to da je u mladosti imala lice slično Micku Jaggeru). prema riječima Meadove. Uz solidno obrazovanje toj su generaciji žena bili bliski i psihoanaliza i feminizam. Margaret Mead u obje je stvari bila natprosječna. kao suprug je potrajao . uz mnoštvo novinskih tekstova i kolumna. inteligencijom i znatiželjom u očekivanju lansiranja. viktorijanskom moralu i ksenofobiji i novih putokaza koje su naz­ načili Marx. Bateson. pre­ ma riječima brojnih svjedoka koje je njezina biografkinja Jane Howard (Margaret Mead. dvadesetih godina nudila odgovore na protuiječja su­ vremenog svijeta koji je glavinjao između »guštare glupih argumenata 19. Ismi­ javale su se nevinosti i njegovale »duboka i kreativna ženska prijatelj­ stva« (koja nisu isključivala ni seksualnu bliskost) i punim plućima sud­ jelovale u životu njujorške intelektualne boheme. Za njega se udala na putu za Novu Gvineju kamo ih je vodio zajednički istraživački rad.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 227 koji je Somerset Maugham opisao u jednoj od svojih priča. također be­ stseler Odrastanje na Novoj Gvineji (1930). Tako je po­ čeo devetomjesečni boravak čiji je rezultat bio prvi antropološki bestse­ ler Sazrijevanje na Samoi (1928) i svjetska slava njegove autorice. neodoljiv. to i nije bilo tako važno. I potkraj života »sex appeal njezina uma« bio je. stoljeća zasnovanih na etnocentričkoj superiornosti« — izolacioniz­ mu.

U onim sre­ dinama (poput naše) gdje većinu etnologa čine žene. postala je savez­ nicom različitih progresivnih ideja i pokreta — dr.228 KONJI. I danas je u zna­ nosti koju je Margaret Mead učinila svojinom najšire publike u SAD naj­ veći postotak nezaposlenih žena doktora znanosti (40. Možda u toj. Radni hiperaktivizam i intelektualni razvoj u bliskom dosluhu s preo­ kupacijama i problemima vlastitog vremena zaslužni su za planetarnu popularnost te znanstvenice. Dajući argumente za njihove teze. Ruth Benedict pripisuje se ova izjava o učenici i prijateljici: »Ona ne namjerava postati najbolji antropolog. Spocka (argumenti za neautoritarni odgoj djece). a ne urođene). Svoje je izvještaje iz »egzotičnih« društava dopunjavala usporedbama sa suvremenom američkom kulturom ne ostajući puki promatrač druš­ tvenih promjena. »Nisam mogao više držati s njom korak«. ne­ sumnjivo ispravnoj procjeni. požalio se Bateson nakon njihove ra­ stave. Niti čini jedna lasta proljeće. profesija ima nizak društveni status. ŽENE. zatvorene male obiteljske zajednice. O diskriminciji žene u tom okružju poučio ju je i primjer same Ruth Benedict koja je tek nakon 25 godina rada na Sveučilištu Columbia.. stro­ gog odgoja djece. Čitavog je života bila zaposlena u naj­ većem američkom muzeju American Museum of Natural History i prem­ da je predavala na svim sveučilištima koja drže do svoga dobroga glasa. nego uvjetovanošću kulturnom tradicijom. nekoliko mjeseci prije smrti. seksu­ alnog potiskivanja i ljubomore. napadala seksualnu represiju). a u tom je braku rođena i jedina kći Margaret Mead. Već je od prvih knjiga tražila potvrde za teoriju kulturnog determinizma svog mentora Boasa. Široku su publiku privukla djela koja sadržavaju implicitnu kritiku za­ padne civilizacije upozoravajući na »neprirodnost« konkurencije. nije se ograničila samo na akademsku znanstvenu karijeru. SV O G A T E LA G O S P O D A R (IC A ): M AR G AR ET SANGER Dok je kao mala djevojčica iz prenapučenog radničkog predgrađa u sjeni smrdljivih tvornica dizala pogled k plavičastim brežuljcima koji su . niti slava Margaret Mead jamči ženama ravnopravan tretman u profesiji. promaknuta u zvanje redovnog profesora. ima i ponešto prijekora jer Margaret nije krenula stopama svoje učiteljice. omladinske kontrakulture šezdesetih godina (javno se zalagala za legalizaciju pušenja marihuane. već najčuveniji«.5 %).. RATOVI malo dulje.. za teoriju koja ra­ zlike među kulturama i u ponašanju ljudi ne tumači »prirodnom« zada­ nošću. Ona tek pokazuje put. ekologije. feminizma (uloge spolova su naučene.

Margaret Sanger (1879-1966) čvrsto je odlučila: taj će svijet jednom osvojiti. mnogim se muškarcima nije mililo njime tratiti vrijeme pa su žene. Knjiga je ubrzo zabranjena. iako sva dobrodošla. spolnog čina i po­ drobno opisao tehnike za sprečavanje začeća. Takvi su pripravci bili najrasprostranjenija kontracepcija sve do 16. samo pridonosila siromaštvu obitelji. e. ispiranje vagine biljnim preparatima 5 do 10 minuta na­ kon snošaja. stoljeću kritičari zadružnog života žigošu pojavu što žene »za prepričit porod štokakve lekove (vračtva) uzimaju. Suprotno uobičajenim klišeima. izumljena vulkanizacija gume. žene su i u tradicionalnim društvima imale stanovit stupanj kontrole nad vlastitim tijelom i reprodukcijom. namirisane«. nezaštićene od neželjenih trudnoća i dalje rađale. Spoznavši njezin talent. kada se medicinska profesija u usponu uspjela razračunati s vješticama i babicama — »majstoricama za ugnjavit dite« — Charles Knowlton objavio je (anonimno) 1832. Riječ condum zapisana je prvi put 1706. kada je epidemija sifilisa u Evropi potakla otkriće platnenog pretka današnjeg prezervativa. Kada je 1840. Pa ipak. Preporučivao je. st. abortirale i masovno umirale. Najveći ginekolog antike Soranos iz Efeza (98-138. ali je mrzila taj čađavi industrijski gradić čija je beznačajnost pri­ jetila da uzme mjeru njezinoj ambiciji. Condum bio dvorski liječnik engleskoga kralja Charlesa II.. U našim su krajevima bile poznate specijalizirane »majstorice koje dicu gnjavu«.) nabraja u svojim spisima niz kontracepcij­ skih sredstava koja u vagini uništavaju spermu. Dr. u lijepim čistim haljinama. Obraćajući se ženama čija ga stradanja nisu ostavila ravnodušnim u toku vlastite liječničke prakse. stoljeću. samo da decu iz utrobe ma kako izteraju«. a u 19. Margaretina je majka mirisala po mlijeku koje u njezinoj uspomeni nikada nije prestalo teći: rođena je kao šesto od jedanaestero djece koja su. a kad se pojavila Daily Tele­ graph je konstatirao: »Nema nikakve razlike između te opake knjige i otrovane hrane«. Condum je uz vaginalne spužvice bio najpopularniji kontraceptiv u 18. uz upo­ trebu spužvice.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 229 skrivali otmjene vile i čijim su se obroncima micale sićušne figure »majki koje su u predvečeije igrale kroket i tenis sa svojim muževima. n. Ostavivši s trinaest godina roditeljski dom. na pristupačan je način izložio funkcioniranje tijela. krenula je put briljantne ka­ rijere jedne od malobrojnih feminističkih aktivistkinja porijeklom iz rad­ ničke klase. tiskati se daju. stoljeća. Knowlton je za svoj doprinos ženskom užitku i . djelujući tako svježe i mlado. a vjeruje se da je dr. Voljela je svoju obitelj. dvije sta­ rije sestre žrtvovale su skromnu ušteđevinu i poslale je na školovanje. u New Yorku poučni priručnik poetičnog naslova Plodovi filozofije. U prvoj polovici 19. utemeljiteljice i karizmatske voditeljice pokreta za kontrolu rađanja. kondom (prezervativ) postao je mnogo pouzdanije sredstvo zaštite i počeo se prodavati na ulicama Londona i ostalih gradova.

prethodnicu današnje dijafragme. čak i neprijateljstvu tadašnjih feminist­ kinja usprkos. holandsku kapicu. ŽENE. nije izumila kontracepciju za žene. Pred kraj školovanja pojavio se njezin vitez-izbavitelj u liku perspektivnog arhitekta Williama Sangera. okreće se socijalistima za podršku. knjiga je postala bestseler i prvo je izdanje rasprodano u 125. RATOVI zdravlju nagrađen sa tri mjeseca robije. Subotom su se stvarali repovi žena pred opskurnim mjestima gdje su se jeftino obavljali abortusi. učinila je kontracepciju feminističkim pitanjem. Henry Allbutt napisao Priručnik za su­ pruge u kojemu preporuča tzv. bez hrane i novca da uz­ državaju prekobrojno potomstvo. Preselili su se u srce radikalnog New Yorka — Greenwitch Village. Bila je svakako jedna od najomrznutijih feministkinja jer je demistificirala seks kao nužno zlo: kao dužnost ili puko sredstvo prokreacije. Poveo ju je u (vlastitu) bijelu kućicu na brijegu. Slijedio ju je priručnik Charlesa Drysdalea Fizička . stoljeća. pak. Kada je 1886. Knjižica je. Tek će im kontracep­ cija dati »ključ za hram slobode«. Žena koja može uživati bez straha od kazne doimala se opasnom poput prethistorijske zmijurine. Smatrala je da je slaba korist od toga što se žene bore za jednaka prava ili za bolju naobrazbu ako ne mogu kontrolirati vlastito tijelo. iz kojih je nastala serija čla­ naka i brošura Ograničavanje porodice namijenjena radnicima. Ona. Smijale su joj se kada bi im govorila o coitusu interruptusu ili o kondomu. Pa ipak. Izdavala je časopise Pobunjena žena (1914). čak nije ni bila njezina prva zagovornica. osobito u religioznih žena (zlobnici je nazivaju »vatikanski rulet«).000 prim­ jeraka.000 primjeraka. izbačen je iz udruženja liječnika. Suočena s odbojnim stavovima vo­ dećih feministkinja čija je osnovna preokupacija u to doba borba za pra­ vo glasa. Apatiji. Propagandu kontra­ cepcije osujećivali su zakoni za zaštitu ćudoređa i željezni zakon medi­ cinske profesije. Dok je bio na prisilnom radu. no Margaret je ubrzo shvatila da se u toj metafori uspona ne iscrpljuju čežnje iz djetinjstva. Margaret Sanger im je nagovijestila rat — i pobijedila. ali je organizirala ženski pokret za kontracepciju u pr­ voj četvrtini 20. Margaret je zanat medicinske sestre izučila u trogodišnjem šegrtovanju po zapuštenim američkim bolnicama. sve su to bili osamljeni viteški pokušaji.) koji naglasak stavlja na tehniku (u tom pionir­ skom pokušaju netočno izračunanu) ustanovljavanja ne/plodnih dana ko­ ja je i danas popularna. dakako. seksualna i prirodna religija (1855. isticala je. Počela je s predavanjima za Zdravstvenu komisiju Socijalističke stranke. Revija za kontrolu rađanja (1915) i neumorno agitirala.230 KONJI. »Bogati znaju sve trikove. a mi rađamo svu djecu« — tužile bi joj se radnice. Prik­ ljučili su se Socijalističkoj stranci. a Margaret se vratila svom zvanju me­ dicinske sestre i počela posjećivati bijedne radničke četvrti. Mnoge od njih ne bi doživjele iduću subotu. Nizali su se stravični prizori: po deset ljudi u jednoj sobi. Kada je uspjela svladati otpore tiskarskih poduzet­ . prodana u 390.

Godine 1916. otvorila je sa sestrom i prijateljicom (nisu uspjele pridobiti niti jednog liječnika) Savjetovalište za kontracepciju. jedna Amerikanka u egzilu u Engleskoj. No biografija Margaret Sanger tipična je za ženu koja je u muškom svijetu imala ambiciju i sposobnost da se iz veoma skromnih početaka uspne na sam vrh. zaskočile bi je poli­ cijske zabrane. godišnjica dana kad je neprežaljena pjesnikinja Sylvia Plath (1932-1963) u svojoj tridesetoj godini. draga gospođo!«). SYLVIA PLATH Nakanila sam danas pisati o Milevi Marić-Einstein (1875-1948). za razliku od enciklopedija Leksikografskog zavoda. tamno pijanstvo poezije nasuprot beskrajnoj lakoći pronicanja u apstraktni svijet matematičkih formula . No ni to nije moglo zaustaviti ženski pokret za kontracepciju. Borila se za žensko pitanje. do (bogatih) muževa. navršiti 25. osnovala je istraživački centar koji je financirao otkriće »spirale« (IUD) i hormonske kontracepcijske pilule 1959. druga Srpkinja u egzilu u Švicarskoj. Margaret Sanger jedna je od rijetkih revolucionarki koja je doživjela ostvarenje svojih ideala. Pjesnikinja i matematičarka. No jedno je izvjesno: djelo koje je svima nama Margaret Sanger ostavila u nasljeđe podsjeća na to da kontrola rađanja pridonosi kvaliteti spolnog života (ne samo »sigurnosti«) i na to da je jedino svjesno izabrano maj­ činstvo dostojno svog imena. Osnovan je — o. Naslijedivši imetak svog drugog muža. veljače 1988. No istodobno sam. Morala je otrpjeti ra­ zličite. ali nije trpjela potencijalne suparnice. ustanovila da će se upravo 11. uronila glavu u plinsku pećnicu i više se nikad nije probudila. zabilježio Marićku). Voljela je biti u centru pažnje i nije praštala onima za koje je mislila da bi se s njome mogli natjecati. bolesna od života. ali je život završila kao anonimna i zaboravljena bivša supruga jednoga ge­ nija. često i nelagodne saveze — od radikalnih do najkonzervativnijih političkih krugova (neki od liječnika koji su počeli prihvaćati ideje kon­ trole rađanja bili su izraziti rasisti i eugeničari). GENIJALNE G UBITN IC E GENIJA: M ILEVA M AR IĆ -EIN STEIN . prelistavajući ovogodišnji kalendar znamenitih žena. Već 1937. Nije bila ni skromna ni samozatajna. Pet stotina žena potražilo je u prvih nekoliko dana njihovu pomoć. ženi koja je mogla ući u povijest znanosti kao briljantna matematičarka. ironije! — Komitet za kontracepciju Ame­ ričkog liječničkog udruženja. ozakonjeno je pravo na savjet o kon­ tracepciji. U povijest će ući kao feministkinja. a onda je policija upala u Savjetovalište i uhapsila sve tri.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 231 nika (»To je posao za Sing-Sing. što ga je izdao njemački nakladnik džepnih knjiga Suhrkamp (koji je.

uvijek je naglašavao. masnice i pregažena razbijena srca. Život je i jedno i drugo. ustrajnost i sposobnost da pronađe jednostavna i elegantna rješenja teških matematičkih problema. Izbor je za ženu (bio) neizbježan. Nije pristupila diplomskom ispitu. čini se to uobičajeno i neupitno. Da li brak kao ženska želja isključuje i neobuzdanu potrebu za kreativnošću. priziva sliku novog mutanta — superžene koja jednom rukom slika ili piše roman ili znanstvenu knjigu. promatrati kao vrhunsko ostvarenje ženske žudnje.232 KONJI. postale žrtvom preteške (da li i nemoguće) veze između (ženske) kreativnosti i braka. feminizam. Vjenčali su se 1903. odgo­ vorila je: »Zašto? Ta mi smo sada Ein Stein (Jedan kamen)!« Ein Stein je značilo: nakon rođenja prvog djeteta cjelonoćna suradnja na teoriji relativnosti. Od tada odustaje Mileva Einstein od svih vlastitih znanstvenih ambicija kojima je također kompenzirala prirođenu bolest kuka koja joj je zada­ vala smetnje pri kretanju. loše po­ dijeljeno siromaštvo. Originali spisa su uništeni. a na pitanje zbog čega ne želi patentirati stroj za mjerenje elektronskih titraja u čijem je konstruiranju sudjelovala pod svojim (a ne muževim) imenom. drugom ljulja dijete. RATOVI i jedna frapantna sličnost. štoviše. dječji smijeh. ratište u kojemu nakon bitke ostaju razbacani slom­ ljeni udovi.. ili od svega pomalo. Ili: pokakane pelene. Mileva Marić rođena je u Titelu (Vojvodina). žrtva u sva­ kom slučaju. a cijena visoka: samoća ili stvaranje. težnju k apsolutu? Povijest žena pruža izobilje dokaza da su se te dvije žudnje najčešće isljučivale i potirale. pak. nakon kućanskih poslova bez ičije ispomoći i nakon zbri­ njavanja studenata koje su Einsteinovi zbog svojih oskudnih prihoda bili prisiljeni uzimati na stan. iako žena danas više no ikada dosad samouvjereno i tvrdoglavo pokušava. Na istoj je godini studija bio i Albert Einstein. potražim danas u zrcalu ženske povi­ jesti. naime. Brak je moguće. neoprano suđe. male stvari — opojan miris opranog rublja. od njih dvije. kojemu imponira njezina lakoća shvaćanja. skladni dom u kojemu »ženska ruka« na oltar svakodnevice prinosi tzv. Suvremeni. Ali matematičku po­ dlogu teorije Einstein uvelike zahvaljuje Milevi: »Trebao sam svoju že­ nu«. kao i komunistička utopija ko­ načnog rješenja »ženskog pitanja«. Samo one poznaju svoje zapetljano knjigovodstvo dobitaka i gubitaka. a peta je žena (i jedina na svojoj godini) koja je studirala matematiku i fiziku na sveučilištu u Ziirichu. A život i dalje protuiječi. Brak kao pravna i idealna za­ jednica muškarca i žene. Njezin točan udio u radu na teoriji relativnosti nećemo nikada saznati. Obje su. trećom miješa ručak. Upravo me je ta sličnost oslobodila dileme u izboru čiji da odraz. »ona mi je rješavala sve matematičke proble­ . četvrtom dotjeruje šminku na nasmiješenom licu. to­ plinu juhe.. ŽENE.

krize opisane u autobiografskom romanu Stakleno zvono. sina — sve manje vremena za pisanje. sve više svakodnevice. .. Godine njihova braka posvećene razvoju teorije relativnosti (1905) Einsteinovo su najplodnije razdoblje.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 233 me«. psihijatrijsko liječenje. nepoznata i ogorčena. klatno raspoloženja njiše se sve luđe. Istinsko značenje lirike Sylvie Plath prepoznato je tek nakon njezine smrti. 1962. već žive odvojeno. niti bi li se Sylvia Plath othrvala sirenskom zovu smrti da su ostale »same«. smrt je trajno gleda zavodljivim pogle­ dom.. Sylvia rađa kćer. priznaje da je u toku braka potisnula svoj rad. Iako je vrlo uspješna stu­ dentica na elitnom sveučilištu. taj sin umro.. Na studijskom putovanju u Englesku susreće mladog pjesnika Teda Hughesa. Udaja 1956. taj rad okrunjen Nobelovom nagradom. Majka nije spomenuta. Neobičan senzibilitet buduće pjesnikinje obilježen je doživljajem očeve smrti kada joj je bilo tek sedam godina. nov­ čane brige. Nikada nećemo sa sigurnošću znati bi li Mileva Marić-Einstein doista ostvarila karijeru znanstvenice koju su joj omogućavale natprosječne sposobnosti. Znamo samo to da su s njima bile na gubitku. Sama sebe hrabri: »Postat ću istinski aktivna žena — ne služavka-sjena koja sam bila«. Njezine pjesme kojima do metafizičkih dubina dolazi nerijetko kuhi­ njskim metaforama ostaju kao memento: The smog o f cooking the smog of hell (. Posljednji val optimizma i — plinska pećnica koja je ušla u legendu. Ona je umrla u jednoj ciriškoj bolnici. Bez Alberta Einsteina ili Teda Hughesa. Kada je 1965. Depresije.) Samoubijena »malim larima i penatima« (kućnim duhovima) o kojima je znala govoriti s nježnošću. Uz glasovitog profesora. Kada je 1921. Brak je razveden 1918. Kako Einsteinova slava raste. nakon rođenja njihova dru­ gog sina (1910) opada njezin udio u njegovu radu. Ziirichu i Berlinu. sada joj je ostalo tek uzgajanje cvijeća. Sylvia pret­ postavlja da ga odbija njezina (prisilna) kućevnost.) (Miris kuhanja. Oboje vide svoj brak kao mogućnost da se međusobno potiču na književnom polju. Mileva se sa svojim mužem selila kako su slijedile njegove profesure na sveučilištima u Pragu. Dok je Mileva Marić na početku svog odnosa s Einsteinom samouvjereno tvrdila da može postati isto tako dobra fizičarka kao i njezini muški kolege. Nakon rođenja sina muž je ostavlja i traži rastavu. Čini se da su braku time narušeni temelji.. miris pakla. sav je novac predao njoj. Tek se poslije pokazalo da je Hughes bio taj na kojega je njihova veza imala plodo­ tvorniji učinak. o njemu se pisalo kao o »sinu preminulog profesora Einsteina«. davanje satova i samouništavajuća briga za duševno bolesnog drugog sina.. Mileva ne djeluje dovoljno reprezentativno.. Godine 1960. Kada izbija prvi svjetski rat.

Tamo se preobraća na budizam. U Benaresu upoznaje svog prvog učitelja koji. Drugi je bijeg vodio petnaestogodišnju Alexandru pješice duž belgijske obale u Nizozemsku. već Indija mudracaprosjaka. a Elisee Reclus. živi gol u ružičnjaku. pohađala je strogu samostansku školu. po­ učavao je Reclus) daljnjih pothvata. prijatelj njezina oca (poput Victora Hugoa. vjerujući da će joj to izbiti iz glave daljnje ludovanje. u Belgiju bez prebijene pare. gospodin . Predstavljena je kao debitantkinja belgijskoj kraljevskoj obitelji. U Parizu ju je čuo Massenet i preporučio za naslovnu ulogu u svojoj operi Manon. ŽENE.«). čini se. Zahvaljujući neočekivanom nasljedstvu. gdje je stekla i solidno muzičko obrazovanje. bilo u krvi. od polovice 19. a roditelje zatječe pred bankrotom. U Londonu uči engleski. no uspješnija je kao operna pjevačica. U toku angažmana u Tuniškoj operi upoznaje svog budućeg muža. gdje se ukrcala na brod za Englesku. Konstemirani tom eskapadom. ubrzo je izgradila teorijsku podlogu (»Poslušnost je smrt«. Kada se i ta raz­ bibriga pokazala nedostatnom za Alexandrin nemirni duh. Društvu dvorske kreme Alexandra je pretpostavila društvo anarhista. Kada su se iz Pariza njezini roditelji preselili u Bruxelles. Objavljuje knjige Racionalni feminizam (1909) te Budistički modernizam i budizam Bude (1911).234 KONJI. a u Parizu sanskrt. Prvi je put pob­ jegla s pet godina. Lunjala je Vincenneskom šumom sve dok je kući nije priveo dežurni policajac. Indija koju otkriva nije ni pripitomljen svijet engleskog radža ni bajkovite raskoši maharadža. roditelji su odlučili da je uvedu u visoko društvo. No. Vraća se 1893. Alexandri David Neel lutanje je. Za viktorijanske gospođice iz boljih krugova. Gothard kako bi obišla talijanska jezera. »Ve­ liko krstarenje« u egzotične krajeve bilo je dio uobičajenog općeg obra­ zovanja. Ne do­ biva angažman u Pariškoj operi jer odbija audiciju u direktorovu krevetu. ona provodi osamnaest mje­ seci na Cejlonu i u Indiji. RATOVI N A Š A G O SPA O D TIB E T A : A L E X A N D R A D A V ID NEEL. one među njima koje su iz raznih razloga bile sklone pre­ tjerivanju i otiskivale se samostalno na putovanja bile su ekscentrično društvance. koji ju je ljuljao kao djevojčicu) — njihov neokrunjeni kralj. odrekavši se svi­ jeta. Pod njegovim pokrovitelj­ stvom. S osamnaest je pregazila planinski prijevoj Sv. Bruxelles je u to doba bio glavno sastajalište evropskih anarhista. st. Njezina se prtljaga sastojala od balonera i knji­ žice mudrih maksima (»Teško je živjeti pod prisilom nužnosti. Brač­ nu dosadu razbija pisanjem. Pokušava se bezuspješno izdržavati novinarstvom. ali to ni­ pošto nije nužno.

grad Lhasu. kada je. preko zapadne Kine. Tri uzaludna pokušaja: dvije godine lutanja pustinjom Gobi. go­ dini. Osobito su se okomili na vjerodostojnost opisa scene samoizlječenja. Svoje dugo putovanje kroz sto­ ljeće i preko kontinenata — Alexandra David Nćel završila je u 101. feministkinja. Beacon Press/Virago). mistika poznatog po tome što je nezgodne himalajske kozje staze kratio lete­ njem. Ljeta 1911. objavljuje knjigu Putovanje jedne Parižanke u Lhasu. u četvrtom pokušaju. Avanturistkinja. teozofkinja. trebalo je proći još mnogo godina da ostvari svoj san: prodrijeti u srce Tibeta.) Alexandra David Neel postala je još za života spomenik — »Naša go­ spa od Tibeta«. Sikim. My Journey to Lhasa . davno prije no što je to bilo iole respektabilno. bez hrane i zaklona. srušivši tako još jedno od pravila lijepog ponašanja. Godinu je dana provela sama u spilji na Himalaji. slobodna zidarica. bila je mistik po vokaciji. Uspijeva se probiti kao 56-godišnjakinja. u blizini pećine svog učitelja. provela nekoliko dana izgubljena u mećavi.. Popularna i čitana do da­ našnjeg dana (upravo je izišlo englesko izdanje putopisa o Lhasi. otisnula se u Aziju. No. upravo dovoljno dugih da s pristojne udaljenosti osluš­ kuje eksplozije drugog svjetskog rata (to je uspjela i u prvom svjetskom ratu. Indija. iako ima zlobnika koji insinui­ raju o njezinim minhauzenovskim sklonostima. jedan izgon engleskih kolonijalnih vlasti... nedostupan strancima. Iskušala se kao budistkinja. Potkraj 1924. iščašenih nogu i čizama rasparanih od oštrog leda. koje pret­ vara u »tibetsku tvrđavu meditacije«. Po povratku u Evropu 1925.. Ostatak dugog života provodi na svom imanju u Francuskoj. navodno. . No. Cejlon. anarhistkinja (počast su joj uspjeli odati još pariški anarhisti šezdesetosmaši). kose oboje­ ne u crno i nagaravljena lica ostvarila je ono po čemu njezino ime postaje slavno u cijelom svijetu. Poduzela je još nekoliko kraćih pu­ tovanja u Aziju. bez obzira je li više uživala u mistifikaciji ili u mistici. Tibet. prerušena u prosjakinju. Pred­ viđeno šestomjesečno putovanje potrajalo je trinaest godina. Autorica je brojnih knjiga koje su publici na Zapadu približili svijet istočnjačke mistike.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 235 Neel joj predlaže malo putovanje. Bila je prva Evropljanka koja je upoz­ nala Dalaj-lamu i primila pouke lamaističkih mudraca.

Rođena 1905. naime. Odgojena na razgovorima i literaturi koja kritizira brak sučeljujući mu slobodnu ljubav i kohabitaciju. spletkarice iza trona svakako je najeksploatiranija. Ding Ling je mogla nastaviti školovanje jer g aje njezina majka prekinula zaposlivši se kao učiteljica da je može uzdržavati. svjedokinja i sudionica kaotičnog X X . doživjela je gledajući preobrazbe svoje majke i probuđene nade njezine generacije žena koje su se borile za ravnopravnost. također aspirantom na knji­ . Sun-Yat-senovu revoluciju 1911. pobunila se protiv unaprijed ugovorenog braka koji su utanačili još starci iz očeva klana. Položila je prijemni ispit na sveučilištu u Shanghaju 1923. 1982). o kojoj je pisala u svojim romanima. bezuspješno tražila zaposlenje. kulturnu povijest Kine i njezinih revolucija od 1895. Tamo se kreće u književnim krugovima. Uspjela ga je izbjeći zahvaljujući tome što je njezin upis u dotada isključivo mušku školu bio popraćen tolikim zgražanjem da se mladoženjina obitelj laka srca odrekla takve bestidnice. do 1980. studira i živi s vršnjakom Huom Yepinom. jer joj se to učinilo najzgodnijim načinom da se iskobelja iz ljubavnog trokuta. naučila po­ nešto o sindikalnom organiziranju i o novinarstvu od prijatelja koji su surađivali u anarhističkim i feminističkim časopisima. Njezino se ime provlači kroz čitavu studiju Jonathana D. Ikonografija sirenske zavodnice. Demonizacija Jian Quing koja svojim žen­ skim čarima i lukavošću iskorištava Mao Zedonga — dobrog vladara. stoljeća potresanog revolucijama u Kini. bliskom i razum­ ljivom i izvan njezina civilizacijskoga kruga. Ding Ling je rasla u društvu feministkinja. Jedan od mnogih primjera antiteze Jian Quing mogla bi biti Ding Ling koja je u svom dugom životu uspjela postati i njezinom žrtvom. čini je dostojnom nastavljačicom loze Lady Macbeth. nakon što je sama proputovala po Kini. potvrđuje evropocentričnu (da li i univerzal­ nu?) stereotipnu predodžbu o nekoliko načina kako žena može stupiti na javnu scenu. skinula je tradicionalne poveze sa stopala i nakon mnogo pretrpljenih boli i vježbanja napokon je (i to ne samo simbolično) stala na vlastite noge. RATOVI D U G I MARŠ Ž IV O T A D IN G LING Vjerujem da bi neka imaginarna anketa u kojoj se traži ime jedne žen­ ske ličnosti iz prošlosti ili sadašnjosti Kine završila predvidljivim rezul­ tatom: pobijedila bi Jian Quing. Spencea Vrata Nebeskoga mira (Penguin Bo­ oks. ŽENE. Ding Ling bila je vršnjakinja.236 KONJI. Medijski eksponirana zloglasna »prva udovica« potpuno. energičnih i hrabrih žena majčine generacije. Majka se tek kao tridesetogodišnja udovica zajedno s njom upisala u školu. Prihvativši iza­ zov da se uključi u satove gimnastike. Na godinu se pre­ bacuje na studij u Beijing.

kamo je upu­ ćena 1946. Piše roman o životu lijevih intelektualaca (Svjetlo je pred nama). Taj joj je feministički ek­ sces pribavio i ukor od samog Mao Zedonga. Za to vrijeme lju­ bavnik Ding Ling potpuno se posvetio revolucionarnom radu. 1926. Bilježila je s oduševljenjem kako proživljava drugu mladost. objavljivati novele i u nekoliko godina uspijeva objaviti tri veoma zapažene zbirke. Prve godine provedene u Yananu jesu godine revolucionarne ekstaze: i oskudica i primitivni životni uvjeti bili su za Ding Ling čista poezija. Protagonistice su žene — često marginalke — seljanke. Uhapšena je kao komunistička aktivistkinja 1933.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 237 ževnu slavu. sele se u Shanghai. radi u propagand­ . patnje naroda. Tako intoniran tekst Misli povodom 8. Nakon niza obavljenih partijskih zadataka dolazi 1937. koji zbog postojanja internacionalnih zona i nešto liberalnije klime postaje pribježište cvijeta kineske lijeve inteligencije. Uhapšen je i ubrzo smaknut u sve žešćim Guomintangovim progonima komunista 1931. Prihvaćena je s oduševljenjem kao priznata književnica i kao progonjena aktivistkinja. na teritorij koji drži Cr­ vena armija. prostitutke. prosvjeduje žene i zdušno ispunjava sve zadatke koje joj povjeravaju Mao Zedong i povijesni vođe revolucije. Pobjegla je ostavivši ga samog s njihovom kćeri u rukama Guomintanga. Njihovi su životi opi­ sani neuljepšano. razočarane intelektualke. Rukovodi kulturnim sektorom. kako ho­ da bosa i u jednostavnoj vojničkoj uniformi. Ta je rijeka trijumfalno vraća u Beijing 1949. marta (1942) u kojem razobličuje seksualnu (i ostalu) eksploataciju i ponižavanje žena u revolucionarnom pokretu. No kako je Hua više od pisanja (prilično konvencionalne) poezije privlačila politika. Ostavši sama s tek rođenim sinom. časopise. Postaje visoka funkcionarka u kulturi. i to ravno u srce nove vlasti. osniva i vodi brojna udruženja. radi s narodom. »Pomilovana« je kada se ukazala potreba za ličnošću pogodnom i atraktivnom za pokazivanje stranim novinarima (književnica — revolucionarka). da joj ne pada teško što se danima nema gdje oprati. Ding Ling nastavlja njegovu misiju. i zajedno s muškarcem s kojim živi provodi tri godine u kućnom zatvoru. zabilježit će niz uspona i padova koji će se u njezinu životu smjenjivati idućih desetljeća. bez dvoličnosti lažnog moraliziranja. godine. No postupno postaje sve kritičnija prema he­ rojskom rukovodstvu Dugog marša. provincijalke u velegradu. dvoličnost i borbe za vlast iza prividno vedrog lica jananskoga komunizma. Rad na provođenju agrarne reforme. postaje građa za njezin novi roman Sunce sja nad rijekom Sang-ganom (1948). institucije. godi­ ne. a revnosne je samokritike nisu mogle spasiti od protjerivanja sa svih funkcija i dvogodišnjeg preodgajanja na selu. Ding Ling počinje 1927. U svojim tekstovima otkriva bijedu.

blizu granice sa SSSR. — u godini izbijanja meksičke revolucije u Coyoacanu. Ostaje pitanje hoće li čitatelji na Za­ padu (ali i zapadni autori koji o njoj pišu) moći pojmiti radikalnost i raspone jedne takve egzemplarne egzistencije? B O M B A S U K R A S N O M VRPC O M : FR ID A K A H LO Fridi Kahlo smrt se najavila već u šestoj godini kada je preboljela dje­ čju paralizu. Samokritike nisu dovoljne — 1957. U društvu s dugogodišnjim partnerom književnikom Chenom Mingom još može ukrasti poneku mrvicu romantike među seljacima is­ crpljenima glađu u hladnoj i zabitnoj provinciji. Kako je zapisala u svom dnevniku. Jedan je kozmički trenu­ tak nepažnje obilježio čitav njezin život. a tijelo uspaljene čednosti od majke Matilde. slikovitom predgrađu Ciudad de Mexica. Ding Ling je umrla godine 1987. srpnja 1910. Prokazana kao antipartijski element. Potpuno je rehabilitirana tek 1979.. Prognana je na sjever. oči prodornog pogleda naslijedila je od svog oca Guillerma madžarskog Židova. Kada je 1954. fotografa. teški fizički rad smjenjuje se s »borbenim sesijama« psihičke torture i fizičkog zlostavljanja. »mrzovolje«. Poput vjer­ nog psa uz nogu gospodara. Tamo u samici provodi pet godina. No svejedno biva optužena za doživotno antipartijsko dje­ lovanje. Kasnije će se tog progonstva sjećati s no­ stalgijom. stroge meksičke katolikinje. RATOVI nom odjelu KP. Nikada. novim uzletom Maova kulta ličnosti i divljanjem tzv. Poštedjela ju je u prometnoj nesreći i nije je ispustila iz vida do kraja života.238 KONJI. Kulturne re­ volucije. bježi pred čistkama. Ding Ling 1970. Frida Kahlo rođena je 7. za vlastohleplje. Puštena je 1975. pada u ruke pripadnicima Crvene garde. Pravi pakao počinje 1966. kako je bila i uhapšena.. U petnaestoj joj se zagledala duboko u oči. izbačena je iz KP i smijenjena sa svih dužnosti. Tramvaj je udario autobus u .. »ekscentričnosti«. Rastavljaju je od Chena. ni­ kada ne očajavaj!« Usponom Jian Quing studen ju je još više stegla. ŽENE. spro­ vode u zloglasni beijinški zatvor Quincheng. častohleplje i tvrdoglavo negiranje optužaba. iznenadno. Uništavaju joj nacrt novog romana. Ali plaća i cijenu sudjelovanja u igri moći: denuncira kolege u nemilosti. osjetila muklo kuckanje paklenog stroja vlasti. za pisanje pornografije (rane novele o ženama). Chen joj poručuje na prokrijumčarenim cedu­ ljicama: »Studeni dani pretvorit će se u proljetni povjetarac. odriče se vlastite prošlosti kao »malograđanske ilu­ zije«.

četiri gotovo fatalna pobačaja. prikovana uz krevet i invalidska kolica. Jedan od njegovih murala krasio je i amfiteatar osnovne škole koju je polazila. Kratkotrajna slikarska pouka koju je započela nekoliko mjeseci prije nesreće. Za vrijeme boravka u Parizu 1938. druga. Bol zbog boli. njezino srce. Andrć Breton je došavši Trockom u pohode . unutrašnji organi i noge granaju se u korijenje koje je prolistalo pobjedonosnim zelenilom. Frida je intenzivno živjela njihov odnos. Trocki se seli u Meksiko i nakon nekog vremena provedenog u njihovoj kući postaje im prvim susjedom u Coyoacanu. Čulna prisut­ nost boli iduća četiri desetljeća. zava­ rava boli slikanjem. lirski ili groteskno. trostruki prijelom kičme. komentirali su Fridini ro­ ditelji vezu s mnogo starijim korpulentnim Riverom. bračni par Kahlo-Rivera pomaže La­ vu Trockom u bijegu pred Staljinovom osvetom. navodno i dosta ozbiljno. Bol zbog izdane ljubavi: čuveni autoportret Dvije Fride — obje rasporenih grudi — jedna ima čitavo srce Čija se arterija napaja krvlju iz slike voljenog izdajnika. Naslikala je scenu ne­ sreće. uz Marxa. jedan je od mnogih autoportreta Fride Kahlo na kojemu leži ispružena. posljedica neutažive želje za potvrdom vlastite plodnosti. Čak ga je portretirala kao petog idola svoje mladosti. Staljina i Zapatu. Ma kako da je sama opisivala svoje sli­ karstvo. sa 13 postaje članica Omla­ dinskog saveza komunista.. fantazmagorične prizore brojnih bolnica u kojima su je liječili. Na njezinim je platnima bol oslikana u svim mogućim verzijama. raspolov­ ljena srca. bol je opipljiva tema svih njezinih slika. sa 17 pristupa Meksičkoj komunističkoj par­ tiji. izvješ­ tava u dnevniku. »Brak slona i golubice«. 35 operacija. Taj je susret bio početak doživotne ljubavne veze. analitički i simbolički. a krv polako istječe. s Fridom koja mu je za rođendan naslikala autoportret na kojemu je odjevena u pozlaćena leptirova krila.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 239 kojemu se vozila aspirantica na studij medicine. Fridu Kahlo nisu boljele samo njezine boli. Trocki je flertovao. Metalni rukohvat raz­ mrskao joj je zdjelicu i izašao kroz vaginu. slavnom slikaru i poznatom komunističkom intelek­ tualcu. gdje ga 1940. Revo­ lucionarni zanos iskazan u dnevnicima i autobiografiji (1953) i društvena angažiranost nisu reducirali njezino slikarstvo na socrealističku formulu. opaža društvene nepravde. Oženili su se dvije godine kasnije. Od tada datira i njezina opčinjenost djelom Diega Rivere. ipak sustiže čekić u produženoj ruci Generalissimusa. Lenjina. ma kako su ga prijatelji i kritičari nastojali klasificirati. platno iz 1943. Sa sedam godina. pomirena s nijemom mudrosti pri­ rode. Bol zbog agresivne uspravljenosti ljudskog bića u neprestanom ogledu s pri­ rodnim tokom: Korijeni. pomogla joj je da. Du­ ga razdoblja nepokretnosti.. Bilo joj je 17 godina kada je svoje slike odnijela na ogled Diegu Riveri.

RATOVI ostao fasciniran tim darom i Fridinim slikarstvom koje je definirao kao nadrealističko. Nanovo su se oženili godinu dana kasnije u San Franciscu gdje žive do 1943. Frida Kahlo nije izravno propitivala položaj žene u svijetu. flora i fauna u svom tropskom izobilju. Zamotane u krotke sarije. stoljeća. zapisala je. z ap isao je B re to n . Vraćaju se u Meksiko gdje je samou­ ka slikarica počašćena mjestom profesorice na Eksperimentalnoj umjet­ ničkoj akademiji La Esmeralda. Tako ga je prikazao i u katalogu njezine prve samostalne izložbe u New Yorku. . borac koji klasni boj bije oružjem slikarstva. ali to nije istina: nikada nisam slikala snove. Breton je mislio da sam nadrealistkinja. kakve sam često sretala na međunarodnim feminističkim konferencijama. Umjetnost Fride Kahlo je ukrasna vrpca opasana oko bombe. Kao i mnoge žene u čijoj je žudnji istaknuto mjesto imala revolucija. bilo dano da nadraste taj socrealistički kliše. one su se uspaljenom retorikom obrušavale podjednako na mrski patrijarhat i na imperijalistički Zapad. Premda je i nakon toga sudjelovala na važnim izložbama zajedno s prvacima nadrealizma. poput najvećih. Nije podijelila sudbinu mnogih. opirala se Frida Kahlo. samo vlastitu stvarnost. NEKE N O V E SVILENE BUBE: R A D H A KU M A R Očekivala sam da ću ugledati svilenu bubu u sariju. svojedobno ravno­ pravnih sudionica avangardnih umjetničkih smjerova koje su s protokom vremena klizile k povijesnoj margini i ostale zapamćene u konvencional­ nim ženskim ulogama muza i ljubavnica. »Obdarena svim sposobnostima zavođenja i navikla da se kreće među genijalnim muškarcima«. Njoj je. ŽENE. a u Meksiku je drže predstavnicom »progresivnog realizma«. izbjegla je jednom još opasnijem klišeu.240 KONJI. Kao auten­ tična umjetnica. na čijim su fakultetima i dalje studirale. slikarstvo Boscha i Bruegela. u vrijeme kada on proživljava strasnu avanturu s njezinom sestrom. Slikar mora biti koristan društvu. ona je to neprestano činila. kako ju je doživio Breton. Njezini su izvori nadahnuća meksičko pučko slikarstvo 19. Razvela se od Rivere 1939.

Tiskat će je feministička izdavačka kuća koja nosi naziv »Kali«. Majka. suučenici — komunisti »prisilili« su je da prouči Komunistički manifest. gdje je upisala magisterij iz povijesti. Otac. Završilo je tako da su i sami ubrzo postali feministi. 36-godišnja sitna Indijka. Radha je u radikalizmu otišla nekoliko koraka dalje. u sekciji »Žena i društvo« Sociološkog društva Hrvatske. svojom je pojavom osporila stereotip nevine i autohtone. sveučilišna profesorica ekonomske povijesti. Oboje su studirali u Engleskoj. naprimjer ek­ splozija plinske peći ili se oklizne u bunar. Akcija koja je 1979. Izdavali su časopis za radnike na hindiju i sudjelovali u radničkim akci­ jama. Njezini su roditelji pri­ padnici generacije koja se borila za nezavisnost i izgradnju modeme In­ dije. po boginji plodnosti i vremena koja u indijskoj mitologiji simbolizira istovremeno stvaranje i uništenje. Ako ženina obitelj ne pristane da i nakon zaključenja braka nepresta­ no povećava dogovorenu svotu. nositi lijepe haljine i imati mnogo dečki«. osnovala s drugim ženama feminističku grupu. Svojim su bra­ kom prekršili stroge kastinske podjele. stručnjak u ministarstvu petrokemije. stoljeća do danas. priznaje danas. označila me­ dijski proboj ženskog pokreta na cijelom prostoru Indije bila je kampanja protiv »umorstva zbog miraza«. gdje su se i upoznali. nje­ zini su ih drugovi-ljevičari spremno proglasili malograđanskim frakcionašicama. od­ jevena u nehajno-sportsku odjeću. polovicom se­ damdesetih godina. Još u toku školovanja u delhijskoj elitnoj i nacionalno osviještenoj školi. tradicijom obavijene Indije. No. kratke. jest vaišya iz potkaste banija (bankara. Bila je isprva šokirana.ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 241 Radha Kumar. U Zagrebu. infekt feminizma nakalemljen je na već prisutni marksistički virus. Radha je održala predavanje o suvremenom ženskom pokretu u čijem je stvaranju i sama aktivno sudjelovala. zemljoposjednika). ženi se dogodi nesreća. Ta je pojava (procjenjuje se da se jedno takvo ubojstvo dogodi svaki dan) osobito rasprostranjena u sjevernoj In­ diji. Po povratku u Indiju. Njezina cimerica na studiju engleske književnosti u Cambridgeu čitala joj je naglas feminstički bestseler Ženski eunuh Germaine Greer. prosijede kose. Seoski doseljenici u gradove iz Pandžaba dolaze ženskim mirazom do gotovine za stvaranje malih poduzeća. uključila se u rad radikalnog ljevičarskog kružoka. Bila je i »dežurna feministkinja u grupi« i pisala o položaju žena. Ali. Feministkinje su uspjele do­ . Radha upravo dovršava knjigu o povijesti ženskih pokreta u Indiji od polovice 19. »Namjeravala sam se u Engleskoj dobro zabavljati. porijeklom je iz najviše kaste brahmana (svećeni­ ka). Kada je na Sveučilištu Jawharlal Nehru u New Delhiju.

žene nikad neće postati subjekti vlastite povijesti«. No. ožujka 1980. u kojima se traže primjeri zatrte ženske kreativnosti i zaboravljenih strategija borbe. Piše o tekstilnim radnicama u Bombayu s kraja 19. Povod je bila oslobađajuća presuda policajcu. Drugi činilac marginalizacije feminističkih akcija jesu pozamašna sredstva iz razvijenog svijeta. Stoga početkom osamdesetih. pratilja. namijenjene razvojnim programima. činjenica da se sve vodeće političke stranke obraćaju ženama s obećanjem da će potpomagati njihove interese i stvaraju čak vlastite ženske organizacije. Populariziraju pojam saheli (sestra. kojemu je bilo dokazano da je silovao jednu ženu. Traže zaštitu i nove zakone koje im ona izdašno daje (npr. onemogućuju. no prave promjene ipak izostaju. U tom je razdoblju osobito po­ pularna reinterpretacija starih mitova. Najmasovnije demonstracije u suvremenoj Indiji. prema mišljenju Radhe Kumar. vjeruje Radha Kumar. Rivalstvo i borba ženskih grupa za te fondove. pokazale da se u prvoj fazi svoje borbe žene obraćaju državi. Pored feminističkog aktivizma dovršava i doktorat iz povijesti. Brojčano impresivan ženski pokret u Indiji potkraj osamdesetih posti­ gao je jedan od svojih ciljeva. .242 KONJI. stvaranje jedinstvenog ženskog pokreta u Indiji. stoljeća. koje su pridonijele nacionalnoj koordinaciji svih feminističkih grupa. na kojima se zbli­ žavaju žene različitih društvenih slojeva. za nju to nije razlog za predaju. razjedinjuje i inače slab ženski pokret. RATOVI kazati da učestale novinske vijesti o takvim slučajevima ne govore o lošoj kvaliteti peći indijske proizvodnje ili natprosječnoj sklonosti žena nesret­ nim slučajevima. To nije značilo samo pomoć u nevolji. uprili­ čene su 8. koja su u povodu deset­ ljeća žena počela pritjecati u Indiju. Indija ima najoštriji zakon protiv silovanja). prema ocjeni Radhe Kumar. ŽENE. Jer — »bez spoznaje o svom sudjelovanju u povijesti. Zainteresirao je politiku za položaj i pro­ bleme žena. Razmjena osobnih iskustava i strategija preživljavanja uspjela je privući i žene sa sela te ih učiniti sa­ mosvjesnim sugovornicama građankama. feminist­ kinje razvijaju nove oblike samopomoći. Osnivaju ženske centre diljem zemlje s namjerom da uđu u zatvorene zajednice i da tamo pronađu tra­ dicijske elemente podrške. Pa ipak. Te su akcije. mučenog grižnjom savjesti. Organiziraju i ženske festivale. drugarica u igri) i potiču autentičnu žensku solidarnost.

s kraćim boravcima u inozemstvu (Venecija. a njezina ju je prva biografkinja. Dragojla Jamević provela je veći dio života u tom provincijskom gradu. 1985). Tek će joj najnovija književnokritička studija dr. koja prikazuje 59 portreta istaknutih iliraca (među »muževima« je uz nju i Sidonija Rubido). Tri desetljeća poslije smrti proglašena je najvećom našom — usidjelicom (!). Naš suvremenik Pavao Pavličić. prema istoimenoj litografiji iz 1870. pišući joj »otvoreno pismo« u časopisu Republika (1986). Divne Zečević. Dobrohotniji anonimni autor sa željom da je »rehabilitira« piše 1910.II U osvitu hrvatskog feminizma BO R BA SRCA S R AZU M O M : DRAGOJLA JARNEVIĆ Živeći u mnogočemu ispred i svom vremenu usprkos. mačke i druge životinje i izgrizati sebe i druge. Trst) gdje je službovala kao kućna učiteljica. Dragojla Jamević (Liber. književnicu Dragojlu Jamević resio je za života epitet jednog od »muževa ilirske dobe«. Rođena 1812. u Karlovcu. borbe za individualno oslobođenje i oslo­ . vratiti puninu književne i ljudske (čitaj ženske) egzistencije. Graz. Zagreb. Adela Milčinović (1907). mnogim udvornim paternalističkim frazama želi »cije­ njenu gospodičnu« obraniti od »nametnute« joj uloge »rušiteljice tabua« implicirajući da je (književno) svjedočenje o (ne)cjelovitosti ženskog is­ kustva određenog vremena irelevantno (štoviše i štetno) za njezino djelo. koje mogu samo još ljubiti pse. portretirala kao jednu od ostaijelih gospojica. izražavajući općedruš­ tveni stav. Povijest njezina života priča je potrage za identitetom. kako je bila sve do najnovijeg vremena nepravednije osuđivana nego što je to za­ služila.

u traženju nedostižna ideala. Cijelog ži­ vota u potrazi za stalnim zaposlenjem. osamljenosti i siromaštva.. razum brani dečaka od 21 godine. Otimajući tegobnoj svakidašnjici (. obasiplju je pohva^ lama. stoljeća u djelu D. živahnost i užitak. Divna Zečević. zapisala je u dnevnik 1852. Činjenicu da nije do danas u cijelosti objavljen objašnjava sudbinom žene i potcjenjivanjem tog žanra u hrvatskoj književnosti. elegantnih pokroviteljica ilirskih salona (kakva je bila i Sidonija Rubido). Zečević. . Nakladnici joj vraćaju ruko­ pise kad zatraži honorar. seljana. zapaža D. slika jednog života izvan »ideala žene« kako ga je odredilo mlado građansko društvo. ŽENE. Cijelog života zaljubljena u ilirca Ivana Tmskoga.. brani mi prostaka. Lawrencea (1885-1930). Najviše je podataka o tom egzemplarnom životu ispisano na 1. Miko je onaj uzrok. peći. nauživši ih se. veći dio studije posvećuje pomnoj analizi i afirmaciji dnevnika kao ravnopravna književ­ nog žanra.194 stranice njezina dnevnika vođenog od 1833. Jarnevićeva je tek popustivši navaljivanju mlađahnog lieutnanta druge Banske regimente u zrelim godinama upoznala tjelesnu ljubav..«) mrvice vremena za književni rad. do smrti 1875. Četrdesetu godinu sam minula... i u ovoj dobi tekar razbludila se. stavljajući ga uz bok dnevniku Miroslava Krleže.. seoskih momaka koje Dragojla. neodhranjena niti za pomisao meni spodobna — a ludo serce zahteva: mla­ dost. RATOVI bođenje vlastita naroda. S primjernom senzibilnošću ta autorica prepoznaje Jamevićkine radikalne tematske inovacije. koji mi svađi duh i serdce.. Stvar je činjena — niti je nesmiem žaliti. Već sredinom 19. Trajan romantičarski motiv borbe »srca« s »razumom« prožima njezine zapise o novim ljubavnim doživljajima s mladim seoskim momcima. zdravlje. Jarnevićeva se bori s oskudicom zarađujući šivanjem i podučavanjem djece. godine. no ako ih daje besplatno. mesti i šiti i kerpati. nije isključen »putenošću« i posredovanjem novca.244 KONJI. dakle upravo na polovicu mlađi od mene. Ona je ujedno i naličje života »velikodušnih ilirskih kćeri« — zagrebačkih plemkinja i gornjogradskih gospođa.. oprema mirazom i oženi.. Jarnevićeva uvodi književni model zaposlene žene u društvo vjerne supruge ili »fatalne« (posrnule žene). »variti.. Tema novca kao lajtmotiv dnevnika govori ne samo o borbi za opstanak nego i o naporima da se izbori osobna nezavisnost. (1853) Doživljaj drugog čovjeka. H. borbe jednog autsajdera protiv ravnodušnosti. bez presedana u toj istoj književnosti.. stoljeća Dragojla Jam ević realizira motiv koji će se u engleskoj književnosti javiti na početku 20.

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 145 Brak kao jedini ispravni model ženske egzistencije odbacila je za sebe već u dnevničkom zapisu iz 1842: Deizovito se moje serdce uzbune. zapazio je to već 1910. Jovan Skerlić.. Kako to ističe Stanko Lasić (Književni počeci Marije Jurić Zagorke. a njezin rad »tvoje grintavo posrano pi­ sanje«.. Ipak je tom vremenu usprkos realizirala dotad u nas neslućenu mogućnost života žene.) oslobođenog duha žena«... najuspješniju spisateljicu X X . kada pomislim. 1986.. No. prvi put u hrvatskoj književnosti uspostavlja model osobnog života utemeljen na idealu intimne slobode koji okreće vladajući model odnosa spolova. a da uz to nije bila i militantna feministkinja? Usu­ đujem se vjerovati da ne bi! Stoga je mjesto zvijezde u još nenapisanoj povijesti feminizma u Hrvatskoj osigurano Mariji Jurić Zagorki (18731957). Jamevićeva je u svom dnevniku i kritičarka društvenih odnosa: prepoznaje kukavice i hulje u političkim ličnostima. političku ličnost burne »narodne borbe«. 1871) tek je dug vlastitu vremenu. stoljeća. da bi mužu podložna biti morala: a ja i ne znam što je pokornost. Tužnu stvarnost obiteljske farse razotkriva kad joj kreposna sestra želi preoteti »dečka« ili kad je majka naziva »starom kobilom«. svakako je za ocjenjivanje suvremenosti ove spisateljice presudno to što ona. nazivajući je »spisateljica ilirska (. PATULJASTA A M A Z O N K A HRVATSKOG FE M IN IZM A: MARIJA JURIĆ ZAG O RKA Da li bi sitna. To što nije mogla prihvatiti ideju ženskog prava glasa (»Moj dnevnik nije za razmatranje ove ludosti. ona je od samog početka stvaranja svijesti o položaju žene u svijetu prihvatila dato stanje kao nešto od čega se kreće prema slobodi. u jednoj kasnijoj noveli ocrtala je viziju braka ravnopravnih par­ tnera s potpunom slobodom intimnog života. na prijelomu stoljeća. No. izrasti u pravu profesionalnu novinarku evropske reputacije. . Zagreb. Zečević. prema ocjeni D.. a ne kao nešto na što je čovjek definitivno osuđen.«.) koji je prvi na primjeren način prepoznao njezin femini­ zam. jedan od ri­ jetkih kritičara. Živjela je na svoj način (zbog čega je nije potrebno proglasiti rušiteljicom tabua) — već je to dovoljno za afirmaciju jedne od temeljnih ideja povijesti žena. neugledna žena bez »odličnog« pedigrea mogla u nas. podmitljive činovni­ ke (»nabiguzice«) što varaju seljaka.

Objavljuje u Obzoru seriju portreta žena (1901-1903) čime svje­ doči o intuitivnoj spoznaji nužnosti upisivanja žene u povijest. najrenomiranijeg hrvatskog dnevnika. narodnoj borbi. Lukavstvom je uspjela dovesti tisuću žena pred banski dvor i pred čitavom evropskom javnošću poniziti samodršca kojemu je zbor žena klicao: »Dolje krvnik Hedervary«. čak je i nakratko zatvaraju. prema vlastitom iskazu. a istomišljenici je obasipaju po­ hvalama. iskoračivanje žene iz propisanog joj mjesta (supruga. »zagorska kravarica«. sudjeluje u polemici o »naprednoj ženi i današnjim muškarcima«. da se grad oslobodi odurne muškarače. Šime Mazzure. ne želi i nije joj dopušteno zaboraviti da je »samo« žena. najglasovitije su bile demonstracije žena koje je organizirala protiv Khuena. Od svih akcija u kojima je sudjelovala. Punih je pet mjeseci faktično vodila Obzor (pošto su glavni urednici uhićeni) i bila član »Glavnog štaba« Narod­ nog pokreta. 1909. postaje članom redakcije Obzora . Unatoč visokom pokrovi­ teljstvu biskupa Strossmayera. Doista. Nakon brojnih i teških životnih iskušenja 1896. zaprijetivši joj otkazom. Drži na stotine predavanja po austrougarskim zemljama o ženi i politici. vlastitom talentu i manijakalnoj radinosti. Mazzura ga je zabranio. Vi ste muž na mjestu«. majka) bivalo je protumačeno kao siguran simptom ludila. organizirala tiskarske radnice u »Kolo radnih žena«. ili na redarstvo. a redarstvo ju je smatralo umobol­ nom. neka je odvede u ludnicu. zaražena »socijalističkim mentalitetom« i feminističkim novotarijama. »najljepše dane svog života« kao nje­ gova istaknuta protagonistkinja. o ženskom glasačkom pravu. nitko i ništa... so­ lidarnosti. Na vrhun­ cu općenarodnog pokreta protiv Khuena (od ožujka do srpnja 1903) do­ živjet će. Mada joj suborci priznaju dostojanstvo i društveni status »muža«. Prijete joj. ona ne može. studente i djevojke koji su zaustavljali ljude na ulici i upozoravali ih da govore hrvatski. Kada je 1897. Skandal istog ranga poput organiziranja ženskog radničkog pokreta bile su njezine akcije protiv rasprostranjene upotrebe njemačkog jezika u Zagrebu. Zagorka ne po­ sustaje. Ubrzo su protiv nje počeli gradom kružiti plakati ovakva sadržaja: Tko zna štogod o nekoj luđakinji sufražetki koja ulicama Zagreba zaustavlja kulturne građane s nekim ženskama i poziva ih da ne govore njemački? Tko tu luđakinju ’švabožderku’ nađe. čitavo je vrijeme djelovanja u Obzoru bila izložena šikaniranju i poruzi njegova najmoćnijeg čovjeka. Zagorka je stvorila neke vrste uličnu organizaciju protiv »švapčarenja« angažiravši đake. RATOVI Novinarskoj profesiji usmjerila ju je mladenačka fascinacija politikom. Za njega je Zagorka bila »baba« bez imena i ugleda. Frano Šupilo piše joj 1907: »Zagorčice.246 KONJI. u kojoj formu­ .. No. ŽENE.

New York. Ante Tresić-Pavičić prokrstario je SAD Preko Atlantika . Tu. Koji su pretpakao na­ stavale naše iseljenice. U Zagorkinoj viziji »napredna že­ na« skladno sjedinjuje »čovjeka i ženu«: ona mora izgrađivati sebe u tom idealu. Ni Zagorka spisateljica ne odustaje od svojih feminističkih ideja. nenapisana povijest feminizma još joj nije vratila dug. 1910). kako je naziva. a muškarca odgojiti da joj prizna ljudskost i to »svojim ponaša­ njem. jer tamo žene imaju više moći. muški je svijet. ljudi koji ne obita­ vaju Ameriku nego žive u njezinu podzemlju. zabilježila je Emily Balch u knjizi Naši slavenski sugrađani (Our Slavic Fellow Citizens. I sama je nastojala odgajati žene u tom duhu putem ženskih listova kojima je bila glavna urednica: Ženskog lista (1925-1938) i Hrvatice (1939-1940). književnik dr.U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 247 lira svoj pogled na emancipaciju žene. superiornom tolerancijom«. Nera) i protagonistice dramskih tekstova (Evica Gupčeva) svjedoče o afirmaciji predodžbe aktivne žene koja ravnopravno su­ djeluje i pokreće povijesna zbivanja. potkrijepljenom analizom njihove autohtone kulture i društva. Iz­ bjegla je zamke pisanja »s tezom«.). prvom cjelovitom znanstvenom istraživanju iseljavanja Slavena u SAD. Iako samoubojstvo glavne junakinje autobiografskog romana Kamen na cesti (1936) ukazuje na nemogućnost uspješne egzistencije žene u ne­ prijateljskom okružju. otkriva li praznina u pogledu majke sa zaplaka­ nim djetetom na Ellis Islandu u podnožju Kipa slobode fragment iz po­ vijesti naših žena? U Hrvatskoj supruge upozoravaju svoje muževe da će se u Americi stvan izmijeniti. rudara u Pennsylvaniji na prijelo­ mu stoljeća nema žena. JUNAKINJE NOVE ZEMLJE: UGLEDNE HRVATICE U EMIGRACIJI U grupnom portretu kopača kauri-smole na Novom Zelandu. Surov svijet naših iseljenika. sjekača šećerne trske ili prašume u Australiji. sama Zagorka umire u visokoj starosti. stoljeća. istovreme­ no obožavana od svojih čitalaca i omalovažavana od književnih i poli­ tičkih moćnika. »legendu« koja je o položaju žena u SAD kolala u Hrvatskoj na početku 20. dok joj je danas Lasićevom knjigom osigurano mje­ sto u povijesti hrvatske književnosti. Dok je odvažna profesorica Balch sa suputnicom pješačila našim selima (1905. no androgini ženski likovi njezinih romana (Gordana. No. kako ih je opisao jedan od njihovih slavenskih dušebrižnika.

i ono što mi u Evropi nazivamo vječno žensko. Dakako. niti Tresićevo indignirano karikiranje »modeme« žene. neoženjeni muškarci u po­ trazi za boljim životom i s čvrstom nakanom da se vrate čim steknu nešto kapitala. Žena treba da je muškarac u tielu. Nježnost. 1907). Balch navodi nevjericu kojom je popraćeno pismo jedne od njih svojoj bivšoj »milostivi« u domovini u kojem javlja kako se američki poslodavci prema njoj lijepo odnose — pozdrave je prije nego štogod zapovjede. stoljeća) domovinu. iseljavanje žena iz naših krajeva nije nadahnjivala niti pučka »legenda«. aludirajući na ženinu »slobodu u svietu« i zakonsku zaštitu. pošto su dovoljno zaštedjeli. U razdobljima intenzivne ekonomske migracije i oskudice u vlastitu selu takva je udaja bila jedina prilika za mnoge mlade žene da se plasiraju na ženidbeno tržište. napuštali su mahom mlađi. Tako su npr. poznata novozelandska književnica našeg porijekla. u knjizi autobiograf­ ske proze Pjevaj vilo u planini (prevedeno u Zagrebu 1981) ispisujući tradiciju »svih onih snažnih dalmatinskih žena koje su unosile hrabrost u život u ovoj stranoj zemlji. kako su nazivali takve djevojke iz Hrvatske. E . Z a razliku od »nevjesta s razglednice«. U idućem razdoblju oni ubrzo. nemaju cijene. Zagreb. no potražnja za nevjestama iz do­ movine bila je takva da se lako mogao naći odgovarajući prosac koji bi »otkupio« njezin putni dug i tako stekao suprugu bez muke i napora prepiske. počele dolaziti u grupicama zapošljavale . muškaračkog« držanja. Citira i »amerikansku poslovicu« koja kaže da je ondje dobro mač­ kama i ženama. Život Hrvata u Sjevernoj Americi . prepune iskrene pionirske odvažnosti« bi­ lježi priču o tome kako je na prijelomu stoljeća fotograf dolazio tri puta u godini u Zaostrog slikati djevojke koje su htjele poslati fotografiju u Ameriku (to je bio sinonim za sve prekomorske zemlje) u nadi da će naći muža. Amelia Batistich. ŽENE.248 KONJI. neudate Slovakinje odlazile same u SAD gdje su se mahom zapošljavale kao kućno pomoćno osoblje. RATOVI do Pacifika. pripadnice nekih drugih slavenskih naroda bile su čak i pre­ thodnica svojim muškarcima. Svojim je cifrastim stilom ocrtao američke žene kao mutante »atletskoga. U pr­ voj fazi emigracije (1880 — početak 20. tada mrsku Austro-Ugarsku. ša­ lju novac za put svojim obiteljima ili budućoj zaručnici. Čehinje koje su već oko 1869. a povrh svega još i nosi šešir! (Komentar je bio: »To ne može biti istina!«). ponašanju i u srcu. Po dolasku i susretu sa zaručnikom »na neviđeno« mnoge djevojke nisu mogle sakriti odbojnost. to je junakinja dana. teško ljudima i konjima. Ubije li žena muža ili lju­ bavnika.

piše Amelia Batistich o svojoj majci. postajući boarding-boss (gazde) u malim enklavama naših ljudi (boarding houses). prale i spre­ male danonoćno. »junakinja štrajka« u rudnicima bakra u Calumetu (SAD) 1913.U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 249 su se kao kvalificirane radnice u njujorškim tvornicama cigara i slale no­ vac za put svojim muževima. kulturno-prosvjetne i političke organizacije. do brojnih aktivistkinja suvreme­ . Osobita je zasluga naših iseljenica u antifašističkoj mobili­ zaciji i prenošenju istine o NOB-u. Povijest žena sa slavenskog juga koje su u prvim desetljećima iseljeničkog života sakrivene od očiju javnosti. u Pittsburgu Central­ no vijeće američkih Hrvatica sa zadatkom da s Vijećem američkih Hrva­ ta i Hrvatskom bratskom zajednicom prikupe pomoć u vrijednosti mili­ jun dolara. Kuhale su. 1963) sjeća se njihove velikodušnosti. osnovale su 1944. svojim znojem i istrajnošću naše su iseljenice od pionirke Divljeg zapada Anne Pipinich. Milena Gaćinović-Šotra jedna je od prominentnijih figura srpskog radničkog pokreta američkih Srpkinja. One su često primale u svoje kuće na stan i hranu sunarodnjake samce. Zagreb. osnovala je prvu žensku organizaciju za potporu štraj­ kaša. imale i svoj časopis Ženske Listy koji se zauzi­ mao za žensko pravo glasa). Kako bi što bolje pomogle borcima i stanovništvu u »starom kraju«. već je problem za istraživanje. Ipak. svojim tijelima štitile štrajkaše od napada »kozaka« — privatne policije poslodavaca. Svakako. Držale su svoje stanare besplatno za štrajkova i velike ekonomske krize. npr. Dijelile su sudbi­ nu svoje klase: mnogi štrajkovi ne bi uspjeli da nisu podržavale i bodrile »svoje« muškarce u surovom klasnom boju. Majke su u svojoj tradicionalnoj ulozi prenosile na djecu baštinu »starog kraja« — jezik. običaje. Slovenka Anna Clamenc. poči­ nju sudjelovati u aktivnostima sindikata. poboljšavajući tako obiteljski budžet. Za ekonomske krize i naše ise­ ljenice napuštaju izolaciju domova jer su ih kao jeftiniju radnu snagu poslodavci radije zapošljavali. »Mama se sjećala za nas«. ali i kao subjekti znanstvenih istra­ živanja (Čehinje su. Žene iz razvijenijih slavenskih krajeva s takvim iseljeničkim putanjama bile su i »vidljivije« u zemlji iseljenja. moralne vrednote. Stjepan Lojen ( Uspomene iseljenika. bile su prisutne u svim porama iseljeničkog života. Suočene sa svijetom najamnog rada. koja je svojim rukama vukla plug po pu­ starama tek osnovane države Montane. Uz prvu predsjednicu te organizacije Rose Plodinec. za počasne predsjednice izabrane su Joyce Borden-Baloković i operna diva Zinka Kunc-Milanov.

melem koji bi možda mogao »zakrpati razliku«. za dosezanjem punine odnosa. Jezik je »tutkalo«.250 KONJI. Najnovija knjiga Rade Iveković Sporost-oporost (Grafički zavod Hr­ vatske. Previra­ njem igrivih mijena razina iskaza — samom svojom formom njezin naj­ noviji tekst afirmira jednu od ideja koje će na različite načine tematizirati: Kako uzgojiti/sačuvati mnoštvenost očišta (očitovanja vlastitog bića) neprestano ugrožavanu civilizacijskim-društveno-političkim-ideološkim zahtjevom za svođenje na neupitni (očinski) »čvrsti okvir«. izgradile već same sebi spomenik trajniji od mjedi. Ono pamti kolosalnost svih majčinih zločina intenzitetom upravno-proporcionalnim svojoj sićušnosti. već četvrti put u ovom desetljeću nalazimo znalački tretiran jedan od omiljenih toposa suvremenog feminizma i ženskog pisma: odnos majka-kći.. primje­ rice). Rada Iveković poznata je kao autorica veoma širokog dijapazona interesa: uz sustavno bavljenje indijskom filozofijom (napisala je nekoliko veoma za­ paženih knjiga). kako bi ih obje pokušala iskupiti u nekoj sivoj bezvremenoj odraslosti čije neizlječive rane prekriva svilenom paučinom. Irena Vrkljan (Svila. škare.. Marije Jurić Zagorke. RATOVI nih iseljeničkih organizacija. ima zbiti u jeziku (»Ova je knjiga mnome napisana. Povijest ostaje tek da vjerno to zabilježi. S PO R O ST-O PO R O ST: K N JIG A RADE IVEKO VIĆ Fascinira činjenica da u književnosti poput hrvatske. u djetinjstvo. U naporu »prevođenja majke u jezik« Rada Iveković problematiku jezika promišlja u kontekstu razmatranja njegovih izražajnih mogućnosti . sluti autorica. djeluje kao književni kritičar. Kći iz romana Sunčane Škrinjarić Ulica predaka (1980) ne ublažava usijanje paralizirajućeg nepotkupljivog pogleda djeteta. a njezine prijašnje dvije knjige sabiru razmjenu epistolarnih eseja s Bogdanom Bogdanovićem. popularizira ženske studije i feminističku kritiku znanosti i filozofije. ŽENE. a od tebe pročitana«). I autobiografski roman Slavenke Drakulić Hologrami straha (1987) savršeno kontroliranim stilom ljušti sloj po sloj patine sentimen­ talnosti koja prekriva neizrecivu istinu ženskog rodoslovlja. traganje za ožiljkom prekinutog dodira. Taj se susret. 1984) vraća se smjer­ no na mjesto zločina. bez izraženijega kontinuiteta feminističke kulture i samosvijesti (ako izuzmemo nekoliko časnih iznimaka poput Dragojle Jamević. Ali istinsko vezivno tkivo teksta znači opipavanje (mnoge stranice svjedoče o čulnosti te čežnje mjesta majke u životu kćeri. 1988) svjesno izmiče mogućim žanrovskim određenjima.

Od objavljivanja knjige K olektivni rad u sa vrem enoj šk oli 1933. zameteni puteljak. i zasigurno će svaka čitateljica/čitatelj to učiniti na svoj način. izmaštanoj majci. koja ih sažima u nekoj pred(post)povijesti. blijedi pred tragom neuhvatljive majke. Sporost-oporost a priori prokazuje teoretiziranje (»te(r)orizam«). primjerenoj po svojoj suvremenosti i otvorenosti. do teksta R egionalne razlike u em ocionaln oj . Pa ipak. teksaške pustinje. često citirajući duhovne saveznike svoga pot­ hvata — od gramatike orijentalnih jezika do Prousta i Handkea. definitivno prekida s tradicijom samozatajne šutnje. jedino prizivajući »obuhvatno milovanje majčina pogleda« odgađat će. handkeovskim brisanim prostorima — k šutljivoj.U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 251 u suvremenoj umjetnosti. koje prolazi kroz dru­ goga. onaj tanahni. godine. koje pretpostavlja i traži trećeg a ne isključuje ga«. pariš­ kim teatrima. olovnim krajobrazima naše stvarnosti nakon revolucije. Vodi nas prostranstvima indijske kozmogonije. ISPRED M O G UĆNO STI RECEPCIJE: VERA STEIN ERLICH Problematika odnosa spolova promatrana kao indikator određenog modela kulture i kao društveni odnos sui generis. U književnosti koja već dulje vrijeme glavinja u traganju za autentičnim izrazom — od egzotike borhesovskog podražavanja. do nasilnog braka podžanrova — Sporost-oporost. Odbacivanjem odnosa domina­ cije.. kao posljednji u nizu sa­ mosvjesnih ženskih glasova. upušta se u veliko spremanje kućanstva djetinjstva i mladosti. Ovoj knjizi. moguće je prići na mnogo načina. na svojstven način pred­ stavlja vezivno tkivo raznorodnih radova Vere Stein Erlich objavljenih u četrdesetogodišnjem rasponu. Fiksira se kao »ponavljanje koje ne ubija. Bru­ talna nametljivost oca i onog autoriteta (svjetonazora koji simbolizira). Bez sentimentalnosti i poniznosti. prašan mit utopije kojom je generacija otaca revolucionara obdarila ovu »vršnjakinju države«. parafrazu pupčane vrpce koja vodi k majci i briše razlikovanje među njima (majka postaje kći i obratno). nasilja.. jedan po jedan. odnos majka-kći ukazuje se kao odnos izvan povijesti. Prkosnom ležemošću opunomoćenice postmodeme Rada Iveković ispisuje svoju intelektualnu autobiografiju. ili ve­ likih svećenica ženskog pisma. umi­ ranja. Pomno pripremajući žuđeni susret s maj­ kom. potražit će autorica u svakom dostupnom (teorijskom) referencijalnom okviru.

ona stavlja znanstvenu analizu u službu neposrednog mijenjanja društvene svijesti i stvarnosti. To je. ima šansu da pokuša ispuniti višestruku zadaću. Polarizacija spolnih uloga koja je rezultat takve socijalizacije čini okosnicu jednog inače svagda latentnog. proble­ matiku stavlja u žarište svog zanimanja. godine. tridesetih godina bili ispred mogućnosti recepcije vlastite sredine. i nadahnuta je kritičkim angažmanom u širem kontekstu borbe za demokratizaciju društva tridesetih godina. osvrt na odnos spolova u djelu Vere Stein Erlich olakšava nam i evaluaciju pionirskog karaktera njezinih radova. Osvrnut ćemo se i na promiš­ . posljednjeg objavljenog rada 1974. Osobit je naglasak na kritici spolnog determinizma u distribuciji moći i hijerarhijskoj strukturi obitelji. gdje je odnos spolova problematiziran u kontekstu kritike građanske porodice. RATOVI klimi. Analiza koja tu. ma­ nifestnog konflikta — rivaliteta i nerazumijevanja muškaraca i žena kao odvojenih društvenih grupa. ovdje ćemo samo naznačiti mjesto i način na koji je problem odnosa spolova u njima prisutan. oni nam danas govore neobičnom svježinom i aktualnošću već i stoga što se javljaju u prepoznatljivoj atmosferi ponovljene svjetske ekonomske i društvene krize. budući da postoji mogućnost usporedbe s bogatom su­ vremenom literaturom koja problematizira istu temu.252 KONJI. budući da su antropološka istraživanja te autorice danas najbolje poznata. ŽENE. Konačno. kao i stupanj ostvarenja utopijskih mogućnosti koje je tadašnja kriza vladajućeg modela kulture nagovještavala. u prvom redu. Druga skupina radova vezana je uz publicističku i javnu djelatnost Ve­ re Stein Erlich. i to posebice neofeminističkog pokreta sedamdesetih godina. ponovno otkrivanje onih znan­ stvenih i publicističkih radova te autorice koji su u vrijeme svog nastanka. Naposljetku. u današnjem vremenu ponovno aktualiziranu. No. Usredotočivši se na razobličavanje autoritarnog karaktera spolne i dobne asimetrije u ras­ podjeli društvene moći. Razmatranje odnosa između spolova u djelu Vere Stein Erlich pratit ćemo u okvirima specifičnog konteksta raznih područja njezinog istraži­ vanja i djelovanja. Pored toga otvara se mogućnost da nakon četrdeseto­ godišnjeg povijesnog iskustva utvrdimo stupanj razgradnje one slike svi­ jeta čije je dezintegracijske procese autorica već tada razmatrala. no katkada i veoma oštrog. Prvu skupinu čine radovi s područja psihologije i pedagogije. ta je tematika leitmotiv njezinog plodnog i angažiranog djela. te na prevladavajuću praksu diskriminacije koja je njegova neizbježna posljedica. a nastala je kao odgovor društvenih znanosti na poticanje novih društvenih pokreta. te specifičnoj socijalizaciji muške i ženske djece.

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

253

ljanja u kojima Erlichova tijekom posljednjeg desetljeća života nastoji ocijeniti dosege promjena u tradicionalnom modelu odnosa među spo­ lovima. U njima je očigledna težnja k reafirmaciji nekih aspekata tradi­ cije na uštrb aktualnog stanja. U prvim publiciranim radovima autorica, psiholog po prvobitnoj vo­ kaciji, bavi se problemima odgojnog i obrazovnog procesa u okviru ta­ kozvanog pokreta nove škole. Serija knjiga objavljena od 1933. do 1936. godine — Kolektivni rad u suvremenoj školi1, Individualna psihologija u školskoj praksi2, Metoda Montesori3, i Današnje dijete — Problemi suvre­ menog odgoja4 — pokazuje širenje njezinog zanimanja od popularizacije nove škole koja predstavlja kritičko osporavanje te tradicionalne repre­ sivne institucije k problematici razvojne psihologije, da bi se naposljetku usredotočila na kritiku građanske porodice. Vera Stein Erlich prva je u našoj sredini koja s oduševljenjem i odo­ bravanjem izvještava o pokretu nove škole koji je djelovao u prednacističkoj Njemačkoj. U spomenutim radovima nastoji opisati novu odgojnu praksu koja osporava represivnu spregu autoritarne škole i obitelji. Školu razobličava kao represivnu instituciju što služi obnavljanju autoritarne ideologije odgajajući svoje štićenike za neupitno prihvaćanje postojećih društvenih uloga i odnosa. Najaktivniji činioci pokreta nove škole su, po njenim riječima, »silno zamašni i revolucionarni« omladinski i ženski po­ kret. U knjizi Kolektivni rad u suvremenoj školi opisana su temeljna na­ čela tog pokreta. On se zasniva na isticanju racionalnosti nasuprot na­ glašavanju »čuvstvenog odgoja« i iracionalnog idealizma Blut und Boden ideologije koji »zastupaju tezu da se razumom ne mogu riješiti socijalni problemi«5, te na izgrađivanju slobodne i kritične ličnosti nasuprot po­ daničkoj poslušnosti i, naposlijetku, uvođenju koedukacije kao preduvje­ ta stvaranja jednog novog, bliskog, spontanog i slobodnog odnosa među spolovima. Opisane su »samosvjesne djevojke«, »intimna prijateljstva iz­ među pojedinih mladića i djevojaka« što nisu »smetnja u radu niti koga uznemiruju«6. Zajednički odgoj djeluje »naročito na obaranje predrasu­ da o različitim prirođenim svojstvima muškarca i žene«, piše autorica u knjizi Današnje dijete. Ističe se da koedukacija nije puko mehaničko stva­ ranje mješovitih razreda. Tek ako je odgajatelj uspio razbiti predrasude o inferiornosti djevojaka što ih djeca donose u školu, smije se govoriti o rezultatima koedukacije. Erlichova u tim radovima tek ovlaš dotiče socio-ekonomske i povije­ sne razloge društvene krize, budući da težište zanimanja usmjerava na mikrorazinu društva — situaciju pojedinca i obitelji. Tragajući za uzro­

254

KONJI, ŽENE, RATOVI

cima neslobode i nelagode, utječe se psihoanalitičkim kategorijama i interpretativnim modelima. Iako se najviše oslanja na individualnu psiho­ logiju Alfreda Adlera, radovi iz tog razdoblja otkrivaju autoričino po­ znavanje Freuda i Reicha. Vera Stein Erlich »razračunava« s atmosferom nejednakosti o kojoj govori psihologijskom analizom mehanizama primame socijalizacije. Osobitu pažnju poklanja društvenoj konstrukciji spola i ulozi seksualnog potiskivanja, te funkciji porodice kao posrednika »nesvjesnog« obnavlja­ nja postojećih nejednakosti. »Nove ekonomske prilike«, zaključuje auto­ rica, zaoštrene postojećom krizom, suočile su pojedince s neodrživošću zatečenih modela spolnih uloga i patrijarhalne porodice. Nužda ekonom­ ske emancipacije velikog broja žena nespojiva je s prevlašću muškaraca u porodici. No, traženje novih modela odnosa među spolovima nije se pokazalo kao jednostavan i bezbolan proces. Dok je s jedne strane to prelazno razdoblje bilo obilježeno nesnalaženjem pojedinca, s druge je rezultiralo stvaranjem ženskog i omladinskog pokreta. Kritika građanske obitelji Vere Stein Erlich temelji se, kako smo već spomenuli, najvećim dijelom na psihoanalitičkim spoznajama. Psihoana­ lizu poima kao kritičko oruđe privilegiranih marginalaca. To su u prvom redu »proleterizirani intelektualci«, »mlađi i ženski članovi velegradskih familija koji su uživali prava druge klase«, a potječu iz »srednjih i krup­ nih« građanskih slojeva7. Psihoanalitička teorija o štetnosti zatomljenih i potisnutih poriva, po shvaćanju autorice, odražava borbu žena protiv svakog ugnjetavanja, »koje je u tom historijskom momentu postalo čista nepravednost i brutalnost«8. No, ona se ne zaustavlja samo na toj ravnini kritike obitelji. Žene i djeca su, pored »podjarmljivanja u seksualnom pogledu« i na drugim područjima podložni muškarcu, a osobito u eko­ nomskom pogledu. »Čitavo je doba patrijarhata ispunjeno autoritetom«, piše autorica u knjizi Današnje dijete9. Patrijarhalna je porodica samo jedna instanca autoritarnog društva te stoga ne iznenađuje što ona »ne ostavlja mnogo mjesta za ostvarivanje ni izgrađivanje drugarstva, jedna­ kosti i solidarnosti.«10 Upravo kriza načetog autoritamo-patrijarhalnog sklopa vladajuće kulture koja je rezultirala otvorenim konfliktom ne/pri­ vilegiranih članova obitelji, stvorila je preduvjete za razvoj pokreta za emancipaciju žene. No, autorica unatoč izraženim simpatijama za taj po­ kret ističe opasnost »nepotpune emancipacije«, takvog stanja na kojemu žene još i danas najviše participiraju. Stari oblici društvenog uvjetovanja spolnih uloga postali su neadekvatni i u suprotnosti s izraženim aspira­ cijama deprivilegiranih grupa, dok do kvalitetnog pomaka nije došlo.

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

255

Stare uloge nisu u potpunosti odbačene, one su tek modificirane nekim novinama, što je u slučaju žena dovelo do pukog udvajanja uloga. Osobito su bliska suvremenim feminističkim analizama opažanja Vere Stein Erlich koja se odnose na proces socijalizacije ženske djece. Ona potvrđuju poznatu izreku Simone de Beauvoir da se žena ne rađa, već da se ženom postaje. I naposljetku, bitna instanca kritike društvene uvjetovanosti ženstve­ nosti predstavlja osporavanje ideologijske mistifikacije te uvjetovanosti, zaodjevene u načelo »ženske prirode«. Najuočljiviji primjer je dogma o »materinjem instinktu« koji biološku činjenicu Što žene rađaju djecu želi predstaviti kao tvrdnju u prilog majčinstva kao najadekvatnijeg »poziva« žene. Erlichova argumentirano osporava takvo idealiziranje majke kao »prirodne« i »instinktivne« odgojiteljice i zalaže se za racionalni, neautoritami odgoj obaju spolova. Rezimirajući prikaz te skupine psihologijskih rasprava Vere Stein E r­ lich valja istaći da je u njima autorica analizirala bitne determinante od­ nosa među spolovima. Ženske studije, disciplina koja je znanstveni status izborila sedamdesetih godina, ponovno su aktualizirale mnoge teme o kojima ona piše tridesetih godina. Studije suvremenih autorica u rasponu od Simone de Beauvoir, Juliet Mitchell, Ann Oakley, Adrianne Rich, Elisabeth Badinter, Nancy Friday, Elene Gianini Belotti11 i mnogih dru­ gih s obiljem novih uvida i empirijskih potkrijepa potvrđuju ispravnost njezinih hipoteza i svjedoče o pionirskom karakteru autoričinih radova. Vera Stein Erlich djelovala je svojim napisima u okvirima bogatog i raznovrsnog ženskog pokreta u Jugoslaviji između dva rata. U njima na popularan način iznosi teze iz znanstvenih radova, a često ih i radikali­ zira. Svoje je feminističke tekstove objavljivala u zagrebačkom tjedniku Židov, te beogradskim mjesečnicima Život i rad i Žena danas. Suradnja u potonjem zasigurno je rezultat veza stvorenih u takozvanom klubu dr. Bene Steina, njezina supruga.12 Žena danas što izlazi u Beogradu od 1936-1940. godine glasilo je komunistički inspiriranih žena koje, slijedeći politiku Narodnog fronta, izdaju svoje glasilo i pridružuju se građanskim feminističkim organizacijama tražeći način za legalnim javnim djelova­ njem. Neke od aktivistkinja i suradnica posjećivale su spomenuti klub u kući Vere Stein Erlich.13 U tekstovima objavljenim u glasilu zagrebačke židovske općine Židov u toku 1935. godine14 problematiku emancipacije žene promatra i ko­ mentira u okviru aktualnih zbivanja u židovskoj zajednici. S ponosom i nadom piše o položaju »moderne jevrejske žene« u prvim kibucima

256

KONJI, ŽENE, RATOVI

(»kvucama«), o ispravnom postavljanju ženskog pitanja unutar cionistič­ kog pokreta, o učestalim pojavama diskriminacije žena u radu samih ži­ dovskih općina, te o uspjesima jevrejske ženske organizacije W IZO koja pomaže svojim članicama »da pređu granice svog uzanog privatnog živo­ ta i nađu vezu s realnim svijetom, s onim stvarnim socijalnim i nacional­ nim pritiskom koji daje poticaja za rad«.15 U publicističkim se radovima autorica često osvrće na društvenu prak­ su feminističkih pokreta. U napisu »Prava žena«, prvom u seriji javljanja u Ženi danas 16 konfrontira mišljenje o potrebi, odnosno izlišnosti femi­ nizma u drugoj polovici tridesetih godina. Protivnici jednakosti žena istu­ paju s tezom njihove eliminacije s tržišta rada (»iz zvanja«) i osporava­ njem aspiracija za sudjelovanjem u javnom i političkom životu (artikuli­ ranom u zahtjevu za pravom glasa) i zagovaraju zatvaranje u porodicu, unutar koje »neka bude ono prirodno, bezazleno i djetinjasto stvorenje na veselje sebi i svojima.« Razloge otpora ženskom pokretu nalazi u činjenici što on ne predstav­ lja samo još jedan napad na patrijarhalne i autoritarne mehanizme druš­ tvene regulacije već i u njegovim dalekosežnijim aspiracijama i prianjaju uz »interese širokih slojeva«17. Antifeministi mogu zagovarati »podjelu sfera za spolove«, no praksa otkriva zastrašujuću neimaštinu, eksploata­ ciju žena, prisilno rađanje zbog zabrane »regulacije poroda« (jer »oni su strogi čuvari morala«). Erlichova ih prikazuje kao one krugove koji vide »rješenje sviju poteškoća u ratu, koji tvrde da sve vrline dozrevaju tek pod oružjem«18. Pobijajući u istom tekstu argumente protiv proširenja ženskih prava, za koje smatra da ne mogu ni u jednoj točki izdržati kri­ tiku, Vera Stein Erlich u prilog svojim stavovima iznosi tezu o povijesnim šansama marginalnih grupa. Ona smatra da su »nove grupe, ranije bespravne, mnogo zrelije nego što su to proricali protivnici njihove eman­ cipacije«, i to stoga što su »istorijski prisiljene na kritički stav.« Ekonomska je kriza dovela u pitanje već postignute uspjehe femini­ stičkog pokreta — pravo na obrazovanje, ulazak žena u zvanja, demo­ kratizaciju patrijarhalne porodice. Na žene se gleda kao na konkurente, dok i one same uviđaju tegobnost »poluemancipovanog položaja«, ističe autorica u tekstu »Žena i porodica« tiskanom u časopisu Život i rad 19. No, taj uzmak nije imao reprekusije isključivo na planu javne djelatnosti žena. U privatnom životu on će uzrokovati regresiju na preživjele patri­ jarhalne forme obitelji i uzdrmati novostečenu samosvijest žena. U pojedinim tekstovima Vera Stein Erlich posebno se bavi problema­ tikom porodice. Tako članak »Istraživanja o porodici« tiskan 1937. go-

U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA

257

dine u Ženi danas20 predstavlja pledoaje za znanstveno potkrepljivanje aktualnih diskusija pro i contra porodice. Rezimirajući značaj publicističke djelatnosti ove autorice, valja istaći neke probleme koji i u današnjem znanstvenom proučavanju odnosa spo­ lova zauzimaju važno mjesto. To je problematiziranje odnosa emancipa­ cije žene u privatnoj i javnoj sferi, te radikalna kritika ahistorijskog po­ imanja kategorija priroda i kultura. Erlichova naglašava društveni karak­ ter procesa formiranja spolnosti i kodificiranog različitog ponašanja, pri čemu njene ideje pokazuju veliku bliskost sa sofisticiranijim rezultatima suvremene antropologije žena, osobito sa shvaćanjima Sherry Ortner21 i određenjem »sistema spola/roda« kojim Gayle Rubin označava sklop aranžmana kojim jedno društvo pretvara biološku spolnost u proizvode ljudske djelatnosti22. Pored toga treba ukazati i na autoričino angažirano shvaćanje zadaće empirijskih društvenih znanosti kao bitne instance društvene kritike. Zavojit je i mjestimično tegoban put kojim je Vera Stein Erlich stigla do reputacije i karijere socijalnog antropologa. U više je napisa prikazala svoju evoluciju od prve ankete provedene u razdoblju od 1937. do 1940. godine, započete upitnikom od 130 pitanja o porodičnom životu i po­ ložaju žene u tradicijskoj kulturi, provedene u 300 jugoslavenskih sela. Početkom šezdesetih godina konačno je objavila svoje pionirsko istraži­ vanje u cjelovitoj publikaciji — knjizi Porodica u transformaciji tiskanoj prvi put 1964. godine (Naprijed, Zagreb). Problemi obrađeni u toj studiji pripadaju krugu socijalno-psiholoških aspekata istraživanja porodice: problematika autoriteta, konflikata i rivaliteta, ljubavi i mržnje, grupacija unutar porodice, ranga i pozicije članova i procesa transformacije svih odnosa. Velike razlike u porodici raznih krajeva Erlichova je istraživala prvenstveno s »historijskog i ekonomskog gledišta, naime dodire, sukobe i infiltracije koji su izvana djelovali na području i na prilagođavanje čita­ vog života nadirućoj novčanoj ekonomiji.«23 Odnos spolova u socijalno-antropološkim radovima Vere Stein Erlich praćen je u kontekstu proučavanja procesa transformacije tradicijske po­ rodice kojoj je dobna i spolna razdioba bila temelj čitave strukture. Te­ žište se, dakle, pomiče s radikalne kritike jednog historijskog oblika po­ rodice, k istraživanju njezine evolucije. U daljnjim studijama nastalim šezdesetih i sedamdesetih godina, Erlichova razrađuje i proširuje proble­ me već sadržane u okviru tog zamašnog projekta. Krajem šezdesetih go­ dina u jednom tekstu predlaže ponavljanje svoje pionirske studije nakon

258

K O N JI, ŽE N E , R A T O V I

v re m e n s k e d is ta n ce o d trid e se t i tri g o d in e. K a o n a ro č ito in trig an tn u n e ­ p o z n a n icu sp o m in je e m o c io n a ln e v eze čla n o v a p o ro d ice . U toj se točki kru g au to ričin ih in te re sa n a nek i n ačin z a tv a ra : p re d e n je p u t o d in te re sa z a ind ivid ualnu su dbinu o tu đ e n o g p rip ad n ik a g rađ an sk o g d ru štva, p rek o o tv o re n o sti z a in te ra k cije ljudi o kup ljenih u dru štven im p o k re tim a , tr a ­ dicijskim seo sk im z a je d n ica m a , p a n azad d o su dbine p o je d in a ca u v re ­ m e n u u k o jem se jo š nisu stišali tek to n sk i p o tre si onih društven ih i kul­ tu rn ih m ijen a o k o jim a p iše n a p o če tk u svoje k a rijere. P o tre b u takvog istraživ an ja p o tk re p lju je p o n jen o m m išljenju n eu tem eljen im i p ro izvo ­ ljnim tv rd n ja m a u č e sta lim u ča s o p isim a i p o p u la m o -n a u č n o j lite ra tu ri, k o je sv o jim au to rita tiv n im to n o m že le »im p re sio n ira ti č ita o c a « . T o su tv rd n je d a b ra k n e m a b u d u ćn o sti, d a sen tim en ti p rip ad aju p ro šlo sti. Iako je E r lic h o v a sk lo n a p rizn ati d a se » n a p o v ršin i« o p a ž a »velika b ezo b zir­ n o st m u š k a ra c a « , i » te šk e tr a u m e « k o je sv ak o d n ev n o doživljavaju žene svih g e n e r a c ija u intim nim o d n o sim a , o n a to sta n je pripisu je cin ičnom o d b a civ a n ju v a ž n o sti dijad ičkih o d n o sa . N a tra g u takvih razm išljan ja V e ­ r a S te in E r li c h više n e slijedi in te re s z a p o ro d icu k ao p o v ijesn o u v jeto ­ v a n u /p ro m je n jiv u k a te g o riju , v e ć je p r o m a tr a k ao u n iverzaln u ljudsku tv o rb u . Š to v iše , u p re d g o v o ru knjige Ju go sla v en sk a p o ro d ic a u transfor­ m a c iji , z a te m e lj ta k o u n iverzalističk i sh v aćen o j p o ro d ici uzim a » o sje ća j­ n o p o v eziv an je ljud i« i »ind ivid ualističku k o m p o n e n tu ljudske narav i«, što su p re ro g a tiv i/a s p ira cije tek p o ro d ic e razv ijen o g g rađ an sk o g društva. P o r e d to g a , a u to r ic a se p o ziv a i n a »čo v je čje o rg an sk o u s tro jstv o « 24 i r e z u lta te istraživ an ja sličn ih ob lik a u d ru živan ja kod a n tro p o id a (citira K o n r a d a L o r e n z a i D e s m o n d a M o ris s a ). U tim ra d o v im a b io lo šk o m d e ­ te rm in iz m u p rid ru žu je se i ku lturni d e te rm in iz a m pri in te rp re ta ciji p o ­ lo ž a ja ž e n e 25. Ista k n u ta je ta k o đ e r a u to ričin a težn ja z a re a firm a cijo m tra d icije . T o in zistiran je n a trad iciji, k o n tin u itetu , n a o d re đ e n n ačin stoji u su p ro tn o s ti s k ritičk im o d n o so m sp ra m n jen e b re m e n ito sti h ije ra rh ij­ sk im i a u to r ita rn im e le m e n tim a k o je a u to ric a ra z o b liča v a u ra d o v im a iz trid e se tih g o d in a . T a k a v p re n o s te ž išta in te re sa m o g u ć e je razu m jeti u k olik o u z m e m o u o b zir o k o ln o sti p o d k o jim a su ti in teresi izražavan i. T r id e s e te g o d in e n ag o v ještav aju k a ta s tro fu svjetskih ra z m je ra , lo m svih p o z n a tih tra d icija , reg resiju u b a rb a rstv o . Š e z d e se te i se d a m d e se te , pak , d aju više n a d e u k o n tin u ite t ljud skog o p sta n k a , ta k o d a j e shvatljiva te ž ­ nja z a » v je čn im « , filo g en etsk im istin am a — o n e se p o n o v n o čin e m o ­ g u ćim a ... A firm a c ija ljudske afek tiv n o sti n a d a je se k a o p a n a c e ja i z a sve zbiljske m an jk av o sti o d n o sa m e đ u sp olo v im a.

. 1935. Zagreb. 1973. Of Woman Bom. u njoj su se okup­ ljali pedagozi..1937. 282. Stein inicirao je i osnivanje Radne zajednice za individualnu psihologiju. 1934. ističe zasluge Adlerovih teorija (ali i njegovog učitelja freuda) u razobličavanju »konvencionalne laži o sretnoj i zadovoljnoj porodici«. Atlas nakladnog zavoda u Zagrebu. 40. 13 Usp. dj. 1982. obrazovnom i medicinskom praksom. 2 Individualna psihologija u školskoj praksi. 66. str. 6. 9 Današnje dijete. 280-287.U O SV ITU HRVATSKO G FE M IN IZM A 259 Znan stveno djelo n e vred nuje se p rem a odgovorim a koje daje. 6: »Žene i općinski izbor«. str. Elena Gianini Belotti. 9. nav. Zagreb.«. 1935. str. Martin Robertson. My Mother/My Self: The Daughter's Search for Identity. Women's Estate. P o sto ja­ nje auto n o m n o g ženskog p o k re ta tridesetih god ina osiguralo je javni p ro ­ stor za artikulaciju to g pro sv jed a. nav. The second sex. Virago. Fontana/Collins.. str. Ann Oakley. liječnici. 5 Kolektivni rad. 14 Slijedeći tekstovi objavljeni su u tjedniku Židov: »O uspjesima feminističkog pokreta«.. 27. 12 »Dr. 12. i stoga su radovi V e re Stein E rlich što se bave tom problem atikom doživjeli istu sudbinu. 1936. L ’amour en plus. jo š n ed ostign ute. CDD. 9. Nancy Friday. Juliet Mitchell. 8-9. 4 Današnje dijete — Problemi suvremenog odgoja. O n je dan as za trt u zaborav. 11 Simone de Beauvoir.. 11.. str. Povodom smrti osnivača mdnnduatae psihologije«. Penguin Books. Argumenti za revoluciju — August Cesarec. Minerva. 8. psiholozi.. 1975. Zagreb.. Flammarion.. 11.. 6 Isto. Zagreb. 1980. 1979. dj. A k o pri tom prom išljanju E rlichova s v ećo m p o m n jo m p ro m a tra položaj žen a u tom odnosu. 11. Baltimore. str. Elisabeth Badinter. Adrianne Rich. str. str. Naprijed. 3. »O aktiviranju žena«. 5. Zagreb. 1970. U kasnije objavljenom tekstu »Alfred Adler.: Mladen Iveković.. str. trom e i uspavane. 1933. v eć p r­ venstveno p rem a p ro d o rn o sti i o tvo ren o sti pitanja koja postavlja. Minerva. dj. 4. 3 Metoda Montesori. Paris.26 N ak an a o vog p rik aza bila je da b arem djelom ično ispravi tu nepravdu. Zorica Stipetić. str. 1934. Women Confined: Towards a Sociology of Childbirth. Dalla parte delle bambine. Penguin Books. sociolozi koji su nastojali nadrasti pomodni interes i isprazno intelektualiziranje izvornim socioloSkim istraživanjem. Histoire de I’amour matemel XVIIe — XXe siicle. Minerva. Milano. 1. knjiga I. 7 Individualna psihologija. 8 Isto. str. to je zato što njihov prosvjed protiv nejed nakosti p redstavlja historijski novum na ovom tlu i o tv a ra n ek e. n ep o m ičn e »p riro d e«. O tvo­ renost u rad o vim a V e r e Stein E rlich iskazuje se konzekventnim poziva­ njem na p ra k su kao jedini kriterij vred novanja tuđih i vlastitih rezultata. Motherhood as Experience and Institution. Oxford. 10 Isto. BILJEŠKE 1 Kolektivni rad u savremenoj školi. nav. 24. 1977. Feltrinelli Editore. 20. prema. Zagreb. London.. Znanstvena i publicistička prom išljanja te au to rice o odnosu spolova u vrem enu brzog povijesnog to k a u crtala su nova p odručja relevantnosti i upitanosti tam o gdje su nek ad bila bijela pro stran stv a sam orazum ljivosti. 8-11. 1935. 11. Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945. utopijske m ogućnosti. 1980.. 1973. Baltimore. str. 52.

dj. dj. Gledišta. 1938. III. isto. nav. 1937. Liber. Zagreb. 5-6. »Istraživanje o porodici«. ne nalazimo ni jedan od autoričinih feminističkih članaka koji ne bi i po današnjim standardima bili kadri izdržati znanstvenu kritiku. str. rukopis. 336. sv. str. 23 »Sudbina jedne ankete: Umjesto predgovora«. Prosveta. Žarana Papić i Lydia Sklevicky. 1938. »Trgovina ženama: Beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«. II. 17. 14. 18 Isto. 11 — 12. 1. nav. 15-16. Žena danas. u: Antropologija žene. 152-183. juli-avgust. nav. u: Jugoslavenska porodica u transformaciji. str. Život i rad. 15. 1983. 25 »An Antropologist’s View of Different Gender Roles«. str. 24 »Kriza ili transformacija porodice«. Zbornik. ŽE N E . 22 Gayle Rubin. Beograd. Socijalno-književni časopis. 26 U popisu »važnijih članaka« spomenutih u knjizi Jugoslavenska porodica u transformaciji. 19 »Žena i porodica«. 16 »Politička prava žena«.. »Žena spram muškarca kao priroda spram kulture?«. str. 1974. XV. ur. 20 »Istraživanja o porodici«. str.260 K O N JI. 21 Sherry Ortner. 93. 3. . 1971. str. 505. nav. dj. str. R A T O V I 15 »O aktiviranju žena«. »Omladinska pitanja«. 7-8. I. 17 »Politička prava žena«. 10 i 11. str. 1936. dj.

do dva­ desetih g od ina n ašeg sto ljeća. Ž e n e i d jeca v eć su od šeste godine . d o d an as če s to citiran o m i potkrijepljenom broj­ nim novim istraživanjim a.12 Biologija kao sudbina JAJNICI NA TANJURIMA O dstrane li se pažljivo svi uresi kojim a se cifrasto nastoji »o brazložiti« opravdanost diskrim inacije p o spolu. 1 9 7 3 ). kao m uški elitizam koji je definitivno razvlastio on o što je nakon p ro g o n a v ještica o stalo od ženskog au to riteta na području lije­ čenja i farm akologije. o staje tek jed n a činjenica koja ra ­ zlikuje žen e od m u šk araca — njihova tijela. A m edicina — disciplina ko­ ja se nalazi n a razm eđ i b iologije i socijalne politike. dvije aktivistkinje ženskoga zdravstvenog p o k reta u SAD B a rb a ra E h re n re ic h i D eid re English upustile su se u ranim danim a novoga fem inističkog p o k re ta u to d a istraže socijalnu historiju žena i medicine u A m erici ( Com plaints and. T o je i razdoblje kad a se form ira m edi­ cinska profesija. nisu ni d an as) nisu bile jedinstvena sku­ pina. T e o rije m uške su periornosti kao posljednji arg u m e n t prizivaju biologiju. Ž en e o n d a (k a o što u o stalo m . preuzevši štafetn u palicu od religije koja je ženinu zlu i bolesnu narav prozrela jo š od E v in e esk ap ad e. D isorders. Z a žen e iz vladajućih ldasa društvo je propisivalo život dok o n e trom o sti. je r u tom razdoblju up ravo m edicina po­ staje glavnim u p orištem za »znan stv en o « opravd anje potlačivanja žena. sek sizam u m edicini efikasna sn aga društvene kontrole. Im ajući n a um u u p rav o tu funkciju m edicine i njezin doprinos seksističkoj ideologiji. T h e S exual Politics o f Sickness. Svoje su istraživanje u sred o to čile n a razdoblje od druge polovice X I X . U svom su p am fletu . svijeta laboratorija i svakodnevnog života — javnosti p o d astire in terp retacije bioloških te o ­ rija. niti su bile p o tlačiv an e n a isti način. a za on e iz obespravljenih slojeva težak rad u b itačn o g tem p a. p o šle od uvjerenja da je idejam a koje o žen a­ ma lansira.

nije u p o z n a o ž e n e « . Ž e n s k a »b o ležljiv ost« bila je o d liča n a rg u m e n t d a se ž e n a m a o n e m o g u ći bilo k ak va d ru g a v rsta aktiv­ n o sti.262 K O N JI. p re sla b e i su više k rh k e z a sve o sim z a najfrivolnije razb ib rig e.« M ed icin sk i m o d el žen sk e p riro d e u tjelo v ­ ljen u »p sih o log iji jajn ik a « d o v eo j e d o o štro g ra z g ra n ič a v a n ja re p ro d u k ­ cije o d sek su aln o sti. Z b o g to g a je m ed icin s k a p ro fesija u u sp o n u — bijući bitku s p re o sta lim isc je lite ljica m a i b a b ica m a . liječnici su sa sig u rn o šću u s ta ­ novljivali. D r . B liss j e s p o n e š to p re z ira re k a o : » U tje c a j jajn ik a n ad ra z u m o m o čitu je se u ž e n ­ skoj lu k avo sti i h im b e n o sti. a ž e n e rad n ičk e klase sm a ­ tr a n e su » n e z d ra v im a « (k a k o bi se ra cio n a liz ira o stra h od njih ove o p a sn e i o k a lja v a ju će p r ir o d e ). N jih o v e b o lesti (i b an k o vn i ra ču n i njih ovih m u žev a) činili su se g o to v o n eiscrp n im a . m e n stru a cija . p isao j e u svojoj znan stvenoj ra sp ra v i n jem ačk i liječnik P . kao d a se ra d i o p o sv e različitim ljudskim p o d v rsta m a ženk i. a siro m a šn e su. ali i sa su fražetk in jam a k o je su sve nestrpljivije k u ca le n a v r a ta m ed icin sk ih fa k u lte ta — sv esrd n o p o d rž a v a la m it o ž e n ­ skoj frag iln o sti. ŽE N E . W e ir M itch ell. D o s a d a i o g r a n ič e n o s t eg zisten cije ž e n a g orn jih slo jev a p o d u p ira la je m o rb id n i ku lt h ip o h o n d rije — »žen sk e inv alid n osti« — koji se jav lja p o ­ lo v ico m X I X . S to g a se b io m ed icin sk a m isao p o b rin u la za dva raz ličita ku ta g le d an ja. » M u š k a r a c koji nije u p o z n a o b o lesn e ž e n e . R A T O V I radili i p o še s n a e st sati n a d an u tv o rn ic a m a i ra d io n ica m a z a m inim alne n a d n ice . a g azd in a je ž e n a bila u re s koji je sv jed o čio o njegovu uspjehu. iza svih b o lje tica — o d g lavo b o lje d o ku ijih o čiju — sm e tn je u fu n k cio n iran ju jajn ik a ili m a te rn ic e . K ad su p riro d u i psihologiju ž e n e sveli n a njezin u rep ro d u k tiv n u funkciju. B o le s t je d o m in irala n jih ov o m žen sk o m subkultu r o m . tru d n o ć a i m e n o p a u z a d efinitivno su p ro g lašen i b o lesn im stan jim a. n e sm ije im ati m uški m o zak . M o eb iu s. B o g a te su ž e n e p rik a z a n e k ao p riro đ e n o b o lesn e . Išlo se d o tle d a se b o le st izjed n ačiv ala sa ž en stven osti. r a z n a lječilišta i sp ecijalisti za žen sk e b o lesti niču po sv u d a p ru ­ ž a ju ći im m o g u ć n o s t d a se n ečim b av e n e ra d e ć i n išta. njezini bi o rg an i stra d a li i d o ­ bili b ism o o d b o ja n i b e sk o rista n h ib rid «. s to lje ća . O b jašn jen o im je d a n em aju »p riro d n ih « sek su aln ih . N jezin a d o k o n o st. A k o bi se sp osob n o sti že n e ra z v ile d o isto g stu p n ja k a o i u m u šk a rc a . I o b ra z o v a n je je m o g lo im ati p r ije te ć e p o slje d ice : » A k o ž elim o d a ž e n a u p o tp u n o sti ispuni svoju m a ­ te rin sk u z a d a ć u . p isao je 1 8 8 8 . sm a tra n e z d ra ­ v im a i ro b u stn im a . Ž e n e g orn jih slo jev a bile su »b o le sn e « (š to je o p ra v ­ d a v a lo d a ih p re z iru k ao slab e i d e fe k tn e ). k rh k ost i d jetin jasto n erasp o zn av an je »stv a rn o sti« p ru žali su m u šk arcu d o k a z e p re stiž a k o je m u n o v a c sam n e bi m o g a o p rib av iti. P u b e rte t. filadelfijski liječnik S. P r e m a rije čim a je d n o g z a k o n o d a v ca iz d ržav e M a ssa ch u se tts: » D a jte ž e n a m a p ra v o g la sa i m o r a t ć e te izgrad iti lu d n ice u svakoj p o k ra ­ jini i sud z a ra z v o d b ra k a u sv ak o m g ra d u « .

Stvarna ili simulirana. kao n ek a v rsta tro feja. fem inistkinje i prve liječnice v eć su tad a p ro zre le m edicinu kao teoriju i praksu i k o n tro le i potlačivanja žen a. i želja za p ro m jen o m . za aktivnijim i sm islenijim živo­ tom . makar u nekim aspektima. kad a je v jero v ala d a je b o lesn a ili da je bolest v reb a na svakom koraku. zab ran e svake intelek­ tualne aktivnosti.). M edu indikacijam a za odstranjivanje jajnika nalazim o »p režd erav an je. d o ginekološke kirurgije. m astu r­ baciju. izostanak m en stru acije. pokušaj sam oubojstva. n a tanju rim a kružili m eđu liječnicim a. mogle okrenuti u svoju korist. K njiževnica i ek o n o m istica C h a rlo tte Perkin s G ilm an u p ozo ra­ vala je am eričk e m u šk arce d a su »uzgojili pasm inu žen a dovoljno slabih da ih tretiraju kao invalide. nep ok orn o st i o pakost«. B a rk er-B en field bilježi kako su n a sastan cim a m edicinskog ud ruženja jajni­ ci. A k o je »b o lest« dijagnosticirana. I koja bi se usudila pobjeći. m a kako nezadovoljna bila. A k o bi se takvi pojavili. sm atrani su isključivo patološkim a. Iako je opozicija p o stajala sve glasnija. osobito je popularno odstranjivanje jajnika (zv an o »ženska k astracija« ). D ak ak o. Pripadnicima viših klasa na koje je takva ideologija bila u prvom redu upravljena..BIO LO GIJA K A O S U D B IN A 263 nagona. K ult invalidnosti p ridonio je da se učvrsti njihova ovisnost o m uškarcim a (financijski su ovisne o m užu. stoljeća bolest izjednačavala sa ženstvenosti. O d 1860. do 1890. lukavi (a i p o h lep n i) protivnik jo š dugo nije pokleknuo. dakako. D a se i do dan as prilično d o b ro drži.. nisu bile samo pasivne žrtve medicinske ideologije koja je u drugoj polovici X I X . tre t­ mani su varirali od propisivanja po tp u n e izolacije i m irovanja (što je č e ­ sto bilo jed n ak o n ešto blažoj zatvorskoj kazn i). svjedoči rasp ro stran jen o st i aktivnost su vrem enoga ženskog zdravstvenog p o k reta. U potrazi za to m o p asn om bolesti (iza čeg a se skrivao p rastari strah i fascinacija ženin om »n eu taživom p o žu d o m «). oslobađala ih je s medicinskim blagoslovom od »bračnih dužnosti« u doba kada je kon­ . L iječn ica M ary P u t­ nam Ja co b i pisala je 1 8 9 5 : » U stalnoj brizi za svoje živce koju im nam eću dobronam jerni ali kratkovidni savjetnici. ili dovoljno m en taln o oslabjelih da se p re t­ varaju d a to jesu — ča k d a im se to sviđa«. neki su liječnici podraživali klitoris i grudi svojih p acijen tica. otvarala je ograničeni manevarski prostor koji su one. ali društveno prihvatljiva bolest. N em a nikakve su m nje d a je kirurški zahvat (ili sam a prijetnja njegova izvođ enja) bilo d jelo tv orn o sredstvo da se žen e održi »n a svom e m jestu«. D r. BOLEST KAO SUBVERZIJA Žene. N a ko n cu . o liječniku je ovisilo njihovo »preživljavan je«. m ogla je biti krunski d o k az njihove bolesti. u skoro ć e i p ostati sam o kup živaca«.

R A T O V I tr a c e p c ija bila g o to v o n e p o z n a ta . nazv an je h isterijo m . m o g a o je biti d ijag n o sticiran k a o h isterija. . siloviti h isteričn i n ap ad i kvalificirani su k a o » tira n i­ z ira n je « i » v o lja z a m o ć i« . B e z o b z ira n a to koliko joj se ž e n a u tje ca lo . Š to j e e p id e m ija h isterije više u zim ala m a h a . č e s to p o p r a tn a p o ja v a . Svaki izraz n ezav isn osti i o tp o ra . U krajn jo j liniji taj m ali ig ro k az m o g a o im j e d o n ijeti sa m o p riv re m e n o o la k ša n je i n e z n a tn u k ra tk o tra jn u p re d n o s t n ad stu p o v im a d ru štva (m u ­ ž e v im a i lije čn ic im a ).« N a d a lje su liječnici p re p o ru čiv a li d avljenje h is te ričn e ž e n e sve d o k n a ­ p a d aj n e p r o đ e . koji su ča k i liječnici bili sk lon i in te rp re tira ti k ao o tv o re n u su bverziju . N e k e su se ž e n e u tje ca le b o lesti d a n a seb e sk ren u p o z o rn o st i steknu izvjesnu m o ć u v lastitim o b iteljim a. B o le s t j e p o č e la p o p rim a ti r a z m je re ep id em ije i. saževši u sebi čitav kult že n sk e in v alid n osti. a z a h tijev ala je n ep rek id an tre tm a n i b ila je n e p re su šn o v re lo h o n o r a ra . ak o bi se u blizini n a ­ š a o koji m ek i ja stu k . u d a ra n je m o k rim ru čn icim a ili p o n ižav an je i ism ijavanje p re d čla n o v im a obitelji i p o slu g o m . S hi­ ste rijo m j e ku lt žen sk e invalidn osti d o v ed en d o sv o ga lo g ičn o g z ak lju čk a: ž e n e su p a k p rih v atile svoju » p riro d n u « boležljivost i n ašle p r o s to r p o ­ b u n e p ro tiv n e m o g u ć e d ru štv en e u lo g e k o ja je (b o g a te ) ž e n e z a tv a ra la u g e to izo lacije i u id io tizam p risiln e d o k o lice.264 K O N JI. ŽE N E .. stav je liječnik a sve više p o p r im a o k a r a k te r o d m a z d e . o sta le su izo liran e: h is te rič a rk e se n e ujed injuju niti se b o r e d a p ro m ije n e vlastiti p o lo žaj. N o d o k je » u g la đ e n a in v alid n ost« uživala svu p odršk u liječn ičk e p ro fe s ije . a n esv je stica. N ovi sin d ro m . u m ed icin sk o j se lite ra tu ri sve č e š ć e javljaju p rije te ći to n o v i. je r su z a m n o g e ž e n e h isteričn i n a p a d i bili je d in a p rih v atljiv a m o g u ć n o st d a isk ale svoj bijes.. Z a h v a ć a la je u na jv ećo j m je ri ž e n e v iše k lase: n jezin o o rg an sk o p o rijek lo bilo je n e d o ­ ku čiv o. a uz to je b o le st bila p o tp u n o o tp o rn a n a m edicinski tre tm a n . p o sta la je »jezik žen stv en o sti sa m e « . a o so b ito b o rb a z a žen s k a p ra v a . N a p a d i bi se pojavljivali sa m o ak o je n etk o b io p risu ta n . Ia k o je p re v la ­ d a v a lo m išljen je d a je h isterija o d ra z stv arn e b o lesti m a te rn ic e (sa m n a ­ ziv j e g rčk i izraz z a u te r u s ). N a nek i j e n ačin h isterija bila z a njih id ealn a : n ik ad a nije b ila s m rto n o s n a . a p o b ačaj v e o m a risk an tan i n eleg alan . h isterija nije p ru ž a la p rev elik e m o g u ć­ n o sti. a n ak o n uvjerljive i d r a m a tič n e s c e n e n a šle bi se jo š o visn ije o n jim a i p o tk rijep ile »z n a n stv e n o « u tem eljen u sp ozn aju o ž e n a m a k a o ira cio n a ln im a . U m iru ju ć e d jelovanje s tr a h a u tje c a t ć e p o zitiv n o n a sm irivan je u zb u đ en ih živčanih c e n ta ra . L ije čn ici su p o stali o p sjed n u ti »k rajn je zb u n ju ju ćom i n ajb untovnijom od svih b o le sti« . A li i k a o oblik p o b u n e. n ep red vid ljiv im a i b o lesn im a. P o v je sn ič a rk a C a ro l S m ith R o s e n b e rg n e sm a tra ta k v u o cje n u p r e tje r a n o m . o ča j ili zato m ljen u e n e rg iju . J e d a n je liječnik z a p isa o : » P o n e k a d j e u p u tn o o b ratiti se p ac ije n tici o d lu čn im to n o m i ak o u b rzo n e d o đ e k sebi naglasiti d a joj tr e b a o b rijati glavu ili je p o liti le d e n o m v o d o m .

« F reu d je histeriji pristupio k ao m en taln o m oboljenju i od b acio trau m atičn e teh ­ nike liječenja. zak­ ljučuje: »H isterija jo š uvijek daje analitičaru iluziju m oći koju mu paci­ jentica odu zim a u tren u tk u k ad a je povjerovao da ju je stek ao. potčin javan je bilo m etafo ra ženstvenosti. mučne drugima.. Štoviše. Klasični F re u d o v spis D o ra : A naliza slučaja histerije koji prikazuje struk­ turu i g en ezu histerije. što upućuje na nje­ zino nesvjesno izjedn ačavanje ženstven osti s rop stvom i ponižavanjem . na njegovu histeriju«.. pacijen ticam a je o m o g u ćav ala to d a — priznajući vlastiti bijes. p a čak i sek­ sualne o sjećaje — k o n ačn o prihvate društveno san kcioniranu ulogu žene. p sihoanalitičar R e n ć M ajo r 1974. čak u ronjena u nesvjesno (. Sm ith R o sen b erg . up u ću je n a ženski aspekt F reu d o v e ličnosti. P re m a riječim a psihoanalitičarke M a rie R a m a s » o n a je stru k tu riran a oko fantazije žen­ stvenosti i ženske sek sualnosti koja o staje neosviještena. k aže C .BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 265 D ok je »epid em ija histerije« u S A D zao štravala konflikt p a c ije n tica liječnik. O n se i sam n ad ov ezao n a jed n u od D orin ih fantazija. ili se radi o tome da bi njezino razgrtanje zapravo značilo kraj jedne dragocjene tlapnje. T im e je F re u d potvrd io d a je u njegovoj svijesti. a o p rem a nekih najnovijih izdanja daje joj i au ru m ekih p o m ića . N jegova terap ija. kao i u uobrazilji Id e B a u e r. tem eljen a na razgovorim a. . F re u d nije bio k ad ar potpuno objasniti D o rin o h isteričn o n eg iran je seksualnosti kao pronalaženje kom prom isa izm eđu odbijan ja d a prihvati spolne o d n o se kao odnose moći i želje d a se p o d red i p atrijarh aln o m značenju spolnih razlika. Č ita se kao književno i so cio lo šk o djelo. njegov sljedbenik. Pitanje je da li je ta misterija doista nerješiva. do d an as je najp ozn atija rasp rav a o toj tem i. A D o ra je bilo im e služavke u njegovoj obitelji koja je m o ra la prom ijen iti svoje pravo im e R o s a . nego je p ro ž e ta jak im ideološkim b ojam a. u kojoj se ova pripad­ nica bečk e g orn je klase iden tificirala sa služavkam a. »dijete histeričn e žen e. Dragocjene jednima. »Psi­ hoanaliza je « . u B e ču je n a prijelom u sto ljeća Sigm und F reu d razvijao m etodu liječenja koja ju je u potpu nosti izuzela od d o m en e ginekologije. je r se tako zvala i F reu d o v a sestra.). D o rin a se frigidnost jo š uvijek sm atra je d ­ nim od k am en a te m e lja ca histerije i njezinim najdubljim sim ptom om . N o suvrem eno je fem in ističko čitan je F re u d a uputilo n a činjenicu da je nje­ gova analiza ženske sek sualnosti sam o djelom ično to čn a. pobunu. A n alizirajući razlo g e F re u d o v e nesposobnosti da dokraja pronikne D orin slučaj. Suptilna u ro ta histerije navodi n a to d a se svlada p red rasu d a o sam oj m isteriji ženstvenosti«. U Psihopatologiji sv a ko d n ev no g života F re u d otkriva (k ad a je tražio p o ­ godni pseudonim za svoju p acijen ticu Idu B a u e r ): » D o ra je bilo jedino ime koje m i je p alo n a p a m e t« . U svojoj pionirskoj studiji Psihoanaliza i fem in iza m (1 9 7 4 ) Ju liet M itch ell je zo rn o po k azala da psihoanaliza nije sam o te o ­ rija o stvaranju ro d n o g id en titeta i seksualnosti u p atrijarh aln o m društvu.

9 9 2 g o d in e . okrivljuje E v u zav od n icu (u z D jevicu M a riju . D o k p o rijek lo biblijske E v e n e se ž e u p ro šlo st d alje o d 5 . N o . J e r njezini su geni . lu n jala j e v ru ćim sa v a n a m a su b sah a rsk e A frik e u p o tra z i z a h ra n o m . ta n o v a E v a živjela j e p rije o tp rilik e 2 0 0 . 3. koji su u p o trazi z a to m ta jn o m svojim k a n tica m a i lo p a tica m a p rek ap ali p reth isto rijsk e se d im e n te . 11. koji n a više ili m an je u sp io n a č in želi elim in irati m ito v e što sto je n a p u tu o stv a re n ja jed n ak o sti sp o lo v a . utvrdili su d a se ev o lu cija m o d e rn o g h o m o sa p ien sa zbila u o b itelji s a m o je d n e ž e n e . a kao » d ru g i« sp ol o n a je svoje in fe rio rn o p o rijek lo n a s to ja la k o m p e n z ira ti iz­ d ajn ičk im lu k avstvo m — stra te g ijo m svih p o tla če n ih . sav ršen u m a jk u ) z a čin jen icu što je p red fem in ističk o z a n e m a riv a ­ n je u lo g e ž e n a u histo riji sa m o refle k tira lo (m u šk e ) p re d ra su d e i s te r e o ­ tip e o »v ječn o j p riro d i« ž e n e . im e z a nju posudili su od n je­ z in e biblijske p o se s trim e . p a le o a n tro p o lo g a .266 K O N JI. englesk i m islilac i je d a n o d n ajo d lu čn ijih za g o v o rn ik a je d n a k o sti ž e n a u 19. d ak ak o . T a j e knjiga j e d a n o d m n o gih p o k u šaja. m o ž d a i sn ažn ija: m o g la je g olim ru k a m a ra zd irati životinjski plijen ia k o j e v je­ ro ja tn o ra d ije rab ila k a m e n o o ru đ e . došli su d o se n z a cio n a ln o g o tk rić a . ŽE N E . A u to r ic e to g u s m jeren ja o so b ito j e iritirala biblijska p riča o p o ­ sta n k u ž e n e . 1977) O v a v ra g o m e tn a p o sv e ta iz p e r a m o je p rijateljice svjedoči o iro n ičn o m o d m a k u o d d a r a koji m i je p o k lo n ila u v rijem e n aše p rv e m lad o sti. Z a razlik u o d svojih k o leg a. M a d a n ev o ljk o . v e rz ira n i u m o lek u larn o j b iologiji. o so b ito p o ­ p u larn ih u o k v iru tzv. T a m n e k o že i k o se . k o ja n jo m e n asto ji d o k azati d o m in an tn u u lo g u ž e n e u civilizacijskom u sp o n u čo v je ča n s tv a . E v u je B o g stv o rio iz re b r a svog p rv o ro đ e n c a A d a m a . s m a tra o je n a d m o ć n u fizičku sn agu m u šk a rc a ra z lo g o m p o tčin jav an ja že n a . B ila je n a p ro sto n ajp lod n ija. M it o A d a m u i E v i doživ ljavan je k a o m e ta fo r a z a o p ra v d a n je p o tčin jav an ja ž e n e u ju d e o k ršćan sk o j civilizaciji. B u llo u g h . bila je d in a ž e n a n a zem lji niti n u žn o n ajp riv lačn ija. sto ljeću . rad ik aln e fem in ističk e stru je. J o h n S tu a rt M ill. ovih je d a n a am e rič k i tjed n ik N ew sw eek d o n io re p o rta ž u k oja p o ­ n o v o rasp iru je p ra s ta r u k o n tro v e rz u : o d a k le d o la z im o ? S u vrem en i zn a n ­ stv e n ici. a k o j e suditi p o u sp jeh u kojim je ra z m n a ž a la o d re đ e n i sk lop g en a. B ila je m išićav a p o p u t b ild erice Ire n e Č elik . R a d i se o knjizi P rvi sp o l ( 1 9 7 1 ) a m e rič k e fem in istk in je E liz a b e th G o u ld D a ­ vis. a m e ­ ričk i p o v je sn ič a r V e r n L . Vesna (Zagreb. R A T O V I CRNA MAJKA EVA Da smo bolji smo i prije znali a ovo je samo doprinos mali teoriji našeg prvenstva na skali. N ije.0 0 0 g o ­ d in a. I je d a n o d prvih zag o v o rn ik a h isto rije ž e n e .

U p rav o b rojanjem takvih m u tacija ustanovljen je Evin rođ en d an . znanstvenici taj zaključak tem elje na do b ro dokazanom funkcio­ niranju zak o n a vjero jatn o sti. gdje god su E v in e kćeri stigle. E v a je u gen eracijsk o m nizu d esettisu ćita prabak a. što se dogodilo s o stalim ljudskim g ru p am a izvan E v in e porod ice širom svijeta? O tk riće zajedn ičke pram ajk e p o rem etilo je sve v o d e će te o ­ rije o razvoju h o m o sa p ien sa . N o. što proizvodi g otovo svu energiju potrebnu da se stan ica održi u životu. od jav an sk og i pekinškog pračo v jek a do n ean d er­ talca. sam o slijepe ulice evolucije. stati­ stička je v jero jatn o st d a će 9 0 od 100 originalnih prezim ena izum rijeti. Tkivo iz p lacen te p rerađ en o je do tekućeg stanja kako bi se dobio ek strak t D N A koji p o tječe iz m itoh on drija (dio stan ice izvan stan ičn e je z g re ). koje se slažu u to m e da se ljudska vrsta polako. koje o n d a nasljeđuju iduće generacije. M itohondrijska D N A sadrži gene koji su isključivo naslijeđeni od m ajke (z a razliku od D N A u staničnoj jezgri. razvija na različitim dijelovim a z e ­ maljske kugle. N o. sam o je njihova m itohondrijska D N A preživ­ ljavala. Z ag o v o rn ici teo rije »nove E v e « dokazuju da su svi naši dosad po zn ati p reci. Prosjek m utacija m itoh on drijske D N A u milijun godina je dva do četiri posto.0 0 0 i 1 8 0 . tako da je iz nje m og u će očitati kontinuitet obiteljske povijesti koji je relativn o stalan kroz g en eracije. Sigurno je d a su n a svojim pu tešestvijam a susretali n e­ a n d ertalca i dru g e b ro jn e popu lacije arhajsk og h o m o sapiensa. tako d a je po to m m o lek u larn o m p ro raču n u E v a m o rala živjeti između 14 0 . neu m itn om rav n o m jem o šću . izoliranim greškam a u prijenosu g en etsk og k o d a.0 0 0 i 2 9 0 . Potrebno je samo nekoliko tisuća godina evolucije da . činjenica da ne postoje značajne razlike između rasa.BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 267 u svim d an as živućim ljudim a. T a se su p stan ca m ijenja sam o m u tacijam a — slučajnim . D o fascinan tnog o tk rića naše zajedničke pram ajke došla je grupa znanstvenika s am eričk o g Sveučilišta B erkeley. slijedili su trag D N A (dezoksiribonukleinska kiselina — m oleku­ lam a b aza svih nasljednih o sn o v a) koji ih je do v eo do jed n e jedin e žene od koje svi v u čem o porijeklo. osim evolucijske supe­ riornosti nove Eve. mnoge očigledne rasne razlike samo su trivijalne adaptacije na različitu okolinu. B iolozi s B erk eley a zaključili su da su Evini p o to m ci napustili svoju postojbinu u razdoblju izm eđu 9 0 . u našoj civilizaciji). Skupivši placen te (p o ste ­ ljice) od u zo rk a žen a čiji p reci p o tječu iz ljudskih gru pa sa svih kontine­ nata. n ep restan o izum iru.0 0 0 god in a u prošlosti. Najrevolucionarnije je otkriće ovih istraživanja. Zapravo. Iako se n a prvi p o ­ gled m ože činiti nepojm ljivim d a je izvor sve m itohondrijske D N A jedn a žena. T a jn a su p eriorn e istrajnosti g en a naše p ram ajke u to m e je što je im ala dovoljan broj kćeri koje su ih dalje prenosile. Potkrepljuju to prim jerom bližim svakod­ nevnom životu: i obiteljska im en a koja tak o đ er prenosi jed an spol (m uš­ ki. Z a nas. N akon 2 0 g en eracija. koja je m ješavina o b a rod iteljska g e n a ).000 god ina. 5 bilijuna njezinih krvnih srodnika.

bilo koji njih ov m ušk i p re d a k m o g a o je biti n aš zajed n ičk i p rad jed . ru jn a 1 9 8 7 . T i zah tjev i n a jč e š ć e stižu iz B e o g ra d a i o k o lice (O b re n o v ca . M n o g o je sim p a tičn ija z a b lu d a kojoj je p o d le g a o J . B u d u ći d a svi p o tje če m o o d Evinih k ć e ri. N o . R a d o sn o n a v je šte n je » p o v ra tk a r o m a n tiz m a u g ra d « d o n o si n a m T a n ja V u jić u P olitici o d 15. p ro u čav aju ći d rev n a d ru štv a u k o jim a u o p će nije p o s to ja o p o ja m d o m in acije i vlasti. . različita k la s n o -s o c ija ln o g p o rije k la (» n e sa m o p ro d a v a čice d ž id ž a -m id ž a p o b e o g ra d sk o m asfa ltu « . T r a ž e ih ž e n e — o d m a lo lje tn ica d o če trd eseto g o d išn jak in ja . Izv ještav a o »m o d i k o ja je posljed nih m jeseci z a h v a tila B e o g r a d « . k a d a je . Ž E N E . ta m n a k o ža u A frici z a z aštitu od su n ca . i u o v o m slu čaju vrijed i sp o zn aja d a je o čin stv o m n o g o te ž e d o k azati o d m a j­ čin stv a. z n an stv en ici n astavljaju rad n a istraživanju k ro m o so m a Y koji se p re n o si sa m o m u šk o m linijom i m n o g o g a je te ž e izolirati. » m o ž d a n e m n o g o « (sic!) takvih z a h tje v a . » fra je ru « k ad te su m ­ njiči » d a li si ili nisi«. n e g o i » g o s p o đ ice iz m a lo o tm en ijih k ru g o v a « ). Z a 4 3 7 0 . J . j e r zaklju čivati o su p eriorn o j V elik o j M a jci E v i (i su p e rio rn o sti je d n o g sp o la u razvo ju civilizacije) z n a č ilo bi p o n o v o n asjesti ap su rd n o j igri o d m je ra v a n ja sn a g e . a u to r ic a te k sta a n k e tira n e k e o d tra ž ite ljica usluga. d o n e d a v n o g nesu m n jiv og p a trija rh a . P o tr e b n o n a m je svim a m a lo ro m a n tik e . to začu đ u ju ć e obilježje p ro glasio sig u rn im z n a k o m g in ek o k racije — v lad av in e ž e n a . a b ijela u E v ro p i z a ap so rp ciju u ltralju b ičastih z ra k a k o je su nužne z a p ro izvo d n ju v itam in a D .268 K O N JI. V e lik e P la ­ n e . m lad o žen jin o j o bitelji » d a te n e v ra te z a to što nisi b ila c e la « . NEVINE U LUDNICI V r e m e n a su te šk a . U želji d a objasn i ra z lo g e toj p o m a m i. i z a to što su » p ra v e v red n o sti o p e t n a ce n i« . B a c h o f e n . Z e m u n a . P r ič e k a jm o d o k se n e riješi i ta ta jn a . T e k s t n ap isan u m an iri n e z a in te re sira n o g — ob jetiv n o g n o v in stv a in fo rm ira n as o p o tražn ji p o tv rd a — » č a g a o n ev in o sti«.4 di­ n a r a k o m isija (d v a liječn ik a) koju im en u je n ačeln ik d ijag n o stik e izdaje p o tv rd u o n ev in o sti n a m e m o ra n d u m u b o ln ice. tek je je d a n p riv re ­ m en i k a n d id a t z a A d a m o v o m je sto . U p ita n a o k v an titeti p o ­ tra ž n je s e k re ta r P o slo v o d n o g o d b o ra klinike (ž e n a !) pitijski p e d a n tn o iz­ jav lju je d a u p o sljed n je v rijem e im a » d o s ta « . R ip n ja ). O n e n av o d e d a je p o tv rd u o n evi­ n o sti p o tr e b n o p re d o čiti m ajci »k ad u d aje ć e rk u « . U m e ­ đ u v re m e n u . R A T O V I se b o ja k o že p rilag od i klim i — n p r. K a o p ru ž a la c uslu g a a p o stro fira n a je G in e k o lo šk o -a k u š e r s k a klinika u b eo g rad sk o j ulici N a ro d n o g fro n ta . d o k ta istraživ an ja n e d o n esu r e z u lta te . C ini se d a je n a š e b io lo šk o se strin stv o /b ratstv o m n o g o dublje n o što sm o m ogli ( a neki i željeli) slu titi! N ije m o g u ć e d a je su v rem e n a zn a n o st z a n e m a rila A d a m a . tv o r a c m ita o m a ­ trija rh a tu ( 1 8 6 1 ) . D a k a k o .

njihove obitelji i obitelji njihovih bu­ dućih m uževa (jasn o . (A što je i u tom slučaju s m uš­ karcim a kao n o sio cim a v iru sa? Š an sa d a je žen a »čista« sm anjuje o p a ­ snost širenja zara z e tek 5 0 p o sto . odlu­ čuje se za m anje zlo. sociologinja i fem inistkinja..? Š o k iran a a u to rica ovih red ak a bori se s dvostrukom n e­ lagodom .. P o sto ja ­ nje virusa A I D S . O tud i ironički odm ak u naslovu teksta: »Najnoviji ’seksistički hit’ u glavnom g rad u «: O građ ivan je od seksizm a kao pojma koji o zn aču je sistem atsk o potlačivanje/ponižavanje žen a u sklopu p atri­ jarhalne kulture. piše o prim itivnim društvim a a n tro p o lo g C lau d e L ć v i-S tra u s s u klasičnom djelu E lem en ta r­ n e strukture srodstva. brak u nas pokazu je tendenciju involucije od slobodne zajed­ nice žen e i m u šk arca kak o je san kcionira naše (i svako m o d e rn o ) zako­ nodavstvo.. p lem en a. a ne kao jed an od p a rtn e ra . p re m a ugo v orn o m sklapanju saveza širih društvenih grupa (p o rod ica. društven a zajed n ica je r se vraćaju »p rav e v red nosti« i rom antik a u sivilom op u stošen u svakidašnjicu.. gineko­ lozi je r je o p e t d o lep ršala zlatn a koka (p ro tje ra n a legalizacijom ab o rtu ­ sa). V isoku korelaciju seksualne represije (m aterijaln i dokaz = n e­ vinost) i to talitarn o g društva u o čio je W ilhelm R eich : » Z a osiguranje brakova p o treb n o je sve dalekosežnije ograničavan je i obezvređivanje prirodnih o sjetiln o -g en italn ih težnji«. Svi se doim aju spokojni: žen e koje se dobrovoljno po d ­ vrgavaju kontroli vlastite intim e. m ožd a ipak nije baš sve najbolje u najboljem od m o ­ gućih sv jeto va. k lasa. A u to rica . N o . m ožd a ipak.BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 269 Cijelim tek sto m provlači se tvrdnja da žen e koje traže atest o nevinosti to čin e dobrovoljno. u N jem ačkoj Središnji . zapisao je u M asovnoj psihologiji fašizm a. Podvrgnut će najprije sum nji svoju p očetn u reakciju — nije li m ožda riječ o histeriji p ro u zro čen o j pojavom o pasn og A I D S -a ? T ešk o.a ne m o že se isključiti testo m nevinosti — i nevina žena m ože biti nositeljica ak o je n ark o m an k a (u p o treb a zaražen e igle). ak o su »ispunile uslove za virgo intakta«). P o k u šat će čitateljim a i zainteresiranim kolegam a predočiti hip otetičk i referen cijaln i okvir za jed n o m oguće istraživanje ove »m o d e«. N o.« . D akle. po sto jan je nevinosti ništa joj n e pridn osi/oduzim a). U istom djelu navodi po d atak d a je 1932. ne treb am o se vraćati tako daleko u prošlost. U p itajm o se o sim boličkoj vrijednosti nevinosti žene. Č injenica d a su za potvrdu o nevinosti zain teresiran e obitelji budućih supružnika upućuje na odnos p rem a ženi kao razm jenskoj vrijednosti — robi (čak ako ženu svedem o na upotrebnu vrijednost.).. ili je zbog nek og razlo g a p rim ila transfuziju.) Poku šajm o pon o v o . D elik atn o je suditi o pojavi u drugoj sredini na tem elju n e­ dovoljnog b ro ja p o d atak a. je r stvarne vrijed nosti n em a. a žen a se pojavljuje sam o kao jedan od p red m eta razm jen e. »U kupni odnos razm jen e koji čini brak n e uspostavlja se izm eđu m ušk arca i žene.. već izm eđu dvije skupine m u šk araca.

ženski je časop is M a rie C la ire ča k i d o n io (d a k a k o u z m n o g o z g ra ž a n ja ) cjen ik tih usluga. ž e n e p o d p ritisk o m sek su aln ih p ro h tjev a p o staju n e ­ če d n e . rije č i o o d m jerav an ju sn ag e u ra tu sp o lo v a ?! T ije lo žen e p e r c ip ir a se k a o n e š to što je p o tre b n o »o sv ojiti. n ašem h ip o te tičk o m istraživ an ju o sta je d a isp ita jo š jed n u m o g u ćn o st. » M o m c i d an as m n o ­ go izvoljevaju i m o ra š d a b u d eš sp re m n a n a sv e. ŽE N E . n ek o n ta m in ira n a za p e n e tra c iju » tv rd e m ušk e je z g re (n a c ije )« .) — ti m u lep o tu m e š p ap ir p o d n o s i m o ž e d a se ’slik a’. p o sje d o v a ti — i to ek sk lu ziv n o «. p sih o an alitiča r: » U v o ­ đ e n jem če d n o sti. K ro z uzbudljivu studiju istog p o vijesnog ra z ­ d o b lja. M o ž d a jo š nije p re k a sn o z a je d a n novi ak tiv izam i o sv ještav an je.« K a d a se stv arn a n ev in o st n e p o k a ž e u o b ičajen im z n a ­ k o m .. p ro v lači se id eja sim boličkog iz je d n ačav an ja tijela ž e n e (b u d u će ) m ajk e s tijelo m » m ajk e « dom ov in e k o ja tre b a o sta ti » čis ta « ..270 K O N JI.« Z a k lju čn e n a p o m e n e : O v a p o jav a m o g la bi biti ind icija sn ažn o g sk re ­ ta n ja (in v o lu cije ) d ru štv a p r e m a trad icio n alističk o m m o d elu . A . slo b o d e i d o sto ja n s tv a ž e n e ? O d b a cim o u logu ž rtv e -s u u če s n ik a . O d b a c im o li p o v ijesn e/teo rijsk e re fe r e n c e k a o p re n a te g n u te .) B liži p rim je r: u s p o re d o s p o ra sto m k o n zerv ativn e (n a c io n a ln e ) id e o lo g ije u F ra n cu s k o j je p rije n ek olik o g o d in a zab ilježen a z n a č a jn a p o ­ tra ž n ja z a p o v ra tk o m nev in o sti (Politikin tek st ta k o đ e r n avodi želju za » re tu š ira n je m n ev in o sti« m n o gih m lad ih B e o g ra đ a n k i). M u šk e fa n ta zije K lau sa T h e w e le ita . T k o ć e dignuti glas z a o b ra n u in te g rite ta . o b jek tiv n o ) zab av lja v ijestim a o novoj m od i. R A T O V I sa v ez k ato ličk ih u d ru žen ja d jev ica N je m a čk e najb rojnija k ato ličk a o rg a ­ n izacija sa 8 0 0 . .0 0 0 čla n ic a .« ( Z .. trlja ru čice i p ro iz ­ vod i a te s te o n ev in o sti. d ak le. p a c ije n tice sa tim a ček aju n a p re g le d e n u ž n e za živ ot. W ilh elm R e ic h . N ije li. O tv o re n o tr e tira n je ž e n a k ao r o b e i njih ovo d o b ro h o tn o p ristajan je n a to o tv a ra p itan je što se d o g o d ilo sa sto g o d išn jo m trad icijo m b o rb e ž e n a z a v lastito o slo b o đ e n je n a n a še m p r o s to ru ? J e li bilo p re u ra n je n o sam o zad o v o ljstv o n o rm a tiv n im u re đ e n je m p o lo ž a ja i stu p n jem o slo b o đ en ja ž e n a u n a še m so cija liz m u ? D o k g in ek o lo šk a b rato v štin a m u d ro šu ti. p e n e trira ti. »ti m u le p o p o k a ž e š ćag u i p re đ e š ih z a c e o živ ot«. A n k e ti­ ra n e ž e n e izrijek o m u p o zo rav aju d a zah tjev za (n jih o v o m ) nev in o šću d o ­ lazi n e s a m o o d obitelji n eg o i od njihovih p a r tn e r a . o k u p irati. 2 5 g o d in a ) » A k o te nek i fra je r su m n jiči ( . n a m je sto p riro d n o n ježn e osjetljivosti stu p a sek su aln a b ru ta ln o st m u š k a rc a i to m u o d g o v a ra ju će sh v aćan je u ž e n a d a j e spolni ak t n ešto što ih o b e š č a š ć u je . N o v in a rk a Politike n as n e s m e ta n o (p a rd o n . (G lo rifik a c ija n evinosti i razb ijan je izloga — povijesni d eja v u . D in am ik a ig re podsvjesnih stru k tu ra s ovim sim boličkim p r e d o d ž b a m a o tv a r a m o g u ć n o st za istraživ an je h ip o teze o tra ž e n ju k o ­ r e la cije n ag lask a n a » č is to ć i« ž e n e i p o ra stu o sje ća ja (to b o ž n je ) n a c io ­ n a ln e u g ro ž e n o sti.

Z ahvaljujući tek kritikam a koje su jugoslavenskim o rganizatorim a upućivali do sad ašnji sudionici. bile su presu dne za sudjelovanje. djelotvornu kritiku neravnopravnosti . taj je razgovor bio daleko od neo b av ezn o g ćask an ja uz čaj ili rub b azen a de luxe hotela »C ro atia«. ove je god ine i u slu žbenom p ro gram u došla do izražaja činjenica da i avan g ard a im a spol. sm atra B laženk a D esp ot. ako su dio m uške kulture. naim e.BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 271 U POTRAZI ZA ZABORAVLJENIM SPOLOM T ko dobije službeni poziv za sudjelovanje na uglednoj m eđunarodnoj tribini »Socijalizam u svetu« (C a v ta t. prva dam a jugoslavensk og m ark sističk og fem inizm a. o d ržan e u g oto v o ilegalnim uvjetim a. Njezin se uvodni referat pokazao kao od ličn o o d ab ran p oticaj diskusiji. fakultetim a. P o tradiciji. N e o ­ phodnom otrežn jenju od m ogućih utopističkih zastranjenja (iješenjem klasnog. potiskivanje slobodne diskusije o po lo ­ žaju žen a o zn ačio je kao »jednu od najvećih brukS u toku cijelog razvoja socijalizm a«. kao jed an od novih socijalnih pokreta ne m ože se red u cirati sam o na socijalni po k ret v eć je i duhovno kretanje — p o k ret protiv volje za m o ć«. upornošću i zalaganjem ženskog dijela o rg an izacion og a p a ra ta — N adežd e R adović. A u stra la c Đ ruce M cF a rla n e . upi­ tala je 1987. »F em in izam . kao i u većini lijevo o rijen tiran ih partija. M alo b rojn o sudjelovanje žen a u dosadašnjim ju g o ­ slavenskim d eleg acijam a na cavtatskoj tribini nije. i dalje p o sto je svi problem i kao i u kapitalističkim ? D o b ar p ozna­ valac stvarnosti socijalističkog svijeta (p ro p u to v ao ih je sve osim A lbani­ je ). kako je prim ijetila d e­ legatkinja T alijansk e K P L u cian a C astellina. riješit će se au tom atsk i i žensko pitan je) pridonijela je interven­ cija sociologinje Silve M ežn arić. »P o zn ajete li m uškarce m arksiste koji poznaju golem u fem inističku kulturnu p roduk ciju?«. M arise C rev atin i D ub ravke P o p o v ić — ovogodišnji » R azg o v o r o kulturi žena i duhovnoj situaciji v re m e n a « okupio je šezd esetak zainteresiranih sudionika. o d n o sn o n eofem in izam . uznem iravalo d om aće m ark siste. p rihvaćan e sam o ako g ovo­ re jezikom m u šk araca.2 3 . pa čak i negodovanje kod pojedinih ortodoksnijih »tvrdih m ark sista«. 2 0 . žene su za okruglim stolom u C avtatu. nelagodu. a ne spol. O n a se zapitala: K ak o je m oguće da u socijalističkim zem ljam a. Z a razliku od prošlogodišnje rasp rav e o m ogućnosti utem eljenja m arkstičkog fem in izm a. instituti­ m a). v e ć je unaprijed diskretn o u p ozoren koji je dom inantni spol m a r­ ksističkih m islilaca. P o njegovu m išljenju. 1 9 8 8 ) naslovljen »D ragi druže«. čini se. i sam i senzibilizirani aktivnošću ženskih pokreta u vlastitim sred in am a (lijevim p artijam a. R ad ik aln a kritika pojm a m oći i nasilja u su vrem enoj civilizaciji izazvala je . Iak o je o d ržan u d o b a popodn evn og o d m o ra. 10. u C avtatu . U red sk a p o litičk o -id eo lo šk a iskaznica. koje se dek larativno zaklinju na ravnopravnost žena.

koja više n ije borba za m oć. k o je g a j e o d b u rž o a sk e trad icije p o tp u n o p re u z e o socijalistički p o k r e t — v elik o je d o stig n u će žen sk o g p o k re ta u p o sljed n jem d esetljeću . p a i sp o ln e p o d jele. Ž e n sk i po k reti i in icijativ e p rizn ati su k a o re le v a n tn e stra te g ije e m a n cip a to rsk e b o rb e. U to m je sm jeru b ila o so b ito ind ikativn a i diskusija Š o n je L o k a r .. en tu zijazam i in­ t e r e s su d io n ica i su d io n ik a. n e g o razlik u «. T a j ca v ta tsk i ra z g o v o r nije iscrp ljen u n e c e n z u rira n o m iznošen ju k o n ­ tro v e rz i u m ark sističk im p ro m išljan jim a žen sk o g p itan ja. D o k se R . o p ra v d a v a ju z a h tjev z a njeg o vim u v rštav an jem i u sljed eći p ro g ra m ca v ta tsk e trib in e 1 9 8 9 . tek n ak o n sp o zn aje stru k tu re m o ći u o bitelji. ŽE N E . ni svijet prirode. ni svijet rada. k a o i p itan ja o tv o re n a u to m ra z g o v o ru . te njih ove p o v ezan o sti s a u to rita rn o m p riro d o m d ru štv a — bit ć e m o g u ć a d o sljed n a so cijalističk a an aliza to g a p ro b le m a . J e r . re a g ira la je žu stro L u cia n a C a ste llin a . izvršnog s e k re ta r a C K S K Slovenije: Slažem se da današnje političke organizacije jesu u teškoćam a. u d o b a p rim jeren ije i du že o d p o ­ slijep o d n ev n e sieste. koje bi sigurno g o d ilo i u šim a m n o gih naših slu žbenih r e fe re n tic a za žen sk o p itan je. n ag lasila je . ni svijet rađ anja. I to . je r ne mogu neposredno da zagrabe svakodnevno življenje. nego je n ešto drugo. M ilib an d z alo žio za sa m o sta ln o st žen sk o g p o k re ta u sklopu ra d n ič k o g . z n a če n ja ženske sek su aln o sti i re p re sije .272 K O N JI. . njih ovu je d o sad ašn ju i b u d u ću su k o b ljen o st C aste llin a o cije ­ n ila » k o risn o m i p lo d n o m « . J e r . R A T O V I sp o lo v a — » n a š e d ru g a rice « m o ra ju p o če ti p ro p itiv an jem o sobnih isku­ sta v a. N o . o t­ k riće istinske b isek su aln osti ljudskog iskustva n a s p ra m ap stra k tn o g g ra ­ đ a n in a . »M i n e ž elim o je d ­ n a k o s t. n a d a jm o se . (. N a n as to ja n je en g lesk o g p ro fe s o ra R a lp h a M ilib an d a. p o tr e b a z a o sm išljav an jem altern ativ n ih političkih stra te g ija z a d a ta k je koji nad ilazi sp ol. d a se p riziv an jem a p so lu tn o g p rv en stv a klasn e an alize že n e p o d ijele p re m a »stu p n ju tla č e n ja « (b u ržu jk e sp ram ra d n ic a ).) Zbog toga nastaju pokreti koji poku­ šavaju ta pitanja rješavati na nov način i tim e razgrađuju klasične političke p artije te postavljaju alternativnu političku strategiju. p o tv rđ ivan je p ra v a n a razliku. ni svijet ljubavi. s m a tr a C aste llin a .. S a m o o d re đ e n je ž e n a k a o » tla če n ih « p o d razu m ije v a d a se m o ra ju o slo b o d iti k ak o bi p o sta le iste k a o i tlačitelji. D a k a k o .

U suvrem enoj verziji Ju lije V o zn esen sk aje (Ju lia V oznesensk aya. »N evjeru i ljubo­ m oru«. koja je 1 9 80. funkcionarku Izvršnog k o m iteta grad skog sovjeta (»b u d ža«.. bila p rim o ran a da em igrira. disidenticu. znanstvenicu. skitnicu (» g ra đ a n k a bez stalnog m jesta b o ravk a«). ljudski sasvim razum ljiva. njihova u n utrašnja m otivacija. Ali V oznesenskaja. M eth u en . »N o v ac i slične stvari«.. Z ap o čin ju »P rv om ljubavi«. um jetnicu. N jezina knjiga sab rala je p red stavn ice svih socioprofesionalnih slojeva ruskog društva: radnicu. »Silovatelja i njegove žrtv e«. stjuardesu. potpu no je izbjegla toj zam ci. U studiji posvećen oj pričan jim a o životu ( U sm eno pjesništvo u obzorju književnosti.) književna teo retičark a M aja B o šk o v ićStulli ističe da se njihova po p u larn ost tem elji na današnjem op ćem du­ . kako joj tepa au to rica ).13 V Ženska povijest PRIČE O ŽIVOTU D eset žen a koje p ro v o d e p erio d izolacija nakon p o ro d a u jed n om lenjingradskom rodilištu. odlučuju prekratiti vrijem e pripovijedajući svake večeri p riče iz života. L o n d o n . Pripovijedanjem se gradi kom pleksnost i vjerodostojnost likova. a sean se završavaju o ptim ističnim te m am a »P lem en ita djela« i »S rećk a«. p o u zo ru n a B o cca ccio v D e ca m ero n . duhovnih i idejnih opredjeljenja. u o stalo m . T ak v a je reak cija. službenicu. Knjige pisane u em igraciji v e o m a če sto s negativnim predznakom i gorčinom opisuju p retjeran o sti društva iz kojih su njihovi autori nasilno istrgnuti. T h e W o m en ’s D e c a ­ m ero n. 1 9 8 6 ) svakog dan a žen e od ab eru po jed n u te ­ mu i prepu štaju joj se bez zadrški. Z a g re b 1 9 8 4 . a postu pno se sve više ublažavaju granice socijalne d istan cije. uzim aju zatim na nišan »K u čk e«. »O svetu«. i nastav­ ljaju životnim situ acijam a po p u t »Z a v e d e n e i n ap u šten e«. P red očim a Čitalaca o digrava se zbližavanje žen a po m oću prepoznatljivosti zajednič­ kih ženskih iskustava. »Seks u farsičnim situ acijam a«. M H .

S k itn ica Z in a i d isid en tica G a lin a crta ju m ra č n e slike iz ž iv o ta » z e k . iz d a n a u d an p o sta je »Ijudskiji« lik i izv ještav a o ig ra m a u h o d n icim a m o ći. a u to ric a sm a tra d a u sva­ k o m p ričan ju im a izm išljanja. p o lo ž a ja u b r a ­ ku i o b itelji. sek su aln o sti. B o šk o v ić-S tu lli. » B u đ o v a n k a « V a le n tin a . G o v o ­ re ći o o d n o su d o k u m e n ta rn o g i fik cio n aln o g . ču ln o b iće o sta je z a ta je n u fascin aciji igrom s tru k tu ra m o ć i. »v elik a p o v ijest« n e ć e o sta ti sa m o suh k o stu r. čitatelju (i p o v je sn ič a ru ) p ru žaju o b av ijesti o to m e k o je su o sje ća je i ljudske r e ­ a k cije njih ovi a u to ri sm a tra li m o g u ćim i v jero jatn im u d an o m razdoblju. k ao v je čn o v ra ć a n je isto g a . S p ecifičn o ž e n sk a isk ustva — p o p u t m a j­ č in stv a . m a lo je ž e n a k o je uspijevaju (ili p rista ju ) n a o tu ­ đu jući p u t k a v rh u . i d a se p rip o v jed ačk a fikcija ko rijeni v e ć u sa m o m čin u p riča n ja k ad o n o obliku je rad n ju . u sm en u po v ijest čin e »p o v i­ je š ć u iz u s ta n a r o d a « . i jo š m n o g a d ru g a — p red v iđ en a su i o tp is a n a k a o izv an p o v ijesn a. Ž E N E . n e k a o a to m a » m a s e « tzv. K n jiževn a d jela koja se . d o k to r b io lo gije L a risa . o b ičn ih ljudi. z a k lju čit ć e iz svog in tim n o g p rijateljstv a s p o zn atim d isid en to m : » O n bi z a ista d a o živ ot z a čo v je ča n s tv o . S a m o isk ustvim a p o je d in a ca (k a o k o n k retn ih m u šk a ra ca i ž e n a . P o v ijesn a zn a n o s t k o ja (p o se b ice u n a s ) svoj p ogled jo š u p rav lja p rv e n stv e n o p re m a tim sfe ra m a . k ro z k o je ž e n e b ježe sa sa sta n a k a k a k o bi s ta le u re p o v e z a h ran u . g ra đ a k oje je sv ak o d n evica sov­ je ts k e ž e n e u dru g o j po lo vici se d am d esetih g o d in a. u č e n ja sp oln ih u lo g a. P riča n je m se o t ­ . p o p u t Ž e n s k o g D e k a m e r o n a . ali ni p rsto m n e bi m ak n u o z a svog su ­ s je d a « . sm a tr a d r. o p o šasti alk o h o lizm a (p re d lo ž e n a je n o v a p a ­ r o la : » K o m u n iz a m je v last so v jeta plus alk o h o lizacija z e m lje « .274 K O N JI. A u p ra v o p riča n ja o živ otu k ao e le m e n ta rn i književni i u sm eno k n jiževn i ob lici d aju sliku p ovijesti i tzv. n ad ah n ju ju p riča n jim a o životu . Ia k o u v ećin i su v rem en ih d ru štav a p o zitivno zak o n o d av stv o iz je d n a ča v a ša n se o b aju sp o lo v a v e ć n a sta rtu u trk e za u sp o n o m n a lje­ stvici d ru š tv e n e m o ći.. p ro b ­ le m » b e s p o ln o sti« povijesti nije sa m o p ro b le m nevidljivosti ž e n e — i m u š k a ra c k a o k o n k re tn o . b ez m u šk o g p a to s a n a p rim je r S o lžen jicin a. In ž e n je rk a N a ta š a i r a d n ic a O lg a o tk rit ć e d etalje o životu u p o g o n u . o p u k o tin a m a u tv o rn ičk im o g r a d a m a . o k a te ­ g o rija m a p ro stitu tk i u zem lji u kojoj p ro stitu cija p re m a slu žbenim izv­ je šta jim a n e p o sto ji. o so b ito ž e n a . R A T O V I h o v n o m stav u u k o jem u p rev lad av a o rije n ta cija k a čin jen ičn o sti. k u ćn o g r a d a .).. k o ja u prvim p rič a m a n e o d u s ta je o d štu ro sti k lišea b iro k ratsk o g jezik a. gubi sto g a iz v id a iskustva tzv. P itan je o o d n o su zbilje i izm išljan ja u knjizi Ž e n s k i D e k a m e r o n .a « (z a tv o re n ik a u » ra d n im lo g o rim a « ). N o . Š to v iše. o d n o s a s d ru g im ž e n a m a . zan im a m e p rv e n ­ stv en o u o n o j m jeri u kojoj je taj književni p re d lo ž a k d o k u m e n t o povi­ je sti ž e n a . D o z n a t ć e m o o (n e )p rilik a m a sek sualnih u žitak a u p re k rca n im su sta n a rsk im sta n o v im a .

junakinje Ž en sk o g D eka m ero na ne osporavaju ideal m o n o g am n o g b raka. o ekonom skoj eksploataciji žen e. osnovala 1979. zap aljen a je u prvoj polovici lipnja 1987. J o š tinjajuće zg rarište n a rubu X X . časop is (sam izd at) A lm a n a h : Ž en a i R usija . političkoj represiji g rađ an a. I kad a o braku govore s cin izm om i kad g a idealiziraju. izjavit će na ču đenje ostalih žen a autoričin alter eg o G lin a). V oznesensk aja je kao već p riznata pjesnikinja. n ezaobilazn e u zapad noj fem inističkoj literaturi. junakinje nisu ni nagovijestile p ro b lem e p o p u t postizan ja o rg azm a ili seksualne nesigur­ nosti. iako potkrepljuje fem inističke kritike p atrijarh aln e civilizacije: govori o učestalosti (sek sualnog) nasilja. sto ljeća m o ra oboriti naše m o ­ . Ž en sk i D ek a m ero n nije knjiga s tezo m . Priklo­ nila se prav oslavn o-fem in ističk o j grupi »M arija« — jedn oj od nekoliko sovjetskih neofem inističkih frak cija (»K ršćan stv o je tak o đ er p o stalo disi­ dentski p o k ret ovih d a n a « . A li usprkos n esp u tan o m govoru o seksu. O no što je ovu au to ricu najviše udaljilo od su vrem ene sovjetske disi­ dentske tradicije je st o tv o re n o i iskreno suočavan je sa seksualnim isku­ stvima žen a. Ž en sk i D ek a m ero n svjedoči o kvalitativnom p o m a­ ku u prvoj zem lji socijalizm a. i nježnost i velikodušnost. a sreću je m o g u će n aći i u najtežim životnim okolnostim a.ŽE N S KA POVIJEST 275 kriva i svakidašnji »k n ow -h ow « ženskih života — kako zadržati nevjerna m uža ili neo d lu čn a ljubavnika privesti m atičaru . U p o rtretiran ju o d n o sa spolova ravn op rav­ no se p rep liće bru taln ost i ek sp lo atacija. »p u n ašn a sek retarica friška« zaključuje D ek a ­ m eron jed n ostavn om istinom : ni život ni ljudi nisu sam o dobri ili zli. VJEŠTICE JOŠ GORE N a raskrižju p ro sto ra povijesnog m itskog svijeta.. N o dok u tradicijsk om ženskom pripovijedanju o životu prevladavaju likovi nevinih žrtav a. m ašte i prim ordijalnog strah a. V lastita uvjerenja n ajčešće iznosi p u tem disidentice G aline. Svoj fem i­ nizam au to rica u p red a u finu nit pripovijedanja o svakodnevici. U jed n om su se složile sve p rip o v jed ačice: Ž eljele bism o d a život ovdje p o stan e n ešto civiliziraniji. a fem inistički joj je an ­ gažm an d onio podsm ijeh (i o sp o rav an ja) prijatelja.. književnika-disidenata lenjingradskog k ružoka »D ru g a kultura« i prijetnju K G B -a . k u ća -lo m a ča nabijeđene v ještice A n tal G rubics u nek om m ađarskom selu južno od Segedina. uz T atjan u M am on ovu i druge žene. B ez imalo ideologijske p o m p e. O dstu panje od h etero sek su al­ nih norm i tak o đ er nije p rik azan o laskavo.

43. B u d n i d o m i­ n ik an ci J a k o b S p re n g e r i H e in rich K r a m e r In stito ris. (O vidije.. te su ž e n e n a m o ćn im sa b o rim a p o ­ e tsk im fo r m u la m a priziv ale H ek u b u i D ijan u . koje. 1 4 8 6 ) p rim jeću ju : Sve čarobnjaštvo proizlazi iz tjelesn e požude koja je nezajažljiva u žena. p. N a r o č ita p o sla s tic a b ila im je ljudsko s rce . p ru žaju ći ta k o m ašti za stra šu ju ću izvrn utu sliku »p riro d n o g r e d a « . pišući djelo M a lleu s M a lefica ru m {M a lj k oji ubija vještice . izazvati v re m e n sk e n e ­ p o g o d e i d o zv ati b o le štin e ljud im a i živ o tin jam a. a osobito malu djecu. P išu ći o v je š tic a m a iz h rvatskih i srpskih n a ro d n ih p rip o v ijed ak a i vje­ ro v a n ja . koristeći se m rakom . . i to p rv e n ­ stv e n o v la stite ro d b in e i p rija te lja .n.e. N a im e . bile su m a jsto ric e z a sp rav ljan je v rad žb in a. k ak o ističe N jeg o š u G o rsk o m vijencu. strije (o tu ­ d a n a š a » š tr ig a « ) k o ja n e p o m u ć e n a traju poslije p ro p asti R im sk o g C a r ­ stv a. Z a p o m o ć u sp ro v o đ e n ju svojih strašn ih šala. n a istom se m jestu tra d icio n a ln o sa s ta ja la (m u šk a ) elita m o ći z a jed n ice . D o k su u n as v je štice izaziv ale u stan o vljen i p o re d a k tim e što uživaju u obilju d o k n a ro d istrajav a n a ru b u g ladi. U n ašim su se k ra je v im a v ještice g o le sa s ta ja le n o ću n a guvnu. ili ih liječiti. A v je štice tu n o ću . ovd je se v ije ća lo i d o n o sile su se p re su d n e od lu k e. jed u iz zlatnih tan jura i piju iz vrčeva dragocijenim kam enjem narešenih.. svoje b o ž ice za štitn ice .) pa leti po kućam a i je d e ljude..276 K O N JI. V u k S tef. N o v in sk a v ijest o to m d o g ađ aju te k je po sljed nji u m n o g o sto lje tn o m nizu izv ještaja koji sv jed o če o čin jen ici d a im a vještih žena. Ž E N E . p r e m a etn o g rafsk im zap isim a iz Srbije..) Ju lio C a rlo B a r o j a u knjizi Vještice i n jihov svet (B e o g r a d . krv i » đ ig e rica « .. zbog čijeg su zadovoljenja sprem ne općiti čak s đavlom.. »izv jesn e ž e n e « su im ale m o ć d a p r e t­ v o r e u živ otin je seb e ili d ru g e ljud e. kojim a su m o g le u čin iti d a se n e k o g a zavoli ili o m rz n e . cijeli sred n ji vijek. R A T O V I g u će p ro sv ije će n e d vojbe o p o sto jan ju v ještica i u m e n ta ln o m o b z o ru su­ v re m e n o g čo v jek a. mogu svijet izvesti iz prirodnog reda. -1 8 . n. R ije čju . m o g le su letjeti n o ću i zavlačiti se u n ajsk ro v itija m je sta . iz m ag le k asn e je se n i sred n jeg v ijek a v je štica p rijeti n e zasitn o šću svojih sek sualnih a p e tita . 1 9 7 9 ) re z i­ m ira v je ro v a n ja n ek o lik o v jek o va k lasičn e sta rin e o m o ći strix.e. K a r a d ž ić p o d a s tire sličan p o p is i n a d o m e ć e jo š d a ta k ­ v a ž e n a (m a h o m su to u n as s ta r ic e ) im a u sebi nekakav đavolski duh (.

zasn ovane na uvozu našem narodu stranih predodžbi p reu zetih iz in tern acio n aln og složenog pojm a ča ro b ­ njaštva.. održan u Zagreb u 1362. uzročnika svih zala Što p o gađaju po jed in ce i zajednicu. Strah od žene prerasta u historiju progona vještica u vrijeme raspada­ nja srednjovjekovnog društva i slike svijeta. Č arobn jaštvo poznaju sva ljudska društva. Pouzdani znaci njihova prep o zn av an ja bili su »sijeda kosa i krst ispod n o sa« (N jeg oš). zaštitn ice i ž d eračice vlastite djece — učiniše je pogodnim objektom za projekcije strah a. pogodila zagreb ačku okolicu bila je povod »sp o n tan o m « spaljivanju (b ez up letanja crkvenog ili svjet­ skog su da) »silesijah v ještica«. N e ro d ica koja je 1685. iznuđivale su vrlo elaboriran im m e­ todam a to rtu re (sm rskali su im p alce. lomili kosti nogu tzv. M ogle su biti i uznem irujući lijepe i m lade. p re m a B ay ero v u shvaćanju. pu nokrvn ost. Istraživači procjenjuju da je sam o kao posljedica p ro ce sa Svete Inkvizicije na lo m ačam a kontin entalne E v rop e od p o četk a X I V . kako je zabilježio slovenski historičar V alvasor. 1953) tereti »nek u D rag icu «. takvim ishodišnim stavom stavlja p ečat na stoljeća kršćanske mizoginije. te o m aćehi P e tra Jok sića iz T o p o le koju su »ubili iz pištolja i isjekli n oževim a«. (bilježi V lad im ir B ay er u Ugovoru s đav lo m . m eđu njim a 85 p o sto žen a.. koje su. Priznanja najfantastičnijih zlo čin a. do polovin e X V I I . O stale p resu d e koje B a y e r navodi u toj opsežnoj studiji u o p će ne p re ­ ciziraju zbog kakvih su čaro lija o p tu žen ice izvedene p red sud. »španjolskom čizm om «. razvlačili ih n a koloturi. »n eobu zdane želje« (B a ro ja ). m eđu kojim a se ističe »p u ten o o bćen je s v ra­ gom « koji bi se če s to pojavljivao i u liku njihovih m uževa (n o lako su ga prepoznale » jer m u je bio h lad an «).). itd ..ŽE N S KA POVIJEST 277 M alleus. N ešto civiliziranija m etod a bilo je kam en o v an je. kuhinje i kozm osa. Z ag reb . Prvi p ro ces u H rvatskoj. sto ljeća izdim ilo 5 0 0 tisuća vještica i vještaca. »zle o či«. a vrijedilo je i pokušati da se »kam džijam a izgoni veštičiji bes«.. N o . razrokost. D ok se s v ješticam a u H rvatskoj vlast o b raču n av a zn an stv en o i prav n o solidno utem eljenim m etod am a. V ješticam a su u većini slu čajeva p roglašavan e žene. u ostalim se našim krajevim a p ostu pa n a au tohtoni način. N o progoni vještica srazm je m o su nova historijska p raksa. b rk ato st. Vuk izvješćuje o slučaju P au n e Stan ojević iz sela Ž a b a ra . optužen u da je »m eđusob no ogad ila« b ra­ čne drugove. koju su »po zapovijesti K a ra -Đ o rđ ije v o j kao vešticu privezali uz ražanj p a pekli m e­ đu dvije v a tre « (što nije bio usam ljen slu čaj). zašto baš ž e n e ? D v ozn ačnost koju slika žene sadrži u ku lturam a ju d e o -k ršća n sk o g ishodišta — izm eđu tave i pakla. drastičnih promjena u eko­ .

R ije čju — h isto rija (ž e n a ) se p o n av lja. p r e tje r a n o u vjeriti ž e n e d a su o k o rje le p o p ra v k a šice k o d s tr o g e u č ite ljic e H isto rije . ob ilježav aju c ir k u la m o st i z a ­ b o ra v . d a k a k o . želi n a taj n ačin o d rž a ti k o n ­ tro lu n a d stan o v n ištv o m i o tk lo n iti o d g o v o rn o st z a tešk e e k o n o m sk e i d ru š tv e n e p rilik e — sa seb e i p lem stv a — sm atraju an tro p o lo g M arvin H a r ris i p o v je sn iča rk a B a r b a r a T u c h m a n {D a lek o z rca lo . B u d u ći d a se crk v a o sje ća u g ro ž e n o m h e re tičk im s e k ta m a i seljačk im p o b u n a m a . p recizn ije. M o ­ d e r n a p o v ijest sv jed o či o to m e d a j e svako p o k o ljen je m o ra lo izn o v a sab irati zan ijek an u b aštin u : o sp o ra v a n je p a trija rh a ln e civilizacije uvijek se o tk riv a izn o v a. čije je p ro fe sio n a ln o zn an je g e n e r a c ija m a p r e n o š e n o žen sk o m lo zo m — u k o rist fo rm a ln o o b ra z o v a ­ nih liječn ik a koji ć e razvlastiti ž e n e o d k o n tro le n ad v lastitim tijelo m i se k su a ln o šć u . sv e d o e sk a p a d a k rv o lo čn e ag resivn osti. a n jezin e p o u k e slu žb en a p o ­ v ijesn a z n a n o s t p re ciz n o o d stran ju je iz m ira z a b u d u ćih g e n e ra cija . pakao konja. p o v ijest ž e n a . d em o g rafsk o j i obiteljskoj stru k tu ri (n a p rim je r. čistilište muškaraca. Što je Pariz? Raj žena. U d o b a s tv a ra n ja p ro fesija u m o d e m o m sm islu tre b a lo je potisn uti v ra č a ru — tra d icio n a ln u ljek aricu i b ab icu . u X I V . N o . Ž E N E . O sim tih so cio -e k o n o m s k ih o b jašn jen ja d an as je ak tu aln a i fem in istič­ k a in te rp re ta c ija p ro g o n a v ještica. . R A T O V I n o m sk o j. RAJ ŽENA: PRECIOZE Što je žena? Razumni majmun. Što je brak? Konačište živih mučenika. n ezav isn e i sa m o d o v o ljn e ž en e. A k o u z m e m o u o b zir d a v ještica k a o p a ra d ig m a p o tla če n o s ti uskrsava k a o su v re m e n i fem in ističk i sim bol o tp o ra v lad aju ćim sistem im a d o m in a ­ cije u p ro šlo sti i sad ašn jo sti. Z a g re b . Ističu ći njihovu g en o cid n u dim enziju. zak lju ču je d a je p o srije d i la te n ta n stra h o d su bverzivnog p o te n cija la m o ć ­ n e . 1 9 8 4 ). sto ljeću g o le m p o r a s t b ro ja n eu d atih ž e n a ). p o v ijest id e ja i b o rb i z a o slo b o đ e n je ž e n a . R a z u z d a n o p o n av ljan je svakovrsnih b u ­ d a la š tin a . o n d a tu žan i p o u č a n re ce n tn i p rim je r A n ta l G ru b ics sv jed o či o n eizm jern o j u d aljen o sti k o ja žen u dijeli o d njezin a p o tp u n o g o slo b o đ e n ja . stalan je u re s p o v ije­ sn o g h o d a cijelo g p le m e n a h o m o sa p ien sa . ( 1668) B ilo bi.278 K O N JI.

N asu p rot to m e. koji u atm o sferi prijateljske jedn akosti raspravljaju o ra ­ zličitim te m am a. D jevičanstvo je bilo zalog au to n o m ije žen e. N ešto istine o njim a m ora biti poznato tek ek sp ertim a za francusku povijest X V I I . stoljeća. svoju otm jenu kuću o tvo rila intelektu alnoj eliti. K rep o sn e p recio ze (p rćcieu ses p ru d es) odstranjuju m uškarce sa svo­ jih sastan ak a. p ro ­ dubljuje an aliza o sjećaja. Stjecište su takvog antikonform izm a francuski saloni (les salons) čija su duša i p ok retačk e snage n ep rizn ate p recio ze. te je 1610. k om entiraju um jetničk a djela suvrem enika. N a slobodnom te ri­ toriju salo n a žen e odbacuju ideal p okornosti: stječu novu sam osvijest i nastoje izm ijeniti o b ičaje. dala je prvi prim jer svojom g lasovitom P lav o m so b o m . T a k o je rođ en salon kao dem o k ratiza­ cija dvora. U p rav o u pristupu tim te m a m a uočavaju se dva suprotstavljena gle­ dišta. D o k je d o tad aspiracija žen a d a sudjeluju u društve­ nom i ku lturnom životu bila o g ran ičen a na sam ostan ili nesigurnu p ro ­ fesiju kurtizan e. o dnosim a s djecom . M anje je p o zn ato d a je p ro tu refo rm acijsk a represija u vezi s obrazov a­ njem osnažila po im an je žen a kao intelektu alno inferiornih bića čiju p ro ­ blem atičnu prirod u šk olovanje jo š više kvari. Ipak. m ark iza od R am b ou illeta. Č ak i za m lade plem kinje koje su se m og le školovati u sam o stan im a i kod kućnih učitelja o no se svodi n a brušenje m an ira i u m jetn o st d o p ad an ja. K roz užitak razg o v o ra. k rep o sn e su sm atrale d a je za sudjelovanje u spiritualnom životu dovoljno o d reći se o d n o sa s m uškarcim a. galantne p recio ze (prćcieuses ga- . i u X V I I . n ad ahnu tim razgo v o rim a n astoje redefinirati od n o se m ušk arca i že­ ne. čak i zak o n e koji ih sputavaju. a njihovi spisi svjedoče o dubokoj sumnji u m ogućnost spoja ljubavi i braka. život n a dvoru bio joj je d o sad an i odbojan. b iran e fraze čestih epistola i književna djela z a ­ četa u krilu salo n a grad i se ideal »čestita čo vjeka« ( l ’h on n ete h o m m e ) kao p ro tu teža preživjeloj pom poznoj slici »h ero ja«. kako su ih častili njihovi protivnici-suvrem enici. N im alo ban al­ nim. R ed o v ito je okup ljala žen e i m u šk arce. če sto skrovitom i m ukotrp­ nom .ŽE N S KA POVIJEST 279 N adasve p o u čan p rim jer z a p o tkrepu te pesim ističke konstatacije epi­ zoda je s p recio zam a i njihovim svijetom . Iako je p ripad ala visokoj aristokraciji. stoljeću neke su žen e zahvaljujući sam o ob razo v an ju . ljubavi. D o danas njihova slika d o p ire u odbljescim a iskrivljenog o gled ala M oličreovih Sm iješnih p recio za ( 1 6 5 9 ) ili U čenih žena (1 6 7 2 ) ponavljajući stereotip »m nogo g od ina — m alo zd rav og razu m a«. K o n v erzira se o braku . stek le slavu posvetivši se intelektu alnom životu. iz društva i obitelji želeći izbrisati čak i znakove m uške prisutnosti u jeziku. podjed nako aristo k ra­ te i g rađ an e. C h aterin e d e V iv o n n e.

p ro tiv e se tab u iziran ju žen sk e sek su aln o sti. N a koji n ačin d a n a s m o ž e biti re le v a n ta n životn i i m isao n i e k sp eri­ m e n t p r e c io z a ? P o la riz a cija njihovih e m a n cip a to rsk ih strate g ija p re p o z ­ n a tljiv a je i u ru h u su v rem en ih fem in ističk ih ten d en cija. U n a t o č b ro jn im d o k a z im a in telek tu aln e n a d m o ći i sred išn je uloge p r e c io z a u živ otu sa lo n a . a p re o k u p a ­ cije g alan tn ih rev o lu c io n ira n je m p riv atn o g i d ru štv en o g živ ota r a z a z n a ­ je m o u ra sp o n u fem in ističk ih stru ja o d so cijalističk o g d o re fo rm ističk o g f e m in izm a. M a d a m e d e S ev ig n e. N o . N jihov je p ro g ra m i o tv o r e n o r e v o lu c io n a ra n k ad a g o v o re o » n o v o m d ru štv en o m p o re tk u « . P o r u ­ k a je : n e p o su stati! . ŽE NE . R A T O V I lantes — te šk o p rev od ljiva v išezn ačn o st: »ga lan te« za žen u m o ž e značiti i slo b o d n a i ra sp u šte n a ) o d a n e ljubavi tra ž e njezinu »d eb ru ta liz a ciju « i z a h tijev aju slo b o d u u b rak u . Ž e le stv o riti svoju ljubav­ nu etik u . Iak o su in te le k tu a ln o n asljeđ e id eja p re c io z a p reu zeli m islioci p o p u t » k a rte zijan sk o g fe m in iste « P o u lla in a d e la B a r r e a . K re p o sn im p re c io z a m a n e o b ič n o n alik u je v a rija n ta lezbijskog se p a ra tiz m a . a zah tjev i (iz je d n a č a v a n je p ra v a i d u žn o sti. m o ž e p o u čiti o p o sto ja n ju b o g a te tra d icije b u n to vn ih ž e n a i žilavoj luk avosti p atrija rh a ln o g p o re tk a . P red v iđ ale su i staln o izm jenjivanje » k o m a n ­ d n e « u lo g e k ak o se n e bi uspostavili stari oblici m u šk e d o m in acije. K n jižev n a d jela n ek ih o d salonskih d a m a p o p u t M ad e le in e d e S cu d e ry . njihovi ideali i težn je nisu p ro d rli izvan kruga o d a b ra n ih . Z a u z im a ju se za p o k u sn o razd o b lje zajed ­ n ištv a n ak o n k o jeg se m o ž e o d lu čiti z a b rak ili p ro tiv n jeg a.280 K O N JI. čin i se . N in o n d e L e n c lo s i M a d a m e d e la F a y e tte žive d o d a n a s n e p o m u ć e n o m slav o m .) p o slu žit ć e k a o p la tfo rm a fem in istk in jam a u fran cu sk o j re v o lu ­ ciji. k o je d o d an ašn jeg d a n a u zn e m ira v a ta k o d rsk o i o tv o r e n o p o d riv a n je p atrijarh aln ih v re d n o ta . P rev rtljiv i i n estašn i M o lie re koji ih je o slik ao k a o sta r e i dijab o ­ ličn e u sid jelice. d o b ro v o ljn o m a te rin stv o . tek n a s lu će n a slo b o d a i o sv o je n e izra ž a jn e m o g u ćn o sti ž e n e u laze u p o v ijest id eja k a o » k a ć ip e r­ stv o « . S ta r a n as u čiteljica. T ru d ­ n o ću su n aziv ale »lju b avn om v o d e n o m b o le šć u « alu d iraju ći n a to d a p ri­ silno m ajčin stv o z av ršav a p o ro b ljav an jem ž e n e . i u braku svaki p a r tn e r tre b a z a d rž a ti p o tp u n u n ezav isn ost s rc a i tijela i je d n a k o st u p ra v im a i d u žn o stim a. ra z ­ v o d i si. u sp io se d o d v o riti svojim m e c e n a m a i jav n o m m nijenju (b ira ju ći »n ajslab iju « m e tu ). P le m stv o n a z alazu so lid ariziralo se s p o letn im g ra đ a n stv o m u u sp jelo m p o tisk iv an ju ž e n a iz in telek tu aln o g živ o ta. stro g o o graničivši n jih ov o o b ra z o v a n je n a v ještin e p o tre b n e z a v o đ en je d o m a ćin stv a .

p o prirod n o m zakonu.ŽE N S KA POVIJEST 281 GRIJEH KOJI JE NEMOGUĆE IMENOVATI: BENEDETTA CARLINI Ju d ith C . B row n . F alo c e n tričn o shvaćanje ljudske seksualnosti g otovo je sasvim o n e m o ­ gućilo d a se takva ljubav pojm i. st. nadahnjuje ženu većom žudnjom n o što bi to ljepota žen e ikad bila k ad ra«. koji inventariziraju sve p o zn ate grijeh e. upustila se u čitan je stotinjak stran ica do k u m en ta nastalog od 1 6 19. posluživši kao jed n a u ni­ zu optužbi protiv »p o k v aren o sti« crkve. a zanem arivan je u pravu. T ek je u d oba p rotestantizm a ljubav izm eđu o p a tica p o stala književni topos. Listaju ći inventar D ržavn og arhiva F ire n z e pažnju joj je privukao naslov dok u m en ta: Spisi u vezi s p ro ceso m protiv sestre B en ed ette Carlini iz Veliana. Istom u kasnom X V I . O xford U niversity Press. god ine. U razdoblju od tisuću i p etsto godina m ože se naći jed v a tu ce posvuda razb acan ih referen cija na ljubav žena za žene. Znatiželjna da otkrije što je arhivista iz našeg sto ljeća sablaznilo toliko da je p red m et zaveo tim riječim a. p ro feso rica povijesti na elitnom Sveučilištu Stanford. te o ­ logiji. Đ rantdm e. literatu ri i pučkim p red o d žb am a navodi na to da je posrijedi g o ­ tovo »aktivna sp rem n o st n a nevjerovanje«. sm atra talijanski pisac X V I . 1 9 8 6 ) koja je doživjela p ap erb ack izdanje u najk raćem roku. nadstojnice Teatinskih opatica u Pescii. A g n o lo F iren zu o la u djelu L ju ba v n e rasprave. U b rzo je uslijedilo ostvaren je o n o g a o čem u p o tajn o sanjari svaki h isto ričar dok je o m a m ­ ljen p rašin om arhivskih spisa. k o m en tato r seksualnih bizarnosti na francuskom dvoru. koja se gradila mistikom. do 1623. st. im ala je vraške sre će . uk azuje n a to d a su istospolne v eze m eđu žen am a postale veom a . im a muških ali ne i ženskih »sod om i ta « . U D anteovim Čistilištu i P a k lu . Ž e n i. T h e L ife o f a L esb ia n N u n in R en a issa n ce Italy . H ollyw ood je ponudio da otkupi prava za film! »N evidljivost« ž en a u povijesti — prvobitni problem historije žena — prevladan je u p etn aesto go d išn jem razvoju discipline sve sofisticiranijim načinim a postavljanja istraživačkih pitan ja i vještim pro n alažen jem arhiv­ skih m aterijala koji n ed vojben o dokazuju povijesnost ženske egzistencije. Judith B row n m o ra la se suočiti s novim izazovom : s pro b lem om »neizrecivosti« jed n o g sp ecifičnog p o d ru čja ženskog iskustva. m edicini. ali j e otkrivena kao žena na zlu gla su . O tk riće nije sablaznilo prosvijećenu fe­ ministkinju — razveselilo je znan stvenicu! R ezu ltat je knjiga Bestidni či­ n i Život lezbijske opatice u ren esa n sn oj Italiji (Im m od est A cts. koja je ionako u predindustrijskoj E v rop i sm atran a po prirodi zn atn o p ohotnijom od m u šk arca. E v ro p sk a povijest pokazu je koliko dugo se nije prihvaćala činjenica da žen a m ože privući ženu . hom oseksualnost bi teško pala » jer ljep o ta m u šk arca.

i nisu m ogli ostaviti tra g a . N o u sk o ro je u sa m o sta n u z n a m e n je iz rekvizitarija p u čk e k u ltu re zam ije n je n o k ršćan sk im sim b o lim a. J o š je u ra n o m d jeti­ njstvu ste k la a u ru ju n ak in je iz b ajk e zahvaljuju ći ču d e sn o m zn am en ju k o ­ j e jo j se u k aziv alo . u ap en in sk o m m jestu V e lla n o . A li istra g a nije uni- . Z lo čin i koje je n e m o g u će im e ­ n o v ati. P o s ta la je č u v e n a m eđ u stan o v n icim a P e s cie . a 1 6 1 9 . se d a m n a e sto sto lje će ih je s m a tr a lo isk u stv o m p o seb i: o n e su d av ale sm isao d o g ađ a jim a i p o tv r­ đ iv ale m o r a ln e istin e. R A T O V I u o b ič a je n e i prvi u p o treb ljav a rije č lezbijka. B ro w n . što je in a če bilo za b ra n je n o jo š stro gim z a h tje v o m sv. I u p rav o z a to je o tk riće crk v e n e istra g e n ad B e n e d e tto m C arlin i ta k o v ažn o . P r o c e s n e sre tn o j n ad sto jn ici sa m o sta n a M ajk e B o ž je o m o ­ g u ća v a i uvid u dru šven i k o zm o s u k o jem u su cvali takvi stavovi. o p a tice su je . P riču 0 B e n e d e tti C arlin i isp riča la je Ju d ith B ro w n sa željo m d a » n jezin e g ri­ je h e i n jezin živ ot u z m o g n e m o razu m jeti. st). B e n e d e ttin a k o m u n ik acija s b o žan sk o m sfe ro m k u lm in irala je p o ja v o m s tig m a ta — utisk ivan jem K risto v ih ra n a n a n je­ zin o tijelo . P o č e la je doživljavati vizije: prikazivali su joj se an đ eli. ŽE N E . P o d b o d e n e e k stra v a g a n tn o m Isu so v o m h v a­ lo m u p u ćen o j n ad sto jn ici ( a z n a n o je d a j e želja z a p u b liciteto m n e p rim ­ je r e n a istin sk o m m istik u ) u sk o ro su z a p o č e le istrag u . Ia k o je isp rva su m n jala u p o rije k lo vizija (m o g le su biti p o d jed n ak o d jelo B o g a i Đ a v la ). doživljaj in ten ziv n e s r e ć e k aziv ao jo j je d a su isp rav n e. njezin se p o b o žn i o t a c z a v je to v a o d a ć e p o sta ti o p a tic a . s m a tra J . te zap rije tio g ra đ a n im a P e s c ie d a im je su d b in a u njezin im ru k am a. »Š u tn ja ra đ a zab u n u . D o p u š te n o joj j e d a drži p ro p o v ije d i o sta lim s e s tra m a . a za b u n a s tra h « . S n av ršen ih d e v e t god in a d je v o jčica je p o sla n a u sa m o sta n u obližnjoj P escii. Č a š a ču d e sa p relila se n ak on D u h o v a 1 6 1 9 . P riru čn ik z a isp ovjedn ike iz X V ..) d a g a j e n e m o g u će im en o v ati«. a z a o b re d a je Isus n a širo k o hvalio (iz B e n e d e ttin ih u s ta ) v rlin e i k rep o sti svoje » o d a b ra n ic e « . C rk v e n e vlasti io n ak o su sa su m n jom g led ale n a v izio n a re koji su r e ­ m etili u staljen u h ijerarh iju p o sre d o v a n ja d o B o g a (jedini legitim n i p o ­ sre d n ici bili su sv e će n ici). N a im e . koji se p ri­ pisuje J e a n u G e rso n u . koji d o slo v n o n em aju im en a. ali im n e sm ijem o su diti«. k a d a j e B e n e d e tta o bjavila d a jo j se u viziji u k a z a o K rist 1 n a re d io jo j d a p rired i njihovu svadb u u sam o stan sk o j crkvi. Ju n ak in ja iz b ajk e k re ­ n u la j e s to p a m a sv e tice . g o d in e 1 5 9 0 . sp om in je sa m o »zlo čin tak o g ro zan i p ro tu p riro ­ d an ( . (T a j je term in u ša o u širu u p o tre b u tek u X I X .282 K O N JI. i n ap o sljetk u i sam Isus. Č im j e ro đ e n a . M a jk a B o ž ja . st.. P a v la d a »u crkvi ž e n a šu ti«. u n a to č m lad o sti. iz a b ra le z a n ad sto jn icu . M ističk o je v je n ča n je o d rž a n o s m n o g o p o m p e . O n o p ru ž a rijetku priliku d a se b aci p o g led izbliza n a za p a d n ja čk e stav o ve p re m a lezbijskoj sek su aln o sti. d o k u n a še doba e m o c ije p e r c ip ir a m o k a o p o sljed icu iskustva.

djelovale kao sn aga u povijesti. a ni g od ine uzništva ni sm rt nisu je sasvim ušutkali. godine nije bilo m og u će utvrditi. d a su njezine vizije bile đavolsko djelo. te je i dalje o stala na funkciji nadstojnice. ali i u pružanju inspiracije su vrem enim fem inističkim p o k retim a im alo je stjecanje raznolikosti ulo­ ga koje su žen e im ale u pojedinim razdobljim a kao aktivne sudionice. povijest ž en a uspjela se vrlo brzo oduprijeti sentim entalnoj napasti uzdizanja žen e kao p atetičn e žrtve i »p rirod n e« ču varice života. god ine. da d o ­ takne leš ili d a se d o m o g n e n ek e relikvije. N o na vijest o njezinoj sm rti n aro d P e scie n a g m u o je do sam ostanskih zidina. M o ­ žda su to bili sukobi. o sra m o će n a i usam ljena. razvlašćen a. N a kraju je B e n e d e tta ipak pobijedila: m ala provincijalka izdigla se iz anonim nosti sam o stan sk o g života. Što je p o tak lo drugu istragu 1 6 23. M o žd a nikada i nisu povjero­ vali poku šajim a o sp o rav an ja njezinih ču desa. TREĆI REICH. B e n e d e ttin e dugogodišnje d ružb enice i n jegovate­ ljice u v rijem e bolesti i iskušenja. . tvrdeći da to ne čini o n a . DRUGI SPOL A k o su žen e n a sebi svojstven n ačin. ostavila svoj trag u svijetu m oćnih i uglednih. B e n e d e tta je provela u sam ici. v e ć njezin a n đ eo ču var. do sm rti 1661. N o ta je istrag a nedvojbeno utvrdila da su stig m ata bila lažna (posljedica sam o ran jav an ja). žen e su če s to bivale prvim žrtvam a p atrijarh aln o -rep resiv n a režim a. i njegov je inače ured an rukopis n a tren u tk e p o stajao nečitljiv. a m o ­ žda je i njezina po p u larn ost izvan sam o stan a bila prijetnja ustanovljenom p oretku u svijetu u kojem u su politička i religiozna sfera bile usko ispre­ pleten e. te da je n eto leran tn o i a u to ritarn o rukovodila sam o stan o m .ŽE N S KA POVIJEST 283 Stila B en ed ettin u rep u taciju . Đ arto lo m ea je o tk rila d a ju je u posljednje dvije godine B e n e d e tta naj­ m anje tri p u ta n a tjedan p rim orav ala na bludne radnje. Povijest ž en a otkrivala je h ero in e i uzore. intrige i bo rb a za m o ć u sam om sam ostanu . A li nitko od papinih istražitelja nije bio priprem ljen za o tk riće sestre B a rto lo m e e Crivelli. P reo stalih trid eset i p et g od ina. m ože li se govoriti i o njihovoj o d govornosti za razdoblja m rak a u kojim a su g ažene sve »uni­ v erzaln e« ljudske vrijed nosti? D ak ak o. N o . N jezino je svjedočenje bilo tako uzn e­ m iru juće d a je pisaru d rh tala ru k a dok g a je bilježio. p rem d a ga vladajuća historiogra­ fija ne p rep o zn aje. B e n e d e tta se nije n ičega sjećala. M nogo važniju ulogu u razvoju te discipline.

N jih o v e v o đ e n a d a le su se p a rtn e rstv u s m u šk a rc im a u k o jem bi svatko ig ra o svoju u lo g u u izgrad nji sav ršen o g d ru štva. p lav o ­ k o sa. the F a m ily a n d N a zi P olitics . U d o v ic a n a c ističk o g m u če n ik a . N ajn o v ija o p se ž n a stu d ija a m e rič k e p o v jesn ičark e C lau d ije K o o n z M a jk e u ota d žbin i: Ž en a . žene su odlučno okre­ nule glave od napada na socijaliste. obitelj i nacistička politika (M o thers in F a th er­ la n d : W o m en . N acistk in je su o b iln o k o ristile m izoginiju r e ­ ž im a p o v la če ći se u »žen sk u sfe ru « b ez o d g o v o rn o sti. (z lu )ra d o sudjelujući u (v la stito m ) p o rob ljavan ju ili g a čin ile s novim r e z e r ­ v a m a o k ru tn o sti. na isti način na koji su m uškarci održavali privid reda u sveopćem rasulu suprotstavljen ih birokratskih p rio riteta i zapovijedi. m lad o lik a. a n a izdisaju »T isu ćlje tn o g R e ic h a « zah tjev im a to ta ln o g ra ta . P o b je d n ica G e rtru d S h o ltz -K lin k . vjerske disidente. d ala je intervju a u to rici že le ći o p ra v d a ti zlo d jela re ž im a k o jem u je v jern o služila. Židove. Ž E N E . K o o n z o p isu je i žesto k u b o rb u za p rev last m eđ u lid e rim a žen sk e o rg a n iz a c ije . hendikepirane i ’d egradirane’. M ajke i supruge su pod vodstvom G ertrud Sch o ltz-K lin k dale vitalan doprinos na­ cističkoj m oći čuvajući iluziju ljubavi u okolini ispunjenoj m ržnjom . ispisujući b o ln e i sra m o tn e stra n ice ž e n s k e p o v ijesti. R A T O V I B ilo je sa m o p itan je v re m e n a k ad a ć e se istraživ an ja m o ra ti su očiti sa svojim n eg ativ n im ju n ak in jam a — o n im a k oje su šu tk e trp je le zlo.284 K O N JI. m ajk a če tv o ro d je c e . C. L a jtm o tiv istraživ an ja C . B u d u ći d a j e d jelo v an je n acistk in ja njihovim p artijsk im d ru g o v im a bilo o d z a n e m a riv e v ažn o sti. d o ta d a slavljenoj institu ciji. T e k u kasnijoj fazi p o ­ sta le su sve p o tčin je n ije rep ro d u k tiv n im i p ro izvo d n im p o tre b a m a re ž i­ m a . o b d a r e n a zn atn im b iro k ratsk im ta le n to m . im a la u o m o ­ g u ćav an ju u ž a s a T r e ć e g R e ic h a . o staju ći i p o la sto lje ća n a k o n h o lo k a u s ta . k a o n acističk i o d g o v o r n a žen sk o p itan je. K o o n z je u lo g a koju je » z a se b ­ n a žen s k a s f e r a « . atletsk i razv ijen a. o bitelj se p o k a z a la v išestru k o p re su d ­ . n jezin a o rg a n iz a c ija F ra u en w erk p ro p a g ira la j e prisilnu ste rilizaciju » ra s n o n ep o željn ih « i p rijelaz n a ra tn u ek o n o m iju k o ja je r a z a ra ju ći ob itelj ra z o tk rila svu d v o ličn o st n acističk o g stav a p re m a to j. N o . b ez o sje ća ja stid a i k ajan ja. d o m k a o u to čište u o k ru žju u b ilačk o g rasizm a. B u ljile su u vlastite kolijevke. bila je z a u z v ra t z a m o ć n ad ž e n a m a što su jo j bile p o tčin je n e sp re m n a n a p o t­ pu n u p o slu šn o st p artiji. V e ć u u v odu ističe: K ao fan atičn e nacistkin je ili tek nevoljke sljed benice. 1 9 8 7 ) o k r e ć e n a g la v ce k o n ­ v e n cio n a ln o p ita n je : što su im činili n a c isti? O n a se su o č a v a sa su u česn ištv o m ž e n a u zlo čin im a d ru štva koje se te m eljilo n a glorifik aciji m u šk osti. uživ ale su isp rva zn atn u au to n o m iju . djecu i ’arijsk e’ porodice. Z a razliku od nezav isn osti n acistk in ja u d v a d e ­ se tim g o d in a m a .

o m ogućiti potpu nije razum ijevan je jed n e od najm račnijih epizoda novije povijesti. koja počinje intervjuom s nacističkom p r­ vakinjom S ch o ltz-K lin k . priklonile su se m ilitantnom i m ilitarističkom p atrijarh atu koji je o b ećav ao da ć e ih zaštititi od em an cip acije i »vezati o čev e uz njihove obitelji«. A n alizirajući sp ecifične uzro k e p rihvaćan ja nacističke ideologije m eđu žen am a sredn je klase. Poglavlja o židovskim žen am a i onim a koje su aktivno sudjelovale u o tp o ru fašizm u zn atn o su sažetija. ali i svjetske naro d n e književnosti. zbog ned ostatk a arhiv­ ske g rađ e i z ato što je rod bio tek sekundarni elem en t njihove situacije. T ešk o se oduprijeti zaključku da će tek p ro tu iječn a iskustva ž en a pod n acizm om koja je istražila C laudia K oonz. bilo je dopu šteno i tzv. sim bola m uškosti. K njiga M a jk e u otadžbini . z atv ara krug ispoviješću žen e koja je preživjela strah o te k o n cen tracio n o g lo go ra. p a čak i m uževe od naše k o n tro le«. T ek svaka p e ta p resu d a za »političke zlo čin ce« izrečen a žen am a. »E m an cip a cija žena«. do sad a p o tp u n o zan e m a re n a u povijesnim istraživanjim a tog razdoblja (p o p u t iskustava R o m a . N o ­ šenje o ru žja. »deklica vojak« dakle srod n ice m itskih am azon ki. virdžinam a ili to- . »p rijetila je da em an cip ira i naše si­ nove i k ćeri. R a tn ica koja zam jenjuje o ca (b ra ta . i to ne sam o za njihove žrtve n ego i za m učitelje — jedin o je »ženska ruka« m ogla očuvati »rav n o težu « m asovnih ubojica. au to rica je istražila i bro jn e d ržavne. Shvaćajući sebe kao ugroženu vrstu u m o d e m o m svijetu koji sve m anje cijeni ulogu m ajk e ču varice ku ćnog ognjišta. n e svjedoči o njihovoj slabijoj zastupljenosti u o t­ poru H itleru . p re ­ m a analizi dr. O n a sm a tra d a ne sm ijem o previdjeti m en talitet su daca i po licajaca koji su n erad o hapsili žene up ravo z ato što bi priznavanjem tako in feriornog n ep rijatelja okaljali m it vlastite su periornosti. K o o n z. KAD ŽENE MARŠIRAJU Slika n ao ru žan e žen e — »djevojka ju n ak «. Iako jezg ru knjige čini u p ravo opis djelovanja nacistkinja.ŽE N S KA POVIJEST 285 nom : kao m jesto solidarnosti u svijetu kon cen tracio n ih logora. ukorijenjena je u narodnim i pučkim trad i­ cijam a našeg podn eblja. K o o n z ističe osjećaj strah a koji je potaknula borba za em ancip aciju u W eim arsk o j republici. crk v en e i privatne stvari u potrazi za in fo rm a­ cijam a koje to djelo čin e d o sad a najopsežnijim prikazom iskustava žena u T re će m R eich u . p rem a riječim a jed n e su vrem en ice. C . skitnica i drugih zaboravljenih m arg in alaca). m uža) u ra ­ tu čest je m otiv hrvatske i srpske.

286 K O N JI. R A T O V I b e lijam a (u sjev ern ih A lb a n a c a i C rn o g o r a c a ) — ž e n a m a koje su se po svojoj želji ili p o že lja m a ro d itelja zav jeto v ale n a celib at i p re u z im a le d ru štv en u u lo g u m u šk a ra c a . a n ajm lađ im a 15 g od in a. U p ro sjek u bilo im j e 18 g o d in a (n ajsta rijim a 3 2 . objavila je knjigu o toj izu zetn oj ep izo d i iz povijesti ž en a. a tek su če tiri u č e n ice gim n azije m eđ u m n o gim n ep ism en im d ru g a ric a m a u živale sta tu s »in telek tu alk i«. n a veliki p ritisak o m lad in e štab ovi n a ro d n o o slo b o d ila čk ih o d r e d a i sk ojev sk a ru k o v o d stv a n a te re n u osnovali su više m u šk ih o m lad in sk ih č e ta .a i K P H z a L ik u (p o d rža n i O d b o ro m A F Ž . V e ć in a ž e n a bile su seljan k e. P o litičk i k o m e sa r b ila je ta k o đ e r ž e n a . M n o g e su ličk e o m la d in k e v e ć u je se n 1 9 4 1 . i 4. ŽE N E . A li. te Š tab G ru p e N O P o d re d a z a Liku n a p o č e tk u lje ta 1 9 4 2 . s atrib u tim a i p rivilegijam a koje iz to g a p ro iz la z e . Iz nje se stje če d o jam d a j e osn iv an je P rv e ž e n ­ sk e p a rtiz a n sk e č e t e 2 5 . k o ja se k ao 1 7 -g o d iš n ja sk ojev k a n ašla m e đ u 7 5 ž e n a k o je su p o tk raj k o lo v o za 1 9 4 2 . navaljivale d a se p rid ru že o p e ra tiv n im je d in ic a m a . P rva ž en sk a p artiza nska četa ( 1 9 8 7 ) knjiga je sp o m e n a r čija bi g ra đ a tr e b a la m o ć i o sp o riti z a b o ra v (tk o je o d p o slijeratn ih g e n e ra cija u o p će č u o z a p o sto ja n je ž en sk e č e t e ? ) i p re d ra su d e (slik a p artiz a n k e s pu škom k a o n e u p itn a p r isu tn o st). k ak o su ž e n e u tre n u tk u d izan ja u stan k a i stv aran ja p artizan sk ih je d in ic a d o živ ljavale sliku n a o ru ž a n e ž e n e ? D e s a n k a S to jić. N a d an o sn iv an ja č e te d o šlo je u T r n a v a c 7 0 0 ž e n a zah tijev aju ći pu ške. N O P o d re d a . E tn o lo z i koji su p ro u čav ali tu pojavu ističu p riv re m e n i (k a d su p o srijed i ž e n e n aro d n i g lav ari) i prinu dni k a ra k te r (k a d j e rije č o to b e lija m a . . sta ja le u stro ju p rv e isključivo žen sk e voj­ n e fo rm a c ije . te 3. N a r a n č a K o n č a r. N a im e . ra sp o lo ž e n je se usijava to lik o d a o k ru žn i k o m iteti S K O J . u g lav n o m zb o g ek o n o m sk e n u žd e ) ovih p o ja ­ v a. je d in stv e n e u cijeloj povijesti p o k r e ta o tp o ra . N o .a s K a to m P e jn o v ić n a č e lu ). a vojni su in stru k to ri bili m u šk arci. ž e n sk e č e t e o d r e d a » V e le b it« . N ije p o srijed i. n o u b rzo se osnivaju D ru g a ž en sk a č e ta . u selu T rn a v cu n ed a le k o o d K o r e n ic e b ilo n a neki n ačin izn u đ en čin . d ak le e m a n cip a cija ili p ro m je n a p o lo žaja ž e n a . P rip a d n ice č e te bile su v ećin o m čla n ice S K O J .a k o je su se d o k a z a le u su rad nji s N O P -o m . U č e tu ih je p rim ljen o sa m o 7 5 . P o slije je d n o m je ­ s e č n e v o jn o p o litičk e o b u k e č e ta j e r a s p o re đ e n a u sastav 2. Z b o g » o p ra v d a n ih ra z lo g a « (koji u knji­ zi nisu p re c iz ira n i) n a ila z e n a m n o g e o tp o re . v e ć p re u z im a n je ra z ličite d ru štv en e u lo g e. o d lu ču ju o sn o v ati P rv u žen sk u ličku p artizan sk u č e tu . k o lo v o za 1 9 4 2 . ličke u d a rn e b rig a d e .

D opisnik agitprop a trudio se d a popravi d o jam : »Savi se oko m ene kolo d ru g arica kao kita poljskog cv ijeća«.ŽE N S KA POVIJEST 287 D ok su osnovne čin jen ice o osnivanju i postojanju ženske če te uglav­ nom p o zn ate u historiografskoj literaturi. m ože se objasniti p atrijarhalnim spolnim sim bolizm om . T o m ože objasniti duboko usađenu averziju p rem a bilo kak­ vu angažiranju »p o ženskom pitanju« (aktivizam u A F Ž .u za ra ta i p o ­ slije n jega ili p re m a sam o m sp om enu riječi fem inizam zn atn o kasnije) m nogih d ru g arica b o ra ca koje su svoj novi ženski iden titet stekle kroz krvava ratn a iskušenja. argu m en tacija nepri­ jateljske p ro p ag an d e (k o je su to najpogrdnije klevete i laži kojim a se slu­ ži kako bi spriječio utjecaj ženske č e te na m asovni odlazak om ladine u partizanske je d in ic e ?). opsežniji dio knjige čin e kratki životopisi svih pripadnica žen­ ske č e te . Znatiželju čitatelja i žeđ za kom pleksnijim objašnjenjem pobuđuje. a noću um jesto o d m o ra krpale su. rad D esan ke Stojić donosi i takve p o d atk e na koje su povjesničari najčešće neo p rav d an o posve n e­ osjetljivi. sjeća se D . Stojić. »Sram ežljivost« žen a kad a su u toku obuke treb ale »d a izvedu neku k o m andu «. d a taj iden titet nije bio lišen o d ređ en e am ­ bivalentnosti svjed oče i opisi »slobodn og v rem en a«: » U nošenju oružja i svim o stalim zad acim a ravn op ravn o su se izm jenjivale s drugovim a. U p ra v o n ejasn o ća žanrovskog određ en ja ove knjige znan stvena studija. niti beletristika niti ostav­ . V elik a je šte ta što su te pojedinosti. N o. isprva je u su b o raca izazivao o tp o r. izvještava o njim a za L ičk i partizan. koje sm atram osobitom vrlinom o ve knjige. niti m em o arsk o svjedočenje. T ek poneki od njih sadrži zam etk e dram atskih elem en ata. N eo b ičan p rizo r žena uni­ form iran ih u odijela sk ro jen a od »talijanske ćeb ad i« i kape partizank e s puškom u ruci. svjedoči au to rica navodeći epizodu prilikom m u čn og rasp o ređ iv an ja za bolničark e kad je »svaka htjela da bude b o ra c s puškom u ru ci«. osim sp om injanja o tp o ra i nep ovjerenja su b o raca. N jim e je ženi propisan o d a sluša. to što su vrlo »tešk o podnijele sk ra­ ćivanje dugačkih p leten ica na m ušku frizuru« o kojoj izvještava a u to rica. Biti b o ra c označilo je em an cip ato rsk o isku­ stvo p o sebi. D rugi. d an e tek u nazn ak am a i bez in terp retacija kojim a bi sudionica ovog povijesnog p resed an a o bogatila naše spoznaje o toj slav­ noj epizodi povijesti žen a. šivale i p rale odjeću b o rcim a«. a ostali su napisani red u ciran im jezikom i nižu stereo tip n e biografske p o ­ datk e propuštajući priliku da se povijesti ratovanja nadopiše ljudska di­ m enzija. D a u slučaju pristup anja ženskoj četi doživljaj slike n ao ru žan e žene im a izrazito em an cip ato rsk i naboj. a ne d a n aređ u je. šišanje duge kose bila je po tradiciji kazna za djevojke koje bi došle »n a zao glas«.

1 9 8 5 ) jo š o sta je z a d a ta k u p rav ljen b u d u ć­ n o sti.288 K O N JI. . u m an ju je m o g u ćn o st r e ce p c ije i p o p u larizacije o v e v a ž n e te m e . R A T O V I lja m n o g o n e d o re č e n o g . Ž E N E . O živjeti ljudsku puninu p rip ad n ica P rv e žen sk e č e te k a­ kvu dosižu p rim je ric e ju n ak in je i ju n aci p ro z e tem e lje n e n a sjećan jim a S a š e B o ž o v ić ( R atne ljubavi.

za koje se u o n a herojska p o ratn a v rem en a. T o podjednako vrijedi i za pripadnike vjerskih i svjetovnih organizacija. pojedincu n ad ređ en o g au to riteta.14 Pobačaj pred carskim rezom U prvoj fazi o bnove zag reb ačk ih p ro čelja 1983. Sve polem ike o n e/d o p u šten o sti po b ačaja izrazito su em otivno ob o je­ ne i g oto v o n ep rim jetn o o m oguću ju zam jenu teza p rem a kojoj pobornici prava n a izbor postaju ču desnim pom anjkanjem logike. podrediti izabranom strogom au to ritetu . ili diktatu n ek og a. O dluči li iz vjerskih razlog a rađati više djece no što bi to m ožd a inače učinila. broj kojih povijest n eće zabilježiti. D an as su njihovi istom išljenici m nogo ci­ viliziraniji i tehnički uzn apredovaliji. pojavili su se grafiti na novooličen im z g rad am a: D o lje p obačaj. pobuđivači na pobačaj. Posrijedi je sukob dva su protstavljena sv jeton azora. P ro b lem je ipak n ešto složeniji. Što da kažem o za one član ice K P J. P o ru k a je ista. D a ­ kako. G rad je u red n o oblijepljen naljep­ n icam a A b o rtu s j e ubojstvo i Volim n ero đ en e. K azn e m a jka m a ubojicam a. to je stvar njezina izbora. isključene iz org an iza­ cije? . žen e i m uškarci slobodni su svoju volju. A k o vjern ica koja je up otrebljavala pilulu protiv za če ća ili spiralu kao sredstvo k o n tro le rađ an ja (o po b ačaju da i ne gov o rim o ) pristane da je njezina v jerska hijerarhija žigoše kao ubojicu. i to je o cjen a takvog sh vaćanja slobode. prije legalizacije p o b ačaja. O pravu n a izbor n asu p ro t prisili da se po k o rav a slijepom djelovanju bio­ loške nužnosti. u idealnim uvjetim a. doznalo da su pobacile i bile sram n o . K azne ginekolozim a koljačim a. i u najintim nijim pitanjim a. s njihovim etničkim i prije svega političkim im plikacijam a. T ak av salto m o rta le logike pruža privid da je riječ o sukobu zagovornika p o b ačaja kao najd rastičnijeg oblika ko n tro le rađ an ja i nje­ govih protivnika. p red svim član ovim a partijske ćelije.

u S R H rv a t­ skoj u razd o b lju p rije n jeg o ve leg alizacije ( 1 9 6 9 ) . O ni su u n ap rijed o su đ en i k a o n ev aljan i. T o m e re si« — 6 7 . N a im e . N o svaki. besprizivn im p rije k o ro m (» D a n a s m e m o ja m ajk a ub ila« — 8 0 . Z a k o n s k i zaja m čiti — d o p u stiti p o b ačaj — u k o n k retn im povijesnim u v jetim a zn a či o d dva zla o d a b ra ti m an je.290 K O N JI. p a i ovaj izb o r. C h a e tz in g a D n e v n ik č e d a (tisk an u S lav o n sk om B r o d u ) n e po m išlja n a to d a m o ž d a p a ra le ln o p ra ti D n e v n ik m a jk e . Š to je d ru štvo zao stalije i siro m ašn ije. svim z a b ra n a m a i svje­ to n a z o rim a u sp rk o s. T a k o je . n a odluk u što se u krajn jem slu čaju ipak tiče prije sv eg a že n in a tijela — p ra v o n a k o n tra ce p ciju koje uk ljučuje (što n e znači d a fa v o riz ira ) p o b a ča j — civ ilizacijsk a je tek o v in a. te su m e to d e bile i o sta le b ru taln ije i če š ć e završavaju sm r­ ću ž e n e . Ž en sk i su p o k reti. uzvišen i i je d in o d oličn i v išek ratn i poziv m ajke. n a godinu u m iralo p r o ­ sje čn o 3 5 ž e n a o d p o sljed ica ileg aln o g p o b a č a ja . R A T O V I P ra v o n a izb o r. » U b o jic e « su o n e k o je o d b ijaju d a u sv ak o m ča su i p o svim u v jetim a p rih v ate ženin u z a d a ć u n a d z a d a ć a m a . p rizn aje o b r a t o d n o s a m o ć i: p ad tisu ćljetn o g a m u šk og m o n o p o la n a k o n tro lu ž e n ­ sk e p lo d n o sti. S tro g i obiteljski p a trija rh . iak o im p licitn o . p o zn aju k o n tro lu ra đ a n ja . n ap rim jer. O n a je p o k azatelj stu p n ja d e m o k ra tiz a cije d ru štva. J e r sva d ru štva. o d ig ra v a se n a te re n u m o ći. n ak on g o to v o sto ljetn e b o rb e d o ­ bili bitku z a o d v ajan je sek su aln o sti o d ra đ a n ja . Izm eđ u gladi. O n a to . S v o jo m im p o sta cijo m ovaj p am flet. d a n ) ili g ork im . b o le sti n o v o ro đ en ih ili je d n o s ta v n o n e s re ć e . žu d n je ili p u k e k o n tro le . P riv ilegiran i ć e se uvijek sn a ći. N o b ru ta ln o s t i rizik so b o m nosi i poku šaj k o n tro le ra đ a n ja kad je k o n tra c e p c ija stav ljen a izvan z a k o n a . p a ča k i sveuk upn ih o d n o sa u društvu . d a n ). S to g a nas ne sm ije ču d iti š to su p ro p a g a n d n e p o ru k e p ro tivn ik a k o n tra ce p cije (jed in a m e to d a k o ju bi on i m o ž d a bili skloni p re p o ru čiti p o z n a ta je p o d lijepim n a ro d n im im e n o m » V a tik an sk i r u le t« ) u p rav ljen e ž e n a m a . io n a k o strad aju n aju gro žen iji. O tam n im b ro jk a m a d a i n e g o v o rim o . P am fle t C . O d p r e d m e ta ra z m je n e . J e r u situaciji kad je p o b ačaj izvan z a k o n a . k o n tra ce p cija i p ra v o n a p rek id tru d n o ć e p o re m e tili su p o sto ­ je ć u h ijerarh iju o d n o sa sp o lo v a. Ž E N E . m o ž d a ć e ih to sa m o stajati m alo skuplje. k ao u b ojica. N jihovi o so b n i m otiv i p ri izb o ru sasvim su n ezan im ljivi. p o n iž a v a ­ ju ć e g u m ira n ja ž e n a o d p o sljed ica n e le g a ln o g p o b a č a ja u zam je n u za k v a litetn iji i d o sto jan stv en iji ljudski život. ž e n a je p o sta la ra v n o ­ p rav n i čla n d ru štva. siro m a štv a i n je­ gov ih p o slje d ic a . d an o d z a č e ć a : » K o sa i o b rv e p o č e le su rasti. Ž e n a m a i je d in o n jim a o b r a ć a se n e ro đ e n o d ijete svojim razm išljan jim a u prv im d an im a sv o ga fe ta ln o g živ ota ( » J a u o p će n e sh v a ć a m zb o g č e g a j e m o ja m ati u b rizi« — 2 2 . niti n e z a ­ slu žu je.

. o n a će o b n aro d o v ati »id ealan «. m o ram o biti sprem ni braniti i ne zlorabiti slobodu izbora. O ko ž e ­ ne za zub zam etk a. kontrarevolucija je potvrdila m og u ć­ nost isključivo ženske m oći u sferi rađ an ja. J e li novi križarski ra t na pom olu ? Bilo bi p o g rešn o vjerovati d a je o g o rče n a b o rb a protiv p rav a na izbor isključivo o sv eta razvlaštenih p atrijarh a. pospješiti dolazak n ero đ en ih nije m og u će prisilom . Niti će se naljepnicam a nahraniti njihova gladna usta. n ajv eća am eričk a ženska organizacija. tj. kazne će biti d rastičn e i prim jeren e. U m im ohodu p red Bijelom kućom sudjelovalo je 3 0 . pak. K onzervativni protivnici k o n tracep cije u S A D prešli su u napad u p o ­ četku osam d esetih . O d g o vo r na tu najnoviju kam pa­ nju bile su d em o n stracije koje je o rganizirala N acio n aln a organizacija žena. T k o je ovdje »u b ojica«? O sim p rav a n a izbor. popu t R um unjske. S am o su opsjedali klinike i fizički zlostav­ ljali žen e koje bi poku šale ući.0 0 0 potpisa. m orali su se suočiti s protudem on stracijam a njegovih zag ovornika koji su nosili tran sp aren te . kao na pri­ m jer K in a. »volja n a ro d a « . Jed in i n am kriterij pritom m o ra biti naša savjest. P raštan je bom bi pred klinika­ m a n eće im n ad om jestiti pjesm u dobrodošlice. pravo na odluku o sudbini n ero đ en ih — m a kakav bio njezin ishod. Po d stijegom bo rb e »za zaštitu života« postavljali su bom be u klinike za plan iran je obitelji koje su obavljale pobačaj. J e r . A k o g a. Ž eli li država sm anjiti pu čanstvo.0 0 0 žen a i skupljeno 6 0 0 . a stro ga i au to ritarn a država neiscrpni izvor podanika.POBAČAJ PRED CARSKIM REZOM 291 gubi pok orn u i ovisnu ženu. dopušteni broj djece po obitelji. kani u v ećati. D a ni referen d u m . uvest će . radnik a i ratnika. A k o nakon izostanka krvarenja izostane i novi podanik. Sve u im e zaštite (n e ro đ e n o g ) života. D o k svijet za sve n e p o stan e m jesto snošljivo za život. nije jam stv o poštovanja prava na izbor sv jed o če ned avn e d em o n stracije u R im u . gineko­ lošku policiju. civilizacijske i d em o k ratsk e tekovine u društvu koje p o jed in ce ne svodi n a podan ike. O n a ć e p o m n o bdjeti d a joj ne p rom ak ne nijedno m je­ sečno krvaren je nijedne svoje p o d an ice. N ećem o dopustiti d a našim životim a ravnaju ajatolasi. U ovogodišnjoj uskršnjoj antik on tracep cijsk oj kam ­ panji bili su n ešto um jereniji. T ijelo žen e i dalje je poligon za pokazivanje državne m oći. Štoviše. m o ram o uvažavati višeglasje sta­ vova. m a kakva bila m etod a kojom ć e se postići — n e sm ije biti p red m et ničijeg licitiranja. P ristan em o li poslušati izjave ljubavi nero đ en im a koje nam šalju anonim ni su građan i. Protivnici legalizacije p o ­ b ačaja postignu te referen d u m o m iz 1961. Svjedoci sm o žestoke kontraofanzive.

o m o re s ! .292 K O N JI. B r ig a z a rep rod u k ciju stan ov n ištv a u nekim s re d in a m a (i to z a o d re đ e n e p o p u la cije ) re z u ltira t ć e restrik tiv n im . Ž E N E . tj. P r ib ro jim o li to m e sve ofen zivn ije p ro p a g a n d n e k am p an je protivn ika k o n tro le ra đ a n ja . J o ­ sip a G rg u rić a . sa d ašn ja situ acija zah tijev a k o m e n ta r i javni stav. N ije tešk o zam isliti kak ve bi te m je re m o g le biti u situ aciji ak u tn e ek o n o m sk e krize. tro tjed n im n a s to ja ­ n jim a re d a k c ije Svijeta d a do b ije k v alificiran e i z n an stv en o u te m e lje n e k o m e n ta r e te z a o s p o ra v a te lja p ra v a n a k o n tra ce p ciju o d dr. L a d e M agd ić iz S av je to v a liš ta . su žavan je ili p o t­ p u n o u k id an je (le g a ln e ) m o g u ćn o sti izb o ra. O tem p o ra . on i su izostali p o slije in terv en cije d ire k to ra dr. d a k a k o . D ru g im riječim a . N a j­ p o zv an iji su . N o . uk ljučuju ći i p o b a ča j. O s ta je d ru g a m o g u ć n o st — n eg ativ n a stim u lacija. njegovo p r o d u ž a v a n je ili realn i dječji d o p la ta k — io n ak o sm o v e ć o d a v n o p resiro m a šn i. Isto d o b n o ć e d ru g e sred in e ra z m a tra ti m o g u ć­ n o st d o n o še n ja p ro n a ta lite tn ih m je ra . u n a to č o p e to v a n im . kojega je S av je to v a liš te z a p la n ira n je obitelji im alo p io n irsk u ulo g u u edukaciji u p r o te k la d v a d e s e tlje ć a . d a n e g o v o rim o o p o v e ća n ju n a k n a d e za porod iljski d o p u st. Z a pozitivnu stim u ­ laciju — u p rv o m re d u z a p o sle n o s t i rješav an je sta m b e n o g p itan ja m la ­ dih . o p a sa n u d a r a c p rav u n a k o n tra ce p ciju . k o n k re t­ nim p o litičk im in te re sim a . R A T O V I A k tu a ln e ra sp ra v e o p o tre b i č a k i rad ik aln o novih m je ra u p o p u lacij­ skoj p o litici Ju g o slav ije o b ilježen e su č e s to v rlo p ro tu rje čn im . stru čn jaci iz Z a v o d a z a zaštitu m ajki i d je ce . antin a ta lite tn im m je ra m a .

Kulturnom myenom do žene »novog tipa«.: Problem utem eljenja historye žena u Jugoslaviji. 5 1 -6 0 . Članak je također objavljen u prvom broju časopisa Gender and History (1989).1 9 8 8 . Tekst je dio magistarske radnje pod naslovom Žene i m oć . što je ovo i učinilo. o naglom prekidu. žene. Pod naslovom Emancipacija i organizacija: Ulo­ ga Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva Lydia je u proljeće 1988. a ovaj dio te studije izašao je u časopisu Gordogan . Spomenuti Zbornik izašao je u nakladi Sociološkog društva Hrvatske. riječ je o torzu. V jeran Katunarić i Ivan Kuvačić 15. 5 . Em ancipacija i organizacija. br. .povijesna geneza jednog interesa koju je Lydia god. Rim 1988). Z a potrebe zbornika Žena i društvo. Čla­ nak je u prvoj verziji napisan po narudžbi urednika britanskog časopisa History Workshop Newsletter (O xford). neposredno prije odlaska na kobno putovanje. N ije smatrala da treba objavljivati cijelu radnju. Kultiviranje dijaloga što ga je Lydia sama uredila (Zagreb. 15-16. a članak je objavljen u poglavlju »Upi­ sati žene natrag u povijest«. dovršila i prvi dio radnje koji se ovdje prvi put objavljuje u cijelosti. Lydia je završila potrebna istraživanja za disertaciju te izradila konačan plan rukopisa. te u knjizi Gli studi sulle donne nella Universita. sa zadovoljstvom je pred­ ložila Znanstveno-nastavnom vijeću tadašnjega O O U R -a Humanističke i društvene znanosti Filozofskog fakulteta i Zagrebu da je prihvati. Potkraj 1989.BILJEŠKA O RADOVIMA U OVOJ KNJIZI Prvi dio: NEVIDLJIVI PREDM ET K oqji. str. 73-111. siječanj-travanj 1984. str. Rih tm an Auguštin. 1984. obranila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. ratovi ltd. Ipak. Komisija u sastavu D. 1987) proširila je njegov prvi dio pregledom kritika povijesne »nevidljivosti žena«. a u siječnju 1990. je r tekst uostalom i završava zarezom i podsjetnikom za daljnju razradu. prijavila doktorsku disertaciju.

o r how a tradition was tem pered« objavljen u E ast Euro­ pean Politics & Societies 4. uglavnom kraći publi­ cistički radovi. 6 9 -7 0 . i ponovljenom u tadašnjem Zavodu za istraživanje folklora u ožujku 1989. str. R. V eći dio ovoga poglavlja čine članci što ih je autorica objavljivala u ženskom tjedniku Svijet. Ž E N E . O ba su članka bila tek priprem a za veći rad o značenju i ritualu 8. te nedavno pod naslovom »Sumrak stare tra­ dicije. 1989. br. Tekst je priređen na temelju referata održanoga na 23. Točni podaci o svim objavljenim radovima Lydije Sklevicky sabrani su u Bib­ liografiji radova što ju je istražila i izradila Anam arija Starčević Štambuk. 26 (22. prijevod i pogovor Lydia Sklevicky. 4 -5 . 1981. ideologije i utopije. Zagreb.1 0 . koja je i pom ogla pri uređivanju ove knjige. Studije. Voće i povrće . 5 . R A T O V I Drugi dio: OD A N TR O P O LO G IJE Ž E N E DO P O LITIČK E AN TRO PO LO GIJE Nužnost ženske perspektive u antropologiji. L. građa. eseji. str. 1990.1 9 9 4 ). U skladu sa strukturom ove knjige ti su. P ro fesya etnolog: Analiza pokazatelja statusa profesije. A. pogovor str. Grafički zavod Hrvatske. 1 7 -1 8 . str. 1 2 . (zadnjem ) kongresu Saveza etnoloških društava Jugoslavije u listopadu 1989. 21. dopunjena i aktualizirana verzija istoga članka objavljena je pod naslovom Dan koji sviće nadom u listu Svijet br. Izm išljanje tradicije: Dan koji sviće nadom. Isti je članak pod naslovom »T he new New Y e a r. 6 9 -7 6 . članak je objavljen u časopisu Hrvatskog etnološkog društva Etnološka tribina br. kao prevoditeljica poezije. 8. 1988.294 K O N JI. nova N ova godina: Božić 1 9 4 5 -1 9 4 8 « . 4 5 -6 7 . 1988. 316. 1984. okupljeni u nekoliko manjih poglavlja. 1983. 3. 11. 5 9 -7 2 . 1 1 -1 2 . S. Nova Nova godina: Od M ladog ljeta k političkom ritualu. Treći dio: Ž E N SK A P O V IJE ST Između znanosti i um jetnosti: Pjesm e Erike Jon g (pogovor). 8 3 -8 9 ) koji daje uvid i u Lydijin prevoditeljski/pjesnički po­ tencijal. 1 2 1 -1 2 6 . Članak je objavljen u godišnjaku Instituta za etnologiju i folkloristiku (prije Zavod za istraživanje fol­ klora) N arodna um jetnost knj. M atrijarh at: Prijepor mitologije. Članak je objavljen u časopisu Hrvatskog etnološkog društva E tnološka tribina br. Prijevod zbirke pjesama Voće i povrće autorice Erike Jon g popratila je zanimljivim pogovorom (E rica Jong. K ao hommage pro­ fesoru Milovanu Gavazziju. str. Vijenac 1994. m arta koji je autorica iznijela na sjajnom predavanju o toj temi održanom u Muzeju revo­ lucije. str. okušala se godine 1981. str. . Zagreb 1991. D. Članak je pod naslovom Otkada se zapravo i zašto slavi m eđunarodni Dan žena objavljen u listu D anas br. Objavljen je posthumno u zbor­ niku Sim boli identiteta. u Zadru. 3. str.

ur. ur. Institut društvenih nauka. Milton. str. J. Cornell University Press. Ullstein Materialen. Beograd. 1982. Bausinger. 14. 1572-1582. Paris. 1984. str. Folklore«. Elisabeth: L ’amour en plus. Penguin Books. Belaj. »Male Bias in Anthropology«. Cominformist Splits in Yugoslav Communism. u: The Interpretation of Ritual. Tavistock. Vladimir. 6-7. 1972. 1980. Edwin: »Belief and the problem of women«. Belaj. str. Vol. str. Bertoša. Književna smotru. Michael: »Voluntary Associations«. u: Sowjetsystem und Demokratische Gesellschaft. 32. Benjamin. 1980. I Antropological aspects. S. Razlog.CITIRANA LITERATURA Annas. Studia Ethnobgica. Ivo: With Stalin Against Tito. 46. Freiburg/Basel/Wien. 17. Đadinter. David L. The Macmillan Company and the Free Press. br. Pamela J. Ardener. Bahtin. New York. Anka: »Za učvršćenje organizacije«. Banton. 1. Ernest Bomemann. nove riječi: Androginija u feminističkoj znanstvenoj fantastici«. str. Mihail: Marksizam i filozofija jezika. Citirano prema K. Eine vergleichende Enzyklopiidie. . Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu. London. 1989. Walter: »Povijesno-filozofijske teze«. Vitomir: »Plaidoyer za etnologiju kao historijsku znanost o etničkim skupinama«. Đaijaktarević. Baltimore. Vitomir: »Šezdeset godina neprekinute nastave etnologije na Zagrebačkom sveučilištu«. Hermann — Felix J. 1979. Man. 1975. 78-86.: »Novi svjetovi. Ithaca and London. Reprint Edition. La Fontaine. Moskva. u: International Encyclopedia of the Social Sciences. Fran­ kfurt. u: Uz kritiku sile. str. Mihail: Estetika slovesnogo tvorčestva. Sonderdruck. 6. 16. Beograd.XXe siicle. 357. Danac. Mirko: »Problem tobelija (virdžina) na Balkanskom poluostrvu«. 11. Nauka. Herder. Beauvoir. Vol. 1979. 1982. 585-587. 1988. Arbeiterbewegung und Feminismus. 273-286. Simone de: The second sex. Etnološka tribina. Sills. Oinas — Carl Stief: »Folkloristik. 1. 9-13. Nolit. Arzenšek. 149-150. Zagreb. Bahtin. 1965-1966. 1988. Histoire de l’amour matemel XVIIe . 15. 28-29. 1943. 1988. 1971. Struktura i pokret. XV III. 18-19. Miroslav: »Povijest i etnologija u ’novoj historiji’«. Žena u borbi. str. Flammarion. Naše teme. 1972. ur. 1. Berus. str.

George E. Sarajevo. Vera: Kolektivni rad u savremenoj školi. James Clifford. Barbara: »Angels in the Devil’s Workshop: Leisured and Charitable Wo­ men in Nineteenth-Century England and France«. 24-25. 1960. Edholm. Erlich Stein. 1934. Liber.. Erickson. 1977. 1936. London. III. 8.Tito: Žena u revoluciji. ur. 1934. Zagreb.: »Networks. u: Writing Culture: The Poetics and Poli­ tics of Ethnography. Bloch. London. str. 1933. »O inteligenci i intelektualcih. Christine: »A Materialist Feminism is Possible«. 1983. Durkheim. Gisela: »History. ŽE N E . Gisela: »Historische Frauenforschung: Fragestellungen und Perspektiven«. 11. str. II. Zagreb. u: Social Structure and Network Analysis.: »Network Structures From an Exchange Perspective«. 1978. 1982. Erlich Stein. 1971. Conti Odorisio. u: Copans. . 1971. 6. str. Minerva. 1982. 52-53. Claudia Koonz. 1986. 177. Roma. Cook. Davin. Nova revija. Zagreb. 1984. Vera: »Istraživanje o porodici«. Erlich Stein. M. 1937. Zagreb. 1985. Beck. Annales d’histoire čconomique et sociale. Bock. Žena danas. 1987. Backes-Clement: L ’anthropologie: science des socićtis primitives?. 5-6. Vera: Današnje dijete . 87/291. Erlich Stein. 1981. Boston. Židov. Raphael Samuel. str. Zagreb. Delphy. Ideologies and Belief Systems«. 170. Naprijed. Atlas nakladnog za­ voda u Zagrebu. Gender History«. Blaženka: Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje. u: Fra­ uen suchen ihre Geschichte. Marsden i Nan Lin. Sage Publications. Bonnie H. Minerva. Bonnie H. Erickson: »Networks. Erlich Stein. Frančiščka. Critique of Anthropology. Miinchen. Peter V. 1982. Marcus. str. R A T O V I Bilandžić. ur. str. Ideologies and Belief Systems«. ur. 1. Emile: The Division of Labor. Školska knjiga.Problemi suvremenog odgoja. str. Bulzoni. Josip . 1979. 101-130. Vera: Jugoslavenska porodica u transformaciji.: »Une ćtude rćgionale: gćographie ou histoire?«. 6. Pogovor z Angelo Vodetovo«. Free Press. Svjetlost (et al. Feminist Review. u: People’s History and Socialist Theory. Women’s History. University of California Press. Peter V. ur. dopunjeno izd. Felicity — Olivia Harris — Kate Young: »Conceptualising Women«. Zagreb. James: »Introduction: Partial Truths«. 1934. Glencoe. 296-324. Sage Publications. str. Erlich Stein. 24. E U I Florence Working Paper No. Verlag C. 1947. Buttolo. 9-10. Broz. Peter V. Copans. P. ur. 81. 5. str. Zagreb. ur. Saša: Žena u radnom odnosu. u: Becoming Visible: Women in European History. 3. str. Beverly Hills/London/New Delhi. str. Tomay. 182. Sage Publications. Renate Bridenthal.296 K O N JI. Clifford. str. Ginevra: Donna e societd nel’600. Houghton Mifflin Compa­ ny. Despot. Anna: »Feminism and Labour History«. Routledge and Kegan Paul. Vera: Individualna psihologija u školskoj praksi. III. 1979. Marsden i Nan Lin. ur. 1937. Beverly Hills/London/New Delhi. Berkeley. 7-8. u: Social Structure and Network Analysis. Beverly Hills/London/New Delhi. Jean: »De l’ethnologie k l’anthropologie«. Corrado Pope. Marsden i Nan Lin.. Dušan: Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. H. Vera: Metoda Montesori. Los Angeles. u: Social Structure and Network Analysis. Erlich Stein. 2788-2791.). Karen S. str. Zagreb. 1977. 2. 87.. Godelier. Cekade. Editions E. Vera: »Alfred Adler: Povodom smrti osnivača individualne psihologije«. Minerva. Bock. Karin Hausen. Đuranović-Janda.

Feldman. . Wien. David L. ur. Erlich Stein. Hobsbawm. Žena danas. str. Vera: »Politička prava žena«. Wiener Frauenverlag. 1955. New York. Vera: »Žene i općinski izbor«. 12. Simon and Schuster. ur. Fontana/ /Collins. Nancy F. u: Inter­ national Encyclopedia of the Social Sciences. 1985. ur. 10 i 11. 3 str. Mirjana: »O privrednoj aktivnost žena Jugoslavije od 1918-1953«. str. ur. Joseph R. 1938. u: Die ungeschriebene Geschichte. 1935. Školska knjiga. Žena danas. New York. 1935. 40. Clifford: The Interpretation of Culture. Nancy: My Mother/My Self: The Daughter’s Search for Identity. Vera: »Omladinska pitanja«. The Female Body in Western Culture. u: The Invention of Tradition. 1985. 36. Sills. Knopf. E. Gledišta. H. Erlich Stein. 1976. 1938. u: Frauen suchen ihre Geschichte. Herskovits. A Heritage of Her Own: Toward a New Social History of American Women. Eric: »Introduction: Inventing tradition«. str. Gianini Belotti. XV. 1935. Erlich Stein. Matica Hrvatska. 1973. New York. str. Heide: Die Gdttin und ihr Heros. 8-9. 1973. Za­ greb. Beck. I. 14. Erlich Stein. Erlich Stein. Zagreb. Historikerinnentreffens in Wien. The Macmillan Com­ pany and the Free Press. Cott and Elizabeth H. 605. str. 113-123. 27. Andrea: »Eine alternative Frauengruppe in Zagreb: Zwischen Aktivismus und Frauenforschung«. Miinchen. 1. Zagreb.C IT IR A N A LITERATURA 297 Erlich Stein. Gavazzi. Institut za hrvatsku povijest. Suleiman. 12. Zagreb. 7. Geertz. Friday. Feltrinelii Editore. str. knj. 17. Press. str. Židov. 1980. 1967. I. 1979. Stanovništvo svijeta. Friganović. Filipović. Miinchen. 52. ur. 9. Karen: »Einleitung«. 1936. bis 19. T. 448. Cambridge University Press. Cambridge. Milano. u: The Rise and Fall of Project Camelot. 1971. 1987. Gerhard. Milenko S. Židov. Liber. 1989. u: Jugoslavenska po­ rodica u transformaciji. 11-12. New York.3. Die Neue GeselIschafL Frankfurter Hefte. 296. II The Study of Social Movements. II.: »Žene kao narodni glavari kod nekih balkanskih naroda«. Mladen: Demografija. Sara: Personal Politics: The Roots of Women’s Liberation in the Civil Rights Move­ ment & the New Left. 1979. str. 1. Cambridge University Press. Mirjana: Historijska znanost. str. 263. 1980. 1983. 15-16. 336 Erlich Stein. Vol. sv. II. 1961. Vera: »Sudbina jedne ankete: Umjesto predgovora«. 1870-1914«. Hausen. str. Basic Books. 4. str. I. Ranger. 1974. Pleck. Vintage Books. Johan: »After Camelot«. 1954. Vera: »Kriza ili transformacija porodice«. 9. str. Karin Hausen. 20. 1972. Cambridge. Gusfield. ur. 14. Melville J. 1. str. 1939. April 1984. Milovan: Godina dana hrvatskih narodnih običaja. 817. New York. III. T. Hobsbawm. Sarajevo. Susan R. str.: »Social Movements«. u: The Invention of Tradition. Vera: »Žena i porodica«. Evans. Hobsbawm. Sveučilište u Zagrebu. Cambridge M. Život i rad. 15. Vera: »O aktiviranju žena«. Cambridge. str. Elena: Dalla parte delle bambine. Vera: »O uspjesima feminističkog pokreta«. Frauenoffensive. Ekonomski pregled. 13. 139-157.: Cultural Anthropology. 7. Horo­ witz. E. 6: Erlich Stein. 1986. T. Reprint Edition. Ranger. Židov. ur. Verlag C. 16. Gjukić. Dokumentation des 5. Galtung. Gross. Godiš­ njak balkanološkog instituta NR BiH. Gčttner-Abendroth. str. Eric: »Mass-Producing Traditions: Europe. Hobsbawm. Ute: »Die Frauenrechtserklarung der Olympe de Gouges«.

Institut društvenih nauka. X X V . Sveučilišna naklada Liber (et al. 1977. Claudia: Mothers in the Fatherland: Women. Lurie. Hurwitz. 1984. 20. Zagreb. Wolkowitz. str. Steven (Stiven Ljuks): »Politički ritual i društvena integracija«. Beograd. R A T O V I Horvat. Draginja: »Bilo je to prije četrdeset godina«. 1985. Jalušič. 173. Nenad: »Slovenski korak dalje«. 1987. 183-377. K. Mladen: Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945.: »The International Sisterhood«. Rada: »Studije o ženi i ženski pokret«. str. Miščević. Lemer. Koonz. London. str. Mackintosh. 20..298 K O N JI. 147. 279-280. ur. Kolar-Dimitrijević. Caroll. V I. X V III. str. 1986. Christel (Kristl Lejn): »Ritual i ceremonija u suvremenom sovjetskom društvu«. Kultura. Women in Eu­ ropean History. 143-164. Boston. Koštunica. 1980. Kecman.). 31-49. Kašić. 1986. Zagreb. Katunarić. 296. 1944. The Invention of Tradition. 1981. u: Of Marriage and the Market. Alison: Clever Gretchen and Other Forgotten Folktales. vol. (Subjektivacija žensk v proletarsko razredno zavest ali kako je nastala podoba proletarke) (1890-1914)«. 1980. ŽE N E . 365. Beograd. Dnevnik 1943-1945. Danas. Žena. . Cambridge. 1981. 1979. Problemi. 10. Nolit. Centar za filozofiju i društvenu teoriju. the Family and Nazi Politics. 8(32). Heinemann. 1984. Kašpar. Divlja misao. Iveković. 195. u: Radni slojevi Zagreba od 1918. Narodna knjiga/ISI.London. Eric Hobsbawm and Terence Ranger. Vjeran: Dioba društva. Metikoš. Univerzitet u Beo­ gradu. Oxford University Press. ur. Biljana: »Uloga Agitpropa KPH u Slavoniji (1945-1950)«. Berenice A. 1988. 1-15. str. ur. do 1931. Iveković. 73-74-75. Časopis za suvremenu povijest. SDH. 1988. 1973. 1970. 1966. Edith F. 7. 283. 1. Zagreb. ur. Naprijed. Žena u borbi. 1-2. knj. 1988. Vojislav i Košta Čavoški: Stranački pluralizam ili monizam. str. Dragoljub Mićunović. u: Liberating Women's History. str. Lane. godi­ ne«. 1981. Libuše: »O studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu«. 53-54. Katunarić. Barbara: »Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Over­ view«. Liberalizam i socijalizam: Liberalne i socijalističke ideje i pokreti na tlu Jugoslavije. Naprijed. 5-6. Mira: »Položaj i zarade radnih slojeva Zagreba od 1918-1931. Me­ thuen. Zagreb. London. str. Studies in Comparative Communism. 49. 1987. IHRPH. 16-17. 5-6. str. str. Jovanka: Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 19 14 1941. str. 1987. Chicago . R. 339. Houghton Mifflin Com­ pany. Vlasta: »V politiki potrebujemo podporo žensk.. Bosiljka: »Od obmane do izdaje«. Young. Jancar. 1989. University O f Illinois Press. Lerner. London. Zagreb. Lukes. Zagreb. Krajačić. C. 7-8. Vjeran: Ženski eros i civilizacija smrti. Razprave. Los Angeles. Naprijed. 1983. Oxford. Levi-Strauss. str. Ivanković. Etnološka tribina. C SE Books. Marksizam u svetu. Gerda: The Majority Finds Its Past. Maureen: »The Sexual Division of Labour and the Subordination of Wo­ men«. Nenad: Filozofija jezika. br. Josip: Preživjeti u Zagrebu. Gerda: »Placing Women in History: A 1975 Perspective«. 1982. str. str. 19. 73-74-75. 11. Cambridge Univer­ sity Press. ur. Beograd. Renata Bridenthal and Claudia Koonz. u: Becoming Visible. X IV . 162. 1976. str. 14-16. Kultura. Beograd. br. str. McCullagh. 1978.

str. Sally F. 35. 6. Karlo: »Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta Hrvatske naša velika i snažna porodica«. ur. Beograd. str. (et al. Rihtman-Auguštin. Časopis za suvremenu povijest. 1-2. Franz: Demokratska i autoritarna država. str. Aleksandra: Živim znači stanujem. Zagreb. Godišnjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Oslobođenje Hrvatske 1945. Juliet: Women's Estate. Školska knjiga. 1977. Beograd. str. IIC. str. Rezultat stava KPJ prema ženskom pitanju i posledice politike Narodnog fronta«. 1983. 298. Žarana: Sociologija i feminizam. vlast. Papić. Mrazović. 1980. Zagreb. Oakley. 103-106. 5. 11. u: Set and Class in Women's History. 1976. Mur i B. KZDAŽH. 1981. Dunja: Etnologija naše svakodnevice. 1983. Žena u borbi. Zagreb. Studije o političkoj i pravnoj teoriji. u: Dunja Rihtman-Auguštin: Etnologija naše svakodnevice. 1948. 73-74-75. str. 1944. 1944. Naprijed. str. Mary P. Judith L. 1982. u: International Encyclopedia of the Social Sciences. str. 32. 1984. Zbornik. Hrvatsko etnološko društvo. str. Meyerhoff (S. Dunja: »Pretpostavke suvremenog etnološkog istraživanja«. ur. Vol. . 297. 117 i 128. Danas. ur. Newton. 1943. str. VI. Martin Robertson. Dunja: Struktura tradicijskog mišljenja.C IT IR A N A LITERATURA 299 Mitchell. 20. The Macmillan Company and the Free Press. Žena u borbi. Moore. Ryan and Judith R. Zagreb. Martin Robertson. 1987. 10. 1974. 1980. 11. Školska knjiga. str. 1. Dunja: »Velika pomutnja«. PoliĆ. Oxford. Poulantzas. Hrvatsko etnološko društvo (et a l ) Zagreb 1989. Rihtman-Auguštin. Dunja: »O ženskoj subkulturi u slavonskoj zadruzi«. 1972. Zdenko: »Prvi kongres Jedinstvenih sindikata Hrvatske«. br. Stanko: »Narodnooslobodilačka borba stvorila je ženu novog tipa«. 12. 1973. 2 Obradović. Rihtman-Auguštin. 1986.: »Formiranje A FŽ -a 1942. 1988. Newton. 1944. Prokop. Globus. Revija za sociologiju. br. Mejerhof): »Svetovni rituali. 3. 12. Žena u borbi. Etnološka tribina. Baltimore. u: Žena u seo­ skoj kulturi Panonije. Č. Oakley. Pye. str. 10. Rihtman-Auguštin. Papić. Radelić. VI. br. Sills. str. Rich. i Barbara G. str. Marija: »Koncepcija narodne demokratije«. G. Nicos: Država. Walkowitz. Popov. Radko: »Novi lik slovenske žene«. Ana: Položaj žene u porodičnom pravu FNRJ. Lon­ don. Narod­ na umjetnost. Posebno izdanje. 5. F. Prosveta. »Ka antroplogiji žene«. Routledge and Kegaii Paul. 1988. David L. Penguin Books. Dunja: »Djed Mraz«. Ann: Women Confined: Towards a Sociolog of Childbirth. str. Reprint Edition. 1-23. Oblici i značenja«. Judith L. X III. Školska knjiga. 218. br.: »Political Culture«. Rakar.): »Editor’s Introduction«. socijalizam. 6. Kultura. Lucian W. Rihtman-Auguštin. Muraj. Opačić Ćanica. 1988. Zarana-Lydia Sklevicky. London. AIHRPH. Sherry: »Žena spram muškarca kao priroda spram kulture?«. Rihtman-Auguštin. 1-2. Virago. u: The Sociology of House­ work. Žena u borbi. Ortner. New York. ’ ’ Neumann. Zagreb. Žarana Papić i Lydia Sklevicky. 1978. Adrianne: Of Woman Bom: Motherhood as Experience and Institution. 1-2. Anica: »Prosvjeta je temelj svakog napretka«. 9. Ann: »The Invisible Woman: Sexism in Sociology«. 1989. 1961. Oxford. 112. u: Antropologija žene.

X V III. Press. 1984.1983)«. Rubin. Reprint Edition. Lamphere. 1. 3. New York. 1984. Lydia: »Nova Nova godina . Polja. 1988. 1972. 532. Monthly Review Press. 15-16. 4. 184 Stipetić. II Sociological aspects. str. u: Antropologija žene. Volume II. br. Beverly Hills/London/New Delhi. Milton: »Culture. Reiter. Joan W. Sklevicky. 1986.: Western Societies: A Documentary History. str. 1984. 85-127. knj. The Macmillan Company and the Free Press. br. ur. 415-417.: »Woman. Social Structure and Network Analysis. u: Toward an An­ thropology of Women.: »Narodni front Jugoslavije (SSRNj . Marsden i Nan Lin. u: International Ency­ clopedia of the Social Sciences. Sklevicky. Gender and the Humanities. 1945. Komunist. 91-151.. ur. 454-456. Cul­ ture and Society. Z. X X X . ur. Povijesni prilozi. dio.Od ’Mladog ljeta’ k političkom ritualu«. Sklevicky. Sally: »Woman the Gatherer: Male Bias In Anthropology«. ŽE N E . 1982.300 K O N JI. Y & London. David L.: »Gender: A Useful Category of Historical Analysis«. 1988. str. 1984. posestrimstvo i idealizam narodne borbene žene«. American Historical Review. ur. 7-58. Sklevicky. Revija za sociologiju. Faber and Faber. 1984. Katarina: »Organizaciono-politički aspekti djelovanja Narodnog fronta u Sla­ voniji 1945-1951«. Zagreb. 3(1). 2. 1988. Stanford Univ. u: International Encyclopedia of the Social Sciences. VI. Žena u borbi. Scott. Veljko: »Protuslovlja između industrijalizacije i profesionalizacije rada«. 309. Časopis za suvremenu povijest. Shils. 1988. str. Etno­ loška tribina. str. Novi Sad. str. Lydia: »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do Drugog svjetskog rata«. 1982. 59-72. Zagreb. 36-45. 1983. Sage Publications. Zorica: Argumenti za revoluciju . David L. Sklevicky. 374. 1-2. Alfred A. ur. Vol. 5. David L. Reprint Edition. 1975. New York. 1054.: »Voluntary Associations«. R A T O V I Ritig. 1067-1069.August Cesarec. Vol. str. 4-6. programsko-teorijske osnove i procesi u društvenoj praksi 1945 . str. Lydia: Žene i moć: Povijesna geneza jednog interesa. br. 247-258. dio. Salzburg Seminar-Ses­ sion 271. Singer. str. Lydia. str. Gordogan. dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma. str. Gayle: »Traffic in Women: Notes on the ’Political Economy« of Sex’. str. NR Hrvatska 1945-1953«. . The Macmillan Company and the Free Press. u: Razvoj. »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945«. 3(1). Slocum. u: Woman. Spehnjak. Joan W. str. Knopf. Z. Lydia: »Antifašistička fronta žena . 17. Sills. str. neobjavljena magistarska radnja. CDD. 1. Rayna R. str. 1974. Lydia: »Mjesto i zadaća A F Ž -a u postrevolucionamim mijenama društva. 15. 11.razvoj. Peter V. Sklevicky. Žarana Papić. M. 178-180. str. ur. str. 1-2. culture and society: A theoretical overview«. Boston. London. Svetozar: »Viteštvo. Gayle (Gejl Rubin): »Trgovina ženama: beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«. Scott. Prosveta. Sills. X IV . K. 91. Rosaldo i L. Edward: Tradition. Povijesni prilozi. 1982. Rosaldo.: »Women’s Claims to Equal Rights« (summary). Lydia Sklevicky. u: Toward an Anthropology of Women. 308. New York. 12-13. N. M. Beograd. Zagreb. 3. Salzburg. Zagreb. Filozofski fakultet. 49. Sills. Spehnjak.kulturnom mijenom do žene ’novog tipa’«. 1972. 16. Rus. Rubin. 1981. The Concept of Culture«. 77-111. Scott. 1984. Joan W. 20.

12. Zagreb. London. 42-43. n. XIV. Žena u borbi. Supek. Zbornik 1 kongresa jugoslavenskih etnologov in folkloristov. Žena u društvu i privredi Jugoslavije. 126-127. str. GZH. Sharon L. London.: »Govor maršala Tita radnom kolektivu Titovih zavoda Litostroj’ u Ljubljani«. Olga: »Ethnology in Croatia«. Maja: »Zastavica i na njojzi piSe.: »Ideology and Equality: The Status of Women in Eastern and We­ stern Europe«. New York. 1968. (Uve Vezel. Žena u borbi. Translated with Notes and Commentary by Darline Gay Levy. Signs. U. J. Knjižnica Glasnika Slovenskega etnološkega društva. 1981. 1989. Josip-Željka Šporer: »Profesija sociolog«. 16-17. 1981. Women in Revolutionary Paris 1789-1795. Glas rada. n. Vision and Method in Historical Sociology. Veda: »Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji domovine«. 6. 5. 135-143. Prosveta. Milton: »Prejudice«.): Mit o matrijarhatu. Eugen Diederichs Verlag. No. 1945. Zimbalist Rosaldo. Comparative Political Studies. Stuard. Žena u borbi. Pluto Press. 4-5. II Social Discrimination. u: International Encyclopedia of the Social Sciences. University of Illinois Press. str. 1972. III. Zagreb. 1945. David L. IHRPH/Školska knjiga. 11-46. 1983.C IT IR A N A LITERATURA 301 Strachey. 15. Theweleit. 1984. Feminist Studies. Supek. 1983. 449. str. Revija za sociologiju. Urbana. 1. Ljubljana. 11. . Werner: The Emancipation of Women: The Rise and Decline of the Women's Movement in German Social Democracy 1863-1933. Beograd. Selected Documents. London. 16-17. 1978. str. 1983. Zbornik radova. Školska knjiga. Zagorac. Statistički bilten br. 51-65. Supek. Sills. str. 23-24 Supek. s. str. no. str. Etnološki pregled. I. Naprijed. Revija za sociologiju. s. Županov. Beograd. ur. The Macmillan Company and the Free Press. Koln. Thonnessen. Stremec. Beograd. Chicago. Harriet Branson Applewhite. Theda Skocpol. 1983. 9. str. dobit će je tko uradi viSe«. Rudi: Ispitivanje javnog mnijenja. XX . 4. Klaus: Muške fantazije. Fiirchten und Begehren. 1979. 13. 1947. Mary Durham Johnson. Zemon Davis. 1972. 12-13. Supek. Cambridge/London. Ljubinka: »Odluke Pete zemaljske konferencije KPJ o radu medu ženama i njihova realizacija u periodu 1940-1942«. br. Signs. Zagreb. Claudia Schmolders. 1980. 1945. 409. br. 458. Rudi: »Položaj jugoslavenske sociologije«. Die Wilde Frau: Mytische Geschichten zum Staunen. br. Savezni zavod za statistiku. Wesel. 1-2. Leksikografski zavod »Sveznanje«. Chicago.: »Borbeni put žena Jugoslavije«. Žuvić. ur. 36. 133. 1983. Širić-Bogetić. Wolchik. 82-83. Olga: »Osnovne značajke etnologije u Hrvatskoj od 1945. Nada: »Naša ženska Štampa«. 1959. Peta zemaljska konferencija KPJ. Ray: The Cause: A Short History of the Women's Movement in Great Britain Virago. Yinger. 12. str. Spring-Summer. 1976. Susan Mosher: »The Annales School and Feminist History: Opening Dialogue with the American Stepchild«. str. str. Zagreb. str. Michelle: »The Use and Abuse of Anthropology«. vol. 7. 3. Natalie: »’Women’s History’ in Transition: The European Case«. Cambridge University Press. do danas«. Rudi: Zanat sociologa. 1973. str. 83-103. 1984. ur. Vol. 1972. 1984. Reprint Edition. 12-13. str.

1948. 1948. s. s.1989. Vjesnik. snage i rada«. 24. Žena. 1936-1940) Ženski svijet (Zagreb. 1987. 822. 12. 3. Vjesnik.130. 1943. br. V II. Vjesnik. str. V II. Ž E N E . 13. 1946. Žena danas (Beograd. 12. 1945. V I. 2. 17. 3-4. 23. s. Božić 1947. III (33). str. 1939-1941) Rukopisi: Stein Erlich. V. br. n. Rad.Frankfurter Hefte. Božić. 1946. 129 . 24. 24. 8. 49. 12.: »I kongres kulturnih radnika Hrvatske«. 50-51.: »Uklanjanje pet profesora s tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 19511953«. 1983. Božić. 1949. n. Žena u borbi. 1947. str. 12. 1946. V. n. 1944.302 K O N JI. 9. Vera: »An Anthropologist’s View of Different Gender Roles« Šporer. 513. 1945. Slobodni dom.Sind Frauen Menschen?« Slobodni dom. Vjesnik. 17. 3-4. 1. 1. Scientia Yugoslavia. 518. 52. R A T O V I s. Slobodni dom. str. Razgovor s Marijom Šoljan-Bakarić. 209. 1143. Slobodni dom. 1. Smotra je to bila ljubavi. 12. Časopisi: Die Neue Gesellschaft . 1989.: »Plenum mjesnog sindikalnog vijeća Zagreba«. br. 2. 36: »Thema: 1789 . 3. 24-26. V. s. 1945. Željka: »Razvijenost sociološke profesije i odnos prema njoj«. VI. n. 12. 1. 21. 7. 212. 52. . Vjesnik. Vjesnik. n.: »Prva konferencija A FŽ Hrvatske. 24. 211. 1947. Vjesnik. V I. Žena u borbi. Vjesnik. 217.: »Nova hrabrost i novi moral«. IX . 1945. 1.

X. 716-736. 3. str. priredile i predgovor napisale. Revija za sociologiju. Zagreb. 5. 181 str. 69-77. Revija za sociologiju. 5/5.BIBLIOGRAFIJA RADOVA LYDIJE SKLEVICKY Kigige: 1983 Antropologija žene. Časopis za suvremenu povijest. 15-60. 92 str. str. str. 1981 Pjesme Erike Jong. Beograd. str. 8. Zagreb. XII.Siidosteuropa . XII. Književna reč. 1979 Ženski evnuh Žermene Grir u potrazi za izgubljenim spolom. zbornik. Zagreb. 128. 1977 Jugoslawien . s en­ gleskog preveo Branko Vučićević. str. Žena. 1979 Društveni položaj žene i razvoj porodice u socijalističkom samoupravnom društvu. str. Pitanja. (BiblioTeka) Izvorni znanstveni. 1981 Erica Jong: Voće i povrće. Ljubljana. Delo. Komunist. Zagreb. str. 1. (eseji i prijevodi). Zagreb. XXXIV . & Zarana Papić. Žena. X. Zagreb. 96-100. 29-46 = Adalćkok a n6 antropolćgi&jhoz. XX X IV . (Biblioteka Revije za sociologiju). Zagreb. str. str. veljača 1979. str. IX.novi institucizirani oblici za oslobođenje žena. Časopis za suvremenu povijest. 1976. Zagreb. Ljubljana.Handbuch. 1982. 1. 1978 Orijentacioni pregled izvora i literature za proučavanje historije socijalističke izgradnje. Rijeka. 1977 Antropolog — heroj u akciji: O potrebi kritičkog preispitivanja etnologijskoantropologijske tradicije. . str. Kultiviranje dijaloga. str. 3. Prosveta. 1-2. 1987 Žena i društvo. 29-46. 2^agreb. str.to znači ne!. IX. 209-224. 1980 Ka antropologiji žene. Grafički zavod Hrvatske. pregledni i stručni članci: 1976 Od borbe za prava do prave borbe. Beo­ grad. 6-7. 1982 Adalćkok a n6 antropolćgišjhoz. 1-2. 466-475. Pitanja. XXV II. 5. 92-99 = Društveni položaj žene i razvoj porodice u socijalističkom samoupravnom društvu. 92-99. Zagreb. 4. Letiink. Komunist. Argumenti. Ljubljana. 393 str. str. Letiink. 716-736 = Ka antropologiji žene. 1979 & Đurđa Milanović: Sadašnji trenutak zapadnoevropskog feminizma . X. 25-35. 466-475 = Od borbe za prava do prave borbe. 1981. veljača 1979. 123-134. 2. uredila i predgovor napisala. 1977 Kad žena kaže ne . IX. Socio­ loško društvo Hrvatske. prijevod i pogovor. Bd.

Revija za sociobgiju. Žena. Prema povijesti nade. 1985 A FŽ kao potencijalni čimbenik procesa kulturne mijene tijekom razdoblja N OBe. 1985. Problemi. 1982 Ženske studije u osamdesetim godinama. str. 454-456. dio. str. str. str. 1982 Trešnjevka u periodu obnove i socijalističke izgradnje [dio o ekonomskom razvoju općine od 1945-1980]. X X X . Gordogan. str. Zagreb. 62-74. str. Gordogan. 5. 73-111.). 1984 Antifašistička fronta žena . 1986 Prvi kongres A F Ž -a Hrvatske. Revija za sociologiju. Skupština općine Trešnjevka str 283-346. 1. str. Zagreb. Berlin. Zbornik Instituta za historiju radničkog pokre­ ta Hrvatske. 415-417. 412-415. 22. Zagreb. 94-101. 99-117. 121-126. 69-76. Spektar. Zagreb. X X IV . 1986 Der Utopie entgegen . 71-74. 4-6. 33. u: Frauenmacht in der Geschichte. 157-162. Putovi integracije žena u socijalističko društvo.Das Bild der »Neuen Frau« im Befreiungskrieg Jugoslawiens (1941-1945). 1984 Ispred mogućnosti recepcije . str. 3(1). Institut za hi­ storiju radničkog pokreta Hrvatske. 21. str. 1985 Tradicija i društveni položaj žene [diskusija na okruglom stolu održanom 24. dio. str. Jutta Dalhoff. zbornik. 40-44. Polja. 85-91. Wiener Frauenverlag. 71-75. Zagreb X II 1-4 str. Zagreb. Zagreb. str. Ljubljana. 89-97. 15-16. Dokumentation. Problemi. Dokumentation. 229-236. .neki uvidi Vere Stein Erlich. Zagreb. godine. X X X . 9 str. 1983 Nachkriegszeit und 1950er Jahre in Kroatien. X IV .304 K O N JI. Međunarodni dan žena. 1986 Natalie Zemon Daviš. u: Antropologija žene. 4-5. str. 1. 3. 85-127. 29— 31. Frauenforschung. Zagreb. 42 (5-6). Dunje Rihtman-Auguštin: »Struktura tradicijskog mišljenja«]. VI. 1. R A T O V I 1982 Pregled rezultata na istraživanju povijesti socijalističke izgradnje. V III. str. str. 2. 1984 Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945. Zagreb. str. u: Oslobođenje Hrvatske 1945. N IRO »Radničke novine«. 357-366. X I-X II. Ž E N E . 308. Etnološka tribina. Wien. 1984 Matrijarhat: Prijepor mitologije. 17 (1). 1987 Žene & žanr. 309-317. Izlaganje na znanstvenom skupu. X IV . u: Historikerinnentreffen. 1983 & Žarana Papić: Antropologija žene . 4-4. 1986 Modeli integracije emancipatorskog procesa. IX . Ljubljana. u okviru projekta »Povijest političke misli u Hrvatskoj« o knjizi dr. str. Povijesni prilozi. Ingrid Scholl (Hrsg. str. ideologije i utopije. X X IX . Narodna umjetnost.kulturnom mijenom do žene »novog tipa«. Diisseldorf. Časopis za suvremenu povijest. Gordogan. 1985 Emanzipatorische und integrative Tendenzen in der Frauenbewegung Jugoslawiens 1918-1953. 5: Die ungeschriebene Geschichte. Novi Sad. 1984 Odnos spolova u znanstvenom i publicističkom radu Vere Stein Erlich. 1985 Problemi istraživanja historije S F R J 1945-1980. Sindikat 85. Zagreb. Zagreb. u: Crvena Trešnjevka. 1986. Bd. (autorizirano izlaganje).novi horizonti analize polnosti u društvu. Antifašistička fronta žena Jugoslavije 1945-1953. Za­ greb. 1984 Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata. 1983 Nužnost »ženske perspektive« u etnologiji. 309. 20-23. Historische Frauenforschung. Naše teme. 1984 75. str. Schwann. 26-27. Časopis za suvre­ menu povijest. Zagreb. Monografija. u: Historikerinnentreffen. Uschi Frey. 4. 153-159. Prosveta. Beograd. str. Zagreb. 7-32.

11. Zagreb. 4. Razvoj. 487-500. u: Current Issues in Women’s History. guerre. str. 1994. Etnološka tribina. Gordogan. str. Marksizam u svijetu. 99-104. ratovi. 247-258. 11. Roma.ili kako se kalila tradicija. 93 -108.1. 26 (22. 4. Cross-National. 59-72 = Nova Nova godina . 12 str. 45-67. str. Oxford and New York. Zagreb. Pitanja.. str. u: Simboli identiteta. II.od »Mladog ljeta« k političkom ritualu. 4-29 = Sumrak stare tradicije. str. 1988. Gordogan. ].od »Mladog ljeta« k političkom ritualu. 4-29 = Sumrak stare tradicije. str. II. Zagreb. Routledge. str. str. Sulla difficoltš di ritrovare la vera storia delle donne in Yugoslavia. 88-109 = Nova Nova godina . [et al. 11. Zagreb. 29-30. str. 29-30. 73-78. 1990. Predano za tisak: Sisterhood: National. X. Nova Nova godina: Božić 19451948. 59-72 = The new New Year. str. žene. Vijenac. str. Etnološka tribina. Balkanologische Verdffentlichungen. how a tradition was tempered. (Pergamon Press. uredila Dunja Rihtman-Auguštin. 11. 11. Kultiviranje dijaloga. 12. Zagreb. 1994. 1991 Profesija etnolog . itd. 12. dileme i perspektive jugoslavenskog so­ cijalizma. 17-18. 1988 Nova Nova godina . str. 88-109 = The new New Year. Or. Zagreb. str.). V III.1. Angerman..ili kako se kalila tradicija. how a tradition was tempered. [za antologiju]: All Over the Map: Women’s Internatio­ nal Networks in History. 1988 Mjesto i zadaća Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva (NR Hrvatska 1945-1953).1990. translated by Dorothea Hanson. 26 (22.Žena ili o slobodi. 1978 Uredila: Aktualna tema . str. edited by A. Problemi utemeljenja historije žena u Jugoslaviji. (Biblioteka Revije za sociologi­ ju). International (Yugoslav Feminist Networks Between the World Wars). 11. 1.BIBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 305 1988 Cavalli. Gordogan. Zagreb. 1990 The new New Year... 4-29 = Nova godina . 1990 Nova Nova godina . Hrvatsko etnološko društvo. 1988. 1987 The fate of the institution of family in the period of revolutionary change in so­ ciety. 1989 More horses than women: On the difficulties of founding women’s history in Yu­ goslavia. East European Politics & Societies. 7-8. str. Vijenac.). Zagreb. 1990. 17-18.. translated by Dorothea Hanson. 68-75. Vijenac.1. translated by Dorothea Hanson. 1994. East European Politics & Societies. 1994. donne. 88-109 = Sumrak stare tradicije. Zagreb. SAD). Nova Nova godina: Božić 1945-1948.. eseji. Zagreb. 51-60. str. Or. str. Komunist [etc]. 1994. Zagreb.od »Mladog ljeta« k političkom ritualu. (Stu­ dije. 26 (22.ili kako se kalila tradicija. The case of postrevolutio­ nary Yugoslavia.analiza pokazatelja statusa profesije. 12. 12. Gender and History. 1987 Konji. Zagreb. II. Edizioni Scientifiche Italiane str. 59-72 = Nova Nova godina . 1. Stručni radovi: 1981 Bibliografski prilog: Studije o ženi i ženski pokret. 1. Berkeley. how a tradition was tempered. u: Gli studi sulle donne nella University. 1989 Emancipated integration or integrated emancipation. str. Zagreb. a cura di Ginevra Conti Odorisio. . Zagreb. Ricerca e transformazione del sapere. London. 8-9. građa). Or. East European Politics & Societies. 4. 29-30. 1994. Berkeley. 17-18. Nova Nova godina: Božić 1945-1948. u: Žena i društvo.). 1990. knj. Berlin. Berkeley. str. Etnološka tribina.

The Third International Interdisciplinary Congress on Women. 10-15. 1984. Portorož 18-20. Wien. Gordogan Zagreb 8 1986. Historikerinnentreffen. 1988 Mjesto i zadaća Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva (NR Hrvatska 1945-1953). Dubrovnik. 5. Iseljenici u radničkom pokretu zemalja iseljenja. Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske. tematsko područje: Žene u suvremenom svijetu). 20. Ljub­ ljana. 10. Die gesellschaftliche Stellung der Frau. Društveni položaj žene i razvoj porodice u so­ cijalističkom samoupravnom društvu (III. 10. 1982. 92-120. University of Bredford Conference. Godišnja skupština H ED -a. Amsterdam. 1988. 987. 8. Canada. 3. Eds. Zagreb. Bonn. Sažetak objavljen u: International Conference on Women’s History. 6. Zagreb. 3.das Bild der »Meuen Frau« wahrend des Befreiungkampfes in Jugoslawien. Women. 6. Zagreb. Simbolička inverzija spolova i politički nemiri u Evropi na početku industrijskog doba. 1985 Der Utopie entgegen . de Wildt. The Cru­ cial Decade. Godišnji sastanak Hrvat­ skog etnološkog društva. -11. 1986 Emancipated Integration or Integrated Emancipation. 159-161. ŽE N E . 1984. R A T O V I 1986 Prevela: Natalie Zemon Daviš: »Vladavina žena«. Institut za historiju radničkog pokreta i Centar CK SK J za idejno-teorijski rad »V. 9.306 K O N JI. 5. 1. Bakarić«. ’ ’ Radovi na znanstvenim skupovima: 1976 Od borbe za prava do prave borbe. Black Lambs and Grey Falcons. Berlin. 1983 The Typology of the 1960’s Women’s Liberation Movement in the USA. Oslobođenje Hrvatske 1945. 1985 The Fate of the Institution of Family in the Period of Revolutionary Change in Society. 4. 1987 Horses. dileme i perspektive jugoslavenskog so­ cijalizma. 3-5. Zagreb-Maribor. 26.. 1988. Sociologija. 1976. 5. America in the 1960s. 1988 Nova Nova godina. 1987 Miss. Bredford. Vloga in obmečje razlike v materijalističnoj teoriji II. Institut za historiju radničkog po­ kreta Hrvatske. 12. 7. On the Difficulties of Founding Women’s History in Yugoslavia. de Bruijin. 28-31. 1984 Emanzipatorische und integrative Tendenzen in der Frauebewegung Jugoslawiens. 1985. Uloga i položaj žene u tradicijskoj kul­ turi. Wars..In the Search of a Biography. 17-18. Berlin. 1984 A FŽ kao potencijalni čimbenik procesa kulturne mijene tijekom razdoblja N OBe. Historikerinnentreffen. 3. 1981. 7. 1987. 1984 Problemi istraživanja historije SFR J 1945-1980. 1982. 1987 Žene migranti kao zanemarena »manjina«. 1982 [Diskusija na evropskoj i povijesnoj sekciji]. 6-7. Razvoj. 12. 1985 Prvi kongres A F Ž -a Hrvatske. 1987. University of Dublin. 22. -22. 1985. Historikerinnentreffen. 1982 Problem odnosa spolova u znanstvenom i publicističkom radu Vere Stein Erlich. str. 22-24. 4. Sociološko društvo Hrvatske i Hrvatsko et­ nološko društvo. 4. 3-7. IUC. 1984. First International Conference on Re­ search and teaching Related to Women. Za­ greb. str. Montreal. Židovsko vprašanje. 1986. 6-10. etc. Putovi integracije žena u socijalističko društvo. Onslow . Trinity Colledge. Martz 1983. 1985. International Conference on Women’s History. 7. 9. 3. 16-19. Uloga A F Ž -a u stvaranju tradicije. the case of post-revolutio­ nary Yugoslavia. . 1981 Nužnost »ženske perspektive« u etnologiji. antropologija i etnologija. 24-27. 26-27. 1983 Nachkriegszeit und 1950er Jahre in Kroatien. 1983. Zagreb.

Ljubljana 1 2 1989. 23.. emitirano 29. Časopis za suvremenu po­ vijest. str.simbol trajne ambivalencije položaja žena. 1979. i 27. Časopis za suvremenu povijest.Revolution. Redovna skupština Sociološkog društva Hrvatske. siječanj i veljača 1984. prikazi i osvrti 1977 Lazarević. 24-31. Osmi marec . Frauen in der Politik. srpanj 1984. 1989. 1989 Sudjelovala s kratkim prilogom o »revolucionarnom osporavanju tradicije« u emi­ siji o božičnim običajima. Zagreb. 1989 Pripremila prilog o tradicijama (nakon arhivskog istraživanja i upoznavanja etno­ loške literature) povodom »Prvog aprila«. 176-179.27. Zagreb. X III. 1989). 18. Prvi pro­ gram Radio Zagreba. 12. 1989 Kako se svetkovao 8. emitirano 25. 12. Redoviti godišnji sastanak Hrvatskog etnološkog društva. Treći program Radio-Zagreba. 1977. 1989). 1989. Aleksandra Sanja: Život i djelo braće Seljan. 128 str. X III. Literatur . Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom raz­ voju RK SSRNH i Izdavački savjet časopisa Žena. mart?. 1989.da ali ne. Barbara A. 1989 Profesija etnolog. napisala uvodne napomene i komentare tekstova. str. Wirtschaft und Wissenschaft. 1989 Revolution . 12. 3. 7. 353-361. Zagreb (snimljeno 18. 21. 1989 Frauen in der Politik. str. Reprint. str.BIB LIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 307 1988 Women and Postrevolutionaiy Invention of Tradition. 1981 The Reversible World. XII. (snimljeno 8. Obrazovni program TV Zagreb. 1989 Pripremila prilog o božičnim običajima. 1989 Govorila o temi: Osmi mart . kongres SEDJ. 6. 2. 8. Simbolic Inversion in Art and Society. Omladinski radio. Časopis za suvre­ menu povijest.1989. 3. str. Zagreb. Wurzburg. siječnja 1981. 208-214. 3. str. pod naslovom »Sretna Nova godina«. Etnografski muzej u Za­ grebu. Ed. 1989 Napisala scenarij (u suradnji s Lj. 3. 1989).ein Thema fur Frauen?. 1980 Sociologija. Zadar 26 . 1984 Uredila seriju od tri emisije: Temelji naše socijalne antropologije. ’ 1989 Emanzipation und Organisation: Die Antifaschistische Frauenfront Jugoslawiens in den Postrevolutionaren Veranderungen der Gesellschaft. TV Zagreb. 26. 12. . 1989. emitirano 24. 1981 Ženski svijet. Zagreb. 1980 Redovni godišnji sastanak Hrvatskog etnološkog društva. XII. 10. IX.Frauen . Zagreb. Zagreb. 1989. 1989 Pripremila prilog o božičnim običajima. Babcock. Časopis za suvremenu povijest. (snimljeno 31. Bonn/Konigswinter 19 -21 1 1989. Zagreb. 187-194. Zagreb. 143-148.. Treći program Radio Zagreba. 12. 2. Časopis za suvremenu povijest. TV Zagreb. 3. marksizam i posebne znanosti. 9. Radio i TV emisye 1984 Uredila seriju od pet emisija o: Američkim studijima. Analiza pokazatelja statusa profesije. Prvi program Radio Zagreb (obrazovni). Grgurićem) o božičnim/novogodišnjim tradici­ jama. (snimljeno 19. 1989). 1988. 1981 Uloga i položaj žene u tradicijskoj kulturi. 12. okrugli stol. 12th ICAES (SymposiumCurrent Issues in the Anthropology of Gender). 70 Jahre Frauenwahlrecht. 1989. Paderborn 19-22. Narodna umjetnost. Zagreb. Recenzjje. 201-208.

1989 Novi teorijski nered. str. Elizabeth: Jedno je drugo.]. str. 18. 233-237. V. 1989. Naprijed. Narodna umjetnost. Zagreb. Časopis za su­ vremenu povijest. str. 29. str. Demos. C. Women. Zagreb. 1981. Etnološka tribina. 2. 1985 Dunja Rihtman-Auguštin. Amsterdam. Richter. 195-199. 386-389. Školska knjiga. Oxford University Press.]. 5. Zagreb. Zagreb.. 15. 21. . edited by W. IIC. 1986. Narodna umjetnost. 2. 294-296. 11. str. 1989 Rajković. Filozof­ ska istraživanja. Berlin. str. 48. Demos. 1988 Rihtman-Auguštin. Svijet. 24-27. New York/Oxford 1985. str. 3. 245-247. 1988.707. str. 1988 Iveković. 1989 National report on ongoing research projects on ’The changing role of women in society’ in Yugoslavia. 1986. the Family and Nazi Politics. Zagreb. R A T O V I 1982 Vujačić.]. Sarajevo 1988. Historijski arhiv Karlovac. Berlin. Izdavački centar R ije­ ka/Zavod za istraživanje folklora. 1989 Rihtman-Auguštin. Pazin. X V III.]. Zagreb. str. 1983 Radnički pokret i feminizam. Zagreb. Karlovac 1987. Berlin. 161.. Zbornik priloga i građe [Jakov Volčić und sein Werk. 706 . 1987 Novi putovi proučavanja. Časopis za su­ vremenu povijest. 21. Zagreb. X X X I.. str. Zagreb.. V. Svijet.: Prva ženska partizanska četa. 1988 & Anamarija Starčević-Štambuk: »Demos«. 1985 Vjeran Katunarić. 1989 Gay. 157. str. Zagreb. 1988.. 4. 1986 Informacija o Međunarodnoj konferenciji o povijesti žena (International Confe­ rence on Women’s History . Ženski eros i civilizacija smrti. Hg. 13. 853-856. 19. 8-9. 1989 Jakob Volčič in njegovo delo. von Jurij Fikfak. 1.. 1987). 26.Jakov Volčić and his Work. 23. Zorica: Znamenje smrti [Zeichen des Todes]. 17. 1989 Badinter. 2. 2. Akademie Verlag. Filozofska istraživanja. 6. 3. XV .oporost. Časopis za suvremenu povijest. Zagreb. 29. 1985 & Andrea Feldman: U povodu šestog međunarodnog susreta historičarki. str. Zagreb 1984. — 1. Me­ thuen. Školska knjiga. str. [bez apg. Naše teme. 1987. 231— 235.308 K O N JI. 1987 Rat u Španjolskoj 1936-1939. Dunja: Etnologija naše svakodnevice. i jugoslavenski interbrigadisti. Berlin (D D R). Izvještaji iz četrnaest zemalja. 1988 Koonz. [et al. Svjetlost. Sammlung von Beitragen und Material .ICWH). Demos. str. Rada: Sporost . 36. 1-3. 1988. 1342-1343. str. 1989. str. 176-177. 27. Zagreb. Časopis za suvremenu povijest. 1-2. 1. 169-170. 212-216. Zagreb.1987. 165-166. Etnološka tribina. 11. Zagreb 1984. Zagreb 1988. Biblioteka »Revija za sociologiju«. Zagreb 1988. 12. Zagreb. Zagreb. An Anthology of Con­ tributions and Fieldwork Materials). Dunja: Etnologija naše svakodnevice. 1989 Rihtman-Auguštin. [etc. 1989. London 1988. Žarana Papić: Sociologija i feminizam. Struktura tradicijskog mišljenja. Danas. 20. 139-146. Časopis za suvremenu povijest. Časopis za suvremenu povijest. Peter: Freud for Historians (Freud za povjesničare). Školska knjiga. Zbornik prispevkov in gradiva = Jakov Volčić i njegovo djelo.The Ethnology of Our Eveiyday Life]. 13. str. 29. Dunja: Etnologija naše svakodnevice [Ethnologie unseres AlItagslebens . 32. Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«. 233-235. str. [Vjesnik]. str. Beograd 1989.: Mothers in Fatherland. u: A Documentation of Current Research Projects in Progress 1984 . str. ŽE N E . Berlin. (Muzej revolucije na­ roda Hrvatske. X V II. Zagreb 1988. Zagreb. D. Konferencija za društvenu aktivnost žene i porodice R K SSRNH. Uz zbornik radova »Socijalna struktura«. 1-2. Vidak: Etos Crnogorke. urednik Emest Borneman. 3. 3. 20. Rijeka/Zagreb. Zagreb 1986. Školska knjiga. 1988 Stojić. [etc. Tradicionalni oblici i sadržaji u životu Crnogorke.

40-41. str. str. Nevine u ludnici. 10. 11. von Maja Bošković-Stulli unter Mitarbeit von Zorica Rajković. str. str. 44— 45. Stories. Zagreb. Svijet. 29. 3. 1982. Zagreb. 10. 26. 8. 30. 5. Zagreb. 23-24 (Beograd 1988). 8. str. str. str. 13. Sjećanje na budućnost. str. Gale­ rija Stećak. Svijet. 8. str. str. 1987. Dugi marš života Ding Ling. Stranka ispred vremena. 7. Priča o životu. Svijet. Demos. 4. Le tradizioni popolari del Natale. str. 12. str. str. 20. 6. 11-12. 29. Danas. Riddles and Poverbs from Neretva River]. 32-33. 16. Erzahlungen. Lider. 42. 3. 1988. str. Zagreb. Ratsel und und Sprichworter von der Neretva In the Land of King Norin. 30. Izmišljanje tradicije. 2. Grijeh koji je nemoguće imenovati. 12. 5. Svijet. Drugi spol. Svijet. Zagreb. 13. Svijet. Svijet. str. samo otvaranje vrata. 29. 74-75. Zagreb. 11. 27. str. str. str. Kad žene marširaju. Olga: Ethnology in Croatia. Berlin. Poems. Zagreb. 1988. 25. 6. str. 11. Svijet. stoljeća [Kroatische populare Liederbucher des 19. Svijet. Vještice još gore. 6. 9. Bit će skoro propast svijeta. 22. 9. 4. Svijet. 1. 1988. 42-43. 31. 10. 42-43. Bolest kao subverzija. Svijet. 8. 1988. Dobri dusi feminizma. Treći Reich. 1. str. Bomba s ukrasnom vrpcom. Svijet. 1987. 26. 1987. Firenze 1985. 24. 1988. 20. Zagreb. Zagreb. 1990 Europa. Zagreb. 44-45. Sloboštine nepokorene žene. . 23. Jajnici na tanjurima. 69-70. 28. str. 1988. 1987. Svijet. Svijet. 11. 1. Berlin. Da­ nas. 1. Svijet. 2. 3. 14. Zagreb. 7. Crna majka Eva. str. 29. Svijet. 1987. 1988. 9. Svijet. 46-47. 3. 32-33. 8. 6. Zagreb. Zagreb. Jahrhunderts . 32-33. 1987. Comune di Firenze. str. 44. 316. 15. 4. 41. 14. Vjesnik. 43. Zagreb. a cura di Paolo De Simonis. Priče. 19. Genijalne gubitnice genija. Ber­ lin. str. Metković-Opuzen. 1987. 18. Zagreb. Zagreb. 25. Narodna umjetnost. 1987. Borba srca s razumom. 22. Demos. 42. Zagreb. Svijet. 20. Zagreb. Zagreb. 9. 17. Zagreb. str. str. 42-43. Novinski članci: 1978 1982 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 Ne teorija. 216. 220. Demos. str. 19. 1987. 1987. 3. 3. 17. 5. 12.B IBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 309 1989 Supek. Zagreb. 14. 1987. str. 1987. 30. 32. Crvena Emma. 30-31. 11. 3. Zagreb.Popular Croatian Secular and Religious Songbooks in the 19th Century]. 5. 42-43. 29. 2. 1978. 3. Izdavački centar »Revija«. 15. Junakinje nove zemlje. Otkada se zapravo i zašto slavi međunarodni dan žena. 11. 12. 46-47. Od Samoe do slave. Zagreb. str. 18. pjesme. Svoga tela gospodarice. 7. 267. Svijet. 1989 Zečević. Kad riječi siluju. 1988. Svijet. Divna: Hrvatske pučke pjesmarice 19. Svijet. 7. Zagreb. 28-29. 1989 U kralja od Norina. str. Svijet. Svijet. str. Raj žena. 1987. str. Tri revolucije Giuseppine Martinuzzi. Zagreb. Drugovi i ljubavnici. 1. Zagreb. 1988. Osijek 1988. Zagreb. Svijet. 11. Nedovoljno je samo biti u pravu. str. str. str. Svijet. 1987. 43. 4. 161. 1988. 1988. zagonetke i poslovice s Neretve [Bei Konig Norin. 32. Hg. Zagreb. 1988. 6. Svijet. Patuljaste amazonke hrvatskog feminizma. 1988. Zagreb. Zagreb. 12. 14. 23. Zagreb. Svijet. 36-37. str. 43. »Etnološki pregled«. 21. 16. 11. 1987. 1987.

1990. 6. II. oživljavanje starih tradicija. IE F foto 27659-27694 (snimio Ivan Lozica). 1989. Magistarski rad 1984. maj. Zagreb. 1988 Neke nove svilene bube. 2. 21. 1281. 12. u Zagrebu. Disertacija. 19. Nova godina. Svijet. 17-18 = Nova godina . mart. 1989 Naša gospa od Tibeta. 1988. 1. 13. Ženska povijest . O stavština Tematske hemeroteke: 1. str. 1. 1989. 5. 1988. 1. 12-13. Žene i moć .] (Božić. mart u Zagrebu. 1989. 18. Izvještaji. 3. Uloga Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva i kulture (NR Hrvatska 1945-1953). str. str. 8.povijesna geneza jednog interesa. str.od »Mladog ljeta« k političkom ritualu. 1988. Gordogan. 10. 4. 4-29. Svijet. Dan ustanka naroda Hrvatske. rođendan/imen­ dan). 29-30. Vijenac. str. 33. III. D isketo tek a 1. Emancipacija i organizacija. ŽE N E . 26 (22. 2. IE F foto 28252-28315. 1. 1994 Sumrak stare tradicije. 4. Kutija V. 1989. str. str. translated by Dorothea Hanson. Izlozi i prodajni štandovi prigodom 8. D o k u m e n ta c ija Instituta za etnologiju i folkloristiku u Z a g re b u 1. 12. 1989. IE F video 127. marta 1989. IE F rkp. T V program. 16. str. 3. 27. 26/I-VI. IE F rkp. Dan mladosti. Dan maturanata. 2. Uskrs. 1990. 1989 Pobačaj pred carskim rezom. 173+49 str. nedovršena doktorska diser­ tacija.199 4). 8. Dan mrtvih. & Dunja Rihtman-Auguštin: T V emisija »Sretna vam Nova Godina« 29. Dan Republike. 12-13. 1989. Or. str.Zagreb 1994. Politički rituali 1988/1989. 8. Zagreb. 26. odnos prema tradiciji. 88-109 = The new New Year. 37. 11. East European Politics & Societies. Zagreb. 28446-28451 (snimio Ivan Lozica). Sv. 5. 12. Dokumentacijska građa pohranjena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu I. Kalendar narodnih/pučkih tradicija (Božić.12. Zagreb.ili kako se kalila tradicija. 11. Dan borca. suvremena politizacija simbola. Zagreb. 11. Politički rituali [do 1990. Svijet. 1. april. Kalendar običaja. 2. R A T O V I 1988 U potrazi za zaboravljenim spolom. Zagreb. 36. Etnološka tribina. 1988 Darovima razveselimo najbliže. str. Svijet. Zagreb.310 K O N JI. 59-72 = Nova Nova godina . stvaranje/izmišljanje novih tradicija). Zagreb. 1444. Berke­ ley. 3. 25. IE F video 128. Svijet. 4. 1989 Dan koji sviće nadom. Kutija V. Valentin. 127 str. 30. Nova Nova godina: Božić 1945-1948. Svijet. how a tradition was tempered. 26.

1990. 17. n. Polja. Kašić. Politika. Kruh & Ruže 3. In memoriam. Zagreb. [Novi Sad]. ] Jovanović. str. [bez pag. Zagreb. Mladost. (6.). 156. (14. Beograd. str. Dnevnik. 4. Starčević-Štambuk. str. Grad. Sabalić. P rired ila A n am arija S tarčev ić Štam bu k . Kuzmanović. 41 str. Iz feminističkog ugla. zima/proljeće 1995. 5. Novi Sad. 1984. godini /[podatke pri­ redila Anamarija Starčević Štambuk]. str. 5. Zagreb.Lydia Sklevicky. O Lydiji: Jelavić. [bez pag. str. Jovanović. Narodna umjetnost. priredile i predgovor napisale Žarana Papić i Lydia Sklevicky. 8. str. 1990. [bez pag. 7. 3 (9. Mirena & Olgica Tomik: Pregled dokumentacijske grade Instituta za etnologiju i folkloristiku 1989-1993. 6-7. Zagreb. Pavlović. 113 (16. In memoriam . Zagreb. 1984). 370-371. str. 8.1990. 1984). 1. Oko. 9. 1984. 29-30. 1994. Zagreb. 1984. 7. Delo. Danas. 1984. 3 (8. Književne novine. 31.1990). 10. 62. Panasiuk. 20. Zagreb. Branislava: Feminizam kao kulturna alternativa. Tematski broj časopisa Ženske infoteke. a ne spol. Mežnarić. 22 (1-2). str. Zagreb.). 686 (15. 202. 1. Časopis za suvremenu povijest. [Beograd]. Večernji list. Glas omladine. 31. Maja: Žene i njihova posebna antropologija. 1. str. do 1993. 1989. 3. Svijet. 26. 1990. 1985. 2. 1985. 29-30. 1984. Bojan: Kritika androcentrične antropologije. ]: Sklevicky. D. Rada: Antropologija žene.] Supek-Zupan. 4. X X X . 4. Željka & Maja Povrzanović: In memoriam Lydia Sklevicky (1952-1990). 2. Anamarija: Popis objavljenih radova suradnika Instituta za etnolo­ giju i folkloristiku od 1989. 1990. Rihtman Auguštin. Gordogan. 1984). Olga: Antropologija žene. Zagreb. Lydia Sklevicky. Zoja: Antropologija žene.: Žena na margini. 1984. str.] Stojanović. Jasmina: Rod. In memoriam. Zagreb. str. 152-154. Gordogan. 1952. 1984. Feminizam kao alternativna kultura. 1984.). (28. Etno­ loška tribina. 1952-21. 1990. str. 77-79. Zagreb. 42. str. 1990. 1406. Narodna umjetnost. 11. Dunja: Lydia Sklevicky (1952-1990). Nin. Lydia . 11. 1984. Jasmina: Lydia Sklevicky. 4. Olga: Žene za žene. 135-136. N. Žena. 401. [s. (17. Narodna umjetnost. 13. godine. 151-152. 1990. 21. Silva: Lydia. zbornik. 11. 5. 1990. str. Kuzmanović. 1985. 30. 1994. [Beograd]. (A): O antropologiji žene. »Zagrebačka škola«.). Beograd. Narodna umjetnost. 5. Beograd.BIBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 3 11 R ecenzije ki\jige A ntropologija ž e n e : Iveković. str. str.Bibliografija objavljenih radova u 1989. Zagreb. 26. 1984. — 21. Pavlović. Mirena & Sanja Magdalenić: Pregled dokumentacijske građe Z IF -a 1984— 1988. Karanović. Dunja: Antropologija žene. 301. 257-260. Biljana: Lydia Sklevicky 1952-1990. 1985. Zagreb. str. Zagreb. Ines: Žene. Rihtman-Auguštin.

IZDAVAČ DRUGA.o. P laninska 2 Objavljivanje ove knjige podupro je Institut »Otvoreno društvo« — Hrvatska Izdavačka djelatnost Druga pokrenuta je i potporom Frauen Anstiftunga — Hamburg . Sm odekova 2 UVEZ Librokon Zagreb. Nina Zečković Sanja Iveković Radmila Zdjelar ŽENSKA INFOTEKA Zagreb.o. Berislavićeva 14 ZA IZDAVAČA Đurđa Knežević GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK Duriewc d. Zagreb.

Često se događa u pisanju biografija ličnosti čiji su ideali bili veći od života da sam njihov život bude idealiziran. Lydia Sklevicky majka kćeri Nane. smrtno stradala u prometnoj nesreći 21.. feministica i znanstvenica. siječnja 1990.. rođena u Zagrebu 7.. svibnja 1952. .. Rigor mortis koji ne popušta u povijesnom sjećanju . sveden na sjene. Ostaju kltšei. osakaćen .

Zanimljivo vrijeme je i nedefinirano vrijeme. bremenito mogućnostima. No pritom nikada ne treba zaboraviti da se budućnost može prikazati pod obrazinom prošlosti. ali i izborima. .Želim vam da živite u zanimljivom vremenu. čija pogibeljnost nije na prvi pogled lako prepoznatljiva. mjerit će se naša odgovornost za nju. opaka je kletva u istočnjačkim kulturama. U onoj mjeri u kojoj je budućnost proizvod svjesne odluke.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful