You are on page 1of 22

UNIVERZITET U ZENICI MAINSKI FAKULTET KATEDRA ZA PROIZVODNE TEHNOLOGIJE PREDMET: TRIBOLOGIJA

AKADEMSKA GODINA 2013/2014

-SEMINARSKI RADRAD-

VRSTA MAZIVA MAZIVA

Student: ostovi Adnan 6204/11

Predmetni nastavnik: v. as. mr. sc. Edin Begovi

vrsta maziva

S A D R A J
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Sistemi za podmazivanje............................................................................3 Sredstva za podmazivanje..........................................................................3 vrsta maziva.............................................................................................5 Materije lamelarne strukture .....................................................................8 Mehki metali............................................................................................11 Polimerni materijali.................................................................................14 Keramiki materijali................................................................................17 Literatura i izvori.....................................................................................22

vrsta maziva

1. Sistemi za podmazivanje
Cilj podmazivanja je smanjenje : otpora trenja kliznih (na primjer leita, voice, zupani parovi, zglobovi i potisne ploe raznih mehanizama i sl.) i kotrljajnih parova, habanja, stvaranje koliine toplote i gubitaka energije. Sistem za podmazivanje treba da obezbjedi dovoenje i razvoenje potrebne koliine maziva, odreenog kvaliteta(istoe i viskoziteta) i temperature do radnih povrina meusobno pokretnih (kliznih i kotrljajnih) mainskih dijelova. Da bi se obezbijedili odgovarajui uslovi podmazivanja u toku rada, sistemi za podmazivanje treba da sadre odgovarajue elemente za regulaciju i kontrolu valjanosti podmazivanja . Podmazivanje se vri uljima i mastima, u uslovima hidrodinamikog i hidrostatikog podmazivanja primljenjuju se ulja. Masti se koriste najee za podmazivanje kotrljajnih leajeva, dok se klizna leita koriste za oslonce sa mjeovitim trenjem, kao to su leita na koja djeluju velika optereenja pri malim brzinama klizanja, koja su u povremenom radu ili u reverzibilnom radu. Podmazivanje moe biti: pojedinano i centralno, stalno i periodino, slobodno i prinudno. U sluaju pojedinanog podmazivanja svaki klizni ili kotrljajni par ima svoj sistem za podmazivanje dok se kod grupnog ili centralnog jednim sistemom podmazuju vie mazivnih mjesta.

2. Sredstva za podmazivanje
Sredstvima za podmazivanje, odnosno maziva se nazivaju sva ona sredstva, bez obzira na njihov hemijski sastav, agregatno stanje ili porijeklo, koja slue za smanjenje sila trenja na kontaktnim povrinama mainskih elemenata. Osnovnom karakteristikom maziva, generalno govorei, smatra se njegova mazivna sposobnost ili sposobnost podmazivanja koja predstavlja rezultat svih fiziki i hemijskih osobina maziva, zajedno u sprezi sa karakteristikama tribolokog sistema u kome se koriste.

vrsta maziva

Pred sredstvima za podmazivanje postavljaju se sljedei osnovni zahtjevi: da smanji gubitke mehanike energije u tribotehnikom sistemu, da to manje tetno utie na triboloki sistem, da ima hemijsku postojanost i otpornost prema koroziji, da se moe separisatiod raznih neistoa s kojima doe u kontakt prilikom upotrebe. U tehnikoj praksi s obzirom na agregatna stanja, maziva se dijele na: gasovita maziva tena maziva(mazivna ulja i sline tenosti bez obzira na porijeklo), pastozna maziva (mazivne masti) i vrsta maziva odnosno kruta maziva. Prema hemijskom sastavu maziva se dijele na: organska i neorganska maziva. Prema porijeklu maziva se dijele na: prirodna i sintetika maziva Meunarodna organizacija za standardizaciju ISO, dala je klasifikaciju prema kojoj se proizvodi dobiveni iz nafte dijele u pet osnovnih grupa: F-goriva, S-solventi i bazne sirovine za hemijsku industriju, L-maziva, industrijska ulja i slini proizvodi, W-voskovi i parafini i B-bitumeni. Prema tome, maziva, industrijska ulja is vi slini proizvodi svrstani su u grupu L (Lubricants) koji se dijele prema ISO klasifikaciji u 18 grupa , Tabela 1. Bitno je napomenuti da se svaka navedena grupa u tabeli 1 dijeli u manje ili vie podgrupa a u zavisnosti od mjesta primjene i karakteristika maziva.

vrsta maziva

OZNAKA A B C D E F G H M N P Q R T U X Y Z

PODRUJE PRIMJENE Protono podmazivanje Podmazivanje kalupa Zupasti prijenosnici Kompresori i rashladni ureaji Motori sa unutranjim sagorujevanjem Cirkulacioni sistemi Klizne staze i vodilice Hidrauliki sistemi Obrada metala Elektrine instalacije Pneumatski alat Prijenos toplote Privremena zatita od korozije Turbinska postrojenja Termika obrada Primjena mazivnih masti Ostala primjena Cilindri parnih maina

Tabela 1. Klasifikacija maziva, industrijskih ulja i slinih proizvoda prema podruju primjene

3. vrsta maziva
Pod vrstim mazivima podrazumjevaju se materije koje imaju sposobnost da smanje trenje i habanje. Ove materije se mogu: - nanositi na tarue povrine u vidu prevlaka - dodavati drugim mazivima(tenim i polutenim) - od njih se mogu izraivati kompletni dijelovi Odavno je poznato da mnogi vrsti materijali kada se nau u tribolokom sistemu djeluju u smislu smanjenja koeficijenta trenja, te se prema tome mogu smatrati sredstvom za podmazivanje. S druge strane, djelovanje raznih vrstih, tenih ili pak gasovitih materija u tribolokim, rezultira stvaranjem raznih vrstih mazivnih slojeva, koji u tom
5

vrsta maziva

sluaju djeluju kao sredstvo za podmazivanje. S obzirom na raznolikost vrsta estica i reakcija, moe se rei da je broj takvih vrstih mazivnih materija veoma velik. Kao vrsto mazivno sredstvo djeluju i mnogi metali, legure, polimeri organskog porijekla, keramiki materijali koji se na povrine mainskih elemenata nanosi u obliku tankih slojeva. Meutim, s obzirom das u ovakvi slojevi ili premazi sastavni dijelovi tehnolokog postupka obrade mainskih elemenata, to se ovi materijali ne mogu decidno svrstati u mazivna sredstva. U grupu vrstih maziva se mogu svrstati oni materijali koji se namjenski koriste u tehnici podmazivanja, samostalno ili u kombinaciji sa drugim materijalima. Ovi materijali su najee kombinovane structure u obliku praha (molibdensulfid, grafit i dr.), kao i neorganski materijali nelaminarne structure koji nalaze primjenu u zadnjih dvadesetak godina. U odnosu na tena maziva i mazivne masti, vrsta maziva imaju nekoliko prednosti: stabilnost u prisustvu hemijski agresivnih tenosti i gasova kao i radioaktivnih sredina mogunost primjena u irokom rasponu temperatura mogunost zatite povrina od troenja pri veoma visokim pritiscima i veoma niskim brzinama klizanja i ne zahtijevaju posebne sisteme i ureaje za podmazivanje Osnovna svojstva koja treba da posjeduju vrsta maziva su: da obezbjede nisko trenje das u hemijski stabilna u zahtjevanom temperaturnom interval da se vrsto vezuju za povrine odnosno pokazuju zadovoljavajuu prionjivost da su netoksina Kao vrsta maziva koriste se: materije lamelarne strukture (grafit i Mo ) mehki metali (kalaj, olovo, indijum, srebro , zlato) polimerni materijali (PTFE i poliacetali)

vrsta maziva

keramiki materijali (aluminijum-trioksid, cirkonijum-oksid, volfram-karbid, silicijum-karbid)

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

Slika 4.

Na prethodnim slikama prikazani su neki od tipinih vrsta vrstih maziva, nain na koji se ta maziva nanose na povrine mainskih elemenata kao i mogunost samostalne upotrebe tih materijala u mainstvu ili tehnici openito.
7

vrsta maziva

U Tabeli 2 date su neke od osnovnih karakteristika vrstih maziva.

Karakteristika Adhezija Tvrdoa Najvea radna temperatura, C Zatita od korozije Hemijska stabilnost Podmazivanje u vakumu Otpornost na radijaciju Koeficijent trenja Efikasnost podmazivanja pri velikom optereenju Efikasnost podmazivanja pri malom optereenju Boja Gustina, kg/ Oksidacioni/degradacioni produkti Kristalna struktura

Dobra Mala 300 Srednja Dobra Vrlo dobro Dobra 0,03 do 0,1 Vrlo dobra Dobra Crna 4,8 MoO, SO

Grafit Srednja Mala 600 Dobra Vrlo dobra Slabo Dobra 0,1 Dobra Dobra Crna 2,2 CO, CO

PTFE Niska Mala 260 Dobra Vrlo dobra Dobro Slaba 0,1 do 0,2 Slaba Izvanredna Bezbojno/bijela 2,2 C F

Djelimino kristalna, Heksagonalna Heksagonalna molekuli lanani polimeri

Tabela 2, tipine karakteristike vrstih maziva.

4. Materije lamelarne strukture


Grafit Grafit je mineral koji sadri ugljik, ime je dobio po njemakom geologu Abrahamu Gottlobu Werneru (u grkom jeziku ). Njegova najvea nalazita se nalaze u Aziji. Pri jako viskoim temperature nastaje grafit po reakciji .
8

vrsta maziva

Slika 5. Grafit, (slika 5.), ima specifinu kristalnu strukturu rasporeenu po paralelnim molekularnim slojevima i predstavlja klasino vrsto mazivo laminarne structure. Zbog povoljnog odnosa vrstoe u orizontalnoj i vertikalnoj ravni prostorne structure, graft, kada se nae izmeu dvije povrine znatno smanjuje koeficijent trenja. Grafit a takoer i ostala vrsta maziva laminarne structure, vrlo dobro prijanja na metalne povrine popunjavajui pri tome udubljenja profila povrina, tako da nakon perioda uhodavanja povrina nastupa klizanje grafita po grafitu. Grafit svoja maziva svojstva zadrava i u prisustvu zraka, vlage, meutim u vakuumu ih gotvo potpuno gubi. Temperatura oksidacije grafita je oko 350C se moe uspjeno koristiti ka mazivo sredstvo. Mazive karakteristike grafita se u mnogome mogu poboljati ako se pomijea sa uljima, emulzijama i mazivim mastima, a naroito sa 10 do 15% molibden sukfida. Tri su osnovna naina upotrebe grafita kao maziva i to: u obliku praha (utrljavanjem ili u obliku suspenzija sa odgovarajuim solventom koji isparava nakon nanoenja na povrine, u obliku paste ili se pak dodaje mazivim uljima mastima ili polimernim smolama Molibdensulfid Molibdensulfid/MoS , (slika 6.) sastavljen je od jednog atoma molibdena i dva atoma sumpora sa vrlo slabim vezama izmeu molekula.

vrsta maziva

Zbog toga molibdensulfid daje vrlo nizak koeficijent trenja, ako se uzme u obzir i injenica da se MoS , vrst vee za metalne povrine, onda je s razlogom ovo najee upotrebljavano vrsto mazivo.

Slika 6. Stepen vezivanja molibdensulfida za metalne povrine ovisi od hrapavosti povrine te je utvreno da se najpovoljnija debljina sloja javlja pri Ra=1 do 1,5m. Molibdensulfid se kao i grafit koristi pomijean sa isparljivim solventom i kao dodatak uljima i mazivim mastima, ili u obliku istog praha. Dejstvo MoS u uljima i mazivim mastima naroito je izraeno u uslovima graninog i mijeanog podmazivanja. Takoer, molibdensulfid se pomijean sa vodom uspjeno koristi pri obradi metala rezanjem i procesima istiskivanja u toplom stanju. Temperatura postojanosti MoS s aspekta odravanja karakteristika podmazivanja je dosta visoka i iznosi oko 400C, dok na temperaturama preko 600C nastaje oksid molibdena koji je vrlo tetan u tribolokim sistemima zbog svoje velike abrazivnosti.
10

vrsta maziva

5. Mehki metali
Srebro

Slika 7. U prodaju dolazi u raznim pakiranjima i oblicima: u obliku kristala, folije, granula, u prahu, u obliku tapova ice, ili vune. Metalno srebro nije otrovno, ali njegove soli jesu. Srebro se najvie upotrebljava u obliku slitina, od kojih su najvanije one s bakrom, cinkom i niklom. U usporedbi s vrlo istim srebrom, te su slitine jeftinije, vre i otpornije na troenje. Legure srebra upotrebljavaju se za izradu nakita, kovanog novca (kovanica), a u obliku tzv. tvrdih lemova koriste se za lemljenje ugljinih i legiranih elika, bakra, nikla, titanija i legura plemenitih metala. Najvea koliina proizvedenoga srebra (oko jedne treine svj. proizvodnje srebra) rabi se za kovanje novca (slitina s 5 do 50% bakra), u proizvodnji nakita (slitina do 20% bakra) i pribora za jelo. Osim toga, srebro slui i za dobivanje srebrnih soli, za tvrdo lemljenje, u zubarstvu (zubnoj protetici i konzervativnom lijeenju zubi) kao amalgam srebra (slitina srebra sa ivom i kositrom), u kemijskoj industriji za posue otporno prema alkalijama i koroziji te kao katalizator, itd.. Elementarno srebro se koristi i za galvanske prevlake, upotrebljava se za posrebrivanje manje plemenitih metala ili legura i stakla (za izradu ogledala) i raznih legura sa zlatom i bakrom. Metalno srebro, odnosno ioni Ag+, imaju antibakterijsko djelovanje, pa se koristi za izradbu posuda, spremnika, cijevi, armature i preparata u kemijskoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, za dezinfekciju i sterilizaciju vode za pie i izradu posua za jelo. Zrcala (ogledala) se proizvode prevlaenjem stakla tankim slojem metalnoga srebra (posrebrivanjem), to se postie redukcijom srebrnih soli na staklenoj povrini postupkom koji je 1835.g. razvio njemaki kemiar J.Liebig.
11

vrsta maziva

Kao reduktivna sredstva u proizvodnji ogledala danas se upotrebljavaju invertni eer, Rochelleova sol i formaldehid. Ve se dugo vremena (vie od 2500 godina) upotrebljava u medicini za pripravu lijekova, u kirurgiji i stomatologiji, itd.. Zbog svoje velike otpornost prema koroziji i svoje dobre vodljivosti, srebro i njegove legure dosta se koriste u elektrotehnici i elektronici kao materijal za izradu elektrinih kontakata, vodljivih nanosa (vodia) za izradu tiskanih strujnih krugova koji su nezamjenjivi u elektronici, te osiguraa. Za kontakte koristi se srebro legirano kadmijem i volframom koji daju termiku stabilnost na povienim temperaturama. Elektrotehnike legure za jake struje su uglavnom binarne i viekomponentne kao npr. Ag-C, Ag-Fe, Ag-W, Ag-Pt, AgCu-Ni, Ag-Mg-Ni, itd. Veina ih se dobiva metodama metalurgije praha. Srebro i smjesa srebrovog oksida i cinka koristi se za izradu izuzetno efikasnih baterija (obzirom na malu masu i volumen i velik elektrini kapacitet). Nedostatak im je visoka cijena i kratak vijek, ali su u nekim primjenama nezamjenjive. Zlato

Slika 7. Zlato se obino koristi za izradu luksuznih predmeta - nakita, te je podloga za nacionalne valute. Upotrebljava se za lemljenje legura i pravljenje i pozlaivanje nakita, za bojanje stakla (Cassiusov zlatni purpur) i pripravu porculanskih glazura (zlatno rubinsko staklo), u slikarstvu, kao reflektor topline, u zubarstvu i zubarskoj protetici. U medicini se koristi za pripravu koloidne otopine zlata. Radioaktivni izotop 198Au, s vremenom poluraspada 2,67 dana, koristi se u medicinskoj radioterapiji za tretiranje kancerogenih tumora. Zlato se nalazi u sastavu nekih farmaceutskih spojeva koji se koriste u terapiji artritisa.
12

vrsta maziva

Sve vie zlata danas troi u elektronici i galvanotehnici kao sastojak industrijskih lemila u elektronskoj industriji za proizvodnju najkvalitetnijih elektrine vodova i kontakata elektrinih instrumenata i specijalnih ureaja, najee kao nanos na manje plemenitom metalu ili leguri. Takoer se u velikim koliinama koristi i za programe istraivanja svemira. Tehnika upotreba zlata vrlo je ograniena i ni u kojoj primjeni u tehnici zlato nije nenadoknadivo. U veini zemalja zlato slui kako monetarni standard i kao pokrie platne moi. Dvije treine svjetskih zaliha zlata nalazi se u obliku zlatnoga novca i zlatnih poluga u bankovnim trezorima. Procjenjuje se da je do kraja 1973. u svijetu bilo proizvedeno ukupno oko 80 950 tona zlata. Godinja svjetska proizvodnja zlata iznosi oko 1000 t. Ukupna vrijednost svjetskih zaliha zlata iznosi danas oko 70 milijardi dolara. Dvije treine od toga iznosa nalazi se u obliku zlatnog novca ili zlatnih poluga u trezorima emisionih banaka (poglavito u SAD). U prodaju elementarno zlato dolazi najee u obliku folije, praha, tapova i ice. Za upotrebu isto zlato je premekano, pa se za praktinu upotrebu (npr. primjene zlata u luksuznim predmetima) se legira s drugim metalima (najee srebrom, bakrom) ili s nekim iz grupe platinskih metala, pa se gotovo iskljuivo rabi u obliku slitina/legura. Za razliku od istoga zlata, njegove slitine s drugim metalima su openito tvre i otpornije na habanje, pa se upotrebljavaju se za izradu ukrasa, novca (tzv.zlatnici), u elektronskoj industriji (za kontakte), te u optici (zbog dobre refleksije infracrvenoga zraenja). Zlato od kojega se kuju zlatnici moe imati 1 do 10% bakra. Zlato za nakit slitina je zlata sa srebrom i bakrom. Tzv.tvrdo zlato je slitina sa samo 1% titanija koja se istie tvrdoom, uz boju utoga zlata. Talite slitine s bakrom ili niklom te s 30% srebra ili paladija bitno je nie od talita ostalih slitina i rabi se kao vezivno sredstvo za lemljenje (tzv.zlatni lem). Zlato se vrlo lako legira sa ivom u zlatni amalgam. Olovo Olovo je nakon eljeza i cinka najjeftiniji tehniki metal, vrlo iroke primjene, jer ima nisko talite, mekan je i slabo provodi struju, ali je sve vie istisnut zbog svoje otrovnosti. Najveu primjetnu ima u proizvodnji akumulatora i lako taljivih slitina za meko lemljenje.
13

vrsta maziva

Vrlo dobro zaustavlja (upija) rendgenske alfa, beta i gama zrake, pa se od olova izrauju zatitne radioloke obloge, oklopi, blokovi, pregae, rukavice i sl., kao zatita protiv radijacije; prvenstveno od vrlo prodornog gama nuklearnog zraenja (tzv. X-zrake). Slui u kemijskoj industriji za prevlaenje reakcijskih posuda, za oblaganje komora u proizvodnji sumporne kiseline, spremnika za nagrizajue kemikalije, cijevi i ureaja otpornih prema sumpornoj kiselini (olovne komore), proizvodnju raznih kemijskih dijelova aparatura, spremnika korozivnih plinova, spremnika za radioaktivne tvari, i sl.. Takoer se koristi i u kemijskoj industriji za proizvodnju nekih olovnih boja, primjerice tetraetil-olovo, koji je ujedno i antidetonator i boja benzina. Olovne ploe ugrauju se u zidove zgrada kao zvuna izolacija, te u temelje radi priguivanja vibracija. Dandanas slui za izradbu puanih zrna (tanadi) i drugog artiljerijskog streljiva (metaka). Takoer se koristi kao uteg (npr. na udicama) sa 2,5% antimona. Od olovnoga lima su se izraivale krovne obloge, olovne folije i tube koje su sluile za ambalau. Olovo se od davnina rabi za izradbu ukrasnih predmeta i lijevanje kipova, ali takvi predmeti su u novije vrijeme zatieni raznim premazima zbog njegove svjesne otrovnosti. Neko je olovo sluilo za izradbu vodovodnih cijevi za kanalizaciju, ali se danas zbog olovne korozije i otrovnosti olova i njegovih soli od njega vie ne izrauju ni odvodne vodoinstalacije, jer se tako prenose u vode tekuice ili stajaice (more), te se mijenja PVC cijevima.

6. Polimerni materijali
Termin plastika pokriva jednu vrlo iroku grupu polimernih materijala, ije otkrivanje jo nije zavreno i ije se osobine usavravaju dodavanjem vlakana, kratkih, dugih, usmjerenih, platna, stakla, ugljika itd.., dovodei tako do pojave kompozita. Plastine mase su materijali iji su bitni sastojci izgraeni od makromolekularnih organskih spojeva koji nastaju sintetski ili pretvorbom prirodnih proizvoda. One sup o pravilu, uz odreene uslove prikladne za plastino oblikovanje ili su plastino oblikovane. Plastine mase nisi vie obina zamjena za prirodne proizvode, ve konstruktivni materijal u elektrotehnici, mainstvu itd.
14

vrsta maziva

Plastine mase imaju niz svojstava koja klasini materijali npr. metali nemaju. Dobra (ili bolja) svojstva plastinih masa u poreenju sa metalima su: mala gustoa (spec. teina 0,92-1,9gcm . dobra elektrina izolacijska svojstva mala toplinska vodljivost tj. dobra toplinska izolacijska svojstva dobra postojanost prema koroziji hemijski agresivnim sredinama ne djeluju fizioloki tetno bez okusa i mirisa su dobro se obrauju skidanjem i bez skidanja strugotine, niska cijena kotnja

Nepovoljna svojstva plastinih masa nasuprot metalima su: - slabo otporne prema toplini - veliko im je istezanje na toplini - mala vrstoa u veini sluajeva Plastine mase moemo podijeliti u dvije velike skupine s obzirom na njihovo ponaanje na toplini. Termoplastine tvari(termoplasti)- to su tvari koje u toplom stanju omekaju, postaju plastine, daju se lahko obraivati, a poto se ohlade, stvrdnu se i postaju vrste. Pri ponovnom zagrijavanju ponovo omekavaju itd. Taj se postupak moe vie puta ponoviti, a da se masa hemijski ne promijeni Termostabilne tvari(duroplasti)-to su tvari koje pri zagrijavanju na viim temperaturama omekaju, postaju plastine, ali daljnjim zagrijavanjem otvrdnu te se ponovnim zagrijavanjem vie ne daju omekati. Podjela prema namjeni i uz oznake prema ASTMu Prema prijedlogu ASTM D 1600-58 T i SPI(The Society for Testing Materials) po Clasification of plastics visokopolimerni spojevi oznaavaju se kraticama na temelju engleskih naziva za pojedine plastine mase. To oznaavanje ima praktinu i internacionanu vrijednost, pogotovo ako se podudara sa oznaavanjem u drugim stranim jezicima. I Masovni polimeri inili su 80% proizvodnje u 1997. godini, to je 11o miliona tona, a sastoje se od 4 vrste plastomera:

15

vrsta maziva

- polietilen-PE - polipropilen-PP - polistiren-PS - polivinil-hlorid PVC Njihova se svojstva drastino promijenila(ponajprije PP) tako da se koristi esto za konstrukcione dijelove. II- Sljedea skupinna su su inenjerski ili konstrukcioni polimerni materijali s boljim mehanikim i drugim tehnikim svojstvima , al is a 5x viom cijenom od od obinih polimera. Najznaajniji konstrukcioni plastomeri su: - poliamid PA - polikarbonat-PC - poliacetal-POM - stiren/akrilonitril/polibutilen-ABS Meutim jedan od najboljih i najkarakteristniji polimera koji se koristi u mainstvu i tehnici kao vrsto mazivo je POLTETRAFLUROETILEN(PTFE). Politetrafluroetilen Politetrafluoretilen (F2C=CF2, teflon, P.T.F.E., politetrafluoreten) je polukristalina, polimerna plastika koja se sastoji od fluora i ugljika. Politetrafluoretilen je prvi pronaao ameriki kemiar Roy Plunkett 1938. godine. Tetrafluoretilen je bezbojan plin bez mirisa koji polimerizacijom daje politetrafluoretilen poznat pod komercijalnim trgovakim imenom "teflon" i "fluon". Vrlo je cijenjen polimerni materijal otporan prema visokim temperaturnim i kemijskim utjecajima (fluorougljik), koji se primjenjuje za prevlaenje kuhinjskoga posua, za izradbu laboratorijske opreme, u svemirskoj tehnici i dr.. Najveu primjenu je naao u vodoinstalacijama gdje dolazi u t.zv. teflonskim vrpcama.

16

vrsta maziva

Slika 8.

Slika 9.

Slika 10.

Slika 11.

Slika 12.

Na prethodnim slikama(8-12) da ti su polimerni materijali koji se koriste u tehnici samostalno ili u kombinaciji sa drugim materijalima, s obzirom da ovi elementi u dodiru sa elikom stvaraju vrste mazivne slojeve moemo ih svrstati u grupu vrstih maziva.

7. Keramiki materijali
Tehnika keramika su nemetalni materijali proizvedeni u obliku finog praha pomijeanog sa vezivom koji se zatim oblikuju razliitim postupcima in a kraju sintetiziraju pri visokim temperaturama.

17

vrsta maziva

U odnosu prema metalnim materijalima tehnika keramika ima sljedee prednosti: viu tvrdou, viu zateznu i savojnu vrstou naroito na povienim temperaturama, vii modul elastinosti, bolja izolacijska svojstva, dugoronija i sigurnija nabavka sirovina. Savremena keramika obuhvata proizvode namjenjene za za elektrotehniku, grijne elemente, poluprovodnike, lasere, izolatore, keramike zaptivke. Prednosti familije tehniki keramika su: - veoma visoka otpornost na visoke temperature - veoma dobra toplotna izolacija - veoma dobra otpornost na habanje prilikom trenja Nedostatci familije tehnikih keramika su: - velika krhkoa - jaka osjetljivost na mikrodefekte - nedostatak pouzdanosti jo nije kompenziran nainima uobiajne kontrole - loa obradivost Podruje primjene keramike u motorima zahvaljujui otpornosti na habanje je ilustrovana razvojem poluge(leita) vibracionog ventila ili ploice potiskivaa koja tare o bregasto vratilo. Ove keramike izvedbe su osamdesetih godina instalirane, samo za istraivanje o tehnikama spajanja i umetanja gvoa ili legura aliminijuma to se tie masivne keramike, ili istraivanja vie oblika trcanja plazme, a sve je namjenjeno za ublaavanje gradijenta naprezanja u primljenjenom sklopu. Cirkonijum oksid

Slika 13. Komercijalno, cirkoni se kopaju za dobivanje metala cirkonija, koji se koristi kao abraziv te kao izolator. Cirkoni su i izvor cirkon-oksida, jednog od
18

vrsta maziva

najvatrostalnijih poznatih materijala. ZrO se koristi i kao taljivo za platinu pri temperaturama od preko 1755C. Zr se koristi u nuklearnim reaktorima, zbog svoje sposobnosti apsorpcije neutrona. Veliki primjerci cijenjeni su kao drago kamenje, zahvaljujui visokom indeksu loma svjetlosti (cirkon ima indeks loma oko 1.95, a dijamant samo neto vie - 2.4). Boja onih cirkona koji ne zadovoljavaju kvalitetu u draguljarstvu moe se promijeniti zagrijavanjem. Ovisno o duini i jaini zagrijavanja, mogu se dobiti bezbojni, plavi i zlatnouti cirkoni. Silicijum-karbid

Slika 14. Silicijev karbid (SiC, karborund/um/) je kovalentni karbid, koji je zbog razliitih neistoa obojen zeleno, uto, plavo ili crno, ovisno o vrsti neistoa. Dobiva se reakcijom kremenog pijeska i koksa u elektrolunim peima pri temperaturama 1900-2000C. SiO2(s) + 3 C(s) --> SiC(s) + 2 CO(g) Ima inzvaredna hemijska, fizikalna, mehanika, toplinska i elektrina svojstva. Jer se odlikuje velikom tvrdoom (gotovo kao dijamant), koristi se za izradu bruseva i materijala za bruenje, poliranje i ienje povrina vrstih materijala. Vatrostalan je materijal, velike toplinske vodljivosti i velike otpornosti na temperaturne promjene, pa se upotrebljava za izradu okna visokih pei, posuda za taljenje metala, nosaa u peima za peenje keramikih posuda i sl.. Iz njega se izrauju sapnice raketa, lopatice turbina, elektrina grijaa tijela za rad pri visokim temperaturama (1100 1500C). Materijal je i za legiranje s drugim tvarima.

19

vrsta maziva

Volframov-karbid

Slika 15. Volframov karbid WC dobiven metalurgijom praha (sinterovanje) je prvi prikazao 1927. Friedrich Krupp iz Njemake, pod nazivom Widia (njem. wie Diamant - u prijevodu poput dijamanta). Tvrdi metali se upotrebljavaju za izradu visokokvalitetnih reznih alata, kod kojih mogu da se primjene velike brzine rezanja i dobije visok kvalitet povrine koja se obrauje. Zbog visokih temperatura koje se pri procesima rezanja razvijaju (> 700C), zahtjev u svojstvima se prije svega odnosi na velikutvrdou, otpornost na troenje i stabilnost osobina na povienim temperaturama (puzanje). Rezni alati izraeni od tvrdih metala imaju bolja svojstva od alata izraenih od brzoreznih elika, posebno bolja svojstva rezanja na povienim temperaturama. Izrauju se procesom sinterovanja (metalurgija praha), tvrde legure na bazi volframovog karbida (kompozitni materijal) i procesom lijevanja steliti. Zbog naina dobijanja, ali i velike tvrdoe, tvrde legure ne mogu da se oblikuju plastinim deformiranjem (npr. kovanje), niti da se toplinski obrauju

Slika 16.
20

Slika 17.

vrsta maziva

Slika 18.

Slika 19.

Slika 20.

Slika 21.

Na slikam (16-21) prikazani su konstrukcioni materijali izraeni na bazi aluminijum-oksida, cirkonijum-oksida, silicij-karbida i volfram karbida koji u odreenim situacijama imaju prednosti u odnosu na klasine elemente, kao i kod polimernih materijali i oni formiraju mazivni sloj tako da se mogu svrstati u vrsta maziva.

21

vrsta maziva

8. Literatura i izvori
[1] Ekinovi Sabahudin: Osnovi tribologije i sistema podmazivanja, Zenica, 2000 [2] Savi V., Kova O.: Podmazivanje mastima, JUGOMA, Zagreb, 1988 [3] Harai Naija: Inenjerski metalni i nemetalni materijali, Zenica, 2010 [4] Nastavni materijali, Fakultet tehnikih nauka, Novi Sad [5] www.google.ba, wikipedia.org

22