You are on page 1of 284

Nakladnik

GENESIS, doo, Rijeka

Za nakladnika

Jasna Kezi

ISBN 953-6752-06-9

eljko Antunovi

DIJANINI KRUGOVI
roman

Rijeka, 2006

Danini krugovi

GLAVA PRVA

Vjerojatno nikada neu do kraja odgonetnuti ta je pokrenulo taj niz dogaaja koji se zavrio mojim povratkom u Bjelovar i roditeljski dom i koji je uinio da se sada osjeam sasvim drugom enom. Ili sam se ja ve na samom poetku, nakon to sam proitala Markovu pjesmu, temeljito i nepovratno izmijenila ili je, zapravo, Matia bio taj koji je uinio prvi pogrean potez? injenica da se osjeam usamljenom ili, tonije reeno, opustoeno praznom govori u prilog prvoj pretpostavci. Meutim, to to ipak ne oajavam najvjerojatnije ukazuje na mogunost da je moja uloga u minulim zbivanjima bila sporedna i da je meni sudbina namijenila ne denitivan kraj nego samo novi poetak. Doista je nemogue, ili bar ja ne mogu smu sebe uvjeriti u to, da se nekoliko stihova, ma koliko istiniti bili i ma kolikom ljepotom zraili, uvue u svijest nekog ovjeka i da tamo sve zateene sadraje pomjeri i postavi u sasvim drugaije odnose. Prema tome, loginije je zakljuiti da je Matia sruio prvu domino-ploicu, nakon ega je i meni i njemu, a takoe i svima onima koji su imali neke veze sa nama, preostalo jedino da bespomono promatramo kako se i ostale ploice obruavaju jedna za drugom. Moram priznati da si nezamjenjiva u nekim poslovima. Prije svega u administrativnim, ali takoe i u onim delikatnijim. Ljubavnim. To mi je rekao Matia, smijui se i ne skrivajui porugu u osmijehu. 5

eljko Antunovi

Ali to ipak nikako ne znai da se moe mijeati u moje poslove, dodao je, preoblikujui lice u masku ljutnje. Nisu me uvrijedili ni neprikrivena ironija niti ogoljena aluzija na moje ljubavno umijee. Ipak sam bila bijesna. To to je Matia rekao podiglo je buru negodovanja u meni, usprkos injenici da mi je bilo kristalno jasno da se na iste te njegove rijei ne bih ni osvrnula da ih je izgovorio prije nego to sam proitala Markove stihove. To saznanje me je sprijeilo da odmah reagiram, sve vie me uvjeravajui da sam za svoju nemo sma kriva, jer sam jo jedanput pogreno odabrala. Zbog toga sam se povukla bez rijei i vratila u svoj ured. Ali i prije nego to sam sjela za stol donijela sam odluku da pri sljedeem izboru neu nainiti istu greku. A ako je nikako ne budem mogla izbjei, odluila sam, neu se povlaiti, kao sada, nego u pokuati boriti se i protiv nje i protiv njezinih posljedica. Sjela sam i ponovno sam, ni sma ne znam po koji put, proitala notni zapis i tekst ispod njega, koji je u Muziku nakladu Matia stigao nekoliko dana ranije. Poslao ga je Marko Bonjak iz Zenice. To mi ime, smo za sebe, nije govorilo nita, ali je svaki put kada bih ga povezala sa muzikom i stihovima koje nam je ponudio stvaralo u meni dojam da sadri i neto vie od tih nekoliko slovnih znakova. Na neki nain mi je govorilo da je sada na meni obaveza da ga otvorim i odgonetnem njegovu tajnu. Bila je to prva i jedina pjesma koju je Marko Bonjak ponudio Muzikoj nakladi Matia i ve prva zaokruena spoznaja njezinog sadraja uznemirila me je i podstakla na djelovanje. Naprosto me je primorala da odem u Matiin ured i da mu kaem da ta pjesma zasluuje nau posebnu pozornost. Neto slino nikada do tada nisam uinila. U pravu si, bez oklijevanja se Matia sloio sa mojom ocjenom. Dobra je to pjesma, ali od njezinog dobra za nas nema nikakve koristi. 6

Danini krugovi

Ipak je obeao da e je ponuditi nekom od pjevaa sa kojima smo suraivali. Uiniu to tebi za ljubav, ali nita vie od toga, rekao mi je. Nikoga neu nagovarati da je snimi, a jo manje u takvo to zahtijevati. Nemoj to zaboraviti, Malena, dodao je, a onda je uslijedila njegova opaska o mojim sposobnostima i upozorenje da mu se ubudue ne mijeam u posao. Bilo je to prvi put da me je Matia nazvao nadimkom Malena, kojim me je oslovljavao jedino moj otac, dok sam bila djevojica, i to samo u najuem obiteljskom krugu. Zbog toga to sam bila bijesna propustila sam priliku da odmah reagiram i da upitam Matiu na koji je nain saznao za njega. Moj mu Josip je, dakako, bio upoznat i sa tom nevanom obiteljskom tajnom i prvo to sam pomislila bilo je da je samo on mogao biti Matiin izvor informacija o mojoj prolosti. To Malena me je sa nelagodom pratilo kroz cijelo moje djetinjstvo i nagonilo me je da se stalno preispitujem i da se usporeujem sa svojim okruenjem. Na sreu, imala sam dovoljno otro oko da u zrcalu uoim enu u djeakom tijelu. Sitnu, uskih bokova i malih grudi, ali ipak enu sa svim onim to joj pripada. Kada sam se vratila u svoj ured, bila sam toliko obuzeta osjeanjima da nisam opazila kako me je Matia slijedio gotovo u stopu i odmah iza mene uao u sobu. Poznaje li tog Marka Bonjaka?, upitao me je. Odmahnula sam glavom. Bila sam jo isuvie bijesna da bih eljela razgovarati. Po tome koliko se zauzima za njega moglo bi se zakljuiti da ti je veoma blizak. Ne zauzimam se za njega nego za njegovu pjesmu, odvratila sam preko volje. 7

eljko Antunovi

udno, rekao je Matia i dvosmisleno se nasmijeio. Ne ini mi se tako tankoutnom. Vjeruje li da me poznaje dovoljno?, upitala sam ga. Ne vjerujem, ali se bar trudim da te upoznam. Zbog toga te pozivam da veeras odemo u motel. Rekla sam mu da ovog puta ne mogu poi sa njim, jer sam se ve dogovorila sa Josipom da posjetimo njegove roditelje. Matia ne bi bio ono to jeste kada ne bi svaki svoj potez detaljno isplanirao i sproveo do kraja. Sa Josipom je sve sreeno. Poslao sam ga na put. Prije nego to je krenuo, Matia je prstom pokazao na list notnog papira koji se nalazio na mom stolu. Pretpostavljam da je to ta pjesma, rekao je i, ne ekajui da i ja neto kaem, nastavio. Proitaj je ponovno, ali paljivo, i pokuaj odgovoriti na pitanje da li postoji ena koja bi bila sretna da dobije pismo takve sadrine. Otiao je a da mi nije pruio priliku ni da se pobunim. Uspjela sam jedino da upitam samu sebe zbog ega mi govori o pismu. Poslije toga preostalo mi je da posluam njegov savjet. Da jo jedanput proitam Markovu pjesmu i da zatim ekam Matiu da doe i povede me u motel. Najprije u restoran, a potom u sobu. Poela sam itati stihove Markove pjesme sa osjeanjem da radim neki suvian posao, jer sam vjerovala da ih tako dobro poznajem da u njima ne mogu nai nita novo. Pjesma se zvala Posljednja elja i za sve etiri strofe imala je zajedniku melodiju. Moj prvi susret sa njom izrodio se u neto to nikako nisam mogla oekivati u poslu koji sam svakodnevno obavljala itajui prispjelu potu. U strah kojem nisam mogla utvrditi niti podrijetlo niti bilo kakav vidljivi razlog. Ve 8

Danini krugovi

prva rije u njoj djelovala je na mene kao udarac akom u oko. Smrt... Trebalo mi je nekoliko trenutaka da bih shvatila da u ruci ne drim prijeteu poruku nego pismo slino mnogima koje smo dobivali, a koja su sadravala stihove i notne zapise. Smrt mi se blii kao zmija kroz travu, U susret izlazu sve bre se njiem, Jo vremena ima da priblii glavu Cijelom duom da te pomiriem. Iskustvo steeno u Matii nauilo me je da i najbanalniji stihovi mogu izgledati podnoljivo ako su praeni muzikom. Zbog toga sam se vratila na poetak i pokuala Markove stihove slijediti kroz melodiju. Premda straha nije nestalo, ovog puta dojam je bio znaajno drugaiji. Uinilo mi se da koraam i da se istovremeno njiem. I to sam dalje odmicala, dojam njihanja bivao je sve izrazitiji, a odjek koraka sve naglaeniji. A svo to kretanje pratilo je osjeanje da sam se uputila u tono odreenom smjeru, u prostore namijenjene samo meni. Dua mi kae da sam idem dalje, Vrijeme me napokon upravlja domu, elio bih tamo gdje Bog me alje Ponijeti odavde bar tvoju aromu. Bilo mi je jasno da dojam koraanja dolazi i otuda to je Markova melodija graena na dvo-komponentnom ritmu, sa jednim naglaenim i jednim prateim elementom, uz koji sam bez mnogo truda mogla doarati koraanje ovjeka sa jednom svojom i jednom drvenom nogom ili ak viziju nekog nepostojeeg bia ija se utroba u jednom trenutku irom rastvara a u drugom ponovno sklapa. 9

eljko Antunovi

Priblii glavu dok vremena ima, Da te pomiriem duom cijelom, Osjeam da ona tvoj oblik poprima Dok se bez tuge oprata sa tijelom. Bez skokova i naglih zaokreta, na vie mjesta skoro monotono ravna, sa niskim stupnjevitim prijelazima, melodija Markove pjesme bila je graena sa namjerom, tako se bar meni inilo u tom trenutku, da najprije oko sebe umanji sve pokrete i da zatim onoga koji joj se prepusti povede tamo gdje nikada nije bio. Nisam se upitala gdje. Nadam se udu da e ti oduzeti Uz aku bola tek suzu koju, A da e mene kroz zid smrti provesti S netaknutim skrovitem za sliku tvoju. Nisam zaboravila Matiin savjet da se, itajui, upitam da li bih se osjeala sretnom da su ti stihovi bili upueni meni. I odmah sam mogla dati odgovor: takvo me pismo ne bi usreilo. Meutim, bilo mi je sasvim jasno da je Matia htio postii neto sasvim drugo. Htio je, u stvari, da se zapitam da li bih se odazvala pozivu da prignem glavu, kako bi me neka umirua dua pomirisala, da li bih, dakle, prihvatila ponudu u kojoj nema nieg konkretnog za mene smu: nema novca, automobila, objeda u restoranu, sobe u motelu i svega drugog to mi on sm nudi. Pretpostavljala sam da Matia nije tek tako izrekao tih nekoliko opaski o Markovoj pjesmi i da e razgovor o njoj iskoristiti da bi ostvario neto to sa smom pjesmom nema nikakve izravne veze. Zbog toga sam, dok sam ekala da se spusti rana zimska no, pokuala pripremiti odgovore na mogua njegova pitanja. A pored ostalog pitae me, u to sam bila sigurna, da li mi se Markova pjesma svia zbog smrti, koja nije praena ni aljenjem, ili zbog ljubavi, koja se javlja tek onda kada nema nikakvih izgleda da se ostvari. 10

Danini krugovi

Vjerojatno zbog toga to sam je promatrala i Matiinim oima, Markova mi se pjesma nakon ponovnog itanja uinila toliko drugaijom da sam se sa uenjem upitala zbog ega sam do tada vjerovala da je neto posebno. I do tada sam sma sebi priznavala da esto postupam brzopleto, te da s vremena na vrijeme inim neto i prije nego to dovoljno razmislim, odnosno da reagiram prije nego to se u meni osjeanja slegnu i sazriju. Zbog toga sam odustala od novog iitavanja pjesme i od traenja odgovora na eventualna Matiina pitanja vezana za nju. Pomislila sam da bi bilo bolje taj napor ostaviti za kasnije, jer razgovor sa Matiom o toj temi ionako neu moi izbjei. Moje me slutnje nisu iznevjerile. Matia je saekao da se odvezemo u motel, da se smjestimo za jedan od stolova u restoranu i da naruimo veeru. Znao je da sam gladna i da sa nestrpljenjem oekujem da stigne jelo. Zato mu nije bilo teko izabrati najpogodnije vrijeme da postavi svoje prvo pitanje. Je li ti dobar odrezak?, upitao me je upravo u trenutku kada sam prvi zalogaj stavila u usta, a zatim je, ne ekajui moj odgovor, nastavio. Mora biti svjesna da mi prodajemo maglu, jer ta je muzika nego magla, a da ipak ivimo od ovog mesa, od ovog graka i od ovog vina. Zato, ako ljudima nudimo tek samo maglu, moramo se potruditi da ona bude na neki nain opipljiva, kako bi je nai kupci mogli osjetiti i kako bi mogli stei dojam da za svoj novac ipak dobivaju neto stvarno. Matia je nastavio govoriti kao da me eli uvjeriti da se on i ja, zajedno sa svima onima koji se bave naim poslom, ve nalazimo na samoj granici mogueg i da svaki iskorak vodi u ambis. Nisam bila sigurna ta je tono htio rei: ili da se ja ne razumijem u prodaju glazbe ili da pjesma za koju se zalaem nema nikakvih realnih izgleda da ostavi nekog traga u ljudima. Ili da su obje te tvrdnje istinite. 11

eljko Antunovi

Jelo mi je prijalo i nisam mogla, bar ne u tom trenutku, ne sloiti se sa Matiom, ali sam ipak osjeala da nije sasvim u pravu. Moje se osjeanje nije promijenilo ni kada smo poslije veere otili u sobu. Zadovoljili smo tijelo, a sada da zadovoljimo duu, rekao je Matia, svlaei odjeu. Dok sam ga promatrala, njegov lik i njegovo ponaanje su mi neumoljivo nametali dojam zaokruenosti. Pomislila sam: kada bih se upitala moe li mu se neto oduzeti, moda bih nala neki odgovor. Meutim, ako bi pitanje glasilo treba li mu to dodati, ne bih mogla odgovoriti potvrdno. Ali nikako zbog toga to sam vjerovala da je savren nego zato to mi se inilo da bi svaki napor na njegovom usavravanju bio suvian. ta ti eka?, upitao me je. Zato se ne svlai? Jednostavno, bio je potpuno dovren. U svojoj etrdesetoj godini, a vjerojatno i mnogo ranije, zaklopio je krila, ako ih je ikada i imao, i pomirio se sa tim da ostatak ivota provede gmiui po zemlji. Doi ovamo, pozvao me je iz kreveta. Danas se s tobom neto neobino dogaa. Prila sam, a on me je zagrlio i privukao u postelju. Ne mogu rei da nisam uivala u onom to je uslijedilo, jednako kao to sam prije toga uivala u ukusnoj veeri. Da te ne poznajem, mogao bih rei da i u tebi postoji neka pjesnika ica, rekao mi je Matia, oigledno zadovoljan i sobom i onim to sam mu ja pruila. Znai li to da je u meni kamenje?, upitala sam ga. Pourio je da odgovori. Da se razumijemo. Takve ice nema ni u meni i ne osjeam da mi neto nedostaje. Svi smo mi ipak nainjeni od zemlje i nema razloga da bjeimo od nje, jer emo se na kraju nai tamo odakle smo krenuli. 12

Danini krugovi

Gdje?, upitala sam. U zemlji, odgovorio je. Od Matie nikako nisam mogla oekivati ovakvu vrstu razgovora pa nisam eljela propustiti jedinstvenu priliku da pokuam saznati neke injenice ije me je odsustvo uljalo kao tijesna cipela. Meni se ini da smo nas dvoje zasluili da se naemo bar u istilitu ako ve ne i u samom paklu, rekla sam. Zbog ega?, upitao me je Matia iskreno iznenaen. Zbog lai. Zbog prijevare. Zbog svega onoga to ti ini svojoj eni i to ja inim Josipu. Matia se uznemirio. ta je tebi danas? Zato govori sve te gluposti? Pogrijeio je to je izgovorio posljednju rije. Nisam o svojoj pameti imala visoko miljenje, ali nisam mogla pristati na tvrdnju da sam glupa. Zar nije tono da iz dana u dan laemo i obmanjujemo svoje suprunike?, upitala sam ga, a pri tome sam bila svjesna da je meni, u stvari, manje stalo do brane vjernosti nego do prilike da saznam da li me je Josip svjesno i preutno prepustio Matii ili o mojoj vezi sa njim ne zna nita. Svaki na sastanak praen je gomilom lai, nastavila sam u nadi da u isprovocirati Matiu. Eto i danas si Josipa uklonio aljui ga na nikom potreban slubeni put. ta si slagao svojoj eni? Pa ta ako sam joj i slagao?, upitao me je on, oigledno uvjeren u suvinost mog pitanja. Ono to ne zna ne moe joj nakoditi. Kao to tebi ne moe nakoditi ono to ne zna o njoj?, upitala sam, ali je on utke preao preko moje namjere da ga izazovem. Sluaj, Dijana, rekao je. Do sada sam vjerovao da ti pruam isto toliko zadovoljstva koliko ga od tebe primam. 13

eljko Antunovi

Prekinula sam ga, jer sam pretpostavila da namjerava razgovor usmjeriti to dalje od mjesta kamo sam se ja uputila. Ne poriem da uivam u tebi jednako kao to, pretpostavljam, i ti uiva u meni, rekla sam mu. Ali ne mogu pobjei od osjeanja krivnje to to inim kriomice i pod zaklonom lai. Kao da sam lopov koji uzima neto to mu ne pripada. Kada se Josip vrati i upita me gdje sam provela ovo vrijeme, ta u mu rei? Da li u mu rei istinu ili prvu la koja mi padne na pamet? Ako ti je Josip jedina briga, onda moe sasvim mirno spavati. Ne razumijem te. Matia je oklijevao nekoliko trenutaka prije nego to mi je odgovorio. On zna za nau vezu. I nema nita protiv nje. Premda sam oekivala da e Matia potvrditi moje sumnje o Josipovom sudjelovanju u mojoj branoj nevjeri, bila sam razoarana. Bila sam, u stvari, poraena, a postala sam i bijesna nakon to sam ula i Matiino objanjenje. Jer Josip dobro zna da bi ostao bez posla ako bi se usprotivio. A ta bi se dogodilo kada bih se ja usprotivila?, upitala sam, prieljkujui da u Matiinom odgovoru pronaem iskru koja bi upalila eksploziv kojim sam bila nabijena. Na to pitanje sama nai odgovor, odgovorio mi je Matia, ali pri tome imaj na umu da moje poduzee postoji prvenstveno radi toga da bi titilo moje interese, i po cijenu da svi drugi u njemu budu na gubitku. Iako nije bio neposredan, bio je dovoljno jasan. Iz tih nekoliko njegovih rijei saznala sam ta mi se moe dogoditi pa ipak sam ustala iz kreveta, odjenula se i ne govorei nita izila iz sobe i iz motela i uputila se prema autobu14

Danini krugovi

skom stajalitu. Nisam osjeala potrebu da urim, jer sam bila uvjerena da Josip nije u stanu, a i da jeste, bila sam spremna svoje kanjenje objasniti istinom. Uz to sam osjeala sasvim jasno da se tog dana u mom ivotu neto prelomilo i da je vrijeme obmana ostalo iza mene. Dok sam koraala kroz hladnu no, pokuavajui ne misliti na to ta mi moe donijeti sutranji dan, sjetila sam se stihova Markove pjesme i upitala sam se da li su oni na neki nain povezani sa dogaajima kroz koje sam prolazila. Ve i sma injenica da su toliko jako utjecali na moje raspoloenje da su neka moja motrita i osjeanja obrnuli naglavce jasno je ukazivala na to da postoji neka sudbinska upuenost njihova prema meni i da nije neophodno traiti jo i neke konkretne dokaze za to. Takav zakljuak nagnao me je da jo jedanput proetam du Markovih stihova, koji su mi se sada priinili kao savreno komponirana aleja, u kojoj je svako stablo bilo na svom mjestu, da bi svjedoilo o ljepoti i uz to kazivalo neto. ta? Da li samo o odlasku i smrti? Ili o ljubavi i ivotu? Ili o svemu tome zajedno? To su bila pitanja na koja u tom trenutku nisam bila spremna odgovarati, a ta pitanja i odgovori na njih, osjeala sam, i nisu bili u prvom planu. Jer to sam bivala due u doticaju sa Markovom pjesmom, sve mi se vie inilo da je ona, u stvari, poziv u pomo, a ako ne poziv, onda sigurno pokuaj da se posljednji put provjeri ima li uope neke svrhe uspostavljati vezu sa drugim ljudima. U stanu su me doekali svjetla i Josipovo namrteno lice. Gdje si bila do sada?, upitao me je, ali me nije uplaio, jer sam bila odluna braniti se istinom. U motelu, odgovorila sam. S kim si bila? 15

eljko Antunovi

S onim kome si me prodao. Nisam mogla naslutiti ta je Josip namjeravao, ali mi je bilo jasno da nije raunao s tim da sam pripravna suoiti se sa svojim grijesima i odmjeriti vlastiti udio krivnje u njima. ta time eli rei?, upitao me je Josip. elim rei da jesam kriva, ali i to da je tvoj udio u mojoj nevjeri toliki da bi najpotenije bilo da se negdje sakrije i da uti. Vjerovala sam da je konano dolo vrijeme da nas dvoje raistimo svoje meusobne odnose. Nisam se plaila ni sukoba niti njegovog ishoda. Vie od straha u meni je bilo elje da saznam kakav je zapravo taj ovjek sa kojim sam svjesno vezala sudbinu i sa kojim sam proivjela posljednje dvije godine. Sada u bar vidjeti da li mu je i koliko stalo do mene, pomislila sam oekujui Josipovu reakciju. Da me je udario, radovala bih se. Znala bih da je u njemu prisutna barem sujeta ako ne i ljubav. Uinio je ono najgore, ono to sam najmanje eljela. Ostao je miran, vjerojatno se plaei da e napadajui mene povrijediti Matiu. A to je, izgleda, bilo neto to on sebi ni u najcrnjem snu nije mogao dozvoliti. Matia ili, tonije, Muzika naklada Matia bilo je sredite njegovog ivota, odakle su mu dotjecali svi neophodni ivotni sokovi i za koje su bili vezani svi njegovi uzleti i strahovi. Kada smo se upoznali, Josip je ve radio za Matiu i ve je tada bio do grla zakopan u njegovoj glazbenoj nakladi. I u tim prvim danima moralo mi je biti jasno da nemam nikakve anse da ga pridobijem ukoliko se suprotstavim Matii ili bilo kojoj od onih bezbrojnih beznaajnosti koje su ga sainjavale. Vjerojatno sam i bila svjesna toga, jer sam Josipu dopustila da me najprije danima zasipa pojedinostima iz ivota poduzea u kojem je radio i da me zatim 16

Danini krugovi

uvede u njegove prostore i upozna sa svakim detaljem u njemu. inio je to kao da je elio da me testira, da vidi kako u ja reagirati na Matiu i kako e Matia reagirati na mene. Ne mogu rei kako bi se taj test zavrio da za vrijeme njegovog provoenja nisam naila na Branka Matiu, ravnatelja i vlasnika poduzea. Jer, premda sam bila oduevljeni ljubitelj glazbe, jedva da mi se svialo neto od onog to sam vidjela u Muzikoj nakladi Matia i nisam se ustruavala o tome govoriti naglas i na taj nain gasiti Josipovo zanimanje za mene. Pretpostavljam da bi se ono veoma brzo i temeljito ugasilo da se nije pojavio Matia sa svojom ponudom. Ponudio mi je da me zaposli kod sebe. Najprije, kako je rekao, na onim sporednim poslovima, kao to su, na primjer, poslovi pakiranja i otpreme robe, a kasnije, ako to zasluim, i na onim lakim i bolje plaenim. Odbila sam ga bez razmiljanja, jer mi se posao nije sviao. Ali ne i bez aljenja, jer me je sm Matia privlaio nekim svojim armom, za koji nisam mogla utvrditi od ega se sastoji. ini se da mi je Matiina ponuda ili ono to je govorio o meni podiglo cijenu u Josipovim oima. Bar sudei prema injenici da nije dugo oklijevao ponuditi mi brak. Zaudo, nisam se dvoumila ni koliko je pristojno. Prihvatila sam Josipovu ponudu, premda o njemu nisam mnogo znala. Izuzev, naravno, injenice da se na odnos prema Matii dijametralno razlikovao. Dok je Naklada za Josipa i poslije vie godina rada u njoj predstavljala tvornicu snova, meni se ona ve prvog dana predstavila kao razbija snova, i to onaj banalni, koji sve oko sebe nastoji poravnati sa svojim vidokrugom. Ova razlika je vjerojatno potjecala otuda to Josipa glazba nije mnogo zanimala, izuzev kao roba koja se, slino ostaloj robi namijenjenoj tritu, proizvodi i prodaje pre17

eljko Antunovi

ma odavno utvrenim pravilima. Meni je, naprotiv, glazba znaila mnogo vie od toga i nikako se nisam mogla navii da je promatram kao robu. ak ni onda kada mi je bilo vie nego oigledno da moja neposredna egzistencija izravno ovisi od toga koliko e se Matiinih glazbenih diskova prodati u odreenom razdoblju.

18

Danini krugovi

GLAVA DRUGA

Nisam bila sasvim sigurna da je Josipu tako malo stalo do mene da se zbog toga nije osjeao povrijeenim onim to sam mu rekla kada sam se vratila sa posljednjeg sastanka sa Matiom u motelu. Bilo mi je, naime, vie nego jasno da se plai ne samo da kae neto o tome nego i da bilo ime pokae da osuuje moju i Matiinu vezu. Nije se usuivao da mi prigovara, jer je vjerovao da u se ja poaliti Matii i da e tada doi kraj njegovoj sudbinskoj vezi sa Muzikom nakladom Matia. Pitala sam se da li Matia zna za ovu Josipovu bojazan i da li se upravo zbog nje osjea tako sigurnim. Meutim, odgovor na ovo pitanje za mene vie i nije bio bitan, jer sam shvatila da je moja optuba upuena Josipu da me je prodao Matii neopravdana. Istina je da se nije borio za mene i da me je utke prepustio onom od ije je volje ovisio, ali sam ipak sve odluke vane za mene donijela sma. Sma sam ih donosila, ali nisam bila sigurna da je moja volja sudjelovala u svim fazama odluivanja. I kada sam odluila da sa Matiom prekinem sve veze osim poslovnih, osjeala sam da to inim na neki podsticaj izvana, koji je, premda nejasnog podrijetla, bio toliko snaan da mi nije ostavljao mogunost da se predomislim. A jednako je tako bivalo i ranije, onda kada sam donosila odluke da se udam za Josipa i da prihvatim Matiinu ponudu da radim za njega i budem mu ljubavnica. Josip nije pripadao onoj vrsti mukaraca o kojima sam matala, 19

eljko Antunovi

ali ni moja mata nije bila neki pouzdan putokaz u mom ivotu pa nije bilo ni ozbiljnijih prepreka da se sretnemo i zbliimo. Nije bio lijep, ali je znao biti drag kada bi odluio da se potrudi. Matia mi nije laskao, nije mi ak nikada rekao ni da sam lijepa i da mu se sviam. Da stvari po mene budu gore, njegov odnos prema meni od prvog susreta bio je napola pokroviteljski, a napola podrugljiv, kao prema jo nezrelom biu, koje ne treba uzimati sasvim ozbiljno, ali ga treba zatititi. Iako nije prosipao komplimente niti se ustruavao u svakom trenutku naglaavati svoju pokroviteljsku poziciju, Matia me je pridobio lake nego to su to uinili drugi prije njega. Put do mog pristanka prokrio je najpouzdanijim sredstvom pridobijanja - darovima. Ubrzo nakon to smo se upoznali i nakon to sam odbila njegovu ponudu da me zaposli u svom poduzeu kao pomonu radnicu, pojavio se, po svojoj elji, u ulozi mog i Josipovog vjenanog kuma. I to izdanog kuma, koji je organizirao, a veim dijelom i platio, nau svadbenu sveanost. Time je sebi osigurao mogunost ili pravo da dolazi u na stan kada mu se prohtije i da bez traenja izgovora kontaktira sa mnom. Matiu Josip nije ni najmanje interesirao i to je pokazivao na taj nain to se uope nije trudio da se, bar reda radi, zblii sa njim vie nego to je to posao zahtijevao. I u naem stanu ga je promatrao samo kao dio namjetaja, od kojeg ne treba traiti doputenje za uporabu. Josip je za njega ostao ono to je i ranije bio. Jedini uposlenik u njegovom poduzeu kojeg je mogao upotrijebiti za sve poslove osim da pjeva i pie pjesme. Matia je iao ravno prema meni i svaki put je imao neki dar u rukama. Nikada prije toga nisam mogla ni pomisliti da mnoina darovanih predmeta, i kada su sasvim neznatne vrijednosti, moe djelovati tako ekasno na obe20

Danini krugovi

zglavljivanju linosti i umrtvljivanju njezine volje. esto sam te darove primala a da ih nisam estito ni pogledala pa ipak su oni djelovali na mene kao da sam ih oekivala sa enjom. inili su da moj otpor biva sve slabiji, a da moja zahvalnost i moje osjeanje duga sve vie rastu. Ipak, uspijevala sam odolijevati sve do onog glavnog zgoditka, do namjetenja u Muzikoj nakladi Matia, i to ne na poslovima pomone radnice nego na mjestu administratora. Matia je predloio da budem njegova tajnica, ali ja to nisam prihvatila. Ako sam ve bila blizu toga da mu se pokorim, htjela sam izboriti bar neki privid neovisnosti. Na mjestu tajnice bila bih u eem dodiru sa Matiom nego to sam to eljela, ali takoe i sa njegovom enom i sa njezinim sumnjama i eventualnom ljubomorom, dok su me obaveze administratora bar u radnom vremenu udaljavale od njega i umanjivale povode za sumnju kod njegove ene. I sve je teklo normalno, ako se normalnim moe nazvati ivot sa dva ili izmeu dva mukarca, od kojih sam jednog donekle voljela i istovremeno ga prezirala, a sa drugim bila vezana samo onim materijalnim dobrima koja su tekla sa njegove strane, dok nije stiglo pismo iz Zenice, grada u sreditu Bosne. Premda je bilo upueno Muzikoj nakladi Matia, od prvog dodira sa njim prihvatila sam ga kao da je bilo namijenjeno osobno meni i kao da je od mene zahtijevalo neto to nisam mogla a morala sam odgonetnuti. U to vrijeme nisam mogla znati da e upravo to pismo prouzroiti niz dogaaja koji e biti izmijeniti i moj ivot i ivote svih onih sa kojima sam bila u bliskom dodiru. Ipak sam naslutila da poslije njega nita nee ostati na svom uobiajenom mjestu. Vjerojatno se zbog toga i nisam plaila reakcija svojih mukaraca. im sam pokazala nakanu da se branim istinom, Josip je ustuknuo i nastavio ivjeti kao da se nita 21

eljko Antunovi

nije dogodilo. Matia je, meutim, bio mnogo tei sluaj. Za njega istina nije mogla biti dovoljna ni da ga odbije od mene niti da ga privue blie, a pogotovo ne da opravda ili neutralizira moje prvo otvoreno suprotstavljanje njegovoj volji. Dok sam budna ekala da svane novi dan, sasvim sam jasno predstavila sebi i njegov nastup i njegove rijei. Nismo se tako dogovorili, rekao mi je kada smo se ujutro susreli pred vratima mog ureda. Ti sebi ne moe dozvoliti da me naputa kada ti hoe. Ve sam ti rekao: iznevjeri li me jedanput, raunaj da si me napustila zauvijek. Mene i, naravno, Muziku nakladu. Kazao je otprilike isto ono to sam i pretpostavljala da e rei. A to je bila njegova istina, od koje se nisam mogla braniti svojom istinom a da rezultat te akcije ne bude povratak na poetno stanje. Dakako, rekla sam mu. Spremna sam napustiti i tebe i Nakladu, ali u prije toga porazgovarati sa tvojom enom. O Matiinoj eni nisam znala nita, izuzev da je bilo sasvim oigledno da on u mojoj nazonosti o njoj nikada nije govorio. A to mi je ve smo po sebi kazivalo ili da mu nije ni najmanje stalo do nje ili da je se plai. Po pogledu koji mi je uputio nakon moje neoekivane izjave zakljuila sam da mogu igrati na kartu straha. Pravila sam evidenciju o naim sastancima. Zabiljeila sam vrijeme i mjesto svakog od njih, a takoe i izgovor kojim si se posluio da bi zavarao tragove. Darovau te zabiljeke tvojoj eni sa nadom da e ih pametno iskoristiti. Dok sam govorila, paljivo sam motrila Matiu i opazila sam kako uobiajeni pokroviteljsko-ironini izraaj nestaje sa njegovog lica. Nemoj biti luda, Dijana, rekao je tiho pomirljivim tonom. Unitie i mene i sebe, jer ako moja ena sazna 22

Danini krugovi

za nau vezu, nee se smiriti dok ti se ne osveti. Jasno je da u i ja platiti, ali e za nju ti biti glavni krivac, jer si mlaa i ljepa i jer si je pokuala istisnuti iz naeg braka. Prekinula sam ga pitanjem. Jesam li doista pokuala? I da li bi uope vrijedilo pokuati? Ostavi to sada po strani, nastavio je Matia, meutim, ja sam eljela raistiti neke nejasnoe. Zato da ostavim? Znai li to da ja nisam dostojna da zauzmem mjesto tvoje ene? Ili sam ja tek za to da ti posluim za zabavu ili za ubijanje suvinog vremena? Znai li to da bi me, ako se nastavimo druiti, uskoro mogao posuivati svojim prijateljima? Sluaj dobro ta u ti rei, prekinuo me je Matia. Ako bude odluila ii do kraja, dogodie se da ete i ti i Josip ostati bez posla. Oboje smo svoje prijetnje izrekli do kraja i preostalo nam je da pokuamo, kao trgovci koji su kazali svoje najvie cijene, pronai srednje rjeenje, ono koje e u sebi sadravati obostrane ustupke. Ako bude razuman, nitko nee ostati bez posla, a ni tvoja ena nee imati razloga da se uznemirava, rekla sam i, prema onom to sam vidjela u Matiinim oima, mogla sam se nadati da e se sloiti sa mnom. Zar mogu biti i vukovi siti i ovce na broju?, upitao me je. Naravno da ne mogu, odgovorila sam mu. Ovog puta ovdje prisutni vuk e se morati odrei ovdje prisutne ovce i zadovoljiti se svojom suprugom vuicom ili potraiti neku drugu rtvu. Matia se nasmijao, ali ne ba od srca. Jo se nikada nije dogodilo da ovca nadmudri vuka, rekao je odlazei. 23

eljko Antunovi

Premda se izjasnio da se nee pomiriti sa porazom, bila sam sigurna da e prihvatiti moj savjet i da e mene i Josipa ostaviti na miru. Dok smo se ja i Matia prepirali, nismo se sjetili da smo to mogli ugodnije obaviti sjedei. Tek kada je Matia iziao iz ureda, postala sam svjesna injenice da smo nas dvoje od poetka razgovora uspjeli tek da prekoraimo prag ureda i da zatvorimo vrata, kako netko nepozvan ne bi uo nau prepirku, i da se zatim nismo ni za pedalj odmakli od ulaza. im sam sjela za stol, osjetila sam neodoljivu potrebu da ustanem i da se uputim negdje izvan granica Muzike naklade, izvan dosega Matie i Josipa, to dalje od svog stana, pa i od sme sebe. Znala sam da bi mi dobro inilo da otputujem negdje, ali sam znala i to da mi je na raspolaganju vie nego skuen izbor odredita. Mogla sam otii roditeljima u Bjelovar, meutim, tu sam mogunost odbacila i prije nego to sam je i poela razmatrati. ta bih tamo radila krajem sijenja? Sjedila u kui i odgovarala na majina pitanja ili posjeivala prijateljice i sluala njihove beskrajne prie o djeci, o muevima ili ljubavnicima, a prije svega o njima smima. To je bilo posljednje to sam u tom trenutku mogla poeljeti. Trebalo mi je mira, ali ivog mira, u kojem se neto dogaa. Ne znam zato me je misao o ivom miru navela da se sjetim tete Paule, ali kada sam je se sjetila, bilo mi je jasno da je ona posljednja osoba kojoj bih mogla povjeriti rjeavanje svojih nedoumica. Ipak sam podigla slualicu telefona, nazvala Matiu i rekla mu da mi je potrebno nekoliko dana odmora. U redu, idi, rekao mi je, kao da nismo prije samo nekoliko minuta jedno drugom prijetili katastrofom. Odmori se. Ovih dana ionako nema nekih veih obaveza. 24

Danini krugovi

Da ne bih gubila vrijeme traei Josipa, zamolila sam Matiu da mu kae da sam otputovala teti Pauli u Split. im sam prekinula vezu, uputila sam se u stan da pokupim stvari nune za put i viednevno izbivanje. Kada sam se smjestila u podnevni autobus za Split, pomislila sam da u tetinom udobnom stanu i u njezinom nenametljivom drutvu neu moi raunati na promjene koje bi me osvjeile, a jo manje na uzbuujua iznenaenja, ali da u se ipak moi opustiti i odmoriti. Teta Paula, mlaa sestra moje majke, bila je tek desetak godina starija od mene pa sam je doivljavala vie kao svoju nego kao maminu najbliu srodnicu. Tako smo se meusobno i odnosile, premda se ne moe rei da smo bile bliske onoliko koliko sam eljela, za to je bila kriva i oprenost naih naravi. Za razliku od moje majke i mene, teta Paula je bila suzdrana osoba, koja je na one koji je nisu poznavali ponekad djelovala i odbojno hladno. Ne mogu rei da i nije bila bar djelomino takva, jer mi nikako nije polazilo za rukom da se probijem dalje od njezine vanjtine, u kojoj nije bilo ni naglih pokreta niti glasnih rijei. Kada bih se sjetila njezinog lika, gotovo redovito bih je vidjela odjevenu u svijetlo-zelenu svilenu trenerku, sa naoarima na nosu i sa knjigom u rukama. Ozbiljnog i tek malo namrtenog lica. Da sam mukarac, vjerujem da bi mi se sviala i mislim da bih znala kako da iz nje izmamim i neto vie od onog to je sma bila voljna pokazati od svojih sadraja, vjerujem brojnih i pomno skrivenih. Nismo se esto susretale, jer je ona rijetko posjeivala moje roditelje i ostale srodnike, a to je opet bio razlog da smo se i mi ustruavali ee odlaziti k njoj. Stekla sam dojam da su se moja mama i teta Paula bolje osjeale ako ih je dijelilo vee rastojanje. Ni jedna ni druga nikada mi nisu dale neki konkretan povod za takav zakljuak, izuzev 25

eljko Antunovi

nekih uzgrednih opaski, koje esto kazuju vie od pomno pripremanih besjeda. Tako je moja mama nekim nevanim povodom za svoju mlau sestru rekla da je prije stroj za raunanje nego ena od krvi i mesa, a teta Paula je za mamu kazala da je tipian primjer nedovrenog ovjeka, koji je svjestan svojih manjkavosti i koji je zbog toga primoran da skita i trai nain kako da se dovri. Bilo je to prvi i jedini put da sam ula kako netko govori o nedovrenosti ovjeka. U poetku mi se ta pretpostavka uinila prilino maglovitom, meutim, kada sam je projicirala na pojedine meni dobro poznate osobe, shvatila sam da bi ipak mogla biti dio nekog sustava. Pri tome sam najprije pomislila na moju majku, za koju bi se doista moglo rei da joj nedostaju neki dijelovi kruga i da je to razlog to se ponekad ponaa kao nezrela djevojica. Ona toga, naravno, nije bila svjesna pa je svu krivnju za ono to je bila prisiljena initi svaljivala na mog oca, tvrdei da ona samo nadoknauje ono to joj on ili ne moe dati ili nee da d, a duan je i po Boijim i po ljudskim zakonima. Po dolasku u Split pozvala sam tetu Paulu telefonom i upitala je da li je mogu posjetiti. Zato pita?, uzvratila mi je pitanjem. Ne bih eljela smetati, rekla sam. Moda ima drutvo. Teta se nasmijala, a ja nisam mogla odgonetnuti zato. Da li se smijala meni, ili sebi, ili neem treem? Bie mi drago da doe, rekla je i meni nije preostalo nita drugo nego da povjerujem da je njezina dobrodolica iskrena. Dok sam se taksijem vozila prema tetkinom stanu, analizirala sam na kratki razgovor. Rekla sam joj da zovem zbog toga da bih provjerila da li je sama. Na to se teta na26

Danini krugovi

smijala, vjerojatno mislei da sam eljela provjeriti da li je u drutvu nekog mukarca. Pozivajui me da doem, dala mi je do znanja da je sama, dok je njezin smijeh, spontan i neveseo, moda govorio o izvjesnom aljenju zbog te injenice. Odluila sam je upitati da li su moji zakljuci toni, ali kada sam je ugledala u irokoj trenerci, koja je deformirala obrise njezinog tijela, znala sam da to neu uiniti. Osim toga bilo je vie nego oigledno da te veeri nikakvog mukarca nije moglo biti u njezinoj blizini. Zar me nikada nee iznenaditi?, upitala sam je kada mi je otvorila vrata stana. Teta Paula se samo osmijehnula, ne urei sa odgovorom. Najprije me je pustila da uem, da svuem zimsku odjeu i obuu i da se okrenem prema njoj. Ti dobro zna da ja isuvie mnogo cijenim svoje male udobnosti da bih bila podobna za iznenaenja. Nisam namjeravala rei to to sam rekla, ali se nisam pokajala to sam to ipak uinila. Bolje reci da se jo nije naao netko tko bi uspio prodrijeti kroz sve te tvoje oklope i dospjeti do skrovita blaga. Da sam ja mukarac, makar i sa ovoliko godina koliko ih imam, ne bih ti dozvolila da se skriva i progonila bih te u stopu dok ne bih ispila sve one udesne sokove za koje pretpostavljam da se kriju u tebi. Teta Paula se glasno nasmijala, a u njezinom smijehu bilo je i odobravanja, ali i nelagode. ini mi se da si i ti, kao i tvoja majka, do vrha ispunjena strau. Ali si ti, na sreu, naslijedila i oevu uravnoteenost pa se ta strast kod tebe ne priinjava banalnom i alosnom kao kod nje. Kazala sam da se ne sramim priznati da je veina mojih misli upravljena ka mukarcima i potom dodala: Mojim 27

eljko Antunovi

mukarcima. Kada sam bila mala, tata je bio moj mukarac, veliki i jedini. Kasnije, bilo je mnogo onih koji su zaokupljivali moje misli. Sada su dvojica i dola sam ovamo upravo zbog toga da se na neko vrijeme odmaknem od njih, kako bih kasnije mogla ponovno u miru ivjeti sa njima. Te veeri sam, i mimo plana, ispriala teti Pauli sve ono to mi se dogodilo u posljednje dvije godine. Nije me prekidala pitanjima, nije me bodrila niti mi je upuivala zamjerke. U stvari, nije uope reagirala sve dok nisam spomenula pismo Marka Bonjaka i izrecitirala stihove njegove pjesme. Sjea li se melodije?, upitala me je. Nisam je se sjeala u svim detaljima, jer su mene u prvom redu privlaili stihovi, u kojima sam nalazila neto to mi je nalikovalo prikrivenom pozivu u pomo. Rekla sam to teti Pauli, a na to mi ona nije nita odvratila. Meutim, bilo je jasno da ju je moja pretpostavka podstakla na razmiljanje. Pokuala sam joj u tome pomoi. Zapitaj se ta taj ovjek svojom pjesmom hoe da kae i neminovno e doi do zakljuka da u prvi plan istie injenicu da se nalazi u nevolji koja ga vodi u smrt. U tijelu mu je ostalo jo samo toliko snage da moe udahnuti miris, a u dui mu jo treperi samo elja za ljepotom i ljubavlju. inilo mi se da nisam uspjela uvjeriti tetu Paulu u odrivost svoje, moram priznati, prilino neobine i podosta nategnute teorije. Nasmijeila mi se krajevima usana, ali nije nita rekla. Sjela je za klavir i poela svirati. Time me je podsjetila da je neto kasnije upitam zbog ega se nije opredijelila za glazbu kao profesiju. A zato bih?, upitala je ona mene. Zato bih se izlagala opasnosti da mi glazba postane obaveza umjesto zadovoljstva? Dobro. To razumijem, rekla sam joj. Zadovoljstvo koje preraste u obavezu esto se pretvara u svoju suprot28

Danini krugovi

nost. Meutim, ne razumijem zbog ega si odluila baviti se trgovinom. Da li u njoj nalazi neto to te zadovoljava? Svakako, odgovorila mi je. S jedne strane, zadovoljava me nain na koji se u trgovini stjee novac. Prilino lagodno, ponekad i skandalozno lako, to mi omoguava da ga troim ne razmiljajui mnogo o njemu i ne osjeajui pri tome grinju savjesti. Sa druge strane, svaki je posao prije svega rutina, u kojoj se osjeanje zadovoljstva, i ako je prisutno u poetku, vremenom izgubi. Uvijek sam zavidjela teti Pauli na njezinom nainu razmiljanja, ali ne i na njezinom nainu ivljenja. Razmiljala je polako i temeljito, drei po strani emocije, a i ivjela je slino - polako, bez emocija, jednolino. Toliko jednolino da se meni inilo da je upravo na taj nain obeshrabrivala sve zainteresirane mukarce, kojih je, po mom sudu, moralo biti s obzirom na njezino lijepo lice i skladne obrise tijela. Ja sam tebi ispriala sve to mi se dogodilo, rekla sam joj u nadi da u je navesti da mi se povjeri. Sada ti meni kai ta ima novo kod tebe. Novo?, upitala je. Pa ima dosta toga. Promijenila sam tapete u spavaoj sobi, nabavila sam novi sag. Kupila sam mnotvo novih knjiga pa ne mogu rei da mi je dosadno. A najvanija novost je ta da sam u prodavaonici namjestila jednu povjerljivu djevojku, tako da sada nisam prinuena svakog dana odlaziti tamo. Sada imam dovoljno slobodnog vremena za sva moja interesovanja. Teta Paula je dobro znala ta sam htjela saznati pitanjem ta ima novo kod nje, a to to mi je govorila o onom to mene nije mnogo zanimalo moglo je znaiti da se u njezinom ivotu nije dogodilo nita znaajno. ta emo raditi sutra?, upitala sam. Najprije emo prespavati no pa emo ujutro odluiti o novom danu. 29

eljko Antunovi

GLAVA TREA

Jo nije bilo svanulo kada me je teta Paula probudila. ta se dogaa?, upitala sam je. Odluila sam poi u Bosnu kod tog tvog Bonjaka. Ide li sa mnom? Da se alila, ala bi glupo odudarala od njezine linosti. Oigledno je govorila ono to je namjeravala, ali je i to, takoe, i te kako odudaralo od njezine prirode. Zato?, upitala sam. Uvjerila si me, odgovorila je. Zar si zaboravila da si govorila o pozivu u pomo? Nisam govorila o tome da imam namjeru pomagati. Nisi, ali je trebalo da govori ako eli biti dosljedna. Ne smije rijei i osjeanja rasipati u vjetar. ta predlae?, upitala sam tek samo zato da bih savladala zbunjenost. Predlaem da pouri, ako eli poi sa mnom. Autobus nas nee ekati. Zar ne bismo mogle poi automobilom? Bilo je to suvino pitanje, jer mi je moralo biti jasno da teta ne trai avanturu. Ve i to to je odluila poi autobusom u snijegom zavijane bosanske planine bila je rtva koju od nje nisam mogla ni u snu oekivati. Pourila sam uvui se u odjeu koju mi je teta Paula ve pripremila. Kao da se spremamo na skijanje, primijetila sam 30

Danini krugovi

dok sam navlaila debele zimske hlae i promatrala gomilu odjee koja je ekala svoj red. Moda e nam se pruiti prigoda i za taj uitak, rekla je teta. Ne mogu vjerovati da se ovo stvarno dogaa, kazala sam kada je autobus iziao iz splitskog autobuskog kolodvora i uputio se prema sjeveru. Uvjeri me da ne sanjam. Teta Paula se nasmijala. Bila je dobro raspoloena. Zar ti zimsko putovanje u Bosnu nalikuje na san?, upitala je. Naravno da ne, odgovorila sam. Ovo bi mi putovanje izgledalo realno da je inicijativa da se krene potekla od mene i da ja sma putujem tamo gdje me eka tko zna to. Meutim, ovo je tvoja ideja, a i ti si osobno pored mene. Nemoj pretjerivati, rekla mi je teta Paula. Ne idemo na Himalaje. Do Zenice neemo potroiti vie od osam sati, to znai da emo se najkasnije do idueg jutra ponovno nai u Splitu. Nisam bila sigurna u to, jer nikada ranije nisam bila u Bosni, a ni u zemljopisu se nisam snalazila ba najbolje. Mogla sam se osloniti jedino na svoje slutnje, a one su mi govorile da je sudbina pripremila drugaiji scenarij naeg putovanja. Problemi su se nagovijestili nedaleko od Sinja snanim vjetrom, koji je ibao po prozorima autobusa. to smo vie napredovali prema sjeveru, bivalo je sve hladnije. U Livanjskom polju doekao nas je snijeg. Bio je gust ali i mokar pa se nije zadravao na kolovozu i nije predstavljao smetnju prometu. Ako ovdje ovako pada, na Kupresu e biti pakleno, apnula mi je teta Paula. Kako zna?, upitala sam, nasluujui strah u njezinom glasu. 31

eljko Antunovi

Kupres je planinska visoravan, koja se nalazi na znatno veoj nadmorskoj visini i koja je poznata po dugim zimama i po visokim snjenim nanosima. Nagonski, da ne bih slijedila samo strahove tete Paule, osvrnula sam se oko sebe i pogledala lica ostalih putnika. Bila su preteno ozbiljna, ali i spokojna. To me je umirilo. Ali samo dok se autobus nije domogao Kuprekog polja. Odjedanput smo upali u snjenu meavu, u kojoj su bili prisutni samo vjetar i vjetrom noene snjene pahuljice. Ponovno sam se ogledala oko sebe, ali ni ovog puta nisam zapazila nikakvu uznemirenost na licima suputnika. Autobus je nastavio da se probija kroz kovitlac bjeline, u kojem nikako nisam uspijevala uoiti cestu. Da li smo pametno uradile, upitala sam se, to smo posluale jedva zamjetljiv signal, ako je to uope i bio neki signal, i krenule u ovu stihiju? Da li je meava koja nas je doekala na vratima Bosne samo nagovjetaj onoga to nas oekuje u toj zemlji? Da bih odagnala strah i izbjegla pitanja na koja nisam mogla nai odgovore, pokuala sam prebaciti misli na neke druge teme. Jedna od njih, za koju sam osjeala da e jo dugo biti u prvom planu, odnosila se na moje odnose sa Josipom i Matiom. Nisam bila sigurna da sam se postavila tako da bih mogla oekivati da se bez oteenja izvuem iz njih. Prije nego to mi se to dogodilo nisam mogla ni pomisliti da u dospjeti u situaciju da ivim izmeu dva mukarca, od kojih me jedan moda i voli, ali me svjesno dijeli sa drugim iz straha da ne izgubi mizerno materijalno blagostanje, a drugi me uzima vjerojatno samo zbog toga to i drugi ljudi iz njegovog ivotnog kruga smatraju prestinim imati ljubavnicu. I to ljubavnicu iz vlastitog poduzea, koja je uvijek pri ruci i ne kota gotovo nita. Dok se autobus sporo probijao kroz snjenu pusto Kuprekog polja, po prvi put sam se upitala zato sam pristala 32

Danini krugovi

da budem ukljuena u taj Matiin krug, iji me je sadraj zadovoljavao tek jednim svojim, i to manjim, dijelom. Mora da sam, jedan za drugim, uinila vie pogrenih poteza. Ili to uope i nisu bile neke moje svjesne odluke nego nevoljno pristajanje na planove drugih ljudi. Nije bila nikakva novost za mene da se preputam ivotnoj matici da me nosi gdje se njoj hoe. I to ne iz lijenosti i ne zato to nisam znala ta elim od ivota nego naprosto zbog toga to nisam nalazila naina da se sma nametnem drugima. U to sam se uvjerila veoma rano u krugu svoje trolane obitelji. Ma koliko sam se upinjala da se ubacim u sferu oevih mnogobrojnih interesovanja, nisam uspijevala, jer on jednostavno i nije zamjeivao moje elje i moje napore. Po tome sam zakljuivala da nemam nikakvih izgleda da proem kroz njegovu odbranu da bih dospjela u sredite njegovog osjeajnog ivota. U periodima kada je oca obuzimala strast za ribolovom dosaivala sam mu sve dotle dok ne bi pristao povesti me sa sobom na rijeku. Ali to bi bilo sve to sam mogla postii, jer kada bismo se nali na rijeci, otac bi zaboravljao na mene i ponaao se kao da sam ostala kod kue. Nije bio odbojan prema meni niti neljubazan. Znao me je i pomilovati, glasom i dlanom, ali ne i duom. Njegova je dua za mene bila nedostupna. Jednako kao i majina. Ali za razliku od oca, koji nije pokazivao ni elju da mi se nametne, majka nije dozvoljavala niti da se posumnja u nadmonost njezine volje. Mnogo puta poalila sam to nemam brata ili sestru, ili vie njih, vjerujui da bi njihovo prisustvo odvuklo bar jedan dio majine nadmonosti i tako olakalo moj poloaj. Na izlazu iz tunela na Kuprekim vratima doekalo nas je sunce. Teta Paula se trgnula iz obamrlosti. Najgore smo, izgleda, proli, rekla je. A ni Zenica sada nije daleko. 33

eljko Antunovi

Sat kasnije uli smo u Travnik. Nebo se ponovno naoblailo, a snijeg je, nedirnut vjetrom, padao ravno kao da ga netko sipa sa okolnih planinskih obronaka. Promatrajui grad, koji se nagurao u uskoj rijenoj dolini izmeu strmih planinskih strana, pomislila sam kako mora da je teko ivjeti u toj zemlji gdje ljudi dobrovoljno pristaju smjestiti svoja obitavalita u tako skuene vidike. Jesmo li blizu?, upitala sam tetu Paulu. Objasnila mi je da nae odredite nije daleko, ali da put do njega obilazi planine pa emo se morati voziti jo najmanje jedan sat. Tetino predvianje bilo je ispravno. Sat kasnije, vozei se pored rijeke Bosne, uli smo u prostranu dolinu pokrivenu snijegom, koji je ponovno blistao na sunevoj svjetlosti. Na savjet vozaa autobusa izili smo na krianju cesta u Radakovu, iji je jedan krak vodio prema Crkvicama, gdje je stanovao Marko Bonjak. Nadam se da je taj tvoj Bonjak negdje blizu, rekla mi je teta Paula, osvrui se oko sebe da bi nekog od prolaznika upitala kako emo stii do naeg krajnjeg odredita. Ne izgleda mi da smo na kraju svijeta, odvratila sam joj, nadajui se da je doista tako, jer sam osjeala da neu moi sauvati prisebnost ako budemo due ostali na tom mjestu. Bilo mi je hladno i bila sam gladna, a nisam mogla ni pretpostaviti ta nas oekuje u vremenu koje je bilo ispred nas. Kao da je slijedio moje elje, odmah nakon toga pored nas se zaustavio automobil sa taksi oznakom. Ne pitajui nita, voza nam je otvorio vrata i mi smo se sa zahvalnou smjestile u toplu unutranjost vozila. O Zenici sam znala samo toliko da je grad srednje veliine i pretpostavljala sam da nee biti teko pronai adresu Markovog stana. Moja pretpostavka je bila na mjestu, jer 34

Danini krugovi

je na moje pitanje da li zna gdje Marko stanuje voza taksija kimnuo glavom i odvezao nas tek dvije stotine metara dalje. Zaustavio se ispred dva istovjetna dvanaestokatna solitera, koji su se dodirivali jednim svojim uglom. U posljednje vrijeme nisam ga viao, rekao nam je za Marka dok nam je pomagao da se iskrcamo iz vozila. Ili je otputovao ili je bolestan. Da je otputovao, netko bi to ve saznao. Popele smo se na deseti kat pjeice, jer lift nije radio, i zaustavile se pred vratila sa Markovim imenom. Pritisnula sam dugme elektrinog zvona, ali se nita nije ulo. Zatim sam pokucala, ali takoe bez rezultata. Nadam se da nismo sav ovaj put prele uzalud, rekla je teta Paula. Ako je bolestan, pomislila sam, moda nas ne uje ili, ako uje, moda ne moe ustati. Slijedei ovu misao, pritisnula sam ruku na vratima i vrata su se otvorila. Da li e i nastavak biti u slinom stilu, upitala sam se. Da li emo iza vrata pronai le? Pogledala sam tetu Paulu. Ona je slegnula ramenima, gurnula vrata i bez oklijevanja zakoraila u Markov stan. Slijedila sam je, ne bez zebnje. Sva vrata u stanu bila su otvorena. Teta Paula je izabrala ona najblia i ula u sobu. Ja sam je slijedila. Doekala nas je samo ledena hladnoa. Na suprotnoj strani sobe, ispod prozora, nalazio se stol, na kojem je usamljen stajao list papira. Kao po dogovoru, premda se nismo ni pogledale, prile smo stolu i nagnule se nad listom, da bismo proitale ono to je na njemu bilo napisano. Bio je to tekst koji je nalikovao na poruku upuenu nama dvjema. Ili nekoj od nas. Nalikovao je i na pjesmu. Tonije, na dio pjesme. Glasio je: 35

eljko Antunovi

Silnom rukom kuca meava na vrata Silnim trkom bjei dan Uzalud me mami oima od zlata Uzalud mi prua dlan Moja dua zebe Trai vatru pakla Da zaroni sve do dna Zato trebam tebe Da bi me pomakla Jedan korak izvan sna Sudei prema broju i rasporedu slogova, ovaj tekst bi mogao pratiti neku melodiju, rekla mi je teta Paula nakon to smo dovrile itanje. A ja sam se nadala da bi mogla biti neka poruka, dodala sam, ne skrivajui razoaranje. Pa mogla bi biti i poruka, rekla je teta. Proitaj jo jedanput posljednju reenicu. Hoe rei da spava?, pokuala sam se naaliti. I da nam poruuje da ga probudimo? Kao odgovor na moja pitanja zaulo se jedva ujno kucanje, koje je dolazilo iza naih lea i negdje iznad nas. Kada smo ule u sobu, odmah smo se uputile prema stolu pa nismo imale prilike razgledati oko sebe. Uinile smo to nakon ponovljenog kucanja, za koje smo pretpostavile da dolazi iz gornjeg dijela nesvakidanje drvene konstrukcije. Izmeu jednog zida sobe i ormara nalazila se, na razini neto veoj od prosjene ovjeije visine, platforma od drveta, koja se naslanjala na etiri stuba. Prostor ispod platforme ispunjavala je tapecirana ugaona klupa, koja je sa tri strane okruivala niski stol. Nismo mogle vidjeti ta se nalazilo iznad platforme, jer je taj prostor sve do stropa bio zakriven zavjesom. inilo nam se da je ba odatle dolazilo ono slabano kucanje. 36

Danini krugovi

Teta Paula mi je uputila pogled sa pitanjem koja e od nas dvije provjeriti ta se skriva iza zavjese. Kao mlaa osjeala sam se dunom preuzeti na sebe tu obavezu. Ne mogu rei da se nisam plaila, ali je znatielja bila jaa od straha. Ona mi je, uz misao da mrtav ovjek ne moe kucati, pomogla da se popnem uz ljestve i da odgrnem jedan kraj zavjese. Sa druge strane doekala me je glava. Upravo glava, ne ovjek, jer u trenutku kada sam provirila iza zavjese nisam vidjela tijelo pa je glava svojim oblikom i izrazom djelovala na mene kao samostalan objekat. A na njoj, ne samostalna ali dominantna, isticala su se dva oka, dva ponora ispunjena vatrom i ledom, crvena unaokolo, plava u sreditu. Nisam bila sigurna da li me gledaju i da li me vide sve dok nisam zaula glas, jedva ujan ali razgovijetan, koji mi je rekao: Zamiljam te nagu, sa tijelom djeaka, u kome je ena usnula i spava. Iznenadilo me je i uzbudilo to to je rekao, posebno spominjanje rijei tijelo i djeak. Spustila sam se niz ljestve i ponovila teti Pauli ono to sam ula. Lutka, rekla mi je ona na to. Kakva lutka?, upitala sam. Tako se zove jedna pjesma Zvonimira Goloba. To to si citirala su njezina prva dva stiha. Je li i to neka poruka? Ili je neka ifra? Mogue, odgovorila je teta Paula i popela se do platforme na kojoj je leao na domain. Provukla je glavu iza zavjese. ula sam da neto apue i pretpostavila sam da postavlja pitanja, ali nisam ula nikakve odgovore. Ne znam ta mu je, rekla je kada se spustila sa platforme. Oi su mu grozniave, ali nema povienu temperaturu. ini mi se da me uje i da razumije ta mu govorim, meutim, ili nee ili ne moe da mi odgovori. 37

eljko Antunovi

ta da radimo?, upitala sam. Trebalo bi da pozovemo lijenika. Kada smo ulazile u stan, uinilo mi se da sam u hodniku vidjela telefon. Potraila sam ga i doista se nalazio tamo, ali je bio mrtav. Moemo li uraditi neto drugo?, upitala sam vie sebe nego tetu Paulu. Moemo li bar zagrijati ovu sobu? U pustom stanu, bez namjetaja, prostirki i zavjesa, lako je bilo uoiti radijatore centralnog grijanja, ali je isto tako lako bilo utvrditi da nisu bili povezani sa cijevima. U uglu sobe stajala je elektrina grijalica, ali je i ona bila mrtva i ostala je takva i nakon to sam ukljuila prekida. Pokvarena? Nema struje, rekla je teta. Iskljuena je, dodala je nakon to je pregledala ormari sa osiguraima. Znai, ipak je to bio poziv u pomo, pomislila sam, ali se nisam usudila svoju misao izrei naglas. Nije bilo ni potrebno da bilo to govorim, jer je teta Paula odluila rjeavanje problema uzeti u svoje ruke. Ti e poi u potu i elektro-distribuciju i vidjeti ta je sa telefonskim vezama i elektrinom strujom, a ja u pokuati pronai nekog lijenika. Sme ne moemo utvrditi ta mu je. Poslije emo se pobrinuti za jelo i za ostalo. Uz nekoliko obraanja prolaznicima lako sam pronala potu i poduzee zadueno za distribuciju elektrine energije. Na oba mjesta dobila sam isti odgovor: veza je prekinuta zbog neplaenih rauna. To me je navelo da pomislim da je i grijanje iskljueno vjerojatno iz istog razloga. U prvom trenutku planirala sam da se vratim i upitam tetu Paulu za savjet, ali sam ubrzo shvatila da bi i nakon toga problemi ostali nerijeeni. Zato sam odluila platiti Markove dugove. I dok sam to inila u poti, netko od prisutnih me je upitao: Zar je bivi jo iv? 38

Danini krugovi

Zanimalo me je zato o Marku govori kao o bivem. Zato jer je bivi nogometa, bivi muziar i bivi profesor. Jednom rijeju, bivi ovjek. Kada sam se vratila u Markov stan, tamo se ve nalazio lijenik, kojem nije bilo potrebno mnogo vremena da postavi dijagnozu. Iscrpljen je, rekao nam je. Najvjerojatnije od gladi. Uzeo je novac koji mu je ponudila teta Paula i otiao, napominjui da moramo biti veoma paljive u doziranju hrane bolesniku. To je bilo ve previe za mene. Ne znam ta sam oekivala kada smo kretale na put, ali je sigurno da nisam raunala s tim da u morati njegovati ovjeka koji je umirao od gladi. Da pored mene nije bila teta Paula, sigurno je da bih se istog trenutka zaputila natrag u Split. Moramo neto skuhati, i njemu i sebi, rekla je teta, a potom smo se dale u potragu za hranom, kojoj u Markovom stanu nije bilo ni traga. To smo mogle i oekivati imajui u vidu stanje u kojem smo zatekli njegovog stanara. Dakle, opet emo morati izii, rekla je teta Paula, ali nije bila ozlojeena zbog toga. Naprotiv, bila je ivahnija nego ikada ranije. Obile smo oblinje prodavaonice i nakupovale i mnogo toga to nismo namjeravale. Kupujemo kao da emo se u Zenici zadrati deset dana, rekla sam dok smo punile vreice jednu za drugom. Reakcija tete Paule bila je doista neoekivana. Ostaemo, ako bude trebalo, i due, rekla je. Da budem preciznija, ostau ja ako se ti bude morala vratiti ranije. Nisam mogla sakriti iznenaenje i nevjericu. Ostae u onom ledenom stanu bez struje i bez veze 39

eljko Antunovi

sa svijetom? Sa ovjekom kojeg ne poznaje i koji svakog asa moe umrijeti. Zamiljam te nagu, sa tijelom djeaka, u kome je ena usnula i spava, rekla je teta i nasmijala se kao da je sve oko nas bilo u najboljem moguem redu. Misli li da to to je Marko rekao ima neke veze sa mnom?, upitala sam. Otkuda bih to mogla znati, odgovorila je teta Paula. Mogao mi je vidjeti samo lice, ako je uope neto vidio. Kako je onda mogao praviti aluzije na moje tijelo? Kako je u njemu mogao nazrijeti tijelo djeaka? U kome je ena usnula i spava, dodala je teta i upitala: Osjea li ti neto slino? Osjea li da si ena koja spava u tuem tijelu? I to ne u mukom tijelu, kako bi moda mogla pomisliti, jer je tijelo djeaka u jednakoj mjeri i ensko tijelo. Ili je moda ispravnije rei da i muko tijelo u veoj mjeri pripada enskom biu. Nisam znala ta bih joj odgovorila pa nisam nita ni rekla. Nakon to smo se vratile u Markov stan, ustanovile smo da je struja ponovno prikljuena i da je telefon oivio. Ukljuila sam grijalicu, a zatim smo ja i teta popile po aicu konjaka, da bismo ubrzale zagrijavanje. Uskoro sam se osjeala mnogo bolje, toliko bolje da sam onog koji je bio povod posljednjim dogaajima potpuno zaboravila. Poela sam teti Pauli priati o Matii, o onom njegovom smijenom samopouzdanju, koje je potjecalo otuda to je neko vrijeme bio poznat u krugu ljubitelja popularne glazbe kao pjeva koji se mogao pohvaliti iznadprosjenom prodajom svojih diskova i kazeta. Premda, u stvari, o glazbi nije znao mnogo, stekao je i zadrao nadmoan stav izuzetnog poznavatelja materije kojom se bavi. Tvrdio je da zna sve to mu je potrebno u toj oblasti i, na moje veliko u40

Danini krugovi

enje, sasvim je uspjeno, bar sa nansijske strane, vodio svoje nakladno poduzee. Jasno, to ime je rukovodio bile su sasvim proste operacije, jednako proste kao i melodije i stihovi koje je snimao i prodavao. Meutim, kada je on o njima priao, a imala sam mnogo prilika da sluam njegove prie o tome kako pronalazi talente i odabire uspjene pjevae, skladatelje i tekstopisce, moglo bi se zakljuiti da obavlja najtei i najsloeniji od svih poslova poznatih na ovoj naoj planeti. ta te je nagnalo da se vee za takvog ovjeka?, upitala me je teta Paula. Nisam znala ta bih joj odgovorila, jer ni meni smoj nije bilo do kraja jasno da li sam svjesno pristala na to da postanem Matiina ljubavnica ili se to dogodilo i mimo moje volje. Mogla sam rei da me uope i nije pitao za pristanak i da se ponaao kao da je odluka o tome donesena jo davno. Dok smo pripravljale veeru, popile smo jo po jednu aicu konjaka i moje se raspoloenje, usprkos hladnoi i deprimirajuoj pustoi praznih soba, podiglo do visine sa koje sam mogla sagledati stvari i sa njihove bolje strane. Moramo nahraniti Bonjaka, rekla je teta Paula, ali se plaim da mu jelo ne pogora stanje. Ipak smo se sloile da mu nekoliko lica juhe nee nakoditi. Teta Paula je preuzela obavezu da ga hrani i odmah se dala na posao. Zaudila me je njezina spremnost da se odrekne svih udobnosti, na koje je bila naviknuta i prema kojima je na odreen nain usmjerila cijeli svoj ivot, te da se rtvuje za ovjeka o kojem nije znala nita. Ja sam jo bila daleko od toga da joj stanem uz bok. Moja me je priroda obino drala po strani od svih problema i ja sam tamo ostajala sve dok me netko ili neto ne bi poguralo prema sreditu zbivanja. U ovom sluaju mogla sam biti mirna, jer teta Paula nije pokazivala namjeru da 41

eljko Antunovi

djeluje protiv moje naravi. Moda i zato to pred nama nije stajalo mnogo obaveza pa je ona sama veinu njih mogla realizirati i bez moje pomoi. Cijelog tog popodneva pitala sam se gdje emo spavati, jer u Markovom stanu nije bilo ni kreveta niti bilo kakvog drugog komada namjetaja koji je liio na leaj. Kada je konano dolo vrijeme da se neto poduzme, jer su mi se oi same sklapale, upitala sam tetu Paulu ta da radimo. Ti lezi na klupu ispod platforme, a ja u se popeti gore, rekla mi je. Gore!? Kod njega?, upitala sam. to smeta?, odgovorila je kao da je cijeli svoj ivot provela na slinim mjestima. Pronala je neke pokrivae i pomogla mi je da se smjestim na prilino udobnoj ali i nedovoljno irokoj klupi, a zatim se popela uz ljestve i navukla zavjesu.

42

Danini krugovi

GLAVA ETVRTA

Sljedeeg jutra pokazalo se da je lijenik bio u pravu. Marko Bonjak nije bio bolestan, ali jeste bio veoma blizu smrti. Ono malo tople juhe koju je teta Paula usula u njega vjerojatno je u posljednji as uvrstilo njegove veze sa ivotom. Ja nisam prisustvovala tom dogaaju. Izila sam da proetam smrznutim ali ne i pustim ulicama Crkvica. Kada sam se vratila, teta Paula mi je saopila novost. Doao je k sebi, rekla je. Nadam se da je prebrodio krizu. I ja sam se nadala da e na domain krenuti nabolje, ali nisam mogla vjerovati da hoe. Moja sumnja u Markove bolje dane zaela se onog trenutka kada sam ula onog ovjeka u poti kako o njemu govori kao o bivem, a rodila se i poela rasti dok sam gledala lijenika kako bez uzbuenja naputa stan a da prije toga nije ni pokuao samrtnika smjestiti negdje gdje bi mu se mogla pruiti pomo. Ta dva dogaaja su mi naprosto servirala zakljuak da je Markova okolina ve digla ruke od njega. Zato, pitala sam se. Da li zato to je prethodno i on sm uinio to isto? Teta Paula se tog dana mnogo puta penjala na platformu koja je Marku sluila kao leaj. Hranila ga je, istila i pokuavala razgovarati sa njim. Ja nisam imala hrabrosti da ga ponovno vidim. inilo mi se da u opet ugledati osamljenu i osamostaljenu glavu, glavu bez tijela, sa oima u kojima su se mijeali vatra i led. 43

eljko Antunovi

Da li neto kae?, pitala sam tetu. Odmahnula je glavom. Vjerojatno uje ono to mu govorim, ali ne odgovara, objasnila mi je. I stalno gleda pored mene. Kao da oekuje nekog drugog. Koga?, upitala sam, ne razmiljajui. To ne moemo znati, izuzev ako su oni stihovi doista poruka i ako su upueni tebi. Nije mi bilo sasvim jasno ta je teta Paula htjela rei. Ali sam vidjela da je zbog neeg nezadovoljna. Njezino raspoloenje je iz dana u dan vidno splanjavalo, ali ne i entuzijazam sa kojim je njegovala Marka. To me je uvijek iznova iznenaivalo, a ipak sam se svaki put pitala do kada e njezin polet potrajati. Petog dana rekla sam teti da odlazim. Nisam htjela sluati njezine razloge zbog kojih je trebalo da ostanem, jer ja nisam niti u snu pomiljala da u poi u Zenicu i tamo provesti pet dana u hladnom stanu, ekajui ni sma ne znam to. Rekla sam joj da sam to uinila samo zbog toga da bih njoj pravila drutvo i da vie ne nalazim opravdanje da obje i dalje gubimo vrijeme. Dobro, idi, rekla je teta nakon to smo izmijenjale nekoliko neljubaznih rijei. Moda je i bolje da ode. Ja u ostati dok ne budem sigurna da e mu biti dobro. U tom trenutku ugledala sam Marka Bonjaka kako sjedi na platformi i bilo mi je jasno da sam pourila da odem samo zbog toga to sam se plaila prvog cjelovitog susreta sa njim. Istovremeno sam postala svjesna da, u stvari, nema razloga da bjeim od tog ovjeka nasmrt umornog od ivota, kojeg odrava tek neka slabana nit sadrana u injenici da se uda dogaaju i na ovom svijetu. Godine mu nisam mogla odrediti, ali je bilo oigledno da je veinu ostavio iza sebe. Sjedio je bez elje da se po44

Danini krugovi

krene i promatrao me pogledom u kojem je bilo jo mnogo toga to nisam razumijevala. Zbogom, Dijana, rekao je. Drago mi je da se ipak nismo sasvim mimoili. Bilo je oito da je sluao razgovor izmeu mene i tete Paule. Rekla sam zbogom, uzela svoju torbu i napustila stan, ali sam se uskoro ponovno nala u njemu, jer sam na autobuskom kolodvoru saznala da je jutarnji autobus za Split ve otiao. Kada sam ula, zatekla sam tetu i Marka kako sjede na klupi ispod platforme i razgovaraju. Teta je od svog sugovornika zahtijevala da joj objasni zbog ega je napravio taj neobini komad namjetaja u kojem se i spava, i jede, a vjerojatno i radi. Zar to nije jasno?, upitao je Marko. Bilo je jasno, naravno, i mene je udilo zato teta trai objanjenje. Ja sam na to pomislila ve prve noi koju sam prespavala na klupi ispod platforme. Ne mogu rei da mi je bilo neudobno, ali ipak nisam mogla mimoii zakljuak da je ta klupa pravljena za djecu. Ovo je, zapravo, kerkin kutak, objasnio je Marko. Nisam joj mogao dati posebnu sobu pa sam joj napravio ovo da se ima gdje osamiti. Pogledala sam tetu Paulu i ona mi je uzvratila pogled. Preutno smo se sporazumjele da ne pitamo Marka gdje mu se kerka sada nalazi. Teta Paula se nakon toga ponovno okrenula prema Marku i nastavila ga ispitivati, izbjegavajui pri tome pitanja koja bi na bilo koji nain mogla biti povezana sa vremenom koje je neposredno prethodilo naem dolasku u Zenicu. Ja sam utjela, promatrala njih dvoje i samo napola sluala njihov razgovor. Po glavi mi se motala misao koja je bila sasvim blizu zakljuku da neto nije u redu. 45

eljko Antunovi

Tetu Paulu nikada nisam vidjela takvu. Uzbuenu, ak radosno uzbuenu. Upitala sam se zbog ega sam propustila da zapazim sve promjene koje su joj se dogodile u proteklih nekoliko dana i koje su je uinile sasvim drugom enom. Kada sam se vratila sa autobuskog kolodvora, imala sam dojam da je u meuvremenu proteklo mnogo vie vremena i da sam zbog toga primorana sve oko sebe gledati drugim oima. U tom novom vienju teta Paula mi je izgledala kao ena koja je dragovoljno pristala da promijeni vjeru, naciju i rasu, a takoe i sva svoja druga uvjerenja, a da pri tome samo ona zna zbog ega je to uinila. Nikada je ranije nisam vidjela da pria a da pri tome ne pravi stanke da bi promislila o onom to e rei. Bila je vidljivo uzbuena, to joj se takoe nije esto dogaalo. Povezala sam te dvije pojave i dola do zakljuka da se u mojoj teti otvorila neka provalija, koju sada pokuava zatrpati rijeima, ali joj, znala sam, sme rijei uskoro nee biti dovoljne. Njoj se neto dogodilo. A meni?, upitala sam se i odgovorila negativno. Zar sam oekivala promjenu? Zato me taj ovjek neprekidno promatra? I to na nain koji ne mogu odgonetnuti. Zato se ljuti?, upitala me je teta Paula. Nee nigdje zakasniti ako ostane jo jedan dan. Nisam se ljutila, a bila sam i svjesna da nemam zbog ega ni kamo uriti. Ipak, nisam vidjela niti razloga za ostajanje. ta bih radila sa rasprianom tetom Paulom i bivim ovjekom Markom Bonjakom? Samo je pitanje vremena kada e teta povratiti ravnoteu i ponovno postati ona stara osoba. ta e se onda desiti sa ovim ovjekom koji me promatra kao to se promatraju vlastite misli, koje se veu jedna na drugu i izazivaju svaka svoju sliku i svoj sklop dojmova i izdvojenih osjeanja? Vratie se u svoj neobini 46

Danini krugovi

krevet i sa onog mjesta gdje smo ga nas dvije prekinule nastaviti ubrzano putovanje prema smrti. ta ti je, Dijana?, prodrmala me je teta Paula. Tebi je, izgleda, potrebno neto da te razveseli. Ustala je i donijela ae i bocu sa piem, koju smo nas dvije bile ve do polovine ispraznile. Kada sam popila prvu au, osjetila sam da mi je ba to bilo potrebno. To ili neto drugo to me je moglo opustiti. I teta Paula je ispila svoju au. Marko Bonjak svoju nije ni pogledao. Ti ne pije?, upitala ga je teta. Jedva primijetno odmahnuo je glavom. Ja sam svoju mjeru ve ispio, rekao je neto kasnije. Kako moe znati kolika je tvoja mjera?, nastavila je teta sa svojim pitanjima. Tako to osjeam da sam ispunjen do kraja, odgovorio je Marko. Sipao sam unutra dok sadraj nije poeo da se prelijeva. Teta Paula je pourila sa novim pitanjem. I ne moe stati vie ni jedna jedina aa? I u puno bure se moe jo sipati, ali ono od toga nee biti nimalo punije, odgovorio joj je Marko. Promatrala sam ga, iscrpljenog i jo uvijek prisnijeg sa smru nego sa ivotom, i pitala sam se da li je bilo ikakve svrhe buditi ga. Za to bi se jo mogao iskoristiti? U njemu nema budunosti osim one koju mu nas dvije darujemo odvajajui od svojih ivota. Njegov jedini sadraj je prolost, a ta se moe uiniti sa prolou? Zbog ega si svoju pjesmu poslao Muzikoj nakladi Matia?, upitala sam ga. Da se objavi ili zbog neeg drugog? Marko niim nije pokazao da ga je moje pitanje uznemirilo. 47

eljko Antunovi

elio sam provjeriti da li si doista onakva kakvom sam te zamiljao. Kako da me provjeri, upitala sam se, ako smo jedno drugom jo donedavno bili potpuni stranci? A moda i nismo? Ako me je zamiljao, morao je krenuti od neeg stvarnog. Osjeala sam da jo nije doao pravi trenutak da postavim ta i druga za njih vezana pitanja. Ipak, nisam mogla a da ne nastavim razgovor. Da me provjeri razumom ili da me pomirie? Da te pomiriem, odgovorio je bez oklijevanja. Kao cvijet? Potvrdio je. Zato? Zato to se trag mirisa najdue i najvjernije zadrava u sjeanju. Zato to se miris od svih osjeta najvie pribliava dui. Ljepota cvijeta je u njegovom izgledu, a njegova je sutina u njegovom mirisu. ta bi radije ponio kada krene odavde: miris ili sliku? Nita se odavde ne moe ponijeti. Jer, kada krene sa ovoga svijeta, iza sebe mora ostaviti sve ono to si zatekla na njemu. Na primjer: cvijee i sunce? Kimnuo je glavom. Snove i uspomene? Ponovno je potvrdio glavom. Ali snove i uspomene nismo zatekli ovdje kada smo se rodili, rekla sam. Ve su bili tu negdje, rekao je Marko bez namjere da me uvjerava. Mi smo ih samo pokupili i posluili se njima. I zato ne mogu sa nama dalje. 48

Danini krugovi

Ako ih ne moe ponijeti sa sobom, vjerojatno ih moe ostaviti nekom od onih koji ostaju? Tako je. Vjeruje li da bi tvoje uspomene i tvoji snovi mogli pronai mene? Ve su te pronali. Nakon ove njegove tvrdnje moja su pitanja presuila. Znala sam da moram, prije nego to ponovno poteku, raistiti zagonetke koje su Markovi odgovori unijeli u mene. Morala sam prije svega saznati da li su me doista pronali njegovi snovi i njegove uspomene. Nisam ih nalazila u sebi, ali ako nisu oni, ta me je onda dovelo ovamo? Znai li to da moram saznati sve ono to se dogodilo sa njim i u njemu da bi se stekli uvjeti za postavljanje novog pitanja? Na drugi nain iskazano, ovo isto pitanje bi glasilo: ako elim saznati da li je tona Markova tvrdnja da su me njegove uspomene i njegovi snovi ve nali, moram li ga sauvati da bih provjerila ono jedino to je sadravao - prolost? Sljedea mi se dilema nametnula sma. Ako ve moram ui u njega, zar ne bi bilo pametno pokuati ugnijezditi se unutra pa, kreui se po njegovoj prolosti, konce njegove sadanjosti uzeti u svoje ruke, da bih u blioj ili daljoj budunosti bila u prilici imati svog nedovrenog ovjeka. U tom sluaju morala bih uiniti neto da ga oivim u mjeri veoj od ovog pukog vegetiranja. Meutim, bilo mi je jasno da e takvo to biti teko ostvariti u datim okolnostima. Za temeljite promjene bila je nuna nova sredina. Sutra odlazimo, odluila sam napreac. I ti ide sa nama, rekla sam Marku. Niim nije pokazao ni da se raduje niti da ima neto protiv. Kamo idemo?, upitala je teta Paula. 49

eljko Antunovi

Kod tebe, odgovorila sam joj. Gdje bismo inae? U redu, idemo, sloila se ona. Ipak moram rei da mi je ao to odlazimo. Poelo je da mi se svia ovdje. Vjerovala sam da je teta Paula osoba ije postupke nije teko predvidjeti. Ovih pet dana provedenih sa njom u Bosni uvjerili su me da o njoj, u stvari, ne znam nita, a njezine izjave poput ove da joj se poinje sviati boravak u praznom i gotovo zaleenom stanu upuivale su me na zakljuak da od nje mogu oekivati i druga iznenaenja. Ako emo sutra putovati, moraemo ranije poi na spavanje, rekla je. Marko niim nije reagirao pa smo ga ostavile na klupi, a nas smo se dvije popele na platformu. ta namjerava sa njim?, apatom me je upitala teta Paula nakon to je navukla zavjesu. Samo to da ga, zajedno sa nama, izvuem iz ove hladnoe, odgovorila sam joj. Ovdje se ne bi otkravio do proljea, a mi ne moemo gubiti vrijeme ekajui na to. U Splitu e mu biti bolje, a i nama takoe. Ima pravo, brzo se sloila teta. Dugo nisam mogla zaspati, a kada sam napokon zaspala, sanjala sam neobino slikovit san. Sanjala sam snjenu meavu, koja snano i postojano nasre na neka meni nepoznata zatvorena vrata. Iako je snijeg bijel, atmosfera je vie siva. Osim toga, nisam osjeala nikakvu hladnou. Samo strah da vrata nee izdrati, da e se otvoriti pred naletima vjetra i da e tama iz prostora koji se nalazi iza vrata nahrupiti prema vani i da e crnina progutati i snijeg, i meavu, i ono malo svjetla u njima. I dok sam pratila svoj strah, u snjenoj vijavici sam nazirala neki ljudski lik. Sitan, nalik djeakom. Znala sam da je to moj lik, ali da to nisam ja. Bila sam svjesna da sam ja ona koja promatra i koja donosi zakljuke, a da se moj 50

Danini krugovi

lik kree i ivi neovisno od mene i moje volje. Neka veza je ipak postojala, jer sam osjeala da je moj lik na pragu katastrofe. Bilo mu je hladno, toliko hladno da je bio spreman skoiti. Nisam mogla odgonetnuti gdje, ali se sjeam da sam se i u snu pitala ta predstavljaju dva kruga, zlatno-uto obojena, koja su se pojavila na vratima u trenutku kada sam ih ponovno pogledala. Posljednje ega se sjeam bile su rijei koje sam sma sebi uputila: Uzalud ti zlato, ne moe ga ponijeti. Ujutro me je probudila teta Paula. Moramo potraiti neto u to emo ga odjenuti, apnula mi je. eljela sam joj rei neka me pusti na miru, ali sam bila svjesna da emo propustiti autobus ako odmah ne ustanem. Skotrljala sam se niz ljestve i otila pravo u gotovo zamrznutu kupaonicu. U sjeanju su mi jo bile sve pojedinosti sna. Sjetila sam se da sam negdje proitala da snovi ne pripadaju nama, da su glasnici iz drugih svjetova, ali da su, na nau sreu, glasnici praznih ruku. U meuvremenu je teta Paula pretraila orman i pronala nekoliko komada Markove odjee koje je ocijenila prikladnim i pozvala me da joj pomognem odjenuti ga. Kada sam ula u sobu, zatekla sam Marka kako sjedi na klupi i tetu Paulu pored njega sa hlaama u ruci. Marko me je pogledao, a meni se na trenutak uinilo da su njegove oi ona dva zlatna kruga iz mog sna. Ako ti nisam doista potreban, nemoj me buditi, rekao mi je. Ostavi me. Ili mi obeaj, ako me povede, da e mi, kada osjeti da je potreba prestala, pomoi da se najkraim putem vratim tamo gdje si me nala. Dobro, rekla sam, jo uvijek razmiljajui o svom nedavnom snu. Obeavam, vratiu te. A sada, ako moe, odjeni se sm. 51

eljko Antunovi

Uzeo je odjeu iz ruku tete Paule i sm se odjenuo, a onda je mirno saekao da nas dvije zavrimo svoje pripreme za izlazak. Ima li neto to ti ne dozvoljava da krene sa nama?, upitala sam ga. Nema nieg to bi me prijeilo da uinim bilo to, odgovorio mi je. Provjerila sam da li je elektrina grijalica iskljuena i da li su sve slavine zavrnute, a zatim smo odjenuli posljednje komade odjee i izili iz stana. Napolju nas je doekao ledeni vjetar, ali, na nau sreu, autobuski kolodvor nije bio daleko, a tamo nas je ve ekao zagrijani autobus. Dok smo ili ulicama, poneki prolaznici su nas znatieljno promatrali. Moda nas dvije nismo izgledale dovoljno prikladne za Markovo drutvo zbog nae sjajne odjee i njegovog prastarog zimskog kaputa. Nitko nam se nije javio i nitko nas nije pozdravio, a i Marko se ponaao kao da nikoga ne poznaje. U autobusu smo se smjestili tako da je Marko sjeo do prozora, teta Paula do njega, a ja na sjedite u istom redu sa druge strane prolaza. Bio je to oigledan manevar tete Paule, koja je vjerojatno eljela da za vrijeme vonje Marka ima samo za sebe ili da ga naprosto odvoji od mene. Nije mi bilo ao zbog toga. Naprotiv, tako mi se pruala prilika da na miru razmislim o situaciji u kojoj sam se nenadano nala. U jedno sam bila sigurna. Uinila sam mnoge gluposti u svom ivotu, ali to to sam uinila u posljednjih nekoliko dana i to sam namjeravala initi i dalje nije bila samo najvea glupost ve i ista ludost. Ve i injenica da sam se odazvala na taj nesvakidanji i samo meni i mojoj ludoj tetki razumljivi poziv u pomo sma za sebe govorila je da je u meni poremeena mo kritikog rasuivanja i da mi nedostaje zdravog razuma. Nije me opravdavalo ni to to 52

Danini krugovi

se pokazalo da je poziv bio stvaran i opravdan i da je nae odazivanje na njega spasilo jedan ivot. Nije opravdavalo naprosto zbog toga to je bio samo jedan u bezbrojnom koru poziva koji vape za pomo, a koje sluamo neprekidno i na koje se i ne osvremo, jer znamo da je meu njima i na vlastiti vapaj, na koji se nee osvrnuti nitko. Prema tome, zakljuila sam, ovo bi putovanje imalo nekog smisla tek ako bi iz njega proizila i neka konkretna korist za mene. Kakva korist? Takva koja bi izmijenila moj poloaj u svijetu. Kako da izvuem ne samo takvu nego bilo kakvu korist iz ovog oronulog ovjeka, koji, oigledno je, zna mnogo vie od mene i koji osjea ono to ja moda nikada neu, ali koji teko da moe dati neto opipljivo i upotrebljivo. Tetu Paulu nisu muile iste brige. Ona je neto govorila i pokuavala u razgovor uvui i Marka. On se u poetku opirao, na njezina pitanja odgovarao je kratko, a zatim ponovno odvraao glavu od nje i nastavljao gledati kroz prozor. Teta se, meutim, nije obeshrabrivala i nije odustajala od svojih pokuaja pa se, kao i obino, dogodilo da nadvlada upornost. I prije nego to se autobus poeo uspinjati padinama Komara, Marko je ivo sudjelovao u razgovoru i gotovo da je vodio glavnu rije. Nisam mogla jasno uti o emu je govorio, ali sudei prema panji sa kojom ga je teta Paula sluala, zakljuila sam da je rije o zanimljivoj prii. Moda bi sve njegove prie njoj bile jednako zanimljive. Za razliku od naeg prethodnog putovanja preko Kupreke visoravni, ovog puta bilo je mnogo manje problema. Istina, bilo je hladno, ali je sijalo sunce, a cesta je bila oiena od snijega. Nije bilo razloga za strah pa ipak nisam uspijevala opustiti se. U Splitu nas je doekalo ugodno toplo vrijeme pa smo odluili proetati do tetinog stana. Tek su nas zaueni i 53

eljko Antunovi

podrugljivi pogledi prolaznika upozorili da smo ja i teta zaboravile da nismo same. Tonije bi bilo rei da smo se ve bile naviknule na Markov zaputeni izgled pa nismo nalazile nita neobino u njemu. On sm niim nije pokazivao da ga se reakcije drugih ljudi uope dotiu. Moda ih nije ni opaao. Kretao se kroz masu, vodei o njoj tek toliko rauna da izbjegne tjelesne dodire. Videi da se teta Paula koleba da li da i dalje ide naporedo sa njim ili da zaostane, krenula sam bre i preuzela njezinu poziciju, uhvativi pri tome Marka pod ruku. Htjela sam raistiti barem jednu nejasnou. ta si htio rei onom pjesmom koju smo nale na stolu u tvojoj sobi?, upitala sam ga. Kojom pjesmom? Silnom rukom kuca meava na vrata, silnim trkom bjei dan, navela sam prva dva stiha. Uzalud me mami oima od zlata, uzalud mi prua dlan, dodao je on sljedea dva. Da li neke od tih rijei imaju i neku drugu ulogu osim one koju ve oznaavaju?, upitala sam. Ove stihove moemo predstaviti nizom sastavljenim od etiri slike, od kojih prva prikazuje snjene pahuljice koje noene vjetrom udaraju u vrata. Druga brzo smjenjivanje dana i noi, u kojem svjetlost bjei ispred tame. Trea predstavlja krupne oi zlatne boje, a etvrta ispruenu ruku sa gore okrenutim, otvorenim i praznim dlanom. A moe takoe i eksperimentirati, nastavio je. Ne mijenjajui jedne rijei drugima nego im pridajui drugi smisao. Pretpostavi, na primjer, da rije meava sadri u sebi i znaenje vremena, a zatim zamisli da dan znai isto to i svijest. Oi od zlata nisu daleko od zlatne due, jer dua se kroz oi ogleda, a ispruen dlan sasvim lako moe da ukae na srce na dlanu. Ako to uini, u pozadini 54

Danini krugovi

one etiri slike pojavie se ne novi stihovi nego novo bie, koje je svjesno da vrijeme nezaustavljivo tee i da nepovratno odnosi onaj dio nas koji je potinjen vladavini naih osjetila i da je zato uzaludno ili suvino nuditi zemlji, ili eni, zlatnu duu i srce na dlanu. Neko smo vrijeme koraali utei i za to vrijeme sam pokuavala srediti u sebi dojmove koje je izazvalo Markovo tumaenje, a takoe i moj nedavni san. Kada sam u tome donekle uspjela, zamolila sam Marka da mi u istom smislu protumai i druga etiri stiha. Moja dua zebe, trai vatru pakla, da zaroni sve do dna, zato traim tebe, da bi me pomakla jedan korak izvan sna, citirala sam ih da bih podstakla Marka da govori. Okrenuo je glavu prema meni, pogledao me oima u kojima je, zaklela bih se, bilo i neto zlatnog sjaja, i mirno rekao: U ovom sluaju nemam to ni dodati niti to oduzeti. Htjela sam ga zamoliti da mi objasni bar to na to se odnosi onaj jedan korak izvan sna, ali ipak nisam rekla nita. Pomislila sam da mi zapravo i nije potrebno nikakvo tumaenje. Ve sam ga jedanput pomakla za jedan korak. Nisam znala tono gdje. Izvan smrti ili izvan sna? Potom je slijedilo novo pitanje. Znai li to da i moja dua jednako zebe i da prieljkuje makar i paklenu vatru da bi osjetila toplinu? Bilo je to drugi put da smo Marko i ja razgovarali o njegovim stihovima i oba je puta teta Paula izbjegla da se umijea u na razgovor. To me je zaudilo i pitala sam se da li je to uinila zbog toga to je potovala nau intimu ili zato to je eljela pokazati da ona za nju ne postoji. Kada ve razgovaramo o stihovima, rekla sam Marku, objasni mi ta si elio saopiti navodei Golobove stihove o eni zaspaloj u tijelu djeaka. 55

eljko Antunovi

Ne sjeam se toga. Kada sam ih govorio? U trenutku naeg prvog susreta. Tek to smo ule u tvoj stan i nakon to smo proitale pjesmu o kojoj smo maloas razgovarali, ja sam se uspela uz ljestve do tvog leaja i odgrnula zavjesu. Oi su ti bile otvorene. Gledao si me. Onda si izgovorio te stihove, za koje mi je teta Paula rekla da pripadaju pjesmi Lutka Zvonimira Goloba. Kako glase ti stihovi?, upitao je. Citirala sam ih. Nikada ih ranije nisam uo. Niti proitao, naravno, rekao je Marko, a ja nisam imala razloga da mu ne vjerujem.

56

Danini krugovi

GLAVA PETA

Sljedeeg jutra napustila sam Split i otputovala kui. Morala sam to uiniti kako bih izbjegla gomilanje dojmova koje nisam uspijevala ralaniti do kraja i sve njihove dijelove postaviti na odgovarajua mjesta. Marka sam prepustila teti Pauli, a da pri tome nisam ni pokuala razmisliti ta bi mu se moglo dogoditi. Bila sam uvjerena da e se teta valjano starati o njemu, ali sam sumnjala u to da e ga uiniti zadovoljnim. On je traio neto to teta Paula nije posjedovala i to nije mogla nabaviti, a ja naprosto nisam eljela ostati samo radi toga da bih saznala o emu se radi. U Marku i njegovim problemima nisam vidjela nita ime bih se mogla posluiti da bih razrijeila vlastite dvojbe. Zbogom, Dijana, rekao mi je kada sam pola. Zato zbogom?, upitala sam ga. Ne vjeruje ili ne eli vjerovati da emo se uskoro ponovno vidjeti? Ne elim se nadati, odgovorio je. Ako se ne eli nadati, ta onda eli, pitala sam se. Ako odbacimo nadu, ta nam preostaje? Kada sam stigla kui, imala sam o emu razmiljati. Prije svega o tome to uiniti sada kada sam napokon dobila svog ovjeka, nezavrenog i nesavrenog, u ijem sam se obzorju nala ne znajui ni sma kako. Ponovno se sve dogodilo mimo moje volje i bez mog sudjelovanja. Nije mi ostavljena nikakva mogunost izbora. 57

eljko Antunovi

Otila sam iz Splita vjerojatno nesvjesno pokuavajui pobjei od problem koji su se najavljivali, ali nikako nisam bila sigurna da ne inim uzaludan napor. Gdje ste bile?, doekao me je Josip sa pitanjem. Bezbroj puta sam nazivao tetin broj telefona i nitko se nije javio. Bile smo u Bosni, rekla sam mu namjeravajui izbjei lai koliko je to bilo mogue. ta ste tamo radile? ta se zimi moe raditi u Bosni? Skijale smo. Zaudio se, jer je znao da ja nikada ranije nisam ni stala na skije, ali nije inzistirao na detaljima. urio je da mi saopi novost za koju je vjerovao da e me obradovati. Matia je odluio da te unaprijedi, rekao mi je, a zatim je saekao dovoljno dugo da me uini nestrpljivom. Za to u mu sada sluiti?, upitala sam. Ti si sada ovjek broj dva u Muzikoj nakladi Matia, prva poslije Matie. Uspio me je iznenaditi, ali ne i obradovati. ta to konkretno znai?, upitala sam Josipa, a znala sam da to unapreenje, u stvari, ne znai nita. U Matiinom poduzeu postojao je samo jedan ovjek sa brojem, jedan jedini koji se pitao i koji je mogao donijeti neku odluku. Svi ostali uposlenici mogli su se podvesti pod jednu ili ak pod dvije nitice. Matia je rekao da e ti prepustiti dio svojih nadlenosti oko izbora skladbi za snimanje, te oko angairanja autora i izvoaa, obavijestio me je Josip. I ta jo? ta hoe vie? Jo nedavno si bila zadovoljna time to radi u administraciji. Nisam mu odgovorila. Nisam eljela razgovarati o Matii, bar ne u tom trenutku. eljela sam saznati ta rade 58

Danini krugovi

Marko i teta Paula. Kada sam kretala iz Splita, vjerovala sam da neu tako brzo poeljeti njihovo drutvo. Sada mi je nedostajao ak i onaj pusti i smrznuti Markov stan u Crkvicama. Moja dua zebe, trai vatru pakla... Sjetila se stihova koje Marko nije elio objanjavati i upitala sam se da li sam doista spremna spustiti se i na samo dno pakla da bih osjetila istinsku punou i toplinu ivota. Jesu li Josip i Matia prva dva stepenika koja vode u tom smjeru? Je li Marko trei? Ili je on ovjek koji je ve proao kroz pakao i koji stoga dobro zna da ni paklena vatra ne moe ogrijati ozeblu ovjeiju duu? I upravo kada sam se spremala pozvati tetu Paulu, zazvonio je moj telefon. Zvala je moja mama. ula sam da si bila u Splitu, rekla mi je. Bila sam. Lake ti je voziti se est sati da bi posjetila tetku nego rtvovati jedan jedini sat da bi vidjela majku. Na ovo joj nisam imala to rei, jer je bila u pravu. Znam da ne ali mene, dodala je, ali ne shvatam kako si mogla zaboraviti oca. Pominjanje oca nije moglo proi bez moje reakcije. Samo ti se ini, mama, rekla sam joj. I da hou, ne mogu ga zaboraviti. Znala sam da mamina rije mora biti posljednja. Da tako misli, rekla je, a u njezinom glasu su se nasluivale suze, ne bi propustila ve toliko vremena da ga obie i vidi kako mu je. Sa tatom sam razgovarala nekoliko dana prije nego to sam krenula u Split i iz onog to mi je rekao zakljuila sam da nema tjelesnih tegoba i da njegovo duevno raspoloenje ne izlazi iz okvira odavno uhodane svakodnevnice. Ipak sam ga pitala kako je, ta radi i treba li mu neto. 59

eljko Antunovi

Odgovorio mi je da je dobro i da mu nita nije potrebno. A na moje pitanje kako je mama odgovorio mi je da to pitam nju. Naravno, nije mi bilo ni na kraj pameti da prekidam razgovor sa njim da bih pitala mamu kako je. Pretpostavljala sam da e ona uiniti sve da bi se osjeala dobro, a kada se ne bude osjeala dobro, da e se potruditi da i ja saznam za to. Ne zanima te ta je tvoj otac uinio?, upitala je mama. Dobro zna da me zanima, odgovorila sam joj i ve sam bila odluila spustiti slualicu ako i dalje nastavi odlagati da mi saopi svoju namjeru. Meutim, mama je izabrala drugo rjeenje. Zaplakala je, a zaplakala je tako da me je prestravila, i to ne zato to sam pomislila da se dogodila neka nesrea nego zbog toga to je taj gest toliko odudarao od mamine prirode. ta se, zaboga, dogodilo?, upitala sam, a molila sam Boga da ne kae da je tata doivio neku nesreu, jer ne bih mogla podnijeti da ona plae zbog toga. Tvoj me je otac ostavio, odgovorila mi je. Gdje je otiao?, upitala sam, a raspoloenje mi se i protiv moje volje popravilo. Nije otiao nigdje. U svojoj je sobi, rekla je mama. Ali me je napustio. Razveo se od mene. Budi jasnija, mama!, viknula sam. Danas je sud, na zahtjev tvog oca, razvrgnuo na brak!, viknula je i mama. Tata je traio razvod!? Jeste. Poslije dvadeset i sedam godina braka. Zato, mama?, upitala sam, a nije bilo potrebno da pitam, jer mi je sve odavno bilo jasno. Netko mu je napriao lai o meni. A ti zna da on vjeruje u sve ono to govore protiv mene. 60

Danini krugovi

ta si ti na sudu rekla u svoju obranu? Nisam bila tamo, odgovorila je mama. Poslala sam zastupnika. Pokuala sam zamisliti ta se tog dana dogaalo u Osnovnom sudu u Bjelovaru. Mogla sam vidjeti oca, oajnog, pritjeranog uz zid, koji trai da se razvede njegov dvadeset i sedmogodinji brak, a na klupi pored njega ne sjedi njegova ena, da bi mu rekla eli li ili ne eli nastaviti ivjeti sa njim, nego je tu odvjetnik, koji ima ovlatenje prihvatiti razvod ako tuitelj bude inzistirao na njemu. Zato nisi bila tamo?, upitala sam, a mama je po jaini i boji moga glasa morala zakljuiti da sam bijesna. Nema pravo optuivati me, rekla je umjesto odgovora. Znam da nemam, prekinula sam njezinu obranu. I ne optuujem te, ali te moram upitati zar nisi mogla sma otii na sud pa se tamo opravdati. Zato da se ja pravdam?. Umjesto odgovora mama je postavila pitanje, a to je najlaki nain da se razgovor skrene u slijepu ulicu. Zbog toga sam prekinula vezu, rijeena da ve sutra otputujem u Bjelovar. Prije toga morala sam se pojaviti u Muzikoj nakladi Matia i preivjeti priu o unapreenju. Poetak ove za mene nevjerojatne prie ispriao mi je Josip odmah nakon mog povratka iz Splita, a nastavio ju je sm Matia narednog dana. Saekao me je pred vratima ureda. Ve izdaleka je bio uoljiv osmijeh na njegovom licu. Nadam se da si se odmorila i da si bolje raspoloena nego to si bila kada si krenula, rekao mi je i pruio mi ruku, a onda je za mnom uao u moj ured. Bez rijei mi je pruio pismenu odluku o mom postavljenju na mjesto producenta. To mjesto ranije i nije postojalo, jer je Matia 61

eljko Antunovi

sm obavljao sve one poslove koji su u sebi sadravali potrebu donoenja odluka. Podijelio sam se na dva dijela da bih jedan od njih dao tebi, rekao je kada sam proitala odluku. Sada si prva do mene. Paljivo sam ga promatrala, ali nisam mogla odgonetnuti u emu je stvar. Zbog ega je toliko velikoduan? Da li ga je uplaila moja prijetnja da u njegovoj eni rei za nau vezu? ta e na ovo rei tvoja ena?, upitala sam ga. I to je pitanje na putu da bude trajno rijeeno, odgovorio je i nije izgledao nimalo uplaen. O tome emo razgovarati veeras. Veeras neemo moi, napomenula sam, jer popodne putujem u Bjelovar. Nisi mi ni zahvalila, a ve najavljuje novi odlazak. Nisam ti zahvalila, jer jo nisam sigurna da u prihvatiti tvoju velikodunu ponudu, rekla sam mu. Matiino dobro raspoloenje u trenutku je splasnulo. Nemoj mi to raditi, Dijana, zamolio je, moglo bi se rei, skrueno. Proao sam kroz pakao da bih tebi priredio radost, a ti to tako olako odbacuje. To to je spomenuo pakao navelo me je da pomislim na njegovu enu. Dobro, rekla sam mu. O tome emo razgovarati kada se vratim, a do tada, molim te, razmisli o svemu. Ja nisam vrijedna toga da zbog mene razori svoju obitelj. Kasnije sam sa pitala zbog ega sam se ponaala tako kao da sam ga htjela obeshrabriti i udaljiti od sebe. Da li sam to uinila zato to mi je jedan razvod, onaj mojih roditelja, bio vie nego dovoljan? Ili je neto drugo bilo u pitanju? Bila sam sigurna da prije putovanja u Bosnu ne bih tako postupila. 62

Danini krugovi

Matia je napustio moj ured potkresanih krila, a ni ja nisam mogla izbjei strmoglavi pad raspoloenja. Pomislila sam kakvo bi to olakanje bilo napustiti Nakladu i otii negdje. Ali ne kui u Bjelovar. Otii naprijed, a ne vraati se u prolost, u sve one vrtoglave probleme, sa kojima je mogue suoiti se jedino na leima mrnje ili neke druge strasti. Osjeala sam da mi je potreban mir, a ne novo radno mjesto i prastari problemi koji nastaju zbog ljudske potrebe da ulaze jedni u druge i da se umnoavaju. Rije mir podsjetila me je na neto to mi je rekao Marko u svom stanu u Zenici. Nemoj me buditi ako ti doista nisam potreban. Doista, zato sam ga probudila? Da se ja i teta Paula nismo pojavile u njegovom stanu, on bi, besumnje, za nekoliko dana umro. Umro bi tiho, bez bolova, i moda bi sada ve bio u nekom sretnijem svijetu, u kojem dodir dva bia ne izaziva oluje. Neto kasnije posjetio me je Josip. Matia mi je rekao da ide u Bjelovar. ta se dogodilo? Izgledao je zabrinut. Podsjetio me je na onog nekadanjeg Josipa, koji mi je bio drag, jer je uvijek suosjeao sa mojim raspoloenjima. Dobro bi bilo da i ti poe sa mnom. Mogao bi neto nauiti. Kai mi ta se dogodilo. Nita to se ne dogaa svakodnevno. Moji su se roditelji razveli. Od Josipa i nisam oekivala nikakav komentar, jer je u problem iji sam nale naznaila prethodnom konstatacijom bio upuen gotovo jednako kao i ja. Tko je pokrenuo stvar?, upitao je. Rekla sam mu da je tata podnio zahtjev za razvod. 63

eljko Antunovi

Opazila sam bljesak iznenaenja u njegovim oima. To je bila sva njegova reakcija. U meni se pojavila elja da ga upitam ta on eka, zato ne poduzima neto dok jo nije kasno. Ili, moda, ima namjeru da to, kao i moj otac, uini tek onda kada doe u godine koje ne ostavljaju nikakvu mogunost za bezbolne lomove? Ako uope moe biti lomova koji ne bole. Ipak, nisam rekla nita, jer jo nisam bila sigurna da li Josip zasluuje da mu se odanou uzvrati za odanost ili prezirom za koristoljublje. U Bjelovar sam ipak otputovala sama. U tom problemu ja ti ne mogu nita pomoi, rekao mi je Josip. Ako poem sa tobom, samo u izgubiti vrijeme, a nemam ga previe. Putovala sam autobusom i za vrijeme cijelog putovanja imala sam dojam da se kreem prema Bosni. Oi me, naravno, nisu varale niti je moja mo rasuivanja bila bitno umanjena pa ipak su me osjeanja uvjeravala da e me i ovo putovanje odvesti na jugo-istok i da e Bjelovar i roditeljski dom biti samo usputne postaje. Postaja koja je imala biti samo usputna pretvorila se u zaarani krug iz kojeg nema i ne moe biti izlaza. Mama je u beskraj ponavljala svoju staru priu u kojoj je tata svemu bio kriv, jer je od prvog dana zanemarivao njezine potrebe pa je ona bila primorana njihovo zadovoljenje potraiti izvan doma. Dobro mi je bilo poznato kako je izgledala njezina potraga za zadovoljstvima. I ne samo meni. Mamina me pria i nije interesirala. Zbog nje ne bih ni krenula na put. Cilj mog putovanja bio je da utjeim oca i da od njega konano doznam ta je bilo to to ga je, usprkos svemu, sve te godine vezivalo za mamu. O razlozima koji su ga nagnali da zatrai razvod braka ve sam znala sve. Tatu sam pronala u hladnoj i polupraznoj sobi na katu. Sjedio je potpuno odjeven, kao da se tog trenutka spremio izii na ulicu. Pred njim na stolu stajale su aa 64

Danini krugovi

i poluprazna boca. Obradovao se kada me je ugledao, ali nije ustao sa stolice. Izgledao mi je umorniji nego obino, ali ne i naroito nesretan. Uzela sam praznu au iz vitrine i sjela za stol nasuprot ocu. Naspi nam, rekla sam. Odavno nismo pili zajedno. Slabo se nasmijeio i napunio nam ae. Bie ti hladno ovdje, rekao je. Nee, ve sam naviknula na hladan stan, odvratila sam prije nego sam razmislila kako bi otac mogao protumaiti ovu moju tvrdnju. Zar u stanu nemate grijanje?, upitao je, a ja sam pourila svoju greku prekriti pitanjem. ta se, u stvari, dogodilo?, upitala sam. Kao da se pripremio za ovo pitanje, tata je otvorio ladicu stola, odatle izvadio list papira i predao mi ga. Bila je to kopija zahtjeva za razvod. Nee tu nai nita to ti ve nije poznato, rekao mi je. Doista nisam pronala nita novo. ak sam uoila da je tata pokuao izbjei konkretne optube ili ih bar ublaiti, pravdajui svoj zahtjev prije svega razmimoilaenjem naravi. Sluaj, tata, rekla sam, odluna da otklonim sve nedoumice. Ti zna da je mama oduvijek skitala. Zato to nisi uinio ranije? Zato si ekao? Ne mogu ti odgovoriti na to pitanje, odvratio mi je tata. Mogu ti objasniti samo to to me je navelo da napiem ovaj zahtjev i da na sudu kaem da ne osuujem enu sa kojom sam ivio dvadeset i sedam godina, ali i da ne elim nastaviti ivjeti sa njom. Ne razumijem te, tata. 65

eljko Antunovi

Problem nije u tvojoj majci. U meni je. elim da ivim sm. Oduvijek sam to elio, ali sam tu elju guio vjerujui da je ona udovite koje me iskuava i kojem ne smijem dozvoliti da nadvlada sve one dobre sadraje u meni. Zar misli da je to za mene bila neka tajna?, upitala sam. I zar si to mogao sakriti? Nije bitno kako je to izgledalo vama. Vano je ono to sam ja tada osjeao i to osjeam sada. Osjeao sam se dunim da, usprkos svojoj naravi, ostanem uz obitelj do mog ili do njezinog kraja. Meutim, dogodilo se neto, jo ne znam to, zbog ega sam promijenio uvjerenje. U jednom trenutku shvatio sam da se kreem i da sam se oduvijek kretao svojim vlastitim putem. Poslije toga vie se nije postavljalo nikakvo pitanje u smislu ostati ili ne. Znai li to da se nisi razveo zbog toga to se mama sastajala sa drugim mukarcima?, upitala sam ga. To je njezina stvar. Moram priznati da me iznenauje. Jo malo pa e rei da si ti kriv za sve. Neu govoriti ni o kakvoj krivici nego o nunosti da ovjek ivi u skladu sa svojom prirodom, bar onoliko koliko mu to okolnosti doputaju. Ja sam uvijek imala dojam da ti ivi u nekom svom zasebnom svijetu, odakle nas promatra, smjeka se i tek se ponekad udobrovolji da kontaktira sa nama. Zar nisi mogao tako nastaviti? Moje je pitanje ostalo visiti u zraku pa sam pomislila da tata ne zna odgovor na njega. Nisam mogao nastaviti tako, rekao je ipak. Ne mogu ii svojim putem i istovremeno biti vezan za tvoju majku i za njezinu opsjednutost uicima. Moja mi vjera govori da na ovom svijetu ima privlanih pojava, ali da ni jedna od njih ne zasluuje da se za nju trajno veemo. 66

Danini krugovi

Ne znam to da ti kaem, tata. ini mi se da si o svemu dobro razmislio i nadam se da se nee pokajati. Tata se nasmijeio kao netko tko je svjestan svojih nedostataka, ali i odluan da ih vie ne prikriva. Kajau se ma to uradio, rekao je. Ipak, moram uiniti neto da bih se pripremio za neminovnosti koje dolaze. Na kakve neminovnosti misli, tata? Na starost i na smrt. Tatin odgovor me je iznenadio. Pa ti nema jo ni pedeset godina. Sasvim dobro izgleda. A onda mi je na um pala zastraujua misao. Da nisi bolestan?, upitala sam, plaei se njegovog odgovora. Ne znam. Moda i jesam, ali se ne osjeam loe, odgovorio mi je. Meutim, svjestan sam da u veoma skoro imati tih pedeset godina. A godine, u stvari, i nisu u svemu tome presudne, jer bolest i smrt mogu napasti svakog trenutka. elim se pripremiti za te napade. elim ih doekati ojaan i bez straha, ako je to mogue. To mi se inilo razumnim ukoliko, naravno, pripreme za susret sa bolestima i sa smru ne prekriju sve ono ostalo to jo ivot moe pruiti. Rekla sam to tati i, alei se, dodala da se pripremati mogao i u braku. Da je bilo mogue, uinio bih to, rekao je. Ali nije, bar ne uz tvoju majku, iji horizont ine obrisi njezinog vlastitog tijela. Njezino je tijelo za nju jedina stvarnost i ja ne znam da li se njezina svijest moe protegnuti i na neto to nije neposredno vezano sa njezinim tijelom. Zar nisam i ja takva?, upitala sam. I zar nisu sve ene takve? I ne samo ene? Ne vjerujem. U stvari, poznajem mnoge ljude koji o 67

eljko Antunovi

sebi razmiljaju kao o jednom od mnotva dijelova stvarnosti. A poznajem i one koji vjeruju da je njihova svijest utkana u jednu mnogo veu i sloeniju ivotnu aru. Jesi li nekada pokuavao utjecati na mamu kako bi se promijenila?, upitala sam ga, na to se tata nasmijao. Pokuavao sam, naravno, kao to svi mi neprekidno pokuavamo sve oko sebe izmijeniti i prilagoditi sebi. Na osnovu iskustva koje sam stekao u tim pokuajima, mogu ti rei da se ovjek zaljubljen u svoje tijelo ne moe promijeniti. Ili, tonije reeno, moe se mijenjati samo u skladu sa promjenama svog tijela, to znai da se moe kretati samo silaznom putanjom. Vjerovala sam da dobro poznajem svog oca. Smatrala sam da je pomalo nastran, ali tek toliko da se moe rei da nije kao ostali ljudi, a tu razliku vie je iskazivao onim to nije nego onim to jeste inio. Bio je povuen ovjek, ali bez kompleksa koji bi ga udaljavali od ljudi, i niim se nije posebno isticao. U svojoj okolini bio je poznat vie po mami, odnosno po tome to je bio njezin mu, nego po nekim svojim osobinama ili djelima. Dola sam ovamo sa nakanom da te utjeim, rekla sam mu, a vidim da tebi utjeha nije potrebna. U pravu si, Dijana. Nita mi nije potrebno. Ali mislim da e tvojoj majci trebati i utjehe i podrke, jer se njezin svijet ve poeo ruiti. Sada, kada ostaje sama, moda e praviti kojekakve gluposti pa vas dvije, ti i Paula, morate imati vie strpljenja i razumijevanja nego to ste ih pokazivale do sada. Zar ti nee pomoi?, upitala sam. Ja odlazim. Ve sam bio spreman kada si dola i ostao sam da bismo razgovarali. Eto i to smo obavili i vjerujem da smo se razumjeli. Kamo e? Iznajmio sam stan. Javiu ti se kada se smjestim. 68

Danini krugovi

Nije bilo svrhe da ga zaustavljam i da pokuavam promijeniti njegove planove. Ispratila sam ga do ulaznih vrata i ostala gledati kako se udaljava od kue u kojoj je proivio najvei dio svog ivota. Nije se osvrnuo, ali me to nije uvjerilo da odlazi laka srca i istih rauna i da je njegova vjera toliko jaka da nee osjetiti potrebu da se osvre na ono to je ostavio iza sebe. Stojei kod poluotvorenih vrata, zebla sam uz nejasno osjeanje da tata odlazi tamo odakle se jedan dio njega ne moe vratiti. Moda i tvoja dua zebe, pomislila sam. Ve i sama pomisao na duu koja zebe natjerala me je da zatvorim ulazna vrata i da se zapitam ta se to, u stvari, dogaa. Ili je, moda, mamina dua ta koja zebe i koja je u svakom trenutku spremna zaroniti do dna paklene vatre da bi se ogrijala ili pronala onaj dio sebe koji joj nedostaje. A moda je, zapravo, bezbroj takvih dua, lienih topline i zbog toga prisiljenih traiti podrku u svemu to im se uini da sadri bar zrno energije? Odgovori na sva pomenuta pitanja bili su potvrdni i, premda su mi sugerirali da budem popustljiva i prema mami i prema sebi, odluila sam se to prije vratiti u Zagreb. Zar ne moe ostati bar do sutra?, upitala me je mama. Sada u ostati potpuno sama. Nisam mogla a da ne budem bar malo zlobna. Zato ovu situaciju ne pogleda sa one povoljnije strane?, upitala sam mamu. Sada si slobodna i moe pozvati u kuu koga hoe bez bojazni da e ti netko zbog toga zamjeriti. Na to mi je mama uputila pogled u kojem je bilo i prijekora i prezira, ali i priznanja da ne vrijedi suprotstavljati se sudbini.

69

eljko Antunovi

GLAVA ESTA

Jo iste veeri vratila sam se u Zagreb. im sam se nala u svom stanu, pozvala sam telefonom tetu Paulu. Otkako sam se vratila iz Splita neto me je muilo. Morala sam saznati ta. ta radite?, upitala sam i odmah mi je bilo jasno da me je muilo upravo to to nisam znala ta rade teta Paula i Marko. Zabavljamo se, odgovorila mi je teta smijui se. teta to nisi ostala. Pitala sam je ime se zabavljaju, a ona mi je, i dalje se smijui, odgovorila neka to ostane njihova tajna. Nije bilo smisla da inzistiram na odgovoru pa sam promijenila temu razgovora. Naravno, nisam mogla a da ne spomenem razvod braka mojih roditelja. Prieljkivala sam, ali nisam vjerovala da je mogue da se to i dogodi, rekla mi je teta Paula. Tvoj je otac zasluio bolju enu od moje sestre. Nisam nikad ula da se alio na nju, rekla sam. Moram priznati da nikada nisam uspjela saznati kakav je on u stvari, rekla je teta, a sada ga razumijem jo manje. Htjela sam rei kako mi se ini da vidim neke slinosti izmeu tate i Marka, ali kako nisam znala odakle mi taj dojam dolazi, ostavila sam ga za sebe. Izmijenjale smo jo nekoliko polupraznih reenica i zavrile razgovor. Spustila sam slualicu i proetala kroz 70

Danini krugovi

stan, pitajui se ta da radim. Bilo je jo rano za spavanje, ali i kasno da se negdje ode. Pomalo me je udila injenica da Josipa nisam zatekla u stanu, ali poznajui njegove navike, oekivala sam da se svakog trenutka vrati. Kako se Josip nije vraao, otila sam u kuhinju i pripravila si veeru, a zatim sam objedovala i popila au vina. Potom sam neko vrijeme promatrala televizijski program, ali sam pri tome cijelo vrijeme gledala tatina lea i njegovu malo povijenu priliku kako se udaljavaju od kue. Pratei ovaj prizor, stalno sam imala na umu ono to mi je tata rekao o razlozima koji su ga naveli da zatrai razvod od mame, meutim, to je vrijeme vie odmicalo, bila sam sve sklonija vjerovati da iza svega toga ipak stoji neka druga ena. Iza svega na Zemlji stoji neka ena. Ne znam da li sam to negdje proitala ili je taj zakljuak bio plod mog vlastitog mudrovanja, ali sam u njegovu istinitost duboko vjerovala. ena jeste uzrok svim zbivanjima na ovoj planeti, a da li je ona i povod i svrha njihova, o tome ne bih mogla nita rei. Josip se nije pojavio ni u jedanaest sati pa sam odluila poi na spavanje. Pogasila sam svjetla i otila u spavau sobu. I upravo kada sam se poela svlaiti, zaula sam umove koji su pratili otvaranje ulaznih vrata. Vjerovala sam da je Josip na vratima i htjela sam mu poi u susret, a onda sam zaula glasove. Josipov i Matiine tajnice Monike, za koju sam, po mnogobrojnim znakovima koji su dolazili sa njezine strane, pretpostavljala da je prije mene bila Matiina ljubavnica. Nisam imala namjeru da se pritajim, tek me je elja da saznam kako su se njih dvoje nali zajedno nagnala da ostanem u tami i da ekam rasplet dogaaja. Nikada, ni u snu, ne bih mogla pomisliti da bi se to dvoje ljudi, razliitih po svemu, moglo nai zajedno na jednom ova71

eljko Antunovi

kvom usamljenom mjestu. Josip, krajnje nesamostalan i do servilnosti usluan, i Monika, usko ograniena svim svojim, pa i tjelesnim osobinama, imali su samo jedno zajedniko - elju da iz svoje neposredne okolice izvuku maksimum blagostanja, i po cijenu da rtvuju dio sebe. I ba zbog toga vjerovala sam da njih dvoje mogu pronai neki zajedniki interes, ali ne i interes jedno za drugo. ta e ti piti?, ula sam Josipa. Nije pitao da li e nego ta e piti. Po tome sam zakljuila da nisu prvi put u ovakvoj situaciji. Donesi ono to ima, odgovorila mu je Monika, a onda se zbog neeg nasmijala i smijala se dugo sa grevitim prekidima. Zanimalo me je emu se tako i toliko smije, ali sam po Josipovom priguenom govoru mogla zakljuiti jedino to da je on taj koji je zasmijava. I to je bila novost za mene - da je sposoban izazvati pravi napad smijeha. Nekoliko trenutaka bilo je tiho. Vjerojatno su punili ae i ispijali pie. A onda su poeli razgovijetno i smireno razgovarati. Ima razloga da asti, rekla je Monika. Naravno da imam, potvrdio je Josip. Kai mi jesi li ponosan na svoju enu?, upitala je ona. Sada je producent, a kako se gazda ponaa, mogla bi uskoro postati i njegov ortak. Kako to misli?, upitao je Josip. Mislim da bi se lako moglo dogoditi da se ti prerauna. Ili, da budem jasnija, da ostane bez ene. Ne znam zato, ali vidim da je Matia naisto poludio. Posvaao se sa enom, a mene je poslije toga zaduio da mu potraim dobrog odvjetnika. Nije rekao zbog ega mu je potreban pa ipak bih se mogla kladiti da planira razvod sa svojom suprugom, da bi se nakon toga oenio tvojom Dijanom. 72

Danini krugovi

Zanimalo me je ta e moj mu na to odgovoriti. On je neko vrijeme utio. Moda se osjeao pogoenim Monikinim predvianjima. Izmilja, rekao je napokon. Ljubomorna si. Krivo ti je to je Matia unaprijedio nju a ne tebe. Dabome da mi je krivo. Niti je ljepa niti je pametnija od mene i ne vidim po emu je zasluila Matiinu panju. Jo su dugo razgovarali o meni, o Matii i o sebi, i to na nain koji je mene beskrajno iznenaivao. Monika ni u jednom trenutku nije krila da me prezire zbog toga to je mojim dolaskom u Muziku nakladu Matia ona bila potisnuta u drugi plan, kao ni elju da povrati svoje ranije pozicije. Josip ne samo da joj nije povlaivao nego je otvoreno stao na moju stranu i srano branio moje pravo da zadrim to to sam osvojila u poduzeu. Rekla sam ti da nisi dobro proraunao, na kraju te, moglo bi se rei prijateljske, prepirke kazala je Monika Josipu. Matia e se razvesti od svoje ene i oenie Dijanu, a onda e njih dvoje tebe, a vjerojatno i mene, izbaciti iz poduzea. Nisam ula da li je Josip na to neto odgovorio, a nije me to previe ni zanimalo, jer sam imala silnu elju da vidim izraz njegovog lica. Vjerovala sam da je skamenjeno. Potom je uslijedilo novo iznenaenje. Nismo doli ovdje da bismo razmiljali ta e oni uiniti nego da bismo mi neto radili, rekao je Josip, a Monika se ponovno grevito nasmijala. A kako se smijeh poeo pribliavati, instinktivno sam se sklonila u ormar i smjestila meu kapute. Zaudo, nisam bila ni najmanje ozlojeena premda sam pretpostavljala ta e se dogoditi. Nisam to postala ni onda dok sam kroz kljuaonicu promatrala Josipa i Moniku kako se polagano, 73

eljko Antunovi

rekla bih rutinski, svlae i pri tome uivaju u prizoru koji su jedno drugom nudili. Bilo je sasvim oigledno da nisu prvi put u situaciji da meusobno vode ljubav. Monika se prestala glasno smijati, ali je njezino lice zadralo izraz radosti koja naoigled raste i koja se mora pretoiti u neto ili eksplodirati. Moja se pozornost ipak vie bila usmjerila prema Josipu, jer me je interesiralo da li e se ponaati kao i kada je sa mnom. Prvo to me je iznenadilo bile su opaske kojima je propraao svaku svoju gestu, a u kojima je bilo nog lepravog humora, njenosti i laskanja. Uz mene je bio sasvim drugaiji - isuvie ozbiljan i kao zaliven. U Monikinom drutvu ponaao se krajnje slobodno, kao jednak sa jednakim, a u mom je bio redovito zakoen, kao da se plaio pokazati ega sve ima u sebi. Dok sam ih promatrala kako vode ljubav, bilo mi je jasno da u tome silno uivaju i da njihov uitak nita ne ometa niti optereuje, ali mi je bilo jasno i to da ih taj uitak ipak ne ini zajednicom. I nakon stiavanja strasti nastavili su da se njeno zadirkuju i vie su nalikovali na dva nestana mlada prijatelja koji uivaju jedan u drugom, ali koji e se uskoro bez aljenja rastati i uputiti odvojenim stazama u susret vlastitoj sudbini. Zar nee ostati?, upitao je Josip kada je Monika ustala iz postelje i poela se odijevati. Neu, odgovorila je Monika. Sutra je slobodan dan i elim se naspavati, a sa tobom to ne bi bilo mogue. Plai li se sama otii u svoj stan? Naravno. Morae me otpratiti. Odahnula sam. Ve sam pomislila kako u morati cijelu no provesti u ormaru. Nakon to su Josip i Monika napustili stan, izila sam 74

Danini krugovi

iz ormara, zavukla se u postelju, koja je jo bila topla od tijela ljubavnika, i neoekivano brzo zaspala. Kada sam se ujutro probudila, doekao me je Josipov upitni pogled. Zato si se tako brzo vratila?, upitao je. Ispriala sam mu ukratko ta se dogodilo: da je tata napustio kuu i da ja nisam osjeala ni najmanju elju tjeiti mamu, jer sam uvjerena da e se ona sma veoma brzo utjeiti, premda utjehu i nije zasluila. Opasno je takvim enama davati podrku, rekao je Josip. U prvom redu zbog njih smih. Kakvim enama?, upitala sam ga. enama koje ne raspoznaju trajne vrijednosti i umjesto njih pred oima imaju samo svoju elju za uicima. Zar ima neto protiv uitaka?, upitala sam, a Josip me je pogledao kao da se pita krije li moje pitanje neku zamku koju on ne moe vidjeti. Odgovorio je nakon izvjesnog oklijevanja. Naravno da nemam, ali samo ukoliko uici nisu u sreditu svega i ako im se ne pridaje vanost koju ne zasluuju. Znai li to da oni nisu ono najvanije u ivotu? To ne znam. Ja sam, u stvari, elio rei samo to da nikakva iskljuivost ne moe biti ono prvo pa to ne moe biti ni zadovoljstvo. I srea prestaje ako je ima previe. To je bilo jo jedno u nizu iznenaenja koja mi je priredio Josip. Upitala sam ga koliko je sati a da pri tome nisam bila svjesna nikakve svoje namjere. Odgovorio mi je da e uskoro biti devet sati. Tada sam pomislila da autobus za Split kree u deset i da bih mogla poi sa njim ako pourim. ta emo raditi danas?, upitao je Josip. 75

eljko Antunovi

Ne znam ta e ti, rekla sam mu, ali ja putujem u Split. Pa tek si se vratila iz Splita, primijetio je Josip, ali me nije dalje ispitivao, kao da se plaio da bi mogao saznati i neto to mu nee odgovarati. Dok sam se urno pripravljala za put, zazvonio je telefon. Po nepisanom i neizreenom pravilu, kada smo bili zajedno u stanu, Josip je uvijek preputao meni da odgovaram na telefonske pozive. Nekoliko puta odluivala sam da u analizirati zbog ega se to dogaalo, meutim, nita nisam poduzimala, vjerojatno zbog toga to nisam imala nita protiv da tako i ostane. Mogla sam oekivati svaki drugi osim Markovog glasa. Odlazim, rekao mi je. Kuda?, upitala sam. Vraam se kui. Zato? Rekao sam ti da me ne budi ako ti nisam potreban. Osjetila sam silnu elju da se opravdam, meutim, nisam nalazila ni jedne jedine rijei kojom bih uobliila svoja osjeanja. Spustila sam slualicu i zaplakala, ogorena na sudbinu i bez nade da u ikada moi ispraviti svoju greku. Josip me je promatrao ne shvatajui ta se sa mnom zbiva i ne znajui ta da poduzme. Uzalud me mami oima od zlata. Izgovarala sam taj stih, a vjerovala sam da ga pratim u mislima. Ponavljala sam ga sve glasnije. Vritala sam ga. I samo po uasu na Josipovom licu mogla sam naslutiti kroz kakve sam promjene prolazila. I samo zahvaljujui Josipu ostala sam u okrilju razuma. Nakon prvih trenutaka neshvatanja i kolebanja Josip mi je priskoio, obuhvatio me u naruje i tako grevito sti76

Danini krugovi

snuo da sam i kroz svoje oajanje morala vidjeti da njegova osjeanja obuhvataju i mene kao da smo jedno bie. ta se dogodilo?, upitao me je kasnije, kada je prvi nalet oajanja proao i kada sam postala svjesna svog neprilinog ponaanja. Nita mu nisam odgovorila. ta sam mu mogla rei kada je moja reakcija i za mene samu predstavljala iznenaenje i tajnu? Dugo nakon toga pokuavala sam dokuiti ta me je to natjeralo da plaem i da vritim, da se ponaam kao da sam bila satjerana u slijepu ulicu, u kojoj su me doekali beznae i oaj. Meutim, nisam uspjela niti nazrijeti gdje se zaeo kratki spoj koji je doveo do poremeaja du cijelog lanca moje svijesti. Jasno mi je bilo tek to da su Marko i njegov stih bili samo posrednici a ne i uzronici dogaaja pa sam ih, kada sam o svemu temeljito promislila, mogla zanemariti. Ali ne i zaboraviti. Ne mora mi rei nita ako to ne eli, kazao mi je Josip nakon to je uzaludno ekao da mu objasnim svoj pla i ostalo to je ilo uz njega. Moda bi bilo dobro da se konano objasnimo, rekla sam mu. Ili, tonije, da se prestanemo obmanjivati i ponaati se kao da pojma nemamo ta se oko nas zbiva. Bila sam isuvie iscrpljena da bih nastavila zahtijevati razjanjenje, a Josip je imao dovoljno svojih razloga da izbjegava razgovor na tu temu. Odveo me je do kreveta, dao mi da popijem neko sredstvo za umirenje i ostao pored mene dok nisam zaspala. I, ini mi se, spavala sam ne samo cijelu tu subotu i cijeli naredni dan nego i svo vrijeme koje je bilo preostalo do proljea. Sjeam se, kao kroz maglu, da sam se iste veeri probudila i da sam potom veerala, gledala televizijski program i o neemu razgovarala sa Josipom. Zatim sam opet spavala, jela, razgovarala, odlazila u Muziku nakladu 77

eljko Antunovi

Matia i na neka druga mjesta i ponovno se vraala u svoj stan. Sjeam se kia, koje su danima neprekidno padale, ali me nije bilo briga za to, sjeam se i snijega, koji je na nekoliko sati smijenio kiu, ali me ni on nije zabrinjavao. Nisam osjeala hladnou, nisu mi smetale mokre noge niti se bilo to probijalo do onog dijela mene gdje su mi u to vrijeme bila pohranjena osjeanja. Sjeam se da je Josip, ma ta ja radila, uvijek bio negdje u blizini i sjeam se njegovog zabrinutog lica, koje se esto pretapalo sa Matiinim takoe zabrinutim licem. U sjeanju mi je ostalo i Monikino lice sa izrazom zagrcnutog smijeha. U sjeanju su takoe prisutni mamin i tatin lik i mnogi drugi manje vani. Najkrae reeno, moje sjeanje iz tog perioda sadravalo je samo likove i njihove pokrete u prostoru. Vrijeme je bilo odsutno, a takoe i rijei i sve ono to je imalo neke veze sa ulom sluha. Kada sam kasnije pokuala rekonstruirati to vrijeme, nisam se mogla sjetiti niti jedne izgovorene rijei, nikakve melodije, nikakvog uma pa ak niti bilo kakve misli koja nije bila predstavljena slikom.

78

Danini krugovi

GLAVA SEDMA

Izlazak iz komara zapoeo je telefonskim pozivom. Zvala je teta Paula. ta se to sa tobom dogaa?, upitala je. Ne znam na to misli, odgovorila sam. Dogovorili smo se da e doi pa nisi dola. Dogovorili smo se da e bar nazvati ako ne eli putovati pa ni to nisi bila u stanju uiniti. Odnekud sam bila svjesna svoje vlastite odluke da budem potpuno otvorena za sva pitanja, i po cijenu da neka od njih sadre i materiju koja bi na odreeni poticaj mogla eksplodirati. Ne sjeam se, rekla sam teti Pauli. Raunaj kao da sam se tek probudila iz zimskog sna pa mi ponovi ta smo se to nas dvije dogovorile. Obeala si da e doi do mene im se vrijeme proljepa, da bismo zajedno otputovale u Bosnu. Sjetila sam se da smo nas dvije neto dogovarale, ali ne i sadraja naeg dogovora. Zato bismo putovale u Bosnu?, upitala sam. Da vidimo kako izgleda proljee u Bosni, odgovorila mi je, a ja sam znala da je ona proljee spomenula tek ale radi. Bila je dobro raspoloena pa je ak jedan dio svog raspoloenja uspjela prebaciti u sivilo moje svijesti. Dakle, oekujem te danas popodne, rekla mi je teta Paula na kraju razgovora. 79

eljko Antunovi

Nisam joj nita obeala, ali kada sam pogledala kroz prozor, bila sam sigurna da u poi na put. Vani je sve blistalo od suneve svjetlosti i imala sam dojam da sam se tek probudila i da je jo rano jutro. Bilo je, meutim, vrijeme da krenem ako sam eljela stii na autobus za Split. Moda e ti putovanje dobro initi, rekao mi je Josip, pratei me u stan da se spremim. Ako eli, poi u sa tobom. Odbila sam njegovu ponudu. Nije mi bio potreban jo jedan svjedok. Moda je i teta Paula bila suvina. Planirala sam poi autobusom, a onda, kada sam ve izila iz stana, odluila sam putovati automobilom. Mislim da to nije dobra ideja, rekao mi je Josip kada sam zatraila da mi preda kljueve. Dozvoli da te ja odvezem, ponudio je, ali ja nisam eljela razgovarati o svojoj odluci. Uzela sam kljueve i uskoro sam bila na ulici, oduevljena prometnom guvom, koja je sva moja ula prisiljavala da budu maksimalno napeta. Moje se dobro raspoloenje zadralo i kada sam izila iz grada i kada sam ustanovila da sam se, ni sama ne znajui kako, uputila cestom koja je vodila prema istoku. Kako sam bila prilino slab voza, rijetko sam se sluila automobilom pa su mi putevi kojima sam imala proi bili gotovo nepoznati. Zbog toga sam pustila da automobil vodi mene umjesto da bude obrnuto, a zatim sam neko vrijeme uivala vozei se jednolinim tempom. Iznenadila sam se kada sam ugledala tablu koja je govorila da se nalazim u blizini Slavonskog Broda. Stala sam da bih pogledala kartu. Dok sam to inila, upitala sam se zbog ega bih se sada morala vraati ili traiti neki drugi put za Split kada mi je Bosna nadomak ruke. Drugim rijeima, upitala sam se da li mi je za ono to imam obaviti u Ze80

Danini krugovi

nici neophodna teta Paula ili je ona zapravo samo jedna od zapreka na putu, koji je ve i sm po sebi isuvie zakren. I prije nego to sam odgovorila na ovo pitanje, pokrenula sam automobil i nastavila se voziti u pravcu Bosne. Bila sam svjesna da e to teta Paula protumaiti kao izdaju. I da e biti u pravu. Svjesna sam bila i injenice da se ne mogu oduprijeti nagonu koji me je tjera da se kreem najkraim putem i da pri tome izbjegavam drutvo bilo koje ene. Dok sam se vozila krajolikom koji nisam poznavala, nisam, ipak, mogla izbjei da se upitam ta me je to najedanput obuzelo. Protekla su gotovo tri mjeseca od mog prvog i jedinog boravka u Bosni i za to vrijeme tek u nekoliko navrata sjetila sam se Marka Bonjaka, i to kao neke maglovite uspomene, koja nema nikakve neposredne veze sa mojim tadanjim ivotom. Kakvog onda smisla ima ovo putovanje, pitala sam se. I zato ga inim nepotrebno dramatinim izbjegavajui tetu Paulu, u ijem bih se drutvu, besumnje, osjeala prijatnije i sigurnije? Na alost, ili moda na sreu, odgovori na ova pitanja nisu se pojavili ni onda kada sam ve bila duboko u Bosni. Moda su izostali i zbog toga to sam se vie zanimala promatranjem okoline i pronalaenjem tragova bosanskog proljea nego razmiljanjem o tako kompliciranim stvarima kao to su one koje me tjeraju da inim i neto to se ne slae sa mojim poimanjem svijeta. Da je teta Paula sa mnom, pomislila sam u jednom trenutku, mogla bih se u veoj mjeri posvetiti krajoliku i potpunije uivati u ljepoti oblika kroz koje sam prolazila. Dva sata kasnije ponovno sam se zaustavila da bih pogledala kartu i isplanirala daljnje kretanje. Utvrdila sam da sam nadomak Zenice i to me je saznanje uzbudilo i uznemirilo. 81

eljko Antunovi

Zato?, upitala sam se. ta mi, u stvari, znae Zenica i Marko Bonjak u njoj? Opet sam bez odgovora nastavila voziti i doskora sam se nala pred dvojnim soliterom u Crkvicama. Prohladna travanjska no se ve bila spustila. udno, pomislila sam sjedei u automobilu. Prela sam toliki put a da mi ni u jednom trenutku nije palo na pamet da bi se moglo dogoditi da Marka ne naem ni u njegovom stanu, ni u gradu, ni na ovom svijetu. Zbog toga sam ostala sjediti u automobilu, ne znajui to da radim. Vjerojatno sam ekala da me nagon, a ne razum, uputi u nekom smjeru. Promatrajui oko sebe, zapazila sam da se preko puta nalazi restoran i to me je podsjetilo da nita nisam pojela otkako sam krenula iz Zagreba. Odmah sam osjetila glad, a ona me je pokrenula dalje. Odvezla sam se pred jedini hotel u Crkvicama. Odluila sam se tu smjestiti, kako bih istraila okolinu prije nego to se ponovno suoim sa Markom. Ula sam, rezervirala sobu i usput telefonom obavijestila Josipa da sam stigla. Nisam mu rekla gdje sam stigla. O tome emo, odluila sam, razgovarati kada se vratim. Tek potom otila sam u restoran. Poslije veere osjeala sam se raspoloenom za etnju. Crkvice su pruale malo mogunosti da se vidi neto novo ili nesvakidanje pa ni moja etnja nije mogla potrajati due nego to sam pretpostavljala. Zbog toga sam drugi krug zapoela odlukom da zavirim u poneki od brojnih kafea i restorana. inilo mi se da bih izbjegla svako objanjenje ako bih Marka srela u nekom od njih. Mogla sam, meutim, odmah pretpostaviti da e to biti uzaludan posao, jer mi se jo nikada nije dogodilo da mi se elja ostvari upravo onako kako sam zamiljala njezi82

Danini krugovi

nu realizaciju. Objanjavajui mi to, netko je rekao da nije mogue da se neto ponovi ba u svim detaljima, bez obzira da li se radi o dogaanjima u snu ili na javi. Ne postoje dva identina deavanja. Razlika mora postojati bar u nekim pojedinostima. Svaki novi pokret se razlikuje od onog koji mu je prethodio. Zbog toga je, rekli su mi, uzaludno pokuavati predstaviti nain na koji e nam se neto dogoditi, izuzev ako elimo da nam se ne dogodi upravo ono to smo zamislili, jer e oekivani dogaaj obavezno izgledati drugaije. Zbog toga se ini opravdanom tvrdnja da e nam se prije desiti ono to manje elimo i ime se manje zanimamo u svojoj mati. Obila sam gotovo sve restorane i kafee u Crkvicama, a Marka sam srela na ulici dok sam se vraala prema hotelu. Zamiljam te nagu u tijelu djeaka, rekao je netko iza mojih lea. Odmah sam prepoznala Markov glas. Zastala sam i saekala da mi prie. Okrenula sam se i suoila sa jedva prepoznatljivim likom. Bez onog grozniavog sjaja u oima, potkresane kose i izbrijanog lica, nije me podsjeao na Marka Bonjaka kakvog sam poetkom veljae ostavila u Splitu. Ili si me zaboravila ili trai nekog drugog, rekao je i pruio mi priliku da se ponovno uvjerim da je glas njegov. Izmijenio si se, rekla sam i sjetila se kakav je izgledao zimus. Obrastao kosom i bradom, omotan mnotvom odjee, inio mi se ogromnim i grubim, kao traper iz lmova o amerikom divljem zapadu. Ovo to vidi je Paulino djelo, rekao je i ispriao mi kako ga je teta natjerala da se obrije, a ona mu je sama skratila kosu. A kada je krenuo, primorala ga je da d obeanje da e se redovito brijati i iati. 83

eljko Antunovi

Ne bih se iznenadila ni kada bih saznala da te je svojim rukama okupala, rekla sam i pri tome nisam mogla do kraja sakriti ogorenje i ozlojeenost. Marko se nasmijao. Izgledao mi je neusporedivo mlai nego zimus, sitniji i njeniji. Djelovao je gotovo djeaki. I da jeste, ne bi na meni vidjela nita to ve nije vidjela prije toga, rekao mi je. Zaboravila si da me je ona njegovala, a to je podrazumijevalo i sve one neprijatne, da ne kaem gadne, poslove, koje nije mogue obaviti a da se pri tome ne upozna tijelo i sa one njegove runije strane. Tek nakon ove Markove primjedbe, koja je na mene djelovala i kao prijekor, sjetila sam se da sam se zimus u jednom trenutku upitala kako je mogue da on na svom leaju provodi dan za danom bez onih stalnih ljudskih potreba, kao da ima tijelo sveca, koje nita niti prima niti otputa. Dakle, teta Paula je bila ta koja je Markovo tijelo inila svetakim. Ona ga je svlaila i istila, njegovala ga je kao to se njeguje dojene. A o tome meni nije rekla ni jednu jedinu rije, dok sam se ja ponaala ne samo kao da nita ne opaam nego kao da se nita i ne dogaa. Ja sam se dosaivala, a teta Paula je obavljala muan posao njegovateljice na smrt bolesnog ovjeka. Svojim sam oima gledala kako se bezbroj puta penje uz ljestve na platformu i iezava iza zavjese. I sve noi je provela gore. Kamo si se uputila?, upitao me je Marko. Slegnula sam ramenima, razmiljajui ta da mu odgovorim. Zbog neeg nisam mu mogla rei istinu. Ako ne uri, mogli bismo negdje sjesti, rekao je. Bio je dobro raspoloen. Odgovorila sam mu da ne urim. Sada sam tu, kamo bih urila? 84

Danini krugovi

Uzeo me je pod ruku i poveo. Nismo dugo hodali. Uli smo u jedan od restorana i sjeli za stol u uglu. Neki od prisutnih upadljivo su nas promatrali. Drago mi je to si dola, rekao je Marko. I meni je drago, rekla sam. Nadam se da si ovog puta sama. Zato? Ima li neto protiv tete Paule? Ili ti je ao to ona nije dola? Nemoj me pogreno shvatiti. Siguran sam da bi Paula bila savrena ena za mene, ali pod uvjetom da sam i ja sm savren. Na alost, daleko sam od toga. Zbog toga si pobjegao iz Splita?, upitala sam ga. Zbog tetinog savrenstva? Nasmijao se i naruio nam pie. Ja ozbiljno mislim to to sam rekao. Paula je suvo zlato, ali se, na alost, obino dogaa da one prave vrijednosti dospijevaju u pogrene ruke. Zato potcjenjuje sebe?, upitala sam ga, odjedanput osloboena svih briga i dobro raspoloena. Ne potcjenjujem. Ja znam ta sam i gdje mi je mjesto. Ja sam kao crveni dijamant. Zbog toga to je izuzetno rijedak ili iz nekog drugog razloga na tritu ga uope ne uzimaju ozbiljno. Ne tretira se kao roba i interesantan je samo rijetkim kolekcionarima. A teta Paula nije kolekcionar? Nije. Ona eli samo jedan solidan dragi kamen, da joj svijetli i da joj ivot ini ljepim. Ja sam o tome imala drugo miljenje, jer da je htjela solidan dragi kamen, teta Paula ga ne bi traila tamo gdje je nala Marka. Meutim, osjeala sam da bi bilo glupo kvariti raspoloenje razmatranjem takvih detalja. Tetu Paulu sam ostavila u Splitu i prizivati je znailo bi stavljati je izmeu sebe i Marka. 85

eljko Antunovi

Marko je brzo ispio svoje pie i dao znak konobaru da mu donese drugo. U puno se bure moe dosipati, ali zar e ono od toga biti punije?, upitala sam ga. Jasno da nee, odgovorio je i uzeo me za ruku. Nee biti punije, ali e se osjeati ugodnije. Zamislila sam bure iz kojeg se tekuina prelijeva, a onda sam pokuala zamisliti sebe na njegovom mjestu kako uivam u svojoj prepunjenosti. Rezultat tog pokuaja bio je smijeh, koji je nazaustavljivo pokuljao iz mene i prosuo se po cijeloj prostoriji. Oito se dobro zabavljate, rekao nam je ovjek koji je donio novo pie na na stol, a zatim mi je pruio ruku i predstavio se. Mora da ste donijeli dobre vijesti za Marka, rekao mi je nakon to sam se ja predstavila njemu. O onom najboljem jo nismo stigli razgovarati, rekla sam i nastavila govoriti ono to uope nisam namjeravala rei. A rekla sam da sam producent Muzike naklade Matia i da sam dola da se sa Markom dogovorim o snimanju nekih njegovih skladbi. Dok sam to govorila, naizmjenino sam promatrala lica oba mukarca. Lice ovjeka koji nam je donio pie zateglo se do pucanja i izrazito problijedilo, a Markovo je lice poprimilo izraz negodovanja. Ba mi je drago, jedva je izustio prvi i odmah se udaljio, dok je drugi neko vrijeme utio, jasno pokazujui neslaganje sa mojom intervencijom. Zato si mu to rekla?, najzad me je upitao. Zato jer sam vidjela da te ne voli, odgovorila sam. To nije razlog da lae. Po prvi put sam bila zahvalna Matii za neto to je uinio za mene. Izvadila sam iz tane odluku o postavljenju 86

Danini krugovi

na mjesto producenta i pokazala je Marku. Nema razloga da laem. Dobro, ne lae, rekao je Marko kada je proitao odluku. Ali, svejedno, ja ti nemam ta ponuditi. Nije bio raspoloen kao nekoliko minuta ranije. Ima, ali neemo sada razgovarati o tome, rekla sam mu, elei povratiti maloprijanju atmosferu. Meutim, Marko nije mogao tek tako preskoiti provaliju koja se nenadano pojavila meu nama. Sve vrijedno to sam stvorio su te dvije pjesme-poruke, koje sam uputio tebi. I odmah da ti kaem: raspolai sa njima kako eli. One pripadaju tebi, kao to ti pripadaju i pisma koja su upuena na tvoju adresu. One spadaju u tvoju intimu i samo od tebe zavisi da li e ih objaviti. Shvatila sam ta je htio rei i znala sam da je njegovo raspoloenje splasnulo zbog toga to je pomislio da sam dola zbog njegovih pjesama a ne zbog njega smog. Oigledno, nije osjeao da su on i njegove pjesme isto. Slijedei tvoje pjesme-poruke, dola sam do tebe, rekla sam mu, i ja ih ne mogu tretirati drugaije nego kao jedan, i to vaniji, dio tebe. ovjek koji nam je donio pie, a koji se predstavio kao Neven Tomi, opet je priao naem stolu. Sudei prema izrazu njegovog lica, inilo se da je uspio prevladati gr neprijatnog iznenaenja. Ovdje smo svi Markovi prijatelji, rekao mi je, i drago nam je da mu se konano pruila prilika. Pa ako je tako, zato ne bismo veeras uli neto od onog to namjeravate snimiti? Ostavi nas na miru i poalji nam pie, odvratio mu je Marko. Neven Tomi se povukao bez rijei, a nedugo zatim, opet utke, donio nam je narueno pie. 87

eljko Antunovi

U emu je problem?, upitala sam Marka kada se Neven Tomi udaljio. Nema problema, odgovorio mi je. Nema ih vie. Osjeala sam da se njih dvojica veoma dobro poznaju i da su nekada bili veoma bliski. Upitala sam Marka grijeim li. Bili smo prijatelji, odgovorio je. Ali kako je jedini nain da zadri prijatelje taj da ih nikada ne iskuava, jasno je da meni nije preostao ni jedan. Izuzimajui, moda, tebe i Paulu. U meuvremenu je Neven Tomi zapoeo svirati. Najprije je svirao sam, a uskoro su mu se pridruila dva mladia. Svirali su iznenaujue dobro i svirali su neke stvari koje ja nisam poznavala. Sviaju mi se, rekla sam Marku. Pokuavaju iskoristiti priliku da ti se dopadnu. Bilo bi mi drago da je i ti iskoristi. Kako? Tako da mi svoje poruke otpjeva. Marko me je neko vrijeme zamiljeno promatrao, dok su njegove ruke, moda i nesvjesno, stezale moje. Samo poruke?, upitao je. Nita vie? Potvrdila sam. Dobro, obeavam ti. Ali nekom drugom prilikom. Ostali smo jo neko vrijeme u restoranu, dovoljno dugo da Markovo raspoloenje ponovno poraste. Kada smo izili na ulicu, nije se uope postavilo pitanje kuda emo poi. Poli smo, kao da smo se jo davno o tome dogovorili, prema Markovom stanu. Nemoj ukljuivati svjetlo, zamolila sam ga dok je otkljuavao ulazna vrata. Plaila sam se prizora koji bi mi se mogao ukazati u praznom i zaputenom stanu. Marko me 88

Danini krugovi

je posluao i kroz tamu me proveo do one iste sobe u kojoj smo boravili zimus. Svukla sam se, a dijelove svoje odjee bacila sam u pravcu mjesta gdje se, pretpostavljala sam, nalazio stol. Hoemo li se popeti gore?, upitala sam. Ja sam ve gore, odgovorio mi je Marko sa platforme. Dok sam se uspinjala na platformu, pitala sam se da li je i teta Paula odlazila gore sa istom eljom, koja njoj u tim trenucima nije mogla biti ispunjena. Uvukla sam se pod pokriva pored Marka i iznenadila se kada sam osjetila da je odjeven. I on se jednako iznenadio shvativi da sam ja naga. Njegovo iznenaenje ipak nije bilo toliko neoekivano da bi zbog njega morao skinuti ruku sa moga tijela. Ostavio ju je tamo gdje se zatekla, a nedugo potom krenuo je da njome istrai predjele koje jo nije poznavao. Nalazim te u tijelu djeaka, apnuo mi je u samo uho nakon to je dlanom preao preko mojih malenih grudi i krenuo krivinama struka i bokova. Ne znam zato, sjetila sam se Josipa i Monike i njihove ljubavne igre u mom branom krevetu, koja je bila prepuna njenosti i u kojoj se strast nije pokazivala u svojoj najprostijoj odjei nainjenoj od pukog ponavljanja pokreta. Preostalo mi je da obavim jo ovo putovanje, a onda u se moda useliti u jedno ovakvo tijelo i bie mi za sve dovoljna i sma njegova njenost, rekao mi je Marko. Njegova je ruka nastavila putovati obrisima moga tijela, a njegove su rijei nastavile plesti mreu kojom se moja svijest omotavala kao na smrt umoran ovjek snom. I dok su dodiri njegovog dlana palili bezbrojna svjetla svuda oko mene, osjeala sam da tonem, ali da tonem u sredinu za koju sam bila sigurna da mi je naklonjena. 89

eljko Antunovi

GLAVA OSMA

Kada sam se probudila, pronala sam jo mnogo upaljenih svjetiljki na povrini mog nagog tijela i jednu Markovu zaspalu ruku na njemu. Promatrajui Markovo lice, koje je san proarao bezbrojnim jedva zamjetljivim pokretima, pitala sam se zar je mogue da smo oboje zaspali na samom poetku ljubavne igre, koja je obeavala velianstvenu sveanost vatrometa. A zaspali smo tako naglo da se sna i ne bismo sjeali da smo se oboje probudili u istom trenutku. Marko je spavao odjeven, u koulji i hlaama. Polako, da ga ne probudim, otkopala sam mu nekoliko dugmadi i zavukla ruku ispod koulje. Tijelo mu je bilo glatko i dok sam ga milovala, osjeala sam kako strast, koja je sino izostala, odnekud navire i poinje me plaviti. Marko je otvorio oi, osmijehnuo se i privukao me blie sebi. Ako ti mogu za neto posluiti, stojim ti na raspolaganju, rekao mi je. Slobodno se poslui. Nisam ekala da mi se ponudi drugi put. Pridigla sam se i bacila na njega. Pourila sam da ga ugrabim kao da mi je sama smrt suparnica i sprema se da mi ga otme. Nisam imala vremena otkopavati preostalu dugmad na koulji. Potrgala sam ih jednim pokretom, da bih svoje grudi zarila u Markove i pokuala ih to je mogue dublje utisnuti. Onda sam mu rukama obuhvatila glavu, vrsto je stisnula i svoje usne i jezik unijela u njegova usta, nastojei tamo istraiti 90

Danini krugovi

sve mogue zakutke i pomijeati se sa svim sokovima koje sam uspjela izazvati. Marko mi je najprije uputio pogled u kojem je bilo i uenja, ali jo vie nevjerice, a zatim je sklopio oi i pokorio se mojim napadima tako to je uzvraao na njih u onoj mjeri koliko sam to ja dozvoljavala. Kada su kroz mene krenuli talasi topline, zbacila sam pokriva sa sebe i strgnula preostalu odjeu sa Marka. Uinila sam to tako da ga je moralo zaboljeti, ali ja nisam imala vremena misliti niti na bolove koje sam zadavala sebi. urila sam da to prije stignem do cilja, prema kojem me je upravljalo sve uestalije talasanje topline. Popela sam se na Marka i uinilo mi se da je on ta laa sa kojom se njiem na moru strasti. Dizala sam se i padala, sve bre i sve bjenje, a valovi su jurili kroz mene, ulazei u donji dio utrobe, zatim se razlijevajui po elucu i pluima, da bi kroz stegnuto grlo iknuli u glavu i tamo se rasprsnuli u rojeve varnica. I tek kada mi je cijelo tijelo bilo ispunjeno toplinom, a svijest mi se gotovo izgubila u svjetlosnim bljeskovima, osjetila sam da moja pomama jenjava. Jo sam se neko vrijeme dizala i sputala, ali sve sporije i sve krae, a onda sam se sruila na Marka, koji me je jednom rukom prigrlio, a drugom je dohvatio pokriva i prebacio ga preko naih oznojenih tijela. Dok sam tako leala, nisam mislila ni na to odreeno. Ali jesam osjeala. U meni je u isto vrijeme bilo prisutno vie razliitih osjeanja. Meu njima najizrazitije je bilo osjeanje ponosa zbog ovjeka koji se nalazio pored mene. Nisam se pitala zbog ega se ponosim njime. Nije mi to bilo vano. Jednostavno, ponosila sam se njime kao da sam ga sma stvorila. Bila sam do vrha ispunjena zadovoljstvom, a u tom zadovoljstvu, zajedno sa ponosom, plivalo je i neto nalik 91

eljko Antunovi

zluradosti upravljenoj ka teti Pauli. Premda i smo neodreeno, to osjeanje kao da je govorilo da se moja teta uzalud trudila oko neeg za to je morala znati da joj ne pripada. Iako sporo, zanos se ipak hladio, a zajedno sa njim hladilo se i moje tijelo. Postalo je neugodno leati, jer se ohlaeni znoj lijepio za sve ega bi se tijelo dotaklo. Moram se istuirati, rekla sam Marku, a zatim sam se, ne ekajui ta e mi rei, izvukla ispod pokrivaa, spustila niz ljestve i otila u kupaonicu. Dok sam se promatrala u ogledalu, upitala sam da li ima tople vode. Nema ni tople niti hladne, odgovorio mi je Marko stojei u okviru vrata kupaonice i promatrajui me oima u kojima sam zamijetila nekoliko zlatno-utih iskrica. Kako nema?, upitala sam mehaniki. Jednostavno, odgovorio je mirno, kao netko tko je ve odavno navikao na sve nedae. Tople nema zato jer nema struje, a hladne nema jer se pokvarila slavina pa sam zatvorio ventil. Pa ta da radim?, pitala sam, zateena situacijom u kojoj se nikada do tada nisam nala. Marko je uzeo runik, priao mi i poeo mi trljati tijelo. inio je to dovoljno obazrivo, ali i temeljito pa sam ponovno u sebi poela nazirati elju. Usput me je poljubio u vrat i pomirisao mi grudi. Nemoj, rekla sam mu. Ne bih imala snage jo jedanput prijei cijeli put. Tada se Marko poeo smijati. Smijao se tiho, ali cijelim svojim tijelom. Mogla sam se zakleti da je i njegova dua sudjelovala u tom smijehu. Zaueno sam ga promatrala, ekajui da prestane, i pitala se odakle izvire i povodom ega je sva ta ista radost. Jasno da ne bi mogla ponoviti to to si ve uradila, rekao mi je Marko kada je doao do daha, jer je to bilo 92

Danini krugovi

divovsko djelo za jedno tako malo i njeno bie. Napadala si kao da si ti krvolona zvijer i kao da sam ja tvoj plijen. Mogu ti rei da sam se u pojedinim trenucima plaio i za sebe i za tebe. Nisam bio siguran da li e izdrati tempo koji si sebi nametnula, a za sebe nisam znao koliko dugo mogu izdrati a da ne eksplodiram. Jesi li izdrao?, upitala sarn. Jesam. Nisi eksplodirao?, pitala sam dalje, a da jo nisam imala jasnu predstavu o tome ta je Marko podrazumijevao pod eksplozijom. Na alost, nisam, odgovorio je bez aljenja. U vrijeme dok sam jo mogao, suzdravao sam se da bi ti nakupila dovoljno slasti, a kada se to dogodilo, za mene je ve bilo kasno. Zato kasno? Pa ja sam ovjek u godinama i moja su zadovoljstva na izmaku. Nisam postavila novo pitanje i Marko je nastavio da me trlja runikom. Potom sam ja istrljala njega pa smo se odjenuli i spremili za izlazak. Napolju nas je doekalo sunano jutro. Hoemo li otii negdje na doruak?, upitala sam. Moda bi bilo bolje da kupimo neto hrane i da odetamo izvan grada, predloio je Marko. To mi se uinilo zgodnom idejom. Uli smo u prvo posluivanje i ja sam, ne razmiljajui o okolnostima u kojima se nalazim, napunila korpu. Bie nam potreban auto da sve to ponesemo, primijetio je Marko. Ako treba, imamo i auto, rekla sam i povela ga do hotelskog parkiralita, gdje sam prethodne veeri ostavila svoj automobil. 93

eljko Antunovi

Prije nego to smo krenuli upitala sam Marka ne bi li bilo pametno najprije uplatiti njegov dug za elektrinu struju. Zato? Zar me nisi sino molila da ne ukljuujem svjetlo?, upitao je Marko. Interesiralo me je zbog ega raun za struju nije platio na vrijeme. Zato to mi novac koji mi je dala Paula nije bio dovoljan za sve, odgovorio je. Pitala sam ga ta je sa njegovim novcem. Neto takvo kao to je moj novac ne postoji, rekao mi je. I ne postoji nita moje osim onih ostataka pokustva i odjee koje si vidjela u stanu, koji takoe ne pripada meni, i ovih tjelesnih ostataka, kojih sada ne bi bilo ovdje da se ti i Paula niste pojavile i prekinule moje putovanje u svijet gdje posjedovanje uope nije nuno. Moje posljednje pitanje i Markov odgovor na njega opipljivo su izmijenili atmosferu kojom smo se kretali. Trebalo je da znam da e spominjanje novca neminovno pokrenuti cijeli lanac problema bilo o kojem ovjeku da je rije. Osjeala sam se krivom zbog toga i pokuala sam se opravdati. Uinila sam samo ono na to sam bila prisiljena. Samo ono to si sam zahtijevao, rekla sam mu. Zar nisi priznao da su pjesme bile poruke i pozivi? Marko mi nije odgovorio. Stajao je pored automobila i ekao da ja uem i otvorim mu vrata. Uinila sam to, a onda smo neko vrijeme sjedili u automobilu i, ne govorei nita, gledali kroz vjetrobransko staklo. ta eka?, upitao me je neoekivano, pogledavi me kao da se tek probudio. ekam tebe, odgovorila sam. Mora mi rei kamo emo. 94

Danini krugovi

Pokazao mi je put kojim emo se kretati, a zatim mi je prstima dodirnuo obraz. U planinu se ne ide automobilom, rekao je. Kada se krene gore, sve one stvari koje bi mogle postati teret ostavljaju se kod kue. Meu suvinim stvarima automobil je na prvom mjestu, jer se mora izbjei da poetak uspona bude odvie lagan i brz. Planina se osvaja i upoznaje polako, korak po korak. Umjesto laganim koracima, mi smo se uz planinu poeli uspinjati brzo i udobno, u raspoloenju koje je raslo srazmjerno savladanoj visini. ini se da voli planine?, primijetila sam. Samo ti se ini. Nema razloga da ih volim, rekao je Marko. Naprotiv, osjeam neki otpor prema njima slian strahu. Za manje od pola sata popeli smo se do visoravni sa velikim travnatim prostranstvom, odakle se pruao lijep pogled na grad i na njegovu okolinu. Skrenuli smo sa ceste i jedva vidljivom stazom prevezli se jo nekoliko stotina metara do mjesta koje smo ocijenili pogodnim za na cilj. Hoemo li najprije jesti pa onda etati ili emo uiniti obrnuto?, upitao me je Marko nakon to smo izili iz automobila. Ja sam bila za prvo rjeenje. Jesi li kupila neto od pia?, upitao je dok sam iz vreica vadila hranu i stavljala je na travu pored automobila. Za vrijeme kupovine pie mi nije ni palo na pamet. Je li ti neophodno?, upitala sam. Nadam se da nije, odgovorio je. Bila sam gladna i jela sam dugo i mnogo vie nego to sam to obino inila. Sve to bih stavila u usta pretvaralo se u isti uitak. Marko je, naprotiv, jeo bez volje. Bila sam 95

eljko Antunovi

sigurna da prethodne veeri, u vrijeme koje smo proveli zajedno, nije pojeo nita. Jesi li dobro?, upitala sam ga. Jesam. Zato pita? Nisi pojeo gotovo nita. Pojeo sam onoliko koliko mi je bilo potrebno. Kada sam utolila glad, koja mi se uinila udovinom, krenuli smo u etnju. Ja sam eljela poi u umu, a Marko me je poveo du ivice ume. One najbolje stvari ee se nalaze na crtama gdje se dodiruju ili razdvajaju razliite sredine, obrazloio je svoju odluku. Neto kasnije pokazao mi je jedan nizak grm iji su me sitni ljubiasti cvjetovi sa etiri latice podsjeali na cvjetove jorgovana. Ova je biljka dobar primjer za moju tvrdnju, rekao je. Drugi dio njezinog latinskog naziva potjee od arapske rijei za grob, po emu se moe zakljuiti da je smrtno otrovna. Govorio si o najboljim stvarima. Zar je i otrovna biljka jedna od njih?, upitala sam. U svakom sluaju vrijedi vie od onih bezbrojnih neutralnih, koje ne mogu pokrenuti nita, odgovorio je. Najbolje su one stvari koje pruaju neko rjeenje. Pitala sam ga da li to znai da je bolje bilo kakvo nego nikakvo rjeenje, podrazumijevajui pod bilo kakvim rjeenjem i, recimo, ubojstvo i samoubojstvo pomou otrova. Ako se mogu staviti na vagu neto i nita, onda sam ja za ovo prvo. Morala sam saznati neto to me je muilo jo od trenutka kada sam prvi put ula u Markov stan i snano osjetila da tu ne boravi ivot, da se on, u stvari, odatle gotovo u cijelosti povukao i bio ve spreman svoje mjesto ustupiti 96

Danini krugovi

smrti. Vjerojatno je to osjeanje, ali moda i strah koji je potom uslijedio, bilo razlog to sam se izgubila i to sam prepustila teti Pauli da spaava to se spasiti moglo. Ona je, uostalom, i bila pogodnija za to, jer nije shvatala koliko nam je smrt bila blizu. Ako za tebe ne postoji dilema neto ili nita, ne bi trebalo postojati ni ona ivot ili smrt. Opredijeli li se za neto, onda si se opredijelio i za ivot. Tako je, rekao je Marko na moj pokuaj da ga isprovociram zaobilaznim putem. Napravili smo jo nekoliko koraka prije nego to me je pozvao da sjednem. Sjeli smo na samu ivicu obronka, odakle smo imali pogled na jednu usku duboku dolinu i na padine okolnih planina. Znai li to da nikada ne bi namjerno uinio neto protiv svog ivota?, pokuala sam svoju namjeru ostvariti izravnim putem. Prije nego to je odgovorio na moje pitanje, Marko je pruio ruku i pomaknuo ustranu pramen kose koji je zaklanjao moje desno oko. Znam ta eli saznati: da li bih bio u stanju ubiti se. Pourila sam da ga ispravim. To nije bilo moje pitanje. Rekla sam da elim saznati njegovo miljenje o tome da li je samoubojstvo svrsishodno. Ako teko patimo, da li emo samoubojstvom skratiti svoje muke ili emo, zapravo, nainiti nepopravljivu tetu? Skratiti muke ili nainiti nepopravljivu tetu? Pitanje si postavila tako da mi doista nije teko opredijeliti se. Patnja se ne moe skratiti, moe se samo odgoditi. Ali ja ne znam ta e se sa njom desiti ako je odgodimo za kasnije da li e ostati jednako velika ili e se umnoiti. Siguran sam samo u to da nee nestati. 97

eljko Antunovi

Okrenuo je glavu prema meni i zagledao mi se u oi. Samo sam ti pokazao jednu biljku, koja je sluajno otrovna. Jesu li otuda potekla sva ova pitanja o ivotu i o smrti? Odmahnula sam glavom i kosa mi se pri tome vratila u prijanji poloaj. Marko je ponovno ispruio ruku i sklonio pramen ispred mog oka. Ti dobro zna odakle ta pitanja dolaze, rekla sam, a pramen se opet vratio na ranije mjesto. Moram priznati da o njima razmiljam otkako znam za sebe. I ne samo da razmiljam. Uinio sam i neke konkretne poteze. to se tie ve spomenute biljke, godinama sam svake jeseni iznova pravio tinkturu od njezinih listova i plodova sa ciljem da obezbijedim ekasno sredstvo koje e mi pomoi da skratim muke kada dou i ako postanu neizdrljive. Meutim, to se tie skraivanja muka, vjerujem da postoji bar jedan nain koji bih izabrao prije otrova. Interesiralo me je koji je to nain. Pogledaj tamo, rekao mi je Marko i rukom pokazao jednu kamenitu platformu koja se nadnosila nad duboki ponor, po ijem dnu je tekla rijeka. Kada bih bio siguran da neu morati ponavljati sve one ve proivljene injenice svoga ivota i da u moi krenuti dalje i nakon toga, otiao bih tamo i skoio. Uasno se plaim visine, ali slutim da je strah u meni prisutan samo zbog toga to sam u dodiru sa zemljom i vjerujem da bi ga nestalo onog trenutka kada bih se odvojio od litice. Napokon sam morala odluiti da li u postaviti ono pitanje za koje sam vjerovala da me moe odvesti u samo sredite Markove due. Zato nisi uinio to umjesto to si se ubijao gladovanjem? Ponovno je pruio ruku i uklonio pramen moje kose. 98

Danini krugovi

Ovaj pramen te ini kao da se skriva i proviruje iza njega. Na to nisam rekla nita. ekala sam da vidim da li e Marko nastaviti izbjegavati da odgovori na moje pitanje. Ipak to nije uinio. Mogao sam i pretpostaviti da e to tebi upravo tako izgledati, rekao mi je. Ali mora mi vjerovati da u svemu tome nije bilo nikakve namjere. Jednostavno, dogodilo se. Ono to si ti vidjela kada si zimus dola kod mene bila je samo logina posljedica mog naina ivljenja. Tonije, mog naina preivljavanja, jer sam se posljednjih nekoliko godina izdravao nekim sitnijim poslovima i prodavanjem stvari koje sam posjedovao. Sredinom sijenja nije bilo vie niega za prodaju i nije mi preostalo nita drugo nego da se zavuem u krevet i da ekam, bez namjere da uinim neto odreeno. Zar nema roaka ili prijatelja kojima si mogao da se obrati za pomo?, upitala sam. Imam, ali oni nemaju nita sa tim. Sm sam izabrao svoj nain ivljenja i pri tome sam bio potpuno svjestan ta mi se moe dogoditi. A oni se smi nisu sjetili da bi mogli pomoi. Ili si im se toliko zamjerio da nisu htjeli? To je davno rijeeno, a ja se ne bih elio vraati u prolost, rekao mi je Marko, a onda se zagledao u padine planina sa druge strane kanjona Babine rijeke, koje su bljetale od svjetlosti i mladog zelenila. Znala sam da bih ga morala ostaviti na miru, ali se nisam mogla suzdrati a da mu ne postavim bar jo jedno pitanje. Ipak si neto poduzeo. Poslao si pjesmu Matii. Zato? Mislio sam da smo to objasnili. 99

eljko Antunovi

Znai , nisi je poslao Matii nego... Tebi, prekinuo me je. Dobro. Poslao si pjesmu meni. U pjesmi je bila poruka, a u poruci je bio skriveni poziv u pomo. Zbog ega ti je on bio potreban? Zbog enje za ljepotom, odgovorio je Marko. Zbog toga to nisam mogao umrijeti prije nego to se do kraja suoim sa ljepotom, i to ne sa bilo kojom nego sa istinskom ljepotom ene. Nisam mogao otii prije nego to saznam koliko je ona bliska predstavi o ljepoti koju od roenja nosim u sebi i koju cijelog svog ivota usavravam. Priznajem da sam te danas do kraja ugnjavila, rekla sam mu, presrena zbog rijei koje je as prije izrekao. eljela bih jo samo to da mi opie kako izgleda ta tvoja predstava o ljepoti. Marko se podigao i pruio mi ruku. Hoe da ti odam svoju najveu tajnu?, upitao je. Moda e ti ljepe zvuati ako je uje dok budemo etali. Krenuli smo natrag prema automobilu. Govoriu samo o licu, jer ja drugu ljepotu nisam sposoban opisati. Dakle, ono savreno, idealno lice izgledalo bi ovako. Ako bi se po visini podijelilo na tri jednaka dijela, onda bi se gornja dva mogla omeiti etverouglom jednakih stranica, a donja treina lukom elipse. U gornjoj treini smjetena su dva krupna i neto izduena oka, tamnosmea, vie razmaknuta nego obino. U srednjem su polju jagodice, malo ispupene i blie jedna drugoj nego oi, a u donjem polju su smjetena usta sa usnicama koje podrhtavaju i pokreu se ee nego to je to sluaj kod drugih. Ispod njih je brada razdijeljena manjim udubljenjem. Nos je, naravno, na svom mjestu, ali ga ne mogu opisati, jer ima ravan hrbat i po svim drugim svojim oblicima naprosto se uklapa u svoju okolinu. 100

Danini krugovi

Time bih, uglavnom, zavrio opis lica, ali bi ono bilo ne samo nepotpuno nego i daleko od idealne ljepote ako bih izostavio opis kose koja to lice okruuje. A ta kosa je kao pokretni oreol, koji ima zadau oivljavati lice mijenjajui svakog trenutka njegov izraaj. Smee je boje, od one smee nijanse koja ini da osjeam nostalgiju u kojoj nisu prisutne nikakve slike, nikakvi mirisi i nikakva druga sjeanja. Kovrava je, ali sastavljena i od dugih i od kratkih povijenih vitica naizmjenice poredanih. Zato to je neprekidno u pokretu, ta kosa me posebno privlai. Ima je svuda oko lica, ali nikada nije simetrino i ravnomjerno rasporeena. Upravo sada dok je opisujem na lijevoj strani je ima manje pa mi se ini da je lijeva polovina ela vea od desne. I lijevo je uho otkriveno, a jedan se dugi uvojak omotava oko njega. Na desnoj strani vidim takoe jedan uvojak koji se prua ukoso preko ela i u visini oka okree udesno, i to tek toliko da se ini kako mu se prikrada. Imam dojam da je taj pramen kose tu da bi se osoba koja se nalazi u tom licu imala iza ega skrivati i otuda provirivati kada poeli saznati ta se oko nje zbiva. I na kraju da kaem i to da je kosa duga toliko da je ima i po ramenima, ali i po grudima kada se splete u mekanu pletenicu i prebaci naprijed. Samo u prvih nekoliko reenica Markovog opisa vidjela sam ozbiljnu namjeru da uini ono to je obeao. Meutim, im je spomenuo usnice koje podrhtavaju, postalo mi je jasno da jedino eli naaliti se sa mnom, ali na nain koji bi godio mojoj sujeti. Na kraju sam se morala nasmijati. Uspio je oraspoloiti me, ali je uinio i vie od toga. Uklonio je maglu ispred mojih oiju, a takoe i iz moje svijesti. U trenutku mi je sve postalo jasno. Dakle, ta dalje?, upitao je Marko kada smo doli do automobila. Hoemo li nastaviti etati ili emo otii na neko drugo mjesto? 101

eljko Antunovi

Bilo mi je dosta i planine i razgovora o visokim temama pa sam predloila da se spustimo u dolinu i da ostatak dana provedemo pored rijeke. Dok smo se zavojitom cestom sputali prema Crkvicama, osjeala sam da sam se rijeila jednog ogromnog tereta i da ponovno mogu normalno disati i normalno se kretati. Bila sam zbog toga tako dobro raspoloena da nisam osjeala potrebu za razgovorom. eljela sam da zapjevam, ali sam ipak samo ukljuila radio i potraila postaju sa glazbom. U Crkvicama sam zaustavila automobil pred prvom prodavaonicom i upitala Marka koje pie eli da kupim. Ostavimo pie za veeras, rekao je. Produili smo i kada smo se spustili do Babine rijeke, Marko mi je rekao da krenem uz njezin tok. Nakon to smo proli kroz nekoliko stotina metara dug tjesnac, zaustavili smo se na istini pored vrbovog umarka, gdje smo se, skriveni od tuih pogleda, mogli opustiti do kraja.

102

Danini krugovi

GLAVA DEVETA

Na obali Babine rijeke ostali smo do sumraka, kada smo sjeli u automobil i uputili se u pravcu grada. Da smo bili aktivniji, mogla si danas obii cijeli grad i svu njegovu okolinu i upoznati sve njihove znamenitosti i zanimljivosti, rekao mi je Marko. Rekla sam mu da nisam dola u Zenicu da bih se upoznavala sa gradom i njegovom okolinom. Hoemo li u tvoj stan ili emo na neko drugo mjesto?, upitala sam kada smo uli u prvu osvijetljenu ulicu. Sve to smo danas imali obaviti u stanu ve smo obavili, odgovorio je Marko. Odvezla sam automobil pred restoran u kojem smo bili prethodne veeri. Izgledalo mi je da Marko nema nita protiv toga. Uli smo, sjeli za isti stol i isti ovjek priao nam je da primi porudbinu. Raduje me da ste ponovno doli, rekao je nakon pozdrava, bacajui nekoliko brzih pogleda u Markovom pravcu. Marko se ponaao kao da ga ne vidi. Isto je uradio i neto kasnije, kada je Neven Tomi donio pie. Zato dolazimo ovamo ako ti se ljudi ovdje ne sviaju?, upitala sam Marka. Jednako bi bilo i na svakom drugom mjestu, odgovorio mi je. Kada sam razmislila o tome to mi je rekao, zakljuila 103

eljko Antunovi

sam da to i nije nikakav odgovor nego prije nain da se odgovor izbjegne. A svako izbjegavanje opravdano pobuuje sumnje. Zamolila sam ga da mi kae neto o Nevenu Tomiu. On je brat moje bive ene Lucije. Znai, on ti je urjak, rekla sam, a zapravo nisam bila mnogo iznenaena. Bivi urjak, ispravio me je Marko. Moja se znatielja tek tada raspalila, meutim, suzdrala sam se od postavljanja novih pitanja. Bila sam svjesna da sam ve iscrpila Markovu zalihu strpljenja za taj dan, a osim toga slutila sam da u uskoro, i bez inzistiranja sa moje strane, saznati sve to me je u tom trenutku interesiralo. Meutim, bez mojih pitanja na razgovor je imao malo izgleda da oivi. Ipak ga nisam podsticala, jer sam tako mogla paljivije pratiti zbivanja oko sebe, a takoe i uivati u veoma dobroj glazbi, koju je izvodila trojka od prole veeri uz pomo dviju djevojaka ili mladih ena. Najprije sam obratila pozornost na Markovo ponaanje, u kojem sam zamijetila neto ega tu ranije nije bilo. Naruili smo pie i kada je ono stiglo, Marko je svoje, kao i prethodne veeri, brzo ispio. Ovog puta, meutim, nije urio da narui novo, premda je bilo oito da ga eli. Nemirnim prstima stalno je praznu au pomjerao po stolu, ali nije govorio nita. Samo sam po pogledima kojima je mjerio visinu preostalog pia u mojoj ai mogla zakljuiti da je nestrpljiv, ali da ne eli naruiti pie samo za sebe. eljela sam provjeriti svoju pretpostavku pa sam preostalu tenost iz svoje ae presula u njegovu. Morae mi pomoi, rekla sam mu. Veeras mi se ba i ne pije. Prihvatio je to bez komentara, mirno je ispio ono to 104

Danini krugovi

sam mu ponudila i dao znak konobaru da nam donese novo pie. Tako smo, bez i jedne rijei, sklopili sporazum kojim je bila zadovoljena i neka Markova namjera i moja elja da to vee provedem uivajui u glazbi i u sjeanju na pojedina zbivanja iz tog i prethodnog dana. Bila sam jo toliko ispunjena svim onim prijatnim uzbuenjima, koja su me pratila od trenutka buenja, da mi je alkohol bio sasvim suvian. Bilo mi je, dakle, lako da ga se odreknem i da ga prespem u Markovu au. Na taj se nain moje dobro raspoloenje veoma brzo pretoilo u Marka, koji od toga ipak nije postao razgovorljiviji, ali jeste smireniji i manje kritian. Kada je sljedei put njegov urjak Neven Tomi priao naem stolu, Marko se nije ponaao kao da ga ne opaa. Mogu li na trenutak sjesti sa vama?, upitao je Tomi, obraajui se pri tome vie meni nego svom bivem zetu. Zanimalo me je ta bi mogao rei pa sam mu ponudila da nam se pridrui. Sjeo je, a bilo je vidljivo da je neodluan da li da kae ono to je namjeravao. Ne bih elio da vam smetam, rekao je gledajui u mene, premda ne mogu rei da mi nije stalo da ujem vae miljenje o naem muziciranju. Ali nisam doao zbog toga nego zato da pozovem Marka da odsviramo neto zajedno. Pretpostavljam da ste to nekada esto radili, rekla sam i odmah sam shvatila da se ponaam glupo, kao da Marko nije tu pored mene ili kao da ne moe uti da se o njemu govori. Takvom ponaanju kumovao je, dakako, i on sm, jer se postavio upravo tako kao da ja i njegov bivi urjak razgovaramo o nekom sasvim desetom ovjeku. Mi smo dugo svirali zajedno, rekao je Neven Tomi. Marko je, u stvari, zaetnik naeg sastava i mi jo i sada sviramo veliki broj njegovih skladbi. 105

eljko Antunovi

eli li svirati?, upitala sam Marka. Odmahnuo je glavom, ali sam po izrazu njegovog lica i po zlatno-utim iskricama u njegovim oima zakljuila da ne bi trebalo nagovarati ga dugo da prijee na drugu stranu restorana i da stane ispred mikrofona. Dozvoli bar da zbog Dijane odsviramo neke tvoje pjesme, obratio se Neven Tomi prvi put izravno Marku. Ako Dijana eli, sviraj to hoe, rekao mu je Marko. U meni je jo bilo ivo sjeanje na njegov opis idealne enske ljepote, u kojem sam iz rijei u rije pratila opis svoga lica i svoje kose. Jo uvijek me nisu bili napustili zadovoljstvo zbog toga i zahvalnost Marku zbog njegovih nastojanja da me uini sretnom na svoj osoben nain, koji se sastojao od rijei, pogleda i ponekog ovlanog dodira. Novi krug glazbe zapoeo je iznenaenjem. Zapoeo je Posljednjom eljom. im sam prepoznala uvodne taktove melodije, pogledala sam u Marka. Nije ni trepnuo. Promatrao je svoje ruke na stolu i praznu au izmeu njih. Nije se pokrenuo ni onda kada je Neven Tomi poeo pjevati stihove koji su mene toliko uznemiravali i proganjali da sam morala doi u sredite Bosne, kako bih saznala ta se iza njih krije. Marko je utio, a i ja sam zakljuila da bi bilo najbolje pustiti ga da ostane nasamo sa svojim mislima. Osim toga i nismo imali priliku razgovarati, jer nam je uskoro prila sredovjena ena, koju sam vidjela u drutvu Nevena Tomia i nekih drugih meni nepoznatih osoba i koja me je nekim crtama lica podsjetila na mene smu. Ili moda na Markov opis savrene enske ljepote. Bilo bi nam drago ako biste preli za na stol, obratila nam se i, zaudo, glas joj je takoe nalikovao mom glasu. 106

Danini krugovi

Upitno sam pogledala Marka, a on je samo slegnuo ramenima. Bie mi drago, rekla sam, namjerno izbjegavajui govoriti u mnoini, jer sam shvatila da Marku moram vratiti potpunu slobodu. Podigla sam se, a Marko me je slijedio, ne bih rekla protiv svoje volje ve prije bez volje, ravnoduan za sve, kao da je utonuo negdje u sebe i tamo zaspao. Da li je on ona naga ena iz Golobove pjesme koja je zaspala u tijelu djeaka, upitala sam se dok smo prelazili preko dvorane da bismo se pridruili drutvu Nevena Tomia. Kada smo prili njihovom stolu, sva panja prisutnih usmjerila se prema meni. Nitko nije gledao Marka, koji je jednostavno sjeo na jednu od slobodnih stolica i sm se posluio piem, ne govorei nita. Ovdje su ga, oigledno, dobro poznavali, a pretpostavljala sam da nitko iz tog drutva nije bio nepoznanica za njega. Neven Tomi me je upitao kako mi svidjela Markova skladba koju su maloas svirali. Odgovorila sam mu da je upravo ona jedan od razloga koji su me doveli u Zenicu, ali se nisam uputala u objanjenja. elite je snimiti?, upitao je netko od prisutnih. Razgovarala sam sa Matiom o tome i on mi je dao odrijeene ruke u vezi sa Markovim pjesmama. Sada je odluka u Markovim rukama. Bila sam svjesna toga da sam dala obavjetenje u kojem je istinita samo tvrdnja da sam razgovarala sa Matiom, ali mi nije bilo jasno zato sam dodala ostalo. Marku takva pomo nije bila potrebna. Niim nije reagirao na poglede koje su mu uputili prisutni za stolom, a u kojima je bilo toliko pomijeanih osjeanja da nisam mogla ocijeniti ni toliko da li su mu naklonjeni ili ne. Neto kasnije Neven Tomi me je zamolio za ples. Odmah sam pomislila da eli nasamo razgovarati sa mnom. 107

eljko Antunovi

Ne izgleda mi da se Marko raduje vaoj ponudi, rekao mi je. I meni se tako ini, rekla sam, a onda sam, neoekivano i za sebe smu, dodala: Ali znam da se raduje meni. Bio bi lud kada vam se ne bi radovao, brzo je izgovorio Neven Tomi i zbog te brzine vjerovala sam da je iskren. Znai li to da ipak nije lud?, upitala sam. Nikada to nitko od nas nije ni rekao, odgovorio mi je. Ali jesmo rekli da je neodgovoran i da radi najprije protiv svojih interesa, a zatim i protiv interesa svojih blinjih. Kojih blinjih?, upitala sam. On ima brau i sestre. A ima i enu i djecu. Moda ne znate da njegova ena sjedi za naim stolom. Biva ena. Ne. Zato biva? Nisam mu odgovorila. Osjeala sam da bi me ovaj razgovor mogao oneraspoloiti ako bih ga nastavila u istom smjeru. Naime, osjeala sam i elju da svog sugovornika upitam gdje su on i Markovi blinji bili kada je Marko zimus umirao od gladi, moda i od usamljenosti, i zato su se pojavili sada, kada sam ja tu da ga podrim i pomognem mu. Ipak sam se suzdrala, jer sam slutila da Marku ne bih mogla pomoi ako bih se spustila na razinu njegovih nekadanjih problema. Pomo sam mu mogla pruiti jedino ako se odrim tu gdje jesam, odnosno tu gdje Markova okolina vjeruje da se nalazim. A da bih se tu odrala, nisam smjela rasipati izjave, ni one o svojim stvarnim osjeanjima, a jo manje one koje bi imale za cilj nekoga uvjeriti u neto. Dovoljno je bilo da ostanem iza onih ve izreenih. Znam iz iskustva da se izuzetni ljudi ne ponaaju onako kako to veina oekuje, rekla sam Nevenu Tomiu, 108

Danini krugovi

a onda sam naglo promijenila temu i upitala ga da li postoji melodija na stihove o meavi, koje smo ja i teta Paula nale na stolu u Markovom stanu. Pa naravno. To je Sudbina, Markova pjesma koja se meni najvie svia. Pitala sam ga da li bih je mogla uti. Zato da ne? Odluila sam ostati jo samo toliko da sasluam glazbenu varijantu Sudbine. Ako bih due ostala, postojala je realna opasnost da se umijeam u Markovu prolost, a onda bih, osjeala sam, i sma bila izgubljena. Kada sam se vratila za stol, pogledala sam Marka i uinilo mi se da je blijed. Uzvratio mi je pogledom u kojem je bilo zahvalnosti i patnje, ili mi se samo uinilo da su ba ti sadraji bili prisutni u njemu. Jesi li dobro?, upitala sam ga. Ako si ti dobro, i ja sam, odgovorio je i pruio ruku da ukloni pramen kose ispred mog oka. Zaudo, nije mi bilo neugodno to su nas svi prisutni paljivo promatrali i to je meu njima bila i Markova ena. Nisu bili sposobni ili voljni zadrati ga pa i ne zasluuju da im se vrati, pomislila sam. I odmah sam poeljela da uzmem Marka za ruku i da ga odvedem odatle. Ipak sam saekala da ujem Sudbinu. Dok sam Posljednju elju poznavala u detalje i prije nego to sam ula njezino izvoenje, jer sam imala uvid i u tekst pjesme i u njezin notni zapis, od Sudbine sam poznavala samo prvih osam stihova. Vjerojatno je i to bio razlog to je ova druga pjesma, kada sam je napokon ula, djelovala na mene snanije, gotovo potresno. Ve i sam poetak teksta (Silnom rukom kuca meava na vrata, silnim trkom bjei dan) usmjerio me je u pravcu upeatljivih dojmova, koji su realizirani u sljede109

eljko Antunovi

ih est stihova. Za razliku od tih prvih osam stihova, koje sam bezbroj puta ponovila i koji su mi se svaki put inili nabijeni energijom i zbog toga nategnuti do eksplozije, do tada nepoznati refren djelovao je na mene iznenaujue svojim pomirljivim tekstom i stianom melodijom. Kao da sam promatrala rijeku koja se probija sve strmijim i sve uim usjekom i zbog toga poprima sve veu snagu, koje e se kad-tad morati osloboditi. I onda, kada sam oekivala da u na izlazu iz tjesnaca ugledati barem buni i zapjenjeni vodopad, tamo me je doekalo mirno i bistro jezero. Pourila sam da se oprostim od drutva za stolom i da napustim restoran, jer mi se inilo da tom danu ne bih smjela dodati nita nakon pjesme koju sam upravo ula. Prije toga sam na komadiu papira napisala broj svog telefona u Muzikoj nakladi sa porukom da mi se uskoro javi i u prolazu ga stavila u ruku Nevenu Tomiu. Marko me je slijedio. Primijetila sam da je na stolu ostavio punu au, a onda sam se sjetila da je ta aa ve neko vrijeme stajala puna i nedirnuta ispred njega. Kamo emo sada?, upitala sam kada smo uli u automobil. Negdje gdje emo biti sami, odgovorio je Marko. I gdje ima svjetla i vode, dodala sam, sjetivi se da sam prethodne veeri rezervirala sobu u hotelu i da je nisam otkazala. Prije nego to smo poli tamo, upitala sam Marka da li da kupim neto za pie. Zbog mene ne mora, odgovorio je. Nisi dobro? Odmahnuo je glavom. Lezi, rekla sam mu kada smo uli u hotelsku sobu. eli li neto? Samo to da legne pored mene. 110

Danini krugovi

Ukljuila sam televizor, stiala ton i legla pored Marka. Jesam li pogrijeila to sam pristala da prijeemo za njihov stol?, upitala sam. Svi su oni samo prolost, odgovorio mi je Marko i zavukao ruku u moju kosu. Ne mogu mi vie nakoditi. Sada vie ne. Ne eli priati o njima? Bila bi to suvina pria sada kada si ti pored mene. Doista suvina, pomislila sam, osjetivi kako Markova ruka klizi du mog obraza. Zaspala sam pratei njezino napredovanje. Probudio me je zvuk nalik na estoki kaalj. Otvorila sam oi, ali se odmah nisam mogla snai. Zvuk je dolazio iz kupaonice, a Marko nije bio pored mene. Pola sam da vidim ta se dogaa. U kupaonici sam nala Marka presavijenog i blijedog, ela oroenog hladnim znojem. Povraao je teko i muno, kao da sam sebi upa utrobu i izbacuje je vani. Kako da ti pomognem?, upitala sam ve obuzeta panikom. Spavaj, odgovorio mi je izmeu dva grevita napona. Da pozovem lijenika? Odmahnuo je glavom. Vratila sam se u sobu, nadajui se da je u pitanju samo prolazni poremeaj. Nisam, ipak, mogla zaspati. Progonila me je slika iz kupaonice, na kojoj mi se Marko inio toliko usamljenim da sam se plaila da ga nikada vie neu moi dosegnuti. Moda jo cijeli sat sluala sam iste zvuke iz kupaonice i zamiljala kako Marko pokuava iz sebe izbaciti neko stra111

eljko Antunovi

no tijelo, nametnika koji se unutra zakaio i eli se tamo zauvijek ugnijezditi. Moda si suvie popio, rekla sam mu kada se najzad pojavio u sobi. To mi se dogaa uvijek kada se isuvie opustim i zaboravim gdje mi je mjesto, rekao je sjedajui pored mene na leaj. Dakle, to nije za tebe neto novo. ime se lijei? Zaboravom. Kako? Tako to zaboravim da postoji jelo, da postoji pie i da postoje ljudi koje bih mogao poeljeti. Tako to zaboravim sve oko sebe, a sjetim se da sam zarobljen u ovom tijelu i da mu se zbog toga ne moram podreivati, a jo manje da sam obavezan ugaati mu. Govorio je teko i sa prekidima. Bilo je oigledno da ga bolovi nisu sasvim napustili. Pokuaj zaspati, rekla sam mu. Moda e ti od toga biti bolje. elim da razgovaramo. Ovo nam je posljednja prilika. Upitala sam ga zato posljednja. Zato jer ti ujutro odlazi, odgovorio je. Malo je rei da sam bila iznenaena. Bila sam zaprepatena. Ne eli me vie!?, upitala sam ga, unosei mu se u lice. Polako je odmahnuo glavom, to sam protumaila kao prijekor. Znam da me razumije i da nije potrebno bilo to da ti objanjavam. Ispunila si mi jedinu elju koja mi je bila preostala. Pruila si mi uitak o kakvom sam sanjao. I 112

Danini krugovi

dosta. Vrati se tamo odakle si dola i nastavi tamo gdje si stala. A ti?, upitala sam. I ja u nastaviti sa onog mjesta na kojem si me nala. Kuda? Slegnuo je ramenima. Marko je bio u pravu. Nije bilo potrebno da mi bilo to objanjava. Ako nisam sve razumijevala, bar sam nasluivala sile koje su nas gurale jedno prema drugom i razloge zbog kojih emo se samo mimoii i dalje ponovno nastaviti sami. Ali kako da te ostavim ovakvog?, upitala sam i bila sam doista zabrinuta, jer sam na njegovom licu vidjela istinsku patnju. Predloila sam mu da poe sa mnom do Splita i da ostane kod tete Paule dok ne ozdravi. To moda i nije lo prijedlog. Uz Paulu ne osjeam grinju savjesti. Ali moda osjea neto drugo, rekla sam, na to se on slabo nasmijeio i naslonio glavu na moje grudi. Spavaj, apnuo je. Ne smije umorna krenuti na put.

113

eljko Antunovi

GLAVA DESETA

Kada sam se ujutro probudila, bilo je ve blizu jedanaest sati. Nije bilo razloga da urim. Oekivalo me je samo nekoliko sati vonje putevima koji me nisu odvie zamarali. Osim toga, bilo je proljee i suneva svjetlost se obilato probijala kroz zavjese na prozoru. Marko je spavao. Na licu su mu jo bili uoljivi tragovi patnje. Bilo je bljee i mravije, sa dvodnevnom bradom. Dok sam ga promatrala, sjetila sam se da sam ve jedanput dola do zakljuka da mu moram vratiti potpunu slobodu. Nisam znala objasniti zbog ega, ali sam slutila da u ga se teko odrei. Spremila sam se i otila u hotelski restoran, da bih prije polaska neto pojela. Marku sam ostavila poruku da doe tamo ako se probudi prije nego to se vratim. Dok sam objedovala, ugledala sam ga kako mi prilazi, jo uvijek pod utjecajem sna, zguvane odjee i razbaruene kose Kada je sjeo pored mene, upitala sam ga ta e pojesti. Nita, odgovorio mi je. Nita dok ne ozdravim. Kako e ozdraviti ako ne jede? Ve sam ti rekao: tako to u zaboraviti da postoji hrana. I da postoji pie, i da postoje ljudi koje moe poeljeti, dodala sam Tako je. Dobro si zapamtila. 114

Danini krugovi

Jesam, pomislila sam, dobro sam zapamtila i sada emo vidjeti da li je teta Paula jedan od onih ljudi koje moe poeljeti. I onda?, upitala sam ga. Ide li sa mnom u Split? Neko je vrijeme razmiljao prije nego to mi je odgovorio. Vjerojatno nije bio sasvim siguran da se ne treba plaiti tete Paule. Moram priznati da me privlai pomisao da se pomaknem odavde, premda ja nisam nikakav ljubitelj putovanja. Za mene je i put oko svijeta samo grebanje povrine, a boravak na bilo kojoj toki Zemlje isto to i boravak u Zenici. Znai, ide. Idem. Bilo bi mi teko ostati ovdje nakon to ti ode. Laknulo mi je kada sam ula da je odluio poi sa mnom. I meni bi bilo teko da odem i da ga ostavim samog. Hoe li ti voziti?, upitala sam Marka kada smo izili iz hotela. Ne. Zato pita? Ne znam. Moda bi se osjeao sigurnijim kada bi sam upravljao automobilom. Uputio mi je pogled u kojem je bilo isto nerazumijevanje. Ja nisam uz tebe zbog toga da bih se osjeao sigurnijim, rekao je, nego zato da bih uivao u ljepoti. A lijepim mi se ini sve to ti radi. Svia mi se kako govori, kako se smije, kako se kree. Uivam da te promatram i dok vozi automobil. Svia mi se nain kojim lijevom nogom pritisne kvailo, zatim kako desnom rukom pomjeri ruicu mjenjaa, a onda glavu okrene najprije lijevo, da osmotri situaciju na cesti, i lijevom rukom okree upravlja ulijevo. Ovakav Markov nain obraanja, koji bi se mogao nazvati ispovijednim, a u kojem sam ja vidjela i vie od istine, 115

eljko Antunovi

izluivao me je. Izluivao me je prije svega zbog toga to je u njemu bilo toliko nevinosti da se ne bi mogla podnijeti u duem periodu. Na sreu, njegovi iskazi nevinosti brzo su se smjenjivali sa iskazima zabrinutosti za sudbinu njegove due pa je ravnotea ostajala neporemeena. Moje i Markovo putovanje prema Splitu bilo je izuzetno ugodno, ispunjeno svjetlou i zelenilom. Vei dio vremena Marko je drijemao, ali je bio i dovoljno esto budan da bi mi pruio neka obavjetenja o predjelima kroz koje smo prolazili. esto sam automobil zaustavljala pored puta da bih nesmetano uivala u prizorima koje su mi pruale bosanske planine. Bilo je to sasvim razliito iskustvo u odnosu na ono to sam ga stekla putujui kroz iste krajeve protekle zime. Zemlja se moe upoznati samo na jedan nain: hodajui po njoj vlastitim nogama, rekao mi je Marko dok smo kroz vjetrobran automobila promatrali gustu umu Koprivnice ispod Kuprekih vrata. Stopu po stopu, korak po korak, sa torbom punom strpljenja i bez ikakvih planova da se neto vidi, sazna i doivi. Ima li nekog iskustva u tome?, upitala sam ga. Imam, ali ne toliko da bih mogao rei da sam strunjak, odgovorio mi je. Meutim, moje pjeaenje je prije neka psihika prisila ili, moda, sredstvo za oputanje. Ako sam nervozan ili ako ne znam kako da razrijeim neki problem, ili ako tek elim utui suvino vrijeme, ja jednostavno iziem na ulicu i uputim se bilo kuda. Ali ne i bilo kako, jer moram uhvatiti odreeni ritam koraanja, koji nakon izvjesnog vremena ini da se osjeam bolje i da lake razmiljam. Zar mi nisi rekao, kada smo bili na izletu u brdima iznad Zenice, da te priroda plai? Tono je, priroda me plai svojim tamnim ritmovima, kojih je bezbroj i koji se tako prepliu da ih ona osjetljiva 116

Danini krugovi

bia ne mogu slijediti bez loih posljedica. Zbog toga se ja u svojim pjeaenjima nikada ne upuujem u prirodu. Ostajem u okvirima onoga to je stvorila ovjeija ruka i uglavnom se drim asfaltiranih puteva i naseljenih predjela. udno, primijetila sam. Priroda te plai, ali je ipak, ini mi se, dobro poznaje. Poneto sam morao nauiti, jer sam studirao prirodne znanosti i neko sam ih vrijeme predavao u koli. Sjetila sam se ta sam zimus ula za njega. Bivi profesor, bivi nogometa i bivi muziar. Nastavili smo dalje i Marko je ponovno zaspao. Dakle, vraam se, pomislila sam. Vraam se tamo gdje u ponovno biti u drugom planu, zbog toga to ne znam ta hou ili to ne znam ta mogu. Kada sam odluila sama krenuti u Bosnu, vjerovala sam, a toga nisam bila u cijelosti svjesna, da u tamo razrijeiti neki od onih vrsto spletenih vorova koji su mi svezali ivot. Sada se vraam i glavna mi je briga kako da se opravdam ako je Josip doznao da sam u Split putovala zaobilaznim putem. Ve i smom eljom za pravdanjem dokazujem samoj sebi da ja, u stvari, i ne elim da se u mom ivotu neto promijeni. Ili da sam uvjerena da se u njemu nita ne moe izmijeniti. Mi smo se uputili u Split a da se nismo potrudili provjeriti da li se Paula tamo nalazi, rekao je Marko kada se probudio. I to je bio dokaz da sam bila uvjerena u neizmjenjivost poznatog mi svijeta. Ako ne naemo tetu, ii e sa mnom u Zagreb, rekla sam, osjeajui da sam konano uputila samoj sebi onaj pravi izazov i da sam spremna prihvatiti ga. A ta u raditi tamo? Pjeaiti ulicama? Moe i to. Neprekinuti niz ulica je toliko dug da mo117

eljko Antunovi

e hodati danima a da ne dotakne prirodu. Tetu Paulu smo zatekli u njezinom stanu. Nije se iznenadila kada je mene i Marka ugledala zajedno. Sve me vie podsjea na svoju majku, rekla mi je umjesto pozdrava. Ide ravno na cilj i ne osvre se ni na koga. A onda se obratila Marku. Tebe danima uzalud nazivam. Ili ti je telefon u kvaru, ili nisi platio raun, ili nikada nisi u stanu? Vjerojatno je u pitanju ovo tree, odgovorio joj je Marko. Planirala sam poi u Bosnu da vidim kako tamo izgleda proljee, ali ste me vas dvoje preduhitrili, nastavila je teta Paula, uvodei nas u dnevnu sobu. Zar neto nedostaje splitskom proljeu?, upitao ju je Marko. Sada vie ne, odgovorila je teta i pritom pogledala u mene. Htjela sam, u stvari, jo neto, dodala je, a zatim se okrenula prema Marku. Htjela sam ti ponuditi posao. Meni?, iznenadio se Marko. ta bih ja kod tebe mogao raditi? Otprilike ono isto to i ja radim ili neto slino, odgovorila mu je teta. Da trgujem? Sigurna sam da to jo nisi radio. Moda e ti biti interesantno, bar neko vrijeme. Dijana mi nudi neto zanimljivije, rekao je Marko, smjekajui se. Zbilja? A ta to?, upitala je teta. Da etam zagrebakim ulicama i da razmiljam. 118

Danini krugovi

I moja je ponuda slina. Da eta splitskim ulicama i da mi s vremena na vrijeme pomogne. Mora da se ali. Ne alim se. Ja sam stvoren da gubim, a ne da zaraujem. Teta Paula se nije dala obeshrabriti. Moda gubi kada si sam. Uz mene ne moe izgubiti. Dovoljno si pametan, a i vie nego to je ovom poslu potrebno obrazovan. Po struci si prirodnjak. Raun ti nije nepoznat. Moda bi mogla promijeniti zanimanje, rekla sam teti sa namjerom da razgovor uputim drugim pravcem. Dovoljno si uvjerljiva da bude i uspjean politiar. Upravo o tome i govorim, rekla je teta. Svaki prosjeno nadaren i osrednje obrazovan ovjek u stanju je obaviti mnogo vie razliitih poslova nego to to obino pretpostavljamo, ukoliko odbaci predrasude i ukoliko izbjegne da se emocionalno vee za samo neke poslove. Za tebe, dakle, ne vrijedi poslovica da se sa ljubavlju sve bolje radi, rekao joj je Marko. Jasno da ne vrijedi, odgovorila je teta bez oklijevanja. Sa ljubavlju se moda lake radi, ali ona nije nikakva garancija da e posao biti uspjeno obavljen. Da je ta poslovica istinita, amateri bi bili uspjeniji od profesionalaca, a upravo je obrnuto. Marko se nasmijao. Tu jesi u pravu, ali zato u vezi mene totalno grijei. Ja sam u svemu samo amater. Nikako mi ne uspijeva da budem racionalan pa i ako stvorim neki plan, rijetko sam u stanju realizirati ga do kraja. Zbog ega?, upitala sam ga. Zbog toga to sam prisiljen slijediti plan koji je stvoren izvan mene. 119

eljko Antunovi

Kako zna da mora upravo to initi?, upitala sam ponovno. Ne mogu rei da znam. Osjeam. Za veerom smo razgovarali o drugim temama. Marko je i ovog puta jeo malo, a odbio je svako pie. Ja i teta Paula smo, naprotiv, bile raspoloene i za jelo i za vino. Na kraju objeda zapalile smo cigarete i to me je podsjetilo da upitam Marka zbog ega on ne pui. Da se ne bih morao ponovno odvikavati, odgovorio je. ini se da se pokuava odviknuti i od jela i od pia, naalila sam se. Poslije veere nazvala sam svoj stan u Zagrebu. Javio se Josip. Bio je veseo i zadihan. ta radi?, upitala sam, a u mislima sam ga vidjela kako se u krevetu miluje sa Monikom. Upravo sam uao u stan i jo nisam doao do daha, odgovorio je. Nisam imala pravo ne vjerovati mu. Kada dolazi?, upitao me je. Sutra. Opet bjei, rekla mi je teta Paula kada smo se neto kasnije pripravljale za spavanje. Moram, rekla sam pokuavajui se naaliti. Moji me mukarci nestrpljivo oekuju. Nije mi trebalo mnogo vremena da bih shvatila da je u mojoj izjavi ale bilo najmanje. Teta Paula je to odmah zapazila. Ti se, Dijana, igra ne sa vatrom nego sa dinamitom, rekla mi je. Vjerojatno i nisi svjesna da se nalazi u sreditu trougla i da te iz svakog od tri njegova ugla vreba smrtna opasnost. Zavarava te to to tvoji mukarci izgleda120

Danini krugovi

ju mirni, to ti nita ne predbacuju i ne govore o tome ta u dubini sebe osjeaju i ta namjeravaju. To to si zamijesila sa Markom najmanje je opasno, nastavila je, ali je najmanje opasno za njega. On je sanjar i ti si za njega samo povod da gradi i slijedi neke svoje vizije. Zbog toga ti njemu nee mnogo nedostajati, ali bi se moglo dogoditi da se ti osjeti smrtno pogoenom kada shvati da je njegova ljubav najjaa i najistija onda kada je udaljenost izmeu vaih tijela najvea. Ipak, prava opasnost za tebe lei na dijagonali koja preko tebe i Marka vee Josipa i Matiu. Za razliku od Marka, njih dvojica su vrsto urasli u zemlju i u ono to ih okruuje i nee se bez teke borbe odrei one koristi koju im donosi. Ono to mi je teta Paula rekla o Marku primila sam ozbiljno, jer su se njezine tvrdnje unekoliko poklapale sa nekim mojim slutnjama. Meutim, kada je spomenula Josipa i Matiu i navodnu opasnost koja mi od njih prijeti, dolo mi je da se nasmijem. Ne znam ta pokuava, ali nema pravo da me tretira kao da nisam svjesna ba niega, rekla sam, ali se teta Paula nije dala zbuniti. Pokuavam te opomenuti, nastavila je, jer to to radi daleko je od razuma. Da si veeras nazvala Josipa i rekla mu da si se zaljubila u drugog mukarca i da si odluila ivjeti sa njim, to bi imalo nekog smisla i ja bih rekla da je to tvoje ljudsko pravo slobodnog izbora i podrala bih te u svemu. Ali ti e se vratiti i pokuati nastaviti po starom. Teta Paula je ugasila svjetlo i legla u svoj krevet. Nisam mogla izdrati a da joj ne uputim jedno pitanje, premda sam bila svjesna da je do kraja neumjesno. A da ti, teta, nisi ljubomorna? Ili mi zavidi na tome to ak tri mukarca ele u isto vrijeme ivjeti sa mnom? 121

eljko Antunovi

Teta Paula je uzdahnula. Ovaj razgovor ne bih ni zapoela da ne osjeam da smo nas dvije jo uvijek prijateljice, ne samo roake. I ba zbog toga u biti do kraja iskrena. Jasno je da ti zavidim. Koja to ena ne bi eljela biti u sreditu panje? Ali to nikako ne znai da bih se ja, da sam na tvom mjestu, ponaala jednako kao i ti. Ponaala bih se racionalnije. Odabrala bih jednog od trojice, a ako se ne bih mogla odluiti za jednog, odrekla bih se svih. ta mi predlae?, upitala sam. Koga da izaberem? To mora sama odluiti. ta ako izaberem Marka? I to je bolje od sadanje situacije. Nee ti biti ao? Ne razgovaramo o meni. O tebi je rije.

122

Danini krugovi

GLAVA JEDANAESTA

Matia nije bio zadovoljan. Ni uinkom koji sam ostvarivala u Muzikoj nakladi niti mojim odnosom prema njemu. Morala sam priznati da ima dovoljno razloga za ljutnju. Proteklo je vie od tri mjeseca otkako mi je povjerio mjesto producenta, a ja mu nisam mogla ponuditi nikakav projekat za snimanje. I za svo to vrijeme, to je njemu vjerojatno tee padalo od mog nerada, uporno sam izbjegavala da se sa njim sastanem nasamo. ta je sa tobom, Dijana? pitao me je vie ogoreno nego ljutito. Kad god ti predloim sastanak, pronae neki izgovor. I to ba sada kada je ena pristala na razvod i kada se vie ne moramo skrivati. Podsjetila sam ga da nije samo on u pitanju i da sam ja i dalje u braku, na to je on samo odmahnuo rukom. Osjeam da ti se neto dogodilo, neto o emu ne smije govoriti, rekao je. Neto krije, ali ne moe sakriti da vie nisi ona ista osoba, da si se promijenila. Pokuala sam se izvaditi na depresiju, u koju sam pala nakon neoekivanog razvoda mojih roditelja, ali je Matia i taj moj izgovor jednostavno otklonio pokretom ruke. Kakva depresija?!, rekao je ogoreno. ta bi ti se tek dogodilo da je netko od njih dvoje umro? Potresa te jedan razvod, kao da ih nema svuda oko sebe, kao da ivi u nebeskoj zajednici mira i sree. Matiu nisam mogla obmanuti. Bili smo odvie slini jedno drugom. Njemu se nije moglo dogoditi da me vidi 123

eljko Antunovi

drugaijom nego to jesam, kako se to dogaalo Josipu, niti da me zamijeni sa jednom Dijanom zasnovanom na pretpostavkama i eljama, to je inio Marko. Isuvie mnogo sam uloio u tebe da bih ti dozvolio da odustane ili da se vrati natrag, rekao mi je prijetei i pogledom i cijelim svojim dranjem. to se tie ulaganja, bio je u pravu, ali su promaene investicije ipak morale biti samo njegov problem. Nakon to sam mu zaprijetila da u njegovoj eni otkriti nau vezu ukoliko mene i Josipa otpusti sa posla, Matia je uinio neto to nikada od njega nisam mogla oekivati. Ispriao je eni sve o nama i zatraio razvod braka. Svjesno je pristao da proe kroz sve one traume koje prate brane lomove i pomirio se sa injenicom da e izgubiti veliki dio svoje imovine. Zbog toga nije bio spreman prihvatiti niti nagovjetaj protivljenja sa moje strane, a o nekim mojim potezima koji bi izlazili ispod kiobrana njegove rtve nije, naravno, moglo biti ni govora. Mora se trgnuti, rekao mi je. Mora i ti podnijeti zahtjev za razvod da bismo se nas dvoje mogli uskoro vjenati. Rekla sam mu da nemam hrabrosti govoriti Josipu o tome. On to nije zasluio, dodala sam. A je li zasluio da ga dvije godine vara? Ako se varanjem moe nazvati veza za koju su znali i on sam i svi ostali u poduzeu. Uostalom, ja u mu rei. Ako sam mogao rei svojoj eni, zato ne bih mogao rei i njemu? Htjela sam ga zamoliti da me iskljui iz onih svojih kombinacija koje je stvorio a da se sa mnom nije ni konzultirao. Meutim, bilo mi je jasno da bih time samo poveala njegovo neraspoloenje. Njegova bi se sumnja jo vie rairila i on bi uinio sve da sazna ta se ispod nje krije. A kada bi saznao za Marka, komplikacije bi bile neizbjene. 124

Danini krugovi

Morala sam dobiti na vremenu. Morala sam, prije svega, temeljito razmisliti o svemu ta mi se dogaa. U trenutku kada sam proitala Markovu Posljednju elju moj ivot kao da se prelomio. Ni do tada nisam bila sasvim naisto gdje se nalazim i kuda elim poi, a nakon toga kao da sam uletjela u maglu, po kojoj sam se kretala samo zahvaljujui uputama drugih ljudi. Zbog toga, osjeala sam, ne mogu se jo odrei niti jednog od trojice svojih mukaraca. Moram najprije rastjerati maglu ili izii iz nje, da bih bolje sagledala svoj poloaj. Morae, ipak, biti strpljiviji sa mnom, rekla sam Matii. Ne osjeam se dobro u posljednje vrijeme i nisam u stanju donositi nikakve odluke. Matia me je dugo gledao ne govorei nita. To nije nalikovalo na njega. Ali jeste ono to je uslijedilo. Naglo je iziao iz mog ureda i zalupio vratima. Time mi je stavio na znanje da e jo neko vrijeme biti strpljiv, ali ne predugo. Istog trenutka zapoela sam traiti izlaz iz magle, meutim, nisam znala ni odakle da krenem. Od uzaludnih pokuaja spasio me je telefonski poziv. Zvao je Neven Tomi. Rekao mi je da se nalazi u blizini i da bi elio razgovarati sa mnom. Taj mi je razgovor odgovarao. Pruao mi je mogunost da jo neto saznam o Marku. Vjerojatno nije pristojno to sam tako brzo doao, ali nisam mogao izdrati, rekao mi je Neven Tomi kada se naao u mom uredu. Suvie sam dugo sanjao jednu ovakvu priliku da bih mogao due ekati. Nadala sam se da je sa sobom donio dovoljno materijala da bih mogla napraviti svoj prvi prijedlog za snimanje. Na moju radost, donio je upotrebljive snimke, koje nije trebalo objanjavati i koji su u sebi ve sadravali sve bitne naznake konanog izgleda veine pjesama. 125

eljko Antunovi

To je i vie nego to sam oekivala, rekla sam Nevenu Tomiu nakon to sam sasluala snimke. Potom sam ga odvela u restoran na ruak i na razgovor. Umjesto uvoda rekla sam mu da se nadam, da sam ak uvjerena, da e se snimke svidjeti i Matii i da e disk biti na tritu ve poetkom jeseni. A ta emo sa Markom?, upitao je Neven Tomi. ta je sa njim? Nee dozvoliti snimanje svojih pjesama, a bez njih sve pada u vodu. Zato misli da nee dozvoliti? Zato to nam je odavno zabranio da izvodimo njegove skladbe. Svirali ste ih kada sam bila u Zenici. Tada je napravio iznimku zbog tebe. Ako bude bilo potrebno, zbog mene e iznimku napraviti jo jedanput, rekla sam i osjetila zadovoljstvo zbog pouzdanja da e Marko meni dozvoliti ono to nikome drugom nee. Magla se pojavila sa Markom. Od Marka je trebalo poeti traiti izlaz iz nje. Vjerovala sam da mi i Neven Tomi moe u tome pomoi pa sam ga zasula nizom pitanja, na koja je on bez ustezanja odgovarao. Po tome sam zakljuila da izmeu njega i Marka nema nategnutih veza niti toliko zapletenih odnosa koji bi mogli biti neprelazna prepreka. Moram, na alost, priznati da nas dvojica u posljednje vrijeme uope ne kontaktiramo, rekao je Neven Tomi, odgovarajui na moje prvo pitanje u vezi sa Markom. Ali ne zato to ja neu da odravam vezu nego zbog toga to je Marko odluio da, naprosto, ignorira svoju okolinu. Prema starim prijateljima ponaa se tako kao da uope i ne postoje. Prolazi pored nas bez pozdrava i bez jedne rijei koja bi mogla objasniti da li se ljuti ili je neto drugo u pita126

Danini krugovi

nju. Pokuavao sam razgovarati sa njim. elio sam saznati ta mu se to dogodilo. Meutim, sve je bilo uzalud pa sam na kraju zakljuio da i mene smatra krivcem to ga je ena, moja sestra Lucija, napustila. ta je bilo ranije?, upitala sam Nevena Tomia. Zenica nije veliko mjesto i mogu rei da poznajem veinu svojih vrnjaka roenih u njoj. I Marka poznajem dosta dugo, a poeli smo se druiti u viim razredima osnovne kole. Pravo prijateljstvo izmeu Marka i Nevena Tomia razvilo se u vrijeme kada su se poeli zajedno baviti glazbom. Glazba je bila njihova mladenaka strast, koja im je pomogla da lake i sa manje tete prebrode sve one mnogobrojne potrese koji prate odrastanje i sazrijevanje. Meutim, za razliku od Nevena Tomia, koji se sav posvetio glazbi, Marko je imao i drugih strasti, kojima je posveivao jednaku panju. Jedna od njih bio je nogomet, koji je za Marka predstavljao i neto vie od igre. Ne samo da mu je pruao uitak nego ga je u isto vrijeme inio potpunijim i usklaenijim sa njegovim okruenjem. Neven Tomi mi je rekao da je Marko svojom tjelesnom graom i psihikim osobinama bio kao stvoren za napadaa, i to od one vrste koja nagonski osjea kako e se odvijati dogaaji na terenu i zbog toga se uvijek nae na mjestu odakle e najlake ugroziti protivniku mreu. Jo prije svoje osamnaeste godine proao je sve selekcije lokalnog prvoligakog kluba i bio je jedan od najpopularnijih ljudi u gradu. Svi smo oekivali da e napraviti izuzetnu sportsku karijeru. Salijetali su ga predstavnici i mnogih drugih prvoligakih klubova, a on je na sve ponude odgovarao da e odluku donijeti kada zavri srednju kolu. A kada je as odluke doao, iznenadio je sve nas odrekavi se nogometa u korist svoje tree strasti - botanike. Odluio je studira127

eljko Antunovi

ti prirodno-matematiki fakultet u Sarajevu i, premda je imao ponude od oba tamonja prvoligaa, pristupio je jednom od mnogobrojnih sarajevskih nierazrednih klubova. Meni je to objasnio na taj nain to mi je rekao da eli ozbiljno studirati, a obaveze u nekom veem klubu mu to ne bi dozvoljavale. etiri godine smo u Sarajevu stanovali u istoj sobi i mogu rei da je doista ozbiljno uio i da je izuzetno mnogo nauio. Naputanje nogometa bio je prvi Markov potez kojim se zamjerio sugraanima. Bio je izuzetan talenat, bio je ovjek u kojeg su vjerovali i kojim su se ponosili. Logino je da mu nisu mogli oprostiti to je sve to zanemario i zabacio, i to na nain koji vrijea - bez ikakvog shvatljivog razloga. Kada je zavrio studij, poeo je raditi u srednjoj koli, a za nogomet niti je pokazivao nekog interesa niti su ga ljudi iz mjesnih klubova pozivali da im se pridrui. Time je on priznavao da se denitivno odrekao nogometa, dok su ovi drugi jasno stavljali do znanja da se osjeaju povrijeenim. Tek tada sam prvi put ozbiljno razmislio o Markovom odbijanju da se opredijeli za karijeru profesionalnog nogometaa, rekao mi je Neven Tomi. I poeo sam sumnjati u valjanost njegovog obrazloenja da bi mu nogomet mogao onemoguiti da sa eljenim uspjehom okona svoj studij. inilo mi se da je blie istini i blie njegovoj prirodi zakljuak da nije elio ui u profesionalni nogomet zbog toga to bi se tamo osjeao isuvie sputan. U malim klubovima imao je dovoljno slobode da istovremeno uiva u igri i da odustane od nje u trenutku kada mu ona postane teret. U profesionalnoj sredini mogunosti za tako irok izbor nije bilo. Tu bi, umjesto slobode, imao cijeli niz ljudi iznad sebe, koji bi ga usmjeravali i ograniavali. Zbog toga je, kada je bio prisiljen donijeti konanu odluku, radije rtvovao jednu strast nego jedinu slobodu. Rekla sam da mi to lii upravo na Marka. 128

Danini krugovi

Vrijeme koje je potom uslijedilo bilo je, ipak, dovoljno lijepo i bogato i bez nogometa. Marko se neoekivano zbliio sa mojom sestrom Lucijom, vjerojatno zbog toga to se u to vrijeme i ona oduevljavala prirodom. Radila je u istoj koli i odlazila je na izlete koje je organizirao Marko da bi svoje uenike upoznao sa samoniklim biljkama koje rastu u naim krajevima. Nakon nekoliko godina su se vjenali, a onda su i mene na neki nain primorali da se oenim, kako bismo imali jedno zaokrueno drutvo. U narednih desetak godina nas etvoro smo bili gotovo jedno tijelo, a njegova je dua neosporno bio Marko. Veina ideja potjecala je od njega. On je predloio da otvorimo restoran u Crkvicama, kako bismo imali i dodatni izvor prihoda, ali i mjesto gdje bismo mogli svirati po svojoj volji. Udruili smo novac i rad i bez velikih naprezanja i nepotrebnih odricanja sagradili smo objekat, u kojem smo uredili stan za moju obitelj i prostor za zajedniki restoran. Sve smo to uradili uivajui u dogovaranju, u planiranju i, konano, u realizaciji svake pojedine etape. U tih deset godina rodila su nam se djeca, po dvoje u obje obitelji, pa smo ih zajedno odgajali i bdjeli nad njima. Bilo je to plodno vrijeme u svemu, a posebno kada se radilo o muzici. Nije proao ni jedan dan a da nismo zasvirali ili bar samo zapjevali. Za to se uvijek nalazila dobra prilika, i kada smo gradili na restoran, i kada smo neto slavili, i kada smo se odmarali. Meutim, period ozbiljnijeg rada u ovoj oblasti zapoeo je nakon to smo otvorili restoran. U poetku smo pozivali neke svoje prijatelje i svirali samo za svoje zadovoljstvo ili onda kada bi to od nas zahtijevali nai gosti. S vremenom je, meutim, bilo sve vie onih koji su u na restoran dolazili zbog nae muzike pa je ona postepeno prelazila u prvi plan. Postala je obavezna, najprije dva dana u 129

eljko Antunovi

tjednu, a zatim tri pa i etiri. Marko nije bio protiv obavezne svirke u restoranu, ali je bio protiv toga da ona bude njegova obaveza. Iz tog protivljenja krenule su nae nesuglasice i podjele. Na jednoj strani smo bili Lucija, moja ena i ja i bili smo odluni zagovornici svega to je moglo privui goste i donijeti zaradu. Na drugoj strani bio je sam Marko, koji je jednako uporno tvrdio da preesto sviranje ubija elju za muzikom, a potom ubija i smu muziku. Osim toga, govorio je da ne moe u isto vrijeme raditi dva posla - u koli i u restoranu. Kako nam je restoran donosio vee prihode, predloili smo mu da napusti posao u koli i da se posveti samo restoranu. Pristao je i neko vrijeme inilo se da e sve biti u najboljem redu. Stvorili smo veoma dobar sastav, sa kojim smo mogli postii uspjenu karijeru i izvan naeg restorana. Kada je svje i raspoloen, Marko je u stanju stvarati uda, ali se, na alost, brzo zasiti svega i zbog toga esto trai promjene. A mi tada jo nismo bili u situaciji koja bi nam dozvoljavala da odustajemo od ve utvrenog naina rada i ivljenja. Samo nas je svakodnevno, esto ubitano jednolino, ponavljanje moglo odrati na razini koju smo bili dostigli i omoguiti nam sitne pomake naprijed. Marko to nije mogao izdrati. Postao je pretjerano razdraljiv i, da bi se smirio, poeo je piti, to ranije nije inio. Do otvaranja restorana pridravao se discipline sportaa - bez cigareta i tek sa ponekim pivom u izuzetnim prigodama. Restoran je u tom pogledu na njega utjecao pogubno i esto sam sebi predbacivao to sam mu pomogao da se izmeu kole i restorana opredijeli za ovo drugo. Dugo sam vjerovao da bi se stvari drugaije odvijale da je ostao raditi u koli. Vjerovao sam u to sve dok od njegovih kolega profesora nisam saznao da je Markov angaman u nastavi iz godine u godinu osjetno opadao i da je 130

Danini krugovi

njima izgledalo sasvim logino to ga je zamijenio radom u restoranu. Dogodilo se, dakle, neto slino kao i u sluaju sa nogometom. Markova ljubav prema prirodi poela je gubiti od svojih drai u trenutku kada se nala okruena obavezama. Tada jo nisam mogao shvatiti ta se sa Markom, zapravo, deava. Nije mi bilo jasno zbog ega njegove izuzetne mogunosti tako brzo postaju nemone pred obinom svakodnevnicom i ponovno bljesnu tek s vremena na vrijeme, u nekim izuzetnim okolnostima. A ako to nisam mogao shvatiti ja, koji sam sa Markom proveo veinu vremena jo od dana naeg djetinjstva, kako je to mogla shvatiti Lucija, koja ga je upoznala u vrijeme kada je njegova volja za ivotom jo bila u usponu i kada je bio duhovni voa naeg drutva? Moja sestra se pobunila, jer se nije htjela pomiriti ni sa kakvim promjenama koje su odstupale od njezinog i naeg plana i svaku od tih promjena osjeala je kao osobnog neprijatelja. Bila je izriita u zahtjevu da sve ostane kao to je bilo ranije. Pri tome nije zapaala ni neke oite neloginosti, kao to je ona da je od Marka zahtijevala da potpuno prestane uzimati alkoholna pia u vrijeme kada ih je ona sma uzimala jednako koliko i on, ako ne i vie. Pri tome je imala na umu da se samo Marko promijenio a ne i ona, jer se on ranije uzdravao od uzimanja alkohola a ona nije. Teko mi je bilo da se umijeam, jer se nisam mogao opredijeliti ni za jednu stranu. Prepustio sam dogaajima da se odvijaju bez mene i posvetio sam se poslovima koje sam volio i koji mi sa protokom vremena nisu postajali dosadni. Radio sam sve to je bilo potrebno u restoranu. Pored ostalog i svirao. Marko i Lucija su se razili pred mojim oima, ali bez mog sudjelovanja. Gledao sam ih kako se, kao dva potpu131

eljko Antunovi

na stranca, mimoilaze i ne nalaze jedno u drugom ak niti sjeanje na one sretne dane, kojih je nesumnjivo moralo biti. Pri tome nikako nisam mogao izbjei dojam da oboje, udaljujui se, idu u susret svojoj propasti. Zato prema propasti?, prekinula sam Tomievo prianje pitanjem. Vjerojatno zbog toga to je njihov razlaz ruio i moju sigurnost i inio prizemnijim i moje raspoloenje i raspoloenje moje ene, nae djece i Markove i Lucijine djece. Sada, kada o tome govorim, jasno mi je da ne bi dolo do takvih lomova, da moja sestra nije inzistirala da njezina istina bude istinitija. A kako je ona govorila, a Marko utio, jasno je da je izgledalo da je ona u pravu. Pitala sam Nevena Tomia ta se dalje dogodilo. Ne znam kako, ali znam da su se njih dvoje nagodili da njoj i djeci pripadne suvlasniki udio u restoranu, a njemu stan. Tako se dogodilo da se ona sa djecom doselila kod mene, a Marko je ostao u stanu. Interesiralo me je zbog ega se Marko i Lucija nisu i zakonski razveli. Ne znam, odgovorio mi je Neven Tomi. Moda zbog istog onog razloga koji mene prisiljava da vjerujem da emo ponovno biti zajedno i da emo osjeati istu onu prisnost kao nekada. Nisam mogla izdrati a da ga ne upitam zna li gdje se Marko trenutno nalazi. uo sam da je zajedno sa tobom napustio Zenicu, odgovorio mi je. Rekla sam mu da je Marko bolestan i da se nalazi u Splitu, gdje e ostati dok se ne oporavi. A onda me je, dok sam promatrala Tomievo lice, koje mi je ulijevalo povjerenje, neto ponukalo da mu ispriam o mom i tetinom boravku u Zenici krajem sijenja. Kazala sam mu i to da bi 132

Danini krugovi

Marko zacijelo umro narednog ili jednog od narednih dana da se ja i teta nismo pojavile, zagrijale stan i nahranile ga. Neven Tomi je, postien, oborio glavu. To e svakako pasti na nau duu, rekao je. Prije svega na moju. Nisam smio dozvoliti da se toliko zapusti da nema ta jesti i ime se zagrijati. Promatrala sam ga i mogla sam rei da mi se taj ovjek svia. vrst, pouzdan, ali i otvoren i povjerljiv. Moe biti dobar prijatelj, ali takoe i mu na kojeg se ena i cijela obitelj u svakoj situaciji mogu osloniti. Sviao mi se, ali me nije privlaio na onaj nain na koji su me privlaili Josip i Matia, a pogotovo ne kao Marko. Nevena Tomia sam vidjela kao zaokruenu cjelinu, kao ovjeka dovrenog u svemu, koji nije prisiljen tragati za svojim nedostajuim dijelovima i kojem preostaje samo da svoju cjelovitost neprekidno obnavlja. Znai li to, pitala sam se, da Josip, Matia i Marko nisu takvi? Da im nedostaje neto od cjeline? Da su nedovreni ljudi? Znai li to, na kraju, da sam i sma nedovrena i da su me ba zbog toga njih trojica privukla k sebi, i to onom snagom koja je srazmjerna stupnju njihove nedovrenosti? Dovreni su ljudi, razmiljala sam dalje, kao zatvorena krunica. Ne mogu se mijenjati. Mogu se samo ponavljati. Nedovreni ljudi, pak, jo imaju nekih izgleda da od sebe naine neki drugi lik. Ili im se samo tako ini, a osueni su, kao i svi ostali, na krunicu. Kada sam ve dola do toga da ljude zamiljam kao otvorene i zatvorene krunice, neodoljivo mi se nametnuo dojam da su odnosi izmeu zatvorenih, odnosno dovrenih, istiji i jasniji, ali i hladniji, jer oni nemaju mogunosti da se dodiruju u vie nego jednoj jedinoj toki. Nedovrene krunice, naprotiv, imaju mogunosti da ak zalaze jedna u drugu upravo onim svojim otvorenim, dakle i njima samim nepoznatim, dijelovima pa su i odnosi 133

eljko Antunovi

meu njima mnogo raznovrsniji, dinaminiji, ali i nepredvidljiviji. O emu si se ti zamislila?, upitao me je Neven Tomi. Nisam mu rekla istinu, jer bi nakon nje moda mogao pomisliti da Marka Bonjaka ne traim zbog njegovih pjesama nego zbog njega samog. Vrijeme ruku bilo je davno prolo, a mi smo jo sjedili u restoranu. Nakon to smo objedovali, u nekoliko navrata naruivala sam pie, da bih Nevenu Tomiu pruila priliku da mi ispria cijelu priu o Marku i da odgovori na neka moja pitanja. Sastali smo se kao ovlani znanci, a rastali kao prijatelji. Iako nismo rekli nita o sebi. Ili moda ba zbog toga.

134

Danini krugovi

GLAVA DVANAESTA

eljela sam se odmah baciti na posao i odabrati pjesme za Markov i Nevenov disk, ali sam ve bila planirala da se to popodne odvezem do Karlovca. Morala sam saznati ta se dogaa sa tatom. Sa njim se nisam ula jo od onog dana kada je napustio kuu. Obeao mi je da e mi se javiti im se smjesti u novom stanu. U telefonskim razgovorima sa mamom saznala sam samo to da je iv i da i dalje radi svoj raniji posao u veterinarskoj ambulanti. Mama se osjeala toliko povrijeenom, ili se takvom predstavljala, da o tati nije htjela ni razgovarati. Vjerujem, meutim, da je pomno pratila sve to se sa njim zbivalo. Mogla sam nazvati veterinarsku ambulantu, ali to nisam uinila, jer mi je bilo jasno da bi tati bilo neprijatno o svojim problemima govoriti pred svjedocima. U Bjelovar sam stigla sredinom popodneva. Znala sam, ako najprije elim razgovarati sa ocem, da u samo gubiti vrijeme svraajui u roditeljsku kuu. Zbog toga sam se uputila u veterinarsku ambulantu. Raunala sam da u tamo, ako tata ne bude radio u popodnevnoj smjeni, od njegovih radnih drugova saznati gdje stanuje. U ambulanti sam zatekla samo vratara, koji me nije poznavao pa zbog toga nije imao nikakvog razloga od mene skrivati istinu. On ne radi, rekao mi je kada sam upitala za tatu. U bolnici je. Na moje pitanje da li zna zbog ega je u bolnici od135

eljko Antunovi

govorio mi je da ne zna nita pouzdano, osim onog to se pria. A pria se da uope nije dobro. Odmah sam se sjetila pitanja koje sam uputila tati kada mi je rekao da odlazi od kue. Pitala sam ga da li je bolestan. Uvjeravao me je da ne odlazi zbog bolesti nego zbog elje da bude sm, jer mu samo samoa moe omoguiti da se pripremi za neminovnosti koje dolaze. Za starost i za smrt. Pourila sam u bolnicu. Oekivala sam da u tatu zatei u krevetu i u tekom stanju. Zatekla sam ga u bolnikom parku. Sjedio je sam na klupi i puio, gledajui u svoju ruku i u cigaretu koja je u ruci dogorijevala. Sjedila sam u automobilu i promatrala ga. Pitala sam se o emu razmilja. Da li moda svoj ivot usporeuje sa goruom cigaretom, koja je svakog trenutka sve kraa, a svoju ruku sa sudbinom, koja nas u jednom trenutku zatitniki dri, da bi nas ve u sljedeem bez aljenja odbacila? Izila sam iz automobila, prila klupi i sjela pored tate a da on sve to nije opazio. Bili su to dovoljno uoljivi znaci da je ili do kraja zabrinut za sebe ili, naprotiv, da je potpuno ravnoduan i za svoju sudbinu i za sudbinu cijelog svijeta. Zato mi nisi rekao istinu, tata?, upitala sam ga. Pogledao me je, a u njegovom pogledu nisam opazila ni da se iznenadio niti da se obradovao to me vidi. Zato to od moje istine ne moe dobiti nita vrijedno, odgovorio mi je i tek tada sam vidjela da odsustvo dobrodolice nije proisteklo iz odsustva elje da me vidi nego iz svjesne namjere da me zatiti. Zar je mogue, pomislila sam, da se razveo od mame i otiao od kue samo zato da bi nju potedio svih onih patnji koje prate bolest i smrt, a koje neminovno pogaaju i sve one iz bolesnikove neposredne okoline? 136

Danini krugovi

Moe li ti imati neke koristi od te tvoje istine?, upitala sam ga. Vjerujem da mogu, odgovorio mi je. Mogu dobiti dovoljno vremena da se pripremim za ono to dolazi. ta dolazi, tata? Dolazi smrt, odgovorio je, ne naglaavajui ni jednu od te dvije rijei. Svi smo u svakom trenutku svjesni injenice da nam se ona neprekidno pribliava pa ipak se iznenadimo svaki put kada je ugledamo. Zar je tako ozbiljno? Ozbiljno je. Da li te boli? Poelo je. Moe li se to uiniti? Tata je lagano zavrtio glavom. Moe se samo ekati, rekao je. Zar su ti lijenici tako rekli? Nisu. Rekli su mi da nema razloga da ostajem u bolnici. Oni mi, dakle, ne mogu pomoi i preostaje mi jedino ekanje. Moe li odmah krenuti?, upitala sam ga, rijeena da ga povedem sa sobom u Zagreb. Moram saekati do sutra, odgovorio je i podigao se sa klupe. Ako i sutra bude tu, volio bih da se vidimo. Obeala sam da u narednog dana doi po njega i zatim sam ga otpratila do bolnikog ulaza. Nemoj ovo primiti previe tragino, rekao mi je umjesto pozdrava. I umiranje je dio ivota. Odvezla sam se u Zagrebaku ulicu i zaustavila automobil ispred kue broj 5. Nisam imala volje izii i prijei tih nekoliko koraka do ulaznih vrata roditeljskog doma, koji mi se odjedanput uinio drugaijim. Manjim i beznaajni137

eljko Antunovi

jim. Njegovo proelje, sa ulaznim vratima i sa dva prozora u prizemlju i sa tri prozora na katu, ovog puta nije u meni budilo nikakve uspomene. Kao da nisam najvei dio svog ivota proivjela iza njega. Spustila se i veer, a ja sam i dalje sjedila u automobilu, bez ijedne cijele misli u glavi. Nisam bila u stanju usredotoiti se ni na injenicu da je tata teko bolestan niti na neto od onog to mi je on sm govorio. Imala sam dojam da su mi svi otvori u mozgu zatvoreni pa niti to moe ui unutra niti to izii vani. Po tamnim prozorima zakljuila sam da mama nije u kui. To saznanje me je najzad pokrenulo, a na njega se nadovezala misao da bi bilo dobro da telefoniram Josipu i da mu kaem da u dovesti tatu. Nisam mogla pretpostaviti kako e on primiti moju odluku, jer emo jedinu spavau sobu u naem stanu morati odvojiti za bolesnika. Klju od kue jo uvijek sam imala kod sebe pa sam ula i ukljuila sva svjetla u prizemlju da se mama ne bi iznenadila kada se vrati. Josip je ve po mom glasu naslutio da u mu saopiti lou vijest. ta se dogodilo?, upitao je. Rekla sam mu za tatinu bolest i upitala ga da li se slae da ga dovedem k nama. Naravno, odgovorio je odmah. On ima samo tebe, a u takvim prilikama ne smije ostati sam. Laknulo mi je. Bar sam jednu brigu skinula sa vrata. Bila sam spremna dovesti tatu u stan ak i nakon izrazitog Josipovog protivljenja. Zbog toga mi je njegov brzi pristanak znaio mnogo vie od obine podrke. Zanimalo me je ta e mama rei. Da bih to saznala, morala sam ekati skoro do pola noi. 138

Danini krugovi

Ti, oigledno, ne gubi vrijeme sjedei u kui, rekla sam mami kada se napokon pojavila. Ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg bi to inila, odvratila mi je, a na licu sam joj vidjela da je zbog neeg zadovoljna. Bar zbog toga da pokua dokazati tati da nije bio u pravu. Imam samo jedan ivot i najgluplje to bih mogla uiniti bilo bi da dokazujem da netko nije u pravu. Ne ivi se od pravde nego od mnogih drugih opipljivih stvari. Bar ti bi to morala znati. Zato bih to ja morala znati?, upitala sam je. Zato jer si ti u praksi otila mnogo dalje od mene, odgovorila je mama, a po njezinom dranju mogla sam zakljuiti da ima neke adute u rukama i da je za mene bolje da odustanem od namjeravanih poteza. Meutim, nisam mogla ostati mirna, morala sam vidjeti ta je to to mama zna o meni. Zapoela si pa i zavri, rekla sam joj. Hou. Zato da ne?, spremno je prihvatila mama. Nedavno sam te traila telefonom. Nije te bilo u stanu. Josip mi je rekao da si otila u Split. Nazvala sam Paulu. Ona mi nije mogla kazati gdje si, osim da nisi kod nje. Moe li mi rei ta govore te injenice koje si navela?, upitala sam uvjerena da je to bilo sve to je mama znala. To to sam navela govori da se skita i da obmanjuje mua, a najvjerojatnije je da obmanjuje i ljubavnika. Dobro zna da se takve lai ne govore bez jakih razloga, to potvruje i injenica da si se dva dana kasnije pojavila pred vratima Paulinog stana u drutvu sa nepoznatim mukarcem. Sa treim mukarcem. Izgleda mi da tebi dva nisu dovoljna. 139

eljko Antunovi

Dok sam sluala mamine rijei, inilo mi se da sebe promatram njezinim oima. I da vidim isto to i ona, te da donosim isti ili slian zakljuak - da nemam nikakvo pravo osuivati nju sve dok i sama inim iste ili tee grijehove. Okrenula sam se bez rijei i otila u nekadanju svoju sobu na katu. Osjeala sam se kao da se neki uasno teak teret sruio na mene. Bilo je to oajanje u kojem nisam nazirala ni mrve opravdanja za sebe. Znala sam: da sam se pogledala bilo kojim drugim oima osim maminih, teret na meni bio bi mnogo laki. Na sreu, nisam dugo ostala budna i san je uinio ono to sma nisam mogla. Narednog dana probudila sam se sa osjeanjem da nisam uinila nita ega bih se morala stidjeti ili bar nita to ne bih mogla popraviti. Zna li da tata ima rak?, upitala sam mamu dok smo dorukovale. Iz pogleda koji mi je uputila saznala sam da je neprijatno iznenaena. Koliko je daleko odmakao?, upitala je. Rekla sam joj da su poeli bolovi. Mama je utjela i gledala u svoju oljicu. ekala sam da saznam ta e odluiti. Da li e bar jedanput odstupiti od svog puta ka zadovoljstvima i rei neka se tata vrati kui? Ili e utnjom priznati da ni u kritinim trenucima nije u stanju pribliiti mu se ni za korak? Nije uinila ni jedno ni drugo. Upitala je gdje se tata sada nalazi i kada sam joj rekla da je u bolnici, ali da tamo ne moe ostati, poela je govoriti o drutvu koje nema due i koje svoje lanove podrava i priznaje samo dok mu mogu biti od koristi, a odbacuje ih u trenutku kada im je pomo najpotrebnija. Drutvo smo, mama, i nas dvije. I mi moemo neto uiniti, rekla sam joj. 140

Danini krugovi

Pa jasno je da moe, draga. I zato ne bi uinila neto za svog oca?, rekla je mama. Izgledala je, zbog napregnutog lica, kao ivotinja spremna na skok, ali ne da bi napala nego da bi branila sebe. Taj mamin stav spremnosti na odbranu do zadnjeg daha odavno mi je bio poznat, ali nikada nisam mogla odgonetnuti kakve se to dragocjenosti nalaze iza njega. Promatrala sam mamu kako se zatvara u sebe, kao da podie vidljivu ogradu izmeu nas dvije i sa uenjem i oajanjem pitala sam se zbog ega u svakom njezinom pokretu i obliku nalazim sebe, a da pri tome u sebi ne nalazim nikakvo osjeanje bliskosti sa njom. Nisam joj rekla da u tatu povesti sa sobom. Nisam joj rekla vie nita. Izila sam iz kue, sjela u automobil i odvezla se u bolnicu. Tata me je ekao sjedei na krevetu. Pitala sam ga kuda bi elio da poemo. elio bih sada, dok jo imam snage, uraditi ono to mi se ini najteim. ta ti je najtee? Oprostiti se od mojih staraca. Ali tako da oni ne naslute da me vide posljednji put. Tatine rijei su u meni izazvale sliku djeda i bake kako sjede na klupi ispred svoje kue. Starost ih je uinila slinim kao da su blizanci - oboje pogrbljeni, sijedi, izborani i utiani. Takvi su mi izgledali izvana. Nisam mogla pretpostaviti kako izgleda njihova unutranjost i upitala sam se da li se tamo neto dogaa i kakva e izgledati staraka tuga kada djed i baka saznaju da im je sin otiao tamo gdje se oni ve godinama nadaju da e otii. Vidjela sam suze kako se sputaju niz nabore njihovih lica, kao niz stepenice, i odraz nemoi, prema kojoj mi je svaki djeiji pla izgledao kao erupcija ivotnosti i nadanja. Zaplakala sam. Ne zbog tate nego zbog budue alosti njegovih roditelja. 141

eljko Antunovi

Nemoj plakati, rekao mi je tata i poveo me iz sobe i iz bolnice. Obeaj mi da e biti razumna i da e stalno imati na umu da ovo to se meni dogaa nikako nije neto novo. Rekla sam mu da plaem zbog toga to ne mogu podnijeti misao o samoi u kojoj e se nai djed i baka kada saznaju da se redoslijed odlazaka poremetio. Moda zato to sam plakala za vrijeme vonje, u bakinoj i djedovoj kui bila sam mirna, ali u tolikoj mjeri mirna da je to i njima upalo u oi. ta je sa tobom, Dijana?, upitao me je djed. Ne lii na tebe da stalno uti. Ima li nekih problema?, upitala je baka. Izvukla sam se sa nekim uobiajenim isprikama. Rijetko nam dolazi, rekla je baka potom. I umrijeemo, a ostaemo te eljni. I ja sam je eljan, rekao je tata. Ali ne moemo zahtijevati vie nego to dobivamo, jer su svakom najvanije njegove brige. Tako je, umijeao se djed. Svi smo mi osueni da na kraju ostanemo sami. Na onaj se svijet ne putuje u drutvu. Proetali smo uetvoro. Naprijed su ili tata i baka, iza njih djed i ja. Tata i baka su imali vie tema i vie elje za razgovorom. Ja sam se radije opredijelila za utnju nego da silom izvlaim rijei iz sebe. Djed je, na moju sreu, ve bio u onoj dobi u kojoj, osim rijei, esto izostaju i misli, preputajui svoje mjesto proienim raspoloenjima. Zadrali smo se i na ruku. Nakon to su djed i baka otili u sobu da se odmore, ja i tata smo sjeli na njihovu klupu ispred kue. Mnogi govore da se duevna patnja najtee podnosi, rekao je tata, a zatim nastavio. Moje mi iskustvo, meu142

Danini krugovi

tim, kazuje neto sasvim suprotno. Neusporedivo je tea tjelesna patnja. Jer kada mi dua pati, ne osjeam da je sve izgubljeno, dok tjelesna patnja ini da odmah potonem u beznae. Za bol due pobrine se sma dua. ak i onda kada padnem u najdublje oajanje, nekoliko stihova neke pjesme, nekoliko taktova neke melodije ili, naprosto, pogled na neko lijepo lice ili na suncem obasjani krajolik dovoljni su da me odre u vezi sa vjenosti. Bol u tijelu, naprotiv, ne ostavlja nikakvu pukotinu kroz koju bi se mogao nazrijeti izlaz iz ukletog kruga patnje. I to je najgore, tjelesna bol mi oduzima vjeru pa ako dovoljno dugo potraje, ini da poinjem sumnjati i u postojanje due. Za mene je bila novost da tata razmilja o takvim temama. Nisam, meutim, mogla prosuditi koliko su njegova promiljanja bliska istini, jer meni nikada nije palo na pamet da razmiljam o razlikama izmeu duevne i tjelesne boli. Vjerojatno zbog toga to do tog trenutka nisam bila ozbiljnije bolesna niti sam se ee suoavala sa duevnim patnjama. I kako vrijeme prolazi, sve sam blie uvjerenju da mi je sudbina namijenila da na kraju svog ivota proem kroz jedno teko iskuenje, da proem kroz tjelesnu patnju, kako bi me izmjerila i usmjerila putem koji odgovara snazi moje vjere, dodao je tata. Tek predveer oprostili smo se od bake i djeda. Hvala ti za strpljenje, rekao mi je tata kada smo krenuli. Starci e ovaj dan dugo pamtiti. Ja u ga pamtiti cijelog ivota, dodala sam i bila sam uvjerena da e tako biti. utjeli smo dok nismo stigli pred tatin stan. Ui u s tobom, rekla sam tati. Uzee stvari za koje misli da e ti biti potrebne i poi e sa mnom. 143

eljko Antunovi

Tata je pruio ruku, pomilovao me po obrazu i sklonio pramen kose ispred mog desnog oka. Uinio je to tako da sam za trenutak na njegovom mjestu ugledala Marka. Ne mora, Dijana, rekao je. Nisi duna rtvovati se. Ali ja to hou. I ne mislim da je rtva to to u biti uz tebe kada ti bude teko. Radije bih ostao sam nego rizikovao da me, makar i za samo jedan jedini trenutak, zamrzi zbog toga to nee biti u mogunosti da meni pomogne, a sebi da prui bar jednu no mirnog sna. Rekla sam mu da e i kod mene moi biti dovoljno sam, ali da e ponekad imati i nekog da mu pravi drutvo i da mu pomogne, ako to bude potrebno i mogue. Otili smo u njegov stan, pokupili ono malo stvari to ih je tu imao i ubrzo se vratili u automobil. Hoemo li otii do kue?, upitala sam i pri tome sam bila sigurna da mama nije u kui. Tata me je pogledao, a u njegovom pogledu ugledala sam enju. Odmahnuo je glavom. Vjerojatno je i on doao do istog zakljuka - da bismo zatekli praznu kuu. Ili je mislio da nema smisla opratati se sa enom koja se od prvog dana poela udaljavati i nikada, ni za trenutak, nije to prestala initi. Pola sata vozili smo se u tiini, zabavljeni svatko svojom brigom. A onda sam, posve nenadano, osjetila potrebu da hitno dobijem odgovor na pitanje koje sam odavno eljela postaviti, ali se nisam usuivala, plaei se da u umjesto istine dobiti tek praznu dosjetku. Tata! Molim, keri. Rekao si keri. Sjea li se da si me nekada nazivao Malena? Sjeam se, naravno. Zato pita? 144

Danini krugovi

Pitam te zbog toga to bih eljela znati ta te je tjeralo da me tako naziva. Ne znam. Nikada nisam o tome razmiljao. Bila sam razoarana. Ni on nije znao. Kai mi u emu je problem, rekao je tata. Problem je u tome to ne zna odgovor, rekla sam mu, a zatim sam mu ukratko ispriala kako mi je ovjek, do tada nepoznat, pri prvom naem susretu, u kojem je jedva svjesno sudjelovao, doapnuo stihove u kojem se spominje ena usnula u tijelu djeaka, za koje je kasnije tvrdio da su mu bili nepoznati. utjeli smo jo pola sata, a onda je tata, kada smo se ve vozili zagrebakim ulicama, progovorio. Htjela si rei da nisi poznavala ovjeka koji ti je saopio stihove, da on nije poznavao tebe i da vas dvoje niste poznavali pomenute stihove? Upravo tako, povrdila sam. To bi se moglo protumaiti i na taj nain da je taj ovjek medij, koji je imao zadau da tebi prenese neku poruku. Misli? Kakvu poruku? Tata je oklijevao sa odgovorom. Ja i teta Paula vjerovale smo da su Markove pjesme predstavljale poruke, a na Golobove stihove nismo obraale mnogo panje. Ne znam, odgovorio je tata. Nisam siguran da poezija moe sadravati toliko snage i prodornosti da prijee jedan tako dug put kroz nesvjesno. Poeljela sam mu kazati za Markove pjesme i ispriati mu to sam uinila tumaei njihov sadraj kao poruke upuene meni, ali sam zakljuila da e za to i kasnije biti dovoljno i vremena i prilika, a moda e tada uinak moje prie biti vei i dragocjeniji.

145

eljko Antunovi

GLAVA TRINAESTA

Obeao sam ti da u jednu Bonjakovu pjesmu nekako negdje smjestiti, a ti se sada pojavljuje sa deset njezinih sestara, rekao mi je Matia kada sam mu odnijela svoj prvi prijedlog za snimanje. Proitao je tekstove i notne zapise i inilo se da se temeljito pripremio da sve moje razloge sasijee u korijenu. Nemoj rei nita prije nego to ove pjesme uje, zamolila sam ga. Nemoj mi jo rei da sam nepismen. Znam sasvim dobro itati, a kada neto proitam, mogu sasvim jasno zamisliti kako e to izgledati u stvarnosti. Za ove tekstove ti neu rei nita novo, jer i dalje vai ono to sam ve rekao. Moda su dobri kao poezija, ali za nae namjene ne vrijede mnogo. Za pjesme koje se pjevaju dovoljna su tri ili etiri stiha ako su, naravno, dobro rasporeena i ako dovoljno jasno i glasno pogaaju ui. U ovim Bonjakovim tekstovima stihova ima previe i suvie su sloeni, a osim toga nemaju u sebi dovoljno energije. Pobuuju na razmiljanje prije nego na akciju. A muzika?, nastavio je Matia analizu Markovih pjesama. Pa ova muzika vie nalikuje na etnju. Gledaj!, pozvao me je da priem blie. Vidi da je sve to komponirano u dvo-etvrtinskom taktu. Kao da je melodije stvarao dok je etao. Lijepo se osjea ritam koraka - lijeva noga, desna noga, lijeva, desna. I sve je to, u stvari, jedna jedina pjesma u deset varijanti. Pogledaj 146

Danini krugovi

harmonije. U svim pjesmama su iste i sa gotovo potpuno istim redoslijedom. Ali ja sam te pjesme provjerila u praksi, prekinula sam ga. Uvjerila sam se da ih ljudi lijepo primaju. Matia je odmahnuo rukom, to je bio njegov znak da su razlozi za razgovor potroeni. Nisam mogla dozvoliti da tako lako odbaci ono iza ega sam ja stajala cijelim svojim biem. Ako ne saslua snimke, smatrau da ti, u stvari, i ne eli suraivati sa mnom, rekla sam Matii. Pristao je bre i lake nego to sam mogla oekivati. Pa dobro, uradimo i to. Ponovno je sjeo, a ja sam ukljuila kazetofon. Moram rei da je paljivo sluao. to se tie ovih pjesama, sluanje nije promijenilo moje miljenje, rekao je kada je emitiranje bilo zavreno. One bi mogle proi kod odreenog tipa ljudi, ali je takvih isuvie malo da bi se moglo raunati na prihod kojim bi se pokrili trokovi produkcije. Moja ponuda i dalje vai. Izaberi jednu od tih pjesama i ja u je, zbog tebe, ubaciti na neki disk. Nisam imala snage, a ni argumenata, da mu se dalje suprotstavljam. Matia je sasvim dobro znao kakva glazba moe donijeti zaradu. Ipak te mogu pohvaliti, dodao je. Donijela si nam neto to bi se moglo iskoristiti. Sviaju mi se muziari sa tog snimka. Odakle su? Iz Bosne. Iz Zenice. Doista? Kai im da im nudim da rade za nas. Sa drugim pjesmama, naravno. Ipak me je utjeio, pomislila sam dok sam izlazila iz Matiinog ureda. Imam bar neto. Obradovau Nevena Tomia i njegove prijatelje iz Skale. Marku i tako nije 147

eljko Antunovi

mnogo stalo da mu se pjesme umnoavaju. Ili moda jeste? Moda upravo o tome sanja? Moda nam je upravo zbog toga poslao Posljednju elju? Nazvala sam stan tete Paule u Splitu, da bih dobila odgovore na svoja pitanja. Kao da je ekao pored telefona, Marko se odmah javio. Znao sam da e upravo ti nazvati, rekao je. Kako si mogao znati?, upitala sam. Ne postoji nitko drugi koji bi to elio. Rekla sam mu kako mi se ini da je dobro raspoloen. ime te hrani teta Paula?, upitala sam, na to se Marko nasmijao. Ne hrani ona mene. Ja hranim nju. Mogla sam i pretpostaviti da tetin plan nee uspjeti. Od Marka nije bilo mogue nainiti trgovca niti neto slino. ta radi?, upitala sam ga. Kuham ruak. Spremam stan. itam Pauline knjige. I pijem Paulino pie. Jesi li dobro? Nikad nisam bio bolje. ini mi se da sam konano pronaao svoje pravo zanimanje. Uiva u kuanskim poslovima? Ako i ne uivam u njima, oni su ipak najblii mom temperamentu. ali se. Zar nisi umjetnik? Nisam. Ja samo traim ona vrata kroz koja se izlazi odavde. Vrata koja se nalaze jedan korak izvan sna? Upravo ta. Mogu li ti pomoi da ih nae? Ve si mi pomogla. 148

Danini krugovi

Rekla sam Marku da ga zovem i zato jer je Matia odbio moj prijedlog da snimi njegove pjesme. Izuzev jedne. Koje?, upitao je Marko. Ostavio je nama da odluimo. Onda preputam tebi da izabere. Matia je ponudio Nevenu Tomiu da neto snimi za njega. To je dobra vijest. Upitala sam ga da li se slae da meu snimke koje bude radio njegov urjak uvrstim i tu jednu njegovu pjesmu. Uini onako kako ti nae da je prikladno, odgovorio je. Sve to se mene vie ne tie. Ja sam naao novo ivotno opredjeljenje. Da bude kuanica? Tako je. Smeta li ti to? Jasno da mi smeta, rekla sam i dodala da on ipak nije stvoren za to da bi na takvim poslovima gubio vrijeme. Znai, takva si ti, rekao je Marko. Gleda u mene, a vidi nekog sasvim drugog ovjeka. Vidi, u stvari, neki svoj san. Uvjerena si da razgovara sa Markom Bonjakom, a u stvarnosti kontaktira sa njegovim dvojnikom kojeg si sama stvorila. Ako i ti trai onaj izlaz za kojim i sam tragam, zapamti da se on ne nalazi u snu nego jedan korak izvan njega. Nisam, na alost, mogla na takav nain razmiljati o snu, jer sam ga tih dana u stvarnosti imala veoma malo. Otkako se tata nastanio sa mnom i sa Josipom, moja potreba za snom tajanstveno je nestala. Ne zbog toga to se tatina bolest manifestirala tako da mi je smetala da zaspem ili me budila iz sna. Naprotiv, tata se gotovo nije ni primjeivao. Sredstva protiv bolova jo su uspjeno djelovala pa je bio u mogunosti ponaati se kao i ranije. To znai da je dobro jeo, normalno spavao, etao i itao. 149

eljko Antunovi

Zbog toga mi je bilo neshvatljivo zato sam izgubila san. Iz noi u no ponavljali su se dogaaji koji su uslijedili nakon mog i tatinog dolaska iz Bjelovara. Jo nije bilo kasno kada smo uli u stan pa smo imali vremena bez urbe veerati, pogledati neto od televizijskog programa i usput porazgovarati prije nego to smo otili na spavanje. Ja i Josip smo se sloili da tati ustupimo nau spavau sobu, jer je bila udobnija i mirnija i jer se nalazila u blizini kupaonice. Nas dvoje smjestili smo se u dnevnoj sobi na odvojene leajeve. Nakon to je tata otiao u svoju sobu, jo smo malo popriali, a onda smo ugasili svjetlo. Josip je ubrzo zaspao, a ja sam nastavila razmiljati. U stvari, samo sam pokuala razmiljati, jer kada sam zatvorila oi, umjesto misli kroz moju je svijest krenula povorka slika. Najprije je prola ona slika djeda i bake koju sam izazvala u mati pokuavajui zamisliti kakva e izgledati njihova alost kada saznaju za tatinu smrt, zatim slika tate kako duboko zamiljen sjedi na klupi u bolnikom parku i netremice gleda zapaljenu cigaretu u svojoj desnoj ruci pa slika Marka na brijegu iznad Crkvica u trenutku kada mi je govorio o tome da bi se prestao plaiti visine kada bi se odvojio od zemlje, skoivi sa litice, koja se nedaleko od nas nadnosila nad duboki ponor. Dalje su se redale bezbrojne slike iz stvarnosti i iz mate pohranjene u mom pamenju. Nije bilo nikakvog sistema u njihovom pojavljivanju, izuzev, moda, namjere da mi se onemogui da zaspem. Kada bih otvorila oi i poela se neim baviti, na primjer itati, karavan slika je nestajao iz moje svijesti, a samo to bih zatvorila oi, ponovno se pojavljivao i nastavljao svoj put, za kojeg nisam mogla ni naslutiti emu slui i kakvom cilju vodi. Sve je to nalikovalo na san, jer kao i u snu nisam mogla niim utjecati ni na oblik dogaaja niti na redoslijed njihovog pojavljivanja. Postojala je, ipak, i neka razlika, 150

Danini krugovi

a nalazila se u injenici da su mi sve te slike bile veoma dobro poznate i da sam mogla rei gdje su, kada i kojim povodom usnimljene u moju memoriju. Njihovo pojavljivanje i izmjenjivanje prve je noi bilo podnoljivo. Meutim, s vremenom je postajalo sve vei teret, s obzirom da je iskustvo svakog ovjeka ogranieno i da su granice pamenja jo ue od iskustvenih. Drugim rijeima, poslije izvjesnog vremena niz slika je kretao iz poetka i to ponavljanje je na mene imalo isti uinak kao i bol, koja se pojaava sa svakim otkucajem ivotnog ritma. Na kraju sam bila prisiljena uzimati sredstva za umirenje da bih bar malo odspavala, jer nisam mogla cijele noi drati otvorene oi. Znala sam da je u pitanju neki poremeaj i da, ako ga elim otkloniti, moram potraiti pomo od kompetentnih strunjaka. Ipak sam oklijevala poi lijeniku. Plaila sam se da e zahtijevati da mu govorim o sebi. Dogodilo se da me je Josip, probudivi se jedne noi, zatekao kako zurim u strop. Brine se za tatu?, upitao je. Nisam mu mogla rei ta me mui, jer bi i najmanje povjeravanje moralo sadravati cjelokupnu ispovijest. uvaj snagu, jer e ti biti potrebna kasnije, dodao je i ponovno zaspao. Moda je to to mi se dogaalo bila posljedica straha od onoga to me je oekivalo. Znala sam da e tatini bolovi uskoro biti takvi da ih nee moi prekriti nikakvim sredstvima za umirenje. Tada e zapoeti ona neprekidna patnja, koja priziva samo jednu elju - da to prije doe smrt. Plaila sam se i Matie. Njegovo strpljenje se nalazilo na samom kraju i bilo je oigledno da e eksplodirati ukoliko u najskorije vrijeme ne udovoljim njegovim zahtjevima. Uinio sam za tebe vie nego to si mogla i sanjati, rekao mi je nakon to me je pozvao da se odvezemo u mo151

eljko Antunovi

tel, to sam ja odbila pravdajui se brigom za oca. Ruga mi se, pravi me budalom tvrdei da ne moe odvojiti za mene ni sat vremena, i to nakon to sam pristao da se rastavim od svoje obitelji da bih se oenio tobom. Pokuala sam mu rei da nikada nisam ni pomiljala zahtijevati od njega da uini to to je uinio i da ni u jednom trenutku nisam osjetila elju da zamijenim njegovu enu. Meutim, nisam nalazila odgovarajue rijei kojima bih bar samoj sebi objasnila ta sam, u stvari, traila u tom ovjeku, koji je beskrajno uvjeren da sam duna slijediti ga u svim njegovim namjerama. Matia je uao u moj ured u trenutku kada me je Marko opominjao da izbjegavam potpuno uranjanje u snove, ali i da se ne udaljavam od njih vie od jednog koraka. Htjela sam ga upitati da li je to to mi govori saznao u dodirima sa tetom Paulom, ali je pogled na Matiino namrgoeno lice bio dovoljan da odluim prekinuti razgovor. Morae se ovog asa odluiti, nastavio me je uvjeravati Matia. Ili e odmah poi sa mnom ili emo se zauvijek rastati. Pretpostavljala sam da bi to zauvijek moglo znaiti moj i Josipov odlazak iz Muzike naklade Matia. Zbog tatine bolesti takvo to nisam si mogla dozvoliti. Zar ti seks toliko nedostaje?, upitala sam ga sa gotovom odlukom da mu ovog puta iziem u susret. Ti dobro zna da u pitanju nije samo seks, odgovorio mi je, a taj odgovor me je iznenadio, i to dvojaka, i prijatno i neprijatno. Lagala bih ako bih kazala da mi nije godilo njegovo priznanje da prema meni osjea i neto vie od elje za mojim tijelom. U isto vrijeme to me je priznanje plailo, jer sam u njemu vidjela gotovo neprikrivenu prijetnju da bih mogla izgubiti i ono malo slobode sa kojom sam raspolagala. 152

Danini krugovi

Da bih prikrila zbunjenost, pozvala sam ga da odmah krenemo. Odvezli smo se u motel i odmah otili u sobu. Matia se, suprotno svojim navikama, odmah poeo svlaiti i dok je to inio, stalno je pogledavao u mom pravcu. Imala sam osjeaj da se plai da bih se ja mogla u trenutku izgubiti i da bi on mogao ostati u neemu uskraen. Ranije se svlaio polako, esto sa cigaretom u ustima, i obino sam ja prije njega ulazila u postelju. Pourio si kao da e neto izgubiti, pokuala sam alom razbiti nategnuto raspoloenje. Matia je samo neto promumljao i nastavio se svlaiti istim tempom. I u postelji se ponaao jednako. Brzo i namrgoeno. Kao da je bio kivan na mene. Pretpostavljala sam da se tako ponaa zbog toga to dugo nije bio sa enom u krevetu, ali nisam mogla a da se ne prisjetim naina na koji su Josip i Monika vodili ljubav. Matia je navaljivao kao da ispod sebe ima neprijatelja koji ga napada i kojeg treba to prije savladati. Josip je to inio na takav nain da Monika nije mogla zadrati svu slast u sebi i onaj suviak isputala je vani u vidu grgutavog smijeha. Dok sam u sjeanju obnavljala ljubavni doivljaj izmeu mog mua i Matiine bive ljubavnice, prvi put sam se zapitala da li je mogue da dvoje ljudi samim svojim tijelima izazovu jedno u drugom toliko mnogo uitka, a da pritom niim drugim ne budu povezani. Teko mi je bilo potvrdno odgovoriti na to pitanje i zbog toga to je iz dodira mog i Josipovog tijela rijetko kada zaiskrila radost. I prema meni je bio jednako paljiv i njean kao i prema Moniki, ali je neto bilo bitno drugaije. U dodiru sa mnom Josip se koio, a sa Monikom je, to sam odmah uoila, bio do kraja oputen, bolje reeno, osloboen tereta koji ga je sputavao kada se pribliavao meni. 153

eljko Antunovi

Podsjeanje na dogaaj koji sam pratila virei iz ormara pomoglo mi je da se bar u mislima odmaknem od Matie i da se odbranim od njegove zlovolje. Jesi li zadovoljan?, upitala sam ga kada se umoran i oznojen svalio na krevet. Nije mi odgovorio. Zapalio je cigaretu i neko je vrijeme puio gledajui u strop. Kada je progovorio, zakljuila sam da je napetost u njemu splasnula. Ipak, nije elio govoriti o nama. Upitao je da li sam kontaktirala sa Nevenom Tomiem. Nisam mogla pretpostaviti da ti se uri, odgovorila sam. Ne uri mi se, ali u poslovima ne treba oklijevati. Odluila sam posluati Matiin savjet. Kada sam se vratila u ured, nazvala sam broj telefona restorana Skala u Zenici. Neven Tomi nije skrivao da je iznenaen to sam se tako brzo javila. Bilo je prolo tek nekoliko dana od njegove posjete. Kakve su vijesti?, upitao je. Za tebe dobre, odgovorila sam i saopila mu Matiinu odluku u vezi sa Markovim pjesmama i njegovu ponudu za snimanje. Bojim se da od suradnje sa Matiom nee biti nita ako ne budem mogao sam birati pjesme, rekao mi je Neven Tomi. Zar si toliko vezan za Markove pjesme da bi propustio iskoristiti jednu ovakvu priliku? Teko mi je i zamisliti da ih se moram odrei. Zato bi tebi bilo teko ako je Marku svejedno da li e se one snimati ili ne?, upitala sam. Od Marka me nita ne iznenauje. Takav je. Ne moe ostati vjeran ni onom najboljem to je stvorio. Na kraju e se odrei i samoga sebe. 154

Danini krugovi

Ako to ve nije uinio, dodala sam i zamolila Nevena Tomia da prihvati Matiinu ponudu i da pokua nainiti novi prijedlog za snimanje, sa izborom pjesama koje bi bile manje sloene i vie po Matiinom ukusu. Spustila sam slualicu, a u uima su mi jo zvuale rijei Nevena Tomia da e se Marko na kraju odrei sebe, a uz njih je u mojoj svijesti stajalo i pitanje zbog ega sam mu se ja odmah pridruila sumnjom da je to ve uinio. Zar nisam u nedavnom razgovoru se Markom stekla dojam da se oporavio i da je dobro raspoloen? Nije to, naravno, bilo prvi put da nisam razumijevala samu sebe. Kako sam onda mogla znati ta se zbiva u duama drugih ljudi? Opet ti, rekao je Marko kada sam ga po drugi put u istom danu nazvala telefonom. Mora da ti je dosadno. Nije mi bilo dosadno. Nazvala sam ga da bih rastjerala sumnju koja se uvukla u mene na kraju razgovora sa Nevenom Tomiem. Morala sam te nazvati, rekla sam, da bih se uvjerila da si doista zadovoljan. Jesam, odgovorio je, smijui se, ali ne mogu garantirati da u to dugo biti. Je li i moja teta zadovoljna?, upitala sam, premda nisam imala nikakvu predstavu o tome ta sam tim pitanjem eljela postii. Ne znam ta tvoja teta osjea, ali znam da je ona udo od racionalnosti. A ta sam ja?, upitala sam, takoe nenadano. Dakle, tako. eli saznati ta mislim o tebi. Nije ti dovoljno to to osjea. Marko je bio u pravu. Nisu mi bila dovoljna osjeanja. Ona su me odravala na povrini svijesti, ali mi nisu omoguavala da krenem dalje. 155

eljko Antunovi

Ti trai izlaz, pokuala sam to objasniti i njemu i sebi. Odrie se svega na ovom svijetu da bi ga naao i, kada ga nae, odrei e se i sebe samog. I svi oni koje poznajem na neki nain ine isto. Samo se ja vrtim u jednom krugu i u mogunosti sam izii iz njega samo kada me netko povede. ta ti se dogodilo, Dijana? Zato misli da mi se neto dogodilo? Zato to si poela postavljati pitanja koja govore da vie nisi zadovoljna sobom. Kako bih mogla biti zadovoljna sobom kada i do tako oiglednih istina mogu doi samo posredstvom drugih ljudi? Dobro je to si nezadovoljna, rekao mi je Marko smijui se. A ja sam, na alost, zadovoljan. To mi nee donijeti dobra. Tebi je lako i da se ali i da mudruje, jer ma ta uradio, ti zna da pred sobom ima neki cilj, zna bar priblino gdje se on nalazi i od ega se sastoji. Nemoj da te to mui. Najvjerojatnije ni ja ne znam nita vie od tebe, premda sam sve uloio na jednu kartu. Uostalom, mnogi pametni ljudi tvrde da nije vaan cilj nego put do njega. Rekla sam mu da me nije utjeio. ao mi je, Dijana, odgovorio mi je na to. Upravo si krenula putem za koji si vjerovala da je za tebe zatvoren. I vie te nitko nee moi utjeiti dok se ne pomiri sama sa sobom. Rekla sam mu da bih se bolje osjeala da je on u mojoj blizini. I ja bih elio biti pored tebe pa makar se i ne osjeao bolje, rekao mi je Marko. Zar sam mogla traiti bolju utjehu? 156

Danini krugovi

Hoe li da doem?, upitao je. Prije nego to sam mu odgovorila postala sam svjesna da sam doista krenula onim putem na koji sam do prije nekoliko trenutaka gledala kao na iskljuivu sudbinu nekih drugih ljudi. Rekla sam mu da ne dolazi.

157

eljko Antunovi

GLAVA ETRNAESTA

Krajem svibnja tatina je bolest poela ubrzano napredovati. Rak mu je gotovo naoigled prodirao utrobu. Rastao je, nadimajui stomak, a iscrpljujui i inei manjim sve ostale dijelove tijela. Postalo je besmisleno hraniti i braniti to tijelo, koje je napadalo smo sebe. Bol je sada bila trajna i porasla je do one jaine koja je i najjau volju inila nedovoljnom. Tata nije bio od onih ljudi koji su u patnjama ovrsnuli i koji su spremni da nove nevolje doekuju bez suvinog straha. Svoj dotadanji ivot proveo je uglavnom u miru, izbjegavi bolesti i druge vee tjelesne tegobe. I ve prvo vee suoavanje sa njima bilo je ono u kojem su se sve anse nalazile na protivnoj strani. Uvidjevi da nije oboruan za trpljenje, tata me je, snebivajui se, zamolio da mu pomognem. Kako da ti pomognem?, upitala sam ga, svjesna da ne postoji sredstvo koje bi mu otklonilo bolove due od nekoliko minuta ili, u najboljem sluaju, nekoliko sati. Odvezi me do rijeke ili do nekog ponora, da skoim i da prekinem ovu patnju. Ili mi nabavi neki otrov, da mirno umrem u krevetu. Njegova me je molba prenerazila u tolikoj mjeri da u prvom trenutku nisam mogla niim reagirati na nju. Tek kada sam se sjetila sa kakvim je mirom Marko govorio o smrti, poela sam se i sama miriti sa mogunou da i o tome razmiljam i govorim. A to me je, opet, navelo na 158

Danini krugovi

zakljuak da pomo mogu potraiti samo od Marka. Pomo i za mene i za tatu. Nazvala sam stan tete Paule. Nitko mi se nije javio. Telefon je bezuspjeno zvonio i u Markovom stanu u Zenici. Nazvala sam restoran Skala u Crkvicama. Ovog puta imala sam sree. Neven Tomi je bio na svom mjestu pored anka. Upitala sam ga najprije da li je razmislio o Matiinoj ponudi za snimanje. Razmislio sam, odgovorio mi je. I to tako temeljito da nije ostalo ni traga nekoj dvojbi. ta si odluio? Zahvali Matii na ponudi i reci mu da nisam zainteresiran za snimanje. Nisam mogla prikriti razoaranje. Zato?, upitala sam ga. Zato to je kasno da u ovim godinama zapoinjem novi posao, odgovorio je. Zar je glazba za tebe neto novo? Bila bi ako bih se upustio u posao koji mi predlaete ti i Matia. Muzika mi je sada zadovoljstvo, a moda to vie ne bi bila ako bih se njome bavio profesionalno. Moda je Marko u pravu. Moda je bolje odrei se strasti do koje nam je mnogo stalo nego joj prii sa pogrene strane i nepovratno je izgubiti. Znai li to da odobrava Markov nain ivota?, upitala sam. Dakako da ne znai. Rekao sam da je on moda u pravu, a ne i da jeste. Upitala sam ga da li se Marko nalazi u Zenici. Potvrdio je pa sam ga zamolila da ga potrai i da mu kae neka me hitno nazove. Dok sam ekala Markov poziv, razmiljala sam o tome kako u Matii obrazloiti Tomievo odbijanje. Da li e on 159

eljko Antunovi

uope biti u stanju shvatiti ta je Neven Tomi htio rei, pitala sam se. Nisam ni najmanje bila sigurna u to pa sam pomislila da bi moda bilo najbolje umjesto istine rei bilo to drugo. Moda to da Neven Tomi ne eli snimati zbog toga to Matia ne prihvata Markove pjesme. ta ti se dogodilo?, upitao me je Marko kada je neto kasnije nazvao. Rekla sam mu da mi je potrebna njegova pomo i objasnila ta tata trai od mene. Sjea li se da si mi pokazao jednu biljku iji latinski naziv sadri i arapsku rije za grob?, upitala sam ga, elei ga podsjetiti da mi je tom prilikom rekao da je godinama pravio tinkturu od dijelova te biljke, da bi imao pri ruci sredstvo kojim bi mogao prekratiti patnju ako bi postala nepodnoljiva. Sjeam se i znam ta eli, odgovorio je. Upitala sam ga ta e uiniti. Doi u do tebe pa emo vidjeti ta je nae da inimo. Doao je i prije nego sam mu se nadala. Kada sam narednog jutra krenula u ured, zatekla sam ga kako me eka pred ulazom u zgradu u kojoj sam stanovala. Bilo je dovoljno da me samo pogleda pa da osjetim da je nestao teret koji me je do tada pritiskivao. Drago mi je to te vidim, rekla sam mu. I hvala ti to si pourio. Da si ranije pozvala, ranije bih doao, rekao je gledajui me svojim uobiajenim pogledom, u kojem nikada nisam nalazila ni trunke povoda za sumnju. Da li bi uinio i neto drugo za mene?, upitala sam elei provjeriti da li je moje zapaanje tono. Poslovica kae da nije dobro iskuavati prijatelje ako 160

Danini krugovi

elimo sauvati njihovo prijateljstvo. To, naravno, ne vai za nas. Mi smo neto vie od prijatelja. eljela sam nastaviti razgovor, ali ne tu, na ulici, pa sam pozvala Marka da poe sa mnom u Muziku nakladu Matia. Ako u te ometati u poslu, poi sama, rekao mi je Marko. Nai emo se popodne. Skoro da sam se nasmijala na pomisao da zbog zauzetosti na poslu ne bih mogla uraditi neto za sebe. I odmah potom postala sam svjesna da Matiino poduzee ne bi nita izgubilo kada ja ne bih bila u njemu. Moda bi ak neto i dobilo, jer otkako me je Matia postavio na novo mjesto nisam uradila ba nita to bi se moglo uraunati u njegov prihod. Na ulazu u prostorije poduzea sreli smo Matiu. Predstavila sam mu Marka i uzgred napomenula da je on tu u privatnoj posjeti. Neemo, dakle, razgovarati o poslu?, upitao je Matia. Neemo, odgovorila sam, jer Neven Tomi ne eli snimati druge pjesme. Na Matiinom licu vidjela sam tragove iznenaenja, ali i napora da se suzdri i da ne otkrije neto od onog to je u tom trenutku osjeao. Vjerujem da je zbog toga odluio promijeniti temu razgovora i obratiti se Marku. Da li se nas dvojica odnekud poznajemo?, upitao ga je, paljivo mu razgledajui lice na onaj svoj prostako-naivni nain, u kojem jedva da je bila prikrivena elja da se promatrani osjeti ponienim. Moda, odgovorio mu je Marko, uzvraajui pogledom u kojem je bilo samo mnogo mira. Mogao bih se kladiti da smo negdje bili zajedno, rekao je Matia. Sjetiu se ja, dodao je odlazei. 161

eljko Antunovi

Povela sam Marka u svoj ured. Sjetie se on i ako nikada niste bili zajedno, rekla sam. Ne bi me iznenadilo ako se sjeti, rekao je Marko nakon to je zatvorio vrata ureda. Prolog Boia bili smo zajedno u Zenici. Sada je na meni bio red da se iznenadim. Nisam ti o tome priao, jer sam ekao pogodan trenutak, dodao je. Znai, poznaje Matiu. Ne mogu rei da ga poznajem. Bili smo zajedno tek nekoliko sati. U to vrijeme ja sam bio u pripitom stanju, a tvoj je gazda bio u poodmaklom stadiju pijanstva. Umjesto da razgovaramo o tati i o tome kako da mu pomognemo, natjerala sam Marka da mi ispria cijelu priu o prologodinjem susretu sa Matiom u Zenici. Zanimalo me je, izmeu ostalog, i to kako se Matia u to vrijeme naao u Bosni kada je meni rekao da e boine blagdane provesti kod svojih roditelja u Vinkovcima. Ja sam stekao dojam da je on iz Zenice ili iz njezine okoline, rekao mi je Marko. Jer, premda je bio pijan, sasvim se dobro snalazio u nazivima i rasporedu pojedinih dijelova grada i okolnih naselja. Kada sam ga na kraju smjestio u taksi, rekao je vozau da ga odveze u Podbrijeje. Interesiralo me je pod kakvim su se okolnostima upoznali. Upoznali smo se u Skali, i to tako to je on priao stolu za kojim sam ja sjedio i zamolio da mi se pridrui. Dozvolio sam mu da sjedne, na to mi je zahvalio tako to je naruio pie za obojicu. Onda je poela pria, a priao je samo on. Tako sam saznao da je on taj uveni Matia, nekadanji pjeva, a sada uspjeni muziki nakladnik iz Zagreba. Sluao sam ga tek reda radi i zbog pia koje je plaao. Dok nije spomenuo tvoje ime. 162

Danini krugovi

Priao je o meni?!, gotovo sam uzviknula i bila sam spremna istog asa skoiti i potraiti Matiu da bih ga upitala sa kakvim je pravom priao o meni nepoznatom pripitom ovjeku. Osim toga pokazao mi je i tvoju fotograju, dodao je Marko i iz unutarnjeg depa jakne izvadio moju sliku, i to upravo onu za koju nisam mogla utvrditi na koji je nain nestala iz mog albuma. Pitala sam ga kako je doao u posjed te slike. Da li ju je dobio od Matie? Naravno da nisam, odgovorio je. Matia se hvalio da ima lijepu enu, ali i da ima jo ljepu ljubavnicu, koju ne bi zamijenio ni za to na svijetu. Pitao sam ga ta e uiniti onom tko mu je jednog dana ukrade. Odgovorio mi je da e ga ubiti. Tada sam odluio da u mu najprije ukrasti ovu sliku. Zbog ega?, upitala sam. Zbog toga da bi mu se narugao? Zbog tebe, odgovorio je Marko. Poelio sam te imati. Gledala sam ga kao opinjena. Nisam osjeala potrebu ni da se pokrenem niti da neto kaem. Sve je ve bilo uinjeno i reeno. Poruke su postojale i bile su upuene meni. A ja sam se na njih odazvala. Upitala sam ga zato je Posljednju elju poslao Matii. Ne Matii nego tebi, odgovorio je. Matia mi je rekao ta radi i znao sam da e pjesma najprije doi u tvoje ruke. Pitala sam ga ta je oekivao da u uraditi. Ako si onakva kakvom sam te zamiljao, pretpostavio sam da e reagirati upravo onako kako si reagirala. Prije nego to sam izgubio svijest, ostavio sam ti i drugu poruku 163

eljko Antunovi

na stolu u svojoj sobi, za sluaj da doe na vrijeme. Pruila sam ruku i vrhovima prstiju uklonila nepostojei pramen kose ispred Markovog desnog oka, dok su mi suze tekle sustiui jedna drugu na obrazima. Plakala sam ne znajui zato i ne osjeajui nikakvu promjenu zbog toga. Kao da su to bile tue suze, koje su tek kroz moje oi nale put ka slobodi. Sve dolazi na svoje mjesto, rekao je Marko i pruio mi moju fotograju koju je ukrao od Matie. Ne eli je zadrati?, upitala sam. Ne. Fotograja mi nije dovoljna. Hou da imam tebe. Ima me. Moja je elja, na alost, sebina. elim te imati samo za sebe. Osjetila sam kako crvenim sjetivi se da sam u posljednje vrijeme gotovo svakodnevno odlazila sa Matiom u motel. Imae me, rekla sam i pri tome sam znala da u biti u stanju odrati obeanje. Znala sam i to da moram odmah zapoeti sa promjenama, a prije svega vidjeti ta se moe uiniti za tatu i pobrinuti se za Markov smjetaj. Jesi li donio neto?, upitala sam Marka. Kimnuo je glavom, a zatim je iz depa izvadio boicu sa zelenom tekuinom i stavio je ispred mene na stol. Upitala sam ga kako tekuina djeluje. U malim koliinama moe djelovati umirujue, ali ne mora, a u veim je vjerojatno smrtonosna, rekao je. Zato vjerojatno? Nisi siguran? Nekoliko puta spremao sam se isprobati, ali sam zbog neeg odustajao. 164

Danini krugovi

Pitala sam ga ta da radim. Prepusti ocu neka odlui. Moe poeti sa malim dozama pa, ako ne pomognu, uvijek e imati vremena za ono krajnje rjeenje. Uzela sam boicu i krenuli smo u moj stan. Ponijela me je neka luda nada da bi tekuina koju mi je Marko dao mogla pomoi tati ne da umre bez patnje nego da preivi. Moram ti napomenuti da to to namjeravamo uraditi zakon ne odobrava, rekao mi je Marko pred ulazom u stan. Bilo bi dobro da o tome nitko nita ne sazna. Suglasila sam se, ali sam se tek tada uplaila. U stanu nas je doekalo zabrinuto Josipovo lice. Upitala sam ga da li je tati bar malo lake. Samo je odmahnuo glavom i iziao iz stana. Njemu je tatina patnja tee padala, jer nije ni pomiljao da joj se moe na neki nain doskoiti. Povela sam Marka u spavau sobu. Tatino izmueno lice razvuklo se u jedva zamjetljiv smijeak kada me je ugledao. Dala sam mu boicu i ponovila ono to mi je Marko rekao - da tekuina u njoj moe pomoi ako se uzima u malim dozama, a da je u veim izuzetno opasna. Nisam mogla rei da je smrtonosna. Ti sam odlui, rekla sam tati. ta znai mala doza?, upitao je. Pogledala sam Marka. Jedna kavena liica, rekao je. Drhtavim rukama tata je odmjerio malu licu tekuine i usuo je u au vode, a zatim je sve urno ispio. Stajala sam pored Marka i ekala da vidim ta e se dogoditi. Povraae, apnuo mi je Marko. Pourila sam donijeti neku posudu. Marko je bio u pravu. Tata je brzo reagirao na popije165

eljko Antunovi

nu tekuinu, i to tako estoko da sam bila veoma blizu da optuim Marka za obmanu. Obuzeli su ga takvi grevi da su prethodni bolovi izgledali kao blago upozorenje. Povratio je zelenu tekuinu i jo mnogo drugog sadraja. Na sreu, napad nije trajao due od mog povjerenja u Marka. Kada je prestao povraati, tata se vidljivo opustio. Odahnuo je, obrisao znoj sa lica, okrenuo se na drugu stranu i, na moje veliko uenje, zaspao. Uzela sam Marka za ruku i povela ga u drugu sobu. ini se da djeluje, rekla sam ohrabrena. Djeluje kao i svaki snaan otrov, rekao je Marko. Zato se od njega nemoj nadati nekom dobru. Sada e morati smanjiti dozu. Tako e smanjiti estinu reakcije, ali takoe i uinak. Marko je djelovao uvjerljivo i, premda nita nije obeavao, uspio me je umiriti. Osjeala sam da mu neto dugujem i da odmah moram poeti vraati dug. Pitala sam ga da li neto eli. elim, ali ne ovdje i ne sada, odgovorio mi je. Nadam se da e nam se jo koji put pruiti prilika da budemo sami i slobodni od briga. To to mi je rekao nalikovalo mi je na oprotaj. Zato sam se, kada je ustao sa stolice, bacila na njega i primorala ga da ponovno sjedne. Ostae ovdje sa mnom dok budem bila potrebna tati, a nakon toga ii emo tamo gdje ti odredi, rekla sam mu, rijeena da ga zadrim svim sredstvima. Uklonio mi je pramen kose ispred oka i nije povukao ruku nego je njom obuhvatio moju sljepoonicu. Nemoj initi neto samo zbog toga to si oajna, rekao je. Uvijek je znao ta osjeam. Bila sam oajna i pored tanke nade koju mi je ulijevao san, koji je tatu jo uvijek 166

Danini krugovi

odvajao od patnje i sve bliskije smrti. Ali sam bila sigurna da oaj nije razlog to Marka elim zadrati pored sebe. Sasvim pouzdano sam nasluivala da me je upravo on okrenuo ka izlazu iz ukletog kruga moje nemoi, u kojem sam ja bila onaj koji je osuen da samo slijedi tue tragove. Marko mi je nudio i sebe i slobodu, da idem sa njim i da se kreem svojim sopstvenim putem. Oajna jesam, ali ti zna da to nije ni u kakvoj vezi sa tobom. Izuzev, naravno, to ne postoji nitko drugi tko bi me mogao utjeiti tako kao ti, rekla sam mu i zamolila ga da me ne naputa. eli da ostanem tu, u tvom stanu?, upitao je. Potvrdila sam. Jesi li svjesna posljedica? Ponovno sam potvrdila. ta e uiniti? Rekla sam da u javiti Josipu da vie ne dolazi. Marko me je privukao, posjeo na svoja koljena i ogrlio rukama. Jesi li sigurna da moe preuzeti na sebe sav taj teret?, upitao je. Nisam bila sasvim sigurna, ali sam osjeala da se mogu provui kroz sva iskuenja i kroz sve nedae koje me oekuju ako Marko bude uz mene. Pokuala sam mu to objasniti. Dobro, rekao je. Ako si vrsto odluila, ostau i biu uz tebe sa svim svojim snagama. I dobrim i loim. Sjedei na njegovim koljenima, ograena njegovim rukama, praena mirom iz njegovih oiju, osjeala sam se sigurnom kao nikada u svom ivotu. eljela sam tu ostati zauvijek. eljela sam da se nita ne pomjeri, da sve oko mene zaspe, da zaspemo i nas dvoje i da u snu nastavimo ono to smo odluili zapoeti. Moda bih i zaspala da me nije trgnuo Markov glas. 167

eljko Antunovi

Poi u sobu i pogledaj kako ti je otac, rekao mi je. Nerado sam se izvukla iz njegovog zagrljaja i pola u spavau sobu. Tata je jo spavao. Pretpostavljam da ima mnogo toga da uradi, rekao mi je Marko ustajui sa stolice. Ako ti mogu pomoi, kai. Ako ne mogu biti od koristi, poao bih da proetam i razgledam okolinu. Mogao mi je biti od koristi u nekim kuanskim poslovima. Ipak sam mu rekla da je slobodan. eljela sam neko vrijeme ostati sama, da bih raistila bar neto od onog silnog nereda u sebi. Poela sam time to sam nazvala Muziku nakladu Matia i potraila Josipa. ta se dogodilo?, upitao je Josip kada je prepoznao moj glas. Ne mogu ti objanjavati preko telefona, rekla sam mu i zamolila ga da tog i narednih nekoliko dana ne dolazi u stan. Zbog ega?, upitao je. Zbog toga to e ovdje biti drugi ovjek, rekla sam. Matia? Ne. Onaj to je jutros doao sa mnom. Mislio sam da je lijenik. Pokuala sam ga utjeiti. Rekla sam mu da znam za njegovu vezu sa Monikom i da mi se ini da njih dvoje veoma dobro pristaju jedno uz drugo, mnogo bolje nego ja i on. Ja i Monika smo samo dobri prijatelji, rekao je Josip utueno. Bilo mi je jasno da nema smisla da se ubjeujemo pa sam ga zamolila da bude strpljiv i da se smjesti negdje drugdje dok se tatina bolest ne okona. Nakon toga u ja, rekla sam mu, otii i prepustiti mu stan. Nevoljko je obeao da e uiniti tako. 168

Danini krugovi

Hoe li dolaziti na posao?, upitao me je i to me je pitanje iznenadilo. Morala sam veoma brzo pronai odgovor na njega. Rekla sam mu da narednih dana vjerojatno neu, a znala sam da e raskid sa Matiom neminovno povui i raskid sa njegovim poduzeem. Spustila sam slualicu i provirila u spavau sobu. Tata je bio budan. Sjedio je na krevetu i gledao kroz prozor. Okrenuo se kada sam otvorila vrata. Ui, pozvao me je. Sjedi do mene. Sjela sam. Ispred nas je bio otvoren prozor i mogli smo vidjeti kako se izmeu blokova zgrada provlai svjetlucava povrina rijeke. Pitala sam ga kako se osjea. Malo sam se odmorio. Bolje reeno, predahnuo sam. Boli li te? Bol se ne gubi ni jednog trenutka. Osjeao sam je i u snu, ali tada kao da me nije bilo briga za nju. Osjeala sam da nita neu uraditi kako treba ako tati ne ispriam ta mi se dogaa. I to usprkos nelagodi koja me je prijeila da govorim o neemu to ni sama nisam razumijevala do kraja. Onaj ovjek koji je jutros bio ovdje sa mnom, zapoela sam, ne znajui tono ta elim rei. ta je sa njim?, upitao je tata. elim ivjeti sa njim, rekla sam i nakon toga je sve bilo jasnije i lake. ta je sa Josipom? Rekla sam da nemam nita protiv njega, ali nisam rekla da ja njega vidim kao jednog od onih dovrenih ljudi, koji su zaokruili svoju svijest, koji znaju ta hoe i koji ne osjeaju nikakvu potrebu da mijenjaju sebe ili svoju okolinu. 169

eljko Antunovi

Udala sam se za njega zato to u tom trenutku nisam poznavala ni njega ni sebe, ali sam sada shvatila da ja moram poi dalje, a da me on niti moe pratiti niti je u stanju zadrati me. Nisam znao da si tako komplicirana, rekao mi je tata. Rekla sam mu da to nisam znala ni ja, a onda sam mu ukratko ispriala o Matii i o Marku. Vjeruje li u sudbinu?, upitao me je. Priznala sam da jo nisam stigla do toga da vrsto vjerujem u bilo to. Dakle, jo uvijek se oslanja samo na ono to trenutno osjea. Sloila sam se sa njegovom konstatacijom, premda sam u sebi pored osjeanja nazirala i neto to je ta osjeanja povezivalo i od njih gradilo jedan niz, koji me je inio potpunijom. Uostalom, nije vano, dodao je. ivi onako kako moe.

170

Danini krugovi

GLAVA PETNAESTA

Marko je veliki dio dana provodio vani, hodajui ulicama. Na osnovu onoga to sam uspjela saznati od njega, izlazio je iz stana sa samo jednim ciljem - da se uputi u jednom smjeru i da se, poslije tri, etiri ili vie sati, vrati na isto mjesto iz suprotnog pravca. Pitala sam ga ime se zanima za vrijeme tih etnji. Niim, odgovorio mi je. Samo koraam. O emu razmilja? Ne razmiljam. Dok hodam, mozak koristim tek toliko da bih se orijentirao i ostao itav. Pitala sam koja je svrha tim njegovim etnjama. Ne znam, odgovorio je. Znam samo da se dobro osjeam dok koraam ujednaenim ritmom du linije koja e se zavriti u istoj toki od koje je zapoeta. Rekla sam mu da mi to vie nalikuje na svojevrsnu psihoterapiju nego na etnju. Vjerojatno si u pravu, sloio se Marko. Kada bi se vratio sa svojih izleta po zagrebakim ulicama, Marko je obino odlazio da porazgovara sa tatom. Tata bi ga pitao kuda se tog dana kretao, a onda je zatvorenih oiju pratio nabrajanje naziva ulica, ija je lista svakog dana izgledala drugaije. U Splitu si vrijeme provodio na drugi nain, rekla sam Marku, pokuavajui saznati zbog ega je tamo bio zadovoljan ve i time da se zadrava u stanu i da se bavi 171

eljko Antunovi

kuhanjem jela, pranjem posua, brisanjem praine i obavljanjem drugih kuanskih poslova. Split nije pogodan za putovanja ovakve vrste. Mogao si plivati, rekao je tata. Pokuao sam, ali kako nisam sklon vodi, moralo se dogoditi da zalutam. Upitala sam ga kako je zalutao, a on je samo odmahnuo rukom. Pretpostavila sam da dogaaj o kojem nije elio priati ne moe biti beznaajan pa sam sljedeeg dana nazvala tetu Paulu, da bih saznala ta se dogodilo. Tetina je pria bila kratka i nevjerojatna. Rekla mi je da su otili na plau da se sunaju. Bilo je toplo pa su uli u vodu. A kada su se nali u moru, Marko je zaplivao. Teta Paula je vjerovala da e se uskoro okrenuti i vratiti se natrag, ali se on uporno udaljavao. I tek kada joj je nestao iz vida, nju je uhvatila panika i pola je da trai neko plovilo. Poslije priblino jednog sata uspjela je pronai Marka ve iznemoglog i pomirenog da se preda sredini u kojoj je plutao. Pokupila ga je iz vode i ini se da je tim inom potroila svu onu zalihu strpljenja koju je bila namijenila njemu, a koja se meni inila neiscrpnom. Rekla mu je neka ide tamo odakle je doao. Pa naravno, rekla sam teti, nisi mogla postupiti drugaije. Nisi se mogla pomiriti sa jednim takvim izgredom, jer ti si zavrena, dovrena ili, bolje reeno, savrena ena, a Marko je, kao i ja, tek nedovrena krunica. Bila sam bijesna, a takve su morale izgledati i rijei koje sam izgovarala, jer se teta Paula iznenadila. O emu govori?, upitala je. I zato se ljuti? Nisam odgovorila na njezina pitanja. Rekla sam joj da se, u stvari, ne udim to je otjerala Marka nego se, naprotiv, udim da je uope bila u stanju bar jedanput u svom ivotu izii iz svoje udobne i sigurne ljuture, da bi zavirila 172

Danini krugovi

u ljudske nevolje i pokuala pomoi. To, naravno, nije moglo dugo trajati, jer nije uinjeno iz nagonske potrebe nego iz znatielje. U redu, mogu priznati da sam u Bosnu pola iz znatielje, rekla je teta, a po njezinom glasu osjetila sam da je povrijeena. Kai mi zbog ega si ti ila tamo. Nisi ila sa namjerom da pomogne, jer i nisi uinila gotovo nita, sve si prepustila meni. Moe se rei da je tvoj cilj bio da povea svoju zbirku mukaraca. U poetku ti se Marko nije sviao, ali kada si shvatila da bih ja mogla biti zainteresirana za njega, uskoila si izmeu nas, da bi osujetila moju eventualnu namjeru. Rekla sam joj da ona ne moe imati nita sa Markom, jer je on poruke uputio meni a ne njoj. Ne budi dijete, Dijana. Zar jo vjeruje u poruke? Upitala sam je zar nije sma Markove pjesme protumaila kao poruke. Rekla sam da bi se tako mogle shvatiti, a ne da one to i jesu. Nemamo se nas dvije to sporiti, rekla sam, elei okonati raspravu, koja je po mnogo emu nalikovala na svau. Sm Marko mi je rekao da je Posljednju elju poslao sa namjerom da meni prenese odreenu informaciju i poziv. Marko govori ono to mu koristi, a ti prihvata ono to se uklapa u tvoje fantazije. Zbog toga ti se ini da se vas dvoje savreno slaete, a ne vidi da na kraju iz svega toga nita dobro nee proizii. Teta Paula je prekinula vezu prije nego to sam uspjela rei da iz nje govori ljubomora, jer je, eto, maloas priznala da je bila zainteresirana za Marka. Bila sam zadovoljna kada sam spustila slualicu. Raistila sam jo jedno polje u sebi. Preostalo je jo ono najo173

eljko Antunovi

pasnije, moglo bi se rei minsko polje - Matia. Predosjeala sam da e me tek na njemu saekati ona prava iskuenja. Da e biti ilav protivnik, Matia je pokazao veoma brzo. Ve prvog dana kada sam izostala sa posla pojavio se na vratima mog stana, da bi, kako mi je rekao, saznao kako se osjeam i moe li mi ime pomoi. Teko mi je bilo ignorirati njegovu predusretljivost, premda mi je bilo sasvim jasno da se iza nje skrivao dobro promiljen plan. Rekao mi je da zna da prolazim kroz jedno teko razdoblje i da zato ne moram ni razmiljati o poslu, jer me on oslobaa svih obaveza u poduzeu dok kriza ne proe. Mislim da je namjerno upotrijebio rije kriza umjesto rijei bolest kako bi mi stavio do znanja da je u samom sreditu zbivanja. Vjerujem da mu je bilo poznato da je Josip promijenio adresu stanovanja i da je Marko doao na njegovo mjesto, a ako je to znao, lako je mogao pretpostaviti da u napustiti Muziku nakladu. Zbog toga je pourio da mi ponudi neogranieno odsustvo. Matia se ponaao tako da sam bila prisiljena zahvaliti mu na panji i na doista nesebinim ponudama. Time je odgodio poetak raiavanja na podruju za koje je vjerovao da predstavlja njegovu interesnu zonu. A vjerojatno je raunao da e vrijeme raditi u njegovu korist. U mom stanu se zadrao tok toliko da kae sve to je naumio rei. ak mi nije ni pokuao zakazati sastanak, to me je dodatno uvjerilo da je dobro upoznat sa situacijom. Ako ti bilo to zatreba, nazovi me, rekao je Matia odlazei. A kada je otiao, bila sam toliko ljuta na smu sebe da bih vjerojatno vritala ili uinila neto slino da se tata nije nalazio u susjednoj sobi. Propustila sam idealnu priliku da mu kaem da e mi pomo moda trebati, ali ne od njega, te da ubudue ne rauna na mene ni u kom pogledu. 174

Danini krugovi

Kada se vratio sa svog pjeakog maratona, Marko je odmah zapazio promjenu u mom raspoloenju. Osjeala sam potrebu da mu se povjerim. Pa zato te to zabrinjava?, upitao me je kada sam mu ispriala zbog ega sam bijesna. Nije neophodno trati ispred dogaaja. Najee je dovoljno ii ukorak sa njima. Nitko drugi me nije mogao utjeiti tako brzo i umiriti tako temeljito. Jasno je da odluke o sebi mora donositi sma, ali se u njihovoj realizaciji moe osloniti i na mene, dodao je i otiao u sobu da bi tatu upoznao sa ulicama koje su tog dana sainjavale njegov pjeaki krug. Pola sam za njim i prvi put sam opazila da tata ne pokazuje nikakvo zanimanje za Markov izvjetaj. Napola je leao a napola sjedio, vjerojatno nalazei negdje izmeu ta dva poloaja toku najmanje napetosti i najmanjeg bola. Lice mu je, meutim, govorilo da je i ta najmanja koliina bola morala biti ogromna. Male doze Markovog otrova, koje su mu u prethodnih nekoliko dana donosile pokoji trenutak relativnog mira, oigledno vie nisu bile djelotvorne. Pozvala sam lijenika iz hitne pomoi. Doao je, dao tati injekciju i otiao. Bez rijei i bez uinka. Tata je i dalje pokuavao odrati se u poloaju koji ga je najmanje vrijeao, steui pri tome dlanovima obje ruke svoj nabujali stomak, kao da je nastojao mehanikom silom zaustaviti napredovanje kancera kroz svoje unutarnje organe. Ja i Marko sjedili smo pored njega na krevetu i utke promatrali njegovu agoniju. Marko je izbjegavao da me pogleda. Znala sam zbog ega, jer mi je ve rekao da odluke o sebi moram donositi sma, a on je tu da bi mi pomogao. Ja, meutim, nisam mogla donijeti nikakvu odluku umjesto tate. A tata kao da je naslutio da i ja patim zajedno sa njim. Ili je to sasvim dobro znao. Rukom i glavom dao mi je 175

eljko Antunovi

znak da odem iz sobe i da ga ostavim samog. Na mene su ti slabani pokreti djelovali poraavajue, jer su govorili da me tata u ovim presudnim trenucima ne eli za svjedoka. Zaplakala sam, prije svega zbog toga to nisam imala snage da se oduprem njegovoj elji, ali takoe ni svom nagonu da pobjegnem od nadolazee smrti, i da ostanem pored njega do kraja. Marko me je uzeo za ruku i izveo iz sobe. Na vratima sam se osvrnula i na nonom ormariu ugledala gotovo do vrha napunjenu boicu sa zelenom tekuinom. Ti moda misli da si duna ostati pored njega do kraja, a ne zna da se esto bolesnikova patnja uveava zbog nespokojstva kojim je okruen, rekao mi je Marko. Odveo me je u dnevnu sobu, posjeo na stolicu i u ruku mi stavio au sa piem. Smrt ne trai svjedoke, jer im nema to saopiti o sebi, dodao je. Ti zna kako to izgleda, napola sam upitala, a napola konstatirala. Bio si blizu smrti, dodala sam, mislei pri tome na stanje u kojem smo ga teta Paula i ja zatekle kada smo krajem sijenja ule u njegov stan u Crkvicama. Ne znam koliko sam blizu ili koliko daleko bio od nje. Znam samo da sam bio preao granicu patnje i da sam bio uao u podruje ravnodunosti. Nisam vie osjeao ni glad, ni e, ni bol, niti bilo kakvu nelagodu. Osjeao sam jedino toplinu, koja je rasla, i nita vie. Kao da mi je tijelo sagorijevalo, ali ja zbog toga nisam bio ni najmanje zabrinut. Upitala sam ga da li ponekad zaali to smo ga teta Paula i ja zaustavile na tom putovanju i vratile u ivot. Odmahnuo je glavom. Vratio sam se po iskustvo koje mi je cijelog ivota nedostajalo i koje bi mi nedostajalo i na drugom svijetu, ma kakav on bio, pa bih bio prisiljen proivjeti jo jedan zemaljski ivot, ili vie njih, da bih ga stekao. 176

Danini krugovi

Pretpostavljala sam da govori o ljubavi. Ipak sam ga zamolila da mi objasni o kakvom je iskustvu rije. O onom koje se stvara u ovjeku dok prolazi kroz ljepotu. Kroz kakvu ljepotu? Bilo kakvu. Ljepotu ovjeka? Naravno. Ljepota ovjeka, za mene ljepota ene, je najpotpunija, jer u sebi sadri i sve ostale zemaljske ljepote. Ponadala sam se da e govoriti o ljubavi. Pa upravo o ljubavi i govorim. Ljubav je to iskustvo kretanja kroz ljepotu. Nisam u cijelosti shvatala ta hoe da kae, ali ga dalje nisam propitivala. inilo mi se neprilinim razgovarati o ljubavi dok se tata u susjednoj sobi bori sa stranim bolovima. Ipak smo bili prisiljeni razgovarati o svemu i svaemu, pa i o ljubavi i ljepoti, dok smo tog i narednih nekoliko dana bdjeli pored tate, ekajui da se njegove patnje zavre. Tata je bio svjestan svega. Znao je da mu preostaje jedino tih nekoliko dana ispunjenih mukama, koje su mu ve bile oduzele prepoznatljiv lik. Svaki put kada bismo se due zadrali u njegovoj blizini ljutio se i zahtijevao je da iziemo iz sobe. Ili nije elio da budemo svjedoci njegovoj poniavajuoj nemoi ili je elio da otkloni bar onu patnju koja nije bila nuna. Svaki put kada sam naputala njegovu sobu pogledala bih boicu sa zelenom tekuinom, a to isto inila sam i kada bih se tamo vraala, da bih provjerila da li je razina tenosti ista. Tako smo ja i Marko bili prisiljeni sjediti u kuhinji, gdje smo mogli razgovarati bez straha da emo svojim glasovima smetati tati. Razgovor je bio jedino sredstvo kojim smo 177

eljko Antunovi

mogli ispuniti vrijeme, koje smo sada provodili iskljuivo u stanu. Ja sam izlazila samo da bih nabavila ono najnunije, dok je Marko potpuno odustao od svojih etnji po gradu. Tih nekoliko dana koje smo proveli ne odvajajui se jedno od drugog ostalo mi je u naslijee kao ogrlica sastavljena od najveih dragocjenosti, iz koje jo i sada crpim ono za mene najvie vrijedno. ini mi se da sam u tom kratkom periodu rijeila sve svoje probleme, otklonila sve nedoumice i oslobodila duu iz zatoenitva. Markova blizina zapoela je svoje blagotvorno djejstvo na mene odmah po njegovom dolasku u stan. Jo iste veeri vratio mi se san, koji sam izgubila one noi kada sam se sa tatom dovezla iz Bjelovara. Izgledalo mi je kao da se razvezao neki od vorova koji su moje postupke povezivali sa osobama i zbivanjima iz moje okoline. Vjerujem da su me razgovori, koje smo tih dana kritinih za tatu vodili Marko i ja, iz temelja preporodili, prije svega zbog onog to sam ja kazivala. A govorila sam o svemu to mi je padalo na pamet, poev od mojih najranijih sjeanja pa do onih zbivanja koja sam izvlaila iz dubina svoje podsvijesti u vrijeme smog kazivanja o njima. Govorila sam i nisam osjeala nikakvu potrebu da zaobiem neto od onog to se objelodanjivalo u mojoj svijesti. Nita mi se nije inilo vie ili manje vanim. Zbog toga sam imala mnogo toga da kaem i govorila sam mnogo, daleko vie od Marka, kome je preostajalo da me paljivo slua i da, s vremena na vrijeme, izrekne pokoji svoj sud ili tek neko zapaanje. Stekla sam dojam da mu to nije teko padalo, jer je imao priliku promatrati me, to mu je, inilo mi se, prualo vie ugode od mog pripovijedanja. Kada sam to rekla, nasmijao se, ali se nije suprotstavio. Ima pravo, rekao je. Uivam kada te promatram. Pogotovo kada govori o sebi, jer ti se tada na licu dogaaju 178

Danini krugovi

promjene koje mi o tebi kazuju i vie nego bi mogla i pomisliti. Meutim, vara se ako misli da te sa manje uitka sluam. Kada sam prvi put vidio sliku tvog lica, poelio sam te upoznati, ali tek kada sam ti uo glas, bio sam siguran da se moja elja uputila u pravom smjeru. Rekao je da mu se svia moje lice i da mu se dopada moj glas, a propustio je da se izjasni o onom to sam govorila. Nije mi to smetalo. Osjeala sam da me prihvata takvu kakva jesam, sa svim onim to je u meni zatekao. Dovoljno mi je bilo i to da sam u njegovom prisustvu bila osloboena svih svojih tajni i svih strahova vezanih za njih. Nije nam smetala ni prava ljetna ega, koja je kroz sve otvore nadirala u stan. U poetku smo pokuavali da joj se, koliko je to mogue, prilagodimo odbacivanjem odjee, izbjegavanjem hrane koju je trebalo kuhati ili pei i uzimanjem hladnih napitaka. Kada smo uvidjeli da sve te mjere donose zanemarljive uinke, jednostavno smo se prestali obzirati na vruinu. Toliko smo bili obuzeti smi sobom i meusobnim ispovijedanjem da vrijeme i zbivanja u okolnom prostoru nisu za mene imali ono uobiajeno znaenje. Da je bilo drugaije, tatina agonija bi ostavila daleko tee posljedice na mene. Uinila bi da postanem krua nego to jesam i ogorenija na sudbinu, jer ne bih imala nieg to bih joj mogla staviti nasuprot. Tata je bio dobar ovjek, rekla sam izmeu ostalog Marku, i nije zasluio ovoliku koliinu patnje. Bio je jednostavan, miran i bez elje da zagorava i komplicira ivot ni sebi niti drugima. Na alost, takvi ljudi, koji nam se ine jednostavnim zbog toga to raspolau malim brojem rjeenja za ivotne zagonetke, esto su osueni da iz ivota odu najtegobnijim putem, rekao mi je Marko. Jer, kao to ni u ivotu nisu 179

eljko Antunovi

imali na raspolaganju vie izlaza, tako im ni u smrti ne ostaje mnogo mogunosti za izbor. Ove misli i mnoge druge koje smo izmijenjali ja i Marko nisu me uinile manje osjetljivom na tatinu patnju, ali su ipak pomogle da toj patnji naem bar neki smisao, da je ne gledam kao ogoljenu injenicu, koja izdvojena djeluje jo neljudskije. Kasnije sam shvatila da su me ti razgovori sa Markom pripremali ne samo za tatinu smrt nego i za onu koja e uslijediti neto kasnije. Priajui o sebi, o svom djetinjstvu i djevojatvu, o ocu i majci i o onom to nam se zajedniki dogaalo, neosjetno sam praznila naboje energije u sebi i, kada je tata umro, iz mene nije sijevnula munja niti zatutnjao grom. Nisam se onesvijestila, nisam vrisnula. Stajala sam pored kreveta i bez rijei promatrala ono neto koe i kostiju to je bilo preostalo od tatinog lica. To, naravno, ne znai da je moja alost bila manja nego to je mogla biti. Naprotiv, bila je moda i vea, ali se nije izlila u bujici nego se je rairila i natopila me cijelu. Prekrila mi je i sjeanje na prolost i pomisao na budunost. Naprosto me je paralizirala i tko zna koliko bih dugo stajala na istom mjestu da me Marko nije povukao za sobom. Sada nam predstoji da uradimo mnogo toga, rekao mi je. Dok smo izlazili iz spavae sobe, nagonski sam okrenula glavu i pogledala boicu na nonom ormariu. Bila je poluprazna. Dakle, ipak, pomislila sam, ali dalje od te konstatacije nisam otila. Nazvala sam najprije hitnu pomo, a zatim sam o tatinoj smrti obavijestila Josipa, mamu i tetu Paulu. Uskoro je stigao onaj isti utljivi lijenik koji je po180

Danini krugovi

vremeno obilazio tatu. Ovlano je pogledao le, upitao za vrijeme smrti i ispunio umrlicu. Zbog toplog vremena bilo bi dobro to prije prebaciti ga u mrtvanicu, rekao je i zatraio od nas da tatu snesemo do bolnikog automobila. Marko je omotao tatino tijelo plahtom na kojoj je lealo i podigao ga u naruje. Izgledalo mi je kao da dri zaspalo dijete. Ostani tu, odmah se vraam, rekao mi je i sigurnim koracima uputio se niz stubite. Zatvorila sam vrata i otila do prozora, odakle sam mogla vidjeti kako se na ulazu u zgradu pojavljuje najprije lijenik pa Marko sa tatinim tijelom u naruju, kako se zatim upuuju prema upadljivo crvenom bolnikom automobilu. Lijenik je otvorio oboja zadnja vrata i Marko se popeo unutra sa svojim teretom, da bi desetak sekundi kasnije iziao bez njega. Zatvorili su vrata na automobilu, izmijenjali nekoliko rijei, a onda je lijenik uao u automobil, dok je Marko ostao stajati na istom mjestu. Automobil je krenuo, siao na kolovoz i ubrzo se izgubio iz vida. Marko je jo stajao na istom mjestu i prije nego to se okrenuo i zakoraio prema ulazu u zgradu, podigao je glavu, uhvatio moj pogled i mahnuo mi rukom. Kada se vratio u stan, Marko je otiao u spavau sobu, uzeo se nonog ormaria boicu sa zelenom tekuinom i dao je meni. Sakrij to negdje, rekao je, a ja sam, ne razmiljajui, boicu ubacila u svoju runu torbicu.

181

eljko Antunovi

GLAVA ESNAESTA

Sada je vrijeme da odlui o svojoj daljnjoj sudbini, rekao mi je Marko nakon to smo uradili sve to je bilo potrebno za tatin pogreb, koji se imao obaviti na groblju u Bjelovaru. Rekla sam mu da sam odluku o tome ve donijela. Zar nisi osjetio?, upitala sam ga. Odgovorio je da jeste osjetio, ali da ipak eli da se dogovorimo. Poi u sa tobom, rekla sam. Ve sam se pomirila sa milju da sve ovo napustim. Ne plai se?, upitao je. Zna da nemam skoro nita. Sjetila sam se zamrznutog praznog stana, ali to ipak nije bilo neugodno sjeanje. Ne plaim se, odgovorila sam, osjeajui se sposobnom da pretrpim jo mnoge nedae, ali i da naem u sebi snage i sposobnosti da otklonim njihove uzroke. Tvoje uvjeravanje primio bih sa velikom rezervom da nisi ve dva puta bila kod mene. Time je na dogovor o zajednikom ivotu bio praktino okonan. Poto sam obeala Josipu da u mu prepustiti stan sa svim predmetima u njemu, pokupila sam samo one stvari koje su pripadale osobno meni i smjestila ih u automobil. Odluili smo da emo se nakon pogreba iz Bjelovara odvesti izravno u Bosnu. 182

Danini krugovi

Sjedili smo u uarenom stanu i ekali da doe vrijeme koje smo odredili za polazak. Nisam eljela u Bjelovar stii prerano, kako bih izbjegla i neeljene susrete i neeljene razgovore. elio bih ti rei da nisi duna bilo ta uraditi za mene, rekao mi je Marko. Ovo vrijeme koje smo do sada proveli zajedno sasvim je zadovoljilo moju enju za ljepotom. A da li e te od njezinog vika zaboljeti glava?, upitala sam, spremna da se borim svim sredstvima za svoju odluku da mu pruim jo mnogo vie ljepote, i ljubavi uz nju. To jo ne mogu rei, odgovorio je i zagrlio me tako snano da su se nae znojem ovlaene majice zalijepile jedna za drugu. Krenuli smo u odreeni sat i u Bjelovar smo stigli u pravo vrijeme. Otili smo pravo na groblje, gdje se ve nalazila nekolicina srodnika i znanaca, meu kojima sam zamijetila tetu Paulu i Matiu. Josip je priao im nas je ugledao. Rekao mi je da su djed i baka toliko pogoeni tatinom smru da mu nije bilo teko nagovoriti ih da ostanu kod kue. Bila sam mu zahvalna zbog toga. Meu prisutnim sam opazila i mamu. Ostala je u pozadini. Nije nam se htjela prikljuiti vjerojatno zbog toga da bi naglasila kako vie ne pripada tatinoj obitelji. Teta Paula je neko vrijeme oklijevala. Na kraju je ipak prila. Mene je poljubila, a sa Markom se pozdravila jednako srdano kao i sa Josipom. Matia se, na moje veliko uenje, drao rezervirano. Nije nimalo nalikovalo na njega da se suzdrava i da eka u pozadini da bi vidio kakve e poteze drugi povui. Pomislila sam kako je napokon i on doao u situaciju da ne zna ta mu je initi, ali sam bila sigurna da takvo stanje nee dugo potrajati. Ako je neim zbunjen ili zbog neeg dezorijentiran, Matia e iskoristiti svoju snanu volju da se to prije 183

eljko Antunovi

vrati jednom od onih svojih malobrojnih rjeenja za ivotne zagonetke. I on je bio jednostavan ovjek. Za vrijeme pokopa Marko je bio utljiviji nego inae. Djelovao je odsutno, ali je ta njegova odsutnost sadravala pomijeana osjeanja sjete i ogorenja, to se moglo jasno vidjeti u izrazu njegovog lica. Nisam mogla izdrati a da ga, apuui mu u uho, ne upitam o emu razmilja. Samo me je pogledao i odmahnuo glavom. Ostali smo pored tatinog groba dok sva zemlja nije bila nagrnuta i dok je nisu prekrili vijenci i cvijee. Stajala sam izmeu Marka i Josipa i osjeala sam se zatienom. Sa druge strane groba stajao je Matia i uporno me promatrao pogledom kojeg nisam mogla odgonetnuti, a nedaleko od njega mama je neto ustro objanjavala teti Pauli. Nisam mogla nai slobodno mjesto izmeu vijenaca i cvijea gdje bih zabola i zapalila svijeu pa sam zatvorila oi i zamislila svijeu koja izgara mirnim crveno-plavim plamenom. Gledala sam u plamen, a kroz njega mogla sam nazrijeti i sliku tate onakvog kakvog sam ga zatekla na klupi u parku ispred bolnice. Gledajui ga, na neki sam nain bila zahvalna njegovoj bolesti, njegovoj patnji i njegovoj smrti, jer su nas zbliili toliko da nije ostalo nita to bi nas moglo razdvojiti. Kada sam otvorila oi, vidjela sam da je prisutno isto drutvo i da se nitko nije pomjerio sa svog mjesta. Kao da su ekali ta u ja uiniti. Ja se vie neu vraati u stan. Tvoj je, rekla sam Josipu, a onda sam povukla Marka prema izlazu iz groblja. urila sam. Htjela sam saznati o emu je Marko razmiljao u vrijeme pogreba. Priaj, rekla sam mu kada smo sjeli u automobil i krenuli. Hou ako mi najprije kae ta si ti zamiljala kada si zatvorila oi. 184

Danini krugovi

Zamiljala sam zapaljenu svijeu i kroz njezin plamen promatrala sam tatu kako sjedi na klupi u bolnikom parku, pui i razmilja. Znai da smo oboje bili u isto vrijeme zaokupljeni vatrom. Meni se to dogaa uvijek kada se naem na nekom pogrebu. Sve ono to se tada zbiva navodi me da razmiljam o tome kako je za ovjeka poniavajue da ga, nakon svih iskuenja u ovom ivotu, na kraju ubace u zemlju i zemljom zatrpaju, iako je cijelo vrijeme od svog roenja pokuavao pobjei od nje. Uvijek mi se inilo primjerenijim onom u njemu to ga spaja sa vjenou da se ovjeije tijelo uputi prema zvijezdama, odakle je i poteklo, ili da bar bude saeeno vatrom ovdje na zemlji. Koliko bi ljepe i dostojanstvenije izgledalo kada bi se umrli ljudi, umjesto na groblje, dovozili na kosmodrom i, umjesto u raku, smjetali u raketu i ispaljivali u svemir. Ili kada bi se barem predavali velikim lomaama, koje bi osvijetlile i ogrijale preostale ljudske due. Ovako smi inimo to da nas nai mrtvi veu za zemlju i stalno nas podsjeaju da smo tijela, a da tijela pripadaju zemlji. I ako neki pojedinac pokua da se otrgne iz zemaljskog zagrljaja, sve emo uiniti da ga zadrimo i povuemo natrag ili bar da ignoriramo njegovo postojanje i njegovo djelo. Zbog toga si bio ogoren?, upitala sam. Nikako se ne mogu pomiriti sa injenicama koje govore da ljudi radije gledaju u svoja stopala nego u ono to im je u glavama. Vanije im je ono na emu stoje nego sve ostalo. I onda kada mogu bar nazrijeti da njihov opstanak nije vie ni tjelesno vezan iskljuivo za zemlju, zemlja im je i dalje i mjesto roenja, i mjesto boravka, i domovina, i vjeno poivalite. Na sve su spremni da je zadobiju i zadre i nikakav grijeh nije dovoljno veliki da bi ih odvratio od borbe za zemlju, u kojoj je do sada proliveno more ljudske krvi. I kada se Bogu mole, mole se zbog zemlje i za zemlju, 185

eljko Antunovi

a ne zbog svojih dua i njihove vjenosti. A ti se nemoj brinuti za druge ljude sada kada sam ja tu, rekla sam Marku i dometnula da e imati dovoljno problema i sa mnom. Kimnuo je glavom. Imau ako i ti bude gledala sebi u noge. Nasmijala sam se pokuavajui zamisliti kako bih izgledala kada bih zauzela takav stav. Ali znam da ti to ne radi, jer da radi, ne bi ostavila sve to si imala i pola sa mnom tamo gdje moda nee imati nita. Ja moda nisam sposoban rtvovati se za druge. To mora imati na umu ako bude dola u priliku da me osuuje. Moda sam ve osuen da ivim sm i da traim ona vrata za koja pretpostavljam da se nalaze jedan korak izvan sna. Ne jedan korak daleko nego jedan korak blizu sna, to znai da izlaz neu nai ako se budem kretao povrinom zemlje i povrinom sebe. Moram ga traiti korak izvan sna i korak iznad tla. A tvoja ena?, upitala sam. Kuda se ona kree? Vidjela si je. Ali je nisam upoznala. Upoznae. Rekla sam mu kako mi se ini da ga njegov urjak Neven Tomi izuzetno cijeni, o emu svjedoi i njegovo odbijanje da za Matiu snimi disk na kojem ne bi bile i Markove skladbe. Cijeni te, dodala sam, pa ipak je, koliko ja mogu procijeniti, sa obje noge vrsto ukopan u zemlju. Mnogima se takvim ini, a vjerojatno i njemu smom. Meutim, ja ne vjerujem da je njegov zemaljski oslonac toliko vrst. Prije nego to smo doli do prikljuka na autocestu, rekla sam Marku da u Bosnu neemo ii najkraim putem. 186

Danini krugovi

Prvi put sam u Bosnu ula sa juga, drugi put sa zapada. Sada joj elim prii sa sjevera. Marko nije imao nita protiv toga. Bila sam sretna to smo ja i Marko uvijek imali neto o emu smo mogli razgovarati. I dok smo jurili auto-cestom, nas dvoje smo, kao zavjerenici, do u detalje pretresali nae ivote, ponajprije one prole. Sadanjost nam je pruala dovoljno ugodnosti da bismo osjeali potrebu prekapati po njoj, a budunost e se, osjeala sam to, nametnuti i sama. Bila sam sretna i zbog toga to ponovno idem u Bosnu. Sviala mi se ta zemlja, bar ono to sam od nje vidjela. Ne bih mogla tono rei zbog ega. Moda zbog krajolik koji su godili mojim oima, a moda i zbog mijeanja suprotstavljenih vremenskih okolnosti pod kojima sam je doivjela. Prvi moj susret sa Bosnom bio je ujedno i prvi moj doivljaj snjene meave u planini, velianstvene po silini nadirue ledene bjeline, u kojoj sam kroz svoj strah mogla nazrijeti jedino smrt. Drugi susret dogodio se u okruenju miomirisnog zraka, mlakog povjetarca, svijetlog zelenila i radosne svjetlosti. Trei moj dolazak u Bosnu pamtiu po uarenoj atmosferi, koja je stezala grlo, a cestu pretvarala u rijeku izmaglice, po kojoj su automobili plovili kao fantomska stvorenja. Graninu rijeku Savu preli smo kod amca, a odmah potom uputili smo se uz rijeku Bosnu. Pitala sam Marka da li se raduje to se vraa kui. Pita li ozbiljno? Potvrdila sam. Moe okrenuti automobil u sasvim suprotnom pravcu ili bilo gdje drugdje. Meni e biti svejedno sve dok smo zajedno. A da si sm? 187

eljko Antunovi

Prije nego to je odgovorio, Marko je neko vrijeme razmiljao. Da sam sm, vjerojatno se do kraja ivota ne bih ni pomakao iz Zenice i to pitanje bi bilo sasvim izlino. Ne putuje rado? Samo ako mi je to izuzetno vano. Znai, ja sam mu izuzetno vana, pomislila sam i ta me je misao ispunila ponosom. Meutim, i pored ponosa osjeala sam kako mi znoj sve vie natapa odjeu. Bilo je ve kasno poslijepodne, ali je sunce jo uvijek estoko prilo pa zrak koji je ulazio kroz otvorene prozore nije uspijevao osvjeiti unutranjost automobila. Rekla sam Marku da u morati negdje stati. inilo mi se da njemu vruina ne smeta, jer se ni jedanput nije poalio na nju. Izaberi mjesto koje ti se svia pa stani, rekao je Marko. Izabrala sam livadu pored rijeke Bosne na kojoj je raslo nekoliko granatih stabala, ije su kronje pravile sjenu i na travi i na vodi. Sjeli smo na obalu neposredno uz rijeku. Skinula sam sandale i noge stavila u vodu. Bilo je to veliko olakanje nakon zapare u automobilu. Marko nije slijedio moj primjer. Tebi nije vrue?, upitala sam ga. Jeste, ak je i meni vrue. Zato se ne osvjei? Ne vrijedi, uskoro emo se ponovno kuhati. Znai li to da ne pribjegava privremenim rjeenjima? Uglavnom ne. Zar ne bi bilo lijepo okupati se pa, recimo, popiti hladno pivo, a zatim, zato da ne, voditi ljubav tu na travi?, upitala sam, na to se Marko osmijehnuo, dok su mu oi zasvijetlile, govorei sme za sebe da bi to bilo lijepo. 188

Danini krugovi

A moda bi bilo bolje kada ne bismo osjeali vruinu, ni e, ni enju za drugim tijelom, kada bismo bili slobodni?, upitao je Marko mene. Postavlja se, dakle, prastara dilema: ljepota ili sloboda, dodao je, ali je sjaj u njegovim oima govorio da nikakve dvojbe, u stvari, nema. Pitala sam ga ta bi on izabrao: ljepotu ili slobodu. Nemogue mi je odgovoriti na to pitanje, jer te dvije enje - za ljepotom i za slobodom - jedine su koje me jo uvijek dre na okupu. Nemogue mi je opredijeliti se ni za jednu niti za drugu, jer one stoje na protivnim stranama i nude mi jednaku nagradu i jednako ispatanje. A jasno mi je da u se, ranije ili kasnije, morati odrei jedne od njih dvije. Sada se pitam da li je to mogue. Da li je mogue odabrati jednu polovinu sebe pa onda cio iza nje stati? Je li mogue podijeliti se, a ipak ostati cjelina? Jednu polovinu sebe odbaciti, a zaokruiti se? Pitala sam ga zbog ega se moramo opredjeljivati. Meni nije izgledalo da su ta dva pojma suprotstavljena u tolikoj mjeri da jedan nuno iskljuuje drugog. Ljepota je enja trenutka, a sloboda je trajna enja. Ljepota je udesna zagonetka, ali je i najvea varka. Moe se rei da je ona sjajna barka sainjena od strasti i propasti. Sloboda, naprotiv, nije nikakva zagonetka, u njoj je sve jasno, jer i sma govori dovoljno glasno da e od svega zemaljskog da nas oslobodi. Ako se opredijelimo za ljepotu, opredijeliemo se i za ponavljanja, koja svaki put ljepoti dodaju po kap tuge, jer joj istovremeno oduzimaju dio nje sme. A ako se opredijelimo za slobodu, moramo biti spremni na neprekidne promjene. Gdje se nalazi izlaz koji trai?, upitala sam. U ljepoti, u slobodi ili negdje izmeu? Jedino to znam je da se nalazi jedan korak izvan sna, a postoje snovi i o ljepoti i snovi o slobodi. 189

eljko Antunovi

Osjetila sam da bismo mogli otii predaleko ako bismo nastavili ovaj razgovor. Znala sam da moram neto uiniti, a to to je uslijedilo uinila sam posve instinktivno. Podigla sam se i u jednom trenutku svukla haljinu preko glave, a ve u sljedeem kliznula sam u rijeku. Bilo je to neto to sam odavno prieljkivala - nai se u vodi koja tee i koja kao ivo bie svojim bezbrojnim prstima obuhvata i dodiruje moje tijelo sa svih strana. Drei se jednom rukom za obalu, drugom sam skinula gaice, koje su mi se u vodi inile kao oklop, i dobacila ih Marku. Ja mislim da je ovo neto izmeu ljepote i slobode, savreno izmeu, rekla sam, putajui da mi tijelo lebdi nekoliko centimetara ispod povrine rijeke, tek toliko da bi skakutavi valovi mogli prelaziti preko njega kao preko glatkog bijelog kamena. Marko me je promatrao svojim svijetlim oima, u kojima se enja iskrila siunim zlatnim iskricama. eli li me?, upitala sam, osjeajui silnu njenost prema njemu. Odgovorio mi je samo smijekom. Pogledala sam oko sebe i dvadesetak metara nizvodno spazila umarak crvene vrbe, ije je iblje raslo na niskoj pjeskovitoj obali. Rekla sam Marku da emo se tamo nai, a onda sam pustila da me rijena struja ponese. Marko me je slijedio obalom nosei moju odjeu. Susreli smo se ispod niskog svoda vrbovih grana na vlanom pijesku. Leala sam do pola uronjena u vodu i promatrala kako se Marko svlai, bez suvine urbe i ne skidajui pogleda sa mene. Ne znam ta ja traim od ivota, ali mislim da mi nee biti potrebno neto vie od ovoga, rekla sam mu kada se opruio pored mene i svoje lice primakao tik uz moje. 190

Danini krugovi

Oboje smo bili eljni ove blizine. U prethodnim danima gotovo smo neprekidno bili jedno pored drugog, ali nam tatina patnja nije dozvoljavala da prijeemo onu crtu iza koje dva tijela postaju jedno. Dlanom svoje desne ruke Marko je krenuo du moga tijela, kao da mu eli ispitati obrise i zapamtiti oblike, dok je lijevu stavio ispod moje glave, da bi je zatitio od pijeska. Nije urio, a ovog puta ni ja nisam osjeala potrebu da pokretima svog tijela prizivam uitak, jer sam osjeala da se on nalazi u neposrednoj blizini svuda oko nas. Trebalo je samo osloboditi mu ulaz i ekati da se pone ulijevati. Bilo je to za mene potpuno novo iskustvo. Bez greva, bez pokreta, leei mirno izmeu dviju Markovih ruku, kao izmeu dviju elektroda, od kojih je jedna bila uvrena za moju glavu, a druga se neprekidno kretala povrinom moga tijela, osjeala sam kako me valovi slasti zapljuskuju zajedno sa rijenim talasima. inilo mi se da sma nita ne doprinosim svom tom uitku i da on, u stvari, dotjee u mene kroz Markove ruke. To me je u jednom trenutku podstaklo da pomislim kako je od nas dvoje Marko taj koji daje, a koji za uzvrat ne dobiva nita. Zbog toga sam osjetila potrebu da objema rukama obuhvatim njegovu glavu i ponem je cjelivati, unosei u poljupce svu zahvalnost koju sam mogla pronai u sebi. Vjerujem da je Marko shvatio moju namjeru. Na zahvalnost je uzvratio strau, a zatim je isti plamen zahvatio i mene. Talasanje naih tijela izdvojilo se iz talasanja rijeke i podiglo me iznad pijeska i vode i ponijelo negdje gdje jo nisam bila. A cijelo vrijeme uz mene je putovalo i osjeanje da se kreem kroz one rijetke slojeve zbilje, za koje bi se moglo rei da se nalaze jedan korak izvan sna. Kada se kovitlac strasti slegao, uli smo u rijeku da sa tijela saperemo pijesak i znoj, a onda smo se odjenuli i odetali do parkiranog automobila. 191

eljko Antunovi

Za ispunjenje tvoje skromne elje nedostaje jo samo hladno pivo, rekao mi je Marko. Vrua ljubav i hladno pivo su doista idealna kombinacija, rekla sam, promatrajui kako se u rijenu dolinu uvlae sjene okolnih brda. Pivo smo mogli popiti u jednom od mnogih restorana i kafea smjetenih pored ceste, ali sam ja odjedanput poeljela da se to prije naem u naem domu. Upravo u tom trenutku sam na Markov stan poela gledati kao na svoj i na na zajedniki dom. Pivo emo popiti kod kue, rekla sam i izvezla automobil na kolovoz. Naredni sat vozili smo se utei, zabavljeni svojim mislima. Ja sam usto, koliko mi je to vonja dozvoljavala, razgledala krajeve kroz koje smo prolazili, divei se strmim obroncima brda prekrivenih umama i panjacima i uivajui najvie u tome to je rijeka Bosna stalno bila na dohvatu mog pogleda. Pratila me je kao iznenadno steena prijateljica, koja nikako ne moe da se odvoji od mene pa stalno istrava naprijed, da bi se jednog trenutka sakrila iza grupe stabala ili iza nekog brijega, a ve slijedeeg izvirila, namigujui odbljescima sunca od povrine vode. Nakon to smo preli dva mosta i proli kroz dva tunela, koji su se nanizali jedan na drugi, Marko me je obavijestio da emo uskoro stii u Zenicu.

192

Danini krugovi

GLAVA SEDAMNAESTA

Ve se poeo hvatati sumrak kada sam zaustavila automobil na parkiralitu ispred dvojnog solitera u Crkvicama. Bila sam umorna od vonje i vrelog dana pa sam rekla Marku da u svoje stvari ostaviti u automobilu ako dizalo ne bude radilo. Ne brini za stvari, umirio me je Marko. Ja u se pobrinuti za njih, a ti se pobrini za hranu i za pie. Ostavila sam ga da izvadi moju prtljagu iz automobila i da je prebaci do ulaza u zgradu, a ja sam pola u najbliu prodavaonicu. Morali smo popiti svoje nepopijeno pivo, ali nema razloga, pomislila sam, da ne popijemo i neto drugo, premda to drugo nismo spominjali. Kada sam ugledala hranu na policama i u rashladnim vitrinama, sjetila sam se da cijelog tog dana nisam u sebe unijela nita osim jutarnje kave i osjetila sam estoku glad. Snabdjevi se onim to sam smatrala dovoljnim za to vee, otila sam do drugog od dva solitera koji su se dodirivali jednim od svojih uglova. Marko me je ekao u dizalu sa svim mojim stvarima. Odahnula sam, sjetivi se ranijih zamornih i, jo vie, dosadnih uspinjanja do desetog kata. Zar nisi mogao dobiti stan na nekom od niih katova?, upitala sam Marka. Svaka loa stvar ima bar jednu dobru stranu i obrnuto, odgovorio je. Dobra strana mog stana je vjerojatno jedan od najljepih pogleda u ovom gradu. Uskoro sam se uvjerila da je Marko bio u pravu. Prem193

eljko Antunovi

da je nadolazea no ve bila u dobroj mjeri ograniila vidik, mogla sam ocijeniti vrijednost Markovog stana kao vidikovca. Zgrada u kojoj se nalazi smjetena je na grebenu koji razdvaja dvije rijene doline. S jedne strane, gotovo uz sam greben, tekla je rijeka Bosna, iroka i plitka, iza koje se prostirao najvei dio grada. Sa druge strane nalazila se mnogo ua dolina, kroz iju je sredinu tekla nevelika Babina rijeka svedena u betonsko korito. Ujutro e imati bolji pogled, rekao mi je Marko, a potom me je smjestio na balkon. Na sebe je preuzeo zadau da pripravi hladnu veeru i poslui pie. Oslonila sam se leima o jo topao zid i promatrala most preko rijeke Bosne, ije su svjetiljke odraene u vodi treperile u ritmu rijenih valova. Pomislila sam kako Marko nije u pravu, jer sam u isto vrijeme osjeala i ljepotu i slobodu. Moda e to osjeanje, pomislila sam potom, trajati kratko, ali ga zbog toga nisam mogla zanijekati. Dakle, tu smo, rekao je Marko kada mi se pridruio na balkonu. ta emo raditi? Sjediemo tu gdje jesmo, popiemo svoje pivo, i jo poneto, i uivaemo u ovom izvanrednom pogledu, rekla sam. ta ti se u tom pogledu svia?, upitao me je, dodajui mi limenku sa pivom. Mogla sam mu rei samo to da mi se svia sve to sam uspjela vidjeti prije nego to je tama prekrila obrise grada i ostavila bezbrojne otoie osvijetljenih prozora i ulinih svjetiljki. Pa i raspored tih svjetala i slika koju su stvarala na pozadini noi sviali su mi se. Slagao bih ti ako bih rekao da mi se u vidokrugu ovog balkona neto posebno svia, rekao je Marko i ja sam bila sigurna da on to nije rekao zbog toga da bi omalovaio moje 194

Danini krugovi

zapaanje, a jo manje zbog toga da bi istakao suprotstavljenost naih osjeanja. Ti ovaj prizor gleda istim oima iz dana u dan ve godinama i suvie si zasien njim da bi mogao uivati u njemu. Meni je to sve novo, svjee, razliito u odnosu na sredinu iz koje dolazim pa nema razloga da mi se ne svia. Tim manje to, bar na prvi pogled, ne zapaam nita neskladno, nita to bi se moglo predstaviti kao izrazito runo. Marko se najprije nasmijao, a onda mi je rekao da bi moju izjavu mnogi u Zenici primili kao melem na ranu, ak i pod uvjetom da ona dolazi od jedne sasvim nepoznate osobe. Rekla sam mu da ja nita ne govorim i ne inim zbog drugih ljudi u ovom gradu nego zbog njega i zamolila sam ga da me ubudue ne smjeta tamo gdje mi nije mjesto. Ako sam rekla da mi se svia ovaj grad vien sa ovog mjesta, to nikako ne znai neto drugo osim da u ovom trenutku upravo to i osjeam. Vjerujem ti, rekao mi je Marko uozbiljen. Iskrena si, a upravo sam te takvu i elio. Kada neto kae, onda mogu znati da je ba ta karta u igri i da nema skrivenih aduta kojima e me lupiti po glavi u trenutku kada se najmanje nadam. Rekao je upravo ono to bih i sma kazala da je zahtijevao da opiem svoj odnos prema njemu. Igrala sam otvorenim kartama u igri koju nisam namjeravala dobiti, ako je uope imalo ikakvog smisla ono to se zbivalo meu nama usporeivati sa igrom. Nadam se da ni ti ne skriva neto to bi me moglo neprijatno iznenaditi, rekla sam mu. Ja se nadam da si o meni ve saznala sve one neprijatne injenice, ali ne mogu garantirati da nije ostala jo poneka za koju ne zna, rekao je, a ja nisam mogla ocijeniti da li se ali ili govori cijelu istinu. 195

eljko Antunovi

Neko sam vrijeme pokuavala u sve guoj tami razaznati crte Markovog lica, a uspijevalo mi je uhvatiti tek poneki odraz svjetlosti grada u zjenicama njegovih oiju. Priaj mi neto, zamolila sam ga. O emu? O onom to ti ovog trenutka padne na pamet. Osjetila sam dlan njegove ruke na svom licu. Pomilovao me je, a onda se spustio du vrata na rame. Tu se nije zaustavio nego je nastavio kliziti du moje nage ruke, sve do prstiju, koji su ga doekali ve raireni. Nije trebalo da kae nita, jer su dodiri njegove ruke govorili vie nego dovoljno. Ipak sam bila zadovoljnija kada sam mu zaula glas. Pokuaj zamisliti, rekao je. Pono je. Bolest ili strah te bude. Svjesna si svega, ali ipak jo ne otvara oi. ini ti se, progleda li, pogodie te slike lude. Sluti da beznadan kaos ispred tebe kroi. To to je govorio nalikovalo mi je na stihove. Sve ivo u tebi brani svoje pravo na mir i na sreu, iako dobro zna da tog dvoga ni za lijek dovoljno nema. Sve elije tvoje od kraja strijepe pa ipak se kreu ka nekoj toki u kojoj su smrt ili tek njezina sjena. Nisam htjela prekidati ga, ali sam eljela znati ta je to to mi govori. Uzalud priziva najljepe prizore u svojoj mati, uas je jai i kao tornado sve pred sobom brie. eljela bi jo jednom vidjeti jutro i cvijet u bati prije nego sve se srui i nitavilo zamirie. Ipak su stihovi, zakljuila sam. Na kraju, kada ve sve primi kao sudbinu kletu i shvati da otvarati oi i nema nekog smisla, odjednom vie i nije tako strano i osjea potrebu svetu da ode sa ove planete i iz njezinog besmisla. Pitanja je u meni bilo sve manje. 196

Danini krugovi

Usprkos sklopljenim oima vidi: svjetla u susret ti plove. Bezbrojne svemirske lae to su, a kormilari u njima su due svih onih ljudi to prije tebe su bili i sada oito slave to se raja, pakla i istilita Zemljinog oslobodie. Sluala sam Markov glas i irom otvorenim oima promatrala svjetla u rijeci i svjetla nad rijekom i malo je nedostajalo da meu njima ugledam svemirske lae sa duama koje se raduju to su se oslobodile Zemlje. Morala sam sma sebi priznati da sam zbunjena i da ne znam ta bih mislila o onom to sam ula. ta je to?, upitala sam. Pjesma? Rekao sam da pokua zamisliti. Dakle, to je bio samo poticaj da pokuamo razgovarati na jedan sasvim drugi nain. Rekla sam mu da sam paljivo sluala i da sam vjerojatno neto od onog to je rekao razumjela i uspjela sebi predstaviti slikama, ali da ipak nisam spremna o ponuenoj temi dalje razgovarati. Osjeam se isuvie ugodno da bih dobrovoljno kvarila svoje raspoloenje, rekla sam. Nisam primijetila da je Marku zbog toga bilo krivo. Nastavili smo razgovarati o drugim temama. Na poinak smo otili neposredno iza pola noi. Bila sam toliko umorna da sam zaspala odmah im sam legla. Utoliko sam se vie iznenadila kada sam se probudila i vidjela da je jo no. Nije bilo potrebno da razmiljam gdje se nalazim i ta se sa mnom zbiva. Znala sam da sam pored Marka na njegovoj platformi za spavanje i da sam ponovno izgubila san. U poetku sam se ipak nadala da je u pitanju privremeni problem i da u opet zaspati ako budem dovoljno strpljiva i ako dovoljno dugo ostanem nepokretna. Sluala sam kako Marko die i povremeno isputa glasove koji su nali197

eljko Antunovi

kovali nekom nerazumljivom govoru. Pomjerila sam se tek toliko da bih mu se pribliila i da bih osjetila dodir njegovog tijela. Taj me je osjeaj umirivao i moju je nesanicu inio manje vanom i nedramatinom. Bdijenje mi u tom poloaju vjerojatno ne bi teko padalo da mi pred oi nije dola slika koju su izazvale Markove rijei o svemirskim laama, koje kao bezbrojna svjetla plove meni u susret, a kojima upravljaju due svih onih ljudi koji su nekada ivjeli ovdje. Nije mi bilo mogue izbjei pitanje koje je od tih svjetala tatino. A odmah za njim uslijedila su i pitanja je li se morao ba u ovom trenutku nai tamo i koliko sam upravo ja doprinijela njegovom ranijem odlasku. Poslije ovih pitanja nije moglo biti ni govora o strpljenju i mirovanju. Morala sam sii sa platforme i bar zapaliti cigaretu. Uinila sam to i izila na balkon. Sjela sam na isto mjesto na kojem sam donedavno sjedila i sluala uborenje rijeke. Ipak je Marko bio u pravu, pomislila sam. Ljepota i sloboda ne idu ruku pod ruku. Ipak sam pourila sa zakljukom koji je govorio suprotno. Pokuala sam trezveno razmisliti i pronai razlog moje nove nesanice, uzimajui pri tome u obzir i okolnosti pod kojima se pojavila i nestala ona prethodna. Nisam, meutim, uspjela doi ni do kakvog konkretnog rezultata. Razmiljajui o prethodnoj nesanici, dola sam do dva zakljuka. Prvi od njih je taj da je ona nastala zbog toga to sam se uplaila iskuenja koja su me oekivala u vezi sa tatinom boleu, a drugi je da je nesanica nestala zbog toga to mi je Markov dolazak garantirao da u u njemu imati onaj oslonac koji mi je do tada nedostajao. Dok sam sa balkona promatrala kako se nona tmina sve bre rastvara, jasno sam osjeala da nemam nikakvog razloga posumnjati da mi je Marko i dalje jednako pouzdan oslonac. I ne samo oslonac nego mnogo vie od toga. Uz 198

Danini krugovi

takvo osjeanje mogao se poroditi jedino zakljuak da je moja nova nesanica posljedica nekog mog vlastitog grijeha. Ostalo mi je jo samo da otkrijem kojeg. Dolazak jutra otklonio je moju potrebu da prekapam po sebi i da traim uzroke poremeaja. Dovoljno mi je bilo ve i to to je no prola i to je ispred mene bio dan koji je obeavao da e biti dug, sunan i topao pa da zaboravim svoje nevolje. Nisam htjela buditi Marka, a kako sam znala da rado spava due, odjenula sam se i tiho iskrala iz stana. Dizalom sam se spustila u prizemlje i izila na jo pustu ulicu. Neko vrijeme stajala sam ispred ulaza zgrade ne mogui se odluiti na koju stranu da krenem. Prema onom to sam vidjela iz stana, znala sam da se na mojoj lijevoj strani nalazi dolina rijeke Bosne, a na desnoj dolina Babine rijeke. Na kraju sam se odluila za srednje rjeenje - da poem uz greben koji dijeli te dvije doline. Prela sam ulicu i krenula stazom ija je podloga od kamenih oblutaka svjedoila o njezinoj nesumnjivo velikoj starosti. Uskoro sam se nala na visoravni, prilino prostranoj, ali i pustoj. Osim nekoliko oigledno kolskih objekata, sav ostali prostor prekrivali su trava i korov. Nisam mogla objasniti zbog ega je ostavljena ta oaza praznine. Kako je sa svih strana bila okruena gradskim sadrajima, u jednom trenutku uinila mi se kao davno naputeno uzletite. U drugoj polovini visoravni kamenom poploana staza prelazila je u asfaltiranu ulicu, koja dugo prolazi izmeu gradskog groblja, s jedne, te niza obiteljskih kua i bolnikih paviljona, sa druge strane, a zatim se naglo sputa pored bolnike ograde do ulice koja se protee uz korito Babine rijeke. Odluila sam nastaviti etnju pratei rijeku, koja se provlaila izmeu stambenih blokova i prostranih slobodnih povrina izmeu njih. Nisam se morala plaiti da u zalutati, jer mi je dvojni 199

eljko Antunovi

soliter, u kojem se nalazio Markov stan, gotovo u svakom trenutku bio pred oima. Ispratila sam Babinu rijeku do njezinog ua u Bosnu, a onda sam se, preavi eljezniku prugu i auto-cestu, vratila na mjesto odakle sam krenula u etnju, ali sa suprotne strane. Prije nego to sam ula u zgradu, obila sam susjedne prodavaonice i kupila namirnice potrebne za taj dan. Kada sam ula u stan, zatekla sam Marka kako sjedi na platformi i eka da se do kraja rasani. Poranila si kao prava domaica, rekao mi je. Nisam mu rekla nita o tome kako sam provela no. Skuhala sam kavu, odnijela je na balkon i saekala da mi se Marko pridrui. Izgleda da ti se ovo mjesto svia, rekao je sjedajui pored mene. Povrdila sam. Uvijek su me privlaila uzviena mjesta sa kojih sam mogla promatrati udaljene predjele. Sa balkona Markovog stana pruala mi se mogunost da sagledam najvei dio Zenice, a neto bolje njezine june i jugo-istone dijelove. ta bi eljela danas raditi?, upitao me je Marko. Rekla sam mu da bih eljela poi na izlet, i to na onu istu planinu na kojoj smo bili proljetos. Privlae te visine, konstatirao je Marko. A moda bi se ipak radije kupala?, upitao je, a ja sam odmah pomislila na jueranje kupanje u rijeci Bosni i pri tome sam bila sigurna da je upravo ono bilo povod Markovom pitanju. Kupanje emo ostaviti za neki drugi dan, odgovorila sam, osjeajui da e mi zaliha uitka koju sam stvorila prethodnog dana potrajati jo neko vrijeme. Prije nego to smo krenuli zamolila sam Marka da on vozi kako bih se mogla u cijelosti posvetiti promatranju okoline. 200

Danini krugovi

U redu, sloio se, ali samo do gore. Kada popijem, ne elim imati upravlja u rukama, a planinu ne mogu podnijeti u potpuno trijeznom stanju. ini me nesposobnim i za one svakodnevne aktivnosti. Umrtvljuje mi ula i usporava razmiljanje. Provezli smo se najprije kroz Crkvice pa smo iza bolnice skrenuli ulijevo na cestu koja je vodila prema groblju, a kojom sam ve prola u svojoj jutarnjoj etnji. Na krianju kod groblja skrenuli smo nadesno i gotovo se odmah poeli uspinjati uz obronak planine za koju mi je Marko rekao da se zove Smet. Uvijek me je uzbuivala vonja brdovitim predjelima, u kojoj se stalno smjenjuju iroki vidici sa padinama koje se kao zidovi isprijee neposredno ispred vjetrobrana automobila, suneva svjetlost sa sjenom, kamenjar sa umom. Da ne govorim o raznolikostima koje pruaju zavoji, serpentine, usponi, padovi, mostovi i tuneli. Na putu kojim smo se vozili mostova i tunela nije bilo, ali je bilo mnogo toga vrijednog da se promatra. U vie navrata zahtijevala sam od Marka da sie sa puta i zaustavi automobil, kako bih mogla nesmetano uivati u panorami. Na lijevoj strani mogla sam, kao na maketi, razgledati cijelu zeniku kotlinu sa svim bitnim pojedinostima u gradu, koji je zauzimao junu polovinu, i u eljezari, koja se nalazila sjeverno od grada. Na desnoj strani pogled je mogao da se spusti u kanjon Babine rijeke i da luta po obroncima susjednih planina. Marko je bez pogovora inio sve to sam od njega zahtijevala i strpljivo je ekao dok sam zadovoljavala svoju znatielju. Tebe, oigledno, vie privlai ono to je udaljeno nego tvoja neposredna okolina, rekao mi je i to je bila jedina njegova primjedba za vrijeme vonje do planinarskog doma, koji se nalazio nekoliko stotina metara ispod vrha Smeta. 201

eljko Antunovi

Odvezli smo se do parkiralita, uzeli iz automobila vreice sa hranom i piem i pjeice se nastavili uspinjati prema vrhu. Put je vodio ne previe strmom travnatom padinom i doveo nas je na zaobljenu zaravan u ijoj se blizini nalazio spomenik od aluminijumskih ploa u obliku slova Y. Pretpostavljam da odavde moe vidjeti sve to te interesira, rekao mi je Marko ne vrhu Smeta, nevelike planine, ija je visina, kako sam kasnije saznala, jedva premaivala tisuu metara. Imala sam udan dojam: kao da me je Marko doveo ovamo sa namjerom da mi dokae da je ono to je udaljeno od mene mnogo vanije za moju budunost nego ono to bih u tom trenutku mogla nai u svojoj neposrednoj okolini. Zbog toga jedva da sam se i osvrnula oko sebe. Sjela sam na travu i pozvala Marka da mi se pridrui. Namjeravala sam mu rei da grijei, jer mene nita ne privlai koliko on sm. Meutim, nisam rekla nita. Stavila sam glavu u njegovo krilo i istog trenutka zaspala. Spavala sam vrsto, bez snova, i kada sam sa probudila, osjeala sam se svjee i bodro, premda je ve bilo toliko toplo da sam poeljela nai se pored rijeke. Bilo bi dobro da potraimo neko hladnije mjesto prije nego prokuhamo, rekao mi je Marko, nakon ega smo se uputili u pravcu ume. Hodali smo gotovo cijeli dan. Zastali smo u nekoliko navrata da neto pojedemo, da popijemo koji gutljaj ili tek da predahnemo. Marko ni jedan jedini put nije sjeo. Dok sam se ja odmarala, stajao je pored mene i ekao. Ili je imao neiscrpnu tjelesnu kondiciju ili je bio nestrpljiv da se to prije vratimo u grad. Razgovarali smo, a na se razgovor, u stvari, sastojao od niza mojih pitanja i Markovih odgovora. Sve me je zanimalo. I to kako se zovu okolne planine i naselja koja sam mogla uoiti na njihovim padinama. Zanimali su me takoe 202

Danini krugovi

i nazivi drvea ispod kojeg smo prolazili i bilja po kojem ili pored kojeg smo koraali. Interesiralo me je, naravno, i sve ono to je imalo bilo kakve veze sa Markom. Na svako moje pitanje Marko je odgovarao bez ustezanja, ali i bez poleta. Bilo je oigledno da nije dobro raspoloen. Raunala sam da je to posljedica loeg utjecaja planine na njega, o emu mi je govorio u nekoliko navrata. Zbog toga sam mu ponudila da se vratimo u grad i prije nego to smo planirali, ali to nije prihvatio. Umjesto toga uzeo me je za ruku i niz padinu poveo do izvora, koji se nalazio u blizini planinarskog doma. Nakon to smo se osvjeili hladnom vodom, sjeli smo na oblinju klupu i neko vrijeme utei sluali kako mlaz vode iz cijevi pada u prepuno betonsko korito i kako se voda prelijeva i otjee, stvarajui uboravi potoi. Je li ti prijatno?, upitao me je Marko i to je bilo jedno od rijetkih pitanja koja je on meni uputio tog dana. Odgovorila sam mu jedino to sam mogla - da sam uivala u svakom koraku, u svakom pogledu, u svakom zalogaju i, naravno, u svakoj rijei koju smo uputili jedno drugom. Ti, vidim, nisi, dodala sam, alei zbog toga i u isto vrijeme ne shvatajui kako je mogue da netko ne osjea radost dok se, slobodan i zdrav, kree slobodnom i zdravom prirodom, koja je ve sma po sebi dovoljan razlog za dobro raspoloenje. Nisam uivao u svemu kao ti, ali jesam u jednom, rekao je Marko. Uivao sam u tebi. Je li ti to dovoljno?, upitala sam ga. Meni jeste, ali tebi uskoro nee biti dovoljno to to ti se ja divim. Poeljee poneto od onog mnotva obinih stvari, koje ti ja ne mogu pruiti, a koje i ti u ovom trenutku smatra nevanim. 203

eljko Antunovi

Upitala sam ga ta eli rei. Uiniu zbog tebe sve, ali se ipak plaim da od svega toga nee imati mnogo dobra, odgovorio mi je. Osjeam da e moj poziv u pomo na kraju tebi donijeti nepopravljivu tetu, a da u ja, nakon to mi se ostvarilo i ono najljepe to sam mogao poeljeti, nastaviti putem kojim sam iao kada smo se nas dvoje sreli. I sma sam slutila da je srea koju sam osjeala isuvie neobina da bi dugo potrajala. Nemojmo smi sebe tjerati, rekla sam mu. Ma ta da nam je sudbina namijenila, nismo joj duni izii u susret. Ostavimo joj da radi ono to je njezin posao i izvucimo iz ovog vremena i iz ovih okolnosti sve ono to nam se ini vrijednim. Preciznije reeno, bacimo se jedno na drugo i pljakajmo se meusobno dok ne osjetimo da su nam due ogoljene i bez ikakve zatite. Upitala sam ga zato govori o pljaki. Zar doista osjea da jedno drugom neto otimamo? Upravo to osjeam, odgovorio je. Da izvlaimo iz sebe ono to je u nama najljepe i najvie vrijedno i da to nepovratno troimo. Zamolila sam ga da mi svoje osjeanje objasni nekim primjerom. Odbio je, govorei da ni sm jo ne zna na emu se temelji njegova pretpostavka o pljaki. Bilo mi je jasno da ne smijemo due ostati na istom mjestu i nastaviti razgovor koji smo zapoeli. Morali smo to prije promijeniti i mjesto boravka i temu za razgovor.

204

Danini krugovi

GLAVA OSAMNAESTA

Dok smo se vozili prema gradu, razmiljala sam o onom to mi je Marko pokuavao rei i nisam nalazila da je u pravu, premda sam morala priznati da u njegovim zakljucima ima istine. A istina je bila to da smo se postavili jedno naspram drugog kao da smo smi na svijetu i sve to nam je potrebno, pa i ono to bismo mogli uzeti na nekom drugom mjestu, crpimo iz nae ljubavi. Upravo tu se krila ona opasnost koju je Marko nasluivao. Da prebrzo izvuemo iz sebe sva svoja blaga i da se jedno drugom prerano ukaemo potpuno ogoljeni. Meni se ni to nije inilo ni stranim niti opasnim, jer je postojalo mnotvo naina da usporimo meusobno troenje, a da pri tome bitnije ne umanjimo uitak koji smo pruali jedno drugom. Osim toga, nisam se plaila stati ispred njega potpuno naga, bez svega onog to u odreenom trenutku sainjava moju sliku u njegovim oima. Moda je problem bio u tome to Marko nije bio spreman uiniti to isto. Bilo kako bilo, znala sam da ubudue ne smijemo preesto ostajati sami. Znala sam da se moramo okruiti drutvom, da ne bismo smi sebi bili i slika i okvir. Ne govorei nita, na krianju kod bolnice skrenula sam lijevo i odvezla automobil do restorana Skala. Zaustavila sam se na parkiralitu, ali sam ostala sjediti, ekajui da vidim kakva e biti Markova reakcija. On je, meutim, bez ikakve primjedbe napustio kola, zatvorio vrata i saekao da mu se pridruim, a onda smo se zajedno uputili u ljetnu batu restorana. 205

eljko Antunovi

Neven Tomi nas je spazio im smo se pojavili i, prije nego smo se odluili gdje emo sjesti, uputio se prema nama. Odveo nas je u sjenoviti dio bate, odakle smo imali pogled na bazene za kupanje, koji su se nalazili neto nie od Skale, sa druge strane ulice, i koji su u tom trenutku bili prepuni kupaa. Moda e ti smetati galama iz bazena, rekao mi je Neven Tomi, ali ne brini, nee dugo potrajati. Sjeo je sa nama za stol. U oima sam mu vidjela da mi se raduje. Drago mi je to te opet vidim, rekao mi je. Rekla sam mu da je i meni drago, kao i to da emo se ubudue ee viati, jer sam ovog puta dola da ostanem. Jesi li razmiljala o tome ime e se baviti?, upitao je mene, a slino pitanje nije postavio Marku, kao da se podrazumijevalo smo po sebi da e on nastaviti sa dosadanjim nainom ivota. Nisam, ali u morati uskoro poeti, odgovorila sam, svjesna da raspolaem sa samo toliko novca da mogu biti bez brige jedan ili najvie dva mjeseca. Ako ti budem mogao pomoi, samo kai, rekao mi je Neven Tomi. Obeala sam da u imati u vidu njegovu ponudu. Nakon toga je otiao za svojim poslom. On ti moe ponuditi samo mjesto kuharice ili konobarice, rekao mi je Marko, na to sam mu odvratila da nisam u prilici birati. Moja znanja i vjetine nisu bili takvi ni toliki da bi mi omoguavali da doem do dobrog radnog mjesta. Ono to sam imala u Muzikoj nakladi moglo se potpuno zanemariti, jer nije proisteklo iz mojih radnih kvaliteta nego iz Matiine osobne naklonosti prema meni. Nemoj razbijati glavu time, rekao mi je Marko. Ja u se u rujnu ponovno zaposliti u koli. 206

Danini krugovi

Doista?, upitala sam i ne htijui to, a pri tome nisam mogla sakriti da sam iznenaena. Rekao sam da u za tebe uiniti sve. Vrag mi nije dao mira. Natjerao me je da postavim i ono pitanje koje se postavlja posljednje. Ba sve? Da. Ba sve, odgovorio je tvrdo, kao ovjek koji se do kraja izmirio sa svojom sudbinom i koji zbog toga dobro zna kakve su njegove mogunosti i kolika mu je snaga. Oprosti, rekla sam. Nemam pravo da te iskuavam na takav nain. Nije rekao nita. Vjerojatno i nije bilo nieg prikladnog da se doda njegovim i mojim posljednjim rijeima. Neven Tomi nam je poslao bocu ohlaenog vina i mineralnu vodu. Ipak bih se bolje osjeala kada bih radila i neto drugo osim kuanskih poslova, rekla sam neto kasnije. O tome e sma odluiti. Rekao je da e sve uiniti za mene i jo mi je ostavljao iskljuivo pravo izbora u pitanjima koja su se ticala mene. Zar sam mogla traiti vie? Pili smo hladno vino razrijeeno mineralnom vodom i pogledom pratili zbivanja u susjednim bazenima, gdje je nakon zalaska sunca kupaa bivalo sve manje. Ide li esto na kupanje?, upitala sam Marka. Nikada, odgovorio je bez oklijevanja. Ova me je njegova izjava iznenadila vie od one da e ponovno poeti raditi. Zato? Otkako sam odrastao, jedva da uivam u vodi, a ba nikako bez prijeke potrebe ne zalazim u ljudsku masu. Smeta ti guva na bazenima? 207

eljko Antunovi

Ne samo da mi smeta nego me ini suvinim. Uvijek kada se naem u mnotvu ljudskih tjelesa, postavljam si isto pitanje: ako je ta gomila ono pravo, emu onda ja postojim? Pretpostavlja sebe drutvu? Pretpostavljam pojedinca masi. Zbog ega? Zbog toga to vjerujem da je i Stvoritelj na strani pojedinca a ne na strani ljudske gomile, jer je stvorio ovjeka kao jedinku a ne kao drutvo. Znai li to da su ljudi vie vrijedni ako u njima gledamo izdvojene jedinke nego kada ih promatramo kao drutvena bia?, upitala sam. Ne bih govorio o veoj ili manjoj vrijednosti, jer se u ovom sluaju ne moe primijeniti nikakvo poreenje i nikakvo vrednovanje. Ne mogu se usporeivati Boiji i ovjeiji put, a treba da zna da se ovjek-pojedinac kree prvim, a ljudska masa drugim od ova dva puta. Nisam mogla shvatiti kuda je Marko ciljao, jer mi nikako nije polazilo za rukom tog njegovog ovjeka-pojedinca izdvojiti iz ljudske zajednice. Nisam mogla zamisliti ovjeka toliko osamljenog, bez onih tankih i debelih niti koje meusobno povezuju ljude ne samo sa drugim ljudima nego i sa svim drugim biima pa i sa njihovom okolinom, prirodnom i onom koju su smi stvorili. Znai li to da su pojedinac i zajednica neminovno suprotstavljeni?, pitala sam. Marko je okrenuo glavu prema meni, promatrao me i oklijevao, oigledno razmiljajui ta da mi odgovori. Ne bi trebalo da razbija glavu svim onim to ja kaem, rekao mi je. Pokuala sam njegovo upozorenje shvatiti kao elju da me zatiti od nepotrebnih problema, ali nisam u tome 208

Danini krugovi

uspjela do kraja. Ostao je trag sumnje da moda izbjegava posvetiti me u svoje tajne misli. eljela bih te bolje upoznati, rekla sam mu. Za sve e, pa i za to, biti sasvim dovoljno vremena, rekao je i pruio ruku da ukloni pramen kose sa mog lica. Ova izjava me je umirila. Nisam vie bila u godinama kada se ovjeku ini da mora odmah poeti djelovati ako eli neto doivjeti. Iskustvo koje sam ve bila stekla govorilo mi je da je najee korisnije ne uriti se suvie. Iskustvo mi je, meutim, govorilo i to da je teko biti strpljiv ako je svijest preputena smoj sebi i usmjerena prema ve mnogo puta proivljenim sadrajima. Zbog toga sam sa zadovoljstvom primila ponovni dolazak Nevena Tomia. Ovog puta doao je da nas upita da li bismo eljeli veerati. Zahvalila sam mu na panji i rekla da nam novane prilike ne dozvoljavaju da objedujemo u restoranima. To, meutim, ne znai da ne bismo mogli zajedno popiti au vina, dodala sam, pozivajui ga da sjedne sa nama. Rado bih vam pravio drutvo ako bih bio siguran da neu smetati, rekao je Neven Tomi. Ne mora se prenemagati, ubacio se Marko u na razgovor. Radije sjedi i porui nam jo jednu bocu. Neven Tomi je sjeo sa moje desne strane. Na lijevoj strani je sjedio Marko. Upitala sam Tomia da li mu je ao to je odbio Matiinu ponudu za snimanje. Slagao bih ako bih rekao da uvijek vrsto stojim iza svoje odluke i da nisam nimalo sujetan. Svjestan sam da bi mi godilo da se za moje ime zna i izvan ovog restorana i ovog grada. Mogao si to lako ostvariti. Zato si odustao?, upitala sam. 209

eljko Antunovi

Najprije zbog toga to mi se nije svialo Matiino uslovljavanje izbora pjesama, a zatim i zbog toga to bi se sve ipak zavrilo na tom jednom disku. Tako bi se praktino, moja profesionalna muzika karijera zavrila i prije nego to bi, u stvari, i zapoela. U sebi sam se suglasila sa njegovim zakljucima, ali zbog neeg to mi u tom trenutku nije bilo jasno, svoju sam suglasnost izrazila samo kimanjem glavom. Ponekad je bolje svoj san zadrati samo za sebe nego li ga samo djelimino ostvariti, dodao je Neven Tomi, a meni se uinilo da sam neto slino ve ula iz njegovih ili Markovih usta. Ponovno sam kimnula glavom u znak slaganja. Dok smo razgovarali, zapazila sam na jednom od prozora prvog kata restorana djevojicu, ije mi se lice zbog neeg inilo poznatim. Djevojica je gledala u naem pravcu i povremeno je rukom inila pokrete kao da eli moju pozornost ili pozornost mojih sugovornika skrenuti na sebe. Je li to tvoja kerka?, upitala sam Nevena Tomia. Tomi je okrenuo glavu, podigao pogled prema prozoru i mahnuo djevojici rukom. Nije. To je Markova Irena, rekao je. Na to je i Marko okrenuo glavu i podigao ruku. Djevojica je znakovima upitala moe li nam se pridruiti. Ne ekajui da Marko odgovori, jer nisam bila sigurna da e odgovoriti potvrdno, kimnula sam glavom. Istog trenutka djevojica je nestala sa prozora i desetak sekundi kasnije pojavila se na vratima restorana i izmeu stolova krenula prema nama. im sam je ponovno ugledala, shvatila sam ta je bilo to to mi se uinilo poznatim na njezinom licu. Bilo je tu mnogo toga od Markova izraza, ali ne od njegove uobiajene verzije. Djevojica je nalikovala na svog oca onakvog kakvog ga ja jo nisam vidjela. Radosnog bez ostatka. 210

Danini krugovi

Djevojica je zaobila mene i Nevena Tomia i otila na Markovu stranu stola. Sjela je na praznu stolicu, prethodno je primaknuvi do oeve stolice koliko je to bilo mogue. Kako si, tata?, upitala je, stavivi svoju ruku na Markovu aku. Dobro sam. Kako si ti? Okrenula sam se Nevenu Tomiu i upitala ga da li bih mogla telefonirati. Ustao je bez rijei i poveo me prema restoranu. Vjerojatno je shvatio da sam samo eljela Marka i njegovu ker neko vrijeme ostaviti same. Marko moda i ne zna koliko mu je Irena privrena, rekao je Neven Tomi kada smo se nali u restoranu. A sin?, upitala sam. On je bio sasvim mali kada su se razdvojili pa je mnogo vie vezan uz majku. A mogu rei, na alost, da se Marko nije ni najmanje trudio da ga pridobije. Sjela sam na stolicu pored anka, a Neven Tomi je otiao na drugu stranu i vratio se sa telefonom. Nadam se da e stii nadoknaditi ono to je propustio, rekla sam i dodala da je Marko odluio ponovno se zaposliti. Poznavajui ga, teko mogu vjerovati da e izvriti svoju odluku. Meutim, zbog tebe e moda uiniti i ono to nikada ne bi uinio ni za koga drugog, pa ni za samoga sebe. A to, naravno, ne bi bilo nita udno. ta misli kada kae da ne bi bilo udno?, upitala sam. Mislim na to da bih i ja, da sam na njegovom mjestu, uinio sve da te zadrim, odgovorio je i nastavio mi gledati u oi, ne zbunjujui se. Ali sam se zato ja zbunila, a osim toga osjeala sam se kao grijenica, koja nikako ne moe odoljeti a da ne 211

eljko Antunovi

pokua iz svakog mukarca u svojoj okolini izvui priznanje o svojoj neodoljivosti. Moja se zbunjenost jo vie uveala kada sam na vratima kuhinje spazila Tomievu enu. Nisam znala koliko je dugo tu stajala i da li je ula neto od naeg razgovora, ali mi je njezino natmureno lice jasno govorilo da mi nije nimalo naklonjena. Da bih se nekako pribrala, uzela sam telefon i poela pritiskati tipke sa brojevima. inila sam to nesvjesno i tek kada sam u slualici zaula Josipov glas, mogla sam znati koji sam broj izabrala. Dobro je to si se javila, rekao mi je Josip na poetku razgovora, a zatim mi je ispriao kako je zvao tetu Paulu i molio je da mu d moju novu adresu ili broj telefona. Teta mu je rekla da zna gdje se nalazim, ali da mu to ne moe otkriti, jer mi je obeala da e to za sve ostati tajna. Bilo mi je prilino zagonetno takvo tetino ponaanje, jer niti sam joj rekla kamo idem niti sam je to zamolila, ponajmanje to da uva moje tajne. Ipak se nisam ljutila na nju zbog toga. Naprotiv, bila sam joj zahvalna. Pitala sam Josipa ta se dogodilo. Imam za tebe pismo, rekao je, a u glasu mu je treperilo uzbuenje. Pismo i novac. Kakvo pismo? ta pie u njemu?, pitala sam, a uzbuenje se sa Josipa prenosilo i na mene. Ne znam. Zatvoreno je. Pretpostavljam da je od tvog oca, jer sam ga naao ispod njegovog jastuka. A novac? Novac je bio zajedno sa pismom, odgovorio je i onda mi je objasnio da je elio promijeniti posteljinu na krevetu u spavaoj sobi, gdje je tata leao, i da je ispod jastuka pronaao zatvorenu omotnicu sa pismom na kojoj je napisano moje ime, a uz nju i sveanj novanica. 212

Danini krugovi

Koliko ih je?, upitala sam, a mogla sam i bez pitanja znati da mu to nije poznato, jer nije brojao novanice. Izdiktirala sam Josipu adresu Markovog stana i broj njegovog telefona i rekla da pismo poalje potom, a da novac ostavi kod sebe dok ne odluim ta u uraditi sa njim. Potom sam ga zamolila da ni po koju cijenu ne oda Matii gdje se nalazim. Ako mi eli dobro, kai mu da ne zna kamo sam otila. Ako sazna, u stanju je uiniti i neko zlo. Kakvo zlo?, upitao je Josip. Ne znam tono za to je sve sposoban, ali znam da ga se plaim. Zbog toga nemoj dozvoliti da te nagovori. Obeao je, meutim, znajui njegovu popustljivost prema Matiinim zahtjevima, nikako nisam bila sigurna da e moi odrati obeanje. Tek na kraju razgovora upitala sam ga kako se osjea. Odgovorio mi je da je dobro i ja sam se odmah potrudila da mu povjerujem. Zavrila sam razgovor i uputila se u ljetnu batu. Na vratima sam zastala, jer sam opazila da Marko i Irena nisu sami. Markova ena Lucija bila je sa njima. Prema pokretima dvoje odraslih, zakljuila sam da razgovaraju neto ee nego to to obino ine prijateljski naklonjene osobe. Vratila sam se do anka i zamolila Nevena Tomia da mi naspe pie i da mi d cigaretu. Uradio je to ne pitajui nita, a zatim je pogledao kroz prozor i ugledao ono isto to sam i ja vidjela nekoliko trenutaka ranije, a vjerojatno je doao i do istog zakljuka. Svia li ti se u Zenici?, upitao me je neto kasnije. Mnogo vie nego to sam oekivala, odgovorila sam mu. Kada sam zimus bila ovdje, nisam vidjela nita osim snijega niti sam osjetila neto drugo osim hladnoe. Za vrijeme proljetne posjete bila sam isuvie obuzeta sma sobom i zapazila sam, pored Skale, samo izuzetno lijepu 213

eljko Antunovi

prirodu na Smetu i u kanjonu Babine rijeke. Trei moj dolazak kao da mi je konano irom otvorio oi. Sada zapaam sve pa vjerojatno i ono to vama domaima izmie iz vida. Doista eli ostati ovdje? Potvrdila sam, ali nisam eljela objanjavati zbog ega. Moda e ti biti dosadno? Rekla sam da sam odrasla u gradu sline veliine. Dakle, dovoljno malom da bi se mogle upoznati i zapamtiti sve njegove ulice i svi znaajniji objekti u njemu, a u isto vrijeme i dovoljno velikom da bi velika veina njegovih stanovnika ostala izvan domaaja. I to je moda vanije, ovdje mi se izuzetno svia okolina grada, rekla sam Tomiu. Toliko mi se svia da Marko misli kako namjerno pretjerujem kada o tome govorim. A nije nikakvo pretjerivanje ako kaem da je posebna dra ovog grada, ili bar onih njegovih dijelova koje sam upoznala, u tome to nije uspio otjerati prirodu od sebe i pored one ogromne eljezare. Ovdje se priroda zadrala uz samu ivicu grada, a moe se rei da je ostala ukopana na mnogim mjestima i u samom gradu. Imam dojam da vreba iza svakog ugla. Ispriala sam Nevenu Tomiu kako sam se silno iznenadila kada smo se proljetos provezli kroz kanjon Babine rijeke. Iznenaenje je uslijedilo uskoro nakon to smo proli zadnju kapiju bolnice i uputili se uz rijeku. Stotinjak metara dalje cesta se provlaila kroz suen prolaz izmeu dvaju stijena i savijala ulijevo. Dok smo prolazili to mjesto, mogla sam zapaziti da se put sasvim pribliio rijeci, koja je tu prelazila preko grebena i inila mali slap. Morala sam paziti kako u automobil provesti kroz zavoj pa nisam smjela dizati pogled. A kada sam ga podigla, morala sam zakoiti, jer mi se uinilo kao da sam se odjedanput nala usred lma o amerikom divljem zapadu. 214

Danini krugovi

Dok sam priala, Neven Tomi me je promatrao, nalaken na ank, i smijeio se. Toliko si oduevljena i djeluje tako uvjerljivo da u i sm povjerovati da sam okruen samom ljepotom, rekao mi je. Ti ima drugaiji dojam?, upitala sam. Mnogo puta sam proao kanjonom Babine rijeke i mogu se sloiti sa tobom da bi se tu mogli snimati vesterni. A nekada davno, za vrijeme mojih prvih prolazaka tim putem, mogao sam govoriti i o ljepoti tog krajolika. Sada vie ne. Sada vidim samo jedan obian potok i uz potok gole strme stijene, na kojima ne nalazim nita zanimljivo. Moda ne uiva u prirodi? Priroda se preesto ponavlja da bi se nakon niza godina provedenih na jednom prilino malom podruju moglo i dalje u njoj uivati. Samo ovjek razbija monotoniju ovog svijeta, premda je i on do samog grla ukopan u zemlju. Neven Tomi me je iznenadio. To to je rekao potpuno je odudaralo od predstave koju sam imala o njemu. Zamiljala sam ga kao ovjeka sigurnog u sebe i pouzdanog za druge, koji se, istina, zanima glazbom, ali ne zbog toga to ga neto tjera prema njoj nego u prvom redu zato da bi svoj izuzetno lijep glas to potpunije iskoristio. Zvui mi pomalo kao Marko, rekla sam i upitala ga da li je, moda, i on pjesnik. Htjela si pitati da li sam pjesnik kao i netko nama poznat? Upravo tako. Mislila sam na Marka. Ne, nisam, odgovorio je, a zatim upitao: Da li bi vrijedilo? Tomievo pitanje nagnalo me je da budem oprezna, da najprije dobro razmislim i da sma sebi odgovorim na neka pitanja. Odmahnula sam glavom, ne elei ni prihva215

eljko Antunovi

titi niti odbiti sumnju koju je u meni zaelo Tomievo pitanje, a takoe ni sudjelovati u njezinom razvoju. Ostavila sam vremenu da to smo rijei, a ja sam se Nevenu Tomiu zahvalila na drutvu, ispila do kraja svoje pie, ugasila cigaretu i krenula prema vratima, a zatim prema stolu u bati za kojim sam ostavila Marka i njegovu kerku. Njih dvoje zatekla sam na istom mjestu, a i Lucija je jo bila tu. Bez rijei sam sjela na svoje mjesto i ve prvi pogled na Luciju rekao mi je da pred sobom imam jednu verziju svoje vlastite slike, snimljenu u trenutku kada sam bila izuzetno loe raspoloena zbog neeg to mi nije polazilo za rukom ili, tonije reeno, kada sam bila ogorena zbog toga to nitko nije pokazivao namjeru slijediti moje elje i zamisli. Nemojte obraati pozornost na mene, rekla sam. Ponaajte se kao da me i nema. Lucija me je nekoliko puta pogledala, ali nije nita rekla. Bilo je vie nego oigledno da je potitena. Moda je sada prava prilika da se dogovorimo, rekao joj je Marko. Vrijeme je da se i zvanino razvedemo. elim se oeniti Dijanom i Irenu dovesti k sebi. Lucija se podigla sa stolice, ukoeno kao da ju je pokretala skrivena opruga. Dobro, rekla je. Dogovorili smo se. Imae i Dijanu i Irenu. Ali moram rei da ih alim. Pogledala sam na lijevu stranu i vidjela kako se Irena priljubila uz Marka. Kada sam vratila pogled, mogla sam ispratiti Luciju na njezinom putu prema ulazu u restoran. U njezinom zaljuljanom liku nejasno sam nazirala i smu sebe i bilo mi je ao to odlazi loe raspoloena. Ponovno sam okrenula glavu ulijevo, da bih vidjela kako se Irena naprosto zavukla ispod Markove ruke i otuda sa brinim izrazom na licu prati majin odlazak. 216

Danini krugovi

eli li poi sa nama?, upitala sam je, a ono to sam potom ugledala na njezinom malom licu bio je pravi vatromet radosti. Da je povedemo?, upitao me je Marko glasom u kojem nije bilo odlunosti. Lucija je rekla da e nas imati i da emo nas dvije zbog toga poaliti, kazala sam. U redu, rekao je Marko i poslao Irenu da uzme stvari koje e joj biti potrebne u narednih nekoliko dana. ekaemo te na parkiralitu, dodao je.

217

eljko Antunovi

GLAVA DEVETNAESTA

Jo jedna besana no uvjerila me je da nije u pitanju prolazni poremeaj. Neto je ozbiljno bilo u neskladu. Osjeala sam to, ali nikako nisam nalazila prostora ni za prvi korak u pravcu razrjeenja svog problema. Nisam uspijevala pronai nikakvu vezu izmeu dogaaj koji su se zbili u posljednje vrijeme i ponovne pojave nesanice. Leala sam i, ekajui da svane, sluala kako Marko i njegova kerka isprekidano diu borei se sa snovima. Radovala sam se to je Irena sa nama. Ona je bila onaj meni i Marku prijeko potrebni sadraj kojim smo mogli ispuniti prostor i vrijeme koji su stajali izmeu nas i tako sprijeiti da isuvie brzo iscrpljujemo jedno drugo. Ona je mogla uiniti jo neto, za Marka moda i vanije. Mogla je utjecati da bar na neko vrijeme prestane traiti onaj tajanstveni izlaz, za kojeg je govorio da se nalazi jedan korak izvan sna. Kada je svanulo, sjela sam na balkon i promatrala kako grad postepeno oivljava. Tek to se probudila, Irena mi se pridruila. Sjela je pored mene sa jo svjeim tragovima radosti na licu. ta emo danas raditi?, upitala sam je. Ne znam, odgovorila je, slijeui ramenima. Ono to tata bude elio, dodala je. Odgodile smo donoenje odluke dok se Marko ne probudi. Ja bih poao u Kopilo, rekao je on, a vas dvije mo218

Danini krugovi

gle biste najprije poi na kupanje pa mi se pridruiti na ruku. Meni se prijedlog dopao, meutim, Irena se dvoumila. Vjerojatno je eljela poi sa Markom, ali je na njegov nagovor ipak pristala praviti mi drutvo. Automobil smo ostavili ispred solitera i zajedno smo se pjeice uputili prema bazenima, gdje smo bili ve nakon nekoliko minuta. Dalje je Marko nastavio sam. Mahnuo nam je rukom u trenutku kada se poeo uspinjati sporednom uliicom pored Skale. Upitala sam Irenu ta e Marko raditi tamo kuda se uputio. Tata gore ima radionicu, rekla mi je. to radi u njoj? Pravi igrake. Nisam mogla vjerovati. Sve je napustio da bi se na kraju bavio igrakama. I, naravno, traenjem izlaza u drugi svijet. Jedva sam doekala podne, da bih mogla rei Ireni da sam gladna i da bih eljela poi na ruak. ini se da je i ona bila jednako nestrpljiva pa smo odmah krenule istom onom uliicom pored Skale. Upitala sam Irenu da li je Markova radionica daleko. Nije. Ako moe ii brzo uz brdo, biemo tamo za petnaest minuta. Ja, naravno, nisam mogla ii brzo pa se nae putovanje u Kopilo oduilo. Morale smo esto zastajati da bih se odmorila, jer se cesta penjala uz veoma strmu padinu, ali i zbog toga da bih na miru i temeljito razgledala sve oko sebe. Ako sam imala nekih slabosti, jedna od njih sigurno je bila i ta to sam eljela poblie upoznati sve ono ega bi se moje oi dotakle. Tebe, teta Dijana, sve zanima, rekla mi je Irena sa zrnom prijekora u glasu. 219

eljko Antunovi

Bila je u pravu. Interesiralo me je kako se zove ulica kojom smo se kretale, zatim kako se zovu obitelji pored ijih smo kua prolazile, a zanimali su me takoe i nazivi svih onih mjesta koja sam mogla pogledom dosegnuti. Zanima me, jer namjeravam ovdje ivjeti, rekla sam Ireni. Mjesto gdje sam namjeravala ivjeti bilo je mnogo strmije nego to sam ja bila naviknula, ali mi se doista svialo. Stigle smo, rekla mi je Irena kada smo savladale najvei uspon na cesti, ali ja nisam vidjela nita to bih mogla oznaiti kao cilj. Irena je sila sa ceste, provukla se izmeu dva grma svibovine i krenula stazom zaraslom u travu. Lijevo od staze protezala se stijena neto via od prosjenog ovjeijeg stasa, koja je nalikovala na zid, a desno je bila travnata padina. Pedesetak metara dalje staza nas je dovela na neveliku zaravan, na kojoj se nalazila malena kuica, tako malena da sam joj strehu mogla dohvatiti rukom. Oekivala sam da u ugledati radionicu a ne nastambu za patuljke. Meutim, koliko me je kua iznenadila svojim malim dimenzijama toliko me je njezino neposredno okruenje zadivilo svojom veliinom. Prvo to mi je, nakon kuice, zapalo za oko bila je okomita litica u pozadini, visoka moda i dvadeset metara i dvostruko ira, na kojoj se nalazio samo jedan bujni grm brljana, koji se doimao kao tamno zeleno oko na bijelom elu jednookog kiklopa. Ispred kue stajao je masivan razgranat dud, desno od nje nalazili su se bunar prekriven lozom, lijevo stari iskrivljeni bor, a svuda unaokolo rasla su, kao razbacana bez ikakvog reda, stabla raznih voaka. im smo skrenule sa ceste, Irena je potrala naprijed pa sam pitanja koja su navirala morala ostaviti za kasnije. Interesiralo me je prije svega kako je Marko doao u posjed 220

Danini krugovi

te kuice i tog zemljita, jer je bilo oigledno da oboje dugo traju takvi kakve sam ih gledala. Kada sam ula u kuu, iznenadio me je prostor kojim sam se nala okruena, jer nije bio srazmjeran mojim oekivanjima. Bio je, naime, mnogo vei. inilo mi se kao da sam ula u kuicu za patuljke, a nala se u prostoriji namijenjenoj normalnim ljudima. Ve prvim pogledom mogla sam zapaziti da sadri jedan stol sa tri stolice, zatim krevet na kat, limenu pe i kombinirani ormar. Ali nigdje nije bilo nikakvih strojeva, nikakvog alata niti bilo kakvih drugih naznaka radionice. Marko je stajao pored pei i neto mijeao u loncu. Irena je sjedila za stolom i ljutila krastavce. Ponudila sam se da pomognem. Ti si gost, rekao mi je Marko. A ruak je ionako ve skoro gotov. Otiao je do bunara i iz njega izvadio kantu u kojoj su se hladile limenke sa pivom. Uzeo je dvije, kantu vratio natrag i poveo me do stola usaenog u zemlju, koji se nalazio na samom rubu zaravni. Sjeli smo na istu klupu, leima okrenuti kui, kako bismo ispred sebe imali pogled na dolinu i grad. Ova kuica i ovaj komadi zemlje su moj jedini imutak, jedino to sam naslijedio od svojih predaka, a vjerojatno i jedino to u ostaviti svojim potomcima, rekao mi je Marko. Na to sam ja, alei se, dodala da tu i nije sve tako maleno, mislei prije svega na onu monumentalnu stijenu u pozadini kue, a zatim i na dud, ija je kronja pokrivala polovinu zaravni. Ove me stijene podsjeaju na zidove, dodala sam. Vjerojatno i jesu nekada davno bile uklopljene u odbrambeni sustav naselja koje se u pretpovijesno doba nala221

eljko Antunovi

zilo neposredno iza njih, rekao mi je Marko. Potom sam od njega saznala da se tu u blizini prije nekih dvije tisue i osam stotina godina talila eljezna ruda i izraivali razliiti eljezni predmeti. I sada je mogue na mnogim mjestima pronai komade troske, ostatke alatki i oruja i krhotine keramikog posua, rekao je Marko izmeu ostalog. Privlai li te prolost?, upitala sam ga. Ne naroito, odgovorio mi je. Ali te ni sadanjost ne privlai mnogo, ubacila sam vie instinktivno nego sa nekom promiljenom namjerom. Ne privlai, osim onog njezinog dijela u kojem se ti nalazi. Moda sam ovakve opaske i provokativna pitanja postavljala samo zbog toga da bih dobivala odgovore poput ovog posljednjeg. Popili smo pivo, ruali, a zatim me je Marko zamolio da mu pomognem. Uli smo u kuu, gdje je on odgrnuo jednu polovinu prostirke i podigao dio daanog poda. Ukazao se otvor u kojem sam spazila kutiju od aluminijumskog lima. Pomogla sam Marku da je izvadi i stavi na stol. Pokazalo se da se u kutiji nalazio minijaturni strug, koji je za nekoliko minuta bio izvaen i pripravljen za rad. Osim njega kutija je sadravala i razliite alatke, koje je Marko vadio kada su mu bile potrebne. Sjela sam na okvir prozora i promatrala ga kako radi. Najprije je na vreteno struga stavio alat za rezanje, kojim je jednu manju dasku izrezao na letvice, a onda je letvice odsjekao na odreenu duinu. Potom je promijenio alat, tako da je komade letvica mogao stegnuti izmeu iljaka struga i obraivati ih dok ne dobiju oblik valjka. Daljnji postupak, meutim, nisam mogla pratiti, jer su mi se oi poele sme od sebe sklapati. San me je na222

Danini krugovi

prosto gurao prema krevetu, koji se nalazio u neposrednoj blizini. Kada sam se probudila, bilo je ve kasno popodne i cijela serija drvenih gurica bila je skoro dovrena. Marko je upravo radio posljednju operaciju - umakao je kist u boje i na gurice ucrtavao lica i odjeu. Rekla sam da mi je ao to sam propustila da vidim ono najvanije. Imae jo mnogo takvih prilika ako ne bude svaki dan u ovo vrijeme spavala, rekao mi je Marko, a onda me upitao ta se to sa mnom dogaa. Zbog ega mora i danju spavati toliko dugo? Juer sam se na Smetu ukoio drei vie od tri sata tvoju glavu u svom krilu, a danas sam se umorio radei, jer sam planirao prestati tek kada se ti probudi. Jo nisam bila spremna govoriti o svojoj nonoj nesanici. Moda i zbog toga to nikome nisam spominjala ni onu prethodnu. Umjesto objanjenja upitala sam Marka kako tumai moje oprene dojmove o njegovoj kui. Kada je promatram izvana, izgleda mi mnogo manja nego kada je gledam iznutra. Svi predmeti u slobodnom prostoru ine nam se manjim nego to jesu. U ovom sluaju kua izgleda manja i zbog toga to se nalazi u neposrednoj blizini dva velika objekta - kamenog zida pozadi i divovskog duda sprijeda. Ipak je malena, rekla sam i pitala da li je mogue da je nekada cijela jedna obitelj ivjela u njoj. Da li je mogue?, ponovio je Marko moje pitanje. Teko je sada o tome govoriti, ali je injenica da je u ovoj jednoj i jedinoj, i vie nego skuenoj, prostoriji ivjela brojna obitelj sa lanovima iz ak tri narataja. I ne samo da je ivjela nego se tu i raala, tu je i bolovala i umirala. Ali to je ve prolost, to je neto to se ne moe usporei223

eljko Antunovi

vati sa onim to se dogaa danas. Zato se ne moe usporeivati?, upitala sam. Zato jer smo se, zajedno sa promjenama ivotnih okolnosti, mijenjali i mi smi pa ovakvi kakvi smo sada odgovaramo samo ovom vremenu. Ovih nekoliko posljednjih Markovih rijei navelo me je da ga upitam da li i izrada drvenih gurica pripada vremenu u kojem se upravo nalazimo ili je tek ostatak prolosti. Ovako kako ja to radim jedva bi se moglo rei da spada u ovo vrijeme, odgovorio je bez oklijevanja. Meutim, opravdava me to to ove igrake izraujem ne zato to mi se one sme sviaju, a jo manje zbog toga to na njima mogu neto zaraditi, nego zato to mi omoguuju da uz minimum tete utroim svoje suvino vrijeme. Rekla sam da ne razumijem. Ako ti nije stalo do tog posla i ako si svjestan da od njega nema materijalne dobiti, zbog ega se ne bi bavio neim korisnijim? U kojem smislu korisnijim?, upitao me je Marko. Osjeala sam da sam razgovor usmjerila u pogrenom pravcu, jer nisam mogla odgovoriti na njegovo pitanje. Ne znam, priznala sam. Govorili smo o ovoj kui i sloili smo se da je ona za nae sadanje potrebe premalena. Ako se upitamo da li e nam ona biti korisnija ako se njezina povrina povea za dva, za deset ili za stotinu puta, moemo li rei da smo postavili pravo pitanje? Nisam mogla ni naslutiti ta je elio rei. Uprostiu pitanje. Ako nas dvoje ove noi elimo biti zajedno, a nadam se da to oboje elimo, da li bi nam bilo korisnije da imamo ovu prostoriju dvostruko uveanu ili da, umjesto nje, imamo dvije odvojene sobe? Opet ne znam ta da ti odgovorim. 224

Danini krugovi

Ne zna zbog toga to je sve ipak relativno i to nita ne zavisi toliko od smih predmeta koliko od okolnosti u kojima se oni upotrebljavaju. Da smo nas dvoje sami, jedna soba bila bi nam sasvim dovoljna. Ali, kako je sa nama i Irena, bilo bi korisnije da raspolaemo sa dvije sobe. Oigledno je da su dobro i zlo dvije polovine iste kugle, rekla sam. A kugla se moe lako i brzo preokrenuti, dodao je Marko. Fraze koje smo izgovorili uinile su mi se otrcanim i netonim. Morala sam ih ispraviti. To je isto kao da smo rekli da su zbilja i san dva lica jedne medalje i da je svejedno koja nam je strana okrenuta. A ne moe nam nikako biti svejedno, jer i sm zna da se onaj jedini izlaz nalazi jedan korak izvan sna. Ne i izvan zbilje. Pretpostavljam da je tako, rekao je Marko. Nakon to je zalo sunce i nakon to je vruina popustila, Marko mi je predloio da proetamo. Rado sam pristala, jer sam poslije dugog popodnevnog sna osjeala potrebu za kretanjem. Poveli smo i Irenu i krenuli stazom koja je sa desne strane zaobilazila liticu iza kue i penjala se na prostraniju zaravan iznad nje. Na gornju zaravan nastavljale su se blage padine obrasle travom, na kojima je grmlje i drvee raslo samo u ivicama. Dok etamo, mogu ti pokazati kako izgledaju pojedine ljekovite biljke koje rastu na ovom podruju, rekao mi je Marko. Moda e ti to znanje biti od koristi kada proe mladost i dou prve tegobe, tjeskobe i bolesti. Upitala sam ga da li ih on koristi. Odgovorio mi je neto neodreeno, to sam mogla protumaiti i tako da je njegova mladost ve prola, ali da jo nije uao u ono doba kada se osjea poveana briga za vlastito tijelo. 225

eljko Antunovi

Moj teaj o ljekovitom bilju poeo je od kantariona. To je biljka koja se lako uoava i brzo pamti, rekao mi je Marko na poetku poduke, vodei me prema grupi biljaka koje su u visokoj travi inile maleni otok upadljivo zlatno-ute boje. Ne moe je zamijeniti ni sa jednom drugom biljkom ako zna da pored ostalog ima sitne crne tokice na listovima i na donjoj strani cvijeta. Beru se samo vrhovi sa liem i cvjetovima. Slijedei Markove upute, Irena i ja nabrale smo pune pregrti kantariona. eljela sam brati i neke druge ljekovite biljke, ali je Marko odbio da mi ih pokae. Jedna etnja - jedna biljka, rekao je. Ako ti ih sada pokaem deset, vjerojatno nee zapamtiti kako izgleda makar samo jedna od njih, a da ne govorimo o tome od ega se sastoje i za to se upotrebljavaju. Dok smo se penjali prema vrhu brijega, Marko mi je govorio o najvanijim sastojcima kantariona i o njihovom djelovanju na ljudski organizam. Kantarion se naziva jo i gospina trava, vjerojatno zbog toga to je djelotvoran kod nekih enskih bolesti. Meutim, pouzdano je dokazano da povoljno djeluje i kod mnogih drugih oboljenja. Kada smo se vratili kui, pokazao mi je kako u ubrane biljke suiti, a nekoliko dana kasnije, kada su bile suve, kako u od njih spravljati razliite oblike biljnih lijekova. Druenje sa ljekovitim biljkama uinilo je da se osjeam bolje ve i samo zbog toga to sam imala razlog da se kreem po istom zraku i da budem okruena prirodom. Osim toga, pomagalo mi je da ispunim vrijeme, kojeg sam imala vie nego to mi je bilo potrebno za moje osobne potrebe, jer su Irena i Marko preuzeli na sebe brigu oko nabavke namirnica i pripremanja objed. Na zajedniki ivot u Kopilu uredili smo na ope za226

Danini krugovi

dovoljstvo a da o tome uope nismo razgovarali. Nismo se dogovarali ak ni o tome da li emo tu ostajati i preko noi. Jednostavno, ostajali smo, kao da je upravo tu bila sredinja toka naeg zajednikog ivljenja. ak ni ja nisam osjeala potrebu da bilo to promijenim, premda mi je nono bdijenje mnogo tee padalo u Kopilu nego u stanu. Najprije zbog toga to smo bili prisiljeni ranije odlaziti na poinak, a zatim i zbog niza drugih nepogodnosti. No u gradu bila je neto sasvim razliito od noi na ovom usamljenom mjestu. None zvukove u gradu sam dobro poznavala i nisam ih se plaila. Zvukovi koje sam ula prve noi u Kopilu bili su oni starodrevni, oni bliski zemlji. I plaili su me, zbog toga to nisam znala iz kojih izvora dolaze pa mi se lako dogaalo da um vjetra u granju i liu zamijenim umom dolazeih koraka, a krik neke ptice ovjeijim jaukom. Da sam mogla otkloniti strah, vjerojatno bih uivala u svjeini nonog zraka i u pogledu na nebeske svjetlosti i svjetlosti grada. Meutim, strah mi nije dozvoljavao niti da pogledam kroz prozor. Drao me je prikovanu za krevet i tek mi je s vremena na vrijeme doputao da u mislima odlutam negdje izvan svoje nesanice. Izdrala sam etiri noi ne poduzimajui nita da si bar olakam tegobe. Petog dana odluila sam poi u grad i nabaviti neto za itanje, kako bih imala ime prekratiti ekanje da svane novi dan. Zajedno sa Irenom spustila sam se u Crkvice i, prije nego to sam znala ta u uraditi, odluila sam da svratimo u Skalu. Ireni sam rekla da se javi majci, a ja sam otila do anka, gdje sam nala Nevena Tomia. Zajedno smo popili kavu i, na moje veliko uenje, ve poslije pet minuta shvatila sam kako govorim o svojoj nesanici, i onoj prvoj i ovoj drugoj. Ispriala sam sve o tatinoj bolesti i smrti i o mojoj brizi za njega, te o mojoj ne227

eljko Antunovi

spremnosti da se suoim sa neumitnim zavretkom, koja je vjerojatno prouzroila moju tadanju nesanicu. Rekla sam i to da je poremeaja nestalo kada se Marko nastanio u mom stanu pa mi je sada utoliko tee objasniti novu nesanicu, jer smo otada ja i Marko stalno zajedno. Preutjela sam jedino tatinu molbu da mu nabavim otrov i, naravno, onu boicu sa zelenom tekuinom koju je Marko donio sa sobom. Imajui u vidu injenicu da moe spavati danju, ja to ne bih nazvao velikim poremeajem, rekao mi je Neven Tomi nakon to me je paljivo sasluao. Promijenila si sredinu pa si moda zbog toga zamijenila no sa danom. Savjetovao mi je da se zbog toga ne uzrujavam previe i da nekoliko noi uzimam tablete za spavanje. I nije se ograniio samo na savjet nego mi je on sam nabavio tablete, a snabdjeo me je takoe i knjigama i asopisima za sluaj da mi tablete ne pomognu. Osim toga posudio mi je radio sa slualicama, kako bih mogla u isto vrijeme sluati noni program i otkloniti zvukove koji dolaze izvana. Da sve to ne bih nosila u rukama, otila sam pred dvojni soliter u Crkvicama, sjela u svoj automobil i odvezla se do Skale po Irenu. Dok sam ekala da se Irena spremi, pozvala sam Nevena Tomia da nas posjeti. Na alost, toliko slobodnog vremena nemam. Moda bih mogao danju pronai koji trenutak, ali je u to vrijeme isuvie vrue za penjanje. Vratila sam se u Kopilo naoruana tabletama za spavanje, knjigama, asopisima i radiom i sa manje strijepnje oekivala sam novu no. Tablete, meutim, nisu mnogo pomogle. Zaspala jesam, ali sam spavala manje od pola sata. Vie sree imala sam sa radiom. Slualice su iskljuivale zvunik pa sam mogla sluati glazbu i razliite zanimljive programe a da ne ometam Markov i Irenin san. Knjigama sam se mogla posluiti tek kada bi svanulo i kada bi kroz prozor ulo dovoljno svjetla. 228

Danini krugovi

Time je moje nono bdijenje bilo uveliko olakano, ali se zato danju situacija dodatno iskomplicirala. Naime, kada bi me neposredno poslije ruka konano savladao san, najee nisam mogla otvoriti oi sve do veeri. inilo mi se da se umor u meni sve vie taloi i da nikakav san na dnevnom svjetlu nije u mogunosti da ga odatle ukloni. Marko je bio zabrinut, ali je morao sam otkriti zbog ega sam bila primorana spavati danju. Vjerojatno mu to i nije bilo teko nakon to je pored moje strane kreveta zapazio knjige, koje nisam itala danju, i radio, koji se nikako nije oglaavao. Bile su tu i tablete za spavanje, koje sam uzela samo jedanput, jer su mi vie tetile nego koristile, inei me neraspoloenom nakon kratkotrajnog sna. Nisam se, naravno, iznenadila kada me je Marko jednog jutra upitao zbog ega sam budna. Tek je bilo svanulo i pokuavala sam itati na taj nain to sam i knjigu i glavu iskrenula to je mogue vie prema prozoru. ta sam mu mogla rei? Je li to razlog to mora spavati danju? Nemoj da te to brine, rekla sam mu umjesto odgovora. Ako preuzme dio mog problema, desie se samo to da e i ti manje spavati, a meni od toga nee biti nimalo bolje. Marko me nije posluao. Nije se okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati. Otkada to traje?, upitao je. Otkako smo doli u Zenicu. Zna li zato ne moe spavati? Je li se neto dogodilo. Odmahnula sam glavom. Nisam htjela nagaati. U Zagrebu si spavala iako si se morala esto buditi zbog tate. ta te sada mui? Ne znam, odgovorila sam. 229

eljko Antunovi

U stvari, nisam osjeala da me neto mui. Pomislila sam da je mogue da se sve to dogaa upravo zbog toga to nisam svjesna da sam suoena sa nekim ozbiljnim problemom. Zbog toga to ak i ne slutim njegovo prisustvo u sebi. Moda je on morao na neki nain isplivati na povrinu moje svijesti pa makar to bilo i tako da se moja potreba za snom pomjeri za dvanaest sati. Pokuaemo pronai u emu je stvar. Izgledalo mi je da Marko pokuava razmiljati, ali je bilo sasvim oigledno da nee odoljeti snu. Njegov je problem bio druge vrste i da bi stigao do njegovog rjeenja, morao je spavati. A moda je mogao i budan sanjati? Vjerojatno je i sanjao. U svakom sluaju, uskoro je zaspao i spavao je do devet sati. Do tada smo Irena i ja dorukovale, obile sve poznate staze i razgovarale o tome kako emo se uskoro morati spustiti u Crkvice i u dvojni soliter. Za koji dan imala je zapoeti nova kolska godina. Vjeruje li ti, teta Dijana, da e moj tata poeti raditi?, upitala me je Irena dok smo ekale da se Marko probudi. Rekao mi je da hoe i nema razloga da mu ne vjerujem, odgovorila sam. Zato pita? Zato to mama kae da on voli samo sebe i da se nee rtvovati ni za koga. Rekla sam joj da njezina mama grijei i da njezin tata voli i nju i mene, a vjerojatno i njezinu mamu. I zbog toga nae odnose prema njemu ne bismo smjeli uslovljavati time da li e se uskoro zaposliti ili nee. Nisam bila sigurna da me je Irena razumjela.

230

Danini krugovi

GLAVA DVADESETA

Posljednjeg dana kolovoza Marko je vratio strug i alat u aluminijumsku kutiju, a zatim je kutiju spustio u skrovite ispod poda. Ostale predmete iz kue koji su se mogli nositi stavili smo u automobil i napustili Kopilo. Vratili smo se u stan u dvojnom soliteru u Crkvicama. Narednog dana Marko je morao poeti raditi. Vratili smo se ujutro i odmah je zazvonio telefon. Zvao je Josip. Bio je uzbuen. Hvala Bogu, rekao je kada sam se javila. iva si. iva sam. Zato ne bih bila? Poslao sam ti tatino pismo, kako si mi rekla, ali mi se ono uskoro vratilo sa naznakom da primatelj nije u stanu. To me je zabrinulo. Jo vie zbog toga to sam svakodnevno telefonirao a nitko mi se nije javljao. Morala sam ga zamoliti da mi oprosti. Svojom nebrigom stvorila sam mu nepotrebne probleme. ta da radim sa pismom?, upitao je. Nisam mu mogla rei da ga ponovno poalje. eljela sam odmah saznati njegov sadraj. Otvori ga i proitaj mi to pie u njemu, rekla sam. ula sam cijepanje, a zatim i utanje papira. Jesi li sigurna da to eli?, upitao je Josip. Moda nije elio da bude svjedok neem neprijatnom. Moda je neto slutio? Sigurna sam. itaj. 231

eljko Antunovi

Draga moja Dijana, proitao je Josip, a onda napravio stanku. Samo nastavi. Znam da ti je teko pa sam odluio da ti napiem ovih nekoliko reenica. Prije svega elim ti savjetovati da sve ovo to nam se dogodilo ne gleda samo sa one tragine strane. ivot se ne zaustavlja ni za trenutak i nikom ne pravi ustupke. U tome ni mi ne moemo biti izuzetak. elim, naravno, i da ti zahvalim za sve to si uinila za mene. Moda sam pogrijeio to sam od tebe traio ono to ja sm vjerojatno ne bih traio od svojih roditelja. Zar bih mogao zahtijevati veeg dokaza tvojoj ljubavi i odanosti? Ovaj novac koji ti ostavljam nije plaa za tvoje usluge, ali vjerujem da e ti dobro doi. Nisam ga sakupljao sa nekom odreenom namjerom, jednostavno mi je pretekao, pa ti savjetujem da ne razmilja previe kako e ga potroiti. Saekala sam neko vrijeme prije nego sam upitala da li je to sve. Da, to je sve, odgovorio mi je Josip. inilo mi se da u pismu neto nedostaje. Moda pozdrav? Ali ta je tata mogao rei na kraju? Zbogom ili dovienja? Zahvalila sam Josipu i zamolila ga da me ponekad nazove. Nas dvoje nismo bili sudbinski upueni jedno na drugo, ali niti jedno protiv drugog. A novac?, upitao je. ta da radim sa njim? Rekla sam da mi ga poalje. Marko nije upitao ni tko me je zvao niti zbog ega. Bila mi je draga ta njegova prividna nezainteresiranost, kojom je zaobilazio sve ono to mu se inilo da bi moglo biti moja tajna ili bar dio one najskrivenije intime. Nije to inio zbog toga to ga nije interesiralo ta se sa mnom dogaa nego zato to me je promatrao kao osobu u svemu ravnu 232

Danini krugovi

sebi, pa i po tome da imam pravo i na razliitost i na vlastiti put, ma kakav on bio. Kada je dolo vrijeme da poemo na spavanje, zamolila sam ga da mi pomogne pripremiti se za jo jedno nono bdijenje. Trebalo je prebaciti televizor tamo gdje njega nee ometati u snu i podesiti svjetlost da pada samo na moj dio leaja. Bili smo sami. Irena je otila majci, da se pripremi za prvi dan nove kolske godine. Moda e sve ove pripreme biti suvine, rekao mi je Marko. Moda e noas spavati. Nisam rekla nita, jer sam jo uvijek bila obuzeta osjeanjem da neto nedostaje u tatinom pismu. U poetku sam vjerovala da nedostaje pozdrav ili, tonije, nekoliko prikladnih oprotajnih rijei. Meutim, brzo sam shvatila da je neto drugo u pitanju. Nedostajalo je neto drugo. Tata je neto napisao, ali to nije uinio onako kako je namjeravao. Nedostajala mu je neka rije. Koja rije? Marko i ja smo zajedno pripravili veeru. Potom smo objedovali i obavili niz drugih poslova, a pri tome nismo uope nita kazali jedno drugom. Cijelo vrijeme pokuavala sam se sjetiti tatinog pisma, odnosno onog niza rijei koje mi je saopio Josipov glas, a Marko je utio vjerojatno zbog toga to je opaao da sam zauzeta rjeavanjem nekog problema i nije elio poremetiti neto u tom procesu. Neko vrijeme promatrali smo televizijski program. I upravo u trenutku kada sam odustala od traenja nedostajue rijei, sjetila sam se ta je to bilo kljuno u tatinom pismu. Izmeu ostalog rekao je da je moda pogrijeio to je od mene traio ono. Izbjegao je spomenuti otrov i to je bila ona rije koja je nedostajala. Tata je napisao da je moda pogrijeio to je od mene traio da mu nabavim otrov, a ipak ga je popio. Prema tome, grijeh je, u krajnjem sluaju, pao na mene. Ja sam pogrijeila. Nisam to smjela uiniti. 233

eljko Antunovi

Nakon ovog saznanja uslijedio je talas kajanja, koji me je zapljusnuo svom estinom i natjerao me da skoim sa stolice i da uinim neto ime bih se iskupila. Osjeala sam da bih morala udarati glavom u zid dok ne prsne i dok iz nje ne istee sva krivnja koja se tamo nakupila. Moda bih to i uinila da Marko nije skoio za mnom i vrsto me drao u zagrljaju sve dok moja elja za samokanjavanjem nije splasnula. Nije me nita pitao. Jednom rukom me je drao, a drugom me je milovao. Znao je da njegove ruke na mene djeluju kao samostalna udotvorna bia. I dok je njima klizio du moga tijela, svuda gdje je mogao dosegnuti, tlak koji se bio koncentrirao u mojoj glavi i koji je prijetio da e eksplodirati, poeo se razilaziti i rasporeivati i na druge dijelove tijela i tako postajati manje razoran. Ne znam da li je namjeravao postii upravo to, ali, bilo kako bilo, postigao je da je napetost krenula, najprije ka periferiji glave, ka tjemenu i obrazima, a zatim niz vrat ka ramenima i nanie, prema rukama, te preko grudi i stomaka prema donjim dijelovima tijela. Osjeala sam kako temperatura u meni raste i postaje sve ugodnija, rastjerujui postepeno maglu, koja mi je u jednom trenutku bila zaguila svijest. Izlazila sam iz zaguljivog sivila i sve vie osjeala elju da iziem iz oklopa svoje odjee i da se priljubim uz Markovo tijelo, da se utisnem u njega toliko snano da ostanemo jedno bie. Ne govorei nita, otkopala sam mu koulju, a kada je nakon toga stisak njegovih ruku popustio, poela sam svlaiti odjeu sa sebe. Ve i sam taj in, u kojem se tijelo, dio po dio, oslobaa mraka i izlazi na svjetlost, da pokae svu svoju ljepotu, sa kojom se ne moe usporeivati nita na ovom svijetu, uzbuivao me je i donosio mi ogroman uitak. Marko se odmakao dva koraka, da bi mi oslobodio pro234

Danini krugovi

stor i da bi me mogao cijelu promatrati a da ne pomjera glavu. U njegovim oima vidjela sam uzbuenje i divljenje. Nitko ranije nije toliko uivao u prizoru to ga je prualo moje nago tijelo i ve zbog toga zasluivao je da njime raspolae. ini mi se da su upravo ti trenuci u kojima sam ja svoju nagost izlagala njegovoj udnji za ljepotom bili vrhunac cjelokupne nae veze i da nas nita ni prije ni poslije toga nije tako vrsto povezivalo. ta ti se dogodilo?, upitao me je Marko kasnije, dok smo se odmarali na leaju. Ispriala sam mu o tatinom pismu i o svojim zakljucima koji su proistekli iz pisma. Nisam imala pravo pomoi mu da umre ranije, rekla sam, osjeajui pri tome da se kajanje nije izgubilo. Nisi imala pravo uiniti to, ali nisi to ni uinila, rekao mi je Marko. Vjerovala sam da me eli utjeiti i bila sam mu na tome zahvalna, ali nisam bila sigurna da e uspjeti. Rekla sam da ne moemo porei da sam tati dala otrov. Moemo, rekao je Marko spremno. Jer ono to sam ja dao tebi, a ti dala tati nije bio nikakav otrov. Da jeste, zar misli da bih ja mogao ostati miran i spavati bez grinje savjesti? Zahtijevala sam da mi objasni u emu je nesporazum. Kada si zatraila da ti donesem otrov, otiao sam u Kopilo, nabrao izvjesnu koliinu jedne odreene biljke, samljeo je, iscijedio, ltrirao i dobio tekuinu koja svojom bojom, mirisom i okusom moe navesti da se pomisli na otrov. Kakva je to biljka?, upitala sam. Istina je da je to biljka koja sadri neto alkaloida, a to su kemijska jedinjenja koja mogu biti i lijek i otrov, ali 235

eljko Antunovi

se jednom boicom njezinog soka nitko ne moe niti izlijeiti niti usmrtiti. Bio je uvjerljiv, ali mu nisam vjerovala. To sam mu i rekla. Na to me je zamolio da mu donesem boicu sa ostatkom tekuine, koju sam na dan tatine smrti stavila u svoju tanu i zaboravila. U tani sam je i pronala, a zatim sam je dodala Marku. Postoji samo jedan nain da te uvjerim, rekao je, otvorio boicu i ispio svu tenost koja se nalazila u njoj. Bila sam zateena ovim njegovim inom i nisam znala ta da kaem. Sve to mi se moe dogoditi je to da spavam vre i due nego obino, rekao je. Uspjela sam rei samo zato, a ostatak pitanja podrazumijevao se sm po sebi. Znam da ti dugujem objanjenje i da sam ti ga morao dati jo ranije. Pitala si zato sam te obmanuo i ja ti mogu odgovoriti samo novim pitanjem. ta sam mogao drugo uiniti? Ja sm sam duboko uvjeren da se ljudi ne mogu mijeati u boanske odluke bez tekih posljedica za njih sme. Tog se uvjerenja nisam mogao ni za trenutak odrei, a elio sam pomoi tebi i tvom ocu. Preostalo mi je jedino da vas obmanem, da bih u vama ouvao vjeru. Morali ste u neto vjerovati. Bez vjere da moete smi neto uiniti bilo bi vam mnogo tee. Marko je bio u pravu. Bez vjere da se patnja moe prekinuti kada postane neizdrljiva i tati i meni bilo bi neusporedivo tee. Zaspala sam i prije nego to sam se upitala postoji li mogunost za neto takvo. Spavala sam bez prekida cijelu no i jo nekoliko sati due. Bilo je ve svanulo kada sam osjetila kako Marko ustaje sa leaja i silazi niz ljestve. Odmah potom zaula sam zvukove koji su mi govorili da se 236

Danini krugovi

nalazi u kupaonici i da povraa. eljela sam ustati i poi tamo da se uvjerim da nita nije ozbiljno, ali me san nije putao. Kao da sam bila zakovana za leaj. Kada sam napokon izronila iz sna u poodmaklo jutro, vidjela sam da sam sama u stanu. Po tome to je odjenuo svoju najbolju odjeu zakljuila sam da je Marko otiao u kolu. Mogla sam odahnuti, vjerujui da su sa povraanjem njegove tegobe okonane. Na alost, nije bilo tako. Kada se vratio, Marko je bio blijed i drhtao je. Morao je odmah lei. Za nekoliko dana opet u biti u redu, rekao je. Otrov?, upitala sam. Ljubav, odgovorio je. Ljubav i ljepota. Sve se mora platiti. Bar je sa mnom takav sluaj. Rekla sam da ga ne razumijem. Sino sam toliko uivao da moram nekoliko dana patiti da bih se vratio u preanje stanje. ali se? Izgleda da se ipak nije alio. Odbolovao je desetak dana i za to vrijeme se nije alio. Ponaao se kao ovjek koji dobro zna koje posljedice slijede odreene uzroke. U meni je ostao trag sumnje da je otrov ipak bio pravi i da je ostavio svoje razorno djejstvo. I pored bolova i povremenog povraanja Marko je odlazio u kolu i obavljao svoj posao. Pitala sam ga zato ne uzme bolovanje. Loe bi izgledalo da to uinim odmah na poetku kolske godine, odgovorio mi je. Zar je vano kako bi to nekom izgledalo? Obeao sam ti da u se brinuti o tebi i ne elim to obavljati polovino. Pokuala sam mu objasniti da se ja neu osjeati zaki237

eljko Antunovi

nutom ako se on bude odmarao kada mu je to neophodno i ako se bude lijeio na odgovarajui nain. elim za tebe uiniti najvie i najbolje to mogu, objasnio mi je. Ako to to inim ne bude dovoljno, bar u moi rei da sam se potrudio i da nisam alio sebe. Moram priznati da se trudio i da nije nimalo alio sebe, ak je, to vie, mnogo toga inio protiv sebe, da bi mene zadovoljio. Postupno sam shvatila da u tjelesnoj ljubavi ne uiva onoliko koliko ja i ne na isti nain i da bi se najradije zadrao na tome da me promatra nagu ili da, u najboljem sluaju, dlanovima svojih ruku prati obrise moga tijela. ini mi se da bih se lako odrekao svega u meni zemaljskog. Ne bih alio napustiti ovu planetu i sve njezine ljepote i blagodati. Spokojno bih kao svetac poao na stratite da me neprekidno ne opsjedaju obrisi enskog tijela. ini mi se da su oni u meni podigli svoje svetite, ali nisam siguran emu ono slui - da li ljepoti smoj, ili avolu, ili nekoj drugoj neznanoj sili. Zbog toga sam prisiljen da ih stalno pratim, oima ili mislima. Kada ugledam lijepo ensko tijelo, odmah poelim da se naem u njemu, kao da je raskona laa, stvorena da zadovolji sve moje potrebe za ljepotom i udnje za ispunjenjem. Odmah zaboravim kuda me put moj vodi, zaboravim da se kreem tamo gdje tih oblika nee biti. Ponekad pomislim da se enskim likom branim od onog to mi se pribliava. Moda elim da se u njemu utopim umjesto u smrti, a pri tome zaboravljam da se, moda, upravo u njemu skriva krvnik, koji e me najprije njeno oviti ljepotom pa potom smrviti gvozdenom petom. I pored ovakvih, za mene mranih i nerazumljivih, tumaenja, sudjelovao je u svim ljubavnim igrama za koje sam mogla pretpostaviti da e mi donijeti uitak. Docnije, kada je ve bilo kasno da se neto popravi, shvatila sam da je on svoje sudjelovanje skupo plaao tjelesnom patnjom. 238

Danini krugovi

Dok se to dogaalo, nisam mogla razumjeti neke njegove misli, vjerujui da predstavljaju samo pokuaje da na novi nain izraze njegovo divljenje. Kao, na primjer, onu da ja predstavljam vrata kroz koja on mora proi da bi stigao do onog konanog izlaza zvanog jedan korak izvan sna. Kasnije sam shvatila da je on pod tim podrazumijevao ne moje tijelo nego njegov oblik. Za mene se rtvovao, ali je inio i sve to je mogao za Irenu, koja, inae, nije mnogo zahtijevala. Bilo joj je dovoljno da je u Markovoj blizini pa da bude zadovoljna. Svoju prvu plau Marko je potroio da nabavi namjetaj za Ireninu sobu i time joj je priredio radost koju e dugo pamtiti. Mene, meutim, nisu mnogo radovale promjene koje su se zbivale u Marku, ma koliko da su godile mojoj tatini, jer im je izvorite bilo u elji da me uini sretnom. Osjeala sam da one osiromauju najprije njega pa zatim i mene. Ipak, nisam nalazila ni snage niti prikladnog naina da mu to kaem. Lake mi je bilo otii u Skalu, sjesti pored anka i razgovarati sa Nevenom Tomiem. Vjerovala sam da mi on moe pomoi razrijeiti bar jednu od nekoliko nepoznanica koje su me u to vrijeme okruivale. Citirala sam mu stihove koje sam ula od Marka u vrijeme kada je bio blie onom nego ovom svijetu. Zamiljam te nagu, sa tijelom djeaka, u kojem je ena usnula i spava, ponovio je citirane stihove kao da ih vaga, a zatim dodao! Doista lijepo. Kao da su iva bia. Kao ptice. Moe ih pustiti i odletjee na vlastitim krilima. Upitala sam ga da li poznaje te stihove. Nikada ih ranije nisam uo, ali ti odmah mogu rei da tebi odgovaraju kao da su krojeni prema tvom tijelu. Ispriala sam mu u kakvim okolnostima sam ih upoznala. 239

eljko Antunovi

Ako misli da su Markovi, ne mogu posvjedoiti da sam ih od njega uo. Objasnila sam mu da i Marko tvrdi da ih nikada ranije nije uo pa ipak ih je meni apnuo u trenucima kada je jedva mogao biti svjestan mog prisustva, a jo je manje mogao imati predstavu o oblicima moga tijela. Dok sam to govorila, sjetila sam se da to nije potpuna istina, jer je Marko imao priliku vidjeti me ne slici koju je ukrao Matii. Nisam o tome nita rekla, jer mi se uinilo da to nije znaajno za sadraj mog sljedeeg pitanja. Vjeruje li da je mogue da se jedna misaona cjelina, ne slika, ne slutnja ili neto slino, probije tako daleko, da proe pored Markove svijesti i da iskoristi njegovu podsvijest i njegovo tijelo da bi dospjela do mene? Ne vjerujem, odgovorio je Neven Tomi bez oklijevanja. Moda misli i mogu putovati daleko, ali ne na taj nain da ih na kraju putovanja netko nesvjesno izgovori. Ali ja govorim o stihovima, koji mogu predstavljati odreene formule ili poruke. Svejedno. Ne vjerujem. Moda ne voli dovoljno poeziju? Moda. Nisam zaluen njome. Moda je ne shvata? Moda. Tada sam napravila greku. Rekla sam mu da bi sasvim drugaije govorio da je stvorio neto poput stihova iz tekstova Markovih pjesama. Na koje misli? Na primjer Meava. ta je sa njom? Kazala sam da me ta pjesma opinjava sve vie to je ee ponavljam. 240

Danini krugovi

Zbog ega? Pokuala sam mu objasniti pjesmu onim istim rijeima kojima ju je Marko objanjavao meni dok smo sa autobuskog kolodvora u Splitu ili ka stanu tete Paule. To je sasvim prihvatljivo tumaenje, rekao mi je Neven Tomi, ali me ni ono ne upuuje nigdje. Nije za mene bilo korisno to sam zapoela ovaj razgovor sa Nevenom Tomiem. Uinio je da se naglo prizemljim i da se pri tome povrijedim. Iako sam se oduprla svom snagom, nisam mogla sprijeiti da se u meni ugnijezdi osjeanje da se tog dana moj ivot prelomio. Vie mi nita nije bilo isto kao do tada, premda nisam mogla dokazati da se bilo ta doista promijenilo. U stan sam se vratila prije Marka i Irene. Nainila sam ruak kao za blagdan. Uinila sam to sasvim nesvjesno, kao da sam eljela nadoknaditi neto to sam izgubila. I bila sam sretna kada sam vidjela da su Marko i Irena prijatno iznenaeni. Da li ti je danas roendan?, upitao me je Marko. Moj roendan je padao u proljee. A vani je bilo lijepo listopadno poslijepodne. Ne previe sjajno i ne previe toplo, ali je sadravalo dovoljno i svjetla i topline da se ovjek ugodno osjea, znajui da e uskoro pasti kie, a potom i snjegovi. Rekla sam Marku da bih eljela poi u Kopilo. U proteklih neto vie od mjesec dana samo smo jedanput bili tamo, ali se nismo zadravali. Pregledali smo Markovu kuicu, a zatim se proetali unaokolo i vratili u Crkvice. Ovog puta uputili smo se mimo kuice, lijevim odvojkom ceste, koji nas je doveo tono iznad kamenoloma u kanjonu Babine rijeke. Odavde je pogled na strme i gole stijene kanjona bio bolji nego sa smetovske strane. Sjeli smo na uvelu travu, a samo nas je nekoliko ko241

eljko Antunovi

raka dijelilo od provalije. utjeli smo i promatrali par jastrebova, koji su pravili mirne krugove iznad naih glava, lebdei na rairenim krilima. Otkako je poeo raditi u koli, Marko se vidno izmijenio. Nije izbjegavao razgovor sa mnom, ali ga je sm rijetko zapoinjao. Radije se povlaio u sebe i tamo pratio neke svoje misli, koje ga, oigledno, nisu radovale. Mogla sam pretpostaviti zbog ega. Nisi raspoloen, rekla sam mu. Uputio mi je jedan kratak pogled, koji je potvrivao moju konstataciju, ali je govorio i vie od toga. Marko je bio uznemiren. Potpuno je nestalo onog njegovog nekadanjeg dubokog spokojstva, koje me je privlailo k njemu. Ima li problema u koli?, upitala sam, a mogla sam i sma odgovoriti na to pitanje. Kada bih mogao govoriti o problemima, mogao bih se i nadati da u ih jednog dana otkloniti, odgovorio mi je. Meutim, nisu u pitanju problemi nego atmosfera kojom sam u koli okruen, a koja mi ne dozvoljava niti da razmiljam normalno niti da diem punim pluima. Ponovno se moram navikavati na taj nesvjesni teror mase, koji ne prestaje ni jednog trenutka i koji ini da ve na ulazu u kolu osjeam da sam bespomoan i zbog toga nesretan. I, to je najgore, sa protokom vremena njegov uinak progresivno raste pa nakon petog sata ini mi se da u se raspasti u bezbroj sitnih komadia. Pitala sam ga da li se i ranije osjeao tako. Osjeao sam se, manje-vie, kao i sada. Zbog toga sam napustio kolu i punim vremenom poeo raditi u restoranu. ta si tamo radio? Sve ono to je u odreenom trenutku bilo potrebno. Radio sam za ankom i kao konobar, odlazio sam u kupovi242

Danini krugovi

nu, istio, a najradije sam se bavio kuhinjom. Tamo si bio najmirniji? Upravo tako. Tamo sam bio miran. Posao me nije optereivao, a nije bilo nikoga da mi stvara probleme. Zato nisi ostao tamo? Marko je slegnuo ramenima. Lucija se nije mogla pomiriti s tim da joj se mu sa visine profesorskog zvanja spusti na mjesto kuharskog pomonika, a ja se nisam mogao pomiriti sa injenicom da pored sebe imam enu kojoj je vaniji muev profesionalni status nego njegovo dobro raspoloenje. Ponudila sam mu da napusti kolu i da se ja zaposlim u Skali dok se za njega ne nae odgovarajui posao. Odluno je odbio i razgovarati o tome. Ostali smo na istom mjestu dok se nije poelo smrkavati, a onda smo krenuli natrag. Dok smo polako koraali pustom cestom, palo mi je na pamet da neto provjerim. Kada si me ugledao na slici koju ti je pokazao Matia, da li si me poelio zbog toga to nalikujem na tvoju enu?, upitala sam Marka. Moje ga je pitanje iznenadilo. Nalazi da Lucija lii na tebe?, upitao je, a po izrazu njegovog lica mogla sam zakljuiti da mu nikada nije pala na pamet misao o nekoj slinosti izmeu nas dvije. Potvrdila sam. Da li je jo netko govorio o tome?, upitao je. Odgovorila sam da nije, ali da vjerujem kako imam dobro oko i solidnu mo zapaanja. Nastavili smo koraati utei. Izgledalo mi je da sam na neki nain uplaila Marka. Iao je gledajui tlo ispred sebe i vjerojatno je razbijao glavu pitanjem ta zapravo elim postii tvrdnjom o slinosti sa Lucijom. 243

eljko Antunovi

Kada smo prolazili pored Skale, upitala sam ga da li eli ui. Ne veeras. Irena je sama u stanu. teta. Mogla sam ti jo veeras pokazati na emu temeljim svoju tvrdnju.

244

Danini krugovi

GLAVA DVADESET I PRVA

Za razliku od Marka, ja i Irena smo bile zadovoljne ivotom koji se meu nama ustalio. Irena moda i vie od mene. Sanjala sam da ivim sa tatom u istom stanu, rekla mi je. Sada, kada joj se san ostvario, esto sam je podsjeala da ne smije zanemariti majku i brata. Zajedno sa njom esto sam odlazila do Skale, da bi ona neko vrijeme provela sa njima. Moram, meutim, priznati da mi to nije bio jedini cilj. Prijalo mi je da posjedim tamo i da porazgovaram sa Nevenom Tomiem, a sve ee i sa Lucijom. Znala sam da svojim posjetama kvarim raspoloenje Tomievoj eni, ali se samo zbog toga nisam eljela liiti zadovoljstva koje su mi te posjete pruale. Osim toga, nisam rado ostajala sama u stanu. Samoa i tiina nisu bili odgovarajui ambijent za mene. U tome smo se Marko i ja u velikoj mjeri razilazili. On bi se, rekao mi je, najradije zajedno sa mnom povukao na neki nenastanjeni otok, gdje bi mogao sluati samo moj glas i gledati samo moje lice. Meni je, naprotiv, bilo potrebno bar jo nekoliko drugih glasova i bar jo nekoliko razliitih lica. Bio mi je potreban krug prijatelja i znanaca, koji se mogao sastojati i samo od tri-etiri lana. Ipak, ni ja ni Marko nismo odvie inzistirali na ispunjavanju svojih elja pa smo se kretali negdje izmeu njih. U jutarnjim satima, dok je Marko boravio u koli, ja sam 245

eljko Antunovi

odlazila da proetam po gradu, da usput kupim ono to je bilo potrebno naem kuanstvu i da obavim sve ono to sam mogla obaviti bez Markovog prisustva. Popodne je Marko redovito odlazio na svoje maratonske etnje, koje su trajale izmeu tri i etiri sata, to mi je ostavljalo dovoljno vremena da odem do Skale, da popijem kavu i da saznam to se novo dogodilo u restoranu i u gradu. Veeri smo najee provodili u stanu. Marko je itao, gledao televiziju i ponekad, kada bih ga uspjela nagovoriti, svirao za mene svoje skladbe. Ja sam veernje sate koristila za pripremanje sutranjeg ruka, za pranje i glaanje rublja, te za druge kuanske poslove. Irena je imala svoj vlastiti dnevni program, koji je bio potpuno neovisan od naeg rasporeda, ali koji mu se nije niti suprotstavljao. Ujutro je bila zabavljena svojim kolskim obavezama, popodne je posveivala svom drutvu, a uvee je radila zadae, pratila televizijski program i prije nas odlazila na spavanje. Marko i ja smo se preutno sloili da Irenu uvee ne ostavljamo samu u stanu pa je i to bio razlog to smo u to vrijeme rijetko izlazili. Samo u nekoliko navrata vee smo proveli u Skali, ali iskljuivo petkom ili subotom, kada je i Irena mogla poi sa nama. Ti rijetki veernji izlasci dali su mi povoda da se ponem pitati da li se neto ozbiljno zbiva sa Markom. Dok smo boravili u stanu, Markovi mi postupci nisu upadali u oi, jer se ponaao, manje-vie, onako kao i ranije. Meutim, u restoranu je ono bilo u tolikoj opreci sa sredinom u kojoj smo se nalazili da nisam mogla ne zamijetiti ga. Izgledao mi je odsutan u tolikoj mjeri kao da je ve ispunio svoju elju i da se ve, zajedno sa mnom, nalazi na nenastanjenom otoku. Stol za kojim smo sjedili za njega je bio otok, a sve izvan njega bila je nedogledna puina, na koju se on nije osvrtao. Reagirao je jedino na ono to bih mu ja rekla, 246

Danini krugovi

drugi glasovi do njega nisu dopirali. Jednom prilikom upitala sam ga da li mu je zbog neeg neprijatno. Umjesto odgovora samo je slegnuo ramenima. Izbjegavao je govoriti koliko je to bilo mogue. Tek kada bi popio neto vie, postajao je onaj nekadanji, ali mu se najee deavalo da zaboravi da vino uope postoji. I kada je aa stajala ispred njega, zaboravljao je na nju sve dok ga ja ne bih podsjetila da nerado pijem sama. Zaudo, nisam se ni najmanje radovala vlasti koju sam stekla nad Markom. Nisam, naravno, mogla da se ne ponosim injenicom da je bio pripravan uiniti sve to bih zatraila od njega i da je svjesno pristajao na patnju da bi osigurao sredstva za moje uzdravanje, ali sam u tome nalazila tek nekoliko mrvica uitka. Kao i u saznanju da imam svog nedovrenog mukarca, kojeg mogu oblikovati prema svom nahoenju. Znala sam da ne smijem uriti sa preoblikovanjem. Najprije zbog toga to jo nisam bila sigurna u kojem smjeru bi se ono imalo odvijati, a potom i zato to sam se plaila posljedica. Marko mi se nije inio dovoljno vrstim za neke vee promjene. Morala sam ga najprije dovesti u situaciju da neto poeli, da bih tek nakon toga mogla zapoeti djelovanje. Problem je bio u tome to je Marko, kada sam ga upoznala, pokazivao samo jednu elju - imati mene u svojoj blizini. Sada, kada sam ve mjesecima boravila pored njega, sasvim je mogue da se i ona izgubila. Na takav zakljuak upuivale su me i pojedine opaske koje sam ula od Nevena Tomia i njegove sestre. Plaim se da je Marko ponovno upao u beznae, rekao mi je Neven Tomi. U pitanju je samo trenutak kada e se potpuno otkinuti. Lucija mi je u nekoliko navrata nagovijestila kako su u koli nezadovoljni Markovim radom i njegovim ponaanjem. 247

eljko Antunovi

Otpustie ga, ali e vjerojatno saekati da se zavri prvo polugodite. Dan nakon naeg izleta u Kopilo dogodilo se jo neto to mi je nedvosmisleno ukazalo na proces rastakanja, koji su u Marku zapazili Neven Tomi i Lucija. Oekivala sam da e se nakon ruka spremiti i otii na svoju svakodnevnu etnju. Meutim, ostao je sjediti za stolom, zagledan u neku neodreenu toku na suprotnom zidu. Trgnuo se tek kada sam ga zapitala hoe li izlaziti. Pogledao me je kao da se pita otkuda me poznaje, a potom je neko vrijeme razmiljao. Za danas sam planirao otii na groblje, rekao mi je najzad i upitao me da li bih eljela poi sa njim. Pristala sam. Zanimalo me je ta ga je to nagnalo da promijeni plan. Popeli smo se stepenicama do kole na Kamberovia ravni, a dalje smo nastavili istim onim kaldrmisanim putem kojim sam prola prvog dana mog treeg boravka u Zenici. injenica da smo se uputili prema groblju navela me je da pomislim kako sam se u posljednje vrijeme rijetko sjeala tate, a niti jednog trenutka nije mi palo na pamet da bi trebalo da mu obiem grob. I prije nego to smo doli do zenikog gradskog groblja donijela sam odluku da jednog od narednih dana otputujem u Bjelovar. Dok smo hodali izmeu grobova, mogla sam zakljuiti da Marko postupa po nekom planu, koji podrazumijeva obilazak tono odreenih mjesta. Po imenima na nadgrobnim ploama nisam mogla stei nikakvu predstavu o tome zbog ega je Marko zastajao pored njih i utnjom odavao poast mrtvima. Ipak mi nije palo na pamet da ga ispitujem o tome. ekala sam da mi sam neto kae. Progovorio je tek na kraju, kada smo se nali pored obiteljske grobnice Bonjaka. 248

Danini krugovi

Otac i majka?, upitala sam. Potvrdio je kimanjem glave, a zatim je iz depa izvadio dvije svijee. Stavio ih je jednu pored druge uz samu ivicu nadgrobne ploe i zapalio. Oekivala sam da e jednu od dvije svijee premjestiti na drugu stranu ploe, ali on to nije uinio. Stajao je i promatrao svijee, koje su gorjele mirnim plamenom. Pitala sam se ta bi to moglo znaiti, ali sam uspjela suzdrati se da isto pitanje ne izgovorim naglas. Kada me budu pokapali, neka to bude na ovoj strani, nakon nekog vremena rekao mi je, pokazujui rukom u pravcu svijea. Bila sam toliko zbunjena njegovim rijeima da se nisam sjetila pogledati ije je ime uklesano na toj strani ploe, oca ili majke. Ovog puta morala sam progovoriti. Zato govori o smrti?, upitala sam. Zar nije rano govoriti o tome? Nikada nije suvie rano suoiti se sa smru, odgovorio mi je, a zatim me je uzeo za ruku i poveo prema izlazu iz groblja. Sada emo otii neto popiti, dodao je. Nije me odveo u Skalu nego u jedan od kafea u Sunanoj dolini. Tu smo popili po nekoliko pia, razgovarali o danima koje smo proveli u mom stanu za vrijeme tatine bolesti i, na kraju, dobro raspoloeni krenuli prema dvojnom soliteru. Iskoristila sam priliku da Marku saopim svoju odluku da uskoro odem u Bjelovar posjetiti tatin grob. Osjetila sam kako mu je ruka zadrhtala. Ako eli, poi u sa tobom, rekao je. Odbila sam njegovu ponudu. Moje odbijanje primio je mirno, moglo bi se rei nezainteresirano. 249

eljko Antunovi

Odluila sam otputovati, meutim, teko mi je bilo odrediti dan odlaska. Neto mi je govorilo da ne urim. Isto vee obavila sam dva telefonska razgovora. Najprije sam nazvala tetu Paulu. Bila je iznenaena mojim pozivom. Jesi li nazvala da vidi kako sam ili je neto drugo u pitanju?, upitala je. Rekla sam joj da u ii u Bjelovar pa bih je u povratku eljela posjetiti, ako nema nita protiv. Nadam se da e mi imati o emu priati, rekla je teta. Drugi razgovor me je uznemirio. Nazvala sam Josipa, a on me je, preskoivi pozdrav i uobiajena pitanja o zdravlju, upozorio da se priuvam. Matia je otputovao, rekao mi je uzbuenim glasom. Vjerujem da se uputio u Bosnu. Zamolila sam ga da mi ispria sve to zna o tome. Najprije ti moram rei da od mene nita nije saznao. A mislim da je stalno bio uvjeren da ja znam gdje se nalazi. O tome me je poeo ispitivati odmah nakon pogreba u Bjelovaru i nije prestajao sve do juer. Upitala sam ga ta se dogodilo prethodnog dana. Matia je juer, prvi put otkako si otila, u poduzee doao dobro raspoloen. Sjetio sam se, rekao mi je. Bio sam siguran da sam ga ve negdje vidio, a sada znam i gdje. Nisam odmah shvatio o kome je govorio. Tek danas mi je palo na pamet da je Matia govorio o Marku. Ja sam bila sasvim sigurna da je Matia govorio upravo o Marku. Sjetio se da su njih dvojica prolog Boia bili zajedno u Zenici. U Skali. Danas se Matia nije pojavio u poduzeu, nastavio je Josip. Moniki je rekao da ide na put, ali joj nije rekao 250

Danini krugovi

gdje putuje pa imam razloga vjerovati da se zaputio pravo k vama. Spustila sam slualicu sa uvjerenjem da moram veoma brzo djelovati. Imala sam na raspolaganju samo dvije mogunosti. Jedna od njih je bila da pokupim svoje stvari i da otputujem prije nego to se sretnem sa Matiom. Bila sam sigurna da Matia nee nita uiniti prije nego to mene nae. Druga je mogunost bila da ostanem uz Marka i da se zajedno suoimo sa Matiom. U prvom sluaju ostala bih bez svog nedovrenog mukarca i bila bih prisiljena vratiti se Matii, a u drugom bih Marka izloila opasnosti. Nisam mogla znati kakva mu opasnost prijeti, ali sam bila sigurna da Matia, ukoliko doe i ukoliko nas nae, nee otii praznih ruku. Moemo li preko vikenda boraviti u Kopilu?, upitala sam Marka. Bio je petak i pred nama su bila dva neradna dana. Gore e ti biti dosadno, rekao mi je Marko. Sada su noi duge, a svi su izgledi da e pasti kia. Rekla sam da mi nije vano da li e padati kia i koliko e trajati no, jer elim, prije nego to krenem na put, neko vrijeme provesti nasamo sa njim. A Irena? Irena moe poi kod Lucije. Marko nije opazio uzbuenje u mojim pokretima niti strah u mom glasu. Ponaao se kao da u atmosferi koja nas je okruivala nije bilo nieg osim naih golih rijei. Nije rekao ni da se slae sa mojim prijedlogom da vikend provedemo u kuici ispod litice niti da ima neto protiv toga. Nije rekao da e njemu biti dosadna duga no i da e mu smetati kia. Nismo saekali da se Irena vrati u stan nego sam je sama potraila. Objasnila sam joj nau namjeru i odvezla 251

eljko Antunovi

do Skale. Prije nego to smo krenuli dalje, Marko me je upozorio da se moramo snabdjeti hranom i piem ako namjeravamo sljedea dva dana provesti izvan naeg stana. Zamolila sam ga da se on za to pobrine, a ja sam njegovo odsustvo iskoristila da razgovaram sa Nevenom Tomiem i da ga zamolim da Matii o meni i Marku ne kae nita. Pretpostavljala sam da e Matia najprije doi u Skalu i odatle zapoeti svoju potragu. Mislim da grijei, rekao mi je Neven Tomi kada sam mu ukratko ispriala zbog ega idemo u Kopilo i zato od njega zahtijevam da ne oda nae boravite. Moda e Matia doi da te potrai, da ti kae ta osjea prema tebi i ta ti nudi. Ali ne vjerujem da e uiniti neto vie od toga. On nije ovjek koji e zbog ene, bilo koje ene, dozvoliti da izgubi ono to je tekom mukom stekao. Gotovo sam se mogla sloiti sa njim da Matia nee zbog mene staviti na kocku sve ono to je mukotrpno sticao cijelog svog ivota. Meutim, ja sam Matiu poznavala mnogo bolje nego to je to Neven Tomi mogao i pretpostaviti i bilo mi je jasno da e uiniti sve, ba sve, da zadovolji svoju sujetu, tu vreu bez dna, koja je gutala i njega samog i sve one koji su bili vezani za njega. Ako Matia doe i upita za mene i Marka, kai mu da smo otputovali, a da ne zna gdje, rekla sam Nevenu Tomiu i napustila Skalu. Vani me je Marko ve ekao. Zamolila sam ga da on vozi, jer me je veliki nagib ceste koja je vodila do Kopila jo uvijek zbunjivao, a na nekim mjestima i plaio. Naroito nou, kada nisam mogla vidjeti okolinu pa mi se inilo da putujem pravo u nebo. Kada smo skrenuli sa ceste, rekla sam Marku da automobil doveze to je mogue blie kui, ali mu nisam kazala da ga elim sakriti od moguih pogleda sa ceste. Posluao me je, ne pitajui zbog ega. 252

Danini krugovi

Moraemo naloiti vatru, rekao je Marko kada je otkljuao kuu i unio stvari koje smo dovezli sa sobom. Pomogla sam mu da nacijepa i prenese drva, a kada je pe bila naloena, skuhala sam loni kave. Uinila sam to ne razmiljajui, premda kavu u to vrijeme nikad nisam pila. Primakla sam stolicu blie pei i, pijui kavu, stala se zabavljati promatranjem stalno drugaije igre plamenova, koji su skakali po zapaljenim komadima drveta. Odmah pored moje glave nalazio se otvor u zidu koji bi se teko mogao nazvati prozorom, jer je bio toliko mali da nisam mogla ramenima ui u njegov okvir. Kroz njega sam mogla vidjeti napola ogoljeno drvee, a u pozadini dio zenike kotline istokane mnogobrojnim svjetlima i dio neba obasjanog punim mjesecom. Taj mi je otvor dao ideju za prvo od mnotva pitanja koja sam te veeri i te noi postavila Marku. Zato su ovi prozori tako mali i zato ih na cijeloj kui ima samo dva?, upitala sam, a Marko me je iznenaeno pogledao. Ne znam, odgovorio je. Ali mogu pretpostaviti zbog ega, dodao je neto kasnije. Moda zbog toga da bi bili srazmjerni veliini kue. Ili zato to moji preci, koji su gradili ovu kuu, nisu raspolagali veim prozorima, a moda i zato to su na taj nain racionalnije koristili energiju. Ova je kua, dakle, pripadala tvojim precima. Zna li neto o njima? Ja ne pripadam plemenitakoj obitelji, kojoj je vano da zabiljei ili zapamti ono to se dogaa njezinim lanovima. Nitko od mojih predaka nije uao u povijest pa ipak postoji, prilino uopena, predaja o njima, koja kazuje gdje su i kako ivjeli i kuda su se selili. Bez odreenih imena i datuma. Zamolila sam ga da mi ispria neto od toga. 253

eljko Antunovi

Nema tu nieg zanimljivog. Ova kuica ti moe rei gotovo sve. Prije nekoliko godina sam je obnovio, ali nita bitno na njoj nisam izmijenio, i to upravo radi toga da bi mi ostala kao stalni podsjetnik da nema svrhe okruivati se velikim koliinama materije. U ovoj vie nego skromnoj kui rodilo se i svoj zemaljski ivot proivjelo je nekoliko narataja moje obitelji i vjerojatno se ni jedan nije osjeao pretjerano skuenim i zakinutim. Pitala sam ga za njegovo prezime. Otkuda Bonjak u Bosni? Da bi netko postao Bonjak, mora ivjeti u Bosni, a da bi dobio takvo prezime, mora otii iz Bosne i nastaniti se tamo gdje e biti uoen kao doseljenik iz ove zemlje. Koliko sam mogla shvatiti, tvoji su preci najprije ivjeli u Bosni, zatim su se iselili iz nje, da bi se jednog dana ponovno vratili, ali sa novim prezimenom. Upravo tako. Nisam mogla shvatiti kakvog je smisla imalo to odlaenje i vraanje. Oigledno te povijest ovih krajeva nije mnogo interesirala, rekao mi je Marko, a njegova je tvrdnja bila sasvim tona. Povijesna zbivanja nikada nisu bila u sreditu mog zanimanja. Mora znati da su ratovi bili jedino u emu nikada nismo oskudijevali, a oni su najekasniji pokretai ljudi. Guraju ih ispred sebe ili ih nose sa sobom, ako ih odmah ne samelju. Moji stari su vjerojatno samo pokuavali izbjei ratne nevolje, ali su uspjeli tek toliko da im bjeanje postane trajno zanimanje. Bjeei od jednog rata, dospijevali su na rub ili u samo sredite drugog. Nastanjivali su se tamo gdje su im dozvoljavali ili tamo gdje su bili potrebni. Svojim postojanjem i djelovanjem nisu ostavili nikakvog uoljivog traga. Zemlja ih nije privlaila dovoljno snano da bi 254

Danini krugovi

se borili za nju i tijelom i duom. Tijelom su se borili samo onoliko koliko su bili prisiljeni, a duu su uvali za neki bolji svijet. Zato su se vratili u Bosnu? Moda zato to su bili Bonjaci i to je svaka nova domovina u njima gledala Bonjake. A moda i zato to je svejedno gdje se nalazi ako zna da se kree u pravom smjeru. Razgovor smo zapoeli mojim bezazlenim pitanjem zato su prozori na kui mali, a uskoro smo se zaglibili u raspravu o dui. Vjeruje u postojanje due?, upitala sam. Ne bih oko toga troio rijei, odgovorio mi je. Ne mogu rei da vjerujem nego da osjeam svakim svojim atomom da ja nisam ovo tijelo, ve sam ono neunitivo u njemu, ono to se nije bitnije promijenilo od trenutka kada sam postao svjestan sebe kao odvojenog a ipak cjelovitog bia. Upitala sam ga da li to znai da dua ne stari. Dua je vjena, a tijela su privremena. Ako je tako, onda dua mora mijenjati tijela. Mijenja ih. To je bila kljuna toka mog nerazumijevanja. Nisam mogla objasniti zbog ega ne mogu prihvatiti jednu duu sa mnotvom tijela i zato bih radije pristala na jedno tijelo sa mnotvom dua. Mogla sam samo upitati emu taj neshvatljivi spoj vjenog sa privremenim. To je isto kao da me pita emu spoj ae i vina. Vino je svrha, a aa je samo posuda. au moe razbiti i ona e prestati biti i aom i posudom, a vino e i prosuto ostati vino. Tijela su, dakle, posude za due. Mogla sam takoe upotrijebiti svoj vjerojatno jedini adut. 255

eljko Antunovi

Ali tebi se svia moje tijelo. Ono te je privuklo k meni a ne moja dua. Prije nego to mi je odgovorio, Marko mi je i pogledom i rukom pogladio lice. Vara se, rekao je. Mene privlae obrisi tvoga tijela. Ne ono samo. A ta crta je od svih njezinih vidljivih omotaa onaj najtananiji i najblii dui. Ali zato je taj najtananiji omota najee sakriven odjeom?, upitala sam bez elje da dobijem odgovor. Pitanje sam postavila samo zato da bih imala povoda za akciju, na koju me je navodila strastvena elja da se potpuno svuem i da sliku svog nagog tijela potraim u Markovim oima. Podigla sam se sa stolice i stala ispred Marka, koji je po mom izgledu i ponaanju naslutio ta namjeravam uiniti. Naslonio se leima o zid i, netremice me gledajui, ekao. Oklijevala sam. Pitala sam se kako da se svuem a da pri tome ne umanjim uitak, kojeg sam ve osjeala, a znala sam da ga mogu viestruko uveati. Odluila sam to uiniti onako kako se svlaim svake veeri kada sam sama, kada mi je ugodno toplo i kada nemam razloga da urim u postelju. Zamislila sam da je Marko zrcalo pred kojim se obino razodijevam. Na taj nain sam bila sama. U blizini pei bilo mi je ugodno toplo i doista nisam imala nikakvog razloga bilo kuda uriti. I dok sam odvajala od tijela komad po komad odjee, osjeala sam kako se pojavljuju i oslobaaju linije koje prate obrise moga tijela i kako se upotpunjuje onaj njeni a jo vidljivi omota due, o kome je govorio Marko. Uzbuenje, koje je u meni izviralo i stalno raslo, nije se gomilalo na jednom mjestu nego se razlijevalo povrinom tijela, inei i samo jedan novi omota. Marko me promatrao smjekajui se, ali bez vidljive elje da mi se 256

Danini krugovi

pridrui. Stajala sam ispred njega i, kada sam bila potpuno naga, prila sam mu na pola koraka udaljenosti. Pogledaj me dobro i reci ta radi moja dua, kazala sam. Tvoja dua zebe, trai vatru pakla. Marko je rekao upravo ono to sam oekivala da e rei. Je li to tvoja dijagnoza?, upitala sam. Ne znam. Moda sam je samo posudio. Prila sam mu jo blie. Njegovo je lice bilo tik uz moj trbuh. Ako te pomaknem korak izvan sna, da li u neto dobiti za svoj trud?, upitala sam. Osjetila sam na svojoj koi najprije Markov vreli dah, a zatim i njegove usne. Samo usne, ne i ruke. Neto su aputale i dodirivale onaj omota sainjen od istog uitka. Kruile su po njemu i sa svakim novim krugom sputale se milimetar po milimetar u pravcu onog sredita u koji je sav taj uitak uvirao i stvarao novi omota, koji me je oblagao iznutra. Svaki novi tjelesni dodir sa Markom donosio mi je neko novo iskustvo. Ovog puta kao da je elio dopuniti na razgovor o dui, nagonei me da irim svoju svijest i na one do nedavno tamne predjele, kako bih dokuila i onaj nepromjenljivi oblik, koji se nalazi jedan korak izvan vremena. Osjeala sam da je vrijeme za mene stalo i poeljela sam da nikada vie ne krene. Na alost, krenulo je, a sa njim su se poeli ljutiti omotai tijela i due i na kraju sam se ponovno nala potpuno naga, ali nagija nego to sam bila na poetku. Toliko naga da sam se zastidjela. Pourila sam se odjenuti. Da li bi ti prijala aa vina?, upitala sam Marka da bih prikrila zbunjenost. Meni e dobro doi, dodala sam. 257

eljko Antunovi

Dobro e nam doi, jer vino ovjeka oputa i ini ga zadovoljnijim. Zato zadovoljnijim, zapitala sam se. Zar bih se mogla osjeati zadovoljnijom poslije onog to sam doivjela u proteklim minutama? Moda je Marko o zadovoljstvu govorio zbog sebe? Moda nije zadovoljan? Zadovoljio je mene, ali za sebe nije naao zadovoljstva. Tek tada postala sam svjesna injenice da je Marko cijelo vrijeme bio potpuno odjeven. Dakle, za tebe nije bilo nieg, rekla sam. Marko se samo osmijehnuo. Nisi ni pokuao pronai neto za sebe. Ne bi vrijedilo uloenog truda. Zato? Zato to se tjelesna strast u meni ugasi uvijek na isti nain. Zanimalo me je kako. Zapali se lako. Dovoljno mi je, kao veeras, da ugledam elju u tvojim oima pa da poelim da se utisnem u tebe. I ako ostanem na poetnoj strasti i na elji, to je najbolje to mi se moe dogoditi. Jer sve ono to se dalje deava u ljubavnom inu ini mi se sasvim suvinim. Suvinim, naravno, za mene, i to isto toliko koliko je dragocjeno za tebe. Kako? Zar ne uiva jednako kao i ja?, upitala sam. Samo u poetku, dok se raa elja, a potom iz elje izrasta strast. Ipak mi se svaki put ini da u poveati uitak ako uskladim ritam sa tobom i ako potrim za njim. I zato trim, zarivajui se sve bre i sve dublje. I ini mi se kao da se penjem uz planinu. Pri tome zanemarujem injenicu da se izlaem naporu koji prevazilazi oekivanu nagradu i trim pogleda stalno upravljenog u planinski vrhunac. Ve i samo to to sam se uputio prema njemu govori 258

Danini krugovi

mi da je tamo gore neki cilj, dakle, neko opravdanje za sve to inim. Da li te doista gore neto eka? Nikada nisam imao priliku provjeriti. Svaki put mi se deava isto. Posljednji dio puta uvijek pretrim najbre to mogu i nikada se ne uspijem zaustaviti nego se preko ivice obruim u provaliju sa druge strane vrhunca. U padu izgubim i ono malo zadovoljstva koje sam ponio sa starta i koje sam nosio sa sobom cijelo vrijeme kao jamstvo da u na cilju dobiti vie. Meutim, kada sve bude gotovo, osjeam se kao prazna vrea. Imajui u vidu da sam ja bila do samog tjemena ispunjena zadovoljstvom, Markov opis njegovog sudjelovanja u naoj zajednikoj ljubavnoj igri neprijatno me je iznenadio. Vjerovala sam da je njegov dobitak mnogo manji od mog, ali da ipak postoji. Oprosti, nisam mogla ni slutiti da se neto takvo dogaa, bilo je sve to sam mogla rei. Nije tvoja greka. Nije ni moja. Nema greke. Jednostavno, kreemo se razliitim putevima. Osjeala sam da je Marko u pravu, ali mu to nisam rekla. Jo nisam bila sigurna da sam za njega uinila sve to sam mogla, premda sam na neki nain znala da sam uinila ono jedino to je od mene zahtijevao - da ga pomaknem jedan korak izvan sna. eljela sam da o tome razgovaramo. Stalno sam dolijevala vino u ae. U pei su pucketala suva zapaljena drva. Sve je bilo kao stvoreno za povjeravanje. Meutim, inilo mi se da je ve reeno sve to se moglo rei.

259

eljko Antunovi

GLAVA DVADESET I DRUGA

Probudili smo se kasno, ali ipak prije nego to se podigla magla i otkrila da emo imati jo jedan sunan jesenski dan. Mogli bismo iskoristiti priliku i nastaviti tvoju izobrazbu u poznavanju ljekovitih biljaka, rekao mi je Marko dok smo pili jutarnju kavu. Vjerovala sam da je za takvo to ve kasno, jer sam zapaala samo rijetke pojedinane cvjetove, a lie je odavno poelo gubiti zelenu boju. Pokazalo se, meutim, da plodovi i sjemenke ponekih biljaka mogu biti jednako vrijedni kao i ostali njihovi dijelovi. Najprije su mi u oi upali naranasto-crveni plodovi kurike. Lijepi su, ali ini se da je ljepota u prirodi rijetko kada i korisna, ako izuzmemo korist koja za biljku smu proizilazi iz obmanjivanja, rekao je Marko, otkidajui granicu sa kurikinog grma i pruajui je meni. Lijepo e izgledati u vazi na stolu, ali nee pomoi naim tijelima kada obole. Potom se sagnuo, akom obuhvatio klas na tridesetak centimetara dugoj stabljici neke biljke, iji su napola uveli listovi bili smjeteni u prizemnu rozetu, i povukao ruku navie. Zatim je otvorio dlan i na njemu se ukazalo mnotvo siunih sjemenki. Ova se biljka ubraja u jednu od najrairenijih vrsta, a rasprostranjena je gotovo po cijelom svijetu. Prilino je 260

Danini krugovi

neugledna, ali joj to ne smeta da za nas bude izuzetno vrijedna. Moe se upotrebljavati i za jelo, a kao lijek koristi se za zacjeljivanje rana, za zaustavljanje krvarenja i za lijeenje razliitih upala. Gotovo cijeli dan proveli smo hodajui livadama, pored ivica i kroz umarke, zastajui svakih nekoliko koraka da bi mi Marko pokazao dijelove neke nove biljke i objasnio po emu u je prepoznati i razlikovati od drugih slinih biljaka, te kako u je i u kojim sluajevima koristiti. Potpuno je zanemario svoje vlastito pravilo jedan dan - jedna biljka, kao da je nasluivao da nee imati dovoljno vremena da na pravi nain uradi sve ono to je planirao. elio bih ti neto darovati, rekao mi je kada smo se nakon zalaska sunca vraali kui, ali se nikako ne mogu sjetiti ta bi bilo najprikladnije. Zato razmilja o darovima?, upitala sam. Jo nije dolo vrijeme da se rastanemo. Za darivanje nikada nije suvie rano, odgovorio je. elio bih ti dati neto lijepo, ali i neto trajno. Sjetila sam se drvenih gurica koje je izraivao i rekla sam da mi se sviaju. Ne mogu ti darovati neto to lii na lutku. ta bi radila sa njom? Iako nisam eljela nastavljati razgovor o daru, ipak se do kraja toga dana nisam mogla osloboditi misli o Markovoj nakani da mi neto daruje. Moram priznati da sam eljela imati neto njegovo, neto to je sm nainio ili bar dugo posjedovao. Narednog jutra Marko se probudio prije mene. Sam je izvadio tokarilicu iz skrovita u podu i ve je bio pripravio obradak kada sam ja otvorila oi. Darovau ti neto to e te podsjeati na ovo mjesto, rekao mi je kada sam ustala iz postelje i prila mu. 261

eljko Antunovi

Ovaj komad drveta izrezan je iz stabla jasena koji je rastao tu iznad litice. Od njega u ti nainiti kutiju za nakit. To je neto to ene esto upotrebljavaju pa se nadam da e moja uspomena dugo ostati sa tobom. Skoro cijelo vrijeme dok je Marko radio na stroju, ja sam sjedila pored njega i promatrala njegove ruke, koje su mi djelovale kao dva samostalna bia, spojena zajednikim ciljem, a razdvojena razliitim praktinim zadaama. Iznenaivale su me i oduevljavale duge i gotovo prozirne vrpce koje su strugarski noevi odvajali od obraivanog predmeta i neobine are koje su se pojavljivale ispod njih. Ubrzo nakon to je Marko poeo raditi, stol i prostor oko njega bili su zatrpani drvenim strugotinama. Marku to nije smetalo da brzo i precizno radi ono to je zamislio. Voli li raditi sa drvetom?, upitala sam ga. Radije sa drvetom nego sa ljudima, odgovorio je. inilo mi se da to radi dovoljno vjeto i da bi mogao biti uspjean i kao profesionalac. Kiselo se nasmijeio kada sam mu to rekla. Kod mene je problem u tome to dobro radim samo onda kada radim neto novo, a to me onemoguava da obavljam poslove koji se ee ponavljaju. To to je rekao o sebi osvijetlilo je mnoge moje nedoumice u vezi sa njim i njegovim ponaanjem u prolosti. U rano popodne moja okrugla kutija za nakit sa poklopcem u obliku niske iroke pagode bila je dovrena. Preostalo je jo samo da se premae bezbojnim lakom i da se saeka da se lak osui. Sviala mi se i bila mi je draga ve i zbog toga to ju je Marko zamislio i svojim rukama izradio. Uskoro je lak bio osuen. Marko je uzeo kutiju, dobro je istrljao komadom krzna i predao meni. Bie mi drago ako sam ti bio od neke koristi, rekao je. 262

Danini krugovi

U prvom trenutku nije mi bilo jasno ta je elio rei. Ponaao se kao da sam se dugo pripremala da poem i da u ve sutra krenuti na put. Kasno uvee upitao me je da li emo se vratiti u stan ili emo se u Kopilu zadrati jo i tu no. Vjerovala sam da je Matia odustao od potrage, ako se uope u nju i uputao. Ipak sam odluila da osta-nemo. Na spavanje smo otili ranije nego to smo to inae inili, jer smo ve bili iscrpili sve zalihe i vina i tema za razgovor. Nisam mogla odmah zaspati. Oslukivala sam umove i glasove koji su dolazili izvana. Bilo ih je mnogo manje nego u noima naeg ljetonjeg boravka u kui pod liticom. Vrijeme je bilo tiho, bez vjetra, drvee bez veeg dijela lia, a ivotinje su osjeale manje potrebe za kretanjem i glasanjem. Zapazila sam da ni Marko nije odmah zaspao. Pitala sam ga da li se neeg plai. Toliko sam se nastrahovao zbog svega i svaega da sam se naprosto umorio i ne osjeam vie nita slino strahu, odgovorio mi je. Znam da je strah koristan, ali i da poniava ovjeka i esto ga ini biem nieg reda. Zbog ega se plaimo?, upitala sam. U svojoj sutini strah je predosjeanje da bismo mogli izgubiti neto od onog to smatramo svojom cjelovitou, odgovorio je Marko. Ako osjea da ti je onaj automobil napolju izuzetno vaan, kao da je dio tebe, jasno je da e se plaiti da ga netko ne ukrade ili ne oteti. Ali ako ti je daleko od srca, moi e mirno spavati. Ako ima mnogo kua, nee te zabrinjavati mogunost da jednu od njih izgubi. Slino je i sa ivotima. Ako vjeruje da ovaj sadanji nije jedini, manje e ga oblagati strahom, a ako uz to zna da nije ni najbolji, lake e podnijeti misao da ga svakog asa moe izgubiti na jedan od beskrajno mnogo naina. 263

eljko Antunovi

Sve je to ipak teorija, rekla sam i zamolila ga da mi kae kako mogu brzo i uinkovito otkloniti strah. Na koji nain si ga ti otklonio?, upitala sam. Sjeajui se kako sam se utapao u rijeci Bosni, odgovorio mi je. U vrijeme kada se to dogaalo bio sam vjet pliva, ali i neiskusan djeak. Dozvolio sam da me zaskoi neoekivana zgoda i da me savlada strah. U jednom kratkom trenutku sva je moja vjetina otila pod vodu, a otiao bih i ja da se u blizini nisu nali ljudi koji su me najprije izbavili a potom mi rekli da je, zapravo, tee utopiti se nego ostati na povrini vode. Kasnije sam se i sm uvjerio da je ovjeije tijelo posuda koja se na povrini vode moe odravati onoliko koliko elimo, uz malo znanja i uz malo truda. Tijelo najee potapa upravo strah. Strah je ona prepreka koja ljude odvraa od mnogih besmislenih akcija, ali je takoe i uteg koji esto sputava i ono najdragocjenije u nama. Prema tome, pomislila sam, ako se elim osloboditi straha i mirno spavati, moram se unaprijed pomiriti sa svim moguim gubicima. Dok sam ja razmiljala, Marko je zaspao. Pogledala sam kroz prozor na mjeseinom obasjano nebo i upitala se ta me prijei da se prestanem plaiti za svoju cjelovitost. Zato i sma ne bih bila nedovrena ako mi nedovrenost daje odgovore na neka vana pitanja? Ve i ova dva pitanja bila su dovoljna da zaspem i da vrsto spavam do svanua. Ustala sam sa namjerom da naloim vatru i skuvam kavu prije nego to probudim Marka. Mogla sam to uiniti bez urbe, jer je bilo potrebno samo desetak minuta vonje da Marka odvezem do kole. Miris kave utedio mi je trud da ga budim. Jutros ti se negdje uri ili noas nisi spavala?, upitao me je Marko kada je otvorio oi. 264

Danini krugovi

Rekla sam mu da sam, zahvaljujui njegovim savjetima, spavala neuobiajeno mirno. Prestala si se plaiti?, upitao je. Tonije reeno, pomirila sam se sa mogunou da neto izgubim, odgovorila sam. To je pravi put do osloboenja. Bez urbe smo popili kavu i pripremili stvari koje smo namjeravali ponijeti sa sobom. Prije nego to smo uli u automobil, proetala sam oko kue, sluajui utanje lia u svojim koracima i pokuavajui pogledom razotkriti maglu, koja je pokrivala sve vidike. Marko me je ekao spreman da krenemo. Ukljuila sam motor i lagano izvezla automobil na uski zemljani put, koji je kuu spajao sa cestom. Pokuavala sam iz glave izbaciti pitanje koje se posljednjih dana sve ee zalijetalo meu moje misli. Ostati ili otii? Marko mi je bio drag, ali sam bila sigurna da bi mi i on sm savjetovao da se vratim tamo odakle sam dola. Na samom kraju puta morala sam automobil provui izmeu dva grma sviba i onda naglo skrenuti ulijevo. Kada sam to uinila, bila sam prisiljena otro zakoiti da ne bih udarila u auto parkiran na sredini ceste. Bio je to crveni, meni dobro poznat, Matiin mercedes. Matia je sjedio za upravljaem i promatrao nas. Okrenula sam se prema Marku. Bio je miran. Nekoliko trenutaka samo smo se promatrali. Matia je uinio prvi potez. Iziao je iz automobila, ostavivi otvorena vrata, i priao mi. Pomakni kola da proemo, rekla sam mu. Neu dok mi ne obea da e se vratiti sa mnom, odvratio je, a po izrazu njegovog lica mogla sam zakljuiti da nee popustiti. Nita ti nisam obeala i nita ti ne dugujem. 265

eljko Antunovi

To je bilo sve to sam mu imala rei, ali njega nisu zanimale ni moje rijei niti moji argumenti. On je doao sa svojim zahtjevima i interesiralo ga je jedino kako da im udovolji. Ponovno smo se gledali i ekali. Ovog puta Marko je odluio poduzeti neto. Otvorio je vrata, iziao vani, priao Matiinom automobilu, prebacio ruicu mjenjaa i spustio polugu rune konice, nakon ega je mercedes unatrake krenuo niz cestu. Pratili smo ga pogledima kako klizi ukoso preko asfaltne trake, preskae jarak i meko se zabija u travom obraslu padinu. Dakle, tako, tvrdo je rekao Matia, okreui se prema Marku. Ukrao si mi Dijanu, a sada mi unitava auto. Zaboravio si ta sam ti rekao da u uraditi onom tko mi to uini. Nakon toga je, ne urei se, odnekud ispod sakoa izvukao revolver i upravio ga prema Marku. Nisam zaboravio ta si rekao, kazao je Marko glasom u kojem je, mogla bih se zakleti, bilo i prizvuka veselja i podsmijeha, ali nikada nisam mogao ni pomisliti da si ti za takvo to sposoban. Bio je to izazov kojem Matiina sujeta nije mogla ostati duna. Dopola je spustio one kapke, to je znailo da je bijesan, i povukao obara - jedan put, dva puta, tri puta. Nije mogao promaiti, jer je bio samo tri koraka udaljen od Marka. I nije promaio. Vidjela sam kako se na Markovoj sivoj vjetrovci otvaraju jedna za drugom tri male rupe. Marko je ipak stajao i sa nasmijeenim licem i sa sjajem u oima gledao u Matiu. U tom trenutku eljela sam vie od svega da pogleda u mene i da mi kae bar jednu rije. Nije rekao nita. Samo se malo nakrenuo prema ivici i naslonio se na grm kaline, koji ga je polako, sa grane na granu, gotovo njeno, spustio na zemlju. 266

Danini krugovi

Matia je najprije pratio to se deava sa Markom, a kada je on pao, uspravio je pogled prema meni. ak je zaustio da mi neto kae. Meutim, kada je na mom licu proitao ili naslutio ono to sam namjeravala uiniti, odustao je od objanjavanja i poeo bjeati. Krenuo je uz cestu, vjerojatno raunajui da u ja, okreui automobil, izgubiti dovoljno vremena da se on negdje skloni. Nije raunao s tim da e mi bijes pomoi da automobil okrenem u dva poteza i da ga dostignem ve nakon dvadesetak metara. Sa desne strane ceste bio je zid od kamena, uz koji se Matia nije mogao popeti, pa se zbog toga nagonski drao lijeve strane puta, uz ivicu sainjenu od gusto sraslog niskog drvea i razliitog grmlja. Matia je trao iz sve snage. Nije se ni jedanput osvrnuo, jer je ve iz prvog pogleda shvatio da u ga pregaziti ako ga stignem. Revolver je nosio u desnoj ruci. Oigledno nikada nije razmiljao o tome da ga upotrijebi protiv mene. Dok sam promatrala kako se Markovo tijelo po kalininim granama beivotno sputa na tlo, sjetila sam se da sam jo samo prije pola sata rekla da sam se pomirila s tim da neto izgubim. Bila sam doista spremna na gubitak, ali ne i na to da Matia bude taj koji e presuditi to mi se ima oduzeti. Da se Matia okrenuo pokajniki i ne pogledavi me napustio razbojite, ostala bih pored Marka i oalila i njegovu i svoju sudbinu. On se, meutim, usudio pogledati u mene i pokuati se opravdati. Time je u meni potpalio luaku vatru, koja je i bez sudjelovanja moje svijesti odluila da se osveti i da zgazi ubojicu. Upravila sam automobil sredinom uske ceste i kada sam dostigla Matiu, naglo sam skrenula ulijevo i zajedno sa njim zabila se u ivicu. ula sam kako grane grebu po limu i kako prte stakla na farovima i vidjela sam kako Matia ispada na livadu sa druge strane ivice. Vjerovala sam da sam 267

eljko Antunovi

izvrila svoju osvetu i bila sam zadovoljna zbog toga. Moje je zadovoljstvo, ipak, trajalo svega nekoliko trenutaka, jer se Matia veoma brzo podigao i potrao ukoso preko livade prema mjestu gdje se nalazio njegov automobil. Tu je bio kraj mom luakom poduhvatu. Ostalo mi je da ipak zahvalim sudbini to mi nije dopustila da i sama postanem ubojica. Jasno mi je bilo da su joj u tome pomogli i strma cesta, koja mi je onemoguila da vozim bre, i ivica, koja je bila dovoljno gusta da zadri moj automobil i dovoljno rijetka da propusti Matiino tijelo. Pogledom sam ispratila Matiin bijeg, a uskoro nakon to mi je iezao iz vida zaula sam paljenje motora i zvukove koji su govorili da je automobil u pokretu i da se udaljava. I ja sam se tada pokrenula i, oklijevajui, vratila se na mjesto gdje je Marko pao. Jo uvijek je leao u istom poloaju i bio je sam. inilo mi se da je najosamljenije bie na svijetu i da je takav oduvijek bio. To je osjeanje otvorilo moja do tada zakovana spremita za suze. Mogla sam se na miru isplakati prije nego to se pojavio prvi prolaznik, koji je na sebe preuzeo zadau da obavijesti policiju. Sjedila sam na travi pored Markovog tijela i dok sam ekala da dogaaji krenu dalje, otkinula sam jednu granicu sa grma kaline, koji ga je nakon smrti primio u zagrljaj. eljela sam je sauvati za uspomenu. Saekala sam policajce i ispriala im ta se dogodilo i tko je poinio ubojstvo. Potom sam se odvezla do Skale da se sa Lucijom i Nevenom Tomiem dogovorim o Markovom pogrebu. Teko mi je bilo suoiti se sa Ireninom tugom, ali nisam mogla otii prije nego to Markovo tijelo ne ispratim na groblje. Izuzev Irenu, Markova smrt nije iznenadila niti odvie oalostila nikoga od stanovnika Skale. Nisam opazila nikakve suuti ni prema meni, ali sam zato uoila neskriveni neprijateljski odnos. Ne zbog toga to sam ja bila uzronik 268

Danini krugovi

Markove smrti nego vjerojatno zato to su se plaili da se ne pojavim u ulozi njegovog nasljednika. Ja sam njegova zakonita ena i ja u odluiti gdje e biti pokopan, rekla mi je Lucija nakon to sam joj saopila Markovu elju da njegovo tijelo bude smjeteno u obiteljskoj grobnici. Nisam se imala ime suprotstaviti njezinoj volji osim Markovom eljom, koja oigledno nije imala mjesta u srcu njegove ene. Nije me podrao ni Neven Tomi, koji je samo slegnuo ramenima i time kao da je htjeo rei da mjesto pokopa nije pitanje zbog kojeg bi vrijedilo prepirati se sa sestrom. Bila sam kivna na njega, ali ne zbog odbijanja da mi pomogne ispuniti posljednju Markovu elju nego zbog toga to je Matia obavijest o tome da smo se ja i Marko nalazili u Kopilu mogao dobiti jedino u Skali. Moram priznati da je Matia bio tu, rekao mi je kada sam ga optuila za izdaju, i da je od mene traio da mu kaem gdje vas moe nai. Kazao sam mu da ste otputovali. Uinilo mi se da je povjerovao, ali tko zna, moda mu je netko drugi rekao ono to ga je interesiralo. Nitko drugi nije znao gdje smo se nalazili osim Nevena Tomia i Irene. Potraila sam Markovu i Lucijinu ker. Ujna je razgovarala sa nekim nepoznatim gospodinom, iji je auto imao zagrebaku registraciju, a onda je pitala mene da li znam gdje ste ti i tata otili, ispriala mi je Irena kroz suze. Njezine rijei su mi sve razjasnile. I suzdranost Nevena Tomia, koja je najvjerojatnije bila posljedica saznanja da je njegova ena ubojicu namjerno uputila na na trag. Nije, dakle, bilo nikakvog razloga da se dalje zadravam u Skali. Otila sam u Markov stan i tamo se neko vrijeme uzaludno pokuavala smiriti. Telefonom sam potraila Josipa, ali ga nisam uspjela pronai ni u stanu niti u 269

eljko Antunovi

Muzikoj nakladi. Potom sam nazvala tetu Paulu i kada se javila, prekinula sam vezu. ta sam joj mogla rei? Da sam najzad uspjela dotui Marka Matiinom rukom? Poslije podne nazvao me je Neven Tomi. Izvinjavajui se, rekao mi je da u narednog dana morati napustiti Markov stan, jer on sada pripada Luciji, zajedno sa svim stvarima koje se nalaze u njemu. Nadam se da shvata situaciju, pokuao je da mi objasni. Marko i Lucija su ivjeli odvojeno, ali nisu bili zakonski razvedeni. Ti bi mogla sudskim putem zahtijevati da bude proglaena Markovim nasljednikom, meutim, izgledi da dobije parnicu su zanemarljivo mali. Rekla sam mu da u mu kljueve stana dati sutra nakon pogreba. Nisam bila ogorena zbog sebe nego zbog Marka. Sada, kada je mrtav, vrijedio im je samo onoliko koliko je opipljivog ostavljao iza sebe. Meni je vrijedio mnogo vie od toga, a ta je vrijednost, na sreu, izvan svakog mogueg spora. Predvee je ponovno zazvonio telefon. Ovog puta bio je Josip. Rekao mi je da je policija dolazila u Muziku nakladu. Je li se neto dogodilo?, upitao je. Ukratko sam mu ispriala ta se zbilo tog jutra. ta je sa Matiom? Ne znam. Vjerojatno je u bijegu. Jesi li sama? Potvrdila sam. Da li ti je neto potrebno? Rekla sam da mi ne treba nita. Ostaje li i dalje u Zenici? Ne. Sutra se vraam natrag. Hoe li da doem po tebe? 270

Danini krugovi

Samo ako ne oekuje da zaboravim ta mi se dogodilo. Josip mi je rekao da e iste veeri krenuti autobusom i da e rano ujutro biti u Zenici. Objasnila sam mu kako e me nai. Nakon razgovora sa Josipom spremila sam svoje stvari i onda mi je preostalo da, vjerojatno budna, ispratim i tu posljednju no u Markovom stanu, prvu bez Marka. Jo nedavno sam, skrivajui i od sebe, pomiljala na to da odem od njega, a sada mi je bilo jasno koliko bi mi bilo teko da sam to uinila. Moda bih se osjeala jo gore, jer bih bila svjesna da sam ga ostavila samog na milost i nemilost onih kojima nije bilo ni najmanje stalo ni do onog najboljeg u njemu. Osjeala sam neku utjehu u injenici da sam ostala uz njega do kraja, premda je upravo ta injenica prouzroila njegovu smrt. Vee je sporo prolazilo. No jo sporije. Pokuala sam zaspati, ali me je u tome prijeilo Markovo lice, onakvo kakvo je bilo u trenutku neposredno prije nego to je Matia povukao obara na revolveru. Sada mi se inilo da je imalo izraz zadovoljstva, ak neke euforije, izazvane razvojem dogaaja ili psihikom napetou. Bilo kako bilo, nije izgledalo ni tuno niti uplaeno, a jo manje izgubljeno. Po njegovom licu mogla sam zakljuiti da je Marko izazvao Matiu sa tono odreenom nakanom i da je zato bio potpuno svjestan u kojem bi se pravcu dogaaji mogli odvijati. Izraz zadovoljstva zadrao se na Markovom licu i nakon to je bio pogoen. ak to vie, u tom trenutku uinilo mi se kao da eli rei da je uspio navesti Matiu da uini upravo ono to e donijeti najbolje rjeenje. Za koga najbolje, upitala sam se. Za Matiu sigurno ne. Ni za Marka takoe. Moda najbolje rjeenje za mene? Ovo pitanje sam dugo premetala po glavi i sve mi se loginijim inio potvrdan odgovor na njega. Marku je bilo 271

eljko Antunovi

jasno da ne bi mogao dugo izdrati ivjeti ivotom kakav smo vodili posljednjih nekoliko mjeseci. Morao bi neto promijeniti i time povrijediti ili sebe ili mene, a najvjerojatnije bismo bili povrijeeni oboje. Jedini izlaz bio je da se on konano ukloni, a idealno rjeenje bilo je ono da mi usput ukloni sa puta i Matiu. Slika u kojoj sam vidjela Marka zadovoljnog to mi je i svojom smru donio neku korist uinila je da sam prestala osjeati onu komarnu stranu njegovog nestanka. Kao da je u samo jednom trenutku preao u legendu i nastanio se u mom sjeanju sa samo nekim svojim osobinama. To mi je vjerojatno pomoglo da zaspem. I da sanjam. Nisam sanjala nita to bi bilo vrijedno da se zapamti. Probudilo me je zvono na vratima. Bio je to Josip. Kada eli da poemo?, upitao je. Rekla sam mu da moram otii na policiju da bih dala izjavu o Markovoj pogibiji. Predloila sam mu da pokua odspavati, jer e on morati voziti automobil. Odbio je i poao sa mnom. Nemoj me sada nita pitati. Razgovaraemo za vrijeme vonje, rekla sam Josipu kada smo se nali na ulici. Otili smo u policijsku postaju. Tamo sam najprije saznala da je Matia uhvaen, a potom sam bila suoena sa njim. Nije odbacio nita od onog to sam izjavila i nije spomenuo da sam ga pokuala pregaziti automobilom. Nakon toga bila sam slobodna. Kada smo se vraali u stan, na ulaznim vratima solitera zatekla sam Markovu osmrtnicu, na kojoj sam proitala da e se pogreb obaviti istog dana u etrnaest sati na groblju u Pranicama. Jednog od prolaznika upitala sam gdje se nalazi to groblje. Rukom mi je pokazao tamo negdje preko rijeke Bosne u pravcu jugo-zapada. Dakle, odluili su ga pokopati na sasvim drugom gro272

Danini krugovi

blju, pomislila sam i nastavila itati. Ogorila me je duga lista oaloenih, kojoj je na elu stajala supruga Lucija. Iz tog spiska saznala sam da je Marko imao dva brata, jednu sestru i mnotvo drugih srodnika. Namjeravala sam napustiti Zenicu nakon Markovog pogreba. Kada sam proitala osmrtnicu, shvatila sam da bih na toj ceremoniji jedino ja bila suvina osoba. Ja koja sam se Marku najvjerojatnije najvie pribliila. Ne bih bila sigurna gdje mi je mjesto. Iza kovega sa njegovim tijelom ili negdje u pozadini? A sigurna sam bila da tamo ne bi bilo nikog tko bi mi elio pomoi da doem na pravo mjesto. Vie nije postojao nikakav razlog da se due zadravam ni u stanu niti u Zenici, ak ni onaj da se oprostim sa Markom, jer smo se nas dvoje ve oprostili kroz Markovu elju da mi ostavi neto za uspomenu. Rekla sam Josipu da emo krenuti odmah im snesemo moje stvari iz Markovog stana. Kada smo to uinili, uputila sam ga kuda e voziti da bismo stigli do Skale. Htjela sam tamo ostaviti kljueve od stana. U restoranu sam zatekla i Nevena Tomia i Luciju. Djelovali su mi isuvie lano u svojoj tamnoj odjei, koja mi je toliko bola oi da sam morala odmah poi vani. Bez rijei sam stavila kljueve na ank i uputila se prema izlazu. Pred vratima sam nala Irenu kako, oslonjena leima o zid restorana, promatra automobil i Josipa u njemu. Oigledno je ekala mene. Ti si jedina izila da me isprati, rekla sam joj i bila sam joj zahvalna to je to uinila. Irena je oklijevala. Htjela mi je neto rei, ali vjerojatno nije znala kako ili ju je u tome sprjeavalo Josipovo prisustvo. Kai, Irena. Teta Dijana.....mogu li poi sa tobom? 273

eljko Antunovi

Mogla sam oekivati sve drugo prije nego to pitanje. eli poi sa mnom?, upitala sam. Kimnula je glavom. Nisam znala ta bih joj odgovorila a da je ne povrijedim. Ako je uope mogla osjetiti jo neto nakon bola koji joj je zadala Markova smrt. Mogla sam joj kazati da nam je bilo lijepo dok smo ja, ona i Marko ivjeli zajedno, ali sam se plaila pred njom spominjati Markovo ime. Dok sam oklijevala, na vratima restorana pojavila se Lucija i pozvala Irenu. Zbogom, Irena, rekla sam. Zbogom, teta Dijana, rekla je Irena i uputila se prema Luciji.

274

Danini krugovi

GLAVA DVADESET I TREA

Irena je bila jedina sa kojom sam se oprostila na polasku iz Zenice. Ona je vjerojatno bila i jedina koja nije mene krivila za Markovu smrt. ak je i Josipovo miljenje naginjalo onom veinskom, prema kojem sam ja svjesno izloila Marka opasnosti, prije svega time to sam ga pozvala u Zagreb i suprotstavila ga razjarenom Matii upravo u trenutku kada je napustio obitelj da bi se oenio sa mnom. Prijatelji su mi na duu stavljali dvostruki grijeh - i Markovu smrt i dugogodinju zatvorsku kaznu koja je oekivala Matiu. Tek kada sam o njoj ula od drugih ljudi, poela sam razmiljati o svojoj krivnji. Najprije sam je morala pronai u sebi, da bih je tek potom mogla istraivati. Ali je nisam nalazila. Donekle sam se osjeala krivom samo u odnosu na Josipa, i to do onog trenutka kada sam mu saopila da ne elim dalje ivjeti sa njim. Prije toga bila sam mu duna bar ono minimalno potovanje, koje jedno drugom duguju ljudi koji su se obavezali na korektan zajedniki ivot. Matii, meutim, nisam dugovala nita. On se sam brinuo za to da, i bez dogovora sa mnom, uzme ono to mu se svia. Mora priznati da se uhvatio u sopstvenu zamku, kao ovjek koji je vjerovao da nikada nee biti prisiljen vraati se istim putem pa je bez oklijevanja ruio mostove iza sebe. Osjeala sam da u vezi sa njim ne postoji nita nejasno. Nas smo dvoje, kao to bi rekao Marko, ili razliitim 275

eljko Antunovi

putevima, a samo nam se inilo, meni manje nego njemu, da smo sudbinski upueni jedno na drugo. Kada smo krenuli iz Zenice, rekla sam Josipu da se neu sa njim vratiti u na stan nego u poi u Bjelovar, gdje u nastaviti ivjeti u dijelu kue koji je pripao tati, a koji je nakon njegove smrti postao moje vlasnitvo. To bi u ovom trenutku za tebe bilo najgore rjeenje, rekao mi je Josip. Nikako ne bi mogla izbjei da se svakodnevno ne sukobljava sa mamom. Bolje ti je da poe sa mnom i da zaboravi ta ti se dogodilo. Takav prijedlog mogao je potei samo od njega. Da zaboravim i ono najgore to mi se u ivotu dogodilo, a takoe i ono najljepe. Sve i da sam htjela, nisam mogla izbaciti iz glave sjeanje na onih nekoliko trenutaka kada je smrt bila uz mene. Gledala sam je kako se najprije razdijelila u tri pucnja i kroz tri sive rupice uvukla u Markovo uspravljeno tijelo, a zatim je zajedno sa mnom u automobilu jurila strmom cestom za Matiom. Ipak mi se i takav nemogu prijedlog uinio razumnijim od moje nakane da se pojavim u svojoj roditeljskoj kui u Bjelovaru i da sluam to mi mama ima rei o dogaanjima kojima sam ja bila sudionik i uzronik. Nemoj misliti da je moj boravak u Zenici bio samo izlet na koji sam otila da bih izbjegla dosadu, rekla sam Josipu kada je automobil parkirao ispred zgrade u kojoj smo stanovali. Ne vjerujem da sam sada ona ista osoba koja sam bila kada sam ti rekla da elim nastaviti ivot sa drugim ovjekom. Nisam osjeala potrebu da mu govorim o tome da su iza mene dvije smrti, koje su odnijele dva meni najdraa ovjeka, i da je patnja koja ih je pratila morala ostaviti duboke tragove. O tome nisam govorila i zato jer sam slutila da bi moja patnja zbog tatine bolesti i smrti bila mnogo vea da se Marko nije naao uz mene i da je bol zbog njego276

Danini krugovi

vog nestanka ublaena saznanjima koja sam stekla druei se sa njim. Na neki nain mi se inilo da se Marko ubacio izmeu mene i tatine smrti, da bi ublaio udarac usmjeren prema meni, i da se svim onim to mi je govorio i to je inio u mom prisustvu pobrinuo da njegovoj smrti priem sa one strane koja nije obojena beznaem. Nas dvoje ne moemo nastaviti tamo gdje smo prekinuli i ponaati se kao da se nita nije dogodilo, nastavila sam, na to Josip nije rekao ni rijei. utke mi je pomogao da izvadim svoje stvari iz automobila i da ih prenesem do stana. Dok smo putovali, nisam osjeala da mi neto nedostaje. Promatrala sam predjele kroz koje smo prolazili i pokuavala prepoznati ih, ne mislei pri tome ni na to odreeno. Izgledalo mi je kao da je putovanje sva ostala zbivanja gurnulo ustranu i da e se onaj uobiajeni ivot nastaviti kada stignemo do odredita i kada napustim automobil. Predosjeanje me nije prevarilo. Kada sam se nala u stanu, gotovo istog trenutka suoila sam se sa prazninom, koja je navaljivala sa svih strana, zasipajui me uspomenama. Josip se ponaao tako kao da je jasno vidio ta se u meni zbiva. U automobilu mi nije uputio ni jedno jedino pitanje o Markovom ubojstvu, premda sam mu obeala da emo o njemu razgovarati za vrijeme vonje. Po dolasku u stan pobrinuo se da ni jednog trenutka ne ostanem sama i da moje oajanje ne postane isuvie veliko. Pripravio mi je kupaonicu, natjerao me da neto pojedem, a nakon toga mi je, protivno svojim navikama, pravio drutvo u ispijanju tolikih koliina vina koliko je bilo dovoljno da se popune sve praznine u meni i da se prigui patnja. Narednog jutra se zbog toga vjerojatno kajao, jer nije bio navikao na pie pa se suoio sa za njega nesvakidanjim problemima. Probudio se sa glavoboljom i muninom i cije277

eljko Antunovi

log dana se zbog toga jadno osjeao. I sama sam se osjeala slino, ali iz sasvim drugih razloga. Nikako mi nije polazilo za rukom da se smirim i da se usredotoim na neto. Osjeala sam da sam nekom i neem ostala duna ili, tonije, da sam propustila uiniti neto od presudne vanosti. Moda je na moje raspoloenje utjecalo i to to sam iz Zenice otila prije Markovog pogreba? Ovo pitanje me je podsjetilo da sam se jo nedavno spremala poi u Bjelovar i posjetiti tatin grob. Nije bilo razloga da to ne uinim jo istog dana. im sam donijela odluku, osjetila sam se bolje. Odbila sam Josipovu ponudu da me u Bjelovar odveze automobilom. eljela sam poi autobusom, da bih bila sama i da bih mogla razmiljati na onaj isti nain na koji je to Marko inio kreui se satima gradskim ulicama, sa rukama u depovima i sa samo jednom svjesnom namjerom - vratiti se na mjesto polaska iz nekog drugog smjera. Prema autobuskom kolodvoru krenula sam pjeice, ali sam brzo shvatila da se ne mogu, kao Marko, iskljuiti iz svoje okoline i da mi je zbog toga potrebno drugaije okruenje i ritam koji se razlikuje od ritma koraka. To me je jo jedanput uvjerilo da se nas dvoje ipak nismo kretali istim putem ili bar ne jednakom brzinom. Vonja autobusom inila mi se pogodnom da na miru razmislim i da pokuam nai odgovor na jedino pitanje koje me je jo muilo. Da li je Marko umro zbog niza gluposti koje sam ja poinila ili su sve te gluposti bile sastavni dio crte koja je moju svijest odvajala od tamnog beskraja koji me je okruivao? Sa autobuskog kolodvora u Bjelovaru otila sam pravo na groblje. Bilo je ve kasno popodne kada sam zala meu grobove i kada sam shvatila da zapravo ne znam gdje se nalazi tatin grob. Uinilo mi se da bi svakog asa mogla poeti padati kia. Pourila sam, vie se plaei injenice to 278

Danini krugovi

u blizini nisam vidjela drugih posjetitelja nego mogunosti da pokisnem. Nasumino sam hodala stazama izmeu grobljanskih parcela gotovo pola sata pa ipak se nikako nisam uspijevala prisjetiti mjesta na kojem je ukopano tatino tijelo. Tmurno vrijeme ubrzavalo je sumrak i zajedno sa njim inilo je da se u pojedinim trenucima osjeam kao da se nalazim na Pranicama, zenikom groblju koje nikada nisam vidjela, i da zapravo tragam za Markovim grobom. Bilo mi je jasno da sam odabrala pogreno vrijeme za posjetu groblju, jer me je samo neka sluajnost mogla dovesti do mjesta koje sam traila prije nego to se spusti tama. A da se to i dogodi, pitala sam se, ta bih radila u mraku pored tatinog groba? Zbog toga mi se sma od sebe nametnula odluka da poem kui i da sutra bez urbe pretraim groblje. I upravo kada sam bila spremna okrenuti se, ugledala sam kako se grobljanskom stazom prema meni kree silueta koja me je na nekog podsjeala. Bila je to silueta ene pa sam odluila saekati da mi se priblii. Nemalo sam se iznenadila kada sam u njoj prepoznala mamu. Svojim kratkim nogama ustro je koraala izmeu redova nadgrobnih spomenika i moda me ne bi ni prepoznala da joj se nisam javila. Mama, ta ti radi ovdje?, zaustavila sam je pitanjem. I ona je bila jednako iznenaena mojom pojavom, ali to nije htjela priznati. Samo etam, odgovorila mi je. Pretpostavljala sam da je posjetila neiji grob, a znala sam da tu nije bio pokopan nitko njoj blizak. Svojim odgovorom i mama je eljela rei to isto, odnosno da nema razloga da na groblje dolazi zbog nekog i da je tu samo radi 279

eljko Antunovi

toga da bi etala u vrijeme dok se ubrzano sputalo tmurno listopadno vee. Dok smo stajale jedna naspram druge, ne znajui ta da kaemo jedna drugoj ili ne elei nastavljati razgovor, osjetila sam da me je pogodilo nekoliko hladnih kinih kapi. Ako nema kiobran, moraemo pouriti, rekla sam mami i trenutak kasnije, bez ikakvog dogovora, nas dvije smo jedna pored druge trale stazom prema izlazu iz groblja. Zaustavila sam prvi taksi koji smo srele i ubrzo smo se nale kod kue, dovoljno promoene da se moramo presvui, ali i zadovoljne to smo stigle da to uinimo prije nego to je vlana odjea postala neugodna. Zanimalo me je ta je mama radila na groblju, ali nisam htjela da je ponovno o tome pitam. Nju je vjerojatno interesiralo zato sam se ja tamo pojavila tek u predveerje, ali ni ona nije pokazivala elju da me ispituje. Ostale smo kod toga da priamo o svemu drugom osim o onom to nam je doista bilo znaajno. Tek kada sam otila spavati u svoju nekadanju sobu na katu, postala sam svjesna injenice da nas dvije, mama i ja, u stvari, i nemamo zajednikih tema za razgovor. To, naravno, nikako nije znailo da je ona kriva za provaliju koja se otvorila izmeu nas. Prije sam mogla rei da sam ja ta koja ne moe svojom dobrom voljom premostiti prepreke koje sam postavila ispred maminih ustrih potraga za sreom i njezinog nipodatavajueg distanciranje od tatinog mira. I mama je bila ena koju su mukarci voljeli i ta ljubav bila joj je vanija od svega. Toliko vana da ju je, kao pijanac, morala imati svakoga dana u dovoljnoj koliini. Na alost, ja tu njezinu potrebu nisam mogla shvatiti kao prisilu nego sam je tumaila kao razuzdanost, kao elju za ne280

Danini krugovi

umjerenim isticanjem vlastite osobe, umnoavanjem sebe u oima drugih ljudi. Tata je bio neto sasvim drugo. On nije osjeao potrebu da se uvruje uz pomo drugih. Bio je dovoljan sm sebi i svojoj vjeri. On je mamu vjerojatno bolje shvatao od mene i zato je nije osuivao zbog onog to sam ja nazivala skitnjom. Mama je skitala tijelom, a tata je moda skitao duhom. Nekoliko puta sam ga pratila u ribolov i svaki put sam se, zauena, pitala kakva se te privlana sila krije u tome da se satima sjedi na jednom mjestu i nepomino zuri u crveni vrh plovka, koji pluta na mirnoj povrini rijeke ili se kree zajedno sa rijenom maticom. Nije mi palo na pamet da je tati ribolov bio moda samo povod da izie iz kue i da prijee odreeni put, kako bi dan proveo okruen zelenilom, tiinom, vodom, istim zrakom i istim mislima. Nemalo su me iznenadili moji vlastiti zakljuci, do kojih sam dola te noi u svojoj djevojakoj sobi razmiljajui o svojim roditeljima i o smoj sebi. Oni su se u mnogo emu razlikovali od onih mojih uvjerenja kojima sam se godinama potapala i pritom bila uvjerena da vrsto hodam na svojim nogama. Nisam mogla a da se ne zapitam odakle ta promjena i da odgovor na to pitanje ne dovedem u vezu sa Markom. Nakon smrti on je za mene postao ono sredite kojem sam se okretala onda kada nisam bila sigurna kako da se opredijelim u nekim ivotnim pitanjima. I ne samo u trenucima slabosti i neodlunosti. Tonije bi bilo rei da je postao dio mene, ali ne izdvojen ili zaseban dio. On se naprosto utkao u moje tkivo, proeo me cijelu i tako uinio da naizgled ostanem ista, a da se ipak iz temelja promijenim. Svim svojim izmijenjenim biem slutila sam da bih pola maminim putem da ga nisam srela i uz njega proivjela tih nekoliko mjeseci. Do kraja bih se zapetljala u vlastite nedoumice i tue upute. 281

eljko Antunovi

On kao da je od sudbine dobio zadau da se uvue u mene kako bi me usmjerio prema nekim mirnijim vodama. Narednog jutra ponovno sam otila na groblje i bez lutanja pronala tatin grob. Odmah sam uoila da se netko pobrinuo da uredi grobnu humku i da na njoj zasadi nekoliko cvjetova. Nisam ni pomislila da je to uinila mama, jer mi je bilo teko vjerovati da bi se i ona mogla u tolikoj mjeri promijeniti. Promatrajui to nepoznatom rukom zasaeno cvijee, ponovno sam imala osjeaj da stojim pored Markovog groba i ponovno sam zaalila to sam iz Zenice otila prije njegovog pogreba. Donekle me je utjeilo to to sam ponijela dvije svijee pa sam i za njega mogla zapaliti jednu. U autobusu kojim sam putovala natrag u Zagreb ponovno sam imala dojam da se vraam svom domu, onom pravom, koji se nalazi u Markovom stanu, u dvojnom soliteru u Crkvicama, na grebenu izmeu dolina rijeke Bosne i Babine rijeke. Zatvorila sam oi kako bih sprijeila vidne podraaje da poremete obmanu i pokuala sam zamisliti da u uskoro stii u Zenicu i da u zamoliti vozaa da na trenutak zaustavi vozilo na auto-cesti u blizini Crkvica, kako bih mogla za samo tri minute stii do dvojnog solitera i uspeti se na deseti kat. Dalje od toga nisam stigla, jer se iluzija nije mogla nositi sa injenicom da je Marko mrtav i sa pitanjem da li sam ja i koliko kriva za njegovu smrt. Nisam mogla ne priznati da sam upravo ja bila ona karika koja je povezala metke iz Matiinog revolvera sa Markovim tijelom, a to ipak nije znailo isto to i priznanje da krivnja pada samo na moju duu. Otvorila sam oi i vidjela da se autobus kree kroz zagrebaka predgraa. Tada sam shvatila da se jo jedan ivotni krug za mene zavrio. Nakon toga mi se, sm po sebi, nametnuo i zakljuak da vie nema nikakve svrhe postavljati pitanja o eventualnoj krivnji ili se bilo to drugo 282

Danini krugovi

pitati u vezi sa proteklim dogaajima. Jasno mi je bilo da ih neu zaboraviti i da e oni presudno utjecati na moje budue ponaanje, ali i da me svojom nazonou nee suvie optereivati. Ne znam zbog ega, pala mi je na pamet misao da sada mogu iz automobila uzeti kutiju za nakit koju mi je izradio Marko i uvrstiti je meu predmete koje svakodnevno upotrebljavam. Moda je ta kutija za mene postala neki simbol, ije znaenje nisam mogla odgonetnuti, a njezino prenoenje meu svakodnevne stvari moda je imalo znaiti da je sve ono to je bilo vezano za nju denitivno preselilo u prolost i postalo uspomena. Automobil je jo uvijek bio parkiran ispred zgrade, a kutija za nakit nalazila se u pretincu i bila je umotana u novinski papir da se ne bi otetila njezina uglaana povrina. Paljivo sam je izvadila, odstranila papir i skinula poklopac. Iznenadila sam se kada sam na njezinom dnu ugledala malenu fotograju sa nasmijanim likom djeaka od kojih devet ili deset godina. Paljivo sam je razgledala i pronala neke slinosti sa Markovim licem, ali nisam mogla biti sigurna da je to doista njegova fotograja. Ako je elio da mi ostavi svoju sliku, zato mi nije ostavio neku iz kasnijeg doba, upitala sam se, ponadavi se da u odgovor pronai na poleini fotograje. Tamo, meutim, nije bilo niega.

283