You are on page 1of 8

OSNOVNE SIROVINE PAPIRA Drvo Drvo je najvanija sirovina za proizvodnju celuloze, 90% ukupne svjetske proizvodnje celuloze dobiva

se iz drveta. Za proizvodnju papira potrebno je iz drvene mase razinjavanjem dobiti vlakanca. Za izradu papira i kartona odnosno celuloze i drvenjae koristi se drvo, i to: ETINJARI: smreka, bor, jela LICARI: bukva, breza, topola etinjari Drvo smreke ima pogodan odnos irine naprama duljini vlakanaca, te ima mali sadraj smole, to joj daje gotovo idealne karakteristike sirovine za izradu papira. Drvo smreke moe se rasiniti svim kemijskim i mehanikim postupcima. Bor raste bre od smreke ali ne dosie njenu visinu i starost. Bor ima relativno slicne karakteristike kao smreka, no visok sadraj smole u drvu oteava njegovu preradu. Liari Bukva je vana sirovina za proizvodnju vlaknaste materije iz koje se proizvodi celuloza. Drvo bukve ima relativno kratka vlakna u odnosu na drvo etinjara, to ima za posljedicu slabija svojstva celuloze obzirom na vrstou. Breza ima sline karakteristike kao i bukva. Topola je dosta rasprostranjeno drvo, a postoji i vie vrsta. Najbolja za preradu u industriji papira je topola dobivena krianjem crne i kanadske topole. Grafiki materijali, kao i svi materijali u fazi izrade proizvoda, dijele se u dvije osnovne skupine: 1. osnovni materijali 2. pomoni materijali Osnovni materijali u grafikoj proizvodnji su: papiri, polukartoni, kartoni, ljepenke, val. ljepenke, laminati i razlicite folije. Zajednikim imenom zovemo ih Tiskovne podloge. U ovu grupu svrstavamo i grafike boje, grafike lakove, tonere (prakasti, tekuci). Pomoni materijali: ice, klameri, gaza, vrpce, konci, suila, razrjeivai, ulja, razna otapala, maziva, odpjenjivai, parfemi i slino 1. OSNOVNE SIROVINE ZA IZRADU PAPIRA 1. razliite vrste drvenjae 2. tehnike celuloze 3. poluceluloza 4. polutvorevina, pamuk, lan 5. stari papir

2. KOJI SU BEZDRVNI PAPIRI nisam nao 3. KOJE VRSTE DRVENJAA IMAMO DRVENJAA Proces dobivanja drvenjae kao sirovine za izradu papira podrazumijeva mehaniko rainjavanje drvne mase na vlakanca. Prema nainu pripreme drvenjau dijelimo na:

Bijela drvenjaa brueno drvo, dobivena isto mehanikim postupkom, zadrava "bijelu" boju drveta. Smea drvenjaa dobivena mehaniko - termikim postupkom, boja smea a potjee od lignina. Zatvorena vrsta i podatna vlakna. Drvenjaa se upotrebljava za izradu ljepenke, kartona, natron papira i valovite ljepenke. Kemijska drvenjaa mehaniko-termiko-kemijski postupak, izbjeljivanjem se izbjegava tamna boja drvenjae. Drvenjaa se kao sirovina najvie koristi za izradu novinskih i tiskovnih papira razliitih gramatura i povrinske obrade. U masu za izradu novinskih papira osim drvenjae kao vlaknasta sirovina dodaje se i stari papir, prethodno obraen dencing postupkom za uklanjanje tiskarske boje i razvlaknjivanje starog papira. Dananji moderni postupci za izrade novinskih papira podrazumijevaju dodatak i do 80% starog papira u masu . 4. VRSTE MLJEVENJA Dva su naina mljevenja: Posno mljevenje podrazumijeva rezanje i dobro odvajanje vlakanaca. Razlikujemo kratko posno mljevenje koje se izvodi sa preteno suhom sirovinom i dugo posno mljevenje koje se izvodi sa vlanom celulozom. Posno mljevenje postie se uz slijedee uvjete: - niska gustoa tvari u suspenziji 3 do 4 % - otrim postavljanjem noeva - upotrebom uskih noeva - kratkim vremenom mljevenja da ne doe do prevelikog bubrenja vlakanaca Masno mljevenje podrazumijeva mljevenje bez skraivanja vlakanaca, a cilj je da se vlakanca samo malo stisnu (spreaju). Masno mljevenje postie se uz slijedee uvjete: - visoka gustoa vlakna - mimoilaenje noeva - upotreba irokih noeva - dugo vrijeme mljevenja radi boljeg bubrenja 5. DVIJE MOGUNOSTI DOBIVANJA CELULOZE Tehnika celuloza - Proizvodi se iz drveta i slame jednogodinjih biljaka. Za proizvodnju se koriste dva postupka: kiseli postupak i lunati postupak. Poslije faze skladitenja drvo ide na odkoravanje a zatim na usitnjavanje u sjekirostroju. Potrebna debljina sjeke kree se oko 10 mm, a visina izmeu 30 i 40 mm. U slijedeoj fazi iz sjeke se uklanja praina i sortira se po veliini (mala, normalna, velika). Proces dobivanja celuloza iz osnovne sirovine kiselim postupkom odvija se u velikim posudama (kuhai) zapremnine 100 do 130 m3. Sortiranom sjeikom pune se kuhai, evakuira se zrak i zatim puni kiselinom za kuhanje. Kao kiselina koristi se kalcijev bisulfid + sumporna kiselina. Tokom procesa kuhanja konstantno se prati tlak i boja kiseline. Po zavretku kuhanja smanjuje se pritisak, dobivena masa isputa se u bazene gdje se celuloza dalje razvlaknjuje. Slijedee faze su odvajanje luga od

celuloze i ispiranje celuloze vodom. Tu se celuloza potpuno razvlakni. Zavrna faza je separacija, odvodnjavanje celuloze i po potrebi suenje i rezanje u arke. Lunati ili sulfatni postupak - Lunati postupak u osnovi se dijeli na dva postupka - Natron ili Soda postupak i Sulfitni postupak. Tekuina za razinjavanje dobije se jednim dijelom regeneracijom otpadnog luga koji se zove crni lug a regenerirani lug zove se bijeli lug. Tekuina za kuhanje kod sulfatnog razinjavanja je vrlo lunata (pH 14). Kuhai za kuhanje sjeke su kapaciteta oko 200 m3. Temperatura kuhanja kree se do 170 do 190C uz tlak od 7 do 11 atm. Zagrijavanje kuhaa traje 1 do 2,5 sata a sam proces kuhanja 1 do 2 sata. Zagrijavanje kuhaa vri se indirektno. Na donjem dijelu kuhaa dobivena celuloza razrjeuje se s crnim lugom i zatim isputa u spremnik u kojem se odvajaju pare, a celuloza dovodi na normalni atmosferski pritisak. U slijedeoj fazi, odvaja se crni lug i odvodi na regeneraciju. Celuloza se odvodi na filtriranje, pranje mlazom vode (razvlaknjivanje), separaciju, grubo sortiranje, odvodnjavanje i zadnja faza je suenje. Lunatim postupkom dobije se vrsta i ilava celuloza. 6. TO SU PUNILA ZA PAPIRE, KOJE PREDNOSTI IMAJU, A KOJE NEDOSTATKE AKO GA IMA PREVIE Punila se dodaju u masu s ciljem da se poboljaju tiskovna svojstva papira. Ona ispunjavaju meuprostore vlaknaste tvari koja stvara mreastu strukturu. Poboljanja koja donose punila 1. Izravnavanje povrine papira izmeu vlakanaca. 2. Ugradnjom estica punila u vlakanca, papir postaje mekaniji i podatniji. 3. Poveava se opacitet, smanjuje se transparencija. 4. Poveava se bjelina 5. Djelomino se spreava frkanje papira. 6. Poveava se gramatura (jeftinija su od bilo koje vlaknaste materije). Negativne posljedice koje donosi punilo 1. Dodavanjem punila opada vrstoa papira 2. Opada stupanj keljenja (punila su upojna) 3. Uzrokuju upanje i praenje u tisku 7. TO SU KELJIVA, TO NJIMA REGULIRAMO, STUPNJEVI? List papira vlaknasto je tkivo koje je sastavljeno od velikog broja pojedinanih vlakanaca. Svako vlakance je prazna cjevica koja je sposobna primiti tekuinu, i s tim bubri. To je razlog to je papir u nekeljenom stanju vie ili manje upojan kao bugaica. Neke vrste papira moraju imati svojstvo da boja, tinta i slino ne penetriraju u strukturu papira nego da boja sui na povrini lista. No, regulirana upojnost papira postie se keljenjem, zatvaraju se vlakanca, cjevice. Pri izradi papira keljiva se dodaju u masu (stara metoda), ili se mogu nanositi na povrinu ve formiranog lista papira. Prema vrsti papira dodatak keljiva se moe fino regulirati pomou stupnjeva keljenja. Stupnjevi keljenja: 1. etvrtkeljeno 1/4 2. polukeljeno 1/2 3. trietvrtkeljeno 3/4 4. punokeljeno 4/4 Rastuim stupnjem keljenja opada stupanj upojnosti papira. Punokeljeni papiri sadre 3% keljiva i 4% aluminijevog sulfata. Tiskovni papiri su obino 1/2 do 3/4 keljeni, no za etverobojni tisak na primjer u offset tehnici koriste se i punokeljeni papiri.

8. STROJ ZA IZRADU PAPIRA (3 DIJELA) Za izradu papira danas se uglavnom koriste strojevi s beskonanim sitom. To su strojevi irine od 0,5 do 12 metara, a ovaj podatak ujedno govori i o irini koluta papira koji izlazi iz stroja. Duine strojeva su oko pedesetak metara. Veliina strojeva zavisi o kapacitetu stroja. Stroj s beskonanim sitom sastoji se od tri glavna dijela: 1. Mokra grupa stroja koja zapoinje od dijela za natok pa do zadnjeg valjka pree. 2. Suna grupa 3. Zavrna grupa

9. SITO Jedan od glavnih dijelova mokrog djela stroja je sito. Sita se izrauju iz: a) metala, zapravo ice od fosfatne bronce ili nehrajueg elika. b) plastinih niti. Za kvalitetu papira bitna je finoa pletenja sita. Finoa sita oznaava se sitovim brojem. U proizvodnji papira koriste se dvije vrste sita: a) Dugo sito ili beskonano sito ija je duina od 10 do 40 metara a irina 0.5 do 12 metara. Ova sita upotrebljavaju se za izradu gotovo svih vrsta papira obzirom na gramaturu i debljinu lista u standardnim papiro - strojevima. Beskonana sita mogu biti postavljena horizontalno ili okomito u odnosu na stroj. b) Okruglo sito, cilindrinog je oblika sa promjerom od 80 do 120 centimetara. Ostali dijelovi stroja su isti kao u stroju sa beskonanim sitom. Upotrebljavaju se rijee i to uglavnom za proizvodnju kartona. Procesi koji se dogaaju na situ: 1. Na situ se formira povrina papira, isprepliu se vlakanca. 2. Zapoinje regulacija debljine lista. 3. Zapoinje odvodnjavanje kroz sito pomou registar valjaka.

10. TO JE VALJAK EGUTR Eguter je uplji valjak s platem od icanog sita a smjeten je iznad dugog sita. Zadatak egutera je: a) Izravnati neravnine na povrini papirne trake. b) Razarati pjenu koja dolazi od natoka i istisnuti zrane mjehurie koji se jo nalaze u masi. c) Zgusnuti papirnu traku d) Odvodnjavati papir e) Utisnuti vodeni ig Vodeni ig se na listu papira postie tako da se na valjak naleme tanke ice koje predstavljaju ig. ice se za vrijeme rada stroja neprestano utiskuju u povrinu mokrog lista, razmaknu se vlakanca, i na tom mjestu papir postane malo prozirniji, transparentniji.

11. GRAMATURA PAPIRA Debljina papira Kontrolira se ujednaenost debljine lista. Debljina zavisi o vrsti papira i kree se od 0,006 (cigaret papiri) do 3 mm. (kartoni i ljep.) Prema vrsti i kvaliteti papira, debljina je odreena standardima za svaku vrstu posebno. Debljina papira mjeri se preciznim mikrometarskim vijkom. Mjere se pojedinani uzorci araka, ili snop od pet araka ako je debljina lista ispod 0.04 mm. Mjerenje se izvodi na pet mjesta na arku, s tim da svako mjerno mjesto mora biti udaljeno jedno od drugog najmanje 2 centimetra Povrinska masa - gramatura Gramatura papira, kartona i ljepenke je masa 1 m2 izraena u gramima. Odreivanje gramature papira vri se vaganjem epruvete na "kvadratnoj" vagi ili analitikoj vagi. Iz arka papira izreu se uzorci veliine 10 x 10 centimetara i vau. Uzorci se reu sa odstupanjem unutar 1%. Da bi se dobio to toniji rezultat, prema odreenom standardu vae se 20 uzoraka i izraunava aritmetika sredina. U sluaju kad se papir vae analitikom vagom, zbog preciznosti podataka prije vaganja epruvete treba kondicionirati.

12. TOK PAPIRA Uzduni i popreni smjer lista papira Uzduni smjer papira je smjer kojim tee papirna traka na stroju za izradu papira. Popreni smjer je smjer okomit na smjer kretanja papirne trake na stroju za izradu papira. O smjeru papira (tok vlakanaca) ovise mehanika svojstva papira. Tok papira utjee na kvalitetu tiska i konanu izradu grafikog proizvoda odnosno doradu

13. ISPITIVANJE PAPIRA - debljina papira - gramatura - smjer lista papira - dvostranost - svojstva povrine - glatkoa - upojnost i stupanj keljenja - sadraj punila - vlaga u papiru - odreivanje pH vrijednosti ne znam dali ovo iznad ulazi u to pitanje - ispitivanje mehanikih svojstava papira Za normalan rad strojeva za izradu grafikog proizvoda i za sam proizvod vrlo je vana mehanika vrstoa papira. Ispituje se: a) otpornost prema kidanju - kidalica b) otpornost prema cijepanju c) otpornost prema savijanju

Ispitivanje optickih svojstava papira Ispituje se: a) bjelina papira b) opacitet i transparencija c) sjajnost povrine papira d) boja papira

14. DEBLJINA NANOSA BOJE Nanos boje na tiskovne elemente je samo nekoliko mikrona i zavisi o tehnici tiska i tiskovnoj podlozi, a kree se od 2 do 60 mikrona. Openito, moemo rei da su debljine filma otisnute boje na papirne podloge za odreene tiskarske tehnike: - offset ~ 2-3 mikrona - visoki tisak ~ 3-4 mikrona - duboki tisak ~ 12 mikrona - sitotisak ~ 20-60 mikrona

15. PIGMENTI Pigmenti su prirodni ili umjetno dobiveni praci koji pomijeani s prikladnim tekuinama (vezivima) imaju svojstvo da oboje neku podlogu. Glavno svojstvo pigmenata je netopivost. Pigmenti se ne veu s biljnim i ivotinjskim vlaknima, i po tome se bitno razlikuju od bojila. Pigmenti daju obojenje bojama i oni su osnovni dio svake grafike boje, vidljiv oku za vrijeme procesa tiska i poslije na tiskovnoj podlozi. Organski pigmenti Organski pigmenti najvie se koriste za pripremu grafikih boja i oni daju bojama obojenje. Pigment je vrsti sastavni dio boje i daje joj odreenu masu, vrstou i konzistenciju. Pigment utjee na glavne karakteristike grafikih boja: konzistenciju, ljepljivost, stabilitet, suenje, otiranje.. Crni pigmenti Crnim grafikim bojama obojenje daju najveim dijelom ae. Oko 2/3 ukupne potronje aa koristi se za izradu crnih boja za tisak novina. No, od ukupne proizvodnje aa oko 92 % koristi se u gumarskoj industriji. ae obuhvaaju iroku paletu crnih pigmenata koji se dobivaju nekompletnim izgaranjem plina i ulja te termalnom dekompozicijom plina.

16. VEZIVA Veziva su tekua komponenta grafike boje. Ona slue kao sredstvo za dispergiranje i nositelj su pigmentnih estica. Vezivo daje boji reoloka svojstva, plastinost i teenje. Zadatak veziva je da nosi pigmentnu esticu kroz distributivne mehanizme strojeva za tisak sve do tiskovne podloge. Vezivo vee pigmentne estice za povrinu tiskovne podloge i daje bojama potrebne suive osobine. Koje e se vezivo upotrijebiti zavisi o tehnici tiska, brzini suenja i tiskovnoj podlozi. Veziva za grafike boje moemo podijeliti u etiri grupe, no treba napomenuti da svaka od grupa ima itav niz podgrupa. S obzirom na mogunost upotrebe dijelimo hi na: 1. ne suiva veziva 2. suiva veziva 3. kompoziciona veziva 4. hlapiva veziva

17. PUNILA Vana komponenta za izradu grafikih boja su punila. Punila su fino zrnati bijeli ili transparentni anorganski praci. Kao i pigmenti, i ona su netopiva u vezivima. Punila dodana u veziva daju transparentnu disperziju. Zadatak punila je da u odreenom postotku zamijene skupe pigmente i da svojim pozitivnim svojstvima utjeu na tiskarska svojstva boja. U upotrebi su jeftina mineralna punila, i sintetska punila koja su neto skuplja.

18. OTAPALA ZA GRAFIKE BOJE Otapala u industriji grafikih boja predstavljaju organsku tekuinu koja se koristi za otapanje razliitih materijala koji stvaraju film na povrini otisnute boje. Osnovna funkcija otapala je da zadri smolni materijal u tekuem stanju sve dok se boja ne otisne na tiskovnu podlogu, a slue i kao plastifikatori tvrdog fijma. Poslije otiska otapalo mora to prije ishlapiti da bi boja na tiskovnoj podlozi to bre osuila. Otapala se dijele prema vrelitu u tri grupe: 1. otapala niskih vrelita ispod 100C 2. otapala srednjih vrelita 100C - 150C 3. otapala viih vrelita oko 250C Jedno od najvanijih svojstava otapala je brzina isparavanja. Ova brzina je naroito vana za rijetke boje i grafike lakove (duboki tisak, fleksotisak) Prema brzini isparavanja otapala dijelimo u tri grupe: 1. Otapala koja brzo sue, broj brzine isparavanja manji je od 10 2. Otapala koja srednje sue, broj brzine isparavanja je 10 do 35 3. Otapala koja sporo sue, broj brzine isparavanja je vei od 35

19. SMOLE Vano mjesto u proizvodnji grafikih boja zauzimaju smole. Smole su ne kristalizirajue tekue ili krute tvari relativno velike molekularne teine. One daju grafikim bojama osobine vrstoe, sjaja, adhezije i fleksibilnosti. Smole su sastavni dio veziva boje. Smole: - prirodne - sintetske - celulozni derivati

20. SUILA ILI SIKATIVI Suila ili sikativi su efikasni samo kad se upotrebljavaju u bojama koje sadre ulja ili veziva koja oksidiraju i koja s tim na povrini otiska tvore film. Sikativi se u boju dodaju naknadno, a ne kao sastojak za pripremu boje.Za pripremu sikativa - suila upotrebljavaju se metali: olovo, mangan i kobalt

21. MEHANIZMI SUENJA Suenje boja ovisi o: 1. Upotrijebljenoj boji odnosno vezivima i otapalima 2. Podlozi na koju se tiska ( neupojna, slabo upojna, upojna ) 3. Brzini, teh. tiska i vrsti stroja na kome se tiska 4. Doziranju boje na stroju

5. Konzistenciji boje 6. Temperaturi boje i radnog prostora 7. Prisilnom suenju Suenje boje je prijelaz boje iz tekueg u kruto stanje na tiskovnoj podlozi i odvija se sljedeim procesima: 1. Upijanje boje ili penetracija Gotovo iskljuivo penetriranjem sue boje za tisak novina. Ove boje izraene su na bazi veziva koje ne sui. Vezivo je takve konzistencije da lagano prodire u papir i vee se na vlakanca u papiru, no bitno je da se pritom ne odvoji pigment. 2. Isparavanje Boje za duboki tisak, fleksotisak, sitotisak i grafiki lakovi sadre otapala koja za vrijeme tiska isparavaju a na tiskovnoj podlozi ostane kruta boja. 3. Oksipolimerizacija U ovom procesu suenja otisnuti film boje na tiskovnoj podlozi vee na sebe kisik iz zraka i ujedno se formiraju due molekule (polimerizacija). Ove boje su bazirane na uguenom lanenom ulju i suivim uljima. Na suenje ovih boja utjeu sikativi. Oksipolimerizacijom sue boje za offsetni tisak i visoki tisak.