You are on page 1of 14

Clanci i rasprave

UDK 81246.3:811.163.42243:81271.14:8123 Izvorni znanstveni rad Prihva cen za tisak: 13. lipnja 2006.

cnost izmedu sustava, Jezi cnost i medujezi podsustava i komunikacije Dunja Pavli cevi c-Frani c

U cenje svakoga stranoga jezika, pa tako i hrvatskoga, ovisi o mnogim cimbenicima. Ponajprije o jezi cnome znanju materinskoga jezika (dominantan sustav L1), o jezi cnome znanju drugoga jezika ili idioma, sto omogu cuje pojavu nadjezi cnoga razmi sljanja (sustavi L2, L3. . . ), o uvjetima u kojima se jezik u ci, te o razlozima i poticajima za u cenje. U procesu u cenja drugoga ili stranoga jezika, kad je rije c o vi sejezi cnome diskursu, bez obzira na ci dob u cenika, dolazi do stvaranja medujezika. Postojanje medujezika zna cno polje, i postojanje usporednih jezi cnih kodova. Stvara se tzv. medujezi sto nu zno otvara pitanje jezi cnosti, medujezi cnosti i nadjezi cnosti, osobito u ranojezi cnome razvoju. Obilje zja su medujezika ispreplitanje kodova na gotovo svim razinama u cenja: preno senje pravopisnih i gramati ckih obilje zja L1 u L2; nadopunjavanje L2 iz sustava L1 (prvenstveno na leksi ckoj razini); prilagodba L2 sustavu L1 (na gramati ckoj razini); komunikacijska uporaba sustava L2 s elementima sustava L1 (na nadodsje cnoj razini) i cnoga sli cno. Zbog svega navedenoga pojava medujezika i otvaranje medujezi polja mo ze se promatrati dvojako kao ote zavaju ca okolnost pri u cenju jezika (s gledi sta jezi cnih pogrje saka do kojih neizbje zno dolazi pri u cenju L2), ali i kao pozitivan poticaj (s gledi sta jezi cnoga potencijala gdje nadjezik modelom paradigmatskoga prijenosa poma ze stvaranju op cega jezi cnoga sustava). Zelimo li olak sati u cenje L2 i na ciniti ga u cinkovitim (pogotovo ako je L2 standardni idiom hrvatskoga jezika), medujezi cno polje valjalo bi smatrati lingvisti ckim potencijalom, dakle, poljem u cenja jezika, koje ce se zatvoriti ako ga pravodobno ne iskoristimo i postati polje izvora trajnih jezi cnih pogrje saka.

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . .

1. Uvod
Govore ci o jezi cnosti i medujezi cnosti izmedu lingvisti ckih sustava, podsustava i funkcionalne komunikacije, valja imati na umu dvije cinjenice koje sejezi cni diskurs (priop cajno okru zenje) i razvojnu temu bitno odreduju: vi dob govornika (ranojezi cno razdoblje). U radu ce, dakle, ponajprije biti rije c o okomitoj vi sejezi cnosti (Jelaska 2003), tj. vertikalnom plurilingvizmu ili polilingvizmu unutar sustava hrvatskoga jezika kao materinskoga, a tijekom razdoblja ranoga usvajanja i u cenja jezika. Okomita ili vertikalna vi sejezi cnost pritom razumijeva vi sejezi cni diskurs u kojem se ostvaruje okomiti prijenos jezi cnih jedinica, odnosno diglosijski odnos razli citih individualnih organskih idioma (L1) i hrvatskoga standardnog jezika (L2) unutar sustava istoga materinskoga jezika (Skiljan 1980, Te zak 1998, Pavli cevi c-Frani c 2000, 2005). Vodoravna ili horizontalna vi sejezi cnost, pak, ozna cava vi sejezi cni diskurs koji predstavlja odnos razli citih stranih jezi cnih sustava u kontaktu npr. hrvatskoga kao prvoga jezika i engleskoga, njema ckoga, francuskoga. . . kao drugoga jezika (Skiljan 1980, Filipovi c 1986, Vilke 1991, Rosandi c-Rosandi c 1991, Vrhovec 1999). U komunikaciji na materinskome jeziku uspostavlja se razli cit repertoar jezi cnih sredstava i pravila, jezi cnih norma i sustava kojima se jedna govorna osoba obra ca drugoj. Ako je rije c o ranojezi cnoj komunikaciji, dakle skole (od 6. do 12. godine), u kojoj pred skoli i mladim razredima osnovne dijete nu zno pro siruje komunikaciju i na nematerinske idiome, stvara se vi sejezi cno okru zenje i neizbje zno se uspostavljaju usporedni jezi cni kodovi u priop cajnome procesu. Postojanje usporednih kodova ne bi trebalo imati negativne konotacije, iako je ispreplitanje razli citih idioma zamjetljivo na svim razinama institucijskoga ovladavanja hrvatskim jezikom, a osobit se korelacijski odnos ostvaruje izmedu materinskoga jezika i sustava ranoga usvajanja stranoga jezika. Pritom valja razlikovali plurilingvizam odnosno polilingvizam i multilingvizam, iako sva tri pojma razumijevaju odredenu razinu vi sejezi cnosti. Pojmom multilingvalnost (hrv. mnogojezi cnost) ozna cava se mogu cnost u cenja razli citih jezika u skoli, na fakultetu ili razli citim multikulturalnim sredinama koji pritom ne moraju nu zno interferirati, dok se cna povezanost, pojmom plurilingvalnost (hrv. vi sejezi cnost) isti ce medujezi ispreplitanje i medudjelovanje razli citih jezi cnih kodova u istoga govornika (The Common European Framework of Reference for Languages, Vije ce Europe, 2001). U ovome ce radu biti problematizirana okomita vi sejezi cnost jer komunikacijska praksa u fazi ranoga usvajanja jezika pokazuje da su gotovo svi hrvatski govornici te dobi barem dvojezi cni (bilingvi), a velik broj djece polaskom u skolu postaje vi sejezi cno. Ta se pojava sve vi se prepoznaje i u govornika hrvatskoga jezika koje se do sada ve cinom smatralo jedno2

LAHOR 1 (2006)

Clanci i rasprave

jezi cnim (monoglotima ili unilingvnim) govornicima. Mo zemo zaklju citi da jednostrano normativno dijete u ranoj fazi jezi cnoga u cenja pozna samo svoj organski (rodeni, maj cin, okolinski, zavi cajni. . . ) idiom, odnosno govor sredine koja ga okru zuje, ali polaskom u obrazovne ustanove, postaje nenormativno vi sejezi cna osoba.

cnoga polja 2. Otvaranje medujezi


skolske dobi kre ce u usvajanje stranoga i standardnoga Dijete mlade osnovno hrvatskoga jezika s polo zaja vi sejezi cne komunikacije koja se naj ce s ce o cituje na cetiri razine: razvijeni individualni jezi cni idiom nau cen kod ku ce (L1), hrvatski standardni jezik koji se rabi u slu zbenome institucijskome okru zenju, a s kojim se dijete prvi put sustavno susre ce polaskom u skolu (L2), supstandardni podsustavi hrvatskoga jezika, uglavnom narje cja, sociolekti i zargonizmi uvjetovani dobnom i skupnom pripadno s cu drugih govornika (L3, L4. . . ), norme nematerinskoga stranoga jezika (L4, L5. . . ).1 U takvim jezi cnim i izvanjezi cnim uvjetima nu zno dolazi do medudjelovanja izmedu ja cega, dominantnoga jezi cnoga sustava i usporednih, ali nejednakovrijednih podsustava, sto dovodi do stvaranja tzv. medujezi cnoga polja. Rije c je o polju preklapanja jezi cnih elemenata u kojemu se istovremeno cnoga ostvaruje djelovanje najmanje dvaju jezi cnih sustava. Pojam medujezi polja valja razlikovati od pojma jezi cne interferencije (Skiljan 1980), pa se stoga u ovome radu pod pojmom medujezi cnoga polja razumijeva ono polje koje omogu cava bolje uo cavanje porijekla pogrje saka u u cenju jezika i njihovom uspje snom prevladavanju. Polje se mo ze oblikovati na dva na cina: kad ve c postoji razvijeni sustav preklapanje se dogada uvodenjem novoga sustava ili se sustavi mogu razvijati usporedno. U trenutku uklju civanja drugoga jezika (u ovome istra zivanju to je hrvatski standardni jezik L2), taj se sustav pona sa kao sustav u nastajanju, dok se sustav prvoga jezika (naj ce s ce organski individualni idiom L1) mo ze opisati kao uspostavljeni sustav. U lingvisti ckoj teoriji jedan od tih sustava (uglavnom je to prvi usvojeni jezik) naj ce s ce se smatra pravim jezi cnim sustavom, a drugi podsustavom koji je podreden ja cemu, dominantnomu sustavu. No, komunikacijska praksa ranojezi cnoga sto druk ciju situaciju. Iako je rije c o idiomu koji se jo s razvoja potvrduje ne
1

Pavli cevi c-Frani c, D. (2005)

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . .

nadopunjuje i oblikuje, ipak je i u tome slu caju rije c o sustavu. Usvajanje L2 takoder je u cenje sustava, doista novoga i nepoznatoga, druk cijega od onoga koji dijete ve c pozna, ali s druge strane i poznatoga jer se temelji na sustavnosti jezika kao sustava op cenito. U ce ci L2, a u ovome istra zivanju to je hrvatski standardni jezik, dijete ne u ci pojam (plan A sadr zaj), nego samo njegov izraz (plan B izraz) i uporabu (plan C komunikacija), prema poznatoj teoriji jezi cnoga znaka (De Saussure 2000). Usvajaju ci npr. rije c zrcalo dijete ne usvaja pojam jer taj pojam ve c odavno poznaje (ali kao ogledalo ili spigl ), nego u ci novi izraz ve c poznatoga pojma. U tome mu je slu caju komunikacijski jednako daleka i rije c zrcalo i rije c mirror, iako je u jednome slu caju rije c o vertikalnoj dvojezi cnosti (standardnohrvatski zrcalo ), a u drugome slu caju o horizontalnoj dvojezi cnsti (engl. mirror ). Svi odnosi i veze iz jezi cnoga sustava L1 kojima je dijete ovladalo poslu zit ce, dakle, u razvoju i usvajanju novoga sustava. Mo zemo zaklju citi da upravo u cenje svakoga novoga jezi cnoga sustava, idioma ili koda, osvje stava postojanje jezika kao op cega sustava. Pojmovno, odnosno svojim pridru zenim sadr zajem, ogledalo je ogledalo u svim jezi cnim sustavima, i na leksi ckoj i na gramati ckoj razini. Razlikuje se samo po izrazu (ogledalo, zrcalo, spigl, mirror ) koji je razli cit od pojedina cnoga do pojedina cnoga sustava. Dakle, dijete zna sto taj pojam zna ci i na sto se odnosi, a zahvaljuju ci poznavanju ja cega sustava, morfolo ski ga i obilje zava kao imenicu sa svim gramati ckim obilje zjima te vrste, cak i kad nema usvojenu razinu teorijskoga poznavanja jezika. Dakako, pri usvajanju i u cenju jezika mogu ce su i pote sko ce, cemu razlozi mogu biti razli citi: razvojni (dob govornika) ili dru stveni (nepoticajno govorno okru zenje), ali i procesualnost pri u cenju jezika sto zahtijeva trajnost i neprestano dopunjavanje cak i dobro postavljenoga i nau cenoga prvoga sustava (ne rabi li se odredeni jezi cni sustav, zaboravlja se). Stoga u komunikacijskoj praksi valja konkretno razmotriti medusoban utjecaj hrvatskoga standardnoga jezika i supstandardnih idioma u svim komplementarnim komunikacijskim situacijama te razlo ziti njihov odnos koji izrazito utje ce na razvoj dje cje jezi cne kompetencije. Ho ce li medupolje koje se stvara preklapanjem razli citih sustava utjecati pozitivno ili negativno na razvoj dje cjega jezika u ranojezi cnome razdoblju? Ne ce li ispreplitanje upravo dovesti do zastoja u oblikovanju prvotnoga sustava, budu ci da prvi sustav nije u cijelosti oblikovan kad se po cinje u citi drugi sustav? Zelimo li sto to cnije odgovoriti na to pitanje, valja imati na umu cinjenicu cno polje mo ze promatrati kao pozitivna jezi cna pojava, dakle da se medujezi cenja jezika, odnosno kao polje jezi cnoga poticaja, podru cje uskladivanja i u mogu cnost stvaranja nadjezi cnoga sustava koji ce pomo ci razvoju komunikacijske kompetencije; kao negativna jezi cna pojava, tj. kao polje jezi cnoga 4

LAHOR 1 (2006)

Clanci i rasprave

sukoba izmedu sustava i podsustava, ote zavaju ca okolnost pri u cenju jezika, odnosno kao mogu cnost jezi cnih pogrje saka koje dokidaju razumljivost i zaprjeka su uspje snoj komunikaciji. Postoje mi sljenja da u cenjem svakoga novoga jezika zapravo u cimo sustav ispo cetka (Dulay i Burt prema Vilke 1991). Medutim, druga istra zivanja (Vilke 1991, Vrhovec 1999, Pavli cevi c-Frani c 2005) pokazuju da jedan sustav ne o ste cuje drugi, nego oba na neki na cin poma zu jedan drugome u postizanju vi sega stupnja, pod uvjetom da se oba sustava i dalje razvijaju. Ako se pak jedan sustav prestane razvijati iz bilo kojega razloga, on mo ze prili cno oslabiti. Primjer mo zemo na ci u materinskim jezicima iseljenika cnim razdobkoji se, u ce ci novi sustav, vrlo rijetko ili u odredenim jezi ljima nikad ne slu ze starim sustavom, pa taj stari sustav slabi. U njemu se nalazi sve ve ci broj elemenata novoga sustava, od fonetsko-fonolo skih do leksi ckih, dok kod onih koji se u ce ci novi jezik istovremeno koriste i svojim prvim (materinskim) idiomom ne dolazi do slabljenja toga sustava. Dakle, pod uvjetom usporednoga u cenja sustava i komunikacijsko-funkcionalnoga pou cavanja jezika, sustavi ce se razviti kao cjeloviti, pa nakon nekoga vremena vi se ne ce dolaziti do preklapanja sustava. Pravilno i pravodobno cno polje omogu cilo je govornicima bolje uo cavanje poiskori steno medujezi rijekla i vrste pogrje saka, sto im je pomoglo u njihovom uspje snom prevladavanju te u cenju jezika op cenito. Sve veze i odnosi koje usvojimo i kojima ovladamo u jednome sustavu poslu zit ce nam pri razvoju novoga sustava (Stan ci c i Ljube si c 1994). 2.1. Razine prijenosa u medujezi cnome polju Pojam medujezi cnoga polja valja razlikovati od pojmova jezi cne interferencije, transferencije i interpolacije. U lingvodidakti ckoj se literaturi rabe sva tri naziva. Interferencija razumijeva razinu ja cega prijenosa i utjecaja jednoga jezika na drugi, uklju cuje uzajamni meduutjecaj i meduodnos na razini govora i na razini jezika (Skiljan 1980). Teoreti cari pra skoga lingvisti ckoga kruga smatraju je odstupanjem od normi jezika u kontaktu, no u suvremenoj lingvodidaktici pojava jezi cnoga medudjelovanja nema isklju civo negativno zna cenje, iako mo ze zna citi i promjenu strukture jednoga jezika pod utjecajem drugoga, sto je svakako negativna pojava. Tansferencija (Rosandi c 1991) ozna cava bla zi individualan i komunikacijski o cekivan prijenos jezi cnih elemenata, sto nu zno ne mora smetati djetetu dvojezi cniku ili vi sejezi cniku. Proces je transferencije u ve cini slu cajeva individualiziran, pa se u lingvodidakti ckoj literaturi smatra pojedina cnim skolskoj cinom prijenosa jezi cnih navika svake govorne osobe, sto u mladoj dobi ne mo ze ni u kojem slu caju bitno naru siti ili ugroziti ja ci jezik. 5

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . .

Interpolacija, pak, razumijeva uklju civanje pojedinih elemenata iz L1 u L2 radi nadopunjavanja jezi cne praznine, radi uspje snije komunikacije, cak i pod uvjetom pojave pogrje ske, odnosno odstupanja od norme (Vilke 1991, Rosandi c 1991, Pavli cevi c-Frani c 2005). Bez obzira o kojoj je razini cnoga polja u okomitome se vi sejezi cnome prijenosa rije c, otvaranje medujezi diskursu mo ze o citovati kao dominacija u vi sejezi cnome diskursu (prevladavanje jednoga jezi cnoga koda), kao koordinacija u vi sejezi cnome diskursu (uskladenost, uravnote zenost usporednih jezi cnih kodova) ili kao asimetrija u vi sejezi cnome diskursu (jedan medujezik zadovoljava sve komunkacijske potrebe). Pogrje ske nastaju kao posljedica prijenosa, preklapanja, nadopunjavanja elemenata u medujezi cnome polju, a sustavi L1 i L2 isprepli cu se posredovanjem govornih osoba na svim navedenim stupnjevima. Naime, u ranojezi cnoj fazi semanti cnost je va znija od gramati cnosti, pragmati cnost prethodi normiranosti, a razvoj komunikacijske kompetencije prethodi jezi cnoj kompetenciji.

2.2. Vrste pogrje saka u vi sejezi cnome okru zenju Budu ci da se u cenjem materinskoga jezika, nekoga njegovoga idioma ili njegovoga standardnoga oblika na celno usvaja sustav, polje medujezika odnosno medujezi cnih sustava valja u ranojezi cnome razvoju smatrati pozitivnom jezi cnom pojavom. Pogrje ske (ovaj naziv valja razumjeti uvjetno) do kojih dolazi radi preklapanja sustava mogu se iskoristiti upravo za dalji razvoj postoje cega sustava, ali i olak sano usvajanje novoga sustava standardnoga jezika. Naizgled paradoksalno, ali u ranojezi cnome razdoblju doista je tako. Naime, pogrje ske se uvijek dogadaju unutar sustava, a ne izvan njega. Pogrje ska je znak da dijete zna lingvisti cki misliti jer je jednom nau ceno pravilo poop cilo i primijenilo na druge naoko istovrsne dijelove sustava. Npr. pletam, skakam . . . (plesti - pletem, skakati - ska cem) nesumljivo jest gramati cko-morfolo ska pogrje ska, ali nikako nije izvan sustava hrvatskoga jezika jer se 1. lice prezenta tvori nastavkom -m, a jedna skupina glagola doista dobiva ispred inks -a- ( citam, gledam. . . ). Izvan sustava bila bi pogrje ska kad bi dijete npr. reklo pleteko, pletebr ili sli cno, sto uop ce ne postoji kao mogu cnost u sustavu hrvatskoga jezika. Isto tako, oblici radu, tr cu (utjecaj cakavskoga idioma) u 3. licu mno zine prezenta glagola ili oblici tr ciju, misliju, ho ceju, ideju (utjecaj kajkavskoga idioma), jesu gramati cke pogrje ske, ali se takoder ostvaruju unutar sustava hrvatskoga jezika a ne izvan njega (dok kao potvrdeni i ostvareni postoje oblici idu, ple su, ska cu . . . ili kupuju, pjevaju, pri caju . . . ). Dakle, iako gramatika govora (Vuleti c 1980) ne dopu sta oblike navedene u primjerima, prepoznaju ci ih kao pogrje ske jer odstupaju od norme, logikom govora ostvaruju se u 6

LAHOR 1 (2006)

Clanci i rasprave

ranojezi cnoj komunikaciji kao uporabni oblici koji doista jesu pogrje ske, ali ne naru savaju sustav. Iako se pogrje ske u medujezi cnome polju pojavljuju i kod u cenika koji hrvatski jezik u ce kao strani i kod onih koji ga u ce kao standardni oblik materinskoga jezika, u ovome je istra zivanju ve ca pozornost posve cena okomitome prijenosu u okviru sustava hrvatskoga jezika. Medupolje se pritom oblikuje preklapanjem hrvatskih idioma (L1) i hrvatskoga standardnoga jezika (L2). Vrste pogrje saka koje su u jeziku kao sustavu mogu ce mo zemo podijeliti na one koje nalazimo u pisanome jeziku i one koje nalazimo u govorenome jeziku (Te zak 1996). Budu ci da govorimo o ranome jezi cnome razvoju, vi se ce rije ci biti o pogrje skama koje se o cituju u govorenome jeziku (1. i 2. tablica). Kako jezik kao sustav obuhva ca gramati cku, leksi cku i fonolo sku razinu, ovisno o tome koji se jezi cni elementi prenose, postoje i tipovi odnosno razine prijenosa: leksi cko-semanti cka razina prijenosa, gramati cka razina prijenosa, fonetsko-fonolo ska razina prijenosa, ortografska citih razina prijenosa. Dakako, vrlo cesto o cituje se medudjelovanje razli pogrje saka, odnosno kombinacija nekoliko tipova pogrje saka u istoga govornika. Jezi cni se sadr zaji raspr suju u sljede cim postocima: naj ce s ci je leksi cki prijenos (51,3%), zatim gramati cki (30,1%), fonolo ski (11,4%) i najmanje zamjetan ortografski prijenos (7,2%), sto je i razumljivo s obzirom na dobnu vi sejezi cnost. U tablicama su prikazane pogrje ske vezane uz postojanje medujezi cnoga polja, tj. one koje unutar nekoga od hrvatskih idioma (zavi cajni govor, organski govor, sociolekt, zargon. . . ) ne bismo nu zno odredili kao pogrje ske, dok su isti leksi cki oblici (1. tablica) ili gramati cki oblici (2. tablica) u standardnome jeziku pogrje ske u odnosu na gramati cku normu (a jednako bi tako i standardni oblici upotrijebljeni unutar nestandardnoga hrvatskoga idioma bili obilje zeni kao pogrje ske). Na leksi ckome planu ponajprije se ostvaruju pogrje ske na razini semantike, a nisu rijetka ni leksi cko-tvorbena odstupanja. Valja naglasiti da niti jedna pogrje ska toga tipa nije izvan sustava hrvatskoga jezika. Iako leksi cki neprimjereni u odnosu na standardnojezi cni leksemski popis, svi navedeni primjeri rije ci imaju sva obilje zja hrvatskoga gramati ckoga sustava na razini glagola, imenice, pridjeva ( skaram, skara s, skara. . . ; arivam, ariva s, ariva. . . .; genem se, gene s se, geni se. . . ; bor sa, bor se, bor su. . . ; fri sko, fri skije, najfri skije. . . ; piskinja, piskinje, piskinji. . . ) U primjerima, pak, iz 2. tablice prepoznajemo otklon od standardnoga gramati ckoga sustava, ali i taj se otklon takoder ostvaruje u okvirima hrvatskoga jezika. Pogrje ske tipa Vozim se s autom, Vidim balona, Za ni sta na svijetu, Bum ti objasnil, Radija san sva sta, Nisam te htjeo udariti. . . o cekivane su i lako obja snjive s obzirom na razvojnu dob govornika i jezi cno 7

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . .

iskustvo. U odnosu na standardnojezi cni korpus, i leksi cke i gramati cke pogrje ske naj ce s ce nastaju kao posljedica prijenosa iz ja cega zavi cajnoga idioma ili pak pripadaju u kategoriju neolo ske proizvodnosti koja u ranojezi cnome razvoju pokazuje da dijete zna lingvisti cki misliti te da ima izrazito stvarala cki odnos prema jeziku kao sustavu.

Vrsta pogrje ske Leksi cka (glagol)

Primjer I skarala sam papir.

Leksi cka (glagol)

Brod je ariva.

Leksi cka (glagol)

Geni se ve c jednom. Imalo je jo s malo snijega. To mi je bor sa za pla zu. Ba s je fri sko.

Leksi cka (glagol)

Leksi cka (imenica)

Leksi cka (pridjev)

Leksi cko-tvorbena (imenica) Leksi cko-tvorbena (imenica)

Ona je poznata hrvatska piskinja. Poni je mali konjac.

Leksi cko-tvorbena (glagol) Leksi cko-tvorbena (pridjev)

Sicnuo je ma cku. Bio sam gripast.

Obja snjenje unutar medujezi cnoga polja Prema imenici skare na cinjen je leksem skarati (umjesto standardnoga rezati papir. Uporaba tudice (talijanizma) arivati umjesto hrvatskoga glagola do ci, sti ci. Uporaba tudice (germanizma) genuti se umjesto hrvatskih glagola maknuti se, i ci, po ci. Uporaba leksema imati umjesto leksema biti, kao odgovor na pitanje Ima li vani snijega? Uporaba tudice (talijanizma) bor sa umjesto standardno hrvatske imenice torba. Uporaba tudice (germanizma) fri sko umjesto standardnojezi cnoga pridjeva hladno. Imenica zenskoga roda u mocijskome paru pisac piskinja. Umanjenica konjac umjesto standardnoga oblika konji c; pleonazam koji se o cituje u vezi mali konjac, ostvaruje se i u vezi mali konji c. Leksem sicnuti (neologizam) nastao prema uzviku sic! Neolo ska tvorba pridjevskoga leksema gripast (prema imenici gripa ).

Tablica 1. Leksi cke pogrje ske unutar medupolja hrvatski idiomi hrvatski standardni jezik

LAHOR 1 (2006) Vrsta pogrje ske Primjer

Clanci i rasprave Obja snjenje unutar medujezi cnoga polja Oblik akuzativa jednine mu skoga roda za zivo rabi se za ne zivo. Tvorba instrumentala imenice koja zavr sava palatalom uz pomo c nastavka -om; nerazlikovanje instrumentala sredstva i instrumentala dru stva. Uporaba futura II. (skra ceni oblik bumo ) umjesto futura I. Tvorba glagolskoga pridjeva radnoga za mu ski rod htjeo umjesto htio; nerazlikovanje instrumentala sredstva i instrumentala dru stva. Tvorba glagolskoga pridjeva radnoga za zenski rod zivila umjesto zivjela. Uporaba neodredene zamjenice u akuzativu s prijedlogom. Oblikovanje posvojne zamjenice tvojina po analogiji sa zamjenicom njezina. Uporaba priloga gdje umjesto priloga kamo (prilog di zamjenjuje standardno gdj e). Uporaba prijedloga iz umjesto prijedloga od. Poredak zanaglasnica u re cenici. Ustroj upitne re cenice, re cenica zapo cinje zanaglasnicom umjesto upitnom rije cju. Ustroj upitne re cenice koja zapo cinje zamjenicom umjesto upitnom rije cju; oblik akuzativa jednine mu skoga roda za zivo rabi se za ne zivo.

Gramati cka, morfolo ska (imenice) Gramati cka, morfolo ska (imenice)

Vidim samo jednoga auta. Zatvorio je vrata s klju com.

Gramati cka, morfolo ska (glagoli) Gramati cka, morfolo ska (glagoli)

Sutra bumo i sli na put. Htjeo je do ci s vlakom.

Gramati cka, morfolo ska (glagolski pridjev radni) Gramati cka, morfolo ska (neodredene zamjenice) Gramati cka, morfolo ska (posvojne zamjenice) Gramati cka, morfolo ska (prilozi) Gramati cka, morfolo ska (prijedlozi) Gramati cka, sintakti cka (klitike) Gramati cka, sintakti cka (klitike) Sintakti ckomorfolo ska

Zivila je u staroj ku ci. Nismo culi za nikoga takvog. To je tvojina torba.

Di danas idete?

Oni su izradivali ko sare iz slame. On je dao ga mi. Si ti pametna?

Mi posudi s papira ?

Tablica 2. Gramati cke pogrje ske unutar medupolja hrvatski idiomi hrvatski standardni jezik

Takve pogrje ske mogu donekle ote zati komunikaciju, ali ju nikada ne mogu sprije citi. Rije c je uvijek o pogrje skama unutar sustava hrvatskoga 9

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . .

jezika, dakle o o cekivanim odstupanjima u odredenoj razvojnoj fazi. Hrvatski se autori stoga slu ze nazivom odstupanje (npr. Jelaska 2001, Novak 2002, Jelaska i sur. 2005, 75) upravo zato da bi ga razlikovali od pogrje saka. Odstupanja su, dakle, prirodna, neizbje zna jezi cna razvojna faza. Naime, te sko je zamisliti da bi dijete, bez obzira na dob i teorijsko jezi cno predznanje ili neznanje, izreklo re cenice tipa: Papirima posuditi mih? Do cli bu s sutrima ti?. . . sto bi se moglo smatrati pogrje skom izvan sustava. Upravo upoznavanjem jezi cnoga sustava na primjeru pogrje saka, uklanja se ili bar smanjuje mogu cnost pogrje saka izvan sustava, koje onda u kasnijem razdoblju jezi cnoga u cenja postaju doista pogubne za uspje snu komunikaciju.

3. Kako iskoristiti jezi cni potencijal?


U teoriji dvojezi cnosti ili bilingvizma, razina uspostavljanja sredi snjega tipa dvojezi cnosti naziva se dominantnim bilingvizmom, tj. neuravnote zenom dvojezi cno s cu (prema Jelaska i sur. 2005, 42), on isti ce da stupanj ovladanosti materinskim i drugim ili stranim jezikom nikada nije isti te da uvijek postoji jedan glavni, cvrsti, formirani sustav forme i sadr zaja L1 (obi cno na ja cem, tj. dominantnome materinskom kodu), izrazi kojega se prenose u nematerinski kod (L2, L3. . . ). Zahvaljuju ci toj spoznaji, medujezi cno se polje, izmedu ostaloga, mo ze s pravom smatrati jezi cnim potencijalom koji ce omogu citi br ze, uspje snije i u cinkovitije u cenje standardnoga jezika. U ovome se radu, ponajprije, problematiziralo neuravnote zeno, receptivnoreproduktivno ispreplitanje jezi cnih elemenata koje je naj ce s ce upravo u ranoj fazi institucijskoga u cenja jezika, bez obzira je li rije c o vertikalnome ili horizontalnome prijenosu. Neuravnote zen se odnos ostvaruje u jezi cno homogenim sredinama u kojima materinski jezik nije ugro zen naknadnom pojavom drugoga idioma ili stranoga koda. Asimetri cna se dvojezi cnost ili vi sejezi cnost pojavljuje u vi sekulturalnim vi sejezi cnim sredinama u kojima jedan idiom postaje polifunkcionalan na svim komunikacijskim razinama (bez obzira na gramati cku pravilnost). Uravnote zen ili koordinativni meduodnos rijedak je u hrvatskome jeziku, ali bi mu svakako trebalo te ziti jer pretpostavlja uskladenu dvojezi cnost u kojoj su svi elementi sudjeluju cih jezi cnih sustava na istoj razini va znosti i funkcije. Posve civanje ve ce pocnome polju, u komunikacijskome okru zenju kakvo vlada zornosti medujezi u na sim skolama, kada je mala vjerojatnost ostvarenja uravnote zene dvojezi cnosti, trebala bi biti va zna zada ca. cno polje pravovremeno, ono se zauvijek zaNe iskoristi li se medujezi tvara i postaje polje trajnih jezi cnih pogrje saka. Odnosno, ono prestaje biti jezi cni potencijal i postaje ote zavaju ca okolnost pri u cenju jezika, kako stranoga, tako i standardnoga idioma hrvatskoga jezika. Budu ci da je rije c 10

LAHOR 1 (2006)

Clanci i rasprave

o vremenski ograni cenoj jezi cnoj pojavi, medujezi cno polje treba svrhovito iskoristiti onda kad za to postoje psihokognitivni i jezi cni preduvjeti. U protivnome, od jednostrano normativnoga djeteta pred skolske dobi koje pozna samo svoj organski idiom ( sto je u toj razvojnoj dobi o cekivano) ne cemo u cenjem jezika dobiti normativno dvojezi cnu osobu suverena jezi cna znanja i pouzdanja koja uspje sno rabi sve jezi cne sustave u svojoj komunikaciji. Sve pozitivne mogu cnosti koje medujezi cno polje otvara valja pravodobno iskoristiti za ostvaraj sljede cih ciljeva: svrhovito u cenje jezika (ne iskoristi li se polje pravovremeno, zatvara se i postaje polje izvora trajnih jezi cnih pogrje saka koje se poslije te sko ili nikako ne mogu ispraviti); razvoj lingvisti ckoga mi sljenja (paradigmatskim prijenosom iz usvojenoga i dobro postavljenoga sustava postupno se usvajaju jezi cni elementi drugoga sustava, npr. standardnojezi cna norma); ustroj nadjezika (poticanje razvoja postoje cih usvojenih jezi cnih kodova olak sava strukturiranje jezika kao apstraktnoga sustava); ostvaraj uravnote zene dvojezi cnosti (uskladena vi sejezi cnost koja se o cituje kod normativno vi sejezi cnih govornika visoke razine jezi cnoga znanja i pouzdanja). cinjenicu da cak ni Situacija u hrvatskoj praksi, na zalost, potvrduje nakon velikoga broja sati tijekom osnovno skolske izobrazbe i nastave hrvatskoga jezika, u cenje jezika ne zavr sava u sustavu normativne, nego nenormativne vi sejezi cnosti (nepotpun, nepravilan i za uspje snu komunikaciju nedovoljan razvoj djetetovih jezi cnih idioma) ili kao polujezi cnost ili semilingvizam (kada ni jedan idiom nije u potpunosti usvojen).

4. Zaklju cak
Pojam medujezi cnoga polja treba razlikovati od polja jezi cne interferencije, cnosti. Polje jezi cne interferencije opisuje se iako s njime ima odredenih sli kao ono u kojem u doticaj dolaze razli citi jezici kao i posljedice koje mogu nastati unutar toga polja (supstitucija sustava, komutacija sustava i amalgamiranje sustava), ali se ne razmatra mo ze li se to polje sustavno iskoristiti kao polje u cenja jezika. U ovome se radu o medujezi cnome polju promi sljalo upravo kao o polju u cenja jezika, o pozitivnome jezi cnome potencijalu koji mo ze doprinijeti uspje snijem usvajanju i u cenju jezika, osobito kad je rije c o vi sejezi cnome diskursu. Potrebno je, dakako, provesti usporednu analizu sustava koji se nalaze u doticaju te uo citi gdje, kako i zbog cega dolazi do preklapanja i preno senja iz sustava u sustav onih elemenata koji uzrokuju jezi cne pogrje ske, sto ce ujedno omogu citi i njihovo ispravljanje. 11

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . .

Iskoristivost medujezi cnoga polja ovisit ce o dobi u kojoj u cimo jezik, tj. o stupnju razvijenosti jednoga sustava kad se po cinje uvoditi drugi, o jezi cnoj okolini, o potrebi u cenja i motivaciji za usvajanjem novoga sustava. Pogrje ske, odstupanja do kojih dolazi zbog preklapanja sustava mogu se primjereno i svrhovito iskoristiti ponajprije za dalji razvoj ve c usvojenoga sustava organskoga idioma, ali i za osvje stavanje gramati ckih pravila drugih sustava, dijalektalnih idioma i standardnoga hrvatskoga jezika ili pak stranoga jezika. Poznajemo li dobro neki jezik, relativno je lagano primijetiti i odrediti gramati cku pogrje sku, no, katkad je te sko objasniti za sto je to pogrje sno. Te sko ca obja snjavanja le zi upravo u cinjenici da se pogrje ske dogadaju u sustavu, a ne izvan njega. Pogrje ske koje nastaju unutar sustava uvijek imaju svoje jezi cno opravdanje i lako su obja snjive, mogu donekle ote zati komunikaciju, ali je ne mogu sprije citi. Nemogu ce je, naime, ne razumjeti re cenicu: Ja pletam novi sal, pa cak i re cenicu: Ja pletam novog sala, iako je ozna cujemo kao gramati cki pogrje snu. No, upravo ote zanom komunikacijom saljemo govorniku u ceniku poruku da sustav tra zi i omogu cuje neki drugi oblik i omogu cujemo mu da doradi sustav. U cenje stranoga jezika uvijek doprinosi razvoju i toga posebnoga sustava, i sustava materinskoga jezika, jer se tim putem relativno brzo usvajaju upravo oni elementi jezika kao sustava koji su najapstraktniji. Svaki novi idiom u komunikaciji ranojezi cnoga razvoja omogu cit ce bolje usvajanje prethodnoga, ali ce i u cenje novoga idioma biti lak se i uspje snije sto u cenik bolje poznaje ve c postavljene komunikacijske idiome. cno polje, dakle, ne mora uvijek biti negativna jezi cna pojava. Medujezi Ono mo ze biti i polje u cenja, polje unutar kojega ce se modelom paradigmatskoga prijenosa prema poznatim uzorcima usvajati novi. Ne iskoristi cnoga polja pravodobno, ono ce se li se postojanje medujezika i medujezi zauvijek zatvoriti i postati poljem izvora trajnih jezi cnih pogrje saka.

5. Literatura
Council of Europe (2001) The Commom European Framework of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment, Cambridge: Cambridge University Press. Edwards, J. (1981) The Context of Bilingual Education, Journal of Multilingual and Multicoultural Development, Clevedon. Filipovi c, R. (1986) Kontakti jezika u teoriji i praksi: uvod u lingvistiku jezi cnih dodira, Zagreb: Skolska knjiga. Glovacki-Bernardi, Z. (2001) Uvod u lingvistiku, Zagreb: Skolska knjiga. 12

LAHOR 1 (2006)

Clanci i rasprave

Jelaska, Z. (2001) Usvajanje hrvatskoga kao materinskoga i stranoga osnovni dje cji rje cnik i osnovni rje cnik za strance, XV. Savjetovanje HDPL, Opatija (izlaganje). Jelaska, Z. (2003) Hrvatski jezik i vi sejezi cnost, u Pavli cevi c-Frani c, D. i Kova cevi c, M. (ur.) Komunikacijska kompetencija u vi sejezi cnoj sredini, Dio II, Zagreb: Sveu cili ste u Zagrebu i Naklada Slap. Jelaska, Z. i sur. (2005) Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb: Hrvatska sveu cili sna naklada. Kova cevi c, M. i Pavli cevi c-Frani c, D. (2002) Komunikacijska kompetencija u vi sejezi cnoj sredini, Dio I, Zagreb: Sveu cili ste u Zagrebu i Naklada Slap. Littlewood, W. (2000) Communicative language teaching: An introduction, Cambridge: Cambridge University Press. Novak, J. (2002) U cenje i usvajanje osnovnih glagolskih oblika u hrvatskome kao stranome i drugome jeziku, magistarski rad, Zagreb: Filozofski fakultet. Pavli cevi c-Frani c, D. (2000) Usvajanje hrvatskoga standardnoga jezika u sustavu okomite dvojezi cnosti, Napredak 141, 1, 7586. Pavli cevi c-Frani c, D. i Kova cevi c, M. (2003) Komunikacijska kompetencija u vi sejezi cnoj sredini, Dio II, Zagreb: Sveu cili ste u Zagrebu i Naklada Slap. Pavli cevi c-Frani c, D. (2005) Komunikacijom do gramatike, Zagreb: Alfa. Rosandi c, D. i Rosandi c, I. (1991) Rije c hrvatska u vi sejezi cnom i vi sekul turnom ozra cju, Zagreb: Skolske novine. Saussure, F. (2000) Te caj op ce lingvistike, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Stan ci c, V. i Ljube si c, M. (1994) Jezik, govor, spoznaja, Zagreb: Hrvatska sveu cili sna naklada. Skiljan, D. (1980) Pogled u lingvistiku, Zagreb: Skolska knjiga. Te zak, S. (1996) Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika, I, II, Zagreb: Skolska knjiga. Vilke, M. (1991) Va se dijete i jezik, Zagreb: Skolska knjiga. Vuleti c, B. (1980) Gramatika govora, Zagreb: Gra cki zavod Hrvatske. Vrhovec, Y. (1999) Strani jezik u osnovnoj skoli, Zagreb: Naprijed. Wood, D. (1995) Kako djeca misle i u ce, Zagreb: Educa. Language and interlanguage features between system, subsystem and communication
Foreign language learning depends on various factors. These include linguistic competence in the mother tongue (dominant system, L1), linguistic competence in the second language which enables the development of su-

13

D. Pavli cevi c-Frani c Jezi cnost i medujezi cnost. . . pralinguistic thinking (subsystems L2, L3 etc.), the conditions in which a language is learned and the reasons and motives for learning. When dealing with multilingual discourse, the process of second (foreign) language learning involves the development of interlanguage, regardless of the age of the learner. The existence of interlanguage implies the existence of parallel language codes. An interlanguage eld develops which opens the issue of language, interlanguage and superlanguage, particularly in early language acquisition. Interlanguage is characterized by mixing codes at almost every level of learning: transferring orthographic and grammatical features from L1 to L2; complementing L2 with L1 (mainly on the lexical level); adapting L2 to the system of L1 (on the grammatical level); the communicative use of the L2 system with elements of the L1 system (on the suprasegmental level) etc. For all these reasons, interlanguage and opening an interlanguage eld can be observed in two ways as an aggravating circumstance in language learning (from the point of view of language errors which inevitably accompany the process of language learning), but also as a positive stimulus (from the point of view of language potency, where superlanguage helps forming a general linguistic system through a model of paradigmatic transfer). If we want to facilitate L2 learning and make it more ecient (particularly if L2 is the standard idiom of the Croatian language), the interlanguage eld should be treated as linguistic potential, or, in other words, as the eld of language learning, which will close down if not used in time and will become a source of permanent language errors.

Klju cne rije ci: jezik, medujezik, komunikacija, prvi jezik, drugi jezik Key words: language, interlanguage, communication, L1, L2

14