You are on page 1of 8

UENJE O PALIM DUHOVIMA

PREMA SVETOM PISMU I PREDAJI SVETIH OTACA


Aneli, uzroci njihovog stvaranja i njihova svrha Pali aneli, ili kako ih jo nazivaju - pali duhovi, demoni, avoli - spadaju u anele i nose u sebi sva svojstva aneoske prirode. Zato, prije nego to ponemo govoriti o palim duhovima, njihovoj prirodi i svojstvu, neophodno je da razjasnimo iskonsku sutinu aneoske prirode, uzroke njihovog stvaranja i njihovu svrhu. Prema odreenju svetog Atanasija Velikog, "aneli su bia iva, razumna, bestjelesna, sposobna za slavoslovlja, besmrtna". Sveti Dimitrije Rostowski kae da su "aneli stvoreni po obrazu i podobiju Boijem" kao to je kasnije stvoren ovjek. Prema svetom Ignjatiju Brjancaninov, lik Boji u anelima, kao iu ovjeku, sastoji se u umu od kojeg se raa iu kojem se sadri misao, i iz kojeg potjee duh koji omoguuje misao i oivljava je. Taj lik je, poput Prvoliku, nevidljiv, kao to je on nevidljiv iu ljudima. On upravlja cjelokupnim biem anela isto onako kao i ovjekom. Aneli su bia ograniena vremenom i prostorom i, prema tome, imaju svoj vanjski izgled. O uzrocima stvaranja anela sveti Grigorije Bogoslov u besedi na svijetu Pashu kae: "Dobrota Boja se nije zadovoljila sozercanjem Same Sebe: Ona je morala da izlije i rasprostrani to dobro da bi mnogi postali sudionici dobrote, a to je svojstveno najveoj dobroti. Ona je, prvo, osmislila anele i nebeske duhove. Misao je bila djelo koje je ulo u postojanje dejstvom Rijei, i usavrilo se Duhom. Na taj nain, stvorene su drugostupanjske svjetlosti koje slue prvobitnoj Svjetlosti ... Kao neuutni hor pesmopojaca oni okruuju prvonaelni Uzrok ili Mu prinose neto vie, prema sposobnosti, nego to je slavoslov pjesmom, blistajui najistijom svjetlou, raznoliko se obasjavajui njome, u skladu sa svojom prirodom ili inom ". Prema crkvenom predanju, koje je najbolje izraeno u radu svetog Dionisija Areopagita O nebeskoj jerarhiji aneoski inovi se dijele na tri jerarhije: viu, srednju i niu. Svaka jerarhija se dijeli na tri ina. U viu ulaze: Serafimi, Heruvimi i Prijestoli. U srednju aneosku jerarhiju ulaze tri ina: Gospodstva, Sile i Vlasti. U niu spadaju tri ina: Naela, Arhaneli i Aneli. Svi inovi nebeskih sila nose zajedniki naziv anela po sutini svog sluenja. Gospodin otkriva Svoju volju viim anelima, a oni, sa svoje strane, prosvjetljuje ostale. Na taj nain, tajne Boje idu nizlaznom jerarhijom od Serafima do Anela, pri emu se svaka sljedea jerarhija prosvjetljuje samo u ona znanja koja je u stanju da primi na datom razini svog duhovnog razvoja. Sama pak rije aneo u prijevodu s grkog znai poslanik, glasnik, vjesnik. Ovaj naziv su aneli dobili od karaktera svog sluenja, usmjerenog sveblagi Bogom na spasenje ljudskog roda. O tome svjedoi i apostol Pavao, govorei: Nisu li svi oni duhovi za sluenje, koji se alju sluiti onima koji e naslijediti spasenje (Jev. 1,14). Po miljenju svetog Grigorija Bogoslova: * 1 ] "... budui da su sluitelji Boje volje ne samo po prirodnoj sposobnosti, nego i po obilju blagodati, oni se prenose na sva mjesta, i svuda su prisutni, kako po brzom vrenju slube, tako i po lakoi prirode ". U ostalom, po svjedoanstvu svetog Ignacija Brjancaninova, * 2 + sluenje anela se ne sastoji samo u pomaganju spasenju ljudskog roda, nego su oni od tog sluenja dobili naziv meu ljudima i taj naziv im je dao Duh Sveti u Svetom Pismu. Vrijeme stvaranja anela nije tono navedeno u Svetom Pismu, ali po uenju koje je prihvatila svijeta Crkva, stvaranje anela je prethodilo stvaranju materijalnog svijeta i ovjeka.

avo, pali duhovi i uzroci njihovog pada Sve dok je vrag bio aneo, svijetao i svijet, on je obitavao na nebu. Na nebu je dolo do nesretnog preokreta i mnogobrojni sabor anela se odvojio od svetog sabora nebeskih sila, postao je skup mranih demona imajui na elu palog kerubina. U pad i pogibelj su odvueni mnogi od viih anela, od gospodstava, naela i vlasti (Ef 6,12). Evo to o tome kae sveti Kiril Jeruzalemski: "Dakle, prvi vinovnik grijeha i rodonaelnik zala jest avao. Ne govorim ja to, ve je Gospodin rekao: Jer avo grijei od poetka (1. Iv. 3,8). Prije njega nitko nije grijeio. On pak nije sagrijei o od prirode - po nunosti, stekavi naklonost prema grijehu; inae bi krivnja za grijeh opet padala na Onoga Koji ga je nainio takvim. Naprotiv, budui stvoren kao dobar, po vlastitoj slobodnoj volji postao je avo, stekavi sebi ime po svojim djelima (vrag u prijevodu znai kleeetnik). Budui Arhanelom, kasnije je nazvan avolom zbog klevete; budui dobrim slugom, postao je sotona u punom znaenju tog imena zato to satana znai protivnik. I to nije moje uenje, nego duhonosnog proroka Ezekiela. on, plaui zbog sotone govori: Ti si peat savrenstva, punoa mudrosti i vijenac ljepote. Ti si se nalazio u Edenu, u vrtu Bojem (Jez. 28,12,13). A zatim dodaje: Ti si savren bio na putevima tvojim od dana stvaranja tvoga, sve dok se ne nae u tebi bezakonje (Jez. 28,15). Vrlo dobro je reeno dok se ne nae u tebi; zlo nije izvana uneseno, nego si ga ti sam stvorio. Sljedeim rijeima prorok je izrekao i uzrok : Zbog ljepote tvoje pogordila se srce tvoje, zbog tatine tvoje pogubio si mudrost tvoju; zbog toga u te zbaciti na zemlju (Jez. 28,17). Takoer suglasno s ovim govori Gospodin u Evanelju: Vidjeh Sotonu gdje pade s neba kao munja ( lk. 10,18). Vidi suglasnost Starog Zavjeta s Novim. avo je pao i mnoge je povukao sa sobom u otpadnitvo. On stavlja pohote u one koji mu se pokoravaju. Od njega potjee preljuba, blud i sve ono zlo to postoji. Kroz njega je praotac nae Adam izbaen, te je onaj raj koji sam po sebi donosi divne plodove, zamijenio za zemlju koja donosi trnje ". Nakon zbacivanja zlih duhova s neba u oblast podnebesku ili zranu (Ef 2,2), njima je potpuno postao nedostupan svijet nebeskih itelja i zato je sva njihova zlobna panja iskljuivo usmjerena na blisku im zemlju kako bi tu meu ljudima sijali zlo. Na taj nain, zlo predstavlja nasunu potrebnu demona koji ni o emu ne misle osim zla, i ni u emu ne nalaze mir ili nasladu osim zle djelatnosti. Osjeanje dobra, kao i kraljevstvo Boje, njima je mrsko. Prema uenju svetog Ignacija Brjancaninova, "pali duhovi su se survali s visine duhovnog dostojanstva; oni su upali u tjelesno mudrovanje vie nego ljudi. Ljudi imaju mogunost da prelaze s tjelesnog mudrovanja na duhovno; pali duhovi su lieni te mogunosti. Ljudi nisu toliko izloeni jakom utjecaju tjelesnog mudrovanja zato to u njima prirodno dobro nije uniteno kao to je padom uniteno u dusima. U ljudima je dobro pomijeano sa zlom i zato je ono neisto; u palim duhovima prevladava i djeluje samo zlo. Tjelesno mudrovanje u oblasti duhova dobilo je najiri i najpotpuniji razvoj koje ono moe dostii. Njihov najvei grijeh je pomamna mrnja prema Bogu koja se izraava stranim i neprestanim bogohuljenjem. Oni su se pogordila da su iznad samog Boga; pokornost Bogu, koja je prirodna tvarima oni su pretvorili u neprekidno suprotstavljanje, u nepomirljivo neprijateljstvo. Zbog toga je njihov pad dubok i rana vjene smrti kojom su oni pogoeni neisceljiva je. Njihova sutinska strast je gordost; kod njih pretee udovina i glupa tatina; nalaze uivanja u svim vrstama grijeha, neprestano su u njima, prelazei s jednog grijeha na drugi. Oni gmiu iu srebroljublju iu stomakougaanje iu preljubima. Nemajui mogunost da ostvaruju plotske grijehe tjelesno, oni ih ine u mati i osjeajima; oni su pridali bestelesnoj prirodi poroke svojstvene tijelu; oni su razvili u sebi neprirodne poroke neusporedivo vie nego to ti poroci mogu biti razvijeni meu ljudima.Sadrzeci u sebi poetak svih grijeha, pali duhovi se trude da uvuku u sve grijehe ljude kako bi ih pogubili. Oni nas uvlae u raznovrsna ugaanja tijelu, te u koristoljublje i slavoljublje, slikajui pred nama predmete tih strasti najzavodljivije slikama ". Demoni nita ne mogu uiniti Tvorcu Koji je, budui da je svemogui Bog, nedostian bilo kakvom utjecaju od strane tvari. Zato su svu svoju zlobu okrenuli na ovjeka koji predstavlja lik Boji i, znajui da Gospodin voli Svoje stvorenje, tee to je mogue vie nakode predmetu Njegove ljubavi.

Vanjski izgled, tjelesni sastav i svojstva palih duhova Sveti Makarije Veliki kae da aneli imaju lik i izgled kao to dua ima svoj lik i izgled i da taj lik i vanjski izgled, kako anela tako i due, jeste lik i izgled vanjskog ovjeka u njegovom tijelu. Isti ugodnik Boji primjeuje da su aneli i due, iako su vrlo profinjeni po svojoj sutini, ipak uza svu svoju profinjenost, ipak tijela. Kako kae sveti Ignacije Brjananinov: "... oni su tijela fina, eterina, poput naprotiv, naa zemaljska tijela vrlo materijalna i gruba ... Aneli, poput due, imaju: udove, glavu, o i, usta, grudi, ruke , noge, kosu - jednom rijeju, potpuni izgled vidljivog ovjeka u tijelu. Ljepota vrline i Boja blagodat sijaju na licima svetih anela; oajnika zloba ini znak palih anela; njihova lica su slina nakaznim osobama zloinaca meu lj udima ". Demoni su unakazili sebe unitavanjem dobra u sebi, raanjem i razvojem zla u sebi. To se odrazilo i na njihovom vanjskom izgledu. Iz tog razloga Pismo ih naziva zvijerima, a glavnog od njih zmijom (Otk. 12,9). Ne predaj zvijerima duu koja se ispovijeda Tebi (Ps. 73,19). "Njihov prirodni izgled je uasno straan i ruan; tako je video Job avola kao nakazno udovite i prikazao ga je stranom verbalnom slikom" (Iv 39,42). Pismo kae da demoni imaju ista osjetila koja ima i ovjek: vid, sluh, njuh; ono im pripisuje sposobnost da govore; palim duhovima pri-pisuje nedostatke pale ljudske prirode, nijemost i gluhou. Sam Gospodin nazvao je jednog demona gluhim i nijemim. Due nijemi i gluhi - rekao mu je Gospodin - Ja ti zapovijedam (Mk. 9,25) i gluhi duh, koji nije uo glas svetih apostola i nije se potinjavao njihovoj zapovijedi, uo je glas boga i odmah je, strano se muei i riui, izvrio Boju zapovijed. Prilikom drugog iscjeljenja ovjeka opsjednutog demonom, Evanelje kae da je taj demon bio nijem (Lk. 11,14). Materija od koje se sastoje duhovi daleko je prefinjenija od materije ljudskog tijela. Upravo iz tog razloga su, po miljenju svetog Ignacija Brjancaninova, "duhovi u svojim uincima daleko slobodniji, u sposobnostima daleko razvijeniji nego ljudi". U Djelima svetih apostola se kae da je aneo Gospodnji uzeo Filipa i odnio ga u Azot (Dap. 8,39-40). U knjizi proroka Danila itamo o tome kako je aneo donio proroka Habakuka iz dalekog mjesta da bi ovaj nahranio proroka Danila koji se patio u jami s lavovima (Dan. 14,31-39). Sposobnost da brzo savladavaju prostor imaju ne samo aneli, nego i demoni. Demoni imaju mogunost da prenose s mjesta ne mjesto, kako grubu zemaljsku materiju, tako i ljude. U Evanelju od Mateja itamo da je vrag, kuajui Gospodina Isusa Krista, uzeo Ovoga u sveti grad i stavio ga na krov hrama, a zatim Ga je uzeo na vrlo visoku goru (Mt. 4,1-11). U itiju svetog Jovana, arhiepiskopa Novgorodskog, kae se o putovanju koje je ovaj imao jaui na demonu iz Novgoroda u Jeruzalem i natrag. Pri tome je cjelokupno putovanje obavljeno u drugoj polovici noi, to jest, trajalo je 2-3 sata. To svjedoi da brzina kretanja palih duhova, iako je vrlo velika, nije beskrajna. Poput anela, oni takoer imaju mo da vre zapanjujue promjene u vidljivoj prirodi. U knjizi o Jobu itamo kako je pod dejstvom avola oganj, koji se ljudskim pogledima uinio kako je baen s neba, spalio Jobova stada ovaca zajedno s pastirima. Tu takoer saznajemo o tome kako je uslijed manipulacija neistog duha poeo uragan koji je sruio kuu u kojoj su bila okupljena Jobova djeca, te su ova poginula (Job 1,9). U knjizi Tovitovoj napisano je o demonu Asmodej koji je ubio sedmoricu mueva za koje je redom bila udavana Sara, ki Reuelovi (Tov. 3,8). Djelovanje duhova na materiju posredstvom nama nepoznate tvari, kao i mnoga druga svojstva anela, prikazana su u sljedeoj povesti Svetog Pisma. Aneo se javio buduem izraelskom sucu Gideonu i kada je ovaj pripremio rtvoprinoenje, aneo Gospodnji prui kraj ezla koji bijae u ruci njegovoj, dotaknu se mesa i beskvasnih kruhova; i izie oganj iz kamena i pojede meso i beskvasne hljebove; i aneo Gospodnji sakri se od oiju njegovih (Sud. 6,21). Kao to vidimo iz ovog navedenog primjera, bestjelesni duhovi, stvoreni od finije materije od ovjeka, izvorno su posjedovali moi koje su im dozvoljavale da vre snaan utjecaj na materijalni svijet; osim toga, oni imaju neusporedivo vea znanja o ustrojstvu i zakonima svijeta; posjeduju sredstva koja im omoguuju da savlauju zakone vidljivog svijeta. Mjesto boravka palih duhova Prema uenju Pravoslavne Crkve, duhovi imaju svoje mjesto boravka, svoje naseobine koje odgovaraju njihovoj prirodi i svojevoljno izabranim kvalitetama. Mjesto boravka palih anela postao je podnebesni prostor, koji se drugaije naziva zrakom, zemaljskom povrinom i bezdanom ili adom. Kako svjedoi sveti Ignjatije Brjananinov, "... prostor izmeu neba i zemlje, sav vidljivi plavi bezdan, zrak, podnebesje slue kao naseobina za pale anele, zbaene s neba. U knjizi o Jobu pali aneo se ve prikazuje kako luta u neizmjernom prostoru, u podnebesje; on je lutao po njoj, brzo ga je preletao, gonjen nezasitom zlobom prema ljudskom rodu (Job 1,7). Sveti apostol Pavao naziva pale anele duhovima zlobe u podnebesje (Ef 6,12), a

njihovog poglavara knezom koji vlada u zraku (Ef 2,2). Dakle, pali aneli su rasijani u beskraju zranog prostora ". O boravku demona na zemlji jasno svjedoe jevaneljske pripovijesti u kojima se kazuje o nj ihovim razliitim djelovanjima i zlodjelima. Oni su uzroci razliitih bolesti i nemoi, mogu ulaziti u ljude i ivotinje i da ih mue (Lk. 8,33; Lk. 13,1 bitd.). Demoni ive iu vodi, to se vidi i iz uenja Pravoslavne Crkve koja na dan Bogojavljenja Gospodnjeg u svojim "molitvama za posveenje vode" moli Boga za oienje vode od mogueg prisustva palih duhova u njoj. Govorei o neposrednom mjestu na kojem se nalaze raj i pakao, smatramo umjesnim da navedemo gledite amerikog podvinika Serafima Rosea.Prema njegovom miljenju, "ta mjesta se nalaze izvan 'koordinata' naeg prostorno-vremenskog sustava; avion ne proljee 'nevidljivo' kroz raj, a zemljin satelit kroz tree nebo, i pomou buenja se ne moe doprijeti do dua koje oekuju u adu Strani sud . One nisu tamo, ve u prostoru druge vrste koji poinje neposredno ovdje, ali kao da se prostire u drugom smjeru ". Ova teza je sasvim u skladu s odgovorom svetog Jovana Zlatousta o mjestu raja i pakla. "Po mom miljenju, on je negdje izvan ovoga svijeta", govori sveti u besedama na poslanicu Rimljanima (31,3-4). Danas kao mjesto boravka za vraga, poglavara palih anela, slui pakao ili drugaije bezdan, tartar, podzemlje, unutranjost zemlje . Ovo je naselje predskazao palom duhu sveti prorok Izaija: U ad e stii, ree mu, u temelj zemlje (Is. 14,15). Zbilo se ono to je predskazano knezu zrane vlasti, silom i vlau Isusa Krista. Svezao je Gospodin Satanu tijekom cijelog vremena izmeu dvaju Svojih dolazaka i, kako je reeno u Apokalipsi, uhvatiti adaju, staru zmiju, koji je avo i sotona, i sveza je na tisuu godina, i baci je u bezdan, i zakljua je i zapeati nad njom (Otk. 20,3). Pred drugi dolazak Gospodnji pustie se sotona iz tamnice svoje i izii e da vara narode to su na etiri kraja zemlje (Otk. 20,7). Iz ivotopisa svetih se takoer vidi da poglavar palih anela - sotona boravi u adu, a na zemaljskoj povrini i zraku djeluju demoni pod upravom svojih knezova, to jest, palih anela iz viih inova. Demoni silaze u ad da bi dobili naloge i upute od sotone, podnose mu izvjetaj o svojim djelima io svemu to se zbiva na povrini zemlje. Prema uenju Crkve, u adu se takoer nalaze due grenika koje trpe od demona strana muenja. To se u potpunosti slae s rijeima Kristovim: Idite od mene prokleti u oganj vjeni koji je pripremljen avolu i anelima njegovim (Mt. 25,41).

Naini djelovanja zlih duhova na ljude Kako ve rekosmo, svu svoju zlobu i mrnju demoni su usmjerili na ovjeka koji je lik Boji. Svi njihovi napori su usmjereni tome da pogube to je vei broj ljudskih dua. Radi toga oni upotrebljavaju svoje mogunosti i moi. , 3avo svuda ispituje - veli sveti Grigorije Bogoslov2 - osmatra gdje oboriti, gdje rani i pronai ono to nije zatieno i to je otkriveno za udarac; to vie vidi istoe, to vie tei da je oskrnavi ... Zao duh prima na sebe dvostruki lik, razgranalog as ovu, as onu mreu: on je ili najdublja tama (oito zlo) ili se pretvara u svijetlog anela (poprima privid dobra i vara umove krotkim osmijehom), zbog ega je potrebna naroita opreznost da se umjesto svjetlosti ne bismo sreli sa smru ". Na neophodnost posebne panje i budnosti upozorava sveti apostol Pavao, govorei: jer se sam sotona pretvara u anela svjetlosti. Nije, dakle, nita veliko ako se i sluge njegove p retvaraju da su sluge pravednosti, kojima e svretak biti po djelima njihovim (2. Kor. 11,14-15). U borbi protiv ovjeka pali duhovi djeluju na njegovo tijelo, na misaonu, osjeajnu i voljnu sferu. O karakteru utjecaja na ovjekovo tijelo ve smo govorili u 3. dijelu ovog poglavlja, gdje smo pokazali da demoni mogu ubiti ljude, da navode na njih bolesti i da ulaze u njih (to jest, da ovladavaju njihovim tijelom). Ovu posljednju toku emo sada podrobnije razmotriti. Demoni ulaze u unutranjost ovjekovog tijela svim svojim, uvjetno govorei, plinovitim biem, slino kao to u njega ulazi zrak. Podroban opis ove injenice nalazimo kod Motovilova u njegovoj prii o tome kako je neisti duh zavladao njegovim tijelom i muio ga mnoge godine. Uavi u ovjeka, demon se ne mijea s duom, ve boravi u tijelu, nasilno gospodarei duom i tijelom. Kako kae sveti Ignacije Brjananinov, "plinovi imaju naroito svojstvo irenja, to jest, svojstvo da poprimaju zapreminu u razliitoj mjeri; oigledno da i demoni imaju to svojstvo po kojem njihovo mnotvo moe smjestiti u jednom ovjeku, kako o tome govori Evanelje (Lk . 8,30) ". Uavi u ovjeka, kako svjedoi sveti Jovan Kasijan15, "demoni izazivaju strano pomraenje razumnih osjeaje due; (to se dogaa) poput pojava koje prouzrokuju vino, groznica ili pretjerana hladnoa". Ali nau duu demon ne moe naini svojim prebivalitem. "Neisti duhovi - tvrdi isti svetitelj - ne prodiru u tijelo onih koji su njima opsjednuti drugaije do ovladavi najprije njihovim umovima i pomislima. Skinuvi sa umova odjeu straha Boijeg, sjeanja na Boga, zli duhovi ih napadaju kao na nenaoruane i liene Boje pomoi i Boje zatite i zato oni bivaju lako pobijeeni, i

najzad, prave u njima obitavalite kao da je to njihov posjed ". Isto to kae i sveti Grigorije Bogoslov: "avo ne moe ni na koji nain da ovlada nama u potpunosti: ako avo ovlada nekima, to je samo zato to su oni po vlastitoj slobodnoj volji dozvolili da ovlada njima bez otpora" (Jk. 4, 7). Na taj nain, iz svega reenog moe se zakljuiti da se neposredno useljavanje zlog duha u ovjeka dogaa samo po naroitom doputenju Gospodnjem i esto je posljedica strasnog i lakomislenog ivota grenika. Ovladavanje ovjekom, a ne useljavanje u njega, posredstvom vanjskog podinjavanja moi njegove due demonskoj volji zapaa se daleko ee, nego besomunost. Karakteristian primjer je za to Juda. Rijei Evanelja ue satana u Judu ne treba razumjeti tako da je Juda postao bjesomuan u pravom smislu te rijei. Sveti Jovan Bogoslov kae da je kroz strast srebroljublja satana najprije prodro u duu uenikovu (Iv. 12,6), zatim je u potpunosti ovladao njegovim srcem (Iv. 13,2) i najzad se potpuno uselio u njega (Iv. 13,27 ). Ovdje vidimo upeatljiv primjer kako demon postupno ovladava duom grenika putem strasti srebroljublja koja stalno jaa. Jedan od glavnih naina djelovanja neistih duhova na ljude jeste njihovo djelovanje na misaonu sferu putem unoenja u nju razliitih grehovnih pomisli. Nalazei se izvan dosega ovjekovih tjelesnih ula, demoni, djelujui na njegov um, unose u njega razliite misli koje linost, koja ne vodi duhovni ivot, prihvaa kao svoje. A ako ih prihvaa i slae se s njima, time postaje provodnik tue zle volje koja postupno iu cjelini njime ovladava. "esto - kae Antonije Veliki - budui da su sami nevidljivi, (zli dusi) se prikazuju kao poboni sugovornici da bi obmanuli slinou lika i da bi one koje su prevarili uvukli u ono to ele". Znajui da ljudi vole istinu, demoni stavljaju na sebe masku istine i tim sredstvom izlivaju otrov u svoje sljedbenike. Tako je nekada avo prevario Evu govorei joj ne svoje rijei, ve toboe, ponavljajui rijei Boje, pri tome izvrui njihov smisao (Post. z 0,1). Tako je prevario Jovovi enu, nauivi je pretjeranoj ljubavi prema muu, a otuda i psovka, pohuli na Bo i umri (Iv 2,9) - rekla je ona, vjerujui da se za bogohuljenje ovjek odmah podvrgava smrti i samim tim se zavravaju njegove teke zemaljske muke. Tako je prevario i obmanuo sve ljude, izvrui sutinu stvari i sve je odvukao u provaliju zla. Ali treba primijetiti da u borbi protiv nas demoni ne poznaju sklonost naih srdaca, ne mogu itati nae misli, nego iz rijei koje mi izgovaramo u razgovoru, iz postupaka vanjskog ovjeka u razgovorima, "ustajan ja, sjedenja, hoda, pogleda sagledavaju, prema miljenju Evagrije monaha - po cijeli dan misle o prevari (Ps. 37,13) nae unutarnje stanje da bi za vrijeme molitve pomraivali na um zlim pomislima koje odgovaraju strastvenim sklonostima ". Ali evo to o tome govori sveti Isidor Pelusiot: "vrag ne zna ono to je u naim mislima zato to to iskljuivo pripada sili Bojoj; ali po tjelesnim pokretima on lovi nae misli. Vidi li, na primjer, da netko ispitivaki gleda i uiva oima u tuoj ljepoti? Iskoristivi njegovo stanje, odmah potie takvog ovjeka na preljub. Ugleda li onoga tko je pobeivan stomakougaanje? Odmah mu ivopisno prikazuje strasti koje izaziva stomakougaanje i potie ga da njegova namjera bude provedena u djelo. Potie i na otimanje i nep ravedno stjecanje " . Podvigopolonika - Krist Bog - izjednaava snage onih koji se bore i kroti divlju jarost zlih duhova koji bez doputenja Bojega ne mogu kuati ljude, kao to se to vidi iz Jovovog ivota. Demoni ak nemaju vlast ni da sami uu u krdo svinja, ve Gospodin ne doputa da oni iskuavaju ovjeka vie nego to on moe podnijeti. Ali u borbi daje kraninu snage koje mu daju mogunost da izae kao pobjednik. Osim misaone sfere, pali duhovi mogu jo napadati i osjetilnu i voljnu stranu ovjekove due. Evo to o tome pie prepodobni Nil Sinajski: "Kada zavidljivi demon ne uspijeva pokrenuti sjeanje, tada djeluje na krv i sokove da bi preko njih proizveo u umu matanje i ispunio ga slikama". Djelujui na tijelo, demon izaziva u ovjeku osjeaj pohote, bijesa, gnjeva i slino. To se oito vidi na primjeru svete Justine u kojoj je demon, koga je slao arobnjak, raspaljivao osjeanje pohote i sladostraa, ali je bio zalutalu molitvom svetiteljke. Djelujui na voljnu sferu ovjekove due, demon kao da liava ovjeka snage, energije i sposobnosti za odluno djelovanje i za svako djelovanje uope ali opet prilikom molitve odlazi pobijeen silom Kristovom. Evagrije monah pie da se demoni razlikuju po stupnju zla i moi, vrei razliita sluenja. To potvruje i sveti Jovan Kasijan, govorei da se "neki od njih naslauju neistim i sramnim pohotama, neki vole bogohuljenje, neki gnjev i bijes, neki se tjee tugom, neki tatinom i gordou - i svaki onu strast u ovjekovo srce ulijeva kojom se i sam naslauje - ali ne potiu strasti svi zajedno, ve naizmjenino, u skladu s okolnostima vremena, mjesta i prijemljivosti kuanog ". O duhovnom nevidljivom ratu svjedoi isti podvinik: "Na neiskusne i nemone napadaju najslabiji duhovi, a kada ovi budu pobijeeni, tada se alju oni jai", ali to se dogaa u mjeri umnoavanja duhovnih moi vojnika Kristovog. Dakle, kako vidimo, demoni imaju svojevrsnu "specijalizaciju", nalazei se u zlu, imaju izvjesnu slobodu zato to mogu od mnogih zala birati jedno zlo koje j e njima najugodnije. Od te strasti oni i ive, trude se da je raspale u ovjeku kako bi kroz to dobili pristup njegovoj dui i tijelu. Osim toga, sasvim je mogue pretpostaviti da se demoni mogu hraniti i jaati na raun ovjekove energije koja se transformira u strasno uivanje.

Ako, po rijeima svetog Jovana Damaskina, aneli "sozercava Boga onoliko koliko je to za njih mogue i imaju to za hranu", demoni, kojima je sozercanje nemogue, izgleda da mogu dobivaju energiju posrednim putem, preko ovjeka, pretvarajui njegovu ivotnu silu u svoje napajanje. Radi toga oni najprije moraju upodobe ovjeka sebi, dobivi kroz to pristup njegovoj dui. Strastan i greholjubivom ovjek je za pale duhove izvrsna hranjiva sredina.Raspirujui u njemu energiju strasti, energiju koja prodire njegove ivotne sile, demon se hrani i jaa u takvoj sredini. Poslije toga, ovladavi grenikom, pali duh koristi njegovo tijelo kao instrument za dobivanje vee naslade strau. Eto jo jednog razloga zato je strastan i greholjubivom ovjek doslovno oblijepljen demonima. Neophodno je takoer istai da pali duhovi mogu dati svojim sluiteljima posebnu demonsku vrstu energije, koja omoguuje pokornim izvriteljima volje sila zla da neumorno rade na polju umnoavanja grijeha. Ali uslijed svoje destruktivne sutine, budui da su lieni sposobnosti za stvaranje, demoni na kraju krajeva unitavaju i svoje sljedbenike.

Zato su demonima potrebna zrtvoprinosenja (Sutina idolopoklonstva)? Druga vrsta demonske hrane jesu zrtvoprinosenja. Evo to o tome govori sveti Vasilije Veliki: "Budui da su predani slastoljublje i strastima, demoni se u znatnoj mjeri naslauju i hrane rtvama. Dok se spaljuju rtve, krv se pretvara kroz to gorenje u isparenja i, rastvorivi se na taj nain u fine dijelove , prelaze u stanje koje odgovara demonskoj prirodi. Oni se, dakako, hrane isparenjima, ne tako da bi ih oni jeli, ili punili njima stomak, ve poput nekih ivotinja, ostriga i slinih iz te vrste koje uzimaju hranu cijelim svojim organizmom. Iz tog razloga demoni poudno prodiru plinove koji potjeu od gorenja rtava i upijaju u sebe dim zapaljenog tamjana, kao vetastva koje im je pripremljeno za hranu ". Time se, uzgred, i objanjava kult zrtvoprinosenja pred statuama idola kod poganskih naroda, kako smatra isti ugodnik Boji: "Uz sve idole, kojima se pogani klanjaju, nevidljivo prisustvuju i prebivaju neki demoni koji nalaze nasladu u neistim rtvama. Blizu mesara, tamo gdje se izbacuje pokvarena i zgruana krv, borave psi koji pohlepno ude za hranom takve vrste: isto tako i demoni, budui da su robovi prodrljivosti, koji poudno trae uivanje u mirisu i raspadanju krvi zrtvoprinosenja, lete oko rtvenika statuta koje su im posveene. Moda se ak hrane time njihova tijela koja se sastoje od zraka i ognja, ili pak od mjeavine tih stihija ". Vlast demona nad kipovima koje su im posveene jasno se otkriva u sadraju pripovijesti koju itamo u Knjizi o kraljevima (1. Car. 5,2,3). Tuinci su oteli zavjetni koveg Gospodnji i stavili su ga u hram svog boga Dagona. Uavi ujutro zatekli su Dagonovu statuu kako je pala na lice. Dagon je bio svima vidljiva kip, a pala je zbog demona u njoj, koji je bio oboren slavom koja je okruavala koveg zavjeta. Upravo je demon pao na lice i sruio i oborio idola. Iz tog razloga oni koji koriste kao hranu idolske rtve priznaju da su sudionici trpeze demonske (1. Kor. 10,21). Kada se prinosi rtva idolu, izvjestan njen dio preuzima demon koji je tu prisutan, jer demoni uzimaju izvjestan dio i od krvi koja se pretvara u zrak (plin), i od sala koje se dimi i od ostalih zrtvoprinosenja. I zato onaj koji pije iz rtvene ae koja se upotrebljava prilikom rtve, pije iz ae demonske (1. Kor. 10,21). Kao to vidimo iz reenog, knez ovoga stoljea ne samo da je vidljivo i preko p omisli lovio ljude, nego je i stupao u otvoreno openje s njima, proriui kroz idole. U tome su mu pomagali tako oigledni zloinci, kakvi su bili poznati Janes i Jambres i drugi vraari, reci, astrolozi i arobnjaci. Ljudsku zabludu oni su podravali demonskim udesima i proricanjima. Buntovne i neprijateljske sile rado umnoavaju broj sudionika svoje pogibelji. Osim toga, za lana udesa koja su oni inili, ljudi su im prinosili rtve koje demoni toliko vole, i ukazivali su im boanske poasti, ugaaju i samim time satanskoj gordosti.

Zato veina ljudi ne vidi duhove i ne osjea njihov utjecaj na sebe Prije pada Adam i Eva su se nalazili u openju s anelima svjetlosti i razgovarali su s njima. Stanje pada uinilo nas je nesposobnim da vidimo anele, ali svetima, koji su dostigli najvie savrenstvo i koji vie nisu mogli biti obmanuti od demona, bio je otkriven svijet duhova (vidjeti itija Antonija Velikog, Makarija Velikog i drugih). Na taj nain, za vienje anela neophodna je promjena u samim ljudima.

Po posebnom pak promislu Boijem vidjeli su anele i ljudi vrlo obinog, pa ak i poronog ivota, kao to je na primjer, lani prorok Valaam. to se tie opeg pravila, tu Sveti Oci jednoduno govore o tome da je neposredno vienje demona za nepripremljenog ovjeka krajnje opasno i tetno. Evo to pie tim povodom u tumaenju 41 psalma Jovan Zlatoust: "Koliko demona juri po ovom zraku? Koliko je gnusnih sila? Kada bi im Bog samo dozvolio da nam pokau svoj strani i odvratni lik, mi bismo poludjeli". Nae grubo materijalno tijelo nam slui kao svojevrsna spasonosna pregrada koja nas titi od neposrednog vienja demona koje bi mogli dovesti do ludila one koji ih ugledaju. Istovremeno je neophodno istai da su vraevi, arobnjaci i magi, svjesno ulazei u openje s neistom silom, skidali sa sebe tu spasonosnu pregradu i neposredno su viali demone. Do isto takvog vienja neistih duhova dovodi bavljenje jogom i drugim istonjakim religijama koje i maju demonsku usmjerenost. Na pitanje: "Zato mnogi ljudi ne osjeaju demonski utjecaj?" vrlo dobar odgovor daje preosveeni Inokentije, arhiepiskop Hersonska. Evo njegove pouke: "Da bi ovjek osjeao na sebi dodir duha tame, treba i sam biti svijetao, a grenik je tama. Na istoj bijeloj haljini i mala mrlja odmah se primjeuje, a na crnoj haljini se ne primjeuju ni najcrnje velike mrlje. U dui svijetloj i istoj, bilo kakva misao koju je bacio avo odmah proizvodi pometnju, teinu i bol u srcu, au dui grenika, mranoj i uprljanoj, i samo njegovo prisustvo je neprimjetno. Takvoj neprimjetnost pomae duh zlobe svim silama: jer kakva mu je korist biti primjetan? Da doputa da ga ljudi neposredno osjeaju? To bi znailo da uini da bjee od njega. Zato se on, tiranski vladajui grenikom, u isto vrijeme se trudi da ovoga dri u istoj toj preleenosti kako ovaj, toboe, djeluje sam od sebe i kako je u svemu savreno slobodan ". Naini djelovanja ljudi na zle duhove Openje s Kristom oslobaa vjernike od vlasti avla, ali to biva samo uz najsavreniju vjeru; a poto takvo savrenstvo ne dostiu svi, vlast avola u svijetu i dalje traje nad nesavrenima u mjeri njihove strasnost, kao i nad onima koji ne vjeruju u Krista. Na taj nain, samo je vjernicima darovana mogunost osloboenja od vlasti avla, uslijed krsnih zasluga Spasiteljevih. Ta mogunost se ostvaruje po mjeri i stupnju vjere i duhovnomoralnog usavravanja ovjeka. Eto zato je, iako se Kristova pobjeda nad knezom ovoga svijeta i faktiki ostvarila smru i uskrsnuem Kristovim, Crkva Kristova, u njenom vremenskom i postupnom razvoju u svijetu, jo uvijek Crkva vojujui, i takva e biti do kraja svijeta i Stranog suda. Zahvaljujui iskupiteljska zaslugama Isusa Krista moemo pobjeivati avola. Njegov utjecaj na ljude je oslabljen, naroito na one koji se raspinju s Kristom sa svojim strastima i pohotama. Samo sredstvima grijeha i strasti demoni prianjaju uz duu i sve dok je ona u grijehu, biva oslijepljena od njih. Sveti Grigorije Nisijski kae: "Kada je naa priroda upala u grijeh, na pad Bog nije ostavio Svojim Promislom, ve kao pomo u ivotu svakoga daje nekog anela od onih koji su primili bestelesnu prirodu, no sa suprotne strane oskvrnitelja prirode smilja isto to posredstvom nekakvog lukavog i zlotvornog demona koji bi kodio ovjekovom ivotu. ovjek pak, nalazei se izmeu anela i demona, sam od sebe ini jednog nadmonijim od drugog, slobodnom voljom birajui uitelja od te dvojice. Dobri aneo ukazuje pomislima blaga vrline, a drugi pokazuje materijalna zadovoljstva od kojih nema nikakve nade u dobro ". Kako vidimo iz rijei svetog Oca, konani izbor dobra i zla uvijek je preputen samom ovjeku. U sluaju prihvaanja strane anela svjetlosti, kranin uz pomo blagodati lako pobjeuje palog duha. Sveti Oci i uitelji Crkve pokazuju nam sljedea sredstva za borbu protiv vraga: vjeru, rije Boju, prizivanje imena Krista Spasitelja naega, strah Boji, smirenje, trezvenost, molitvu, krsno znamenje. Ova sredstva svaki kranin moe neposredno upotrebljava u borbi protiv demona; postoje jo i takva kojima se moemo koristiti kroz svetenosluitelja: to je pokajanje s prieem Svetim Kristovom Tajnama i zaklinjanja koja se itaju nad ovjekom koji pati od neistih duhova. "Kada molitelji (krani koji se mole) hrabro podnose iskuenja, kaju se zbog svojih grijeha, spokojno trpe uvrede, prebivaju u molitvama - svjedoi prepodobni Jovan Karnafski - demoni se mue, grizu i plau, ali ljudima to nije dano da vide da se ne bi pogordila ". Molitva koja omoguuje izlijevanje blagodati Svetoga Duha na ovjeka i koja ga povezuje s Bogom, spaljuje demone i ovi, ne mogui da trpe oganj blagodati, s kricima bjee od ovjeka koji se moli. Eto zato je prilikom svakog iskuenja potrebno ustajati na molitvu koja nam daje pomo Boju i s kojom smo nepobjedivi. Isto kao to i duhovi imaju utjecaj na materiju, tako i materija ima utjecaj na duhove. Tako e se odbaeni duhovi vjeno muiti u ognju paklenom, u ognju vetastvena. U Tovitovoj knjizi nalazimo podrobnu i ivu sliku utjecaja ak i zemaljske tvari na duhove. "On pak (toviti) idui, sjeti se rijei Rafailovih i uze kadionicu, i poloi riblje srce i jetru i poe da kadi. Demon, osjetivi taj miris, pobjee u gornje krajeve Egipta, i sveza ga aneo " (Tov. 8,2-3). U crkvenoj praksi poznato je odagnavajui djelovanje tamjana na zle duhove. Takoer je zabiljeeno blagodatno dejstvo svetih motiju, udotvornih ikona, pa ak i odedi svetih, ije prisustvo zli dusi ne podnose. Sve je to povezano s milou koja izlazi iz njih i koja prodire demone.

Poznato je da su sveti podvinici jo u zemaljskom ivotu dobili vlast nad neistim duhovima. Tako u itijima svetog Andreja, muenice Julijane i Antonija Velikog itamo kako su oni ak bili izloeni i batinam a od zlih demona. U itiju Jovana, arhiepiskopa Novgorodskog, pria se o tome kako je ovaj primorao demona da ga odvede u Jeruzalem na poklonjenje i vrati natrag. itija svetih puna su svjedoanstava o pobjedi preobraenog ovjeka nad neistim duhovima.
Uzroci zbog kojih Gospodin doputa postojanje zlih duhova avo je ostao, kao to je i bio, stvorenje koje se nalazi u potpunoj vlasti Tvorca Koji nedokuivim Promislom Svojim nije unitio njega i njegove horde, nego ih jo uvijek privremeno trpi. avo je sa svojim slugama postao orue Tvorca protiv Kojeg on u svom sljepilu smilja da se naoruava i ratuje - drugim rijeima, "zlo pomae dobru ravim namjerama". Za ljude je vrag postao orue iskuenja, kojim oni postaju iskuavani i kojim se odvajaju vjerni K ristu od ljubitelja grijeha. Jer Bog ne prisiljava ovjeka na spasenje, nego daje svima mogunost da se ili bore protiv avola, ili da stupe s njim u savez. Kako svjedoi sveti Ignjatije Brjananinov, "zapovijed koju je Bog dao u raju, a koja zabranjuje kuanje s drveta spoznaje dobra i zla, nije ukinuta, ona stoji nepokolebljivo kao zapovijed Boja. ovjek se neprestano isprobava njome sve do danas. Pored njega je stalno prisutan avo i savjetuje mu kako okusi zabranjeni plod, nasilno ga potie na to kuan je, kao neko ko je stekao pravo na to - pravo zbog prvobitnog naeg pokoravanja avolu. On ne prestaje nas sablanjava pomislima grijeha i svijeta, neizmjerno raspaljujui u nama strasti. Podie se u ruci palog Heruvima to plameno oruje, i drvo ivota - dobro koje je bez primjese zla, postaje za nas nedostupno po pravednom sudu Bojem ". Iskuenja i pomisli pokazuju slobodu nae samovolje i istou srca. Sveti Isak Sirijski ui da milost Boja sve uvodi u iskuenja da bi se svi postupno obuili mudrosti i sposobnosti da preziru duhove zlobe: "blagodat dozvoljava da se na njega (ovjeka) alju iskuenja koja su u skladu s mjerom njegovih snaga, da bi ovjek mogao podnijeti njihovu mo ". Na drugom mjestu on nastavlja: "Znaj da u je onoj mjeri u kojoj dua nema dovoljno snage za velika iskuenja, u istoj mjeri ona nedovoljna i za velike darove ... Bog ne daje veliki dar bez velikog iskuenja". O nunosti ovakvih iskuenja u smislu postanka novog ovjeka svjedoi i Grigorije Bogoslov, govorei da je surovi rat neophodan radi toga "da bi se avo izloio ovdje uasnoj sramoti, borei se protiv onih koji nisu moniji od njega, a oni koji se podvizavaju u vrlinama, da bi uvijek imali s voju slavu, oiujui se kao zlato u pei ". Rezimirajui sve to je reeno u ovom paragrafu, naveemo rijei svetog Jovana Zlatousta koji je najjasnije formulirao uzroke zbog kojih Bog doputa postojanje avola i ne spreava ga da nas iskuava: "Prvo, da bi poznao da si postao daleko jai od vraga, u ime Kristovo osenjujui se ivotvornim kriem; drugo, da bi prebivao u smirenju i da se ne bi preuznosio obiljem darova, ne zaboravljajui na svoju nemo i na mo Onoga Koji ti pomae; tree, da bi se onaj lukavi duh, koji do tada nije bio siguran da si odstupio od njega, videi tvoje trpljenje u iskuenjima, uvjerio da si ga potpuno napustio i odstupio od njega; etvrto, da bi kroz to postao tvri i jai; peto, da bi imao jasan dokaz o dobrima koja su ti povjerena, jer vrag ne bi ni poeo te napada da te nije vidio u najviem stupnju asti ". O odgovarajuem odnosu prema demonima Odgovarajui odnos prema palim duhovima pokazao nam je sam Gospodin Isus Krist, kada je doputenjem Boijim sotona pokuavao Ga kua, nudei mu sva svjetska blaga da mu se pokloni. Bogoovjek je rekao: Idi od mene, sotono, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj i njemu jedinom slui (Mt. 4,10). Drugo, On je zapovjedio demonima da ute kada su ovi vikali iz ljudi opsjednutih njima. Svojom vikom oni su obznanjivali istinu, oni nisu lagali kada su govorili: to je tebi do nas, Sine Boji? ... Znamo tko si Svetac Boji (Mt. 8,29; Mk. 1,24). Ali Gospodin nije elio da se istina propovijeda neistim ustima, naroito ne ustima demona, kako oni, iskoristivi tu priliku, ne bi umijeali po svojoj zloj volji tu neto svoje i da ne bi neto posijali "ljudima koji pozaspae" (Mt. 13,25 ). Iz tog razloga Isus Krist nije trpio da demoni govore, niti je nama dozvolio da im to doputamo, upozorivi nas na to sljedeim rijeima: uvajte se lanih proroka koji vam dolaze u ovjem odijelu, a iznutra su vuci grabeljivi (Mt. 7,15 ), i preko apostola je upozorio: Ne vjerujte svakome duhu (1 Iv. 4,1). Imajui ovakvo korisniki Gospodina naega Isusa Krista, mi moramo se uvamo od svakog openja sa zlim dusima. Ne treba sluati vraare, mage, astrologe, ekstrasense, kontakter s NLO, razne proroke i gatare. Jer, ako se ak preko njih demon i pretvara da govori istinu, mi, ne znajui njegove ciljeve u tom asu, moramo po pravilu da ga odbacimo rijeima Svetog Pisma: grenike pak govori Gospodin: uzalud propovijeda carstvo Moje (Ps.49 0,16) i nemila je podvala u ustima grjenika (Sirah 15,9). ini nam se umjesnim da zavrimo ovo poglavlje, citiravi vrlo za nae vrijeme aktualni izvod iz rada svetog Ignacija Brjancaninova: "I danas se sveti aneli javljaju u obliku krilatih prekrasnih mladia; i danas se due svetih ljudi javljaju u liku ovjeka u njegovom tijelu, u nebeskoj slavi; i danas se demoni javljaju u gnusnom, odvratnom i uasnom obliku udovita, ali udovita koja imaju ljudski lik. Takvima se oni pokazuju kada se pojavljuju u svom obliku. Oni primaju na sebe, kao to su primali i ranije, lik zvijeri i gmazova, naroito njihov omiljeni lik zmije ".
IZVOR: http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/LjudiIDemoniRodionPetrogradski/LjudiIDemoniRodionPetrogradski.htm