You are on page 1of 52

Liberalizam i komunitarizam I.

to je prvotno, pojedinac ili zajednica?


Tko slui kome ili tko ima obveze prema

kome?
Tko je vaniji, pojedinac ili zajednica.

Napetost izmeu pojedinca i zajednice u isto je

vrijeme i napetost izmeu slobode i sigurnosti.


sloboda i sigurnost obrnuto su proporcionalni:

vie slobode znai manje sigurnosti i obrnuto.


Jedan veliki dio naih ivotnih odluka

predstavlja u stvari izbor izmeu slobode i sigurnosti.


3

Hou li ivjeti s roditeljima do tridesete ili

u nai makar privremeni posao i otii u podstanare?

Hou li prihvatiti posao sa sigurnom plaom

i raditi to mi drugi naloe, ili u pokuati sam, onako kako mislim da treba?

Hou li radije ivjeti u autoritarnoj dravi

koja jami radno mjesto, zdravstveno osiguranje i mirovinu, ili u dravi u kojoj me nitko nita nee pitati, pa ak ni to imam li krov nad glavom i tanjur juhe za sutra?
4

Hou li radije ivjeti u autoritarnoj dravi koja jami radno mjesto, zdravstveno osiguranje i mirovinu,
ili u dravi u kojoj me nitko nita nee pitati, pa ak ni to imam li krov nad glavom i tanjur juhe za sutra?
5

Liberalizam
Za liberalnu politiku filozofiju temeljna i najvia vrijednost su pojedinac i njegova sloboda.
Negativna sloboda Poztivna sloboda
6

Negativna sloboda, odsutnost vanjske prepreke neijem djelovanju, odnosno sloboda od neke zabrane ili prisile. rezultira "praznim, nereguliranim prostorom" i sastoji se od svih onih stvari koje smijem initi, a da me nitko ne zaustavi ili kazni.

Pozitivna sloboda se pak moe poistovjetiti s autonomijom,


ona je sloboda za djelovanje u skladu s mojom vlastitom voljom koja se ostvaruje u prostoru ispranjenom od zabrana i prisile.

Liberali dre da je ljudska zajednica rezultat dobrovoljnog udruivanja meusobno posve neovisnih pojedinaca. Jednom kad je ljudska zajednica uspostavljena, a uspostavljena je radi zatite pojedinaca, za liberalne teoretiare kljuno pitanje postaje kako organizirati zajednicu koja pojedincima omoguava najveu moguu slobodu.

John Stuart Mill: Dok je u prirodnome stanju najvaniji problem bio kako zatititi pojedinca od drugih pojedinaca, sada je najvaniji problem kako zatititi slobodu pojedinca od drave, tj. kako ograniiti mo drave, e da bi se u najveoj moguoj mjeri proirio prostor individualne slobode.

John Stuart Mill (

10

Drava se ne smije mijeati u ivot pojedinca, osim kako bi ga sprijeila da nanese tetu drugim pojedincima. Sloboda pojedinca ograniena je jedino slobodom drugih pojedinca. To naelo ujedno utemeljuje osobnu slobodu izbora: svaki pojedinac ima pravo ivjeti kako eli i pokuati ostvariti osobnu sreu na vlastiti nain

11

Neophodne su i politike slobode i prava bez kojih nema demokracije:


aktivno i pasivno pravo glasa, sloboda govora, odnosno izraavanja

miljenja, sloboda mirnog okupljanja slobode udruivanja.


12

ivi kako eli i pusti druge da ive kako ele.


Taj credo podrazumijeva minimalnu obvezu prema drugim pojedincima i prema dravi.

Moja je jedina obveza prema drugima da ih pustim na miru, njihova je jedina obveza prema meni da me puste na miru.
.
13

Jedina obveza drave prema meni je da mi omogui da slobodno ivim, moja je jedina obveza prema dravi da potujem njezine zakone koji mi omoguavaju da slobodno ivim
Otvoreno a ne zatvoreno drutvo

14

U zatvorenim je drutvima sve odreeno: karte su ve odavno podijeljene, pravila vrsta, nepromjenjiva i poznata, svatko ima svoje unaprijed odreeno mjesto i zacrtanu ivotnu putanju. U takvome je drutvu sve posve sigurno i izvjesno, a pojedincima najee nije preputeno ak ni da biraju duinu kose ili nogometni klub za koji e navijati.

15

Otvorena drutva polaze od posve suprotne pretpostavke: gotovo sve su opcije principijelno otvorene i preputene osobnim odlukama. One, dakako, mogu biti jednako loe koliko i dobre: sloboda, naime, uvijek ukljuuje neizvjesnost i rizik. Time to smo preputeni sebi, preputeni smo i vlastitoj odgovornosti za vlastiti ivot.
16

Komunitarizam
Zajednica ima neku vrstu prioriteta u odnosu na pojedince. Jedan od komunitaristikih prigovora liberalizmu jest da je predodba o slobodnim i nezavisnim pojedincima koji stupaju u zajednicu isti mit.
Amitai Etzioni (1929.) ameriki sociolog, utemeljitelj suvremenog komunitarizma
17

Etzioni: pojedinci ne nastaju u nekom socijalnom vakuumu, prostoru ispranjenom od drugih ljudi i odnosa prema njima, ve, pojedinci su uvijek uklopljeni u drutvu i da je jedan dio onoga to oni kao pojedinci jesu rezultat djelovanja drutva.

18

Pripadnost odreenim zajednicama,

posebno onima u koje nismo stupili svojim izborom, ve roenjem (porodica, nacija itd.), dio je naeg identiteta.
Povrh svega toga, prava koja su neophodna

za integritet pojedinca, svoju aktualnost dobivaju jedino unutar zajednice.

19

U svakom hijerarhijski strukturiranom drutvu u nekom se trenutku postavi pitanje zato su karte podijeljene ba tako. Dakako, to pitanje u naelu ne postavljaju oni s vrha piramide, ve oni s njezinoga dna. Platonov odgovor: korisna la.
20

Korisna la: Feniki mit, koji kae da se ljudi raaju s razliitim prirodnim sposobnostima: jednima su bogovi pri roenju primijeali zlato, drugima srebro, a treima eljezo i mjed. S obzirom na te uroene sposobnosti, pojedinci bivaju uvrteni u pojedini stale: time biva odreeno njihovo trajno mjesto u drutvu.

21

Korisna la uvjerava lanove zajednice da je opravdana postojea struktura drutva, tj. postojei poredak.
Ako su bogovi htjeli da se rodimo s razliitim prirodnim sposobnostima, onda je jednako tako prirodno da zauzimamo razliita mjesta u drutvu. Cilj je korisne lai je stvaranje uvjerenja da je poredak opravdan, legitiman.
22

Za Platona je korisna la korisna za cijelu zajednicu. Zajednica moe opstati jedino ako svaki njezin lan prihvati svoje mjesto i ulogu u drutvu. To da svatko radi svoj posao, da proizvoai proizvode, uvari uvaju, a vladari vladaju, u isto je vrijeme i najtemeljnija i najvia kvaliteta zajednice - pravednost.
23

Zajednica je organizam u kojem je svaki organ podinjen cjelini i ija je vrijednost iskljuivo funkcionalna.
drava preuzima na sebe odgoj svojih graana i odreuje to je prihvatljivo, a to nije. Time se, naime, oblikuje pojedince tako da ih se moe uklopiti u socijalni organizam.
24

Preraspodjela dobara
Sva moderna drutva u odreenoj mjeri preraspodjeljuju imetak pojedinaca financirajui iz poreznoga novca neka javna dobra. Tako se, primjerice, financira besplatno kolstvo ili zdravstvo. Naime, kada bi se obrazovanje plaalo, tada si to nemali broj ljudi sasvim sigurno ne bi mogao priutiti.
25

Stoga drava porezima financira javno kolstvo, i to na taj nain da oni koji imaju novca plaaju obrazovanje ne samo sebi, ve i onima koji ga inae ne bi mogli platiti. Takoer se preraspodjelom financiraju naknade za siromane ili nezaposlene, financijska pomo osobama koje se zbog nekog hendikepa ne mogu same pobrinuti za sebe itd.
26

Preraspodjela dobara i liberalizam


Klasini liberalizam nije sklon redistribuciji imetka.

redistribucija je mehanizam kojim se jednima uzima da bi se drugima dalo, ime drava ograniava individualno pravo vlasnitva, odnosno ograniava pojedince da sa svojim imetkom ine to ele.

27

Pojedinci u drutvu su sudionici neke vrste natjecanja, organizirane utrke na ijem cilju natjecatelje eka odreena, ograniena koliina dobara.
Natjecatelji po prirodi, kao to to ve biva u ivotu, imaju razliite sposobnosti: jedni su izrazito miiavi i spretni, drugi trapavi i spori, jedni pucaju od zdravlja, drugi su boleljivi, jedni su izdrivljivi, drugi onemoali, dok trei od roenja epaju.
28

Oni koji stignu na cilj prvi, uzet e najvie, dok e posljednjima ostati mrvice ili, jednostavno, nita. Budui da je to posljedica prirodnih razlika u ljudskim sposobnostima drava se tu ne smije mijeati. Njezin je jedini posao da pripazi na dvije stvari: da svi krenu s iste startne pozicije i da tre pod istim uvjetima, te da se svi pridravaju istih pravila potene igre, odnosno da nitko nikome ne podmee nogu.
29

Tako e se drava minimalno mijeati u ivote pojedinaca i njihove odnose to e dovesti do najvee mogue slobode za sve lanove drutva. I doista, takvo e drutvo biti slobodno. No, je li to dovoljno da bi ono bilo i dobro?
30

Libertarijanizam Temeljne vrijednosti ljudskoga drutva su osobne slobode i pravo na stjecanje i posjedovanje vlasnitva.

Zagovaranje jednakosti u ljudskim i politikim pravima i slobodama.


No jednakost koju libertarijanizam sklon poduprijeti, ne dopire do socijalne jednakosti.
31

Socijalna jednakost, koja se jo naziva i jednakost ivotnih mogunosti, znai da svaka osoba treba imati jednake anse da uspije u ivotu, neovisno o svom socijalnom poloaju ili imovinskom stanju. To moe znaiti: Prvo: socijalni poloaj i imovinsko stanje pojedinca u pojedinim sluajevima (pri upisu na fakultet, pri zapoljavanju, napredovanju u karijeri ili pri kandidaturi za javne slube) se ne smiju uzimati u obzir.
32

Drugo: jednakost mogunosti znai izjednaavanje u startnim pozicijama, stoga drava mora uzeti u obzir razlike u socijalnome poloaju i imovinskome statusu te omoguiti da se startne pozicije onih koji su se roenjem zatekli u nepovoljnim socijalnim okolnostima izjednae sa startnim pozicijama onih koji su imali vie sree.

33

Filozofi koji zagovaraju jednakost ivotnih mogunosti dre da sloboda jo uvijek nije dovoljna da bi se drutvo moglo smatrati dobrim. Po njihovu sudu, nedostaje jo neto: pravednost. Suum quique tribuere: svakomu to mu pripada.

U Justinijanovim Institucijama ta ista definicija glasi: "Pravednost je postojana i trajna volja da se svakomu prizna pravo koje mu pripada."
34

Korektivna pravednost odreuje to nekomu pripada u smislu kazne, Distributivnu pravednost odreuje to nekomu pripada u smislu dobara i obveza.
Platon: kriterij po kojem pojedincima pripada odreeno mjesto u drutvu, a time i odreena uloga o zajednici, je njihova prirodna sposobnost.
35

John Rawls: pravednost je najvanija vrlina drutva, kao to je istinitost najvanija vrlina nekoga sustava znanja. Kao to sustav znanja, ako nije istinit, jednostavno nije dobar, tako to nije ni ljudska zajednica, ako nije pravedna.

John Rawls (1921-2002) ameriki politiar i filozof

36

Jedna od Rawlsovih polaznih toaka je zatita individualnih prava i sloboda, a jedan od aspekata pravednosti, kako je on definira, njihova je jednaka distribucija. No, za razliku od klasinih liberala, a posebice libertarijanaca, Rawls dri da drutvo ne moe biti dobro ako nije i pravedno. Stoga je odreeno ograniavanje individualnih sloboda opravdano, ako to pravednost zahtijeva.
37

Interesi pojedinaca u drutvu jednim su dijelom zajedniki, a drugim dijelom sukobljeni. Njihov je zajedniki interes drutvena suradnja, jer od nje svi imaju koristi. Svaki pojedinac, ivei u drutvu, ivi bolje nego to bi mogao izvan njega. No, onoga trenutka kada se razliita dobra koja su rezultat te drutvene suradnje trebaju raspodijeliti, dolazi do sukoba interesa: svatko, naime, eli za sebe im vie.
38

Dobra o kojima je ovdje rije, nisu samo materijalna, ve ukljuuju i prav, slobode, sigurnost itd. Da bi se ta dobra raspodijelila na pravedan nain, raspodjela mora poivati na odreenim naelima koja nee jedne stavljati u bolji, a druge u loiji poloaj. No, kako doi do naela oko kojih e se svi sloiti?

39

Naime, ono to moemo oekivati jest da e se svaka osoba zalagati za ona naela distribucije koja bi njoj najvie pogodovala. Da bi razrijeio taj problem, Rawls uvodi koncept koji naziva veo neznanja. Treba odabrati ona naela distribucije oko kojih bi se svi sloili kada bi ih birali pod velom neznanja, odnosno kada bi zaboravili kakve su njihove prirodne sposobnosti, koja je njihova trenutana pozicija u drutvu i koji su njihovi posebni interesi.
40

Tek ako svi pojedinci apstrahiraju od svojih posebnih karakteristika i interesa, moi e se na pravedan nain doi do naela distribucije. (Sjetite se, neto je slino htio Kant svojim naelom poopivosti maksime djelovanja.) U takvoj hipotetskoj situaciji svojevrsne djelomine amnezije, dri Rawls, pojedinci bi se usuglasili oko dva naela pravednosti.
41

Prema prvome naelu, naelu slobode, svaki pojedinac ima jednako pravo na najveu moguu slobodu koja je spojiva s jednakom slobodom za ostale.
Ovdje Rawls ima na umu aktivno i pasivno pravo glasa, slobodu govora i slobodu miljenja, pravo vlasnitva itd. Drugim rijeima, u pravednome drutvu svi moraju imati jednaka prava.
42

Prema drugome naelu, naelu razlike, drutvene i ekonomske nejednakosti opravdane su ako proizlaze iz pozicija u drutvu koje su otvorene za sve (svima dostupne pod jednakim uvjetima) i ako njihova nejednaka distribucija ide u korist onih koji imaju najmanje pogodnosti.
43

Naelo slobode i naelo razlike zajedno ine openitije naelo pravednosti koje glasi: "Sva primarna drutvena dobra sloboda i ivotne mogunosti, prihod i bogatstvo, osnove samopotovanja treba distribuirati jednako, osim ako je nejednaka distribucija bilo kojega od tih dobara u korist onih s najmanje pogodnosti."
44

Rawlsova logika pravednosti posve je suprotna od Platonove i zahtijeva da se uravnotee nejednakosti do kojih je dolo roenjem i koje su stoga "nezasluene". Nitko nije zasluan ako se rodio u imunoj i obrazovanoj obitelji ili s velikim prirodnim sposobnostima, jednako kao to nitko nije kriv ako je dijete siromanih i neobrazovanih, ili pak malih prirodnih sposobnosti.
45

Libertarijanac R. Nozick : svatko treba posve slobodno raspolagati onim imetkom koji je stekao na doputen nain. Drava iz poreznoga novca ne treba financirti obrazovanje i zdravstvo, pa ak ni zatitu pojedinaca. Robert Nozick (1938-2002)
ameriki filozof, zastupnik libertarijanizma

46

Svaka dravna preraspodjela dobara, dakle postupak kojim se uzima jednima da bi se dalo drugima, posve je neprihvatljiva, jer je u izravnom sukobu s osobnim slobodama, prijeei pojedincima da slobodno raspolau svojim imetkom. Nozick zagovara ultraminimalnu dravu.

Ona se jo manje mijea u odnose meu pojedincima od minimalne, tzv. "noobdijske" drave klasinoga liberalizma (koja bdije nou da graane ne bi netko okrao ili ubio).
47

Minimalna drava prua zatitu pojedincima poreznim novcem: dakle, zatitu dobivaju svi, pa i oni koji je inae ne bi mogli platiti. Za razliku od toga, ultraminimalna drava naplauje zatitu od graana, pa zatitu dobivaju samo oni koji je mogu platiti, jednako kao to plaaju usluge krojau ili automehaniaru. Kljuni Nozickov argument: redistribucija dobara dovodi do toga da se (imunije) pojedince tretira kao sredstvo za postizanje ciljeva onih drugih.
48

Problem pripadnosti
Konzervativni komunitarizam dri da je pripadnost pojedinaca zajednicama poput nacije ili domovine jedan od kljunih momenata njihovog identiteta. Drugaije reeno, oni su to to jesu izmeu ostaloga i upravo zato to pripadaju nekoj naciji ili domovini. To, u isto vrijeme, znai da svaki pojedinac prema svojoj naciji ili domovini ima neke posebne obveze, obveze koje nema prema drugim, tuim nacijama, domovinama i njihovim pripadnicima.

49

Te su obveze sadrane u terminu patriotizam, koji ukljuuje domoljublje (ljubav prema domovini) i rodoljublje (ljubav prema naciji).

50

Moe li patriotizam biti graanskom vrlinom u vienacionalnim drutvima? Hoemo li time to smo patrioti ujedno biti bolji graani (vienacionalne) politike zajednice? Patriotizam o kojem je ovdje rije jest tzv. "umjereni patriotizam", dakle ne "fanatini patriotizam" koji zahtijeva da podravamo svoju zemlju bila ona u pravu ili u krivu, ve onaj koji priznaje da dunosti prema vlastitoj zemlji nisu apsolutne, ve su ograniene drugim moralnim zahtjevima.
51

Po Mievievu sudu takav je patriotizam legitiman, no on nije dostatan za filozofsko utemljenje vienacionalnih drutava. Umjereni patriotizam, naime, vidi pripadnike drugih nacija kao neto "drugo", to se iz moralnih razloga mora tolerirati. Stoga multinacionalna zajednica koja poiva na patriotizmu moe, u najboljem sluaju, predstavljati svijet u kojem u velikoj mjeri meusobno odijeljene etnike zajednice, meusobno se tolerirajui, ive jedne pokraj drugih, ali jo uvijek ne i jedne s drugima. No, je li to tada jo uvijek zajednica?
52