You are on page 1of 269

èasopis za kulturu, umjetnost i društvena zbivanja Karlovac 2006.

1-2

^asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja

^asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja
Matica hrvatska Ogranak Karlovac Adresa uredni{tva: 47000 Karlovac, M.Pavleka Mi{kine 3, p.p. 29 Tel.:/047/ 613-618; GSM.: 098 / 963-6463 Uredni{tvo prima stranke ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati. Uredni{tvo: Vladimir Cvitanovi} /glavni i odgovorni urednik/ e-mail: vladimir.cvitanovic@ka.t-com.hr Mladen Mui} Vladimir Per{in Lektura: Dra`enka Polovi} Grafi~ki urednik: Vladimir Rado~aj Žiro ra~un: 2400008-1190065940 Karlova~ka banka d.d. ^asopis izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Karlova~ke `upanije i Grada Karlovca Cijena pojedinom broju 40 kuna ISSN - 0353 - 9180 Naslovnica: Danko Fajt: Paviljon KATZLER - prolje}e 2006. Grafi~ka priprema i tisak: Tiskara “Pe~ari} & Rado~aj”, Karlovac Naklada: 450 primjeraka

Redakcija ovoga dvobroja zaklju~ena je 30. travnja 2006. Rukopisi se ne vra}aju, a svi tiskani prilozi vlasni{tvo su Matice hrvatske Ogranak Karlovac. “Svjetlo” je utemeljeno u Karlovcu 1. sije~nja 1884. kao polutjednik; potpisuje ga vlastnik i urednik Adolf Gustav Prettner ml., no stvarni urednik do 1904. je bio Du{an Lopa{i}. Obnovljeno kao ~asopis 1965. te izlazi do zabrane rada Matice hrvatske 1971. (urednik Stjepan Mihali}), iznova obnovljeno 1990. Urednici: Ivan Jurkovi} (1990 -1993), Antun Hakenberg (1993 -1996), Ivan Ott (1997 -2001), Irena Luk{i} (2002 -2004).

^asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja

1-2
Karlovac, 2006.

AKTUALNO

Rudolf Mihael Brle~i} ZA[TITOM DRŽAVNOSTI [TITIMO DUGOVJE^NOST NARODA
Ove godine imamo razloga sjetiti se te{kih trenutaka po~etka agresije JNA na Republiku Hrvatsku, na na{e `rtve, ali i na pobjedonosni zavr{etak rata i priznanje Republike Hrvatske kao samostalne dr`ave, koja je postala samostalna nakon vi{estoljetne te`nje hrvatskoga naroda. Imamo razloga proslavljati: Dan dr`avnosti, Dan oru`anih snaga Republike Hrvatske, dane formiranja na{ih herojskih ratnih postrojbi. Evociramo uspomene i odajemo po{tovanje na{im poginulim braniteljima i svim `rtvama rata. Imamo na {to biti ponosni. Ali ne smijemo zaboraviti da to nije sve i da moramo dalje stvarati, razvijati i ja~ati nacionalnu snagu, sigurnost i opstojnost stvorene dr`ave. Svijet nas je priznao. Priznaju da kao Hrvatska dr`ava postojimo. Na nama je da dugo, i ako mo`e dovijeka, budemo. To je i razlog da pi{em ovo svoje razmi{ljanje o tome, {to sve moramo mudro i tegobno u budu}nosti ~initi, kako bi kao dr`ava i narod opstali na surovoj svjetskoj civilizacijskoj sceni, jer ako ne budemo i dalje vodili borbu za na{ opstanak isto tako mudro i herojski kao i za vrijeme rata, ali sada drugim sredstvima, mo`e nam se dogoditi da zbog na{e neodlu~nosti, nebrige, a poglavito nesloge ili pak zbog pohlepe i isticanja osobnih interesa iznad globalnih interesa naroda, izgubimo ono {to smo u krvi stvarali. To nam se ne smije dogoditi, jer bi bile uzaludne sve na{e `rtve, a na{a djeca i dalji potomci bi nas s pravom pitali: “[to ste to radili poslije Domovinskog rata?” Ovo {to u daljem tekstu pi{em, dajem na uvid Matici hrvatskoj i hrvatskom narodu na razmi{ljanje i dopunu kako bi svi zajedno osmislili pravu doktrinu na{eg hrvatskog, nacionalnog, dru{tvenog i dr`avnog opstanka. U svijetu gdje vlada temeljno pravo ja~ega, gdje “velika riba zbog vlastitog opstanka, jede manju ribu”, mi svi zajedno kao mala dr`ava i malobrojni narod ne mo`emo se za{tititi u dru{tveno autisti~noj “mi{joj” rupi, jer se tamo bez razmjene vrlo brzo izumire. Kad ve} ho}emo na svjetskoj civilizacijskoj sceni samostalno postojati i plivati me|u velikima, moramo to znati i mo}i. Moramo svakodnevno, ali i dovoljno brzo sve vi{e napredovati i postajati sve potrebniji u globalnom `ivotu ljudske civilizacije. Samo ako postanemo nasu{no potrebni svim dr`avama i ostalim dru{tvenim subjektima na zemlji, osigurat }emo si

6

Rudolf Mihael Brle~i}

opstanak. Ako ostanemo nepotrebni i beskorisni, svi }e nas glodati i komadati bez milosti, do uni{tenja. Pravu pomo} od nikoga ne}emo dobiti. Priznali su nas kao dr`avu jer su nas morali priznati. Na{om vi{evjekovnom te`njom i borbom za opstanak, kao i herojskim pona{anjem i krvavim `rtvama u Domovinskom ratu na to smo ih sve u svijetu prisilili. Ako ne budemo znali i htjeli ~initi ono {to je za dalji opstanak razvoj i ja~anje Hrvatske nasu{no potrebno, zaboravit }e nas kao da nikad nismo ni bili. Ako nestanemo kao dr`ava, bit }e kao i da nas nisu priznali. Bili pa pro{li. Sve se mijenja. Život sam po sebi je borba za opstanak. Pre`ivljavaju sam oni najja~i i najdostojniji, slabi otpadaju i nestaju. Du`ni smo procijeniti u ~emu, gdje i kako `ivimo, kako to moramo da bi opstali u neprekidnoj borbi izvan i unutar ljudske vrste i borbi s fizi~ko kemijskim uvjetima osobnog i dru{tvenog `ivota. Dobar ustroj i organizacija dinamike materijalnih ~estica u `ivom ljudskom tijelu osigurava pojavu `ivota i duhovnog stvarala{tva svakoj osobi, to isto je nasu{no potrebno i svakoj udruzi, naciji, dr`avi, jer samo iz vrhunske organizacije, Bogom dano, iznenadno i ~udesno, javlja se `ivot, a u `ivotu i svijest kao kvaliteta u organiziranom `ivom procesu u dru{tvenom tijelu javlja se i nova kvaliteta, dostojanstveno, nezamjenjivo, tvarno, tehnolo{ko i duhovno stvarala{tvo, a to je posljedica dinamike dru{tvene svijesti. U milenijskom stvaranju hrvatskog dru{tvenog bi}a u njedrima europske kr{}anske civilizacije iz koje smo ro|eni, u ~ijem smo tobolcu bili i ja~ali, iz kojeg smo izlazili i nejaki porobljavani, s kojom jo{ nismo pup~anu vrpcu prerezali, koja nam poma`e u osamostaljenju i razvoju vlastitog dru{tvenog karaktera za zajedni~ko europsko dobro, moramo paziti da nas majka Europa kao zvijer ne proguta, ve} kao roditelj podr`i, jer zna na{u vrijednost za globalno dobro. U budu}em stvarala{tvu moramo stalno brinuti o na{oj sigurnosti i pravovremeno i pravilno reagirati tijekom pojave i ugroze bilo koje opasnosti za na{e nacionalne, dr`avne i `ivotne interese.

RATNE I TERORISTI^KE OPASNOSTI - Opasnost od ekolo{kih zaga|enja i prirodnih katastrofa, poplava, po`ara i potresa
Republika Hrvatska, demokratska dr`ava, organizirana na temeljima vi{estrana~kog parlamentarnog sustava i tr`i{nog gospodarstva sukladnog europskim politi~kim standardima i volji cjelokupnog hrvatskog naroda, nacionalnih manjina i ostalih dr`avljana u prostoru Republike Hrvatske, du`na je ~uvati, neprekidno i spremno braniti svoju samostalnost potrebitu nezavisnu realnost, ustavnu suverenost i teritorijalnu cjelovitost kao temeljne imperative svog postojanja. Pravo na suverenost, nezavisnost i teritorijalnu cjelokupnost dr`ava Hrvatska priznaje svim me|unarodno priznatim dr`avama, a poglavito dr`avama izravnim susjedima s kojima dijeli i odr`ava dr`avnu granicu.

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

7

Odlu~no se moramo protiviti svakoj vrsti pritisaka: politi~kog, gospodarskog, znanstvenog, kulturnog ili bilo kojeg nasilnog, a poglavito vojno ili teroristi~kog nametanja tu|e volje i agresije hrvatskom narodu i ostalim stanovnicima Republike Hrvatske. U svim uvjetima bilateralnih i multilateralnih odnosa me|u dr`avama, samostalno ili pak u prihva}enim saveznim asocijacijama, treba ~uvati i sa~uvati onaj nu`ni dio samostalnosti i cjelokupnost hrvatskog prostora koji hrvatskom narodu osigurava dostojanstven osje}aj samostalnosti i uvjerenja kako je svoj na svome, u ovo vrijeme po~etka tre}eg milenija i razvoja globalne ljudske civilizacije na planeti. Taj subjektivni osje}aj u uvjetima objektivne europske i svjetske dru{tveno civilizirane stvarnosti, ne smije nikada i nikako nestati iz dru{tvenog duha hrvatskog naroda. Sukladno stupnju razvoja svjetske civilizacije, me|unarodnih konvencija koje su temelj statuta me|unarodnih asocijacija i sudova, ali i moralnih normi demokratskog vladanja na pragu tre}eg milenija, ne smijemo prihva}ati rat i teroristi~ko djelovanje kao moralnu i svrhovitu djelatnost u provedbi agresije na bilo koju dru{tvenu grupaciju ili dr`avu u svijetu, a poglavito u Europi. Rat i teror kao i svako drugo nasilje koje ugro`ava ljudske `ivote i temeljna ljudska prava su nemoralne, divlja~ke i anakrone pojave koje se ne smiju ni~im opravdavati i tolerirati u tre}em mileniju civilizacijskog razvoja. S tim ciljem hrvatska dr`ava voljno i ravnopravno, sukladno svojim mogu}nostima, sudjeluje u svim asocijacijama za mir, i djeluje s ostalim mirovnim silama u ga{enju rata. Moramo se pripremati i po potrebi provoditi antiteroristi~ko djelovanje protiv svakog terora na hrvatskom dr`avnom prostoru. Voditi obrambeni rat s ciljem za{tite naroda i gospodarskih dostignu}a kao temelja cjelokupnog, politi~kog, kulturnog i ostalih ina~ica slobodnog razvoja suverenog dru{tvenog i dr`avnog `ivota na hrvatskom dr`avnom prostoru. Braniti standard organiziranog `ivota svih stanovnika i dr`avljana Hrvatske bore}i se svim oru`anim i neoru`anim ina~icama borbe za ljudska prava i dostojanstvo svakog ~ovjeka i njegove imovine u privatnom, dioni~kom i drugim pravno priznatim ina~icama vlasni{tva, ali i demokratskim putem zahtijevati izvr{enje svih ljudskih obveza, svakog stanovnika i dr`avljana, prema narodu, dr`avi, a moralnim karakterom svake osobe ~uvati ugled na{eg hrvatskog dru{tvenog i dr`avnog bi}a u svijetu. Hrvatska organizirana vlast i vojna organizacija du`na je po{tivati glas svog naroda, koji opravdava obrambeni, ako je to potrebno i oru`ani, {tit od svakog oblika okupacije hrvatskog dr`avnog prostora, i mora poduzimati sve ina~ice borbe, pa i oru`ane borbe, u obrani tih ciljeva, spre~avanju svakog nasilja i osloba|anju od agresorske okupacije ili pak djelovanju do uni{tenja terorista.

8

Rudolf Mihael Brle~i}

U obrambenom ratnom smislu hrvatski narod priznaje da je rati{te cjelokupni prostor, prostor Republike Hrvatske i prostor dr`ave koja bi vr{ila agresiju ili teror na Hrvatsku. U tim uvjetima ima pravo svoje vojne i antiteroristi~ke djelatnosti izvoditi na prostoru tog rati{ta. Moramo u svakom obrambenom ratu stvoriti uvjete da se poslije po~etnih ratnih akcija rat prenese na prostor agresora, borbom na njegovom prostoru poraziti svakog neprijatelja, stvarati uvjete za plodne mirovne pregovore. Sada, po~etkom tre}eg milenija, svijet karakteriziraju vjerske grupacije: katoli~ka, pravoslavna, islamska i druge mnogoljudne dalekoisto~ne vjerske asocijacije. Na njihovim temeljima su nastale i postoje udru`ene ili veliko dr`avne, ~ak i dr`avno blokovske civilizacijske razli~itosti u kojima vjerske ne ome|uju dr`avne granice, ve} se mije{aju unutar dr`avnih dru{tvenih subjekata, bore se za svoj duhovno-politi~ki utjecaj i mo}. Povijesno, vjerski proroci i sinovi Bo`ji, nisu na svijet donijeli mir, nego ma~ i ratne sukobe. Bez obzira na napore naprednih miroljubivih civilizacijskih snaga, zbog ve}ih ili manjih razli~itosti, izme|u velikih ili manjih civilnih ili vjerskih korpusa, u svijetu svakodnevno dolazi do terorizama, ratnih ~arki, manjih ili ve}ih ratova s lokalnim ili globalnim tvarnim, geostrategijskim ciljevima. Danas je cijeli svijet povezan i predstavlja jedinstvenu cjelinu koja odr`ava vrlo te{ko ravnote`u zajedni{tva i svaki i najmanji dru{tveni sukob ili rat bilo gdje na planeti predstavlja opasnost za ostvarene prednosti i interese ve}ine ve}ih ili manjih dr`ava ili pak dr`avnih saveza. Radi toga svaki rat mo`e prerasti u opasnost ve}ih razmjera. Navedene razli~itosti i suprotnosti civilizacijskih ina~ica i mogu}nost ratnih sukoba, a jo{ vi{e teroristi~kih ucjena, imperativno nam nala`e organizaciju, a ako to zatreba i plansku provedbu obrambenih i antiteroristi~kih djelatnosti sa za to pripremljenim i educiranim snagama i sredstvima, s ciljem o~uvanja dr`avnog identiteta i nacionalnih interesa, ali i interesa svih ostalih dr`avljana Republike Hrvatske. Hrvatski narod mora imati organiziranu i educiranu vojnu i antiteroristi~ku dr`avnu strukturu, pripremljenu za provo|enje svih ina~ica vojnih obrambenih i antiteroristi~kih djelovanja, kako bi branila i obranila globalne interese naroda i dr`ave. Pripadnici i udruge nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj imaju pravo i obvezu sudjelovati u svim strukturama obrambenog mehanizma hrvatskog dru{tva i dr`ave. Za zakonsku i moralnu provedbu brige za ljude, ljudska prava i obveze, ali i pravilne me|unacionalne odnose, odgovorni su svi dr`avljani Republike Hrvatske, a poglavito pripadnici hrvatskog naroda. To nala`e da temeljne izvr{ne i zakonodavne funkcije budu ve}inom u osoba kojima to na demokratskim izborima i na drugi na~in verificira hrvatski narod izbornom glasa~kom ve}inom.

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

9

Hrvatski narod u svojoj dr`avi Hrvatskoj je odgovoran za razvoj i objektivnu provedbu ljudskih obveza prava i sloboda za sve stanovnike RH tako da je svi do`ivljavaju kao svoju dr`avu i po potrebi se bore za globalne dr`avne interese, a u okviru toga i za svoje posebne nacionalno-manjinske i osobne interese. Svi dr`avljani Republike Hrvatske imaju pravo na svoj vojno-obrambeni i antiteroristi~ki status i kadrovsko uzdizanje sukladno karakteru, moralu, op}oj i vojnoj stru~nosti i borbenom doprinosu u obrani Republike Hrvatske. Svijet danas ugro`avaju lokalni ratovi i agresije u kojima se ~esto anga`iraju javno ili tajno sredstva i ljudi drugih, naizgled neutralnih zemalja. To se ~ini djelovanjem tajnih slu`bi, {vercom oru`ja, boga}enjem birokratsko – poslovodnih snaga svuda u svijetu. Ovi ratovi su vrlo ~esto bri`ljivo pripremljeni i kao nadzirani ratni sukobi u kojima se vode oru`ane borbe ili pak teroristi~ke ucjene i prepadi zbog hipoteti~nih: nacionalnih, socijalnih, vjerskih, dr`avnih, tvarnih ili bilo kojih drugih interesa. Glavni cilj bri`ljivih priprema i potpaljivanja tih anakronih i nemoralnih ratnih sukoba je u su{tini slabljenje politi~kog, a poglavito gospodarskog suvereniteta zara}enih dr`ava, pove}avanje njihove financijske i gospodarske ovisnosti prema neoimperijalisti~kim gospodarstvima i ja~anje vojnoindustrijskog kompleksa imperijalnih grupacija. Namjerno izbjegavam izraz neoimperijalna dr`ava jer se u sada{njem duhu vremena neoimperijalizam kao posljednji stadij imperijalizma pojavljuje u interesnim multinacionalnim i vi{edr`avnim grupacijama i tajno povezanim me|udr`avnim asocijacijama. Tijekom pripreme i provedbe takovih lokanih ratova u zara}enom prostoru se pravovremeno organiziraju masovne i razli~ite mirovne diplomatsko-politi~ke djelatnosti i koristi prilika za slamanje svake inicijative vladama zara}enih dr`ava i name}e im se tu|a volja i politi~ko-diplomatski nadzor. Svi suvremeni ratovi i teroristi~ki pritisci se vode u uvjetima javne medijske kampanje i stvaranja medijskog profita, u kojoj su pojedini mediji postali toliko vje{ti, ali i spregnuti s tajnim diplomatsko-politi~kim elitama velikih imperijalnih grupacija, da pravovremeno, pa ~ak i izravno prije akcije, potajno dobivaju obavijesti o budu}im doga|ajima i u prilici su da javnosti serviraju najnovije vijesti koje plijene pa`nju i tako pove}avaju slu{anost, gledanost radio ili TV postaja ili nakladu dnevnih ili nedjeljnih izdanja novinskih listova. Njihovi novinari su prvi na mjestu sukoba, koliko god se od njihovog sjedi{ta daleko pojavio ratni sukob ili krvavi teror. Dobro smi{ljenim medijskim izvje{}ima i popratnim obja{njenjima doga|aja, navode ljudsku masu na ciljane zaklju~ke i po svojoj `elji montiraju dru{tvenu svijest. Nije rijedak primjer da sami mediji sudjeluju u psiholo{koj pripremi naroda i grupacija za predstoje}i oru`ani sukob tako da unaprijed izmije{aju uzroke s posljedicama raznih dru{tvenih i me|udr`avnih problema, a u globalnom me-

10

Rudolf Mihael Brle~i}

te`u zara}enih strana izvla~e primamljive vijesti i tako ostvaruju ogromne profite. Pripremaju i pale rat za svoj financijski profit. Tako se vrlo ~esto vodi rat radi rata, samo za profit vojno-industrijskog i politi~ko-medijskog kompleksa. Krv se prolijeva za trenutne profite medijskih magnata i vojno-industrijskog kompleksa. Za novac. Novac je bog u suvremenom dru{tvenom duhu. Novcu danas svi robuju, nitko bez novca ne mo`e. Bogu “Novcu” se prinose i masovne krvne ljudske `rtve. Kriti~na masa novca postaje `iva vrijednosna ~injenica koja se u vlasni{tvu bogata{a i bogatih korporacija samostalno plodi i bez proizvodnog rada umno`ava. Potrebno je samo svaku nov~anu vrijednost iz pasive ubacivati u aktivu, kako bi se plodila, jer bez nov~ane oplodnje nema novog boga}enja koje je u dana{nje vrijeme pravi opijum za ogromnu ljudsku masu svjetskih parazita, koji neprekidno udru`eni kroz vojno industrijski kompleks i druge zlo~ina~ko – politi~ke organizacije, pale i gase ratove, prinose krvave ljudske `rtve, iz redova vlastitog naroda, bogu rata, radi stvaranja uvjeta za {to bolju nov~anu aktivu i osobni parazitski slatki `ivot, ostvaren bez proizvodnog rada i pravog ljudskog stvarala{tva. U tako izazvanim ratnim uvjetima, bez obzira na privid pobjede ili poraza, obadvije me|usobno konfrontirane i zara}ene grupacije ili narodi su pora`eni. Ljudi bespotrebno stradavaju u iluzornim i suludim ratnim sukobima. U tim sukobima se zadovoljavaju grandomanske i sulude fiksacije ratnih vo|a i niske strasti mo}nih psihopatskih protuha, koje tokom rata ostvaruju tajne profite u krvi vlastitih naroda, a pomo}u odanih zlo~ina~kih udruga i korumpiranih pojedinaca. Narod ne vidi istinu. Kao istinu do`ivljava ono {to mu serviraju politi~ke strukture i mediji koji generiraju i oblikuju javno mi{ljene po `elji svojih vlasnika. To se masovno doga|a na me|unarodnom planu multilateralnih globalno povezanih politi~ko - medijskih elita, za njihov visoki elitni interes, a tome se nerijetko priklanjaju i doma}i politi~ki uvezani krugovi radi svojih interesa i financijskih mrvica sa stola multinacionalnih baraba, pri ~emu zapostavljaju nacionalne interese interesima vlastite pohlepe. Takovim pona{anjem vrlo ~esto dovode vlastiti narod u uvjete ratne katastrofe. Tek tada, kad po~nu ratna stradavanja i kad poteku krv i suze, narod se otre`njava po~inje se mijenjati njegov svjetonazor, pod vodstvom druge politi~ke elite koja se tokom krvavog rata stvara. Daj Bo`e da bude ta novostvorena vode}a elita bar malo iskrenija za o~uvanje nacionalnog interesa, jer narod joj poklanja povjerenje da ga izvede iz rata i stradanja i povede u napredniju budu}nost. Vrlo ~esto se doga|a da je narod i u tim te{kim uvjetima opet prevaren. Ni{ta ne mo`e tako sigurno za{tititi nacionalne interese kao ~vrsto jedinstvo naroda i politi~ke strukture na vlasti u organizmu Hrvatske. Za to je nu`no obostrano povjerenje. Me|unarodne zlo~ina~ko-profiterske udruge povezane s tajnim slu`bama velikih dr`ava koje se pona{aju kao dr`ave u dr`avi, pale i nadzirano vode i gase lokalne i regionalne ratove. Kad ugase rat u jednoj regiji, oduzimaju oru`je zara}enima uz blagonaklonost “Mirovnih sila” i prodaju ga grupaciji u drugoj

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

11

regiji, gdje }e opet upaliti rat. Rat je vatra koja se rasplamsava u prostoru, ali i dru{tvenom duhu koji mo`e prerasti u nekontrolirani sukob ve}ih, pa i svjetskih razmjera. Vojna razorna sredstva danas su toliko sna`na da ta ratna vatra mo`e zapaliti planetu i uni{titi `ivot. Hrvatska dr`ava danas vi{e ne mo`e biti potpuno izolirana, ve} mora biti multilateralno udru`ena u europske i svjetske asocijacije i boriti se protiv ratnih uzroka te sa svjetskim mirovnim silama neutralizirati ratne uzroke pri ~emu prvenstveno vojno industrijski profiterski kompleks. Za to treba velika mudrost koja mo`e iza}i i oja~ati samo iz narodnog dru{tvenog duha istinske spoznaje. Samo dobro organiziran narod u dr`avi zajedno sa svojom izabranom vladom mo`e i mora ostvarivati neprekidnu svrhovitu razvojnu gospodarsku, politi~ku, kulturnu i obrambenu djelatnost tako da si osigura dugu budu}nost i ugled u svijetu. To je temeljni nacionalni interes, kojem mora svaki stanovnik Hrvatske maksimalno doprinositi tijekom svog `ivota. Neodgovornost i zlouporabu ustavne parlamentarne demokracije u slabljenju organiziranih ratnih i antiteroristi~kih planova, planova sprje~avanja ekolo{kog zaga|enja i otklanjanja posljedica od radiolo{kih i prirodnih katastrofa, kao i planova za{tite nacionalnih interesa nikome se ne smije tolerirati.

Odgovornost za pripreme i provedbu obrane i za{tite
Ratni strate{ki i operativni planovi moraju biti dugoro~ni. Pre`ivljavaju demokratski izabrane vlade i ostale strukture vlasti, po tome je svaka politi~ka struktura odgovorna u njihovom pripremanju i odr`avanju u onolikoj mjeri koja osigurava slobodu naroda i narodnih dugoro~nih interesa. Nitko nema pravo oslabiti vojnu i antiteroristi~ku spremnost Hrvatske, kao i njenu organiziranu spremnost u spre~avanju i otklanjanju posljedica od ekolo{kih i prirodnih katastrofa. ^elnici organa: zakonodavne, izvr{ne i sudske vlasti, svako iz svog planiranog domena, odgovara pred narodom, pravom i povije{}u, za sigurnost naroda i dr`ave u miru i ratu. Najodgovorniji je osobno predsjednik dr`ave Hrvatske kojem kao osobi moraju biti, u vrijeme priprema i izrade obrambenih i ratnih planova i provedbi istih, podre|eni svi ostali slu`beni organi u dr`avi Hrvatskoj. Taj status predsjednika dr`ave mora verificirati Ustav Republike Hrvatske, jer se u svako doba mora znati tko je pred narodom, pravom i povije{}u zaslu`an za pravilnu obranu nacionalnih interesa ili pak odgovoran za mo`ebitna stradanja, kolaps i propast dr`ave. Ako ta temeljna odgovornost nije pravovremeno i pravilno zastupljena i u ~elnim osobama u vladi i lokalnoj samoupravi (ministrima, `upanima, gradona~elnicima, na~elnicima op}ina), onda nema dobre pripreme i organizacije obrane i za{tite, nema stvarnog u~inka niti mogu}nost organiziranog otpora ve} samo jalova pri~a neozbiljnih vlastodr`aca koji zamagljuju istinu i vlastiti narod dr`i u zabludi o nepobjedivoj snazi njene obrambene organizacije, a kad do|u stradanja i tegobe ne zna se tko je za kolaps odgovoran u namjerno pripremljenom nejasnom zakonodavstvu.

12

Rudolf Mihael Brle~i}

Za obranu od agresije moraju se koristiti svi resursi kojima Hrvatska raspola`e i brane se sva dobra koja bi agresijom ili terorom bila ugro`ena, a poglavito imovina svih dr`avljana i pravnih osoba na prostoru Republike Hrvatske, pri ~emu `ivoti ljudi imaju imperativnu prednost. Moramo stalno, svakog trenutka, biti pripremljeni za provedbu obrambenog ili antiteroristi~kog rata, kako ne bi morali iznenada, kad do toga do|e, improvizirati, nenadano napadnuti od bilo koga, tko bi nas mogao “uvu}i” u nepovoljan diplomatsko – politi~ki polo`aj i ratnu ili teroristi~ku opasnost. Isto tako svakog trenutka moramo biti organizirano spremni s ljudskim snagama i sredstvima za sprje~avanje ekolo{ke katastrofe i pravovremeno otklanjanje posljedica od prirodnih katastrofa. Htjeli to mi priznati ili ne, u na{oj tek nedavno oslobo|enoj hrvatskoj dr`avi nemamo jo{ dobro izgra|enu i dobro educiranu politi~ko-diplomatsku strukturu koja bi se lako i rutinski snalazila u vrlo slo`enim i mutnim, svestrano isprepletenim europskim i svjetskim politi~kim krugovima. Moramo zahtijevati od svih slu`benih organa mudar oprez i koliko god je to mogu}e povjerljivu konsultaciju prije dono{enja va`nih odluka i pona{anja o zahtjevima i preporukama inozemnih struktura, kako se ne bi potkrale gre{ke u radu s nesagledivim posljedicama i {tetnim po nacionalne interese. Htjeli mi to ili ne, moramo regulirati prava i obveze kao i funkcije sredi{nje vlasti i lokalne samouprave, a poglavito u djelatnostima vezanim za inozemne ~initelje. Ostvarivati puno povjerenje svih vi{ih i ni`ih organa uprave i tako sprije~iti slabosti u provedbi me|unarodnih i regionalnih odnosa i ugovora, s ciljem za{tite nacionalnih interesa i prirodni vrijednosnih dobara: ~ist ljudski okoli{, zdrava pitka voda, ~ist zrak, plodna nezaga|ena polja i voda Jadranskog mora - su prioriteti. Unato~ blisko povijesnoj ~injenici da je sada multilateralno izra`en pokret za ujedinjenje europskih dr`ava u Europu bez granica, {to daje nov i izra`en pe~at borbi za mir u Evropskom prostoru, ipak nisu utihnule razli~ite etni~ke suprotnosti i imperijalne ambicije multinacionalnih privredno-trgova~kih i politi~ko–regionalnih dru{tava. Razli~ite ina~ice pritisaka na na{e upravne strukture i dr`avni prostor postoje, i dok postoje, du`ni smo neprekidno pratiti i neutralizirati svaki pritisak ili tu|u `elju za posjedovanjem na{eg zemlji{nog prostora ili umanjivanje slobode na{ih ljudi u domovini ili dijaspori. Na{ oru`ani odgovor svakom teroru, oru`anoj agresiji na hrvatski prostor mora biti dobro planiran, pravovremen i i uspje{an do te mjere da svakog agresora ili teroristi~ku skupinu dovede u vojno politi~ki nepovoljan polo`aj prije mije{anja multilateralnih mirovnih snaga, kako bi u zavr{nici na bilateralnim i multilateralnim mirovnim pregovorima postigli dogovore u korist na{ih nacionalnih i dr`avnih interesa.

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

13

Sada po~etkom tre}eg milenija i ve} poodmaklog razvoja globalnog civilnog dru{tva, izazvati i voditi rat za ostvarenje politi~kih, gospodarskih ili geostrate{kih ciljeva, mogu samo sulude, zlo~ina~ko – kriminalne, psihopatolo{ke osobe na vlasti. Takove psiho – defektne i asocijalne osobe u ostvarenju osobnih vlastohlepnih ili pak slavohlepnih ciljeva, ne biraju niti sredstva niti oblike oru`ane borbe, a vrlo ~esto ostvaruju genocidna uni{tenja ili protjerivanja cijelih naroda. Takovim ratom ne posti`u ni{ta, ve} samo {tetu i krvave `rtve napadnutom i vlastitom narodu ali dobar profit vojno–industrijskom kompleksu. (Interesno dobro organiziranoj skupini politi~ara, diplomata, proizvo|a~a i trgovaca oru`ja.) Svi ratovi vo|eni u drugoj polovici 20. stolje}a, na{ Domovinski rat, rat u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, ali i teroristi~ki i antiteroristi~ki ratovi u posljednje vrijeme pokazali su da nevidljiv i nemilosrdan terorist kao protivnik, mo`e izazvati katastrofu velikih razmjera. Organizirani terorizam predstavlja najnoviju ratnu doktrinu i strategiju, koja ne priznaje niti jednu multinacionalnu konvenciju ratnog prava i obi~aja. Du`nost je svakog vode}eg organa dr`avne vlasti da organizirano sudjeluje u jedinstvenom planiranju, organiziranju i pra}enju teroristi~ke pojave i njene ofenzive u svijetu, Europi i otkrivanju njenih pojava u Republici Hrvatskoj te djelovati u antiteroristi~koj djelatnosti do potpune likvidacije terorizma na hrvatskom tlu. I ako teroristi ne priznaju me|unarodno ratno pravo, ako do|u u te{ku poziciju i poraz, ve} imaju razra|enu strategiju borbe za svoja ljudska prava na temelju multilateralnih konvencija. To se u praksi pokazalo na na{em tlu jer su velikosrpski teroristi koji su nemilosrdno svojim oru`anim barikadama uz pomo} JNA, izazvali rat i stradanja, za svaku osvetu, koju su svojim postupcima namjerno planski izazivali s na{e strane, pravovremeno su pripremili optu`be i diplomatski spregnuli borbu za svoje ciljeve s me|unarodnom politi~kom elitom. Taj njihov lukavi cinizam jo{ nismo pobijedili i prijeti nam da poslije pobjedonosnog Domovinskog rata gubimo pozicije tamo gdje su nam najpotrebnije. Samo na{a velika mudrost i oprez, ali i moralni postupci u borbi, pa i oru`anoj, mogu nam garantirati uspjeh i pobjedu. Svaki zlo~in u ratu i osvetu neprijatelj planirano koristi za svoj ratni imid` i optu`bu ratnog protivnika pred svjetskom javnosti. Pravovremeno pripremljene poluistine i la`i se isto tako koriste za doprinos pobjedi agresora ili terorista, a naro~ito ako se stvore uvjeti za izmjenu uzroka s posljedicama, kao npr: “Obrana golorukog srpskog naroda od genocidnih Hrvata”. Ali je pred svijetom trebalo dobro sakriti istinu o tome kako je ta ista JNA pravovremeno i potajno naoru`ala i pripremila za rat taj isti srpski narod za genocid protiv Hrvata i Muslimana. Me|unarodna javnost je prema pravoj istini namjerno jo{ uvijek gluha i slijepa. Svijet danas karakteriziraju i vrlo sna`ne multinacionalne korporacije tajno i interesno povezane s vladama pojedinih dr`ava, tajnim pojedincima i skupinama pri vladama dr`ava (podmitljivcima), koje ne pre`u od kriminala i razli-

14

Rudolf Mihael Brle~i}

~itog podmuklog terora za ostvarivanje svojih profita, pri ~emu se vrlo ~esto koristi medijskim efektima koji su optere}eni i zastra{uju}im efektima, informacijama i dezinformacijama i ucjenama. Financijskim reketom, ubojstvima, razaranju eksplozivom, uporabi RBK sredstava za trovanje i masovna ubojstva, ekolo{ka i druga zaga|enja te lokalni i regionalni nadzirani ratovi. Sve su to njihovi specijaliteti za ostvarenje ratnog profita. Nevjerojatno je, ali je istinito da je dana{nji civilni svijet tako koncipiran, u neoimperijalisti~kom smislu, da je kapital sna`niji i od najsna`nijih vlada u svijetu i povezuje se u svoje vlastite tajne “dr`ave” u dr`avi ili pak u svoje vlastite asocijacije na vi{e dr`avnih prostora te svojim kapitalom prisiljava dr`avne vladaju}e elite i narode da djeluju u cilju njihovog profita, ~ak i protiv svojih nacionalnih i dr`avnih interesa. Jednostavno novcem ih prezadu`uju i tako koriste kao kolektivno elitno administrativno dr`avno roblje malih dr`ava, za svoje korporacijske interese. Neoimperijalisti~ke zlo~ina~ke korporacije ili udru`ene korporacije mogu tako izazvati teror i ratove s nesagledivim posljedicama izme|u i najmo}nijih dr`ava i bez volje ili znanja legalnih organa vlasti u tim mo}nim dr`avama. Isto tako mogu najmo}nije dr`ave biti napadnute teroristi~kom agresijom iz prostora malih i nejakih dr`ava i bez znanja i volje vlada u tim malim dr`avama. Zemlja kao planeta je postala vrlo mala u odnosu na dana{nja prometna sredstva. Globalni svijet je postao malo selo s vrlo mo}nim dru{tvenim i pravnim subjektima koji su mo}niji i od vlada najmo}nijih dr`ava, a to nala`e svakom dr`avnom vodstvu da se povezuje s europskim i svjetskim politi~kim subjektima, budu informirani i spremni parirati svakom teroru na diplomatsko – politi~kom polju, a ako to ne uspije, voditi borbu, pa i oru`anu borbu na svom terenu oslanjaju}i se na herojstvo vlastitog dobro organiziranog naroda. Oslanjaju}i se na vlastiti narod moraju se i mogu, {tititi i za{tititi nacionalne interese. Ratna i za{titna strategija mora biti tako zami{ljena, da je ujedno i strategija mira. Moraju se pravovremeno otkriti uzroci i uzro~nici rata, izolirati, dovesti u pat poziciju i na mirovnim pregovorima koji neminovno dolaze, posti}i korisne mirovne sporazume. Mi smo mala dr`ava. Mi ne mo`emo biti izaziva~i rata. Mo`emo biti samo `rtva rata i agresije, ali u svakom ratu moramo ra~unati na razli~iti multinacionalni nadzor. Na temelju na{e moralnosti u ratu, mirovne snage moraju mirovnu misiju ostvariti u na{u korist. Ovakva situacija imperativno nala`e na{em vojnom i politi~kom ratnom vodstvu neprekidno po{tivanje svestrane mudrosti i ratni~ke vje{tine koja se mora svakodnevno u nedogled dok postoji Republika Hrvatska i hrvatski narodni interes, znati, njegovati, razvijati, planirati i educirati cjelokupni dr`avni korpus. Sve opisane suprotnosti u novom milenijskom duhu vremena kod europskih i svjetskih dru{tvenih subjekata nas upozoravaju da hrvatski narod u svom dr-

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

15

`avnom prostoru nikada nije potpuno siguran i da se za svoju sigurnost mora neprekidno boriti i biti na oprezu. Ne trebamo biti paranoi~ni, ali ipak pripremljeni i za najte`i izazov. Bog nam je poklonio `ivotni prostor, ali nam ga vrag stalno ugro`ava. Na{ je egzistencijalni interes izgradnja dobro organiziranog obrambenog sustava u dr`avi, potpuno osposobljenog da brani i obrani svaki dio dr`avnog prostora i osigura miran unutra{nji razvitak gospodarskih politi~kih i ostalih tvarnih i duhovnih odnosa. Nitko nema pravo izricati, da se Hrvatska kao mala dr`ava, ne mo`e sama obraniti od bilo kojeg neprijateljskog pritiska ili oru`anog napada i tako svojim malodu{nim i neukim stajali{tem razorno djelovati na domoljubni i herojski duh hrvatskog naroda. Sve se mo`e kad se ho}e i ni{ta nije tako te{ko da bi bilo nemogu}e. U tom smislu nam je samo potrebna pravilna mudrost, upornost i a`urna sistemati~nost stalnim transparentnim dru{tveno politi~kim djelatnostima, tako da narod masovno prihva}a razvojne opcije svoje vlade i ostvaruje pravilan javni nadzor nad postignutim rezultatima koji mu daju motiv za stvarala{tvo i ~uvanje stvorenog. Pravilno izgra|en obrambeni i domoljubni svjesni dru{tveni duh je glavni promotor razvoja svih ostalih elemenata dru{tvene obrambene mo}i. Za izgradnju obrambene dru{tvene svijesti i ostalih tvarnih resursa obrane te pripremu teritorija je odgovorna hrvatska Vlada preko Ministarstva obrane, a za provedbu svih oblika obrambene borbe odgovara izravno predsjednik Republike Hrvatske kao vrhovnik oru`anih snaga. Ja~anje svih ~initelja obrane i za{tite nacionalnih i dr`avnih interesa i planiranje oru`anih djelatnosti ne mogu se ostvarivati na ra~un interesa susjednih dr`ava koje se moraju tretirati kao prijateljske, a u tom smislu ne mogu se planirati i provoditi preventivni ratovi na teritoriju susjednih dr`ava. Preventivne ratove u svijetu, Hrvatska ne smije priznavati kao pravedne. To su moralno sumnjivi i nepravedni ratovi, koje treba gdje god se pojavili gasiti sa svim miroljubivim asocijacijama u svijetu i Europi, politi~ko diplomatskim naporima, a ako je potrebno i sudjelovanje vojnim snagama u Partnerstvu za mir. Sve legalne mjere u obrambenim pripremama i ina~ice borbe i otpora terorizmu i agresoru, koje predvi|a i priprema na{a doktrina, moraju biti dozvoljene i pravovremeno pripremljene u duhu me|unarodnog ratnog prava i obi~aja. Svjedoci smo da u suvremeno doba i bliskoj budu}nosti mogu iznenadno, bez na{e volje i u~e{}a, izbiti raznolika prirodna katastrofalna iznena|enja s ogromnim posljedicama i stradanjima stanovni{tva kod nas, i u bli`em i daljem okru`enju. Mogu se ostvariti bez vidljivog razloga, kao posljedica globalnog zatopljenja, poreme}aja ravnote`e u zemljinoj unutra{njosti zbog eksploatacije rudnog

16

Rudolf Mihael Brle~i}

blaga, a poglavito nafte, svemirskog utjecaja na silu te`e same zemlje ili pak pada na zemlju ve}ih meteorita ili asteroida. Svakog trenutka mogu nas pogoditi orkanski vjetrovi sa sna`nim oborinama i izazvati velike posljedice, a poglavito poplave, mogu nam se dogoditi dugotrajne su{e koje pogoduju pojavi sna`nih i po povr{ini velikih, te{ko gasivih po`ara. Izrazito su nepredvidljivi potresi i vulkanske erupcije koje mogu biti zastra{uju}e i katastrofalne. Za takove iznenadne katastrofe moramo imati pripremljene djelatne i pri~uvne snage i sredstva kako bi {to prije po~eli otklanjati i otkloniti posljedice s ciljem spa{avanja ljudi i tvarnih sredstava. Pravovremeno pristupati u pomo} susjednim narodima i dr`avama, a isto tako prihva}ati pomo} drugih kod nas. Ne smije se zapustiti stalna briga o ~isto}i atmosfere, vodotokova rijeka i morskih struja. Moraju se pravovremeno otkriti zaga|enja zraka, vode i biosfere, obavijestiti stanovni{tvo i pristupiti planskom otklanjanju posljedica od ekolo{kog, biolo{kog i radiolo{kog zaga|enja. Samo zdrav zrak, voda i zemlja pru`aju garanciju i dostojanstvo `ivoj subjektivnoj strukturi svake zemlje. Udru`eni sa svim dr`avama moramo ostvariti ~isto}u koja zna~i zdrav `ivot nacije.

Temeljna stajali{ta obrane od terorizma, agresije, ekolo{kog i RBK zaga|enja i prirodnih katastrofa na{eg prostora
Hrvatska je u cilju vlastitog opstanka imperativno prisiljena na pravovremenu pripremu i organizaciju, a po potrebi i provedbu djelomi~nog ili globalnog otpora i ~uvanju temeljnih interesa naroda i dr`ave kao i provedbi sprje~avanja ekolo{kih i RBK zaga|enja, te otklanjanju posljedica iznenadnih prirodnih katastrofa. Temeljni koncepcijski principi obrane i za{tite su na{i demokratsko – politi~ki pogledi na rat i temeljne ina~ice organiziranja, pripremanja i vo|enja rata protiv teroristi~kih akcija i provedba za{tite te otklanjanje posljedica od ekolo{kog RBK zaga|enja i prirodnih katastrofa. Taj pogled na probleme obrane i za{tite je nastao od na{eg povijesnog politi~kog nazora na suverenitet naroda, samostalnost Hrvatske, odgovornost njene demokratski izabrane vlasti i njenu odlu~nost u pravilan dugoro~ni razvoj gospodarstva i svih subjektivnih elemenata civilnog dru{tva. Za o~uvanje slobode nacionalne suverenosti i opstanka kao dr`avne cjeline u svijetu sna`no izra`enih suprotnosti i opasnosti za opstanak, na{a obrambena strategija mora obuhvatiti cjelokupno ustrojstvo svih elemenata dr`avne organizacije u vlasti i narodu. Na{a obrambeno za{titna strategija je imperativno nu`an i potpun oblik demokratskog organiziranja pojedina~nih i grupnih subjekata za rat i protuteroristi~ku i za{titnu djelatnost.

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

17

Strategijom obrambeno-za{titnog djelovanja mora se omogu}iti masovno i kvalitetno sudjelovanje svih raspolo`ivih snaga ~ija je djelatnost djelotvorna i nu`na za ostvarenje pobjede. Nitko, ali ba{ nitko, tko je u mogu}nosti sudjelovati u obrambeno za{titnim djelatnostima nije, niti od te obveze mo`e biti oslobo|en. Svi subjekti u dru{tvu u svako doba moraju biti pripremljeni, organizirani i educirani za pove}anje stupnja pripravnosti i provedbu obrambeno za{titnih obveza. Dobrom pripremom, organizacijom i edukacijom institucija vlasti, gospodarskih, znanstveno-kulturnih institucija, obrambeno za{titnim zajedni{tvom politi~kih stranaka, obrazovnog sustava, a poglavito oru`anih snaga, mora se otkloniti i najpogibeljnija opasnost za narod i dr`avu po geslu: NI[TA NE MOŽE BITI TAKO TE[KO I POGIBELJNO, DA BI BILO I NEMOGU]E. SVE SE MOŽE KAD SE HO]E. OBRANA NARODA I DRŽAVE JE IMPERATIVNA I MOGU]A. Svi zajedno, udru`eni jedinstvenom stegom, i planskom obranom, moramo o~uvati hrvatski dom i pre`ivljavanje stanovni{tva. Iz katastrofa s najstra{nijim posljedicama moramo iza}i jedinstveni i ako je potrebno opet graditi i izgraditi novu bazu opstanka u osobnom i dru{tvenom `ivotu. Nikad nas ne smije napustiti optimisti~ki pogled u budu}nost. Najte`e i naizgled nemogu}e je ostvarivo, uz pravilno zajedni~ko djelovanje naroda i demokratski izabrane vlasti, a to nala`e svakoj vlasti, da se tako brine za narod i narodne interese, koji automatski bezrezervno osiguravaju potporu naroda. Obrambeno-za{titnu strategiju moramo stvarati, razvijati i provoditi s jedinstvenim ciljem za sve subjekte dru{tva i dr`ave: hrvatski narod, nacionalne manjine, politi~ke stranke, vladine i nevladine udruge, gospodarske asocijacije, kulturne i prosvjetne ustanove i udruge, sredi{nje i lokalne organe vlasti na cjelokupnom prostoru Republike Hrvatske. Nitko ne mo`e biti napu{ten ili prepu{ten bez perspektive, ni sada u miru, niti u najte`im pogibeljnim uvjetima. Za to su odgovorni svi pojedinci i svi organi vlasti. Svaka demokratski izabrana vlast je du`na ~uti i provoditi volju naroda. Ona vlast koja to nije u stanju ne }e imati potporu vlastitog naroda i ne }e biti u stanju obraniti narodne interese, a za to }e snositi povijesnu sankciju. Obrambeno za{titna strategija kao izvore svoje snage i garanciju uspjeha koristi: domoljubnu svijest hrvatskog naroda i njegovu volju da se bori i izbori za slobodu i oblik vlasti po svom ukusu, ratnu vje{tinu Hrvata dokazanu u

18

Rudolf Mihael Brle~i}

svim povijesnim ratovima i Domovinskom ratu, solidarnosti i humanosti svih stanovnika u pru`anju pomo}i stradalnicima kod nas i u svijetu od iznenadnih prirodnih katastrofa ratova i terora. Odgovornost organa izvr{ne vlasti sredi{nje i lokalne samouprave, ali i ina~ica zakonodavne i sudske vlasti stalno se mora osje}ati na odlu~nom i a`urnom planiranju, organiziranju i edukaciji cjelokupnog dru{tva u prijelazu iz redovnog u mobilno i ratno stanje, te organizaciji `ivota i rada u tim stanjima povi{ene obrambeno za{titne spremnosti i dinamike borbe ili spre~avanja katastrofa, odnosno otklanjanja posljedica iznenadnih prirodnih ili ekolo{kih stradanja. Odgovornost opozicijskih politi~kih stranaka, nevladinih udruga, i svih ostalih subjekata na prostoru Republike Hrvatske, kao i dr`avljana Republike Hrvatske u dijaspori je u tome da se na temelju zakona i ustava Republike Hrvatske stegovno povinuju svojim planiranim obvezama u uvjetima povi{ene obrambene spremnosti i maksimalno poma`u hrvatskoj vlasti u borbi protiv agresora, terora ili pak otklanjanju posljedica od ekolo{kog i RBK zaga|enja i iznenadnih prirodnih katastrofa (po`ara, poplava i potresa). Pretvaranje opozicionih stranaka i nevladinih udruga u antivladine skupine i djelovanje suprotno od planiranih akcija obrane i za{tite u stanjima povi{ene obrambeno-za{titne spremnosti, mora se pravovremeno proglasiti izdajom ili veleizdajom domovine i takove djelatnosti neutralizirati sudskim sankcijama. Nikome ne smije dozvoliti priznavanje kapitulacije Republike Hrvatske u obrambenom ratu na hrvatskom prostoru i progla{enje trajnog mira na {tetu hrvatskog dr`avnog prostora, slobode i suvereniteta hrvatskog naroda i sprje~avati borbu svim raspolo`ivim vojnim i civilnim resursima do postizanja pobjede ili potpunog otklona posljedice terora ili katastrofe. U ratnom stanju i uvjetima me|unarodnog politi~ko–diplomatskog pritiska na Vladu i ostale institucije hrvatske vlasti, odluka Savjeta sigurnosti OUN-a i djelovanja me|unarodnih mirovnih snaga, svaki prekid borbe pod njihovim pritiskom, valja koristiti za organiziranje i ja~anje na{ih vojnih i civilnih snaga i resursa i nastavljati borbu u onim ina~icama borbe i otpora koji su u tim uvjetima mogu}i, a svaki prekid primirja koji je uzrokovao neprijatelj, hitro iskoristiti i ostvariti bolju borbenu poziciju i neprijatelja dovesti u te`i takti~ko operativni polo`aj, {to iskoristiti u pregovara~kim djelatnostima, koje poslije toga dolaze, u na{u korist. Na{a doktrina ima u vidu sve ratne faktore koji su svi me|usobno u ratnim uvjetima me|uovisni i zna~ajni tako da se o svima mora voditi briga, ali ipak najve}u brigu u svim stanjima (redovnom, mobilnom i ratnom) moramo ostvarivati prema ljudskom faktoru, koji je nezamjenjiv i jedini, koji ratuje i zbog kojeg se ratuje i provodi za{titna djelatnost. Kvalitetu i karakteristike na{eg ljudskog faktora u posebnim stanjima mobilizacije i rata, a na temelju pona{anja ljudi u dosada{njim ratovima i na kraju

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

19

u posljednjem Domovinskom ratu, moramo analizama potpuno spoznati po dobrim i {tetnim osobinama kako bi provodili znanstveno educiranje stanovni{tva za provedbu obrane i za{tite. Sada je to nu`no dok su sje}anja i osoba iz vojnog i politi~kog vodstva jo{ izravna. Temeljem tih zaklju~aka planirati i provoditi edukaciju i organiziranje ljudi u mobilne i ratne ustroje po osobnim i grupnim sposobnostima. Neoprostivo je zapustiti domoljubni svjetonazor, osobnu odgovornost za osobni doprinos obrani i za{titi, te odgovornost za vlastitu pripremu izvr{avanja svojih ustrojbenih obveza u stanju mobilizacije ili rata. Slu`enje vojnog roka u civilu zbog “prigovora savjesti” ili pak ukidanje vojnog roka je neoprostivo {tetno, jer negativno i pora`avaju}e djeluje na organizaciju i edukaciju stanovnika RH za obranu i za{titu. Male dr`ave s malobrojnim stanovni{tvom si ne mogu dozvoliti taj luksuz, a da izravno tim postupkom nisu ugrozile vlastiti dr`avni, nacionalni i osobni opstanak. Vojna mudrost, vojna znanost i vje{tina su malim dr`avama najpotrebnije jer bez tih duhovno-subjektivnih, mo`e se re}i i nebeskih svojstava, male dr`ave nisu u stanju osigurati suverenitet i slobodu vlastitog naroda. Prou~avanje ratne povijesti, vojno-politi~kih postupaka u suvremenim ratovima u svijetu, prilago|avanje takti~ko – operativnih postupaka u borbi u odnosu na suvremena ratna sredstva, stvarala~ki razvoj vlastite, na{e originalne hrvatske taktike i strategije u prilagodbi k na{em zemlji{nom prostoru, ali i na{a originalna priprema zemlji{ta i prostora za provedbu, ako to zatreba, planiranih ratnih borbenih akcija su zapovjedne obveze bez kojih nema pobjede u ratnoj ili teroristi~koj opasnosti. Edukacija za izvr{avanje svojih obveza u mobilnim i ratnim uvjetima mora se provoditi za vrijeme mirnog redovnog stanja. Edukacija mora biti organizirana putem vojnih {kola i u~ili{ta, sveu~ili{ta, redovnih tjednih edukacija u ustanovama i vojnim zapovjedni{tvima. Redovnim slu`enjem vojnog roka, dolaskom na obuku i treniranje u vojnu postrojbu. I samostalno u~enje i podsje}anje kao i treniranje na zadu`enim i vlastitim trena`nim napravama, {to je izrazito potrebno za vojnike i ~asnike klju~nih specijalnosti, stvaranjem vrhunske vojne biblioteke i u~initi ju dostupnom vojnim ~asnicima preko domova Hrvatske vojske i gradskih biblioteka, ali i provjeravanjem znanja djelatnih i pri~uvnih ~asnika i vojnih specijalista. Masovna i raznolika edukativna djelatnost za vrijeme mira, osigurava pobjedu u obrambenom ratu i smanjuje ljudske `rtve u ratnim tegobama dru{tva. Za svakog dr`avljana Republike Hrvatske, a poglavito vojnog obveznika svrstanog u ustrojene u djelatne ili pri~uvne vojne ustroje, bilo gdje da se zatekne na prostoru Republike Hrvatske ili inozemstvu, rat je po~eo onog trenutka kad agresor napadne bilo koji i bilo koliki dio hrvatskog dr`avnog prostora ili je

20

Rudolf Mihael Brle~i}

na Republiku Hrvatsku izvr{en terorizam s masovnim posljedicama. U skladu s uvjetima i suradnji s najbli`im organima izvr{ne vlasti moramo djelovati u op}em narodnom i dr`avnom interesu. U tome su svi pojedinci i grupe du`ni ostvariti korisnu inicijativu za osiguranje narodnih interesa. Otpor vojnoj agresiji ostvaruje se oru`anom borbom. Oru`ana borba i svi drugi oblici otpora su nedjeljivo jedinstvo obrambeno - za{titne strategije u ratu i djelatnosti na spre~avanju ekolo{kog, RBK zaga|enja ili otklanjanju posljedica iznenadnih prirodnih katastrofa. Funkcioniranje dr`avne vlasti, politi~kih stranaka, nevladinih udruga, kulturnih i vjerskih institucija, gospodarska proizvodnja, opskrba, promet, djelovanje civilne za{tite u zbrinjavanju naroda, a poglavito djelovanje oru`anih snaga na boji{nici, ima presudno zna~enje za kakvo}u i silu otpora te uspje{nost do pobjede ili otklona posljedica katastrofa. Dr`ava Hrvatska temeljem narodnog morala vodi politiku za mir i ravnopravnu demokratsku suradnju sa svim europskim i svjetskim dr`avama, a poglavito sa susjednim dr`avama. Na{a transparentna politika nam mora osigurati ugled i autoritet u geostrate{kom prostoru. Ugled i autoritet u Europi nas pribli`ava europskim i svjetskim gospodarskim i obrambenim integracijama na ravnopravnim gospodarskim i politi~kim odnosima, a to su sada EZ, NATO i Partnerstvo za mir, a na tom planu djelovanja, Hrvatska vojska ve} ima svoj presti`ni imid`. U lokalnim ili regionalnim oru`anim sukobima mo`emo o~ekivati i pomo} saveznika, ali se mi moramo oslanjati prvenstveno na vlastite snage i sredstva. Oslanjanje na vlastite snage je jedan od najva`nijih uvjeta za uspje{no i pobjedonosno ratovanje. To mora i mo`e udovoljiti na{a znanstvena i tehni~ka osnova i u uvjetima dugotrajnijeg ratovanja. Tvarno tehni~ku pomo} u tegobnim ratnim uvjetima mo`emo o~ekivati od prijateljskih dr`ava i vojnih saveza, ali planiranje i provedbu obrambenog rata ne mo`emo bazirati samo na pomo}i saveznika. Na{e sudjelovanje u mirovnim snagama koje se u svijetu neprekidno provodi mo`e biti neprekidno, ali samo na osnovi na{ih dr`avnih realnih mogu}nosti i ako to zadovoljava i osigurava hrvatske nacionalne i dr`avne interese. U slu~aju {ireg svjetskog sukoba koji bi se vodio i na prostoru RH, te uvjetima uporabe oru`ja za masovno uni{tenje ljudi i objekata, moramo djelovati s ciljem ~uvanja hrvatskog doma i pre`ivljavanja stanovni{tva, jer taj i takav rat se ne bi vodio za na{e nacionalne interese, ve} samo za interese multinacionalnog vojno-industrijskog kompleksa. Primjenjivati sve mjere RBK za{tite. Rastresit raspored svih vojnih, civilnih, snaga i politi~kih, gospodarskih i vojnih

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

21

postrojbi zapovjedni{tava te logisti~kih struktura. To se mo`e ostvariti samo s pravovremenim i neprekidnim ure|enjem na{e dr`avne teritorije za mobilne i ratne uvjete. Bez pravovremeno izra|enih i stalno dora|ivanih za{titnih objekata ne mo`e se garantirati pre`ivljavanje stanovni{tva u mogu}em svjetskom oru`anom sukobu i uporabi sredstava za masovno uni{tenje ljudi i `ivotnih strukturnih objekata. Plansko ure|enje prostora je imperativna zada}a svake vlade i zapovjedni{tava oru`anih snaga. To je i zada}a svake lokalne vlasti na njenom podru~ju. Du`ni smo stvarati uvjete zapo{ljavanja na{ih ljudi na cjelokupnom hrvatskom prostoru. Ruralne prostore naseliti i stvoriti proizvodno korisnim i pravilno urbano ure|enim, tako da se nezaposleno stanovni{tvo u velikim gradovima, uz pomo} dr`avnih javnih radova, zapo{ljava i naseljava u do sada nenaseljenim, ali zdravim i lijepim prostorima Republike Hrvatske. Moramo sprije~iti doseljavanje grupa i pojedinaca drugih naroda razli~itih po karakteru i moralu jer to izravno i dugoro~no opasno ugro`ava sigurnost hrvatskog naroda i svih dr`avljana Republike Hrvatske. Taj problem je ve} poznat u industrijski razvijenim dr`avama Europe. Mi smo to iskustvo ve} tokom na{e povijesti u krvavim ratovima spoznali. Vladaju}e politi~ko zakonodavne, izvr{ne, sudske, znanstvene i obrazovne institucije moraju za korist vlastitog naroda postupati nepogre{ivo dobro. Dobro nije ono {to nam se ~ini da je za nas (ovu generaciju) dobro. Na{i postupci, moraju se u praksi, tijekom `ivota na{ih budu}ih generacija, pokazati dobri. Pravo i istinsko dobronamjerno znanstveno predvi|anje, moramo po{tivati jer nam ono utire put u sigurnu budu}nost i sre}u na{ih potomaka.

KARLOVA^KA ŽUPANIJA I GRAD KARLOVAC
Ne bi bilo lijepo da me netko proglasi lokalpatriotom i borcem za interese Karlova~ke `upanije i grada Karlovca, ali se u ovom pismenom razmi{ljanju o interesima i brizi za obrambenu mo} Hrvatske ipak moram pobrinuti za pravilan odnos prema prostoru i stanovni{tvu grada Karlovca i njegovoj {iroj okolici koju obuhva}a Karlova~ka `upanija. Taj hrvatski prostor je prema vi{e zna~ajnih ~injenica ipak prostor o kojem svi, od sredi{nje vlasti, lokalne samouprave svake osobe koja `ivi na tom prostoru moraju brinuti i dati svoj doprinos njegovom svestranom razvoju. Moramo svi ostvariti na{u korisnu inicijativu u njegovom duhovnom, tvarnogospodarskom i vojno-obrambenom razvoju. Moramo kretati od onoga {to imamo i ostvariti ono {to nemamo. Taj prostor povezuje i dr`i u jedinstvu sjeverni i ju`ni dio Hrvatske. Povezuje ga svim vezama koje se moraju i dalje ja~ati: gospodarske, prometne, prosvjet-

22

Rudolf Mihael Brle~i}

ne, kulturne, vjerske i domoljubne. Domovinski rat je pokazao koliko je taj prostor, sa svim svojim sadr`ajima i kvalitetom, zna~ajan za opstanak u vrijeme kad politi~ko-diplomatske centrifugalne sile razvla~e narode i entitete u manje dr`avne tvorevine, i kad protivnici juri{aju na hrvatske nacionalne interese koriste}i se razli~itostima karaktera na~ina `ivota pomorskih i kopnenih Hrvata, poglavito sjeverno-dalmatinskog i istarskog stanovni{tva u ~ijem prostoru su izgra|eni zavidni kapaciteti na{e turisti~ke privrede. Te`nja im je daljnje komadanje i sladostrasno `vakanje hrvatske zemlje i nacije. Ti va`ni privredni kapaciteti su izgra|eni tijekom proteklih 50 godina gospodarskog razvoja u kojem su se svi stanovnici Hrvatske, odricali kroz razli~ite ina~ice tvarnog i financijskog kapitala. Svi su se odricali od svojih usta i standarda, za bolje sutra. A to bolje koje smo stvarali i stvorili, nikome ne smijemo bez borbe dati. To je razlog da na svako duhovno razila`enje i sukobljavanje stanovni{tva moramo burno reagirati s ciljem spre~avanja vlastitih antagonizama i ~uvanja hrvatskog zajedni{tva. Mi stanovnici Karlova~ke `upanije imamo povijesno istan~ano domoljubno iskustvo i moramo ga i dalje po{tivati, a po potrebi pravovremeno pravilno reagirati. Svojom herojskom borbom u obrani grada Karlovca, obranili smo glavne putne veze s ju`nim hrvatskim prostorom, a u zavr{noj obrambenoj oru`anoj operaciji “Oluja”, oslobodili sve ostale putove. Za takva te{ka isku{enja moramo biti uvijek pripremljeni i nikad ne trebamo ~ekati, da nam za to zadaju obveze sredi{nji dr`avni organi vlasti, jer iskustveno znamo {to nam je i kada ~initi. Moramo i od sredi{njih dr`avnih organa hrabro zahtijevati da u cilju nacionalnih interesa i zajedni{tva pravilno vr{e svoju ulogu. U geostrategijskom smislu smo se na{li na vrlo zna~ajnom prostoru u kojem je Hrvatska naju`a. Vrlo blizu nam je Slovenija i Bosna i Hercegovina. Svakako da se u mo`ebitnoj agresiji na taj prostor cijela Hrvatska stavlja u te`ak strate{ki polo`aj. Nije slu~ajno da ba{ mi u Karlovcu brinemo za smje{taj Zapovjedni{tva Kopnene vojske RH. To samo po sebi govori da na{ prostor Županije i grada Karlovca mora biti za budu}a vremena najrazvijeniji, najja~i, utvr|en i neosvojiv prostor za interes cijele Hrvatske. Karlova~ka `upanija mora biti neosvojiv hrvatski pojas s Karlovcem kao zavarenom kop~om koju nitko ne smije otkop~ati. ^vr{}om od gordijskog ~vora. U daljem razvoju Europe, Karlova~ka `upanija i grad Karlovac dobivaju isti obrambeni zna~aj koji su imali prije 450 godina u obrani Europe s istoka. Na{e `upanijsko i gradsko politi~ko vodstvo u svojim planovima razvoja mora ugraditi i potrebe obrambenog razvoja u tolikoj mjeri da se ne mo`e tolerirati nezaposleno stanovni{tvo jer u pravilnoj organizaciji dru{tva za svaku osobu mora biti korisnog posla u tom na{em prostoru, a ne dopustiti iseljavanje mladih ljudi, poglavito obrazovanih stru~njaka. Ruralni prostor Županije je nedovoljno naseljen. Prazan je i zemlji{te neobra|eno. Oranice neizorane, livade nepoko{ene, {ume zapu{tene. Prepu{tene

Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda

23

insektima gmazovima mi{evima i ostalim nekorisnim `ivotinjama. Mrtvi kapital nas vu~e za rukav i navodi na razmi{ljanje da ga naselimo i o`ivimo radom tu|eg naroda. To bi bila najgora varijanta na{eg razvoja. Istina, tamo gdje dvori{ta zarastu u korov jer se po njima ne igraju i ne tr~e na{a djeca, do}i }e sigurno ne~ija tu|a, a s njima i drugi jezik, kultura, povijesni razvoj i ta }e onda djeca na na{em prostoru izgraditi svoj nacionalni i dr`avni skup. To nam je ve} u povijesti poznato iskustvo. Ako do toga do|e, a do}i }e ako se ne budemo znali pravilno pona{ati, s vremenom }emo se zapitati: “Jesmo li razlo`no ratovali u Domovinskom ratu i jesu li na{e tvarne, tjelesne i krvave `rtve bile uzaludne?” Poznata je i povijesna ~injenica da su hrvatski politi~ki vo|e naivno i dobronamjerno prihva}ali razne saveze u kojima je hrvatski narod gubio svoju slobodu, samostalnost, ali i dijelove svog dragocjenog teritorija. Godine 1102. priznali su ma|arskog kralja Kolomana, a s tim su u daljem tijeku postali Ugarska, a da bude jo{ gore, taj ma|arski vladarski soj je kasnije ~ak i prodavao Veneciji dijelove hrvatskog prostora za koji su Hrvati stolje}ima morali prolijevati svoju krv, a i danas na raznorazne diplomatsko politi~ke smicalice se Hrvatskoj osporava taj nezakonito prodani prostor, s ~ime se izravno utje~e na hrvatski domoljubni ponos, i zbog ~ega i danas imamo teritorijalne pretenzije na{eg jugozapadnog susjeda i nera{~i{}ene dobrosusjedske odnose. Skoro 50% slunjskog prostora je sredinom 20. stolje}a JNA raselila i u njemu napravila vojni poligon, iako se znalo da je to po poljoprivredi, a kasnije i turizmu na{ vrlo zna~ajan centralni prostor koji svojom ljepotom i prirodnim bogatstvom pripada Nacionalnom parku Plitvice. Zavr{etkom Domovinskog rata taj je prostor nu`no trebalo prenamijeniti i povezati s Nacionalnim parkom. Planski ponovno naseliti i razvijati u njemu ekolo{ku poljoprivrednu djelatnost, lovni, ribolovni i seoski turizam. Karlovac sa svojim mogu}nostima kao “kopnena Opatija” s toplicama Topusko i Nacionalnim parkom Plitvice, s Rastokama, izvori{nim dijelovima na{ih kapelskih rijeka: Dretulje, Mre`nice, Slun{nice, Slunj~ice i Korane i Dobre predstavlja najugodniji prostor Europe, a to su na{e hrvatske demokratske politi~ke vo|e bez pitanja svog naroda, danas poklonile ameri~koj vojsci za vje`banje ameri~kih vojnika i vojnika svojih arapskih saveznika. Oni nam to sada svojim vojnim prisustvom uzurpiraju, zaga|uju i ugro`avaju. Sprje~avaju na{ privredni razvoj, ali i vr{e ekolo{ko mo`da ~ak i radiolo{ko zaga|enje najzna~ajnijih voda koje Hrvatskoj zna~e zdrav `ivot, i koje ne smijemo zapustiti. Svim sredstvima dru{tveno-politi~kih ina~ica borbe, svi kao jedan jedinstveni stanovnici Karlova~ke `upanije, a poglavito intelektualci, su du`ni izvojevati slobodu tog prostora i njegov zdrav razvoj. To je danas teritorijalno na{ nacionalni interes. Neoimperijalisti~kom lobiju to nije problem, ide mu ~ak i u prilog. Ekolo{ki, pa i radiolo{ki zaga|eni tokovi na{ih rijeka mu i ne smetaju. Velikodu{no }e

24

Rudolf Mihael Brle~i}

nam ih zagaditi. Oni imaju novac s kojim mogu kupiti sve na{e izvore voda NP Risnjaku, Kapeli, Velebitu, Dinari i na{u vodu nam prodavati po cijeni koju nam oni odrede. O toj pojavi u dana{nje vrijeme treba pravovremeno razmi{ljati i mudro stvoriti uvjete da nam se najgore ne dogodi. Zahvaljujem na strpljenju i pa`nji svakom ~itatelju koji je strpljivo pro~itao i prou~io ovaj tekst, a jo{ vi{e zahvaljujem na{oj mladoj i hrabroj generaciji koja mo`e ove misli usavr{iti, znanstveno, stvarala~ki i pravovremeno ostvariti.

KNJIŽEVNOST
POEZIJA

Ivana Franci{kovi}

USPOMENA
Stajao lijepi pusteni {e{ir Na bakinom ormaru Sje}am se, bilo mi je pet Mogu li ga uzeti Ne, to je uspomena Mo`da, kasnije. Stajao pra{njavi pusteni {e{ir Na bakinom ormaru Sje}am se, bilo mi je petnaest Mogu li ga uzeti Ne, to je uspomena Mo`da, kasnije Stajao pusteni mo`da {e{ir Na bakinom ormaru Sje}am se, bilo mi je dvadeset i nije bitno Mogu li ga uzeti Uzmi ^emu da stoji

Uzeh ga, A na dlanovima mi se Starac, raspa

26

Ivana Franci{kovi}

ISPRIKA
Dolje, u parku, pokraj grma Vidjela sam je`a Pa mu rekoh: oprosti, [to bez pitanja sam te nosila U kosi A onda odrezala Samo tako.

ISPRIKA
[etala sam zoolo{kim vrtom I ugledala zebru Rekoh joj: oprosti Ali ja moram gaziti Po tebi

ISPRIKA
Opet onaj pas, lutalica Stalno mi se mota Oko nogu Napokon se okrenem I ka`em: oprosti, Ukrala sam ti vjernost Nije mi pomogla Kao ni ja tebi

Poezija

27

ISPRIKA
Nigdje ne vidjeh Srnu Sigurno se skriva Pa je potra`im U prirodnoj knjizi I ispod napi{em: oprosti, [to se ljutim Ali tvoja je plahost Moja najve}a Mana

OPROSTI, NE ZNAM [TO MI JE BILO JUTROS
Umjesto da te zagrlim Okrenula sam ti le|a Umjesto poljupca Dobio si pljusku I gurnula sam te ba{ onda Kad mi je tvoje rame najvi{e trebalo I kad sam se okrenula Ti si jo{ uvijek stajao Ondje A to me, ne znam za{to Zaboljelo jo{ Vi{e Mo`da je sada i kasno, ali ipak }u re}i Ono [to trebala sam kada bila sam Nijema Oprosti, ne znam {to mi je bilo jutros

28

Ivana Franci{kovi}

NIJE DO TEBE
Ju~er, nas dvoje za stolom, Ti ne{to o neva`nom ~ita{ Hej, vidi{ li me I pomislim, ma {to }e mi to Danas, nas dvoje, u krevetu, Tvoja se ruka nije ispru`ila meni Hej, osje}a{ li me I pomislim, ma {to }e mi to Sutra, nas dvoje, jedno kraj drugog, Bilo gdje, ali sigurno ovako Hej, treba{ li me I pomislim, ma {to }e mi to Zato }u ti odmah otvoriti vrata I zbilja, iskreno re}i Ti si ok Sasvim Zna{, nije do tebe, ali ipak

NAPISALA SAM TI PISMO
Napisala sam ti pismo Jutros Na obi~nom bijelom papiru I onim smije{nim slovima Napisala sam ti pismo Kratko Bez nekog osobitog razloga Mo`da samo da te jo{ jednom pitam Napisala sam ti pismo Prvo Stavila ga u plavu omotnicu I gurnula u prorez na sandu~i}u Napisala sam ti pismo I zaboravila Adresu

Poezija

29

PRIJATELJICA
Napustila me olovka Odlutala Ne, nismo se posva|ale Oti{la Ne znam za{to Kamo Odlu~ih slijediti njen granitni Trag Mo`da }u doznati ne{to Pre{la sam listove papira Bijelog, plavog, raznog Na kocke i bez njih Iskidanog i cijelog I ne primjetiv{i da sam Se umorila ve} Odavno Ugledah je gdje na jednom Geometrijskom uglu Poku{ava napisati KRAJ

Ve~eras me nose ki{e Prozori su otvoreni I ja sam na rubu Uhvatit }e me vlaga Spasiti od ovoga svijeta. Ve~eras me nose ki{e Zemlja se gladno utapa Podignute haljine gutaju ri`u Ovdje nema Tvoje slike Kleknut }u pred sobom I pripasti Tebi.

30
Povest }e{ me daleko Na svom beskona~nom dlanu I nosit }e{ me kao venecijansku balerinu I ja }u htjeti da smo bez kraja. A onda }e{ stati Tvoj korak je spor Mome srcu postaje{ ormar Ne zatvaraj vrata Molim te, ne spajaj dlanove Daruj mi svoj dah Poletjet }u bez tebe.

Ivana Franci{kovi}

Damir Jeli}*

UKRADENI KORACI
U dubokoj {etnji opasan sramom stoje gluhe rije~i ukradeni koraci blizu rijeka

KORAK
Ne zalazi za uglove pam}enja dok obna`a{ moj osmijeh ne kradi mir ubodom prhkog koraka dugih {etnja mojim uzdahom

KORACI
Krhki su koraci {to umivaju ceste raspucalim krikovima hoda uhva}en vrevom pokoravam se ritmu postojane ulice samo da uhvatim zadnji vlak promatraju}i tvoj pogled koji se ra|a ni iz ~ega i otplavlja dalekim morima mojih trepavica
* Damir Jeli}, ro|en 1972. u Karlovcu, diplomirao je 1996. kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izdao zbirku pjesama De~ki. Od 2005. obna{a du`nost dogradona~elnika grada Karlovca.

KNJIŽEVNOST
PROZA

Tanja Radovi} SRCE
Bi}e s planete 003 sazvije`|a XZ210 o kojem }emo pri~ati, zvat }emo - Zin. Budu}i da pripada vrsti metamorfnih bi}a, ameboidalnog tipa, vi{espolaca koji nemaju jedinstvenost vlastitog ‘’ja’’ (‘’ja’’ im se lako dijeli i pretvara u drugo ‘’ja’’), oslobo|en je ta{tine - osobine humanoida, jednospolaca, pa nam ne bi mogao zamjeriti {to ga, u nemogu}nosti reproduciranja izvornog imena, nazivamo prepoznatljivo - Zin. Zinov brod ulazi u orbitu planete 00235 vlastitog sazvije`|a s kojom je njegova planeta u prijateljskim odnosima. Poslala ga je vlada njegove planete kao pomo} spasila~kim ekipama za osloba|anje nekoliko astronauta ~iji se brod uslijed kvara naprosto rastalio prikovav{i astronaute u neku vrstu kukuljice od neprobojnih materijala nalik na prozirnu plastiku. Zin je prvi stigao na dohvat astronautima koje je trebalo, skupa s ~ahurom, prebaciti u brod na sigurno. No Zin, umjesto da ih uvu~e u brod, prihvativ{i ~ahuru nespretno, po~ne otkidati komade za{titnog materijala. Gr~e}i tijela u samrtnom gr~u astronauti su poumirali kao li~inke, a spasila~ka ekipa njihove planete u trenu je dobila naredbe – uni{titi Zinov brod. No, Zin je ve} u minijaturnoj spasila~koj kapsuli bje`ao od svog broda koji je bio uni{ten u hipu. Na sveu~ili{tu u gradu K. odr`avao se me|unarodni znanstveni skup o utjecaju globalizacije na zemlje u tranziciji s posebnim osvrtom na antiglobalisti~ke pokrete. Studenti, sveu~ili{ni profesori, predava~i, slijevali su se prema ogromnoj polukru`noj dvorani za konferencije pred kojom se, du`inom ~itavog zida sjajila reljefna trodimenzionalna karta svijeta s obilje`enim zonama globalizacije i antiglobalizacije. Marko, student ekonomije, prije|e pogledom kartu prije negoli }e u}i u dvoranu i letimi~no pomisli koliko su se organizatori razbacivali novcem, vjerojatno djelomi~no uzetim i iz studentskog fonda. Profesori stranih fakulteta ljubomorno su se osvrtali za kartom nevjerojatne veli~ine i kvalitete za tako malu i siroma{nu zemlju. Kad su svi u{li u dvoranu, Zin je odabrao – osobito mu se svidjela djevojka duge crvene kose (netko ju je u gu`vi zvao - Paola) te, neprimjetno skliznuv{i s trodimenzionalnog reljefa na zidu, poprimi obli~je koje mu se dopalo. Marko je me|u zadnjima iza{ao na pauzu u prepuni foaje. Gurao se me|u gusto raspore|enim ljudima koji su pu{ili, teoretizirali i pili ogromne koli~ine

Srce

33

kave. Koncentracija je padala, bli`ilo se vrijeme ru~ka. Marko je pogledom tra`io... ‘’Paola! Nije te bilo na po~etku!’’ ‘’Malo sam zakasnila!’’ - Paola sjaji nevjerojatnim sjajem. Na umjetnom svjetlu, u oblacima dima, djeluje poput slike obra|ene do savr{enstva. ‘’Digla si se u pet sati da bi ovako izgledala. To je u redu, s obzirom na koli~inu mu{karaca u dvorani.’’ ‘’O, neee! Ovako izgledam zbog tebe. Stalo mi je do tebe i to dovodi do kemijskih reakcija u mojim stanicama koje osloba|aju feromone i stimuliraju...’’ Marko je potpuno zate~en. Paola ga mjesecima naizmjence podgrijava i pothla|uje, jednako kao i nekolicinu drugih. Ovakvo priznanje! Ona zapravo pravi budalu od njega. ‘’Paola, pri~a{ koje{ta. Jesi li za kavu?’’ ‘’Danas te ja ~astim!’’- i suvi{e spremno za jednu Paolu donosi Marku kavu. ‘’Slavit }u dan kad je globalizacija do{la do nas!’’ – Marko je seksualno uzbu|en i to je potpuno nova dimenzija za Zina, vi{espolca s neseksualnim na~inom razmno`avanja. Zin se razigrava, zanima ga dokle mo`e i}i u stimulaciji. (U stvarnom Paolinom kodu na{ao je uputu – fascinirati Marka). Zin zaista ima na~ine za fascinaciju. Poprili~no nevi|ene na humanoidnoj planeti Sun~evog sustava. Pauza se bli`i kraju, a Marko je na vrhuncu Paoline neo~ekivane stimulacije. Smiju se, dogovaraju se za poslije. Marku se vrti pred o~ima, ve} vidi intimnu ve~eru, ~uje glazbu, svla~i Paolu, bljeskovi gole ko`e... ‘’Marko, {to bi ti rekao kad bih ti poklonila ne{to sasvim osobno, ne{to posebno, {to jo{ nikad nikom nisam poklonila?’’ ‘’Ja?... meni!... bio bih lud za tobom!’’ – Marko je sasvim otpustio ko~nice. U tom trenu Paola ugleda u gu`vi – Marka, dijametralno suprotno od mjesta gdje je stajala. Nije ga tra`ila ~itavo jutro, bilo je zanimljivih gostiju, ali sad joj pogled slu~ajno pada na Marka koji se blesavo smije nekoj djevojci duge crvene kose (kao ja! svinja!) le|ima okrenutoj. Paola voli mu{karcima pokvariti zadovoljstvo i korakom dugih nogu odlu~no grabi prema nasmijanom paru. U sekundi Marko skrene pogled i smu}en od zaprepa{tenja vidi pred sobom - Paolu. U otvorenoj {aci nalazi mu se prekrasno izra|en crveni predmet neobi~nog, krhkog materijala – srce. Zanijemiv{i u ~udu, ni pomaknuo se nije kad je Paola zgrabila srce iz njegove ruke i bijesno rekla: ‘’Za mene je? Ne la`i, dobio si ga od druge cure, vidjela sam!’’ (Zin, na`alost, ne mo`e dosegnuti su{tinu jedinstvenosti ‘’ja’’). I dok se usporena Markova motorika stigla razbuditi iz {oka, Paola je jednim stiskom ruke zdrobila srce. Krrrc! Prepukle su fine strukture bi}a... Crveni komadi}i popadali su po podu. Struktura razorenog bi}a u trenutku metamorfoze ne da se lako popraviti. Samoregeneracija je nemogu}a. Popraviti ga mogu samo pripadnici iste vrste ula`u}i u njega svoje preobrazbe. No, vjerojatnost da Zina uop}e tra`e i to ovdje, zdrobljenog u {aci, bila je ne ve}a od tra`enja zrnca pijeska u svemiru. Zin je, u trenutku prije samog ~ina razaranja, ostao zate~en brzinom emocionalne reakcije humanoida koji u sekundi mogu zdrobiti ne~ije srce nespremno za metamorfozu.

Tanja Radovi} BITI ONI - BITI MI
Kada su iz pravca sazvije`|a Alfa Centauri po~eli stizati visokodiferencirani signali civilizacije koja je `eljela stupiti u kontakt, ljudsko dru{tvo je ve} bilo dovoljno razvijeno da bez panike prihvati izvjesnost me|usobnog dodira. Dotad netaknuta, Zemlja se za~ahurila u svoju jedinstvenost i usamljenost u poznatom svemiru, tako da je objava druge inteligencije do{la jednima kao radost i povod za slavlje, a drugima kao ksenofobija, egocentri~ni razlog za strah. Po~injale su prognoze, otvarale se kladionice, industrija zabave je naprosto pomahnitala, puk se pripremao za kontakt kao za hazardnu igru i karneval, dok su se vladine, nevladine i vojne organizacije vrlo burno pripremale svaka na svoj na~in. Poruke koje su pristizale odavale su miroljubivost i nesumnjivo vi{i stupanj inteligentnog razvoja od ljudskog na {to su pametni odahnuli, a ograni~eni po~eli zavidjeti. Gospodarstvenici su o~ekivali dobivanje novih resursa i utrku za tr`i{te, a pustolovi radost otkrivanja. Takti~no pustiv{i stanovni{tvo Zemlje da se privikne i proradi ~injenicu da vi{e nije samo u ogromnom crnom svemiru, Centauri (tako su ih ljudi prozvali u `argonu) su pustili vijest da }e kroz neko vrijeme sti}i njihov brod na Zemlju. Navo|en s njihove planete, bez posade. Vijest je odjeknula trenuta~no, kao i sumnje: brod-oru`je? brod – biolo{ka bomba? Odmah su po~ele pripreme specijalnih vojnih postrojbi - za svaki slu~aj. Duga povijest ratova na Zemlji dovela je do toga da ljudi razumiju i o~ekuju jezik sile. Nakon kra}eg vremena, uslijedila je vijest da brod dolazi po nekoliko pripadnika najinteligentnije vrste na Zemlji i jednog pripadnika ni`e vrste koje }e kao goste odvesti na svoju planetu i vratiti nazad u najkra}em mogu}em roku. Vrlo su precizno naveli cilj i na~in tog gostovanja: me|usobno upoznavanje vrsta kroz razmjenu darova. Pritom bi zemaljska inteligentna vrsta poslu`ila kao obostrani prijenosnik posebnih darova: jezika, misli, osjetljivosti, `ivota i iscjeljenja obiju vrsta. Hitno su sazvana najvi{a vladina tijela na nivou ~itave Zemlje. Pokrenuti su antropolozi, evolucijski biolozi, biotehnolozi, geneti~ari, jezikoslovci, psiholozi, stru~njaci za kodove i simboli~ka zna~enja. Tisu}ljetni izolacionizam jedine inteligentne vrste u poznatom svemiru nije lako u~initi propusnim. Nesigurnost i trema po prvi puta uzdrmali su samouvjerenost Zemljana. Tim vi{e {to je nepoznata civilizacija pokazivala izrazitu tehnolo{ku prednost {alju}i na Zemlju izvanredne podatke o izgledu, postanku, starosti i sastavu dubokog svemira.

Biti oni - biti mi

35

Nakon pristanka Zemlje na zajedni~ki poduhvat, postavilo se pitanje - koga i po kojim kriterijima odabrati? No, ljudi nisu morali suvi{e premi{ljati – Centauri su zatra`ili - po tri ista predstavnika unutar vrste s visokim stupnjem inteligencije, visoke sposobnosti mi{ljenja i osjetljivosti, s izvanrednom sposobno{}u usvajanja jezika. Izbor je bio razmjerno jednostavan. Tri `ene i tri mu{karca – svim istim predstavnicima vrste, prema zahtjevima Centaura, nadjenuta su za tu priliku ista imena – `ene su dobile ime Eva, a mu{karci Adam. Jedna od Eva zamolila je da ni`a vrsta za koju nije bilo posebnih zahtjeva, bude njena ku}na ljubimica. Zvala se Salome i vjerojatno je duhovita koincidencija s imenima bila presudna {to je maca Salome zapo~ela pripreme za putovanje svemirom. Zemlja je zakuhala. Nije bilo TV kanala gdje se nije vrtjela ista tema. Tih dana najgledaniji je bio ameri~ki reality shaw “Na ve~eri s Centaurima” u kojem je prosje~na ameri~ka, europska, azijska obitelj ugo{}avala u vlastitom domu ‘’vanzemaljce’’ najraznolikijih izgleda i pona{anja. I u najneobi~nijim kombinacijama uvijek je to podsje}alo na susrete zemaljskih rasa. ^ovje~anstvo se u ubrzanom te~aju poku{avalo osloboditi netrpeljivosti, ali spontane reakcije doma}ina za stolom bile su slika i prilika ljudskog sa`alijevanja, paranoje, pretvaranja i homocentri~nosti. ^ovje~anstvo je u`ivalo gledati sebe u ogledalu drugih. Nije se moglo nasititi. U ogromnom, povijesno nezapam}enom i{~ekivanju, uzbu|enju i strahu ~itava se Zemlja digla na noge kad je u o~ekivano vrijeme stigao brod Centaura. U potpunoj be{umnosti i jednostavnoj, bijeloj svjetlosti pristala je ~udesna, naizgled krhka konstrukcija nepoznatog materijala i ostala lebdjeti ne doti~u}i se tla. Pojava je bila sna`nija od bilo ~ega {to se na Zemlji moglo vidjeti. Ljudi su plakali, {irili ruke, molili, vri{tali od sre}e ili se naprosto skamenili. Poruke pozdrava i dobrodo{lice primljene su obostrano. Centauri su se obra}ali bezvu~no; u zra~nom prostoru oko broda lebdjele su trodimenzionalne slike i pisma, na jezicima Zemlje. Ozvu~enje i ogromni hologrami Zemljana u programu za do~ek djelovali su kao mehani~ke dje~je igra~ke naspram ~udesnih atmosferskih slika putovanja svemirom koje su pokazivali Centauri. Zamolili su odabrane vrste da se pribli`e brodu. Prema izri~itim naputcima Centaura {estero ljudi i jedna ma~ka bez ikakve opreme i predmeta pribli`ili su se brodu pra}eni savr{enim mukom milijuna zadivljenih stanovnika Zemlje. Diljem Zemlje ljudi su na nebu mogli vidjeti slike odabranih ljudi kako lagano ulaze u svjetlost, zatim po~inju kliziti i nestajati u brodu. Centauri su se zahvalili, obe}ali skori povratak ljudi i lagano otklizali u nebo. Nakon i{~eznu}a broda Zemljani su potpuno za~arani ostali stajati kupaju}i se u svjetlosti, gledaju}i slike koje su jo{ dugo lelujale na nebu. Život na Zemlji, temeljito razbu|en izvanzemaljskim do{a{}em, nakon nekog vremena vratio se svojim uobi~ajenim problemima i konfliktima, ali s uhom postavljenim za oslu{kivanje vijesti iz svemira. Stizale su vijesti da su obje gostuju}e vrste dobro i da svi uzajamno u~e. Centauri su primijetili da }e prote}i ne{to vi{e vremena od planiranog jer nisu znali koliko traje proces u~enja kod

36

Tanja Radovi}

Zemljana. Za ljude je u~enje bio proces postepenog slaganja manjih djeli}a znanja uz ponavljanje, a kod Centaura - trenuta~an i potpun uvid. Brod se vratio u okviru i{~ekivanog vremena. Iz broda - svjetlosne tvorevine nje`no su izronili ljudi i ma~ka, nestvarni u svjetlosti, a onda opet tako obi~ni kad su dotakli zemaljsko tlo. Brod je, uz izraze zahvale i po{tovanja, odmah otplovio u svemir. Eve, Adami i Salome do`ivljavali su ovacije - ~itavo ~ovje~anstvo stajalo je na nogama - ovaj put za njih. ^ovje~anstvo obo`ava svoje heroje. No, putnici su odmah, opreznosti radi, preba~eni u karantenu. Zemlja je uzavrjela od znati`elje. U kladionicama su se novci doslovce prelijevali. Javna konferencija za {tampu prenosila se diljem planete. Na prvo i osnovno pitanje kako izgledaju Centauri milijuni kladionica utr`ili su gubitak - Zemljani ih uop}e nisu vidjeli! Eve i Adami su tra`ili susret, no Centauri su dali odgovor: “Jo{ ne; duga izolacija vas Zemljana od drugih vidova `ivota urodila je podsvjesnim otporom i previ{e sna`nim antropocentri~kim pri`eljkivanjima uslijed ~ega odga|amo fizi~ki susret. Mora sazrjeti generacija koja }e pro}i proces u~enja i stjecanja darova da bi se suo~ila s punim obli~jem na{e vrste. Kada do|e taj trenutak, pokazat }emo se izravno.” (biti oni-biti mi - tako su se izrazili). Ogromna znati`elja Zemljana ispuhala se kao balon. ^ovje~anstvo je dobilo pljusku. Svima se sad ~inilo da su Centauri ne samo superiorni, nego i bezrazlo`no arogantni. Naglo su pale simpatije za Centaure pred kolektivnim negodovanjem ljudi kojima je uskra}eno ono bitno - zbog nedoraslosti. Zemljani ne vole kada netko iskori{tava svoju prednost. Podnijeli bi razne oblike aliena i ~udovi{ta - smatrali su da nisu bez ma{te i hrabrosti. Na do~eku broda mogli su se vidjeti kostimi i maske iz najlu|e ma{te. Zemljani sebe smatraju hrabrom vrstom koja je zahvaljuju}i tome pre`ivjela. (Ali i ta{tina je tome pridonijela.) Jako uvrije|eni okrenuli su le|a Evama i Adamima kao da su oni za to krivi. Stvorilo se javno mnijenje, podupirano medijima, da nisu dobro predstavili vlastitu vrstu. Zamjerili su se na takav nekakav na~in da im se doma}ini nisu htjeli ni pokazati. Sramota za Zemlju. I tako su se svemirski putnici ubrzo na{li isklju~ivo u rukama stru~njaka, izvan o~iju javnosti. Eve, Adami i Salome provodili su dane u karanteni. Nosili su neko unutra{nje svjetlo, neovisno od svega {to se oko njih doga|alo. Djelovali su djelomi~no odsutno u odnosu na stvarnost koja ih je okru`ivala. Blistali su, ispunjeni zagonetnom sre}om. Iznosili su darove koje su dobili pred znanstveni konzilij stru~njaka vode}ih znanosti i tehnologije te predstavnike vlada. Ni{ta materijalnog nisu donijeli sa sobom. Nisu vidjeli ni jedan upotrebni predmet Centaura. Boravili su u izoliranom prostoru, bez doticaja s prirodom i okolinom u kojoj `ive Centauri. Obra}ali su im se telepatski, tako su im i prenijeli ~etiri iznimna dara: dar jezika, dar iscjeljivanja, dar telepatije-empatije i dar novoga `ivota. Njihov boravak na planeti Centaura sastojao se uglavnom od telepatskog dubokog uvida i usvajanja ovih posebnih darova. Hranili su ih pomo}u nekog oblika transfuzije, pranje tijela sastojalo se od neke vrste zra~ne kupke, spavali su malo. Vrijeme im je protjecalo u dubokom telepatskom transu. Eve i Adami pokazivali su sa zanosom ~udesna umije}a.

Biti oni - biti mi

37

Za po~etak su se koncentrirali na telepatski trans. U potpunom miru i ti{ini razmjenjivali su misli i osje}aje. Nakon desetak minuta svi su istovremeno prekinuli nevidljivu komunikaciju i po~eli se smijati odu{evljeno i puno nezaustavljive radosti. Ozbiljnim, koncentriranim stru~njacima pri~ali su naizmjence, brzo i ekstati~no o ~emu su “razgovarali”. U danima koji }e uslijediti zatvarat }e ih u odvojene prostorije i testirati njihovo sporazumijevanje. Lingvisti su im zadali njima dotad nepoznate jezike - baskijski, svahili i rumunjski. Eve i Adami pritom su se povezali telepatski, podijelili gradivo izme|u sebe, uvidjeli svatko svoj pojedina~ni dio te zatim me|usobno razmijenili djeli}e znanja i sklopili cjelinu. Gotovo simultano usvajali su leksik, gramatiku i sintaksu i zapo~injali me|usobno razgovarati. I to sve u nevjerojatno kratkom vremenu sat vremena za solidno znanje svakog jezika. Jedino jezik Centaura nisu mogli pokazati. Niti jedna rije~, niti jedan pojam centaurskog nije im bio predo~en. Dar iscjeljivanja pokazali su prave}i skalpelom na vlastitoj ko`i male ranice koje su zatim brzo iscjeljivali jednostavnim dodirima ruke. Krv bi se vra}ala u ranu i tkivo se nao~igled zatvaralo i sljepljivalo bez o`iljaka. Znanstvenici, a osobito vladini izaslanici pokazali su krajnju suzdr`anost i oprez i nisu htjeli da se s tim ide u javnost. Darovi su bili dirljivi, ~udesni i dragocjeni. Trebalo je pri~ekati, vidjeti koje su pravne osnove za za{titu svemirskih putnika i dobivenih darova. Centauri su ih dali na kori{tenje ne poznaju}i ljudsko dru{tvo. Znanstveni tim odlu~io se za daljnja slo`ena testiranja, a predstavnici vlada koji su ubrzo zatim napustili karantenu - za prikrivanje do daljnjeg. ^etvrti dar svemirski putnici nisu mogli pokazati. Kao da i njima samima nije bio do kraja jasan; govorili su da treba pri~ekati. Eve i Adami nisu imali za to nikakvo obja{njenje. Nakon mjesec dana karantene {ti}enici su trebali ponovo pro}i zdravstvene preglede. Svi su bili dobrog zdravlja. No, pokazalo se da su sve tri Eve imale na trbuhu izraslinu veli~ine jaja koju su pre{utjele. Internist se zbog toga ozbiljno naljutio i odmah ih stavio na magnetsku rezonanciju abdomena. Snimke su pokazale dotad nevi|ene tvorbe - fetuse, za~ahurene u neku vrstu kukuljice, pri~vr{}ene za trbu{nu stjenku. Internist je sazvao konzilij i zalo`io se za hitne operacije odstranjivanja opasnih, ~udnovatih trudno}a. Evama je re~eno da su u `ivotnoj opasnosti i da }e im hitno operirati “tumore”. Uhvatili su ih u zbunjenosti. Kada su ih stali pripremati, po~ele su ridati i otimati se. Vikale su da nose dar novoga `ivota i da ih se ne smije dirati. Adami su trenuta~no dojurili, postavili se uza njih, bezglasni i neumoljivi, kao `ivi zid. ^ak je i Salome dojurila, nakostrije{ila se i pokazala pand`e, spremna na skok. Doktori su morali odstupiti i dozvoliti da se stvari odvijaju same po sebi. Znanstveni tim zapao je u krizu. Komunikacija s Evama i Adamima postala je puna nepovjerenja. Trebalo je pratiti nepoznate trudno}e i izvr{iti nikad izvedene poro|aje, a ne ugroziti `ivote. Dvije Eve bile su neudane i bez djece do tada, a jedna je imala obitelj. Odlu~eno je da svi do daljnjeg ostaju u karanteni, a obitelj udate Eve ne}e zasad obavijestiti o budu}oj prinovi. Iako mo`da nisu imali pravo pitati tko je otac kojega djeteta, doktori su ipak pitali. Eve

38

Tanja Radovi}

su bile iznena|ene kako doktori ni{ta ne razumiju. Izri~ito su tvrdile da nije bilo nikakvih seksualnih dodira me|u njima. Udata Eva, s odraslom djecom, u ranim pedesetima, ve} je zavr{ila s menopauzom. Kako doktori ne shva}aju da je dar potpuno neseksualan? Eve su se {alile da su se napokon iskupile za isto~ni grijeh i dobile bezgre{no za~e}e na dar. Centauri su ili vrlo pa`ljivo prou~ili kulturu Zemljana ili su bili duhoviti. Eve su se vratile u stanje prvobitne ~isto}e. Doktorima nije bilo do {ale i pratili su trudno}e fanati~nom pomnjom. Nadali su da se radi o kloniranju. Fetusi su poprimili oblik ljudske djece i odli~no su se razvijali u svojim kukuljicama {to je doktorima donijelo znatno olak{anje. Sumnje su bile nebrojene. Fetusi su suvi{e brzo rasli. Mno{tvom sitnih poveznica, kao korjen~i}a bebe su uzimale od majki potrebne sastojke za `ivot. Eve su izgledale odli~no, a bile su sjajno raspolo`ene, sigurne u ono {to se doga|a. Telepatijski su se u`ivljavale u me|usobne osje}aje i u`ivale u maj~instvu. Adami su stalno bili uz njih, izuzetno predani. Od silnog uzbu|enja doktori na Salome nisu obra}ali pa`nju. Tek kad je dobila pove}e zadebljanje na trbuhu pregledali su je i na{li kukuljicu s tri izvrsno razvijena ma~i}a. Salome, koja je na put oti{la bez trudno}e, a na planeti Centaura te{ko da je dobila odgovaraju}eg mu`jaka, bila je najbolji dokaz bespolnog za~e}a. Bebe su brzo napredovale. ^ahure na trbusima postale su velike i ro`nate. Kako doktori nisu mogli to~no predvidjeti termin poroda, izmjenjivali su se na de`urstvima. Adami su bili u stalnom telepatijsko-empatijskom dodiru s Evama i saznavali o stanju fetusa. ^inilo se da fetusi tako|er oda{ilju svojevrsne signale. Doktori i veterinari postajali su nervozni od neizvjesnosti i naga|anja, od toga {to im Eve i Adami ni{ta ne `ele re}i. Za ovo nisu bili pripremljeni, nisu imali poznatih na~ina, ni poznatih sredstava. Prva Eva dobila je bolove u trbuhu srednje ja~ine. Adami su primili signal i pri{li Evinom trbuhu. De`urni doktori tako|er priska~u, ali ih Adami odlu~no i obazrivo odbijaju. Salome mijau~e i vrlo uzbu|eno kru`i oko Eve. Doktori ostaju nijemo stajati. Jedan Adam polako otkida ~ahuru, dok drugi istovremeno zacjeljuje tkivo ne dopustiv{i ni kapljici krvi, ni trun~ici bola da napusti `enino tijelo. Tre}i Adam prihva}a ~ahuru koja se kida i pa`ljivo razmotava njen sadr`aj. Sve izgleda kao u usporenoj mimskoj predstavi savr{enih pokreta. Doktori su hipnotizirani prizorom. Salome tako|er o~arano gleda. Iz ~ahure se pomalja prekrasno mu{ko djete{ce. Veliko, razvijeno kao da ima mjesec dana, ~vrsto. Ne pla~e, bistro gleda i odmah navaljuje sisati. Eva i Adami likuju, razmjenjuju radost telepatski. Prilaze druge dvije Eve i svi se bezglasno vole. Salome se umiljava. Doktori pokunjeno, postrance stoje, bez rije~i im prilaze i pru`aju ruku. Druga Eva rodila je sljede}i dan na isti na~in, tako|er vrlo napredno i lijepo mu{ko dijete. Doktori su morali odbaciti teoriju o kloniranju. Genetske analize ostavit }e za kasnije. Trebalo je do~ekati jo{ jednu ljudsku bebu i tri ma~je.

Biti oni - biti mi

39

Tre}a Eva postala je nestrpljiva. Dani prolaze, a porod nikako da krene. Prva se oglasila Salome. Adam nje`no uzima ma~ku i po~inje je pora|ati. Gotovo istodobno po~inju se javljati bolovi tre}oj Evi. Druga dvojica u savr{eno sinkroniziranom pokretu i miru pora|aju dobro razvijenu, ljupku i `ivahnu djevoj~icu. U isto vrijeme dolaze na svijet tri preslatka, velika i ~vrsta ma~i}a. Odmah se osovljavaju na no`ice i sasvim bistro gledaju. Doktori, otpustiv{i kona~no paniku koja ih je cijelo vrijeme pratila, plje{}u, vi~u: “Bravo!” ^ini se da }e radost u ljudskom i `ivotinjskom dru{tvu postati bezgrani~na. Kad su se malo sti{ali uzvici odu{evljenja, za~uli su se ~udni zvuci. Odjednom, kao da ih je netko sasjekao, doktori u{ute. Prekrasna ljudska beba koja tako bistro trep}e dra`esnim okicama, ispu{ta neobi~ne zvukove… Po~inje se glasati. Mijau~e jasno i glasno kao prava pravcata odrasla ma~ka - nimalo ljudski. A zatim kretnjama ma~ke malim jezi~kom stane lizati svoju majku. Majka se nimalo ne ~udi - odgovara joj savr{enim ma~jim glasom. Adam se pridru`uje i mijaukne ne{to. Prizor je intiman, nje`an i krajnje bizaran. Trenutak traje vje~no. Prekida ga drugi Adam koji sav ozaren u ruci dr`i divno mladun~e ma~ke koje pla~e ljudskim glasom i - govori!… govori kristalno razgovijetno: ma-ma, ma-ma, ma-ma!… Vladini izaslanici pojavljuju se ubrzo nakon zadnjeg poro|aja. Predstavljena su im novoro|ena bi}a. Ni `ilica se nije pomakla na njihovim mirnim licima pri pogledu na ljepotu, neobi~nost i intimnost prizora novoro|enih ljudskih i ma~jih beba, njihovih majki i trojice mu{karaca. Vlada savr{ena telepatska radost prekidana povremenim glasanjem `ivotinjskog, ljudskog i nepoznatog jezika. U zraku se mogu osjetiti iskrice pr{tavog elektriciteta. Ljudi i `ivotinje prisno i simultano izmjenjuju predivne glasove Zemlje i svemira. Doktori su zbunjeni i ganuti; potpuno su odbacili profesionalnu distanciranost pona{aju}i se privatno i prijateljski. Nisu svjesni da ne smiju podlegnuti osje}ajima i {armu centaurskih tvorevina `ivota (`ivotvorina). Dok su se ra|ale bebe, Centauri su poslali opse`ne prikaze o istra`ivanju genske karte `ivih bi}a u poznatom svemiru. Nakon posjete Zemljana dobili su definitivnu potvrdu o ljudskoj vrsti - potpuno neponovljivoj, nepoznatoj, mladoj, samonikloj u postoje}em svemiru, izvanrednoj za osna`ivanje starih `ivu}ih i ne`ivu}ih inteligentnih vrsta u svemiru. (Ljudska ta{tina je kona~no dobila metafizi~ki smisao, ‘’svemirsko’’ opravdanje za egocentrizam.) Nova bi}a, objasnili su, prijenosnici su ukupnih darova: centaurskih - telepatije, dara jezika i iscjeljivanja te zemaljskih - ljudskih i `ivotinjskih nagona, u ostalom svemiru nepoznatih kategorija. Centauri su Zemlju vidjeli kao budu}i rasadnik darova ~itavog svemira. Vode}e vlade svijeta na to su trenuta~no reagirale - bespogovorno je zatra`eno na nivou cijele Zemlje obustavljanje svih genetskih preina~avanja, terapija i pokusa. Svi zna~ajni ljudi svijeta hitno su pozvani da pohrane svoju DNK u dobro ~uvanu, zape~a}enu genetsku banku, otpornu na sve poznate na~ine

40

Tanja Radovi}

uni{tavanja. Javnost nikada ne}e vidjeti geneti~ke prikaze Centaura. Zabranjena su putovanja na druge planete. *** Mala maca, Salomina k}er dobila je injekciju. Klonula je odmah dozivaju}i svoju majku sve slabijim ljudskim glasom. U udaljenoj prostoriji karantene Salome mijau~e, uznemireno grebe po vratima. Dvoje njenih ma~i}a pla~u. Adami i Eve, u dubokoj zabrinutosti, osje}aju da se ne{to zbiva. Dok veterinari i doktori osje}aju `alost i strahotu svog ~ina, Centauri primaju poruku smrti. Ugasio se telepatski kanal darovanog bi}a. Nakon mu~nog ~ina doktori smiju napustiti karantenu. Ve} mjesecima nisu vidjeli obitelji. Odlaze `urno, da se ne bi morali stidjeti. Za njima se zape~a}uju vrata. Tri mu{karca, tri `ene, jedna ma~ka i pet beba ostaju prevareni i o~ajni, u napu{tenim prostorima karantene. Uskoro potom sti`e na Zemlju ~vrsta poruka: “Vi ste nas ve} vidjeli. Žao nam je, ali ljudska vrsta za izravni kontakt (biti oni-biti mi) jo{ ni pribli`no nije spremna. Da znate gledati, vidjeli biste. Oduzet }e vam se dar stvaranja novoga `ivota.” Nova bi}a `ivjela su vrlo nestabilnim metabolizmom nekoliko mjeseci i umrla prirodnom smr}u. Centauri vi{e nikada nisu kontaktirali sa Zemljom niti se pojavili za vrijeme zemaljskog bilje`enja povijesti. Niti jedna vrsta vanzemaljskog `ivota vi{e nije primije}ena na Zemlji. Na zemaljske pozive oglasio se samo duboki, pusti, gluhi svemir.

Miljenko Kosijer GRAH

Ne zadovoljavaju}i se vlastitim statusom, vlastitom sudbinom, poslom koji je radio, pla}om koju je za taj posao primao, okolinom koja je bolje `ivjela od njega, prijateljima koji su to sve manje bili, rodbinom koja se posve otu|ila, Mi{ku je jedne tople, proljetne travanjske ve~eri, dok je gledao Dnevnik, pala na um sjajna zamisao. Odlu~io se isfolirati da je iznenada poludio i da zbog toga vi{e nije sposoban za bilo kakav rad. Krajnji cilj te njegove fantasti~ne zamisli je bio da ga po{alju u invalidsku mirovinu, kao i njegovog prijatelja Kibu, koji, otkada je u invalidskoj mirovini, svaki dan {e}e svojeg crnog pudla, obilazi kafi}e i svima se hvali da s osam razreda {kole, ne{to ratnog i jedanaest godina radnog sta`a, ima tri puta ve}u mirovinu od svoga strica Ive, diplomiranog ekonomiste s punim radnim sta`om. Da se Mi{ko ba{ i nije morao puno truditi da doka`e svoju nenormalnost, vrlo bi nam lako mogla potvrditi njegova majka Jelica. Ona je svoga sina oduvijek smatrala malko ~udnijim od ostale djece. Glavni doga|aj koji joj je to i potvrdio, zbio se je onog dana kada je Mi{ko prvi puta svojim rukama dohvatio “^udnovate zgode {egrta Hlapi}a”. Otada, pa sve do dana{njih dana, nije pro{ao tjedan, a da Mi{ko barem jednom nije pro~itao tu krasnu knjigu na{e Ivane Brli}-Ma`urani}. Na kraju svakog ~itanja, Mi{ko bi se obavezno rasplakao i ne bi prestajao plakati sve dok ga majka nije polila s vr~em hladne vode. Gospo|i Jelici nije preostajalo ni{ta drugo nego da, gotovo poslije svakog ~itanja, uplakanog i mokrog Mi{ka odvede doktoru. Zbog tako ~estih posjeta, Mi{ku su otkrivene i, kasnije izlije~ene, mnoge anomalije, a zbog tako ~estih polijevanja, zaradio je kroni~nu upalu sinusa. Jedino {to je Mi{ka jo{ zanimalo, osim Hlapi}a, a {to se je moglo pro~itati, bila je potraga za porijeklom njegovog prezimena. Negdje je pro~itao da prezime Lindenbruden poti~e iz Belgije. Zatim je u jednom ~lanku pro~itao podatak da se, po~etkom pro{log stolje}a, negdje na jugu Finske, a akon {to je prona{ao svoju `enu nabijenu na ud svog maloljetnog ljubavnika, ubio doktor Milo von Lindenbruden. Taj ~lanak i ne bi bio toliko zanimljiv da na kraju nije pisalo da je to bio posljednji von Lindenbruden u Finskoj. Jo{ je samo jednom, Mi{ko nai{ao na ~lanak koji je spominjao njegovo prezime. Tada je saznao da prezi-

42

Miljenko Kosijer

me Lindenbruden potje~e iz Gr~ke i da je nastalo spajanjem dvaju prezimena, Lindeanus i Brudentas. Podatak o tome kako su se i za{to spajala ta dva prezimena, Mi{ko nije nikada prona{ao, kao {to nikada nije prona{ao niti jednog slova o tome kako su, kada i iz kojeg razloga Lindenbrudeni do{li u Hrvatsku. Lindenbruden je bilo djevoja~ko prezime Mi{kove majke Jelice. Mi{ko ga je nosio od trenutka kada se je gospo|a Jelica razvela od njegovog oca. Nosio ga je od ro|enja. Gospo|a Jelica se sada preziva Lovrak. Lovrak je prezime njenog drugog mu`a, Mi{kovog o~uha Mate. Mi{kov o~uh Mate je poginuo prije mnogo godina kada je, vra~aju}i se s posla, pijan pao sa svoga motori}a. Nesre}a je bila u tome {to je jadni gospodin Lovrak pao, u kanal s desetak centimetara dubokim blatom, na lice. Jadnik se ugu{io. Kada se je to dogodilo, Mi{ko je navr{io tek sedam godina. Otada, pa sve do dana{njih dana, gospo|a Jelica slu`beno nije imala niti jednog mu{karca. Nekoliko dana otkako mu je na um pala genijalna zamisao, Mi{ko ju je odlu~io sprovesti u djelo. Zatvorio se u sobu, dohvatio Hlapi}a i stao ~itati. Nakon {to je, po tko zna koji put, pro~itao knjigu, zaplakan je i u jecajima oti{ao u obli`nju birtiju. U birtiji je naru~io dva piva i dva konjaka. Kada je popio, naru~io je dva gemi{ta i dupli pelinkovac. Kada je i to popio, naru~io je kru{kovac s mlijekom. Popiv{i do kapi kru{kovac s mlijekom, Mi{ko se popeo na stolac i po~eo recitirati “Dva dinara dru`e”. Kada je si{ao sa stolice, povratio je po nervoznoj i vrlo sisatoj konobarici. Ona mu je zauzvrat uvalila takvu {amar~inu da se je kao poko{en sru{io na prljavi birtijski pod. Uspjev{i se nekako pridi}i i osoviti na noge, Mi{ko je pri{ao {anku i zatra`io jo{ jednu pivu. Bijesna, sisata konobarica ga je poslala u pi~ku materinu i zaprijetila mu svojim de~kom koji je imao dva metra, stopedeset kila, koji je prolupao negdje na rati{tu i kojem je hobi mla}enje takvih idiota. Nakon toga, Mi{ko je dohvatio praznu pivsku bocu, razbio je o {ank i o{trim se staklom, nekoliko puta zarezao po tijelu. Zatim je pao u nesvijest. Omamljen tabletama svih boja, Mi{ko je prvih dana prete`no spavao. Kada se malo privikao i na djelovanje tableta i na okru`enje u kojem se nalazio, po~eo je `ivo, koliko `ivo mo`e razmi{ljati drogiran ~ovjek, razmi{ljati o tome kako }e, ako mu uspije zami{ljeni plan, napisati knjigu pod naslovom “Kako sam vas zajebao”. Knjigu }e posvetiti dobrim ljudima koji }e na jednom mjestu mo}i pro~itati kako jedan obi~an gubitnik, uz malo sre}e, lukavstva, prijevare, podmuklosti, samosnala`enja i glume, mo`e vrlo lako postati dovoljno mlad i dobro situiran umirovljenik. I kao {to to obi~no biva, svaki ~ovjek prona|e sebi srodnu du{u na mjestu gdje nikada ne bi pretpostavljao da }e ju na}i. Tako je bilo i s Mi{kom. On je svoju srodnu du{u prona{ao upravo u bolnici, na psihijatrijskom djelu. Bila je to Velimira Babi}, dvadesetosmogodi{njakinja koja si je, dva mjeseca ranije prerezala vene zbog toga {to ju je pred samim oltarom ostavio slunjski poduzetnik Milan-Mi}o Margarin, a ostavio ju je zato {to je nekako saznao da je Velimirina baka po majci, bila pravoslavka.

Grah

43

Velimira i Mi{ko su se vrlo brzo zbli`ili. Mi{ko ju je tje{io, govore}i kako ona gnjida od zaru~nika nije niti zaslu`io tako lijepu i dobru `enu kao {to je ona, i da }e na kraju on biti taj koji }e po`aliti zbog svega. Velimira bi se crvenjela zbog Mi{kovih komplimenata i zahvaljivala mu pitaju}i se, kako jedan takav zgodan i zdrav mu{karac mo`e zavr{iti u ludari. Red komplimenata, red zahvala, red komplimenata, red zahvala...Ubrzo su se po~eli tro{iti u mu{kom zahodu. Jedino {to Mi{ku nije bilo po volji, za vrijeme boravka u bolnici, bila je ~injenica da su tri puta tjedno, za ru~ak dobivali grah. Ponedjeljkom-grah s kiselim zeljem, srijedom-grah s prisiljenim zeljem, petkom-grah s neprisiljenim zeljem i nedjelja-obavezno grah na salatu. Zbog graha je u sobi bilo stra{no zagu{ljivo, jer su ve}i dio dana prozori morali biti zatvoreni. Mi{ko je prdio svakominutno. Prdio je poput vi{ecjevnog raketnog baca~a. Na njeno veliko iznena|enje i Velimiri se je znalo tu i tamo omaknuti. Ona je djelovala vi{e poput haubice velikog kalibra, napunjenog najgorim i najrazornijim bojnim otrovima. Tko bi rekao, razmi{ljao je Mi{ko, `ensko pa pr|e da ne mo`e gr|e. Stalno upra`njavanje graha, Mi{ka je nagnalo da Velimiri pri~a o svom djetinjstvu, koje je isto tako bilo obilje`eno, barem {to se jela ti~e, grahom. Pri~ao je kako su, nakon smrti gospodina Lovraka, majka i on ostali `ivjeti u dvosobnom stanu od {ezdesetak kvadrata, a koji je od socijalizma dobio gospodin Lovrak. Pri~ao je kako se je taj stan nalazio iznad velikih, hladnih gara`a, te se za hladnijih dana nije mogao nikako zagrijati, osim ako ga cijelog ne bi polili benzinom i zapalili. Zbog toga je Mi{kova majka svake zime morala kupovati pola bolje {ume drva. Osim sitnih neugodnosti s raznim eko-udrugama, nesretnoj je Jelici kupovanje tolike metra`e drva uni{tavalo sav ku}ni bud`et, koji se sastojao od malene mirovine, na koju je gospo|a Lovrak stekla pravo nakon mu`evljeve smrti. S uni{tenim bud`etom, Mi{ku i njegovoj jadnoj majci nije preostalo ni{ta drugo nego da se hrane samo grahom. Za{to grahom? Pa i on je skupa namirnica, rekli bi mnogi. Zato jer bi im pred svaku zimu veliku vre}u graha slao Mi{kov otac Ruda. On je `ivio na selu i imao je dovoljno graha. Zapravo, vre}a graha je bila neka vrsta alimentacije. Imao je Ruda i mesa, kobasica, {peka, suhih rebara i jo{ nekih mesnih delicija, ali je smatrao da je vre}a graha godi{nje sasvim dovoljna u pomo}i njegovoj biv{oj `eni Jelici u podizanju zajedni~kog im sina. Mi{ko je svog oca rijetko posje}ivao. Ne zato {to ga je mrzio, niti zato {to Ruda nije volio Mi{ka, ve} naprosto zbog ~injenice {to niti Mi{ko niti Ruda nisu stvorili naviku, a jo{ manje potrebu da se posje}uju. Dodu{e, Ruda je nekoliko puta poku{ao uspostaviti bilo kakav kontakt sa svojim sinom, ali uvijek u pogre{no vrijeme i na kriv, teatralan i neprimjeren na~in. Zato su ga, gotovo svakog puta, pijanog odvodili `andari. I Mi{kov otac Ruda se nanovo `enio. Njegova druga `ena se zvala Zlatica. Kako je Mi{ko ispri~ao Velimiri, Zlatica je bila zlatna `ena. Dobra, vrijedna, mirna, odana i poslu{na. Sreo ju je nekoliko puta kad je posje}ivao oca, i vrlo

44

Miljenko Kosijer

mu se dopala. A dopao se i on njoj. No, iako samozatajna i mukotrpna, Zlatica nije mogla dugo izdr`ati Rudina opijanja, ludovanja, batinanja i ostala maltretiranja. Jednog su jutra prona{li njeno be`ivotno tijelo, ~udno iske{enog lica, kako visi u sjeniku. Jedne je no}i Mi{ko usnuo stra{an san. Sanjao je krilate `ene bosih nogu kako doje svoju, jo{ beskrilatu djecu, lebde}i u zraku. Jednoj od tih krilatih `ena dijete je ispalo iz naru~ja. Nije ga niti poku{ala dohvatiti. Dijete je dugo, dugo padalo, sve do trenutka kada se je, snu svojstvenom preobrazbom, pretvorilo u Velimiru. Nad mrtvim se je Velimirinim tijelom skupilo jato krilatih `ena. Mi{ko ih je namjeravao otjerati, ali nije mogao. Bio je op~injen njihovim grudima. U jednom trenutku, o`ivjela Velimira progovara nepoznatim, ne-svojim, mu{kim glasom - Mislim da iz mene ne }e nikada izrasti niti zrno graha... Kada se Mi{ko probudio, potpuno mokar i dezorijentiran, vani je ve} bio dobar dan. Nije mu po{lo za rukom ni da se popi{a, u sobi se je ve} pu{io vru} tanjur ru~ka. Grah s prisiljenim zeljem. Nije mu preostalo ni{ta drugo nego da se slatko, neprisiljeno nasmije. Mi{kov plan nije uspio. Zbog toga je, vrlo depresivan i sklon suicidu, nakon {to je otpu{ten iz bolnice, proveo jo{ nekoliko mjeseci na bolovanju. Zatim se vratio na posao. I dalje je redovito, svakog tjedna ~itao “^udnovate zgode {egrta Hlapi}a”. I dalje bi se nakon svakog ~itanja rastu`io i rasplakao. No, umjesto maj~inog polijevanja hladnom vodom, u normalu bi ga vra}ala te{ka i bolna opijanja. Nakon izlaska iz bolnice, Velimira i Mi{ko su se sastali jo{ samo jedanput. Bio je to slu~ajan susret na gradskom Korzu. Pozdravili su se, pitali jedno drugog za zdravlje, izmijenili jo{ nekoliko rije~i, a zatim po{li svako na svoju stranu. Mjesec dana nakon toga susreta, Mi{ko je na kori starog, bolesnog kestena, u Aleji velikana, opazio pri~vr{}enu smrtovnicu, s koje se slaba{no smije{ila Velimirina slika.

KARLOVA^KI VREMEPLOV

Lucija Benyovsky KARLOVA^KI TISAK 1941. GODINE U povodu 65 godina od po~etka Drugoga svjetskog rata
O Drugom svjetskom ratu, uzrocima i povodima dosta je pisano. Napisane su “cijele biblioteke”, odr`ani su brojni skupovi, a polemike o nekim pitanjima vode se do danas (na primjer o broju `rtava), osobito ako je polemi~ar bio podlo`an ideolo{kim ili politi~kim predrasudama. Jo{ uvijek se analiziraju politi~ke i vojnostrate{ke i takti~ke zamisli, iznose rezultati i pogre{ke, te se ukazuje na razloge za postignute uspjehe ili neuspjehe. Hrvatska je Drugi svjetski rat do~ekala u sklopu Kraljevine Jugoslavije. Osnivanjem Banovine Hrvatske 26. kolovoza 1939. (sporazum Cvetkovi}-Ma~ek) poku{alo se “rije{iti” hrvatsko pitanje s obzirom da su u Kraljevini Hrvati sustavno zbog hrvatstva bili proganjani, zatvarani, ubijani. Drugi svjetski rat zapo~eo je zajedni~kim napadom nacisti~ke Njema~ke i sovjetske Rusije na Poljsku u rujnu 1939. godine. Iako je Kraljevina Jugoslavija 25. o`ujka 1941. pristupila Trojnom paktu, dva dana poslije (27. III) u Beogradu su srpski ~asnici na ~elu s generalom Du{anom Simovi}em uz potporu Velike Britanije izveli dr`avni udar protiv kneza Pavla Kara|or|evi}a. Njema~ka je zajedno sa svojim saveznicama bez najave rata 6. travnja 1941. zapo~ela rat protiv Kraljevine Jugoslavije. Kralj Petar II. Kara|or|evi} (koji je u me|uvremenu progla{en punoljetnim) s ve}im brojem ~lanova Vlade pobjegao je 15. IV. 1941. u inozemstvo, a vojska je kapitulirala 17. travnja 1941. godine. U Zagrebu je 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska Nijemaca i uz njihovu potporu, Slavko Kvaternik u ime poglavnika dr. Ante Paveli} proglasio uspostavu Nezavisne Dr`ave Hrvatske ( NDH).
List Okru`ng komiteta KPH za Karlovac

46

Lucija Benyovsky

Ako prelistamo karlova~ke novine koje su izlazile za vrijeme NDH 1941. mo`e se i{~itati iz svake re~enice ljubav i vjeru za domovinu Hrvatsku. U povodu prve godi{njice NDH karlova~ki gradona~elnik dr. Ante Nik{i} odu{evljeno kli~e: „Ave Croatia! Domovino majko na{a, Ti mora{ danas biti sretna i ponosna, jer smo takovi danas svi djeca Tvoja. Danas je Tvoj prvi jubilej. Prva godina odkad vi{e nisi oznaka za neko pleme niti za neku pokrajinu. Hrvatska jest ve} godinu dana oznaka Nezavisne Dr`ave-Tebe koja si ve} pred tisu}u godina bila tu na tom istom mjestu. Ti si opet Dr`ava i to Nezavisna Dr`ava Hrvatska. Na{a i Bo`ja!” Ratne okolnosti bitno su utjecale na cjelokupan `ivot u gradu Karlovcu. Velike promjene doga|aju se na podru~ju politike, gospodarstva te u nacionalnoj i etni~koj strukturi gradskog stanovni{tva. Promjene su uo~ljive i u izdava~koj djelatnosti. Najve}i dio novina koji je izlazio za vrijeme NDH (dnevnika ili tjednika) bio je strana~ke orijentacije {to dovoljno govori o obilje`ju informiranja javnosti. Nakon osnivanja NDH prestali su izlaziti mnogi listovi, a dolaskom usta{a na vlast osnivaju se novi. Koliki je bio zna~aj promid`be u ratu dovoljno je re}i da je ona isto tako bila ubojito oru`je kao i metak. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sve zara}ene strane pridavale su veliku ulogu tiskovinama. Komunisti~ka partija (KP), koja je od 1920. godine u ilegalnosti, uo~i rata po~inje intenzivnije raditi na agitaciji i propagandi. Na podru~ju Karlovca prije po~etka Drugog svjetskog rata radile su ilegalne {tamparije-tehnike, koje su umno`avale partijsku i marksisti~ku literaturu, pod vodstvom Komunisti~ke partije. Krajem 1939. pa do o`ujka 1940. radila je u Karlovcu partijska tehnika, koja je tiskala parole i letke u predjelu grada koji se zvao Banija u ku}i Riste Konstantinovi}a. Od mjeseca studenog 1940.g. do prolje}a 1941. g. tehnika se seli u dio grada zvan Udbina u ku}u ing. Petrovi}a. I ovdje su se umno`avale parole i leci ali i novine Vjesnik radnog naroda i Srp i ~eki}. U Karlovcu su komunisti koristili za tiskanje partijskog materijala i tiskaru D. D. Karlovac. Poziv KP na ustanak (srpanj 1941) umno`en je u in`enjerskoj kasarni u Karlovcu. U uvjetima ilegalnosti KPJ izgradila je {iroku mre`u svojih }elija, a uo~i i za vrijeme rata KP organizirala je ne samo u Karlovcu nego i u drugim krajevima (Kordun) razgranatu izdava~ku djelatnost i mobilizirala radni~ku klasu u borbi protiv razbija~a radni~kog i narodnog jedinstva, protiv makinacije bur`oaskih politikanata koji su pred nadiranjem fa{isti~kih potpaljiva~a rata spremno prodavali ekonomsku i politi~ku samostalnost Jugoslavije. Sadr`aj je listova u po~etku bio dosta ovisan o uhva}enim radio vijestima, pa dominiraju teme iz evropske vojne i politi~ke situacije. Tako u prvim sa~uvanim brojevima dominiraju teme s isto~nog, njema~ko-sovjetskog rati{ta, te sadr`aji koji se odnose na SSSR, na veli~anje prve zemlje socijalizma, njenih dostignu}a u miru i naporima u ratu, zatim teme o potrebi borbe protiv fa{izma, o izdajniku Paveli}u koji je na{e hrvatske krajeve prodao Talijanima i Ma|arima i druge teme. List Obavje{tenje izdavao je okru`ni komitet KPH za Karlovac, a urednici su bili ~lan CK KPJ Josip Kra{ i sekretar OK KPH za Karlovac Ivo Marinkovi}.

Karlova~ki tisak 1941. godine

47

Iza{la su svega dva broja (u lipnju i srpnju 1941). Objavljivani su kratki prikazi politi~ke situacije, izvje{taji o va`nim politi~kim doga|ajima i radio vijesti. U rujnu 1941.g. izlazi Obavje{tenje s novim nazivom Partizan.Isti urednici u istoj tehnici Okru`nog Komiteta (OK KPH-a) na {apirografu umno`avali su list Partizan, organ JNOF-e Karlovac. Iza{lo je osam brojeva od kolovoza do studenog 1941. nakon toga list postaje glavno glasilo Glavnog {taba NOP-a odreda Hrvatske ( br. 1 tiskan je 1. VII. 1942) Gradsko i `upsko redarstvo Karlovca registriralo je izla`enje Partizana jer su listovi prona|eni kod uhi}enih pripadnika partizanskih udarnih grupa Drage Bla`i~ka i Josipa Bahori}a. Obojica su osu|ena: Bla`i~ko na smrt, a Bahori} na robiju u Lepoglavu. Iz nabrojenih naslova dovoljno je vidljiv sadr`aj Partizana br. 5 i 6, listopada 1941: Zvjerstva usta{kih bandita, Metode ubijanja, Ubijanje `ena i djece kod sela Vojni}a, Talijanski fa{isti zamijenili usta{ke bande, Talijanski fa{isti naoru`avaju Paveli}a za borbu protiv hrvatskog naroda, Paveli} stvara “ elitnu” dr`avnu upravu, Narodnooslobodila~ki pokret na Kordunu i Baniji, Iz Perjasice pobjegla usta{ka vlast, Borba rodoljuba i akcije partizana u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju, Primjeri herojstva, Borba Crvene Armije na Isto~nom frontu, Akcije sovjetskih partizana, Strane vijesti; Doma}e vijesti. Te{ko je govoriti o nekom utjecaju tih listova na politi~ko opredjeljenje gra|ana, jer vrijeme njihovog izla`enja bilo je vrlo kratko da bi moglo imati nekog utjecaja. Komunisti su tvrdili da je u uvjetima rata, kada nema slobode tiska, zbora i dogovora, kada je slu{anje stranih radio-postaja bilo krajnje opasno, njihov utjecaj bio “velik”. U Karlovcu je Nova godina 1941. do~ekana s velikom neizvjesno{}u. [to }e donijeti sljede}i mjeseci, pitali su se mnogi gra|ani. Nakon novogodi{njih praznika 14. sije~nja iza{ao je prvi broj Karlova~kog glasnika. Ovaj list izlazio je u Karlovcu od 1932. godine. Njegov vlasnik i odgovorni urednik dr. Ivan Graho, odvjetnik, u uvodnom ~lanku Nova Godina 1941. nije bio nimalo optimist glede rata u Evropi kada je rekao: „Vjerovali smo da su rat evropski narodi ako zbog ne~eg drugog, a ono zbog onih ratnih grozota i neizmjernih patnji te stra{nih posljedica odbacili ga za sva vremena kao sredstvo za rje{avanje me|unarodnih razmirica, koje nije dostojno kulturnih naroda ni podesno rje{avanje `ivotnih pitanja me|unarodne zajednice.“ Nakon ovog uvodnog ~lanka list se bavi lokalnim problemima. O gradskom prora~unu za 1941. godinu navodi se da je novi prora~un ”neuravnote`en”. Financijsko stanje op}ine je lo{e, velika je skupo}a i to }e imati za posljedicu pove}anje rashoda, budu}i da su prihodi u opadanju zbog ekonomske krize. Za takvo stanje odgovoran je gradski na~elnik dr. Matani}, koji je o gradskom prora~unu u Karlova~kom narodnom listu od 5. travnja 1940. napisao da Karlovac u financijskom pogledu stoji dobro. Od svih gradova u Banovini Hrvatskoj Karlovac je imao najve}i teritorij, u njegovu sklopu se nalazilo oko 30 sela i zaseoka. Budu}i da je gradski namet

48

Lucija Benyovsky

bio dokinut i umjesto njega uveden novi poreski oblik gradskog poreza na zemlji{te, koji se nije pla}ao prema prihodu, nego od vrijednosti zemlji{ta i to po skali. Ovaj novi poreski oblik je te{ko pogodio op}inu grada Karlovca, jer se nije imalo u vidu kod uva|anja novog poreza gradove kao {to je Karlovac, koji je imao vi{e selja~koga pu~anstva nego gra|ana. Isti autor pi{e o Prvom hrvatskom pjeva~kom dru{tvu „Zora“ . Pjeva~ko dru{tvo imalo je svoje sjedi{te u „Zorin-domu“, koji je osnovan 1893. godine sa svrhom da budi nacionalnu svijest i da njeguje me|u gra|anima dru{tvenost i {iri solidarni i bratski duh. Pjeva~ko dru{tvo „Zora“ je od osnutka neprekidno pokazivalo u svim hrvatskim manifestacijama svoju politi~ku i nacionalnu svijest. U prostorijama “Zorin-doma” odvijao se gotovo ~itav dru{tveni `ivot grada Karlovca. Sve priredbe, zabave, koncerti, izlo`be, predavanja odr`avale su se pod krovom ovog doma. Prije Drugog svjetskog rata u „Zorin-domu“ prire|ivale su se razne zabave i u njima su sudjelovali svi dru{tveni slojevi okupljeni u razli~itim udrugama od `enskih, obrtni~kih, {portskih, pjeva~kih do |a~kih. Svrha tih priredbi bila je razonoda i dru`enje. No brojne udruge (bilo ih je preko 80, koje su se bavile humanitarnom djelatno{}u) nisu samo promicale socijalno zajedni{tvo i pridonosile stvaranju profesionalnog ili manjinskog identiteta, ve} su djelovale i humanitarno. Dobit prikupljena na zabavama bila je namijenjena bolesnim i nemo}nim ~lanovima, udovicama, siroma{nim |acima i sl. Zabave su imale osim plesnog dijela i umjetni~ki i {aljivi program. Zabavama su u Karlovcu ~esto prisustvovali i najistaknutiji ljudi u gradu (gradona~elnik i drugi). Zabave sa {aljivim programom i plesovi s preru{avanjem (maskiranjem) bili su naju~estaliji u karnevalsko doba, tj. u razdoblju izme|u 6. sije~nja i pokladnog utorka u velja~i kada je takva vrsta zabava kulminirala. Na poklade 1941. godine u Karlovcu je iza{ao list Fa{inski Ventilator, u zaglavku je stajalo: List za pokladnu {alu i zabavu, prvi i posljednji broj, koji se mo`e kupiti po cijeni od 2 din. Glavni urednik bio je tipograf iz Karlovca Mirko Sri}a. Prilikom izlaska ovog lista urednik se obratio ~itaocima da im objasni razlog izla`enja i vlasni{tvo spomenutog lista. Vlasnik Fa{inskog Ventilatora bilo je povjereni{tvo grafi~kih radnika u Karlovcu, koje je htjelo izlaskom lista pribaviti neko materijalno sredstvo kao pripomo} u ovim te{kim vremenima. Uredni{tvo se nada da }e kupnjom lista ~itaoci poduprijeti ne samo moralnom ve} i materijalnom suradnjom i list je pristupa~an za suradnju svim slojevima dru{tva! Sadr`ajno je list bio ~isto lokalnog, humoristi~kog karaktera. Glavna karakteristika humoristi~ko-satiri~nog lista bila je da stihom, prozom, dosjetkom, karikaturom izvrgava podsmjehu svoje sugra|ane, odnosno na taj na~in upozorava i ujedno kritizira deformacije u svim podru~jima javnog i privatnog `ivota. Urednik je najavio slijede}i broj za Uskrs, Uskrsni Ventilator, pa se ve} sada preporu~ujemo. No uskr{nji broj nije iza{ao. List je prestao izlaziti za vrijeme NDH.

Karlova~ki tisak 1941. godine

49
U “Zorin-domu” u pokladno doba bile su osobito obljubljene razne {aljive priredbe i krabuljni plesovi. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Karlovcu sasvim su nestale. Smisao za {alu i lakrdiju za vrijeme poklada mogao se do mile volje ispucati dokazuju}i veseli karakter karlova~kih purgera poznatih na glasu zbog njihove dru{tvenosti i gostoljubivosti ostat }e samo u uspomeni onih koji su to do`ivjeli.

Od 1933. godine jedanput na mjesec izlazio je vjesnik sokolske `upe Karlovac ^uvajmo Jugoslaviju. Zadnji broj je iz tiska iza{ao u o`ujku 1941. godine. Njegov urednik Marko Sabli} svojim ~iFa{inski ventilator (preslik naslovnice) taocima nije ni~im najavljivao da list vi{e ne}e izlaziti. Dapa~e u ~lanku O radu sokolskog dru{tva Karlovac za sije~anj i velja~u 1941. godine najavljuju se i pripreme za proslavu 10-godi{njice `enskog prednja~kog zbora i samostalnog rada. Tom prigodom odr`at }e se dru{tvene utakmice `enskog nara{taja i prigodna predavanja. Proslava je bila najavljena za 6. travanj 1941. godine U rubrici Sokolske knji`ice nude se ~itaocima knjige: Veliko zave{tanjemisli pok. kralja Aleksandra, za 1 din, Re~i Jovana Cviji}a, za 1 din, Grigorij Petrov-apostol stvarala{tva, 2 din, Marko Miljanov: Primeri ~ojstva i juna{tva, 2 din, J. J. Strossmayer od Viktora Novaka, za 1 din, i Borbena obuka u Sokolstvu, za 5 din. List ^uvajmo Jugoslaviju je nakon osnivanja NDH prestao izlaziti, a spomenute knjige nisu vi{e bile u prodaji. U travnju 1941. godine tiskan je list Hrvatska Sloboda, Glasilo Hrvatskog usta{kog pokreta u Karlovcu. O dolasku usta{a na vlast u Karlovcu objavljen je razgovor glavnog urednika s predsjednikom Hrvatskog usta{kog stana u Karlovcu dr. Antom Nik{i}em u broju 2 od 2. svibnja 1941. godine. Dr. Ante Nik{i} do{ao je u Karlovac za predsjednika Kotarskog suda, a kasnije je postao i predsjednik Sudbenog stola. Po njegovom pri~anju s poglavnikom ga ve`e iskreno prijateljstvo iz na{e mladosti. Slobodna hrvatska bila nam je u na{em `ivotu glavni cilj. Po strana~koj pripadnosti Nik{i} je bio ~lan Stranke prava. Nik{i} je ispri~ao kako ga premje{taj u Karlovac nije u po~etku obradovao no kasnije se sprijateljio s g. Židovcem (Vladimir i Sre}ko), trebalo je raditi brzo na organizaciji pokreta, jer su to zahtijevali svjetski doga|aji. Usta{ki borci birani su iz dru{tava koja su bila orijentirana nacionalno i borbeno (~lanovi Matice hrvatske,

50

Lucija Benyovsky

Talijanskog instituta iz Karlovca, ~lanovi Kri`arskog bratstva i Hrvatskog junaka, Hrvatskog orla, `eljezni~arske organizacije i dr.). U jesen 1940. do{lo je u Karlovac nekoliko usta{a do~asnika koji su bili poslani iz emigracije. U po~etku su se usta{e sastajali potajno u (samostanu) postolarskoj radionici Augusta Pozderca. Ante Voki}, `eljezni~ki ~inovnik, prije nego {to je premje{ten u Zagreb, u Karlovcu je gotovo svakog dana zaklinjao nove ~lanove hrvatskog pokreta. Kada je Ante Voki} 10. travnja 1941. u ime usta{kog pokreta oti{ao u Zagreb, njegovu du`nost u usta{kom pokretu u Karlovcu preuzeo je dr. Vladimir Židovec. Od mla|ih usta{a isticao se student Žarko Kurelac. A. Nik{i} navodi da su u sela na Hrvatska sloboda (preslik naslovnice) Kordunu jedva zalazili. Usta{e su, kako ne bi vlastima postali sumnjivi, preuzeli pododbor Matice hrvatske. Kad je ban [uba{i} uveo komesarijat u Maticu hrvatsku, usta{e su se sastajale u Talijanskom institutu (oko 2 mjeseca). Prema sje}anju Nik{i}a 27. o`ujka 1941. do{la je vojska u sud: “Imao sam, jedva vremena da uni{tim dokaze usta{kog pokreta.” A onda je do{ao 10. travanj 1941. Nik{i} je detaljno ispri~ao tijek doga|aja iz sata u sat kako je teklo preuzimanje vlasti i razoru`anje karlova~kog bataljuna: „Mojih pet uzni~kih stra`ara razoru`alo je te presudne no}i 160 srbijanskih oficira. U vojni~kim zgradama na{li smo milijune u blagajnama. U pomo} nam je stiglo oko 100 usta{a iz Si{ljavi}a. Prvo nam je bilo da uklonimo s mostova eksploziv. A sam Karlovac ve} je plivao u hrvatskim zastavama. Prve su osvanule na zgradama suda i na ku}i dr. Feliksa Židovca.“ Odlaze}i na novu du`nost, dr. Ante Nik{i} dao je ponovo intervju o usta{koj revoluciji uredniku lista Pokupje,(br. 2 od 25. 4. 1942. i br. 3 od 16. V. 1942). U razgovoru je ponovio ono {to je ve} rekao za list Hrvatsku Slobodu. U Hrvatskoj Slobodi na prvoj stranici obvezatno se pojavljivao udarni ~lanak koji se odnosio na komentare aktualnih vijesti, odnosno radilo se o tuma~enju dnevno-politi~kih doga|aja. Ove ~lanke pripremali su ~lanovi redakcije i bili su uglavnom nepotpisani. Po~etkom svibnja 1941. objavljen je ~lanak o Hrvatskoj Kruni, odnosno kruni kralja Zvonimira, koja je sveti simbol hrvatskog dr`avnog vrhovni{tva. Naime ve} 30. travnja 1941. godine odre|en je za kralja NDH voj-

Karlova~ki tisak 1941. godine

51

voda od Spoleta, pripadnik talijanske kraljevske ku}e. Prilikom potpisivanja rimskih ugovora (18.V.1941) delegacija NDH na ~elu s Paveli}em sve~ano je ponudila krunu kralja Zvonimira talijanskoj kraljevskoj ku}i. Novi kralj hrvatski trebao je nositi ime kralja Tomislava II. i trebao se okruniti na Duvanjskom polju. (Iz govora gradskog na~elnika dr. Feliksa Židovca prigodom otvorenja Talijanskog instituta u Karlovcu, 30. V. 1941) Prema pisanju Hrvatske slobode usta{ki pokret je nai{ao u Karlovcu na odaziv iznad o~ekivanja. Spominju se sva hrvatska dru{tva od selja~kih, obrtni~kih, radni~kih, industrijskih i drugi, svi su odmah shvatili veli~inu i zama{aj Poglavnikove ideje. Da nije bilo ba{ sve tako idealno, spomenuti list pi{e da nije pro{ao ni mjesec dana od progla{enja NDH, a ve} su se uzvrpoljili saboteri sviju linija i boja, {u{kaju, la`u i izmi{ljaju. Kako nam ka`u u gradskom poglavarstvu radi se poglavito o pravoslavnom elementu. Da bi se onemogu}ili saboteri, bio je ustanovljen policijski sat. U odre|eno vrijeme u 19 sati morale su biti zatvorene sve seoske kr~me, a poslije 22 sata bilo je zabranjeno svako kretanje po selima. Ujedno su bili pozvani u Gradsko poglavarstvo svi seoski starje{ine koji su bili du`ni organizirati patrole. Osim ovih mjera uskoro }e slijediti i druge: do 1. svibnja 1941. morali su predati u Magistrat svi imaoci jugoslavenskih ordena i drugih poklona beogradskih vlasti. Nema vi{e ministarskih mirovina, bio je naslov ~lanka u kojem se navodi da je trebalo ministrovati samo 6 mjeseci i ve} si zaslu`io mirovinu. Tako je na primjer g. Kabalin bio ministar manje od 6 mjeseci, koji je imao zaslu`enu mirovinu. U Karlovcu se nitko posebno nije zabrinuo ni kada je zabranjen engleski klub, dok su francuski i njema~ki klubovi bili reorganizirani, a talijanski se preselio u nove prostorije. Osim ovih mjera dokinut je i zakon o zavi~ajnosti, a nema vi{e ni Jugosokola (u njihove prostorije uselio se Usta{ki stan). U Izjavi (28. VI. 1941) koju je dao u Karlovcu veliki `upan dr. Ante Nik{i} je rekao: „…neka stoga radnici budu uvjereni da }e usta{ki Karlovac voditi za njih bratsku i o~insku brigu i da }e oni biti ponos i jedan od najglavnijih stupova usta{ke Hrvatske.“ U govoru odr`anom na hrvatskoj radio-postaji 30. travnja ministar zdravlja naglasio je da }e se i u Karlovcu po~eti graditi radni~ke ku}e. Karlovac je za tu svrhu trebao dobiti 7 000 000 din. {to bi bilo dovoljno za 50 ku}a. O gradnji radni~kih ku}a izvje{tavale su i karlova~ke novine u vi{e navrata. Prema pisanju Hrvatske Slobode hrvatska dr`ava je osigurala sto miljuna dinara za radni~ke ku}e. Te ku}e s oku}nicom (vrtovima) trebali su dobiti radnici s najvi{e djece na dugoro~nu otplatu, tj. otpla}ivat }e pla}anjem stanarine. Kad otplate cijelu sumu ku}a ostaje u njihovu vlasni{tvu. Grad se obavezao da }e dati zemlji{te besplatno, a diskusije su se vodile o mjestima gradnje (Dre`nik, uz Kupu ili druga mjesta). Prva zakonska odredba za obranu naroda i dr`ave od 17. travnja 1941. predvi|ala je smrtnu kaznu za povredu ~asti i `ivotnih interesa hrvatskog naroda i

52

Lucija Benyovsky

opstanka i NDH-a. Krv i ~ast Hrvatskog usta{kog pokreta za{ti}eni su posebnim odredbama. Poglavnik je propisao zakonsku odredbu o rasnoj pripadnosti i zakonsku odredbu o za{titi arijske krvi i ~asti hrvatskog naroda. (Hrvatski narod, Glasilo Hrvatskog usta{kog pokreta, br. 78 od 1. svibnja 1941.) Ova odredba postala je jedan od temeljnih akata na kojemu se zasnivala represivna vlast usta{kog re`ima. Iz te odredbe proizi{li su prijeki sudovi sa smrtnim kaznama bez mogu}nosti priziva, kao i praksa odmazda i strijeljanja talaca. Dana 26. lipnja 1941. objavljena je Izvanredna zakonska odredba i zapovijed Poglavnika Nezavisne Dr`ave Hrvatske, o osnivanju prijekih sudova i no{enju oru`ju (gdje god se pojave na podru~ju NDH-a osobe pod oru`jem bilo pojedinci ili grupe tzv. ~etnici ili druge osobe du`ne su sve vlasti protiv takvih osoba upotrijebiti oru`je). Budu}i da Židovi {ire la`ne vijesti u svrhu uznemiravanja pu~anstva te svojim poznatim spekulativnim na~inima smetaju i ote{}avaju obskrbu pu~anstvu, to se kolektivno smatraju za to odgovornim i prema tome }e se proti njima postupati i spremati ih povrh kaznenopopravne odgovornosti u zato~eni~ka zbirali{ta pod vedrim nebom. Prema pisanju usta{kog lista Hrvatska Sloboda, Poglavnik je u svojim govorima. opravdavao svoje odluke time da hrvatski narod ho}e ure|enu dr`avu, sna`nu dr`avu, dr`avu reda i rada, dr`avu slobode i blagostanja. Tko god se ne sla`e s Poglavnikom nema mu mjesta na hrvatskoj zemlji a niti u granicama hrvatske zemlje. I prije nego {to je po~eo partizanki oru`ani ustanak Ante Paveli} je u jednom od svojih govora cini~ki rekao: „Meni je jasno, da se s molitvenikom u rukama ne mo`e boriti proti razbojnicima. Bilo nam je jasno, da se nikada niti jedan narod u povijesti nije oslobodio s pjesmama i tamburama!“ Zbog redarstvenog sata, bilo je zabranjeno kretanje no}u poslije 24 sata. A svatko tko bi se zatekao nakon toga vremena bez posebne dozvole bio bi uhap{en i ka`njen. Radi toga su se zabave i razne proslave odr`avale u poslijepodnevnim satima. Tako je Obrtni~ko potporno dru{tvo „Nada“ priredilo u nedjelju 29. lipnja 1941. godine na Petrovo i Pavlovo u ba{~i Hrvatskog doma Obrtni~ko Pro{tenje s velikom tombolom. U pozivu stoji da je ulaz besplatan, da }e svirati vojni~ka glazba. Zabavni odbor se pobrinuo za dobro staro vino, svje`e pivo, pe~enje na kotlu, kola~e itd. Cijena tomboli bila je 10 din, a ~ist prihod od priredbe ide u korist hrvatske vojske i dru{tvene bolesni~ke blagajne. Zanimljiv je i jedan ~lanak koji se odnosi na prosja~enje. Pisac teksta koji je potpisan pseudonimom Verus, smatra da je prosja~enje jedna lo{a navika, koja je u Karlovcu uzela toliki zamah da }e grad uskoro postati grad prosjaka. Verus proziva i humanitarna dru{tva, i druga dru{tva koja nemaju tu svrhu, koja se ne bi smjela “u ovo vrijeme” baviti sakupljanjem priloga za odr`avanje zabava. Tekst zaklju~uje rije~ima: “Tko se `eli zabavljati neka se zabavlja na svoj ra~un.” Nakon Poglavnikovih “zakonskih odredbi” u svakom broju Hrvatske slobode (svibanj, lipanj, srpanj 1941. g.) objavljuju se tekstovi protiv Židova, o tvornicama i drugim nekretnina u vlasni{tvu karlova~kih Židova. U Fi{erovoj tvornici

Karlova~ki tisak 1941. godine

53

parketa, opisan je te`ak `ivot radnika, zatim o malim nadnicama, o lo{oj za{titi radnika, i na kraju zaklju~ak da u Karlovcu vjeruju i znadu da je Leu Fi{eru i svim takvim Fi{erima u Hrvatskoj do{ao kraj. Nakon Fi{era “prozvan” je bio i g. Kochorn. Tvornica pletene robe Kochorn nalazila se u sredi{tu grada i bila je u `idovskom vlasni{tvu. Osim obitelji Kochorn, u tvornici su bili zaposleni i Židovi: ~inovnik Herman Schlesinger i tkala~ki majstor i ma{inist Hell. U ~lanku pod naslovom U raju mistera Kochorna navodi se da je u tvornici radilo najvi{e `ena (65) i da nije bila rijetkost da neka radnica ne dobije i batine, da su radnice radile na “akord”, da ih se malo pla}alo od 50 para do 1 dinar na sat, te da ih vlasnik Kochorn iskori{tava itd. Pisac ~lanka na kraju zaklju~uje: „U po{teno ure|enom ljudskom dru{tvu njima (Kochornima) mjesta nema.“ Prema pisanju lista Hrvatske Slobode, br.7 od 6. VI. 1941, Karlovac je imao 60-ak tvornica od kojih je 90% bilo u stranom vlasni{tvu. „Hrvatska ne mo`e biti eldorado raznih Fi{era, Ili}a, Kochorna, Papa. Sva ta gospoda treba da se mi~u, jer vi{e nema Beograda koji ih je {titio.“ Za vrijeme NDH Židovima je oduzeta imovina. Židovska poduze}a dobila su u Karlovcu najprije povjerenike, koji su u ime dr`ave vodili sve poslove. Kasnije je dr`ava sva ta karlova~ka poduze}a predala Hrvatskom Radi{i u Zagrebu, koji }e u sporazumu s dr`avom ova poduze}a prodati doma}im hrvatskim ljudima. Jedan od uvjeta da se dobije poduze}e bilo je nepokolebivo i ustrajno rodoljublje. (Pokupje, Glavni i odgovorni urednik Franjo Dru`ak, Karlovac br. 1 od 10. 4. 1942) U istom broju Hrvatske Slobode prozvan je i mister Krakauer. U nepotpisanom ~lanku objavljeno je: „Sve {to smo rekli za mister Kochorna vrijedi i u punoj mjeri i za mister Maxa Krakauera. Ne bilo mu u Hrvatskoj doskora traga.“ Osim Židova hu{kalo se i protiv Srba, komunista i ~etnika, pa je tako u ve} spomenutom listu u broju 9 od 28. lipnja 1941. iza{ao ~lanak da se u jednoj poznatoj trgovini u Karlovcu u po bijela dana odr`avaju sastanci komunista. Javljamo to tek toliko da se vlasnik trgovine ne bi iznenadio, kad ga posjetimo. U rubrici Uzdu` i poprijeko uredni{tvo je objavljivalo imena ~etnika. Sude}i po imenima i prezimenima ve}ina prozvanih bili su Hrvati, nekoliko Srba i Židova, dvojica ili trojica “folksdoj~era”, ~lanova JNS (Jugoslavenske narodne stranke). Nakon {to su imena objavljena u novinama ubrzo su “prozvani” odvedeni u zatvor ili u neki logor. Osim imena ljudi za koje se tvrdilo da su ~etnici, list navodi i koje godine su polo`ili ~etni~ku zakletvu, ~ak je i tekst zakletve je objavljen (u br. 9 od 28. VI 1941). S osobitom zlurado{}u uredni{tvo u svakom broju objavljivalo imena tko je odveden u koncentracioni logor Danicu, u Drnje kraj Koprivnice. „Drnje je u Karlovcu nova rije~ i zato sada popularno mjesto jedva da se znalo u na{em gradu do pred 2-3 tjedna. Sada su tamo odvedeni-zna se za{to Karlov~ani.“

54

Lucija Benyovsky

Neki gra|ani koji su na taj na~in prozvani preko novina da su ~etnici reagirali su kao na primjer g. Adolf Kralj iz Karlovca. Adolf Kralj se obratio uredni{tvu listu Hrvatska Sloboda i moli da spomenuti list objavi njegovu izjavu kojom on negira da je ~lan ~etni~kog udru`enja. Me|utim uredni{tvo je odgovorilo da upozoravaju sve one koji su bili ~etnici da im je uzaludno svako izmotavanje. Tvrde da imaju za svakoga vjerodostojne podatke, a krivnju pojedinaca prosuditi }emo mi, a ne on sam. Jer naravski, sad je svatko `rtva i svakome je netko drugi potpisao pristupnicu, a ne on sam! Kako su ovakvi ~lanci bili u~estali, mnogi gra|ani su poku{ali tra`iti pomo} na sve strane. Obra}ali su se s molbom za intervenciju i gradskog na~elnika dr. Feliksa Židovca. Njegova Izjava objavljena je u novinama ve} 22. svibnja 1941. i ona glasi: „U zadnje vrijeme obra}aju se mnogi ljudi na mene kao gradskog na~elnika u stvarima radi uhi}enja. Izjavljujem da nemam nikakve ingerencije na bilo kakova uhi}enja pa ne}u a i ne mogu intervenirati. Molim da se nitko vi{e ne obra}a na mene u tim stvarima. Dr. Feliks Židovec, gradski na~elnik.“ U istom listu objavljen je mjesec dana kasnije i drugi tekst kojim se i prijeti i savjetuje se gospodi koja svim silama nastoje da g. Lea Fi{era izvuku iz Drnja neka se kane ~orava posla. Jer moglo bi se dogoditi da i oni odu u Drnje, a sumnjamo da bi im se tamo dopalo. Hrvatska Sloboda, uvrstila je (u br. 9) obavijest i novog gradskog na~elnika dr. Franje Deaka: „...ne }u primati Židove i Srbe. Isto tako ne }u primati ni intervencije, niti raspravljati o stvarima koje ne spadaju u nadle`nost poslova gradskog na~elnika.“ Prema pisanju usta{kog tiska sve ve}e tvornice i trgovine u Karlovcu bile su u rukama `idovskih i srpskih kapitalista. O {ikaniranju hrvatskih radnika govori se i u ~lanku U Ili}evu pa{aluku (Hrvatska Sloboda, br. 5) Po istom receptu kao i kod napada na `idovska poduze}a govori se o stradanju hrvatskih radnika u tvornici Srbina Svetozara (Toze) Ili}a. Prosje~na nadnica kretala se izme|u 12 dinara na sat. Ili}u se zamjera da je od svojih radnika tra`io da glasuju 1935. za listu Bogoljuba Jefti}a. ^etni~ka organizacija, odnosno ta predratna {ovinisti~ka organizacija pro{irila se pred po~etak Drugoga svjetskog rata u mnogim hrvatskim krajevima (i u Karlovcu) gdje su `ivjeli Srbi. Kada je po~eo rat, ~etnici su naslijedili starje{inski kadar jugoslavenske vojske i sve njezine oru`ane i vojne zalihe. ^etnici su se “borili” protiv njema~kog i talijanskog okupatora, a stvarno su se borili protiv usta{a i partizana `ele}i uz potporu i za{titu okupatora stvoriti “Veliku Srbiju”. Na samom po~etku partizanskog ustanka 1941. godine partizani i ~etnici (na Kordunu) su djelovali zajedno. Kasnije su tijekom rata osobne ambicije Tita i Dra`e Mihailovi}a, a isto tako i njihovi ideolo{ki i politi~ki ciljevi, toliko razlikovali da taj poku{aj suradnje nije uspio i me|u njima je zavladalo krvavo neprijateljstvo. Tek pri kraju rata (1944) kada je postalo vidljivoda partizani u`ivaju vojnu prednost i me|unarodnu pomo}, “solunski heroji” prelaze u partizanske novine (o amnestiji ~etnika: Komunisti~ki re`im

Karlova~ki tisak 1941. godine

55

Tita dao je tzv. amnestiju do 15. sie~nja 1945. objavio je list Domovina i sviet. Viestnik za vojni~ko-politi~ku pouku. Karlovac, koncem sie~nja 1945, br. 18). Usta{ke represivne mjere opravdavane su time da je hrvatski narod prinu|en da se bori u svojoj vlastitoj domovini ne samo protiv ostataka biv{e jugoslavenske vojske nego i protiv bolj{evi~kih udarnih jedinica, koje hu{kaju ne samo kod nas nego na ~itavom Balkanu stvoriti novu frontu. Hrvatski }e narod s tim komunisti~kim-~etni~kim terorom i banditizmom obra~unati. (Pokupje, br. 2 od 25. 4. 1942) U vi{e navrata objavljivane su Poglavnikove poruke zlo~incima koji se la~aju sabota`a: “Onaj koji misli da }e u hrvatskoj dr`avi `ivjeti, a `idovskom bolj{evizmu i Moskvi slu`iti mora znati da }e mu glava pasti.“(Hrvatski narod br. 216 od 19. IX. 1941) Kao i drugdje u NDH, tako i u Karlovcu bila je osnovana radna slu`ba. Na poziv omladinskog usta{kog stana prema pisanju br. 7, Hrvatske Slobode, odaziv je bio velik, javilo se preko 500 Hrvata od 15-18 godina, i oko 100 Srba i Židova. Me|utim predvojni~ku naobrazbu dobili su samo Hrvati, dok su Srbi i Židovi odmah po~eli raditi. Vje`be na stadionu obavljale su se svakog dana od 8-12 sati. Satnija radne slu`be sastojala se od 3 voda, a ustrojena je u ve}ini od rojnika Hrvatskog junaka ~iji je zapovjednik bio Stanko Debot. Nakon mjesec dana u rubrici Doma}e vijesti moglo se pro~itati Upozorenje kojim se upozoravaju roditelji da ne dolaze u Podzapovjedni{tvo za vojni~ku prednaobrazbu i radnu slu`bu u svrhu intervencija za svoju djecu, jer }e tko se ne odazove u radnu slu`bu, po Poglavnikovoj naredbi biti strogo ka`njen. Zbog nesta{ice robe na karlova~kom tr`i{tu, pojave {verca i pove}anje cijena `ive`nim namirnicama (mast, bra{no, ulje, meso i dr.), gradske vlasti su zaposlile Milana Tomljenovi}a kao podnazornika redarstvene stra`e da povede borbu protiv {verca i {pekulanata. Trgovcima je nare|eno da moraju istaknuti cjenike, a za nepridr`avanje odre|ene su kazne. Gra|anstvo je putem oglasa pozivano da se dr`i maksimiranih cijena. Od prosinca 1941. uvodi se racioniranu potro{nju mesa i masno}a, potro{a~ke legitimacije i kuponi. Zadruga Hrvatskog Radi{e otvorila je svoju podru`nicu u Karlovcu (srpanj 1941). Iz oglasa koji je objavljen u novinama vidi se da su podru`nice bile osnovane, osim u Zagrebu, u Brodu na Savi, Dubrovniku, Gospi}u, Splitu i Su{aku. Svrha Zadruge bila je da unapre|uje hrvatsku privredu, podi`e gospodarski slabe zadrugare, propagira u narodu duh {tednje i poma`e dru{tvo Hrvatski Radi{a za ispunjenje njegovih kulturnih zada}a i td. Karlovac je 1941. godine postao sjedi{tem `upe Pokupje, a velikim `upanom imenovan je dr. Ante Nik{i}, predsjednik Sudbenog stola. Sjedi{te `upanije bilo je u Karlovcu. U `upu su u{li kotarevi Vojni}, Pisarovina i Jaska. U nedjelju 13. srpnja Karlovac je proslavio 362. godi{njicu osnutka grada. Toga dana 1579 godine na dan sv. Margarete sve~ano su postavljeni temelji kraji{koj tvr|i u Karlovcu. U objavljenom proglasu gradski na~elnik dr. Franjo Deak

56
pozvao je Hrvate Karlov~ane da prisustvuju proslavi. Prema rasporedu proslava je zapo~ela 12. srpnja u 21 sat ophodom usta{a s glazbom. U nedjelju u 6 sati budnica, u 9 sati sastanak predstavnika vlasti svih dru{tava i gra|anstva u dvori{tu Hrvatskog usta{kog stana gdje }e se formirati povorka, koja }e i}i na do~ek Vlade na Baniju. Nakon do~eka doglavnika Mile Budaka i ministra dr. Lovre Su{i}a povorka }e do}i pred zgradu Velike Župe Pokupje u Karlovcu gdje se obavila posveta. Nakon toga je na Jela~i}evom trgu odr`ana velika politi~ka skup{tina.

Lucija Benyovsky

Obi~aj je kada se slavi godi{njica nekog grada da se napi{e i nekoliko re~enice iz povijesti. I tako anonimni autor u ~lanku Rehabilitacija Karlovca navodi da se Karlovac Oglas o otvorenju podru`nice “Hrvatskog radi{e” u razvio iz vojni~ke tvr|ave u grad Karlovcu (Hrvatska sloboda 1941. br. 11) s hrvatskim gra|anstvom u kome se ubrzo razvila hrvatska svijest i dr`avnopravna misao. Tek dolaskom Napoleonovih vojnika u Karlovac je osnovana masonska lo`a „Ivanjski krijes“, koja je potajno radila na suzbijanju hrvatskog nacionalnog izra`aja i rada u tom duhu u narodu. Iako je Karlovac vrlo aktivno sudjelovao u ilirskom pokretu, masonerija je uspjela rasto~iti pojedine obitelji. Autor negativno ocjenjuje i pokret me|u studentima koji su studirali u Pragu za vrijeme Masaryka. Osnivanje Jugoslavije smatra da je dovela hrvatski narod do 23-godi{njeg ropstva. Tome je doprinijela `idovska, masonska i komunisti~ka literatura koja je poplavila grad. Kino, kazali{te, {kola, sve je to razaralo hrvatsku du{u, stvaralo bezki~menu masu i rastakalo na{u svijest i na{ ponos. Pisac teksta zaklju~uje da je do{lo novo vrijeme osnivanjem NDH-a. Svi tipovi, koji su trovali hrvatstvo na{eg grada uklonjeni su, a Karlovac mo`e ponovo preuzeti ulogu, koju je tokom svojeg slavnog opstanka kroz vjekove imao. O proslavi 362. godi{njice osnutka grada pisao je i Hrvatski narod (Zagreb 14. VII. 1941. koji je nakon dolaska usta{a postao dnevnik i glavno usta{ko glasilo) o Prvoj usta{koj skup{tini u Karlovcu, koja je uveli~ala proslavu grada. List je prenio i govore doglavnika i ministra dr. Mile Budaka i ministra Lovre Su{i}a odr`ane u Karlovcu. Karlova~ki {port morao se prilagoditi novim ratnim politi~kim i gospodarskim prilikama. Najpopularniji {port bio je nogomet, ali su u novinama zabilje`ena i

Karlova~ki tisak 1941. godine

57

natjecanja u mnogim drugim {portovima (kuglanje, boks, atletika, ribolov, biciklizam, klizanje, plivanje, {ah i dr). Hrvatski {portski klub „Velebit“ nastao je spajanjem klubova „Viktorija“, „Karlovac“ i „Primorac“, nekada{njih mjesnih protivnika. Spajanje klubova obavljeno je 25. V. 1941. u novonastali klub koji je uzeo naziv „Velebit“. Klub je imao i svoje klupske prostorije u Ma`urani}evoj obali 33. Povjerenik kluba bio je Ivan Foschio. Dru{tveni `ivot u Karlovcu doga|ao se na raznim mjestima: od ku}nih salona, preko ulica i gostionica do nogometnih igrali{ta. Sredi{nja ustanova bio je Hrvatski dom u koje su imala sjedi{te i mnoga karlova~ka dru{tva, gdje su se odr`avale razne priredbe, koncerti, predavanja i sl. gdje su se obilje`avali imendani, obljetnice ro|enja ili smrti velikana iz hrvatske povijesti kao {to su Zrinski i Frankopani, Ante Star~evi}, Antun Mihanovi}, Milan [ufflay i Ante Paveli} i dr. Dana 13. lipnja 1941. sve~ano je proslavljen Antunovo, imendan dvojice “najve}ih” Hrvata: dr. Ante Star~evi}a i dr. Ante Paveli}a. Sve~ane priredbe u spomen Zrinskog i Frankopana hrvatska dru{tva organizirala su svake godine na dan 30. travnja, ve} od zavr{etka Prvog svjetskog rata. U dvorani Hrvatskog doma priredila je Usta{ka mlade` 30. travnja 1941.g. u 20 sati sve~anu komemoraciju. U novinama (Hrvatska Sloboda) je bio obavljen raspored proslave, koja je po~ela dan ranije okupljanjem svih gradskih dru{tava s glazbom gdje se pred Usta{kim stanom odr`ao govor. Gra|anima je preporu~eno da grad okite cvije}em, zelenilom i zastavama. Mihanovi}eva preporodna, davorija, budnica i rodoljubna pjesma Lijepa na{a domovino, s prvotnim izvornim nazivom Horvatska domovina progla{ena je i slu`beno hrvatskom himnom. Pjesma Antuna pl. Mihanovi}a (1796-1861), autora stihova hrvatske himne, prvi puta se pjevala na otvorenju izlo`be Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog dru{tva 1891. u Zagrebu. U povodu 80 godina smrti i 50 godina progla{enja Mihanovi}eve pjesme hrvatskom himnom bila je u Zagrebu organizirana izlo`ba za koju je vladalo veliko zanimanje i me|u Karlov~anima. Dru{tveni `ivot samo je dio cjelokupnog `ivota jednoga grada i nemogu}e ga je pratiti ne uzev{i u obzir politi~ki i gospodarski `ivot (nezaposlenost, nesta{ice mnoge robe i sl.) Nakon ~itanja karlova~kih novina mogao bi se stvoriti zaklju~ak da je dru{tveni `ivot u Karlovcu 1941. godine tekao normalno. Ljudi su i{li u kino, na predavanja, na kazali{ne predstave, koncerte, nogometne utakmice, na pro{tenja, u gostionice, {etali se korzom, ljetne dane provodili na Kupi, a krajem godine kao (i prija{njih godina) dru{tvo Hrvatska `ena darivalo je za Nikolinje siroma{nu mlade`. U prosincu je (4. XII) gostovala je bugarska plesna grupa Ruska Koleva (osnovano je i hrvatsko-bugarsko dru{tvo). Krajem 1941. donesena je odluka o zamra~enju kojom se propisuje vrijeme zamra~ivanja. Osim objektivnih ograni~enja (zamra~enja. redarstveni sat, ratna djelovanja) dru{tveni `ivot bio je naru{en ~injenicom da svi gra|ani Karlovca nisu imali jednaka prava i mogu}nosti. Usta{ki re`im isklju~io je iz dru{tvenog `ivota

58

Lucija Benyovsky

neke gra|ane (Židove, Srbe, Cigane, komuniste) zbog njihovog nacionalnog, vjerskog i politi~kog uvjerenja (iako su neki od njih bili vrlo aktivni u predratnom `ivotu Karlovca). Me|utim, dolaskom nove usta{ke vlasti nisu se uklopili u novi poredak. Od po~etka uspostave NDH pripadnici ovih gra|ana bili su podvrgnuti raznim zabranama (zabrana mjesta stanovanja, zabrana udruga i udru`enja i dr.) Uhap{enici su se optu`ivali za pru`anje pomo}i i suradnju s komunistima i partizanima za {irenje komunisti~ke propagande i naru{avanje javnog reda i mira.

O prestanku daljnjeg izla`enja lista Hrvatska Sloboda pisao je i prvi broj hrvatskog usta{kog tjednika Savjest Karlovca, koji je iza{ao 21. lipnja 1941. (vel. 21x15 cm.,16 str., urednik Zvonimir Treppo, tisak M. Fogina). U uvodnom ~lanku Na{a prva rije~ uredni{tvo obavje{tava ~itaoce da je prema pisanju zagreba~kog Novog lista glasilo hrvatskog usta{kog pokreta u Karlovcu, Hrvatska Sloboda prestala izlaziti zbog preoptere}enosti urednika Stjepana Mihali}a, knji`evnika. Uredni{tvo je izrazilo sumnju, zbog ~ega je obustavljeno izla`enje lista ne ulaze}i u to da je preoptere}enost, koja svakako postoji, ba{ jedini razlog to za Karlovac neo~ekivanom doga|aju, primje}ujemo da se je Hrvatska Sloboda, zahvaljuju}i kura`i g. Mihali}a vrlo dobro uvela. Te{ko je danas re}i pravi razlog obustave lista. U NSB sa~uvano je 9 brojeva, nedostaju brojevi 1, 3 i 10. Hrvatska Sloboda je izlazila krajem svakog tjedna. Od 26. travnja do 19. srpnja 1941. g., iza{lo je ukupno 12 brojeva, naj~e{}e na ~etiri stranice, rijetko na {est. Od br. 1 do 9 urednik je bio Rudolf Pavlek, od br. 9 do 12 (19. VII. 1941) urednik je bio Stjepan Mihali}, tisak M. Fogina, Karlovac. Pod istim naslovom u Karlovcu je od 1921. do 1941 g. po~eo izlaziti tjednik: Hrvatska Sloboda. Tjednik za politiku, prosvjetu i narodno gospodarstvo.
Hrvatski usta{ki tjednik Savjest Karlovca nastavio je s objavljivanjem ~lanaka u istom duhu kao Hrvatska Sloboda, koja nam je svima pokazala jedini na~in kojim se u Karlovcu i mo`e i mora govoriti. U nekoliko navrata pisano je o mu~iteljima hrvatskog radnika. U tekstu Uni{tavanje na{ih {uma optu`uju se razne `idovske i inozemne tvrtke. Te tvrtke povisivale

Savjest Karlovca (preslik naslovnice)

Karlova~ki tisak 1941. godine

59

su svoje dioni~ke glavnice, ispla}ivale su velike dividende, tantijeme i pla}e svojim direktorima, dok su radnici jedva `ivotarili. U tekstu Usta{ka `eljezni~arska satnija Karlovac navodi se da je jo{ 1938. stvorena organizacija Hrvata `eljezni~ara. Najzaslu`niji za osnivanje usta{ke `eljezni~arske satnije u Karlovcu bio je usta{a Ante Voki}. On je bio premje{ten u Karlova~ku lo`ionu iz Bosne jer je vlastima bio nepo}udan i politi~ki nepouzdan zbog svog hrvatskog rada. Ante Voki} je udario temelj usta{koj satniji u Karlovcu. ^lanovi te ilegalne satnije {irili su letke rade}i u suradnji s mjesnim usta{kim povjerenicima. U ilegalnom usta{kom radu isti~u se osim Ante Voki}a, Hladnik Antun i Markovi} Ilija, Kurelac Jakob (Željko) i drugi. Ta satnija je bila prisutna kod sve~ane zakletve hrvatskih vojnih jedinica u Karlovcu pod zapovjedni{tvom usta{e Ilije Markovi}a koji je bio i povjerenik za `eljeznicu u Karlovcu. U rubrici Doma}e vijesti objavljeno je da }e 23. lipnja 1941. biti organizirana prva narodna sve~anost u NDH, paljenje Ivanjskog krijesa na Ma`urani~evoj obali za {to prema pisanju lista me|u gra|anima vlada veliki interes. Druga vijest koja je objavljena u listu da Obrtni~ko potporno dru{tvo „Nada“ prire|uje na Petrovo i Pavlovo 29. lipnja 1941. u vrtu Hrvatskog doma Obrtni~ko Pro{tenje s velikom tombolom uz sudjelovanje vojni~ke glazbe. ^ist prihod ove priredbe ide u korist hrvatske vojske i dru{tvene bolesni~ke blagajne. Na stranici 14 objavljen je kratki tekst uredni{tva O `idovskim zna~kama. Prema pisanju lista navodno se mnogi Karlov~ani ~ude za{to Židovi u Karlovcu jo{ uvijek ne nose propisane `idovske oznake. Naime 22. svibnja 1941. donesena je zakonska odredba prema kojoj su svi Židovi morali nositi `idovski znak koji se najprije sastojao od dviju `utih traka na rukavu. Žute trake su 4. lipnja 1941. zamijenjene `utom plo~icom. No{enje tog znaka bilo je obvezatno za sve osobe oba spola starije od 14 godina. Vlasnik Velike kavane bio je putem novina upozoren da skine reklamne plo~e o Fru{kogorcu, Keksima i Tungsram `aruljama s grbom biv{e Jugoslavije. I ovaj list pi{e o Jugoslavenima i ~etnicima i donosi tekst po kojemu uredni{tvo dijeli ~etnike na dvije grupe. U prvoj su oni koji su stupili dobrovoljno, a u drugoj sirotinja koja bi ostala bez kruha i krova da nije podr`avala jugoslavenstvo. Tako je bio “prozvan” jedan Hrvat, g. Ko{~evi}, koji je pred kratko vrijeme bio dobar Jugoslaven, i koji “izrabljuje” u svom poduze}u hrvatske radnike. Razlog prestanku izla`enja lista Savjest Karlovca nakon samo jednog broja je blama`a koju je list do`ivio od gra|ana i ~italaca nakon objavljivanja ~lanka U slu~aju da… Novinar Ante Butkovi} komentirao je politi~ku situaciju u svijetu. Naime, lo{e je prognozirao svjetske doga|aje jer navodi da je glavni protivnik engleske plutokracije naravno Njema~ka. Ali uz Njema~ku nalazi se po ideologiji protivna

60

Lucija Benyovsky

zemlja engleskim interesima. To je svakako Rusija. List je iza{ao 21. lipnja, a 22. lipnja Njema~ka je napala SSSR! Toga dana sastalo se ilegalno komunisti~ko vodstvo s Titom u Beogradu. Na sjednici su pred partijsko vodstvo postavljeni zadaci: {to prije razviti oru`anu borbu, odmah zapo~eti diverzantske akcije na svim komunikacijama kojima se slu`i okupator, zatim vr{iti sabota`e po tvornicama i drugim mjestima koje koristi okupator i usta{e. Spomenimo kako su ljetne dane 1941. godine opisale “`ene Korduna”, u bro{urici koju je izdao OK AFŽ-a Karlovac 1944. godine: “Kao stra{na neman pritisla je du{u `ena Korduna. Bile smo osupnute doga|ajima. Pitale smo se {to se to doga|a na na{em mirnom Kordunu? Zvonile su nam u u{ima stra{ne rije~i Blagaj, Ivanovi} Jarak, Glinska crkva, Brest. Pobije{njeli usta{ki krvnici gledali su nas kao da nismo ljudi. Na{i mu`evi i o~evi i bra}a po~eli su bje`ati u {ume. I mi smo ih slale da ne do`ive onu stra{nu sudbinu ostale bra}e. Zov Komunisti~ke partije na ustanak ~ule su i `ene Korduna.” U spomenutoj bro{urici navodi se ”hrabar primjer juna{tva” ^ak{iran Mileve iz Kordunskog Ljeskovca, koja navodi da je za vrijeme borbe na Kordunu sudjelovalo 70 partizana naoru`anih roguljama, motikama, kuburama i nekoliko karabina i borilo se protiv 1600 usta{a iz Bosne. Za vrijeme naj`e{}e vatre Mileva dolazi na “polo`aj” svome sinu i govori mu: “O Milane, sine! Evo ti majka mjesto ru~ka donijela municiju pa udri vraga dokle mu je traga!” Zna~ajno je spomenuti da su mnoge diverzantske akcije koje su izvr{avali i organizirali skojevci (komunisti) u Karlovcu poduzeli i prije 27. srpnja (koji su komunisti poslije rata proglasili Danom ustanka hrvatskog naroda i Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine), i do kraja godine (1941) vr{ili sabota`e, prikupljali oru`je i municiju, sanitetski materijal i vr{ili mobilizaciju u NOB. Ako poku{amo dati ocjenu politi~kih, vojnih, dru{tvenih i gospodarskih zbivanja prvih mjeseci Nezavisne Dr`ave Hrvatske na Kordunu, s centrom u Karlovcu, onda valja uzeti mnogo faktora. Najve}i dio hrvatskog naroda prihvatio je osnivanje Nezavisne Dr`ave Hrvatske (NDH), dok je srpski narod ve} od po~etka osnivanja nove dr`ave u cjelini bio protuusta{ki raspolo`en. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Karlovcu kao i u hrvatskim selima na podru~ju Karlovca Hrvatska selja~ka stranka (HSS) imala je vrlo veliki utjecaj. Predsjednik HSS-a Vladko Ma~ek sa svojim pozivom hrvatskom narodu 10. travnja 1941. “da se novoj vlasti pokori” i da prista{e HSS-a koji su na “upravnim polo`ajima”, iskreno sura|uju s novom vla{}u”, pa su tako mnoge organizacije HSS-a prema pisanju tiska (Hrvatski narod rujan 1941) pristupile usta{kom pokretu. Naime Ma~ekova pasivna politika i politika jednake distance spram usta{a i komunista bila je u o~ekivanju pobjede zapadnih saveznika. Ma~ekova izjava od 10. travnja 1941. posljedica je njegova polo`aja i ~vrstog uvjerenja da treba izbje}i krvoproli}e i razaranja, a nikako nije bila potpora Paveli}u i njegovoj rasisti~koj i {ovinisti~koj politici.

Karlova~ki tisak 1941. godine

61

Odbijanjem vodstva HSS-a da se njeni ~lanovi uklju~e u oru`ani partizanski pokret, zastupanje politike “~ekanja” i neprijateljski odnos prema komunistima, u zna~ajnoj mjeri ote`ali su mobilizaciju hrvatskih seljaka u partizane. Dok su sve organizacije “Selja~kog kola” u srpskim krajevima u okrugu Karlovca neposredno pred rat bile pod jakim utjecajem komunista. Nakon prvog {oka {to su ga izazvale okupacija i razbijanje Jugoslavije te stvaranje NDH ~etnici su po~eli, naj~e{}e u suradnji i zajedno s komunistima raditi na organiziranju oru`anog ustanka Srba protiv hrvatske dr`ave. Svim ~etnicima i srpskim nacionalistima, s obzirom na dr`avotvorne koncepcije, bio je cilj stvaranje Velike Srbije. Zapadne granice Velike Srbije prema maksimalnom ~etni~kom programu bile su zajedni~ke sa Slovenijom na crti Istra - Žumberak, a zatim Jastrebarsko-Velika Gorica-Dugo Selo-Kri`evci-Ludbreg, a prema minimalnom programu na crti Virovitica-Sisak-Karlovac-Gospi}-Karlobag. S podru~ja Velike Srbije morali su nestati svi nesrbi. To se moglo posti}i u posebnim ratnim okolnostima planiranim terorom i genocidom s pomo}u vojnih ~etni~kih postrojbi, naj~e{}e uz potporu talijanskih i njema~kih okupatora. Nitko ne mo`e negirati zlo~ine koje su po~inili usta{e protiv hrvatskih Srba. Te strahote nije mogu}e zanijekati, ali mo`e ispraviti preuveli~ane brojke pokolj 520 veljunskih Srba 7. svibnja 1941. i 500 glinskih Srba kraj sela Prekope 12. svibnja 1941. godine. Isto tako nema nikakve dvojbe da su progoni Židova u Karlovcu 1941. bili posljedica hrvatske povezanosti s Njema~kom. Naravno da veliki njema~ki pritisak na Paveli}a da radikalno rije{i `idovsko pitanje, Paveli}a ne opravdava za zlo~ine prema karlova~kim Židovima. Pod komunisti~kim vodstvom pokrenut je partizanski otpor okupatoru (22. VI. 1941); u {umi Brezovica kod Siska osnovan je prvi partizanski odred, a potkraj listopada 1941. osnovan je i Glavni {tab partizanskih snaga u Hrvatskoj. Novinstvo kao javni medij, te njegov utjecaj, odavno su predmet istra`ivanja povjesni~ara. I u hrvatskoj historiografiji tisak se uvijek koristio kao povijesni izvor (poglavito kada drugih izvora nije bilo). Izdavanje novina, program, ideolo{ki profil lista, tiskanje, distribucija, ~itateljstvo i utjecaj na javno mi{ljenje, orijentacija i odnos slu`benih dr`avnih organa predmet je istra`ivanja. Istra`ivanje karlova~kog tiska 1941. godine povezano je s brojnim ote`avaju}im okolnostima: kompleti listova nisu sa~uvani, a pojedini brojevi ~uvaju se u raznim institucijama. Uglavnom nisu sa~uvane pismohrane uredni{tva niti popisi pretplatnika. ^lanci su uglavnom objavljivani anonimno ili su potpisani {ifrom ili pseudonimom, pa je utvr|ivanje autorstva vrlo veliki problem. Uredni{tva su ponekad namjerno uni{tavala materijal za novine nakon njihova tiskanja. Utjecaj tiska bio je relativno velik ako pretpostavimo da je svaki primjerak novina, osim pretplatnika, ~italo jo{ nekoliko osoba (u ~itaonicama, kavanama, brija~nicama, privatnim ku}ama i drugim javnim ustanovama). Za vrijeme NDH nastavile su raditi neke karlova~ke knji`are kao Marije Fogine, Rezike Župan, Velimira Mocnaja i Marije Vorkapi}. Knji`ara ing. Ive Goldsteina bila je rekvirirana, 1942. otkupio ju je od Hrvatskog radi{e,

62

Lucija Benyovsky

Miroslav Rup~i}, biv{i poslovo|a Goldsteinove knji`are. I knji`ara Otona Fröchlicha bila je konfiscirana. U knji`arama se moglo nabaviti doma}a i strana, uglavnom njema~ka i talijanska beletristika, ud`benici {kolski i uredski materijal, sve vrste papira te doma}i i strani ~asopisi. Nakon ljetnih praznika u~enici pu~ke {kole dobili su nove knjige, koje su se tiskale u nakladi dr`ave. (Srpska pravoslavna pu~ka {kola “Sv. Save” 1941. godina bila je ukinuta). Novine su pisale i o osnivanju modelarske {kole u Karlovcu, jer su uspjesi i juna{tvo hrvatskih zrakoplovaca osobito postrojba na isto~nom boji{tu pobudili interes mlade`i koja je u velikom broju pristupala u organizaciju “Hrvatska krila”. Krajem listopada (25. XI.1941) otvorena je njema~ka pu~ka {kola na Ma`urani}evoj obali, gdje su bili prije uredi Velike `upe Pokupje. Ako usporedimo karlova~ki tisak s drugim listovima koji su izlazili u Hrvatskoj za vrijeme NDH, Karlovac je ipak bio “`urnalisti~ka provincija”, za Zagrebom zaostaje kvalitetom i trajanjem pojedinih listova. Jedan od oblika obavje{tavanja Karlov~ana bile su i “usmene novine”. Usmene novine odr`avale su se naj~e{}e u velikim dvoranama gdje su okupljeni slu{a~i mogli ~uti najnovije vijesti iz zemlje i svijeta u obliku “moralno-politi~kih predavanja.” Prve usmene novine u Karlovcu (17. XII) odr`ane su u prostorijama Hrvatskog radni~kog saveza (HRS). Prema pisanju Hrvatskog naroda, zanimanje za zidne novine u Velikoj `upi Pokupje me|u gra|anstvom bilo je veliko i rado se ~itaju. Novine su izvje{avane ne samo po gradu nego i po {kolama i to po svim kotarevima Velike `upe Pokupje. Dok je u Zagrebu izlazilo dnevno i desetak listova, Karlovac nije imao materijala ni za jedan tjednik. Karlova~ko novinsko tr`i{te pokrivaju ve}im dijelom zagreba~kim informativnim novinama kao na primjer Hrvatski narod, Nova Hrvatska, Spremnost i dr. Glavno glasilo usta{kog pokreta Hrvatski narod u rubrici Kroz usta{ku Hrvatsku i Kroz hrvatske novine objavljivao je najva`nije vijesti iz pokrajine. Dakako da su najve}e zanimanje doma}e javnosti privla~ili doga|aji na isto~nom boji{tu na kojem su se borili i mnogobrojni Hrvati. Ishod bitke za Lenjingrad, i bitke za Moskvu, pomorske bitke pratili su mnogi stanovnici Karlovca, neki s odu{evljenjem, a drugi sa zebnjom. Njema~ka i usta{ka promid`ba putem tiska, filmskih novosti, zidnih novina i razglasa neprekidno je govorila o velikim njema~kim pobjedama. Na naslovnim stranicama novina pisalo je Sovjetska vojska je pred podpunim uni{tenjem. Osim politike, najve}i problem koji je zaokupljao pa`nju ve}ine stanovnika bio je problem prehrane. Vlasti su poduzimale odlu~ne mjere protiv porasta cijena i protiv nesavjesnih proizvo|a~a i privrednika, koji bezrazlo`no di`u cijene. Ministar gospodarstva M. [imi} upozoravao je privrednike koji ugroze prehranu pu~anstva i nabija~e cijena da }e se protiv njih pokrenuti prijeki sud. U takvoj situaciji dolaze i pozivi Crvenog kri`a i udruga Hrvatski radi{a svim `enskim dru{tvima za pomo} za sudjelovanje u sabirnoj akciji za postradale `ene i djecu iz Bosne i Like u komunisti~ko - ~etni~kim napadima. U Karlovcu je na koncertu koji je odr`an u Hrvatskom domu bilo sakupljeno preko 250 000 kn za neopskrbljene (Hrvatski narod, 13. X. 1941).

Karlova~ki tisak 1941. godine

63

Hrvatski narod objavio je vijest da se na velikoj radni~koj manifestaciji (9. rujna) okupilo u Karlovcu oko 300 radnika. Do{li su radnici iz Vara`dina, i veliki broj radnika iz Zagreba, Osijeka, Ogulina, Duge Rese i drugih mjesta. Sve~anosti su prisustvovala i sva karlova~ka hrvatska dru{tva. Na skupu je govorio povjerenik HRS-a Alojz Pe~nik: “Hrvatski radnici spremni su izvr{iti svoju du`nost prema Poglavniku i Hrvatskoj.” Toga dana bio organiziran je i blagoslov zastave podru`nice HRS-a u Karlovcu. Kuma zastavi bila je Ema Nik{i}, supruga `upana dr. Ante Nik{i}a. Me|u prisutnima list je zabilje`io i zapovjednika kod 2. armate talijanske vojske. Krajem godine (22. XII) sve~ano su bile otvorene nove prostorije ispostave Radni~ke komore podru`nice HRSa u Karlovcu u [ebeti}evoj ulici. U Karlovcu je 11. X. 1941. odr`ana akademija u povodu godi{njice Rakovi~kog ustanka 1871. godine i mise zadu{nice za Eugena Kvaternika i svim rakovi~kim `rtvama. Hrvatski narod pi{e i o gospodarskim temama te da se u Karlovcu gradi i radi. Spomenuti list objavljuje (16. IX.) o gradnji suvremene ceste od Karlovca do Plitvica; nakon rekonstrukcije stare ceste znatno }e se skratiti put, a promet }e biti sigurniji i br`i. O gradnji hrvatskog radni~kog naselja “Stipe Javor” u Karlovcu navodi se da su se tro{kovi popeli na 70 milijuna kn. U spomenutom listu navodi se da se gradi Trgova~ka akademija, nova po{ta, most preko Kupe i vr{e razni popravci u gradu. Tih dana u novinama je izlazio Oglas, kojim se pozivaju `ene i djevojke hrvatske nacionalnosti za rad u Njema~ku, stare od 17-40 godina. Nudi se dobra zarada 37-50 pfeninga. Oglas je potpisao opunomo}enik njema~kog ministarstva rada za Hrvatsku. Iako su usta{e kao politi~ki pokret ~inili neznatnu manjinu u tada{njoj Hrvatskoj, jer je ve}ina hrvatskog naroda glasala za Hrvatsku selja~ku stranku (HSS), usta{e su se odr`ale na vlasti vojnom silom svojih naci-fa{isti~kih protektora koji su ih i doveli na vlast, nakon {to je Vlatko Ma~ek, predsjednik HSS odbio vlast. (NDH-a je bila podijeljena na njema~ku i talijansku okupacijsku zonu). Danas mo`emo re}i da je ta generacija koja je tako odu{evljeno slavila osnivanje Dr`ave, bila generacija, koja je pripadala u vihoru Drugog svjetskog rata izgubljenoj, `rtvovanoj i, od Paveli}a i njegovog vodstva, prevarenoj generaciji hrvatskih ljudi. Za{to ka`emo prevarenoj i `rtvovanoj? Idealisti me|u njima najlo{ije su pro{li, jer su im se nakon rata sru{ili ideali u koje su vjerovali. Odnosi se to i na brojne novinare, koji su nakon zavr{etka rata (1945) vrlo lo{e pro{li. Prema odluci AVNOJ-a od 30.XI. 1943. osnovana je Komisija (Dr`avna) ~ija je zada}a bila utvr|ivanje odgovornosti, pronala`enje i privo|enje kazni svih lica odgovornih za zlo~ine koje su u Jugoslaviji po~inili i ~ine u toku rata okupatori i pomaga~i. Nakon rata osnovana je anketna komisija koja je zapo~ela s radom 6. lipnja 1945. kao odjel Zemaljske komisije za utvr|ivanje zlo~ina

64

Lucija Benyovsky

okupatora i njihovih pomaga~a, a svrha joj je bila utvr|ivanje zlo~ina kulturnom suradnjom s neprijateljem. Anketna komisija djelovala je u sklopu Zemaljske komisije, a Zemaljska komisija bila je sastavni dio Dr`avne komisije za utvr|ivanje zlo~ina okupatora i njihovih pomaga~a. Dopis koji je Anketna komisija uputila 9. lipnja 1945. stigao je i u NOO Karlovac. Anketna komisija je sli~no kao i u slu~aju novinara Ive Bogdana i Tiasa Mortigija optu`ila i karlova~ke novinare za raspaljivanje nacionalne mr`nje izme|u Srba i Hrvata te dizanju borbenog duha kod zavedenih hrvatskih masa. Godina 1941. je godina kada ve}ina Hrvata Karlov~ana ponesena romanti~nim odu{evljenjem o vlastitoj dr`avi podr`ala je usta{ku vlast. Ve} spomenuta Paveli}eva izdaja s predajom Dalmacije Talijanima, usta{ki teror u zatvorima i logorima, rasni zakoni i druge odredbe, jedan dio stanovnika }e se otrijezniti otkrivanjem krvave zbilje o pravom karakteru fa{isti~ke tvorevine i po~eti }e je ru{iti. U rujnu 1943. kada je fa{isti~ka Italija kapitulirala, Paveli} i dalje ostaje vjeran Hitleru ne pomi{ljaju}i da se stavi na stranu saveznika kao nova vlada u Italiji. U jesen 1944. Paveli} je likvidirao i skupinu vlastitih ministara (Voki}Lorkovi}) da bi sprije~io njihov o~ajni~ki poku{aj da se Hrvatska odmakne od Hitlera. Uslijedili su porazi na svim boji{tima. Time je put vlastitih ljudi, vojske i brojnih civila u tragediju u Bleiburgu otvoren. Bio je to kraj brojnih prevarenih ljudi koji su nakon rata 1945. bili upropa{teni Paveli}evom izdajni~kom i zlo~ina~kom politikom. I danas su podaci i izvori o `rtvama s podru~ja Karlovca nepotpuni. Godine 1941. stradalo je oko 1 000 ljudi.

Morana Ro`man* PAVILJON KATZLER
KATZLEROVI
Pojava male drvene ku}ice u Radi}evoj ulici na rubu [anca koja je osvanula srpanjskog jutra 2005. godine, podigla je u zrak upitnike, uskovitlala stare duhove grada i pokrenula rijeku kreativnih komentara i neobi~nih pri~a.

[to je to paviljon Katzler?
Pojam Katzler je rije~ sazdana od 7 razli~itih slova koja kad se izgovore bude u svakom karlova~kom purgeru neizmjeran broj razli~itih asocijacija, osje}aja i sje}anja. To je kombinacija slova koja u sebi krije jednu posebnu povijest, s te{kom nagomilanom energijom svih du{a koje su pro{le pakao i raj stvaranja te povijesti; tu je i asocijacija na prekrasan opijaju}i miris ru`a i jagoda koji se {irio Dubovcem iz vrtova Katzlerovih; utemeljeni tragovi mu{karaca Katzler u politici i kulturi Karlovca, te ~vrsta i nje`na nit `ena Katlzer koja je sve osobe i doga|aje, uporno{}u i tvrdoglavo{}u, splela u ~ipkanu zavjesu koja vi{e skriva nego otkriva. Sje}anja su tu jo{ i na pun kredenc vanili-kiflica od pr`enog badema; bu|enja u ~etiri ujutro, vlakom u Zagreb, ispijanja bijele kave kod Kerempuha na Dolcu i cjenkanja na veletr`nici cvije}a za splitske karanfile; na ~vrstu ~eli~nu ruku Slavice Katzler koja je ~udnom metafizi~kom snagom uspjela pobijediti sve zakone moderne znanosti i medicine, uni{titi tumorne stanice koje su cijelu vje~nost napadale njezino tijelo, ali i tumorne izrasline svih promjena vlasti ovog dru{tva. Ime Katzler nosi u sebi te`inu vite{kog oklopa s obiteljskog grba, i mudrost i okretnost ma~ke (die Katze – njem.) na simbolu {tita. Takva neobi~na kombinacija `ivog i ne`ivog, obrane i napada, spretnosti i borbenosti, odr`ala je obitelj na povr{ini svih potopa. Stoljetno iskustvo pre`ivljavanja i potrage za kvalitetom `ivota, doveli su Katzlerove do Karlovca, grada budu}nosti i perspektive. ... Zrakom mi lebdi uznemiruju}e pitanje – da li bi i danas, da mogu birati, do{li u Karlovac? ...

Morana Ro`man, ro|ena je 1969. u Karlovcu. Zavr{ila je srednju {umarsku {kolu. Predsjednica je udruge Paviljon Katzler 1897. Živi i radi u Karlovcu.

66

Morana Ro`man

F r i e d r i c h Wilhelm Katzler, glava obitelji, po dolasku u Karlovac postaje Miroslav Katzler. U braku s Helenom (ro|. Gogola) imao je troje djece : najstarija k}i Marija (Mitzi) dio je `ivota Paviljon Katzler 1929. godine provela kao pratilja austro-ugarskih plemenita{ica i nakon slomljenog srca u jednoj epizodi neostvarive ljubavi, vra}a se u svoj obiteljski dom; sin Antun (Toni) preuzeo je vodstvo obrta, a slobodno vrijeme provodio u lovu, vatrogasnom dru{tvu ili u razgovorima s de~kima, uklju~uju}i tu i Mirka i Stjepana Seljan, najpoznatije karlova~ke svjetske lutalice; najmla|i sin Friedrich (Fritz) bio je najaktivniji ~lan obitelji, sudjelovao je u hrvatskom pokretu protiv Khuena Hedervarija skidanjem ma|arskih natpisa na zgradi `eljezni~kog kolodvora i tom je prilikom osu|en na zatvorsku kaznu, bio je ~lan i podupira~ u sportskim klubovima i s bratom Antunom uspje{no vodio posao. U obitelj je tada, oko 1920. godine u{la Rozalija (Rozika) [muk (Schmuck) kao supruga Antunova. Njezin ulazak je bio tih i nenametljiv kao {to je i sama bila. Unijela je u obitelj ljubav, iskonskim priro|enim autoritetom dr`ala sve }o{kove ku}e i imanja i rodila malu Slavicu, kao posljednjeg ~lana loze Katzler. Rozika je bila prava karlova~ka ljepotica, kao i moja baka, njezina sestra Ljubica (Ceca) [muk koja je zaludila jednog usta{kog oficira {to se pokazalo kobnim, te je zbog “suradnje s okupatorom” strijeljana 1945. godine.

Rozalija Katzler

Svi su oni zaslu`ni za izgradnju povijesti Karlovca i odgovorni za put koji su utemeljili sljede}im generacijama. Katzlerovi su grad voljeli kao sebe. Svaki donirani dinar, kuna ili kruna, kao i svaki dijeli} slobodnog vremena, postali su dio temeljnog kapitala raznih gradskih institucija – utemeljenje Prvog pjeva~kog dru{tva “Zora”, Upravni odbor Hrvatskog sokola, Kotura{ko dru{tvo Zvijezda, Vesla~ki klub,

Ljubica (Ceca) [muk

Paviljon Katzler

67

Dru{tvo za podupiranje vrijednih, a siroma{nih u~enika, Vatrogasno dru{tvo, gradnja Hrvatskog doma, Obrtni~ko – radni~ko dru{tvo “Nada”, Nadzorni odbor Gradske {tedionice... Kao {to je napredovao grad i razvijao se u obrtni~ki i kulturni raj, tako su i bra}a Katzler u napredak cvje}are i razvoj povrtlarstva unosili europske novotarije. Veliki vrt na Staroj cesti (Primorska ulica) bio je primjer tehni~kog napretka onog doba. Tu se uzgajalo povr}e izvrsne kvalitete koja je dobivena pomnim odabirom doma}eg sjemenja i iskustvom uzgoja. Na reklamnoj vizitki Trgova~ke i nadgrobne vrtlarije Bra}e Katzler navodi se : “Preporu~amo u proljetnoj i ljetnoj saisoni veliki izbor cvije}a u loncima, zimskoj saisoni krasnih cvatu}ih Ciklama, Azalea (plemenitih bori}a) i Palma. Moderno i ukusno vezanje vijenaca sa i bez vrbca, vjen~anih kita (buketa), kao i za sve ostale prigode. Od prvog travnja veliki izbor cijepljenih Teea ru`a, sve vrsti prisada (flanca) povr}a i cvije}a.“ Vrt je bio navodnjavan sustavom cijevi s prskalicama, a voda se crpila iz Rakova~kog potoka koji nikada nije presu{ivao, pa je i u najsu{nijim ljetnim periodima bilo dovoljno vode za navodnjavanje. Pumpu za vodu pokretao je dizelski motor kupljen u Austriji. Zemlja se obra|ivala ru~no ili s motokultivatorom – frezom, tvorni~kog naziva K5, dopremljenom direktno iz „Siemens & Halske“ u Berlinu, {to je po nekim spoznajama bio prvi takav stroj na ovom podru~ju. Vrt je tako uvijek bio pun, {to povr}a i cvije}a, {to radnika i ~lanova obitelji koji su radili od jutra do mraka, {to malih Dubov~aka koji su s gu{tom krali svje`e crvene jagode. U vrtu uz ku}u na Ma`urani}evoj obali uzgajano je prvenstveno cvije}e. Sagra|ena su dva velika staklenika grijana zimi sistemom centralnog grijanja, s centralnom pe}i tvornice „Höntsch & Co.“ u Be~u. Najnovije sorte cvije}a naru~ivane su od „Van Dillewijn & Thiel“ iz Belgije i „Bemische & König“ iz Be~a, glavnih distributera svjetski poznatih uzgajiva~a cvije}a iz Nizozemske. Dok je grad bio pod snijegom, Kupa okovana ledom, a u zraku se osje}alo zimsko sivo mrtvilo, staklenici Katzlerovih bili su male tropske oaze pune te{kog vla`nog toplog uzduha, zasi}enog mirisom azaleja i ciklama u bojama Disneyevih crti}a. Bilo je tu i nekoliko palmi ~iji su listovi dosezali do staklenih krovova staklenika, stabla limuna koja su rodila redovito svake godine i velikih grmova za~inskih biljaka pa se miris ru`marina i mirte mije{ao s mirisom zumbula i orhideja stvaraju}i ~udnovati slatkasti koktel opijaju}ih svojstava. Rad u cvje}ari za Katzlerove je bio njihov `ivot: te`ak i mukotrpan, dodatno optere}en gravitacijom politi~kih prevrata, svjetskih ratova i velikih sablasnih obiteljskih tajni koje su danas, nakon mirovanja u vremensko – prostornom kontinuumu, dobile status misterija. I upravo je njihovo postojanje krivo, ili zaslu`no, {to je cijela ta pri~a o obitelji Katzler prekrivena ~arobnim prahom po-

68

Morana Ro`man

sebnosti, a samim time postala pogonsko gorivo na{eg istra`iva~kog broda koji je probudio povijesni kapric zatomljen u genima, pa sije~e valove uzburkanog mora sastavljenog od administrativne pra{ine, povr{nih misli, nepoduzetnih gojaznih duhova, ustajalog taloga neminovnosti i standardiziranih {ablona. Jedan stari mudrac izrekao je davno, svoje najgore prokletstvo: “Daj Bo`e da `ivi{ u zanimljiva vremena!”

Da...
Veliki vrt na Staroj cesti ne postoji, tamo je sada O[ Dubovac, ve}ina vrta na Ma`urani}evoj obali sada je Elektrino parkirali{te. I... voljeli su Katzlerovi napredak, da se grad razvija, da cvjeta gospodarstvo...ali zemlja koja im je uzeta silom, bez pitanja i nov~i}a naknade, ostavila je gorak okus u ustima.

PAVILJON
A sve je tako jednostavno po~elo...negdje oko 1891. godine kada je paviljon napravljen kao izlo`beni uzorak za Gospodarsku izlo`bu u Zagrebu. Od tada sve postaje kompliciranije i zamr{enije. Ali to je ~ar `ivota jednog paviljona. Karlovac je tada imao samo ne{to vi{e od 10 tisu}a stanovnika i Dru`tvo za poljep{avanje grada. Danas ima 60 tisu}a stanovnika... i premalo ljudi spremnih na `rtvovanje kolote~ine i hrabre pothvate. Dru{tvo za poljep{avanje grada zapo~elo je s radom 1886. godine nakon osnutka sli~nih dru{tava u ostalim gradovima, a inicijator ideje je bila g|a Terezija Reiner. Osnovni cilj Dru{tva bio je uljep{anje grada sadnjom nasada, a prvi projekt sadnja drvoreda pored Velike kavane. To je bio po~etak nove gospodarske grane – turizma. Jedan od njezinih ~lanova bio je g. Engelbert Hajek, prvi stru~ni gradski vrtlar, koji kupuje paviljon nakon Gospodarske izlo`be i smje{ta ga na sada{nju lokaciju. Nekoliko godina kasnije, vlasnik paviljona postaje Wilhelm Friedrich Katzler, dotada{nji glavni vrtlar dvorca Lu`nica pokraj Zapre{i}a. Uredbom Carske i Kraljevske Vojne uprave u Karlovcu iz 1897. odre|en je polo`aj smje{tanja paviljona na zemlji{te koje se nalazi ju`no od ceste pored biv{ih Rije~kih vrata. Gra|evna dozvola iz 1898., potpisana od gradskog na~elnika Josipa Vrbani}a, navodi da se pavillon imade izvesti prema nacrtu i ukusno da se imade podi}i u ugovaraju}ih u jakosti zidovih, te da prostor slieve i desne strane pavillona imade biti providjen ogradom tik do pavillona. Upravo je g. Josip Vrbani} kao gradona~elnik ostavio najupe~atljiviji trag u povijesti Karlovca jer je imao hrabrosti za projekte koji su bili daleko ispred vremena. Svi navedeni dokumenti jo{ uvijek postoje u izvornom obliku i neizmjeran su izvor inspiracija i spoznaja u istra`ivanju povijesne pri~e i Karlovca i Katzlera. Sam naziv paviljon dolazi od francuske rije~i pavillon {to u doslovnom prijevodu zna~i ljetnikovac, ali se u parkovnoj arhitekturi odnosi na drvene sjenice i

Paviljon Katzler

69
otvorene poligonalne paviljone, ~esti ukras parkova 19. stolje}a koji je slu`io za okupljanje prolaznika. Mali je Katzlerov paviljon kao nestvarna ku}ica iz bajke, sav ispunjen cvije}em, okupljao slu~ajne {eta~e Promenade, rosen-kavalire u odabiranju cvije}a za svoje dame i putnike namjernike. Poslu`io je kao izlo`beni prostor poznatom hrvatskom slikaru tzv. minhenskog kruga, Oskaru Hermanu, za promociju slike “Koranski slap”.

Danas paviljon pamti sve patnje grada, slatke ljubavne tajne i skrivene politi~ke intrige iz doba dok su bra}a Seljan istra`ivala nepoznate svjetove, Albert Einstein otkrio teoriju relativnosti, bra}a Wright prvi put letjela avionom, a Nautilus plovio duSkica iz ugovora binama mora. Pre`ivio je Austro–Ugarsku Monarhiju, Kraljevinu SHS, Nezavisnu Dr`avu Hrvatsku i sve Jugoslavije. Pre`ivio je i nasilno preseljenje 1955. g. na lokaciju kod Karlova~ke banke, kotrljaju}i se na hoblicama. Stajao je skoro pola stolje}a u sjeni velike zgrade banke, u dvori{tu pokrajnjih ku}a i uspje{no poslovao do 80-ih godina dvadesetog stolje}a. Lavina neda}a strovaljena na le|a Slavice Katzler, bila je prevelik teret ~ak i za “~eli~nu lady”, pa se paviljon polako gasio. Dolaskom novog rata, jo{ jednog u nizu, paviljon je pretrpio velika o{te}enja. Kroz probu{ene roletne u{la bi katkad zalutala zraka sunca obasjav{i talog pra{ine na starom pultu, i to je bilo sve od uzbudljivog `ivota – do 2002.g. kada smo podnijeli zahtjev za financiranje restauracije paviljona Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, a uz mi{ljenje Konzervatorskog odjela Karlovac.

Slavica Ketzler

70

Morana Ro`man

Ministarstva, institucije, odjeli i poglavarstva, pojmovi su koji obi~no bude u nama asocijaciju na hramove u kojima stoluju neki imaginarni banovi, polubogovi, ministri i poglavnici. Nedodirljivi. Ipak, na{e je iskustvo razbilo te slike kad smo pokucav{i na vrata tih hramova u njima otkrili i neke – an|ele! Ustvari, vrlo konkretne i dodirljive ljude, u pravom smislu te rije~i koja ozna~ava pripadnike rase koja obitava na planeti Zemlji, bi}a s razvijenim centrom za razmi{ljanje, mogu}nosti stvaranja osje}aja i znanjem koje budi `elju za otkrivanjem novih spoznaja. Velika zahvala njima. Oni znaju za{to. Paviljon je u{ao u Program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske, za{tita kulturnih dobara 2003. i 2004. godine. Nakon toga slijedi gu`va koja je potrajala sve do otvorenja 13. 07. 2005. godine, otprilike ovim kronolo{kim redom: - snimanje stanja na terenu - izrada projekta sanacije i rekonstrukcije - izrada prvih tro{kovnika - biranje najboljih ponu|a~a - demonta`a objekta, restauracija postoje}e gra|e i izrada novih profila - isho|enje potrebnih dozvola za povratak paviljona na izvornu lokaciju - potraga za dodatnim financijskim sredstvima za dovr{etak radova - monta`a paviljona na sada{njoj lokaciji - zavr{ni radovi – bojanje, limarija, elektroinstalacija - organizacija sve~anog otvorenja. Izme|u svake napisane rije~i kronologije treba dodati kilometre prokr~enih i savladanih staza kroz ~udnovati svijet birokracije, sate i godine utro{enog vremena svih aktera pri~e, nekoliko kilograma papira ispisanog zbog raznih razloga, nebrojeno tona dobre volje i ~eli~nih `ivaca te pregr{t kalorija utro{enih na energiju potrebnu za tr~anje od starta do cilja s preponama.

PAVILJON KATZLER DANAS Anno domini 2006.
U paviljonu djeluje udruga pod nazivom Paviljon Katzler 1897. kojoj su osnovni ciljevi : - odr`avanje i o`ivljavanje drvenog paviljona cvje}arnice Katzler - promicanje kultorolo{kih i povijesnih vrijednosti grada s ciljem turisti~ke promid`be grada Karlovca i drvenog restauriranog paviljona kao sastavnog dijela povijesne jezgre Karlovca – Zvijezde - iniciranje obnove, restauracije, povratka i za{tite kulturne ba{tine grada Karlovca - prezentacija povijesnih eksponata, slika, fotografija i pisanog materijala vezanog uz vremenski period u kojem je obitelj Katzler `ivjela, prezentacija tada{njeg na~ina `ivota kao podsjetnika na kulturne vrijednosti grada izdavanje promid`benih pisanih i slikanih materijala - organiziranje izlo`bi slika, fotografija i cvije}a, tematski vezanih uz

Paviljon Katzler

71

cvje}arstvo, povijest grada i ljubavi prema gradu. Dana{nje doba i situacija u gradu, kombinacija je utjecaja koje je te{ko i zamisliti, a dolazili su sa svih strana – od pojedinaca koji su altruisti~ki i nesebi~no podizali Karlovac iznad etikete provincijalizma, do pojedinaca s maskom ljubavi prema gradu s najbitnijom stavkom u `ivotu da pomognu materijalno sami sebi. Tako je bilo prije, tako je i sada. Kako na Nebu, tako i na Zemlji. Tragove su ostavili i svi ratovi ovih stolje}a, mnogobrojne promjene strukture stanovni{tva i ostali faktori za filozofsku raspravu na tu temu. Ali je ~injenica da je grad tu gdje jest zahvaljuju}i ljudima koji su nesebi~no, bez skrivenih primisli ulagali svoju ljubav, vrijeme, ma{tu i znanje u ostvarenje vizija, kao i zaOtvorenje 13. srpnja 2005. godine hvaljuju}i negativcima koji su cijeli taj film u~inili napetim trilerom i zbog toga je svako ostvarenje vizije napretka grada postalo jo{ ve}e zadovoljstvo. Dvadeset i prvo je stolje}e krenulo nemilosrdno. U gradu se otvaraju butici, kafi}i, kineski du}ani. Postalo je te{ko prihvatljivo da postoji i ne{to {to se ne uklapa u prepoznatljivu {ablonu temeljenu na prihodima i rashodima. Paviljon Katzler nudi pogled kroz prozor na jedan dio temelja povijesti u kojoj se ra|ao grad, pogled na ljepotu grada neprimije}en u strci s vremenom i novcima. Unutar svojih nekoliko malih kvadrata krije uspomene na magle i poplave, na prepoznatljiva lica karlova~kih ulica i doga|aje zbog kojih su Karlov~ani ostali Karlov~ani. Vrijednost je to nemjerljiva materijalisti~kim metrom. Ali vrijednost koju ljudi prepoznaju ulaskom u paviljon, a vidljiva na osmijehu. Du{a grada krije se u starim temeljima i zidovima, i bilo gdje da odemo, volimo se vratiti na mjesto gdje smo osjetili ono ne{to. I paviljon je dio du{e na{eg grada. A profitabilnost? Mjerit }emo je iskreno{}u osmijeha i intenzitetom sjaja u o~ima svakog ~ovjeka kojeg put nanese do paviljona. Ostvarenjem uskrsnu}a paviljona, pred njim je ozbiljan rad. Svaki ~lan udruge Paviljon Katzler trudi se osmisliti najbolji na~in ure|enja paviljona, prezentacije jednog segmenta kulturne ostav{tine i realizaciju projekata kao {to su do sada bile autorske razglednice s motivima Karlovca i suvenir s austro-ugarskim

72

Morana Ro`man

srebrnjakom. Ponekad to sli~i na igru, ali iza nas su stotine sati istra`iva~kog rada i u~enja, mjeseci provedeni u pra{ini starog Katzlerovog tavana i snala`enja oko skupljanja podataka u svim publikacijama svih dosada{njih vremena. A to je tek po~etak... Paviljon }e `ivnuti i vi{e i bolje, kako bi pokazao sjaj pro{losti koja bi trebala biti poticaj za sjajnu budu}nost. “Kraljevi i velmo`e dolaze, odlaze, i ne ostavljaju ni{ta osim kipova u pustinji, dok nekoliko mladih ljudi, igraju}i se, mijenja na~in na koji postoji svijet.“

(Terry Pratchett: The truth)

DRU[TVENA KRETANJA

Zdravko Gavran* REZOLUCIJA O ODNO[ENJU PREMA TOTALITARNOM KOMUNIZMU
Uvod
Vije}e Europe – uz Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS) najbrojnija kontinentalna organizacija, u ~ijem je ~lanstvu 55 europskih i euroazijskih dr`ava – donijelo je u svojoj Parlamentarnoj skup{tini 25. sije~nja 2006. Rezoluciju 1481 (2006) pod naslovom ”Potreba za me|unarodnom osudom zlo~ina totalitarnih komunisti~kih re`ima”. To je jedan od velikog broja dokumenata razli~ite razine, te`ine i tematike {to ih je do sada prihvatilo Vije}e Europe, ali s obzirom na temu kojom se bavi nipo{to ne i neki ”obi~ni”, ”rutinski” dokument. Iako je kona~ni tekst Rezolucije 1481 rezultat prethodnih kompromisa koji su imali za cilj da ona bude prihva}ena, odnosno da uz nju stanu sve glavne politi~ke grupacije zastupnika koji predstavljaju dr`avne sabore svojih zemalja, ta je Rezolucija va`na u prvome redu kao svojevrsni ”definitivni pravorijek”, s dovoljne vremenske distance, o onoj politi~koj zbilji koja se u Sovjetskom Savezu protezala tijekom najve}eg dijela XX. stolje}a, u nizu srednjoeuropskih i isto~noeuropskih zemalja te izvaneuropskih zemalja po ~etiri-pet desetlje}a (od zavr{etka II. svjetskog rata do po~etka posljednjeg desetlje}a), a u nekim zemljama (Kina, Sjeverna Koreja, Kuba...) postoji i danas. Rije~ je o me|usobno sli~nim sustavima i praksama koje su sve proistekle iz nau~avanja Karla Marxa i Friedricha Engelsa, a svoju daljnju ”elaboraciju” u teoriji, a osobito u praksi do`ivjeli s Oktobarskom revolucijom g. 1917. i uspostavom Saveza Sovjetskih Socijalisti~kih Republika pod vodstvom zavjereni~ko-revolucionarne organizacije kojoj je na ~elu bio Vladimir Ilji~ Lenjin.
*Zdravko Gavran, knji`evni kriti~ar, pisac, publicist, pjesnik, prevoditelj, diplomat, ro|en 1957. u Slavonskom Brodu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. hrvatski jezik i ju`noslavenske knji`evnosti i komparativnu knji`evnost. Savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tu|mana (19921993) za odnose s javno{}u i medijsku analizu. Od 1995-1999. vi{i diplomatski slu`benik u Ministarstvu vanjskih poslova. Autor je vi{e objavljenih knjiga: Kako su ru{ili Tu|mana (politi~ka studija, Domovina –TT, Zagreb, 1992), Moja Hrvatska (Zemljom kroz prostor i vrijeme) informativni priru~nik, sa skupinom autora ( 1992) i (1993), ista knjiga na engleskom (1994), Hrvatski izlazak politi~ka publicistika, Alfa, Zagreb, (1995), Paprenjaci (zbirka pjesni~kih epigrama ) Alfa, Zagreb, (2003), Ivan Pavao II., suvremeni svijet i kraljevstvo Bo`je (~lanci i ogledi; Samostan Kraljice sv. Krunice, Zagreb (2003). S engleskog preveo roman Rabindrantha Tagore Dom i svijet (Alfa, Zagreb, 2004). Živi u Zagrebu.

74 Zna~ajke komunisti~kih sustava

Zdravko Gavran

Rije~ je o sustavima u kojima su na vlast dolazile dobro organizirane i uglavnom dotad ilegalne (nedopu{tene ustavom ili zakonima, kojima je zabranjeno djelovanje) skupine zadojene komunisti~kom ideologijom, revolucionarnim, nasilnim putem, legitimitet si zatim potvr|ivale nedemokratskim ili la`iranim izborima pod nadzorom svojih ”radni~kih”, ”socijalisti~kih”, ”komunisti~kih” i sli~nih partija i pod nadzorom i prisilom svojih ”pu{aka i bajuneta”, a zatim uspostavljale jednopartijske diktature, ideolo{ki i politi~ki totalitarne sustave, koji su se odr`avali uz pomo} represivnih sila, politi~ke policije, medijskog monopola, bezobzirne propagande, s ciljem ”razvijanja socijalisti~ke svijesti” od malih nogu i raznovrsnih drugih pomagala kao {to su prisilno organiziranje ”masa” u razne socijalisti~ke organizacije mladih i starih, `ena i djece, ratnih veterana, rezervnih vojnih starje{ina i tako redom. U svim komunisti~kih zemljama zajedni~ka je zna~ajka bila do religioznog pokloni{tva razvijeni kult li~nosti, u sprezi s politi~kim centralizmom i etatizmom. Vo|e dr`ave i partije, a koje su u pravilu bile u simbiozi (sje}amo se nebrojenih vijesti u kojima se navodilo kako se, recimo, sastalo ”dr`avno-partijsko vodstvo”), bili su nedodirljivi diktatori koji se nisu tako zvali, i ~esto su u svojim zemljama vladali neprekidno desetlje}ima. (Simboli~ki produ`etak takve navade vidljiv je primjerice u dana{njoj Kubi u diktatoru Fidelu Castru. Tu ne treba zaboraviti ni dana{njeg vo|u, sina ”velikoga” Kim Il Sunga!, u Sjevernoj Koreji). Mao Dzedong (znan u ne{to druk~ijoj transkripciji kao Mao Ce Tung) u Narodnoj Republici Kini, Staljin pa Hru{~ov, Bre`njev i drugi u Sovjetskom Savezu, Janos Kadar u Ma|arskoj, Nikolae Ceausescu u Rumunjskoj, Tito u Jugoslaviji, Enver Hoxhia u Albaniji, Pol Pot u Kambod`i i brojni drugi komunisti~ki samodr{ci samo su neka od imena koja su desetlje}ima bila u stalnom optjecaju svjetskih medija, a osobito medija u zemljama u kojima se doga|ala ”permanentna revolucija, odnosno socijalizam kao svjetski proces”. Dirnuti u vo|u, samo rije~ju ili dvosmislenom aluzijom, zna~ilo je ~esto dovesti u pogibelj vlastiti `ivot i budu}nost svoje obitelji. Vo|ama su dizani velebni spomenici, a poslije smrti mauzoleji ili ”ku}e cvije}a”, gra|ene su im vile, ljetnikovci, zimski dvorci; no{ene su im ”{tafete” i iskazivane masovne po~asti na stadionima i masovnim mitinzima, imali su svoje vlastite (slu`bene) brodove i vlakove, helikoptere i zrakoplove, svoja sabrana djela, svoje svite i dvorjane, svoje lije~nike i frizere, snimatelje i ku{a~e hrane, kuhare i biografe. Jedino, koliko znamo, nisu podnosili ”dvorske lude”, kako je to bilo uvrije`eno u tradiciji kraljeva i drugih feudalisti~kih vladara, jer nisu dopu{tali ni da im se u {ali ka`e istina o tome kako `ive podanici, zbog koje bi se u zbilji lako ~ak izgubila glava ili zavr{avalo u zatvorima ili gulazima, u najmanju ruku ”u nemilosti”. Patili su od stroge ozbiljnosti, a ujedno su ~esto vodili moralno raskala{en `ivot, o kojemu nijedan medij i nijedan od neko} i danas slavljenih novinarskih velikana nije tada znao ili se nije usudio pisati. Mla|im generacijama danas nije lako objasniti da se zbog izgovorenog vica na ra~un vo|e, dr`ave ili partije moglo i u najmek{oj varijanti jugoslavenskog socijalizma odle`ati koji mjesec

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

75

ili godinicu, a to {to bi ~ovjeka pritom tukli i zlostavljali bilo je sastavni dio `ivota. Jugoslavenski komunisti~ki vo|a Tito imao je svoj brod ”Galeb”, svoj ”Plavi vlak”, nebrojene vile i rezidencije, od Brda kod Kranja, preko Vile ”Zagorje” u Zagrebu, Vile “Dalmacija” u Splitu, Vile “Gorica” kod Bugojna pa nadalje, imao je svoje otoke (Vanga na Brijunima), s vinarijama i planta`ama, imao je na raspolaganju i vojna lovi{ta kao {to je ono u Kara|or|evu, imao je tajna podzemna, antinuklearna skloni{ta... imao je, da skratimo, sve {to je htio imati.

Nekoliko bli`ih primjera
Ne mogu se u nekoliko rije~i ni nazna~iti sva nedjela {to ih je komunizam kao sustav politi~ke represije nanio Hrvatima i drugim podanicima biv{e jugoslavenske dr`ave: od masovnih poratnih likvidacija (Bleiburg, odnosno Kri`ni put), sustavnih smaknu}a politi~kih protivnika ili posve nedu`nih gra|ana bez su|enja po svim gradovima i mjestima, gotovo sve do najmanjega, montiranih sudskih postupaka, mu~enja i raznih {ikaniranja, ubojstava politi~kih emigranata i azilanata u inozemstvu pa do potresnih u~inaka na socijalnom, gospodarskom, demografskom, kulturnom i duhovnom planu. U ime marksisti~ke ideologije progonjeni su i ubijani oni koji tu ideologiju nisu htjeli ispovijedati, oduzimana je imovina, uskra}ivana mirovina, sprje~avano zapo{ljavanje, zabranjivane su knjige i novine, ukidane ustanove i poduze}a koja su postojala u prethodnom gra|anskom dru{tvu. Na udaru se posebno na{la Katoli~ka crkva (stotine njezinih sve}enika i redovnika te istaknutih laike platile su, u prvom razdoblju komunizma, svoju pripadnost `ivotom ili robijom, a u kasnijim fazama uskratama osnovnih ljudskih prava i raznim drugim represalijama i zastra{ivanjem), njezina dru{tva kao {to je bilo kri`arsko, ali i razne kulturne ustanove, sportski klubovi, organizacije, stranke, sindikati i dru{tva koja su prije rata postojala u Kraljevini Jugoslaviji kao gra|anskoj dr`avi, odnosno u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj. Naro~ito su odmah poslije rata bili na udaru istaknutiji ~lanovi Hrvatske selja~ke stranke, onoga krila koje se nije utopilo u KPJ, nego je bilo ili za nezavisnu hrvatsku dr`avu ili za povratak vi{estrana~kog sustava kakav je postojao u Kraljevini Jugoslaviji. Politi~ka sumnji~enja i me|usobni obra~uni samih partija{a i frakcija nikada nisu prestajali. Krupnije politi~ke ~istke i (unutarpartijske) ”diferencijacije” doga|ale su se gotovo svakih nekoliko godina, a pri tome su stradavali i mnogi ljudi koji su bili bliski ”diferenciranima”, tj. smijenjenim politi~arima ili vodstvima, a narod bio izvrgnut stalno novih propagandnim kampanjama u kojima se obra~unavalo s ”neprijateljima” socijalisti~ke Jugoslavije, ili ”bratstva-jedinstva”, ili s ”reakcionarnim i kontrarevolucionarnim elementima”, s nacionalistima i klerofa{istima, s liberalima i ”slugama zapadnog imperijalizma”. Postojao je nevjerojatno {irok spektar etiketa koje su se naljepljivale onima koje je trebalo politi~ki ”sasje}i”. Ujedno je {iren strah od stranaca i susjeda, ~ime se htjela posti}i {to ve}a unutarnja kohezija i odanost politi~kom vodstvu.

76

Zdravko Gavran

Sjetimo se uzgredice, ~etvrt stolje}a nakon tzv. Hrvatskog prolje}a, i toga kako je nakon politi~kog obra~una s ”hrvatskim nacionalizmom” krajem 1971. bilo zabranjeno i djelovanje jedne od najstarijih ustanova hrvatske kulture – Matice hrvatske, obustavljeno izla`enje ”Hrvatskog tjednika” i niza drugih publikacija te da je spaljena kompletna naklada upravo tiskanog Hrvatskog pravopisa (poslije popularno nazvanog ”Londonac”), koji je danas postao osnovom preporu~enog hrvatskog pravopisa... Hrvati koji su tada ostali bez posla, izba~eni iz {kola i s fakulteta, bili zatvarani, ispitivani, premla}ivani ili nagnani na odlazak u inozemstvo broje se na tisu}e i desetke tisu}a. U biv{oj Jugoslaviji komunizam je bio ne samo ideologija nego i udarna pesnica za borbu protiv te`nje za nacionalnom slobodom. Ponekad su motivi te udarne pesnice bili ~isto ideolo{ki, uvijek je bila rije~ o odr`anju vlasti aktualne partijske ”nomenklature” i njezina ”naju`eg rukovodstva”, a vrlo ~esto komunisti~ki je sustav bio samo puko sredstvo za promicanje, uglavnom, iako ne samo ni isklju~ivo, (veliko)srpskih nacionalnih, ili republi~kih, regionalnih, stale{kih ili kojekakvih drugih interesa. On tada u svojoj biti ni s marksizmom ni sa socijalizmom nije imao ni{ta zajedni~ko osim odgovaraju}e frazeologije, osim ispovijedanja komunisti~ko-jugoslavenskog pravovjerja na rije~ima, koje je bilo verbalni {tit i za{tita, a ujedno condicio sine qua non svakog javno-politi~kog djelovanja. Pod pla{tem komunizma odnosno ”realsocijalizma” vodile su se u komunisti~kom svijetu svakojake interesne bitke, me|u kojima i oru`ani sukobi, pa i oru`ane ”intervencije” jednih komunisti~kih zemljama u drugima, koje su u zavr{nici znatno pridonijele sve ve}em razo~aranju me|u vjernicima komunisti~ke utopije te fakti~noj propasti komunisti~kih sustava i odlasku partijskih elita, odnosno diktatora s vlasti mirnim putem, ili u krvi, kao {to se to dogodilo u Rumunjskoj bra~nom paru Ceausescu i nekolicini vjernih suradnika o Bo`i}u 1989.
Tih se dana komunisti~ki sustav u Europi naglo po~eo uru{avati, tako naglo da mnogi ljudi ni s jedne ni s druge strane ”~eli~nog zastora” kojim je kontinent bio razdrt nisu u to mogli ni vlastitim o~ima povjerovati. Bilo je to okruglo 200 godina nakon Francuske revolucije! Dva stolje}a ideja nasilnih prevrata i ”revolucionarnog mijenjanja dru{tvenih odnosa” (obi~no uz popratna smaknu}a dotada{njih vladara i razne strahote i svireposti) pratila je europsku povijest i bila u neku ruku ”legitimna”. S propa{}u komunisti~kih sustava i ta je ideja u Europi umrla. Danas nijedna ozbiljnija politi~ka snaga ili pravac ne zagovaraju nasilno mijenjanje ili ru{enje postoje}ih (demokratskih) dru{tvenih sustava, koji po~ivaju na ustavima odnosno na sustavima op}eprihva}enih modela dru{tvenih odnosa, na vi{estrana~ju, slobodnim izborima i javnosti koja bdije nad po{tivanjem op}eprihva}enih principa.

Potreba me|unarodne osude Rezolucija Vije}a Europe 1481 svoje te`i{te stavlja na ocjenu komunisti~kih totalitarnih sustava kao zlo~ina~kih re`ima. O raznim pitanjima,

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

77

PARLAMENTARNA SKUP[TINA VIJE]A EUROPE

Potreba za me|unarodnom osudom zlo~ina totalitarnih komunisti~kih re`ima
Rezolucija 1481 (2006)
(neslu`beni prijevod na hrvatski)
1. Parlamentarna skupština poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996.) o mjerama s ciljem odbacivanja baštine bivših komunističkih totalitarnih sustava. 2. Totalitarni komunistički režimi koji su bili na vlasti u srednjoj i istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja na svijetu, bili su, bez iznimke, karakterizirani masovnim kršenjima ljudskih prava. Ta su se kršenja razlikovala ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju te su u njih bila uključena kolektivna uništenja i pogubljenja, logori smrti i koncentracijski logori, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, robovski rad i drugi oblici masovnog fizičkog terora, progoni na etničkoj ili religioznoj osnovi, kršenje slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska te izostanak političkog pluralizma. 3. Zločini su pravdani u ime teorije o klasnoj borbi i načela diktature proletarijata. Tumačenje obaju načela davalo je legitimitet ”eliminaciji” ljudi koji su smatrani štetnima za izgradnju novoga društva i, kao takvi, neprijateljima totalitarnih komunističkih režima. Golem broj žrtava u svakoj dotičnoj zemlji bili su pripadnici dotičnih nacija. To se naročito događalo s narodima bivšeg SSSR-a, koji su nadaleko premašili druge narode u pogledu broja žrtava. 4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke europske komunističke stranke dale doprinos postizanju demokracije. 5. Nakon pada totalitarnih komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi nije uvijek slijedila međunarodna istraga zločina što ih oni počinili. Povrh toga, počinitelji tih zločina nisu izvedeni na sud međunarodne zajednice, kao što je učinjeno u vezi sa stravičnim zločinima što ih je počinio nacionalsocijalizam (nacizam). 6. Kao posljedica toga, javnost je premalo svjesna zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. Komunističke su stranke zakonom dopuštene i aktivne u nekim zemljama, čak unatoč tome što se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima u prošlosti. 7. Skupština je uvjerena da je svijest o povijesti jedan od preduvjeta za izbjegavanje sličnih zločina u budućnosti. I više od toga, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u obrazovanju mladih generacija. Jasno stajalište međunarodne zajednice o prošlosti može biti orijentir za njihova buduća postupanja. 8. Povrh toga, Skupština smatra da one žrtve zločinstava počinjenih od totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za njihove patnje. 9. Totalitarni komunistički režimi još su aktivni u nekim zemljama u svijetu, a zločini se nastavljaju činiti. Poimanje svoga nacionalnog interesa ne smije zemlje sprječavati da ne kritiziraju sadašnje totalitarne komunističke režime. Skupština snažno osuđuje sva takva kršenja ljudskih prava. 10. Rasprave o tome i osude do kojih je do sada došlo na nacionalnoj razini u nekim državama članicama Vijeća Europe ne mogu biti opravdanje za međunarodnu zajednicu zbog izostanka jasnog postavljanja prema zločinima što su ih počinili totalitarni komunistički režimi. Ona ima moralnu obvezu jasno se prema tome postaviti bez daljnjih odugovlačenja. 11. Vijeće Europe prikladno je mjesto za takvu raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše europske komunističke zemlje, s iznimkom Bjelorusa, sada su njegovi članovi, a zaštita ljudskih prava i vladavina zakona jesu temeljne vrjednote što ih ono zastupa. 12. Stoga, Parlamentarna skupština snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava što su ih počinili totalitarni komunistički režimi te izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina. 13. Nadalje, ona poziva sve komunističke i postkomunističke stranke u svojim zemljama članicama koje do sada još nisu to učinile da iznova ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu povijest, da se jasno distanciraju od zločina što su ih počinili totalitarni komunistički režimi te da ih osude bez ikakve dvosmislenosti. 14. Skupština vjeruje da će ovako jasno stajalište međunarodne zajednice utrti put budućoj pomirbi. Povrh toga, ono će, nadati se je, ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja s ciljem ustanovljivanja i objektivnog utvrđivanja onoga što se događalo.

Rasprava u Skupštini 25. siječnja 2006. (V. sjednica) (vidjeti Dokument 10765, izvješće Odbora za političke poslove, izvjestitelj: g. Lindblad). Tekst prihvaćen od Skupštine 25. siječnja 2006. (V. sjednica)

78

Zdravko Gavran

primjerice koliko je realsocijalizam bio u socijalnom smislu dobar ili lo{, u gospodarskom uspje{an ili neuspje{an, i danas postoje podijeljena mi{ljenja. No goleme i izravne ljudske `rtve komunisti~kih sustava uglavnom nisu sporne, one su povijesno verificirane, njih se ne mo`e toliko sakriti od javnosti koliko se mogu skrivati ili uni{tavati arhivski dokumenti o masovnim ili individualnim zlo~inima i pogromima, popisi tajnih suradnika komunisti~kih politi~kih policija ili tajni dr`avni i partijski dokumenti, dosjei i sl. Niti se tolike `rtve mogu iole uvjerljivo opravdavati bilo kojim ”vi{im razlozima”, ili ”samovoljom na ni`im razinama”, kao {to mnogi komunisti~ki nostalgi~ari danas zatvaraju o~i nad nebrojenim nedjelima, brane}i i hvale}i nekada{nje ”tekovine”, pa ~ak i velike vo|e propalog socijalizma u doti~nim dr`avama, ili u dr`avnim zajednicama koje su se nakon izlaska iz komunizma uskoro i raspale, mirno (^ehoslova~ka, SSSR) ili u krvi (SFRJ), gdje je jugoslavenska komunisti~ka armija udarila po svojoj volji na ~ak tri konstitutivna naroda i tri konstitutivne republike (od ukupno njih {est) vlastite federativne dr`ave. Podaci o nedjelima, zlo~inima i `rtvama komunisti~kih re`ima ne donose se u samoj Rezoluciji 1481, koju je pokrenuo i za ~ije se prihva}anje borio {vedski demokr{}anski zastupnik Göran Lindblad, u ime Europske pu~ke stranke (EPP – najja~a grupacija, koja obuhva}a stranke demokr{}anske i narodnja~ke orijentacije), ali se zato konkretne brojke mogu na}i u popratnim dokumentima. Jo{ vi{e nego u Hrvatskom saboru, u Parlamentarnoj skup{tini rad se uglavnom odvija u okviru nadle`nih odbora. Tako je i ovdje sva priprava obavljena u okviru Odbora za politi~ke poslove, koji je 16. prosinca 2005. odr`ao sjednicu na kojoj je g. Lindblad, u svojstvu izvjestitelja Odbora, podnio izvje{}e pod naslovom: ”Potreba me|unarodne osude zlo~inâ totalitarnih komunisti~kih re`ima”. Taj dokument sadr`i: prijedlog tekstova Rezolucije i Preporuke, koje su ~lanovi Odbora prihvatili s vi{e nego dvotre}inskom ve}inom, a onda su ti tekstovi s vrlo uvjerljivom ve}inom prihva}eni i na samoj Skup{tini.

Uvodni ”Sa`etak” Rezolucija sadr`i i uvodni ”Sa`etak”, u kojem se ocjenjuje da je op}a svijest o zlo~inima {to su ih po~inili totalitarni komunisti~ki re`imi vrlo slaba, i gdje se pozivaju (neo)komunisti~ke stranke koje to jo{ nisu u~inile da ”iznova ocijene” povijest komunizma, da se ”jasno distanciraju” od njegovih zlo~ina te ih ”nedvosmisleno osude”. Nadalje, poti~e se Odbor ministara Vije}a Europe da osnuje tijelo sastavljeno od neovisnih stru~njaka koje bi imalo zada}u prikupljati podatke o kr{enjima ljudskih prava pod razli~itim komunisti~kim re`imima s ciljem dono{enja deklaracije o njihovoj me|unarodnoj osudi. Skup{tina nadalje poti~e ~lanice Vije}a da uvedu ”dan sje}anja na `rtve” i da ”ustanove muzeje u kojima }e se prikupljati dokumentacija o zlo~inima”. (Tekst same Rezolucije donosimo napose i u cijelosti, pa ga stoga ovdje ne prikazujemo.)

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

79

”Preporuka” Parlamentarne skup{tine
U Preporuci se Skup{tina poziva najprije na svoju Rezoluciju 1096 iz 1996. o mjerama za otklanjanje ba{tine biv{ih komunisti~kih totalitarnih sustava,1 a zatim i na ovu najnoviju Rezoluciju 1481 iz 2006. Zatim se isti~e potreba `urne, dubinske i iscrpne rasprave u svakoj doti~noj zemlji o po~injenim zlo~inima te da se iska`e ”su}ut, razumijevanje i priznanje svima koji su bili pogo|eni tim zlo~inima”. Parlamentarna skup{tina, uvjerena da Vije}a Europe kao organizacija koja {titi vladavinu prava i ljudska prava treba zauzeti jasno stajali{te s tim u vezi, predla`e Vije}u ministara zemalja ~lanica sljede}e:

1) da uspostavi odbor sastavljen od neovisnih stru~njaka za istra`ivanje tih zlo~ina; 2) da donese slu`benu deklaraciju o njihovoj me|unarodnoj osudi i o su}uti sa `rtvama; 3) da pokrene kampanju ja~anja svijesti o po~injenim zlo~inima; 4) da organizira me|unarodnu konferenciju o zlo~inima {to su ih po~inili totalitarni komunisti~ki re`imi; 5) da potakne zemlje ~lanice neka u~ine sljede}e: a) uspostave odbore sastavljene od neovisnih stru~njaka sa zada}om prikupljanja i valorizacije informacija o kr{enjima ljudskih prava pod spomenutim re`imima na nacionalnoj razini, u suradnji sa stru~njacima Odbora stru~njaka Vije}a Europe; b) revidiraju nacionalno zakonodavstvo kako bi se ono uskladilo s Preporukom (2000)13 o europskoj politici pristupa arhivima; c) pokrenu kampanju ja~anja svijesti o zlo~inima po~injenima u ime komunisti~ke ideologije, u {to valja uklju~iti i reviziju {kolskih knjiga te uvedbu dana sje}anja na `rtve komunizma i ustanovljenje muzeja; d) ohrabre lokalne vlasti na podizanje spomenika u ~ast `rtvama totalitarnih komunisti~kih re`ima.

1 U Hrvatskoj, koja tada prakti~ki jo{ nije ni bila ~lanica Vije}a Europe, ali ni u susjednoj Sloveniji, koja je bila, u javnosti nije tada bilo mnogo rije~i o toj rezoluciji, kojom su biv{e komunisti~ke dr`ave bile uz ostalo pozvane da provedu ovu ili onu vrstu lustracije – o~i{}enja od negativnog komunisti~kog naslije|a i od kadrova ve}inskom voljom gra|ana odba~enoga sustava i njegova (tajnog) politi~ko-represivnog aparata. O~ito je da prevladavaju}im neokomunisti~kim strukturama (posebice u zakonodavnoj i izvr{noj vlasti, policiji, sigurnosnim slu`bama i pravosu|u), medijima (agencije, televizija, dnevna i tjedna glasila) i ustanovama (sveu~ili{te, zavodi, instituti, HAZU, MH, DHK, HND…) ni u tada{njoj Hrvatskoj, pa ni u Sloveniji i nekim drugim zemljama, nikakvo ra{~i{}avanje s mra~nim stranama vlastite pro{losti nije odgovaralo pa mu se nije htjelo dati ni pravo gra|anstva. Zato je nad tom temom postojao i sna`an medijsko-informativni embargo – od javnosti se skrivalo da je Vije}e Europe uop}e donijelo takvu rezoluciju, te mnogi gra|ani i brojni intelektualci za nju nisu ni znali. Ve}ina najutjecajnijih medija nije ni ove, 2006. godine novoj rezoluciji VE-a o zlo~inima komunizma posvetila vi{e pozornosti nego {to je to bilo najnu`nije, a cjelovit tekst Rezolucije 1481 nije objavila ni nacionalna agencija Hina, a niti, koliko je autor ovih redaka uspio vidjeti, ijedne hrvatske dnevne novine. Donijela su ga tri razmjerno niskotira`na tjednika, koje bismo s obzirom na to da ih u pravilu ignoriraju svi ostali svjetovni mediji mogli nazvati ”getoizirani hrvatski tro-list”: Hrvatski list, Fokus i Hrvatsko slovo, te katoli~ki tjednik Glas Koncila, koji je u toj prigodi donio i niz srodnih tematskih priloga.

80 ”Lindbladov Objasnidbeni memorandum”

Zdravko Gavran

Sastavni dio dokumenta ”O potrebi…” jest i ”Lindbladov Objasnidbeni memorandum”, u kojem je g. Lindblad – u svojstvu odborskog izvjestitelja – sa`eto prikazao i one osnovne, neosporne podatke o nedjelima komunizma prikupljene za niz, i to ne samo europskih, zemalja. U uvodu se najprije spominje da su nakon pada komunizma u ve}em broju europskih zemalja po~etkom 90-ih godina otvorene rasprave te da su u nekim zemljama doneseni specifi~ni zakoni o ”dekomunizaciji” i/ili o lustraciji.2 Pohvalno se govori o tome da su se u prvoj polovici 90-ih u svim zemljama doga|ali {iri procesi obeskrjepljenja komunisti~kih totalitarnih sustava te se navode izvje{}a gg. Espersena i Severina u ime odbora za zakonodavna pitanja, odnosno za ljudska prava koja su prethodila dono{enju Rezolucije 1096 g. 1996. Ali se s tim u vezi isti~e: ”Pa ipak, sve do sada ni Vije}e Europe niti ijedna druga me|unarodna me|uvladina organizacija nije se latila posla davanja op}e ocjene komunisti~kih vladavina, ni ozbiljne rasprave o zlo~inima po~injenima u njihovo ime, ni njihove javne osude. Doista, ma koliko te{ko bilo to razumjeti, nije jo{ bilo nikakve ozbiljne, dubinske rasprave o ideologiji koja je u svojoj sr`i zna~ila {iroko ra{iren teror, masovno kr{enje ljudskih prava, smrt mnogo milijuna pojedinaca i pusto{enje cijelih nacija. Dok je jedan drugi totalitarni re`im XX. stolje}a, naime nacizam, bio istra`ivan i me|unarodno osu|en, a njegovi po~initelji izvedeni na sud, sli~ni zlo~ini po~injeni u ime komunizma nisu bili ni istra`ivani niti me|unarodno osu|eni.” To se dijelom tuma~i ~injenicom da na svijetu jo{ uvijek postoje neke zemlje u kojima se vlast zasniva na komunisti~koj ideologiji, pa `elja za dobrim odnosima s tim zemljama mo`e politi~are odvra}ati od hvatanja u ko{tac s tom te{kom problematikom. Nadalje, ”mnogi politi~ari koji su danas i dalje aktivni podupiru na ovaj ili onaj na~in komunisti~ke re`ime”, pa ne `ele potezati pitanje odgovornosti. Isto tako, ”u mnogim europskim zemljama postoje komunisti~ke stranke koje formalno i nisu osudile zlo~ine komunizma”. Last but not least,3 nastavlja Lindblad, jest to da ”razli~iti elementi komunisti~ke ideologije kao {to su jednakost i socijalna pravda jo{ uvijek zavode mnoge politi~are koji se boje da bi osuda komunisti~kih zlo~ina bila poistovje}ena s osudom komunisti~ke ideologije”. Lindblad zagovara `urno otvaranje rasprave o komunisti~kom naslije|u kako bi javnosti bilo jasno da i zlo~ini po~injeni u ime ideala jednakosti i pravde moraju biti osu|eni kao i svi drugi zlo~ini, da nema iznimke kad je rije~ o na~elu odgovornosti. On ocjenjuje da je to va`no u~initi za mlade generacije, koje nemaju nikakva osobnog iskustva s komunisti~kom vladavinom, a posebice u svijetlu ”nostalgije za komunizmom” koja je jo{ `iva u nekim zemljama, pa po2 Autor s tim u vezi upuæuje na Dokument 7209: ”Measures to dismantle communist totalitarian systems” /Mjere za obeskrjepljenje komunističkih totalitarnih sustava/ 3 (engl.) Kao posljednje, ali ne i najmanje važno

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

81

stoji opasnost da se zbog neznanja gra|ana o pravoj naravi komunisti~ke ideologije i prakse komunisti~ke stranke jednoga dana opet po~nu vra}ati na vlast. Isti~e kako treba pomo}i `rtvama biv{ih komunisti~kih re`ima (koji su postojali u gotovo polovici ~lanica Vije}a Europe) da dobiju (moralnu) satisfakciju, ali i onima koji pod njima {irom svijeta trpe i dan-danas: ”To je ono najmanje {to Europa, kolijevka komunisti~ke ideologije, mo`e u~initi za te zemlje.” U nastavku izvje{}a autor daje prikaz glavnih zna~ajki komunisti~kih re`ima kao {to su: masovnost komunisti~kih stranaka, verbalna privr`enost komunisti~kim idejama, koncentracija vlasti u rukama male skupine strana~kih vo|a (za to postoji i poznati izraz: ”politbiro”), {irenje nadzora nad stanovni{tvom i njegovim svagda{njim `ivotom dotad nevi|enih razmjera, ukidanje prava na udru`ivanje i politi~kog pluralizma te rigorozno ka`njavanje svakog poku{aja nedopu{tenog udru`ivanja, stvaranje mre`e informatora, dou{nika i potkaziva~a, kojih je nerazmjerno vi{e nego u bilo kojoj demokratskoj zemlji, monopolizacija sredstava javnog izvje{}ivanja i dr`avni nadzor nad njima, stroga preventivna cenzura, nepostojanje slobodnih medija, nacionalizacija gospodarstva i borba protiv privatnog vlasni{tva i poduzetni{tva kao trajna zna~ajka komunisti~kih re`ima koja ima ideolo{ku podlogu, pretvaranje dr`ave u glavnog poslodavca, a {to sve za posljedicu ima ranjivost, nesigurnost i ovisnost gra|ana o vlastima… Nadalje se ka`e kako je komunisti~ka vladavina trajala vi{e od 80 godina u Rusiji odnosno Sovjetskom Savezu, u ostalim europskim zemljama 45 godina, a izvan Europe ”vi{e od 50 godina u Kini, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, vi{e od 40 na Kubi, a 30 u Laosu. Komunizam je bio neko vrijeme na vlasti u razli~itim afri~kim, azijskim i ju`noameri~kim zemljama koje su bile pod sovjetskim utjecajem. Vi{e od dvadeset zemalja na ~etiri kontinenta mo`e se smatrati komunisti~kima ili pod vla{}u komunizma u nekom vremenskom razdoblju. Osim Sovjetskog Saveza i njegovih {est europskih satelita, popis obuhva}a Afganistan, Albaniju, Angolu, Benin, Kambod`u (Kampu}iju), Kinu, Kongo, Kubu, Etiopiju, Sjevernu Koreju, Laos, Mongoliju, Mozambik, Vijetnam, Ju`ni Jemen i Jugoslaviju. Broj stanovnika koji su `ivjeli pod komunisti~kom vla{}u iznosio je vi{e od jedne milijarde prije 1989.” Komunisti~ki su re`imi evoluirali i bili u mnogo ~emu me|usobno razli~iti, pa je tako te{ko uspore|ivati Rusiju g. 1930. s Ma|arskom 1960. ili Poljskom 1980, navodi se dalje u tekstu, ali je svima zajedni~ko bilo ”flagrantno kr{enje ljudskih prava”, i to ”od samog po~etka”: ”U namjeri da se domognu vlasti ili da ju odr`e komunisti~ki su re`imi posezali za individualnim atentatima i lokalnim pokoljima, te su od zlo~ina na~inili vladaju}i sustav. Istina je da je nekoliko godina nakon uspostave (toga) re`ima u ve}ini europskih zemalja, a desetlje}ima nakon (njegove) uspostave u Sovjetskom Savezu i Kini, teror izgubio pone{to od svoje `estine. No ipak, ‘sje}anje na teror’ igralo je va`nu ulogu u dru{tvima, pa je njegova mogu}a prijetnja nadomje{tala stvarne strahote. K tomu, ako bi se pojavila potreba, re`imi su posezali za terorom kao

82

Zdravko Gavran

{to to pokazuje ^ehoslova~ka 1968, Poljska 1971, 1976. i 1981. ili Kina 1989. To pravilo vrijedi za svaku povijesnu i sada{nju komunisti~ku vlast neovisno o zemlji o kojoj je rije~.” Autor zatim donosi minimalne, vrlo oprezne procjene ljudi pogubljenih od komunisti~kih re`ima pod zemljama ili regijama, sa sljede}im brojkama:4

– Sovjetski Savez: 20 milijuna žrtava – Kina: 65 milijuna – Vijetnam: 1 milijun – Sjeverna Koreja: 2 milijuna – istočna Europa: 1 milijun – Latinska Amerika: 150 000 – Afrika: 1.7 milijuna – Afganistan: 1.5 milijuna
(Izostali su bilo kakvi podaci o broju `rtava za Hrvatsku, odnosno biv{u Jugoslaviju, {to je na`alost uobi~ajena praksa prema manjim srednjoeuropskim i isto~noeuropskim narodima i kulturama kada se unutar velikih nacija pi{u velike povijesne knjige, a iz kojih onda i politi~ari i novinari i drugi stru~njaci stje~u uvide i crpe informacije, kao {to je to sada, o~ito, u~inio i g. Lindblad navode}i podatke na temelju spomenute ”Crne knjige komunizma” i svojih slu`benih istra`iva~kih posjeta nekim zemljama, ali ne i Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji na prostoru biv{e Jugoslavije!) Kao uzroci smrti navode se: individualna i kolektivna pogubljenja, smrti u koncentracijskim logorima, `rtve izgladnjivanja i deportacija. Isti~e se da su te brojke potkrijepljene dokumentima, a ondje gdje je rije~ o procjenama da bi stvarni iznosi mogli biti mnogo ve}i. Ograni~en pristup arhivima, a naro~ito u Rusiji, ne dopu{ta utvr|ivanje stvarnih brojki, `ali se Lindblad, pa ide dalje govore}i kako su ~esto iz ideolo{kih razloga stradavale cijele kategorije ljudi: desetci milijuna bogatijih seljaka (kulaka), plemstvo, gra|ani, Kozaci, Ukrajinci i druge skupine. ”Ti su zlo~ini izravni posljedak teorije o klasnoj borbi, koja je nametala potrebu za ‘eliminacijom’ ljudi koji nisu smatrani korisnima za izgradnju novoga dru{tva. Golem broj `rtava bili su vlastiti sugra|ani”, isti~e autor, pa navodi niz ~injenica u tom pogledu: likvidacije politi~kih protivnika, krvave represalije nad prosvjednicima i {trajka{ima, ubijanje talaca i zarobljenika u Rusiji 1918-1922; sovjetsko izgladnjivanje nasmrt oko 5 milijuna ljudi kao posljedica konfiskacije zemlje, uglavnom u Ukrajini 1921-1923 i primjena iste metode od vi{e drugih komunisti~kih re`ima; istrebljenje izme|u tristo i petsto tisu}a Kozaka 1919-20; 690 000 ljudi proizvoljno osu|eno na smrt i pogubljeno kao posljedak ”~istke” u sovjetskoj komunisti~koj partiji 1937-38; uhi}enje, u istom kontekstu, oko 1 565 000 ljudi u razdoblju od 1. listopada 1936. do 1. studenoga 1938, od kojih je pogubljeno njih 668 305 (mnogi povjesni~ari smatraju da je stvarni broj pogubljenih mnogo ve}i!); pogubljenje
4 Kao izvor navodi se djelo: ”Le livre noir du communisme: crimes, terreur et répression” /”Crna knjiga komunizma: zločini, teror i represija”/, Stéfane Courtois, Editions Robert Laffont, S.A. Paris 1997.

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

83

30 000 kulaka 1929-33. za vrijeme prisilne kolektivizacije i deportiranje njih jo{ oko dva milijuna 1930-32; samo godine 1937. u Sovjetskom je Savezu, pod optu`bom za suradnju s ”neprijateljima”, uhi}eno 144 000 ljudi, od kojih je pogubljeno njih 110 000 nakon {to su optu`eni za kontaktiranje s poljskim gra|anima koji su `ivjeli u SSSR-u, a jo{ 42 000 njih iste je godine pogubljeno zbog kontaktiranja s njema~kih radnicima u vlastitoj dr`avi; {est milijuna Ukrajinaca umrlo je od gladi kao posljedice svjesne dr`avne politike u godinama 1932. i 1933; pogubljene su ili deportirane stotine tisu}a Poljaka, Ukrajinaca, Litvanaca, Latvijaca, Estonaca, Moldovljana i stanovnika Besarabije 1939-41. i 1944-45; deportirane su stotine tisu}a povol{kih Nijemaca 1941, krimskih Tatara 1943, ^e~ena i Ingu{a 1944; deportirana je i istrijebljena ~etvrtina stanovni{tva Kambod`e 1975-1978; bilo je na milijune `rtava zlo~ina~kih politika Mao Dzedonga u Kini i Kim Ir Sena u Sjevernoj Koreji, no ni tu se ne mo`e do}i do pravih podataka. Nadalje se navodi kako je kroz komunisti~ke koncentracijske logore izme|u 1930. i 1953. pro{lo izme|u 15 i 20 milijuna ljudi samo u SSSR-u, a takvih je logora bilo i u drugim zemljama. Invazija pak sovjetskih snaga za vrijeme II. svjetskog rata ostavila je za sobom goleme brojke `rtava: u Poljskoj 440 000, uklju~uju}i likvidaciju zarobljenih poljskih ~asnika u Katynu 1940, Estoniji 175 000 (17,5% ukupne populacije), Litvi, Latviji 119 000, Besarabiji i Sjevernoj Bukovini. Zatim se donosi prikaz raznih deportacija i drugih `rtava na podru~jima isto~ne Europe i Euroazije. U zaklju~ku pi{e i sljede}e: ”^ini se kako je potvr|eno da zlo~ina~ka dimenzija komunisti~kih re`ima nije bila posljedak okolnosti, nego mnogo vi{e posljedak hotimi~nih politika smi{ljenih od njihovih osniva~a ~ak i prije preuzimanja vlasti. Povijesni komunisti~ki vo|e nikada i nisu skrivali svoje ciljeve kao {to su diktatura proletarijata, eliminacija politi~kih protivnika i kategorijâ stanovni|tva nespojivih s novim modelom dru|tva. Komunisti~ka ideologija, gdje god i kada god bila primijenjena, bilo to u Europi ili drugdje, uvijek je za posljedicu imala masovni teror, zlo~ine i raznorazna kr|enja ljudskih prava. Kada se ra|~lanjuju posljedice primjene u praksi te ideologije, ~ovjek ne mo`e ne vidjeti sli~nosti s posljedicama primjene u praksi jedne druge ideologije XX. stolje}a, naime nacizma. Iako su bile me|usobno neprijateljske, te su dvije vladavine imale mnogo zajedni~kih zna~ajki. No dok je zlo~ina~ki karakter nacisti~ke ideologije i vladavine jednodu{no osu|en, bar u posljednjih 50 godina, komunisti~ka ideologija i vlasti nisu nai{le ni na iole sli~nu reakciju. Zlo~ini su rijetko pravosudno gonjeni, i mnogi po~initelji nisu nikada izvedeni na sud. Komunisti~ke su stranke i dalje aktivne u nekim zemljama, i one se nisu distancirale od pro{losti u kojoj su sura|ivale sa zlo~ina~kim komunisti~kim re`imima.” Lindblad primje}uje da se ”komunisti~ki simboli otvoreno upotrebljavaju”, te da obrazovanje u mnogim zemljama ne ja~a svijest stanovni{tva u pogledu komunisti~ke pro{losti, a zatim ka`e: ”Ja osobno ne pristajem uz gledi{te nekih kolega da treba strogo razlikovati ideologiju od prakse”, jer praksa tu proizlazi

84

Zdravko Gavran

iz teorije te se prome}e u ne{to zlo neovisno o po~etnim teoretskim ‘dobrim namjerama’ ”. On stoga pledira za provedbu ozbiljnih istra`ivanja na tu temu po nacionalnim odborima koje treba ustanoviti u suradnji s takvim odborom Vije}a Europe.

Zaklju~ak
Svakom nepristranu promatra~u, ~ovjeku tko na stvari gleda sine ira et studio, mora ve} na prvi pogled biti razvidno i nedvojbeno da se zlo~ini i strahote komunizma mogu bez imalo natege u najmanju ruku staviti uz bok zlo~inima i strahotama nacizma. No s takvim se pristupom, dakako, ne mire (biv{i?) komunisti ni ”djeca komunizma”, pa se tako i s nekih najvi{ih mjesta u Hrvatskoj mo`e ~uti sve najgore o nacizmu, fa{izmu, usta{tvu, a gotovo sve najbolje o (jugoslavenskom, hrvatskom…) komunizmu, o titoizmu. Ta se komunisti~ka zbilja ho}e opravdati magi~nom rije~ju ”antifa{izam”, pa se u toj zadrtosti ~ak ~esto ne priznaju ni ”(po)grje{ke” jugoslavenskog realkomunizma, a kamoli njegova nehumana i nasilni~ka ideolo{ka bit, zlo~ina~ka praksa i zlo}udna narav. No kako svijetom i danas vladaju pobjednici iz II. svjetskog rata, dakle koalicija u kojoj je svoje mjesto bio iz nu`de na{ao i Staljinov Sovjetski Savez (koji je prije toga potpisao tajni sporazum o suradnji s Hitlerovom Njema~kom te o okupaciji i podjeli Poljske, {to je zajedni~kim snagama i ostvareno), a u kojoj je koaliciji i od zapadnih, nekomunisti~kih saveznika, osobito Britanaca i Amerikanaca, po~injeno niz te{kih ratnih i poratnih, individualnih i masovnih, zlo~ina za koje nitko nije odgovarao niti }e ikada odgovarati (koncentracijski logori izgladnjivanja i smrti, zlo~ini nad civilima i ratnim zarobljenicima, bombardiranja civilnih objekata, bolnica i t.d, uni{tavanje cijelih gradova ”tepisima” klasi~nih i atomskim bombama…), to je razlo`no o~ekivati da se ni zlo~ina~kom komunizmu ne }e dokraja ispostaviti sav ra~un za njegova nedjela, bar ne dotle dokle ima `ivih onodobnika koji bi za zlo~ine mogli i kazneno odgovarati. U antifa{izmu mnogi tra`e i nalaze pokri}e i za sve one zlo~ine i nepravde koje nisu imali nikakve veze s borbom protiv nacizma i fa{izma. Dok su na doma}em terenu izrazito preslabe snage koje zahtijevaju povijesno-politi~ka ra{~i{}avanja, lustraciju, istrage, objavljivanje arhivske gra|e, utvr|ivanje popisa udba{a i njima sli~nih suradnika biv{ega represivnog sustava, pravosudna gonjenja i druge demokratske luksuze. Komunizam je propao, ali su komunisti uglavnom za{ti}eni od otkrivanja ~injeni~ne istine i od utvr|ivanja bilo kakve odgovornosti. Kralj je mrtav, `ivio kralj! Medijski gledano, o~evi i djeca komunizma uspjela su u ovih 15 postkomunisti~kih godina, pod pla{tem demokracije i uspje{no se koriste}i njezinim golemim mogu}nostima, kao {to je neodgovaranje za izmi{ljotinu ili la` i pravo na pre{u}ivanje, skrivanje i zata{kavanje istine, uspje{no relativizirati, ocrniti ili mnogima ‘ogaditi’ tolike ljude, djela, vrijednosti i simbole hrvatskoga postkomunisti~kog doba, i istodobno retroaktivno rehabilitirati mnoge ljude, djela,

Rezolucija o odno{enju prema totalitarnom komunizmu

85

vrijednosti i simbole propale jugoslavenske komunisti~ke ere. Demokratska Hrvatska vi{e prakti~ki nema svojih suvremenih junaka, a ona socijalisti~ka sa~uvala je u spomenu kao velikane mnoge ”(anti)junake”, ili zlo~ince, iz doba nasilni~kog totalitarizma. Po arhivskoj gra|i pala je debela pra{ina, u pravosu|u uop}e ne znaju za zlo~ine koji ne zastarijevaju iz razdoblja 1945-1990. Kao {to ni me|u tolikim novinarima i drugim profesijama iz toga doba nije poznato da bi itko od njih bio ”udba{” ili ”kosovac”, pa je s dolaskom demokracije zbog toga uklonjen iz djelatnosti u kojoj je ionako bio na tajnom zadatku za ra~un tajnih slu`bi propalog totalitarnog sustava raspale prisilne dr`avne zajednice. Kada god to kome zatreba, hrvatski je narod talac fa{isti~kog Jasenovca i NDH, usta{e od prije vi{e od 60 godina na{i su `ivi suvremenici, kao {to su nam suvremenici i tobo`nji hrvatski ratni zlo~inci iz razdoblja 1991-95, koje }e ”goniti”, ako to kome bude trebalo, i tijekom sljede}ih 60 godina, no zato ono {to se doga|alo izme|u dviju hrvatskih dr`ava, diktatorske i demokratske, u doba jugoslavenskoga komunisti~kog zla, prakti~ki, uz rijetke izuzetke, ne postoji kao predmet kriti~kog povijesnog prou~avanja, otkrivanja istine, prikupljanja i objave podataka i pravosudnog gonjenja. Na {irem planu vrijedi – kao relikt pro{losti – spomenuti otpor 13 europskih komunisti~kih stranaka (i dvije izvaneuropske) dono{enju ove rezolucije. Njihovi predstavnici ~ak su se uo~i sjednice Parlamentarne skup{tine bili i sastali, 21. sije~nja, u Bruxellesu, gdje su ”sna`no osudili predlo`enu rezoluciju kao posvema{nji napad na povijest, sada{njost i budu}nost komunizma”, kako je to objavio doma}in skupa – Belgijska radni~ka stranka. Dok su, primjerice, ^e{ki komunisti u svojoj izjavi od 23. sije~nja digli glas protiv dono{enja rezolucije zato {to ona `eli donijeti ”presudu nad povije{}u te staviti ideologije komunizma i fa{izma – `rtve i zlo~ince – oslobodioce i agresore – na istu razinu”. ^e{ki su se komunisti pritom pozvali na ocjenu Simona Wiesenthala, a zatim su hrabro ustvrdili da ”pogrje{ke i slabosti prvih socijalisti~kih iskustava nemaju ni{ta zajedni~ko s temeljnim idejama socijalizma. Komunisti~ke stranke odnosile su se i odnose se kriti~ki prema tim pogrje{kama i izobli~enjima te ih osu|uju.” Najvi{e {to mnogi (biv{i) nepokajani komunisti uspijevaju priznati jesu ”(po)grje{ke”, (mnogi ~ak ni to), nipo{to zlo}udnost komunizma kao ideologije i sustava protivnoga ljudskoj slobodi, ~ovje~nosti, pravdi i istini, i stoga nu`no zlo~ina~kog. [to se mnogih od njih ti~e, moglo bi se valjda s tim ”iznova poku{ati”, ovaj put mo`da ne bi bilo ni ”(po)grje{aka”. Ta glupava tvrdokornost samo pokazuje do koje su mjere neki ljudi spremni ustrajati uz svoje zablude i ne priznavati notorne ~injenice! Ova Rezolucija Vije}a Europe za sada je u Hrvatskoj, koju sve ja~e nadziru jake snage komunizma zaodjenute u odoru i znamenje crvenog ”antifa{izma”, i u nekim drugim zemljama samo svojevrsna utjeha i moralna satisfakcija onima kojima je stalo do povijesne istine, pravde rasi, i za budu}e dobro. Vije}e Europe stoga i poziva one kojima do istine i pravde (do sada) nije bilo stalo,

86

Zdravko Gavran

no koji imaju politi~ku vlast i dru{tvenu mo}, da se probude i druge razbude u pogledu istine o totalitarnim zlo~ina~kim komunisti~kim re`imima iz bli`e pro{losti. To revidiranje povijesti i izvla~enje ~vrstih zaklju~aka i spoznaja moralno obvezuje sve, a jo{ vi{e od ostalih vlade onih zemalja u kojima su na vlasti ~lanice Europske pu~ke stranke,5 saveza demokr{}anskih i narodnja~kodemokratskih stranaka koji je svoja stajali{ta prije stanovita vremena definirao znatno izri~itije i zahtjevnije od samog Vije}a Europe (a te stranke kod nas nisu u tom smislu do danas u~inile gotovo ni{ta).

5 Iz Hrvatske su u pridruženo članstvo te asocijacije demokršćanskih i narodnjačkih stranaka prije tri-četiri godine bili primljeni HDZ, HSS i DC.

Dr. Danko Plevnik ^ITATELJ 21. STOLJE]A: PIONIR ILI ŽRTVA?
^ini mi se da je zlatno doba le`ernog u~enja ~itanja daleko iza nas. U pra{umi Sarawaka na Borneu Engleze su 1930-ih domoroda~kom jeziku ibani podu~avale domorotkinje u krevetu, nazvane “rje~nici koji spavaju” (the sleeping dictionaries). Pomno ~itanje (close reading) s vremenom slabi i u 1970-im Geoffrey Hartman ve} definira ~itanje isklju~ivo kao “gledanje djevojaka”. Takvim ~itanjem kao “priprostim utro{kom duha” najavilo se i promatra~ko odnosno pretra`iva~ko ~itanje. U 21. stolje}u }e se ~itati pomo}u mi{a koji ~itanje teksta pretvara u navigaciju po hipertekstu Interneta. Sli~no nagovje{tava i Jacques Attali kada u predgovoru svoje knjige Dictionnaire du XXI siècle poru~uje da }emo “sutra ~itati kao {to plovimo”. Ali “plove}e” ~itanje }e biti samo jedna od brojnih vrsta ~itanja koje }e u tijeku `ivota trebati nau~iti. Njema~ki genij Johann Wolfgang Goethe davno je ustanovio da mu je trebalo ~itavih 80 godina da bi nau~io ~itati ali da nikada nije bio u stanju kazati da li je do{ao do tog cilja. Jer ne radi se samo o tome da se ~ita cijeli `ivot, nego da se cijeli `ivot i u~i ~itati. Svaki stadij `ivota i svaki ~itala~ki interes tra`i druga~ije ~itanje. No ma {to se ~italo i ma koliko ponekad bilo glupo ono {to ~itamo, moramo uvijek ~itati mozgom. ^itanje je ponajprije neurolo{ka sposobnost i cerebralna milost. Christopher Stancomb unuk sestre ~uvenog hrvatskog kipara Ivana Me{trovi}a bio je toliko disleksi~an da nikada nije uspio nau~iti ~itati. Novija su ispitivanja pokazala da je mogao uspjeti da je po~eo u~iti ~itati na vrijeme. Naime, iako postoji razlika izme|u uro|ene i ste~ene disleksije u razumijevanju pro~itanog, neurolo{ki sustavi za ~itanje i u jednom i u drugom slu~aju ostaju intaktni. To veliko otkri}e disleksi~arima otvara neslu}ene mogu}nosti. Vje{tina ~itanja bi se mogla unaprijediti ako bi se taj rudimentarni sustav uspio pokrenuti na vrijeme. Sally Shaywitz s Yale Sveu~ili{ta koja je provela ovu razlikovnu studiju izme|u disleksije genetskog tipa i disleksije nastalom utjecajima izvana je zaklju~ila: “Ukoliko ovoj djeci mo`ete rano osigurati u~inkovite ~itala~ke instrukcije, ona mogu uistinu nau~iti ~itati.”

88

dr. Darko Plevnik

Ono {to nije bilo mogu}e u pro{lom, izvedivo je u ovom stolje}u pomo}u tehnolo{kih sredstava. Postoji ~itala~ka olovka za disleksiju (Reading Pen For Dyslexia) koja napisane rije~i ~ita na glas. Sve je vi{e znanstveno-tehnolo{ke i pedago{ke nade da }e se svakoga mo}i nau~iti ~itati. Me|utim, nitko ne jam~i da }e svatko mo}i ~itati do kraja `ivota. Irska knji`evnica i filozof Iris Murdoch u svojoj 80. godini nije mogla poput Goethea postaviti i verificirati tezu o permanentnom u~enju ~itanja budu}i da je upravo tada zbog Alzheimerove bolesti zaboravila ~itati. Sustav za ~itanje joj se nepovratno raspao i jo{ ne postoji tehnologija za njegovo stimuliranje i obnavljanje. Postoji dakle samo na{e jedinstveno osobno doba ~itanja unutar kojega bi valjalo ostvariti {to ve}u i du`u ~itala~ku slobodu. Djeca se s ~itanjem susre}u i prije negoli nau~e ~itati. Obi~no im roditelji ~itaju pri~e za laku no}. Ti nepismeni dje~ji ~itatelji ne `ele da im se pri ~itanju preska~e nego da im se pri~a uvijek pro~ita do kraja. To dje~je doba dru{tvenog ~itanja vezano je i za odrasle nepismene ~itatelje na po~etku svake pismenosti. Slu{anje sve}eni~kog ~itanja bilo je integralni dio vjere. Tako je bilo i u slu~aju ameri~kog predsjednika Woodrowa Wilsona koji je bio jedini sin prezbiterijanskog sve}enika. Wilson zbog “oralnog oca” nije nau~io abecedu do svoje devete godine, niti je ~itao do svoje jedanaeste godine. No rado je ~itao naglas u modularnim tonovima i to uvijek jedne te iste knjige. A to je tipi~no vjersko ~itanje. Takvo deterministi~ko ~itanje ostalo je logikom skripturalizma. Biblija ili knjiga i Kur’an ili ~itanka kao sveta pisma zahtijevaju i sveta ~itanja. Jahve je diktirao Mojsiju {to treba ~itati. U 17. ajetu 75. sure Kur’ana upozorava se da ~itanje pripada Alahu. Sveti Bonaventura je smatrao da ~itanje bez unutarnjeg pomazanja nije dostatno. Kada je i{ao ~itati, Niccolò Machiavelli se obla~io u papinsku odoru. Jednozna~nom svetom ~itanju suprotstavljalo se s godinama vi{ezna~no profano ~itanje koje se dugo vremena smatralo herezom i subverzivnom djelatno{}u. Rimska Crkva svojim popisima i danas sugerira {to se ne bi trebalo ~itati, ali vi{e ne spaljuje zabranjene knjige i autore. Ali ukoliko se i dalje vjeruje da se mora i mo`e ~itati samo na propisani na~in, nije li to dokaz da jo{ nismo prevladali dje~je bolesti deterministi~kog ~itanja? S druge strane, na takve nas zaklju~ke navodi i opresija slobodnog pisanja. Predsjednik kurdske Komisije za ljudska prava Osman Baydemir, prema izvje{taju Kurdish Human Rights Projecta iz Londona (September, 2002), se u svom ~lanku koristio znakovima kurdskog pisma, pa je umjesto da napi{e na turskom “Nevruz” napisao je na kurdskom “Newroz”. Bio je uhi}en i s jo{ petoricom ~lanova Komisije optu`en zbog kori{tenja zabranjenog slova “w” i “o” u bro{urama i lecima. ^itaoci se od ~injenja takvog “zlo~ina” mogu izvu}i pozivanjem na disleksi~no brkanje slova ili slu`enjem tehnikom ~itanja u sebi. Da se u Turskoj sud bavi “promoviranjem” ~itanja pokazao je i slu~aj iz 2003. godine kada je prizivni sud potvrdio presudu kojom je jedan 15-godi{nji dje~ak osu|en na kaznu ~itanja knjiga.

^itatelji 21. stolje}a: Pionir ili `rtva

89

Privishing vs publishing
S obzirom na rok trajanja ~itala~kog `ivota prosje~ne `ene i mu{karca nije se te{ko slo`iti s Leom Straussom: “Mi smo prisiljeni `ivjeti s knjigama. No `ivot je previ{e kratak da bi se `ivjelo s bilo ~im drugim osim s najboljim knjigama.” Mnogo je jednostavnije prihvatiti ovu definiciju negoli definirati koje su knjige najbolje? Kada se je nepismeni kralj Karlo Veliki zasitio da mu ~itaju njegov `ivotopis, molio je redovnika Alkuina da mu ~ita recepte iz redovni~kih kuhinja. ^itati najbolje tekstove nije samo pitanje kvalitete nego i kvantitete. Vikend izdanje The New York Timesa sadr`i vi{e podataka nego {to ih je prosje~na osoba 17. stolje}a mogla na}i u Engleskoj tijekom ~itavog svog `ivota. Klasika kao demokracija mrtvih ukusa nam o najboljim knjigama govori mnogo uvjerljivije i manje rizi~no nego moderna ili pogotovo postmoderna, tj. postpostmoderna. Izdavanje knjiga postao je globalni business koji ne dozvoljava stvaranje slobodnog tr`i{ta najboljih nego najprofitabilnijih djela. Korporativni izdava~i vi{e ne prave samo mainstream pisce nego i mainstream ~itatelje. Ono {to }e se ~itati vi{e ne odre|uje religija, ideologija il prosvjeta ve} izdava~ke i distribucijske kompanije i njihova marketin{ka mo}. Nobelovac Ivo Andri} je u pro{lom stolje}u napisao: “Re`imi i vlasti u ovom na{em vijeku mogu mnogo, skoro sve, ali jedno nikako ne mogu: natjerati ljude da sa zadovoljstvom ~itaju pisca koga ne vole.” Me|utim, ono {to u 20. stolje}u nije mogla ideologija, bojim se da }e u 21. stolje}u mo}i konzumerizam. U kompulzivnom globalnom ~itanju kada svi u isto vrijeme ~itamo jedno te isto {tivo: mladi Harryja Pottera a odrasli Da Vinci Code - natjerani smo i da volimo ono {to po masmedijskom i multimedijskom nagovoru ~itamo. Ne pi{e se vi{e ono {to bi se htjelo pisati nego ono {to se mo`e brzo i dugo prodavati. Na taj na~in se pisanje pretvara u pravljenje publiciteta a ~itanje u puki tr`i{ni eho. Biv{i dr`avni potpredsjednik i sada{nji dopredsjednik National Book Division National Writers Union iz SAD-a Gerard Colby odgovornost za tako stvorenu autocenzuru pojedinih pisaca povezuje s privishingom, pojavom koja je nastala u 1970-im a danas postala simbolom “mudrog” izdava{tva. Njome se opisuje na~in na koji izdava~i ubijaju knjigu bez znanja ili pristanka samih autora. Posebice onih koji u knjigama `ele otkrivati istine nepo}udne za vladaju}u politiku i vladaju}i novac. Za razliku od publishinga koji je otvoren javnosti, privishing je totalno podre|en privatnim interesima pa ~ak i po cijenu financijskog neuspjeha. Izdava~i izdaju knjigu da ne bi bila ~itana: “Mi privatizdajemo knjigu tako da ona potone bez traga.” U tu se svrhu koriste sljede}i mehanizmi: re`u se tro{kovi koji bi knjizi mogli osigurati `ivot, stoga ve} u po~etku ne postoji formula po kojoj bi je bilo isplativo izdavati doti~nu knjigu. Drasti~no se smanjuju sredstva za reklamu i otkazuju promocije, {to u principu onemogu}uje pojavu drugog izdanja. Umjesto da se stvara ravnopravno tr`i{te ideja, “umjesto da se kroz dobre recenzije i preporuke knjigama da vremena da izgrade ~itateljstvo, knji`arski lanci tra`e brzu prodaju i visoke profitne stope.”

90

dr. Darko Plevnik

Ono {to ~itaoci `ele je utemeljen vrijednosni sud a ne samo puka statisti~ka informacija o potra`nji neke knjige. Tradicionalno takav sud osiguravaju institucije knji`evnih nagrada, knji`evni kru`oci poput Chautauqua Literary & Scientific Circle iz SAD-a koji od 1878. godi{nje preporu~uje desetak najzna~ajnijih knjiga, knji`nice. Najve}a internetska knji`ara Amazon.com uz svaki svoj naslov osigurava linkove prema sli~nim knjigama i mi{ljenje samih ~italaca o njima. Postaje mnogo va`nije da kupimo neku knjigu nego da je pro~itamo, budu}i da ti ghost readeri i ~itaju umjesto nas. Ipak, najiskreniji je put vrednovanja onaj kojim idu sami ~itaoci bez ikakvog medijskog posrednika i bez komercijalnog interesa. Na svjetski dan knjige 2001. godine upravo su u SAD-u do{li na ideju “bookcrossinga” ili ostavljanja vlastitih knjiga na javnom mjestu u cilju nesputanog i nekomercijalnog ~itanja. Tu su ideju pokrenuli ljudi iz informati~ke struke u cilju metafori~kog pretvaranja svijeta u jednu slobodnu knji`nicu. Mo`da onakvu o kojoj je sanjao Jorge Luis Borges. Stotine tisu}a bookcrossera je do danas oslobodilo od vlastitih polica gotovo milijun knjiga. ^itanje knjiga je na taj na~in postalo smislenije od posjedovanja knjiga, a ~itala~ka solidarnost nova humanisti~ka mjera. Hakeri idu jo{ dalje i tra`e aktivniji pristup ~itanju. Finski znanstvenik i filozof Pekka Himanen `eli vi{e slobode u samom aktu obrazovnog ~itanja: “^itanje materijala na hakerski na~in, tako da ih se kritizira i pobolj{ava – tako da se njim ne{to ~ini, da se samog sebe motivira – tako|er kudikamo vi{e poma`e onome koji u~i nego sada{nji obi~aj da se tekstove samo ~ita.” Time se, me|utim, bri{e granica izme|u ~itanja i interpretiranja teksta, budu}i da prema Jonathanu Culleru ~itati zna~i igrati ulogu ~itatelja a interpretirati postulirati iskustvo vlastitog ~itanja. Odbijanje suvremenog ~itaoca da igra svoju dosada{nju pasivnu ulogu, ne dozvoljavaju}i da tekst od njega ~ini {to ho}e, stavlja u prvi plan pitanje kvalitete ~itanja. Ako je “pravo ~itanje” ono kojim se realizira isklju~ivo autorova tekstualna intencija, onda su oni ~itaoci koji odstupaju od ove norme u krivu. No Harold Bloom smatra da se ni{ta ne posti`e idealiziranjem ~itanja ili ~itateljskim pokoravanjem tekstu pa najvi{e {to ~itatelj mo`e je ~itati pogre{no, jer }e samo pogre{na ~itanja proizvoditi druga ~itanja. ^itanje je hvatanje u ko{tac s tekstom pa je ono i umije}e obrambenog ratovanja za vlastito “ja” onoga koji ~ita. Nije li ve} Michel de Montaigne priznao da ma koji jezik govorile knjige koje ~ita, on s njima govori na svom jeziku? I on je bez sumnje preferirao “krivo ~itanje”.

Medijski izaziva~i dolaze, knjiga ostaje
Nove tehnologije sna`no podupiru aktivnog ~itatelja. Elektronska knjiga je neusporedivo interaktivnija od klasi~ne knjige. Me|utim, ~itala~ka hiperaktivnost ne ukida potrebu za dobrim tekstom i knjigom. Mediji nadopunjuju a

^itatelji 21. stolje}a: Pionir ili `rtva

91

ne isklju~uju jedan drugoga pa }e ~italac morati biti samostalniji i vje{tiji ne samo u odabiru na~ina ~itanja nego i sadr`aja ~itanja. Umberto Eco, Talijan s “univerzalnim senzibilitetom” manje je sklon elektronskoj knjizi a vi{e onoj starijoj, papirnatoj: “Knjige su i dalje najbolje dru{tvo za brodolom ili Dan poslije.” Pisac Imena ru`e smatra da je srednjovjekovna katedrala bila vrsta permanentnog i nepromjenjivog televizijskog programa, ali je Gutenbergov izum dokinuo njenu enciklopedijsku ulogu. Prava je televizija u 20. stolje}u atakirala na knjigu, prijete}i da }e svojom recepcijskom lako}om ukinuti napor ~itanja knjige. Jonathan Franzen, jedan od najzna~ajnijih mladih ameri~kih pisaca opisao je u svojoj knjizi eseja Kako biti sam (How to Be Alone, 2002) tu televizijsku napast koja mu je onemogu}avala da ~ita. Ako on kao pisac nije mogao skinuti o~i s ekrana, kako je to onda mogao tra`iti od svojih ~italaca? I tek kada se rije{io televizora, uspio se prepustiti ~arima ~itanja. On je poput Marcela Prousta koji je hvalio {utljivo ~itateljsko dru`enje, svoju pravu zajednicu prona{ao u razgovorima s autorima knjiga koje ~ita i ba{ je takvo ~itala~ko osamljivanje postalo jamstvo “knji`evne stabilnosti” i vlastite slobode izbora knjiga dostojnih ~itanja. Kao TVbuster odbio je sudjelovati u Oprah showu. Me|utim, je li takav radikalizam uvijek prihvatljiv? Franzen je kasnije uvidio svoju pogre{ku ignoriranja TV-a kao knji`nog promotora. Oprah Winfrey ima sugestivnu mo} prema svojoj publici kakvu su nekad imali bogovi prema svojim prorocima. Ona je pro{le godine u svom Oprah’s Book Clubu nazvala Tolstojevu Anu Karenjinu jednom od najljep{ih ljubavnih pri~a na{eg doba i na taj na~in u~inila da ovo djelo postane jedno od naj~itanijih u SAD-u. Nakon toga ono se ubrzo na{lo na listi bestselera The New York Timesa, USA Todaya i Publisher’s Weeklyja. Do tada je Tolstojev roman bio dostupan samo u d`epnom formatu i malom tira`u a nakon toga bilje`i milijunsku prodaju. ^e{}i su, me|utim, primjeri da se zbog pla}enog televizijskog oglasa ~itaoca estetski dezavuira i da se serviraju djela koja ne zavre|uju intelektualnu pozornost. Popularnost na`alost postaje sinonim za kvalitetu. No dobra je vijest da ni dobre ni lo{e preporuke ne ugro`avaju potrebu za ~itanjem onih koji ho}e ~itati. Ali kako utjecati na one koji ne `ele ~itati? ^ini se da je u novije vrijeme ugro`ena sama ideja ~itanja u onoj mjeri u kojoj knjigu zamjenjuju neknji`ni mediji. Novi i personalni mediji, kako dokazuje internetska i mobitelna skriptura, mijenjaju oblike i motive ~itanja. Gutenbergov je ~italac morao ~itati cjelovit i kontinuirani tekst na glas, {to Kurdima u Turskoj danas nikako ne bi odgovaralo, jer je to bio jedini na~in da otkrije njegovo zna~enje. Taj knji{ki ~italac odgojen na sli~noj teksturi manuskripata nije mogao skakati s jednog na drugi dio teksta i prakticirati nomadsko ~itanje o kakvom govori Attali. Postoji jo{ ne{to. Knjige su u~vrstile svoj medijski jezik kojega nazivamo knji`evnim jezikom. Novi mediji sa sobom donose vlastite medijske jezike. Internetska i mobitelska generacija susre}e se s jezikom koji vi{e nije standardni

92

dr. Darko Plevnik

jezik nego skra}eni, {ifrirani jezik, sa zasebnim dijelovima teksta koji zapravo ukidaju sve dosada{nje predstave o tekstu. Vi{e se ne plete nikakva tekstura, ne postoji glavni tekst ve} samo osamostaljene strukture poruka. Budu}i da je isklju~ivo tekst ona forma koja odre|uje ~itanje i ~itatelja i budu}i da se vi{e ne ~ita tekst nego poruka mo`emo prije govoriti o recipijentstvu nego o ~itateljstvu. Suvremeni tabloidni tisak i web izdava{tvo vode ka detekstualizaciji ~itanja. ^itaju se naslovi, nadnaslovi, podnaslovi i me|unaslovi s ve}im fontovima a ulogu teksta preuzima fotografija. Elektroni~ko doba pretvara pisce u “textere”, pripovjeda~e u glasnike slogana, a pisanje teksta u ispunjavanje prostora rubrike. ^itanje zahtjeva velike koli~ine vremena, medijsko je vrijeme skupo i ograni~eno pa se prema tome poruke mogu samo brzo ot~itavati. Nekada{nju komunikacijsku zajednicu koju je poticala knjiga, zamjenjuje zajednica koju poti~e mobitel i njegovi promi~beni i informativni sustavi kao {to je to npr. SMS.ac. Mobiteli postaju multimediji koji raspola`u slikom (MMS) i tekstom (SMS) o svemu aktualnom. Bez obzira radi li se o potpuno personalnom ili globalnom pitanju. Taj trend SMS-~itanja propagandno podupiru telefonske kompanije. Tako primjerice slovenski operator mobilne telefonije daje vi{e novca za svoje oglase nego {to slovenske javne knji`nice dobivaju sredstava za nabavu knjiga. Takva kultura skra}enog pisanja }e dugoro~no utjecati i na kulturu ~itanja. ^italac 21. stolje}a bit }e navigator vlastite tekstualne sudbine. To je veliki rizik ali i veliki izazov. On se nasuprot ~itaocu iz pro{lih stolje}a ne nalazi samo pred pukim izborom knjige i ne samo pred izborom sustava njene valorizacije i promocije nego i pred izborom ~itala~kog medija. Kojem medijskom posredniku vjerovati da je neki tekst dobar? U totalnoj planetarnosti ponude nije lako otkriti koji tekstovi za nas danas imaju smisla? Ukoliko }e `eljeti sigurnije ploviti, suvremeni }e se ~italac ipak morati dr`ati teksta kojega, kao {to kolijevka ~uva dojen~e, nabolje njeguje knjiga ali i vje{tine plovidbe. Trebat }e znati u kojem se moru teksta i oceanu medija kre}e. Morat }e znati kako i kamo plovi te sam stvarati svoje rute putovanja, kako je to ve} shvatio Jean Paul Sartre rekav{i da je ~itanje usmjereno stvaranje (création dirigée). Svako novo ~itanje jest i nova {ansa za djelo, mogu}nost stvaranja novih smislova i djela i nas samih. To ne zna~i da novi ~italac treba odbacivati stare medije ve} da se nau~i koristiti svim medijima kako bi dospio do idealnog teksta. Najnoviji trend je popularnost audio knjiga (kazeta, CD-ova i iPodsa) koje redefiniraju pojam ~itanja i kreiraju hibridnog “slu{atelja-~itatelja”. Najmanji iPods (the Shuffle) sadr`i ~etiri knjige. Iako audio knjige predstavljaju samo 3 posto prodanih knjiga, tendencija njihova kori{tenja se pove}ava. Tome doprinose dje~je audio knjige i memoari. ^itati Clintonov “Moj `ivot” iz usta samog Clintona je mnogo vi{e relaksiraju}e. Vizualno ~itanja zahtijeva ne~iju punu

^itatelji 21. stolje}a: Pionir ili `rtva

93

pa`nju, dok auditivno ~itanje dozvoljava da se ta pa`nja dijeli i ne poti~e cijeli kognitivni proces. Me|utim, bilo bi pogre{no podcijeniti auditivno ~itanje jer ono otvara nove dimenzije ~itanja i stvara nove prilike za ~itanje: tijekom jogginga, kuhanja, ru~anja, vo`nje automobilom ili biciklom, {etnje psa...To je ~itanje mnogo naklonjenije vremenu. Upravo zbog te velike konkurencije razli~itih medija koji nude razli~ite oblike tekstualnosti, idealni ~italac }e u ovom stolje}u morati biti samostalniji i kreativniji nego ikada u povijesti te nalikovati gluhom Beethovenu koji ~uje note dok ~ita Odu radosti.

Ladislav Ru`i~ka∗ KR[]ANSKA BAPTISTI^KA CRKVA U KARLOVCU
Tko su baptisti? [to vjeruju? Gdje im je po~etak? Kakva im je povijest? Koliko ih ima? ^esta su pitanja na koja u ovom kratkom prikazu `elimo najjednostavnije odgovoriti. Baptisti, ako se ne ra~unaju njihove prete~e anabaptisti, kao organizirana crkva postoje od 1609. godine, tj. od osnutka prve baptisti~ke crkve u Amsterdamu. Iako, isto tako mo`emo re}i da se prva baptisti~ka crkva, u suvremenom zna~enju te rije~i, okupila u Londonu 1611. g. Me|utim, kao i u svakom pokretu, na~ela su starija od organizacije. Na~ela koja danas zastupaju baptisti, ne razlikuju se od onih u prvih kr{}ana. Ako se kod baptista uzima u obzir na~in kr{tenja, {to pak nije najbitnije u baptisti~kom vjerovanju, jer se ~ovjek spa{ava milo{}u po vjeri, onda se mo`e re}i da baptisti s punim pravom mogu tvrditi da su njihova na~ela toliko stara koliko i Kristovo kr{tenje u Jordanu. Hrvatska kr{}anska religiozna povijest obuhva}a povijest ve}inske Rimokatoli~ke crkve kao i povijesni pregled me|uodnosa rimokatoli~anstva s pravoslavljem i islamom na hrvatskom prostoru. Tako|er uklju~uje i povijest ovda{njeg protestantizma, kao tradicionalnog (evangeli~kog i reformiranog) tako i tzv. neoprotestantizma 19. stolje}a - u koji se ~esto ubrajaju i baptisti~ke crkve, iako su one svojim podrijetlom vi{e vezane uz tradicionalni protestantizam. Zasigurno je zanimljivo, posebice za samu povijest grada Karlovca, to da je sredi{te reformacije u Vojnoj krajini bio Karlovac. Samim utemeljenjem grada 1579, u tvr|avu je do{ao i protestantski vojni~ki propovjednik. Naskoro u Karlovcu djeluju dva propovjednika, jedan za ~asnike, koji je propovijedao njema~ki, i jedan koji je propovijedao hrvatski. Isto tako, Karlovac je bio va`na to~ka i za raza{iljanje hrvatskih protestantskih knjiga iz Njema~ke. Od godine 1591. protestanti su imali u Karlovcu i vlastitu kapelu, groblje i {kolu. Ta je {kola
* Ladislav Ru`i~ka, ro|en je 1958. u Golubinjaku pored Daruvara. Osnovnu ~e{ku {kolu Jan Amos Komen-

ski polazio je u Daruvaru, gdje je zavr{io i srednju trgova~ku {kolu. Diplomirao na Teolo{kom fakultetu “Matija Vla~i} Ilirik“ u Zagrebu 2004. godine. Slu`i kao pastor u baptisti~kim crkvama u Karlovcu, Dugoj Resi, Severinu na Kupi, Pla{kom, Blatima i Zagorju pored Krnjaka. U Karlovcu `ivi od 1988.

Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu

95

bila ure|ena po uzoru na {kolu u Grazu. Dakako, u karlova~koj su {koli u~enici bili podu~avani na hrvatskom jeziku i u~ili su pisati glagoljicu, latinicu i }irilicu. Godine 1597. sagra|ena je u Karlovcu i protestanska crkva, koja se odr`ala sve do godine 1645, kada ju je riLadislav Ru`i~ka mokatoli~ka reakcija kona~no zatvorila. Ipak, protestantizam kao takav odr`ao se u Karlovcu sve do godine 1658, kada su franjevci do{li u tvr|avu i sasvim istrijebili reformaciju. Va`no je spomenuti da su knezovi Zrinski, koji su pristajali uz reformaciju, zdu{no je potpomagali i {irili u karlova~kom kraju. Bez sumnje je poslije apostolskog doba reformacija najzna~ajnije razdoblje u povijesti kr{}anstva. Na~ela reformacije “Sola fide, sola gratia, sola Scriptura” (Samo vjera, samo milost, samo Pismo) u potpunosti zastupaju baptisti, koji su jedna od crkava ba{tinica reformacije. Povijest baptizma na hrvatskom prostoru dio je bogate povijesti europskog i svjetskog baptizma, dok je u kona~nici djeli} sveukupne povijesti Crkve. Prvi baptisti pojavljuju se na na{em prostoru u vrijeme Austrougarske Monarhije. U razdoblju izme|u dva rata nastale su i brojne organizirane baptisti~ke crkve. One su crpile poticaje iz svojih dodira s baptisti~kim crkvama u neposrednom okru`enju (Austrija, Ma|arska, Njema~ka) kao i s ostalim tada{njim novim pokretima kr{}anskog pijetizma u Njema~koj, a njihov su razvoj potpomagale i misijske aktivnosti biblijskih kolportera europskih i ameri~kih biblijskih dru{tava. Stanovitu su potporu primale i od baptisti~kih crkava i pojedinaca iz SAD-a i drugih zemalja. Svoju organizacijsku zrelost do`ivljavaju, me|utim, nakon I. svjetskog rata kada je osnovan tada{nji Savez baptisti~kih crkava a baptisti po tada{njem Ustavu bivaju priznati kao usvojena vjeroispovijest. U vremenu nakon II. svjetskog rata hrvatski baptisti djeluju unutar ju`noslavenskih politi~kih zajednica. Godine 1991. formiraju Savez baptisti~kih crkava u Republici Hrvatskoj koji vrlo brzo postaje dijelom Europske baptisti~ke federacije (EBF, European Baptist Federation) i Svjetskog saveza baptista (BWA, Baptist World Alliance).

96

Ladislav Ru`i~ka

Osnivanju karlova~ke baptisti~ke crkve prethode doseljavanja njenih budu}ih ~lanova iz bli`e i dalje okolice. Godine 1961. u Karlovac iz Gornjeg Poloja dolazi obitelj Vuleti}, te iz Zagreba 1964. obitelj Bla`ek. U obiteljskoj ku}i Vuleti}evih (Logori{te 38b), forPolaznici vjeronauka mira se zajednica od jedanaestero vjernika i ~etiri srednjo{kolca, uz dvoje djece. Bila je to vesela grupa kr{}ana puna entuzijazma i ljubavi za Rije~ Bo`ju. Uz velike napore, prijavljen je i otvoren molitveni dom o Bo`i}u, 1965. u Ulici L. Ribara 81, gdje je i bila obiteljska ku}a Bla`ekovih, s posebno ure|enom prostorijom za odr`avanje bogo{tovnih skupova. Za duhovni `ivot zajednice, u njenom samom po~etku, brine se Slavko Bla`ek. 1966. odr`ano je i prvo kr{tenje, te zajednica tada broji 13 kr{tenih vjernika uz nekolicinu mladih. U jesen te iste godine, zajednicu je posjetio Dr. Tolbert, predsjednik Liberije, ujedno i predsjednik Europske baptisti~ke federacije. Za tek oformljenu zajednicu ta je posjeta zna~ila veliko ohrabrenje, a propovijedanje Dr. Tolberta Bo`ji blagoslov za sve okupljene. U Karlovac l967. dolazi iz Sarajeva punovremeni propovjednik Jano{ Varga sa suprugom Katicom, koji slu`i u zajednici do 1969. Te iste godine otpo~inje gradnja novog molitvenog doma u Mostanju u Ulici 4. Jula 32 (sada Ba{}inska), na obiteljskom zemlji{tu koje je bilo ustupljeno od Vuleti}evih. Novi crkveni objekt podignut je uz velike napore i gotovo potpuni rad samih vjernika iz Karlovca i Duge Rese. U jo{ nedovr{enu zgradu uselio se iz Vr{ca 1972. propovjednik Josip Sudar sa suprugom Tonkom, a 1973.g. otvoren je novi molitveni dom. U to vrijeme zajednica raste, te je broj kr{tenih vjernika devetnaest, ne ra~unaju}i mlade` i djecu. 1988. propovjednikom je postavljen Ladislav Ru`i~ka koji je doselio sa suprugom Melanijom iz Daruvara. Kroz ratno razdoblje, zajednica se zdu{no zauzima za potrebe prognanih i izbjeglih, te tako ve} 1991.g. utemeljuje humanitarnu djelatnost pod nazivom “Moj bli`nji”. Kroz taj vid rada, na{a mala zajednica je svaki mjesec, kroz cijelo ratno razdoblje, pru`ala humanitarnu pomo} u hrani, odje}i i namje{taju za vi{e od 500 obitelji. Jednako tako, sa zna~ajnim koli~inama lijekova donirali smo na{u

Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu

97

bolnicu. Taj se vid brige za ljude u potrebi, sada za socijalno najsiroma{nije sugra|ane, zadr`ao sve do dana{njih dana. Kroz razdoblje od ~etiri godine organizirali smo, pod stru~nim vodstvom, besplatno psiholo{ko savjetovali{te. Zbog premalog prostora u Ba{}inskoj, vjernici uz velike materijalne `rtve, pronalaze i kupuju zgradu u centru grada. To je ve} tre}a lokacija na kojoj zajednica djeluje, a nalazi se u Ulici Josipa [ipu{a 6. Zgrada je kupljena u prolje}e 1996. Uz nesebi~an rad svih ~lanova zajednice i veliko veselje za vrijeme prenamjene ove dosta zapu{tene zgrade, ve} 1. rujna te iste godine, odr`ano je i sve~ano bogo{tovlje u novome crkvenom prostoru. U me|uvremenu, zajednica je broj~ano porasla, te sada broji stotinjak kr{tenih vjernika koji se uklju~uju u `ivot zajednice ve} prema darovima od Boga primljenim. Rad s djecom, uz stru~no vodstvo teolo{ki obrazovanog kadra, organiziran je kroz vjeronauk svake nedjelje, tako da se posebna briga vodi o onim najmla|ima (pred{kolska grupa), te zatim sa starijom djecom (osnovna {kola) koja su podijeljena u dvije interesne skupine. Vjeronau~ni program, koji je prijavljen i odobren pri Ministarstvu prosvjete i {porta Republike Hrvatske, odvija se pod nazivom MREŽA. Izdava~ stru~ne literature je Dru{tvo prijatelja Biblije iz Zagreba. Subotom je organiziran susret za mlade. Na tim se sastancima obra|uju razli~ite `ivotne teme kroz radionice, parlaonice, predavanja, a dakako, ta su dru`enja za~injena `ivom glazbom i slavljenjem Krista Isusa na{ega Spasitelja. Žene su posebno aktivne i organizirane. Redovito odr`avaju susrete na svojim sestrinskim sastancima obra|uju}i aktualne, `enama svojstvene, teme u svjetlu biblijske istine. Dakako, sredi{nje mjesto u `ivotu na{e kr{}anske zajednice zauzimaju redovita bogo{tovlja na kojima se vjernici pou~avaju kroz Rije~ Bo`ju. Na tim se sastancima, osim po Rije~i, zajedni{tvo doga|a kroz slavljenje Boga pjesmama, molitvama i osobnim svjedo~anstvima prisutnih. I dalje slu`imo ljudima u potrebi te s vremena na vrijeme prire|ujemo seminare, razne radionice, doniranje krvi za potrebe medicinskog centra te besplatno u~enje engleskog jezika. Isto tako, ve} vi{e od 10 godina prisutni smo kroz svakodnevne radio emisije u `ivotu na{eg grada. Planiramo novoure|eni prostor u prizemlju zgrade jo{ vi{e otvoriti sugra|anima kroz izlo`be slika, ve~eri poezije te klub za mlade vikendom. Na tim dru`enjima vikendom, kao zajednica Kristova nastojat }emo ponuditi, posebice mladima, pravi smisao `ivota kroz prikazivanja tematskih filmova, slu{anje kr{}anske glazbe i ~itanje kr{}anske literature uz istodobno ugodno dru`enje uz kavu, sok i kola~e. Planiramo pokrenuti i dje~ju igraonicu. Tu bi roditelji mogli ostaviti svoju djecu za vrijeme dok obavljaju najnu`nije poslove u gradu. Kao samostalna mjesna baptisti~ka crkva koja je me|utim dio ukupnosti velike svjetske baptisti~ke obitelji, mi svoj identitet prepoznajemo u sljede}im teolo{kim odrednicama:

98

Ladislav Ru`i~ka

TEOLO[KE ODREDNICE BAPTISTI^KOGA IDENTITETA
1. Dio smo sveop}e kr{}anske Crkve i ispovijedamo vjeru u Jednoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Baptisti sebe smatraju dijelom neprekinuta slijeda kr{}anske istine i predanog `ivota koji potje~e iz novozavjetnoga vremena. Me|utim, neposredno podrijetlo svojih crkava nalaze u razdoblju protestantske reformacije u Europi te svoje postojanje zahvaljuju tada{njemu ponovnome otkri}u biblijskoga na~ela opravdanja samo Bo`jom milo{}u po vjeri. Premda baptisti, slijede}i reformacijsku krilaticu samo Sveto pismo, obi~no nisu bili skloni ograni~avati se pristajanjem uz ve} postoje}a usvojena vjerovanja, oni su ipak uvijek priznavali i prihva}ali rane vjeroispovjedne obrasce (Apostolsko, Nicejsko i Kalcedonsko vjerovanje) kao istinita svjedo~anstva kr{}anske vjere. Zajedno s drugim kr{}anskim crkvama baptisti vjeruju u trojedinoga Boga, pa time s drugim kr{}anima dijele vjeru u Bo`je djelo stvaranja; palu ljudsku narav; Isusa Krista kao savr{enoga ~ovjeka i Boga koji se, premda Bog, o~itovao kao ~ovjek; otkupljenje po Kristovu `ivotu, njegovoj pomirbenoj smrti i uskrsnu}u; preobra`avanje osobnog i dru{tvenog `ivota po sili Duha Svetoga; te u kona~no ispunjenje Bo`jega nauma. Prva baptisti~ka crkva, u suvremenom zna~enju te rije~i, okupila se u Londonu 1611. godine. Neposredni su korijeni te zajednice male skupine vjernika koje su se odvojile od dr`avne Anglikanske crkve tijekom razdoblja reformacije u Engleskoj u 16. stolje}u. Me|utim, tu su zajednicu oblikovali i reformacijski pokreti u kontinentalnoj Europi. Nekoliko njezinih osniva~a neko su vrijeme bili `ivjeli u Nizozemskoj kamo su oti{li u potrazi za vjerskom slobodom i gdje su do{li u dodir sa sljedbenicima ranijih europskih anabaptisti~kih gibanja. Anabaptizam je otpo~eo u Zürichu, a nagla{avao je osobno kr{}ansko predanje i `ivljenje, te kr{tenje vjernika na temelju osobne vjere. 2. Ispovijedamo vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja svijeta, te potvr|ujemo potrebu za osobnim predanjem i vjerni~kim `ivotom – {to vodi ka suobli~avanju s Kristom. Baptisti vjeruju da svaki kr{}anin treba biti u stanju ispovjediti osobnu vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja i Gospodina; osobna povijest vjere uklju~ivat }e pokajanje pred Bogom Ocem i obnovu `ivota po Bo`jem Svetom Duhu. Ovo iskustvo Bo`je milosti trebalo bi voditi prema takvom vjerni~kom `ivljenju i radikalnom predanju koje odra`ava `ivot kakav je `ivio Isus Krist, te koje bi trebalo oblikovati }udore|e i pona{anje, i to ne samo u crkvi nego i u `ivotu uop}e. 3. Isus Krist, od Boga objavljen, kona~ni je autoritet po pitanjima vjere i kr{}anskog `ivota – o ~emu svjedo~i Sveto Pismo i {to potvr|uje njegova nazo~nost po Duhu Svetome, me|u onima koji mu pripadaju. Baptisti prihva}aju vladavinu Isusa Krista, Sina Bo`jega koji je uskrsnut od mr-

Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu

99

tvih i koji je danas po Duhu Svetome nazo~an, te vodi vjernike prema cjelokupnoj istini kadgod se oni okupljaju u njegovo ime. Njegova je vladavina iznad svake druge vlasti. Za raspoznavanje i tuma~enje Kristove vladavine u njima, baptisti se u prvom redu pozivaju na Sveto pismo vjeruju}i da je ono sredstvo prema kojem treba procjenjivati i prosu|ivati sve izvore spoznaje o Bogu. 4. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta prepoznajemo kao prvenstveni autoritet svjedo~anstva o Bo`joj objavi po Kristu. Baptisti vjeruju da Bog govori ljudima svoju rije~ kroz Sveto pismo koje je nadahnuto Duhom njegovim. Baptisti uvrije`eno smatraju da je Sveto pismo ispravno nazivati Bo`jom rije~ju, jer zapisana rije~ svjedo~i o uzvi{enoj Rije~i Bo`joj koja je Isus Krist. Stoga svako izlaganje kr{}anskoga nauka, uklju~uju}i i postoje}e vjeroispovjedne obrasce kao i cjelokupnu predaju, treba procjenjivati s obzirom na njihovo suglasje sa Svetim pismom. Baptisti smatraju da se Crkva treba neprestano obnavljati slu{anjem svetopisamske Bo`je rije~i, a tako|er smatraju da }e Sveto Pismo, silom Duha Svetoga, rasvjetljavati svaki novi nara{taj. Premda kr{}ani – pojedina~no – uvijek moraju dopu{tati da razumijevanje {ire kr{}anske zajednice rasvjetljuje njihovo osobno tuma~enje Svetoga pisma, oni imaju kona~no pravo za sebe prosuditi {to im Bog govori kroz Rije~ i po Duhu. 5. Smatramo da je mjesna crkva zajedni{tvo vjernika, kr{}ana, koji se okupljaju oko Rije~i i oko stola Gospodnjega. Baptisti smatraju da mjesnu crkvu tvore vjernici koji su sklopili savez, i to u dvostrukom smislu: s Bogom, tako {to ih je Bog pozvao u zajedni{tvo kao vidljivo Tijelo Kristovo na jednome mjestu; i jedni s drugima, jer su dragovoljno odlu~ili tako se susretati. ^esto sami sebe nazivaju okupljenom zajednicom, te se obvezuju na zajedni~ko bogoslu`enje i kr{}ansko djelovanje. Zajedni~ki im se `ivot o~ituje okupljanjem oko stola radi slavljenja Ve~ere Gospodnje uz blagovanje kruha i vina, a baptisti tako|er vjeruju da su pri tome u zajedni{tvu sa cijelim Tijelom koje je sveop}a Crkva. Baptisti pru`aju dobrodo{licu u crkvenoj zajednici i onima koji jo{ nisu ~lanovima crkve, posebice djeci. Ro|enje djeteta obi~no se obilje`ava sve~ano{}u zahvale i blagoslova. Baptisti ne smatraju da spasenje djece ovisi o ~inu njihova kr{tenja. Radije dr`e da djecu treba pou~avati i voditi na putu Kristovu, s nadom da }e ona u svoje vrijeme znati prona}i osobnu vjeru u Krista kao svoga Gospodina, te postati ~lanovima crkve kroz kr{tenje vjeruju}ih. 6. Krstimo u Tijelo Kristovo samo one koji uzvjeruju i ispovijede svoju vjeru. Baptisti uo~avaju da se kr{tenje u Novom zavjetu i u Prvoj crkvi obi~no obavljalo uranjanjem u vodu, u ime trojedinoga Boga, te da su kr{tavani bili oni koji su mogli posvjedo~iti osobnu pripadnost i vjernost Isusu Kristu kao Gospodinu. Prema tome, pojedinac treba vjerovati prije nego {to bude kr{ten; pri kr{tenju se ova ~ovjekova vjera susre}e s ~inom Bo`je milosti – kad vjernik, simbolikom uronjenja, postaje dionikom Kristove smrti i njegova uskrsnu}a, svjedo~e}i tako|er i o spasenju.

100

Ladislav Ru`i~ka

Vjerujemo da je novozavjetna praksa kr{tenja vjernika bitna za ispravno shva}anje naravi vjere, crkve i kr{}anskog `ivljenja. 7. Prepoznajemo slobodu i odgovornost svake mjesne crkve u otkrivanju Kristova nauma za svoj vlastiti `ivot i djelovanje. ^lanovi mjesne baptisti~ke crkve okupljaju se na sastanak crkve ili na crkvenu skup{tinu radi dogovora o stvarima od zajedni~kog interesa, prakti~nim tako i duhovnim, a sve u duhu Kristovu. Odluke koje se ti~u svakodnevnog `ivota crkve, a obuhva}aju redoslijed i sadr`aj bogoslu`ja te pozivanje pastora za punovremenu slu`bu u toj crkvi, donose se dogovorno. Va`ne odluke obi~no se donose demokratskim postupkom glasovanja, ali svrha sastanka nije da skupine pridobiju glasove za svoju stvar, nego da svatko izna|e onaj naum koji Krist ima za svoju Crkvu. Premda je mjesna crkva neovisna, ona }e prepoznati i prihvatiti svoju duhovnu i organizacijsku me|uovisnost u odnosu na druge crkve. 8. Prepoznajemo “sve}enstvo svih vjernika” prema kojemu su svi ~lanovi crkve pozvani na slu`bu; neki me|u njima pozvani su pak na duhovno vodstvo, {to uvijek treba razumijevati kao slu`enje. Baptisti smatraju da su svi vjernici pozvani da slu`e Kristu u crkvi i u svijetu te da za taj zadatak Duh Sveti raspodjeljuje darove svim pripadnicima Bo`jeg naroda. Baptisti o~ekuju da }e se u mjesnoj crkvi na}i sav raspon duhovnih darova u kojoj }e razli~iti ~lanovi koristiti razli~ite darove, kao {to su: nau~avanje, evangeliziranje, pastoralni rad, vodstvo, slu`enje, proro~ki uvid, znanje, molitva, iscjeljivanje, upravljanje i gostoljubivost. Ove slu`be izgra|uju crkvu, a tako|er doprinose iscjeljenju i pomirenju u svim podru~jima svakodnevnog `ivota i rada. Baptisti, me|utim, tako|er vjeruju da Krist poziva neke vjernike na slu`bu duhovnog i crkvenog vodstva, s posebnim odgovornostima za propovijedanje, nau~avanje i pastoralnu skrb. Me|u baptistima naj~e{}e postoji op}enita podjela na dvije slu`be: pastora i |akona. Mjesna crkva izme|u svojih ~lanova izabire skupinu |akona koji slu`e zajedno s pastorom, premda neke crkve danas tako|er izabiru i stanoviti broj starje{inâ koji op}enito nose ve}u odgovornost za pastoralni rad. ^lanovi crkve okupljeni na crkvenoj skup{tini imaju odgovornost provjeravati i prepoznavati jesu li izabrani vjernici doista primili od Boga poziv na slu`bu me|u njima. Vjerujemo da okupljanje vjernika u zajedni{tvo ra|a potrebu za duhovnim vodstvom, a ne da postojanje duhovnog vo|e stvara crkvu. 9. Vjerujemo da vjernici svake mjesne crkve, svjesni svoga zavjeta izra`enog kroz kr{tenje i prepoznavanje potrebe pripadnosti svojoj vjerni~koj zajednici, trebaju tako|er iskazivati i spremnost na {iru suradnju me|u crkvama, kad god je to mogu}e. Od po~etaka svoje povijesti, mjesne baptisti~ke crkve te`e za zajedni{tvom s drugim crkvama radi uzajamne podr{ke, usmjeravanja i vr{enja zajedni~ke misije, a poradi svjedo~anstva pomirenja pred svijetom. Baptisti~ke crkve udru-

Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu

101

`uju se s drugim baptisti~kim crkvama u savez crkava. Savez i njegove crkve ~lanice mogu se uklju~ivati u {iru kr{}ansku suradnju na dr`avnoj i me|unarodnoj razini. 10. Vjerujemo da je svaki kr{}anin pozvan posvjedo~iti Isusa Krista kao Gospodina, te da se Crkva kao znak Bo`jega kraljevstva uklju~uje u cjelokupnost Bo`jega djelovanja u svijetu. Baptisti vjeruju da je svaki kr{}anin pozvan drugima govoriti o svojoj osobnoj vjeri i djelatno se uklju~iti u {irenje Kristova Evan|elja diljem svijeta. Budu}i da taj zadatak uklju~uje i evangelizaciju i dru{tveni anga`man, baptisti tako|er vjeruju da trebaju iskazivati Bo`ju ljubav prema ljudskom rodu, svojom brigom za zadovoljavanje i materijalnih i duhovnih ljudskih potreba. Baptisti su svjesni da se Bo`ja suverena vladavina ne prote`e samo na podru~je crkve, stoga oni prepoznaju i prihva}aju Bo`ji poziv da zajedno s njim rade na ostvarivanju pravde, {irenju dru{tvenog blagostanja, iscjeljenju me|uljudskih odnosa, unapre|ivanju obrazovanja i mira na zemlji. 11. Prepoznajemo potrebu za o~uvanjem slobode savjesti i stoga prihva}amo me|usobne razlike. Baptisti su tijekom cijele svoje povijesti poticali vlasti na dono{enje zakona koji {tite slobodu savjesti, uklju~uju}i slobodu u pitanjima vjere Sjedi{te kr{}anske baptisti~ke crkve u Karlovcu, Ulica Josipa [ipu{a 6. i bogo{tovlja. Baptisti istovremeno podr`avaju duhovnu slobodu me|u svojim crkvama. U okviru zajedni~kog predanja Isusu Kristu i {iroko shva}enoga baptisti~kog identiteta, baptisti poti~u i prihva}aju razli~ita shva}anja i razlike u praksi. 12. Zala`emo se za odvojenost crkve i dr`ave koja je utemeljena u ispovijedanju Krista kao jedinoga Gospodara te u zauzimanju za vjerske slobode. Baptisti su se oduvijek zauzimali za odvajanje institucija crkve i dr`ave u smislu da dr`ava ne bi smjela imati pravo zakonski ure|ivati pitanja vjerskih uvjerenja ili na bilo koji na~in sudjelovati u upravljanju crkvom. Sukladno tome, crkva se mora odupirati onim zakonima koje dr`ava donosi, a koji daju ve}a prava vjernicima, ili nekoj podskupini vjernika, nego drugim gra|anima.

102

Ladislav Ru`i~ka

S druge strane, baptisti iskazuju odgovornost u odnosu na vlast, i ve}ina crkava poti~e svoje ~lanove da se djelatno uklju~e u politiku i prihvate namje{tenja u dr`avnoj upravi. Baptisti tako|er smatraju da cijela Crkva treba proro~kom rije~ju upozoriti vlast kad se ova ne pona{a u skladu sa zadatkom koji joj je Bog dao, i suglasiti se s njezinim djelovanjem kad je ono sukladno zadatku koji joj je Bog dao. 13. Kao kr{}ani `ivimo u nadi Kristova dolaska u slavi te preobrazbe cijeloga stvorenja. Ova je nada postojano poticala baptiste na navije{tanje Evan|elja, suprotstavljanje ugnjetava~kim dru{tvenim silama te na predvo|enje dru{tvenih promjena koje odra`avaju vrijednosti Bo`jega dolaze}eg kraljevstva. U ovome nara{taju, suo~eni s globalnim zaga|enjem i uni{tavanjem prirodnog okru`enja, baptisti tako|er prepoznaju svoju odgovornost i skrb za cjelinu Bo`jega stvorenja. Nada u budu}nost kojom Bog upravlja i u kojoj }e se naposljetku u potpunosti o~itovati Krist kao Gospodin, kada }e se kona~no ostvariti sveukupno pomirenje u Kristu i obnova cijeloga stvorenja – trajni je poticaj baptistima i na anga`irano sada{nje djelovanje u Crkvi i dru{tvu.

Dra`en Cukina* NEOTKRIVENE ODLIKE ŽIVOTA U KARLOVCU
Negdje u rujnu pro{le godine u novinama se pojavila vijest kako je tvrtka „Kordun Alat“i iz Karlovca kupila tvrtku „Bratstvo“ iz Zagreba. Pogon u Zagrebu je zatvoren, ali je svim radnicima omogu}eno da nastave raditi u Karlovcu. Me|u radnicima se dogodila prava pobuna, premda im je uz posao poslodavac organizirao i prijevoz do na{eg grada i natrag. Radnici nisu pa nisu htjeli i}i u Karlovac i tek je prijetnja izvanrednim otkazom ponukala neke od njih da ipak prihvate ponu|eni posao. Nije uvijek bilo tako. U zlatno doba „Jugoturbine“ svakog jutra je u Karlovac stizao pun autobus Zagrep~ana kojima je bilo sasvim normalno putovati svako jutro na posao u drugi grad. Kad se golemi socijalisti~ki SOUR raspao i mnogi dobili otkaze, tko zna, mo`da je poneki Zagrep~anin, osim za poslom, po`alio i za na{im gradom. Onda su se dogodile prometne gu`ve svakog vikenda tijekom ljeta i na{ grad je dospio na zao glas. Postali smo sinonim za zastoje i nepregledne kolone vozila. Premda je ljudsko pam}enje naj~e{}e kratkotrajno, mo`da je podsje}anje ne nesnosne gu`ve jedan od va`nijih razloga za{to nas izbjegavaju. Ima i druga~ijih primjera. Znam jednog Zagrep~anina koji je o`enio na{u sugra|anku i umjesto da ostanu `ivjeti u Zagrebu, kao {to bi u~inila ve}ina, on se doselio u Karlovac. Svaki dan i dalje putuje u metropolu na posao i to mu ne pada te{ko. Svi|a mu se na kraju dana vratiti u grad koji je manje u`urban od onog u kojem radi. Ka`e, dijete mu odrasta u mirnijoj sredini i manje se boji za njega kad ide u {kolu ili van. Takvi su primjeri ipak jo{ uvijek rje|i od suprotnih. Ne znam za{to neki ne vole na{ grad, znam jedino za{to je meni drag. Po~nimo od sasvim prakti~nih razloga. Recimo, parkirali{ta. Tko je probao radnim danom prona}i parkirali{no mjesto u Zagrebu, zna cijeniti na{u malu sredinu. Ne samo da je lak{e parkirati vozilo u centru Karlovca, ve} veli~ina na{eg grada omogu}uje da se mnoge stvari obave i bez automobila, ako ne `ivite ba{ na samoj periferiji. Otkad je dovr{ena autocesta prema Splitu i Rijeci, ni ljeti nemamo nikakvog problema u kretanju ulicama.
* Dra`en Cukina, ro|en je 1963. u Karlovcu. Diplomirao je matematiku na PMF-u Zagrebu. Kolumnist u Karlova~kom listu. Objavljivao je priloge u Svjetlu (1993-1994). Zaposlen u Zagrebu, stanuje u Karlovcu.

104

Dra`en Cukina

Krajem pro{log stolje}a u novinama se pojavio oglas za stanove u Vara`dinu koji se obra}ao uglavnom potencijalnim kupcima u metropoli, ne{to kao prilika `ivota. Kupnja stana osigurava `ivot u ugodnoj okolini, a autocestom se do Zagreba sti`e za sat vremena. U to vrijeme autocesta do Vara`dina bila je jo{ budu}nost nekoliko godina daleka. Premda je Karlovac ve} tada godinama bio povezan autocestom sa Zagrebom i to na manjoj udaljenosti, nitko nikad nije ni poku{ao iskoristiti tu ~injenicu da bi, mo`da, privukao nove ljude u na{ grad. S Vara`dinom se mo`da ne mo`emo uspore|ivati ba{ u svemu, no polo`aj nam je svakako povoljniji. Na{ je geografski polo`aj sasvim poseban jer nam je sve jako blizu a veze do ostatka svijeta prili~no su dobre. Do metropole sti`emo za pola sata, do Slovenije nam treba otprilike isto toliko, blizu nam je i Bosna i Hercegovina, do najbli`eg mora imamo sat i ne{to. To su ~injenice s kojima se ni jedan drugi grad u Hrvatskoj ne mo`e pohvaliti. Premda je cijena stambenog kvadrata i u na{em gradu porasla, ona je jo{ uvijek daleko ni`a od cijene kvadrata u Zagrebu, a ni`a je i od cijene u nekim drugim gradovima, pa i od one u spomenutom Vara`dinu. Kod nas je jo{ uvijek mogu}e kupiti pristojan stan po cijeni malo boljeg automobila, a ni s tom ~injenicom se ne mogu pohvaliti mnoga druga mjesta u Hrvatskoj. Nemamo ni tako veliku stopu kriminala kakvu bilje`i metropola, gdje gotovo da ne pro|e tjedan bez kakve plja~ke ili razbojstva. Tu su jo{ i rijeke u kojima se mo`e kupati, staze za bicikliste od kojih je neke na{ grad dobio me|u prvima u biv{oj dr`avi, velike zelene povr{ine kojih na{ grad ima iznad prosjeka u odnosu na svoju veli~inu, lokalna televizija, dnevne i tjedne novine... i sve one ostale sitnice koje nam Karlovac pru`a a koje `ivot ~ine ljep{im. Kad tako postavimo stvari, ispada kao da bi na{ grad trebao biti jedno od po`eljnijih mjesta za `ivot. Pa za{to onda nema vi{e zainteresiranih za `ivot u na{em gradu? To je te{ko pitanje. Mo`da, gledano sa strane, ljudima nedostaje ono ~ega nema. A na{ grad dosta toga jo{ uvijek nema. Nema, recimo, jakih sportskih klubova, nema profesionalnog kazali{ta, ima samo jedno slaba~ko kino, nema bazena, nema multimedijalne knji`are, nema... jo{ nekih stvari koje danas ve} po definiciji idu uz pojam grada. S druge strane, te{ko je o~ekivati da }emo imati jake klubove u svim sportovima kad je Zagreb tako blizu. Mo`da je i bolje {to nas jo{ nisu otkrili. Zamislite kako bi na{ grad izgledao da najednom postanemo atraktivni pa da nas pogodi bespravna gradnja i ru`ne betonske zgradurine kakve su krajem pro{log stolje}a po~ele nicati na rubovima Zagreba. U godinama koje dolaze ta }e se situacija vjerojatno promijeniti. Kad se napu~e vara`dini i samobori, jednog }e dana netko shvatiti kako je i na{ grad sasvim pristojno mjesto za `ivot i kako nije potrebno gu`vati se u metropoli, ve} se sasvim lijepo mo`e i putovati svaki dan na posao. Životni {arm malih gradova i poslovne mogu}nosti velikih centara na zapadu su ve} davno otkrili. Putovanje do metropole i natrag nije najgora stvar koja ~ovjeka mo`e zadesiti. Polo`aj na{eg grada omogu}ava nam da u Karlovcu `ivimo, a Zagreb koristi-

Neotkrivene odlike `ivota u Karlovcu

105

mo, i to uistinu mo`e biti dobitna kombinacija. Bilo bi lijepo da Karlovac ima, primjerice, profesionalno kazali{te, ali nema problema, jer Zagreb je tako blizu. Ne morate `ivjeti u Zagrebu da biste pogledali film ili kazali{nu predstavu, dovoljno je iskoristiti idealnu poziciju Karlovca. Živjeti u Karlovcu i putovati svaki dan u Zagreb ponekad mo`e biti velika gnjava`a, recimo kad zapadnu snjegovi, no ~e{}e je to prilika da uzmemo ponajbolje {to nude oba svijeta. Tko iskoristi sve potencijale dva grada, tome ni putovanje ne}e te{ko pasti. Najljep{i dio putovanja je povratak. Onaj poseban trenutak kad svjetla grada postanu vidljiva na obzoru, kad nas u suton zapljusnu poznati prizori ili kad onako slatko umorni u magli napipamo tek neki poznatu sitnicu, pa makar to bio tek pogon DIP-a vidljiv kroz mutno staklo vagona. Ponekad je potrebno oti}i da bismo dolaze}i uo~ili koliko vrijedi ono ~emu se vra}amo.

ISTRAŽIVANJA

Sun~ica Paukovi}* GERMANIZMI U GOVORU GENERALSKOG STOLA
Kao studentica germanistike ~esto sam slu{ala o tome kako je na{ hrvatski jezik prepun germanizama. Ja dolazim iz kraja koji je nekada bio dio Vojne krajine. Iz tog razloga govor moga kraja obiluje germanizmima. Oni pripadaju svakodnevnoj komunikaciji i odnose se na gotovo sve `ivotne situacije. Mjesto Generalski Stol ima dugu povijest i uistinu je mje{avina nekoliko kultura i mentaliteta i, s time u vezi, tako|er mje{avina razli~itih jezi~nih utjecaja. O tome }u re}i ne{to podrobnije u sljede}em poglavlju. Govor Generalskog Stola i germanizmi koji postoje u njemu do danas se gotovo uop}e nisu prou~avali. Iako je ovaj govor prili~no specifi~an, ~esto ga se poistovje}uje s karlova~kim govorom. Govor Generalskog Stola i karlova~ki govor su dodu{e sli~ni, ali me|u njima postoje zna~ajne razlike, budu}i da su kulturni utjecaji nakon Drugog svjetskog rata u ovim regijama bili prili~no razli~iti. Zbog toga je karlova~ki govor vi{e odre|en {tokavskim elementima i koristi manji broj germanizama u svakodnevnoj komunikaciji. U ovom ~lanku }u poku{ati kratko opisati govor Generalskog Stola i njegove germanizme i time mo`da svratiti pa`nju prou~avatelja germanizama u hrvatskome jeziku na jo{ jednu zanimljivu regiju.

Geografski polo`aj Generalskog Stola
Generalski Stol je malena op}ina s oko 2 000 stanovnika. Nalazi se na cesti Zagreb-Karlovac-Senj, nekad poznatoj kao Jozefini, i na pruzi Zagreb-Karlovac-Rijeka, na otprilike 75 kilometara od Zagreba. Podru~je obuhva}a sljede}a sela: Generalski Stol, Dobreni}i, Kei}i, Mate{ko Selo, Gornji Zve~aj, Brest, Jankovo Seli{}e, Duga Gora, Le{}e, Gorinci, Erdelj, Kati}i. Sva su ova sela nekada pripadala op}ini Duga Resa, a i danas uvelike o njoj ovise.
* Sun~ica Paukovi}, ro|ena 1979. u Karlovcu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu 2003. njema~ki jezik i knji`evnost i {panjolski jezik i knji`evnost. Sada predaje u gimnaziji Bernardina Frankopana u Ogulinu. Živi u Generalskom Stolu.

Germanizmi u govoru Generalskog Stola

107

Kroz Generalski Stol protje~u tri rijeke: Mre`nica, Dobra i Globornica. U selu Le{}e nalazi se i prirodni termalni izvor koji se danas koristi kao kupali{te u sklopu nekada{njih toplica, koje to danas vi{e na`alost nisu.

Organizacija `ivota
Generalski Stol `ivi ve}inom od rada u industriji i uslu`nom sektoru. Ljudi ve}inom moraju na posao putovati u obli`nje gradove Dugu Resu, Karlovac i Ogulin, budu}i da malo mjesto ne nudi mnogo radnih mjesta niti mogu}nosti izbora za zaposlenje. U pro{losti je poljoprivreda ovdje bila dosta razvijena i moglo se od nje `ivjeti. Danas jo{ vrlo malen broj ljudi radi na zemlji jer im taj rad vi{e ne mo`e osigurati `ivotnu egzistenciju. Obrazovni sistem funkcionira prili~no dobro. Osmogodi{nja {kola ve} desetlje}ima obrazuje na{e mlade za daljnje {kolovanje, iako je broj u~enika sve manji. Ipak, gimnazija ili neka druga srednja {kola ovdje ne postoji niti je ikad postojala, tako da u~enici u srednju {kolu putuju u ve} spomenute obli`nje gradove. bolnice ovdje tako|er nema, postoji samo ambulanta s jednom lije~nicom, jednom stomatologinjom i dvije medicinske sestre, koje imaju cijelo podru~je u svojoj odgovornosti. Usprkos tome, ova regija ima navodno sve {to joj je potrebno kao takvoj: malenu tvornicu tekstila, po{tanski ured, trgovine, osnovnu {kolu, ljekarnu i kafi}e.

Kratki povijesni pregled
Generalski Stol je osnovan u vrijeme ratova protiv Turaka na ovim podru~jima. Ranije je postojalo selo Lipovac ne{to ju`nije, otprilike na mjestu dana{njeg sela Kati}i. Stanovnici Lipovca su bje`ali pred Turcima i osnovali novo selo na granici Vojne krajine. Navodno su u vrijeme ratova s Turcima austrijski generali ovdje zasjedali, jer je Karlovac bio zbog {pijuna preopasan za takve sjednice. Zbog toga je selo i nazvano Generalski Stol. Izvorni stol za zasjedanja nije sa~uvan, ali se i danas zna gdje se nalazio. O tome svjedo~e sve}eni~ki ljetopisi. U Prvom i Drugom svjetskom ratu ovaj je teritorij ponovno igrao zna~ajnu ulogu. Na po~etku Drugog svjetskog rata Talijani i Nijemci su okupirali ovo podru~je. Tu su se ispreplitale njihove interesne zone, do otprilike 1943. godine. Partizani su oslobodili ovo podru~je od Nijemaca, a prema rije~ima onih koji su ovdje do`ivjeli i pre`ivjeli Drugi svjetski rat, na ovom su podru~ju bez ve}ih sukoba koegzistirali domobrani, usta{e i partizani. U Domovinskom ratu Generalski Stol se zbog svog polo`aja ponovno na{ao u centru zbivanja. Zajednica je bila hrvatska, ali su susjedne zajednice bile srp-

108

Sun~ica Paukovi}

Preuzeto iz knjige Nikole Peri}a Pozdrav iz Karlovca, 2004.

Generalski Stol - panorama (1902.).

ske. To su potomci takozvanih Vlaha, koje je na ovo podru~je naselio habsbur{ki dvor da ~uvaju granice Monarhije. U Domovinskom ratu je tako ovdje opet bila linija razgrani~enja, kao u doba ratova s Turcima. Ovdje su bile smje{teni vojnici mnogih jedinica Hrvatske vojske: 137. dugore{ke, 110. karlova~ke, Puma, Tigrova, Gromova, Slunjske bojne i drugih. Godine 1995. srpske op}ine ovog kraja su me|u prvima oslobo|ene od paravojnih postrojbi.

Danas je rat iza nas, `ivot se vratio u normalu i Generalski Stol je sada va`an zbog prometnog polo`aja. Zna~enje rijeke Mre`nice kao turisti~ke atrakcije je iz dana u dan sve ve}e. Mnogi posjeduju vikendice na njenim obalama i ovdje ju se od milja naziva na{im “morem”.

Govor Generalskog Stola
Govor Generalskog Stola je mje{avina ~akavskih i kajkavskih, ikavskih i ekavskih elemenata. Podru~ja je do 16. stolje}a bilo potpuno ~akavsko. Danas je me|utim prili~no kajkavizirano, jer je ovdje do Ilirskog preporoda kajkavski bio slu`beno narje~je. Ovaj je govor, kako je ve} napomenuto, prepun germanizama, budu}i da je podru~je nekad ~inilo dio Vojne krajine.
Slavenski “jat” se ovdje razvio u ikavsko-ekavskom smjeru, {to se mo`e vidjeti u sljede}im izrazima:

Koj? (Tko?), za `iva bi}a; Kaj? ([to?), za stvari; Kadi? (Gdje?), za mjesto; Za~? (Za{to?), za razlog. U takvim upitnim rije~ima mo`e se djelomi~no vi-

Germanizmi u govoru Generalskog Stola

109

djeti, kako je konstruiran govor. Isto se mo`e vidjeti i u izrazima poput: lipo cve}e ili belo mliko.
Budu}i da su najzna~ajniji hrvatski velika{i, Zrinski i Frankopani, u ovim krajevima imali svoja imanja i dvorce, napisali su neka od svojih djela upravo na ovom ~akavsko-kajkavskom narje~ju (koje nije karakteristi~no samo za govor Generalskog Stola). Uz sve}eni~ke ljetopise, to su jedini pisani dokazi postojanja ovog narje~ja. Za prikaz ovog govora odabrala sam dio napisa iz “Župne spomenice” iz 1901. godine, uz napomenu da se ovaj dokument poku{alo napisati na standardnom {tokavskom narje~ju, ali su se usprkos tome “omakli” izrazi iz doma}eg govora: “Godine 1901. u `upi je osnovano Djevoja~ko dru{tvo te je ponovno uveden Apostolat molitve. U tu svrhu `upnik je naru~io kip Srca Isusa kojega su nakon 8 dnevni misija u impozantnoj povorki nosile djevojke. I to se sada na dan srca Isusa, koji je ovdje postao zavjetnim blagdanom, nosi u sljede}i nedjelju – radi ve}e prisutnosti ob}instva. Blagdan Srca Isusa, kome se pu~anstvo zavjetovalo, obavljalo se u petak – kada se nosi barjak Srca Isusa. Kao {to je na ponovne molbe i zaklinjanje po{lo za rukom `upniku da nabavi sa milodari iz Amerike statuu Srca Isusa i Svetog Antuna, tako se sklonu{e vrli neki pu~ana (Toma [lat i Janko Erdeljac) sabrati 200 forinti za oltar Srca Isusova.” Ovim se govorom jo{ i danas ovdje slu`i, iako su vrlo vidljivi utjecaji drugih narje~ja i govora. Za{to? Podru~je je relativno malo i slabo razvijeno, djeca ovdje zavr{e osnovnu {kolu i nastavljaju svije obrazovanje u Karlovcu, Ogulinu ili ~ak Zagrebu. Tamo usvajaju govore tih gradova. Nakon zavr{etka obrazovanja nastavljaju se slu`iti tim usvojenim govorima i mije{aju ih sa svojim materinjim govorom, budu}i da ih ve}ina ostaje `ivjeti ili barem raditi u tim sredinama jer Generalski Stol ne nudi ba{ neku perspektivu za uspje{nu karijeru. Ako se i vrate, ne `ele se slu`iti svojim govorom jer im neki drugi uvijek zvu~i obrazovanije i modernije. Me|utim, usprkos postupnom nestajanju govornika, ve}ina onih koji `ive ili su nekada `ivjeli u Generalskom Stolu slu`i se ovim govorom kod ku}e u krugu obitelji. Dakle, iako se sve manje koristi u “javnoj” komunikaciji, ovaj govor nije zaboravljen. Svaki “General~an” jako dobro poznaje svoj govor, ~ak i kada godinama ili desetlje}ima `ivi negdje drugdje.

Germanizmi u govoru Generalskog Stola
Sada bih `eljela dati kra}i pregled germanizama u govoru Generalskog Stola. Uz to }u ponuditi i njema~ke rije~i od kojih su nastali pojedini germanizmi. Zna~enje je u nekim slu~ajevima ostalo isto dok se u drugima s vremenom djelomi~no ili u potpunosti izmijenilo (za neke je ~ak gotovo nemogu}e doku~iti iz koje su se njema~ke rije~i razvili). Za slu~aj kada se zna~enje promijenilo, oku{at }u objasniti dana{nje zna~enje tog germanizma.

110
ZNAČENJE (u slučaju da se razlikuje od značenja njemačke riječi) Tanjur za torte sa stalkom ----------Jastučić za novorođenče Vrsta kartaće igre -----------Vrsta juhe -----------------------Ponovno miješanje u kartanju ----------------------Vrsta instrumenta ------------------------------------------------------Veliki pernati jastuk --------------------------------------Radnik na pruzi -------------Naprtnjača ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sun~ica Paukovi}

GERMANIZAM Abzac Afinger Ajmpidekl Ajnc Ajngemahtes Ajnpreng Ancug Auspuh Ausmešung Badekostim Bademantl Bajs Baterija Beštek Birc Birtija Blazna Bratfir Bremza Bremzat Brenzar Briftašn Brocak Bruh Bunt Borer Bormašina Borfuter Borati Brusnhalter Bina Blinker Cajt Cajtnot Cager Cigla Cifra Cimerman

NJEMAČKA RIJEČ Absatz, m. Azfhänger, m. Einbinden Eins, f. Eingemachtes, n. Einprägen Anzug, m. Auspuff, m. Ausmischung, f. Badekostüm, n. Bademantel, m. Možda: Beisl, n. Batterie, f. Besteck, n. Wirtshaus, n. Wirtshaus, n. Blase, f. Brautführer, m. Bremse, f. Bremsen Bremser, m. Brieftasche, f. Brotsack, m. Bruch,m. Bund, n. Bohrer, m. Bohrmaschine, f. Bohrfütter,m. Bohren Brusthalter,m. Bühne,f. Blinker,m. Zeit,f. Zeitnot,f. Zeiger,m. Ziegel,m. Ziffer,f. Zimmermann,m.

ZNAČENJE NJEMAČKE RIJEČI Potpetica Vješalica za odjeću Zamotati, umotati Jedan Vrsta jela Utisnuti Odijelo Ispušna cijev Mješavina Kupaći kostim Kupaći ogrtač Krčma Baterija Pribor za jelo Gostionica Gostionica Mjehur Djever Kočnica Kočiti Koji koči Novčanik Ant. Vreća za kruh Kila, hernija Svežanj Svrdlo Bušilica Dio bušilice Bušiti Grudnjak Pozornica Dio ribičke opreme Vrijeme Nedostatak vremena Kazaljka Opeka Iznos Tesar

Germanizmi u govoru Generalskog Stola
Cimper Citrat Cug Cukar Cukren Cukat, cuknt Curik Coljtat Coprija Coprnjca Cvergl Cvikat Ciferšlus Ćušpajz Dihtati Dihtung Druker Druklager Drebank Deka Drotkefa Drat Folgas Furati Faširano Flajšmašina Flaša Friško Filati Farba Farbati Fen Falda Fraj Faliti Fajn Fertik Fest Firunga Fabrika Fajercik Krovna konstrukcija -------------------------------------------------------------Izdavati novac, plaćati prekomjerno

111
*zimper Zittern Zug,m. Zucker,m. Zucker,m. Zucken Zurück Zoll,m. Zauberei,f. Zauberei,f. Zwerg,m. Zwicken Ziehverschluss,m. Zuspeise,f. Dichten Dichtung,f. Drücker,m. Drucklager,m. Drehbank,f. Decke,f. Draht,m. Draht,f. Vollgas,n. Fahren Faschiertes Fleischmaschine,f. Flasche,f. Frisch Füllen Farbe,f. Farben Fön,m. Falte,f. Frei Fehlen Fein Fertig Fest Vorhang,m. Fabrik,f. Feuerzeug,n.
Izloženi, osjetljivi dio čega

Drhtati Vlak Šećer Sladak Trzati Natrag Carina Vradžbina Vradžbina Patuljak Probosti Patentni zatvarač Varivo Biti nepropusan Brtva Dugme Vrsta ležaja Tokarski stol Pokrivač Žica Žica Puna snaga Voziti Mljeveno
Stroj za mljevenje mesa

-------Vještica Vrsta kokoši patuljastog rasta -------------------------------------------------------------------------------------------------------Željezna četka ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Prilično -------------------------------------

Boca Svježe Puniti Boja Bojati Sušilo za kosu Nabor Slobodan Nedostajati Fin Gotov Čvrst Zavjesa Tvornica Upaljač

112
Firma Fertajler Felga Fišbajn Fangla Fergazer Fektati Ferje Frtalj Getriba Gablec Grincek Griz Gelender Glanc Gemišt Gevinborer Gevint Gepek Gepektreger Hauba Hozntregeri Hobla Hoblić Hoblati Hoblmašina Halter Kelner Karfiol Kremšnita Klofati Karoserija Kinderbet Klamati Kofer Krofna Kragl Kanta Krigla Kasa Kuprung ----------------------------------------Dio zidarskog pribora ------------Moliti, iznuđivati ----------------------------------Vrsta obroka -------------------------------------------------Vrsta pića ----------------Dio automobila ---------Poklopac motora -----------Vrsta zidarskog alata -----------------------------Držač ženskih čarapa ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------posuda ------------------------------------Firme,f. Verteiler,m. Felge,f. Fischbein,n. Fangen Vergaser,m. Fechten Ferien,pl. Viertel,n. Getriebe,n. Gabel,f. Grünzeug,n. Grieß,m. Geländer,n. Glanz,m. Gemischt Gewindebohrer,m. Gewinde,n. Gepäck,n. Gepäckträger,m. Haube,f. Hosenträger,m. Hobel,m. Hobel,m Hobeln Hobelmaschine,f. Halter,m. Kellner,m. Karfiol,m. (austr.) Kremschnitte,f. Klopfen Karosserie,f. Kinderbett,n. Klammern Koffer,m. Krapfen,m. (austr.) Kragen,m. Kante,f. Krügel,n. (austr.) Kasse,f. Kupplung,f.

Sun~ica Paukovi}
Tvrtka Dio automobila Dio kotača Dio grudnjaka Hvatati Dio automobila Mačevati Školski praznici Četvrt Dio automobila Vilica Zelenje Krupica Ograda, rukohvat Sjaj Miješano Vrsta alata Navoj Prtljaga Dio automobila Kapa Naramenica Blanja Blanja Blanjati, strugati Stroj za blanjanje Držač Konobar Cvjetača Vrsta kolača Udarati, mlatiti Dio automobila Dječji krevetić Pričvrstiti Kovčeg Vrsta kolača Ovratnik Brid, rub Vrč za pivo Blagajna Spojka

Germanizmi u govoru Generalskog Stola
Kuglager Klocna Kajla Kranc Knedl Kastl Lotati Lampa Landrati Lajbak Letlampa Lignštul Lajsna Luftat Mašina Mišung Mustra Mišafl Natkasl Paradajz Pegla Pulfer Protvan Partviš Reš Raš Rašpa Ror, rorna Ratkapa Rajfšlus Rikverc Radapciger Rajsnedl Sokna Saugat Sajla Šlajdrat Šoder Šlag Šlajer Šlajfat ---------------------------------------Dio nadgrobnog spomenika -------------------------------------------------------Lutati Vrsta odjevnog predmeta, prsluk ----------------------------------------Prozračivati -----------------------------------------------------------------------------------------Glačalo -----------------------------------------Osip -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Kugellager,m. Klotz,m. Keil,m. Kranz,m. Knödel,m. Kasten,m. Löten Lampe,f. Wandern Leib,m. Lötlampe,f. Liegenstuhl,m. Leiste,f. Luft,f. Maschine,f. Mischung,f. Muster,n. Müllschaffel,m. Nachtkasten,m. Paradeiser,m. (austr.) Bügeln Pulver,n. Brotpfanne,f. Bartwisch,m. Rösch Rasch,m. Raspel,f. Röhre,f. Radkappe,f. Reifschluss,m. Rückwärts Radabzüger,m. Reißnagel,m. Socke,f. Saugen Seil,n. Schleudern Schotter,m. Schlagsahne, f. Schleier,m. Schleifen Kuglični ležaj Klada Klin Vijenac Okruglica Kutija Lemiti Svjetiljka Pješačiti Tijelo Lemilica Ležaljka Letvica Zrak Stroj Mješavina Uzorak

113

Lopatica za smeće Noćni ormarić Rajčica Glačati Prašak Posuda za pečenje Vrsta metle Jako zapečeno Grubo vuneno tkanje Turpija Pećnica Naplatak kotača Patentni zatvarač Unatrag Vrsta alata Pribadač Čarapa usisavati Uže, konop Klizati, vući se Tucanik, tucani kamen Tučeno vrhnje Veo Brusiti

114
Šlampav Šlapa Šlauf Šlep, šlepati Šleper Šljam Šlajm Špahtl Špajza Špalta Španat Španga Šparat Šparkasa Šparet Speceraj Špedicija Špek Špenadla Šperploča Špegalj Šajba Šmirgl Šnajder Šnicl Šnjita Šaraf Šarafciger Štepdeka Štof Šlic Šlafrug Štrample Šteker Štige Šiber Šuster Štosdemfer Šoferšajba Špilhoze Šmajser -------------Vrsta obuće ----------------------------------------------------------------------------Smočnica ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Sredstvo za brušanje ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Čarape s gaćicama Utičnica ljestve Dio automobila ----------------------------------------------------------------Schlampig Schlappe,f. Schlauch,m. Schleppen Schlepper,m. Schlamm,m. Schleim,m. Spachtel,m. Speise,f. Spalte,f. Spannen Spange,f. Sparen Sparkasse,f. Sparherd,m. Spezerei,f. Spedition,f. Speck,m. Stecknagel,f. Sperrholzplatte,f. Spiegel,m. Scheibe,f. Schmirgeln Schneider,m. Schnitzel,n. Schnitte,f. Schraube,f. Schraubzeiger,m. Steppdecke, f. Stoff,m. Schlitz,m. Schlafrock,m. Strampelhose,f. Stecker,m. Steigen Schieber,m. Schuster,m. Stossdämpfer,m. Chauffeurscheibe,f. Spielhose,f. Schmeißer,m.

Sun~ica Paukovi}
Nespretan, nemaran Neuspjeh Gumena cijev Vući Tegljač Blato, kal Sluz Lopatica Hrana Stupac Napinjati Ukosnica Štedjeti Štedionica Štednjak Namirnice ------------Slanina Pribadača --------------Ogledalo Okrugla ploča Brusiti Krojač Odrezak Kriška Vijak Odvijač
Prošiven, vatiran pokrivač

Materijal Prorez Kućni ogrtač
Dugačke hlačice za dojenčad

Utikač Penjati se Zasun Postolar Branik Vjetrobransko staklo Vrsta dječje odjeće Vrsta alata

Germanizmi u govoru Generalskog Stola
Šprica Tegla Tišljar Treger Untorak Vešmašina Vešeraj Vaservaga Zic ------------Posuda za cvijeće, staklenka -------------------------------------------------------------------------------Spritze,f. Tiegel,m. Tischler,m. Träger,m. Unterrock,m. Waschmaschine,f. Wäscherei,.f Wasserwaage,f. Sitz,m. Štrcaljka Tiganj, tava Stolar Naramenica Podsuknja

115

Stroj za pranje rublja Praonica Razulja, libela Sjedalo

Zaklju~ak
Ovdje sam poku{ala prikazati razli~itost ~akavsko-kajkavskih govora i uputiti na brojnost i va`nost germanizama u njima, budu}i da sam germanistica i da potje~em iz kraja koji upravo obiluje posu|enicama iz njema~kog jezika. U tablici se nalaze samo naj~e{}i germanizmi u govoru Generalskog Stola. Postoje naravno i drugi osim ovih, koji se pak ili rje|e koriste ili ih koristi samo manjina govornika. Postoje naravno i oni koje ja ne poznajem, a kojima se koriste jo{ samo najstariji stanovnici Generalskog Stola. Iako je ovaj govor na izmaku snaga i polagano nestaje, nadam se da ipak ne}e biti zaboravljen. Sigurna sam da u na{oj `upaniji postoji jo{ govora koji su specifi~ni i obiluju zanimljivostima koje bi bilo vrijedno upoznati i zabilje`iti. Nadam se da ovaj moj poku{aj ne}e ostati jedini i da }e jo{ netko u svom bavljenju materinjim, pa i drugim jezicima, ukazati na raznolikost i bogatstvo govora na{e domovine.

Ante Star~evi}* RUKOPISNA VRA^TVA VSAGDA[NJA DOMA]A PAVLINA IMBRIHA LUI]A (1746)
U povijesti medicine i veterine, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj, poznato je da su u ruralnim sredinama sve}enici i redovnici zauzimali vrlo va`nu ulogu. Oni su osim duha lije~ili i tijelo svojih vjernika. U 17. i 18. stolje}u medicina jo{ nije bila usavr{ena, a i lije~nika je bilo malo. Bolesnici su posezali za raznim dostupnim sredstvima koja su slovila kao lijek, a recepti su se prenosili s koljena na koljeno. Kao dobri ljekarnici naro~ito su slovili franjevci i pavlini. Znaju}i da nema niti tiskanih knjiga u kojima bi bolesnici nalazili recepte, rukom su zapisivale poznate recepte i kazivali ih siroma{nom puku. Takav je bio i na{ sugra|anin, pavlin Imbrih Lui} (1690 - 1750) koji je u rukopisu ostavio dragocjene recepte protiv razli~itih bolesti iz svog vremena, a koje je isprobao na vlastitom tijelu.

Njegov je rukopis posljednji puta upotrijebljen 1909. godine kada je kri`eva~ki doktor Fran Sre}ko Gudrun – Oriov~anin u Zborniku za narodni `ivot i obi~aje ju`nih Sl avena objavio ve}i dio njegova rukopisa. Nakon toga originalu se gubi svaki trag. U ~lanku „Kajkavska pisana i tiskana rije~ u medicini, veterini i farmaciji“ navodi se taj rukopis pod imenom Lui}eva ljekaru{a.
Godine 1988. prigodom izlo`be Slatki na{ kaj Lui}ev rukopis iznova je prona|en i nudio se oku filologa. To je nadasve dragocjen rukopis za prou~avanje dijalektologije hrvatskog jezika kakav znamo iz razdoblja zrinsko-frankopanskog jezi~nog knji`evnog kruga. Rukopis je jo{ dragocjeniji s gledi{ta medicine, veterine i farmacije u Hrvatskoj u prvoj polovici 18. stolje}a. Lui}ev rukopis s hrvatskim receptima pisan je prije prvog uop}e tiskanog medicinskog djela na hrvatskom jeziku kojeg je napisao Ivan Krstitelj Lalang – Medicina ruralis iliti Vra~tva ladanjska godine 1776.
* Ante Star~evi} ro|en je 1946. u Karlovcu. Gimnaziju je poha|ao na Rakovcu, a na Sveu~ili{tu u Zagrebu zavr{ava Veterinarski fakultet (1973) i Filozofski fakultet smjer pedagogija (2001). Radio je kao veterinarski inspektor Vojno-pomorske oblasti u Zadru, Splitu, Benkovcu, Ratnoj luci „Lora“ i na brodu „Galeb“. Sada `ivi i radi u Karlovcu.

Rukopisna Vra~tva vsagda{nja doma}a pavlina Imbriha Lui}a /1746/

117

Lui}ev rukopis ima naslov Vra~tva vsagda{nja doma}a i nastao je 1746. Veli~ine je 16,5 x 10,5 centimetara i obuhva}a 72 stranice, na kojima su opisani recepti, sadr`aj, indeks biljaka i tvari koje se koriste, te podaci iz Lui}eva `ivota. Recepti su pisani na latinPreneso iz: Farmaceutskog glasnika (2005) dozvolom autorice skom i hrvatdoc. dr. sc. Maje Jak{evac-Mik{a skom jeziku, crnom i crvenom tintom. Uz svoj `ivotopis Lui} je zapisao i sve relevantne podatke koji se odnose na druge osobe, rodbinu i crkvene dostojanstvenike. Prema popisu recepata rukopis sadr`i mno{tvo recepata namijenjenih lije~enju bolesti u ku}anstvu, gospodarstvu i veterini. Tu su recepti protiv bolova zubi, protiv proljeva, protiv glavobolje, kod bolesti `eluca i crijeva, kod bolova u prsima, ka{lja i astme, krvarenja iz nosa, nesanice, nervnih i ko`nih bolesti, kod bolesti mo{ta i vina, protiv moljaca, mi{eva i {takora… Recepti su ve}inom propisivali one pripravke koje je ~ovjek imao kod ku}e, u blizini, u polju, vrtu, {umi… poredani su po tematici i po broju s navodima da li je on osobno isprobao koji lijek, te da li je takve lijekove propisivao doktor. Rukopis je pisan materinskim jezikom, ikavicom i ~akav{tinom.

Tko je ustvari bio na{ sugra|anin Imbrih Lui}?
Rodio se 15. rujna 1690. godine u Karlovcu od oca Ivana i majke Katarine ro|ene Se~en. Kr{ten je u franjeva~koj crkvi u Karlovcu. Srednju {kolu polazi u Karlovcu i Zagrebu, a 1711. godine obla~i redovni~ki habit i dobiva ime Emericus. Idu}e godine pola`e svetu profesiju, a u pavlinskom samostanu u Lepoglavi u~i filozofiju. Od zagreba~kog biskupa Mirka Esterhazija u kapelici svetog Josipa u Lepoglavi prima prvu tonzuru i ~etiri sve}eni~ka reda. Zapo~inje i studij morala, prima sub|akonat od bosanskog biskupa Jurja Pata~i}a. Dolazi u Olimje, slu`i svoju prvu misu, zavr{ava studij morala, prima red |akona i red senjski od senjskog biskupa Adama Ratkaja, sura|uje s pavlinskim generalom Ivanom Kri{tolovcem.

118

Ante Star~evi}

Godine1717. dolazi Lui} u Karlovac u pavlinski samostan u Sveticama. Živi na relacijama Olimje, Lepoglava, Karlovac, Svetice, Remete i Kri`evci. Imenovan je i superiorom samostana u Sveticama. Boravio je i na Kamenskom. Posljednji put odlazi u Remete gdje i zavr{ava svoj `ivotni put 19. studenoga 1750. godine. Ovim kratkim napisom sjetimo se promicatelja kurative u medicini, veterini i farmaciji, autora dragocjene zbirke recepata Vra~tva vsagda{nja doma}a.

Samostan Olimje

Tihana Raki}∗ i Dra`enka Malko~∗∗ BARA]EVE [PILJE U RAKOVICI
Prirodna ba{tina op}ine Rakovica svojom raznoliko{}u odavno pobu|uje pa`nju kako znanstvenika i stru~njaka, tako i brojnih turista, izletnika, planinara i drugih ljubitelja prirode. Bara}eve {pilje u Rakovici, nedaleko od Nacionalnog parka Plitvi~ka jezera novi su op}inski turisti~ki proizvod i jedinstveno su odredi{te turistima pustolovna duha. Stru~ni vodi~i posjetiteljima otkrivaju tajne podzemlja, riznicu ~udesnih skulptura ~istih kalcitnih kristala nastalih srazom vode i kamena. Ime su, prema usmenoj predaji lokalnog stanovni{tva, dobile od nekog Bara}a koji je na juna~kom megdanu nadja~ao bijesnog turskog gorostasa u blizini ovih {pilja i obranio selo, a narod je u znak zahvalnosti {pilje prozvao njegovim imenom. Tri su Bara}eve {pilje: Gornja, Donja i Nova {pilja, a sve tri se nalaze na brini podno koje se nalaze jo{ tri izvora, od kojih je najve}i i ~itavu godinu aktivan - Bara}evac. Rakovi~ko podru~je je pravi speleolo{ki eldorado. Zbog neposredne blizine Nacionalnog parka Plitvi~ka jezera, ~itavo podzemlje Rakovice je na podzemnim kanalima i podzemnom vodom, {to je i tipi~no za ovaj kr{ki kraj. Stoljetnim djelovanjem voda je izvr{ila kemijsku i mehani~ku destrukciju vapnenca. Nekada su sve tri {pilje imale funkciju izvora i tako su se pro{irivali unutra{nji kanali kroz koje danas idemo, dok sada jo{ uvijek “raste” Nova {pilja, tj. aktivna.

[pilje kroz povijest - znanstvena istra`ivanja
Da je ovo podru~je od posebnog prirodnog zna~aja i neobi~ne ljepote dokazuju i istra`ivanja koja su provodili znanstvenici davnih godina. Ispred ulaza
* Tihana Raki}: Ro|ena 1983. u Biha}u. Zaposlena kao referent u Javnoj ustanovi za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijednostima na podru~ju op}ine Rakovica. Po struci je ekonomistica vi{e stru~ne spreme. ** Dra`enka Malko~: Ro|ena 1985. u Biha}u. Zaposlena je kao stru~ni vodi~ za Gornju Bara}evu {pilju u Javnoj ustanovi za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijednostima na podru~ju op}ine Rakovica. Zavr{ila je Hotelsko-turisti~ku srednju {kolu.

120

Tihana Raki} i Dra`enka Malko~

Gornje Bara}eve nalazi se plato koji nije nastao prirodnim putem ve} izbacivanjem materijala tijekom istra`ivanja u pro{losti, {to je pretpostavio Ivan Kraja~ 1925. godine. Gornja Bara}eva {pilja odavno je registrirana u stru~noj literaturi kao zanimljivo arheolo{ko nalazi{te. Prva sustavna arheolo{ka, odnosno paleontolo{ka istra`ivanja {pilje se`u jo{ u 19. stolje}e. Jo{ 1877. godine [ime Ljubi} iskopao je jednu sondu. Par godina kasnije prof. Mijo Ki{pati} je proveo rekognosciranje, a rezultate objavio u Viestniku Hatskoga arheologi~kog dru{tva, god. VII, br. 2 iz 1885. godine. U tom ~lanku, naslovljenom Kosti iz Bara}eve {pilje kod Kr{lja, daje osnovne podatke. Spominje brojne nalaze kerami~kih fragmenata, ljudskih i `ivotinjskih kostiju Staza po Bara}evoj brini ljeti i bakrene predmete. Ve}i dio ~lanaka posve}uje kostima {piljskog medvjeda te konstatira da je {pilja prije njega temeljito prekopana te da su tad predmeti koji su bili zanimljivi prisvojeni od strane dr. Nikolasa Gradta, vojnog lije~nika koji je boravio u Kr{lji. Gradtov suradnik bio je dre`ni~ki `upnik Joso Vukeli} koji je dio nalaza proslijedio zagreba~kom Zoolo{kom muzeju (vjerojatno Prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu). Dio nalaza iz iskopavanja koja su prethodila Ki{pati}evom istra`ivanju zavr{io je navodno i u Op}inskom poglavarstvu u Rakovici no tamo je ve} po~etkom 20. stolje}a izgubio svaki trag. Prvi napis o {piljama potje~e iz 1874. godine I.T. Buneka. Na popularniji na~in o {piljama pi{e Dragutin Hirc u svojim knjigama Lika i Plitvi~ka jezera iz 1900. godine i Prirodni zemljopis Hrvatske iz 1905. godine. Prvi nacrti i fotografije o {piljama objavio je uva`eni paleontolog i speleolog prof. dr. Josip Poljak iz 1914. godine. Prema opisu polomljenih siga, razbacanih kostiju, sru{enog zida, mo`e se zaklju~iti da su ve} tada bile dosta zapu{tene. Nakon toga nitko ih nije spominjao sve do poslije Drugoga svjetskog rata.

Prve {pilje u Hrvatskoj dostupne oku posjetitelja
Prvi put su {pilje bile slu`beno otvorene davno ranije. Dr. Ki{pati}, u `elji da sa~uva paleontolo{ko i arheolo{ko nalazi{te, poti~e osnivanje Odbora za istra`ivanje i ure|enje Bara}evih {pilja i uz pomo} Ogulinske imovinske op}ine u velja~i 1892. godine osniva se Odbor koji se sastoji od 14 ~lanova. Ubrzo postavljaju `eljezna vrata na Gornju i Donju {pilju, ure|uju se staze, postavljaju mosti}i i ograde na opasnim mjestima. [pilje su otvorene za posjete 14. kolovoza 1892. godine i tada su bile prve turisti~ki ure|ene {pilje u Hrvatskoj (na

Bara}eve {pilje u Rakovici

121

kopnenom dijelu). U to vrijeme dvije su {pilje bile otvorene za razgledavanje: Gornja i Donja, dok je danas otvorena samo Gornja Bara}eva {pilja. Radile su vrlo kratko vrijeme nakon ~ega su zatvorene i zaboravljene. [pilje imaju veliku biolo{ku i geomorfolo{ku vrijednost, {to se mo`e potvrditi novijim i starijim istra`ivanjima. Jo{ u 19. stolje}u prona|eni su brojni kerami~ki predmeti iz kasnog bron~anog i starijeg `eljeznog doba, te ljudske kosti iz vremena Turskih ratova te kosti starog {piljskog medvjeda ~ija se starost danas procjenjuje na oko deset tisu}a godina. Po~etkom 20. stolje}a prona|ene su i brojne {piljske `ivotinje: {piljski tr~ak, {piljski pauk, la`i{tipavci, grinje i raku{ci. Sa sigurno{}u se mo`e tvrditi da su zadnje 3 000 godina {pilje bile stani{te `ivotinja, a isto tako i ljudi, {to se tako|er mo`e potvrditi jer je u Gornjoj Bara}evoj {pilji prona|ena bron~ana narukvica iz starijeg `eljeznog doba, {to zna~i da potje~e iz 7. ili 8. stolje}a pr. Kr., koja se danas ~uva u Arheolo{kom muzeju u Zagrebu gdje je od 1912, i bila je poklon slunjskog lije~nika dr. Antona Culeka. [pilje su od velike biospeleolo{ke va`nosti, od po~etka 20. stolje}a bile su predmet istra`ivanja brojnih doma}ih i inozemnih biospeleologa. Koliko je poznato, zagreba~ki koleoptereolog Robert pl. Weingartner koji istra`uje Bara}eve {pilje je 12. travnja 1907. godine skupljao kornja{e i utvr|uje vrstu podzemljara Parapropus sericeus koji je endem kordunskog kraja. Ne{to kasnije iste godine na{ao je {piljskog tr~ka Typhotrechus bilimeki, a nakon njegove smrti zbirka je pohranjena u hrvatski Prirodoslovni muzej u Zagrebu, kao i zbirke drugih istra`iva~a . Od tog vremena nitko ne istra`uje {pilje sve do 2002. godine kada u okviru “Me|unarodne speleoronila~ke ekspedicije Rakovica 2002” u {piljama skupljaju biospeleolozi Marijana Frani~evi}, Gordan Poli} i Roman Ozimec, ~lanovi hrvatskog biospeleolo{kog dru{tva. Skupljena je bogata {piljska fauna, u kojoj su brojne grupe po prvi put utvr|ene za Bara}eve {pilje. Posebno je va`an nalaz sitnih {piljskih la`i{tipavaca iz roda Chthonius. Iz grupe pu`eva (Gastropoda) utvr|ena je vrsta Zospeum isselianum. Iz reda grinja (Acari) za faunu {pilje utvr|ena je vrsta Macrocheles penicilliger. Iz reda ravnokrilaca (Orthoptera) u {pilji su na|ene dvije vrste konjica : Troglophilus cavicola i Troglophilus brevicauda te su Bara}eve {pilje jedno od prvih nalazi{ta ovakve vrste.

Ponovno otvaranje {pilja za posjetitelje nakon 112 godina
Ponovno zanimanje za Bara}eve {pilje javlja se kada je odlukom Op}inskog vije}a Op}ine Rakovica formiran Odbor za revitalizaciju Bara}evih {pilja 31. kolo-

Sve~ano otvaranje gg. Niko Buli} i Franjo Franjkovi}

122

Tihana Raki} i Dra`enka Malko~

voza 1999. godine. Gornja i Donja {pilja ponovno su zatvorene re{etkastim `eljeznim vratima, ure|en je okoli{ izvora Bara}evac, ure|ena je {etnica do svih {pilja kroz Bara}evu brinu, postavljena je nekolicina klupica te sjenica u samom brdu, dora|uje se elaborat za za{titu {pilja te se priprema njihovo ponovno otvaranje. Sve~ano otvorenje Gornje Bara}eve {pilje bilo je 24. rujna 2004. godine na kojemu su bili predstavnici dvaju ministarstava, na{e Op}ine i Turisti~ke zajednice, Hrvatske turisti~ke zajednice, brojne agencije, znanstvenici i ostali. Veliku podr{ku otvaranju Gornje Bara}eve {pilje dao je Niko Buli}, koji je tako|er prisustvovao sve~anosti. Gornja Bara}eva {pilja je progla{ena geomorfolo{kim spomenikom kulture te je pod upravom Javne ustanove za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijednostima na podru~ju op}ine Rakovica. Ustanovu je uz suglasnost Ministarstva kulture osnovala op}ina Rakovica 20. 9. 2004. godine na inicijativu Op}inskog vije}a i speleologa Tihomira Kova~evi}a kako bi se za{titile, odr`ale i promicale za{ti}ene prirodne vrijednosti na podru~ju Op}ine Rakovica. Odlukom o osnivanju registrirana je pri Trgova~kom sudu u Karlovcu kao neprofitna organizacija u vlasni{tvu osniva~a. Sjedi{te ustanove je u Rakovici - Nova Kr{lja bb.

Donja Bara}eva {pilja
Kada se penjemo uz Bara}evu brinu najprije nailazimo na ulaz Donje Bara}eve {pilje koja je ujedno i najdu`a, 565 m. Nalazi se na 309 m nadmorske visine. [pilja je stotinjak metara jugoisto~no od Ledeni ulaz u Donju Bara}evu {pilju izvora Bara}evac, desetak metara iznad malih izvora. Danas su vidljivi ostaci staze koja se serpentinasto penje prema ulazu. Bila je ure|ena za turisti~ke posjete kada i Gornja Bara}eva {pilja, jo{ prije 114 godina. Danas su ponovno ure|ene prilazne staze u nadi da }e sada dulje slu`iti na zadovoljstvo posjetitelja, koji }e opet u`ivati u ljepoti {pilja i njihovom krajobrazu. Jedni kao turisti, a drugi kao

Bara}eve {pilje u Rakovici

123

speleolozi. Dimenzije njezinog ulaza su 5,5 m x 3 m. Ulaz je dovoljno velik, ali njezini kanali su puno manji i zbog toga nije za posjetitelje jer je tehni~ki zahtjevna. Oko 60 m od ulaza iz glavnog kanala se grana nekoliko bo~nih kanala. Visina njezinog stropa varira, najni`i dio stropa je 0,5 m a najvi{i 10 m. Tlo je od gline, a njezini zidovi ne obiluju {piljskim ukrasima u odnosu na Gornju {pilju. Gornja i Donja {pilja fizi~ki su povezane, ali nije mogu}e u}i iz jedne u drugu jer su to tek uski kanali. Dolina podno brda ~esto je potopljena vodom, pogotovo u vrijeme velikih ki{a ili u prolje}e kada se otopi snijeg, tj. kada razina vode poraste i kada su sva tri izvora aktivna. Dva izvora su bez imena i oni su povremeno aktivni, dok je tre}i, Bara}ev izvor uvijek aktivan. Za vrijeme “Me|unarodne speleoronila~ke ekspedicije 2003” izvor je preronjen. Preronio ga je najpoznatiji svjetski speleoronilac Luigi Cassati iz Italije. Njegova ukupna du`ina je 450 m od ~ega je 50 m suhog kanala, a ostalih 400 m je potopljeno ili ispunjeno vodom. Najve}a izmjerena dubina unutar izvore je 5 m, temperatura vode je oko 4-5 stupnjeva, ~ak i ljeti. Ova {pilja nije za posjetitelje, osim ako se radi o speleoavanturizmu, a onda je upravo ova {pilja najinteresantnija, najraznolikija i najuzbudljivija za pustolove.

Nova Bara}eva {pilja
Podno Gornje {pilje nalazi se Tre}a ili Nova Bara}eva {pilja. U Prirodnom zemljopisu Hrvatske Dragutina Hirca iz 1905. godine pi{e da se nedaleko od Donje i Gornje {pilje nalazi i tre}a, jednostavno zvana {pilja. Nadalje pi{e da je u njoj prona|en novac koji je bio zakopan u jami izme|u ~etiri stalagmita dok se danas pretpostavlja da je to samo legenda i da se zapravo radi o sondi. Po tada{njem Hircovu opisu {pilja je duga svega pedesetak metara. Od te godine 1905. gubi joj se svaki trag. S pravom nosi ime Nova jer je nanovo prona|ena tek 2003. godine u o`ujku uz pomo} knjige Dragutina Frani}a iz 1910. koja se zove Plitvi~ka jezera i njezina okolica. Potraga za novom {piljom urodila je plodom i potvr|ene su pretpostavke Franje Franjkovi}a, na~elnika op}ine Rakovica i Tihomira Kova~evi}a, poznatog speleologa: 22. i 23. o`ujka 2003. godine ~lanovi DDISKF podru`nice Bara}evac-Nova Kr{lja prona{li su i otkopali ulaz. Po `elji istra`iva~a novootkriveni prostor u Novoj Bara}evoj {pilji nazvan je Dvoranom svetaca prema sigi koja svojim izgledom podsje}a na likove iz sakralnog `ivota. Nalazi se na 305 m nadmorske visine i po postanku je najmla|a, nema nikakve fizi~ke povezanosti s ostale dvije {pilje. Duga je 94,5 m i spu{ta se u dubinu od 8 m. Sastoji se 4 dvorane koje su povezane uskim prolazima. Jedan dio {pilje jo{ uvijek je ispunjen vodom i to je razlog za{to nije otvorena za posjetitelje. [pilja je u potpunosti o~uvana jer je bila “izgubljena” i zaboravljena preko 100 godina tako da su njezini zidovi ~isti i bijeli, a sige neizlomljene. U Novoj {pilji kao i u ostale dvije {pilje prona|ene su ljudske kosti, kosti pra`ivotinja te kerami~ki i bron~ani predmeti. Knjiga uz ~iju pomo} je prona|ena ova {pilja ~uva se u Zagrebu u Hrvatskoj nacionalnoj biblioteci. Ova {pilja je tako|er samo za avanturisti~ke posjete.

124 Gornja Bara}eva {pilja

Tihana Raki} i Dra`enka Malko~

[pilja se nalazi na 331,5 m nadmorske visine. Njezina du`ina je 520 m, no za posjetitelje je ure|eno prvih 200 m od ukupne du`ine. Nekada je njezin ulaz bio zazidan opekom {to daje naznaku da je sama {pilja bila uto~i{te i skrovi{te na{im precima u vrijeme turskih provala. Ima pravilan {piljski ulaz dimenzija 4x4 metra [pilje je podijeljena na 9 blokova i 7 dvorana. Prema dosada{njim metereolo{kim izmjerama (Poljak, 1914.); temperatura Gornje Bara}eve {pilje iznosi 11 C, a Donje 15 C. Relativna vlaga zraka nije mjerena. Prilikom posljednjih istra`ivanja u svibnju 2003. godine u Gornjoj Bara}evoj {pilji provedena je izmjera na dvije lokacije i utvr|ena temperatura od 10,2 stupnja, relativna vlaga zraka izme|u 99 i 100 posto. [pilja je bogata sigastim tvorbama, isti~u se po raznoliko{}u oblika, veli~ina i svojom starosti a me|u njima se nalaze i neke rijetke forme. Osim stalaktita, stalagmita i stalagnata tu su anemoliti i pizoliti. Prva dvorana se zove Dvorana Guano. Nosi takav naziv zbog nakupine izmeta {i{mi{a koja se nalazi u samoj dvorani. Postoji jo{ jedna lokacija ve}e nakupine koja se nalazi u Bara}evoj aveniji. Ova nakupina nastala je tijekom jedne ljetne seobe oko 1 000 kolonija {i{mi{a. U ovoj {pilji `ive dvije vrste {i{mi{a: Rhinolophus i Miotis Miotis. Hrane se insektima izvan {pilje {to zna~i da pola `ivota provedu unutar, a pola izvan {pilje. Oni su potpuno slijepe `ivotinje koje `ive cijeli `ivot u potpunom mraku i ti{ini i to je jedan od razloga za{to ih je te{ko vidjeti jer ih posjetitelji svojim ulaskom uznemiruju. Tijekom zime spavaju zimski san, tako da ih tada naj~e{}e vi|amo dok preko ljeta izlaze van da bi se prehranili i razmno`avali. U ovoj dvorani izvr{ena su probna arheolo{ka i paleontolo{ka iskapanja i istra`ivanja. Prona|eni su vrijedni nalazi od ostataka pretpovijesnih `ivotinja do predmeta iz starije i bli`e pro{losti. Nakon Dvorane Guano nalazi se dio {pilje koji obiluje {piljskim stupovima ili stalagnatima koji su visine do 7 metara te zbog njihovog izgleda ova dvorana nosi naziv Dvorana Slonovih nogu. Po njihovoj veli~ini pretpostavlja se da je {pilja jo{ iz Ledenog doba. Nakon Slonovih nogu je Zmajevo `drijelo. Takav naziv nosi jo{ iz vremena prvih posjetitelja koji su ~uli zvukove iznutra koji su ih podsje}ali na zmaja a to je zapravo bio zvuk podzemne vode. Ovakve vrste jama zovu se depresija ili potolina, dubine je 3-4 m, vidi se ulaz u kanal na desnoj strani gdje je jo{ jedna jama dubine 7 m. Ovo je vrlo va`na lokacija u {pilji. Na ovom mjestu prona|ena je metalna strelica iz Srednjeg vijeka i kosti starog {piljskog medvjeda (ursus spelaeus) ~ija se starost danas procjenjuje na oko 10 000 godina. Njegov izgled ne mo`e se uspore|ivati sa izgledom dana{njeg medvjeda koji `ivi na ovim prostorima jer je samo njegova glava te`ila 160 kg a du`ina njegovih zubi je oko 10 -12 cm. Nadalje, izme|u Zmajevog `drijela i sljede}e dvorane mogu se vidjeti na jednom od stalagmita urezane godine, kako novije tako i starije, kao 1903. godina uz koju stoji prezime Frani} {to je dokaz da je sam autor uz ~iju je pomo} prona|ena Nova {pilja bio ovdje u vrijeme kada su {pilje bile dostupne samo istra`iva~ima. Najstarija godina koja je do sada prona|ena je 1879. godina ispod koje stoji strano prezime. Na istom tom stalagmitu naj~e{}e prona|emo {piljskog endema Pa-

Bara}eve {pilje u Rakovici

125

rapropusa sericeusa. Tu dolazi do su`enja hodnika, a podno njega je jo{ jedna dvorana koju nazivamo Dvorane izgubljenih du{a. Ona nam govori o nastanku cijelog objekta u geolo{koj pro{losti o `ivom svijetu {pilje danas i njenim endemima. Duboka je 20 m. Takav naziv nosi jer su na dnu prona|ene ljudske kosti za koje se jo{ uvijek ne zna kome pripadaju i koliko su stare. Iznad nje je nekada bio strop koji se najvjerojatnije uru{io zbog potresa, a njegovi ostaci mogu se vidjeti uz rubove zidova. Na dnu dvorane s lijeve strane je ulaz u bo~ni kanal koji je poseban jer se unutar njega nalazi simbol Bara}evih {pilja; posebna sigasta nakupina stalagmita koji je jo{ uvijek potpuno bijel. Visine je oko 1 m, a njegov promjer je oko 5 m te raste u obliku kruga. Njegovo ime je Oltar. Ne{to dalje nalazi se paleontolo{ka sonda koja je napravljena krajem pro{log stolje}a i slu`ila je u istra`iva~ke svrhe. Iskopao ju je poznati hrvatski akademik dr. Mirko Malez. Napravio je analizu tla i u svojim zapisima ostavio je da je prvih 10 cm tla staro oko 10 000 godina, a sve {to je dublje da je puno starije. Jedan je od prvih istra`iva~a koji napominje da bi se u ovoj {pilji mogle prona}i kosti pra~ovjeka za {to su potrebna daljnja istra`ivanja. U ~ast ovog znanstvenika sljede}i dio {pilje nazvan je njegovim imenom Avenija dr. Mirka Maleza, gdje se mogu vidjeti posebni oblici stalaktita; zavjese i vrtlo`ne lonce koji su nastali dugotrajnim djelovanjem vode u pro{losti. Nakon Avenije dr. Mirka Maleza dolazi do laganog spu{tanja kanala i taj dio {pilje naziva se Kanal pustolova i on nije za posjetitelje zbog svoje zahtjevne unutra{njosti. Kanali su znatno u`i, na nekoliko mjesta {iroki su svega 0,5 m a mjestimice i do 2 m, najvi{a to~ka njegovog hodnika je oko 15 m. Kanal u potpunosti jo{ uvijek nije istra`en, unutra le`e kosti i predmeti od velike vrijednost i potrebno ih je za{tititi. Na samom kraju {pilje nalazi se tanak Iznad Zmajevog `drijela sloj stropa gdje dopire korijenje drve}a s povr{ine. Po tom se mo`e zaklju~iti da }e se {pilja sama od sebe jednom otvoriti pa }e imati i izlaz. Ako se prirodnim putem otvori, {pilja se ne}e izgledom promijeniti, ali otvori li je ljudska ruka {pilja }e biti potpuno uni{tena jer bi bio naru{en prirodni sklad.

Iako se istra`uju ve} vi{e od jednog stolje}a, Bara}eve {pilje kod Rakovice jo{ i danas otkrivaju nove prostore. Geoznanstvena istra`ivanja Bara}evih {pilja gotovo da i nisu vr{ena. O njihovom postanku mo`emo zaklju~iti samo na osnovu njihove geomorfologije, polo`aja i njihovog me|usobnog

126

Tihana Raki} i Dra`enka Malko~

odnosa. Njihovi ulazi se nalaze na razli~itim nadmorskim visinama na strmoj i ravnoj padini (Bara}evoj brini) koja se pru`a NW-SE. Ta je padina morfolo{ki odraz normalnog rasjeda gdje su u kontaktu karbonatne naslage donjokredne starosti (u kojima su nastale {pilje) i klasti~ne naslage srednjeg miocena (u podno`ju Bara}eve brine). Sve {pilje imaju sli~no generalno pru`anje prema zapadu te neke zajedni~ke morfolo{ke karakteristike {to upu}uje na sli~ne uvjete postanka. Daljnja geoznanstvena, kao i ostala istra`ivanja, svakako bi trebalo provesti s obzirom da se radi o prvorazrednom geomorfolo{kom fenomenu i izuzetnoj krajobraznoj vrijednosti. Kao podlogu za sva daljnja istra`ivanja trebalo bi izvr{iti ponovno precizno topografsko snimanje Bara}evih {pilja i izradu njihovog prostornog modela. Provo|enjem ovih istra`ivanja mogli bismo rasvijetliti postanak, razvoj i uvjete nastanka ovih {pilja {to bi doprinijelo njihovom svrsishodnom vrednovanju i upotpunilo ukupne spoznaje o geolo{kom i geomorfolo{kom razvoju na{eg kr{a.

Razgledavanje {pilje Za turisti~ko razgledavanje ure|eno je prvih dvjesto metara od ulaza {pilje. Posjetitelji u {pilju ulaze isklju~ivo uz pratnju stru~nog vodi~a i to u grupi do 15-25 osoba, uz speleolo{ku opremu koja uklju~uje EKO-baklje (bambusova baklja s halogenom lampom i samostalna energetska stanica na koju je priklju~ena) i kacigu radi za{tite samih posjetitelja. Na isti taj na~in opremljen je i vodi~ koji za vrijeme posjeta u {pilji izla`e o op}oj geolo{koj gra|i {pilje, njenom nastajanju, specifi~nostima, obra}anjem pa`nje na vrste ukrasa i detalje. Sam obilazak je specifi~an zbog EKO-baklji jer smo prvi, i vjerojatno jedini, u Hrvatskoj koji na taj na~in prezentiramo svoje bogatstvo. Uz pomo} nje svaki posjetitelj mo`e do`ivjeti na poseban na~in igru i ~aroliju prirode kroz ~etrdeset pet minuta do sat vremena. Prednost ovog na~ina razgledavanja je u tome {to {pilja nije pod stalnom toplom rasvjetom, koja naru{ava mikroklimu objekta, a time i ekosustav {pilje. Javna ustanova za upravljanje za{ti}enim dijelovima prirode na podru~ju Rakovi~ke op}ine smatra da ovakav speleolo{ki objekt zbog izrazito osjetljivih geolo{kih uvjeta i paleontolo{kog kapaciteta, ne bi trebalo optere}ivati ve}im turisti~kim pogodnostima. Pri tom mislimo na betonske staze, stalnu toplinu rasvjete, kao ni pro{irivanje nekih uskih prolaza zbog prilagodbe turisti~kim posjetiteljima. Potvr|eno je da se ovakav turisti~ki biser valorizirao na novi EKO pristup koji nije naru{io prirodno postoje}e stanje. Drugim rije~ima, staze koje su nasute {ljunkom na podlogu od tekstolita, pokazale su se vi{e nego primjerene.
Pro{le godine u izvedbu je i{la rasvjeta s led-diodama (hladno svjetlo) kao rezervne protupani~ne rasvjete koje ne naru{avaju postoje}e stanje {pilje i svojim dizajnom prilago|ene su unutra{njosti {pilje, {to je ideja elektroprojektanta dipl. ing. Vladimira Bre~aka.

Bara}eve {pilje u Rakovici

127

Posje}enost {pilja
Od po~etne faze rada 2004. godine pa do kraja te godine rezultati su bili zadovoljavaju}i s obzirom da smo se na turisti~kom tr`i{tu plasirali kao mali novi turisti~ki proizvod koji smo popratili raznim promid`benim materijalom (monografija na pet stranih jezika, plakati, VHS, DVD, razglednice u 18 motiva). Uvelike su nam u tom i pomogla vrlo zna~ajna zbivanja kao {to je likovna kolonija odr`ana 2004. godine pod nazivom “Rakovica - Bara}eve {pilje”, tijekom 2002, 2003. i 2004. godine u nekoliko navrata {pilje i njihovu okolicu posjetila je ekipa Geografskog odsjeka PMF-a i SD Karlovac te ve} tradicionalna Me|unarodna speleoronila~ka ekspedicija “Rakovica 2002, 2003, 2004. i 2005”. [pilju je te sezone do{lo vidjeti vi{e od 3 000 ljudi. Godina 2005. bila je uvelike uspje{nija od prethodne. Ugostili smo preko 5 000 posjetitelja. Struktura posjetitelja uklju~uje djecu, zrelu dob i tre}u dob. Uglavnom su to strani individualni posjetitelji, dok doma}e posjetitelje bilje`imo kao manji postotak. Najve}a posje}enost zabilje`ena je tijekom srpnja i kolovoza, oko 90 osoba dnevno, dok izvan sezone, dakle u prolje}e i jesen, imamo grupne posjete ({kolski izleti, studenti, planinari, team building, razna dru{tva). Uz EKO turisti~ko ure|enje i prilagodbu posjete za prave ljubitelje prirode, prostor oko {pilja dobar je preduvjet za jo{ jedan sadr`aj za novu turisti~ku valorizaciju kao {to su slobodno penjanje koje smo organizirali za team building skupine iznad Donje Bara}eve {pilje, vo`nju biciklima na 60 km staza, jahanje, speleoavanturizam u zahtjevnijim objektima uz pratnju stru~nog speleologa i speleoronioca, paint-ball, a u doglednoj budu}nosti u taj sadr`aj uklopili bismo i Stari grad Dre`nik - kao dodatno odredi{te za posje}ivanje, te kanjon rijeke Korane gdje se trenutno izra|uju {etnice.

Novi projekti
U 2006. godini zapo~eti }e se s razvojem edukativnog programa kao novog projekta Ustanove. U planu je organiziranje jednodnevne {kole u prirodi u Bara}evom perivoju i Speleolo{kom domu. Program je namijenjen u~enicima osnovnih {kola te je prilago|en uzrastu. Provodit }e ga stru~ni vodi~i ustanove, a na~in izvo|enja ovih programa bit }e kombinacija razgovora, usmenog izlaganja, prezentacije, demonstracije te neposrednog promatranja i samostalnog rada u~enika. Kroz ove edukacijske programe u~enici }e imati priliku upoznati biljni i `ivotinjski svijet kr{kog podru~ja, posebnost i zna~aj kr{kih fenomena te vrijednost speleolo{kih objekata, njihovu ulogu u `ivotu ljudi na podru~jima gdje se one nalaze, razloge za njihovo o~uvanje i za{titu te pojam i metode speleolo{kog istra`ivanja. Ovaj program }e kod u~enika potaknuti samostalno promatranje, logi~ko zaklju~ivanje, uo~avanje uzro~no-posljedi~nih veza, razvoj pravilnog odnosa prema prirodi i svijesti o njenom o~uvanju i za{titi. Izravno je povezan s glavnim ciljevima Javne ustanove za upravljanje za{ti}enim prirodnim vrijednostima, a uvelike }e obogatiti ponudu op}ine Rakovica, a i Karlova~ke `upanije.

128

Tihana Raki} i Dra`enka Malko~

Isto tako namjerava se pro{iriti ponuda nadopunom sadr`aja oko {pilja postavljanjem dje~jeg igrali{ta, otvaranjem zdanja za prodaju suvenira i ugostiteljskog objekta.

Posjetitelji o {pilji:
20. 08. 2004. “Odu{evljenju nema kraja! Da sam znala ranije kakav biser se krije u ovom kraju dolazila bih ~e{}e. Sad kada znam ponosna sam na ono {to sam vidjela i ~ula i znam da }emo se vi|ati ~e{}e… Stalagmiti, stalaktiti, bezbroj {pageta.. {to sve krije Bara}eva {pilja? Usnuli {i{mi{, ursus spelaeus, netaknuta priroda. Hvala na prekrasnom vo|enju.” Veliki pozdrav ekipi Ana 20. 08. 2004. “Zar je doista trebalo pro}i 112 godina, pa da se ponovo omogu}i posjet Bara}evim {piljama???? PS: I to u srcu NP Plitvi~kih jezera!” 23. 08. 2004. “Bilo mi je super i jako hladno. Najvi{e mi se svi|aju baklje i mali {i{mi{i. I jo{ su mi tete bile simpati~ne.” Maja Ma~u`i}, 3.a 24. 09. 2004. “Bilo je prelijepo osjetiti neku neobi~nu vezu sa pro{lim vremenima uobli~enu u nijemi kamen koji ipak govori.” (Tomi}?)

Mladen Kuka [PILJA VRLOVKA – SPELEOLO[KA LJEPOTICA KARLOVA^KE ŽUPANIJE
Prvi zapisi vezani za {pilju Vrlovku vezani su za ime Emila Laszovskog (18681949) koji je ro|en u selu Brlograd kod Kamanja, koje se nalazi u samoj blizini {pilje. To su ujedno prvi pisani zapisi o {pilji koji iznose niz pojedinosti o prvim poznatim arheolo{kim istra`ivanjima, dodu{e bez nekog ve}eg znanstvenog pristupa, ali svakako je zna~ajno autorovo isticanje fortifikacijskog zna~aja objekta u Srednjem vijeku, kao i zna~enje {pilje u prethistorijskom i rimskom razdoblju (razni ostaci oru`ja i keramike). U svojim zapa`anjima posebno se osvr}e i na faunu Vrlovke ({i{mi{i), kao i na devastaciju objekta i uni{tavanje {piljskih ukrasa od „surovih posjetitelja“. U svojim tekstovima objavljenim u Narodnim novinama 1893. g. i Prosvjeti iz 1898. spominje i istra`ivanje objekta Filipa Pl. [ufflaya, koji je navodno, u jednom jezercu prona{ao i ~ovje~ju ribicu (Protheus Aguinens). U Prirodnom zemljopisu Hrvatske iz 1905. g. poznati planinar Dragutin Hirc detaljno opisuje svoja vizualna zapa`anja prilikom obilaska {pilje Vrlovke. Isti pobija nalaz ~ovje~je ribice. Najvi{e zbog svoje nepristupa~nosti {pilja je bila vrlo rijetko posje}ivana do 1927. g. kada planinari PD „Runolist“ iz Zagreba pod vodstvom legendarnog Vladimira Horvata zapo~inju prvo turisti~ko ure|enje {pilje. Radovi su zavr{ili 2. rujna 1928. g. i {pilja je bila spremna za prihvat ve}ih grupa posjetitelja. Tom prilikom Marija i Vladimir Horvat objavili su bro{uru [pilja Vrlovka u Kamanju kod Polaznici planinarske {kole PD Karlovac na ulazu u {pilju Vrlovku Ozlja.

130

Mladen Kuka

Dolaskom ratnih godina i nebrige oko samog objekta dolazi do nekontroliranih posjeta {pilje i velikih devastacija od strane nesavjesnih posjetitelja. Oko 1950.g. ponovno se osnivaju speleolo{ki odsjeci unutar planinarskih dru{tava i uz veliki Znanstvenik dr. Sre}ko Bo`i~evi} odr`ao je niz predavanja u {pilji Vrlovka ~lanovim CEIK „Bra}a Seljan“ (velika dvorana) entuzijazam pojedinaca po~inje se buditi interes za ure|enje i za{titu speleolo{kih objekata i tako i {pilja Vrlovka Rje{enjem br. 192/3.1962. od 26.11.1962. na osnovi ~lanka 40. Zakona o za{titi prirode (N.N. br. 10/60) dobiva status za{ti}enog objekta prirode kao spomenik prirode – {pilja. Godine 1971. po~inje u pravom smislu znanstveno istra`ivanje {pilje Vrlovke. Vodi je najpoznatiji hrvatski hidrogeolog dr. Sre}ko Bo`i~evi} na tra`enje tada{njeg vodstva op}ine Ozalj. Tom prilikom dr. Bo`i~evi} radi tlocrt i profil glavnog kanala, i snimke mnogih fotografija za potrebe fotodokumentacije. Tako|er je i to~no utvr|en polo`aj {pilje u prostoru u odnosu na prirodne i urbane elemente neposrednog okoli{a. Navedeno istra`ivanje i izra|eni nacrti rezultirali su izradom pristupne staze, unutarnje pje{a~ke staze kao i elektrifikacija objekta. Sve navedene akcije vodila je MZ Kamanje unutar koje je djelovao odbor za ure|enje {pilje. Godine 1977. dr. Sre}ko Bo`i~evi}, nakon stru~ne obrade objekta, izdao je bro{uru pod nazivom [pilja Vrlovka u Kamanju.
[piljski ukrasi

[pilja Vrlovka - speleolo{ka ljepotica Karlova~ke `upanije

131

Godine 1980. zavr{ena je elektrifikacija {pilje i iste godine je otvorena za turisti~ke posjete. Na`alost tu je za sada pri~i kraj, jer poku{aj grupe entuzijasta u sastavu Janko Peri~ak, Krunoslav Mla~ak i autor ovih redaka, da se uz stru~nu pomo} dr. Bo`i~evi}a, 1999. godine ponovno inicira ozbiljnije ure|enje ovog jedinstvenog speleolo{kog objekta nije nai{lo na razumijevanje sredina koja o~ito nema niti elementarne kulture, a ni ljubavi za svoj zavi~aj koji su ni krivi ni du`ni dobili u naslje|e. Danas je, na`alost, {pilja Vrlovka opet nekako na po~etku. Dotrajala elektri~na instalacija koja je u kona~nici i opasna po `iKalcitna kamenica vot, uglavnom zaklju~ana vrata i tek rijetki posjetitelji koji samo od nekoga u prolazu mogu dobiti po koju informaciju o mogu}nosti posjeta. A samo nekoliko metara preko Kupe na{i susjedi iz manje atraktivnih destinacija znaju ostvariti i profit i promovirati svoj kraj diljem svijeta.

Autor nacrta: dr. Sre}ko Bo`i~evi}

SJE]ANJA

Branimir Kova~evi}* ZAVJET [UTNJE PLAVIH DJE^AKA (Sli~i li danas hrvatski narod “plavim dje~acima”?)
O “plavim dje~acima” mo`e se i mora re}i jo{ pone{to. Ponajprije zato {to je tu rije~ i o ~etvorici nekada{njih dje~aka iz Karlovca i njegove okolice, a onda i zato {to se sudbina tih dje~aka ispreplela sa sudbinom ~itavog naroda. To jest, ne mo`e se o njima govoriti a da se ne spomenu, a time i objasne, neki sudbonosni doga|aji i ljudi ratnog i poratnog vremena 20. stolje}a na ovim prostorima. Ja sam jedan od tih “plavih dje~aka”. Sa mnom su to bili Bo`idar Pibernik, te Petar Cvitak i Josip Ribi} iz Netreti}a, odnosno Vinskog Vrha, sela u neposrednoj karlova~koj okolici. Zajedno s ostalih 45 dje~aka pu~ko{kolskog uzrasta, po~ekom ratne 1942. godine, postali smo pitomcima Usta{kog dje~a~kog zavoda, “privatne pu~ke {kole s pravom javnosti”, smje{tene na Paunovcu (predio Tu{kanca) u Zagrebu, koja je povjerena neposrednoj skrbi obitelji onda{njeg prvog ~ovjeka Nezavisne Dr`ave Hrvatske, poglavnika dr. Ante Paveli}a. Premda je bio rat, mi dje~aci rasli smo i odgajali se u ozra~ju potpune bezbri`nosti i sigurnosti, te intenzivne brige odraslih koji su nas doveli i do srednjo{kolskog uzrasta. Krajem svibnja 1944. godine primili smo Svetu potvrdu, a krizmani kumovi bili su nam sve redom ministri onda{nje vlade i ljudi iz njihovog neposrednog okru`enja. Za nas je tada otvorena (u Zagrebu tre}a po redu) klasi~na gimnazija koja nas je trebala pripremiti za najvi{e dr`avne i upravne du`nosti u dr`avi. Kota~ povijesti se za nas okretao nepovoljnim smjerom. Slom Nezavisne Dr`ave Hrvatske nije se mogao zaustaviti i poglavnikova obitelj poslala nas je pravovremeno na sigurno, u alpsko podru~je Austrije, u planinsko selo Ramsau pokraj Schladminga. Tu smo, skriveni, proveli dvije godine, od kraja 1944. do kraja 1946. godine. Pripremalo se na{e prebacivanje u Italiju ili neku drugu europsku zemlju, no tada{nje jugoslavenske vlasti, doznav{i za na{ smje{taj, nisu `eljele to dopustiti i u dogovoru s okupacijskim vlastima (Ramsau je tada bio u engleskoj okupacijskoj zoni) silom su nas, uz pomo} vojske i `andara,
* Branimir Kova~evi} ro|en je 1933. u Karlovcu. Apsolvirao Ekonomski fakultet u Zagrebu. Objavio je

knjige: Suza za Bleiburg (2005) i Plavi dje~aci (2005). Priprema knjigu o karlova~kim „pre{u}enim grobovima i zatajenim `rtvama“. Bio je zaposlen kao novinar u Vjesniku. Živi kao umirovljenik u Zagrebu.

Zavjet {utnje “plavih dje~aka”

133

odveli u logor pokraj Leobena, odakle smo po~etkom 1947. godine vra}eni u Jugoslaviju. Mi Karlov~ani, tada 13 i 14-godi{njaci, na{li smo se ponovno u okrilju obitelji. Ovo ovdje ispri~ano, kratki je sa`etak knjige Plavi dje~aci koja detaljnije govori o tom razdoblju njihova `ivota, ali i o njihovu u~enju i radu u Karlovcu (i drugdje) sve do umirovljenja, to~nije do dana{njih dana. Ovome treba dodati jo{ jednu bitnu okolnost. Prije repatrijacije - svjesni da ne mo`emo izmijeniti ono ~ega smo se bojali, {to nismo `eljeli do`ivjeti - mi dje~aci zavjetovali smo se jedan drugome da o sebi i na{em `ivotu, na{em odgoju i obrazovanju, ne}emo nikome ni{ta re}i, nikada ni u kojoj prilici. [utjet }emo zauvijek. Trebala je to biti na{a obrana od mogu}ih zlostavljanja i {ikaniranja u sredini u koju smo se vratili, a u kojoj, osim ~lanova svoje obitelji, nismo imali prijatelja niti osobe kojoj bismo se mogli povjeriti. Iz okrilja sigurnog i lijepog doma (zavod smo do`ivljavali kao svoj dom) ba~eni smo u neprijateljsku sredinu, u njoj ostajemo sami, s duboko usa|enim nepovjerenjem prema svemu {to se doga|alo i {to se ~inilo u toj sredini, svjesni da i strani ljudi oko nas (sve smo te ljude do`ivljavali samo kao strance) prema nama ne gaje osobito prijateljske osje}aje. Da bismo ostali `ivi, morali smo se prilago|avati i “gurati” kroz `ivot sami, kako znamo i umijemo. S tim osje}ajem i s takvim zavjetom u srcu `ivjeli smo sve ove godine, pa i danas to nosimo u du{i. Povratkom iz Austrije dospjeli smo u dru{tva svojih vr{njaka, ja sam s njima proveo svoje karlova~ko mladena{tvo. Najprije sam morao polo`iti ispit za ~etvrti razred osnovne {kole i krenuo sam u srednju: Bo`idar i ja u srednju ekonomsku {kolu, a dvojica drugih “plavih dje~aka” iz okolice Karlovca nisu to mogli, oni su se kroz `ivot morali probijati na druga~iji na~in. Petar Cvitak bio je lo{e sre}e. U nekoj tu~njavi (vjerojatno je tako bilo) ubijen je ve} ubrzo nakon povratka iz Austrije. Vjeruje se da je zavr{io s ostalim stradalnicima u jami Jazovki. Josip Ribi} kruh je svoj svagda{nji zara|ivao rade}i kao soboslikar, umro je prije nekoliko godina. Bo`idar je radio kao knjigovo|a na `eljeznici, `ivio je u Generalskom Stolu, bavio se lovom i p~elarstvom, danas svoje umirovljeni~ke dane, nakon smrti supruge u~iteljice, provodi u Karlovcu. Ja sam se odmetnuo u novinare, rade}i najprije kao stenograf, zatim i izvjestitelj, reporter, komentator i urednik u dnevnom politi~kom listu “Vjesniku”. Moji karlova~ki dani ostaju mi u lijepoj uspomeni, ponajvi{e zbog veselih {kolskih dogodov{tina, zbog dru`enja s mnogim “pravim de~kima” i lijepim karlova~kim djevojkama, zbog kupanja na Korani, {etnji Radi}evom, zbog ~ajanki i plesnih ve~eri po hotelima i dru{tvenim domovima (to se naravno ne zna, a ni ne treba se pamtiti: bili smo dobra klapa, osnovali smo - bila je to naravno na{a {ala - kulturno-umjetni~ko dru{tvo “Metla”, jer smo na svim plesnjacima “pomeli” prostorije, tj. ostajali smo do kraja). No `ivot me zvao na druge staze, morao sam u Zagreb, ali sam se nakratko vratio u Karlovac kao dopisnik “Vjesnika” i tu sam na{ao ljubav moga `ivota, Mandicu, s njom i danas njegujem i odr`avam na{e toplo obiteljsko gnijezdo iz kojeg su u svijet odlepr{ali sin Vedran i k}i Branimira.

134

Branimir Kova~evi}

Zavjet {utnje raskinuo sam u dogovoru s nekolicinom svojih biv{ih sudruga, a s namjerom da naglas ispri~am sve {to se i za{to dogodilo, kako ratni i poratni doga|aji ne bi ostali izgubljeni u pro{losti, nepoznati i zaboravljeni, a s njima i na{i `ivoti i na{e vrijeme. Morao sam progovoriti i zato jer je to dio povijesti moga naroda, jer je to i sudbina ljudi s kojima sam dijelio `ivot. Nikada se nisam do kraja “otkrio”, prilago|avao sam se okolnostima na koje naj~e{}e nisam mogao utjecati, sveudilj imaju}i na umu svoje djetinjstvo, svoj odgoj i korijene znanja i naobrazbe koje sam stekao uz svoje u~itelje i odgojitelje. Dru`io sam se s raznim ljudima, sudjelovao u doga|ajima va`nim i manje va`nim, promatrao sam i pamtio zbivanja oko sebe, u svome gradu, u svojoj domovini, pa i ona svjetska, ona dru{tvena, kulturna, politi~ka, gospodarska zbivanja. Želio sam promijeniti svijet (koji mladi ~ovjek to ne `eli?), to sam i nastojao posti}i rade}i kao novinar gotovo 40 godina, sve do umirovljenja. No i taj je svijet promijenio mene, u~inio me sigurnijim u sebe, manje nepovjerljivim prema drugima, obazrivijim i tolerantnijim. Ostao sam, me|utim, jednako osjetljiv na sudbinu hrvatskoga naroda koja ga je pratila nakon Drugoga svjetskog rata, sudbinu s kojom se i “hrvao” nastoje}i se odr`ati na nogama, ne pasti, ne izgubiti se. Iz glave mi ne izlazi onaj moj dje~a~ki zavjet {utnje: {utjeli smo jer smo bili slabi, jer smo se bojali, jer nismo imali drugo oru`je u borbi za opstanak. I moj je narod cijelo to vrijeme {utio (“hrvatska {utnja”) kad su ga zlostavljali na kojekakve na~ine, kad su mu u lice bacili optu`bu za kolektivnu krivnju, kad su ga proglasili genocidnim, kad su mu `eljeli nametnuti tu|i jezik (srpsko-hrvatski), kad su ga htjeli pretopiti u nekoga drugoga i ne{to drugo (jugoslavenska nacija). Poku{ao se buniti (Deklaracija o jeziku) i oduprijeti (masovni pokret), ali nije bilo volje, a mo`da ni snage, da poku{aji ne ostanu samo poku{aji. Sli~i li moj hrvatski narod “plavim dje~acima”? [uti li i danas zbunjen, nesiguran, iznena|en kojekakvim samovoljnim tuma~enjima pro{losti i zagovaranjem budu}nosti kakvu mo`da on ne `eli i kakvu ne mo`e prihvatiti? Poslije okrutne srbijanske agresije 1991.godine, poslije pobjedonosnog Domovinskog rata i povijesne”Oluje”, za{to danas indiferentno {ute}i prihva}a tu|e objede da su ga vodile i da ga i danas vode nekakve zlo~ina~ke organizacije i da je sve to {to on `eli posti}i i {to je postigao bio samo plod zlo~ina~kog pothvata? Ako je “Oluja” bila isto ono {to je NDH bila 50 godina ranije - zar je hrvatski narod sav zlo~ina~ki? Zar on mrzi sve oko sebe, zar je on ksenofobi~an i nekooperativan - kao {to ga uporno uvjeravaju mnogi sa strane? Ako je obrana (bila) znak mr`nje, {to je onda bio napad, agresija? Je li to napada~ ~inio iz ljubavi prema onome koga napada? Ako je usta{tvo bilo ideologija mr`nje i “zlo~ina~ka organizacija” sama po sebi, a komunizam inkarnacija plemenitih ideja, zar su zlo~ini po~injeni u njegovo ime bili samo “gre{ke u koracima”? Je li ispravno pomilovati zlo~in koji su zlo~inci ~inili “zabunom”, a neprestano optu`ivati one koji su sli~ne zlo~ine ~inili iz uvjerenja? [to je uzrok, a {to posljedica u povijesnom slijedu doga|aja? Agresija (srpska pobuna) bila je, ka`u,

Zavjet {utnje “plavih dje~aka”

135

samo odgovor na ono {to je ~inila hrvatska vlast, samo osveta za grijehe otprije 50 godina, usta{tvo je pak bilo odgovor na zlo~ine Jugoslavena prije Drugog svjetskog rata - gdje se skrio stvarni po~etak te ubita~ne spirale zla? Zlo~in, uvjeren sam, mora biti ka`njen bez obzira kojim je pobudama bio potaknut. S ovim malim, hrabrim, po{tenim i iskrenim narodom povijest se okrutno poigrala i to samo zato jer je htio (o)braniti svoju istinu, svoje korijene, svoja uvjerenja i postupke. Ne razumijevaju}i potpuno {to se oko njega u svijetu doga|alo, krenuo je na put na kraju kojeg je morao platiti (pre)visoku cijenu takve svoje sudbine. No danas vi{e nema potrebe {utjeti. Ni ikakvog opravdanja za to. Hrvatski narod nema razloga stidjeti se bilo ~ega, ne treba se ustru~avati razgovora o pro{losti. Mo`e naprotiv biti ponosan da je kroz bure i nevere, kroz Scile i Haribde konvulzivnih doga|anja 20. stolje}a, izi{ao s poja~anom samosvijesti o sebi samome i svojoj ulozi u me|unarodnoj povijesti. Izi{ao je `iv, premda ne dodu{e i sasvim zdrav, jo{ }e se dugo morati oporavljati od svih nanesenih mu ratnih i drugih ozljeda. Me|utim, sve {to je pro`ivio i do`ivio moj hrvatski narod dokaz je njegove snage i sposobnosti da se uhvati uko{tac s izazovima vremena, da se odr`i na burnom moru svjetske zajednice, da se suo~i s izazovima budu}nosti, pa mo`e biti siguran da }e uspje{no svladati i sve budu}e zada}e koje povijest preda nj postavi.

Tomislav Brozovi}* UTOPLJENICI
Talijanska je vojska u ratu od 1941 – do 1943. godine (od okupacije, pa do kapitulacije) izgubila u Dugoj Resi ~etiri svoja pripadnika. Sva ~etvorica su se utopila u rijeci Mre`nici koja protje~e kroz samo mjesto. ^etvorica mladi}a iz zemlje koja je okru`ena morima (Jadransko, Jonsko, Tirensko, Sredozemno) utopi{e se na ljetnom kupanju u mirnoj i prozirnoj rijeci. ^udo je to ve}e, {to se do tada, ali i poslije toga, nijedno drugore{ko dijete u toj ~istoj, bistroj, prete`no mirnoj i prelijepoj rijeci nije nikada utopilo, a naravno da ni od odraslih nije nitko mogao stradati, jer svi nau~e plivati ve} u najranijoj dje~joj dobi. Tri sam utapljanja gledao, kao petnaestogodi{njak, iz neposredne blizine, na ~etvrti tragi~ni doga|aj stigao sam kad je tijelo talijanskog ~asnika ve} bilo na dnu rijeke i nisam vi{e siguran kako je do udesa do{lo. Da li je ~ovjek pao u vodu iz ~amca, a nije znao plivati, ili je precijenio svoje pliva~ko umije}e pa se udaljio predaleko od obale i nije se uspio vratiti. Voda je na toj lokaciji, iznad betonske brane, posve mirna kao jezero – gotovo uop}e ne te~e, tako da se i slabom pliva~u problem utopiti. No, to se u ovom slu~aju ipak dogodilo. No, vratimo se prvom utapljanju. Dvojica vojnika do{la su iz talijanskih vojnih {atora, postavljenih u vo}njaku u neposrednoj blizini rijeke, zagrljeni i pjevaju}i iz sveg glasa. U{li su u pli}ak uz obalu, do{li do duboke vode i vjerojatno pod jakim utjecajem alkohola, hrabro u{li u nju. Mi dje~aci stajali smo na rubu tog bazena s dubokom vodom i bili smo uvjereni da de~ki znaju plivati. No, nakon kratke borbe da se odr`e na povr{ini, ubrzo su pred na{im o~ima i na na{ u`as, potonuli. Da je bio samo jedan, vjerojatno bi se spasio, jer pli}ak je bio sasvim blizu, s nekoliko, pa makar i traljavih zamaha rukama, spas je bio mogu}. Me|utim, oni su se ~vrsto, upravo o~ajni~ki dr`ali jedan za drugoga, tako da su si posve onemogu}ili rad nogama i mlataranje rukama po povr{ini vode. Vrlo brzo su potonuli. Mi smo najprije gledali dramu s nevjericom, a potom smo zaprepa{teni shvatili da se oni utapljaju jer ne znaju plivati i da im mi ne mo`emo pomo}i. U blizini nije bilo nikakvog ~amca, u`eta ili {tapa, niti
* Tomislav Brozovi}, ro|en je u Dugoj Resi. Gimnaziju je zavr{io u Karlovcu, a na Zagreba~kom sveu~ili{tu diplomirao je rudarstvo. U Svjetlu (2004) je objavio Zapise o pro{lom vremenu. Umirovljen je i `ivi u Zagrebu.

Utopljenici

137

jedne odrasle osobe, a sve se odigralo stra{no brzo. S pravom smo se bojali sko~iti u vodu i poku{ati ih izvu}i, jer su obojica bila mnogo te`a i sna`nija od nas i povukli bi nas sa sobom u dubinu. Tre}i utopljenik je znao plivati, i to dobro. Sun~ao sam se i gledao pliva~e u vodi, ve}inu njih sam dobro poznavao. Jedan nepoznati mladi} privla~io je moju pa`nju, jer je izvanredno lijepo plivao kraul i onda je odjednom nestao pod vodom. Nije bilo nikakve borbe da se odr`i na povr{ini, samo je potonuo. Kao kamen. Kupa~i koji su u tom ~asu plivali u njegovoj neposrednoj blizini, digli su uzbunu. Nedaleko od mjesta doga|aja plovio je ~amac na vesla Ivana Pavlovi}a, u kojem se osim njega nalazila i djevojka Danica Meji}, oboje iz sirotinjske stare stambene zgrade (tzv. Gornji mlin) u kojoj su stanovali radnici „Pamu~ne industrije“ Duga Resa, izgra|ene na samoj obali rijeke u doba gradnje tvornice i pje{a~kog mosta preko Mre`nice. Ivan (Jiva) Pavlovi} radio je u „Pamu~noj“, ali se kao i mnogi drugi Dugore{~ani bavio i ribolovom, pa je u ~amcu imao i `eljeznu kuku na u`etu kojom je s dna rijeke podizao svoje, `icom i {pagom ispletene vr{e. Riba kroz postoje}i otvor u|e u vr{u, ali ne zna iz nje izi}i. Nakon podu`eg povla~enja kuke po dnu rijeke duboke na tom mjestu oko 6 metara, uspio je zahvatiti utopljenika i polagano ga je podizao prema povr{ini. Kada se tijelo nesretnog vojnika pojavilo malo ispod povr{ine rijeke, do{lo je do drame. Djevojka Danica, suo~ena s tim prizorom, izgubila je svijest i pala iz ~amca u vodu. Sada je trebalo nju spa{avati. Ivan je u tom ~asu pustio u`e s kukom i utopljenikom, sko~io u vodu, zaronio i izvukao djevojku iz vode. Kad ju je ubacio u ~amac, ona se ubrzo oporavila. Odvezao je Danicu na obalu, vratio se ~amcem na mjesto tragedije i uz pomo} prisutnih pliva~a ponovno je prona{ao i izvukao iz vode mrtvo tijelo pripadnika talijanske vojske. Ivan Pavlovi} bio je odli~an nogometa{, kao i ve}ina mladi}a s Gornjeg mlina, te ogromne stare stambene zgrade, iza koje se nalazi nogometno igrali{te, u kojoj su odrasli mnogi vrsni nogometa{i, koji su se u ratu podijelili na u spojeni i na javnu elektro-mre`u. Ljeti, kada je vodostaj rijeke najni`i, u rano jutro, podigne se ustava na brani i ispusti gotovo sva akumulirana voda, pa rijeka iznad brane poprimi, u du`ini od nekoliko stotina metara, sasvim drugi oblik. Izrone nekada{nji otoci, pa se rijeka pretvori u potoke, poto~i}e i bare na ni`im dijelovima otoka. Ribe se hvataju rukama, ali to traje samo jedan dan. Nave~er se ustava spusti i rijeka za nekoliko sati ponovno poprimi svoj normalni izgled. Ona dva vojnika, {to su se utopili ~vrsto zagrljeni, stradali su ba{ na taj dan (koji je uvijek nedjeljom), u jednom udubljenju promjera desetak metara. Oko te jame, s vodom dubine 4-5 metara, kameno je dno s visinom vode, toga dana, od svega 20-30 cm. Uzvodno od tog mjesta, u neposrednoj blizini, stajao je u to vrijeme drveni pje{a~ki most, s prolazom {irine od svega jednog metra. Drvena konstrukcija bila je otklonjena na tzv. „babice“, sazidane od velikih kamenih blokova. One

138

Tomislav Brozovi}

Stari most na Mre`nici u Dugoj Resi

su na obje strane bile {ire od drvene konstrukcije za otprilike 2,5 metra, a na njihovoj povr{ini bila je izvedena fina betonska glazura, pa je to za nas klince i klinceze bilo idealno mjesto za sun~anje. Uzvodno od mosta bila je izgra|ena niska brana od kamenih blokova me|usobno spojenih betonom. Preko te brane {irine 2-3 metra (koja i danas postoji), prelijeva se voda, ljeti visine oko 25 cm, tako da se po njoj mo`e normalno hodati, a u spretnoj dje~a~koj fazi i tr~ati. Od te brane nizvodno, pa i ispod samog mosta, dno rijeke, na cijeloj svojoj {irini poplo~eno je betonskim blokovima. Visina vode na tom dijelu rijeke iznosi oko 1,5 m, tako da odrasli mogu u tom ogromnom poplo~enom bazenu normalno stajati. Za{to su si graditelji mosta, podvodne brane i poplo~enog dna na tako velikoj povr{ini, dali toliko truda, da bi to sve tako lijepo izgledalo, ostaje tajna. Poslije Drugog svjetskog rata, drveni pje{a~ki most je sru{en i preko istih kamenih „babica“ polo`en je i {iroki drveni kolni most, tako da su mnogi kupa~i ostali bez svoje tople betonske podloge za sun~anje, pa se i kupali{te u potpunosti preselilo na pojas neposredno iznad podvodne kamene brane. Desetak godina kasnije, drveni kolni most je sru{en, a u njegovoj blizini izgra|en je novi armirano-betonski kolno-pje{a~ki most. Babice, kao ostaci starog drvenog mosta, stoje uglavnom i danas, podsje}aju}i me na ona dobra, dobra stara vremena, zapravo na dje~a~ko doba, kojeg se velika ve}ina ljudi najradije sje}a.

Preuzeto iz knjige Nikole Peri}a; Pozdrav iz Karlovca, 2004.

Antun Vrgo~ KULTURA NA GRANICI
Prvih dana mjeseca rujna 1982. godine trebao sam krenuti na par dana u Italiju da ih provedem u tvornici stolaca na{eg poslovnog partnera kako bih ustanovio iz kojeg kraja Lijepe na{e bukva najbolje odgovara za njegovu proizvodnju. Za bukvu iz Po`ege znali smo da ne odgovara, a i sam predstavnik tvornice “SPIN Valis-a”govorio je da je njihova bukva “`iv~ana” (od talijanskog nervoso). Kako sam trebao biti nekoliko dana u Italiji, odlu~ih ponesti sa sobom knjigu. Tra`e}i po biblioteci pogled mi zapne za knjigu Slavka Kolara Mi smo za pravicu i ja ju spremih u kov~eg. Nakon pet ugodnih dana provedenih u malom mjestu pokraj Udina stigoh predve~er na “mejni prehod” u Novoj Gorici. Moj automobil je bio jedini na granici, pa su gospoda carinici temeljito pregledavali vozilo, ispitivali me i ~udili se: “Ne nosi kavu, ri`u, ba{ ni{ta, ima prazan prtlja`nik”, sve se to nije uklapalo u njihov na~in razmi{ljanja! Onda je do{ao na red moj kov~eg. ^im ga otvorih carinik zapne za oko crveno uvezena knjiga Slavka Kolara Mi smo za pravicu! “[ta je ovo?” - upita carinik.”Knjiga” - odgovorih nedu`no! Uzme knjigu iz kov~ega i naredi i da se parkiram uz postaju milicije. Kad sam izi{ao iz auta re~e mi carinik da su moja knjiga i paso{ kod de`urnog milicajca u sobi broj 3 na prvom katu. De`urni dr`i moju knjigu i paso{ na stolu, lista po pri~ama Slavka Kolara, vjerojatno prvi puta u `ivotu i re~e mi da stojim i ~ekam. Zagledao sam ga pozorno! Bio je to tipi~ni Mili Cajac, ljudina s tri `ute trake na ramenu, surim brcima skoro do ramena, pripadnik slovanske Mejne milice, a po narodnosti strpah ga u Crnu Goru, {to se kasnije pokazalo kao to~no! Izvadi napuhani “mejni mili~nik”, koji garantirano nije znao slovenski, knji`urinu iz svog radnog stola i po~ne ne{to tra`iti po stranicama. Kada je to tra`enje potrajalo neko vrijeme, upitah ga uljudno o ~emu se radi, na {to mi on strogo odgovori, pokazuju}i na stolu knjigu Mi smo za pravicu: “Dru`e Antune, ova je knjiga sumnjiva !” Iz mene provali smijeh. “Oprostite dru`e”, rekoh, “Slavko Kolar je najve}i hrvatski satiri~ar i humorista, tako da ova knjiga ne dolazi u sumnju!” Dru`e Antune, ponovi on sada strogo i povi{enim slu`benim glasom, ova je knjiga sumnjiva! “To je izdanje Matice hrvatske iz 1942. godine!!!” Nasmijao sam se ovaj puta obzirnije, uz primjedbu da su Slavku Kolaru

140

Antun Vrgo~

tiskali knjigu u poduze}u, koje je tada postojalo i da on nije kriv {to u to doba nisu postojale izdava~ke ku}e kao “Otokar Ker{ovani”, “Veselin Masle{a” ili “Mladost”. “Dru`e”, re~e milicajac, “uozbiljite se nalazite se na grani~nom prelazu i pona{ajte se s du`nim po{tovanjem!” Vidjeh da je vrag uzeo {alu, za{utim. On je bezuspje{no prelistavao jo{ jednu knjigu s popisom knjiga na indeksu, no nikako da prona|e Slavka Kolara. Kad je situacija postala ve} pomalo mu~na, upitah ga poluglasno:”Dru`e da li ste gledali film Breza?” “Nisam”, odsje~e On i nastavi tra`iti po popisu zabranjenih knjiga. Razmi{ljaju}i kako da spasim knjigu od neukog ~uvara reda i zakona, koji se sprema oduzeti ju zato {to je izdana 1942. godine, a izdava~ je bila Matica hrvatska! Padne mi na pamet ideja. “Dru`e, da li ste gledali televizijsku seriju Svoga tela gospodar”, upitah iznenada. Prst mu zastane na knjizi po kojoj je bezuspje{no tra`io Slavka Kolara, lijeno podigne glavu, pogleda me i upita:”A jel’ to onaj film na TV-u u kojem je onaj mladi seljak radio one stvari s udovicom iza plasta sijena, a krava oti{la u djetelinu, napuhla se i crkla, pa je morao `enit onu bogatu {epavu, da sa `enom dobije junicu?” “Da to je taj film” - rekoh s olak{anjem, “a ta se pri~a nalazi u ovoj knjizi za koju vi tvrdite, da je sumnjiva!” Uzmem knjigu sa stola i na|em mu pri~u Svoga tela gospodar. “Nije valjda da na{a televizija snima serije po sumnjivim knjigama”, dodam ja sugestivno! Pun pogodak! Drug mili~nik iliti Mili Cajac, makne prst s indeksa zabranjenih knjiga, a pogled mu po~ne kru`iti od Kolarove knjige, preko njegovog indeksa zabranjenih knjiga do mene i obratno! U o~ima mu se vidio strahoviti napor kako poku{ava uhvatiti vezu izme|u zabranjenih knjiga, zabranjenih knjiga Matice hrvatske i 1942. godine, no ~inilo mi se da taj napor nadilazi njegove umne sposobnosti! Nakon nekoliko minuta {utnje sko~i sa stolca, uzme u ruke knjigu Mi smo za pravicu, stavi na knjigu moj paso{, pru`i mi ih i slu`beno re~e: ”Dru`e Antune, izvolite, ali ubudu}e nemojte nositi sumnjive knjige preko granice”.

Josip Palada* DVA UMJETNIKA
U Japanu je sve mogu}e. Tko ne zna, to je zemlja izlaze}eg sunca. Na nekoliko duguljastih otoka, od juga od Sahalina, 369 000 ~. km nalik na{im Kornatima, samo ipak malo prostranijim i ve}im, te Fud`i uzvisjem (3 778 m). Otoci su: Riokiu, Kju{u, [ikoku, Hon{u, Hokaido, uglavnom vulkanskog porijekla utopljeni ili izdignuti iz vodenih masa Japanskog mora i Tihog oceana. Pojavljuju se izme|u 30. i 50. paralele sjeverne {irine i 130. do 150. meridijana isto~ne du`ine. Akira Kurosawa (re`iser i filmski producent svjetskog glasa) slika se s dje~akom Micunori Saki. Dje~ak je i glumio u njegovim filmovina, ali 1998. to je 22 godi{nji, umjetnik slikar, koji je za najgledaniju TV emisiju u Japanu „Svijet u Va{em domu“ izabran i s ekipom poslan u zemlju koja li~i na malog lete}eg zmaja, Hrvatsku. Htio je nau~iti slikati, kako slikaju izvorni slikari te male Hrvatske. (Zamislite: Japan 140 milijuna stanovnika, Hrvatska oko 4 milijuna. Tokijo, 14 milijuna stanovnika, Zagreb oko 1 milijun.) Ipak, nacionalna TV ku}a u Japanu odlu~uje da snimi film 82 minute o svom mladom slikaru i njegovoj neobi~noj `elji, te upu}uje ekipu u tu zemlju na drugom kraju svijeta. Hrvatska je za njih nalik komarcu. Eksplozijom je otrgnuta iz Jugoslavije, koja li~i na hipopotama, i jo{ je taj komarac pobijedio ~udovi{te nalik voden konju i `ivi i stvara. Do ovog doga|aja {ira javnost u Japanu jedino zna za Cikati}a, svjetskog prvaka u tajlandskom boksu. Od ovog doga|aja, a to zna~i snimanje filma o na{em dijelu svijeta, za Hrvatsku, Svetu Janu, Grgecov brijeg, slikara Petra Grgeca i njegovu `enu Danu, te mnogo toga o nama znaju bar 50 milijuna Japanaca i ostalih koji su gledali zanimljivu, decentnu sagu o Hrvatima. Osobito promi{ljaju}i nisam vidio bolji film o Hrvatskoj i hrvatskim ljudima u svjetskim razmjerima. Osobno smatram da su Petar (65 godina) i Dana (67 godina), iako ih mladi umjetnik zove, i to u sred Japana, tata i mama, zapravo djed i baka Svijeta (i u Hrvatskoj imaju unu~icu).
* Josip Palada, ro|en 1935. u Dogradu nedaleko Trogira, prozni i dramski pisac. ^lan Dru{tva hrvatskih

knji`evnika. Aktivni sudionik Domovinskog rata. Živi u selu Prudnice pokraj Brdovca.

142

Josip Palada

TV Union Japan okuplja ekipu. Uz sva istra`ivanja ipak je to putovaje na Mars. Okuplja se, po svemu prosu|uju}i, prva liga: YOSHIKO TAKADA, povjesni~ar umjetnosti. MAKOTO YOSHIDA, kamerman kojega se zbog prebukiranja moralo ~ekati za slobodni termin, HIROYUKI KOTAKI, snimatelj tona, i glava svega re`iser, MASAKI KOBAYASHI. Normalno, tu je i ostala ekipa (prevoditelji, ostalo osoblje.) Eksplozijom Jugoslavije, odvaja se Hrvatska. Eksplozijom „^uda hrvatske naive“ izdvaja se za njih najizvorniji slikar u Hrvata, Petar Grgec. Pokazuju oni prije svog odabira inserte svjetova: Ivana Generali}a, Ivana Rabuzina, Ivana Lackovi}a, ipak prevladao je njegova svetost Petar, apostol. Raspituju se putnici namjernici za interes svojih `elja od Jastrebarskog do Svete Jane kod foringa{a, susjeda, na koncu i u dvori{tu samog Petra Grgeca, dok njegova dva psa lave`om obznanjuju da je ovdje privatni posjed, i opasno. ^ovjek im jednostavno ka`e, stigli ste. Ja sam Petar Grgec. I sad se doga|a ne~uveno i nevi|eno u svijetu, ali u Hrvata normalno. Ugo{}uju ljude dobre volje. Upoznaju se, u~e mladog umjetnika cijepati drva, spremati objed od gljiva i ostalih namirnica. Ostavljaju mu brijeg, ku}u, zagrijani dom, daju mu srce, toplinu i sve. Nek’ prou~ava slike, pejza` rajskih obrisa i obraza. Pokazuju mu crtu Kupe koja dijeli zlo od dobra, jer jo{ traje Domovinski rat u Hrvatskoj i ostavljaju ga da istra`uje, ispituje, dru`i se s ljudima i sam sebe provjerava. Tri tjedna traje isku{enje. Sve se snima. Doma}ini navra}aju i poma`u gostima, {e}u se po okoli{u, upoznaju ih s prijateljima i stvarima s kojima se `ivi na ovim prostorima. U~itelj i u~enik kona~no po~inju slikati. Tehnika je ulje na staklu, tema slobodna. Petar slika svoju `utu bundevu iz vrta. Mladi Micunori Saki slika brijeg, doma}ine, cucke, cijepanje drva, jer drvo tri put grije ~ovjeka: kad se re`e, kad se cijepa, kad se lo`i. U~itelj u~eniku prire|uje prvu izlo`bu u Domu kulture Sveta Jana. Slike brda i u~enika krase zidove. Narod ple{e, veseli se jer to je i za njih doga|aj. Mladi umjetnik dobiva i pusu od mlade folklora{ice u narodnoj no{nji. Bog je jedan, ljudi njegova djeca su jedno, pa makar se zvali Japanci, Hrvati, ili nekako drugo. Rat je tu, ali i `ivot. Živjeti se mora, ma {to nam se slu~ilo. Neshvatljivo, ali je tako. Petar pokazuje kako je `ivio u ratu u rodnom Karlovcu. [ljem na glavi. Granata mu je raznijela stan, auto. Pohodili su ga prijatelji iz Satnije hrvatskih umjetnika. Putovao je s djecom na more i kroz ratne zone s ratnicima umjetnicima, s namjerom odr`avanja Ratnog ZILIK-a u Selcu 1992. Jedino je slike sakrio u dupljama planine u nedohvatu. Borio se kistom i umije}em o~uvati spomen na svoj narod, na ljude i doga|aje. Ciklus nezaboravnih crte`a u koloristi~kim varijabilama, kri`ni putevi naroda Hrvata.

Dva umjetnika

143

Petar je smogao snage naslikati tridesetak slika, ali sad dok ih pred kamerama pokazuju on nema snage da ih gleda, jer su nevjerojatna, ali istinita bilje{ka u vremenu, a o ljudima i neljudima. Kad je do{lo vrijeme rastanka, mladi umjetnik ne `eli napustiti oca i majku u Hrvatskoj. On bje`i, pla~e, ali stvarnost `ivota i stvarnost filma ne{to su drugo. Gotovo ga otimaju i vra}aju doma u Japan. Nosi slike, znanje i beskrajnu ljubav za svijet koji je upoznao, spoznao i do`ivio. Jedne od narednih nedjelja uve~er film je prikazan u vrlo gledanoj kontaktnoj emisiji u Japanu. U studiju su slikar, voditelj, voditeljica i nasumce izabrani gledatelji. S onu stranu etera je radoznalo pu~anstvo Japana od 50 milijuna aproksimativnih gledatelja. Puno se toga doznaje i spoznaje o slikaru i njegovoj Hrvatskoj. Odaziv publike je nevjerojatan, jer }e netko dobiti sliku Petra Grgeca, a netko putovanje u Pariz. No, kao i sva ~uda i ovo prelazi granice uobi~ajenosti. Biolo{ki roditelji, a i njihova cijela rodbina, ujak, umjetnik svjetskog glasa i drugi, `ele sresti, upoznati te nove, u neku ruku dohovne i spoznajne roditelje iz Hrvatske. Petar Grgec i njegova supru`nica, suputnica, posje}uju svoje novo dijete u dalekom Japanu. Nakon {est mjeseci od prvotnog kontakta, ponovni susret, ponovno se snima sve i nastaje dirljiv film o umjetnosti kao najve}em mostu na svijetu, koji premo{}uje sve razlike, i vremenske i prostorne. Opet zajedni~ko slikanje, opet zajedni~ka izlo`ba, opet gostovanje u studiju TV, isti voditelji, slikar, a sad umjetnik Japanac vi~e usred Japana hrvatskim jezikom: mama i tata, do|ite! – i dolaze Petar i Dana. Novi film ide u`ivo u eter Istoka. Svi spoznaju, doznaju, da ni ono prvotno ni ovo sada nije fikcija, izmi{ljotina, nego `ivi ljudi, umje{nici `ivota, umjetnici po Bo`joj providnosti, i stvarno negdje na kugli zemaljskoj postoji Hrvatska i u njoj ljudi, kao mi, kao na{i roditelji, ujaci, stri~evi. Posebnog su kova, ali jedu, piju, vole, obo`avaju i `ivot `ivjet znaju, uprkos rata, nevolja, bolesti, operaciji. Bo`je lice u ~ovjeku zaiskrilo je istinom, ljubavlju i prijateljstvom. Nikad u Hrvatskoj se nisu odvrtjela dva ~udesna filma o jednom umjetniku, slikaru i ~ovjeku u tako kratkom roku, ali i Japanu, mo`da je to rijetkost, ali mogu}a rijetkost. Petar Grgec ~uva fundus svojih predaka, svojih po~etaka, za potomstvo u Hrvatskoj. U njegovim slikama je opjevana njegova Podravina, njegov zavi~aj Jaska i okolina, njegov Karlovac, njegova Hrvatska. To su vrbe, ptice, nebo, sunce i konji vijogrivi.

144

Josip Palada

Petar Grgec i Mikunori Saki u Nacionalnom parku Fuji (1998)

To su sojenice, sveti{ta, mistika. To su coprnjice i ostale vragolanke `ivota. To je Domovinski rat u svoj svojoj zbilji. Sunce je postalo krvavo oko istine. Krvavim plamenom gori: pitomost, pastorala, i domovi. Sveti{ta su to~ke za ga|anje i pode{avanje pogodaka ubojitih oru`ja. Jedino ljudi dostojanstveno kora~aju u progonstvo, a za njima ru{evine, mrtvi unuci, djeca, suputnici, prijatelji, branitelji, juri{nici. Niti svatko ubija, niti svatko ne pogiba. Stati~nost prostora postaje spaljena zemlja, ali nadmo}ni duhom i istinom, sinovi Boga i ljubavi, suzbijaju vraga na sotonskom pohodu. Umjetnik ga probada kistom i bojom.

Umire zao duh, tek strugotine, krhotine istrgnute zaboravu po pameti i umije}u slikara ostaju, a svjedo~e o pohodu kuge pameti, i snage ru{ila~kih orkana, potaknutih nevidljivim spodobama. Mrak mo`e osvojiti prostore, na kalvariju muka natjerati slaba{ne, ugro`ljive i nejake, ali je mo`e ugasiti oko i njegove poruke u mozgovima hrabrih: Po|ite i osvijetlite! Potamanite nemani i zla, vratite suncu radosne zrake `ivota koje {alje u prostore. General [pegelj nare|uje; ti se bori kistom i bojom, svojom umje{no{}u, mi }emo se boriti svojom, taktikom i oru`jem. Petar Grgec je u Domovinskom ratu spasio svoju umjetnost, pro{irio sebe, umjetnost i svoju domovinu te na{e ljude i krajeve do Japana, a i dalje. Naslikao, obranio, oteo zaboravu i spasio `ivot i uspomene. Njegovih pet rijeka nije promijenilo tok niti ih je zagadila ~izma zlotvora. Ne{to je razru{eno ku}a, ne{to ranjeno, ubijeno ljudi, ali to su kapi u sveop}em oceanu neuni{tivog `ivota. On se borio i izborio da tok ne prestane, da istina ostane, a ostalo je radost, jer prolje}e kora~a i po na{em kraju i u srcima `ivotinja i ljudi, tako|er i u travkama, drve}u i cvije}u. Radost plo|enja se nastavlja, a plodovi su gorivo daljnih putovanja.

Dva umjetnika

145

Tako je Petar Grgec (ro|en, 27. sije~nja 1933. u Klo{tru Podravskom, pro`ivio i zabilje`io `ivot na brojnim ciklusima svojih slika) oslikao `ivot, sebe i svoga kraja, rodnog i onog gdje `ivi, prebiva ostavljaju}i istinu i nadu u prostorima vremena, a za pam}enja. Naslikao je i Kri`ni put hrvatskoga naroda, ali i ljepote pojavnosti, ljepote `ivota, nadanja, stvaranja. Beskrajan je krug, zapravo kru`nica i kru`enje. Po~etak, da bi se pomaknuo, `dere kraj i oja~an hvata kovitlac postojanosti. To je u suncu i vremenu, to je me|u vrbama, to je me|u pticama, to je me|u ljudima i lete}im konjima ~ije grive stvaraju vjetrove, i pokre}u bogove. S Petrovih uradaka titra poetika i nje`nost ukazanja u bojama ugledanja. On sad slika ciklus Od Hrvatske do Japana. Slu`i se istom svojom ikonografijom, svojim nje`nim lirskim koloritom, ali ugledanja, vizije i dovidi su mu ne{to drugo, neki drugi i druga~iji `ivot, ~ak kvalitetniji, organiziraniji, cjenjeniji, bli`i Bogu. Njega opijaju neke nove dosjetke kojima ljudi ~iste, ja~aju, ~eli~e, svoj `ivot i narav u darovanom podneblju. Fuji, vulkan s kapom od vje~nog snijega dominira nad svim. Ljudi ~iste travnjake od trava koje tamo ne spadaju, jer su krivo zalutale i nikle. Brzine su neke druge. Sunce je bli`e i moru i ~ovjeku. Osje}aji su jednaki, `elje identi~ne. Izdr`ava predstavu u tradicionalnom kazali{tu Kabuki i spoznaje pro{lost doma}ina. Oni se dive njegovoj strpljivosti da otpo~etka do kraja sagleda predstavljanje, jer oni zato vi{e nemaju strpljenja. Vidjet }e on i zaklju~ane ki{obrane, kao neko oru`je u so{kama, jer ki{obran je u Japanu va`an i neophodan predmet. I tako ra|a se novi svijet slika izvornog hrvatskog, a sada i svjetskog umjetnika Petra Grgeca, gra|anina Karlovca, a to zna~i i Svijeta.

KARLOVA^KA DRU[TVA

Dubravko Vinkovi} MJE[OVITI PJEVA^KI ZBOR UMIROVLJENIKA U KARLOVCU
Nastanak ovog Zbora prije svega treba zahvaliti `elji i potrebi ve}eg dijela njegovih prvih ~lanova, koji su ve} ranije pjevali u drugim poznatim karlova~kim vokalnim sastavima, da se nastave baviti pjevanjem u poznijoj `ivotnoj dobi. Tako je godina Hrvatskog prolje}a, 1971, iz skuta tada{nje Karlova~ke organizacije umirovljenika iznjedrila Mu{ki pjeva~ki zbor umirovljenika. Inicijator osnivanja i prvi umjetni~ki voditelj Zbora bio je Vid Rukavina, a Zbor izlazi u javnost prvim nastupom pod njegovom dirigentskom palicom 29. listopada 1971. godine u „Zorin-domu“ na sve~anoj akademiji povodom 25. godi{njice djelovanja tada{njeg Saveza umirovljenika Hrvatske. Od prvih nastupa Zbor je stekao svoje mjesto na glazbenoj sceni Karlovca, koji ima vrlo dugu i bogatu tradiciju vokalnog muziciranja, koju predvode Prvo hrvatsko pjeva~ko dru{tvo “Zora”, Karlova~ki vokalni oktet, Obrtni~ko radni~ko dru{tvo “Nada”, Kulturno umjetni~ko dru{tvo “Dr. Dragomir Drakuli}–Puba” i drugi. Potaknut takvom bogatom tradicijom javlja se interes za uklju~ivanjem u Zbor, pa tako godine 1978. Mu{ki pjeva~ki zbor umirovljenika s 25 ~lanova prerasta u Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika s oko 45 mu{kih i `enskih glasova. Veliki broj pjeva~a i pjeva~ica novonastalog mje{ovitog pjeva~kog zbora su bili biv{i pjeva~i naprijed spomenutih i brojnih drugih dru{tava, zborova i vokalnih grupa. Danas ovaj pjeva~ki Zbor raspola`e s oko 33 glasa od kojih po brojnosti prevladavaju `enski glasovi, koji ~ine dvije tre}ine Zbora. U proteklih 35 godina Zbor je djelovao primjernom dinamikom od, u prosjeku, jednog nastupa svaka dva mjeseca i to usprkos ~injenici da prosje~na `ivotna dob ~lanova iznosi oko 70 godina. Tijekom svoga postojanja Zbor je uvijek bio spreman na suradnju s drugim pjeva~kim zborovima, vokalnim grupama i kulturno-umjetni~kim dru{tvima u Karlovcu i izvan njega o ~emu svjedo~e brojni zajedni~ki koncerti. Zbor je razvio prijateljske odnose sa Mje{ovitim pjeva~kim zborom umirovljenika iz Siska i Kulturno umjetni~kim dru{tvom iz ^azme, Mje{ovitim pjeva~kim zborom umirovljenika iz ^akovca i Dolenjskim oktetom iz Novog Mesta iz Slovenije.

147

Prvi sastav Mu{kog pjeva~kog zbora umirovljenika (1971.g.). Prvi red, sjede s lijeva na desno: Gusta Pozderac (I. tenor), Slavo Pocel (I. tenor), Bruno Belavi} (I. tenor), Ante Dumbovi} (II. tenor), Vid Rukavina (dirigent), Đuro Knapi} (II. tenor), Vilko Budimirovi} (I. tenor), Josip Gojak (II. bas). Drugi red, stoje s lijeva na desno:Tomo Gregor(I. tenor), Vladimir Lapanja (II. tenor), Josip Turk (I. tenor), Ivan Vratari} (I. bas), Ivan Bartol (I. bas), Vlado Ma|eruh (I. bas), Anton Mati~i} (II. bas), Nikola Tatar~ak (II. bas), Uro{ Tomi} (II. bas), Adi Gruden (II. bas). Tre}i red, stoje s lijeva na desno: Tomislav Na{i} (I. tenor), Mijo Perkovi} (II. tenor), Veljko Hranilovi} (I. tenor), Milan Komadina (I. bas), Marko Habulin (I. bas), Franjo Kajfe{ (II. bas), Đuka Pu|a (I. bas).

Treba naglasiti da Zbor nije {utio niti tijekom Domovinskog rata kada su pjeva~i i umjetni~ki voditelji, unato~ pogibeljnoj opasnosti od ~estog ~etni~koga granatiranja grada, dolazili na pokuse i izlazili na nastupe daju}i na taj na~in svoj doprinos stvaranju pozitivnog moralnog ozra~ja u tom za Hrvatsku te{kom i sudbonosnom vremenu. Svoje domoljublje Zbor izra`ava tijekom i po zavr{etku Domovinskog rata sudjeluju}i pjesmom na obilje`avanjima Dana dr`avnosti, pjevaju}i Udruzi roditelja poginulih branitelja i na memorijalnim domoljubnim skupovima nad jamom Jazovka kod So{ica na Žumberku. U oslobo|enoj i samostojnoj Hrvatskoj rastere}en komunisti~kih ideolo{kih sputanosti Zbor do`ivljava novi uzlet i afirmira se kao jedan od najboljih sastava u gradu Karlovcu, i kao jedan od najboljih mje{ovitih pjeva~kih umirovljeni~kih zborova u Hrvatskoj. Od publike je ovaj Zbor, unato~ ili upravo zbog starosne dobi ~lanova, primljen sa simpatijama i podr{kom gdje god je nastupao. Marljivim radom stalno pro{iruje repertoar koji se temelji na kompozicijama ozbiljne svjetovne i

148

Dubravko Vinkovi}

sakralne glazbe, ali i obradama narodnih, tradicionalnih i zabavnih kompozicija, uglavnom karlova~kih, ali i drugih hrvatskih autora (Dragutina Paseka, Rudolfa Taclika, Ivana pl. Zajca, Adalberta Markovi}a i drugih). Ovakav repertoar daje Zboru svestranost zahvaljuju}i kojoj nastupa u Karlovcu, Hrvatskoj i u inozemstvu. Preop{irno bi bilo pobrojiti sve konkretne nastupe zbora izvan Karlovca i Hrvatske, pa neka ovdje budu spomenuti samo neki od zna~ajnijih u nekoliko zadnjih godina kao {to su: gostovanje i samostalni koncert u Gradi{}u (Stinatz) u Austriji 2000, samostalni koncert u Drni{u u franjeva~koj crkvi Gospe od ru`arija 2002, vrlo Zbor prilikom samostalnog koncerta u Đakovu u katedrali Svetog Petra zapa`eno gosto2005. godine. vanje u Vukovaru i Iloku 2003, samostalni koncert u Me|ugorju u Bosni i Hercegovini 2004, koji je putem satelita preno{en u veliki dio svijeta i samostalni koncert u katedrali sv. Petra u Đakovu 2005. Jednako bi preop{irno bilo nabrajati sve nastupe Mje{ovitog pjeva~kog zbora umirovljenika u Karlovcu i okolici kroz tri i pol desetlje}a njegova djelovanja pa je zbog ocjene njegovog doprinosa kulturnim zbivanjima u gradu dovoljno spomenuti da je zbor pjevao u kazali{tima, dru{tvenim domovima, domovima umirovljenika, {kolama, tvorni~kim halama, crkvama, na turisti~ko-promid`benim priredbama, te na trgovima i promenadama. Zbor odr`ava redovite Bo`i}ne koncerte u Domu za starije i nemo}ne “Sveti Antun” za {ti}enike Doma i redovito sudjeluje na velikom tradicionalnom Bo`i}nom koncertu pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u nacionalnom sveti{tu “Sveti Josip” na Dubovcu. Od 1998. godine, kada je 9. svibnja odr`ana Prva `upanijska smotra pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu, Zbor redovito i uspje{no sudjeluje ostvaruju}i vrlo povoljne kritike. S osobitim zadovoljstvom Zbor se uvijek odazivao pozivima za nastupe u dobrotvorne svrhe od kojih mo`emo izdvojiti zajedni~ki koncert s Karlova~kim oktetom i `enskom vokalnom grupom “Karlov~anke”, koji je odr`an u Domu HV “Zrinski” 16. lipnja 1998. u korist izgradnje `upne crkve Presvetoga Srca Isusova u Karlovcu. Zbog vjerodostojnosti vrijedi navesti samo neke naglaske iz brojnih gotovo

Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika u Karlovcu

149

istih ocjena koje zbor posljednjih godina svoga djelovanja dobiva od meritornih stru~njaka. Na I. `upanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 9. svibnja 1998. u ime Prosudbene komisije ocjenu je dao Bojan Pogrmilovi}: „Pravo i ugodno iznena|enje smotre. Rijetko se mo`e ~uti zbor s ~lanovima tako visoke dobi, a tako dobro postavljenog i svje`eg zvuka. Izvrsno odabran repertoar potpuno u skladu s mogu}nostima zbora, te vrlo muzikalno interpretiran… Pohvale i za scenski izgled. Bez obzira na visoku dob zbor je odabirom boja, kroja te frizurama itd., mnogo mla|i na sceni.“ Na IV. `upanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 3. lipnja 2001. za prosudbenu komisiju Sanja Drakuli} izjavljuje: „Odli~an nastup i odli~an zbor. Upravo nevjerojatno kvalitetno su izveli ovaj zahtjevan i opse`an program. Sve skladbe su podjednako dobro pripremili… Generalno govore}i, nastup ovog zbora je za svaku pohvalu. Vrlo muzikalno su pjevali.“ Na VI. `upanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 1. lipnja 2003. selektor HSK prof. dr. Josip Jerkovi} ka`e: „Zbor djeluje vrlo uredno, glasovno dotjerano i ~isto u intonaciji... Za sve kvalitete i uspje{nost treba svakako odati priznanje dirigentu koji je jasan u komunikaciji sa zborom i jasan u postavljanju stila svake skladbe… Zbor bi trebao nastupiti na nekoj dr`avnoj smotri pjeva~kih zborova umirovljenika.“ Na VIII. `upanijskoj smotri pjeva~kih zborova i vokalnih grupa u Karlovcu 5. lipnja 2005. za Prosudbeno povjerenstvo prof. Dobrana Karaica je izjavila: „Program je dobro nau~en i izveden. Dirigent je pouzdan oslonac zboru za

Jedan od tipskih programa zbora kojima se publika upoznaje sa sadr`ajem svakog samostalnog koncerta ili nastupa s pozvanim gostima.

150

Dubravko Vinkovi}

vrijeme izvedbe: aktivan, jasan i bogat u gesti. Soprani su cijelo vrijeme izvedbe koncentrirani na sve elemente interpretacije. Tako je posebno dobro izvedena Ki{a i Opro{taj od {ume...“ Za sva ta postignu}a Zbor je primio Ve} tradicionalni Bo`i}ni koncert Mje{ovitog pjeva~kog zbora umirovljenika mnoga priznanja, za {ti}enike Doma za starije i nemo}ne “Sveti Antun” u Karlovcu (2003) zahvale i mnoge povoljne kritike koje krase njihovu dru{tvenu prostoriju za vje`banje, a koje su vrijednim i skromnim pjeva~ima jedina satisfakcija za ulo`eni trud, ali i poticaj u daljnjem njegovanju ove vrste pjevanja s prvenstvenim ciljem oboga}ivanja gradske kulturne scene. Normalno djelovanje svakog pjeva~kog zbora podrazumijeva ispunjenje nekih temeljnih uvjeta koji obuhva}aju adekvatan prostor za vje`banje, klavir ili pijanino, notni materijal, umjetni~kog voditelja, uniforme za nastupe i ljude zadu`ene za rje{avanje potreba zbora i predstavljanje zbora prema van. Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika djeluje pod okriljem i uz svaku mogu}u podr{ku Udruge matice umirovljenika Karlovac, kao jedna od njezinih sekcija, a sukladno Statutu udruge i vlastitim Dru{tvenim pravilima zbora. Ne umanjuju}i uspjehe i kvalitete prethodnih umjetni~kih voditelja Zbora, koji su svaki u svom vremenu dali veliki doprinos Zboru, treba navesti da je sada{nji umjetni~ki voditelj Zbora, prof. Dubravko Rukavina, sin inicijatora utemeljenja i prvog umjetni~kog voditelja Zbora, Vida Rukavine, Zbor izdigao na razinu sada{nje kvalitete svojim strpljivim i upornim radom inzistiraju}i na postulatima struke. Pored umjetni~kog voditelja (dirigenta), kojeg pla}a Zajednica amaterskih kulturno-umjetni~kih dru{tava Karlovca, Zbor ima svoju skup{tinu, predsjednika i izvr{ni odbor koji organizacijski i izvr{no rje{avaju potrebe i probleme, te o`ivotvoruju planove Zbora. Tako je 2001. godine u kojoj je zbor obilje`io 30 godina neprekidnog djelovanja, gospodin Zvonimir Gerber zboru kupio elektri~nu klavijaturu “Yamaha”, jer stari pijanino vi{e nije bilo mogu}e popraviti. Iste godine, za vrijeme predsjednika Dubravka Vinkovi}a radi se na obilje`jima i promid`bi Zbora pa on dobiva amblem koji pjeva~i nose na uniformama, nove korice za note s amblemom i prospekt. Zbor u to vrijeme pjeva u preko dvadeset godina starim i pohabanim uniformama, pa se 2003. godine uz pomo} sredstava iz prora~una Gradskog poglavarstva, Odjela za dru{tvene djelatnosti i sredstava samih pjeva~a uspijeva obnoviti dio `enskih uniformi, a 2005. godine na isti na~in su kupljena nova odijela ko{ulje i kravate za komple-

Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika u Karlovcu

151

tan mu{ki dio zbora. Zahvaljuju}i postignutoj kvaliteti, Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika Karlovac je uvr{ten na listu europskih umirovljeni~kih pjeva~kih zborova i svake godine prima pozive sa sudjelovanje na koncertima i susretima u europskim gradovima, kao {to je i ovaj poslijednji “Cantate Bavaria” München 2006, ali, na`alost, zbog pomanjkanja financijskih sredstava do sada se nije ostvarila velika `elja ~lanova da nastupe na jednom ovakvom koncertu koji okuplja samo najbolje. Zbor umirovljenika je poznat u gradu i po dru{tvenim ve~erima koje organizira svojim sredstvima u prikladnim karlova~kim lokalima i na kojima se uz ve~eru, glazbu, pjesmu i ples okupljaPlakat za Dobrotvorni koncert (1998.) ju biv{i i sada{nji aktivni ~lanovi, kao i njegovi podupiratelji i prijatelji. Kada govorimo o prijateljima Zbora neizostavno treba spomenuti gospodina Ivana Rukavinu koji je uvijek i svugdje sa Zborom gdje nastup treba obogatiti tenorskom solo dionicom, kao i gospodina Josipa ^urilovi}a, vjernog pratitelja kojemu je zbor zahvalan za izuzetno bogatu fotografsku arhivu. Posebnu zahvalnost zaslu`uje i prof. Irena Rukavina, supruga umjetni~kog voditelja, koja, kada to nastupi zahtijevaju, prati zbor na elektri~noj klavijaturi ili na crkvenim orguljama. Prilika nala`e sjetiti se svih onih koji su kroz minulih 35 godina bili ~lanovi Mje{ovitog pjeva~kog zbora umirovljenika. Tako se sje}amo s pijetetom svih pokojnih, a s po{tovanjem svih `ivih ~lanova Zbora:

UMJETNI^KI VODITELJI ZBORA
od 1971 god. do 1977. god. Vid Rukavina od 1978. god. do 1982. god. Ivan Bo`i}evi} od 1983. god. do 1988. god. Ratko Poga~i} od 1989. god. do 1993. god. Bo`ena Jela~i} od 1994. god. do 1996. god. Kre{o Vali} od 17.12.1996. god. Dubravko Rukavina PREDSJEDNICI ZBORA: 1.Uro{ Tomi}, 2.Slavo Cvite{i}, 3.Nikola Jar{uli}, 4.Ivan Kvaternik, 5.Mira Zibar, 6.Ivamka Jeli~i}, 7.Danica Rujev~an, 8.Dubravko Vinkovi}, 9. Biserka Pera{in, 10. Danica Rujev~an. TAJNICI ZBORA: 1.Milan Brozi}, 2.Đur|a Cipi}, 3.Veronika Ba~i}, 4.Marija Hantih, 5.Jelka [avor

152

Dubravko Vinkovi}

PJEVA^I (ukupno 223 pjeva~a): Antolovi} Milan, Abrli} Katica, Babi} Franjo, Babi} Marija, Ba~i} Vera, Bar{i} Nada, Bandula Berislav, Bartol Ivan, Bartolac Franjo, Barundi} Mato, Belan Bla`enka, Belavi} Bruno, Bezjak Vera, Bi{~evi} Toso, Bolfek Marica, Boljkovac Lino, Boljkovac Nikola, Bonjekovi} Danica, Bo{kovi} Neda, Bo`i~evi} Irena, Bo`i~evi} Ljiljana, Bo`i~evi} Tomislav, Bradi} Danica, Brajdi} Sonja, Bregar Marijan, Brleti} Rezika, Brozi} Milan, Budimirovi} Vilko, Bukovac Marica, Bukov~ak Nada, Buzurovi} Milan, Buzurovi} Miodrag, Capan Tomo, Cvite{i} Slavo, ^ipi} Đur|ica, ^oki} Tugomila, ^opi} Mi{o, Dobrini} Dragica, Draganjac Ivan, Dragi}evi} Milka, Dubi} Josip, Duda{ Ana, Dumbovi} Ante, Dupin Ivan, Erdelja Andrija, Đarmati Anton, Đur|evi} Branko, Đur|evi} Ida, Ercegovi} Vida, Fabac Drago, Fajs Drago, Fajs Marija, Feje{ Valentina, Glazer Anton, Gojak Ivan, Gojak Josip, Golovr{ki Marija, Golubi} Dunja, Grabar Jelka, Gregar Marijan, Gregor Tomo, Gruden Adolf, Habulin Marko, Halafati} Branka, Halusa Verica, Helman Danica, Hantih Marija, Herge{i} Josip, Hranilovi} Veljko, Hrastov~ak Ana, Hudak Tatjana, Iv{i} Katica, Jadri} Josip, Jaga~i} Fanika, Jaki} Marijan, Jaki} Vladimir, Jakovovi} Slavica, Jak{i} Marija, Jar~i} Željka, Jar{uli} Nikola, Jeli~i} Ivanka, Joha Andrija, Jovanovi} Otilija, Juri} Emilija, Juri{i} Danica, Juri{i} Slavo, Jurkovi} Ljubo, Kajfe{ Franjo, Kezele Franciska, Klari} Sre}ko, Klobu~ar Slavko, Knapi} Đuro, Kociper Branko, Koler Tea, Komadina Milan, Kopetti Ana, Kosma~ Nikola, Kosovac Nikola, Kosovi} Slavica, Kostolanji Bo`ena, Kraljevi} Anton, Krznar Stjepan, Ku~ini} Slavo, Ku{treba Katarina, Kvaternik Ivan, Lade{i} Pavao, Lapanja Vladimir, Lard{najder Marija, Lemi} Vlado, Lephart Nevenka, Lukuni} Paulina, Ma~ek Janko, Ma|arac Darinka, Ma|eruh Vlado, Magdi} Viktor, Malinar Marija, Malnar Stanislava, Mance Josip, Martinko Dragica, Matakovi} Katarina, Mati~i} Anton, Mehle Franjo, Mekini} Gajna, Mesi} Dragica, Mihel~i} Danica, Milakar Ankica, Milek Ivan, Mili~evi} Neven, Milovi} Radojka, Mo~an Zora, Mo~an Slavo, Mo~van Bo`a, Morsan Ferdo, Na{tar Ana, Na{i} Tomislav, Nemec Fanika, Olrom Pavica, Olrom Stanislav, Ore{i} Bo`a, Pai} Branko, Paji} Milan, Panu{ka Ratko, Pasek Dragutin, Paunoski Ratko, Pavkovi} Ivan, Pavla~i} Janko, Pavlakovi} Maca, Pavli} Albina, Pavli} Janko, Pavli} Vjera, Pavlovi} Danica, Pejnovi} Ru`ica, Pera{in Biserka, Perkovi} Ivan, Perkovi} Mijo, Per{e Valerija, Petri} Andrija, Petruni} Barka, Pipon Ankica, Pi{kuri} Ana, Pocel Slavo, Podkrajac Jelena, Poljak Juraj, Popovi} Mi}o, Pozderac Gusta, Prica Ljubica, Pu|a Đuka, Rade Ivka, Radelja Marko, Rajkovi} Katica, Razumi} Marijana, Reli} Jelena, Ribi~i} Jasenka, Rokni} Mirjana, Rujev~an Danica, Scotti Ankica, Serti} Marija, Sever Ljerka, Simi} Ivan, Srako~i} Dragica, Stekovi} Ana, Strni} Katica, Suvaj|i} Mladen, [antek Slavica, [avor Jelka, [egina Zlatan, [krti} Ana, [krti} Ivan, [lat Roko, [pehar Željko, [tigli} Josip, [tahan Rozika, [vajcer Marija, Tadi} Katica, Tatar~ak Nikola, Tkalec Katica, Toma{evi} An|ela, Tomica Milanka, Tomi} Uro{, Tomljenovi} Marijan, Tomljenovi} Zdenka, Trabor Ivan, Turk Josip, Ulakovi} Erna, Ulrom Pavica, Valenta Stjepan, Vanje~ek Zdenko, Veble Anton, Ve~erinovi} Branko, Vinkovi} Dubravko, Vlaho Katica, Vino-

Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika u Karlovcu

153

vr{ki Josip, Vojak Ana, Vratari} Ivan, Vra`i} Slavko, Vrcek Karlo, Vu~kovi} Jagica, Vujaklija Đur|a, Vukovi} Josip, Zadrovi} Katica, Zibar Mira, Železnjak Milena i Žili} Ivka. Napokon, treba re}i da ovaj pjeva~ki zbor ne bi mogao djelovati sve ove godine bez skromne, ali svestrane podr{ke svoga osniva~a Udruge Matice umirovljenika Karlovac, bez podr{ke tijela vlasti Županije karlova~ke i Grada Karlovca, bez Zajednice amaterskih organizacija kulturno-umjetni~kih dru{tava Karlovca (koja financira umjetni~kog voditelja), bez blagonaklonih donatora koji u granicama svojih mogu}nosti nastoje pomo}i Zboru kada je potrebno, bez umjetni~kih voditelja koji su bili uporni i strpljivi i, dakako, bez pjeva~a koji su u ovaj Zbor utkali puno slobodnog vremena i talenta. U pojedinim programima Zboru je pripomoglo i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Svima veliko hvala za doprinos u ovih 35 godina neprekidnog djelovanja jer je to potvrda opravdanosti njegovog postojanja. Negdje je zapisano da godine donose mudrost, a ona nas u~i da “TKO PJEVA ZLO NE MISLI” i da “GODINE NISU VAŽNE” {to ovaj zbor najbolje potvr|uje svojim nenametljivim djelovanjem.

Tomislav Hauptfeld TEMPLARI
Toliko je knjiga, studija, ~lanaka, legendi i zabilje`bi napisano o vite{kom redu templara da je gotovo nemogu}e re}i ne{to novo. Prati ih niz kontroverzi i tajni, a o njima i danas kru`e fantasti~ne pri~e, poput onih da su osnovali [vicarsku, da se u njihovom vlasni{tvu nalazi Sveti Graal, da poznaju `ivotne tajne koje su drugima nepoznate i sli~no. Njihova religijska stanovi{ta, misti~nost i ekonomska mo}, predmet su prou~avanja mnogih znanstvenika i znati`eljnika. I u Sierre se eksploatira bajka po kojoj su templari poznavali stra{nu tajnu, preno{enu s koljena na koljeno pri samrtnom uzglavlju i tako sve do na{ih dana; tajnu koja sadr`i klju~ svih tajni univerzuma, pa tako i kona~nu istinu o kr{}anskoj religiji. U lipnju 1099. godine Gospodnje, nakon 40 dana opsade, vitezovi kri`ari zauzeli su Jeruzalem i oslobodili Kristov grob iz ruku “nevjernika”, te su u Palestini osnovali kraljevstvo, brojna vojvodstva i grofovije koje }e potrajati dva stolje}a. Osnovani su i mnogi vite{ki redovi me|u kojima najzna~ajnija mjesta zauzimaju hospitalci, teutonci i templari. ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI (Vrhovni - suvereni vojni~ki red Hrama Jeruzalemskog) Godine 1118. Hugues de Payens s jo{ osmoricom francuskih vitezova osniva red vitezova templara (Pauperes Commilitiones Christi Templique Salomonis), dobiv{i od Boldwina II. Kralja Jeruzalema (1118 – 1131) smje{taj u dijelu Jeruzalemske pala~e, u Solomonovom hramu. Njihov je znak prvo bio samo bijeli pla{t, potom i crveni kri` na bijelome polju, a u svojstvu grba. Nakon izvorne svjetovne forme, ubrzo su postali jedna od najbrojnijih grupacija u Katoli~koj crkvi, a osim Francuza, najvi{e je bilo Engleza, Nijemaca, Flamanaca, Normana i dr. Po~eli su stjecati ogromno bogatstvo, a prema nekim izvorima za vrijeme svog postojanja stekli su preko 9 000 posjeda {irom svijeta. Godine 1128. papa Honorius II. potvrdio je red, a templari su prihvatili nositi bijele halje kao simbol ~isto}e njihova `ivota. 1146. godine papa Eugen III. dodao je na halje crveni kri` s dvije usporedne vodoravne crte.

Templari

155

Godine 1187. templari su izgubili Jeruzalem i povukli se u Akru, 1291. godine preselili su u Limasol na Cipru, a glavni perceptorat u Pariz. Poslije mnogo godina mo}i i bogatstva red do`ivljava krah. Francuski kralj Filip Lijepi, koji je redu dugovao pravo bogatstvo, i vrlo uznemiren vojnom i gospodarskom snagom ovog vite{kog tijela, 1307. godine uhi}uje sve templare u Francuskoj i prisvaja sva dobra i posjede reda. U pismu papi optu`uje templare za herezu. Pod velikim pritiskom, bez provjeravanja istinitosti optu`bi, papa Klement V. bulom Vox in excelso ukida red 1312. godine. (Neki izvori kazuju da je bulu Vox in excelso papa Klement V. objavio u petak 13. listopada 1307. godine, te da od tada postoji legenda “nesretni petak 13.”). Templari dolaze pod udar inkvizicije, bivaju proganjani, mu~eni i spaljivani. Kako bi se spasio od progona, jedan dio reda postaje Kraljevski red Krista (red Svetog Kri`a) u Portugalu i zada}a im je braniti Pirenejski poluotok od najezde muslimana. Isto tako, tog jutra 13. listopada 1307. cjelokupna templarska flota je isplovila iz luke La Rochelle, i do danas se ne zna gdje se uputila. Pretpostavlja se da su sve svoje vrijednosti templari prenijeli u [kotsku na imanje grofa Sinclare. I sada, predanje ka`e, u crkvi Rosslyn postoji 9 kov~ega koje sada{nji vlasnik ne dozvoljava istra`iti, unato~ vjerovanju, ili ba{ zbog toga, da se tu nalazi Sveti Graal.

Templari

Nesumnjivo je da su templari bili izuzetni borci i iskreni kr{}ani, odani do samoga kraja. Po{tivali su zavjet siroma{tva i stoga je ironi~no da je bogatstvo bilo jedan od va`nih uzroka njihove propasti. Okon~ali su kao `rtve pohlepe kraljeva, ali i `rtve vlastitog ponosa. Njihov kraj bio je neizbje`an zbog opasnosti koju je njihova mo} predstavljala za tada{nji dr`avni poredak.

156

Tomislav Hauptfeld

Do 1705. godine templari djeluju u tajnosti, a onda su na Konvenciji plemi}a u Versaillesu, u o`ujku iste godine, izabrali 41. Velikog majstora reda. Bio je to Filip vojvoda od Orleansa, kasnije regent Francuske, koji redu vra}a legitimitet kao svjetovnom vojni~kom vite{kom redu. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata sva dokumentacija je prenijeta u neutralni Portugal, a naslov Velikog majstora dobiva portugalski plemi}, grof Antonio Campello Pinto de Sousa Fontes. Nakon njegove smrti 1960. godine naslov je ponio njegov sin grof Fernando, princ regent. Godine 1995. dolazi do {izme u redu. Jedan dio ostaje vjeran starom majstoru regentu i izvornim vrijednostima reda, dok drugi dio odlazi pod ameri~ko vodstvo. Taj je dio uveliko izmijenio obi~aje i rituale reda, no ipak obje struje imaju formalno-pravni legitimitet. Potpuno je prirodno da su gotovo od po~etka svoga postojanja templari bili prisutni u podru~jima Hrvatske.

TEMPLARI U HRVATSKOJ
Templari su u Hrvatsku stigli u 12. st. na poziv bosanskog bana Bori}a. Kralj Bela III. dodjeljuje im 1138. godine imanje u Vrani, sa samostanom svetog Grgura, koji je i danas jedan od najvrednijih povijesnih spomenika u Hrvatskoj. Nakon Vrane, red dobiva podru~je dana{njeg grada Senja. Izvorna templarska utvrda, kasnije posjed Frankopana, Senjski ka{tel – O`egovi}anium, sredi{te je oko kojega nastaje grad Senj.

Alfred Krupa (tre}i s lijeva) Magistralni zapovjednik u Hrvatskoj

Naselili su se u Dalmaciji oko 1165. g. u vrijeme kralja Stjepana III. koji im je darovao Zdjelu na padinama Bilogore. Dokaz njihove snage i bogatstva je slu~aj iz 1202. g. kada su Mle~ani razorili Zadar: templari su kupili 10 najskupljih galija uz pomo} kojih su ve} godinu dana kasnije vratili grad.

Templari

157

Godine 1219. Andrija II. Ma|arski dodjeljuje redu podru~je oko rijeke Gacke, u zamjenu kojega Bela IV. daje Dubicu gdje templari ostaju sve do 1312. godine, kada posjede preuzimaju vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog – Ivanovci. Godine 1277. na Martin Bregu obitava Perceptor koji prima nove ~lanove u red. Od ostalih mjesta gdje su templari imali imanja vrijedi spomenuti Sesvete, Jamnicu koja je okru`ena templarskim posjedima i crkvama, slavonske posjede oko Papuka i Psunja, Lupoglav, dolinu rijeke Zeline, okolicu ^akovca, podru~je Pakraca, Novu Ves, selo Gora kod Petrinje i dr. Zanimljivo je da su u trenutku svoje najve}e mo}i templari gruntovno posjedovali oko 2/3 podru~ja dana{nje Republike Hrvatske, a kada im je to, za vrijeme progona oduzeto, Kaptol je u Novoj Vesi uzeo templare u za{titu, suprotno buli pape Klementa V. Karlovcu najbli`e, templari su se nalazili na Petrovoj gori o ~emu govori dr. Milan Kruhek u svojem povijesno-turisti~kom vodi~u Petrova gora (2005): „...kroz to podru~je ide put koji vodi “prema Kri`arima”, a to mo`e biti samo mjesto gdje su “kri`ari” tj. srednjevjekovni vite{ki red templara, imali neko svoje mjesto. To pak mjesto sigurno nije odatle dosta daleka njihova Gora kod Petrinje, nego opet vrh Petrove gore, gdje su ti templari dr`ali u Srednjem vijeku pod nadzorom isti onaj polo`aj, na kojem su nekad i rimski stra`ari imali svoju stra`arnicu. To je, pak, utvr|eno mjesto i u kasno anti~ko doba i u srednjem vijeku ~uvalo sigurnost prometa preko Petrove gore.“ Ta je promatra~nica imala zada}u nadgledati bogumile. Suprotno tome, templari su sura|ivali sa bogumilima, preuzeli dio njihovog znanja i pristupa religiji, {to je i danas vidljivo po ostatcima u nekim crkvama, gdje se nalaze i bogumilski i templarski simboli. Primjer je jedna crkva templara u blizini poznatog cistercitskog samostana Sti~na u Republici Sloveniji, gdje su ispod naslaga `buke prona|ena i jedna i druga obilje`ja.

HRVATSKO MAGISTRALNO ZAPOVJEDNI[TVO OD VRANE
OSMTH (templari) u Hrvatskoj sastoji se od Magistralnog zapovjedni{tva od Vrane, pod jurisdikcijom Magistralnog zapovjednika. To Zapovjedni{tvo zapo~inje svoje djelovanje 2002. godine dodjelom prvog vite{kog naslova jednom Hrvatu nakon srednjeg vijeka, i to karlova~kom akademskom slikaru Alfredu Krupi, osobno od strane velikog me{tra grofa Fernanda, i to u Royal Windsoru u Velikoj Britaniji, na dan obljetnice smaknu}a velikog me{tra J. De Molaya 16. o`ujka. Formalni po~etak djelovanja u Hrvatskoj po~inje u ljeto 2004. godine kada se osniva utemeljiteljska skupina reda, kao udruga za promicanje ekumenizma i povijesnih tekovina templarskog reda, s ~lanovima iz Petrinje, Zagreba, Siska i Samobora.

158

Tomislav Hauptfeld

Na Veliku subotu, 26. o`ujka 2005. godine odr`an je me|unarodni konvent reda u Surreyu (Velika Britanija). Tu je Uva`eni zapovjednik (The Illustrious Commander), Karlov~anin, Alfred Krupa du`no i pravomo}no promoviran u rang viteza zapovjednika (KCTJ) i postavljen za Magistralnog zapovjednika od Vrane tijekom starokatoli~ke mise koju je predvodila Njegova Eminencija, Magistralni veliki prior od Svete zemlje. Tako je utemeljeno Magistralno zapovjedni{tvo od Vrane – Hrvatska, koje danas ima dvadeset ~lanova, a mi smo ponosni da je Magistralni zapovjednik od Vrane – Karlov~anin. Osim zapovjednika Alfreda Krupe tu je jo{ ~etvero Karlov~ana: Mladen Krupa, Mladen Krupa ml., Tomislav Hauptfeld i Mario Jutt, te petnaest ostalih ~lanova iz Dubrovnika, Gospi}a, Petrinje, Po`ege, Samobora, Siska i Zagreba. Veliko zadovoljstvo Magistralno zapovjedni{tvo od Vrane pru`ilo je 12. srpnja 2005. Karlov~anima i gostima prirediv{i, povodom 300-te obljetnice obnove javnog djelovanje reda, prekrasnu i umjetni~ki vrijednu likovnu mapu “Zapisi” svojeg viteza i Magistralnog zapovjednika, akademskog slikara Alfreda Krupe, kojega kao viteza i kao ~ovjeka odli~no opisuju rije~i iz uvodnika mape: ecce homo. No, bilo je potrebno sastaviti odrednice za pro{irenje reda i za djelovanje u nastavnom razdoblju, pa je nakon niza sastanaka s ~lanovima reda, Krupa donio

Potvrdnica o dodjeli titule Alfredu Krupi, templarskom zapovjedniku u Hrvatskoj (2005.)

Templari

159
ŠTO ČINI MODERNOG TEMPLARA?

- Prije svega, težiti istinskoj vjeri u našem životu. - Promicati ljubav i poštovanje za našu zajednicu. - Pomagati hodočasnicima u posjeti svetih mjesta i braniti pravo prisustva u Svetoj zemlji. - Pomagati siromašnima, bolesnima i nepravedno optuženima (božji zakon je iznad ljudskog koji je nesavršen). - Suprostavljati se tlačenju i štititi slobodu govora. - Poticati plemenite ideje viteštva. - Uzdržavati rukotvorine, arhivu i povijest vitezova templara. Slobodno razmišljajući dolazimo do zaključka da su za templara pripravni onaj čovjek i ona dama, koji ne prihvaćaju nametnute istine, ali ne postavljaju upitnost autoriteta. Oni kojima je tvarno bogatstvo po vrijednosti daleko iza onoga najvrjednijega: ljubavi, istine, prijateljstva, vjere, poštenja, iskrenosti... Uistinu, oni koji smatraju da posjeduju duhovnu kakvoću života koja se u određenom trenutku može staviti u službu Gospodina i svojega bližnjega, trebali bi razmisliti o pristupu Redu, ili barem o podrobnijem saznanju o vrijednostima Templara.

DOBRO JE ZNATI :
- Red ne ograničava pripadnost bilo kojoj kršćanskoj crkvi - Red nije dio slobodnih zidara (masona) - Red se ne bavi politikom - Red ne dozvoljava svojim članovima djelovanje suprotno obvezama i zakonima u njihovim državama. Na kraju ponovimo motto vitezova templara, iz Psalma 115 (113 b), koji dokazuje njihovo čvrsto opredjeljenje služenja Gospodu:

NON NOBIS, DOMINE, NON NOBIS, SED NOMINI TUO DA GLORIAM
(Ne nama, Gospode, ne nama, već Imenu Svom slavu daj)

Plan i Program rada za razdoblje 2006 – 2008. godina pod nazivom “Restauracija templarskog vite{kog reda u Hrvatskoj”. Me|u najzna~ajnijim zada}ama je omogu}iti uknji`bu i obnovu Senjskog ka{tela O`egovi}anium, kojega }e red, zahvaljuju}i civilnim i crkvenim vlastima, ponovo dobiti u posjed, a za koji je potpisan predugovor izme|u Rimokatoli~ke crkve i reda o predaji Ka{tela u vlasni{tvo templara. O Ka{telu se ne razmi{lja samo kao o sjedi{tu hrvatskog vite{kog reda, nego i kao o luksuznom hotelu s mnogim turisti~kim sadr`ajima, {to bi osim pro{irenja turisti~ke ponude toga kraja, pomoglo i daljnjem odr`avanju povijesnog objekta. Razumljivo, pri ure|enju hotela, kao i ka{tela u cjelini, po{tivat }e se zahtjevi konzervatora, kako bi se o~uvao izvorni oblik tog vrijednog spomenika kulture.

160

Tomislav Hauptfeld

Nakon realizacije te zada}e, krenulo bi se u lociranje drugih nekretnina koje su nekada bile u vlasni{tvu reda, a koje bi se mogle obnoviti ili gdje bi se jasno mogla istaknuti prisutnost templara nekada i danas, a to se prvenstveno odnosi na Vranu i Goru. Velika pozornost posvetit }e se nabavi artefakata izvornoga reda, kao i replika oru`ja i preslika izvornih Pravila i Obi~aja te drugih dokumenata, {to }e biti temelj za ostvarivanje sljede}e zada}e: po~etak osnivanja knji`nice sa ciljem objedinjavanja svih spoznaja o duhovnoj, financijskoj i vojnoj aktivnosti (praksi) reda u Hrvatskoj. Prisutnost u javnosti zna~ajna je zada}a, pa je uz ve} postoje}u internet stranicu na engleskom jeziku, red uspostavio i vlastitu stranicu na hrvatskom jeziku na adresi www.ordotempli.net, a nastojat }e izdavati i bilten javnoga karaktera. Dne 10, 11. i 12. velja~e 2006. godine, red u Hrvatskoj slu`beno je posjetio glavni tajnik Magistralnog vije}a Svjetskog templarskog reda, Luis Fillipe Jesus Vieira de Barros i tom je prilikom razgovarao o organizaciji prvog templarskog konventa u Hrvatskoj nakon srednjega vijeka, u suradnji s dr. Milom Bogovi}em, biskupom gospi}ko-senjskim. Razgovarao je i o progla{enju Velikog priorata Hrvatske, te o mogu}nostima obnove Senjskog ka{tela. Kao poseban doga|aj, vrijedno je izdvojiti obred prijama novih ~lanova Templarskog vite{kog reda u Hrvatskoj, u mjesecu travnju 2006. u Trako{}anu.

OBLJETNICE

Josip Volovi} RUDOLF STROHAL povodom 150. obljetnice ro|enja
Znameniti hrvatski jezikoslovac i ravnatelj Kraljevske velike realne gimnazije u Karlovcu od 1895. do 1908. godine, Rudolf Strohal ro|en je 5. travnja 1856. u Lokvama gdje je njegov otac Petar bio predstojnik distrikta Lujzinske ceste. U Lokvama je 1865. zavr{io trorazrednu pu~ku {kolu (Trivialschule) u kojoj je, kako sam ka`e, „najja~e pedago{ko sredstvo bila {iba“. Tada ga otac zajedno sa starijim bratom `eli upisati u rije~ku gimnaziju gdje je ravnatelj bio Antun Ma`urani}. Budu}i nisu polazili ~etverogodi{nju pu~ku {kolu, obojica su morali polagati prijamni ispit {to su uspje{no obavili. „Ali prigodom upisivanja“zabilje`io je kasnije mla|i Rudolf - „opazio je ravnatelj, da nemam jo{ deset godina i nije me htio upisati, pro~itav{i ocu neku naredbu, u kojoj je bilo re~eno, da ne smije upisivati u gimnaziju djece, koja nijesu navr{ila desete godine. I tako me otac upi{e u ~etvrti razred pu~ke {kole u Rijeci. Nakon godinu dana (1866.) upisa me otac u prvi gimnazijski razred u Rijeci. Gimnaziju sam svr{io g. 1874. i upisao se u filozofski fakultet na sveu~ili{tu u Zagrebu. ... jer sam se nadao, da }u tako mo}i najlak{e kao profesor uzgajati svoju mla|u bra}u.“ Zbog toga je poslije uspje{nog studija odbio ponu|enu rusku stipendiju kao i mjesto profesora u Sofiji, te se zaposlio. Ispit za srednjo{kolskog u~itelja polo`io je 1880. Slu`bovao je u Osijeku, Rijeci i Karlovcu te kao ravnatelj u Bjelovaru i Karlovcu. Za sve vrijeme svog u~iteljskog i ravnateljskog slu`bovanja, bio je iznimno plodonosan kao pisac brojnih literarnih i znanstvenih radova i autor vrijednih jezikoslovnih rasprava. Njegovi mnogobrojni radovi objavljivani su u godi{njim izvje{tajima gimnazija gdje je slu`bovao, u gotovo svim ~asopisima njegovog vremena ili kao zasebna izdanja. Po`rtvovan i neumoran u istra`ivanju, prevo|enju, znanstvenom i beletristi~kom pisanju i objavljivanju itd., bio je neugodno iznena|en, kada je 1908. god., kao ravnatelj karlova~ke gimnazije, umirovljen s 52 godine `ivota. O svojoj zate~enosti tim ~inom, on govori: „Premda sam uvijek neumorno radio i premda sam se uvijek korektno vladao, ipak sam bio prije vremena umirovljen ba{ u ~asu, kad sam imao opskrbjeti svoje sedmero djece. U o`ujku 1920. bio sam pozvan na ponovno slu`bovanje, te sam slu`io do g. 1924.“

162

Josip Volovi}

Ponovnim zaposlenjem nakon dvanaest godina, donekle je rehabilitiran, postao je i dopisni ~lan JAZU, a mogao je ponovo objavljivati svoje radove, {to je i ~inio sve do smrti 1936. godine u Zagrebu. Opseg Strohalove zainteresiranosti bio je iznimno {irok, a popis njegovih radova preobiman za pobrojavanje u ovom kratkom prisje}anju na njegov veliki doprinos kulturnoj i znanstvenoj ba{tini Karlovca, karlova~ke okolice, ali i cijele Hrvatske. Nekoliko desetaka njegovih znanstvenih radova o hrvatskoj gotici i glagoljici, o osobinama tada{njeg narRudolf Strohal je~ja Rijeke, Lokava, Delnica, Vrbovskog, Ravne Gore, Mrkoplja, Modru{a, O{tarija, Senja, Broda na Kupi, Vrbnika, Burgenlanda (Gradi{}a) … objavljeni su u Radu Jugoslav. Akademije, u Ljetopisu Jugoslav. akademije, u Nastav. vjesniku, u Katoli~kom listu, u Vjesniku hrvatskoga arheolo{koga dru{tva, u Hrvatskoj prosvjeti itd., a Osobine dana{njega stativskoga narje~ja (glasovi, oblici, sintaksa i naglas), objavljeni su u Izvje{tajima rakova~ke realne gimnazije (od 1886. do 1891. god.). Podru~je njegovog interesa bili su i stari hrvatski spomenici: Ba{~anska plo~a, Vinodolski zakon, Veprina~ki zakon te stara hrvatska knji`evna djela, stare hrvatske crkvene pjesme, apokrifne pri~e i legende iz starih glagoljskih rukopisa, mirakuli i ~udesa, stare kronike, starohrvatske isprave itd., o ~emu su mu radove objavili Vjesnik hrvatskoga arheolo{koga dru{tva, Mjese~nik pravni~koga dru{tva, Kr{}anska {kola, Vjesnik kr. zem. arhiva, Starine Jugosl. akademije … S podru~ja folkloristike, objavio je: Narodni `enidbeni obi~aji u Stativama (u Pobratimu) te u tri knjige Hrvatske narodne pripovijetke: knjiga I: Narodne pripovijetke iz sela Stativa (na Rijeci 1886) knjiga II: Narodne pripovijetke iz grada Karlovca, sela Lokava, Delnica i trgovi{ta Vrbovskoga (u Karlovcu 1901)

Rudolf Strohal - povodom 150. obljetnice ro|enja

163

knjiga III: Narodne pripovijetke iz grada Rijeke, trgovi{ta Mrkoplja i Ravne Gore, te sela Broda na Kupi i O{tarija (u Karlovcu 1904). O Vivodini, staroj Rijeci, Boljunu, Veprincu i Mo{}enicama u Istri i o Vara`dinskoj `upaniji, pisao je u Pobratimu, Br{ljanu, Pu~kim novinama te u Zborniku za `ivot i obi~aje Ju`nih Slavena, a preveo je i nekoliko litavskih narodnih pripovijedaka. Za {kolske potrebe napisao je, izme|u ostaloga, Gramatiku dana{njega hrvatskoga knji`evnoga jezika, I. i II. dio (Zagreb, 1928) Od njegovih brojnih beletristi~kih radova spomenimo samo dio: Velika {pilja u Lipi, Grozna smrt jednoga Hrvata u Americi, Put jednoga hrvatskog seljaka u Ameriku i natrag, Lijepa Jele, Ivan Na|en, Dobri Ivica, Nejednaki ljudi, Lijepa Fatimica ili Turci u Bosiljevu, Dubova~ki {kolnik, Vje{tice ispod Ozlja grada, …, koje su objavljivali Pobratim, Bjelovarski koledar, Karlova~ki [o{tar, Jadranska vila, Vjerni drug, razni kalendari itd., a njegove pou~ne ~lanke objavljivali su: Istina, Vijenac, Obzor, Jutarnji list, Vjerni drug, Pobratim, Omladina, Prosvjeta, Narodne novine itd. Preveo je Tisu}u du{a A. Pisemskoga (ruski roman u 4 knjige, 1886), roman Nana E. Zole (1921), tri Lessingove drame i dvadesetak drugih djela. Veoma nadahnuti i dojmljivi su Strohalovi opisi: Grad i selo Severin na Kupi u Gorskom Kotaru (1932), Vla{ka ulica i `upa sv. Petra u Zagrebu (1933) te pri kraju njegova stvarala{tva, koje zavr{ava smr}u u Zagrebu 1936. godine, Kaptol i Nova ves u Zagrebu. ^itateljstvu, napose karlova~kom, Rudolf Strohal zacijelo je najpoznatiji kao autor, poslije Lopa{i}eve, druge zna~ajne karlova~ke monografije Grad Karlovac opisan i orisan (1906), a Karlovac mu se odu`io nazvav{i jednu ulicu njegovim imenom. Jo{ ne tako davno, stariji Stativljani su ga pamtili po malom posjedu na Stativama gdje je volio provoditi slobodno vrijeme i razgovarati s mje{tanima, pozorno ih slu{aju}i i bri`no zapisuju}i njihove dogodov{tine i obi~aje, pripovijetke i pjesme. U knjizi Uz Lujzinsku cestu (1935), s puno ljubavi opisao je jednu od na{ih najpoznatijih cesta, a u vrijeme izgradnje, ljepoticu i me|u svim europskim cestama. Jednako tako dojmljivo i dokumentarno, opisao je obi~ajne, prirodne i povijesne vrednote svih mjesta na Lujzijani i pored nje, kao i svako zna~ajnije selo uz cestu od Rijeke i Su{aka, sve do Karlovca. Ovih godina kada obilje`avamo dvjesto godina od gradnje Lujzinske ceste, Strohalova knjiga o njoj dragocjen je dokument i tra`eno {tivo.

Sun~ica Paukovi} KOMPOZICIJA DJELA BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE MIGUELA DE CERVANTESA Y SAAVEDRE
U povodu 400-te obljetnice prvog objavljivanja djela
U ovom kratkom radu o kompoziciji Cervantesovog Don Quijotea poku{at }u na temelju nekoliko teorija objasniti kako je i kada napisano slavno djelo o bistrom vitezu. Ve} od prvog izdanja ovaj je roman pobudio veliki interes i jo{ danas se istra`uju njegova kompozicija i njegov glavni lik. Ono {to do danas ostaje misterij jest to~an datum njegovog nastanka. Mnogo je prou~avatelja na osnovi tekstualnih i izvantekstualnih ~injenica poku{avalo otkriti kada je Cervantes po~eo pisati ovo djelo i kada ga je dovr{io. Njihova prou~avanja su uvelike urodila plodom i danas je poznat barem period nastanka ovog djela. Me|utim, mogu}i datumi po~etka i zavr{etka stvaranja romana me|usobno se razlikuju u rasponu od deset i vi{e godina. Drugi problem o kojemu }e ovdje biti rije~i jest kompozicijska podjela djela. Don Quijote je podijeljen u dvije knjige, a te dvije knjige na poglavlja. Podjela djela u dvije knjige ne predstavlja problem i poznato je da je druga knjiga napisana nekoliko godina nakon prve. Me|utim, podjela knjiga na poglavlja stvara probleme jer prva knjiga nije bila podijeljena na poglavlja u trenutku nastanka nego kasnije, a neka od poglavlja su umetnuta jo{ kasnije. Druga knjiga pokazuje manje nedosljednosti u vezi s podjelom na poglavlja, ali je izvor drugih jednako va`nih pote{ko}a, poput referencija na la`nog Don Quijotea (drugi dio djela ima naime i svoj falsifikat).

Razrada
Da bi se utvrdio datum ili datumi nastanka potrebno je imati na umu nekoliko podataka koje je ostavio sam autor. Tako u slavnom “Prologu ~itatelju” (“Prólogo al lector”) Cervantes ostavlja tragove za utvr|ivanje spomenutog. Ne zna se treba li “Prolog” shvatiti metafori~ki ili doslovno, ali prema Ellen M. Anderson i Gozalu Pontónu Gijónu autorove bi rije~i trebalo shvatiti doslov-

Kompozicija djela Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa y Saavedre

165

no, tj. kada autor govori o zatvoru, to zna~i da se radi o pravom zatvoru i da je pisanje Don Quijotea po~elo u zato~eni{tvu. Uzmemo li to u obzir, postoje dva mogu}a perioda po~etka pisanja slavnog romana: jesen 1592. (kada je Cervantes bio zato~en u Castro del Río, Córdoba) i posljednji mjeseci 1597. (kada je bio zato~en u Sevilli). Drugi va`ni podaci se nalaze u samom sadr`aju djela. Pastoralne knjige i epske kompozicije spomenute i citirane u romanu objavljene su 80-ih godina 16. stolje}a. Fikcionalna djela koja se nalaze u biblioteci glavnog lika objavljena su izme|u 1591. i 1592. godine. Prema ovim podacima mo`e se pretpostaviti da je djelo, ili barem jedan njegov dio, nastao spomenutih godina. Ostala djela koja se u romanu spominju ili komentiraju pomi~u period nastanka pet i vi{e godina u pro{lost ili u budu}nost. Ramón Menéndez Pidal, koji je dugo vremena prou~avao kompoziciju djela, tvrdi da je oko 1592. ve} postojao dio djela i da je mogu}e da postoje dijelovi koji su napisani ranije i naknadno integrirani u roman kao npr. pri~a o zato~enom kapetanu (Capitán cautivo). Ono {to je karakteristi~no za Cevantesovu fikciju jest ~injenica da vrijeme radnje koincidira s vremenom nastanka, tako da treba pretpostaviti da je djelo nastalo izme|u 1589. i 1590. godine, dodav{i ili oduzev{i nekih 5 godina.

Podjela prvog dijela na poglavlja
Autor je svog Bistrog viteza pisao u razdoblju od nekoliko godina. Prou~avaju}i narativnu strukturu i radnju djela, znanstvenici su do{li do zaklju~ka da je Cervantes napisao prvih 18 poglavlja kao cjeloviti tekst, bez podjele na poglavlja i bez epigrafa. ^ak je mogu}e da je na neko vrijeme prekinuo pisanje romana da bi se posvetio drugim projektima, i kasnije, kad se vratio pisanju Don Quijotea, odlu~io podijeliti roman na poglavlja i ubaciti u njega epizode koje su napisane kasnije nego prvih 18 poglavlja. Za{to je to u~inio? Najvjerojatnije obja{njenje jest da se, znaju}i da mora zadr`ati interes ~itatelja tijekom cijelog romana (koji je vrlo duga~ak), morao odlu~iti za strukturu manje ili vi{e neovisnih epizoda. Zato je odlu~io izmije{ati glavnu pri~u o don Quijoteu i njegovom perjaniku Sanchu Panzi s nekoliko sporednih i neovisnih, ali tako|er zanimljivih, napetih i humoristi~nih epizoda. Vrlo je vjerojatno da je te epizode napisao odvojeno, ne vezuju}i ih uz glavnu radnju, i da ih je kasnije ubacivao gdje mu se ~inilo odgovaraju}im. [tovi{e, na temelju nekoliko nedosljednosti u glavnoj radnji (kao npr. epigraf 10. poglavlja; razlika izme|u topografije 10. poglavlja, koja pripada ravnici, i one 11. poglavlja, koja je svojstvena Sierri Moreni iz 23. poglavlja; pojavljivanje i nestanak Sanchovog magarca itd.) dade se naslutiti da autor nije samo ubacivao sekundarne epizode, nego se tako|er igrao strukturom glavne radnje mijenjaju}i redoslijed poglavlja. Povode}i se za ovim diskrepancijama, Stagg je zaklju~io da sada{nja poglavlja 11-14 izvorno pripadaju 25. poglavlju, i da pri~a o Grisóstomu i Marceli (Historia de Grisóstomo y Marcela) u originalu pripada 25. poglavlju. Nadalje, ~ini se da je Cervantes roman podijelio prvo na poglavlja, kasnije na dijelove,

166

Sun~ica Paukovi}

i naposljetku dodao pri~u o Cardeniju, Doroteji i Luscindi (Historia de Cardenio, Dorotea y Luscinda), te pri~e o neobi~nom bezo~niku (Curioso impertinente) i zato~enom kapetanu (Capitán cautivo) – ovo je zaklju~eno uzimaju}i u obzir ~injenicu da Cide Hamete, kroni~ar don Quijoteovih pustolovina, ne pripovijeda pri~e o neobi~nom bezo~niku i zato~enom kapetanu. Naposljetku, ~ini se da je autor eksperimentirao u prvom dijelu romana i da je drugi dio pisan s vi{e pozornosti s obzirom na narativnu strukturu i na glavnu radnju.

Nastanak drugog dijela
Op}enito se mo`e re}i da drugi dio Don Quijotea pokazuje mnogo dosljedniju i promi{ljeniju strukturu. Autor se vi{e koncentrirao na glavnu radnju. Broj umetnutih sekundarnih epizoda je skoro bezna~ajan. Vrijeme nastanka smje{ta se u 1615. godinu, iako je mogu}e da je elaboracija trajala nekoliko godina. Znanstvenici se sla`u da su neke epizode napisane 1609. i 1610. godine, i da 36. poglavlje datira iz 1614. godine. Tako|er Naslovnica Cervantesovog Don Quijota iz 1605. godine se ~ini sigurnim da stvaranje drugog dijela nije po~elo odmah po izlasku prvog dijela nego kasnije. Osim toga, vrlo je vjerojatno da je autor na neko vrijeme pisanje nastavka ostavio po strani, kao {to se dogodilo i s prvim dijelom, da bi napisao Uzorite novele (Novelas ejemplares, 1613). Najva`nije za drugi dio jest to da je la`ni nastavak Alonsa Fernándeza de Avellanede uvelike utjecao na planove i ritam njegovog nastanka. Vjeruje se da je Cervantes po~eo pisati nastavak prije publikacije Avellanedinog romana. Nakon {to se 1614. upoznao s la`nim Don Quijoteom, odlu~io je promijeniti kona~ni oblik svog originala komentiraju}i postojanje falsificirane verzije.

Kompozicija djela Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa y Saavedre

167

Prvo spominjanje iste nalazi se u 59. poglavlju. Stoga se smatra da je Cervantes napisao nastavak do 58. poglavlja ne znaju}i za apokrifni tekst, i da je, pro~itav{i ga, odlu~io spominjati la`ni tekst od 59. poglavlja pa sve do kraja romana. Utjecaj Avellanedine verzije o~ita je tako|er i u ~injenici da je Cervantes premjestio radnju iz Zaragoze (kako se aludira na kraju prvog dijela) u Barcelonu. Na taj je na~in autor htio diskreditirati kopiju svog romana. Vrlo je vjerojatno da je Cervantes htio {to prije dovr{iti svoju verziju da bi umanjio utjecaj Avellanedine verzije.
Ipak, Cervantesov drugi dio sadr`i elemente uzete iz falsifikata. ^ini se da je Cervantes koristio dijelove la`nog Don Quijotea kad mu je to odgovaralo, tako da obje verzije sadr`e pisma koja je Sancho pisao svojoj `eni. Struktura drugog dijela pretpostavlja manje buran kreativni proces. Stoga nema mnogo nedosljednosti koje bi ukazivale na stadije neke ranije redakcije. Jedina jasna anomalija nalazi se u 45. poglavlju, o boravku Sancha na otoku Barataria. Ipak, s ure|ivanjem drugog dijela vjerojatno se doga|alo isto {to i s prvim: da je mjesto epizoda utvr|eno tek po zavr{etku pisanja djela. ^ini se da je autor htio poredati epizode prema njihovoj sposobnosti da probude i zadr`e interes ~itatelja.

Zaklju~ak U ovom kratkom radu poku{ala sam pojasniti kompoziciju slavnog Cervantesovog djela baziraju}i se na radu Ellen M. Anderson i Gonzala Pontóna Gijóna. Oni su u svoj rad integrirali istra`ivanja razli~itih pisaca i povjesni~ara knji`evnosti, poput Ramóna Menéndeza Pidala, Geoffreya Stagga, Francisca Rodrígueza Marína, Luisa Andrésa Murilla i mnogih drugih.
Op}enito, ono {to karakterizira oba dijela romana jest to, da ih je autor pisao u jednom prili~no dugom razdoblju, i da je u procesu njihova pisanja i ure|ivanja mijenjao njihovu narativnu strukturu, dodavaju}i ili oduzimaju}i epizode i mijenjaju}i mjesto poglavlja u knjizi. U pozadini ovog procesa mogu}e je vidjeti i kreativni razvoj autora. Drugo bitno obilje`je jest da je Cervantes posvetio vi{e pa`nje ure|ivanju drugog dijela. Zbog toga u njemu nema toliko nedosljednosti kao u prvom. Me|utim, i u drugom dijelu postoje poglavlja koja se ~ine nedosljednima. Osim toga, treba naglasiti da je nastavak pisan pod velikim utjecajem Avellanedinog la`nog Quijotea, tako da nastavak, uz komentare glavnog lika o apokrifnom tekstu, sadr`i i njegove modificirane fragmente ili njegove parodije. Nakon upoznavanja s procesom nastanka Quijotea, nekome se mo`e ~initi da Cervantes nije imao jasnu ideju o izgledu svog Bistrog viteza i da ga je stvarao malo pomalo prema svojim trenutnim interesima i hirovima. Da li je to tako uistinu bilo, mo`e se samo pretpostavljati. Bilo kako bilo, sve to ne umanjuje njegovu literarnu i stilisti~ku vrijednost. Upravo suprotno, dodaje mu malo tajnovitosti i ~ini ga, ako je mogu}e, jo{ zanimljivijim.

168

Sun~ica Paukovi}

Miguel de Cervantes Saavedra (Alcalá de Henares, 1547 – Madrid, 1616)
Ro|en u mnogo~lanoj obitelji siroma{nog ranarnika, mlad oti{ao u Italiju i stupio u vojnu slu`bu. Sudjelovao je u mnogim bitkama, u jednoj je te{ko ranjen i lijeva ruka mu ostaje trajno oduzeta. U svom je `ivotu bio gusarski zato~enik (zato~ili su ga al`irski gusari), zatvorenik u Sevilli, odbijena mu je molba za emigraciju u Ameriku (tada se u Ameriku moglo emigrirati samo uz posebnu dozvolu koju je bilo iznimno te{ko dobiti), bio je u sukobu s pravosu|em i konstantno imao materijalnih problema. Bio je prvenstveno sklon poeziji, pjesni~ki mu je opus poprili~no velik, ~ak je i neke drame napisao u stihu. Navodno je napisao oko 60 dramskih djela od kojih je sa~uvano samo 18. Me|utim, knji`evni je ugled stekao upravo narativnim djelima. Pastoralni roman La Galatea (1585) njegov je prvijenac. Životno mu je djelo parodija vite{kog romana Bistri vitez Don Quijote od Manche (prvi dio 1605, drugi dio 1615), koji se zbog svoje slo`enosti, estetske nakane i ideolo{ke dubine smatra prvim modernim romanom svjetske knji`evnosti. Me|u narativna remek-djela ovog autora ubraja se i zbirka pripovijedaka Uzorite novele (1613). Njegovo posljednje djelo Pothvati Persilesa i Sigismunde (1617), dovr{eno neposredno pred autorovu smrt, postiglo je golemi uspjeh odmah po objavljivanju. Iako je navodna autorova namjera u Don Quijoteu bila dati satiru tada popularnih vita{kih romana, djelo je preraslo okvire te teme i za`ivjelo vlastitim `ivotom. Likovi obuhva}aju strukturu tada{njeg dru{tva: osiroma{eno plemstvo nasuprot realisti~noj gra|anskoj klasi. Usprkos tome, likovi romana nisu tipovi i ne mogu se naprosto promatrati samo na razini razlike idealist – materijalist. U svojim djelima ne progovara on sam kao pripovjeda~, ve} tu ulogu daje nekom imaginarnom sveznaju}em pripovjeda~u, kao {to je Cide Hamete Benengeli u Don Quijoteu. Uzoritim novelama Cervantes je u {panjolsku knji`evnost uveo kratku pri~u po uzoru na talijansku novelu u stilu Boccaccia. Formalno i sadr`ajno ju je usavr{io i obogatio brojnim epizodama te dodao elemente ~udesnoga.

SUDBINE

Dubravko Vinkovi} CRKVA SVETOG FLORIJANA
Bila je jedna od najstarijih karlova~kih crkvi, a dao ju je izgraditi karlova~ki po{tanski me{tar Nikola Herman 1680. godine po svom zavjetu sv. Florijanu, za{titniku od vatre i za{titniku vatrogasaca. Nalazila se izvan karlova~ke tvr|ave, nasuprot bastiona sv. Karla, na Gazi gdje je sada smje{tena karlova~ka vatrogasna postrojba. Nekada se dana{nja Dra{kovi}eva ulica na Gazi, po ovoj crkvi, zvala Florijanska ulica. Crkvu je okru`ivalo po starini drugo karlova~ko groblje, koje je nastalo nakon {to je 1740. godine napu{teno groblje oko poru{ene crkve sv. Antuna Padovanskog na Antunovcu (danas arboretum srednje {umarske {kole). U velikom op}em po`aru 12. travnja 1692. koji je iz osvete za svoje robija{ke dane provedene u Karlovcu, namjerno izazvao Mihael Pendi~i} sa svojom razbojni~kom dru`inom, zapaliv{i ku}u (generaliju) zapovjednika tvr|ave generala vojvode Karla od Croya, izgorio je umalo cijeli grad, stradala je i ta crkva, ali su je Karlov~ani po svom zavjetu popravili i obnovili.

Veduta Karlovca iz 18. stolje}a (crkve je obilje`io autor teksta)

170

Dubravko Vinkovi}

Budu}i da se i ta crkva nalazila izvan tvr|ave, i za nju su se dugo sporili franjevci u tvr|avi i dubova~ki `upnici, koji su dr`ali da njihovoj `upi pripada sav teritorij oko tvr|ave pa i svi crkveni objekti koji se na njemu nalaze, bez obzira tko ih je gradio (karlova~ka tvr|ava imala je poseban status). Tako, prije “velikog po`ara”, car Leopold I. dodjeljuje 1686. godine ovu crkvu franjevcima, koji su u karlova~koj tvr|avi od 1657. godine. Nakon obnove crkve i ponovnog sporenja 1733. godine car Karlo VI. ponovno donosi odluku da ta crkva ostaje u rukama franjevaca. I na kraju, 1750. godine crkva je oduzeta franjevcima i dodijeljena dubova~koj `upi, jer se nalazila na njenom teritoriju. Od 1788. godine u njoj nema bogoslu`ja, pa je stoga zanemarena i lo{e odr`avana, a napokon 1790. godine i sru{ena. Groblje je ostalo na tome mjestu sve do 1820. godine, kada se pod starim gradom Dubovcem 1. studenoga, na dan Svih Svetih, stavlja gra|anima na upotrebu novo i glavno karlova~ko groblje. Na starom groblju na Gazi pokapani su jo{ samo vojnici do 1. velja~e 1821. godine. [tovanje sv. Florijana nestankom ove crkve bilo je preneseno najprije u crkvu sv. Barbare, a potom u crkvu sv. ]irila i Metoda. Na mjestu poru{ene crkve i napu{tenog groblja podignuta je 1873. godine dionicama ~lanova “Strjelja~kog dru{tva u Karlovcu” streljana koju je nakon prestanka rada dru{tva rabio kao vje`baonicu “Pokupski sokol”. Groblje je preure|eno u lijepi {kolski vrt u kojemu je priznati karlova~ki pedagog i prirodnjak Davorin Trstenjak uredio vo}njak i p~elinjak za prakti~no podu~avanje u~enika. Zgradu je potom rabila vojna glazba pa je ostala poznata kao “Musik - Kaserne”. Na kraju se u tu zgradu 1911.godine smje{taju vatrogasci, a zgrada je uz odre|ene preinake sa~uvana do danas u sklopu objekata koje danas rabi karlova~ka vatrogasna postrojba.

Sveti Florijan, mu~enik - rimski vojnik, veteran.

Crkva svetog Florijana

171

Karlovac je kroz svoju burnu pro{lost ~esto trpio od po`ara i poplava pa ne iznena|uje {to su stari Karlov~ani u svoje vrijeme nagla{eno {tovali sv. Florijana, o kojemu zbog toga vrijedi navesti koju rije~ vi{e. Za vrijeme Dioklecijanovog progonstva kr{}ana, 4. svibnja 304. godine u Noriku (dana{nja Austrija), pod upraviteljem Akvilinom, sam se prijavio kao kr{}anin kada je ~etrdeset kr{}ana zbog svoje vjere osu|eno na smrt. Ba~en je u rijeku Anisus (Enns) s mlinskim kamenom o vratu. Tijelo mu je po legendi sa~uvao orao, a matrona Valerija sahranila ga je na mjestu gdje je kasnije izgra|en glasoviti samostan sv. Florijana. Za{titnik je protiv po`ara, vatrogasaca i dimnja~ara, vojnika, pivara, ba~vara, protiv oluja i neplodnosti polja, kao i poplava. Prikazuju ga kao vojnika s mlinskim kamenom o vratu, ili kao ratnika s ma~em, ratnom zastavom i {titom. Njegov blagdan slavi se 4. svibnja.

Vladimir Per{in VOJNO GROBLJE
Vojno groblje smje{teno je jugozapadno od Karlovca, na {umovitim padinama Strmca, nedaleko jezerca Lu{~i}. Postoji jo{ od 16. stolje}a kada su ovdje pokapani grani~ari Vojne krajine, vojnici i ~asnici tvr|ave Karlovac. Zauzima katastarske ~estice br. 1754, 1742, 1753 k.o. Karlovac 2. Do 1918. godine bilo je ogra|eno grabovom `ivicom i drvenom ogradom. Godine 1824. obnovljeno je, kojom prilikom je izgra|eno 13 terasa oblo`enih kamenim kockama. Sve~ano otvorenje odr`ano je 21. rujna te godine. Godine 1897. vojnici karlova~ke pje{a~ke pukovnije br. 96 baruna Catinellija (prije baruna Rambergera) podigli su na ulazu u Vojno groblje prekrasan kameni kri` koji po svojim proporcijama spada me|u najljep{e. Na kri`u je raspelo tj. korpus Spasitelja i ni`e natpis na njema~kom jeziku koji u prevodu glasi: “Bla`eni su koji u Gospodu po~ivaju, 1897. godine.”

Bollèove arkade na Vojnom groblju (2000)

Vojno groblje

173

Prvi grobovi na ovom groblju bili su grobovi poznatih vojnih ~asnika kao npr. generala topni{tva Karla Vicenca, baruna Hartliebe od Walthora, po~asnog gra|anina grada Karlovca (1785-1862) ~iji spomenik je krasio epitaf: “Fortis et integer” ili “Jak i neporo~an”. Tu se nalazio i grob kapetana Petra Star~evi}a, zatim zapovjednika “Zeghausa” Baptista Wagnera (1818-1875), majstora Albera Czirka (1816-1883) supruga poznate Karlov~anke Emerike ^op, te Doegya, zapovjednika karlova~ke tvr|ave. Na`alost, tih grobova danas vi{e nema. Jedini civilni grob u to vrijeme bio je onaj gradona~elnika Karlovca, dr. Ivana [imuni}a (26. prosinca 1875), osniva~a vatrogastva 1871. godine, Karlova~ke {tedionice i klaonice na Gazi. Najljep{i ukras Vojnog groblja svakako su arkade arhitekta Hermana Bollea, koje su 1918. godine izgradili karlova~ki domobrani pod nadzorom tada{njeg pukovnika Slavka [tancera. Arkade su zami{ljene tako da u lukovima desno i lijevo od kapelice posve}ene Spasitelju i zabata sa sv. Jurjom budu plo~e s uklesanim imenima palih hrvatskih ratnika koji su na ovom groblju na{li svoje posljednje po~ivali{te. To, na`alost, do danas nije u~injeno. U razdoblju od 1941. do 1945. godine na Vojnom groblju pokapali su vojnici Nezavisne Dr`ave Hrvatske, talijanski i vojnici Wermachta, te je groblje pro{ireno. Kri`evi na grobovima njema~kih vojnika bili su izra|eni od hrastovine na vrhu kojeg se nalazio `eljezni kri`. Imena i godine upisivani su paljenjem drveta u`arenim {iljkom, a zatim je cijeli kri` premazan prozirnim lakom. Nedugo nakon dolaska partizana na vlast u Hrvatskoj, 6. srpnja 1945. godine donijet je slu`beni akt Ministarstva unutra{njih poslova br. 2.811/45 o uklanjanju vojni~kih grobova – okupatora za ~itavo podru~je Hrvatske. Tim dopisom nazna~eno je da se sva obilje`ja, ograde, spomenici, grobni humci i sve ostalo odstrani i poravna, te da se na tom terenu posadi cvije}e ili da se upotrijebi kao rasadnik za ukrasno bilje. Akt je potpisao ministar Vicko Krstulovi} i doslovno glasi:

Preslik dokumenta o uklanjanju vojni~kih grobalja (1945)

174

Vladimir Per{in

FEDERALNA DRŽAVA HRVATSKA MINISTARSTVO UNUTRA[NJIH POSLOVA Odjel op}e uprave Broj: 2.811/45. Zagreb, dne 6. srpnja 1945. Predmet: Uklanjanje vojni~kih groblja okupatora. – 1./ Oblasnim N.O.-ima Dalmacije, Istre i Slovenije 2./ Okru`nim N.O.-ima Savski kotar, Hrvatsko Primorje, Kordun, Lika, Banija, Zagreb, Vara`din, Bjelovar, Moslavina. 3./ Privremenom Gradskom N.O.-u-Zagreb Fa{isti~ki je okupator platio brojnim `rtvama svoj poku{aj da istrijebi na{e narode. Danak koji je on morao da dade u krvi, bio je ogroman iz razloga, {to je okupator iskori{tavao svaku priliku, da protiv na{ih naroda razjaruje i onako pobje{njele svoje bande. Tako je okupator sakupljao svoje poginule, prenosio ih na naro~ito uredjena groblja, gdje ih je sahranjivao uz posebnu paradu i uz u~e{}e doma}ih izdajnika. Uslijed toga ostala su iza kako je okupator protjeran iz na{e zemlje, mnogo prostrana, izazovno smje{tena i bri`ljivo o~uvana groblja okupatora, dok su kosti na{ih boraca kojekuda rasijana, ve}ina bez ikakvog vanjskog znaka. Treba izbrisati svaki trag zloduha fa{isti~ke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takova groblja. Stoga }e te u pogledu tih groblja postupiti ovako: 1./ Ogradne zidove, plotove kao i druge predmete i sretstva kojima je bio omedjen prostor za groblje, na kojima su se odjelito pokapali okupatorski vojnici /Njemci, Talijani, Madjari i usta{e/ treba odstraniti. 2./ Vanjska obile`ja na pojedinim grobnim humcima /krstove, plo~e, konfesije i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da ~itavo zemlji{te, koje je bilo radjeno za groblje, bude poravnano. 3./ Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalazi izvan skupnog groblja i izmije{ani su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove. 4./ Lje{ine se nesmiju ni u jednom slu~aju dirati, niti grobovi otvarati i prekopavati. 5./ Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor mo`e upotrijebiti kao rasadnik za ukrasno bilje ili sli~ne svrhe. 6./ Otstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi. Drvo }e se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrijebiti ga, dok }e se kamen racijonalno upotrebiti, iza kako se predhodno otstrani bez traga, sve {to je na njemu bilo uklesano ili zapisano. Od svih ovih postupka izuzeta su grobi{ta i grobovi domobrana. Razumije se da se kod svega toga mora postupati na na~in, koji }e ostaviti nedvojbeni utisak, da ovaj postupak nije nikako akt osve~ivanja ve} je izazvan isklju~ivo imperativom, da se ukloni sve, {to bi moglo potsje}ati na vremena fa{isti~kog zuluma. SMRT FA[IZMU – SLOBODA NARODU! MINISTAR V. Krstulovi} v.r.

/M.P./

Vojno groblje

175

Tako su nestala sva grobna mjesta palih hrvatskih vojnika, domobrana poginulih na Isto~nom boji{tu, Talijana i Njemaca. I sam sam bio svjedokom kada su ratni zarobljenici pod nadzorom partizana vadili kri`eve, otvarali grobove i sve odvezli, pretpostavljam, na Jamadol - Kozja~u. Kri`evi su spaljeni, zemlja je poravnana, te su kasnije vr{eni novi ukopi. Bez obzira na kojoj su strani ratovali i poginuli, radi se o ljudskim `ivotima, ne~ijim djedovima, o~evima, sinovima koji zavre|uju da im se zna posljednje po~ivali{te, a u tu svrhu su i podignute Bolleove arkade. Na`alost, vandalizma nad hrvatskim grobovima bilo je i ranije. Kada je osnovana Dr`ava SHS 1918. godine donijeta je naredba da se uklone sve “Spomenlipe” podignute palim domobranima u Prvom svjetskom ratu. Tada{nji gradona~elnik Karlovca, Gustav Modru{an, inicijator podizanja spomen-obilje`ja “Hrvatski sokol”, sakrio ga je u nekoj od drvarnica i na taj na~in sa~uvao. Danas se ispred Karlova~ke banke u Glorijeti nalazi replika “Hrvatskog sokola” od bronce, jer je original na restauraciji u Zagrebu. Naime, prilikom uspostavljanja Republike Hrvatske 1991. godine nalazio se u velikoj vije}nici Gradskog poglavarstva, pa je za vrijeme jednog od prvih srbo~etni~kih napada na grad o{te}en. Na Vojnom groblju nakon 1945. godine sahranjivane su mnoge vojne osobe tada{nje JNA, ali i civilno stanovni{tvo. Bolleove arkade su 17. velja~e 1988. godine kao spomenik kulture za{ti}ene pod brojem 04-UP/I148/1. Godine 1993, to~nije 3. studenoga, na inicijativu Miroslava Pregleja, tada{njeg

Spomenik Jakovu i Elvini Reiss od crnog mramora

176

Vladimir Per{in

generalnog direktora tvrtke ABB, osnovan je Odbor za revitalizaciju spomenika kulture, povijesti i prirode Karlova~ke `upanije. Tim programom obuhva}ena je obnova i revitalizacija Vojnog groblja prema projektu br. 012.94-95-0421, no zbog pomanjkanja nov~anih sredstava obnova je stala. Na Vojnom groblju jo{ se nalaze sa~uvane grobnice baruna Waldstaettena, generala baruna Hartliela od Walltora i “kubus” barunice Russo od Aspernbranda. Njih, na sre}u, nije stigla sudbina spomenika susjednog Židovskog groblja ~ije su mramorne plo~e kori{tene za postamente u Parku narodnih heroja. Naime, 1992. godine padom crne mramorne plo~e s jednog od postamenata na pole|ini je otkriven natpis `idovske obitelji Reiss... Uspostavom Republike Hrvatske 1990. godine, na poticaj hrvatskih ratnih veterana, pri{lo se utvr|ivanju lokacija s podacima o grobljima i grobovima pripadnika stranih oru`anih sila, interniraca i ratnih zarobljenika iz I. i II. svjetskog rata i na karlova~kom podru~ju, kako bi se dostojno obilje`ila mjesta njihova ukopa.

PUTOPIS

Silva Kne`evi} PRAG – GRAD KOJI JE IZGUBIO SVOJ MIR
Postoje gradovi koji su zauvijek izgubili svoj mir. Jedan od njih je i Prag, jer dijeli sudbinu onih kontinentalnih gradova koji turizam nastavljaju u`ivati i nakon {to su morska odredi{ta odavno usnula zimski lijeni san. Kao i sva mjesta svijeta koja su kroz godinu turisti~ki atraktivna, tako i pra{ki centar bruji 24 sata svakog dana u godini. S visine, ulice vjerojatno izgledaju kao da se njima vu~e golema, debela gusjenica. Mno{tvo se kre}e prate}i boje na podignutim ma{nicama ili zastavicama u rukama lokalnih vodi~a, grupe zastaju jedna pored druge, svi na bri`ljivo odabranim mjestima, slu{aju}i faktografiju ili legende (ovisno o nadahnu}u vodi~a) na materinjem ili benigno neutralnom engleskom. Mije{aju se jezici koji uhu {alju istu poruku o povijesti, o godinama, datumima, ljudima… Ponekad se u toj vrevi izgubi grupa, pa izgleda da samo onaj, tko je do{ao sam, ne mo`e biti u opasnosti ostati izgubljen i napu{ten na pra{koj ulici. ^ime Prag zadivljuje gladne znati`eljnike? (Njih je toliko da se ~ini nevjerojatnim kako netko jo{ tamo nije bio pa informacije dobiva tek ~itaju}i reporta`u ili putopis.) Od nekih drugih velikih gradova razlikuje se po tome {to su mu znamenitosti zgusnute u centru i, uglavnom bez nekog velikog napora, mo`e ih se obi}i bez vozila. Brojku od oko milijun stanovnika Prag je nosio i prije stotinjak godina, ima dakle urbanu tradiciju koja nije novokomponirana, grad je umjetnosti, legendi i romanti~ne povijesti. Srce grada obilje`ava mno{tvo zdanja pred kojima se uvijek zastaje. Na Karlovom mostu odlu~ujemo o va`nosti lijeve i desne obale Vltave, iako je sasvim svejedno koja }e nas prije odu{eviti. Karlov most sagra|en je na mjestu biv{eg, poplavom o{te}enog Juditinog mosta, a ime je dobio po Karlu IV. koji ga je dao sagraditi. A gradio ga je Peter Parler, ~udo od mladi}a, koji je gradio i pra{ku katedralu sv. Vita. Most je to na kojem su krunjeni kraljevi, povijesno je sredi{te grada, tamo su studenti 1649. od [ve|ana branili staru gradsku jezgru, a nekih dvjesto godina kasnije branila se i nezavisnost od Austrije. Danas je to omiljeno {etali{te s kojeg se u op}oj danono}noj gu`vi jedva mo`e baciti

178

Silva Kne`evi}

i pogled niz Vltavu. Tu stvaraju umjetnici, navodno samo akademski, slikari, svira~i, u kona~nici prodava~i vlastitog djela. A prosje~an anonimus kre}e se tamo-amo u`ivaju}i u {paliru nijemih kamenih likova, mahom svetaca, te napokon odabire jednu stranu. Hrad~ani, Pra{ki dvorac s katedralom sv. Vita, koja je remek-djelo goti~ke arhitekture, uzdi`e se iznad Vltave i jedan je od omiljenih motiva na razglednicama. Obi~no je to i prvo odredi{te turista. Na tom je mjestu potkraj 9. stolje}a sagra|ena drvena utvrda kao sjedi{te Přemyslavi}a. Dvorac je i danas sjedi{te Vlade. Goti~ka katedrala sama nudi brojne zanimljivosti. Jedna od njih je i zvono na Velikom tornju, te{ko 16 tona, od milja zvano Żigmund. To su i zlatni portal, kraljevski dragulji, glavni oltar, grobnica sv. Ivana Nepomuka ({to svakako moraju obi}i zahvalni nesretnici koji su u panici tra`ili njegov kip po Karlovom mostu, da bi dotaknuli prst koji donosi sre}u). Pa prekrasni vitraji, u nadbiskupskoj kapelici u oslikanim je prozorima Alfons Mucha prikazao slavenske svece. Zlatna uli~ica, koja se doima poput ilustracije za slikovnicu, jo{ je jedno zanimljivo mjesto. Na broju 22 `ivio je Franz Kafka, a legende pri~aju da su u njoj `ivjeli alkemi~ari koji su olovo poku{avali pretvoriti u zlato. Staromestske namesty - nekada{nja tr`nica, gdje je kasnije sagra|ena i vije}nica- danono}no je `ivahni Stari trg, omiljeno okupljali{te turista. Svugdje gdje mogu, turisti se rado voze ko~ijama po starim dijelovima grada, pa je tako i u Pragu.U sredi{tu Trga spomenik je Janu Husu, a posebno zanimljiva je i crkva sv. Marije, ~iji tornjevi no}u bajkovito vire i magnetski privla~e, tako da im se uvijek `elite pribli`iti iz bilo koje sporedne ulice i samo ih promatrati. Najve}i broj posjetitelja zaustavlja se pred Starogradskom vije}nicom i to najvi{e zbog astronomskog sata koji ne pokazuje samo to~no vrijeme nego i polo`aj drugih planeta na Zemlju te kretanje Mjeseca i Sunca kroz zodijak, i- {to je najzanimljivije- na kojem se vidi procesija apostola; svakog punog sata otvore se vrata{ca i pokrenu, te otple{u svoju poruku, figurice u liku smrti, ta{tine, {krtosti… Od Starog trga Pari{kom ulicom prelijepih secesijskih zgrada i specifi~ne atmosfere, sti`e se u srce Židovske ~etvrti (dana{nje podru~je ~etvrti Jozefov) jo{ jedne od riznica grada. Židovi su ovdje u potpuno odvojenoj zajednici `ivjeli i radili. Svoje mrtve mogli su pokapati samo na Starom `idovskom groblju. U nedostatku prostora mrtvi su pokapani u slojevima jedni iznad drugih. Ispod nekih 12 tisu}a nadgrobnih spomenika broj se sahranjenih procjenjuje na vi{e od 100 tisu}a. ^ak pet sinagoga u toj ~etvrti svjedo~i o brojnosti Židova u Pragu prije holokausta. U sinagogama se danas mogu vidjeti razne izlo`be koje govore o `ivotu i obi~ajima, zbirka umjetnina od srebra, izlo`be `idovske umjetnosti, ili ona koja prikazuje pripremanje mrtvih za pogreb. Impresivna je i [panjolska sinagoga, nazvana tako po maurskom interijeru, a emocije budi Pinkasova sinagoga, koja je danas spomenik za 80 tisu}a Židova, `rtava holo-

Prag - grad koji je izgubio svoj mir

179

kausta. Na spomen-zidu napisana su imena i datumi smrti nestalih u logorima. Posebno te`ak dojam ostavlja izlo`ba crte`a djece iz logora Terezin. Vaclavske namesty, Vaclavski trg danas suvremeni poslovni centar, dug 750 a {irok 60 metara, sagra|en je u vrijeme vladavine kralja Karla IV. kao konjska tr`nica. Trgom dominira zgrada Narodnog muzeja i kip Sv. Vaclava na konju. Tamo se 16.sije~nja 1969., protestiraju}i protiv sovjetske invazije, spalio student Jan Palach. Na tom mjestu, ispred njegove slike uvijek je svje`e cvije}e i pale se svije}e. Ali posvuda su i restorani, kafi}i, trgovine suvenirima, prodavaonice vi{e-manje nepotrebnih stvari. ^ovjek se prisjeti one pri~e o Sokratu koji je, navodno, prolaze}i nekakvim sajmom, zadovoljno utvrdio kako upravo shva}a koliko mu stvari ne treba. Na svim tim mjestima napajaju se informacijama radoznalci iz cijelog svijeta. No zbog globalne povezanosti stje~e se i dojam da se pomalo gubi down town ili da pak ostaje samo kao muzejski eksponat. Samo sredi{te dakle gutaju komercijalni uljezi iz nekog drugog, novog vremena iz nekog drugog svijeta. Tu su Caribbean poker, American roulette, poznata osiguravaju}a dru{tva, paneuropske banke. Pizzeria, hamburger, mojito, tequila… ^ini se da je Prag u trendu kod turista {panjolskog govornog podru~ja. [etate li ulicama, naj~e{}e }ete umjesto Dvořaka ili Smetane ~uti salsu, kao da ste na Karibima a ne u mitleuropi. U tom starom dijelu, u kamenju koje se ne mijenja, jo{ se, unato~ prodoru ne~eg novog i neizbje`nog, prepoznaje identitet, dok je prilaz Pragu, kao i svakom drugom gradu danas, postao jumbo ulaz istih nasmijanih lica. Vodi~i ponosno konstatiraju da su spomenici kulture obnovljeni nakon izlaska iz omra`enog sustava. Danas se puno vi{e nego ranije pola`e na restauraciju spomenika kulture, ka`u. U tom kontekstu uo~avaju se i neke druge novine. Pra{ki prosjaci. Uz restaurirane spomenike kulture ~ovjek ~esto ugleda nepomi~ne likove, koji nisu pozla}eni zabavlja~i. Pra{ki prosjaci imaju specifi~an, nenametljivi kao da su u nekakvoj spreziisti polo`aj, kle~e}i, savijeni u nekakvom luku, nepomi~no i nijemo provode vrijeme gledaju}i u tlo ispred posudice (svoje debitne kartice) koju ~vrsto dr`e. U istom kontekstu mo`e se spomenuti jo{ jedna nova kategorija. Kako su nekad na ve}ini prilaza isto~nom bloku bili susretani uniformirani mu{karci, tako se sad posvuda mogu vidjeti `ene u civilu. Uz ceste, uz polja, stoje ili {etaju, ne stopiraju, ne ma{u cvije}em niti rade na njivama. [utke ~ekaju bolji `ivot, a pokoji slu~ajni putnik, umjesto da gleda obilje iritantnih pu{karnica ili za{titara sustava, le`erno skre}e u civilne prostore da predahne i u`iva u dobrobitima sloboda. Prag ima puno vi{e od ranije spomenutog. Ali ne vole svi povijest i arhitekturu. Tko voli zabavu, prije }e se radovati Muzeju vo{tanih figura, pra{kom Eiffelo-

180

Silva Kne`evi}

vom tornju ili Kři`ikovim fontanama. Vo{tane figure likovi su iz svih podru~ja javnog `ivota, ali ne samo ~e{kog, i, kao niti u drugim muzejima iste vrste, ne pobu|uju neke tople emocije. Eiffelovka na brdu Petřin, toranj nastao, naravno, prema pari{kom uzoru, odli~an je vidikovac s kojeg se pru`a pogled na ~itav grad. Kři`ikove fontane nude no}ni ples boja i vode u revijskom tonu. Spektaklu se mo`e pripisati epitet kakav se `eli, osim da je tipi~no ~e{ki. Za one koji pretjerano ne vole {etnju u ponudi je i vo`nja brodom po mutnoj Vltavi. Uz nezaobilaznu konzumaciju. Svakako je ljep{i ugo|aj no}u, jer se ne vidi sme|a rijeka, a osvijetljeni gradski spomenici doista djeluju impresivno. U toj se avanturi ipak vi{e stoji nego vozi. Obi}i sve {to Prag nudi i pri tome ne{to nau~iti iziskuje uz blagi fizi~ki i stanovit mentalni napor, ali se na putu od jedne do druge znamenitosti svakako mo`e odahnuti u nekoj od mnogih pivnica, gdje si dehidrirani daju odu{ka u`ivaju}i u pivu, a gladni u knedli~kama i nevjerojatno ukusnim slatko-slanim kombinacijama. Ili, jednostavno, u kavi s cimetom. Strastveni putnik uvijek ku{a specijalitete zemlje u koju dolazi. Oni malo manje strastveni ostaju pri “doma}em viner{niclu” i pe~enim krumpiri}ima. Toliko je pivnica posvuda, da se ~ini kako i Prag i cijela ^e{ka spavaju u golemom polju hmelja. Grad bruji. Od graje turista odavno se ne ~uju legende iz {apta zidova koji ih ~uvaju. Stanovnik Praga vjerojatno vi{e nikad ne}e u`ivati u kontemplativnim {etnjama vlastitim gradom, barem ne u njegovim prodajnim elitnim dijelovima. Ali na periferiji, ili koraknete li samo malo izvan uskog centra, dvije tri stanice metroom, mo`ete u`ivati u potpunom miru. Tu po~inje opskurni Prag koji turiste ne mami. Uzdi{u}i za gradom iz snova, uvijek pred o~ima imamo osvijetljene tornjeve sv. Marije, Karlov most, glazbenike i zabavlja~e po ulicama. U ovom marginalnom dijelu grada nestaju ~ak i prosjaci koji nemaju motiva boraviti na praznim ulicama. Tu sjede, naslonjeni na zidove zgrada, tek beznade`ni gubitnici, zagrljeni, zapu{teni i napu{teni prijatelji, okru`eni bocama piva, ali ~e{kog. Sjede, gledaju, piju. Ceste puste, fasade derutne, du}ani skromni. Ni jumbo plakata da dr`i iluziju. Ali i to je Prag. Kako do bli`ih, tako i do ovih udaljenijih mjesta, dolazi se metroom, omiljenim prijevoznim sredstvom Pra`ana i turista. Stari vagoni jure voze}i umorne ^ehe i vje~no razigrane turiste. Nema minitela, nema komfora, samo vagoni koji slu`e svrsi. Ukon~ete prosím výstup a nástup, dveře se zavírají - tu re~enicu, koju se ~uje na svakoj stanici, nosi se sa sobom kao kakav suvenir. Grad je to koji privla~i individualce i grupe, maturalne ekskurzije, koje se sudaraju po ulicama za ljetnih mjeseci. Pola grada se me|usobno pozna. Putni~ke agencije u uobi~ajenim aran`manima nude iz Praga izlete i u druga mjesta. Pedesetak kilometara od metropole, nedaleko Bene{ova, nalazi se Konopi{te. Smje{ten u prekrasnom parku, taj dvorac iz 14. stolje}a bio je omiljeno

Prag - grad koji je izgubio svoj mir

181

boravi{te Franza Ferdinanda, sakuplja~a umjetnina i strastvenog lovca. Tako se u njemu mogu vidjeti zbirke oru`ja, poku}stvo, slike, tapiserije. To stra{no mjesto krcato ki~em i trofejima, nebrojenim rogovima i glavama ulovljenih `ivotinja, mo`e postati no}nom morom svakog borca za za{titu `ivotinja. Srednjovjekovni dvorac Karl{tejn, tridesetak kilometara od Praga, iz vremena je cara Karla IV. i spada tako|er u poznate znamenitosti. Tamo su uglavnom pohranjivane kraljevske dragocjenosti. Do dvorca penje se blagim usponom, ali uz nezaobilazne suvenirnice koje razbijaju ugo|aj planinarenja. Karlovy Vary, lje~ili{te nekad i danas, mjesto puno turista, hotela, trgovina, suvenirnica. Mjesto koje s jeseni utone u san, kako ka`u neki koji tamo `ive. Grad mineralnih voda, kipu}ih potoka, gejzira, bazena, mineralnih suvenira, kamenih ru`a. Stotinjak kilometara od Praga, naj`ivahniji za radnog vremena trgovina, grad je to zlatarnica i filmskog festivala, ljetovali{te i zimovali{te ~ini se oduvijek i zauvijek. Ili ^e{ki Krumlov, obnovljeni, ~udesni, prastari renesansno-barokni grad u kojemu se {eta kroz povijest, grad Egona Schielea, za{ti}ena kulturna ba{tina, mjesto koje se mo`e obi}i na dolasku ili na odlasku, ali koje je toliko dojmljivo, da kod velikog broja posjetitelja karatak posjet tek budi `elju da se opet onamo do|e. Jer neka mjesta, osobito Krumlov, tra`e puno vi{e od usputnog obilaska. Ovako, od jedne do druge destinacije, uglavnom se vra}amo metropoli, gradu Formana, Kafke i Karla IV., Pragu, jednom od najljep{ih gradova svijeta, u zemlji hmelja, disidenata i toplog slavenskog humora

Mladen Postru`nik∗ ^AROBNI KRUG GUATEMALOM
U spomen Stjepanu Seljanu
Na prvi spomen imena ove zemlje mnogi }e se ~itatelji sjetiti razornog potresa iz 1976, kada je poginulo oko 23 000 ljudi i kada su potresne slike siroma{ne Guatemale obi{le svijet. Ili nedavno, ove 2005. godine, kad je orkan Stan poharao Centralnu Ameriku i uzeo najvi{e ljudskih `ivota upravo u Guatemali. S takvom predod`bom (manje ili vi{e) i nas smo trojica po{li na ekspediciju: Mladen Kuka, vo|a ekspedicije, Ivica [kot i autor ovih redaka Mladen Postru`nik. No, zatekli smo ne{to sasvim drugo...

Stjepan Seljan i Guatemala
Vratimo se malo u povijest. Nakon {to je 1913. u peruanskoj pra{umi nestao Mirko Seljan, njegov se brat Stjepan neko vrijeme bavio njegovom ostav{tinom. Nakon toga, tijekom 1915. i 1916. on boravi u Centralnoj Americi s idejom da prona|e neku egzistenciju u raznim zanimanjima. Tanki izvori govore da je putovao od Paname (mogu}e sudjelovanje na poslovima ure|enje i dovr{enja Panamskog kanala) do Guatemale, gdje je boravio cijelu godinu dana. No, nakon toga, iz nepoznatih razloga, iznenada se vratio korijenima ju`noameri~kih istra`ivanja koja su zapo~ela 1904. godine – u Brazil. Iako ta zemlja nije bila blagotvorna za Seljane (u jednoj revoluciji u Mato Grossu izgubi{e cijeli imetak), Stjepan Seljan je ostatak vijeka pro`ivio u brazilskome Ouro Pretu i tamo je osnovao obitelj. [to je Seljan radio u Guatemali? Na temelju na{ih novovjekih zapa`anja i predznanja o habitusu Seljana, zaklju~ujemo da je pomagao oko izgradnje cesta kao mjernik – geodet. Vjerojatno je i neko vrijeme radio kao istra`iva~ rudnih blaga. Njegova istinska ljubav – istra`ivanje arheolo{kih netaknutih nalazi{ta, vjerojatno je tu bila marginalna.
* Mladen Postru`nik, ro|en u Karlovcu 1965. Novinar, publicist, radijski voditelj i urednik. Objavio knjige: Zemlja vulkana,(1997), Od Pacifika do Atlantika (1998) i Seljanville(2003). Snimio je dokumentarne putopisne filmove: 2700 kilometara Amazonom, Island – biser na rubu polarnog kruga, te Krug Guatemalom, te u pet nastavaka Peruansko ljeto (2005). Živi i radi u Karlovcu.

^arobni krug Guatemalom

183

Ove se godine, 19. kolovoza, navr{ilo 130 godina Stjepanova ro|enja. Toj obljetnici u ~ast, CEIK “Bra}a Seljan” osmislio je ovu ekspediciju. Trasirali smo stazu po brdima Guatemale u `elji da pribli`imo ovu zemlju na{oj javnosti i da bolje razumijemo jedan dio bogate karlova~ke istra`iva~ke povijesti.

Meksi~ki zatvori
Put je bio izuzetno te`ak. Od Zagreba do Pariza, od Pariza do Mexico Cityja i na kraju let do glavnog grada Guatemale – Ciudad de Guatemala, tromilijunske metropole. Kako smo sve organizirali u vremenskome tjesnacu, meksi~ka nam administracija nije osigurala vize. Ali, Meksikanci su nam osigurali pritvor u oba smjera na{eg putovanja: 18, pa zatim 10 sati tretmana kao da smo ilegalni imigranti, mada ni jednoga trenutka nismo `eljeli u}i u ovu zemlju. Naime, Meksiko zdu{no primjenjuje Domovinske zakone svojeg susjeda – Sjedinjenih Dr`ava – a koji ka`u da na zra~nim lukama nema me|unarodne zone, ve}, ~ak ako ste samo prizemljeni u zrakoplovu, morate imati meksi~ku vizu. To bezobrazno prikazuju meksi~kim zakonom, mada je odnos isti kao nekada{nja ljubav Sovjetskoga Saveza i Rumunjske. Pritvor im je nehuman, ljudska prava ih ne zanimaju. Betonski kreveti, prljavi zahodi i – ne talasaj. Jednako tako, to ne zanima ni na{e diplomate u Mexico Cityju. Dobra pla}a i prst u uho...

Malo povijesti Guatemale
No, Guatemala nas je prihvatila u svoja njedra. Za razliku od Meksika, ovdje vlada demokracija i sloboda. Ve} na prvi pogled, tijekom prve {etnje ulicama tromilijunskog Guatemala Cityja vidi se opu{tenost i blagonaklonost ovog naroda prema strancima, gringosima. Naime, kad vam ka`u gringo misle na bijelog zapadnjaka. Problem nastaje ako vas nazovu yankee, tada misle uvredljivo... To nismo do`ivjeli. Upravo su Guatemaltecosi (kako se nazivaju) krvarili tijekom 36 godina gra|anskoga rata, tijekom diktatura s eskadronima smrti, tijekom neprekidnih teroristi~kih napada gerilaca. Godine 1996. u predsjedni~koj pala~i na Plaza Principal kona~no je potpisano primirje. Najzaslu`niji za to je predsjednik Alvaro Arzu koji je primijenio politiku nacionalnog pomirenja i uvo|enja demokratskih standarda. Naslijedio ga je Alfonso Antonio Portillo Cabrera, predstavnik Republikanskog Fronta, koji je na vlast do{ao populisti~kim parolama uzimanja bogatima i davanja sirotinji. U ~etiri godine to je guatemalski narod stajalo vi{e od milijarde dolara, koliko je ovaj relativno mladi politi~ar iznio iz zemlje. I pogodite {to? Vizu i azil dao mu je susjedni Meksiko! Nas trojica, po{tenih ekspedicionista tu ~ast od Meksika nismo dobili… I dobro se osje}amo radi toga. Kad takvi dobivaju meksi~ku vizu, nama je ne treba.

184

Mladen Postru`nik

Nakon Portilla na izborima pobje|uje dana{nji predsjednik - Óscar José Rafael Berger Perdomo. Skra}eno – Oscar Berger, s time da se prezime ~ita, ne njema~ki, ve} francuski: Ber`e. Ovaj simpati~ni sijedi gospodin ponovno je pokrenuo zemlju u smjeru demokracije, borbe protiv narasle korupcije, kriminala i nezadovoljstva. Iako stanje nije idealno, Guatemala je suvremena i demokratska zemlja.

Xela
Na{ prvi cilj bio je gradi} Quetzaltenango, kojeg stranci i doma}i u `argonu zovu Xela ([ela). On je na zapadu zemlje, na oko 2 300 metara nadmorske visine i okru`en je prelijepim planinama. Quetzal je i ime guatemalske valute, to je ujedno i jedna vrsta ptice iz prelijepih {uma ove zemlje.
Óscar José Rafael Berger, sada{nji predsjednik

Xela je provincijski centar, ne{to poput Splita, u opreci s glavnim gradom. U razgovoru s brojnim novim znancima saznao sam i da je nekad ovdje bila i autonomna dr`ava, a separatisti~ki pokret postoji i danas. Ovi ljudi ne mogu otpjevati guatemalsku himnu, ali pjesama o Xeli je – koliko ho}ete. Stare crkve, uklju~uju}i katedralu na glavnome gradskom trgu, dva stadiona, monumentalne bogata{ke pala~e – sve je to bogatstvo ovda{nje arhitekture. No, nas zanima ne{to drugo: kako se prebaciti u San Marcos i dalje prema meksi~koj granici, gdje se uzdi`e najvi{i vrh Centralne Amerike – mo}ni vulkan Tajumulco (4 220 metara). Rebus je rije{io na{ prijatelj Belgijanac iz agencije Aventura Tours i uputio nas na solidnog mladog vodi~a Heysela.

Chicabal
Prvo se valja aklimatizirati; odabiremo lagunu Chicabal. Ustvari, radi se o vulkanu na ~ijem je vrhu na 2 700 metara jezero na kojem se jo{ odvijaju rituali Maja. Put nas vodi kroz prekrasne {ume, sve do vrha na 2 900 metara. Otuda se spu{tamo dolje: moramo do}i na jezero i primiti blagoslov na{eg vodi~a, sve}enika Maja. Upalio je svije}u oko koje je stavio osam zrna kukuruza (osmi je dan u mjesecu kalendara Maja), otpjevao je molitvu i dao nam blagoslov. Potom smo po{li isto zatra`iti od duha jezera. Svatko je stavio malo vode na glavu mole}i ne{to; Kuka ka`e da }e mu uskoro narasti gusta kosa. Po`eljeli smo mu da mlati glavom na Guns’n’Roses, da vitla tom budu}om grivom. Chicabal je najljep{a ilustracija ove zemlje: guste {ume i predivna sela u podno`ju planine. Tamo{nji se stanovnici bave uglavnom poljoprivredom i to na starinski na~in. Imaju {iroke motike, jer tlo je vulkansko, reagira poput bogatog i plodnog pijeska. Vidjeli smo da puno rade i djeca. To je zna~ajka ovih meridijana, sve dolje do Ognjene Zemlje. Kad navr{i{ ~etiri godine – mora{

^arobni krug Guatemalom

185

zaraditi za svoje obroke. No, istini za volju, nema to samo negativne posljedice: mladi u ovoj zemlji imaju radne navike i ne pada im na pamet droga i sli~ne gluposti.

Tajumulco – olujna planina
Uz pomo} dva chicken-busa (prepun mali autobus s puno pili}a koje prevoze lokalni seljaci) tako smo se u roku od tri sata na{li u selu koje je ishodi{te za uspune na Tajumulco. Dakle, polazimo s ne{to manje od 3 000 metara visine i prvoga dana uspona moramo dose}i 4 000 metara gdje se postavlja logor. I tako smo krenuli strminom od oko 35 stupnjeva. Nakon sata i pol Kuka nare|uje odmor. Ono {to frustrira penja~a na Tajumulco jest da je staza neprekidna diretissima. I to diretissima koja ne popu{ta. U andinisti~kom `argonu, to je staza koja ide ravno u uspon, bez serpentina i skretanja. Ono {to spa{ava stvar jest da smo odmah za{li u oblak koji nam je skrivao poglede prema gore; tako se nismo frustrirali daljinom uspona. Osobno me diretissima ubijala i tje{ila: te{ka je, ali daje vi{e metara uspona na manje koraka. I jo{ jedan sat uspona: sada smo savladavali livade u rijetkoj {umi, uz prelazak dva strma grebena. I opet odmor na kakvih 3.600 metara. Ono {to fascinira jest cvije}e. Puno je vrsta i boja, a ima i gljiva. Jedna vrst plavih cvjetova u magli fosforescira! Eto kako se prilagodi{e razne vrste. Povremene rupe u oblaku pru`aju pogled na doline ispresijecane brdima. To nam daje osje}aj mo}i… Znoj je tekao potocima, svaki je imao 25 kilograma opreme jer smo vukli {ator, vre}e, rezervnu odje}u i obu}u, snimateljsku opremu, sva{ta. U jednom sam trenu pomislio da }e nam vodi~ krepati, Heysel stvarno nije dobro izgledao. Nabili smo mu ritam, a on je ovog vikenda ~etiri puta penjao Santa Mariu, strmi vulkan bli`e Xeli. Posljednjih dvjesto metara visinske razlike osvajali smo uz jednu obeshrabruju}e strmu kosinu kroz crnogori~nu makiju. Po~ela je i lagana ki{ica. Nekoliko puta je sijevnulo. Samo bi nam jo{ trebali elektro{okovi… I napokon – logori{te. To je ustvari mjesto poput kamenoloma, s ostacima ku}ice od valovita lima. Odmah postavljamo {ator i lo`imo vatru. I po~ela je oluja; vatra se nije htjela zapaliti, vodena bujica prekrila je oskudan krajolik. Heysel je ravnodu{an, preuzimamo njegovu metodu. Dakle, uspon je trajao sat i 15 minuta kra}e od normiranoga. Pa, i to je ne{to. Ve} oko sedam lije`emo u {ator i spavamo. Nema se {to drugo ~initi. Hladno je, mo`da kojih 12 stupnjeva. Tijekom no}i bude nas udari vjetra, sijevanje, naleti pljuskova… Sva sre}a, od bujice se niti jedna stijena nije otkinula i otkoturala na {ator. Tek oko ~etiri ujutro stvar se smiruje. Pola pet – vrijeme je za ustajanje!

186

Mladen Postru`nik

Heysel daje znak za pokret, jo{ je mrak. Put nas sada vodi jo{ strmijim grebenima, pa u kuloar gdje se ve} radi o alpinizmu. Kuloar vodi strmo prema usjeku izme|u dva vrha ovog vulkana, a mi se stalno osvr}emo preko ramena jer se nebo po~elo zlatiti na obzorju. Ovaj zadnji uspon je utrka sa suncem: tko }e prije iza}i gore i tko }e koga gledati. Za dlaku pobje|ujemo: svi smo na vrhu Tajumulca. Ne, to nije vulkanski vrh, to je ~arobni otok u moru oblaka, a izlaze}e sunce se otkriva kao jedini poznat objekt u pejza`u. Ima i drugih “otoka”: vide se i Santa Maria, ali i dalji vulkani – Agua i Fuego ponad grada Antigue dvjesto kilometara odavde! (Agua i Fuego – voda i vatra). Iza le|a nam je vulkan Tacana, ne{to ni`i, ali nalazi se na samoj granici s Meksikom. Pacifik je tamo negdje u magli – i vi{e ni{ta nije va`no. Na{ sponzor, Northland, opravdao je na{e povjerenje jer njegova je oprema s lako}om izdr`ala sve nevere i napore. Jednako tako odu`ujemo se i ostalim na{im brojnim sponzorima, a prava }e stvar biti film koji smo za CEIK po prvi puta radili vrhunskom profi opremom.

Preostale putositnice
Po povratku sa Tajumulca za`eljeli smo se mora i oceana. Hmmmm, mora nema, a oceana su u Guatemali dva: Pacifik i Atlantik. Izabrali smo Pacifik i krenuli u grad Retalhuleu, kojeg zovu i Reu. No, Reu pru`a jo{ ne{to: posjet jednome od najstarijih nalazi{ta kulture Maja – misti~nome Abaj Takaliku (Kamenu koji stoji). Uvijek u misiji kulture, to nismo mogli propustiti. Kroz planta`e kakaoa i kave, te {umice kau~ukovca stigosmo do nalazi{ta. Samo tre}ina je ure|ena, ostatak se jo{ iskapa. Umjesto znanstvene rasprave – ukratko: mjesto je starije od Tikala gdje se nalaze piramide Maja. Upravo ovdje Maje su, kao mla|i narod, u~ile od Olmeka. Kamene stele, stepeni{ta, prve piramide – bogatstvo i o~uvanost nalaza je fascinantna. Champerico je sljede}a na{a luka. I doslovce – to je tre}a po veli~ini luka Guatemale. A ima samo jedan dotrajao mol, nikakav promet, samo desetak ribara.

^arobni krug Guatemalom

187

Momci se kupaju, ja se dr`im kraja i hvalim more na sva usta. Konobarica na terasi rustikalnog lokala obja{njava mi da su prije ~etiri dana izvukli iz mora utopljenog [vicarca. Badava ti banke i ~okolada kad te Pacifik dohvati. A Kuka i [kot pra}akaju se u trometarskim valovima poput vesele djece... Potom nas je do~ekala i Antigua, prvi glavni grad ove zemlje koji je osnovao okrutni Pedro de Alvarado. Grad su ru{ili potresi, uni{tavale poplave, palili vulkani. Ljudi su ipak opstali i ostavili nam grad pogodan za gringose, ali ne i istra`iva~e. Od tog smo ekskluzivnog turizma pobjegli drugi dan. I opet Guatemala City i na{a baza – hostel Xamanek u zoni 10. Najljep{i je to dio grada, mjesto poput drugoga doma. Jednostavne sobe, veliki dnevnjak s ogromnim televizorom i upotrebljiva kuhinja. I na{i prijatelji Ameri – Roberto i dvije cure koje studiraju, jedna {armantna Francuskinja. Pa Meksikanka i par Salvadoraca. I nadaGuatemala City i na{a baza – hostel Xamanek sve, na{a doma}ica Ana Christina, Guatemalka udata za Francuza, koja nam je olak{ala pokoji trenutak. Tu smo proslavili ro|endan na{eg Vo|e Mladena, a potom jo{ fe{tali za rastanak. Kuhalo se uzajamno, tako da smo jeli meksi~ko-guatemalsko-ameri~ko-hrvatsku kuhinju s natruhama francuske i talijanske. Za okrepu od pustolovina to je bilo vi{e nego dostatno. Za kraj smo bili primljeni od ~lanice Vlade Guatemale. Tako je to: u jednoj zemlji te zatvaraju, u drugoj si kod predsjednikove bliske suradnice. Gospo|a María Gabriela Núñez predsjednikova je tajnica za pitanja `ena. Prezentirali smo joj na{e projekte i upoznali smo je s Hrvatskom kroz prospekte. Ona nas je upoznala s polo`ajem `ena u Guatemali i radom Vlade. Da, razmislit }e da posjeti Hrvatsku, pa na{e dvije zemlje sura|uju malo ili ni{ta, a toliko se mo`e uraditi… Trag Stjepana Seljana primio je nasljednike, Guatemala nam je otvorila du{u. Jo{ jedno veliko prijateljstvo; radi toga zapravo i putujemo….

Ime Guatemala
Iako je poznato da je podrijetlo imena ove zemlje o~ito indijansko, jo{ traju rasprave o pravom zna~enju. Najra{irenija je teza da Guatemala zna~i “zemlja

188

Mladen Postru`nik

OSNOVNI PODACI O GUATEMALI Površina: 108.890 četvornih kilometara Stanovništvo: 14,280,596 (procjena iz lipnja 2004) Granice ukupno: 1,687 km Graniči sa: Belize 266 km, El Salvador 203 km, Honduras 256 km, Mexico 962 km Obalna linija: 400 km na oba oceana Očekivani životni vijek: muškarci 64.3 god., žene 66.13 god. Etničke grupe: Mestici 55%, indiosi43%, bijeli i drugi 2%. Vjera: rimokatolici oko 60 %, protestanti oko 40 %, jaka tradicija majanskih vjerovanja. Jezik: Španjolski 60 %, majanski jezici 40 %. Zemlja nezavisna od 15. rujna 1821. Predsjednik: Oscar Jose Rafael BERGER Perdomo (od 14. siječnja 2004); potpredsjednik Eduardo STEIN Barillas, predsjednik države je ujedno i šef vlade Republike Guatemale, pripada stranci Velika Nacionalna Alijansa Guatemale (GANA). GDP per capita: 4.100 USD Rast gospodarstva: 2,1 % Nezaposlenost: 7,5 % Vojska: redovni vojni rok u trajanju 30 mjeseci, troškovi vojske godišnje oko 202 milijuna USD Granični sporovi: s Belizeom, gdje Guatemala traži južne dijelove te zemlje, Yucatan (povijesno) gdje Guatemala smatra da je Meksiko okupirao njezin teritorij.

drve}a” na jeziku Maja i Tolteka. Kada sam prvi puta ugledao Guatemalu iz zrakoplova doista sam i ja to pomislio. No, postoji i mi{ljenje da je ime uzeto iz Nahuatl izraza Quauhtitlan, {to zna~i “me|u drve}em”. Tre}e je mi{ljenje da se radio o Nahoa (meksi~kom) izrazu coactlmoctl-lan, {to zna~i “zemlja ptica koje jedu zmije”. I tijekom mog boravka u Guatemali, trajala je rasprava o {panjolskom aspektu imena zemlje, jer dio imena “mala”, na {panjolskome zna~i doslovce – lo{a! Zato postoji gra|anska inicijativa da zemlja promijeni ime u primjerice Guatelinda, Guatebella, dakle, s nastavcima koji ozna~avaju ljepotu. No, bez obzira na ime, Guatemala ima svoje te{ko}e i probleme, ali i ljepotu, dobrotu stanovnika i o~uvanost prirode na kojoj bi joj pozavidjele mnoge bogatije i razvijenije zemlje.

Gospodarstvo Guatemale
Najve}i posao u Guatemali je izvoz kave. Najve}i dio kave uzgaja se na padinama okrenutim Pacifiku, u pokrajini Alta Verapaz. Guatemala izvozi i {e}er, pamuk, cvije}e, prirodnu gumi i banane. Oko 50 % radne snage radi u poljoprivredi. U turizmu radi 35 % radnika, dok industrija ima samo 15 % radne snage. Guatemala ekonomski trpi pridjev “banana republika”, {to govori da je ekonomija ovisna o nekoliko kultura, da je zemlja podijeljena nejednako, te da je glavni grad velika glava nasa|ena na si}u{no tijelo provincije. A sve to i nama u Hrvatskoj zvu~i poznato…

^arobni krug Guatemalom

189

Jezici u Guatemali
Živi jezici Guatemale: achi, akateko, awakateko, chorti, chuj, garifuna, itza, ixil, jakalteko, kaqchikel, kiche, mam, maya, poqomam, qanjobal, qeqchi, sakalputeko, sipakapense, tacanec, tektiteko, tzutujil, uspanteko, {panjolski. Mrtvi jezici: chicomuceltec (govori ga jo{ samo 100 ljudi, varijanta kaqchikel), xinca.

Dobitnici Nobelove nagrade
Guatemala se ponosi s ~ak dvije Nobelove nagrade: 1967. godine za knji`evnost ju je dobio Miguel Angel Asturias, a 1992. godine za mir je dodijeljena Rigoberti Menchu. Asturias u svojim djelima kombinira majanski misticizam i socijalnu anga`iranost. Diplomirao je pravo 1923. godine, no odmah nakon toga preselio se u Pariz gdje zavr{ava etnologiju na Sorboni. Do{ao je pod utjecaj Andre Bretona. Djelo iz 1930. godine “Legende o Guatemali” skre}u pozornost na njegov rad. Potom se Asturias vratio u Guatemalu gdje 1936. objavljuje “Sonete”. Od 1946. go- Miguel Angel Asturias dobitnik dine karijerni je diplomat i slu`buje u zemljama Nobelove nagrade za knji`evnost (1967) Centralne i Ju`ne Amerike. Upravo u to vrijeme, 1946. izlazi njegovo ~uveno djelo “Gospodin predsjednik”, roman u kojem portretira Manuela Estradu Cabreru, guatemalskog diktatora. Ve} 1949. objavljuje “Ljude kukuruza”, roman koji se smatra njegovim remek-djelom. U njemu Asturias opisuje `ivot Indiosa, a jednako tako je i sa njegovim sljede}im djelima, trilogijom romana “Ciklon” (1950), “Zeleni papa” (1954) i “O~i protjeranih”. Od 1966. do 1970. Asturias je bio guatemalski ambasador u Parizu, gdje je i nastavio `ivjeti. Životna pri~a Rigoberte Menchu puno je te`a od Asturiasove. Ro|ena je 1959. u selja~koj indijanskoj obitelji koja je pripadala Quiche grani obitelji majanskih plemena. Kroz katoli~ku crkvu uklju~ila se u socijalni pokret i ve} je kao tinejd`erka bila poznata kao borac za prava `ena. Njen otac Vicente uhi}ivan je i mu~en kao podupiratelj gerile, te je vrlo rano pristupio Odboru selja~ke unije (CUC), napred-

Rigoberta Menchu dobitnica Nobelove nagrade za mir (1962)

190

Mladen Postru`nik

nja~koj organizaciji seljaka. Nakon {to je i Rigoberta pristupila organizaciji u dvije godine gubi oca i brata, koje ubijaju snage sigurnosti, a potom i majku koja je umrla na mu~enju. Po~etkom osamdesetih Rigoberta Menchu toliko je aktivna u otporu re`imu da mora napustiti zemlju. U Meksiku organizira opoziciju i 1983. objavljena je i knjiga o njezinom `ivotu i politi~kim stavovima pod naslovom “Ja, Rigoberta Menchu”. Sredinom osamdesetih Rigoberta je glavna junakinja dokumentarca o stradanjima majanskog naroda pod naslovom “Kad se planine zatresu”. Neprekidna borba za prava indijanaca skrenula je svjetsku pozornost na njezin rad. Ona je me|u prvima u svijetu afirmirala ideju etni~ke i kulturne pomirbe, te je osim Nobelove nagrade dobila niz presti`nih nagrada za svoj rad.

Odjeci Guatemale
I nakon putovanja ostali smo u kontaktu s nekim ljudima koje smo upoznali. Posebice onda kada je Guatemala do{la na naslovnice “zahvaljuju}i” orkanu Stan, koji je ostavio u ovoj zemlji oko 500 `rtava. Iz tih se kontakata ra|a ideja o pomnijem obilasku Guatemale, gdje bismo jo{ `eljeli vidjeti Tikal i sjeverne pra{ume, luku Puerto Barrios, jezero Atitlan, te jo{ neka kultna mjesta koje nudi Guatemala. Skoro dvostruko ve}a od Hrvatske, bogata povije{}u i dobrim ljudima, Guatemala svakako zove putnike. Zato i preporuka: ako planirate neko ve}e putovanje i imate dovoljno novca za skupe letove, razmotrite posjet ovoj zemlji. Ne}ete pogrije{iti. I na kraju va`na napomena: Guatemala je jedina zemlja Centralne Amerike koja od hrvatskih dr`avljana ne tra`i vizu! Neke od ostalih zemalja u ovom dijelu svijeta, poput Costarice, ~ak tra`e i depozit od 1 500 USD. I zato poruka na{em Ministarstvu vanjskih poslova: nije ulazak u EU jedino na ~emu se treba raditi, ve} nositeljima hrvatske putovnice treba osigurati lak{i pristup mnogim zemljama.

ARHITEKTURA

Zdenko Dija~i}∗ HRVATSKI DOM U KARLOVCU
Hrvatski dom danas
Stojim pred zgradom Hrvatskog doma u Karlovcu, a pri tome mi prolaze razli~ite misli o zgradi koja nema odgovaraju}i polo`aj i tretman s obzirom na postanak i ulogu koju zaslu`uje.

Zgrada djeluje tu`no i napu{teno!
Malo ljudi razumije zna~aj Hrvatskog doma, temeljne ideje gimnasti~kog dru{tva “Hrvatski sokol”, kulturne ba{tine, povezanosti ideje Prosvjetnih ognji{ta i projektanta gra|evine, arhitekte Aleksandra Freudenreicha. Obljetnice 80 godina projekta Hrvatskog doma (1924, 1926 - 2004) i 40 godina smrti arhitekte Aleksandra Freudenreicha (1974-2004) projektanta gra|evine, protekle su tako|er bez adekvatnih manifestacija.

Hrvatski dom i “Hrvatski sokol”
Po~etak ideje gradnje gra|evine za potrebe gimnasti~kog dru{tva kao izraz hrvatske nacionalne svijesti nastaje u karlova~kom gimnasti~kom dru{tvu “Hrvatski sokol”. Dru{tvo je pod prijetnjom zabrane 1922. godine moralo promijeniti naziv u “Pokupski sokol” jer nije smjelo imati naziv hrvatski !

UPRAVNI ODBOR “HRVATSKOG SOKOLA” U KARLOVCU (8. 12. 1929) STOJE: Alfons Ratkovi}, Nikola Mil~i}, Hinko Karl, Rudolf Bäuerle, Ivan Drganc, Milan Tomljenovi}, Fritz Katzler, Dragutin Ro`man, Andrija Rastovski SJEDE: Pavao Rastovski, Mane Bilovi}, dr. Josip Ro`man, Vladimir Bogovi}, Rudolf Kiseljak, Nikola pl. Vu~eti}, Dragica Zembi}, Vatroslav Prahi}

* Zdenko Dija~i}, ro|en je 1950. u Zagrebu. Od 1956. `ivi u Karlovcu. Po zanimanju je gra|evinski tehni~ar visokogradnje. Vodi vlastito trgova~ko dru{tvo ADI-projekt, koje je osnovao u Karlovcu 1985. godine.

192
Rad gimnasti~kog dru{tva “Hrvatski sokol” vi{e je puta zabranjivan. Dru{tvo unato~ tome radi dalje! Usprkos svim neda}ama, 1924. godine osniva se “Dru{tvo za izgradnju Hrvatskog doma”.

Zdenko Dija~i}

Odbor za izgradnju predvo|en je Hrvatskom selja~kom strankom (HSS).

ODBOR ZA IZGRADNJU “HRVATSKOG DOMA” SJEDE: J. Prahi}, ing. M. Mari}, J. Babi}, J. Vine, M. Lattinger II. RED: D. Oki~i}, A. Voki}, M. Tomljenovi}, F. Jakopovi}, J. Matasi}, F. Kova~evi}, V. Mocnaj III. RED: M. Zelenika, Z. Berkovi}, S. Ili}, Z. Tyrolt, M. Bilovi}, R. Mühllstein

Odabrana je lokacija budu}e gra|evine, u Kurel~evoj ulici gdje je jedan dio zemlji{ta dobiven na poklon a drugi je kupljen da bi se dobila dovoljno velika gra|evinska ~estica za gradnju budu}e gra|evine Hrvatskog doma, u neposrednoj blizini Dje~a~ke {kole (dana{nja O[ „Dragojla Jarnevi}“) kraj koje se nalazilo ljetno vje`bali{te. Da bi bili {to bli`e budu}em Domu, ~lanovi “Hrvatskog sokola” uredili su garderobe i dvoranu za potrebe gimnasti~kog dru{tva u prizemnici u Kurel~evoj ulici iz koje su djelovali do 1929. godine. Ova prizemnica kori{tena je kasnije i u druge namjene, a potpuno nepotrebno, sru{ena je 1962. godine. Nakon Ante Or{ani}a na ~elo dru{tva do{ao je Rudolf Bäuerle, poznati karlova~ki {porta{ i trgovac. Gradnja gra|evine Hrvatskog doma je po~ela 1927. godine i trajala je sve do 1932. godine, kada je sve~ano otvorena. Gradnja je uz sve probleme trajala samo 5 godina. Pri tome treba imati na umu da nikakve pomo}i sa strane nije bilo. ^lanovi odbora Dru{tva za izgradnju Hrvatskog doma mijenjali su se tijekom godina. Na slici su prikazani ~lanovi u godini otvorenja Doma ( 1932. godina).

Dom se po~eo koristiti i prije samog po~etka.
Odbor za izgradnju Doma nastavio je djelovati sve do 1941. godine kada je prekinuta svaka dalja aktivnost uslijed ratnih aktivnosti, a Hrvatski dom dovr{en je u svojoj A fazi ozna~enoj u projektnom rje{enju.

Hrvatski dom u Karlovcu

193

Prvih 13 godina, od otvorenja 1932. godine pa do po~etka II. svjetskog rata 1941. godine, Hrvatski dom je sjao u svojoj ljepoti i slu`io za zadovoljavanje kulturnih, zabavnih, {portskih i gospodarskih aktivnosti grada Karlovca kao {to su to i graditelji zamislili. Poznate su bile zabavne priredbe, a odr`avale su se i obrtni~ke izlo`be. A onda je, punih 50 godina, Hrvatski dom kori{ten bez odgovaraju}eg vo|enja i odr`avanja, oduzet ljudima koji su ga stvorili i nisu imali mogu}nosti organizirano ga koristiti. U gra|evini se sve zaustavilo kao na dan sve~anog otvaranja, cijelo to vrijeme, dakle pola stolje}a, nije se ni{ta mijenjalo ili obnavljalo! U 1993. godini slika Doma je porazna. Hrvatski dom je do~ekao novu hrvatsku dr`avu devastiran, potpuno bez opreme, pregra|ivan bez smisla i planova, nestru~no. I opet se stvara 1993. godine novi odbor, ali sada za obnovu Hrvatskog doma, slijednik onog odbora iz 1941. godine. Opet je HSS dala prva inicijativu za spas Doma, jer kao moralni i pravni slijednik pola`e vlasni~ko pravo na Dom. Paradoksalno, ali situacija za te ljude 1993., godine, u novoj hrvatskoj dr`avi, nije nimalo bolja od one 1929. godine, jer uslijed propisa koji su na snazi “dom se daje njima na kori{tenje na 99 godina”. Privremena situacija se protegla do danas 2006. kada je situacija identi~na! Svaki komentar je suvi{an.

ODBOR DRU[TVA ZA IZGRADNJU “HRVATSKOG DOMA” (14. 9. 1932) SJEDE S LIJEVA NA DESNO: g|a Kvaternik, gg. Nikola pl. Vu~eti} (trgovac i za~asni predsjednik), Rudo Bäuerle (trgovac, predsjednik), ~.o. Gjuro Benceti} (gvardijan samostana, potpredsjednik), g|ica Bäuerle STOJE: Hinko Karl (~inovnik gradske munjare i kapetan u ostavci), Rudo Kiseljak (postolarski obrtnik), Vatroslav Prahi} (mehani~ar), Leo Latinger (trg. pomo}nik), dr. Niko Matani} (odvjetnik), Nikola Mil~i} (Kolar), Vlado Simi} (trg. pomo}nik), Janko Golub (postolar) i Mane Bilovi} (~inovnik gradske munjare i tajnik Dru{tva)

Hrvatski dom, veza ideje Prosvjetnih ognji{ta
Gra|evina Hrvatskog doma projektirana je 1924. godine kao jedan od stupova kulture budu}e hrvatske dr`ave. Sagra|ena u periodu 1926-1932. godine, planski, u doba kada je hrvatski ~ovjek te`io svojoj samobitnosti.

194

Zdenko Dija~i}

Hrvatski dom sagra|en je u programu izgradnje kulturnih ustanova, prosvjetnih ustanova ili Prosvjetnih ognji{ta. Poklopila se ideja Prosvjetnih ognji{ta i ideja izgradnje Doma, s najboljim programom i ljudima. Nema te pote{ko}e ni zapreke koju zaneseni rodoljubi ne bi tada savladali. Projekt izgradnje zgotovljen je u gotovo 5 godina!
HRVATSKI DOM U KARLOVCU Osnovali: Freudenreich i Deustch, arhitekti i graditelji, Zagreb. Godine 1926. Mjerilo oko 1 : 500

Tada se stvaralo ni iz ~ega. Mo`e se samo pretpostaviti kako je bilo te{ko prikupiti sredstva za tako veliku gra|evinu i prema dana{njim mjerilima. Snaga tada{njeg gospodarstva, a i pojedinaca bila je mala. U programu Prosvjetnih ognji{ta izgra|eno je tridesetak gra|evina s dvoranama razli~ite veli~ine na prostoru onda{nje Hrvatske. Za svaku lokaciju napravljena je studija strogo prema naputcima iz knjige-priru~nika Prosvjetna ognji{ta. Ideji i gradnji Hrvatskog doma u Karlovcu pri{lo se vrlo ozbiljno, o ~emu govori odabir arhitekte projektanta i izvoditelja radova. Pri tome se nije moglo zaobi}i Aleksandra Freudenreicha, legendu u podru~ju izgradnje kulturnih ustanova, za~etnika ideje o prosvjetnim ognji{tima, ro|enog u obitelji poznatih kazali{nih glumaca i umjetnika. Obiteljska pripadnost kulturi, posebice kazali{tu i pozornici odrazila se na ~itav njegov `ivot i djelo. Dobro poznavanje potreba glume, glumi{ta i kazali{nih dvorana, a tako|er i njegov `ivotni poziv arhitekte proizveo je knjigu-priru~nik u kojoj se sve to stapa u jednu cjelinu, a koja ima naziv Prosvjetna ognji{ta. Velika je sre}a i dobit za grad i kulturnu ba{tinu imati ovako vrijednu gra|evinu. Popis radova projektanta Aleksandra Freudenreicha impresivan je. U kratkom vremenskom roku ( 15-ak godina) izradio je projekte za velik broj gra|evina, napisao je vi{e knjiga i sudjelovao u umjetni~kom radu u kazali{tu.

Hrvatski dom u Karlovcu

195

Osim knjige–priru~nika Prosvjetna ognji{ta napisao je:
-Kazali{te za narod (Zagreb !940) -Narod gradi na ogoljenom krasu (Zagreb-Beograd 1962), -Kako narod gradi na podru~ju Hrvatske (Zagreb 1972) - ~lanak: Rekonstrukcija starog kazali{ta na Markovom trgu (Kaz. almanah, 1972) i stru~ni priru~nik za glumce Gluma. Knjiga - priru~nik Prosvjetna ognji{ta Aleksandra Freudenreicha Knjiga – priru~nik Prosvjetna ognji{ta, priru~nik za poticanje na gra|enje, osnivanje i izgradnju dru{tvenih domova s dvoranama u Hrvatsko, izdalo je Ministarstvo Narodne Prosvjete, Glavno ravnateljstvo za ob}enarodno prosvjetljivanje u Zagrebu, kolovoz 1943. godine. Priru~nik ovakvog tipa (1943. godine) nije postojao u Europi! Po na~inu prezentacije podsje}a na neke druge priru~nike za arhitekte izdane pedesetih i {ezdesetih godina, od kojih se neki u upotrebi i danas. Priru~nik je pisan stru~no, bogato je ilustriran s brojnim primjerima izgra|enih gra|evina i tehni~kim detaljima. Ima 350 stranica i 16 poglavlja. Upute su vrlo precizne o zadatcima, ciljevima, postupku pri gra|enju ovih gra|evina vi{eg stupnja, koje bi trebale biti reprezentativne i udovoljavati najvi{im arhitektonsko-estetskim normama. Poglavlja i teme su: Do`ivljaj i prostor, Želje i stvarnost, Poticaj za gradnju, Tko da gradi prosvjetno ognji{te?, Gradili{te, Gra|evni razpored, Gospodarska osnova, Izgradnja, Slika privremenog pro~elja Foto [anti} Oblikovanje prosvjetnih ognji{ta, Opis prostorija, Gra|evni sastavi, Vrtovi, igrali{ta, vje`bali{ta i ljetne pozornice, O ustrojstvu dru{tva, Zadruge, dioni~ka dru{tva i zaklade, Osiguranje od po`arne {tete, Nacrti osnovanih ili izgra|enih zgrada s dvoranama u Hrvatskoj, Tuma~ uobi~ajenih stranih rije~i i stru~nih naziva. Knjiga je bila prvenstveno namijenjena svakom hrvatskom ~ovjeku koji se borio za kulturni napredak kao aktivist u akciji prikupljanja sredstava, politi~kim

196

Zdenko Dija~i}

Slika dvorane prema pozornici Foto [anti}

aktivistima, a tek zatim stru~nim radnicima. To govori o visokom nivou koji se o~ekivao od graditelja i gra|evina. U knjizi su opisani tehni~ki uvjeti koje gra|evine moraju ispuniti u pogledu tehni~ke opremljenosti, instalacija, prostora i prostorija. I za onda{nje prilike gra|evine su bile opremljene instalacijama i opremom koje su bile sam vrh tehni~kih dostignu}a. Nije to bila tehni~ka kruta shema, jer i sama zamisao kulturnih ognji{ta je fleksibilnost, nema izvedena dva ista objekta. Neki objekti su izvedeni novi, a neki su bili postoje}e rekonstruirane gra|evine. I kod njih su postignuti visoki standardi i bez obzira na neke lokacije koje su bile vrlo zahtjevne. Objekti su projektirani i izvo|eni prema mjesnim potrebama s principima i smjernicama iz knjige. Vodilo se ra~una i o re|enju okoli{a i o polo`aju gra|evine u gradu u kojem se gradila gra|evina, tako da su sve gra|evine na vrlo vrijednim lokacijama. Interesantan je financijsko-ekonomski dio u kojem se opisuju na~ini kako pristupiti gradnji stru~no i kakvu sve dokumentaciju treba imati da bi se gradnja dovr{ila bez problema. Prikazana je i pravna komponenta pristupa rje{avanja imovinskih odnosa koja je aktualna i danas, u ure|enju vlasni~kih odnosa. Takav ozbiljan pristup i nivo je na kraju i rezultirao velikom broju izgra|enih kulturnih ustanova ili prosvjetnih ognji{ta u kratkom vremenskom roku.

Hrvatski dom u Karlovcu

197

Fasciniraju primjeri izra~una sluhovitosti (akustike) u dvorani, rasvjete, zagrijavanja i provjetravanja prostora, izra~uni potrebnih povr{ina za odre|ene namjene i sli~no.

Prosvjetno ognji{te Hrvatski dom u Karlovcu
Prosvjetno ognji{te, {to je to? Jedno od njih, u Karlovcu, je Hrvatski dom! Gra|evina koja ima preko 80 godina nastala je na crta}em stolu arhitekta Aleksandra Freudenreicha, a izgra|ena pod vodstvom kolege arhitekta Pavla Deutscha. Opis lokacije Hrvatskog doma u Karlovcu po Aleksandru Freudenreichu (citat): „Hrvatski dom u Karlovcu smje{ten je na velikom prostoru kao samostojna gra|evina, i to na jednom dijelu velikog gra|evinskog sklopa (bloka). Ljetno je igrali{te u krasnoj grabrovoj {umici. Od osnove, koja je izra|ena za kona~nu izgradnju doma, izveden je samo dio “A” s velikom dvoranom, pozornicom, presvla~ionicom za vje`ba~e i sl. Drugi dio “B” imao se naknadno izgraditi s prostranim predvorjem, stubi{tima, prostorom za pohranu odje}e i muzejom. Tre}i i ~etvrti dio “C” i “D” imali su se izraditi kasnije s raznim dru{tvenim prostorijama, pokusnim dvoranama i restauracijom. Do danas (1943) nije do{lo do izgradnje drugog, tre}eg i ~etvrtog dijela. Gradili{te je posve nepravilnog oblika. S jedne strane ome|eno `eljezni~kom prugom, s druge cestom, a s tre}e susjednom {kolom, koja se slu`i ljetnim vje`bali{tem i dvoranom u svrhu tjelovje`be. Igrali{ta su razdijeljena tako da su pristupa~na iz razli~itih presvla~ionica te se mo`e istodobno vje`bati na glavnom velikom vje`bali{tu, na sabirali{tu za vje`ba~e tenis igrali{tu i na dje~jem igrali{tu.“

Hrvatski dom danas
Otada do danas promijenilo se mnogo toga. Lokacija Hrvatskog doma tada je bila na rubu gradske jezgre, a danas je gotovo u centru! [ume grabova nema, `eljezni~ke pruge tako|er nema, sagra|ena je jo{ jedna {kola u me|uprostoru, tako da je ideja o izgradnji sportskih sadr`aja naru{ena, ali i dalje interesantna, jer je zgrada Hrvatskog doma zapravo prvenstveno predvi|ena za gimnasti~ke potrebe.Vjerojatno je da planirane dogradnje kroz faze B, C i D vi{e ne}e biti, ali to ne zna~i da upotreba gra|evine ne bi trebala biti ~e{}a, naro~ito u prigodama kada se prire|uju manifestacije za koje je i predvi|ena.

198 Prosvjetno ognji{te je i „Zorin-dom“ u Karlovcu

Zdenko Dija~i}

Jo{ jedna gra|evina (druga) koja je slu`ila sli~nim namjenama, a svrstana je u istu grupu je „Zorin-dom“ u Karlovcu, sagra|en ranije za potrebe pjeva~kog dru{tva „Zora“ (1892 god. graditelj Carnelutti).

A. FREUDENREICH, zgrada Matice hrvatskih obrtnika u Zagrebu

Aleksandar Freudenreich arhitekt – autor i projektant Hrvatskog doma
Ro|en je u Zagrebu 1892. godine u poznatoj obitelji glumaca i umjetnika. Zavr{io je srednju graditeljsku {kolu u Zagrebu 1911. godine. Od 1911-1913. radi kod graditelja L. Klade i [tefana, a kasnije ima vlastiti atelje. Ovla{teni graditelj postao je 1919 godine. Od 1923. godine sura|uje s kolegom arhitektom Pavlom Deutschom. Od 1926-1930. godine polazio je Arhitektonski odjel Umjetni~ke akademije u klasi arhitekta Drage Iblera.

Hrvatski dom u Karlovcu

199

Projektirao je dvorane Hrvatskih kulturnih domova:
- Dvorane Hrvatskih kulturnih domova u Vukovaru (1919), - Karlovcu (1926), - Đakovu ( 1927), - Gare{nici (1927), - Metkovi}u, - Petrinji, - Podravskoj Slatini, - Li~kom Osiku, - Krapini, - Ivani} Gradu, - Kri`u, - Horvatima, - [kolu u Velom Varo{u u Splitu.

U Zagrebu je projektirao javne zgrade:
- Izraelitsku bogo{tovnu op}inu u Petrinjskoj 7 (1929), - Maticu hrvatskih obrtnika u Ilici 49 (sa Z. Po`gajem), - hotel „Astoria“ u Petrinjskoj 7 (1938),

Projektirao je stambene zgrade:
- u Gunduli}evoj 38 (1927) - De`manovoj 9 (1928) - Kri`ani}evoj 13 (1928) - Vi{eslavovoj 4 (1928) - Marti}evoj 20 (1929) i 41 (1931) - Bauerovoj 17 (1930) - Ribnjaku 4 (1928) - Hebrangovoj 25 (1930) - Kraji{koj 15 (1930) - Pod zidom 6,8,10 (1930-31) - De`eli}evu prilazu 20 (1931) - Gajeva 2b (1933) Obiteljske ku}e u Bosanskoj 15 i 30 (1928)

U suradnji s Pavlom Deutschom sudjeluje na javnim natje~ajima:
- za Banovinsku pala~u u Splitu (1931), - zgradu gradskih poduze}a u Zagrebu (1931), - Prvu hrvatsku {tedionicu u Dubrovniku.

Nakon Drugoga svjetskog rata, 1945. obnavlja:
- kazali{te u Vara`dinu, etnografski muzej u Zagrebu.

200

Zdenko Dija~i}

Osim arhitekturom bavio se i kazali{nim radom, organizirao kazali{ni amaterizam u Hrvatskoj, Osnovao je Maticu hrvatskih kazali{nih dobrovoljaca, Godine 1940-41. bio je intendant HNK u Zagrebu Umro je u Zagrebu 1974. godine.

Pavao Deutsch arhitekt – graditelj Hrvatskog doma u Karlovcu
Ro|en je u Zagrebu 1897. godine, zavr{io je visoku tehni~ku {kolu u Be~u, doktorirao na Tehni~kom fakultetu u Zagrebu. Primjer da arhitekta bude ujedno i graditelj potvr|uju da izvoditelj treba biti visokoobrazovan da bi dosljedno sproveo ideje prezentirane u projektu. I upravo ta sprega dobrog projektanta i dobrog izvoditelja dala je dobre rezultate. Njegov `ivot i rad usko je povezan sa Aleksandrom Freudenreichom, s kojim je sudjelovao na natje~aju za Banovinsku bolnicu u Splitu (1931), pala~u Prve hrvatske {tedionice u Dubrovniku, osnovnu {kolu u Sarajevu, Zgradu gradskih poduze}a u Zagrebu, te javne i stambene zgrade, osnovnu {kolu u Velom Varo{u u Splitu, Hrvatski dom u Karlovcu, Đakovu te zgrade u Petrinjskoj 7, Trgu Burze 4, Bosanskoj ulici 24, Ilici 54, hotel „Astoria“ u Petrinjskoj 7 u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 1948. godine.

Hrvatski dom sutra
Razumljiv je napor Hrvatske selja~ke stranke da pokrene obnovu Hrvatskog doma, lu~ u mraku proteklih godina, jer se tek danas vidi koliko je jak bio natpis metalnim slovima na pro~elju “HRVATSKI DOM”, a kojega nitko nije moga i nije se usudio ukloniti. Ni idejnog tvorca Hrvatskog doma, projektanta Aleksandra Freudenreicha nitko nije uklonio i nije se usudio ukloniti iz onda{njeg Ministarstva prosvjete NDH 1943. godine u jeku II. svjetskog rata, ~ija je knjiga Prosvjetna ognji{ta bila priru~nik za izgradnju kulturnih ustanova, a ni kao intendanta HNK, iako je bio Židov... To govori o snazi ideja ljudi i programa koji su pre`ivjeli sve ku{nje godinama i ostali do danas na ponos svih slobodoumnih ljudi grada Karlovca. Umjesto zaklju~ka, Hrvatski dom hitno predati vlasniku koji ga treba rekonstruirati prema izvornim na~elima i {to prije pustiti u uporabu jer je potreba za ovim tipom kulturne ustanove velika.

Dubravko Halovani} MUZEJSKA ZBIRKA NAORUŽANJA DOMOVINSKOG RATA NA TURNJU
Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata polako, ali sigurno izrasta u prostoru stare austrijske vojarne na Turnju u novi i zanimljiv sadr`aj turisti~ke ponude grada Karlovca i Karlova~ke `upanije. Trenutno se na prostoru kruga vojarne nalazi 14 trodimenzionalnih eksponata borbene tehnike i 5 vrsta eksponata fortifikacija. Od po~etka otvaranja ove zbirke, 25. lipnja 2002. godine, do dana{njih dana, neslu`beno vodimo evidenciju posjeta i pretpostavljamo kako je bilo vi{e od 80 000 posjetitelja na ovom prostoru. Naime, gotovo svakodnevno se zaustave brojni turisti, putnici, |a~ke ekskurzije i znati`eljnici te posjete ovaj prostor.

Povijesni i vojni spomenik grada
Povijest Turnja na rijeci Korani stara je koliko i `ivot grada Karlovca. Grade ga vojne vlasti upravo zbog karlova~ke utvrde, a u cilju o~uvanja mostova preko rijeke Korane i Mre`nice, kako bi bio predstra`no osiguranje ju`nog prilaza gradu, uz zapre~avanje prodora osmanlijskih osvaja~a s Istoka. Ve} tijekom 1580. godine, kada je u punom zamahu izgradnja tvr|ave i novog vojnog grada pod Starim gradom Dubovcem, u sutoku rijeka Kupe i Korane, vojne vlasti tra`e lokaciju za izgradnju predstra`e na rijeci Korani. Ta izabrana lokacija je dana{nji Turanj. Gradnja na{ega Turnja po~inje ljeti 1581, a dovr{ava se u prolje}e 1582. godine. Podiglo ga je karlova~ko gra|evno povjerenstvo kojem je na ~elu bio graditelj karlova~ke tvr|ave – Martin Gambon. Taj prvi objekt u obliku tornja, zapravo je drveni ~ardak podignut na podnici koju su nosila visoka hrastova debla nabijena u zemlju. Pretpostavlja se da je mjesto toga tornja – ~ardaka bilo na prostoru dana{nje ru{evne katnice, najstarije i najvrednije zgrade na Turnju. Iz oblika ovog objekta, najvjerojatnije i ime ovom prostoru – Turanj. Oko ~ardaka su bile iskopane za{titne grabe, a na nasipu nabijena jo{ i drvena ograda. Dakle, tu je bila dobro utvr|ena i za{ti}ena posada kraji{nika – grani~ara sa zada}om o~uvanja ju`nog prilaza gradu Karlovcu.

202

Dubravko Halovani}

Detalj Turnja na zemljovidu iz 1744. godine

Prema crte`u vojnog in`enjera M. A. Weissa iz 1729. godine, kao drvenu gra|evinu, kvadrati~nog tlocrta, podignutu na kat, ~ije podnice nose hrastove grede, a debla nabijena u zemlju. Uz tu su zgradu kraji{ke vojne vlasti dogradile jo{ neke pomo}ne vojne objekte isto od drvene gra|e. Takav Turanj bio je sjedi{te turanjske kraji{ke kapetanije sve do 1746. godine, kada je kraji{kim vojnim reformama bio uklju~en u podru~je zapovijedanja slunjske pukovnije. U to vrijeme na Turnju je kapetanija kojom zapovijedaju bra}a Kri`ani}i, pa se i prostor tada naziva “Kri`ani} Turanj”. Mirnije razdoblje ovog prostora po~inje nakon utvr|ivanja nove granice s Osmanlijskim Carstvom temeljem mirovnog ugovora sklopljenog u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Tada je granica pomaknuta na rijeku Unu, daleko od Karlovca, a grani~na utvrda postaje tvr|ava Slunj. Karlovac i Turanj dobivaju drugu strate{ku namjenu. Turanj ostaje u posjedu vojnih vlasti, a prema novoj strategiji obrane i novom ustroju Vojne krajine, postaje logisti~ka baza karlova~kog generalata. Tu je 1791. godine ustrojena kraji{ka manufaktura proizvodnje sukna za vojne potrebe, a malo ni`e na rijeci Korani podignuta je tvornica 1793. godine, za preradu ko`e i podmirenje kraji{kih potreba. Ova najstarija “vojna industrija” ovoga prostora zami{ljena i ure|ena na Turnju, nije bila duga vijeka, jer nije mogla konkurirati jeftinijim proizvodima za opskrbu redovne kraji{ke vojske. Tako Turanj iz funkcije grani~ne stra`e prerasta u slu`bu logisti~kih vojnih potreba, a drveni objekti se zamjenjuju novim zidanim zgradama. Ove zgrade koje i danas stoje, te{ko devastirane u razdoblju Domovinskog rata, potje~u iz 1795. godine, nakon zatvaranja vojne manufakture i vojne proizvodnje. Objekti ostaju u slu`bi vojnih potreba, najprije kao stanovi za zapovjednike slunjske pukovnije koja je razmje{tena u ovom prostoru, a zatim se preure|uju za ma-

Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju

203

temati~ku {kolu gdje se {koluju ~asnici slunjske i ogulinske pukovnije. Uz vojne objekte doseljavaju se i ostali slobodni gra|ani pa Turanj poprima obilje`ja naselja, jer se grade ku}e. Po razvoja~enju kraji{kog vojnog sustava, Turanj ostaje u naslje|u vojnih namjena i vojski, sve do Domovinskog rata. Vojne zgrade na ovom prostoru, koje i danas tu stoje, iako te{ko o{te}ene, najvredniji su sa~uvani spomenik kraji{kog vojnog graditeljstva i vjerojatno jedini gra|evni objekt koji bi zbog povijesnih i spomeni~kih razloga bilo potrebno sa~uvati. Prema povijesnim izvorima, ove zgrade su obnovljene 1879. godine, a trenutno su devastirane. Turanj je, dakle, izuzetan povijesni dio grada Karlovca i dio vojne povijesti Vojne krajine na ovim prostorima.

Kratka povijest nastanka Zbirke
Prva izlo`ba u ovom na{em prostoru s tematikom rata koju sam sa suradnicima organizirao, bila je postavljena u vjeronau~noj dvorani `upne crkve sv. Franje Ksaverskog na [var~i, od 20. do 28. travnja 1992. godine, gdje su bile prezentirane fotografije sa crte boji{nice uz predo~en materijal minsko–eksplozivnih sredstava koja su padala po nama i na{im ku}ama. Izlo`ba je nosila naziv “Razapeta Hrvatska – razapeti Karlovac”, a bila je prire|ena za Uskrs i sje}anja na doga|aje od Uskrsa 1991. do Uskrsa 1992. godine. Priredili su je : vl~. Ferdinand Vra`i}, Josip Horvat, Slavko Balen i ja, a otvorio tada{nji zapovjednik 4. operativne zone Karlovac, brigadir Izidor ^e{njaj. Izlo`ba je bila vrlo zapa`ena i dobro primljena. U vrijeme obna{anja du`nosti na~elnika pje{a{tva u Zbornom podru~ju Karlovac, (ZP Klc.), 1993. godine, vr{io se preustroj HV-a i puno je vojnika demobilizirano, a njihovo je naoru`anje slagano u skladi{ta. Od tada{njeg zapovjednika ZP-a, brigadira Pavla Miljavca, i Sto`era, dobio sam zada}u obilaska skladi{nih prostora i odabira pje{a~kog naoru`anja za daljnju uporabu i otpis neispravnog, o{te}enog i nekompletnog naoru`anja. Ve} u prvih nekoliko pregleda uo~io sam nekoliko zanimljivih improvizacija i prerada raznog pje{a~kog oru`ja koje je trebalo baciti u otpad i uni{titi. To me je potaklo na razmi{ljanje i osmi{ljavanje prenamjene takvog naoru`anja, jer mi ga je jednostavno bilo `ao odbaciti. Takve sam “inovacije” po~eo sakupljati i odlagati najprije u svojem uredu, a kad se zbirka pove}ala, uskladi{tio sam to u jednom skladi{tu. Naravno, nisam mogao sve spasiti, ali jedan manji i najinteresantniji dio je i danas sa~uvan. U vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja” bio sam na ogulinskom smjeru napada na{eg ZP-a a prilikom obilaska pojedinih postrojbi u tijeku i nakon operacije, pronalazio sam i donosio u svoj ured ostavljeno naoru`anje neprijateljskih vojnika. Manji dio takvog pje{a~kog naoru`anja sam pospremio u “svoje” skladi{te, a ostalo naoru`anje sam predao u skladi{te, tada 304. logisti~ke brigade ZP-a. Nekako, u to vrijeme sam do{ao i na ideju stvaranja zbirke naoru`anja, ne samo pje{a~kog ve} i drugog, a pojedini kolege su to shvatili vrlo ozbiljno pa su mi donosili raznu vojnu opremu i materijalno tehni~ka sredstva, za - kako

204

Dubravko Halovani}

su govorili “na{ ratni muzej”. Raspolagao sam sa zapa`enom koli~inom naoru`anja, minsko-eksplozivnog materijala i vojne opreme, pa je ve}a izlo`ba tih sredstava i ratne fotografije prire|ena u Dje~joj {tedionici “Latica” u Radi}evoj ulici, od 19. do 26. listopada 1995. godine, a povodom 4. obljetnice 4.OZ i ZP Klc. Izlo`bu su priredili: Dinko Neskusil, Ivica Se~en, Slavko Balen i ja, a sve~ano ju je otvorio na~elnik sto`era ZP Karlovac, sto`erni brigadir Ivan Polovi}. Izlo`ba je bila vrlo dobro primljena i posje}ena od posjetitelja na ovom prostoru. S obzirom da sam sakupio, uz pomo} suradnika i prijatelja, vi{e od 300 komada raznog naoru`anja minsko-eksplozivnih sredstava i vojne opreme, po~eo sam sakupljati i ve}a otpisana i neispravna borbena sredstva kao {to su: topovi, tenkovi samohotke, vozila, baca~i i sl., a koja su bila otpisana iz operativne uporabe HV-a. Polako se po~eo javljati problem skladi{tenja i ~uvanja tih sredstava. Od 1997. do 2000. godine bio sam ~lan Gradskog poglavarstva zajedno sa dr. sc. Milanom Kruhekom, koji mi je pomogao staviti problematiku “Muzejske zbirke” na Dnevni red Poglavarstva. Rje{enjem Gradskog poglavarstva, klasa: 022-05/99-01/0011, ur. broj: 2133/01-01-01-99-11, od 8. srpnja 1999. godine ustrojen je “Odbor za ustrojavanje Muzeja na temu Domovinskog rata”. U po~asni odbor za formiranje stalnog postava Gradskog muzeja Karlovac, na temu Domovinskog rata imenuju se:

- gen. Pavao Miljavac, ministar obrane RH, - gen. Marijan Marekovi}, zapovjednik 1. ZP Karlovac, - st. brig. Dragutin Lovri}, zamjenik zapovj. 1. ZP. Karlovac, - dipl.ing. Branko Vukeli}, gradona~elnik grada Karlovca, - prof. Josip Zaborski, zamjenik gradona~elnika, - dipl.krim. Željko [an~i}, do`upan Karlova~ke `upanije, - prof. Katica Miholovi}, ravnateljica Dr`avnog arhiva u Karlovcu. U radni odbor imenuju se: - Dubravko Halovani}, brig. - Milan Kruhek, dr. sc. - Vi{nja Lasi}, prof. - Radovan Horvatin, dipl.ing. - Marinko Marinovi}, brig. - Sanda Stepinac, mr. sc. - Marinka Mu`ar, prof. - Dragutin Belavi}, dipl.ing.
Radni odbor je imao zada}u odre|enja sadr`aja i opsega postava te izrade muzeolo{ke koncepcije, {to je i ura|eno. Uradak je nosio naziv “Projekt Turanj”, a na njemu su radili: dr. sc. M. Kruhek, prof. V. Lasi}, d.i.a. R. Horvatin i ja. Po pitanju ustrojavanja ovog muzeja dalje se nije oti{lo, a ovaj Odbor i danas

Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju

205

postoji. Temeljem ovoga rje{enja zatra`io sam i dobio suglasnost za navedeni projekt od tada{njeg ministra obrane, Pavla Miljavca, tj. iz kabineta ministra, ur. broj: 512-01-01-99-899 od 1. travnja 1999. godine, za prikupljanje rashodovane i neuporabive vojne tehnike. Dopis je proslije|en na rje{avanje generalu Vladimiru Zagorcu i meni na pa`nju. Nakon osloba|anja privremeno zauzetog prostora, vojarna “Turanj” tone u zaborav i obrasta ju {ikara, trnje, korov, a prostor slu`i za deponiju otpada. U 1999. godini postrojbe HV (in`enjerije), sudjeluju na pru`anju pomo}i civilnim strukturama oko ra{~i{}avanja i sanacije objekata 5. i 6. kategorije na Turnju, a parkiranje tehnike bilo je u staroj vojarni. Koristimo ovu priliku i svaki slobodan stroj uklju~ujemo u ra{~i{}avanje vojarne. Tako je vojarna o~i{}ena od ostataka ru{evina o{te}enih objekata i raslinja, a povr{ina pripremljena za izlaganje prikupljene tehnike. Uz pomo} djelatnika odjela G-6 Zapovjedni{tva 1. ZP Klc. ura|ena je i prva multimedijalna prezentacija Muzejske zbirke na Turnju, koju smo prezentirali u O[ Turanj za Dan {kole 4. listopada 1999. godine. Dopisom gradona~elnika klasa: 02004/01-01/0157, ur. broj: 2133/01-01-01-01-1, od 16. svibnja 2001. godine, upu}ena je zamolba Vladinom uredu za dr`avnu imovinu oko rje{avanja vlasni{tva Izgled vojarne prije ure|enja vojarne “Turanj”, jer je MORH vojarnu proglasio neperspektivnom. Na ovu zamolbu Vladin ured pozitivno odgovara, i svojim dopisom, klasa: 940-01/01-01/04, ur. broj: 5042001, od 17 prosinca 2001. godine, dobivena je k.~. 293 K.O. Turanj, za potrebe grada Karlovca i Muzeja. No, do danas grad se nije upisao kao vlasnik ove ~estice. Promjenom lokalne vlasti u gradu Karlovcu 2001. godine, u ostvarenju muzejske zbirke aktivno mi poma`e Anika Mami}, predsjednica Gradskog vije}a grada Karlovca. Na sastanku kod gradona~elnika Bo`idara Johe, 21. svibnja 2002. godine, dogovoreno je postavljanje dijela trodimenzionalnih eksponata borbene tehnike na predvi|eni prostor u staroj Austrijskoj vojarni na Turnju. Zatra`eno je i dobiveno odobrenje od na~elnika Glavnog sto`era uz veliku pomo} tada{njeg pomo}nika ministra, generala Marijana Marekovi}a, za postavljanje ovih eksponata u vojarnu “Turanj”. Isto tako, svoju potporu ustrojavanju Muzejske zbirke, dala je i ministrica obrane RH, svojim dopisom, klasa: 900-01/01-01/2, ur.broj: 512-01-01-03-49, od 16. travnja 2003. godine, kao i Na~elnik Glavnog sto`era, svojim dopisom, klasa: 612-01/04-01/02, ur. broj: 512-06-01-04-2, od 27. travnja 2004. godine.

206

Dubravko Halovani}

Izabrano je 5 eksponata borbene tehnike, a to su: oklopni kamion “Sv. Juraj”, oklopni traktor “Stra{ko”, top haubica 152 mm M-37, izvidni~ki oklopni automobil BRDM-2, protuzrakoplovni top 94 mm M3A-1 i 2 vrste fortifikacija i to: 2 kom. betonskih tetraedara i 2 kom. metalnih kri`eva. Uz pomo} generala Marijana Marekovi}a iz MORH-a i brigadnog generala Josipa Stojkovi}a, zapovjednika tada{njeg 1. ZP Karlovac, uklju~ena je 303. log. br. iz Karlovca, te uz veliku pomo} i zalaganje vojnih majstora i tehnike, dovedena je odabrana tehnika u stanje za izlaganje (popravak, varenje, bojanje i dovla~enje na odabranu lokaciju). Iz Poglavarstva grada Ivan Mrzljak, uz pomo} gradskih Izgled vojarne nakon ure|enja tvrtki “^isto}a” i “Zelenilo”, priprema teren za izlaganje odabranih eksponata. Sve~ano otvaranje budu}eg Muzeja bilo je 25. lipnja 2002. godine, za Dan dr`avnosti. Iako su se neke tiskovine vrlo negativno o~itovale o postavljanju ovih trodimenzionalnih eksponata na prostoru vojarne “Turanj” za turisti~ku sezonu (“Jutarnji list”[tefi Juki}), ve} toga ljeta izlo`ene eksponate razgledalo je i obi{lo vi{e od 20 000 turista i znati`eljnika naoru`anih foto-aparatima i kamerama. Tijekom ljeta dopremljeni su jo{ neki novi eksponati te izlo`eni na predvi|eni prostor, kao npr.: 20 betonskih tetraedara iz Lu~kog, 3 talijanska transportna bunkera iz Pamu~ne industrije “Duga Resa”, 6 betonskih tetraedara iz Slunja koje je koristio POLBAT- snage UN-a iz Poljske i metalna kapa pogo|enog bunkera tipa “Kruppa” koju su koristili na{i branitelji za ure|enje bunkera 1991. godine du` karlova~ke boji{nice.

Raspolo`ivi eksponati:
Prije postavljanja ostale raspolo`ive tehnike, pri{lo se ure|enju planiranog prostora i uz pomo} tvrtke “IGM Tounj” stabilizirana je podloga i prostor za izlaganje novih eksponata s 250 kubika kamene sipine. Neposrednu pripremu terena izvode pripadnici 33. in`. br. OSRH. Na taj prostor 2003. godine dopremljeni su jo{: tenk “Sherman”, samohodni top 90 mm M-36, i 2 kom. samohodnih topova 76 mm M-18. U 2004. godini dopremljeni su: protuoklopni top 76 mm M-42 “ZIS” i 2 kom. protuoklopnih topova 57 mm M1Mk-2. U 2005. godini na prostor za izlaganje dopremljena je i postavljena poluskela GSP i sru{eni borbeni avion MIG-21, koji su oborili na{i policajci i branitelji Saborskog, 7. studenog 1991. godine, prilikom raketiranja sela. Pored ovih

Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju

207

eksponata koje smo izlo`ili na predvi|eni prostor u vojarni “Turanj” dopremljeno je jo{ nekoliko eksponata koje ne mo`emo izlo`iti na otvoreno dok se ne uredi bar jedan devastirani objekt. Pored ovih izlo`enih trodimenzionalnih eksponata, u Muzejskoj zbirci jo{ posjedujemo:

- pješačko naoružanje raznih modela i kalibara, oko 100 kom. - minobacači raznih modela i porijekla 60 i 82 mm, oko 20 kom. - razne vrste minsko-eksplozivnih sredstava, oko 50 kom. - razne odore iz razdoblja Domovinskog rata obiju strana, - razne vrste sredstava veze i radio-uređaja, oko 60 kom. - razni dokumenti, fotografije, video zapisi, stari nastavni filmovi JNA, - lanser protugradnih raketa M-91 iz Barilovića, - lansirna rampa za raketu “Volhov”, - zapovjedno vozilo TAM-5000, - vozilo veze “FIAT 1107”, - protuoklopni lanser “SPG-9”, - poljska kuhinja austrougarske vojske iz 1. sv. rata, - višecjevni raketni lanser 107 mm M-91 “RAK”, - višecjevni raketni lanser 70 mm M-93 “ČAPLJA”, - protuzrakoplovni top 20 mm M-38, - protuzrakoplovni top 20/2 mm M-23, - traktor za vuču teškog topništva AT-S, - oklopni transporter M-60 “sanitet” - koristi se za promotivne vožnje, - terensko vozilo “PINZGAUER” - koristi se za promotivne vožnje.
Sva navedena sredstva koja posjeduje Zbirka, otpisana su iz OSRH ili dobivena donacijom od raznih donatora i onesposobljena za daljnju vatrenu uporabu. Prostor kruga vojarne i projekt ure|enja objekata osmislio je arhitekt u mirovini g. Radovan Horvatin.

Dio ostalih izlo`aka u Zbirci

208 Ostale aktivnosti

Dubravko Halovani}

Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata je obilje`ena s dva velika panoa na samim o{te}enim objektima dimenzija 5x1m, postavljenim 2003. godine. Iste godine ura|en je i prvi turisti~ki prospekt Zbirke, od{tampan na 3 jezika i to: hrvatski, engleski i njema~ki, u nakladi od 5000 primjeraka. Za Dan Grada odr`ana je “Prva smotra starodobnih vojnih vozila RH” a odazvalo se 12 oldtajmera iz R. Hrvatske. Zbirka se prezentira na internetu, zahvaljuju}i Ivanu [tajceru, koji redovno odr`ava stranicu i prati aktivnosti Zbirke, U 2004. godini postavljene su dvije table uz magistralnu prometnicu D-1, za obavijest turistima o postojanju i lokaciji Muzejske zbirke na Turnju. Pokrenuta je aktivnost prikupljanja i prezentacije dokumentarne gra|e iz razdoblja Domovinskog rata, a u prostoru vojarne organizirane su prve dvije prezentacije dokumentarnih filmova s na{e i neprijateljske strane. Do sada su odr`ane 42 projekcije dokumentarnih filmova iz razdoblja Domovinskog rata na cijelom prostoru Karlova~ke `upanije s vi{e od 20 000 posjetitelja. Oko prezentiranja i prikupljanja dokumentarnih filmova pomagao mi je Zvonimir Novosel. Uz pomo} Grada i Županije, kupljena Doprema novih izlo`aka je oprema za presnimavanje, pohranjivanje, montiranje i prezentaciju povijesne gra|e iz razdoblja Domovinskog rata. Izra|ena je multimedijalna prezentacija pod nazivom “Karlova~ka `upanija u Domovinskom ratu” i prezentirana uz projekcije dokumentarnih filmova. Odr`ana je i “Druga smotra starodobnih vojnih vozila RH”, ali zbog lo{eg vremena odaziv je bio vrlo slab i odazvalo se samo 7 oldtajmera s ovog na{eg prostora. Izra|ena je u 2005. godini multimedijalna prezentacija pod nazivom “Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju” i prezentirana javnosti uz dokumentarne filmove. Odr`ana je i “Tre}a smotra starodobnih vojnih vozila RH” uz sudjelovanje 24 oldtajmera sa prostora R. Hrvatske. Za ljetnu turisti~ku sezonu pripremljen je novi vodi~ Muzejske zbirke, tiskan na 7 jezika i to: hrvatski, engleski, njema~ki, talijanski, ma|arski, ~e{ki i poljski. Za Dan 110. br. ZNG-HV, 27. lipnja u krugu vojarne Turanj, uprili~ena je promotivna vo`nja oklopnim transporterom OT M-60 “sanitet” a isto je ura|eno i za vrijeme odr`avanja turisti~ko-gospodarske manifestacije “Karlova~ki dani pive”.

Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju

209

Za prigodne datume iz razdoblja Domovinskog rata organiziraju se prigodna predavanja i izlo`be naoru`anja, fotografija, dokumenata, odora i obra|enog minsko-eksplozivnog materijala, edukativnog karaktera. Trenutno je u pripremi “4. smotra starodobnih vojnih vozila RH”, koja }e se odr`ati u prostoru vojarne 27. svibnja 2006. godine. Od 1992. godine do danas odr`ano je 66 raznih izlo`bi i prigodnih predavanja s vi{e od 40 000 posjetitelja u RH i van granica RH. Dio izlo`be bio je prezentiran u Italiji (Chiari i Cortenova) i Njema~koj (München) za na{e donatore i dobro~initelje u tijeku Domovinskog rata. Gra|a Muzejske zbirke i planovi Muljava – promotivna vo`nja oldtajmera na 3. smotri Kada se urede i osposobe objekti koji su trenutno devastirani i neuporabivi, ali djeluju vrlo impresivno, poja~avaju}i dojam besmislenosti ratova i uklapaju se u kompletan ambijent Muzejskog prostora, u preostalim objektima trebali bi se nalaziti izlo`eni i prezentirani : - dokumenti o nastanku i razvoju renesansne tvr|ave – grada Karlovca - do dana{njih dana, - dokumenti, eksponati, crte`i i slike srednjovjekovne epohe ovog prostora, - eksponati i dokumenti drugih vojski na ovom prostoru, - eksponati i dokumenti iz 1. i 2. svjetskog rata i pora}a, - trodimenzionalna borbena tehnika, dokumenti, eksponati, tehni~ka sredstva, zemljovidi, ratno znakovlje i oznake postrojbi, fotografije, video i audio zapisi, povjesnice postrojbi, ratne zastave i sl. iz Domovinskog rata, - vojne odore svih vojski s ovog prostora, - zapovjedni{tvo Turnja iz razdoblja 1991. do 1995. godine, - izbjeglice iz Zapadne Bosne i dr. Evo kako je zami{ljena arhitektonsko gra|evinska prilagodba prostora i zgrada u staroj austrijskoj vojarni na Turnju (prijedlog):

210

Dubravko Halovani}

Objekt br. 3 - jednokatnica s ulaznom rampom: - muzejski prostor, dvorana za prezentacije, zapovjedni{tvo mostobrana “Turanj” u prizemlju, - muzejski prostor trodimenzionalnih eksponata, uredi, sanitarije, - arhiva Muzejske zbirke u potkrovlju.

Objekt br. 6 - prizemnica, nekada{nje “kupatilo”, vojni~ki servis): - konzervirati u sada{njem izgledu, ali ozna~iti pojedine prostorije servisa. Objekt br. 8 - jednokatnica, “kasarna i magazin”: - arhiva Muzejske zbirke u potkrovlju, - ure|enje vojni~kih spavaonica i sanitarija (ukupno 4) na 1. katu - uredski prostor, sanitarije, skladi{te, operativna sala, ured slu`buju}eg, arhiva.

Objekt br. 10 - dvokatnica, “kasarna i magazin”: - arhiva Muzejske zbirke u potkrovlju, - muzejski prostor – na 2. katu, - muzejski prostor, soba posve}ena svim poginulima kroz ratove na ovom prostoru , ure|ena soba ~asnika i {umara, sanitarije – na 1. katu, - ugostiteljski sadr`aji vojnog tipa, sanitarije, apartman za posjetitelje, Internet ured, gara`a za slu`beno vozilo muzeja – u prizemlju. Betonska rampa za pranje i odr`avanje motornih vozila: - izlo`beni postament za jedno vojno motorno vozilo (eksponat). Stari bunar obzidan ciglom: - ponovno ga osposobiti Krug vojarne: - urediti i osposobiti za izlaganje trodimenzionalnih eksponata borbene i neborbene tehnike, - postaviti jednu nadstre{nicu za eksponate, - ograditi cijeli krug vojarne, - u prostoru izme|u objekta br. 8 i 10, bli`e obali rijeke Korane, izraditi drveni ~ardak visine 6 do 8 m s betonskim stupovima u zemlji, a ispod objekta br. 10, postaviti drvene palisade visine 2 m, u du`ini 10 do

Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju

211

15 m na prostoru prema prometnici i rijeci Korani, kao simbol utvrde iz 16. stolje}a, - na ulazu uz ju`ni dio objekta br. 3 urediti parkirali{te za posjetitelje, - na ulazu s lijeve strane postaviti TIC, kao KPS (porta). Prostor kruga vojarne “Turanj” dijeli sudbinu svih prostora koji nisu pod neposrednim nadzorom i za{titom, a to zna~i da su na meti vandala i besposli~ara koji svoje frustracije lije~e devastacijom i otu|ivanjem pojedinih dijelova s eksponata. Prvi napad na izlo`ene trodimenzionalne eksponate dogodio se ve} 28. travnja 2003. godine. Iste godine sru{en je stijeg i zapaljen barjak RH. Ponovno je napad bio i 5. listopada 2005. godine. Zadnji napad bio je 20. velja~e 2006. godine kada su otu|ena dva metalna je`a (prepreke) i dio materijala za rampu sru{enog aviona, a topovi su sru{eni s postolja. Pored velike i zna~ajne pomo}i pripadnika OSRH u ostvarenju ovog projekta imam i pote{ko}a i otpora od dijela pripadnika odjela G-2 zapovjedni{tva HKoV. Zaklju~ak:
Karlovac kao renesansni grad – tvr|ava, nastao sredinom 16. stolje}a isklju~ivo sa zada}om obrane daljih prodora osmanlijskih osvaja~a, na strate{kom polo`aju trgova~kih i vojnih putova, burnom i bogatom pro{lo{}u, kao vojni~ki grad, neupitno zaslu`uje ovakav Muzej s tematikom vojske kroz stolje}a.

Posjetitelji u vojarni

212

Dubravko Halovani}

Povijesno mjesto Turanj, nastalo je i samim nastankom grada Karlovca, a idealno je mjesto za smje{taj Muzeja, na ~ast i ponos svih branitelja kroz stolje}a. Za sada je ovo jedinstvena Muzejska zbirka u Republici Hrvatskoj, a ve} su se po~eli ustrojavati sli~ni gradski muzeji u Sisku, V. Gorici, Novskoj, Osijeku, Vukovaru, Puli, Splitu, Dubrovniku ….., ali jo{ nemaju niti jedan eksponat, navike posjetitelja, ni ovakve pogodnosti kao ova povijesna lokacija, naro~ito zbog magistralne prometnice iz smjera kontinenta prema moru i obrnuto. Sve do sada postignuto i postavljeno u prostoru vojarne “Turanj” moram zahvaliti svojim dobrim prijateljima, donatorima, slu~ajnim i namjernim pomaga~ima, ljudima dobre volje, pripadnicima OSRH, turisti~kim zajednicama grada i `upanije, ~elnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, gradskim i `upanijskim poglavarstvima i dosada{njim ravnateljima Gradskog muzeja grada Karlovca.

Novi amblem zbirke

OGLEDI, OSVRTI, PRIKAZI

Ivo Stri`i} ŽRTVOSLOV SLUNJSKOG KOTARA
Hrvatske vojne i civilne `rtve Drugog svjetskog rata i pora}a Pu~ko otvoreno u~ili{te u Slunju Op}insko poglavarstvo Rakovice Op}insko poglavarstvo Cetingrada Slunj – Zagreb, 2005. Ivo Stri`i} Žrtvoslovom Slunjskog kotara i izdava~ Pu~ko otvoreno u~ili{te iz Slunja, te Op}inska poglavarstva iz Rakovice i Cetingrada napravili su prekretnicu u knjizi Karlova~ke `upanije. Napokon se o nekim zbivanjima po~elo istinito pisati. Obimom i opremom to je monografija, a ~ini je popis poginulih i ubijenih hrvatskih vojnika i civila u Slunjskom kotaru od 1941. do 1947. godine, vi{e analiti~kih studija te brojne fotografije i dokumenti. Predstavljanje knjige javnosti bilo je u Rakovici, 3. kolovoza i u Slunju, 4. kolovoza u okviru niza priredbi kojima je obilje`ena 10-godi{njica vojno- redarstvene operacije „Oluja“. Knjiga Žrtvoslov Slunjskog kotara dugo je najavljivana i dugo je pripremana. Mo`e se ~ak re}i i da je dva puta pisana, jer sredinom pro{log desetlje}a prvotno ispisani kartoni s imenima i biografijama poginulih i ubijenih odjednom vi{e nisu bili dostupni pa se sve ponovno trebalo raditi, obilaziti naselja nekada{njeg Slunjskog kotara i tra`iti kaziva~e podataka i, naravno, sve to dokumentirati. O svim tim silnim neprilikama pisanja i tiskanja Žrtvoslova gotovo da se mo`e napisati jo{ jedna knjiga. Sada uz 10. godi{njicu obilje`avanja „Oluje“ ta knjiga je napokon pred ~itateljima, kao najve}i spomenik svim `rtvama komunisti~kog i partizanskog ateizma i bezumlja. Ispisano je, i dokumentirano, 3 740 hrvatskih `rtava Drugog svjetskog rata i prvih godina komunisti~ke vladavine u nekada{njem Slunjskom kotaru, uz mogu}nost da se taj popis i pro{iri kada se nastave istra`ivanja na pojedinim, za sada samo evidentiranim strati{tima. Od toga broja 140 osoba je umrlo od tifusa, a ostali su poginuli ili su ubijeni. Uz svakog ubijenog i poginulog navodi se i okolnost stradanja te drugi dostupni dokumentirani podaci. Ivo Stri`i} napisao je i vi{e analiti~kih tekstova za knjigu kojima ona postaje i povijesni rad, a ne ostaje popis biografija. Stri`i} u analitici kre}e od makroanalize pojave ~etni{tva na prostoru nekada{nje

214
Jugoslavije, njegovo {irenje kao ratne i teroristi~ke ideologije srpskog dvora i Srpske pravoslavne crkve i na podru~je i Slunjskog kotara. Opisuje Stri`i} i politi~ke (ne)prilike u Slunjskom kotaru uo~i Drugoga svjetskog rata, po~etak Drugoga svjetskog rata na podru~ju Jugoslavije i u Slunjskom kotaru, ispreplitanje ~etni~ke i komunisti~ke ideologije zla i zatim ono {to se zbivalo u Slunju, Rakovici, Cetingradu i drugim naseljima tog Kotara. To su ve} mikro opisi, do istra`ivanja zlehude sudbine pojedinih obitelji. Dakako, Stri`i} obilato komentira, i uspje{no demantira, do sada objavljene podatke o stradalima tijekom Drugog svjetskog rata te poslije rata na slunjskom podru~ju, posebno u knjigama Historijskog arhiva u Karlovcu. Njegova analiza porazna je po autore dosada{njih tekstova. Uglavnom su se ti kvazipovjesni~ari bavili tra`enjem ideolo{kih protuhrvatskih naznaka brojnih krvavih zbivanja u Drugom svjetskom ratu, bili su bez dokaza za svoje tvrdnje u kojima su za zlo~ine okrivljavali Hrvate i neprestano ih izjedna~avali s usta{kim pokretom koji im je, bez mogu}e druga~ije tvrdnje, bio isklju~ivim simbolom zla i zlo~ina protiv Srba. Pisalo se i na temelju iskaza izmi{ljenih ili neprovjerenih svjedoka, a cilj je bio samo jedan, dokazati kako je nova komunisti~ka vlast u pravu kad je napravila radikalne revolucionarne promjene u vlasti poslije Drugoga svjetskog rata, a {to je rezultiralo i silnim civilnim `rtvama i ubijanjem ratnih zarobljenika. Zapravo bio je to genocid nad Hrvatima u slu`bi komunizma i partizanije te velikosrpske politike. Tako je Stri`i} zaprava napisao do sada nenapisanu, ve} samo kazivanu, povijest ovih krajeva o sredini pro{log stolje}a. Naro~ito je porazna po komunizam i partizaniju Stri`i}eva analiza onoga {to pi{e u 18. (slunjskom) zborniku Historijskog arhiva u Karlovcu kada je, po Stri`i}u, iz Beograda ~ak dat nalog da se izostave tekstovi u kojima se pisalo o ~etni~kim zlo~inima na podru~ju Karlova~kog i Slunjskog kotara u Drugom svjetskom ratu. Stri`i}eva knjiga daje i novu analizu zbivanja oko obitelji mlinara Mravunca u Blagaju i bavi se otkrivanjem falsifikata u tekstovima koji su do sada o tome bili objavljeni. Stri`i}eva analiza dokumenata pokazuje da su taj zlo~in u~inili ~etnici, da je strijeljanja Srba nakon toga zaista bilo, ali po odluci nadle`nog suda i daleko manje nego {to se to navodi u poslijeratnim dokumentima. Zapravo, Stri`i} Historijski arhiv u Karlovcu progla{ava ekspozitorum ~etni{tva i mr`nje protiv Hrvata, {to je imalo posljedica i u zlo~inima novih ~etnika nad Hrvatima na po~etku Domovinskog rata. Uvjerljivim komparativnim analizama Stri`i} pokazuje kako su pojedini ugledni povjesni~ari, publicisti i izdava~i, recimo Slavko Goldstein, od prilike do prilike mijenjali brojeve `rtava i stavove na ra~un Hrvata, tobo`njih zlo~inaca. Uglavnom bi `rtve s novim knjigama pove}avali, a ako bi stavove i mijenjali, od recimo stava da su neki zlo~in u~inili Hrvati pa do novijih tvrdnji da se ne zna tko je taj isti zlo~in u~inio, izostajala im je isprika na ra~un prethodnih tvrdnji koje su i te kako formirale lo{e mi{ljenje o Hrvatima. Zapravo najapsurdnije u svemu je kako je jedan od protagonista stalnog izmi{ljanja la`i o tobo`njim zlo~inima Hrvat nad Srbima i hu{kanja na osvetu Srba nad Hrvatima, Pepa Zinai}, sad dogurao do tvrdnje kako je i Veco Holjevac bio u slu`bi usta{a i kao takav neposredno sudjelovao u doga|ajima, ni manje

215
ni vi{e, u Ivanovi} Jarku 1941. godine. Ta tvrdnja da su Hrvati komunisti i Hrvati partizani bili u stvari Paveli}evi vazali, zajedno sa Srbima izdajnicima, sve je ~e{}a u knjigama nekih povjesni~ara i politologa, Srba po nacionalnosti, a uglavnom se o tome s hrvatske strane {uti. Po tim srpskim povjesni~arima i politolozima jedini autenti~ni predstavnici srpskog naroda su ~etnici pa se sada tra`i i revizija bojnih obra~una partizana i ~etnika tijekom Drugog svjetskog rata u ovim krajevima i u kojima su ~etnici, prije kona~nog prijelaza u partizane, uglavnom lo{e prolazili. Ina~e, za sve to su, po Zinai}u i sli~nima, okrivljeni Hrvati partizani i Hrvati komunisti kao nositelji intriga me|u Srbima. Ta tragi~nost hrvatske {utnje razbija se ovom Stri`i}evom knjigom, barem o nekim neuralgi~nim temama. Zaklju~ak Stri`i}evih tvrdnji je jasan, prve zlo~ine na po~etku Drugoga svjetskog rata na ovom podru~ju napravili su ~etnici nad Hrvatima i nad Srbima koji nisu bili ~etnici, i za to optu`ili Hrvate. Ostalo je sve uglavnom onda lak{e shvatiti, posebno od brojnih preobla~enja partizana u druge uniforme i zlo~ine koje su onda po~inili, a u tome je onda prisutno ve} puno partizanskih narodnih heroja, bez obzira na nacionalnost. S puno pa`nje o~ekuje se i nastavak pisanja `rtvoslova ubijenih i poginulih Hrvata i ostalih stanovnika ovog dijela Hrvatske kojima nije bilo do komunizma i partizanije te ~etni{tva. Ozljani ve} imaju jedan, barem djelomi~ni takav rad. Ivo Stri`i} svojom knjigom dao je metodologiju kako to treba raditi, a svojim stavovima i analizama stvorio neponovljive stranice hrvatske povijesti. Mnogo }e biti ovom knjigom uvrije|enih veli~ina iz razdoblja Titove tiranije, padaju u sme}e bijedno razotkrivene ~itave institucije i protagonisti {irenja mr`nje protiv Hrvata. Tisu}e i tisu}e Hrvata, i ne samo njih, napokon su dobili knjigu sa svojim imenom i prezimenom i nekoliko biografskih podataka kao jedinim spomenikom nakon u`asne smrti, samo zato jer su bili na putu zala znanih kao komunizam i ~etni{tvo. U svakom slu~aju, Stri`i}evoj knjizi zagarantirana je ~itanost ba{ kao {to je to bilo i s ranijim knjigama koje je taj pisac i izdava~ radio s autorima s ovog podru~ja. Mladen Mui}

Biserka Tompak POLITIKA NASPRAM MEDICINE
SN “Privla~ica” Vinkovci, 2004.

Autorica knjige Politika naspram medicine Biserka Tompak koja sama za sebe ka`e da nije niti knji`evnica, niti politi~arka, nego lije~nica, poku{ava promijeniti mi{ljenje obi~nog ~ovjeka o ljudima, koji su anga`irani u svjetskim zbivanjima kao nepogre{ivima. I oni, misli na politi~are, su samo ljudi, koji donose zaklju~ke prema dobivenim informacijama. Nisu bezgre{ni. Politika naspram medicine nastala je na poticaj mladih strankinja s kojima se upoznala 1994. i pri~ala im o razmi{ljanjima svoje rodbine i znanaca, koja su se mogla ponovno ogledati u Domovinskom ratu. Strankinje je najvi{e iznenadilo, po njihovu mi{ljenju, nacionalisti~ko gledanje tuma~eno zlo~ina~kim poimanjem pojedinaca skrivenih pod motom: u ime naroda! Knjiga od 322 stranice formata 20X14 cm zami{ljena je kao zalog mira i borba protiv rata. A rat promatra kao posljedicu mr`nje, promatra kao bolest i pristupa mu medicinski, tra`e}i uzrok. Potom autorica knjige iznosi svoje poglede na uzrok upravo ovom, posljednjem ratu. Djetinjstvo je provodila u slavonskom selu i danas ne `udi za djetinjstvom, ve} za bezbri`no{}u. Za Drugoga svjetskoga rata svjedo~ila je dolasku pripadnika njema~ke, domobranske, usta{ke vojske, Crvene armije i partizana. Bogato iskustvo! Upu}uje nas da se dolaskom partizana 1945. jako razo~arala, jer partizani nisu donijeli pravdu. Tada je Biserka ve} imala devetnaest godina. Knjigu mo`emo podijeliti na vrijeme sje}anja od 1941, tj. uspostave Nezavisne Dr`ave Hrvatske, pa do godine 1945. i onda na vrijeme, kako autorica navodi, Nakon godine1945. Isti~e da su se jednako nakon 9. svibnja 1945. osu|ivali zlo~ini usta{a i ~etnika. Tada se di`u spomenici `rtvama, ali za~udo samo fa{isti~kim, za narod - usta{kim, ali nema niti jednoga spomenika `rtvama ~etnika (spomenike `rtvama partizana iz razumljivih razloga Biserka Tompak nije niti o~ekivala). Uveli~ava se broj `rtava usta{a. Slu`bena politika nikada se nije od tog pove}avanja distancirala i na taj pasivni na~in pove}avala je mr`nju prema Hrvatima. Kao {to za NDH navodi kako Nijemci proganjaju Židove, a Srbe usta{e, ljudi iz njezine okolice imali su ispriku: Potrebno je!

217
Navode}i zbivanja pojedinih godina autorica isti~e i u~estalo ponavlja datum 15. svibnja 1941. i reda obljetnice, kada je hrvatska mlade` na maksimirskom stadionu rekla: NE! fa{isti~koj ideologiji. Opisuje 1971, pa sedamdesete, osamdesete godine, posebice 1988. (susrete i odnose s lije~nicima, dru{tvima iz Srbije i nacionalne podjele me|u lije~nicima i 1989. kada je pala rije~ ugro`en.) U Hrvata se javlja otpor prema Srbima, jer su Srbi zbog rije~i ugro`en, pa makar dolazili iz drugih republika, imali prednost pri namje{tenju. Te godine 15. svibnja opet autorica podsje}a na obljetnicu kada je hrvatska mlade` na maksimirskom stadionu rekla: NE! fa{isti~koj ideologiji, a 28. lipnja 1989. Milo{evi} govori na Gazimestanu! Razdoblje od 1990. do 1999. opisuje kao Poludnevnik, a od 2000. do 2002. nosi naslov Dnevnik. Demokracija 1990. trebala je biti znak za javno informiranje o zbivanjima na doma}oj i svjetskoj, ali otada se nakon {irenja jedne istine, {iri opet neka istina u novinama u ime slobodnog tiska - morala se pripraviti nova podloga za novi rat! Navodi se ~itava lepeza izjava, govora u Saboru, na radiju i televiziji, raznim predavanjima mnogih politi~ara, javnih djelatnika, crkvenih velikodostojanstvenika, koji daju svoje sudove i mnijenja. Sve to pothranjuje ratne strasti. ^uju se nove pjesme, usta{ke; partizanske se ne pjevaju jo{ od vremena Titove smrti. Biserka Tompak pravi poredbu postupaka usta{a i partizana. Usta{e su se useljavali u stanove i ku}e Židova i Srba, a 1945. partizani u stanove poubijanih Hrvata (njihova rodbina bila je iz njih izba~ena). Oni koji su to iz prikrajka gledali nisu vidjeli neke razlike izme|u usta{a i partizana. Jednako i od 1991. Pod svakim re`imom isplivaju neki koji se domognu boljeg polo`aja. Nevini stradavaju. Rat, ubijeni, poginuli, ranjenici, prognanici, zarobljenici. Kad je rije~ o zarobljenicima, autorica navodi Me|unarodni Crveni kri`, koji je dr`ao zarobljenike iz jednog srpskog konclogora u Bosni {ezdeset dana kako bi im pobolj{ao zdravstveno stanje. Tada su ih kao spa{ene logora{e prevezli u Karlovac, gdje su ih pregledali hrvatski lije~nici. Nema prvotnih izvje{taja o stanju zdravlja zatvorenika, a u Karlovcu pisac ovih redaka, lije~nik, koji je i sam prisustvovao ovim pregledima, bio je iznena|en op}im, dobrim zdravstvenim stanjem zatvorenika i njihovom uhranjeno{}u. Nije bilo znakova ozljeda, a pregledavali su ih hrvatski lije~nici! Iako u knjizi Biserka Tompak ~itatelja upozorava, da su karlova~ki lije~nici morali u veoma kratkom roku pregledati zarobljenike, to kategori~ki demantiram. Nije bilo nikakve `urbe pri obavljanju pregleda.

Bila je i to manipulacija, ostaviti Hrvatsku bez dokaza?
Iz takvih manipulacija slijede informacije. Tu se mo`emo vratiti na po~etak knjige, `elje Biserke Tompak za mijenjanjem mi{ljenja obi~nih ljudi prema postupcima politi~ara, koji imaju odre|ene informacije i tako donose zaklju~ke.

218
“Kao lije~nica sve promatram samo o~ima lije~nika. Zato ratna zbivanja na nekom podru~ju mogu usporediti sa zaraznim bolestima na tom podru~ju: bolestima poput prehlade i tifusa. UN poku{avaju lije~iti prehladu, a mirovne organizacije {alju na rekreaciju pre`ivjele od tifusa. Tifus se ne lije~i, niti se spre~ava njegovo {irenje. Jedni spominju zlodjela usta{a za Drugoga svjetskog rata, izbjegli{tvo, paljenje i ubijanje okrivljuju Bljesak i Oluju- -pre{u}uju ono {to je srpska vlast za Kraljevine Jugoslavije u~inila s Hrvatima. Drugi }e spominjati zlo koje su im nanijeli Srbi kao dio vladaju}eg naroda u Kraljevini Jugoslaviji, pa za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata i ponovno 1990. – ali }e pre{utjeti `elju Paveli}eve vlade za etni~ki ~istom hrvatskom dr`avom.” Knjiga se ne}e svidjeti onima koji fa{isti~ke i komunisti~ke zlo~ine razli~ito ocjenjuju. Zlodjela u socijalizmu su gluposti, a zlodjela nacionalista zlodjela su gadosti. Eto tako su ljudi podvojeni, svrstani, svaki na svoju stranu, to se dalje hrani, plodi i mno`i i ne vidi se kraja. Kada prestaje ovo kratkotrajno vrijeme mira jedne ili najdulje dvije generacije? Autorica zlo~instvo i rat s bilo koje strane smatra kao bolest i budu}i da je lije~nica koja se bavi preventivom, smatra da tu bolest treba rje{avati preventivom. Tada bi to sve i{lo na {tetu politi~ara. Oni prekrajaju doga|anja kako njima odgovara, a povjesni~ari pi{u povijest po ponu|enim dokumentima (nikad nisu sigurni u istinitost doga|anja). Ovom knjigom oboga}eni smo jo{ jednim tekstom o ratu. Posebnost knjige je njezina vrijednost u dosada nepoznatom u literaturi, povezivanju i uspore|ivanju pona{anja i rezultata politike s medicinom. Sveukupno 190 uspore|ivanja i medicinskog tuma~enja upu}uju na znakovitu i svima shvatljivu razli~itost postupaka u medicini i politici. Tu }e ~itatelji na}i razlog imenu knjige Politika naspram medicine. Na kraju mogu re}i, da knjiga Biserke Tompak Politika naspram medicine, ako ne}e polu~iti cilj, vjerujem da }e potaknuti mnoge na razmi{ljanje o ispravnosti dosada{njeg vlastita poimanja o osobnom utjecaju na ratna i poslijeratna stradanja. Vladimir Cvitanovi}

Savo Zlati} POSLALI SU ME NA KORDUN
Nakladni~ka tvrtka Razlog Zagreb, 2005. Zagreba~ka nakladni~ka tvrtka “Razlog” objavila je ratni bolni~ki dnevnik doktora Save Zlati}a, prvog partizanskog lije~nika i osniva~a prve partizanske bolnice u Europi, one na Petrovoj gori. Dnevnik ima naziv Poslali su me na Kordun i nai{ao je na dosta velik odjek u javnosti jer se radi o knjizi koja je je ~ekana desetlje}ima, a posebno u zadnjih nekoliko godina. Urednica knjige je Mira [uvar, biblioteki je naziv “Tako je bilo”, a recenzenti su Rade Bulat i dr. Juraj Hr`enjak. Savo Zlati} jedna je od najspominjanijih osoba na Kordunu od 1941. pa sve do 1990. godine. U poznim je godinama sada{nje Hrvatske Zlati} opet krenuo u politiku, zapravo u specifi~ni spoj politike i onoga {to se naziva za{tita ljudskih prava, zapravo prava onih kojima Hrvatske nije pri srcu, a niti je nu`no zakonski i civilizacijski po{tuju, i nove organizirane glorifikacije Tita. Sada je Zlati} i ~esto spominjan u djelima mla|ih srpskih pisaca kao osoba, kao Hrvat komunist, koji je na Kordun unio zlo rata 1941. godine kako bi se krenulo u obra~un sa Srbima, zapravo u genocid nad Srbima. Ne, nije to gre{ka, i to je, genocidna objeda, zadesila starog partizana i komunistu u njegovu burnom i kontroverznom `ivotu. No, krenimo redom... Poslali su me na Kordun, dnevnik dr. Save Zlati}a, ro|enog 12. srpnja u istarskom Lani{}u, u sredi{njem dijelu, zapravo su originalne kratke bilje{ke o njegovoj svakodnevici kao lije~nika na Petrovoj gori i Kordunu, i tamo gdje ga je zadesio ratni put prvih godina rata u ovom dijelu Europe. Te kratke stru~ne bilje{ke, otisnute fette (grafi~ari ka`u masno, crno podebljano) dopunjene su Zlati}evim naknadnim razmi{ljanjima o onome {to se tada dogodilo izvan njegove partizanske ordinacije, ali je sve to popunjeno i iznimno op{irnim evokacijama recentnih zbivanja, ~itavim esejima, analizama, polemikama. Ako je Zlati} kao lije~nik bio legenda i kao takav i ne mo`e biti ni u ~emu sporan, sve ostalo je otklon od te legende do nivoa mu~nog i{~itavanja njegova nerazumijevanja bilo ~ega u sada{njosti, osim ako nije povod verbalnom napadu na novu hrvatsku dr`avu, Jasno, sve je to zbog politike, kako je (ne)shva}a Savo Zlati}. Kao lije~nik prepun je aktiviteta i sklon brojanju lijepih pri~a o partizanskoj zemuni~koj bolnici na Petrovoj gori. Na`alost, u knjigu nije unio i negativisti~ka mi{ljenja o toj bolnici iz redova partizanije. I prvi ~ovjek partizanskog saniteta akademik

220
dr. Gojko Nikoli{, rodom ba{ iz krajeva oko Petrove gore, o toj je bolnici imao porazno mi{ljenje. Zlati}u je, pak, bilo vi{e do politike, ~ak i tada u ratu, a sada je to nesmiljeni obra~un s Hrvatskom, dr. Franjom Tu|manom i Hrvatskom vojskom. No, takav je obra~un imao Zlati} i s Titom u godinama Informbiroa pa je na Golom otoku proveo dvije godine razmi{ljaju}i o tome {to zna~i sukob s Mar{alom, koji je zavr{io pokajni~kom izjavom u Titovu ~ast, oslobo|enjem i dobivanjem ugodnih radnih mjesta. Narodnim herojem Zlati} nije nikada postao, iako je po kriterijima partizanije to zaista i zaslu`io. U Hrvatskoj je sada demokracija pa Zlati}u, ipak, ne trebaju nikakve pokajni~ke izjave o novoj dr`avi, jer mu nikakvu slobodu nitko nije niti uzeo. Porazno je mi{ljenje Zlati}a o ulozi ~etnika na Kordunu u Drugom svjetskom ratu koje sada brani svim srcem, a komunisti~ke obra~une s ~etnicima smatra velikom gre{kom, iako je i sam tada sudjelovao u istrebljenju ~etnika. Komunisti bio rekli da je Zlati} sada revizionist. Zlati}, naravno, uzvisuje i likvidacije bolesnih domobrana u karlova~koj bolnici za znanog Holjev~eva upada u Karlovac 1941. godine smatraju}i tu likvidaciju herojskim djelom. Ipak, sentimentalan je kada dosta op{irno spominje jednog talijanskog zarobljenika koji je radio u bolnici na Petrovoj gori, a onda je iznenada likvidiran jer se pobojalo da ga Paveli}eva vojska ne oslobodi i tako postane opasan za konspiraciju bolnice. Zlati}, ipak, ne navodi ime zapovjednika koji je naredio Talijanovu likvidaciju jer sada to, zaista, vi{e nije u Europi hvale vrijedan gest nad zarobljenikom, posebno ako je Talijan, koji zasigurno nije bio usta{a, a niti Hrvat. Dakle, politika je jo{ jednom iskazala svoje zlo kada se radi o Zlati}u, ~ovjeku starijem od 90 godina i koji Kraljevinu Jugoslaviju smatra ostvarenjem snova Hrvata o slobodnoj dr`avi. Zlati} ne uva`ava ~ak niti novija povijesna istra`ivanja o Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, pa o svemu ima svoje politomesarsko mi{ljenje, makar i ne sudjelovao u onome o ~emu pi{e, ali o ~emu je pri~ala komunisti~ka propaganda kako je njemu pasalo. Tako za tragi~nu sudbinu pobijene obitelji mlinara Mravunca u Blagaju navodi mi{ljenje Slavka Goldsteina da je to djelo usta{a, iako je upravo Goldstein odstupio od te kategori~ke tvrdnje i sada pi{e o tome kao samo jednoj od mogu}ih varijanti tog zlo~ina, dok se sve to~no ne utvrdi. Dok je na nivou medicine, dok je na polju humanosti, Savo Zlati} je o~ito u tradiciji hrvatskog komunisti~kog antifa{izma, a sve ostalo je pod krinkom antifa{izma i zapravo njegovo nepotrebno obra~unavanje, ni~im dokazano, s Hrvatima i hrvatskom dr`avom koja nije dirala u njegovu partizansku ~ast i ono {to iza toga slijedi. Zlati} gotovo od prve stranice svoje knjige bje`i od medicine, stalno se odmi~e u politiku. Op~injen je partizanskim zborovima, mitinzima, partijskim konferencijama, partijskim forumima, mogu}nosti da se obra}a velikim masama ljudi. Zanimljivo, ne citira sebe i svoje istupe na okru`nim partijskim konferencijama. Upravo na njima bio je zapa`en po tra`enju nemilosrdnih krvavih obra~una s usta{ama i njihovim obiteljima, a istovremeno je tra`io kolaboraciju s ~etnicima. Sve to dobro je ve} znano iz knjiga Historijskog arhiva u Karlovcu i nejasno je za{to to Zlati} sada ne spominje.

221
Zlati}eva knjiga dugo je ~ekana jer je upravo on u posljednjih nekoliko godina u knjigama srpskih povjesni~ara te po zapisima srpskih partizanskih zapovjednika u Hrvatskoj, koji se sada iznenada pronalaze po privatnim pismohranama i revno objavljuju, ozna~en kao jedan od Hrvata komunista koji su donijeli ratno zlo na Kordun {irenjem komunisti~ke ideje i partizanskog oru`anog rata, a {to je, po tim srpskim povjesni~arima i partizanskim komandantima, uzrokom genocida nad Srbima i to jo{ u suradnji s usta{kim vlastima. Dakle, sada bi ve} trebalo Zlati}a braniti od takvih gluposti, ali on to sam ne vidi. O~ekivao se Zlati}ev odgovor na te monstruozne teze o gencidnosti Hrvata, bez obzira bili titovci, ili paveli}evci, ili radi}evci, ali ni{ta od toga od Zlati}a. [utljiv je na te optu`be da su komunisti kao {to je on donijeli na Kordun zlo rata, me|unacionalne obra~une, genocid i generirali rat 1991. godine. Zlati} slavi ~etnike s kojima su se Tito i Hebrang te Bakari} obra~unavali jo{ (naro~ito) 1942. i 1944. godine, naravno u borbi za vlast, i zbog ~ega ovu potonju dvojicu srpska suvremena povijest, a me|u i njima i povjesni~ari Srbi iz Hrvatske, osu|uje kao inicijatore genocida nad Srbima u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, i poslije njega. Savo Zlati}, vjeran svom nerazumijevanju hrvatskog pitanja u Kraljevini Jugoslaviji i Titovoj Jugoslaviji, ovom svojom knjigom pod krinkom brige za Hrvate protura jo{ jednu apoteozu ~etnika, protiv kojih su se partizani borili u Drugom svjetskom ratu, dok ~etnici nisu pre{li u partizane. Dapa~e, “Oluja” po Zlati}u nije drugo do jo{ jedan obra~un sa Srbima. Zato njegova jedna od naslovnih teza “Povratak Srba u najve}em je interesu hrvatskog naroda” mo`e imati samo jedno kontra pitanje: za{to bi se Srbi jo{ jednom `rtvovali za Hrvate pa da Hrvatima to Srbi iz Beograda, i Zlati} u Hrvatskoj, jo{ jednom nabijaju na njihov genocidni, naravno, kakav druga~iji, nos. I tako Drugi svjetski rat na Kordunu uzrokuje i dalje samo nove misterije, a poginuli, ranjeni i prognani, bez obzira s koje strane bili, i koje su nacionalnosti, ostaju i dalje samo povijesni anonimci u oru`anim igrama mo}nika kojima je `ivot bio vi{e nego udoban. Osim ako bi se zamjerili Titu pa onda ~amili koju godinicu po Golom otoku. Jasno, to {to je na ~elu nove apoteoze Tita ne zna~i da mu sada kada je mrtav, Zlati} opet ne pronalazi hrpe zamjerki, ~ak i onda kad je pregovarao s njema~kim zapovjednicima o neratovanju i zamjeni zarobljenika, da bi ih na kraju uspje{no prevario. Naravno, i Tito je Hrvat, a Zlati} to ni njemu ne mo`e oprostiti. Za lokalnu povijest ova knjiga je dokaz i pokaz {to se zapravo doga|alo tijekom Drugog svjetskog rata, primjerice na Petrovoj gori, jer Zlati} po principu skandalozne kronike otkriva neke detalje koji su do sada bili prikrivani ili posve krivo izno{eni u javnost, kao sulude partizanske naredbe rogulja{ima za napad na vrh Petrovac i okupljanje naroda u besmislene zbjegove da bi se time narod pretvorio u partizanske taoce pred granatama i pu{~anim zrnima koji ne razlikuju naoru`ane pobunjenike partizane od nenaoru`anih `ena i djece, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru. U ve} spomenutim knjigama Historij-

222
skog arhiva iz Karlovca objavljeni komunisti~ki partijski dokumenti s rije~ima dr. Save Zlati}a u novije vrijeme do`ivjeli su interpretaciju povjesni~ara kao primjer neshvatljivo popustljivog odnosa komunista i partizana prema ~etnicima, a ovom Zlati}evom knjigom to je dovedeno na nivo nacionalnog hrvatskog apsurda. Zapravo vi{e je nego jadno ~itati sve to Zlati}evo pisanje. Sam je svoju legendu bacio u trnje i smrad dnevne nehrvatske politike. A Srbi ga vi{e ne vole, za Hrvate o~ito nikada nije mario, zbog podr{ke Staljinu je robijao, za Titovih veselih godina u`ivao. U tome je i najve}a vrijednost te knjige, kao u onom Vukoti}evom filmu kada cirkusant pojede sam sebe, Zlati} je sam sebe kompromitirao. Na Kordunu ga vi{e nitko nikada ne}e lijepo pozdraviti i ponuditi rakijom s panja. Mladen Mui}

Davor Paukovi} USPON I PAD REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE
dokumentarni kronolo{ki prikaz nastanka i propasti paradr`ave Centar za politolo{ka istra`ivanja Zagreb, 2005. Centar za politolo{ka istra`ivanja iz Zagreba objavio je zanimljivu knjigu dokumenata Uspon i pad Republike Srpske Krajine, s podnaslovom “dokumentarni kronolo{ki prikaz nastanka i propasti paradr`ave”. Knjigu je priredio znanstveni novak u Centru za politolo{ka istra`ivanja, Ogulinac Davor Paukovi}. Recenzenti knjige su prof. dr. Ivo Goldstein i dr. Nikica Bari}. Mladi, 25-godi{nji znanstveni novak iz Ogulina Davor Paukovi} sabrao je dokumente iz vremena novije hrvatske povijesti dok je on jo{ bio u~enik osnovne {kole i dok su ga sigurno pla{ile i uznemirivale ~etni~ke granate kojima je bio zasipan i njegov rodni Ogulin. Paukovi} je priredio obimnu knjigu Uspon i pad Republike Srpske Krajine a to “Srpske Krajine” treba ve} u naslovu ~itati kao - takozvana. Ta knjiga je dio dokumentarnog projekta Centra za politolo{ka istra`ivanja pod nazivom “Republika Hrvatska od 1990. do 2004. godine”. Knjigu ~ine, uz kra}i autorov predgovor o metodologiji nastanka knjige, dokumenti takozvanih srpskih autonomnih oblasti i takozvane Republike Srpske Krajine od po~etaka do kraja tih tvorevina te nedavnog tragikomi~nog poku{aja obnove, me|unarodni dokumenti vezani uz tu problematiku te, prije svega, znamenito Izvije{}e Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2002. godine o mi{ljenju o pojedinim ustavnopravnim aspektima oslobodila~kih akcija Domovinskog rata i s njima povezanim ovlastima i du`nostima Oru`anih snaga Republike Hrvatske. Ve} i to trojstvo dokumenata daje iznimno jasnu sliku o ~emu se zapravo radi. Davor Paukovi} obja{njava zlo~ina~ki nastanak i zlo~ina~ku }ud svega onoga {to je proiza{lo iz navale velikosrpstva i ~etni{tva u Jugoslaviji krajem 80-ih i po~etkom 90-ih godina. Redanjem dokumenata kojima su te paradr`avne tvorevine na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine stvarane te o njihovom politi~kom i dr`avnom opredjeljenju daje se i naj`e{}a kritika tog zla koje je urodilo ratom od ~etiri godine i silnim ljudskim i materijalnim `rtvama. Paradoksalno je da je nestanak tih paradr`avnih tvorevina bio uvjetovan dokumentom znanom kao Z-4 kojim im je me|unarodna zajednica zapravo priznala dr`avu, na ra~un Republike Hrvatske, a oni su to odbacili. Neki od dokumenata tih paradr`avica dokazuju i genocidnu bit tih paradr`avnih tvorevina ~etni~kog pokreta u Hrvatskoj, kao {to su Odluka o prestanku radnog odnosa i zabrani povratka i ostanka u Baranju svih gra|ana koji su se nalazili u neprijateljskim snagama Republike Hrvatske iz rujna 1991. godine, Odluka o

224
re`imu zabrane ulaska na teritoriju Republike Srpske Krajine iz 1993. godine ili Odluka o re`imu kretanja i boravku u bezbednosnoj zoni prema Republici Hrvatskoj iz 1994. godine. Zapisnici sa sjednica Vlade i Skup{tine zanimljivi su jer pokazuju kako je `ivot u tim paradr`avnim tvorevinama bio stalni sukob za vlast i dominaciju. Zanimljivo je pro~itati {to su tada govorili neki od nekada{njih stanovnika Karlovca, Vojni}a, Krnjaka, Pla{kog kao Uro{ Funduk, Đor|e [imulija ili Mile Daki}, Milo{ Vu~kovi} i Mile Medakovi}. Zapravo i ovom knjigom Davora Paukovi}a pokazuje se kako je zlo~incu najbolje suditi po onome {to sam govori, a to su u ovom slu~aju bili samozvani paradr`avni i nacionalni prvaci srpske manjine u Hrvatskoj koji su si oru`anom pobunom protiv Republike Hrvatske zaista osigurali vje~nost na stranicama zla. Svakako najbizarniji dokument je Odluka o neprihva}anju administrativne podjele Kraljevine Jugoslavije koju je izvr{ilo rukovodstvo zabranjene KPJ krajem studenoga 1943. godine, kojim je zapravo Skup{tina takozvane Republike Srpske Krajine 20. travnja 1993. godine poni{tila odluke ni manje ni vi{e nego Tre}eg zasjedanja AVNOJ-a. No, to govori puno i o AVNOJ-u. Ina~e, samo je jedno zajedni~ko svim govornicima na sjednicama Vlade i Skup{tine ~etni~kih paradr`avnih tvorevina. Hrvate tituliraju isklju~ivo kao usta{e, a hrvatsku dr`avu kao usta{ku dr`avu. Tako su eto biv{i komunisti i partizani jo{ jednom pokazali svoju pravu }ud. Bez sumnje Davor Paukovi} ovom knjigom hrvatsku arhivistiku i politologiju jo{ jednom usmjerava u bitnom nacionalnom i dr`avnom smjeru. Mladen Mui}

Nada Jurjevi} HVALA
Izdava~: Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubre`nih bolesnika Karlovac Karlovac, 2005. Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubre`nih bolesnika Karlovca objavila je knjigu svoje ~lanice Nade Jurjevi} Hvala. Knjiga je tiskana u Tiskari “Pe~ari}& Rado~aj” u nakladi od tisu}u primjeraka i nije u prodaji, ali se temeljem njezina darivanja ~itateljima sakupljaju nov~ani prilozi koji u cjelokupnom iznosu idu u korist Udruge. Knjiga Nade Jurjevi}, nazvana jednom rije~ju Hvala, obimna je proza od 380 stranica. Temelj je autobiografija, dakle pi{e se o onome {to se autorici zaista i dogodilo i odredilo joj `ivot u posljednjih 20 godina. Zdravstvene te{ko}e pro`ivljava, naravno, kao krajnje osobno iskustvo, ali, kako je ujedno i vi{a medicinska sestra, postoji i visok nivo objektivnog popularno-stru~nog opisa onoga {to se zbivalo. Iz te dvije istovremene dimenzije jedne `ivotne te{ko}e koja prerasta gotovo u tragediju, ni`e se nimalo lagodna pri~a koja sre}om sada ima mirnu luku u onome {to medicina mo`e i zna, u sigurnosti obitelji i vlastitom naporu da se iza svega iza|e u grad, me|u ljude, u svakodnevni `ivot ispunjen raznim aktivnostima. Ima podosta knjiga sli~nih tema, uvjetno re~eno,: osoba i njezine zdravstvene te{ko}e i kako to savladati. No, Nada Jurjevi} razvija osobitu strukturu knjige pa i jezi~ni stil, {to djelo izdvaja me|u srodnim izdanjima. U djelu Nade Jurjevi} nema datuma, godina, to nije pretisak dnevnika niti kronike, niti prelistavanje arhivalija. Nema ~ak niti fotografija, niti faksimila dokumenata, niti naslova poglavlja. To je, zapravo, asketski tiskana knjiga, dokumentaristi~ka gra|a predstavljena, odnosno ispisana, tipi~nim postupcima suvremenog romana Proustovog ili Faulknerovog tipa. To su solilokviji, mirna i tiha pri~anja nakon nekog slu~ajnog ili tra`enog povoda, to je traganje za razrje{enjem snova u cjelini, od prve autori~ine sintagme o prognosti~kim snovima do zavr{ne zahvale za uspje{no lije~enje i transplantaciju. Da nam nisu poznati njezini biografski podaci, ili ako to zanemarimo, to bi bio uspje{ni primjer romana toka ili struje svijesti. U Karlovcu su se u prozi time pozabavili Stjepan Mihali}, Marija Papra{arovski i Irena Luk{i}. No, i ono {to se ispisuje u tom autobiografskom romanu obiluje situacijama kada je puno

226
polusna i vizija pa je motivacija knji`evnog postupka veoma uspje{no realizirana. Uz izraziti vitalizam `ivotne pri~e, ima i duhovitih dosjetki, ima ironi~nih i nesentimentalnih zgoda, ima i neugode. Dakako, pri~a solilokvija ili toka svijesti, zna~i da je potpuno naru{ena kronologija pri~e. Uvodne sekvence pri~e su, rekli bismo, iz sada{njice, iz kojih je jasno da }e slijediti niz odvojenih motivskih i vremenskih tijekova pri~e: o zdravstvenim tegobama, obitelji, djetinjstvu, duhovnosti, dru{tvenim, {portskim i umjetni~kim aktivnostima, Domovinskom ratu, pa i niz zanimljivih pogleda na neke tajne `ivota. Sve to poput romana rijeke ima svoje u{}e u sretnom zavr{etku pri~e i te{ko ste~enoj sre}i i novoj `ivotnoj prilici. Na nivou stila uo~ljiva je slo`ena re~enica, prepuna umetnutih sintagmi, digresija, ponavljanja rije~i unutar re~enice ili u vi{e povezanih re~enica te kontrasti s re~enicama koje gotovo depersonalizirano opisuju neke radnje. Knjiga Hvala Nade Jurjevi} tako uz zanimljivu temu, karlova~koj knjizi donosi uspjelu modernisti~ku prozu pa je od autobiografije postala osobiti roman, moglo bi se re}i i klasi~nog engleskog sentimentalnog (osobnog) tipa ili francuskog prosvjetiteljstva ( djelo iz kojeg valja ne{to nau~iti kao dobar primjer u `ivotu) koji glavnom junaku nakon niza te{ko}a i ku{nji daje `ivotnu sre}u. Knjiga je javnosti bila predstavljena u ~etvrtak, 15. rujna 2005. u Gradskoj knji`nici “Ivan Goran Kova~i}” te sutradan, u petak, u Biblioteci Op}e bolnice Karlovac. Mladen Mui}

IZ RADA MATICE HRVATSKE U KARLOVCU

Neda Omr~en UZ PREDSTAVLJANJE BIBLIOTEKE STOLJE]A HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

Predstavljanje biblioteke Stolje}a hrvatske knji`evnosti {to su je s naro~itim interesom pratili okupljeni Karlov~ani, napose brojni u~enici i profesori srednjih {kola, odr`ano je 12. X. 2005. u Gradskom kazali{tu “ Zorin-dom.” Vrsnim izlaganjima predstavili su je akademik Dubravko Jel~i} njen izvr{ni urednik i prof. dr. Marko Samard`ija jedan od prire|iva~a knjiga iz jezikoslovlja. Da je biblioteka Stolje}a hrvatske knji`evnosti doista jedinstven projekt Matice hrvatske od najvi{eg kulturnog i povijesnog zna~aja, svjedo~e visoki zadaci i ciljevi koje su pred sebe postavili najeminentniji dana{nji kroatisti, jezikoslovci, povjesni~ari knji`evnosti i knji`evni kriti~ari s precizno izra|enim i utvr|enim tekstolo{kim na~elima po kojima se ova biblioteka ure|uje. Radi se, naime, o ediciji oboga}enoj najnovijim otkri}ima do kojih je znanost o jeziku i knji`evnosti danas doprla, koja obuhva}a i ona djela i pisce, u prethodnim sli~nim bibliotekama, slabije zastupljenim ili ~ak pre{u}ivanim. K tome, Stolje}a hrvatske knji`evnosti prezentiraju izvorne, filololo{ki pouzdane tekstove, ranije ~esto jezi~no i pravopisno preina~ene. Opskrbljena dragocjenim povijesno-knji`evnim prikazima i iscrpnim predgovorima, oslobo|ena svih ranijih ideolo{kih ograni~enja, ova je biblioteka danas dragocjen izvor znanja ~itateljima hrvatske knji`evnosti, njenim prou~avateljima i nadasve u~enicima. Obrazla`u}i upravo te njene prednosti akademik je Jel~i}, iznio i razloge zbog kojih je ona ranija biblioteka Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti ostala nedovr{ena ( premda je u 40 godina svog izlaska u njoj objavljeno 170 svezaka, na kojoj je i sam Jel~i} sve vrijeme izla`enja radio). “ Biblioteka Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti,” naglasio je, “ bila je ure|ivana u doba koje nije bilo sretno, koje je optere}ivalo i znanost i jezikoslovlje i kulturu nizom pitanja koja nisu bila ni znanstvena ni jezikoslovna, nego politi~ka. U svemu {to ste radili morali ste po{tovati ograni~enja koja su vam izvana bila zadana. I kad smo je pokretali znali smo unaprijed {to mo`emo, {to ne mo`emo, {to }e nam se dopustiti, a {to nam se nikada ne}e dopustiti. Znali smo da

228
moramo tekstove prire|ivati po onom famoznom tzv. Novosadskom pravopisu, a to je prakti~no zna~ilo da jezik hrvatskih pisaca moramo prilagoditi tada{njem ozakonjenom standardu i da je prema tome isklju~eno donositi tekstove u izvornom obliku, onako kako su ih pojedini pisci kroz stolje}a pisali.” Govore}i o piscima koje je tada{nja povijest i tada{nja znanost ostavljala po strani ili zanemarivala na ra~un tada politi~ki popularnih i uzdizanih pisaca, premda to svojom vrijednosti nisu zaslu`ivali, opravdao je i takva prihva}anja njenih prire|iva~a ~injenicom, koja im je jedino preostala, onom starom: “Bolje i{ta nego ni{ta,” {to se kasnije potvrdilo dobrim potezom. Stoga je posebno naglasio njen veliki zna~aj i izvanrednu ulogu u tada{njem `ivotu, istinom da je biblioteka Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti brzo prona{la put do ~itatelja, u{la u ku}ne biblioteke gotovo svakog intelektualca, uop}e gra|anstva “poti~u}i,” kako je rekao,”samosvijest naroda koja je ve} bila na dobru putu da polako zamre.” U drugom, pak, dijelu svoga izlaganja predstavio je dana{nju biblioteku Stolje}a hrvatske knji`evnosti kao plod hrvatske slobode, potpuna otklanjanja ranije spomenutih sputanosti, isti~u}i da su im u njenu prire|ivanju jedini kriteriji bile znanstvene ~injenice, objektivne i utvr|ene {to svakako zna~i da u njoj “nema zabranjenih pisaca, da nema privilegiranih pisaca, da nema mijenjanja jezika ni po kakvim paradigmama, nego da su tekstovi u Stolje}ima hrvatske knji`evnosti doneseni onako kako su ih pisci pisali.” Opravdavaju}i naslov sada{nje biblioteke, razumljive razloge za{to je u njemu izostavljena brojka 5 ranije edicije, koja je zapo~injala Maruli}em, ocem hrvatske knji`evnosti, a Stolje}a hrvatske knji`evnosti samim po~ecima na{e kulture i pisane rije~i, Ba{~anskom plo~om. Naglasio je, s tim u vezi, i otvorenost projekta za svaka daljnja znanstvena otkri}a, pretpostavke da je u budu}nosti mogu}e prona}i neki dokument jo{ stariji od Ba{~anske plo~e kojim bi se granica po~etka hrvatske knji`evnosti mogla pomaknuti, ali i otvoriti put i onima piscima koji su svoj opus zavr{ili, i onima koji dolaze i u njoj pretendiraju na svoje mjesto. Govore}i, pak, o izvornosti tekstova kojima se nastojalo sa~uvati nepromijenjen jezik, obrazlagao je zapravo jamstvo njihove estetske knji`evne vrijednosti, po kojoj je biblioteka Stolje}a hrvatske knji`evnosti uistinu jedinstvena u hrvatskoj nakladni~koj praksi. Izlaganje je zavr{io posebno se obra}aju}i u~enicima: “Ono {to bih `elio da ostane kao moja poruka s ovog dana{njeg skupa, apelirao bih na na{e u~enike da posegnu upravo za ovim knjigama. Neka Kumi~i}a ~itaju iz na{e biblioteke, neka Antu Kova~i}a ~itaju iz na{e biblioteke, neka obra|uju literaturu odavde. U po~etku }e im mo`da biti malo te`e, jer je sintaksa hrvatskog jezika ovdje autenti~na, nije ona vukovska koja se kod nas primjenjivala od po~etka 20. st. pa sve do nedavnih dana, koja je iskrivila bit hrvatskog izraza.” Profesor dr. Marko Samard`ija je potom govorio o trima knjigama iz hrvatskog jezikoslovlja obuhva}enim Stolje}ima hrvatske knji`evnosti.

229

Voditelj tribine Stolje}a hrvatske knji`evnosti Ivan Janji}, predava~i i predstavlja~i Biblioteke - akademik Dubravko Jel~i}, prof. dr. Marko Samard`ija

Prvom je predstavio razdoblje od po~etaka hrvatske filologije do hrvatskih preporoditelja, vode}ih gramati~ara: Vjekoslava Babuki}a i Antuna Ma`urani}a. Premda se po~etak hrvatske filologije i hrvatske leksikografije ve`e uz djelo poznatog [iben~anina Fausta Vran~i}a: Dictionarium quinque nobissimarum Europa linguarum: latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Mleci, 1595), prof. Samard`ija je precizirao, da: “to nije prvi hrvatski rje~nik, ali jest prvi ve}i hrvatski rje~nik u kojem je hrvatski ravnopravan s jo{ 4 europska jezika.” U prezentiranju druge knjige koju je priredio prof. dr. Ivo Pranjkovi}, Samard`ija je dao kratak prikaz razdoblja u povijesti hrvatskog jezikoslovlja nazvanim razdobljem filolo{kih {kola. Okarakterizirao ga je “kao vrijeme u kojem su se artikulirali razli~iti pogledi na normiranje hrvatskoga jezika, razli~iti pogledi na oblikovanje njegova pravopisa i donekle razli~iti pogledi na oblikovanje njegova slovopisa ili grafije.” Ta druga knjiga, ina~e objavljena 1999. god. pod naslovom: Jezikoslovne rasprave i ~lanci, sadr`i portrete ~etvorice hrvatskih filologa i leksikografa: Frana Kurelca, Bogoslava [uleka, Vinka Pecela Karlov~anina i Adolfa Vebera Tkal~evi}a. Tre}u je knjigu sam priredio, s portretima autora u povijesti na{eg jezikoslovlja poznatim pod nazivom “hrvatski vukovci.” Ozna~io ih je kao autore ”koji su krajem 19. i po~etkom 20. stolje}a bili neupitno dominantan smjer u hrvatskom jezikoslovlju ( Petar Budmani, Franjo Ivekovi}, Mirko Divkovi}, Ivan

230
Broz, Tomo Mareti}, Rade Pavi} i Milan Re{etar). Naglasio je da je u ovu knjigu ”u{ao, me|utim, i jedan autor koji stoji posve po strani od “hrvatskih vukovaca”, Antun Radi}, koji je u tom razdoblju na izmaku 19. i na po~etku 20. stolje}a, jedini kriti~ki progovorio o toj koncepciji {to su je zagovarali “hrvatski vukovci” koja se, izme|u ostalog temelji na i nacionalnom i jezi~nom ujedinjenju Hrvata i Srba.” Tako|er je naveo da su u njoj predstavljeni i neki kasniji autori koji su odustajali od te koncepcije, navode}i primjer Nikole Andri}a, autora iznimno poznate knjige, nedavno pretisnute: Brane}i jezik a hrvatstvo. Zadr`av{i se na izno{enju svog rada na toj tre}oj knjizi koja tako|er nosi naslov: Jezikoslovne rasprave i ~lanci, u kojoj su hrvatski jezikoslovci osim jezikoslovnim radovima predstavljeni; i portretom, i `ivotopisom, i op{irnom bibliografijom, istakao je, kako ju je tada (1999) sastavljao s najboljom namjerom da ih prika`e {to je mogu}e vi{e kao jezikoslovce. Jer “neki od njih nisu bili samo jezikoslovci ni samo literati nego i politi~ari ili anga`irani u politici kao saborski zastupnici Khuenove Unionisti~ke stranke,” spominju}i velik broj ~lanaka Tome Mareti}a, koji su ostali razasuti po novinama, pogotovo izme|u 1918. i 1938. itekako va`nih za razumijevanje njegove politi~ke djelatnosti, a onda i jezikoslovne. Njegovo nas je izlaganje ostavilo u uvjerenju da je intencija ovih knjiga posve}enih hrvatskim jezikoslovcima: dati ono najbolje {to se u ovom trenutku mo`e, neovisno o koncepcijskoj orjentaciji pojedinog autora neovisno o bilo kakvim sudovima koji su u pro{losti o njihovim djelima izricani. Dakako, i o potrebi i o namjeri da se i ovaj segment u biblioteci Stolje}a hrvatske knji`evnosti dopuni i nastavi novim knjigama u kojima }e biti prikazani i neki manje poznati autori ili oni danas ve} zaboravljeni. Susret je zavr{io dojmljivom interpretacijom dramskog umjetnika Jo{ka [eve, pomno odabranim ulomcima iz djela hrvatskih pisaca, ocjelovljenim monodramom: Govorite li hrvatski?

Vladimir Cvitanovi} O PREDSTAVLJANJU DVOBROJA ^ASOPISA SVJETLO 3-4, 2005.
U prepunoj bo~noj dvorani Gradskog kazali{ta „Zorin-doma“ 19. prosinca 2005. predstavljen je drugi dvobroj ~asopisa za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja Svjetlo. Promociji ~asopisa nazo~ili su karlova~ki gradona~enik Miro [krgati} i predstavnik Županijskog poglavarstva dr. Nedjeljko Striki}. Posebnu ugodu oku tvorili su u polukrug, iza predstavlja~a ~asopisa, smje{teni ~lanovi Historiae vivae, njih sedmero odjevenih u povijesne odore do~aravaju}i karlova~ki uljudbeni gospodski duh pro{lih vremena. Dvobroj ~asopisa predstavili su glavni urednik dr. Vladimir Cvitanovi} i profesori Mladen Mui} i Vladimir Per{in, AB studio dizajn Barjakovi} projicirao je tekstove i slike iz ~asopisa na platno. Sprva je govorio glavni urednik. Zahvalio je svima suradnicima, autorima tekstova i priloga tiskanim u ovom dvobroju. Iscrpno je govorio ozna~nicama objavljenim prilozima. Posebno je rekao da je Svjetlo ostvarilo jedan od va`nih zacrtanih ciljeva, izi{lo je na vrijeme u godi{tu, kako je i ozna~eno. Ovaj dvobroj na 270 stranica vi{e sli~i na knjigu, do li na ~asopis. Za veoma dopadljiv izgled naslovnice treba zahvaliti autoru Igoru ^epurkovskom. Urednik SvjeFoto: D. Pere{ko S predstavljanja Svjetla u “Zorin-domu” tla naveo je go-

232
tovo sve rubrike, te najve}i broj naslova i istaknuo imena njihovih autora. Posebno je upozorio na prve stranice Svjetla, na kojima se mo`e i{~itati razgovor s novim karlova~kim gradona~enikom Mirom [krgati}em. Potom je autorica objavljenje pjesme profesorica Nata{a Vojnovi} pro~itala svoj uradak Baki posve}ena. Dio obra|enih tema predstavili su ~lanovi uredni{tva: profesor Mladen Mui} (ogledi, osvrti i prikazi knjiga, izlo`bi i drugih kulturnih zbivanja) i profesor Vladimir Per{in (prvi puta objavljenja tragi~na istina o nestanku karlova~kih kateheta 1945. godine). Pri kraju predstavljanja Svjetla nazo~nima se obratio gradona~elnik Miro [krgati}. Lijepim i toplim rije~ima gradona~elnik je ukazao: „Svjetlo je putokaz za sve Karlov~ane, koji vole svoj grad i kada se pomisli da je grad bez duha, da je ovakvim projektima jasno, da ni{ta ne mo`e ubiti taj jedinstveni duh(...).“ Gradona~elnik je u svom obra}anju ~lanovima i simpatizerima Matice hrvatske, odaju}i priznanje uredni{tvu Svjetla, pozvao nazo~ne, da urednicima u znak zahvalnosti upute jedan pljesak. [to oni i u~ini{e. Ugodno je bilo vidjeti mnoge kako s interesom prelistavaju novo Svjetlo, ne kriju}i zadovoljstvo svojim prisustvovanjem jo{ jednom kulturnom doga|aju u Karlovcu te prohladne prosina~ke ve~eri. Ž. Vesi} u Karlova~kom listu od 21. prosinca 2005. u osvrtu na predstavljanje novoga dvobroja Svjetla pod naslovom:“Pregr{t zanimljivih tema na 270 stranica“ isti~e da ovaj dvobroj ima ~ak 51 naslov, 13 rubrika, 53 fotografije, te da ga je obilje`ilo 36 autora, {to dovoljno govori u prilog njegove opse`nosti kao i {arolikosti. Dalje se u tom osvrtu mo`e pro~itati: „Najnoviji dvobroj ~asopisa prije svega je pove}i zbornik tematski i sadr`ajno razli~itih ~lanaka, koji mo`e zadovoljiti sva~iji ukus. Za svakoga pone{to, moglo bi se re~i.(…)“ U rubrici Kultura, Karlova~ki tjednik od 22. prosinca 2005. pod naslovom „Dobri duh grada“ daje svoj pogled dvobroja 3-4. Masnim slovima autor teksta R. Badovinac isti~e: „Povratak karlova~kim korijenima novog uredni{tva primjetan je bio ve} u prvom dvobroju “Svjetla”, a taj put je nastavljen i ovim brojem jer prevladavaju doma}i autori i karlova~ke teme koje bi trebale ponovno poku{ati prona}i put do zahtjevnih karlova~kih ~itatelja.(…)“ Tekstovima su pridodate fotografije s predstavljanja ~asopisa, u Karlova~kom tjedniku Olivera Budimira, a u Karlova~kom listu Darka Pere{ka. Mjesec dana iza predstavljanja Svjetla u Karlovcu, Mati~ine novine Vijenac u broju 310 priop}uju ~itateljima, da je Karlova~ki ogranak u prepunoj izlo`benoj dvorani gradskog kazali{ta „Zorin-dom“ predstavio 19. prosinca novi dvobroj Svjetla. Hrvatski radio Karlovac na elektronskim medijima (http.// hrk./cgi-bin/vijesti/ clanak) pod naslovom Jo{ jedno Svjetlo - 21.12. 2005 donio je tekst koji dijelom objavljujemo: „U oslikanoj dvorani Gradskog kazali{ta Zorin doma u ponedjeljak 19. prosinca javnosti je predstavljen novi dvobroj karlova~kog ~asopisa

233
za kuturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja “Svjetlo” s oznakom broja 3 i 4 za 2005. godinu. “Svjetlo “ izdaje karlova~ka Matica hrvatska a tiska Tiskara “Pe~ari} & Rado~aj”. O sadr`aju su govorili glavni urednik primarius doktor Vladimir Cvitanvi} te ~lanovi uredni{tva Vladimir Per{in i Mladen Mui}. Nazo~ni su bili uz predsjednika Matice hrvatske Karlovac Ivana Jurkovi}a i karlova~ki gradona~elnik Miro [krgati} koji je naglasio spremnost Gradske uprave da prati sve zna~ajne projekte u kulturi koja je i identitet ovog grada, te ~lan Poglavarstva Karlova~ke `upanije doktor Nedjeljko Striki}.(…)“ Eto kako je prvi dvobroj Svjetla bio na web stranici Matice hrvatske Sredi{njice iz Zagreba, ovaj put obavijest o predstavljanju ~asopisa mogla se pro~itati u cijelom svijetu zaslugom Hrvatskog radio Karlovca. Ovo dovoljno govori da treba ostvariti ponavljane prijedloge autora ovog teksta da Karlova~ki ogranak Matice hrvatske ima vlastitu web stranicu. Ponadati se je da }e to uskoro i uslijediti.

Obavjest o predstavljanju Svjetla na internetskim stranicama Hrvatskog radio Karlovca

IN MEMORIAM

Prim. dr. STJEPAN [KRTI]
(23. 10. 1923 - 13. 01. 2004) Dana 16. sije~nja 2004. ispratili smo na vje~ni po~inak jo{ jednog od velikana karlova~ke medicine, prim. dr. Stjepana [krti}a. Oprostili smo se od dragog prijatelja, cijenjenog kolege i u~itelja, vrsna lije~nika i nadasve humaniste. Zauvijek je stalo veliko i plemenito srce ~ovjeka koji je sav svoj `ivot podario uzvi{enom zvanju lije~nika, posebice porodni~ara. Ro|en je u Karlovcu 23. listopada 1923. Po zavr{enoj osnovnoj {koli i gimnaziji u rodnom gradu nastavio je {kolovanje na Medicinskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Jo{ u studenskim danima volontirao je u Op}oj bolnici Karlovac, a nakon zavr{etka studija 1955. postaje stalni zaposlenik u karlova~koj Gradskoj bolnici, sve do odlaska u mirovinu 1989. godine. Specijalisti~ki ispit iz ginekologije i opstetricije polo`io je 1958. u Klinici za `enske bolesti i porode u Zagrebu. Obavljao je funkciju voditelja poro|ajnog odsjeka i zamjenika {efa Ginekolo{ko-poro|ajne slu`be u Medicinskom centru Karlovac. U zvanje primarijus promoviran je 1971. godine. Svoje bogato teorijsko i prakti~ko znanje stavio je u slu`bu zdravstvene za{tite `ena i trudnica. Utemeljio je moderno porodni{tvo u Op}oj bolnici Karlovac te dispanzersku djelatnost u Dugoj Resi. Znaju}i da niti jedan aparat koliko bio sofisticiran, nije savr{en, a odabrana metoda dijagnostike ili terapije nije nepogre{iva, oslanjao se je na vlastito iskustvo i vje{tinu u rje{avanju najte`ih medicinskih problema u ginekologiji i porodni{tvu. Bilo je zadivljuju}e promatrati kakvom je lako}om pronalazio rijeku `ivota u zamr{enoj delti najte`ih bolesti i stanja. Bio je vrstan lije~nik, sjajan u~itelj, kreativan i uvijek otvoren za uvo|enje novih putova u dijagnostici i terapiji. Jednaku pozornost posve}ivao je preventivnoj medicini i sekundarnoj zdravstvenoj skrbi `ena i trudnica. Osim visokog medicinskog opusa valja spomenuti stru~nu publicisti~ku djelatnost u trajnoj edukaciji mladih kolega i drugog osoblja na odjelu. Kada bismo morali u jednoj re~enici sa`eti bogatstvo znanja i vje{tine koje je primarijus [krti} ugradio u svoje iskustvo, zapisali bismo: „To je vrhunski doseg muzikalnosti u podru~ju medicine“. Kao dugogodi{nji ~lan Hrvatskog lije~ni~kog zbora - Podru`nice Karlovac, prim. [krti} obavljao je pedantno i savjesno odgovorne du`nosti i sudjelovao u svim aktivnostima.

235
Me|u prvima u~lanio se u Hrvatsko dru{tvo umirovljenih lije~nika – Ogranak Karlovac. Iako iz zdravstvenih razloga nije mogao dolaziti na sastanke i dijeliti radosti dru`enja, pokazivao je veliki interes za sve {to se je zbivalo u karlova~kom zdravstvu, na{oj podru`nici i ogranku, a naro~ito za svakoga od nas. Bio je izvor dragocjenih informacija osobito o povijesti karlova~kog zdravstva. Zadivljuju}i je bio njegov svestrani interes i enciklopedijsko znanje, naro~ito knji`evnosti, povijesti i slikarstva. Živio je tiho i skromno u krugu svojih najdra`ih. Njegov naoko asketski, za neke pomalo i neobi~an na~in `ivota, bio je itekako sadr`ajan i bogat, protkan svim onim {to je intelektualca i eruditu njegova formata moglo zadovoljiti. ^udna je zakonitost koja izvire iz `ivotnog djela koje ga je stvorilo doajenom i utemeljiteljem moderne opstetricije u karlova~koj bolnici s visokim strukovnim i dr`avnim priznanjima. Njegov svijetli lik `ivjet }e u srcima njegovih najdra`ih, njegovih kolega i u~enika, suradnika i prijatelja, a nezaboravan brojnim bolesnicama kojima je nesebi~no pomagao, kao i onima, danas ve} odraslima, kojima su roditelji govorili o ~ovjeku koji ih je prvi primio u naru~aj, ~uo prvi njihov pla~, prvi im za`elio dobrodo{licu, raduju}i se ro|enju jo{ jednoj ~ovjeka. Za sve u~injeno neka mu je vje~na hvala! Doc. dr. sc. Emil Tu{kan i prim. dr. Rudolf Muhvi}

TRAJKO GRKOVSKI
( 12. 10. 1945 - 16. 10. 2005)
Ugledni turisti~ki radnik i kasnije novinar Trajko Grkovski preselio se u vje~nost 16. listopada 2005. godine prije podne kada je ure|ivao u naselju Mukinje na Plitvi~kim jezerima svoj tulipnjak, a posljednji novinarski posao u Karlova~koj `upaniji za zagreba~ki Vjesnik obavio je tjedan dana ranije. Vi{egodi{nji dopisnik zagreba~kog Vjesnika za podru~je Karlova~ke i Li~ko-senjske `upanije nije se mogao othrvati bolesti srca koja ga je pogodila 1993. godine. Ro|en 12. listopada 1945. godine u Vrani{tici nedaleko od Ohrida, sin pekara, u Karlovac je do{ao kada je otac u potrazi za kruhom osigurao boravak cijeloj obitelji 1955. godine. Po osnovnoj vokaciji turisti~ki radnik, u ~emu je stekao najvi{e obrazovanje, u Nacionalnom parku Plitvi~ka jezera bio je na rukovode}im mjestima od 1970. do 1990. Svoj `ivot sa suprugom Feodorom posve}uje turizmu i o~uvanju prirodnih ljepota tog dijela Like. Njegova najve}a ljubav, uz k}eri Andreju i Maju i unu~icu Matildu, bija{e novinarstvo kojim se po~eo baviti l. sije~nja 1975. godine. Pokreta~ je i urednik Plitvi~kog vjesnika, mati~nih novina Nacionalnog parka Plitvi~kih jezera. Bio je i dugogodi{nji vanjski suradnik agencije Tanjug, Ve~ernjeg lista, Vjesnika, Li~kog vjesnika Radio Zagreba, Radio Karlovca i drugih javnih gasila, uglavnom pi{u}i o turizmu i za{titi prirode. Malo je tko od novinara s toliko sr~anosti opisivao i ispjevao ljepote Plitvica i Like. Osobito se je anga`irao na organiziranju i populariziranju me|unarodno poznatog plitvi~kog vjen~anja pod slapovima. Ratne 1991. godine zbog tekstova objavljenih u Vjesniku, u kojima je s veseljem opisivao i do~ekao nezavisnost i demokratske slobode, ~etnici su ga uhvatili u Titovoj Korenici i podvrgli zatvorskoj torturi, koja je utjecala na njegovo zdravlje. Uspio je pobje}i u Karlovac da bi tijekom Domovinskog rata izvje{tavao o ratnim zbivanjima i stradanjima i za Vjesnikovu ku}u pisao o prognani~kim i ljudskim sudbinama. Trajko Grkovski je ostavio trag u karlova~kom novinarstvu, bio uzor mladim generacijama novinara. Svojim kolegama je slu`io kao uzor novinarske solidarnosti i {to se sve u to ime mo`e u~initi, a da se ne povrijede pravila struke i novinarski kodeks. Svaki je zadatak obavio, ali se posebno bavio sudbinom Nacionalnog parka Plitvi~ka jezera i bio najzaslu`niji za njegovu obnovu poslije vojno-redarstvene operacije „Oluja“. S kolegama je dijelio informacije o svemu, i u svemu. Za svoj rad primio je vi{e priznanja me|u kojima i Medalju rada i Povelju Skup{tine op}ine Titova Korenica. Velimir Frani}

IVAN IVANKOVI]
(7. 2. 1923 - 21.3.2005)
Duboko ganuti oprostili smo se 23. o`ujka 2005. na mjesnom groblju u Vrbovskom od na{ega prijatelja Ivana Ivankovi}a kojeg je smrt tako nenadano ukrala 21. 3. 2005. i li{ila nas njegovog optimizma, razumijevanja, dobrohotnosti, vedrine, tihe marljivosti i stvarala~ke upornosti. Ne `elim govoriti o pokojnikovom `ivotnom putu koji je vijugao kroz te{ka vremena ovih na{ih prostora, a koji je bio dug i dinami~an, posut i trnjem i cvije}em. Želim govoriti o djelima koja su taj put ome|ila i obilje`ila, a na{eg dragog prijatelja odredila kao humanistu kojeg nije trebalo uvjeravati da ~ovjek do`ivljava potpuno ispunjenje rade}i na dobrobit zajednice kojoj pripada. O tome, uz sve ostalo svjedo~e i dvije stru~ne knjige na{eg Ivana, koje se i danas koriste u statisti~kim stru~nim krugovima, a u kojima je utkano dugogodi{nje temeljito istra`ivanje i predano prikupljanje podataka upravo s ovih `ivotnih prostora, koje smo imali zadovoljstvo i ~ast dijeliti s na{im dragim pokojnikom. Na{ prijatelj, kolega i suradnik (zvali smo ga Ivica) je uz svoj stru~ni rad nalazio vremena za djelatno sudjelovanje u miljeu zbivanja dru{tvene zajednice o ~emu govore njegove znane brojne dru{tvene funkcije, kojima je ostavio vidljiv doprinos u gradu Karlovcu, koji je uvijek grlio svim srcem.Ta je ljubav zra~ila i kroz njegove hobije, kroz njegovu uzorno sre|enu zbirku starih razglednica Karlovca i kroz njegove filatelisti~ke zbirke o Hrvatskoj i Karlovcu. Po odlasku u mirovinu, nakon vi{e od ~etrdeset godina rada, ne odlazi u sjenu ve} prihva}a vo|enje Udruge umirovljenika grada Karlovca, kojom predsjedava 12 godina. Potom obna{a du`nost zamjenika predsjednika Udruge. Radu u Udruzi se potpuno predaje u vjeri da se vrijedi boriti za bolji polo`aj umirovljenika, za njihova prava i bolji `ivot, pa je u toj vjeri i jedan od utemejtelja Hrvatske stranke umirovljenika u Karlovcu. Mar i predanost u ostvarivanju programskih ciljeva Udruge uzdi`e ga na funkciju predsjednika Koordinacijskog odbora umirovljenika Karlova~ke `upanije i ~lana Izvr{nog odbora Matice umirovljenika Hrvatske na kojim funcijama nas je eto zauvijek napustio.

Na`alost, ostalo nam je samo pamtiti njegov ozbiljan i predan rad, njegovu {iroku i `ivu zainteresiranost za mnoga podru~ja, njegovu spremnost u pomaganju svakome, a uz sve to i njegovu vje~nu spremnost na dru`enje, smijeh i zabavu. Ne pitajmo dakle, koliko je godina `ivio, nego kako je `ivio i po vrijednosti njegovih djela ga prosudimo kao ~ovjeka i prijatelja. U tim mislima oprostili smo se s dragim i {tovanim prijateljem, prepustiv{i njegovo tijelo ovoj hrvatskoj zemlji, koju je osobito volio. No ljubav i prijateljstvo nismo ukopali, jer ono }e procvasti nad grobom kao neuvelo cvije}e vje~ne uspomene. Dubravko Vinkovi}

MLADEN TU[ETI]
(27. 2. 1941 – 27. 7. 2004)

Vijest objavljena u podne 27. srpnja 2004. na radiju i televiziji o naprasnoj smrti Mladena Tu{eti}a zaprepastila je i uznemirila Karlov~ane. Ubijen je poznati Karlov~anin, obrtnik, politi~ar i dru{tveni djelatnik. Ro|en je 27. velja~e 1941. u Karlovcu. Pu~ku {kolu poha|a na Baniji, a 1960. je maturirao u gimnaziji na Rakovcu. Tijekom gimnazijskih dana zavr{io je i srednju muzi~ku {kolu u~e}i violinu. Upisuje se na Strojarsko-brodogra|evni fakultet u Zagrebu, kojeg ubrzo napu{ta. Boravi od 1965. do 1966. na radu u Njema~koj, da bi tek 1974. zavr{io Vi{u strojarsku {kolu. Stupa u brak s Antonijom ro|enom Le{, vrlom djelatnicom Matice hrvatske u Karlovcu, koja mu podari dvije k}eri Tanju i Antoniju. Bio je nemirna duha od djetinjstva, upijao je sva znanja. Ve} kao dijete u obiteljskoj ku}i nau~io je, zahvaljuju}i svojoj teti Anki, njema~ki jezik. Kasnije }e to znanje pro{iriti i na engleski i talijanski. Uz majku Anu i oca Stjepana, koji su vodili poznatu proizvodnju soda vode i onovremenog soka zvanog {abesa, a kasnije i gostionicu, Mladen je vrlo rano shvatio da se samo predanim radom mo`e napredovati i pristojno `ivjeti. Tako je roditeljima radom svakodnevno pomagao, a 1970. i sam zapo~eo svoj obrt - radionicu za automobile, postavljanje i vulkanizaciju guma. Osamdesetih godina pokrenuo je posao proizvodnje polietilenskih vre}ica. Njegova dinami~nost, iskrenost, sklonost pomo}i drugima, borbenost razvila se je jo{ u ranoj mladosti kad je s punim marom igrao ko{arku, hokej na ledu, klizao ili plivao, a niti ostale sportove nije zanemarivao. U svemu je te`io savr{enstvu pa mu je stran bio povr{no obavljen posao i nije trpio nesavjesne ljude. ^esto borave}i u drugim europskim zemljama ve} je osamdesetih godina uo~avao i predvi|ao demokratske promjene koje }e sti}i i do njegove Hrvatske. Govorio je o protoku ideja znanja, vi{estrana~ja, o slobodnom poduzetni{tvu. ^esto je od mnogih sugovornika bio neshva}en. Devedesetih u Njema~koj dolazi u doticaj s mnogim ljudima demokratski i hrvatski rodoljubno nastrojenim, te sam promi~e ideje o samostalnoj Hrvatskoj. Hrvatsku je sanjao kao naprednu, razvijenu, demokratsku i pravednu zemlju. S odu{evljenjem je poradio u prvim danima demokratskih promjena. Njegov u~inak je {to je kao predsjednik Mjesne zajednice Banija omogu}io, smiono osigurav{i prostorije, kako bi se 23. prosinca 1989. upravo na Baniji osnovala prva politi~ka demo-

239
kratska nekomunisti~ka stranka (HSLS). S pravom vrijedi ista}i da je Mladen Tu{eti} jedan od utemeljitelja vi{estrana~ja u Karlovcu. Utemeljitelj je Hrvatske demokratske zajednice u Karlovcu i na karlova~kom podru~ju, ali ju ubrzo napu{ta, da bi kao ~lan HSLS bio ~lan karlova~kog Gradskog poglavarstva, a i vije}nik Skup{tine Karlova~ke `upanije u dva mandata, po~em od 1993. godine. I tu }e biti jedan od najagilnijih vije}nika, ~esto zastupaju}i stremljenja karlova~kih liberala, ali i mnogih drugih Karlov~ana. Nakon raskola hrvatskih liberala 1998. priklonio se Vladi Gotovcu u LS-u. Godinu dana kasnije liberali ga izabiru za predsjednika Županijske organizacije LS-a. Na kraju, ne nailaze}i na razumijevanje i razo~aran, napu{ta liberale i koncem 1999. pristupa politi~koj stranci Novoj Hrvatskoj, da bi se potom jo{ jednom oku{ao u politici. No poslije 2001. posve se povukao iz karlova~kog politi~kog `ivota i posvetio se svojoj tvrtki za razminiranje. Podao se potpuno tom radu, osmi{ljao podesnija izvedbena rje{enja strojeva za razminiranje. Rad mu je postao hobi. Svojim nesebi~nim radom stvarao je uvjete za rad i `ivot svojoj obitelji, ali je omogu}io i zapo{ljavanje i osiguravao `ivotnu egzistenciju drugima. Gubitkom Mladena Tu{eti}a, vrsnog obrtnika, politi~ara, branitelja u Domovinskom ratu, ~ijim odli~jima je nagra|en, a nadasve dobrim suprugom i bri`nim ocem, ~ovjekom osvjedo~enim Hrvatom, Karlovac je ostao osiroma{en. I zato neka nam sje}anje na Mladena ostane stalno u na{im mislima. Dr. Vladimir Cvitanovi}

KRONIKA

STUDENI 2005.
“ZORIN-DOM”
3.11. Otvorena je izlo`ba pod nazivom “Kostimografije Ljubice Wagner”. 4.11. Dramski studio “Zorin-doma” je premijerno izveo predstavu Zlatka Krili}a “Jaje”, u re`iji Sanje Hrnjak. 8.11. Dje~je kazali{te Osijek izvelo je predstavu Bo`e Kukolje i Vladimira Predmerskog “Dugonja, trbonja i vidonja”. Re`irao ju je Vladimir Predmersky. 10.11. Teatar „Gavran“ predstavio se predstavom Mire Gavrana “Kreontova Antigona”, koju je re`irao Georgij Paro, a izveli su je dramski umjetnici Dora Fi{ter i Zvonimir Zori~i}. 15.11. Rije~ka filharmonija je uprili~ila koncert pod ravnanjem Nade Mato{evi}, s djelima Rossinija, [i{a, Respighija i Kodalaya. 17.11. Gradsko kazali{te Po`ega izvelo je predstavu Martina McDonagha “Krivi Billy iz Inishmaana”, u re`iji Nine Kleflin. 18.11. “Mozartova ve~er”, naziv je koncerta Glazbene {kole Karlovac, pod ravnanjem Ante Mili}a. 21.11. Kazali{te „Merlin“ iz Zagreba izvelo je predstavu “Galeb Jonathan Livingston”, nastalu prema istoimenoj pri~i Richarda Bacha. Predstavu je re`irala Ana Merlin. 24.11. Otvorena je izlo`ba “Dostignu}a u razvoju p~elarstva”, koju su pripremili p~elari grada Karlovca i Karlova~ke `upanije. Dan kasnije, predavanje na istu temu su odr`ali stru~njaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. 27.11. Satiri~ko kazali{te “Kerempuh” i INK – Gradsko kazali{te Pula nastupili su s predstavom G. Feydeaua “Pa ne hodaj gola naokolo”, u re`iji Ivice Buljana. Izveli su je Mia Begovi}, Tarik Filipovi}, Edo Vuji}...

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVA^I]”
3.11. Vi{nja Stare{ina je predstavila knjigu “Ha{ka formula”.

241
3.11. Ivana Gu{ljevi} i Bo`idar Prosenjak su predstavili slikovnicu “Doma}a zada}a”. 10.11. U povodu Me|unarodnog dana tolerancije, 16. studenoga, u sklopu ciklusa “Pomognimo im da sretno rastu” odr`ano je predavanje na temu “Nasilje u {koli”. 16.11. Filatelisti~ko dru{tvo Karlovac je organiziralo izlo`bu u povodu Dana filatelije. 17. i 24.11. Dr. Predrag Brki} odr`ao je predavanja iz ciklusa “Misterij glazbe” pod nazivom “Glazba i duhovnost” i “Osjeti ritam: sve o bubnjevima, bubnjanju i ritmu”. 25.11. Otvorena je izlo`ba likovnih radova Karlov~anina Ladislava Silva{ija. 30.11. Predstavljene su knjige karlova~kih nakladnika tiskane tijekom 2004. i 2005. godine. Knji`evni krug Karlovac uprili~io je sve~anost u povodu zavr{etka natje~aja za najbolju kratku pri~u kojeg su raspisali u prolje}e 2005.

KNJIŽNICA ZA MLADE
1.11. Otvorena je izlo`ba ~asopisa u povodu 50. obljetnice izla`enje “Modre laste” i 30. godi{njice tiskanja “Smiba”, pou~nih i zabavnih ~asopisa za u~enike u izdanju [kolske knjige. 8.11. Mirko Pavlin je odr`ao predavanje na temu “Tehnologija p~elarenja”. 9.11. Na poetskom festivalu predstavili su se karlova~ki mladi pjesnici. 11.11. ]iril Stojanov, predsjednik Udruge za esperanto “Viktor Mihovili}” iz Karlovca je odr`ao predavanje pod nazivom “Esperanto za mlade”. 23.11. Odr`ano je predavanje za srednjo{kolce na temu “Problemi etike”. 24.11. U organizaciji Dru{tva arhitekata, gra|evinara i geodeta Karlovac, predstavljeni su projekti ~lanova Dru{tva pod nazivom “Salon arhitekture”. 29.11. Predstavljen je putopisni roman “Meni je svaki dan nedjelja: putovanje pje{ice od Petrograda do Pariza”. Knjigu je napisao 28-godi{nji Boris Veli~an iz Zagreba koji je pje{a~io 2 609 kilometara od Petrograda do Pariza, a izdala ju je izdava~ka ku}a “Algoritam”. Posve}ena je Mirku Seljanu koji je isti put propje{a~io pred stotinjak godina. Boris je do sada proputovao 34 dr`ave.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”
4.11. Odr`ana je projekcija dokumentarnih filmova iz Domovinskog rata. 8.11. Godi{nji koncert pod nazivom “Hod kroz god”, na temu hrvatskih narodnih obi~aja kroz godinu, je izveo ansambl “Lado” iz Zagreba.

242 GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”
9.11. Otvorena je retrospektivna izlo`ba slika umjetnika iz Duga Rese, Vladimira Ba{i}a [ote.

GALERIJA “ZILIK”
24.11. Otvorena je izlo`ba slika Manuele Vladi}-Ma{truko.

PROSINAC
“ZORIN-DOM”
2.12. U povodu Dana djece s invaliditetom, uprili~ena je projekcija filma “Heidi”. Baletni studio “Zorin-doma” izveo je “Ples igra~aka”, nastao prema istoimenoj knjizi mlade Karlov~anke Ma{e Lenuzzi. 5.12. Teatar Rugantino premijerno je izveo predstavu “Sa’ }e Bo`o, svaki ~as” Ivice Ivani{evi}a, u re`iji Maria Kova~a. U glavnim ulogama su nastupili [piro Guberina, Ivica Vidovi}, Bo`idar Ore{kovi}... 6.12. Dramski studio “Zorin-doma” izveo je predstavu Nine [krabe “Sveta obitelj u razbojni~koj {pilji”, koju je re`irao Berislav Frki}. 9.12. Sve~ano je obilje`ena 120. obljetnica gimnastike u Karlovcu. 11.12. Grabancija{ teatar predstavio se s predstavom Nicka Halla “Sretno rastavljeni”, koju je re`irao Željko Duvnjak. 12.12. Hrvatsko narodno kazali{te Osijek izvelo je predstavu Milana Begovi}a “Bez tre}ega”, u re`iji Velimira ^okljata. 14.12. Baletni i dramski studio “Zorin-doma” i dje~ji zbor “Zorica”, pod umjetni~kim vodstvom Irene Bo`i~evi}, izveli su predstavu “Bo`i}na pri~a”. 15.12. Dragan Despot je re`irao i izveo monodramu “Na rubu pameti”, nastalu prema romanu Miroslava Krle`e. 16.12. Kazali{te Virovitica izvelo je predstavu koju je napisao i re`irao Dra`en Feren~ina “Najve}a su {teta droga i cigareta”. 19.12. Karlova~ki ogranak Matice hrvatske promovirao je novi dvobroj ~asopisa “Svjetlo”. Rije~ je o drugom izdava~kom uratku otkako je, pred godinu dana, ovaj ~asopis za kulturu, umjetnost i dru{tvena zbivanja dobio novo uredni{tvo na ~elu s dr. Vladimirom Cvitanovi}em. Iste ve~eri, PHPD “Zora” je odr`ala Bo`i}ni koncert pod ravnanjem maestra Ton~ija Bili}a. 20.12. Folklorni ansambl “Ivan Ma`urani}” predstavio se koncertom u ~ast Bo`i}a.

243
21.12. Sredi{njom proslavom okon~ano je trodnevno obilje`avanje 50. obljetnice Karlova~ke banke. Satiri~ki igrokaz o povijesti Banke i njezinoj ulozi u razvoju Karlovca izveo je zagreba~ki glumac Željko Vukmirica. Na prigodnom koncertu jazz glazbe, new age-a i eksperimentalne glazbe Karlov~anima su se predstavili glazbenici Igor Savin i Željko Kova~evi} Kova. Dodatna atrakcija proslave je bilo osvjetljenje pro~elja sjedi{ta Banke u Kova~i}evoj ulici, koje se u ve~ernjim satima “kupalo” u razli~itim bojama. 27.12. Sve~ani bo`i}no-novogodi{nji koncert je priredio Puha~ki orkestar grada Karlovca.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVA^I]”
6.12. Karlov~anin Alen Pajtak predstavio je hrvatske tradicionalne dje~je igra~ke iz vlastite zbirke. 7.12. Odbor za ljudska prava Karlovac je obilje`io Me|unarodni dan ljudskih prava. 8.12. Mate Grani} je predstavio svoju knjigu “Vanjski poslovi – iza kulisa politike”. 8.12. Otvorena je izlo`ba slika Karlov~anina Ladislava Silva{ija na temu “Face”. 13.12. Psihologinja Tatjana Farka{ je odr`ala predavanje iz ciklusa “Pomognimo im da sretno rastu” na temu “Sam kod ku}e”. 15.12. Karlov~ani, dr. Stribor Markovi} i dr. Predrag Brki} su odr`ali predavanje “Cvije}e u Bibliji”.

KNJIŽNICA ZA MLADE
7.12. Mr. Tomislav Lendi} je odr`ao predavanje “Politi~ki aspekt hrvatskog pribli`avanja Europskoj uniji”. 9.12. Otvorena je izlo`ba ilustracija knjiga za mlade Ivane Gulja{evi}. 21.12. U~enici Srednje {kole Duga Resa priredili su izlo`bu modnog i grafi~kog dizajna pod nazivom “Zimska sve~anost”.

GRADSKI MUZEJ KARLOVAC
1.12. U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske uprili~ena je izlo`ba Natalije Đuranovi} i Ele Bo`ovi}. 22.12. Karlova~ki slikar Željko Marekovi} predstavio se izlo`bom “Živjeti – misliti”, posve}enu glagolja{kim slovima od papirma{a.

244 DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”
1.12. U organizaciji Udruge invalida dje~je i cerebralne paralize Karlova~ke `upanije uprili~en je humanitarni koncert, a dva dana kasnije i susret invalida Hrvatske. 4.12. Zajednica organizacija amaterskih kulturnih dru{tava Karlovca priredila je godi{nji koncert. 9.12. Koncertni nastup pjeva~a Kemala Montena. 16.12. Udruga “Pas u humanitarnom djelovanju” organizirala je humanitarni koncert duhovne glazbe radi pribavljanja novca za obuku 50 timova pasa vodi~a i minotraga~a. Nastupio je ansambl “Fides” iz Zagreba.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC
5.12. Klavirski odjel [kole priredio je koncert u povodu svetog Nikole. 20.12. Guda~ki odjel [kole priredio je koncert orkestra gitara. 21.12. Odr`an je koncert ~lanova Harmonika{kog odjela [kole. 22.12. Nastavnici i u~enici [kole priredili su Bo`i}ni koncert.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”
7.12. Otvorena je izlo`ba slika Dubravke Babi}.

GALERIJA “ULAK”
8.12. ^lanovi Udruge likovnih autora Karlovca predstavili su se izlo`bom radova posve}enih Bo`i}u.

VELEU^ILI[TE KARLOVAC
16.12. Predstavljena je monografija “Jugoturbina 1949.-1992. - nastanak, razvoj i kraj”, u nakladi Veleu~ili{ta Karlovac, o jednom od giganata energetskostrojogra|evne industrije biv{e Jugoslavije. Knjigu su uredili nekada{nji istaknuti rukovoditelji poduze}a na ~elu sa prof. dr. sc. Mirkom Butkovi}em, sa `eljom da rije~ju i slikom, u ime svih biv{ih djelatnika “Jugoturbine”, podsjete na proizvodne uspjehe te neko} presti`ne karlova~ke tvrtke, ali i na ogroman zna~aj koji je imala na cjelokupni razvoj Karlovca.

GIMNAZIJA KARLOVAC
1.12. Karlova~ka umjetnica Aleksandra Podrebarac izlo`ila je fotografije na temu “None”, a ^edomir Ostre{ se predstavio zbirkom skulptura.

245 CENTAR ZA MLADE “NAGAZI”
6.12. U organizaciji udruge “Doma}i” odr`ana je tribina na temu “[to je to nezavisna kultura i za{to je va`na za Karlovac?”. Gostovali su Emina Vi{ni}, Damir Jeli}, Gordan Begler, Mladen ]apin i Igor ^ulig, a vodio ju je Darko Lisac.

2006. SIJE^ANJ
“ZORIN-DOM”
12.1. Otvorena je izlo`ba karikatura “Sada{nji i biv{i”, ljubljanskog karikaturiste Darka [arca, posve}ena politi~arima i drugim javnim osobama u Hrvatskoj, Sloveniji i svijetu unazad ~etiri desetlje}a. 26.1. Dramski studio “Zorin-doma” premijerno je izveo komediju “^ovjek je ~ovjek” u re`iji Jasmina Novljakovi}a, nastalu po knji`evnom predlo{ku Bertoldta Brechta.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVA^I]”
4.1. Nizom radionica na Dje~jem odjelu po~eli tradicionalni “Zimski |a~ki dani”. Pod vodstvom Nata{e Vojnovi} mali{ani su u~ili, primjerice, izra|ivati ukrase i cvije}e od krep-papira. Na Glazbenom odjelu, voditelj {kole {aha Aleksandar Grudi}, u~io je djecu igrati tu drevnu igru. 5.1. Objavljeno drugo pro{ireno izdanje “Karlova~kog vodi~a”, autora Alena Pajtaka, u izdanju Gradske knji`nice “I. G. Kova~i}”, koji donosi i povijesni pregled Hrneti}a i Banije te nove natuknice o poznatim Karlov~anima, kao i kartu Zvijezde s ucrtanim ulicama i znamenitim gra|evinama. 9.1. Otvorena je izlo`ba posve}ena `ivotu i knji`evnom stvarala{tvu Miroslava Krle`e. 11.1. Udruga “Umije}e `ivljenja” pripremila je radionicu “Nezaboravno iskustvo” o vje{tinama za prevladavanje stresnih stanja, koju je vodila Suzana Friganovi}. 16.1. Otvorena je izlo`ba o stvarala{tvu knji`evnika Josipa Kozarca, u povodu 100. obljetnice smrti. 19.1. Prvo u nizu predavanja na temu filozofije i prakse Qi – gonga je odr`ao dr. Miljenko Brki}. 26.1. Milan Osmak predstavio je svoju knjigu “Tulum sa tunama”.

246 KNJIŽNICA ZA MLADE
2.1. Izlo`ene su grafike Dore Vuki~evi} pod nazivom “Rije~ke lu~ke dizalice – `irafe”. 11.1. Karlova~ka studentica Sanja Drvar vodila je radionicu obrade fotografija ra~unalnim programima za mlade sugra|ane. 25. i 27.1. Sanja Cesar iz Centra za prevenciju, istra`ivanje i suzbijanje seksualnog nasilja – CESI je odr`ala predavanje “Prevencija nasilja u mladena~kim vezama”, a Dunja Bonacci-Skenderovi}, ~lanica istog Centra, predavanje pod nazivom “Nasilje i trgovanje ljudima”. Prikazan je i film “Kul je kad znash”, o opasnostima traffickinga ili trgovanja ljudima. Predavanja su dio projekta CESI-ja “Pravo na `ivot bez nasilja”.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC
25.1. Odr`an je koncert u organizaciji Puha~kog odjela [kole. 27.1. Na dan ro|enja slavnog kompozitora 1756. godine, u~enici i nastavnici [kole odr`ali su prigodni koncert u ~ast 250. obljetnice ro|enja Wolfganga Amadeusa Mozarta, pod nazivom “Blistaj, blistaj zvijezdo mala”. Profesor Ognjen Gravora je odr`ao predavanje o Mozartovom dobu, a ravnateljica Ljiljana [}edrov o `ivotu i djelu skladatelja koji je umro u 35. godini. Prikazan je i igrani film u re`iji Milo{a Formana “Amadeus”.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”
19.1. Glumci Kazali{ta “Komedija” iz Zagreba izveli su predstavu “Skidajte se do kraja”.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”
18.1. Otvorena je retrospektivna izlo`ba akademskog slikara, Karlov~anina Alfreda Krupe. Izlo`ba je obuhvatila slike koje je naslikao od kraja 2. svjetskog rata do smrti 1989. godine. Gradski muzej Karlovac je prikupio za tu prigodu 37 crte`a, 59 akvarela i 40 ulja na platnu Alfreda Krupe. Drugi dio izlo`be je postavljen 8. velja~e, a predavanje o Krupi, ro|enom 1915. u Poljskoj, je odr`ao Nikola Albane`e. Velikom zanimanju za njegovu umjetni~ku ostav{tinu pridonijela je i ~injenica da su od posljednje Krupine izlo`be u Karlovcu pro{le pune 23 godine.

GALERIJA “ULAK”
24.1. Otvorena je izlo`ba radova polaznika kreativne radionice “Umjetnikov put”, koju je tijekom protekla tri mjeseca vodio Dalibor Juras.

247 TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA
16.1. U organizaciji Udruge civilnih `rtava Domovinskog rata Karlova~ke `upanije je odr`ana knji`evna ve~er u povodu Dana me|unarodnog priznanja Hrvatske. U prigodnom programu su sudjelovale u~enice Glazbene {kole Karlovac, a pjesmama su se predstavili Drago Plaveti} i Goran Majeti}.

STUDENTSKI CENTAR KARLOVAC
10.1. Karlova~ki fotograf Zvonimir Gerber predstavio se izlo`bom fotografija pod nazivom “Grad Zvijezda – jedan sasvim osobni pogled”.

DOM ZA DJECU “VLADIMIR NAZOR”
16.1. Po~ela je 33. Zimska likovna kolonija – ZILIK. Radionicu malog ZILIKa je vodila Mirjana Petrin, radionicu crte`a Tamara [tambuk, a prvu radionicu fotografije na ZILIK-u je vodio Vid Barac. Radionicu grafike vodio je Josip Zanki, a skulpture Alem Korkut. Ilustracije za slikovnice djeca su izra|ivala pod vodstvom Svjetlana Junakovi}a. 20.1. U povodu zatvaranja kolonije, otvorena je izlo`ba radova nastalih na 33. ZILIK-u.

GALERIJA “ZILIK”
16.1. Predstavljena je izlo`ba djela Ivana Lackovi}a Croate, dugogodi{njeg sudionika ZILIK-a.

VODOPRIVREDA KARLOVAC
10.1. U povodu proslave 50. obljetnice rada karlova~ke “Vodoprivrede”, sve~ano su dodijeljene nagrade za knji`evni natje~aj na temu “Voda”. Prva nagrada je pripala Predragu Brki}u, a posebnu nagradu zaslu`ili su za zajedni~ko ostvarenje Zoran Daki} i Danijela Kiki}.

CRKVA SVETOG JOSIPA
5.1. Odr`an tradicionalni koncert hrvatskih bo`i}nih pjesama u izvedbi amaterskih zborova iz Karlova~ke `upanije, u organizaciji Zajednice organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti Karlovca. Koncert se u crkvi odr`ava redovito od 1993. godine.

CRKVA MAJKE BOŽJE SNJEŽNE
13.1. Uo~i Dana Op}e bolnice Karlovac, djelatnici ove ustanove su se ve} tradicionalno okupili kod spomen-plo~e Nikoli [ebeti}u, izraziv{i time zahvalnost dobrotvoru ~ijom je ostav{tinom zapo~eta gradnja bolnice na Dubovcu.

248 CENTAR “NAGAZI”
Objavljen je novi broj magazina PLAN.et u izdanju Udruge za kreativni razvoj “Doma}i”, posve}en `ivotu mladih u Karlovcu i njihovim kulturnim potrebama i doprinosima. PLAN.et izlazi ve} sedmu godinu.

VELJA^A
“ZORIN-DOM”
16.2. Otvorena je izlo`ba karlova~ke slikarice i kerami~arke Biserke Lovni~ki. Umjetnica se predstavila serijom maski i uporabnih predmeta koje je izradila koriste}i raku, japansku tehniku iz 16. stolje}a. 17.2. Osnovana je Udruga prijatelja Prvog hrvatskog pjeva~kog dru{tva “Zora” iz Karlovca. Za predsjednika je izabran arhitekt Stanko ]osi}.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVA^I]”
2.2. Mr. Antun Alegro je odr`ao predavanje pod nazivom “Kola` pri~a o biljkama i ljudima”. Istog dana je otvorena i izlo`ba slika Diane Horvat, a na Dje~jem odjelu uprili~ena knji`evna ve~er s piscem Milanom Sedmakom. 3.2. Otvorena je izlo`ba fotografija “Tragovi Mozarta u Be~u”, a predavanje “Mozartu u ~ast” je odr`ala profesorica Marijana Pintar. 9.2. Predstavljen je zbornik “Žumbera~ki krijes 2006.”, kojeg je objavio Žumbera~ki vikarijat Kri`eva~ke biskupije. Na ~ak 336 stranica novi zbornik iscrpno svjedo~i o vjerskom i svjetovnom obitavanju Žumber~ana upoznaju}i ~itatelje s pro{losti i sada{njosti kraja, ali i promi{ljaju}i o njegovoj budu}nosti. “Žumbera~ki krijes” pod uredni~kim vodstvom rektora Grkokatoli~kog sjemeni{ta u Zagrebu Nikole N. Keki}a kronika je i kulturnih zbivanja, gospodarskih djelatnosti i demografskih kretanja Žumberka. Ne nedostaje i napisa i fotografija o povijesnim znamenitostima i prirodnim ljepotama Žumbera~kog gorja. U tom nastojanju zasluge pripadaju cjelokupnom uredni{tvu, u kojem su i grkokatoli~ki `upnik iz Stojdrage Mile Vrane{i} te Živko Kusti}, Irena Smi~iklas, Janko Schandor i Daniel Vrane{i}. 16.2. Sveu~ili{ni profesor Miljenko Brki} kroz predavanje “Filozofija i praksa qi-gonga” predstavio je tu starodrevnu kinesku vje{tinu samonadzora i iscjeljenja. Na Dje~jem odjelu je odr`ano predavanje “Kako pomo}i svome prijatelju”, u sklopu ciklusa predavanja “Pomognimo im da sretno rastu”. 21.2. Otvorena je izlo`ba aran`erke i dizajnerice Leopoldine Domitrovi} pod nazivom “Život je maskenbal”. Predstavila je maske, garderobu i nakit iz vlastite radionice. 21.2. “Istra`iva~i, moreplovci i pustolovi”, naziv je izlo`be koju je priredio karlova~ki Centar za istra`ivanja, ekspedicionizam i kulturu “Bra}a Seljan”. Mla-

249
den Postru`nik predstavio je putopisni dokumentarni film “Krug Gvatemale”, snimljen na ekspediciji CEIK-a 2004. godine. 22.2. Nenad Mrvo{ iz Ogulina je odr`ao predavanje o duhovnosti pod nazivom “Najljep{a ljubavna pri~a”. 23.2. Slobodanka Po{ti} je predstavila knjigu “A kao aromaterapija”. Na Dje~jem odjelu odr`an je knji`evni susret sa spisateljicom Sanjom Polak.

KNJIŽNICA ZA MLADE
1.2. U suradnji s Udrugom “Prijatelji `ivotinja” otvorena je izlo`ba plakata i fotografija na temu “Ljudi i `ivotinje – prijatelji”. 3.2. U organizaciji karlova~ke Mense, dr. Predrag Brki} odr`ao je predavanje iz popularne psihologije, a proveden je i test osobnosti prisutnih. 6.2. Anita Babi} iz Karlovca, s fotografijom pod nazivom “Iza Stara~kog”, pobjednica je prvog kruga foto-natje~aja Knji`nice za mlade za mjesec sije~anj. 7.2. Udruga “Prijatelji `ivotinja” iz Zagreba predstavila je svoj rad za za{titu i prava `ivotinja. Predsjednik udruge Luka Oman je odr`ao predavanje na temu “Glasno protiv krzna”. 21.2. “Hrvatski dje~ji i omladinski ~asopisi od 1864. do 1945. godine” naziv je predavanja koje je odr`ala knji`ni~arka Hrvatskog {kolskog muzeja iz Zagreba [tefica Batini} u povodu otvorenja izlo`be ~ija je autorica, “Zabava i pouka dobroj djeci i mlade`i”. Kroz trideset panoa dizajniranih u obliku mega-naslovnica, tekstom i slikom su ispri~ane i ilustrirane pri~e o hrvatskim ~asopisima za djecu i mlade` koji su izlazili do sredine 20. stolje}a. Na izlo`bi su prikazani i originalni primjerci ~asopisa te izbor ilustracija hrvatskih ilustratora koji su sura|ivali u njima. Izlo`bene panoe oblikovala je Sara Roller-Matelji} iz [kolske knjige.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”
16.2. U sklopu akcije “Svako dijete ~etiri puta u kazali{te”, u izvedbi Hrvatskog narodnog kazali{ta iz Zagreba odr`ana je predstava “Romeo i Julija”. Zbog velikog zanimanja ponovljena je i sutradan, a ukupno ju je pogledalo 1 400 srednjo{kolaca iz Karlova~ke `upanije i Jastrebarskog. Predstavu je re`irao Petar Ve~ek, a u ulozi Julije je nastupila mlada hrvatska glumica, Karlov~anka Zrinka Cvite{i}.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC LE[]E
14.2. Klavirski odjel je odr`ao koncert u povodu Valentinova. 23., 24. i 28.2. Guda~ki, harmonika{ki i puha~ki odjel su odr`ali koncerte u povodu Fa{nika.

250 GALERIJA “ULAK”
24.2. Otvorena je samostalna izlo`ba akademskog slikara Svena Nemeta.

GALERIJA “ZILIK”
21.2. Otvorena je izlo`ba radova nastalih na ovogodi{njoj 33. karlova~koj zimskoj likovnoj koloniji u organizaciji Dje~jeg doma “Vladimir Nazor”.

STUDENTSKI CENTAR
19.2. Otvorena je izlo`ba “Vje~no stanje pokreta” zagreba~ke akademske slikarice Sanje Balen-[oli}. Izlo`ila je 20-ak akvarela s motivima sa zagreba~kih ulica.

TURISTI^KA ZAJEDNICA KARLOVCA
21.2. Udruga Bratstvo svetog Mihovila predstavila je novi vizualni identitet Sajma vlastelinstva Dubovac, kojeg je osmislio karlova~ki dizajnerski studio Cral: prospekt s fotografijama i web-stranicu www.dubovac.com.

PAVILJON KATZLER
1.2. Udruga za promicanje kulturolo{kih i povijesnih vrijednosti Karlovca postavila je izlo`bu na temu “Arhitektura i urbanizam slobodnog i kraljevskog grada Karlovca”.

“CARPE DIEM”
14.2. Uprili~ena je zabava za djecu “Ljubav na prvi pogled”, u znaku Valentinova. 26.2. U igraonici “Je`eva ku}ica” odr`an je maskenbal pod nazivom “Pogodi tko sam”.

“HRVATSKI DOM”
18.2. Na Maloj sceni je odr`an fa{ni~ki koncert karlova~kih bendova “Universal Mind”, “Meskalin”, “Carlhunter” i “Humanofon”. Koncert su organizirali udruga “Ukor” i Turisti~ka zajednica grada Karlovca.

GRADSKO KLIZALI[TE
11.2. Odr`ana je priredba “Fa{nik na ledu”, uz besplatan nastup za sve ma{kare i zabavne nagradne igre na ledu, u organizaciji poduze}a “Mladost” i Turisti~ke zajednice grada Karlovca.

KARLOVA^KE ULICE
23.2. U organizaciji Turisti~ke zajednice grada Karlovca odr`ana je dje~ja fa{-

251
ni~ka povorka ulicama Karlovca, uz sudjelovanje 450 mali{ana iz vrti}a i igraonica. Kraljevi} karnevala, Fa{nik, je spaljen na Trgu bana Josipa Jela~i}a. 20.2. Karlova~kom fotoreporteru Denisu Sto{i}u objavljene su dvije fotografije u francuskom mjese~niku “Photo”, jednoj od najpoznatijih svjetskih publikacija namijenjenih fotografiji. Iz tematskog podru~ja reporta`a, objavljena mu je fotografija demonstracija u Vojni}u, a lice modela Sun~ice Sabljari} na{lo se na naslovnici. Na natje~aju je konkuriralo 50 tisu}a fotografa iz 70-ak dr`ava.

OŽUJAK
“ZORIN-DOM”
2.3. Zagreba~ko gradsko kazali{te “Komedija” izvelo je predstavu Terrence Mc Nally “Skidajte se do kraja”, u re`iji Igora Me{ina. 6.3. “Matica hrvatska u Karlovcu” naziv je knjige kulturnog radnika i publiciste, Karlov~anina Radovana Radovinovi}a, koju su, uz autora, predstavili recenzent, akademik Josip Bratuli}, urednica Dra`enka Polovi} i predsjednik MH Karlovac Ivan Jurkovi}. Monografija sadr`i pregled djelovanja ogranka MH-e kroz povijest, s posebnim naglaskom na ulogu Matice tijekom Hrvatskog prolje}a 1971. godine, Domovinskog rata i stvaranja neovisne hrvatske dr`ave, kao i njezin doprinos karlova~kom izdava{tvu. U umjetni~kom programu nastupili su sopranistica Radmila Bocek uz pratnju pijanista Ognjena Gravore te dramski umjetnik Jo{ko [evo. 6.3. Dramski umjetnici Pero Kvrgi} i Luka Dragi} izveli su predstavu “U posjetu kod gospodina Greena”, pri~u o fobijama, diskriminaciji, predrasudama i slobodama, u re`iji Aide Bukvi}. 7.3. Karlov~anin Viktor Vidovi} odr`ao je solisti~ki koncert na gitari, u povodu promocije albuma “Asturias”. 8.3. Uprili~en je 15. Lidrano, `upanijski susret literarnog, novinarskog, dramskog, scenskog i lutkarskog stvarala{tva. Sudjelovalo je oko 200 u~enika osnovnih i srednjih {kola Karlova~ke `upanije. 9.3. Na retrospektivnoj izlo`bi, osamdesetak slika, me|u kojima i minijature, izlo`ila je karlova~ka umjetnica Agneza Radmanovi}, do umirovljenja nastavnica u karlova~koj Glazbenoj {koli. Bavi se planinarstvom i fotografiranjem, a 50-ih godina je bila i prva d`ez-pjeva~ica u Karlovcu. 12.3. U organizaciji Hrvatskog sabora kulture, krovne udruge kulturno-umjetni~kog amaterizma, odr`ana je `upanijska smotra kazali{nih amaterskih skupina. Predstave su izveli dramski i baletni studio “Zorin-doma”, kazali{na udruga “Đulini cukrli” iz Ogulina te KUD “Izvor” iz Generalskog Stola. 14.3. Teresa Kaban na glasoviru i Henryk Blazej na flauti izveli su koncert s

252
djelima Mozarta, Chopina, Bacewicza... Gradsko kazali{te lutaka Rijeka izvelo je predstavu Ivane Brli}-Ma`urani} “[uma Striborova”. 17.-19.3. Hrvatski centar “Assitej” i GK “Zorin-dom” organizirali su 8. susret profesionalno vo|enih kazali{ta za djecu i mlade u povodu Svjetskog dana kazali{ta za djecu i mlade. Karlovac je po prvi puta bio doma}in ove smotre, tijekom koje je odr`ano 12 predstava. Gostovala su kazali{ta iz Zagreba, Splita, Hvara, Rijeke, Pule, [ibenika, Zadra, Osijeka, Slavonskog Broda i Karlovca. 19.3. U organizaciji ZOAKUD-a je odr`ana 6. `upanijska smotra puha~kih orkestara na kojoj je nastupilo pet sastava iz Lasinje, Ogulina, Slunja, Duge Rese i Karlovca. 20.3. Odr`ana je izborna skup{tina Matice hrvatske Karlovac. Za predsjednika Ogranka je izabran Ivan Pecoja, za dopredsjednika Antun Bosio, za tajnicu Dra`enka Polovi} i rizni~arku Jadranka [uti}. Ivan Jurkovi} je progla{en do`ivotnim po~asnim predsjednikom karlova~ke Matice. 23.3. Kazali{te „Merlin“ Zagreb izvelo je predstavu Marka Twaina “Kraljevi} i prosjak”, u re`iji Ane Merlin. 28.3. Ruski violinist Ivan Pochekin odr`ao je koncert sa skladbama poznatih svjetskih kompozitora Beethovena, Brahmsa, Prokofjeva i ^ajkovskog.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVA^I]”
1.3. Obilje`en je Dan Gradske knji`nice “I. G. Kova~i}”, koja vu~e korijene iz Ilirskoga ~itanja dru{tva osnovanog pred 168 godina. Postoje}a zgrada sagra|ena je pred 30 godina, a projektirao ju je Mladen Vodi~ka iz Zagreba. Predstavljen je projekt njezine dogradnje, prema projektu karlova~kih arhitekata Borisa Morsana i Relje [urbata. Prezentiran je i program Crolist “Do knjige i informacije iz ku}ne fotelje”. 2.3. Branko ^ulig i Mladen Postru`nik odr`ali su predavanje na temu “Novi trendovi u prehrani”. 9.3. Uprili~ena je ve~er etno-glazbe u izvedbi Mojmira Novakovi}a i grupe “Kries”. Otvorena je i izlo`ba crno-bijelih fotografija mladog Karlov~anina Vedrana Rape, ~lana Videodru`ine Gimnazije Karlovac. 16.3. Stribor Markovi} i Boris Peciko{ odr`ali su “Malu radionicu prirodne aroma kozmetike”. U povodu Svjetskog dana voda otvorena je izlo`ba fotografija na temu “Nacionalni park Sjeverni Velebit”. 22.3. Odr`ana je radionica o posebnostima komunikacije u jednoroditeljskim obiteljima u organizaciji Udruge samohranih roditelja Karlovca i karlova~ke `upanije. Predavale su psihologinja Renata Đond Perkovi} i socijalna radnica Maja Fuks iz Savjetovali{ta za djecu, mlade` i brak iz Karlovca. Na Dje~jem odjelu uprili~en je i knji`evni susret s piscem Ratkom Bjel~i}em.

253
23.3. Spisateljica Snje`ana Balen iz Vinkovaca predstavila je svoju prvu zbirku pri~a “Za{to se Lessica vratila ku}i”, koja prikazuje svijet iz `enskog kuta, majke, supruge i zaposlenice. Autorica je i suradnica karlova~kog mjese~nika “Kameleon”. 24.3. Otvorena je izlo`ba “Rudolf Strohal”, postavljena u povodu 150 godina ro|enja, 70 godina smrti i 100 godina od tiskanja Strohalove monografije “Grad Karlovac opisan i orisan”. Autorica izlo`be je djelatnica Knji`nice Slavica Meduni}-Pecoja. 30.3. Dr. Miljenko Brki} odr`ao je predavanje “Moralni odgoj djeteta”, u sklopu ciklusa predavanja “Pomognimo im da sretno rastu”.

KNJIŽNICA ZA MLADE
1.3. U suradnji s Hrvatskim {kolskim muzejem prire|ena je izlo`ba panoa pod skupnim nazivom “Zabava i pouka dobroj djeci i mlade`i u 19. stolje}u”. 3.3. U organizaciji udruge Mensa odr`ana je debata na temu “Ima li ili nema zabave bez alkohola?”. 4.3. Postavljena je izlo`ba plakata u organizaciji Hrvatskog {kolskog muzeja ~ija je autorica [tefka Batini}. Izlo`eni su plakati dje~jih ~asopisa koji su u Hrvatskoj izlazili od 1864. (prvi ~asopis je bio “Bosiljak”) do 1945. godine. 7.3. Turisti~ka agencija Valdemar priredila je predavanje o najmla|em, osmom nacionalnom parku u Hrvatskoj, Sjevernom Velebitu osnovanom 1999. godine. O prirodnim ljepotama i turisti~koj ponudi parka su govorili ravnatelj NP-a Milan Neki}, voditeljica promid`be Irena Glavi~i} i voditeljica slu`be stru~nih poslova Svjetlana Lupret- Obradovi}. 8.3. Daniela Tupac, djelatnica HGK – Županijske komore Karlovac, je odr`ala predavanje iz ciklusa predavanja o Europskoj uniji, pod nazivom “Zanimanje – europrojektant”. 8.3. Odbor za ljudska prava Karlovac organizirao je obilje`avanje Dana `ena uz promociju filma “Posao snova”, u re`iji Danijele Majstorovi}. Film govori o polo`aju `ena u zabavnoj industriji, a nastao je u sklopu programa “Žene i mediji” Grupe za `enska prava B.a.b.e. iz Zagreba. Go{}e su bile aktivistice udruge Sanja Sarnavka i Koraljka Dili}. 10.3. Vije}e odgajatelja Karlova~ke `upanije organiziralo je skup “Profesionalni stres i kako se s njime nositi”, uz predavanje psihologinje Kamee Jaman^uveljak iz Dje~jeg vrti}a Tre{njevka. 13.3. U~enici [umarske i drvodjelske {kole predstavili su projekt “Trgovanje ljudima – ropstvo modernog doba”. 15.3. Postavljena je izlo`ba “Vizualne umotvorine kreativnog studija “Palete”, s plakatima naslovnica knjiga i ~asopisa.

254
23.3. U sklopu obilje`avanja Me|unarodnog tjedna borbe protiv rasizma, odr`ana je projekcija dokumentarnog filma “Vukovar, posljednji rez”, u re`iji Janka Beljaka i po scenariju Drage Hedla. 28.3. U sklopu ciklusa predavanja “Mladi znanstvenici”, Karlov~anin Miran Gosta je odr`ao predavanje na temu “Digitalna televizija”.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC
8.3. Klavirski odjel odr`ao je koncert u povodu obilje`avanja 250. godi{njice Mozartova ro|enja. 15.3. Odr`an je koncert u izvedbi ~lanova Guda~kog odjela. 22.3. Uprili~en je koncert Harmonika{kog odjela.

POGLAVARSTVO KARLOVCA
16.3. Glavni urednik Ivan Ott sa suradnicima predo~io je projekt “Karlova~ki leksikon”, na kojem radi 40-ak Karlov~ana. Leksikon }e imati oko 800 stranica s vi{e od 4 000 natuknica te oko 2 000 fotografija i ilustracija.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”
2.3. Zagreba~ko kazali{te “Komedija” gostovalo je s predstavom i mjuziklom “Skidajte se do kraja”, o nezaposlenim radnicima koji su odlu~ili zaraditi izvo|enjem striptiza u mjesnom baru. Nastup je organiziralo Gradsko kazali{te “Zorin-dom”. 23.3. Predstavljena je knjiga dr. Nikice Bari}a “Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995.”, uz projekciju dokumentarnih filmova o Domovinskom ratu.

GALERIJA “VJEKOSLAV KARAS”
8.3. Otvorena je izlo`ba fotografija Stanka Abad`i}a pod nazivom “Prag – imaginarno u stvarnom”. Autor iz Vukovara predstavio se sa 60-ak crno-bijelih fotografija koje je snimio na razme|u tisu}lje}a.

GALERIJA “ZILIK”
9.3. Otvorena je izlo`ba slika pod nazivom “Kozmika”, zapre{i}ke akademske slikarice Mirjane Petrin. Izlo`ila je 15-ak djela nastalih akrilikom na mediaplanu i platnu.

PAVILJON KATZLER
1.3. U organizaciji Udruge za promicanje kulturolo{kih i povijesnih vrijednosti Karlovca prire|ena je izlo`ba “Tiskovine 20. stolje}a”. Uz to, u paviljonu je i stalna izlo`ba slika i suvenira te dokumenata i predmeta iz pro{losti Karlovca.

255 DJE^JI DOM “VLADIMIR NAZOR”
29.3. U~enici osnovnih i srednjih {kola, koji polaze radionice udruge za psihosocijalnu podr{ku “Izvor”, za svoje vr{njake su izveli dramsku predstavu “Romeo i Julija”.

TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA
30.3. Karlova~ka novinarka i publicistica, Željka Pulez je predstavila svoju novu knjigu, “Neispri~ane pri~e”, o zbivanjima tijekom Domovinskog rata na karlova~kom podru~ju. Knjiga je objavljena kao prilog obilje`avanju 15. obljetnice Zbora narodne garde i karlova~ke 110. brigade HV-a.

O[ “DRAGOJLA JARNEVI]”
23.3. Sve~anom priredbom, kojoj je prisustvovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi}, je obilje`ena 110. obljetnica {kole. O povijesti {kole te `ivotu i radu Karlov~anke Dragojle Jarnevi}, ~ije ime {kola nosi, govorila je ravnateljica Vi{nja Kolakovi}.

O[ “BRA]A SELJAN”
15.3. U galeriji “Leptir” odr`ana je 8. smotra likovnog stvarala{tva u~enika osnovnih {kola Karlova~ke `upanije. Izlo`eno je 150 radova, a u~enici {kole doma}ina priredili su i glazbeni program.

[KOLSKA SPORTSKA DVORANA
18.3. Karlova~ki plesni klub “Tango” bio je doma}in dr`avnog prvenstva u latinskoameri~kim plesovima. Nastupilo je 120 plesnih parova iz cijele Hrvatske.

DJE^JI VRTI] “ZVON^I]”
24.3. Odr`avanjem ovogodi{nje “Frankofonije”, koju pod pokroviteljstvom Francuske alijanse provodi Centar Ekspert, Ozalj i Karlovac su se uklju~ili u krug ~etiriju hrvatskih gradova te 53 zemlje s tim programom. Ozalj su posjetili gosti iz Francuske, [vicarske i Belgije. U Karlovcu se istovjetni program odr`ao 8. travnja.

PRIVREDNA BANKA ZAGREB
29.3. U poslovnici banke u Gunduli}evoj ulici postavljena je izlo`ba skulptura i maski u raku tehnici autorice Biserke Lovni~ki.

STARI GRAD OZALJ
29.3. U galerijskom prostoru starog grada otvorena je izlo`ba slika Slave Ra{kaj, u povodu stote obljetnice slikari~ine smrti. Izlo`bu slika ove gluhonijeme

256
slikarice, jedne od najboljih hrvatskih akvarelistica na razme|u 19. i 20. stolje}a, podrijetlom iz Ozlja, je pripremila vi{a kustosica Zavi~ajnog muzeja u Ozlju Branka Stergar.

O[ BARILOVI]
13.3. Spisateljica za djecu Sanja Pili} posjetila je {kolu i predstavila svoje knjige “Nemam vremena” i “Mrvice iz dnevnog boravka”.

BOSILJEVO
24.3. Za potrebe gradnje magistralnog plinovoda Pula – Karlovac izvr{ena su arheolo{ka istra`ivanja uzdu` i u blizini budu}e trase. Podno bosiljeva~ke crkve Uznesenja Bla`ene Djevice Marije, na lokaciji Gradi{}e Ori{je, prona|ena je najve}a gradina u Gorskom kotaru, povr{ine oko jednog ~etvornog kilometra. Potje~e iz kasnog bron~anog doba. Radove je nadzirao Konzervatorski odjel Karlovac.

NOVIGRAD
23.3. U dvori{tu grada u obnovi, odr`ana je skup{tina Dru{tva prijatelja Novigrad na Dobri. Ove godine o~ekuju nastavak sanacije isto~nog zida i kule, ure|enje vidikovca te istra`ivanje zaru{enih podruma.

RIBNIK
23.3. Po~elo je uklanjanje desetlje}ima nakupljanog otpada unutar zidina gradine Ribnik, koje se provodi pod nadzorom Konzervatorskog odjela Karlovac. To je i prvi korak u obnovi ovog “vodenog” burga u vlasni{tvu obitelji Frankopan.

TRAVANJ
“ZORIN-DOM”
4.4. Koncertom su se predstavili u~enici iz klase profesorice Ljiljane MolnarTalaji}, sopranistice Mima ^ulina i Ksenija Sanjkovi} te baritoni Mateo Jovi} i Ambrozije Pu{kari}. Nastupili su uz klavirsku pratnju profesora Darka Domitrovi}a. 5.4. “Mozartova ve~er” naziv je koncerta u izvedbi Karlova~kog komornog orkestra pod ravnanjem Ivana Skendera. Kao solist je nastupio Tihomir Bokun na klarinetu. Koncert je uveli~ao i nastup Mje{ovitog pjeva~kog zbora Glazbene {kole Karlovac. Istu ve~er, Gradsko kazali{te “Tre{nja” Zagreb izvelo je predstavu Ivane Brli}-Ma`urani} “[egrt Hlapi}”, u re`iji Aide Bukvi}. 7.4. [ti}enici Centra za rehabilitaciju iz Ozlja nastupili su s predstavom pod nazivom “Ima li tko pametniji?”.

257
8.4. KUD “Žumber~ani” pjesmom i plesom je predstavio stare svadbene obi~aje `umbera~kog kraja, poznate kao “Uprosi”. 9.4. Odr`ana je Županijska smotra dje~jih pjeva~kih zborova. 11.4. Zagreba~ki operni studio nastupio je s operom “Bastien i Bastiena” W. A. Mozarta, u povodu 250. obljetnice skladateljevog ro|enja. 12.4. U povodu sve~anog obilje`avanja Dana Karlova~ke `upanije, 13. travnja, koncert je odr`ao Tambura{ki orkestar Hrvatske radio televizije pod ravnanjem maestra Sini{e Leopolda. Orkestar je osnovan 1941. godine, kao profesionalni ansambl tada{nje Radio-stanice Zagreb. 17.4. Na uskrsni ponedjeljak koncert je odr`ao KUD “Klek” iz Ogulina. 18.4. Koncert je odr`ao duet iz Poljske, Lucja Madziar na violini i Caspar Franz na glasoviru. 20.4. U izvedbi dramskih umjetnika Pere Kvrgi}a i Luke Dragi}a te u re`iji Aide Bukvi}, je odr`ana predstava Jeffa Barona “U posjetu kod gospodina Greena”. 25.4. Guda~ki kvartet “Cadazena” iz Zagreba je odr`ao koncert u organizaciji Austrijskog kulturnog foruma. Na programu su bila djela Mozarta, Haydna i drugih. 26.4. Kazali{te “Mala scena” Zagreb je izvelo predstavu L. Hubnera “Brija~ice”, u re`iji Tomislava Pavkovi}a. Kazali{na grupa “Lectirum”, u sastavu Ksenija Paji}, Pero Juri~i} i Maja Petrin, izvela je predstavu “Juhica” Milana Grgi}a. 29.4. Predstavljeni su radovi u~enika nagra|eni na natje~aju Centra za neohumanisti~ke studije iz Karlovca “Moja prva knjiga”, koji su drugu godinu za redom raspisali za najbolju dje~ju knjigu i slikovnicu. Na natje~aj su pristigla 203 rada iz ~itave Hrvatske. KUD “Sveta Ana” s Vu~jaka je odr`ao sve~ani koncert u povodu 10. obljetnice osnutka i rada Dru{tva.

GRADSKA KNJIŽNICA “I. G. KOVA^I]”
5.4. Predstavljena je knjiga “Proza”, Jele Godlar–Bre{an. 6.4. Predstavljena je slikovnica “Gric i Grec idu dalje”. Tom je prigodom otvorena i izlo`ba dje~jih crte`a. Istoga dana, Suzana Njego{ i Maja Lali}, su za ~lanice stru~nog aktiva knji`ni~ara Karlova~ke `upanije odr`ale predavanje na temu “Revizija i preventivna za{tita knji`ni~ne gra|e”. 19.4. Akademska kiparica Marina Stoponja se predstavila izlo`bom “Hommage Ivanu Goranu Kova~i}u”. Kao inspiracija za djela nastala od obojene teracotte i drva poslu`ile su joj Goranove pjesme i pripovjetke. Umjetnica je

258
izradila i novu Goranovu bistu, u zamjenu za ukradenu ispred knji`nice i uni{tenu pro{le godine. 24.4. U organizaciji ZOAKUD-a prire|ena je izlo`ba “Plesni pokret” u povodu Me|unarodnog dana plesa, koji se slavi 29. travnja. Odr`ano je i predavanje o Ani Maleti}, osniva~ici suvremene plesne {kole u Hrvatskoj te o plesu kao dijelu urbane kulture. “Tko zeki kuha ~aj”, naziv je zbirke pjesama za djecu koju je iste ve~eri predstavila karlova~ka pjesnikinja i spisateljica pri~a Barica Rup~i}. Stihove Barice Rup~i} kazivala je Nata{a Vojnovi}, a knji`evnu ve~er je vodio Željko Mavreti}. 25.4. Viktor [egrt je predstavio svoju knjigu “Osnove sokolarstva”, u izdanju Gradske kjni`nice “I. G. Kova~i}”. To je prva knjiga posve}ena sokolarenju u Hrvatskoj, a mo`e poslu`iti i kao priru~nik za polaganje sokolarskog ispita. 26.4. Predavanjem Gordana Kri`aja, tehni~kog direktora za street dance Hrvatskog show dance saveza na Glazbenom odjelu je nastavljen program obilje`avanja Me|unarodnog dana plesa kojeg je organizirala Zajednica organizacija amaterskih kulturnih djelatnosti Karlovac.

KNJIŽNICA ZA MLADE
4.4. Mlada akademska slikarica iz Zagreba, Ariela Skazli}, predstavila se izlo`bom slika nastalih u tehnici ulja na platnu s motivima `ena. 9.4. Karlova~ki ogranak Mense je organizirao kviz iz kulture za sve gra|ane. Pitanja je sastavio Kristijan Kne`evi}. 11.4. U sklopu ciklusa predavanja o EU, odr`ano je predavanje na temu “Obrazovni programi za mlade Europske komisije i Ministarstva europskih integracija”. 11.4. Uprili~eno je predstavljanje knjiga “[kvadra iz 5.b” i “Plava avantura”, naderenog osnovno{kolca Karla Lugomera iz Zagreba. 12.4. Pod vodstvom Marije Martini} i Balon Art studija, odr`ana je uskrsna radionica s balonima “Balon pisanica”. 18.4. Otvorena je izlo`ba akvarela pod nazivom “Refleksije”, umjetnika Borisa Kordi}a. 24.4. Pod vodstvom Martine Petrak i Ekolo{kog dru{tva “Pan” iz Karlovca, odr`ana je radionica “Za{ti}eni krajobrazi u Karlova~koj `upaniji”. 25.4. Uprili~eno je predstavljanje kreativnih projekata u~enika O[ Barilovi}. 28.4. Odr`ana je projekcija filmova akademskog filmskog animatora Nevena Mihajlovi}a Cetinjanina i Kinokluba Karlovac, “Opachina i bezvladje”, “Drugi svjecki rat vidjen ochimaKarlove djece”, “Kodex Bushido” i “Sveti skech iliti Urbo et Orbi”.

259
29.4. Stru~njaci i djeca iz Centra za poticanje darovitosti “Bistri}” predstavili su ra~unalne igre za nadarenu djecu.

DOM ORUŽANIH SNAGA RH “ZRINSKI”
11.4. Glazbena {kola Karlovac priredila je tradicionalni “Proljetni koncert”. Nastupili su ~lanovi guda~kog i orkestra gitara, kvartet harmonika{a te mje{oviti pjeva~ki zbor {kole. Kao gost je nastupio i Puha~ki orkestar Karlovac, a od solista Dina Martinovi} i Martin Radeti} na klarinetu. 18.4. U maloj dvorani Doma, Zajednica prognanika i useljenika Karlova~ke `upanije je predstavila novi broj ~asopisa “Glas prognanika”. 28.4. Op}ina Rakovica, Op}ina Slunj i Op}ina Cetingrad priredile su predstavljanje knjige Ivana Stri`i}a “Žrtvoslov Slunjskog kotara – Hrvatske vojne i civilne `rtve Drugog svjetskog rata i pora}a”. Knjigu su predstavili dr. Agneza Szabo i akademik Josip Pe~ari}. Uvodno je govorio biskup gospi}ko –senjski dr. Mile Bogovi}, a o pisanim i filmskim zapisima nastalim posljednjih godina u slunjskom podru~ju izlagao je mons. Mile Peci}.

GIMNAZIJA KARLOVAC
25.4. Otvorenjem izlo`be o `ivotu i radu Nikole Tesle po~eo je “Teslin tjedan” u povodu obilje`avanja 150. obljetnice ro|enja slavnog znanstvenika i izumitelja. U galerijskom prostoru {kole gimnazijalci su odr`ali predavanja i prezentacije izuma Nikole Tesle, koji je u {koli na Rakovcu maturirao 1873. godine.

GLAZBENA [KOLA KARLOVAC
12.4. Novi koncertni klavir i slu`beno je “isproban” na koncertu u~enika i nastavnika [kole te biv{ih u~enika koji studiraju na Muzi~koj akademiji u Zagrebu. Klavir je kupljen zahvaljuju}i novcu Ministarstva znanosti i obrazovanja, Županije Karlova~ke i Grada Karlovca.

TRGOVA^KO-UGOSTITELJSKA [KOLA
27.4. Udruga “Historia Viva” je predstavila novi povijesni lik. Nakon Dragojle Jarnevi}, Martina Gambona, bra}e Seljan, Ane Katarine Zrinske, Vjekoslava Karasa, Ivana Ma`urani}a i Drage Hauptfeld, predstavljen je i Nikola Tesla, koji se {kolovao u karlova~koj Gimnaziji. Pri realizaciji lika Nikole Tesle su pomogli Grad Karlovac, Srpsko kulturno dru{tvo “Prosvjeta”, Turisti~ka zajednica grada Karlovca i modni studio “Zlatna nit”. Teslu }e u sklopu brojnih priredbi i doga|aja interpretirati Nikola Kranj~evi}.

GALERIJA “ULAK”
6.4. Otvorena je tradicionalna Uskrsna izlo`ba, na kojoj su predstavljenu radovi ~lanova ULAK-a, Vesne ^ulig, Ljubice Le{, Lidije Ma~ek Stani}, Vesne

260
Papac, Amalije Ljubice Perakovi}, Radmile Silva{i, Bla`enke Sokolovi}, Nade Tutek i Nele Zovko. Otvorenje je najavio nastup Vokalne grupe “[kude” iz Mahi~na. 10.4. Udruga likovnih amatera Karlovca je pokrenula te~aj stripa koji vodi Sven Nemet, mladi akademski slikar i voditelj [kole stripa u Me|unarodnom centru za kulturu u Zagrebu.

GALERIJA “ZILIK”
6.4. Otvorena je izlo`ba crte`a akademskog umjetnika Josipa Zankija iz Zadra, sudionika ovogodi{nje 33. Zimske likovne kolonije u Karlovcu. Osim slikarstvom i grafikom, bavi se i arheolo{kim istra`ivanjem.

STUDENTSKI CENTAR
4.4. Mladi karlova~ki umjetnik, filmski animator, slikar i glumac Neven Mihajlovi} Cetinjanin predstavio se tre}om samostalnom izlo`bom karikatura, pod nazivom “[nernokle u kadi punoj smieha!”. Prvi je u Hrvatskoj diplomirao na Odjelu za film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

PAVILJON KATZLER
1.4. Predstavila se Udruga “Paviljon Katzler 1897.” Postavljena je i izlo`ba u ~ast 150. obljetnice ro|enja Rudolfa Strohala.

ETNO-GALERIJA “ŽUNAC”
9.4. U etno-galeriji obitelji Žunac u starinskoj ku}i katinici u Re~ici na Cvjetnicu je uprili~ena tradicionalna izlo`ba “Re~i~ki vez i pisanice”. Nastupili su u~enici O[ Re~ica, odnosno njihova zadruga “Ivan~ica”, i tambura{ki orkestar KUD-a Re~ica.

SVETI[TE SVETI JOSIP
17.4. Karlova~ki zbor Chorus Carolostadien je odr`ao je tradicionalni uskr{nji koncert. Pred mnogobrojnim posjetiteljima zbor je otpjevao desetak skladbi, me|u kojima je po prvi puta izvedena “Panis Angelicus”. Nastupili su i gosti, zagreba~ka solistica Maja Vukoja i Željka Spin~i} iz Bregane na orguljama.

SAMOSTAN SVETICE
9.4. U samostanu pavlina u Sveticama otvorena je “Prva cvjetna izlo`ba” ~lanova Kruga ozaljskih likovnih umjetnika. Radove su predstavili slikari Elizabeta Bukovac, Mira Stepinac, Đur|ica Gnjilac, Boris Kordi} i Vjekoslav Braco Trop te fotografkinja Mira Pavlakovi}. Otvorenje je uveli~ao nastup glazbenice Kristinke Kadak.

261 ULICE KARLOVCA
29.4. Za Me|unarodni dan plesa ispred “Zorin doma”, na Korzu i kod Tr`nice su nastupile plesne skupine baletnog studija “Zorin-doma”, Promenada Kluba, Studija 23, FA “Matija Gubec”, Stepsa i Plesnog studija Tango.

DOMAGOJEVA ULICA
5.4. U ~ast 135. obljetnice ro|enja Mirka Seljana, ~lanovi karlova~kog Centra za ekspedicionizam, istra`ivanje i kulturu “Bra}a Seljan” postavili su vijenac na ku}u na Gazi u kojoj su u djetinjstvu `ivjeli bra}a Mirko i Stjepan Seljan.

ŽUPANIJSKA GOSPODARSKA KOMORA
27. 4. Udruga 110. brigade ZNG – HV i H^Z grada Karlovca pod pokroviteljstvom gradona~elnika Mire [krgati}a organizirali znanstveni skup na temu “Ustrojavanje, mobilizacija i priprema 110. brigade Zbora narodne garde za borbene aktivnosti.” Goran Majeti}

262

NAPUTAK AUTORIMA ZA SURADNJU U SVJETLU
Molimo cijenjene suradnike da svoje radove dostavljaju uredni{tvu (Mihovila Pavleka Mi{kine 3, p.p. 29). Svi prilozi moraju biti pisani na ra~unalu: u jednom primjerku otipkanom na papiru formata A4, u dvostrukom proredu, te snimljeni na disketu ili CD. Slikovni materijal dostaviti u originalu. Uredni{tvo u pravilu prima samo neobjavljene radove.

Autor je odgovoran za podatke, koje iznosi u svom članku
Molimo autore da uredni{tvu pritom dostave popratni dopis iz kojeg se vidi iskazana `elja za objavljivanjem rada u Svjetlu uz navedene podatke: ime i prezime, naslov rada, broj stranica i vrstu priloga. Potrebno je napisati i: adresu autora, broj telefona, e-mail, broj `iro-ra~una i ime banke. Ako autor prvi put dostavlja svoj prilog za objavljivanje, potrebno je napisati sljede}e podatke iz `ivotopisa: mjesto i godinu ro|enja, {kolsku spremu, navesti naslove najva`nijih objavljenih radova; zbirke, knjige i sl., godinu njihova objavljivanja te zaposlenje. Uredni{tvo pridr`ava pravo prispjele radove redakcijski prilagoditi standardima hrvatskog knji`evnog jezika Uredni{tvo

263

264

KAZALO
AKTUALNO Rudolf Mihael Brle~i}: Za{titom dr`avnosti {titimo dugovje~nost naroda . . . 5 KNJIŽEVNOST POEZIJA Odabrane pjesme: Ivana Franci{kovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Odabrane pjesme: Damir Jeli} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 KNJIŽEVNOST PROZA Tanja Radovi}: Srce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Tanja Radovi}: Biti oni - biti mi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Miljenko Kosijer: Grah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 KARLOVA^KI VREMEPLOV Lucija Benyovsky: Karlova~ki tisak 1941. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Morana Ro`man: Paviljon Katzler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 DRU[TVENA KRETANJA Zdravko Gavran: Rezolucija o odno{njeu prema totalitarnom komunizmu . . . . . 73 Dr. Danko Plevnik: ^itatelj 21. stolje}a: pionir ili `rtva? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Ladislav Ru`i~ka: Kr{}anska baptisti~ka crkva u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . 94 Dra`en Cukina: Neotkrivene odlike `ivota u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . . . . 103 ISTRAŽIVANJA Sun~ica Paukovi}: Germanizmi u govoru Generalskog Stola . . . . . . . . . . . 106 Ante Star~evi}: Rukopisna Vra~tva vsagda{nja doma}a pavlina Imbriha Lui}a (1746) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 Tihana Raki} i Dra`enka Malko~: Bara}eve {pilje u Rakovici . . . . . . . . . . 119 Mladen Kuka: [pilja Vrlovka - speleolo{ka ljepotica Karlova~ke `upanije . . . 129 SJE]ANJA Branimir Kova~evi}: Zavjet {utnje “plavih dje~aka” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 Tomislav Brozovi}: Utopljenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 Antun Vrgo~: Kultura na granici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Josip Palada: Dva umjetnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 KARLOVA^KA DRU[TVA Dubravko Vinkovi}: Mje{oviti pjeva~ki zbor umirovljenika u Karlovcu . . . . . . 146 Tomislav Hauptfeld: Templari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154

265
OBLJETNICE Josip Volovi}: Rudolf Strohal povodom 150. obljetnice ro|enja . . . . . . . . . . . . 161 Sun~ica Paukovi}: Kompozicija djela Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa y Saavedre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 SUDBINE Dubravko Vinkovi}: Crkva svetog Florijana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 Vladimir Per{in: Vojno groblje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 PUTOPIS Silva Kne`evi}: Prag - grad koji je izgubio svoj mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 Mladen Postru`nik: ^arobni krug Guatemalom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 ARHITEKTURA Zdenko Dija~i}: Hrvatski dom u Karlovcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 Dubravko Halovani}: Muzejska zbirka naoru`anja Domovinskog rata na Turnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201 OGLEDI, PRIKAZI, OSVRTI Ivo Stri`i}: Žrtvoslov Slunjskog kotara ( Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Biserka Tompak: Politika naspram medicine (Vladimir Cvitanovi}) . . . . . . . . 216 Savo Zlati}: Poslali su me na Kordun (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 Davor Paukovi}: Uspon i pad Republike Srpske krajine (Mladen Mui}) . . . . 223 Nada Jurjevi}: Hvala (Mladen Mui}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 IZ RADA MATICE HRVATSKE U KARLOVCU Neda Omr~en: Uz predstavljanje biblioteke Stolje}a hrvatske knji`evnosti . . . . 227 Vladimir Cvitanovi}: O predstavljanju dvobroja ~asopisa Svjetlo 3-4, 2005. . . . 231 IN MEMOARIAM Prim. dr. Stjepan [krti} (23. 10. 1923 - 13. 01. 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234 Trajko Grkovski (12. 10. 1645 - 16. 10. 2005) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236 Ivana Ivankovi} ( 7. 2. 1923 - 21. 3. 2005) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 Mladen Tu{eti} ( 27. 2. 1941 - 27. 7. 2004) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238 KRONIKA (Goran Majeti}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240

266

Tiskanje ovog dvobroja zavr{eno je 30. svibnja 2006.

267

268

Ogranak Matice hrvatske Karlovac