You are on page 1of 58

poremeaji raspoloenja

Svatko od nas se povremeno osjea nerapoloeno i depresivno. Pokuajte se dosjetiti kada ste se zadnji put tako osjeali? Je li bilo vanjskih uzroka vaeg loeg raspoloenja ili je ono dolo samo od sebe? Koje ste znakove depresije imali?

Depresivni sindrom
Motivacija Emocije Kognicije Apatija, gubitak energije i interesa: sve postaje beznaajno, beznae Loe raspoloenje, anhedonia, praznina, anksioznost, sram, krivnja, ljutnja Loa koncentracija, negativne misli o sebi svijetu i budunosti

Ponaanje Smanjenje aktivnosti, socijalno povlaenje, mogua agitacija Fiziologija Poremeaji spavanja, umor, poremeaji apetita, promjena cirkadijurnog ritma, hormonalne i neurotransmiterske promjene

Ako postoji pakao na zemlji

onda ete ga pronai u dui melankolinog ovjeka

EPIDEMIOLOGIJA DEPRESIVNIH POREMEAJA


prevalencija: 10-15 % populacije boluje od nekog depresivnog poremeaja incidencija: 3,5 % za veliku depresivnu epizodu ei su kod ena (1,5-3 puta) nego kod mukaraca svaka nova generacija roena nakon 2. sv. rata pokazuje viu incidenciju

ukoliko se pojavi rano tijekom ivota tada je prognoza loija, a vjerojatnost da e potomstvo oboljeti dva puta vea nego ako se bolest pojavi prvi put iza 30. godine

Podjela depresivnih poremeaja:


Veliki depresivni poremeaj depresivno raspoloenje ili gubitak interesa koji traje najmanje dva tjedna, uz jo 4 simptoma Mala depresivna epizoda ukoliko ima manje od 4 simptoma Distimija simptomi depresije koji ne ispunjavaju kriterije za veliki depresivni poremeaj, ali traju najmanje dvije godine (tijekom kojih se osoba ee osjea depresivno, nego ne-depresivno), iako uspijeva zadovoljiti osnovne ivotne zahtjeve

Bipolarni poremeaji raspoloenja:


Bipolarni poremeaj tip I izmjenjujue manija i depresija Bipolarni poremeaj tip II izmjenjujue depresije sa povremenim hipomanim (ali ne maninim epizodama) Ciklotimni poremeaj izmjenjujua stanja hipomanog funkcioniranja sa stanjima depresivnog raspoloenja u trajnju od 2 godine

Manino-depresivni spektar
M m

d D Ciklotimna linost distimija

Bipolarni II Unipolarna manija

Bipolarni I

Normalne varijacije raspoloenja

Ciklotimni poremeaj

Profil poremeaja raspoloenja


Poremeaj 1-godinja
prevalencija
ensko:muko Tipina dob

Unipolarna 5-10% 2:1 depresija Distimija 2.5 5.4% 3:2 Bipolarni poremeaj Ciklotimni poremeaj
Comer 2004 p244

24-29 10-25 15-44 15-25

0.7% 0.4%

1:1 1:1

Poetak, trajanje, ozbiljnost i estina


poetak moe imati nagli poetak (u nekoliko dana ili tjedana) ili vrlo postepen. u svim razdobljima ivota, ali kasna adolescencija, rana odrasla dob i kasna ivotna dob su posebno osjetljiva razdoblja od blagog do vrlo ozbiljnog koji ograniava sve funkcije moe trajati samo nekoliko dana ili tjedana moe fluktuirati moe biti kronina: 10 20% (dvije ili vie godina) mogua samo jedna epizoda mogue vie epizoda 50% im vie epizoda

intenzitet trajanje

estina

Biopsihosocijalne model depresije


Rani imbenici ranjivosti geni Rana zlostavljanja Separacija/smrt Hladnoa/kontrola Loi odnosi s vrnjacima Sadanji imbenici ranjivosti Nedostatak podrke/ bliske osobe Sukobi/zlostavljanja Financijske potekoe nezaposlenost Precipitirajui imbenik Veliki ivotni dogaaj, Smrt, gubitak, separacija sukobi, porazi

STRES NEGATIVNA VJEROVANJA PONAANJE kortisol sebi povlaenje, izbjegavanje 5-HT, DA, NA svijetu Imunoloki sustav budunosti

DEPRESIVNI SIMPTOMI Emocionalni, ponaajni, motivacijski, kognitivni i fizioloki


OLAKAVAJUI IMBENICI

SOCIJALNI Potaknuti socijalnu aktivnost, novi poetak

PSIHOLOKI
Poboljati samopouzdanje Unaprijediti strategije suoavanja, rjeavanje problema i prolaenje kroz potekoe

BIOLOKI
Antidepresivi, izlaganje svjetlosti, intenziviranje tjelesne aktivnosti

Psihoanalitika teorija
fiksacija na oralnu fazu radi koje je osoba sklona pretjeranoj ovisnosti o drugima ime se odrava samopotovanje za razvoj depresije je bitan gubitak voljene osobe (stvaran ili simbolian) nakon gubitka tugujui inkorporira izgubljenu osobu, a potom se s njom identificira kako nesvjesno nosimo negativna osjeanja prema onima koje volimo, pa tako postajemo objekt vlastite mrnje i bijesa javlja se ogorenje radi naputenosti i osjeamo krivnju radi stvarnih ili umiljenih grijehova ulazi se u proces tugovanja u kojem slabe veze nametnute introjekcijom kod depresivnih proces tugovanja je trajan i srdba se trajno usmjerava prema sebi

Bioloke teorije depresije Genetski podaci


Konkordantnost kod jednojajanih blizanaca 72%, kod dvojajanih 14% Rizik oboljevanja kod najbliih srodnika za bipolarni poremeaj je 6.4%, a za unipolarni 13.2% studija Amia govori za dominantni gen na 11. kromosomu koji uzrokuje bipolarni poremeaj (Egeland i sur., 1987), ali kasnija istraivanja nisu potvrdila nalaze

Bioloke teorije depresije Biokemijski imbenici


Noradrenalinska teorija manjak dovodi do depresije, viak do manije Serotoninska teorija manjak dovodi do oscilacija ostalih neurotransmiterskih sustava, to dovodi i do manije i do depresije Obje teorije imaju djelomine dokaze, ali se ne zna zato djeluju antidepresivi

Djeluju tricikliki antidepresivi jer sprjeavaju ponovnu pohranu serotonina u presinaptike receptore Djeluju inhibitori monoaminooksidaze jer sprjeavaju MAO u razgradnji neurotransmitera Nova istraivanja govore da se mijenja osjetljivost postsinaptikih serotoninskih receptora

Bioloke teorije depresije neuroendokrini sustav


Hipotalamo-hipofizno-adrenokortikalna os je pretjerano aktivna u depresiji U bipolarnom se poremeaju mijenja bioloki ritam, to sugerira osjetljivost biolokog sata PET studije tijekom depresije smanjen protok u lijevom prefrontalnom korteksu, a tijekom manije u desnom frontalnom i temporalnom

Bihevioralne teorije

1.
2. 3.

Depresija je posljedica nedostatka pozitivnih potkrepljenja Lewinson (1974) formulira postulate: Depresivna osoba dobiva malo potkrepljenja koja prate odgovor Nizak nivo potkrepljivanih odgovora smanjuje nivo aktivnosti Ukupna koliina potkrepljenja koju pojedinac prima ovisi o : a) broju aktivnosti koje osoba doivljava kao potkrepljujue b) broju i dostupnosti potencijalnih potkrepljivaa c) razvijenosti vjetine traenja potkrepljenja

Kognitivne teorije - Beck

Negativne sheme i vjerovanja

Negativna trijada (pesimistino sagledavanja sebe, svijeta i budunosti)

depresija

Kognitivna iskrivljavanja

Kognitivni model

Bazino vjerovanje

Posredujue vjerovanje
Reakcije: Automatske misli -Emocionalne -Ponaajne -Fizioloke

Kognitivni model

Ja sam glupa
Razgovor za posao

Stav: Strano je biti glup Pravila: Trebam sakriti svoj nedostatak Pretpostavka: Ako sam uspjena u svemu to radim, moda nitko nee primijetiti moj nedostatak Neu to moi. Loe govorim. Znojna sam. Svi to vide.

Reakcije: -Strah, tuga -Odustajanje -Znojenje, drhtavica

Kognitivna iskrivljavanja depresivne osobe Proizvoljno donoenje zakljuka ovjek iji omiljeni nogometni klub izgubi utakmicu zakljuuje kako je bezvrijedan Selektivno apstrahiranje nogometa se osjea bezvrijednim iako je cijela momad odgovorna Pretjerana generalizacija student doivljava pad na jednom ispitnom roku kao dokaz vlastite gluposti Uveavanje i umanjivanje ena vjeruje kako joj je izgled potpuno naruen nakon to joj je puknuo nokat; usprkos dobrim rezultatima, sporta misli da nije dovoljno sposoban

Vrednovanje Beckove teorije


Potvreno: pristranosti u miljenju negativna trijada depresivne sheme pri opaanju i prisjeanju bolje dosjeanje negativnih ishoda, sklonost ka negativnom zakljuivanju, podcjenjivanje pozitivnih reakcija okoline Dvojbeno: Depresivni vrlo tono procjenjuju mogunost uspjeha, zdravi precjenjuju Depresivna shema i iracionalna vjerovanja nisu aktivirana dok nema depresije Nema dokaza da su emocionalni i tjelesni vidovi depresije sekundarna posljedica negativnih shema

Teorije bespomonosti
Tri teorije: - izvorna teorija bespomonosti - atribucijska verzija - transformaciju u teoriju beznaa

Teorije bespomonosti
Teorija nauene bespomonosti (Seligman, 1974), prethodna iskustva sa neuspjenom kontrolom traumatske situacije dovode do depresije Teorija je nastala na animalnom model, a kasnije je potvrena kod ljudi

Teorije bespomonosti
Uoeni nedostaci (npr. depresivni sami sebe smatraju odgovornim, a ne bespomonim) dovela su do formiranja atribucijske teorije bespomonosti (Abramson, Seligman i Teasdale, 1978.)

Ova teorija pretpostavlja da e nain na koji osoba objasni neuspjeh odrediti budue uinke tog neuspjeha Atribucije se donose uzimajui u obzir tri kritine dimenzije: 1) unutarnji/vanjski razlog; 2) postojanost/nepostojanost; 3) globalno/specifino

Zato sam pao na ispitu iz matematike?


Unutarnje (osobno) stupanj Vanjsko (okolinsko)

postojano nepostojano postojano nepostojano

globalno

Glup sam Iscrpljen


sam Dosta mi je matematiar matematike

Testovi nisu Danas je pravedni petak 13.


Testovi iz Dobio sam matematike teke su grozni zadatke.

specifino Nisam

Sklonost pripisivanja neuspjeha osobnim, trajnim i globalnim nedostacima se ee uoava kod depresivnih osoba Potvreno u brojnim istraivanjima Metalsky i sur. (1987, 1995) negativni dogaaj izaziva negativnu emociju, a tek se kasnije traga za uzronim tumaenjem. Stil globalnog i postojanog pripisivanja produljuje trajanje poetne depresivne reakcije

Najnovija verzija teorije je teorija beznaa (Abramson, Metalsky i Alloy, 1989) do depresije e doi nakon suoavanja sa beznaem tj. oekivanjem da e doi do loeg ishoda, odnosno izostat e dobar ishod, a osoba ne moe nita kontrolirati Ukljuene su varijable beznaa i oslabljenog samopotovanja Prednost objanjava visoki komorbiditet depresije i anksioznosti Istraivanja potvruju teoriju

Teorija nauene bespomonosti

Averzivni dogaaj

Osjeaj bespomonosti

depresija

Atribucijska teorija bespomonosti Averzivni dogaaj

Depresivan atribucijski stil

Osjeaj bespomonosti

depresija

Teorija beznaa
Averzivni dogaaj Depresivan atribucijski stil Osjeaj beznaa, ne oekuje se poeljan ishod, nisko samopotovanje

depresija

Vrednovanje teorija bespomonosti


Ne objanjavaju sve vidove depresije Dokazane postavke uglavnom na studentima, a ne na klinikim skupinama Atribuiraju li ljudi zaista ili ih samo psiholozi na to natjeraju? Depresivni atribucijski stil vrijedi samo za depresivnu epizodu (Dohr i sur., 1989.) Aktualno utjecajna teorija

Objektivno mjerenje depresivnosti

MMPI najei profil sa dignutom D skalom BDI obuhvaena 21 estica sa po etiri skalirane tvrdnje, a ispitanik odabire onu koja ga najbolje opisuje u tom trenutku Razvijen je i inventar za djecu: inventar djeje depresivnosti (Children Depression Inentory CDI), namjenjen ne mjerenju teine simptoma, a CES-D (Center for Epidemiological Studies Depression Scale) za uestalost Zungova skala depresivnosti ukljueni neurovegetativni znakovi depresije

2020. godine depresija e biti druga bolest radi koje e se ljudi javljati lijeniku!!!

SAMOUBOJSTVO

Evolucija globalne stope suicida 1950-2000 (na 100 tisua)

Svjetska mapa suicidalnih stopa (na 100 tisua, podaci su od oujka 2002.)

prosjena stopa iznosi 34,6 za mukarce i 11,7 za ene (na 100 000 stanovnika) to Hrvatsku stavlja negdje u sredinu liste.

Dobne promjene sluajeva suicida (1950.-2000.)

Dobne promjene sluajeva suicida (1950.-2000.)

Najei nain izvrenja samoubojstava u oba spola je vjeanje. U ratnim i poratnim godinama znaajno je porastao broj samoubojstava vatrenim orujem posebice u mukaraca. Godine 1985. udio samoubojstava izvrenih vatrenim orujem u ukupnom broju samoubojstava iznosio je 7,2 %, dok je 1992. i 1995. godine iznosio oko 26%. Iako zadnjih godina postoji trend pada ovog naina izvrenja samoubojstava (2001. godine 16,9%; 2002. godine 17,7%), jo uvijek skoro svako etvrto samoubojstvo kod mukaraca (23%) poinjeno je vatrenim orujem.

MEDIJI I SUICID
Istraeno je da nakon to televizija izvijesti o samoubojstvu, u sljedeih deset dana poraste broj samoubojstava. "Wertherov efekt" je termin kojim se oznaava oponaanje ili kopiranje samoubojstava.

MEDIJI I SUICID
Davanje publiciteta samoubojstvu moe stvoriti ideju da je ono normalno Ponavljano i dugorono izvjetavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i promoviranja samoubilakih preokupacija meu adolescentima i mladim odraslim osobama, na koje ima najvei utjecaj.

MEDIJI I SUICID
Nain na koji mediji izvjetavaju o sluajevima suicida moe utjecati na druge: moe potaknutii ili sprijeiti oponaanje suicidalnog ponaanja Istraivanja su pokazala da reportae o samoubojstvima u medijima imaju vei utjecaj na prihvaenu metodu nego na njihovu uestalost. Odreena mjesta - mostovi, stijene, visoke zgrade, pruge itd. - tradicionalno se povezuju sa samoubojstvima i dodatni publicitet poveava rizik da ih iskoristi vei broj ljudi.

Rizini faktori

pokuaji su karakteristini za mlade ljude (do 35. godine), a zavreno samoubojstvo za starije (65 i vie godina) djeca koja su iz razorenih obitelji, niskog SES-a, zlostavljana, sa poremeajima u ponaanju i raspoloenju su rizina skupina ene ee pokuaju, a mukarci se ee ubiju rastavljeni se ubijaju ee nego oenjeni ili samci ene se ee odluuju na samoubojstvo lijekovima, a mukarci vatrenim orujem pojedine profesije su posebno rizine (podaci za SAD): lijenici, stomatolozi, odvjetnici i psiholozi pripadaju meu 10 najrizinijih zanimanja samoubojice su najee ambivalntni oko smrti 2/3 koji su pokuali, ne pokuavaju vie 50% onih koji su uspjeli imali su pokuaja i prije

TKO POKUA, A TKO SE UBIJE?

Suicidalnost je najee prisutna u sljedeim psihikim poremeajima: posttraumatski stresni poremeaj (PTSP) depresivni poremeaj shizofrenija anksiozni poremeaji anksiozno-depresivni poremeaji demencije ovisnosti

gubitak, slabljenje ili poremeaj vitalnih nagona

RIZINI FAKTORI ZA SUICID


prisustvo depresivnog sindroma, to ukljuuje suicidalne misli demografski rizini faktori (samci, starije osobe, mukarci)

prisustvo bolesti koja ima lou prognozu ili izaziva jake bolove
ivotni uvjeti

uporaba alkohola
raniji suicidalni pokuaji naizgled naputanje depresivne pozicije

VISOKO RIZINI FAKTORI ZA SUICID


1. SUICIDALNE NAMJERE 2. PSIHIJATRIJSKI FAKTORI 3. PSIHOSOCIJALNI FAKTORI

4. DEPRESIVNI SIMPTOMI
5. LO POJAM O SEBI 6. KARAKTERISTIAN NAIN RAZMILJANJA

7. NEREALNA OEKIVANJA
8. RAZORENA OBITELJ

ADOLESCENTI RIZINE KARAKTERISTIKE


usamljeni adolescenti loa komunikacija alkohol, droga

psihotina stanja
adolescenti od kojih se previe oekuje rigidni, kompulzivni adolescenti adolescenti rtve nasilja, posebice seksualnog

RIZINI FAKTORI ZA SUICID U HRVATSKOJ


1. brojna stresna ratna iskustva 2. stalni susreti sa smru i umiranjem 3. gubici brojnih bliskih osoba 4. osjeaj krivnje ("Ja sam ostao iv, a oni su umrli.") 5. gubitak komunikacije s okolinom 6. problem identiteta 7. osiromaenje

RIZINI FAKTORI ZA SUICID U HRVATSKOJ


8. problemi u obitelji 9. socijalni problemi 10. problemi spavanja, none more 11. alkohol 12. dostupnost oruja 13. nerealna oekivanja ("To nije ono za to smo se borili, drugi su dobili sve" i sl.) 14. nemogunost uspostavljanja bliskih odnosa sa okolinom, osjeaj naputenosti ("ne pripadam nigdje")

Najee karakteristike suicidalnog pacijenta:


Beznae Ogranienost vizija i nemogunost sagledavanja alterantivnih rjeenja Rigidno razmiljanje Slaba vjetina u rjeavanju problema Precjenjivanje nerjeivosti problema Slaba osobna kontrola i nisko samopotovanje Osjeaj da trenutna stresna situacija nikada nee zavriti Preokupiranost sadanjou Osobe s takvim nainom razmiljanja jedino rjeenje svojih problema vide u suicidu Manja orijentiranost na budunost Sjeanja vezana samo uz negativna iskustva

PREDVIANJE SAMOUBOJSTVA NA OSNOVU PSIHOLOGIJSKIH TESTOVA


metodoloke potekoe utvrena je korelacija izmeu osjeaja beznadnosti i samoubojstva Beck i sur. (1985., 1986) utvrdili su da je osjeaj beznaa snaan prediktor samoubojstva, pouzdaniji od stupnja depresije razvili su ljestvice suicidalne namjere i ideacije suicida kognitivni stil pokazalo se da su samoubojice rigidnije u razmiljanju i kod rjeavanja drugih tipova problema

Pitanja o suicidalnosti u prolosti:


Kada i koliko esto su postojale suicidalne ideje? Jesu li prijanje suicidalne ideje vodile suicidalnom ponaanju?

Je li osoba pokuala suicid?


Je li pokuaj bio planiran, namjeran? Koliko je osoba eljela da pokuaj bude ometen, odnosno da ne doe do smrti, te koje su praktine i psiholoke posljedice suicida?

Postojee suicidalne ideje:


Koliko je esta i intenzivna suicidalna ideja? Ima li osoba plan kako najbezbolnije i najbre rijeiti svoje probleme, odnosno ivotnu situaciju koju doivljava beznadnom? Koliko je socijalno izolirana?

Postoje li ideje koje sprjeavaju izvrenje suicida, kao to je obitelj i njezina potpora,religija, prijatelji, obveze, uvjerenja? Na kraju, vano je saznati tijekom intervjua, jesu li suicidalnoj osobi dostupna sredstva kojima bi mogla uiniti suicid (oruje, tablete i sl.).

PRAVILA PRI INTERVENCIJI


pokuati ublaiti bol pomoi osobi da sagleda i druge mogunosti odgoditi samoubojstvo