SAVJEST I AUTORITET U CRKVI

Govoriti o savjesti nije baš zahvalno, a autoritet da i ne spominjemo. Autoritet nije popularan ni u obitelji, ni u političkom društvu, ni u svijetu škole i filozofije, ni na području morala i religije. Mnogi su rezervirani spram tih stvarnosti. Međutim, bilo bi promašeno tri dana slušati i raspravljati o savjesti, a ne osvrnuti se na njezine veze s autoritetom. Ne elimo ovdje iskoristiti priliku i postavljati neke antiteze među njima, jer dobro je netko rekao, ako a priori suprotstavljamo tradi!iju i obnovu, autoritet i slobodu "savjesti#, očitujemo da smo potpuno izgubili krš$anski smisao tih riječi%. A mi elimo krš$anski pristupiti tim pitanjima& 'vako povijesno razdoblje ima svoj spe!ifičan stav glede savjesti. (oznato je npr. koliko su se autori moralne teologije )*+. , )*+++. st. mučili s pitanjem -sumnjive savjesti.. ' današnjeg gledišta čini nam se da je njihova muka bila predimenzionirana, da su se rasprave protegle i du e nego što je bilo potrebno, da su estinom nadilazile va nost pitanja. /anas nemamo više tih problema, bolje rečeno, problematika savjesti do ivjela je određeni -pomak. /anašnji čovjek više postavlja pitanje -k o m p e t e n a ! i j e s a v j e s t i. u odnosu prema objektivnom moralnom redu, tj. zakonu i autoritetu. *e$ na početku mo emo ustvrditi da naš suvremenik daje prednost savjesti, mo da ne toliko u teoretskim raspravama koliko u praktičnom ivotu. 'vatko se danas poziva na svoju savjest, i vjernik pred sve$enikom, i sve$enik pred biskupom, i redovnik pred svojim poglavarom, a čujemo i biskup pred papom 0. Mnogi se busaju u prsa, stoički izjavljuju$i1 -Majest2t, mein Ge3issen ist rein.4 , Nosio!i, opet, autoriteta 5 pod utje!ajem demokratiza!ije svih područja ljudskog ivota i reklamom suodgovornosti i kolegijaliteta 5 ne znaju ni sami kako da se postave u svojoj slu bi. + ne govori se bez razloga i o krizi savjesti i o krizi autoriteta. 6 zadnje vrijeme o toj je temi mnogo napisano i izrečeno. 7azumljivo je da u jednom predavanju ne mo emo obuhvatiti svu tu problematiku, zato smo izabrali samo ono što smatramo da je od ve$eg značenja. 8udu$i da je autoritet 9rkve, i u 9rkvi, spe!ifičnog karaktera u usporedbi s autoritetima drugih zajedni!a, zadr at $emo se samo na pitanju odnosa između savjesti i autoriteta u 9rkvi, puštaju$i, koliko je to mogu$e, ostale autoritete po strani. A kad ka emo :autoritet u 9rkvi4, onda ne mislimo samo na papin ili biskupov, ve$ i autoritet svih onih koji u 9rkvi obnašaju bilo kakvu slu bu, zvali se oni upni!i ili teolozi, brinuli se oni o dis!iplini ili naučavanju. 1. Čovjek sebe ostvaruje u savjesti potpomognut autoritetom a# ' a v j e s t 5 č o v j e k u n a s t a j a nj u. , ;ijekom ovog ;jedna slušamo razne defini!ije savjesti, osvijetljeni su razni njezini aspekti. Ne$e zato biti potrebno ponavljati rečeno, međutim, da ne dođe do nesporazuma ili krivih zaključaka, prije$i $emo bar per summa capita temeljne postavke. +zraz savjesti bogat je i sadr ajem i značajem. 6potrebljava se na mnogim područjima1 govori se o političkoj, sindikalnoj, profesionalnoj, filozofskoj
% 0

<. 8=6>?7, La décomposition du Catholicisme, Aubies, (aris, %@AB, str. %0A /. A. G6?N;C=?7 , oscienza e re e ! eminarium, %% "%@D%.#, EEF.5EEE. , 8. CA?7+NG, Etica cristiana in un"epoca di secolarizzazione, ?dizoni (aoline, 7oma, %@D01 :/anašnji se čovjek poziva na savjest kad protestira protiv netrpeljivosti pojedin!aG protiv psihološkog ili fizičkog pritiska grupa ili vlastiG protiv predrasuda, protiv legalizma, neosjetljivost prema zahtjevima ljubavi i so!ijalne pravdeG protiv slijepe poslušnostiG protiv nesmiljene povrede zakonH proglašenih na op$e dobro, posebno onih koji su namijenjeni da štite temeljna prava svake osobe. 6 ime savjesti suprostavlja se posebno svakom pokušaju pranja mozga4, str. 0F0.

%

nego s t u p nj e v i t o. str. 7ANO6?. savjest nije samo n o r m a n o r m a n s i n o r m a n o r m a n d a. u svojoj naintimnijoj osobnoj dubini.. je li istinita ili krivaF. Na tom putu razvoja moralne savjesti čovjek je obilje en dvostrukom. Još jasnije. preko stupnja razvoja u kojem postavlja prvo pravo moralno pitanje -zašto je zabranjenoM. tako i o !jelini svoje egzisten!ije. dosljedno.. (aris. !ijelog čovjeka ukoliko je odgovoran za vlastiti ivot. komplementarnom. kontaktu s drugima. do moralne zrelosti kad je sposoban osobnom odlukom dati odgovor osobnom 8oguA. *rijedi ono pravilo1 ja uvijek moram djelovati prema svojoj savjestiG ipak ne smijem zaboraviti. da po savjesti konkretizira i personalizira dobro.. on se ne ostvaruje odjednom. EAN.. od čina do čina. nego da svoju savjest formira u skladu s istinom i spoznatim dobrom. od one predmoralne svijesti i spoznaje da je nešto zabranjeno. (o svojoj naravi. da prije nego što sam odgovoran pred svojom savješ$u. na#$ %l. na što ga upu$uje sintereza "temeljna savjest# sa svojim temeljnim načelima. odgovoran sam za svoju savjest. AN9+A6)G La conscience et l"éducation morale.a forma!ija savjesti nije nešto jednostrano. i nije dovoljno razvijati savjest kao kakvu sposobnost. a ni op$eniti izbor i prihva$anje istine i dobra. /u!ulot. koju obično definiraju kao o s o b n i s u d o m o r a l n o s t i v l a s t i t e r a d nj e k o j u hic et nunc i z v r š a v a m o. 0 . %@AF.5%E. vode$i računa kako o pojedinačnim činima. sv. posebno razum i volja.u su uključeni1 praktični odgoj.C=?7. Mi !ijelo vrijeme uglavnom govorimo o m o r a l n o j s a v j e s t i. odnosno čovjek. E <. AN9+A6) i dr$( Le d)namisme de la morale chrétienne. JAN''?N'. te njom1 s jedne strane. u (. A. štoviše. čovjek mora paziti i iskreno f o r m i r a t i svoj temeljni sud savjesti i vjerno ga slijediti da bi odgovorio na obvezu koju mu name$e svjesno i slobodno prihva$anje odgovornosti prema fundamentalnom izboruE. nego taj poziv treba konkretno ostvariti. K F /. tra i od čovjeka da ne prepusti savjest samovolji na putu prema odabiranju dobra. str. BK A (. /ug je i te ak put kroz koji čovjek mora prevaliti da bi došao do svoje mu evne i krš$anske zrelosti. savjest je sam konkretan čovjek ukoliko se svjesno nalazi pred svojom fundamentalnom odlukom da se ostvari kao čovjek. . da se ostvari u svom ivotnom odgovoru na 8o ji pozivK. nego s H m čovjek. J. . tada k o n k r e t i z i r a onu osnovnu te nju prema dobru op$enito i p e r s o n a l i z i r a sHmo dobro. nije dovoljna ona osnovna te nja prema -istini i dobru. str. ona uključuje forma!iju !ijele osobe. do ivljava svoju okolinu. u kojoj su ukorijene i sjedinjene pojedine duhovne mo$i. forma!ija moralnog suda i stje!anje unutrašnjih dispozi!ija. 0. Milano.savjesti. Lad čovjek izabire konkretno dobro koje je u skladu s njegovom konačnom svrhom. (aris. Consi li e#e elici e maturit& umana. ?d. ona je ne samo duhovna sposobnost u čovjeku. sa eljom da ga drugi priznaju kao čovjeka. /a ostane vjeran dostojanstvu m o r a l n o g s u b j e k t a. %FA. a s druge. %@A@.. . %@A@. savjest je nešto više i šire nego sam sud ili čin. /a čovjek ostvari sebe kao moralno ljudsko bi$e. nego i na višestruku mogu$nost kod izbora jednog čina. str. a onda. +pak. G6?N. Ne mislimo ovdje samo na suk!esivno odabiranje različitih čina. D.a obveza i poziv. sam sebe izabire i odlučuje o svom temeljnom usmjerenju. tj.. Nije ni potrebno naglašavati kako uspjeh tog odgoja ovisi o načinu na koji dijete. a isto tako kako se ta okolina odnosi prema njemu. 8udu$i da je čovjek historijsko bi$e.. Iak se i o pojedinoj dr avi govori da je -savjest svijeta. Li'erté de conscience et li'erté reli ieuse. te i prema osobnom razvoju i vlastitoj afirma!iji..

%@AB. pretpostavlja f u n k ! i j u a u t o r i t e t a . unaprijediti. =stvarivanje zajedni!e i zajedničkog djela. 5 pove$ati. 5 (rvi kontakt između savjesti i autoriteta odigrava se na području moralnog odgoja. Autoritet tako postaje ne samo prin!ip rasta. ka e -biti u rela!iji. prihva$aju$i da s njime formira jedno -mi. do savjesti star!a. s malo otvorenosti prema sadašnjosti i budu$nostiD b# A u t o r i t e t 5 p o m o $ r a z v o j u o s o b e. *orale responsa'ile. personalizira i realizira kroz savjest. =n pripada ljudskoj egzisten!iji promatranoj u njezinu nastojanju. kad netko ka e -osoba. !rkvenog. (ravo bogatstvo smisla funk!ije autoriteta razabiremo i iz analize samog izraza -a u ! t o r i t a s. jer je dan čovjeku kao djelo koje treba slobodno realizirati u ostvarivanju sama sebe. 'hva$ena kao posredništvo zajedničkog dobra. s izrazitim dječjim -realizmom i objektivizmom. 'amo ispravan stav nosio!a autoriteta olakšava djetetu da ispravno shvati i do ivi te dvije egzisten!ijalne stvarnosti. Iovjek. Assisi. Ako ovako shvatimo autoritet. koji dolazi od glagola -a u g e r e. savjesti odrasla čovjeka. glasa.emeljni zakon ljudske egzisten!ije nu no nas postavlja neposredno u društveni red. samo nasuprot jednome -ti. pozvanoj da se razvija uz pomo$ drugihB. str. govor. mo e se shvatiti kao jedno -ja. onda $emo lako razumjeti zašto je tradi!ija shva$ala p o s l u š n o s t načinom na koji ljudi odgovaraju zahtjevima vlastitog bi$a.. (.o $e posti$i ako prihvati te odnose sa svijetom i drugim ljudima. . filozofiji ili moralu.'uvremena nam psihologija potvrđuje da čovjekova moralna savjest tijekom ivota poprima različite forme1 od one krhke savjesti djeteta. tj..?<AN=. i to svojim odnosima s drugima. koje uključuje sudjelovanje svih. Pato to zajedništvo u nastojanju. =datle slijedi da je prin!ip autoriteta smješten u samo sr!e ljudske egzisten!ije.. C=7.. i u svojim odnosima s njime. savjest i autoritet. zahtijeva prin!ip rada. taj zajednički poziv. čovjek se nu no suočava s činjeni!om autoriteta. oslonjenog na prošlost. Autoritet je određen samim svojim temeljem. i to tako da se stupnjevito predaje drugima "ablativitet#. (ozvan da postane osoba. misija autoriteta pretpostavlja poštovanje osobe i subordina!iju djelu koje treba ostvariti. pripada društvenoj dimenziji. koji temelji svoju funk!iju na !ijeloj zajedni!i. jezik. postaje p r i n ! i p r a s t a čovjekova ivota i na individualnom i na društvenom području. to je promo!ija osoba u razvoju zajedni!e. . odgojnog. AN9+A6)... servitium. =n je pozvan da kroz savjest shvati i prihvati sebe i svoj poziv. u njoj raste i D B A. . realne i objektivne. što je karakteristično za odraslu dob. s obilje jem -idealizma i subjektivizma. istina. član zajedni!e i o njoj ovisi. 9ittadella ?ditri!e. Autoritet. njega treba shvatiti i prihvatiti kao s l u e nj e. okrenute prema budu$nosti. FA. 6 stvari. nego i zakon i norma čovjekova ivota. na#$ d+. shva$en kao pove$anje ili unapređivanje. taj apel da postanemo jedna zajedni!a pretpostavlja sudjelovanje svih na zajedničkom djelu. 7azvijaju$i se od najranijih godina.5FD.5%K0. =d nje prima boju kose.o uzajamno priznavanje. preko mladenačke. 7adilo se o matemati!i. Iovjek je. ponovno obilje ene -idealizmom i subjektivizmom. a tu spoznaju redovito ne stječe neposrednom bo anskom inspira!ijom ni samim vlastitim nastojanjem. . geografiji. kao osoba. čovjek je. %KN. kao dvije komplementarne instan!ije koje mu poma u da ostvari sebe. Moralni odgoj jednostavno pretpostavlja autoritet. u ljubavi. te -zrele.. str. kao osobno bi$e. čovjek je pozvan da p o s t a n e o n s H m. ali on nije tvora! vlastitog morala. karakteristično za ljudski ivot doista je jedno -poznavanje. roditeljskog. pozvan da sebe konkretizira.aj drugi aspekt autoriteta. K .

posjeduje i j u r i s d i k ! i j u . 9rkva $e mo$i postati ona Rvelika so!iološka zvijerS . devija!ija i zloupotreba s jedne strane i neizbje nih reak!ija s druge strane. . kad uspije iz djeteta -iz5vu5$i.+. 9rkva je. / o b r o v o lj n a d r u š t v a formiraju autoritet prema ugovoru i dogovoru svojih članova. ali u isto vrijeme nu no pripada nekoj drugoj -moralnoj. zauzimati temeljni stav. uređuju$i međuljudske odnose unutar svojih grani!a. 7oma. str. o tom je napisao sljede$e1 :. istina.ko eli odba!iti svaku formu utje!aja zajedni!e na vlastite moralne ideje. < . zajedni!i. A. nakon što je obavio odgojne zadatke. Authorit)#. str. Iovjek npr. 7oma. kao što je to slučaj u dr avnoj zajedni!i. GA. "e-ducere – educatio# čovjeka. Autorita. kao njezini članovi. ne pripada nijednom od ovih oblika zajedni!a. =n se. štoviše. niječe sebe kao čovjeka. po svome podrijetlu.aj je autoritet. postaje nepotreban. Authorit) in the Church#. kao individuum. i prije nje. snabdjeven d o m i n a t i v n o m vlaš$u. 'ama svrha ljudskog društva ili zajedni!e određuje kakav $e oblik imati njihov autoritet. npr. 9rkveni autoritet nije samo dominativan. u . Pnamo kako je zbog nedovoljnog razlikovanja !rkvenoga i svjetovnog autoriteta došlo do nepotrebnih nesporazuma. Grani!e slobode odgajanika i grani!e autoriteta nisu apsolutne. %@A@. 6 svom razvoju čovjek najprije susre$e o b i t e lj s k i. AD %N J. pomo$ni biskup 7ouena. odnosno o d g o j n i autoritet. . po svojoj naravi i svrsi.=//. da se grubo izrazimo. mora posve povu$i. posjeduje paradoksalnu ulogu1 naime. F . slobodna zajedni!a ili. / r a v n a z a j e d n i ! a. .o znači da $e hijerarhijska uprava 9rkve uvijek ostati duboko različita. -ro'lems o. orig. %@AF. i sHm. npr. 0. %D500. psihološki i moralno. ?dizioni (aoline. kojemu je svrha pojedin!a dovesti do takve zrelosti da se mo e odgovorno uključiti u ivot sveop$e ljudske zajedni!e. pa logično ni njezin autoritet ne mo emo jednostavno izjednačiti ni s jednim od spomenutih oblika autoriteta. kulture@. istina. nego su označene raznim čimbeni!ima.orino. 7azlog opstanka ove vlasti proizlazi iz naravnog čovjekova poziva na društvenost. 9rkva.izionrao enciclopedico di teolo ia morale "a !ura di <eandro 7ossi e Ambrogio *alse!!hi#. Autoritet u raznim zajednicama a# Q o r m e a u t o r i t e t a u s v j e t o v n i m z a j e d n i ! a m a . =dgajana sloboda rast $e stupnjevito. -ro'lemi dell autorita "nasl. ukoliko ima za !ilj privesti odgajanika do određene točke zrelosti nakon čega on sam prestaje ovisiti o dominativnoj vlasti "kao dje!a o roditeljima#. 9 r k v a. određujemo u svemu formu njezina autoriteta. FF. 'amo onoliko koliko grijeh bude zahvatio hijerarhiju. kroz određenu napetost s nosio!ima autoriteta. Njezina svrha nije ni zajedničko dobro koje pojedini članovi kao takvi ne bi mogli sami posti$i. . ali ne i u tom smislu da mi sami. u svojoj intimnoj naravi i u svojim izvanjskim očitovanjima.razvija se fizički. M9L?NP+?.5FE. @ G. ?dizioni (aoline. (iero Gribaudi ?d. (A+<<?7. ' njom odgojitelj mora računati i uz njegovu pomo$ odgajanik je mora svladati.. treba nestati. to vrijedi na ovom odgojnom području. u J. udru enje "associatio#. orig. %@DK. od koje je strahovala 'imone Teil "a iza nje.. M. L"autorit& nella Chiesa "nasl. . prema 8ogu. posjeduje vlast j u r i s d i k ! i j e. mo e odba!iti slu benu 9rkvu. mnoge dobronamjerne duše#4. +. Ako igdje vrijedi zakon stupnjevitosti. . od hijerarhijskog vladanja jedne ljudske zajedni!e profanog tipa. a posebno je va an čas kad se ovaj autoritet. u tom smislu što njezinim članovima postajemo slobodnom i osobnom odlukom. str. oduzimaju$i joj bo ansko značenje njezine organske funk!ije u 9rkvi i razvijaju$i u njoj R elju za vlaš$uS bez grani!a i bez religiozne orijenta!ije. vatikanski kon!il gotovo je isključivo upotrebljavao taj izraz za vlast u 9rkvi. ali zlo bi bilo kad bismo jurisdik!iju u 9rkvi izjednačili s jurisdik!ijom kakve dr ave %N. direktno nadovezuje na stvarateljski 8o ji autoritet.

=n je kroz povijest dobivao različite forme. i rečeni!a $e izgubiti svoj smisao. biskup. =čeva 7iječ. biti sakrament njegove volje.orino. a od Lonstatinovih vremenH do danas u mnogočemu je nalikovao na dr avni i vojnički autoritet. Pato ga ne mo emo shvatiti u svjetlu čisto ljudskih kategorija vlasti. koje uvijek sa sobom povlači prihva$anje strukture društva i svjetovne kulture. autoritet mo e sebe očuvati od odluka koje ne$e biti u skladu s vjerom. 9laudel . koji sjedi s desne =čeve. u 9rkvi činjeni!a milosti. 'o!ietV ?d. maknite iz 'vetog pisma +susa Lrista i objava $e postati nedosljedna. 9rkva koja ivi u +susu Lristu. /jelomično neizbje no historijsko utjelovljenje evanđeoskih ideala autoriteta. %BDF. u /uhu 'vetom. svaku reformu strukturH unutar 9rkve u prvom redu treba poduzeti kao povratak ?vanđelju.. u vremenu je prihvatila ljudski govor i samo onda daje potpuni smisao svakoj riječi koja izlazi iz 8o jih usta. !rkveni autoritet ne svodi se na 8oga samo putem čovjekova naravnog poziva na društvenost. Pato je i nositelj !rkvenog autoriteta. treba početi od čina vjere i mora se odvijati u rastu na kolektivnom nivou vjere 9rkve. 7=9C?. Li'ert& del cristiano e autorit& della Chiesa "nasl. -Maknite riječ iz rečeni!e 5govorio je (. %0 G. 8og5čovjek nije mogao prenijeti /vanaestori!i ni svoje bo anske ni ljudske privilegije1 +sus Lrist 6skrsli. Uiva 7iječ i. orig. nego još direktnije.erminologija. per excellentiam. pozvan na poslušnost kao i oni koji su mu podlo ni u vjeri. Njegova je zada$a učiniti prisutnim Lrista. vjerom ga treba pojedina! izvršavati. vjerom se moraju modelirati njegove strukture. 5 Autoritet 9rkve i u 9rkvi temelji se u krajnjoj liniji na samom autoritetu +susa Lrista i /uha 'vetoga. autoritet 9rkve je autoritet +susa Lrista. Jedan od razloga krize autoriteta u 9rkvi dolazi i otuda što se on često nije promatrao u svjetlu vjere. nije %% J. . maknite Lrista iz 9rkve. određeni obli!i protek!ionizma. . zamjenički. str. posuđena iz rimskog prava i upotrebljavana bez dovoljno distink!ija i za svjetovnu i za !rkvenu vlast.%0 Pa razliku od svjetovnog autoriteta. ivljen od 9rkve u /uhu 'vetom. prema normama koje je postavio +sus LristM + koje su to normeM 6 stvari. eventualna prenaglašena briga za dis!iplinu i organiza!iju. Pa nositelja !rkvenog autoriteta poslušnost znači iskreno tra iti 8o ju volju za svoju 9rkvu.b# A u t o r i t e t 9 r k v e i u 9 r k v i. *rhovni autoritet u 9rkvi očito je ona 8o ja 7iječ prema kojoj 9rkva neprestano priznaje svoju podlo nost. nadilazi svoju 9rkvu temelji na autoritetu Lrista i /uha. zvao se on papa. nego ga treba gledati i prihvatiti vjerom.. ili mora li se taj autoritet izvršavati. dakle. Autoritet je. /osljedno tome. nije identična ni s Lristom ni s /uhom 'vetim. +nternazionale. a jamstvo te iskrenosti jest dijalog. sve$enik ili teolog. njezin $e autoritet postati besmislen. Li'erté du chrétien( autorité de l"é lise#. *jerom prihva$amo i sam autoritet i poslušnost njegovim zapovijedima. sakramentalan. =dluka donesena na temelju konzulta!ije ve$ je čin vjere u /uha koji je prisutan u svetoj 9rkvi "<G 0D#G konzultiraju$i zajedni!u. kroz čovjekov poziv na milost.. on sudjeluje na karakteru misterija 9rkve i on je jedan od njezinih elemenata. on ipak nije identičan ni s jednim ni s drugim. +z tog nu no slijedi pitanje1 +zvršava li se. BD.+. str. sistematskog nepovjerenja prema običnim članovima 9rkve od strane nosio!a !rkvenog autoriteta i sve njegove historijske degenera!ije na račun evanđeoskog modela. GA. /akle. u zajedništvu sa spasiteljskim planom 8o jim. postala je tijelom.%% 9rkveni autoritet je bitno vikarski. na#$ %l. AD E . prije svega su kolektivni nedostatak vjere. pretjerane uprave.

6 novije vrijeme slu beni !rkveni dokumenti namjerno izbjegavaju izraze koji bi mogli unijeti nesporazum i dovesti do krivog tumačenja..%%#. ne oslobađaju od velikodušnoga. %E Lako se osje$amo napuštenim u svojoj savjesti. 9ittV N=uova editri!e. %F J. @0 A . i kao tumač istine "Lk %N. str. iz ideje jednakosti među ljudima.. DE %E G.. koliko se više očituje istina moralnog dobra u svojoj svjetlosti. /anas se radije "i ispravnije# inzistira na pojmu s l u e n j a "diakonia. ali nije svjetlost samoj sebi. nego p r i s t u p samoj stvari.. ne smijemo upasti u drugu krajnost koju primje$ujemo kod nekih naših suvremenika. kao ljubav. p o d v o d s t v o m a u t o r i t e t a. (ouku nam mogu pru iti promjene u ljudskom društvu.. Ako je još i uvijek autoritet u 9rkvi potreban. "avjest i autoritet u #rkvi a# ( r e m a k r š $ a n s k o j z r e l o s t i s a v j e s t i. često :demokratskiji4 izraz ili slu ba pri promjeni društvenog uređenja sadr i više vlasti i autoriteta nego kakav zastarjeli izraz koji podsje$a na neko zastarjelo apsolutističko uređenje. %@AB. na#$ d+. 7oma.. . %K (.%#. u . Međutim. kao provodnik bo anskih misterija "% or F. servitium# koji proizlazi iz samog temelja i naravi autoriteta. /a o#or na eneralno+ audi+enci+i.. toliko nas naša savjest mo e više potaknuti prema dobru. Nije dovoljno promijeniti izraze. on ipak sve očitije dobiva svoje pastoralne i evanđeoske atributeG a potvrđuje se kao slu enje. ne$emo mo$i biti poslušni u savjesti. ako smo smeteni u svojoj savjesti u pitanjima o temeljnim istinama. jer ga je elio Lrist i jer iz njega proizlazi " Mt %A. nije djevojka za sve ili kakav podvornik na banketu. nju prima izvana. %BDF. %N..%F K. Iovjek krš$anin ostvaruje sebe kroz savjest. 'uvremena povijest tra i drugačiju jasno$u1 9rkva je s l u e nj e.. Lrist ga je tra io u ?vanđelju "Lk 00. . =naj koji prema ?vanđelju ima funk!iju slu enja. La societ& permissi#a e la morale. ona se lako deformira pod utje!ajem instinkta i tapka u tami sumnji ili zabluda. slu enje koje treba izvršiti. (avao *+. (roizlazi iz pojma zajedničkog dobra i zajedničke koristi. !v %N.ako nas dovodi do zaključka da svi u 9rkvi imamo svoju :dijakoniju4. kao rtva koja se junački predaje za dobro drugih "usp. @. ni tra enje građanske religiozne slobode. a ta je du nost to ve$a što je ve$i autoritet. AE "%@AB. %BK05%BKK. Ako nedostaje izvor toga svjetla. =staje i o ivljava danas s Lon!ilom. (A*A= *+.%A# i Lristove volje u njegovoj 9rkvi "!v 0%..%K 'vi rado prihva$amo i pozdravljamo ovakvu analizu svakog autoriteta u 9rkvi i smatramo da se to samo po sebi razumije. . ni priznati operativni primat savjesti.aj se pojam rađa iz proučavanja naravi i funk!ija ljudskog društva.. koja je vodilja prema ljudsko5krš$anskoj zrelosti. Naprotiv. naime. str. Ni uzdizanje pojedine ljudske osobe. 7=9C?. kad u temeljnim pitanjima ne mo emo dosegnuti nikakvu sigurnu spoznaju dobra. MA7AQ+N+.0E#G i u 9rkvi ostaje.ocumentation cathol 0ue.. izlo io je sudioni!ima rimskog seminara 6dru enja katoličkih znanstvenika dijakonalnu ulogu !rkvenog ministerija sljede$im riječima1 :/u nost je slu enja nerazdvojiva od autoriteta. poučljivoga i urednog pru anja našeg slu enja na dobro bra$i i porasta !rkvenog ivota. Ne treba se ni riječima zavaravati. iz nepovredivosti ljudske osobe. (. koliko je ve$a i sigurnija naša moralna spoznaja.%E sl#. %B5%@#. Ako ne znamo što je volja 8o ja. iako je va no promijeniti i terminologiju.#. i zadr ava zato svoju nenadomjestivu i mističnu vrijednost.bila bez negativnih posljedi!a.

da bismo ivjeli po svome. on je. jer nam u njoj /uh 'veti "pneuma hagion# govori. %0A. krš$anin mo e sa sigurnoš$u prihvatiti vodstvo ovakvog autoriteta. poput starih mudra!a koji su se ponosili svojom moralnom vrijednoš$u. zakon 8o je ljubavi. prema !rkvenom autoritetu tra e savjest& Pato su i krš$anska savjest i !rkveni autoritet u svojoj najve$oj dubini usmjereni jedno prema drugome. +sti /uh i u 9rkvi čini vidljivim zakon milosti i djeluje u nama. orig.. La coscienza morale del cristiano "nasl. 5 Na afektivnom religioznom planu .5 Lad su nakon proglašenja istine o papinoj nezabludivosti upitali kardinala Ne3mana1 -Lako se to sad sla e s tvojim naučavanjem o savjestiM. Naravno da se razvoj savjesti sastoji u sve ivljem. D . kao što neki ka u.orino. optu uju$i ih ili brane$i. jasnijem i djelotvornijem ostvarenju te unutrašnje prisutnosti su!a i moralnog savjetnika. 8orla ?ditore. 8. a dalje nije išla. .. .%F5%A#1 sudovi tih pogana pretresali su njihove čine. CA?7+NG. da kao -super5 !ons!ientia. dakle. /es!lWe and 9o. makar bila i pogrešna. bez krivotvorenja. 7oma. s nezabludivom sigurnoš$u. ?d. (avao u (oslani!i 7imljanima "0. La conscience morale du chrétien#. osim toga.?<AN=. 0 "%@AF. jer mu njegova savjest 5 suda! 5 govori u 8o je ime. Mogu$nost zabludivosti u 9rkvi upu$uje nas na činjeni!u da se /uhu 'vetom mo e zatvoriti ne samo onaj koji je pozvan da sluša. Ni u slučaju nezabludivog naučavanja 9rkve. C=7. nego na osje$aje . dakle.er Crist und die O'ri 1eit#. %B (. =na ula e do dna sav svoj autoritet i dosljedno obvezuje do dna našu savjest. 6vijek /uh 8o ji. str. uči nas i po savjesti. ne postoje neslaganja između !rkvenog učiteljstva i autentične krš$anske savjesti1 u stvari. Lrš$anin ispituje svoju savjest .. ali ne i nezabludivo. kao -rizni!a istine. a i drugi =!i s njime. postoji široko polje na kojem nas 9rkva vodi i na kojem nam naređuje s autoritetom. ali nisu imali sugovornike. %@AB. Ali. nije dovoljno pod svaku !ijenu samo izgrađivati savjest i formirati je . odgovorio1 -6vijek sam smatrao da je poslušnost savjesti. %@AF. ne zove zato bez razloga savjest -pneuma. /?<CA>?. djeluju$i u svjetlu vjere. (avao govori o -svjedočanstvu savjesti u /uhu 'vetom. 'avjest.5%D0. = tome govori i sv. La superconcienca moral cristiana.%D b# ' a v j e s t1 m j e s t o d i j a l o g a s L r i s t o m i 9 r k v o m. Pato sv. nego i onaj koji zapovijeda ili naučava. Pato je va no za savjest odraslog i zrelog vjernika da zna grani!e opsega unutar kojih nas 9rkva uči. temeljene istine vjere i evanđeoskog morala. str.%B !# A u t o r i t e t n e r u š i s l o b o d u s a v j e s t i . duh istine i ljubavi koji iznutra o ivljava dubinu naše savjesti budi u nama i silu ljubavi koja nas potiče na dobro. koja ovisi o vjeri. bar što se tiče odlučnih pitanja.5DE. =no što nas /uh 'veti uči po 9rkvi. =rigen. osobu sa svojom savješ$u . %ED. u istinama vjere i morala. "$im @. bit $e instrument da ivimo po namisli ljubavi i trajnom dijalogu s Lristom.. Njihova je savjest samu sebe sudila. pod utje!ajem duha 'vetoga. jer je svjestan da je u ovom slučaju i sHm autoritet poučljiv u prihva$anju -/uha istine.%#. u paradoksalnom smislu deformirati . njegova ivota u nama i našeg u njemu. Pa nas. dosljedan sebi i svom poštovanju prema savjesti. 'tudia Moralia.6pravo to je uloga 9rkve s obzirom na savjest koja iskreno tra i istinu1 da nam pred oči stavi. ovdje više mislimo na volju i njezinu djelatnost. proglasi 8o ji poziv na konkretno ostvarenje 8o jeg plana. 'avjesti je. =n je bitno suočen s 8ogom. koje se dotiču bitno samoga Lrista. ali slabo osluškuje /uha 'vetoga ili mu nedostaju shva$anje i oštroumnost. krš$anska se savjest ne vlada kao izolirani pojedina!.#. D0. =dnos između !rkvenoga autoriteta i vjernika koji mu se podla u postat $e savršeno i istinski u skladu s novozavjetnom idejom o jednom /uhu koji ih prosvjetljuje u istini i ljubavi. potrebna 9rkva. ili. %A Ali vjera i poslušnost. preko 8oga. -duh.. Il crist ano e l"autorit& "nasl. i njezin autoritet. orig. najbolji put prema %A %D A.

00 ?. Milano. da izbjegne ili ne izbjegne zlo.. 0%0. %@AA. 'amo zreo krš$anin postat $e svjestan da nije jednostavni -prihvatitelj odredaba. pogl. ambijentG psihofizički dinamizmi i mehanizmi. jer smo na mnogo načina uvjetovani u svom djelovanju1 naslijeđe. ?. Napoli. tj. str.ako. autoriteta. nego je du an činiti dobro a izbjegavati zlo. N?TMAN. djela. =n nije izuzet od moralnog zakona. . str. nadalje. da se radi o dobru koje moramo učiniti ili zlu koje trebamo izbje$i. Il matrimonio é un sacramento. u svjetlu naučavanja 9rkve. str. ako i kroz savjest i kroz autoritet govori isti /uh. mi smo oni koji sudimo u svojoj savjesti. da ne učini preljub. 6 tom se slučaju ne mo e govoriti o nasilju na slobodu savjesti1 -'a stanovišta krš$anskog ivota krivo bi bilo re$i da ispunimo neko dobro i prije nego što ga osobno shvatimo i prepoznamo kao dobro. ne osvr$u$i se na svjetlo 6čiteljstva. Autoritet i naučavanje 9rkve ne zamjenjuju osobnu odluku nego je čine mogu$om 0%. KFA. 4andel'ares und Un5andel'ares in der *oraltheolo ie#. Naša vjera u 9rkvu "vjera za koju smo odgovorni# govori nam da moramo slušati. Ali ne posjeduje m o r a l n u s l o b o d u ukoliko nije slobodan. J. Apologia pro vita sua. AB. G76?N/?<. da ne daje krivo svjedočanstvo. %@DF. AB.5%KN. '9C+<<?8??9L). od zakona da ne ubije. J=7+. nego da je pozvan da odgovorno prihvati svoje poslanje u izgradnji !rkvene zajedni!e. +dealno bi bilo kad bi ta zrelost dosegla takav stupanj u kojem $e odluka. 0% ?. za koje znamo da su čest uzrok napetosti i sukoba u savjesti0F. Con.. orig. naučavanje ?vanđelja i 9rkve ne samo da ne umanjuje našu slobodu nego je proširuje1 omogu$uje da djelujemo s ve$om sviješ$u.. str.%@ (osve točno& = kakvom god se autoritetu radilo. 0K 9.0K d# ' v j e t l o m a u t o r i t e t a d o k r š $ a n s k e z r e l o s t i .svjetlu. a napose 6čiteljstva. ukoliko naučavanje 9rkve osvjetljuje i potpoma e savjest da slobodno izvrši odluku i ona bude u skladu s objektivnim moralnim redom i voljom 8o jom. čovjek krš$anin posti e svoju zrelost. (otpomognut svjetlom !rkvenog autoriteta.erentiae episcopales et enc$ 23umanae #itae4.#. C. a nismo ih mogli osobno shvatiti. %@EN. /ehoniane. str. B . kroz sud savjesti. *+. %apetost izme&u savjesti i autoriteta i uzroci Ako je savjest čovjeku zvijezda vodilja koju mora uvijek i u svim okolnostima slijediti. da čini ili ne čini dobro. prolazi uvijek kroz našu savjest. na#$ d+. ali nije ni ona apsolutna. jer vam saop$ih sve što sam čuo od =!a svoga. koju danas toliko naglašavamo. izbore. "!v %%. donesena neovisno i na temelju krš$anskih načela u grani!ama krš$anske vjere. svjedočiti zrelost i punoljetnost vjernika kojima !rkveni autoritet ne$e više morati donositi previše konkretne i pojedinačne odredbe. Xto se više prepušta stihiji samovoljnosti i neznanja. Iak i u slučaju kad nam 9rkva ka e da se nalazimo pred vrednotom koju trebamo ostvariti ili pred zlom koje treba izbje$i. . Ne3 >ork. '9C+<<?8??9L). M=r!elliana.. ako je savjesti bitno potreban autoritet. a Lrist nas je nazvao prijateljima1 -Ne zovem vas više slugama. jer sluga ne zna što radi njegov gospodarG vas sam nazvao prijateljima.00 Iovjek posjeduje f i z i č k u s l o b o d u. sposobnost samoodređenja da svojom odlukom odredi vlastito vladanje. 0F J. kao i naučavanje Lrista i ?vanđelja. ne zaboravimo da obveza ve e samo preko savjesti.. posjedujemo samo fizičku slobodu ili psihološku. čak i o nezabludivom učiteljstvu. nu no nam se name$e %@ 0N Lard. iako nismo mogli osobno shvatiti intimnu vrednotu onoga što nam je zapovjeđeno ili predlo eno 0N. Iovjek koji spoznaje istinu sposoban je izabrati s ve$om sviješ$u i s ve$om osobnom slobodnom odlukom od onoga koji ne zna za nju. Naučavanje 9rkve.%E#. u1 (er odi!a. F. pred dobrom ili zlom. 8res!ia. CAM?<. @B. jer se temelji na samoj čovjekovoj pojedinačnoj i društvenoj naravi. + samo neznanje je uvjetovanost. -ro'lemi morali d"o i e comportamento cristiano. %@DA. /akle.5@@. temperament. %0@. *ute#ole e immuta'ile nella teolo ia morale "nasl. ?d. EB "%@A@. to se više osje$a slugom prema njemu.

pitanje. 6pravo ta činjeni!a. izvanvremensku narav 9rkve. nadoknađuje neizbje nu nedorečenost op$ih odredbi kad ih treba primijeniti na konkretan slučaj.. ali mo emo re$i da njih još češ$e uzrokuje situa!ija ili mentalitet koji su stvoreni tijekom povijesnog razvoja. *r$ 6ladstone"s recent e7posulation( u :9ertain diffi!ulties felt bY angli!ans in !atholi! tea!hing4. čisto -privatnih. ali bez obzira na našu postavku oni su tu. sv.0E 8ilo bi pogrešno smatrati da je sud savjesti samo jednostavna primjena naučavanja ili zapovijedi 6čiteljstva. molili su kao zajedni!a. Lrš$ani su bitno bili zajedni!a. nego zato što je u ivotu 9rkve uvijek mogu$e odstraniti natalo enu patinu prošlosti i otkriti ono supstan!ijalno. %@DN. %@50N "%@DN. a njihove posljedi!e dobivaju katkada i šire razmjere.#.5D%. Lonkretnu zbilju nikad ne mo emo prosuđivati u svjetlu samo jednog načela ili učenja. jer se nezabludivost odnosi na op$e tvrdnje ili na točno određene osude zabluda. ne sa eljom da se vratimo u -lijepa. prema njihovu sudu. . Mo da je najva nije uočiti razloge zašto do njih uop$e dolazi.. 0N. . 'toga savjest ne mo e do$i u izravan sukob s nezabludivoš$u 9rkve i pape "mi bismo dodali i autoriteta op$enito#. .ako nam se očituje da je u prvim krš$anskim vremenima dominirala vizija koju je sv.50D. jer u povijesti nema povratka na prošlost. str.omi savjest je praktični sud ili d i ! t a m e n r a t i o n i s koji potvrđuje što treba h i ! e t n u n ! činiti kao dobro a što izbje$i kao zlo. s onim što je konkretno činiti ili propustitiG prema sv. ovakve slučajeve ne smatramo nečim normalnim i redovitim nego nuzgrednim. u zajedni!i. Augustin nazvao 9 h r i s t u s . +stina. =vo je predavanje prevedeno kod nas u1 'ves!i. učvrš$ivala je osje$aj zajedništva. Naučavanje op$eg značenja ne mo e nikad odraziti istu dinamiku što je posjeduje nadle nost savjesti koja mora tra iti ne apstraktno dobro. %@A@. /or. 8ologna. ?dizioni /ehoniane. ++ "9hristian 9lassi!#. KKF. u /? *=' i dr$ *a istero e morale. =vo potvrđuje i naučavanje velikih teologa o kreposti e p i k e j e koja. ve$ je neposredno povezan s konkretnim ponašanjem. o t u s "9ijeli Lrist#. a# ' u k o b i su m o g u $ i. A letter adressed to his race the du1e o. ve$ u sklopu !jelokupnog nauka koji nam 8og prenosi svojom objavom te u sklopu !jelokupnog iskustva i razmišljanja ljudskog roda i učenja !rkvenog učiteljstva. 'krštenih ruku promatrati ih i čekati rasplet događaja ne bi bilo krš$anski. CA?7+NG. razloga s jedne ili s druge strane. (odručje savjesti je neka zbilja koju treba prosuđivati u sladu s velebnim naumom ljubavi prema 8ogu i bli njem. + svoje moralne padove promatrali su sa sviješ$u da moraju čuvati -slogu i sklad. dat $emo samo kratke podatke. kako je mogu$e i zašto među njima dolazi do napetosti i sukobaM Jer napetosti i sukoba ima. 6 takvom osje$aju za zajedni!u krš$anska savjest je brzo stje!ala forma!iju koja ju je čuvala od individualizma i moralnog solipsizma. *e$ je kardinal Ne3man upozorio da se autoritet "u prvom redu. 6čiteljstvo# i odluka savjesti nalaze na različitim razinama1 -*alja naglasiti da sud savjesti nije sud o nekoj spekulativnoj istini ili apstraktnoj nau!i. Coscienza e *a istero. 0E@. Tetminster Md.0A /o sukoba između savjesti i autoriteta često dolazi zbog subjektivnih. b# N a p e t o s t i n a s t a l e k r o z p o v i j e s n i r a z v o j 5 8ilo bi korisno iznijeti opširnu analizu povijesnog razvoja ovog pitanjaG ipak. nekada dolazimo do uvjerenja da su i neizbje ni. str. @ . prva vremena 9rkve. ve$ poduzimati korake koji su h i ! e t n u n ! jedino mogu$i i neophodni.ol1 on occasion o. 0E J.5KKA. da su uvijek bili u opasnosti od progona. N?TMAN. tj. . ivjeli su kao zajedni!a. 0A 8. mi ih od svoje strane mo emo predusresti ili ubla iti. ubijani su kao zajedni!a.

utječe i na opadanje vrednovanja krš$anskih moralnih vrednota. sv. str. 5 (ro!es sekulariza!ije. gledali su u njemu instrument misterija spasenja koje je 8og htio izvršiti po 9rkvi. (ojedin!ima nije bilo dovoljno da samo naglase autonomiju vlastite savjesti. =vaj je pro!es veoma slo en i tra i suradnju sviju. samovolju koja je redovito ubitačnija od bilo kakva despotizma autoriteta. bez uplitanja s ljudske ili bo anske strane. MA7AQ+N+. Ne radi se ovdje samo o redimenzioniranju čovjekove autonomije na moralnom području. Re. proglasivši je vrhovnom normom. 0@ G. koja je u pluralističkom svijetu neizbje na. sličan poglavarima jedne zajedni!e. nikad nije potpuno individualistička. formirao ju je naučavanjem 9rkve da savjest. KN =pširnije o tome vidi1 M. čovjeka. orig. %@DN. 7oma. uzrokuje prenaglašeno isti!anje slobode savjesti. i znali su da to i jesu. na području dogmatske.$<9:=$ 0B J. (okušaj da se !rkveni autoritet razjasni razumljivim pravnim izrazima urodio je i negativnim plodovima. 9ittadela ?ditri!e.5FK. arogantno htjeli vladati i ivotom drugih. 9rkveni su poglavari bili potpuno svjesni svog autoriteta. . znamo. mnogo je čimbenika utje!alo na nju da je izgubila prvobitno značenje i savjesti i autoriteta. drskost. i prepuste pojedin!u da čini što misli da je najbolje. nego su.aj /uh pokretao je i savjest. i zašti$en /uhom 'vetim. *+/A<. KK.0@ (opustljivost juridičkog tipa. 'va ta strahota očituje se kad netko s odgovornom slu bom slijedi ovakvu savjest kao vrhovnu i individualnu instan!iju. Jedni su 0D >. a s njima i autoritete koji ih proglašavaju. T7+GC. Lad je 9rkva izišla iz katakomba i kad se ispreplela sa strujom ljudske povijesti. 'lično je prošao i autoritet. odredbama.G Coscienza e autorit&$ Tensione e armonia "nasl. orig. %@DA.ondamentale "nasl. . suodgovornosti i demokra!iji i u svjetovnom društvu i u !rkvenoj zajedni!i. nošeni /uhomG ali su isto tako znali da isti /uh ivi usred krš$anske zajedni!e i u izvršavanju svog autoriteta bili su intimno sjedinjeni s tom zajedni!om.=//. +deja savjesti razvijala se individualno. %. -Moderna. /rugim riječima. M. kao što treba biti savjest krš$ana. p l e b s s a n ! t a. što potvrđuje činjeni!a da se on često izjednačavao sa svjetovnim. =ni su eljeli biti. %N . svojim prav!em. obezvrjeđuju$i objektivne norme. 9ittV Nuova ?ditrS!e. 9=NGA7G Lo s#iluppo storico dell8autorita nella Chiesa. nije uvijek na strani slobode. L"atte iamento morale. ne obaziru$i se oko sebe.KN d# + d e j a k o l e g i j a l i t e t a. 8oga.'lično je bilo i s autoritetom1 -6 prvoj 9rkvi autoritet je bio sličan ljudima. moralne i duhovne teologije. str. savjest mo e se pretvoriti u moralni solipsizam. ne obaziru$i se mnogo na !rkvenu zajedni!u. s u o d g o v o r n o s t i i d e m o k r a ! i j e. str. u1 J. i dr$ na#$ d+$( str$ 9:. npr. na#$ d+.5FE. +ako su kasnija stolje$a mnogo pridonijela ivotu 9rkve. Mnogi svoju savjest formiraju prema -juridički dopuštenim.lections on conscience and authorit)#.1 *oral de actitudes$ >$ *oral . %K. izra en u prvom redu popustljivoš$u "permisivnoš$u#. . (oteško$e i napetosti stvara i razvoj ideje o kolegijalnosti. Assisi. ?lementi per la riflessione !ristiana. potpuno posve$ene. *orale .0B !# 6 t j e ! a j s e k u l a r i z a ! i j e . /anašnji čovjek tra i da se i društvo i 9rkva odreknu prava određivanja što je dopušteno a što nije. izolirano. nego i o potkapanju osnovnog reda na kojem počiva čovjekov ivot. F0. +ndividualna savjest. savjest eli proglasiti vrhovnim autoritetom i kriterijem. iako je ivotno osobna.ondamental#. ne osvr$u$i se na to počivaju li one i na moralnom zakonu. .5%F.0D. izra ena toleran!ijom. ipak je nauk o savjesti ostao dobrano zara en stoičkim individualizmom i naturalizmom. 7ezultat ovakva povijesnog razvoja očitovao se u pretjeranom naglašavanju primata individualno5moderne savjesti i alosnom moralnom stanju u kojem je ponekad savjest ostavljala pojedin!a. biblijske.

Qran!uzi.. pitaju$i se. primjeri!e. 9ittV Nuova ?d. teolozi preuveličavaju izraze1 -9rkva proglašava. to ne znači da prema ovakvom autoritetu krš$anska savjest nema nikakvih obavezaG naprotiv. zaštitna i preventivna snaga. %% . Coscienza e ma istero.o nadasve vrijedi za d i s ! i p l i n s k i a u t o r i t e t. str. nego da. priređivati -lov na vješti!e. kad pod pritiskom kakve skupine proglašava kakav zakon. mora više vu$i i voditi prema budu$nosti koju on sam studira i koju često predviđa. str. (rvi vatikanski kon!il je odredio. CA?7+NG. Mogli bismo re$i da je to u duhu i !rkvenog Pakonika koji.5KKB.oj snazi je katkad potrebna nadopuna i ispravak zrelih ljudi koji neposredno do ivljavaju iskustvo tvrde stvarnosti i promjene okolnosti.. mo e ispravnije voditi svoju biskupiju. i sukob je tu. Conscienza e ma stero. orig. on mo e biti a u t e n t i č n o svjetlo krš$anskog ivota. 8. >. KB. ljubavi i poslušnosti kad netko postavi pitanje u vezi s kojom njegovom zapovijedi. 9rkveni autoritet obično govori preko univerzalnih zakona koji su tradi!ionalna. dobro razlikuju$i je li ono prihvatljivo. . a o ni im !rkvenim autoritetima da i ne govorimo. s a s l u š a v š i. 'al.5KF0. Lako mo emo biti odgovorni za izjave i tvrdnje. 'vijest o zabludivosti izrazili su biskupi i za vrijeme ++. Nekad je pogrešivost posljedi!a značajki povijesnih razdoblja kad izblijedi duh slu enja i skromnosti.. nego povratak staroj autentičnoj !rkvenoj praksi. D@. tra e da se nešto poduzme. st#. +pak. =vakav postupak ne vodi slabljenju !rkvenog autoriteta. KN1 :6 tim uvjetima autoritet mora biti više perspe1ti#an nego retrospe1ti#an.. Montini. i dr$ na#$ d+. Nije to nasjedanje nekom demokratizmu. a /rugi potvrdio opseg nezabludivosti !rkvenog učiteljstva. ne toliko svoje vlasti.4. na#$ d+. vatikanskog kon!ila kad su za alili pojedine slučajeve iz povijesti 9rkve. papama i biskupima kroz stolje$a. presmiono. koliko svoje savjestiG kad apsolutnim proglašava ono što je relativno. str. da se na njih računa. Il cristiano e l"autorit&. -i ja mogu pogriješiti. zato onaj koji zapovijeda mora hraniti spram sebe zdravi i ponizni skepti!izam. AA5AD. +skrena svijest.nestrpljivi i.. pis!i. KFN. KK 8. CA?7+NG. .KK . boje$i se nesigurnosti i rizika. 9=NGA7.. a drugi. da jedna hipoteza u (arizu postaje teza u Madridu a dogma u 8uenos5Airesu&4 vidi >. Nadalje... Llasični su primjer protivni!i prilagođavanja obreda orijentalnim kulturama "Lina %D.o se dogodilo (etru u Antiohiji kad je bio pod pritiskom judaizanata "usp. KF 6sp. . 'vako mišljenje treba pro!ijeniti koliko ono zaslu uje i koliko doista vrijedi. +zvan njega zabludivost je mogu$a. Nerijetko se dogodi da propovjedni!i. 0#. pozivaju$i se na vlastitu savjest. Pa to mo e biti odgovoran i nosila! autoriteta kad prekoračuje grani!e mjerodavnosti. ili mo da -istinu. str. i %B. A temps et & contretemps#. sada papa (avao *+. Autorit& e l 'ert& nella chiesa "nasl. KKD. u svakom slučaju ne zato da pred nju iznese ve$ gotove direktive.KF K% (.. 9rkva tvrdi ili tra i. +ma dosta dokumenata i postupaka koje mo emo opravdati samo u svjetlu ondašnjih društvenih prilika. od čega se 9rkva na /alekom istoku nije oporavila do naših dana. to je još savršeniji oblik njegova izvršavanja i ostvarenja njegove temeljne funk!ije slu enja.K0 f# M o e p o g r i j e š i t i i a u t o r i t e t i s a v j e s t. zgodno je rekao mons. kao što nas upu$uju dosadašnje -teološke note. . 6 tu svrhu postavljaju se razne komisije i vije$a kao pomo$ sve$eni!ima i biskupima. i za sve. naprotiv. /uhom 8o jim. naredbu. redovito je pro eta s malo smisla i za humor. nego da bude autoritet koji ekskluzivno nastoji zadr ati ili ponovno privu$i unutar određenih okvira one koji su se od njih htjeli udaljiti. a pitanje je stoji li doista iza te tvrdnje 9rkva. str. .. %@D%. tra i od biskupa da bar svake desete godine odr i dije!ezansku sinodu.1 :Papamtite vi. više ili manje osobno.. AN9+A6). ne ele uplitanja -odozdo. str. /obrohotan i duhovit poglavar ne$e na sve strane vidjeti samo heretike. 7oma. . i optu ivati za nedostatak interesa. 9=NGA7..K% e# L r i v o t u m a č e nj e s a d r a j a i z n a č e nj a a u t o r i t e t a i 6 č i t e lj s t v a. . AC?7+NG. daje li se i on sam voditi u svemu. K0 8.

jer čovjek između više mogu$nosti mo e izabrati samo jednu. AN9+A6). ali prosuđuje i moralnost samog izvršenja KE KA Lard. %0 . neki u naše vrijeme ne uspijevaju napustiti svjetovno hijerarhijsko poimanje 9rkve. FK. na#$ d+$. krivog informiranja.. -slijepu. predstavni!ima reda. +ako naglašavamo da je autoritet 9rkve i u 9rkvi od Lrista i da mu je temeljna funk!ija slu enje. Cijerarhijska struktura 9rkve uvijek $e ostati.50EB. str.. KK@. uvijek je branio i naglašavao njezinu prednost. Naime. A leter. a to ne mo emo prihvatiti. molitve.#. Ako pojedina! toga nije svjestan. mi ne mo emo izbje$i pitanje.. objektivni red čija moralnost ne ovisi o našem shva$anju "krađa je u sebi uvijek krađa#. mi ne ivimo u dilemi1 ili da dosljedno slijedimo vlastitu savjest. ili da pribjegavamo zakonu... a drugačije u naše vrijeme kad se govori o suodgovornosti svih vjernika u ivotu 9rkve. jer zadire u sam čovjekov ivot. zakona i autoriteta. N?TMAN. i ozbiljnog napora da bi bio istinit odraz problema. koje. Gledalište je uvijek bilo na njihovoj strani. + ovdje spomenimo izjavu kardinala Ne3mana1 -Lad govorim o savjesti. str..5%@D%. %@50N "%@DN. savjest u svom sudu o moralnosti konkretne radnje prosuđuje i čin koji bismo trebali izvršiti. g# N i j e s v e s a v j e s t š t o s e p r o g l a š a v a s a v j e š $ u. 'uvremena moralna teologija ne postavlja ovakvo pojednostavljeno pitanje prednosti jednoga ili drugog reda. Autoritet i slo'oda u cr1#i. /odajmo još i to da je suvremeno poimanje savjesti pod utje!ajem ideje o demokra!iji. C. naglašavaju njezin primat više negoli autori nekoliko posljednjih stolje$a koji su pod utje!ajem pravne znanosti branili prioritet objektivnog reda. nego govori o k o m p l e m e n t a r n i m i n s t a n ! i j a m a. onda ona ima biti nešto drugo od bijednog krivotvorenja. u1 'ves!i. a mo da se radi o najobičnijem mišljenju ili tra enju samovolje.KA E. odnosno na strani svoje savjesti. ali se ona drugačije ivi u doba paternalizma kojim su bila obilje ena prijašnja vremena i koji je malo računao na djelovanje /uha kroz sveop$e sve$eništvo vjernika.#. 8. štoviše. Lao što rekosmo. KD (. . poslušnost. tj. svjedoče grčke tragedije u kojima su juna!i stradavali od zakona ili autoriteta jer su slijedili svoju savjest. %@. a# L o m p l e m e n t a r n e i n s t a n ! i j e. odgoja i samoodgoja do kojekakvih pritisaka koji nu no ostavljaju posljedi!e.Ali pogriješiti mo e i savjest& 6zro!i su najrazličitiji1 od neznanja. Ako u nekom posebnom slučaju savjest treba smatrati svetim i Zvrhovnim savjesnikomZ. na alost. što bi sa sobom povlačilo apsolutnu. zara enu demokratizmom koji se sve više osje$a na području savjesti. .5FF. Ako dublje zađemo u sr!e ljudske egzisten!ije. Xto se sve ne naziva savješ$u. tada mislim na savjest koja zaslu uje to ime. shvatit $emo da je takva dilema la na i neadekvatna. ili ne eli biti svjestan. 0ED. (itanje primata nije marginalno nego egzisten!ijalno. Coscienza e ma istero. CA7+NG. + suvremeni autori. valja biti plod dubokog razmišljanja. str. . nije čovjek odgovoran samo pred svojom savješ$u nego i da svoju savjest dovede na svjetlo. nu no dolazi do kolizije između suda njegove savjesti i autoriteta. Ako savjest ima pravo da se suprotstavi vrhovnom ali ne nezabludivom autoritetu pape. njezin sud ". = tome u davnini npr. +stina. KD Međutim. +deju demokra!ije. danas sebi daje ime savjest. *jerojatno najčeš$e dolazi do sukoba zbog izobličenja i krivog poimanja savjesti. Nerijetko zaboravljamo da savjest ima svoja prava zato što ima i svoje du nosti. tko u slučaju sukoba između savjesti i autoriteta ima prednost. C?+7M?<. autoriteta. (perativni primat savjesti Iovjek je uvijek bio ponosan na svoju savjest. treba očistiti od olakog prilagođavanja predrasudama ili pretpostavkama koje se stvaraju ne u !rkvi nego u kuloarima.KE 'pomenuli smo da su se ideja savjesti i autoriteta odvojeno razvijale. J. a to znači da prihvatimo individualizam i anarhiju. tj. govore$i o kompeten!iji savjesti.

%D a. FA FN /. je li savjest posljednja norma ljudskog djelovanja.ocumentation catholo0ue. 'avjest je tumač unutrašnjeg i uzvišenog zakona dobra i zla. tada prednost pripada osobnoj savjesti... <judska osoba. F. %@A@.oma. Ako prednost promatramo s gledišta suda savjesti o činu koji trebamo izvršiti. (apa ( a v a o * +. 0.e Veritate. l a t e r a n s k i k o n ! i l svojom ekskluzivnom izjavom1 -O u i d [ u i d f i t ! o n t r a ! o n s ! i e n t i a m a e d i f i ! a t a d g e h e n n a m. Ali ako prednost promatramo sa stanovišta suda savjesti o izvršenju čina. %BA. /a o#or pri odom 6eneralne audi+enci+e. Lompetenz des Ge3issens..C=?7. F0 . 8?NG'9C. B. bez obzira sla e li se ono s objektivnim redom ili ne "usp. bilo da je napisana u kakvom statutu bilo da je preporučuje naravni zakon. (rimat savjesti proglasio je i + *.. kardinal 8engs!h je odgovorio1 -'avjest je posljednja norma mog djelovanja.KB Nema sumnje da je savjest nešto konačno. 0050K#. u1 /o!umentation !atholi[ue.4 %K . . Qreiburg. u1 .. 6sp. 'ud mo e biti objektivno ispravan ili pogrešan. moramo postupiti prema tome kako sam stvar shvatio. (ars (rima. %@A@. C.. str. [. ?d. N?TMAN. Ali to nije dovoljno. prošavši put razmišljanja dolazi do odluke suočena s moralnoš$u vlastite radnje ili propusta. ili -vrhovnoj. prezentiraju$i svojim vjerni!ima en!ikliku C u m a n a e v i t KB J. makar i pogrešno. sami ili preko b i s k u p s k i h k o n f e r e n ! i j a .4G +'. %@DN. normi. %@AK. %@AB. subjektivni red. kao što oko ne mo e apstrahirati od svjetla što mu osvjetljuje put.....čina. G6?N. /. str. =dmjeravati savjest i poslušnost zakonskom autoritetu značilo bi uspoređivati bo ansku te inu s ljudskom. FK (. /a o#or pri odom 6eneralne audi+enci+e. +ako je naglasio da čovjek mora biti vjeran glasu svoje savjesti. ili -prednost. K5F# i kad je sam kršio propise subote liječe$i bolesnike i dopuštaju$i učeni!ima da beru usjeve i jedu.FK 6 skladu s tradi!ionalnim naukom 9rkve o savjesti mnogi su biskupi. AA "%A@A. 6 stvari. a nekad i protiv druge. 0NB. tj.#. -prioritet. E. (rva obvezuje više od druge. 7oma. =vakav zaključak dao je naslutiti i Gospodin. 0FD.F0 ++. 0 izd.5%N@1 :Iiniti prema savjesti postaje neodgodivo i u isto vrijeme najautentičnije pravilo ljudskog djelovanja. %0.F% =tprilike u isto vrijeme piše i sv.eologia moralis generalis. . ali nije upotrijebio izraze -primat. i izjavljuje sljede$e1 -Pato treba više slijediti savjest nego autoritet izvana postavljen.+. v a t i k a n s k i k o n ! i l iznio je sr antropologije i teologije savjesti. koji smatra da u mnogim slučajevima mo e do$i do sukoba između diktata savjesti i autoriteta.ko čini protiv savjesti. Nije o njoj govorio kao o -konačnoj.#. Conscienza e le e. G' %AG /C K#. onda prednost pripada materijalno5objektivnom redu. str. . ako bez ikakve distink!ije savjest smatramo konačnom instan!ijom. A letter.K@ Međutim. E. savjesti. Kirche ohne Kreuz.# F%%1 :'avjest je bli e pravilo djelovanja koje niti mo e niti smije apstrahirati od višeg i op$enitijeg pravila što se zove zakon. 'igurno uzeti za vođu vlastitu savjest ne samo da je dobro nego i nu no. ali čovjek mora podlo iti vlastito vladanje iskrenom sudu svoje savjesti. . 8erlin. %5DG Mt %0. nalazi se izvan ispravnog puta. (avao je postavio i riješio pitanje primata kad je čvrsto uvjerenje "savjest# proglasio odlučuju$im kriterijem ljudskog postupka. neispravno izjednačujemo zauzimanje vlastitog stava prema moralnosti konkretne radnje s historijskim pro!esom !ivilnog ili !rkvenog zakonodavstva. savjest obvezuje snagom bo anske naredbe. /+?/?7+9C. KF0 K@ A. on je potvrdio da u određenom smislu primat pripada 8o jem zakonu što ga čovjek po savjesti otkriva u sebi "usp. F% 9itirano prema J. EAA.. str. dakle.FN b# ' v e t o p i s m o i 6 č i t e lj s t v o. $im %F. Na pitanje. AD "%@DN. kad je /avidov postupak s izlo enim kruhovima smatrao ispravnim i zakonitim ""am 00. + sv. str. (A*A= *+. ". u raznim se prigodama dotakao i pitanja odnosa savjesti i autoriteta i svaki puta potvrdio operativni primat savjesti1 -7aditi prema vlastitoj savjesti postaje najodličnije pravilo i u isto vrijeme i najautentičnije pravilo ljudskog djelovanja. Q69C'. . 6niversitV Gregoriana. 'eelsorge *erlag...

štoviše. 'amo onaj koji se zalo i. str. nekad i neizbje ne. trenutka u kojem se pojedina! mora odlučiti. /o!umentation !atholi[ue. !# ' a v j e s t n i j e -v r h o v n a. kao što je i najbolji FF 6sp. dis!iplinskim ili učiteljskim. Pagreb. %@DN. Uputa na@ih 'is1upa o enci1lici pape -a#la VI$ 23umanae #itae4.+ Chiamata e risposta . Pagreb. Naprijed. u konkretnom i osobnom slučaju. FA ?.. %@. %@DN. u kojoj i po kojoj moramo činiti. nego i -vrhovnom. nego i pojedinačnost situa!ije. (A*A= *+. objektivni. napetosti među njima su mogu$e. a posebno +vane Arške. i -zaključni. izjavili da su supruzi du ni slijediti autentično naučavanje 9rkve izneseno u en!ikli!i i formirati savjest prema objektivnom moralnom redu i bo anskom zakonu kojemu je autentični tumač !rkveno učiteljstvo.FE Na alost. +pak. FE /. n o r m a .. čovjeku nije mogu$e uvijek i u svakom slučaju ispravno uočiti i prosuditi taj bo anski zakon. "G' %A#. FF 6ostalom. =n je shva$a u svojoj savjesti koja izriče praktično5praktični sud. /. knji . orig. Na pravnom području posljednja je instan!ija ujedno i vrhovna. %@AA. operativna norma ljudskog ivota i autoritet koji poma e da otkrijemo 8o ji zakon što je zapisan u ljudskom sr!u. FFF. (?7+9=. čovjek čini "subjektivno# dobro kad čini ono što u situa!iji spoznaje kao dobro. "/C K# . 'ves!i. jer je to najsigurniji put prema svjetlu istine. %@A@. str.. u dobroj vjeri mo e je i pogrešno prosuditi.5FFB. Naprotiv. Pnači li to da je savjest ujedno i v r h o v n a norma moralnog djelovanjaM =vdje moramo biti oprezni. 0@.#. Najbolji put da među njima dođe do sklada jest vjerno prihva$anje glasa savjesti. sud s pro!esom instan!ija što ga treba slijediti u pravnim parni!ama. und Ant5ort. FD +pak. čini zlo kad postupa protiv pravednih zahtjeva situa!ije kakvu je spoznao. sv. *orale enerale "nasl. uvijek ostaju$i otvoreni prema bo anskom poti!aju koji dolazi i od !rkvenog autoriteta. + tu se mo e primijeniti izjava ?. %. nisu kontradiktorni termini nego vrednote koje se nadopunjuju poma u$i i rast zajedni!e i oboga$enje svakog njezinog člana. + Lon!il ka e da -u dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. štoviše.5KD. Eine neue *oraltheolo ie. normom. a na drugom mjestu1 -vrhovna norma ljudskog ivota je bo anski zakon. tih mučenika savjesti. Una nuo#a teolo ia morale. naravno. %.a e. 9A(=N?. G.ome Morusa. 6 svakom slučaju. naime. priznavaju$i da u pojedinom slučaju vjerni!i mogu i b o n a f i d e ne znati 8o ji zakon koji izvire iz same naravi enidbe i koji 9rkva proglašava. G6?N. jer on sam pro imlje situa!iju i situa!ija pro imlje njega.. A!!ademia Alfonsiana. Alba.FA 'avjest kao neposredna. a katkad i korisne. Ao#+e1 za se'e( IstraBi#an+e o psiholo i+i eti1e.. La coscienza morale nelle discussioni sulla 23umanae #itae4. AD "%@DN. trebamo imati na pameti sljede$e1 kad savjest smatramo ne samo -konačnom. uspjet $e je shvatiti u svom njezinom opsegu. izvanjski. str. \irila i Metoda. . poistovje$ujemo postupak kojim ona donosi svoj -konačni. 8and +1 All emeine *oral# ?dizioni (aoline. Anru. Enciclica 23umanae #ite? u s#+etlu 'is1ups1ih iz+a#a.ad mu ne preostaje ništa drugo nego da prihvati zakon koji mu diktira njegova savjest. 7oma. ljudski bi rod odavno zalutao na svom opasnom putu. %K.. ne mora se uop$e na njih obazirati. na#$ %l. 'igurno. ali one nisu redovito i normalno stanje s kojim bismo se smjeli pomiriti ili ga čak podr avati.. %F "%@A@. A. %F . /a o#or u Sudi@tu Rote. 'avjet tako predstavlja konačnu i odlučnu normu ljudskog djelovanja1 dobro. Qromma1 -Nema ponosnije izjave koju čovjek mo e izre$i nego kad ka e1 Z(ostupat $u u skladu sa svojom savješ$uZ.. (odručje savjesti nije takvo. društvo sv. . . FD (. poma e. Crv. a njezina senten!ija poništava zaključke ni ih nadleštava. str.# %E@. EAA1 +'. ulazi ne samo univerzalna norma što određuje naše vladanje u jednom području ivota. %KD. %@DF. čak u nekim slučajevima ni onda kad mu 9rkva svojim autoritetom.C=?7. univerzalan. /a nema savjesti. . Q7=MM. jest ono š t o j e u s k l a d u s a s a v j e š $ u. kanonizirala i savjest kao neposrednu normu ljudskog djelovanjaM& 'avjest je odlučuju$a norma ljudskog djelovanja i zato što u krug objektivne stvarnosti. isti biskupi izjavljuju da vjerni!i mogu i moraju slijediti svoju savjest. nije li 9rkva kanoniza!ijom .

ne bi pristigla svoju svrhu. koja je postala bo anska. T7+GC.. bio bi samouboji!aG ali i savjest. do sada nije vidjelo. makar i bila drugim putem prosvijetljena. koji ne bi vodio računa o savjesti. i samo u 9rkvi. napose 6čiteljstvo. na#$ d+.FB FB J. karizmom. !rkveni. pomiruju ljudska savjest. Napose. ljubav kakvu dvadeset stolje$a krš$anstva. *jerujemo da je htio re$i kako se danas veoma poštuje individualna savjest. uključuju$i i vrhovni. koja ne bi priznala da joj je potreban autoritet.način na koji $e autoritet ispuniti svoje poslanje vjernost prema savjesti. i bo anski autoritet koji je postao ljudski. npr. ili bi je prezreo. Autoritet. D@.. kako se naizmjen!e neumjereno očituje i pretjerano odba!uje autoritet. Nju pove$ava činjeni!a da se u 9rkvi. %E . roditeljski. (romatraju$i rasprave na Lon!ilu.. str. to je doba koje je počelo tra iti izraze kojima se iskazuje nova ljubav prema 9rkvi. odgojni. Jean G u i t t o n je ovo naše doba nazvao -doba +vane Arške. društveni. vjerujemo.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful