You are on page 1of 28

SVEUILITE U RIJECI UITELJSKI FAKULTET U RIJECI

RAVNOPRAVNOST OSOBA RAZLIITE SEKSUALNE ORIJENTACIJE


Seminarski rad iz kolegija Pedagogija cjeloivotnog obrazovanja

MATEJA UTI, TINA FABIJAN, IVANA JAMBREKOVI RANI I PREDKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE/3. SEMESTAR

doc.dr. sc. RENATA EPI

Rijeka, sijeanj, 2014.

1. UVOD

Svjedoci smo brojnih rasprava tokom prolih desetljea o porijeklu seksualnosti, znanstvenici s razliitih podruja postigli su konsenzus upravo u injenici da seksualna orijentacija nije pitanje izbora, bez obzira dolazile ove teorije iz prirodnih ili drutvenih znanosti. Ni heteroseksualna orijentacija nije pitanje izbora, pa nema razloga da isto to ne vrijedi i za homoseksualnost i biseksualnost. Aktivizam za ravnopravnost osoba homoseksualne i biseksualne seksualne orijentacije ne inzistira ni na kakvim posebnim pravima. Organizacije koje su protiv zakona koji reguliraju zabranu diskriminacije osob razliite seksualne orijentacije ele prikazati zahtjeve lezbijki, gay, biseksualnih i transrodnih/transseksualnih (u seminaru e se esto koristiti akronim LGBT) osoba kao specijalne prohtjeve. No ono to ne ele shvatiti je injenica da LGBT zajednica nije zainteresirana za ostvarivanje bilo koje vrste posebnih prava. Oni ele jednaka prava i zatitu u vezi sa zaposlenjem, stanovanjem, obitelji, prava na ivot bez nasilja i diskriminacije i svim drugim aspektima ivota, kao to to imaju i heteroseksualne osobe. LGBT zajednica ne tei zakonodavnim programima afirmativne akcije kao to npr. financijski programi koji se nude poslodavcima koji zapoljavaju homoseksualne osobe. Ovim seminarom pokuat e se objasniti to je to homofobija i zato je ona tetna, na koji su nain LGBT osobe zakinute na podruju obrazovanja i zaposlenja, zato bi one trebale imati jednaka prava, te kako su se njihova prava razvijala i razvijaju sve do danas, sukladno s aktualnom situacijom u Republici Hrvatskoj.

2. TO JE SEKSUALNA ORIJENTACIJA?
Seksualna orijentacija je jedna od etiri komponente seksualnosti, a definira se kao emocionalna, seksualna i romantina privlanost prema drugoj osobi. Kod veine ljudi seksualna orijentacija se formira u vrlo ranoj ivotnoj dobi kroz interakciju biolokih, kognitivnih i socijalnih faktora (Bosanac i Bjeli, 2002). Uobiajeno se definira kao obrazac emotivne i seksualne privlanosti prema osobama odreenog spola (Franceour 1995, Frankowski 2004, tulhofer 2004). Seksualna orijentacija se, za razliku od seksualnog ponaanja, odnosi na vlastita osjeanja i doivljaj sebe, a osobe mogu i ne moraju pokazivati svoju seksualnu orijentaciju kroz ponaanje. U teorijskom smislu, seksualna orijentacija obuhvaa tri dimenzije: seksualno ponaanje (spol seksualnih partnerica/partnera), prostor privlanosti (spol osoba za koje pokazujemo emotivni interes), a treu dimenziju ini seksualni identitet (samoodreenje, odnosno nain na koji pojedinka/pojedinac definira vlastitu seksualnu opredijeljenost) (Franceour 1995, Frankowski 2004, tulhofer 2004). Postoje tri razliite seksualne orijentacije, a one su navedene u nastavku teksta.

2.1.Homoseksualnost ili istospolna orijentacija Emotivna, seksualna, duhovna, romantina i druga privlanost u odnosu na osobe istog spola.

2.2.Heteroseksualnost Emotivna, seksualna, duhovna, romantina i druga privlanost u odnosu na osobe suprotnog spola.

2.3.Biseksualnost Emotivna, seksualna, duhovna, romantina i druga privlanost u odnosu na osobe oba spola.

3. TEORIJE HOMOSEKSUALNOSTI

3.1. Psihoanalitike teorije Psihoanaliza je bila prva kola miljenja koja se sustavno bavila uzrocima homoseksualnosti. Sigmund Freud je vjerovao kako je uzrok homoseksualnosti u ranim fazama ivota, odnosno u traumatskim dogaajima u djetinjstvu. Djeja seksualnost je nediferencirana i stoga usmjerena na razliite objekte - prikladne i neprikladne. Kako dijete odrasta, seksualnost se vie usmjerava ka prikladnim objektima (pripadnicima suprotnog spola), a elja za neprikladnim objektima se smanjuje (pripadnici istog spola). Stoga je prema Freudu homoseksualac fiksiran u nezreloj fazi razvoja. 3.2. Bioloke teorije Godine 1973. Ameriko psihijatrijsko drutvo uklonilo je homoseksualnost iz Dijagnostikog i statistikog prirunika mentalnih poremeaja (DSM-II). Od tada su rasprave o uzroku prele u bioloko-medicinske teorije. Istraivanja koja su provedena na tom podruju pokazala su neke bioloke utjecaje na seksualnu orijentaciju. Najee se spominju genetski faktori, prenatalni faktori, mozgovna organizacija i hormonalna neravnotea.

3.2.1. Genetski faktori Postoji genetska predispozicija za homoseksualnost. Provedena je paralelna studija o genetskim aspektima muke homoseksualnosti na parovima jednojajanih i dvojajanih blizanaca. Zakljuak je da se jednojajani blizanci najvie podudaraju u spolnoj preferenciji to se pripisalo homoseksualnom genu. Ipak, takav gen do danas nije identificiran.

3.2.2. Prenatalni faktori Prema ovoj teoriji postoji kritian period od sredine 2. do sredine 5. Mjeseca fetalnog razvoja, tijekom kojeg se diferencira hipotalamus i determinira seksualna orijentacija. Bilo koji bioloki utjecaj moe prouzroiti homoseksualnost.

3.2.3. Mozgovna organizacija Jedno od najzanimljivijih istraivanja koje se bavi prouavanjem biolokih temelja ljudske spolnosti ispitivanje je odreenih neuroanatomskih razlika izmeu mukaraca homoseksualne i heteroseksualne orijentacije. Na temelju obdukcijske analize tkiva utvrdio je da je trea intersticijska jezgra prednjeg hipotalamusa (INAH3) u prosjeku dvostruko vea u heteroseksualnih mukaraca nego u homoseksualnih mukaraca i homoseksualnih ena. Iako ova istraivanja imaju mnogo nedostataka zakljueno je da temelj toga seksualna orijentacija ima bioloku podlogu. 3.2.4. Hormonalna neravnotea Mnogi istraivai pokuali su utvrditi razlikuje li se razina testosterona kod homoseksualaca i heteroseksualaca. U istraivanjima na mukarcima nisu dobiveni jednoznani rezultati, dok je u nekoliko istraivanja, koja su provedena na enama, uoeno kako lezbijke imaju viu razinu testosterona i niu razinu estrogena nego heteroseksualne ene. 3.3.Teorija uenja Bihevioristi naglaavaju vanost uenja u razvoju seksualne orijentacije. Prema ovoj teoriji ljudi se raaju seksualni, a ne heteroseksualni ili homoseksualni. Nagrade, odnosno kazne oblikuju ponaanje pojedinca u dominantnu homoseksualnost ili dominantnu heteroseksualnost. Teorija istie kako je homoseksualnost normalan oblik ponaanja. seksualnog dimorfizma INAH3 nije bioloki spol kao takav, ve seksualna orijentacija, te zbog

3.4. Interakcionistika teorija Stupanj seksualne zrelosti u adolescenciji kritian je faktor. Homoseksualnost se razvija ako pojedincima rano sazrije seksualni nagon (oko 12-te godine), dok su jo u istospolnim grupama, tako da se erotsko kondicioniranje usmjeruje na lanove istog spola s kojima se provodi vrijeme. U protivnome, ako se u pojedinca seksualni nagon javi iza 15-te godine, kada zapoinju muko-enska prijateljstva i hodanje, pojedinac e biti heteroseksualne orijentacije. Ova teorija ujedinjuje bioloke faktore (sazrijevanje spolnog nagona) i okolinske faktore. 3.5. Socioloka teorija Samo nazivanje osobe homoseksualcem moe utjecati ne samo na to kako ju drugi ljudi vide, ve i na vlastito vienje sebe. Osoba kod sebe poinje uviati ak i najmanje tendencije ka homoseksualnosti, dok naposljetku sebe i ne uvjeri da je homoseksualna.

4. DISKRIMINAICIJA OSOBA RAZLIITE SEKSUALNE ORIJENTACIJE


Diskriminacija je nejednako postupanje prema pojedincu ili skupini ljudi. Do ovakvog nejednakog postupanja moe doi zbog karakteristika za koje ljudi vjeruju da su zajednike za ljude koje identificiraju kao skupinu, primjerice rasa, spol, kultura, spolno usmjerenje, rodni identitet, rodno izraavanje. Najjednostavnije reeno, diskriminacija jest nedoputeno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovu karakteristika navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije ( rase ili etnike pripadnosti ili boje koe, spola, jezika, vjere; u nastavku teksta navedene su i ostale osnove). Diskriminacija na temelju spolnog usmjerenja, rodnog identiteta i rodnog izraavanja pogaa osobe razliite spolne orijentacije svakodnevno na radnom mjestu, u

koli, u obiteljskom domu, kod prijatelja, kod lijenika, u duanu, na ulici. Strah od neprihvaanja okoline, strah od gubitka posla, te strah od fizikog nasilja, koji su esto opravdani, prate ih u svakodnevnom ivotu. Pravo na ivot bez diskriminacije, te pravo na ivot bez nasilja ubrajaju se u osnovna ljudska prava. Republika Hrvatska je kroz svoje zakonodavstvo prepoznala spolnu orijentaciju kao jedan od temelja po kojima se ne smije vriti diskriminacija. Unato tome, osnovna ljudska prava pravo na ivot bez diskriminacije i pravo na ivot bez nasilja za LGBT osobe u javnoj i privatnoj sferi nisu ostvarena. Najdrastiniji oblik krenja prava seksualnih i rodnih manjina je fiziko nasilje koje ih svakodnevno pogaa, kako na ulici, tako i u roditeljskim domovima. Postoje dva oblika diskriminacije. 4.1.Izravna diskriminacija Svako postupanje uvjetovano spolnom orijentacijom ili rodnim identitetom osobe kojom se ona stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji poloaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. 4.2.Neizravna diskriminacija Postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji poloaj po osnovi spolne orijentacije ili rodnog identiteta u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nuna.

5. HOMOFOBIJA
Homofobija je nedostatak osjeaja ljubavi za pripadnike vlastitog spola i posljedina mrnja takvih osjeaja kod drugih, vjerovanje u neodvojivu superiornost jednog oblika ljubavi i koja zbog toga treba dominirati, odnosno, moemo rei da je to skup negativnih stavova, osjeaja i predrasuda usmjerenih prema homoseksualnosti i/ili osobama homoseksualne ili biseksualne orijentacije. Uzrok homofobnom ponaanju

najee je iracionalan strah ili nerazumijevanje (neznanje), koji za posljedicu imaju diskriminaciju, nasilje ili neki drugi oblika zlostavljanja. Kao i kod rasizma, osobe postaju homofobne zbog raznoraznih drutvenih i kulturolokih imbenika. Pogreni koncepti i zablude (neznanja) LGBT (lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe) populaciju marginaliziraju i svrstavaju u najnie slojeve drutva. Rasprostranjenost homofobije u svim slojevima drutva uvelike oteavaju normalan i harmonian ivot LGBT populacije. Institucionalna homofobija se odnosi na brojne naine kojima, primjerice vlada, poslovni sektor, crkve, kole i druge institucije i organizacije vre diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije. Nepriznavanja statusa ravnopravnog graana/ke u pravima i slobodi izraavanja neizostavno za sobom povlai brojne prepreke koje su dio svakidanjeg ivota LGBT osoba. Dugo se na seksualne i osjeajne veze meu pripadnicima istog spola gledalo kao na glavni drutveni problem. No problem nije istospolna osjeajna ili seksualna veza. Drutveni problem je homofobija mnotvo naina na koji se ljudi poniavaju temeljem seksualne orijentacije i osjeajnog izbora. U mnogim su kulturama istospolne veze drutveno prihvaene kao normalan oblik ljudskog ponaanja. U naem pak drutvu mnogi ljudi vjeruju kako je seksualni kontakt izmeu dva mukarca ili dvije ene nemoralan i nemogu. etiri su razliita, ali povezana oblika homofobije: personalna, interpersonalna, institucionalna i kulturalna, a za njih postoje i razliiti uzroci.

5.1.Personalna homofobija Predrasuda temeljena na osobnom uvjerenju da su osobe drukije seksualne orijentacije, nemoralne, bolesne i inferiorne u odnosu na heteroseksualce. Personalna homofobija se manifestira osjeajima straha, nelagode, nesvianja, mrnje ili gaenja prema istospolnoj seksualnosti. Svatko, bez obzira na seksualnu orijentaciju, moe osjetiti personalnu homofobiju. Kad je osjeaju lezbijke, homoseksualci ili biseksualci naziva se internalizirana homofobija. Kao i heteroseksualci, lezbijke, homoseksualci i biseksualci su ueni kako je istospolna seksualnost inferiorna heteroseksualnosti te

mnogi ovo internaliziraju, proivljavaju u sebi, do te mjere da je samo-prihvaanje vrlo teko. Personalna homofobija (predrasude) prvenstveno je uzrokovana

neinformiranou. Kao to je sluaj sa seksizmom i rasizmom, ljude se ui da budu homofobini. Mitovi o lezbijkama, homoseksualcima i biseksualcima se nastavljaju prenositi u drutvu usprkos dostupnosti tonih informacija. Vrlo malo djece dobije nepristrane informacije o lezbijkama, homoseksualcima i biseksualcima; mnogi odrasli nastavljaju vjerovati u stereotipe koje su nauili u djetinjstvu, a neke vjerske i konzervativne organizacije promoviraju lai o lezbijkama, homoseksualcima i biseksualcima.

5.2.Interpersonalna homofobija Individualno ponaanje temeljeno na personalnoj homofobiji. Ta mrnja ili nesvianje moe se izraavati smiljanjem razliitih vulgarnih verbalnih izraza, ali i fizikim zlostavljanjem i drugim individualnim diskriminacijskim postupcima. Interpersonalna homofobija u svom ekstremnom obliku dovodi do toga da se homoseksualne i biseksualne osobe fiziki napadaju zbog nikakvog drugog razloga osim napadaeve homofobije. Mnogi ljudi iskazuju svoj strah od lezbijki, homoseksualaca i biseksualaca na nenasilan, uobiajeniji nain. Okolina esto namjerno izbjegava svoje homoseksualne i biseksualne osobe na nain da su distancirani i hladni prema njima, odnosno, heteroseksualni prijatelji nisu zainteresirani za sluanje o vezama svojih prijatelja lezbijki, homoseksualaca i biseksualaca. Institucionalna homofobija se odnosi na brojne naine kojima vlada, poslovni sektor, crkve i druge institucije i organizacije diskriminiraju ljude na temelju njihove seksualne orijentacije. Institucionalna homofobija se takoer naziva heteroseksizam. Interpersonalna homofobija (zlostavljanje i individualna diskriminacija) se moe objasniti razmatranjem psiholokih imbenika u povezanosti s predrasudama. Osobe koje nisu svjesne sa vlastite seksualnosti, ili koje se osjeaju ugroene od istospolne seksualnosti, sklone su rigidnosti prema tome to je seksualno ispravno i mogu

pokuati kazniti ili nametati svoja uvjerenja lezbijkama, homoseksualcima i biseksualcima.

5.3.Institucionalna homofobija Reflektira se u religijskim organizacijama koje imaju vrste stavove ili pravila protiv toga da lezbijke, homoseksualci i biseksualci vode misu ili slubu; agencijama koje odbijaju pruiti vodee izvore i usluge lezbijkama, homoseksualcima i biseksualcima i vladama koje nisu uspjele osigurati jednaka prava za sve graane, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Institucionalna homofobija je djelomino uzrokovana natjecanjem za mo. Tijekom prolog, a djelomino i ovog stoljea, razliite grupe kao to su idovi, Afrikanci, Azijati, Latinoamerikanci, Ameriki Indijanci, ene, lezbijke, homoseksualci i biseksualci bili su okrivljavani za niz drutvenih i ekonomskih problema. Razlog tomu bio je taj da dominantna veina nema potrebu za preuzimanjem odgovornosti za nepravdu ili odustajanje od privilegija.

5.4.Kulturalna homofobija Odnosi se na drutvene norme i standarde koji diktiraju uvjerenje kako je biti heteroseksualan bolje ili moralnije nego biti lezbijke, homoseksualci i biseksualci te da svatko jest ili bi trebao biti heteroseksualan. Kulturalna homofobija je veinom uzrokovana drutvenim normama koje diktiraju korektnu seksualnost. Seksualni kontakt meu osobama istog spola dogaao se u svim drutvima kroz povijest i otvoreno je prihvaen u mnogim kulturama. Ali zapadna je civilizacija openito represivna prema seksualnosti u svakom obliku. Zbog toga e istospolna seksualnost biti predmet strahovanja i proklinjanja.

6. PRAVA OSOBA ISTOSPOLNE SEKUSALNE ORIJENTACIJE DANAS


Sa teoretskog i pravno-filozofskog stajalita, o LGBT pravima moemo govoriti kroz dvije dimenzije: o tome da ne postoje posebna LGBT prava i da ljudska prava kao takva trebaju uivati sve osobe bez obzira na odreenu seksualnu orijentaciju ili rodna izraavanja. Takoer, odreeni teoretiari govore da uz osnovna ljudska prava moe postojati i odreeni set specifinih prava vezanih samo za LGBT osobe. LGBT aktivizam obino nije iao dalje od zahtjeva za ukidanjem diskriminacije pripadnika zajednice i proirenja prava koja uivaju heteroseksualni muki i enski pripadnici drutva, a ista prava za sve, glasio bi princip.

6.1. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iako nije predviena da bude obavezujui dokument, vremenom je postala dijelom obavezujuih normi meunarodnog prava. Organizacija UN-a usvojila je deklaraciju 10. prosinca 1948. godine dajui jaku podrku zatiti individualnih i politikih prava, te principu nediskriminacije. Iako indirektno, deklaracija brani diskriminaciju LGBT osoba u pogledu uivanja linih i politikih prava bez obzira gdje se te osobe nalazile ili iji dravljani bili. Ona je obavezna za sve drave svijeta, bez obzira na politiki s istem, oblik vladavine ili dravno ureenje. Sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svijeu pa jedni prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva, prvi je lanak Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Princip nediskriminacije u pogledu uivanja prava utvren je ve u drugom lanku: Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrene u ovoj Deklaraciji bez ikakve razlike glede rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili

socijalnog porijekla, imovine, roenja ili neke druge okolnosti. Nadalje, ne smije se praviti nikakva razlika zbog politikog, pravnog ili meunarodnog statusa zemlje ili podruja kojem neka osoba pripada, bilo da je to podruje neovisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili mu je na neki drugi nain ogranien suverenitet. Ogranienje koje postavlja Univerzalna deklaracija tie se prava na brak jer postavlja uvjet razliitosti spolova jer jedino punoljetni mukarci i ene imaju pravo da zakljue brak i osnivanje porodice bez ogranienja u pogledu vjere, rase ili nacionalnosti. Pored ovoga ogranienja, usko vezanog za prava LGBT osoba, postoji i ope ogranienje prava i sloboda u Deklaraciji jedino u situaciji ako je to ogranienje utvreno u zakonu, radi osiguravanja potovanja prava i sloboda drugih te radi ispunjavanja pravednih zahtjeva morala, javnog reda, i opeg blagostanja u demokratskom drutvu.

6.2. Pravo Europske unije Opi princip nediskriminacije izmeu mukaraca i ena uveden je u pravo Europske unije ve 1957. godine Rimskim sporazumom. Ugovor iz Amsterdama iz 1997. godine i Ugovor iz Lisabona 2007. godine dalje su jaali princip nediskriminacije u kojima je seksulna orijentacija eksplicitno navedena, ali ne i rodni identitet. Povelja o ljudskim pravima Europske unije u lanku 21. uvodi opu zabranu diskriminacije u kojoj je takoer seksualna orijentacija izriito spomenuta. Rodni identitet nije spomenut, mada se tumaenjem moe doi do zakljuka da je diskriminacija zabranjena jer lista zabranjenih osnova diskriminacije nije zatvorena, te se rije sex/spol moe ire tumaiti u praksi Europskog suda pravde. Najvei dio pravnih propisa EU bio je i jest usmjeren na ukidanje diskriminacije na radnom mjestu i prava koja proizilaze iz radnog odnosa. Rezolucija Europskog parlamenta o seksualnoj orijentaciji na radnom mjestu iz 1984. godine bio je prvi dokument koji je prepoznao probleme homoseksualanih osoba te naglasio da klasifikacija homoseksualnosti kao mentalne bolesti moe imati ozbiljne posljedice na ivot homeseksualaca u drutvu. Drugi instrument bila je

Preporuka Komisije za zatitu dostojanstva mukaraca i ena na radnom mjestu iz 1991. godine. Pravilnik za zaposlenike Zajednice (Staff Regulations for officilas of the Communities) 1998. godine dopunjen je na nain da zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije. Okvirna direktiva za jednako postupanje u radu i zanimanju (Council Directive Establishing a General Framework for Eqaul Tretment in Employment and Occupation) zabranila je diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije na podruju Zajednice, ukljuujui zabranu diskriminacije prema heteroseksualnim i biseksualnim osobama. Europski parlament je 1994. godine usvojio izvjetaj o diskriminaciji homoseksualnih osoba. Ovaj izvjetaj, poznat i pod nazivom Roth Report poziva Europsku komisiju da predloi naine kojima e drave lanice ukinuti sve oblike pravne diskriminacije bazirane na seksualnoj orijentaciji. Na bazi ovoga izvjetaja, Europski parlament je donio rezoluciju kojom je poslao jasnu poruku Europskoj zajednici i dravama lanicama da je ovaj oblik diskriminacije neprihvatljiv. Naredna rezolucija Europskog parlamenta ila je u istom pravcu, te je dodatno preporuila dravama lanicama da priznaju ne brane veze izmeu osoba istog ili razliitog spola i da im da isti tretman. Zahtjevi su kasnije proireni 2002. godine sa preporukom da se priznaju ista prava nevjenanim parovima koja imaju vjenani parovi, bez obzira na spol osoba u tim vezama, ukljuujui pravo na brak i djecu. 6.3. Pristupi prouavanju i analizi prava Prouavanju i analizi prava moe se pristupiti teoretski, pozitivnopravno i aktivistiki. Teorija ljudskih prava analizira na koji nain nastaju ljudska prava, kako se formuliraju obaveze drave, naini njihovog pozicioniranja u vaeem pravu i koje su forme u kojima se ona javljaju. Ona klasificira prava s obzirom na vremenski period nastanka: na prava prve generacije (osobna i politika prava), prava druge generacije (ekonomska, socijalna i kulturna prava) te prava tree generacije (ekoloka prava, pravo na samoopredjeljenje naroda, pravo na razvoj i sl.). S teoretskog i pravno-filozofskog stajalita, o LGBT pravima moemo govoriti kroz dvije dimenzije: o tome da ne postoje posebna LGBT prava i da ljudska prava kao takva trebaju uivati sve osobe bez obzira

na odreene seksualne preferencije ili rodna izraavanja. Takoer, LGBT prava se mogu shvaati kroz individualnu i kolektivnu dimenziju, odnosno kao individualna i kolektivna prava. U pozitivnopravnom i aktivistikom smislu, LGBT prava su ljudska prava koja uivaju pripadnici zajednice kao individue, a ne kao pripadnici odreene grupe ili kolektiva. LGBT aktivizam obino nije iao dalje od zahtjeva za ukidanjem diskriminacije pripadnika zajednice i proirenja prava koja uivaju heteroseksualni muki i enski pripadnici drutva. Taj bi princip glasio: Ista prava za svih. Pozitivno pravo ostalo je u tim dimenzijama: zabranjena je diskriminacija u pogledu uivanja osobnih i politikih prava, te su na pripadnike LGBT zajednice proirena postojea prava i privilegije koje uivaju i druge osobe. Prije svega, to se odnosilo na pravo na zakljuenje braka ili za priznavanje istih posljedica izvanbrane zajednice na pripadnike homoseksualne zajednice ili neke posebne oblike zajednice ivota kao to su registrirana zajednica, pravo na usvajanje djece, pravo na pokrivanje trokova promjene spola od strane zdravstvenog osiguranja i mogunost promjene podataka u matinoj knjizi.

7. POVIJEST LGBTIQ AKTIVIZMA U HRVATSKOJ


Prve organizacije osoba istospolne seksualne orijentacije u Hrvatskoj, pojavljuju se tek valom liberalizacije u drugoj polovini osamdesetih godina prolog stoljea. U prolom stoljeu bili su uestali faistiki i nacistiki progoni homoseksualaca, odnosno prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Meutim na podruju tzv. Nezavisne Drave Hrvatske dosad nisu pronaeni izvori o oblicima organiziranog progona. Analizom zakona poznato je kako nije postojala zakonska regulativa ustakog reima koja bi bila usmjerena protiv homoseksualnih osoba. U vrijeme socijalistike Jugoslavije postoji zabrana mukog homoseksualnog ina u svih est jugoslavenskih republika i dvije pokrajine. Homoseksualni in kod mukaraca se po Krivinom zakonu SFRJ, kanjavao zatvorom ili robijom u trajanju do jedne godine. Zakonski poloaj

LGBT osoba u Hrvatskoj se promijenio sredinom sedamdesetih godina prolog stoljea, nakon ustavnih promjena 1974. godine. Reformom zakonodavstva ukinut je federalni krivini zakon. Slovenija je prva vodila rasprave o dekriminalizaciji protuprirodnog bluda. Novi Krivini zakon SR Hrvatske koji stupa na snagu 1977. dekriminalizirao je muki homoseksualni odnos. Hrvatska lijenika komora jo je 1973. Godine skinula homoseksualnost s liste mentalnih poremeaja. Feministiki pokret u Hrvatskoj znatno je doprinio i ohrabrio stvaranju prve lezbijske grupe u Hrvatskoj Lila inicijative. Inicijativa zapravo nikada nije ostvarila niz planiranih ciljeva, poput pokretanja otvorene diskusije o lezbijskim pravima i kulturi, borbi protiv homofobije, poveanje lezbijske vidljivosti i stvaranje meunarodnih kontakata. Lila inicijativa, osnovana sredinom 1989. prestala je postojati ve u svibnju 1990., neposredno nakon prvih viestranakih izbora. U vrijeme rata u Hrvatskoj veina LGBT osoba koje su bile ukljuene u feministike, mirovne i zelene grupe pristupaju Antiratnoj kampanji Hrvatske. Iako je sa svojim djelovanjem zapoela jo 1992. godine, prva hrvatska gej i lezbijska grupa LIGMA (lezbijska i gej akcija) nije bila u mogunosti mijenjati poloaj LGBT osoba u ratnim uslovima. Iako je grupa uivala logistiku i financijsku pomo talijanske mirovne nevladine organizacije Transnacionalne stranke od javnosti i aktera lokalne i sredinje vlasti nije dobila nikakav legitimitet, a LGBT pitanja u to vrijeme nisu predstavljala nikakav interes za dravu i drutvo. Odrano je nekoliko javnih predavanja i radionica o pitanju homoseksualaca i lezbijki u Hrvatskoj, a najvei skup koji je LIGMA okupila bio je u prostorima Kulturno informativnog centra (KIC) na temu Za koga e glasati hrvatski homoseksualci? 1995. godine. Oslabljena konstantnim sukobima unutar same strukture lanstva LIGMA prestaje postojati 1997. godine. Godine 1998. u parlamentarnu proceduru dolaze izmjene i dopune Kaznenog zakona. Na prijedlog Vlade, granica za stupanje u dobrovoljne seksualne odnose izjednaena je neovisno o seksualnoj orijentaciji, na 14 godina starosti. Nakon gaenja LIGME, do 2000. godine u Hrvatskoj ne djeluje niti jedna registrirana organizacija koja okuplja LGBT osobe, ve se aktivnosti iskljuivo dogaaju na Internetu dok je u Zagrebu otvoren prvi slubeni klub za okupljanje

LGBT osoba. Drutveno-politiki sustav u Hrvatskoj je znaajno promijenjen nakon izbora odranih 3. sijenja 2000. godine kada ujedinjena opozicija osvaja dvotreinsku veinu u Saboru, a njihov kandidat pobjeuje i na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske. Poetkom 2002. godine u Zagrebu je osnovan Iskorak, slubeno LGBT organizacija. Istovremeno, Lezbijska grupa Kontra poinje s javnim radom i ove dvije udruge postaju registrirane pri Uredu za udruge Grada Zagreba, te za lipanj 2002. najavljuju odravanje prve povorke ponosa. Povorka ponosa u Hrvatskoj nazvana Gay Pride, u Zagrebu je 2002., uspjeno prola sredinjim ulicama, popraena do tada nevienim uvredama okupljenih graana, od kojih je samo manji dio Povorku doekao s vidnim odobravanjem. Dogaaj je najavljen kao test demokracije hrvatskog drutva. Skup su dolaskom podrali neki lanovi i lanice tadanje Vlade. U drugoj polovici 2002. godine kree prva velika medijska kampanja za prava LGBT osoba koju provodi LORI pod imenom Ljubav je ljubav. U ljeto 2003. godine izglasan Zakon o istospolnim zajednicama, ime je hrvatsko zakonodavstvo, ipak, po prvi puta u svojoj povijesti, priznalo postojanje jedne takve zajednice. Taj zakon nosi samo simbolina prava: pravo na uzajamno uzdravanje partnera do godinu dana nakon raskida zajednice i pravo na podjelu zajedniki steene imovine. U praksi primjena tog zakona gotovo da je nemogua. U 2006. godini kroz izmjene Kaznenog zakona predviena je odredba zloina iz mrnje, to se definira kao svako kazneno djelo poinjeno iz mrnje prema nekoliko navedenih osnova, meu kojima je navedena i spolna orijentacija. I dok je prvih deset godina stabilnog i organiziranog LGBT aktivizma u Hrvatskoj (2002.2011.) rezultiralo konstantnom irenju i zatiti prava za LGBT osobe, unutar samog LGBT pokreta dolazilo je do sve veeg politikog raslojavanja izmeu raznih LGBT organizacija i grupa. Na Zagreb Pride Povorci 2007. godine za pokuaj napada molotovljevim koktelima kazneno je procesuiran stanoviti Josip itum, koji je osuen na 14 mjeseci zatvora za zloin iz mrnje, to je prva takva presuda za zloin iz mrnje u Hrvatskoj. Val sustavnog homofobnog nasilja organiziranih neonacistikih grupa u Zagrebu, okupljenih oko navijake skupine Bad Blue Boys protiv LGBT osoba zapoelo je u drugoj polovici 2007. godine. Reakcija vlasti u potpunosti je izostala ili se nasilje ni na

koji nain nije eljelo osuditi, a kamo li sankcionirati. Uskoro je zatvoren i jedini LGBT klubu Zagrebu, Global. lanovi i lanice Organizacijskog odbora Zagreb Pridea tada osnivaju udrugu Zagreb Pride koja ima za misiju financijski osigurati i potpomagati Organizacijski odbor Povorke ponosa, te neovisno djelovati u skladu s ciljevima suzbijanje diskriminacije i nasilja protiv LGBT osoba, zalaui se za solidarnost. Udruga Zagreb Pride je 2010. godine inicirala stvaranje saveza s udrugama sline klupski program Partycipacija te savez nazvan Centar za LGBT ravnopravnost, a uz Zagreb Pride, ine ga LORI i Queer Zagreb. Iste godine Iskorak i Kontra najavljuju organiziranje prve splitske Povorke ponosa Split Pride. Split Pride je odran uz erupciju nasilja, prilikom ega su okupljeni sudionici kamenovani, to je popraeno gromoglasnim povicima na ubojstva. Povorka ponosa Zagreb Pride 2011. odrana je svega sedam dana nakon splitske, uz do tada nevienu medijsku podrku i solidarnost prema LGBT zajednici. Organizatore Zagreb Pridea primio je i predsjednik Republike Ivo Josipovi, opisujui homofobno divljanje u Splitu kao neto to se nikada vie ne smije ponoviti. Na zagrebakoj Povorci ponosa na kraju se pojavilo tri puta vie ljudi, odnosno gotovo etiri tisue uesnika. Godina 2012. Bila je najvjerojatnije politiki kraj jedne etape hrvatske LGBT povijesti i poetak jednog drugaijeg, znatno ozbiljnijeg pozicioniranja LGBT aktivizma prema javnosti i zajednici. Druga vana prekretnica za LGBT pokret u RH dogodila se kad a je na vlast u studenom 2012. dola Kukuriku koalicija.Nova vlast izradila je prijedlog posebnog zakona pod nazivom Zakon o ivotnom partnerstvu koji bi trebao regulirati obiteljski ivot osoba koje ne ele ili ne mogu sklopiti brak. To bi u praksi znailo da bi se uvoenjem posebnog instituta ivotnog partnerstva regulirala sva imovinsko-pravna, socijalna i ekonomska pitanja parova istoga ili razliitoga spola, ukljuujui i pravo usvajanje i na medicinski potpomognutu oplodnju. Splitski Pride odran 2012. imao je slogan Jednake/i pred zakonom, dok je Zagreb Pride otiao korak dalje stavljajui prijepornu rije obitelj u sam slogan Povorke: Imamo obitelj! Povodom Meunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije 2012. godine, koji je u Hrvatskoj po prvi puta slubeno obiljeen od strane javnih tijela, najavljeno je kako e nova Vlada RH proiriti prava istospolnim zajednicama donoenjem posebnog zakona kojeg vlada tehniki naziva Zakon o registriranom

(ivotnom) partnerstvu. U Zagrebu se pripremala najvea Povorka ponosa do tada predsjednik Ivo Josipovi primio je nekoliko LGBT obitelji i njihovu djecu, ime je u sredite javne rasprave o istospolnim zajednicama stavljena LGBT obitelj s djecom, dakle one LGBT obitelji koje bi mogle biti najvie zakinute novim Zakonom. Sama zagrebaka Povorka ponosa simboliki je promijenila naziv u Povorka ponosa LGBTIQ osoba i obitelji Zagreb Pride, dodajui dio i obitelji kako bi se dodatno naglasila sama tema.

8. AKTUALNA SITUACIJA U HRVATSKOJ VEZANA ZA PRAVA OSOBA RAZLIITE SEKSUALNE ORIJENTACIJE

Referendum o ustavnoj definiciji braka odran je u Hrvatskoj 1. prosinca 2013., a na njemu su se dravljani RH izjasnili ele li da se u Ustav Republike Hrvatske prenese definicija iz postojeeg Obiteljskog zakona, kako je brak zajednica ene i mukarca. Skoro dvotreinska veina izalih biraa podrala je referendumsko pitanje, te time unijela u Hrvatski Ustav definiciju "Brak je ivotna zajednica ene i mukarca". Izlaznost je bila 37,90%. To je trei referendum u samostalnoj Hrvatskoj, nakon referenduma o hrvatskoj samostalnosti 1991. i referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, a prvi koji se raspisuje na temelju prikupljenih potpisa dravljana. Do referenduma je dolo jer je graanska inicijativa U ime obitelji dana 14. lipnja 2013. predala Hrvatskom saboru 749.316 potpisa graana. Hrvatski sabor je izglasovao raspisivanje referenduma o definiciji braka 8. studenoga 2013. Predstavnica inicijative "U ime obitelji" eljka Marki smatra da je odluka Ustavnog suda potvrdila da je njihova inicijativa u skladu s Ustavom, odnosno da ne kri ljudska prava i da nema nikakve diskriminacije.

Obrazlaui svoj zahtjev za referendumom, inicijativa 'U ime obitelji' navodi da 'u ovom trenutku Ustav RH ne sadri definiciju braka te se moe (pogreno) interpretirati da se brakom smatraju i alternativne, neautentine zajednice'. Definicijom braka kao ivotne zajednice ene i mukarca ele 'sprijeiti izjednaavanje istospolnih partnerstva i braka, posvajanje djece od strane istospolnih parova te nametanje izjednaavanja istospolnih partnerstva i braka kao drutveno opeprihavaene norme'.

Referendumsko pitanje koje je graanima postavljeno, na inicijativu udruge U ime obitelji, glasilo je: Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak ivotna zajednica ene i mukarca? Navedeno je pitanje stvorilo i otvorilo mnogo drugih pitanja na tu temu, razvile su se mnoge zablude o homoseksualnim zajednicama, a neke od njih navedene su u nastavku seminara:

Nije li brak ve sada definiran u Hrvatskoj kao zajednica mukarca i ene? Prema Obiteljskom zakonu, trenutano nije mogu brak istospolnih parova, te se moe rei da je u Hrvatskoj brak, prije referenduma, ve bio definiran kao zajdnica mukarca i ene. Ustav RH ne definira brak i poziva se na Obiteljski zakon za srodne definicije. Unoenjem u Ustav da je brak iskljuivo i samo zajednica ene i mukarca, u bliskoj budunosti bit e tee zakonski dozvoliti istospolne brakove, jer vie nee biti dovoljno promijeniti Obiteljski zakon, ve e Sabor trebati predloiti te provesti promjenu Ustav. to se pokuava postii promjenom Ustava? Najvee znaenje referenduma o braku trenutno je simbolino:

eli se odgoditi eventualno izjednaavanje istospolnih zajednica i braka; eli se pokazati homoseksualnim osobama kako njihove veze nisu jednako vrijedne kao one od raznospolnih parova;

eli se uvrstiti miljenje da homoseksualni roditelji nisu kadri odgajati djecu; Indirektno, eli se utjecati da se ukine 4. modul zdravstvenog odgoja u kolama koji djecu ui npr. da je masturbacija prirodna, a da diskriminacija seksualnih manjina nije prihvatljiva. Kao lanici EU, je li nam dozvoljeno uiniti istospolni brak protuustavnim? Europska Unija ne propisuje lanicama odredbe specifine za brak. Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima izriito zabranjuje diskriminaciju zasnovanu na seksualnoj orijentaciji, ali usprkos tome sljedee lanice su uinile istospolni brak protuustavnim: Bugarska, Maarska, Latvija, Litva i Poljska. S druge strane, mnoge zapadnije zemlje su legalizirale istospolni brak: Belgija, Engleska, Danska, Francuska, Nizozemska, Portugal, panjolska, vedska. Nije li brak crkvena institucija? Brak sklopljen u crkvi jest vjerski sakrament, ali temama vjere u Ustavu RH kao sekularne drave nema mjesta. Brak je primarno pravna i drutvena institucija. Kao pravna institucija, nudi mnoge pravne i ekonomske povlastice. Kao drutvena institucija, stupanje u brak ostvaruje podrku obitelji i prijatelja te je vieno kao vaan stupanj sazrijevanja u ivotima suprunika. Kao posljedica toga, ljubav koja rezultira branom vezom se smatra vrjednijom od onih koje nisu. One ljubavi koje nemaju mogunost braka openito nemaju niti mogunost dobiti istu vrstu podrke od drutva. Trebaju li zaista istospolni parovi brak? Osim brane zajednice, takoer moemo govoriti o nizu drugih zajednica, kao to su : istospolne zajednice, graanske zajednice, civilne zajednice, registrirano partnerstvo te suivot. Niti jedna od tih zajednica ne omoguava ni priblino poput braka. Istospolne zajednice, kao ni veina drugih prije navedenih, u Hrvatskoj nemaju pravo na: posvajanje djece, zakonsko nasljeivanje, stjecanje dravljanstva, porezne olakice, kreditne olakice, pristup mirovinskom osiguranju, mogunost koritenja potpomognute oplodnje, ne mogu dobiti bolovanje za partnera kao lana obitelji, ne mogu pravno urediti odnos prema djeci jednoga od njih.

Makar su civilne zajednice korisna mogunost za parove koji nisu u mogunosti da stupe u ili ne ele brak, zbog gore navedenih razloga civilne zajednice nisu ravnopravna alternativa branoj zajednici. Da se to popravi, u tijeku je izrada Zakona o ivotnom partnerstvu koji istospolnim parovima nudi mnoge povlastice braka. No ak i ukoliko ivotno partnerstvo postane mogue za istospolne parove, injenica da njihova prava i dalje nisu uvrtena u Obiteljski zakon je signal drutvu da homoseksualno partnerstvo i dalje nema istu vrijednost kao pravi brak. Treba ouvati tradiciju i opeljudske vrijednosti Tradicionalan brak neto je to se stalno mijenja i vjerojatno e se nastaviti mijenjati. U raznim razdobljima povijesti, a negdje i danas, u definiciju braka (bili) su ukljueni i dogovorni brak bez suglasnosti oba suprunika, ekonomska razmjena za mladu, uskraivanje enama prava koje posjeduju njihovi muevi, itd. Dananji brak, a posebice kulturoloko shvaanje braka kao ravnopravne zajednice motivirane prvenstveno ljubavlju, relativno je nova, a za mnoge i iznimno dobrodola promjena. Opeljudske vrijednosti je pojam na kojega se pozivaju mnogi politiki pokreti kako bi opravdali svoje stavove, ali taj pojam sam po sebi nema znaenja. Ne postoji opi sustav ljudskih vrijednosti koji zahvaa svakog ovjeka; postoje samo drutveno i upravno dogovorene vrijednosti unutar jedne grupe ljudi ili nacije. Jedan sustav vrijednosti koji smo i mi slubeno usvojili jest Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima, koja sadri lanak koji, izmeu ostalog, zabranjuje diskriminaciju ljudi s obzirom na njihovu seksualnu orijentaciju. Homoseksualnost nije prirodna Homoseksualnost je zabiljeena kod oko 1500 ivotinjskih vrsta. Procjenjuje se da je 211% ljudi tijekom ivota imalo nekakav seksualni kontakt s osobom istog spola, a 1621% je imalo nekakav seksualni kontakt s i/ili osjealo nekakvu privlanost prema osobi istog spola. Homoseksualni odnosi se redovito javljaju u svijetu prirode, bez obzira na zakone i regulacije. Neprirodnost homoseksualnosti temelji se iskljuivo na kulturolokoj ideji prirodnog, koja proizlazi iz dojma o neemu kao uobiajenom i kulturoloki prihvatljivom.Nije prirodno esto se moe itati kao

rijetko je, nisam naviknut na to, radi toga se osjeam neugodno, nema mi smisla. Svatko je slobodan izrei takve stavove, no postavlja se pitanje je li u red u formulirati individualna miljenja kao loe je za sve, to se ne smije dozvoliti, i to kroz velik i vaan predmet rasprave te kroz Ustav. Brak = Seks = Djeca? Jedna od uloga seksa jest reprodukcija. Ipak, velika veina seksualnih inova ne rezultira trudnoom (djelomino zahvaljujui kontracepciji koju svijesno upotrebaljavamo), ali zato doprinosi veoj bliskosti partnera. Mnoga djeca jesu roena unutar branih zajednica, no ak i parovi bez djece uivaju u raznim pravnim i ekonomskim povlasticama koje dolaze sa statusom braka. I brak i seks imaju i svrhu i smisao, ak i bez djece u raunici. Svako dijete treba imati i mamu i tatu! Mnoga djeca nalaze se u situaciji u kojoj imaju samo jedno od toga dvoga, a neka niti jedno. Godine 2001., 15% hrvatskih roditelja (oko 188 000) bili su samohrani, od toga 83% majke i 17% oevi. Godine 2008., u domovima i udomiteljskim obiteljima ivjelo je 2871 dijete. Zbog kompliciranosti postupka posvajanja u Hrvatskoj, posvojeno ih je tek 132. Treba imati na umu i to da neki roditelji u istospolnim vezama ve imaju djecu iz prethodne, heteroseksualne veze. Ako drugi partner nema mogunosti posvojiti dijete (oko 13% posvajanja u Hrvatskoj je od strane ouha ili maehe), smru biolokog roditelja dijete gubi obje roditeljske figure s kojima je ivjelo. Velik broj djece u Hrvatskoj nema nijednog roditelja. Postavlja se pitanje to je s njihovim pravima, a to je s djecom koja ve imaju dvije mame ili dvojicu tata.

Dijete u istospolnoj zajednici moglo bi imati problema u odrastanju Ovaj argument podloan je dvjema zabludama: 1. prepostavka da djeca heteroseksualnih parova nikad nemaju problema u odrastanju;

2. pretpostavka da istospolni partneri ne mogu biti dobri roditelji. Neki se protive roditeljstvu istospolnih (mukih) partnera jer misle da e oni napastovati djecu. Prema znanstvenim istraivanjima, veina se znanstvene zajednice slae da sama spolna orijentacija ne utjee na roditeljsku sposobnost. Ono to je ve mnogo puta pokazano jest da su, statistiki, stabilne veze i dva prisutna roditelja dobro okruenje za odgoj djece. Zajednica s vie ekonomskih i pravnih povlastica te drutveno prihvaanje zajednice potpomau stabilnost te veze, a time i djecu roditelja u toj vezi. Bitno je napomenuti i to da roditelji, bilo kojeg spola i spolne orijentacije, nisu nikad jedini, a u mnogim situacijama ni najbolji uzori rodnih i drugih ivotnih uloga. Djecu e zezati u koli! Ako dijete ve ima dvije mame ili dvojicu tata, mogue je da e u dananjem drutvu imati problema s vrnjacima. Problema e vjerojatno imati i djeca koja ne pripadaju istoj etnikoj skupini kao i njihovi roditelji, kao i sva djeca koja ne pripadaju etnikoj ili vjerskoj veini, koja se ine manje ili vie inteligentnima od prosjeka, koja nisu standardne teine, koja nose rabljenu odjeu, itd. To je problem bullyinga i netolerancije (koju su djeca nauila od odraslih) u kolama, a ne djece homoseksualnih parova.

9. ZAPOLJAVANJE I OBRAZOVANJE OSOBA RAZLIITE SEKSUALNE ORIJENTACIJE


U sklopu antidiskriminacijskih propisa zabranjeno je nedozvoljeno uskraivanje prava na obrazovanje LGBT osobama. Okvirni zakon o visokom obrazovanju u dijelu koji regulira ovlast zabrane diskriminacije, izriito navodi spol i seksualnu orijentaciju kao zabranjene osnove diskriminacije. Takoer, statut ili neki drugi ekvivalentni dokument visokokolske ustanove moraju sadravati odredbe kojima se tite studenti od diskriminacije prema bilo kojoj osnovi. Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju ustanovljavaju se osnovni principi i standardi za stjecanje visokog obrazovanja u skladu sa relevantnim odredbama Europske konvencije za zatitu ljudskih prava. Takoer, u Zakonu o visokom obrazovanju, koji regulira ovlast visokog obrazovanja, stoji da visokokolska ustanova ne moe ograniiti pristup visokom obrazovanju, bilo direktno ili indirektno, na bazi spola ili seksualne orijentacije. Ova zabrana se nalazi i u Etikom kodeksu.
Zakonom o radu u institucijama uveden je princip zabrane diskriminacije da osoba koja

trai zaposlenje kod poslodavca, kao i zaposlenik, ne moe biti diskriminiran zbog rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog ili drugog miljenja ili opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, seksualne orijentacije, imovnog stanja, roenja ili kakve druge okolnosti. Zabranjuje se diskriminacija na osnovu spola, spolne orijentacije i izraavanja u pogledu ostvarivanja prava na zapoljavanje, rada i radnih uvjeta, ukljuujui pristup zaposlenju, zanimanju i samozapoljavanju, naknade, napredovanja u slubi i otputanja s posla. Zakonom se, takoer, zabranjuje i mobing na radnom mjestu kao oblik ne

fizikog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju poniavajui utjecaj na rtvu, ija je svrha ili posljedica profesionalni status zaposlenog. Osoba ija prava su povrijeena moe zbog povrede prava podnijeti tubu nadlenom sudu. Ukoliko osoba koja je podnijela tube podnese oigledan dokaz diskriminacije, tueni je duan podnijeti dokaz kojim e dokazati da diskriminacije nije bilo. Ukoliko sud utvrdi da su navode tube osnovane, naloit e vraanje na prethodno radno mjesto i osiguravanje ili ponovo uspostavljanje svih prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz ugovora o radu. Ekonomska neovisnost je uvjet bilo koje druge neovisnosti. Uskraivanjem prava na rad i plau bitno bi se utjecalo na diskriminaciju pripadnika seksualnih i rodnih manjina. Stoga su izuzetno bitne norme kojim se brani nepovoljno postupanje prema osobama druge seksualne orijentacije.

10.ZAKLJUAK
Homoseksualnost i biseksualnost predstavljaju normalne oblike ljudske seksualnosti koji su se javljali u svim kulturama i povijesnim periodima. Psiholozi, psihijatri i drugi strunjaci za psihiko zdravlje slau se u tome da se homoseksualnost i biseksualnost ne ubrajaju u mentalne bolesti, poremeaje ili emocionalne probleme. Regija u kojoj ivimo, odnosno jugoistok Europe duboko je propatio zbog etnikih sukoba i nemogunosti da se prihvate, potuju ili toleriraju razlike te je upravo zato vrlo vano rano prepoznavanje, ali i preveniranje svih oblika iskljuivanja i diskriminacije. Senzitivno i drutveno odgovorno izvjetavanje o razliitosti potrebno je svugdje, ali strano iskustvo regionalnih sukoba, tokom prolih desetljea, ini ga neophodnim upravo u ovom dijelu svijeta. Ve smo iza sebe ostavili ona vremena kada je homoseksualnost bila krivino djelo ili psihijatrijsko oboljenje (iako i danas moemo uti takvu klasifikaciju, kako od strane lijenika tako i iz ostalih dijelova drutva), donijeli smo zakone, potpisali meunarodne konvencije o ljudskim pravima (svih ljudi bez obzira na seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet), a jo uvijek homofobiju temeljimo na neznanju, netonim informacijama, predrasudama i stereotipima, uvjereni da e nam homoseksualne osobe unititi obitelj i civilizaciju. LGBT osobe i dalje su uglavnom nevidljive u svakodnevnici zbog straha od reakcije u kolama, na poslu i u obitelji. Rijetki koji su vidljivi i aktivni u borbi protiv homofobije meta su raznih pritisaka i prijetnji. Svako ko otvoreno progovori o pravima za LGBT osoba mora biti spreman na susretanje s nekom vrstom nasilja. Predrasude i stereotipi su sveprisutni, otpor drutva da se radi na edukaciji je veoma jak, a sama zajednica ne uveena. Mnogobrojne osobe nikada ne priznaju da se osjeaju drugaije iz straha od odbijanja, fizikog nasilja, odbacivanja u obitelji i prisilno ive u

hetero matrici. Takva vrsta represije ne doprinosi kreiranju drutva u kojem se potuju vrijednosti kao to su ljubav, potovanje, iskrenost, humanost i dobrota.

11.LITERATURA

1. Banovi, D.: Prava i slobode LGBT osoba, Sarajevo, 2011. 2. Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda,

http://www.echr.coe.int/NR/rdonlyres/EA13181C-D74A-47F9-A4E58A3AF5092938/0/BIH_CONV .pdf 3. Human Rights, Sexual Orientation, and Gender Identity AG/RES. 2504 (XXXXIXO/09), http://www.ravnopravnost.hr/web/wpcontent/uploads/2011/05/Resolution_2504 _on_Human_Rights__Sexual_Orientation_and_.pdf 4. Koalicija za ravnopravnost KORAK: Ravnopravnost regulativa i realnost, Beograd, 2013. 5. Opa deklaracija o ljudskim pravima, http://www.ffzg.unizg.hr/hre-

edc/Deklaracijaljp.pdf 6. Spahi, A., Gavri, S.: itanka LGBT ljudskih prava, Sarajevo, 2012. 7. lanak na Dnevnik.hr, preuzeto 5.1.2014. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/referendum-o-braku-danasnji-dan-ulazi-upovijest---313371.html 8. lanak Marohni Mirka o referendumskom pitanju, preuzeto 1.12.2013. http://referendumsko.info/