You are on page 1of 6

1. WTO Na posljednjoj Urugvajskoj rundi 1995g.osnovan je WTO. Stvarnaje WTO bilo je najvljeno 50 godina ranije.

GATT(opti sporazuom o carinama i trgovini)ostavio je na snazisvoja pravila ak i nakon pojave WTO-a. Jedan od naina razmiljanja o pristupu GATT i WTO trgovini odnosi se na mehaniku anlaogiju: institucija predstavlja ureaj koji gura svetsku ekonomiju na put u slobodnu trgovinu. Da bi se dolo tamo, obje polugetrebaju pokretati svetsku ekkonomiju, a zupcanici trebaju sprijeiti sklizanje prema dolje. Prvi i osnovni zupanik je obavezivanje. Kada je carinska stopa obavezna, zemlja koja uvodi carinuobavezuje se da istu necepovisitui u budunosti. Uz obavezne carine postoji i odreeni diskrercijski prostor: zemlja moe povisiti odreenu carinsku stopu u sporazumu sa ostalim zemljama, to esto podrazumjeva protuuslugu u vidu smanjenja drugih carina. U praksi je obavezivanje vrlo efektivno , sa vrlo malim sklizanjem carinskih stopa tokom prethodno pola stoljea. Sistem GATT-WTO pokuava onemoguiti necarinske intervencije u MT. Izvozne podrke nisu doputene uz jednu veliku iznimku-poloprvredne proizvode.sisem GATT-WTO predstavljadjeda postojeim uvoznim kvotama iako s epokuava, esto i uspjeno ukloniti takve kvote ili ihpretvoriti u carine. Nove uvozne kvote zabranjene su osim kao privremene mjere da bi se borilo sa trinim poremeajima. WTO sad ima 158 lanica(oktobar 2012-primljen Laos), posmatraa26. Obuhvata oko 97% svetske trgovine, a budetje oko 196 miliona Sfrs za 2011. Direktor je Pascal Lamy. Cilj WTO: Razvijanje cjelovitog, funkcionalnog i trajnog multilateralnog trgovinskog sistema usmjerenog na smanjivanje carina i drugih trgovinskih barijera i eliminisanje diskriminacije u meunarodnoj trgovini. Osnovni principi WTO: nediskriminacija(klauzula najpovlatenije nacije i klauzula nacionalnog tretmana), eliminacija necarinskih barijera, sniavanje i konsolidacija carinskih tarifa, poseban tretman zemalja u razvoju; Aktivnosti WTO: administriranje WTO sporazumima, forum za trgovinske pregovore, rjeavanje trgovinskih sporova, monitoring nacionalnih trgovinskih politika, tehnika pomo zemljama u razvoju, saradnja sa drugim meunarodnim organizacijama Razlike izmeu GATT i WTO: GATT je (pravno gledano) nastao kao sporazum privremenog karaktera, dok WTO podrazumijeva stalne obaveze lanica, GATT je sporazum, dok je WTO organizacija sa stalnim organima, GATT obuhvata pravila za meunarodnu trgovinu robom, dok WTO regulie meunarodnu trgovinu robom, uslugama i pravima intelektualne svojine, u okviru GATT-a postojali su plurilateralni sporazumi (za poljoprivredne i tekstilne proizvode), dok su sporazumi u okviru WTO multilateralni i obavezujui za sve lanice; Ciljevi, principi i aktivnosti WTO; Trgovinski sistem, zahvaljujui WTO, je: bez deskriminacije, predvidiv, stabilan, liberalan, fleksibilan (prema manje razvijenim zemljama). 10 osnovnih prednosti WTO sistema: doprinos odranju mira, rjeavanje sporova, vladavina prava, slobodnija trgovina smanjuje ivotne trokove, vei izbor proizvoda i vei kvalitet, trgovina poveava dohotke, trgovina podstie ekonomski rast, osnovni principi poveavaju efikasnost, vlade se tite od lobiranja, podrka vladama u liberalizaciji eksternog sektora. 10 najeih prigovora WTO sistemu: diktira politike, zalae se za slobodnu trgovinu po svaku cijenu, stavlja komercijalne interese ispred razvoja, ispred zatite okolia i ispred zdravlja i sigurnosti, smanjuje broj radnih mjesta i poveava siromatvo, daje malo vlasti malim zemljama, primorava slabije zemlje da se ulane, sredstvo monih lobija, nedemokratska organizacija

4. Sistem nacionalnih rauna Ekonomisti koriste dva povezana sistema rauna kako bi utvrdili nivo proizvodnje i meunarodne transakcije jedne zemlje: sistem nacionalnih rauna I sistem rauna platnog bilansa. Nacionalni rauni mjere: proizvodnju, trokove, nacionalni dohodak. Osnovne makroekonomske kategorije: bruto nacionalni proizvod (GNP gross national product), bruto domai proizvod (GDP gross domestic product), nacionalni dohodak (NI national income), raspoloivi dohodak (DI disposal income), itd. BNP jednak je dohotku primljenom od njezinih faktora proizvodnje. Rauni nacionalnog dohotka dijele nacionalni dohodak prema vrsti potronje koja ga stvara: lina potronja(potronja rezidenta), private investicije(potronja preduzea na postrojenja i opremu), dravna potronja(potronja vlade na proizvode i usluge) i bilans tekueg rauna(neto potronja stranca na domae proizvode I usluge). GDP, koji je jednak GNP-u umanjenom za neto primitke faktorskogdohotka iz inostranstva, mjeri koliinu proizvodnje unutar granica neke drave. GDP=GNP-plaanja iz inostranstva za faktore+plaanja faktorima porijeklon iz stranih zemalja Sluaj zatvorene ekonomije: ncaionalni dohodak je jednak vroijednosti proizvodnje: Y=C+I+G Sluaj otvorene ekonomije: Y=C+I+G+CA, CA-bilans tekueg rauna. Tekui raun platnog bilansa je u ravnotei kada je izvoz jednak uvozu, proizvodnja jednaka potronji I tednja jednaka investicijama. Za razliku od zatvorene ekonomije, otvorena ekonomija moe sa domaim/stranim ulaganjima. Nacionalana tednja je prema tome jednaka domaim ulaganjima uveanim za saldo tekueg rauna. 15. Zlatni standard (1870-1914- isti zlatni standard i 1918-1931 zlatno devizni standard) Meunarodni zlatni standardi izbjegava asimetriju svojstvenu standardu rezervne valute izbjegavajui problem N zemlje. U uvjetima zlatnog standarda svaka zemlja fiksira cijenu svoje valute u vrijdnosti zlata, tako da je spremna trgovati domaom valutom za zlato kad god je potrebno da bi se odbranila slubena cijena. S obzirom da postoji N valuta i N cijena zlata u vrijednosti tih valuta, ni jedna zemlja ne zauzima povlateni poloaj unatar sistema: svaka je odgovorna za vezivanje cijene svoje valute u vrijednosti slubene meunarodne rezervne imovine(zlata). Svaka zemlja douta neometan uvoz i izvoz zlata preko svojih granica. Po tom pravilu zlatni standard rezultira fiksnim kursom izmeu svih valuta. Zlatni standard postavlja ogranienje do koje mjere CB mogu prouzroiti poveanje naconalnih nivoa cijena putem ekspanzivne monetarne politike. Ta ogranienja mogu odrati realnu vrijednost nacionalnog novca stabilnijom i predvidljivijom i tako jaati transakcije ekonomoje koje nastaju koritenjem novca. Prednosti zlatnog standarda: automatsko uspostavljanje ravnotee platnog bilansa, stabilni devizni kursevi, fiskalna disciplina-nemogunost tampanja novca u cilju finansiranja budetskog deficita i meunarodna monetarna saradnja. Zlatni standard ima i nedostatke: postavlja neeljena ogranienje za provedbu EMP i RMF u borbi protiv nezaposlenosti, vezivanje vrijednosti valute za zlato osigurava stabilan opti nivo cijena samo ako je relativna cijena zlata i druge robe stabilna, CB nemogu poveati svoje meunarodne priuve kako njihove ekonomije stalno rastu, a ne dolazai do novih otkria iskopina zlata, zemlje koje imaju velike prirodne izvore zlata mogle bi uticati na makroekonomske uslove u cijelom svijetu. Slom zlatnog standarda desio se u vrijeme kada je bila velika ekonomska kriza (1929-1931).

16. Bretonvudski monetarni sistem U Bretonvudu u julu 1944.godine predstavnici 44 zemlje su se sastali i potpisali dogovor o MMF-u. Htjeli su stvoriti sistem koji bi poticao punu zaposlenost i stabilnost cijena, pritom omoguiti pojedinim zemljama da ore vanjsku ravnoteu bez nametanja ogranienja na MT. Trajanje bretonvudskog sistema dijeli s eu dva preioda: period 1944-1958(glad za dolarom i nestaica dolara) i i period 1959-1971(prezasienot dolarom). Sisem postavljen onim sporazumom zahtjevao je fiksne valute prema dolaru i nepromjenjenu dolar cijenu zlata. Zemlje su drale svoje slubene rezerve u obliku alata ili u dolaru, a imali su pravo svoje dolare prodavati FED-u ua zamjenu za zlato. Sistem je dakle bio djelom zlatni standard. Svi kursevi morali su biti fiksni prema dolaru, a on je bio vezan za zlato. lanice su sale doprinos u svojim valutama da bi se stvorio fond finansijskih sredstava koje bi MMF mogao slati zemljama koje bi ih trebale. Da bi se odrala zaposlenost i stabilnost unutar nekih drava, mogle sus e provoditi devalvacije(dozvoljena u sluaju fundamentalne neravnotee i uz odobrenje MMF-a) i revalvacije, ali tafleksibilnost nije bila dostupna u N-toj valuti(dolaru). Sporazum jepourivao lanice da uine svoje valute konvertibilnim. Rana konvertibilnost dolara omoguila mu je da postane svjetski novac tj meunarodna valuta. to su valute postajale konvertibilnije to se povealamobilnost kapitala. Vremenom zbog fiksnih valuta dolo je do platnobilansnih kriza u mnogim lanicama. Zemlje su odluile stvoriti dvoslojno trite zlata(1 privatni i jedan slubeni sloj). Primarni cilj bio je sprjeavanje inflacije. Amerika je ula u recesije 1970 -te te su morali postii deprecijaciju dolara. Prvo je Amerika zaustavila prodaju zlata za dolare stranim CB. Druge banke odluile su revalvirati svoje valute zajedno sa dolarom, nakon Smitsonijanskog sporazuma. Sporazum je trite drao u ravnotei samo 15 mjeseci, te se devizno trite potpuno ugasilo. Nakon ponovnog otvaranja deviznog trita, sve vee valute su fluktuirale u odnosu na dolar. Ovo je oznailo kraj fiksnih kurseva i kraj svih vrsta zlatnog standarda. Poelo je novo turbulentno razdoblje meunarodnih monetarnih odnosa sa fluktuirajuim kursevima. 17. Teorija optimalnog valutnog podruja (Mundell 1961.) Teorija se bavi pitanjem koji faktori odreuju skup zemalja za koje je optimalno da imaju jednu valutu. Optimalno valutno podruje je grupa regija sa ekonomijama vrsto povezanim kroz trgovinu roba i usluga te mobilnosti faktora. Podruje fiksnog deviznog kursa najbolje e posluiti ekonomskim interesima svake lanice, ako je stepen trgovine proizvodima i faktor meu ukljuenim ekonomijama visok. Ova teorija prua okvirza promiljanje o tome ta odruje hoe li grupa zemalja dobiti ili izgubiti od fiksiranja svojihmeusobnih kurseva.dobitke ili gubitke zemlje od vezanja svoje valute za podruje kursa teko je brojano mjeriti, ali moe se ocijeniti da li je neko podruje optimalno po npr.broju lanica unutar regije koji uvedu odreenu valutu (laniceEU-euro). Odluka zemalja o ulasku u valutno podruje zavisi od razlike izmeu dobitka monetarne uinkovitosti i gubitka ekonomske stabilnosti. To pokazuje sljedei grafikon i kada ekonomska integracija nadmauje kritini nivo, isplati se prikljuiti. Evropa odnosno EU ne zadovoljava sve kriterije za optmalno valutno podruje. Porast veliine i uestalosti poremeaja specifinih za zemlju koji pogaaju trita u zemlji pristupnici pomiu LL1 na LL2 zato to za

dati nivo ekonomske integracije s podruja fiksnog kursa gubitak ek.stabilnosti od vezanja valutnog kursa raste. Pomak LL poveava kiritni nivo ek.integracije pri kojoj se pristupa valutnom podruju. Monetarna integracija predstavlja specifian monetarni aranman izmeu dvije ili vie zemalja koji se moe javiti u dvije varijante: nacionalni valutni sistemi + sporazum o fiksnim deviznim kursevima i potpuna monetarna unija. Prvi uslov za stvaranje monetarne integracije: konvertibilnost nacionalnih valuta lanica. 18. Evropski monetarni sistem (EMS) Prvi vaan korak ka putu prema evropskom monetarnom ujedinjenju bio je EMS. Ekonomski motiv je bio podsticanje mobilnosti faktora proizvodnje i ubrzanje procesa integracije, a cilj je stvaranje zone monetarne stabilnosti u Evropi. Zadatak ej bio stabilizacija deviznog kursa i koordinacija monetarnih politika Osam izvornih lanica: Francuska, Njemaka, Italija, Belgija, Danska, Irska, Luksemburg, Nizozemska-zapoelo je sa djelovanjem formalne mree meusobno vezanih kurseva 1979. Sloeni skup sporazuma EMS-a o intervencijama ograniavao je kretanje kurseva valuta unutar odrenih margina fluktuacije. Kroz kombinaciju saradnje politika i usklaivanja klub fiksnog kursa EMS preivio je, i ak s ei poveao nakon to su s eprikljuile nove drve. Djelovanje EMS-a potpmogalo je nekoliko sigurnosnih mehanizama koji su u poetku pomogli smanjiti uestalost valutnih kriza. Veina kurseva koje je EMS fiksirao moglo je ii 2.25% iako su neke lanice mogle pregovarati da idu 6%. 1993. dolazi do pekulativnih napada pa je granica proirena na 15%. Kao drugi kljuni mehanizam sigurnosti, EMS je razvio odredbeprema kojimalanice s jakim valutama moguodobravati kredite lanicama sa slabim valutama. pekulativni napadi smanjili su se zadravanjem kapitalnog nadzora koje su ograniavale domae rezidente u prodaji domae za stranu valutu. Ovaj sistem kapitalnog nadzora ukinut je 1987, a vratili su se pekulativni napadi i granice su s eponovo vratile na 15%. Teorija vjerodostojnosti EMS-a je inaica argumenta protiv fluktuirajuih kurseva: postoji kratkoroni ekonomski rast, ali u dugom roku javlja se troak inflacije za zemlje. Mehanizam EMS imao je tri kljuna elementa: evropska valutna jedinica - eki (European Currency Unit ECU), mehanizam fiksnih kurseva i intervencija na deviznim tritima (European Rate Mechanism - ERM) i kreditni mehanizam Evropski fond za monetarnu saradnju (European Monetary Cooperation Fund EMCF). 19. Evropska monetana unija (EMU) i euro 10.12.1991 voe zemalja EU sastali su s eu Nizozemskoj i predloili su mnoge dopune Rimskom ugovoru. U ugovor je bila ukljuenai odredba koja trai uvoenje jedinstvene evropske valute i Evropske centralne banke. Tri etape uvoenja monetarne unije: I etapa: 1. juli 1990. uvezivanje svih valuta u EMS, jaanje monetarne saradnje, liberalizacija kretanja kapitala; II etapa: 1. januar 1994. stvaranje EMI, vea usklaenost nacionalnih ekonomskih politika, eliminisanje prekomjernih budetskih deficita; III etapa: 1. januar 1999. ECB, ESCB i uvoenje eura; Bila su 4 razloga zbog kojih su zemlje htjele EMU i euro umjesto EMS-a.

Jedna valuta e dovesti do veeg stepena povezivanja evropskog trita od fiksnih kurseva kroz ukidanje prjetnje usklaivanja valute EMS-a i uklanjanje trokova zbog mjenjanja jedne valute u drugu prilikom trgovine. ECB bi zamjenila njemaku vlast tj. Bundesbank, pa bi ECB trebala imati vie obziraprema potekoamadrugih zemalja i dala bi ostalim priliku da sudjeluju u monetarnoj politici na nivou sistema, dok je ko sada to radila samo Njemaka. Ako su evropljani htjeli kombinirati trajno fiksne kurseve i slobodu kretanja kapitala, jednistvena valuta bila je najbolje rjeenje. Nova valuta bi povezala ekonomske interese pojedninih evropskih naroda da se stvori prevladavajue politiko tijelo za mir i stabilnost na kontinentu. Ugovor kae da lanice moraju zadovoljiti: Stopa inflacije ne smije biti via od 1,5% od prosjene stope u trilanice EU sa najniom infalcijom. Zemlja mora zaduivati stabilan kurs unutar ERM-a bez devalvacije. Zemlja nesmije imati deficit javnog sektora vei od 3%vlastitog BDP-a. Mora imati javni dug koji je manji od 60% vlastitog BDP-a. Ugovor predstavlja da EU prati 3. I 4. Kriterij ak i nakon primanja zemlje u EMU, kao i da se uvedu kazne za zemlje koje kreta fiskalna pravila i ne isprave stanje pretjeranih deficita i dugova. Postoji i naknadni pakt o stabilnosti i rastu(SGP) koji su dogovorili, te on dodatno suava fiskalne mogunosti. 20. Meunarodno trite kapitala i meunarodno bankarstvo Trine na kojem rezidenti razliitih zemalja trguju imovinom naziva se meunarodno trite kapitala. To je skup blisko povezanih trita na kojima dolazi do razmjene imovine sa nekom meunarodnom dimenzijom. Trgovina meunarodnim valutama odvija se na deviznom tritu, koje je vaan dio meunarodnog trita kapitala. Glavni sudionici na tritu su: komercijane banke, velike kompanije, nebankarske finansijske institucije, CB i druge dravne agencije. Aktivnosti meunarodnog trita kapitala odvijaju se u mrei svetskih finansijskih centata povezanih razraenim komunikacijskim sistemom. Kada su industrijske zemlje odustale od fiksnih kurseva na kraju Bretonvudskog sporazuma, odabrale su sistem koji im je omoguio da poveu meunarodnu mobilnost kaopitala s monetarnom politikom usmjerenom na domae ciljeve. Naziv meunarodno bankarstvo slui kako bi se opisalo poslovanje inostarane podrunice banaka obavljaju izvan svoje matine zemlje. Zakonodavni i politiki uincipotaknuli su meunarodno bankarstvo. Isti su faktori potaknuli meunardodnu trgovinu valutama, tj.trgovinu bankovnimdepozitima denominiranim u valutama zemalaja osim zemlje u kojoj je banka smjetena. Meunarodno bankarstvo je u najveoj mjeri nezasieno osiguranjem koje nacionalne vlade nameu za zatitu od propasti domaih banaka. Jo uvijk postoji nesigurnost oko obaveza CB kao meunarodnog pruatelja posljednjeg utoita. Ta nesigurnost moe odraavati pokuaj meunarodne vlasti da smanje moralni relativizam. Trend prema sekuritizaciji poveao je potrebu meunarodne suradnje u nadzoru i ureivanjunnebankarskih finansijskih institucija, a isto trai i rast trita u nastajanju. Banke mogu obavljati inostrane poslove putem: agencijskih ureda(dogovora kredite i transf.sredstva), banka ki(ista kao i matina banka) i inostrana

produnica(ured u drugoj zemlji). Rast svetske trgovine ne moe objasniti rast meunarodnog bankarstva. Drugi je faktor elja banaka da zaobiu domae zakone o finansijskim aktivnostima premjetajui dio svog poslovanja u inostranstvo i strane valute, a dodatni je faktor dijelom politiki: elja nekih deponenata da dre velute izvan nadlenosti zemalja koje izdaju te valute. 21. Zemlje u razvoju: rast, kriza i reforma Dogaanja u LDC imaju znatan uticaj na blagostanje i ekonomske politike u naprednijim zemljama. Osnovni problem LDC je siromatvo. Relativna oskudnost kapitalom i obrazovnim radom-politika nestabilnost, nesigurna prava vlasnitva te pogreno voene ekonomske politike esto su odvaale ulaganja u kapital i obrazovanje smanjujui ek. uinkovitost. Takoer prosjeni ivotni vijek pada kako se relativno stanovnitvo poveava. Zemlje u razvoju nisu pokalzale jedinstvenu tendenciju konvergencije prem anivoima dohotka industrijskih zemalja. LDC ine heterogenu grupu, posebno jer su mnoge posljednjih godina zapoele sa irokim ekonomskim reformama.veina ima neke od sljedeih karakteristika: snano mijeanje drave u ekonomiju, visok udio dravne potronje u BDP-u, historiju visoke inflacije, neuinkovitost prikupljanja poreza, slabekreditne institucije, nerazvijeno trite kapitala, vezani kurseviveliko oslanjanje na izvoz primarnih dobara. LDC nude mogue bogate prilike za ulaganja, normalno je da imaju deficite na tekuem raunu i da posuuju od bogatijih zemalja. Zaduivanje LDC moe dovesti do dobitaka od trgovin i dunicima i davateljima kretida, ali i do kriza neizvravanja obaveza koje meudjeluju sa valutnim i bankarskim krizama. esto krize neizravanja obaveza zapoinju iznenadnim prekidom finansijskog priljeva. Nekontrolirano zaduivnje u inostranstvu dovelo je do(1980)openite dunike krize LDC, s najveim uinkom u Latinskoj Americi i Africi. Sredinom 1980-tih neke zemlje Latinske Amerike poele su provoditi reforme, ukljuujui ne samo dezinflaciju, nego i nadzor dravnog prorauna, snanu privatizaciju, deregulaciju i reformu trgovinske politike. Uprkos zauujue dobrim rezultatima i visokom rastu proizvodnje i niske inflacijei proraunskih deficita nekoliko kljunih LDC u Aziji pogodila je ozbiljna panika i razorna deprecijacija valute 1997. Pogoene zemlje imale su nekoliko slabosti, veinom povezanih sa loim sistemom bankarstava na jednoj i velikim dugovima na drugoj strani. Uinci krize prelili su se do svih LDC, aovo je pokazalo da je potrebno ponovno razmatranje finasijske arhitekture. Prijedlozi reformemogu se grupisati kao preventivne mjere ili kao ex post mjere, pri emu se druge primjenjuju jednom kao zatite nisu uspjele sprijeiti krizu. Ex post mjere koje su predloene ukljuuju vee pozajmljivanje od MMF-a. U narednom periodu LDC eksperimentarale su sa kapitalnim nadzorom, dolarizacijom, fluktuirajuim kursevima. Novija istraivanja su se sve vie posvetila geografskim faktorima, bolestima,dravnoj zatiti vlasnikih prava i ljudskom kapitalu. Tok kapitala od bogatih premasiromanim takoer zavisi od ovih faktora. Ekonomisti se jo uvijek nisu sloili koji bi se problem trebao primarno rijeavati da bi LDC izale iz zamke siromatva.