Filozofski fakultet u Rijeci

Važnost Balzacova lika

oca Goriota
Balzac u svojim djelima prikazuje razvoj kapitalističkih društvenih odnosa i
propadanje tradicionalnih moralnih vrednota. U romanu Otac Goriot isprepliću
se tri fabularne linije : uspon u visoko društvo, očinska ljubav i društveni život
Pariza. Rastignac povezuje svijet visokog društva i svijet malograđanskog
društva Pariza. Njegovim očima viđeni život i smrt oca Goriota, dobivaju svoje
potpuno značenje. Život oca Goriota i nevolje s njegovim voljenim kćerima
objašnjavaju mehaniku Rastignacovog uspjeha i osvjetljavaju veliku količinu
moralne krize i degradacije jednog društva u kojemu pobjeđuju rušioci normi i
dobrih običaja. Novac je osnovna pokretačka snaga u tom kapitalističkom
svijetu. Tako jedino novac,materijalizam veže Goriota s njegovim obožavanim
bogato udatim kćerima. On na njih troši sav svoj imetak, a one njemu ne plaćaju
ni pokop. Jedino Rastignac ima samilosti i razumjevanja za zaluđenog starca,
najviše on u njemu vidi dobra i poštena čovjeka koji tone u kaljuži pokvarenog
novog društva. Rastignac shvaća da je Goriot plemenita duša koja ne može
opstati u takvom svijetu vođenom novcem i materijalizmom, s narušenim
moralom i hladnim međuljudskim odnosima. Ako želi nadvladati Pariz i bit
prihvaćen u bogatom aristokratskom društvu Pariza, Rastignac se mora
prilagoditi hladnoći i podvalama takvog društva a zanemariti poštenje. Goriot
pak pretjeruje u svojoj ljubavi i davanju sebe i svega svojega nezahvalnim
kćerima, ljubav prema njima njegova je jedina opsesija a ta ljubav je
neuzvraćena koliko je i bezgranična i slijepa. Na svojoj mrtvačkoj postelji otac
Goriot, kojeg Balzac naziva Vječnim ocem, Kristom očinstva, postaje simbol
iznevjerenog čovjeka, ali i moralno upozorenje da se dobroćinstva skupo plaćaju
i da prekomjernosti kvare ljudsku prirodu i vode ka tragičnoj propasti.