You are on page 1of 7

Neue Sachlichkeit

Historijski nastanak : Nova objektivnost: termin upotrebljen 1923.godine od strane Gustava Hartlauba,za izlozbu koja se odrzavala u Umjetnikoj galeriji u Minhenu,a ije slike su prikazivale stvarnost. ( orginalni naziv izlozbe Gustava je bio post-ekspresionizam ) 1819.godine Njemaka se nalazi u zlokobnoj sjenci opteg rata,a na umjetnikoj sceni javljaju se dvije tendencije umjetnike slobode: a) Sloboda preobrazavanja stvarnog predmeta i motiva sve do tada dok se ne saobrazi sa neizraenim osjedanjima. b) Sloboda stvaranja novog bezmotivnog predmeta,koji bi takoer trebao biti saobraen sa tim neizraenim osjedanjima. Umjetnici koji su podrzavali prvu tendenciju umjetnike slobode drali su se ljudske figure Ko motiva i taj motiv se pretvara u indeksno elementarno osjedanje. Oni formiraju grupu Nova Objektivnost unutar Njemake umjetnosti. Druga grupa umjetnika koja je rijeila da koristi sopstvene snage i izraze za istraivanje prirode stvarnosti ili sopstvene uznemirene due formirali su grupu Nova subjektivnost. Nova objektivnost jeste ostao njemaki pokret,a ideje ovog pokreta sa sobom je ponio Georg Grosz kada je emigrirao u SAD 1933.godine. Dolaskom Maxa Bekmanna 1947.godine ideje pokreta su se proirile u svim zemljama Evrope. Nakon Prvog svjetskog rata u Likovnoj akademiji u Dresdenu i Duseldorfu, roen je ovaj pokret. Pioniri ovog pokreta bili su Otto Dix i Georg Grosz koji su zajedno studirali i na likovnoj akademiji u Dresdenu i u Duseldorfu. Prvobitno su Novu objektivnost definirali kao: oblik socijalnog realizma u slikarstvu koji je nesentimentalno ispitivao dekadencije i temelje drutvene nejednakosti u poslijeratnoj Wiemerskoj Rebuplici u Njemakoj. Nova objektivnost nudi povratak nesentimentalnoj stvarnosti,a fokus je objetivni svijet kao opozicija apstrakciji,romantizmu i idealistikim tendencijama Ekspresionizma. Najzastupljeniji je portret. U portretima Bekmanna,Diksa i Grosza : vidi se nemilosrdni naturalistiki opis ljudskih figura,sve portretirane linosti Weimer drutva su ironizirane sa odreenom dozom satire. Umjetnici kroz svoju umjetnost izriu ogorenost i potiu na politiku akciju. Stvaraju anti tendenciju protiv Ekspresionistike bespomodnosti,fokusirajudi ideju linog i kolektivnog straha ( angst).

Otto Dix :
Wilhelm Heinrich Otto Dix (2 December 1891 25 July 1969) jeste Njemaki slikar i grafiar. 1910.godine postaje lan Akademije vizuelnih umjetnosti u Dresdenu. Isticao se u pejzanom slikarstvu. U Prvom svjetskom ratu uestvovao je u jednoj od najkrvavijih historijskih bitki u kojoj je poginulo cca milion ljudi,a to je bitka kod Somme, na ruskom frontu i u revoluciji Njemakog proljeda. Za svoje zasluge dodiljenjen mu je odred Zeljezni kriz. U toku I svjetskog rata ostao je ranjen , bolovao je od poslijeratnog sindroma i od uzasnih nocnih mora. Potom je zivio u disfunkcionalnom drutvu Weimerske Republike. Dolaskom Nacizma na vlast on je proglaen degenerisanim slikarom i vedina njegovih platana je spaljeno. Kratko vrijeme proveo je u zatvoru radi optuzbe da je bio umjesan u urotu protiv Hitlera. Da bi nakon toga bio mobilisan u militarnu jedinicu Volkssturm koja se sastojala od omaldine i staraca koji su trebali predstavljati posljednju odbrambenu jedinicu Tredeg 1

Reicha. Tu je zarobljen od strane francuskih vojnika i smjeten u logor ratnih zarobljenika,sve do 1946.godine. Nakon rata vratio se u Dresden gdje su njegove slike postale religiozni odraz njegovog ratnog iskustva. Pronaao je malo mira u poslijeratnom periodu,ali je umro 1969.godine. Usponom Nacista Dix je proglasen degenerisanim umjetnikom i iskljuen je iz Akademije u Dresdenu. I dalje se bavio slikarstvom,preselivi se na jug Bodenskog jezera. Opte karakteristike slikarstva Otto Dixa:

Historiari umjetnosti njegovu umjetnost nazivaju izuzetnom i uzmenirujudom. Njegova djela


predstavljaju dokumentiranje ratnih iskustava i kritiziranje poslijeratnog drutva.

Poslije rata 1919.godine uticao je na stvaranje secesije u Dresdenu. U ovom periodu svog
umjetnikog stvaralatva ubraja se u ekspresionistiku fazu.

1920.godine upoznaje Georga Grosza i pod uticajem Dadaizma,on ubacuje kola u svoja
platna.

Zalagao

se za sagledava stvarnog svijeta i razmatranje stvarnih i ozbiljnih problema u poslijeratnom periodu. na platnu sa kolazom,novinski papir i karte.

Njegova tehnika je inkorporirala mnogo toga sto su bile inovacije 20.st . On je kombinriao ulje Za
dokumentiranje svog ratnog iskustva koristio je tehnike: litografije,gravure,bakroreza,drvoreza i akvatinte. Tematika: Branitelji, urbano propadanje,prostitucija i razorna mod seksa,nihilazam ,rat, nezaobilazna i uasna istina, vuligarna iskustva i stvarna psiholoka iskustva. Ideja nihilizma i interesovanje za Friedricha Nietzscheovom filozofijom podstie ga da prihvati rat kao neizbjezni dio zivota.

Djela: Skat players : Uzmeniravajude? Neupitno. Snazno? Nesumljivo.


Portretirana su tri njemaka oficira koji su ostali osakadeni putem vode. Dvojici njih nedostaju noge,a oficir sa lijeve strane koristi svoju preostalu nogu kako bi mogao drzati svoje karte,jer mu nedostaje ruka. Njhove odlozene proteze nogu i ruku prave guzvu u donjem regonu slike oko nogu stolica i stola. Dvojica imaju umjetne celjusti,a jednom nedostaje uho i koji ima cijev u uhu koju povezuje ureaj slunog aparata na stolu. Sve trojica su uzasno deformisani i osakadeni. Ovakvi prikazi su bili brojni u Njemakoj poslije 1920,ali i u cijeloj Evropi. U Engleskoj su unakazeni Veterani nosili proteze za lice kako bi sakrili svoje lice od djece,i kako bi ustuknuli pred prolaznicima. Niko nije zelio vidjeti te ljude,a ponaroito ne u Njemakoj. Oni su dokaz poraza i gubitka u kome je Njemaka izgubila 4 posto stanovnitva ( 2,5 miliona ljudi od 64.9miliuna stanovnistva). Weimerska Rebuplika je tada predstavljala mjesto bijega,potraga za bijegom od stvarnosti koji je previe bolna i sa kojom se teko bilo nositi. No Dix je bio odbio skloniti vlastiti pogled. On se usmjerio na one iji se glas nije uo,na strahote oko sebe koje su skrivane ispod tepiha Weimerske Rebuplike. On je bio slikar istine. Nije bio ba oko Nove Objektivnosti. Njegova tehnika je inkorporirala mnogo toga sto su bile inovacije 20.st . On je kombinriao ulje na platnu sa kolazom,novinski papir i karte. Umjetna vilica veterana jeste reljef sa metalnom foliljom,a plava jakna na figuri na desnoj strani slike izraena je od jeftinog fabrikog papira kojeg je zemlja proizvodila pred kraj rata u svojoj oskudici i neimatini. Ono to stvara dinamizam slike i svijeta figura jeste ponos koje figure drze tako oajniki. Pogledati kravatu i ovratnik figure na desnoj strani,medaljon na sakou i uredno poeljana preostala kosa na tjemenu glave. To upuduje kada su oni bili ugledni i ponosni sluzbenici,elnici mukog roda. Billi su via klasa i predodreeni za uspjehe. Sa druge strane Dix je prezirao i predstavio je groteskno ove bive oficire koji su sllijepo vodili narod u 2

smrt.Ali on je takoer sazaljevao ove ljude i gubitak svijeta koji oni predstavljaju.Ali Dix je gledao u ono to je njegovo drutvo jako zeljelo da skloni i ne vidi.

Autoportret: 1922.
Diks je svoje proporcionalno i kritiko usmjerio prema sebi u svom Autoportretu.Mekano isprane boje ne umanjuju prikaz jednog besprjekorno odlunog ovjeka, sa oto isklesanim eljustima i jakim obrvama. Tehnika: Akvarel i olovka

Ciklus Rat iz 1924. :


Produkt vlastitog iskustva ratnih strahota. U Prvom svjetskom ratu volontirao je kao topista na jednom od najkrvavijih frontova u historiji rata. Bio je nekoliko puta fatalno ranjen,ali je uvijek biljezio svoja ratna iskustva. Dokumentiranje ratnih iskustava kasnije su postala pripremne skice za njegov Ciklus Rat. Ciklus se sastoji od 51 grafika. Raeni su po uzoru na Goyin ciklus Nesrede Rata Goya tu dokumentira uzase Napoleonove invazije i panskog rata od 1808-1814.godine. Goyin ciklus se sastojao od 84 bakropisa. Kao u Nesrede rata , u Rat koristi tehnike bakropisa i dovodi do oneobiavanja i zauavanja objekata. Kao Goya koristi kumulativnu mogudnost dugog nizanja slika u ijem temelju se nalazi snazan efekat ukoenost i mrtvog realizma. Ciklus rata predstavlja najneugodniju izjava rata u modernoj umjetnosti.

Jurine trupe pod plinskim napadom i Ranjeni vojnik:


Prikazane su demonizirano i dehumanizirano figure vojnika. Izopaenost je naglaena kroz zastraujude plinske maske. Njegov ciklus Rat ne velia heronizaciju rata ved prikazuje uzasnu stvarnost onoga koji je uestvovao u njemu. Kao artiljerista i topista on je gledao mrtve,smrt,vojnike u oku,polje umrlih i pejzaze smrti koje je predstavio tehnikom bakroreza i akvatinte ije je medije koristio kako bi povedao emocionalne i realne uinke svojih slika uzasa. Istakao je sablasno bijele kosti i trake u niijoj zemlji, ostavljajudi upeatljive bijele mrlje. A koristedu duboke kisele kupke u tehnici koje su jele sliku oponaaju propadanje ljudskog mesa. Naslovne pojedinosti djela,precizirana mjesta,datumi njegovom dokumentiranju daju autentinost.

Otto Dix Plesaica Anita Berber 1925.


Prikazuje Berlin za vrijeme Weimerske Rebuplike u poslijeratnom periodu u kome je Berlin bio kosmopolitan u Evropi , Javlja se pojava kabarea. To su godine ,ponaroito u Berlinu koje su spektakularne,tuzne i kratke. U umjetnikom krugovima se javljaju Nova objektivnost i Dadaizam. Unutra ova dva umetnicka pokreta nastaje jedan subpokret Verism. Veristiki radovi su se odlikovali portretima sa tematikom : prostitucije,ratnih invalida,transvestita,bogatih industrijalaca,lijecnika pravnika..itd. Anita Berber jeste bila starleta koja je bila zvijezda tadanje Njemake pornoindustrije,i vjerovatno je bila striptizeta koja je gola plesala na pozornici. Sam Otto Dix nikada nije bio veliki ljubitelj crvene boje,ali je u ovom portretu koristio crvenu boju kao alegoriju Venere ili personifikaciju rubina. Efekat koji slika stvara jeste skoro prividni napad crvene moje koja govori o seksualnoj snazi ove starlete.

Max Bekmann:
Bekman (12. februar 1884, Lajpcig27. decembar 1950, Njujork)bio je njemaki slikar,grafiar,skulptor i pisac. Zajedno sa Ernstom Ludvigom Kirhnerom smatra se najznaajnijim Maks

nemakim slikarem 20. veka. Bio svedok velikih evropskih i svetskih tragedija. Za vreme Prvog svetskog rata sluio je kao bolniar i na istonom i na zapadnom frontu (u Flandriji). Smatrao je da je ovaj rat nacionalna nesreda. Do 1933. predavao je u Frankfurtu, dok mu nije bilo oduzeto mesto predavaa. Umoran i depresivan, bio je zabrinut zbog uspona nacizma, to se vidi iz pisama supruzi.Preselio se u Berlin, gde je slikao pejzae varcvalda u oluji, sa poupanim drvedem i sruenim putevima. Kao posledica stavova Adolfa Hitlera o umetnosti, njegova umetnot je klasifikovana kao degenerisana, tako da je sa suprugom morao napustiti Nemaku i nastaniti se u Amsterdamu. Tu je doiveo period nesigurnosti i usamljenosti. U Holandiji je boravio tokom nacistike okupacije ove zemlje.Posle rata naselio se u SAD, gde je iveo do smrti 1950. Opte karakteristike slikarstva Maxa Bekmanna: Njegova djela su refleksija radikalnih promena u drutvu i umetnosti vremena u kome je ivjeo. Njegove slike prikazuju teme od uasa rata do dekadencije glamura kulture kabarea u Vajmarskoj republici. Od tridesetih godina, njegovi radovi sadre mitoloke reference koje su esto metafora za brutalnosti nacistikog reima. i inspirisao rane sjeverne

Maks Bekman je odbacivao apstraktno slikarstvo. Divio se slikarima: Sezanom, Van Gogom, Rembrantom, Rubensom i slikarima Renesanse.

Stvorio je linu i autentinu verziju modernizma, zainjenu mitologijom i fantazijom, slikajudi portrete, pejzae i mrtve prirode. Obnovio je srednjovekovnu tradiciju slikanja triptiha. Svoje triptihe je smatrao ogledalima modernog drutva. Tokom celog ivota slikao je autoportrete, slino kao Rembrant ili Pikaso. Slikarstvo Maksa Bekmana slikarstvo ekspresionizma. izmie klasifikacijama, ali se najede svrstava u

Autoportret, 1938. Gouache on board, 18 1/2 20 1/4 inches (47 51.4 cm). Solomon R.
Guggenheim Museum, New York, Bequest, Richard S. Zeisler, 2007, 2007.41

Pariko drutvo 1931.:


INTERPRETACIJA CORNELIE LAUF: Grupni portret : dijasporaca,aristokracije i intelektualaca koji su se ukljuili u nepovezanu sveanost uoi nastanka Tredeg Reicha. Bekmann je izradio sliku po narudzbi njemakog Veleposlanstva u Parizu. Niz skica iz 1920.godine ukazuju pripreme za poetak ovog platna koje je zavreno 1931.godine. Kada je zavrio svoju sliku 1931.godine u Njemakoj su se ved javile optuzbe i klevete protiv slobodno misledih umjetnika,a sam tmurni karakter Parikog drutva reflektira slikarev osjedaj slutnje za nadolazede dogaaje u Njemakoj. Zbog svog progona iz Njemake vedi dio svog zivota je proveo u Parizu. Zbog teke financijske krize u koju je za pao zbog progobna iz Njemake ,Bekmann se morao odredi svog studija na godinu dana i odatle je emigrirao u 4

Amsterdam,a odatle je otputovao u SAD-e. Pariko drutvo: prepuno je nejasnode.Dogaaj je prikazan kao Veernji koktel: Black-tie party karakteristino za 1920-te i 1930-te na kojima su sudjelovali visoko kotirani lanovi evropskog drutva, ,iako se drutvo doima dosta depresivno.Neki od naslikanih figura naknadno su identificirani od slikareve udovice,Mathilde Bekmann. Centralna predstavljena figura jeste ,Beckmannov prijatelj princ Karl Anton Rohan ;Frankfurtski bankar Albert Hahn , na krajnjoj desnoj strani ,glazbeni historiar Paul Hirsch ,na lijevoj strani ,njemaki veleposlanik Leopolda von Hoesch , u donjem desnom kutu , glava skrivena rukom moda predstavlja i Paul Poiret ,francuski Couturier na lijevoj strani . Pitanje se postavlja zbog ega su oni prikazani u ovoj sceni ? ta njihov neobian polozaj oznaava,ostaje sada stvar pekulacije. U genre scenama sa prikazanim kafidima,hotelima i plazama Bekmann se pokazao kao sarkastian slikar modernog svijeta. Njemaki kritiari ga ubrajaju meu umjetnike Nove objektivnosti.Univerzalne tendencije njegpvih alegorije su se razilazile od politikih satira njegovih suvremenika Otta Diksa i Georga Grozsa.

Autoportret sa cigaretom 1923.god :


Bekmann se prikazuje kao nonalantan i samouvjeren ovjek na vlasti koji je odjeven u besprijekorno odijelo.Bekmann ubacuje pretnje pada drutvenih uloga na pozornici zivota. Satira ove teme ogleda se u naslikanom i jedvna vidljivom cirkuskom odijelu u njegovom krilu.

George Grosz:
Georg Ehrenfried Gro (Berlin, 26. srpnja 1893. - Berlin, 6. srpnja 1959.), njemaki grafiar, slikar i

karikaturist.Takoer uestvovao u Prvom svjetskom ratu ,ali je demobillisan jer je 1915. godine bolovao od upale sinusa. Poslije rata je svoje ime Georg Ehrenfried Gro promjenio u Georg Grosz radi protestiranja protiv Njemakog nacionalizma.Godine 1933. zajedno sa porodicom emigrira u Ameriku u New York. Osim sto je njegov rad bio pod uticajem kubista i futurista,izraivao je ilustracije,radio grafike i djecijim crtezima.

Metropolis 1917.:

jeste slika zbog koje ga nazivaju enigmatickim slikarom,a ponekad ga ubrajaju i u dadaisticke slikare. U Metropolicu iz 1917 i To Oscar Panizza naslikao je nemilosrdno urbano drutvo svog vremena. Koje je predstavio oamudeno i bezorijentirano nakon rata.

Opte karakteristike slikarstva George Grosza:

U Parizu je nakon dodira s futurizmom i dadaistikim ekscesima preao na politiku i socijalnu


karikaturu u satirikim asopisima. Njegov likovni izraz je nemilosrdna kritika njemakog militarizma, burujske klase. Od njemakog kaosa poslije Prvog svjetskog rata do prvih simptoma nacistikog terora svoju likovnu dokumentaciju objavljivao je u ciklusima grafike: Bog je s nama, Lice vladajude klase, Ecce home.

Kirka Circe
Naslov: kirka- kirka jeste arobnica koja je u Homerovoj Odiseji, Odiseje mornare pretvorila u svinje. Upitanju je remitoloki prikaz alegorije.Tokom 1910/20-tih Grosz se bavio figurama lakrdijako karikaturnim prikazima seksualno dostupnih zena i neotesanih mukaraca. To su neotesane i lakrdijake karikature kafanskog drutva. Prikazuju se karikature besprijekorno obuenog mukarca i zene koja se prikazuje gola i koja se more osloniti na svoje tijelo kao imovinu za prezivljavanje.

Eksplozija Georg Grosz iz 1917.godine


Prikazuje horor Prvog svjetskog rata u Berlinu. Prikazana je vatrena pozadina ,uruavanje nebodera i vrtuljak oko crnog vrtloga. Prozori su polomljeni i dim se izvija u nocno nebo. Fragmentirani dijelovi polugolih tijela,ponizene parove,lica u sjeni koja svjedoe da je kastrofa djelo ljudskih ruku,a ne prirode. Multi kombinoavana perspektiva u kojoj dolazi do promjene perspektive,intenzivne boje koje pojacaju osjedaje straha i nesigurnosti,nestabilnosti i opasnosti.1920. godine bavio se stvaranjem prikaza Berlina i drutva Weimerske Republike koristedi se kombinovanim tehnikama : akvarela sa tintom i olovkom. Tematika se protezala od debelih biznismena i industrijalaca do prostitutki,ranjenih vojnika. Njegovi crtezi su zauzeli grub oblik karikatura. Nakon emigracije u SAD 1933.godine on odbacuje svoj dosadanji rad i karikature u cjelini. Sada je slikao konvencionalne aktove i pejzaze u akvarelu

Hitler u paklu 1944.godine


Prikazuje sidune skeletone koji su u prvom planu ispred Hitlera. Na desnoj strani pored Hitlera prikazano je tijelo u fazi raspada,a iza njega crvena rijeka . Hitler drzi spuzvu na elu tamo gdje se upucao pri samoubistvu. Pokazuje Hitlerovu odgovornost za smrt ljudi irom Evrope,ali i njegovu konanu kaznu smrt i mjesto u paklu. Ironijski Hitler nije prikazan pri muenju na smrt ,ved njegovu vlastitu kaznu Smrti.Doima se kao da je dobio glavobolju od silne smrti oko sebe. A takoer pokazuje da nakon smrti nema pravde,ni muenja vec samo anonimnosti i mnogo skeletona i tijela koja se raspadaju i truhnu.

George Scholz (1890-1945)


Takoer je uestvovao u Prvom svjetskom ratu. U poslije ratnom periodu nastavio je raditi u kubistikom stilu,ali voen i futuristikim idejama. 1919.godine postaje lan Socijalistike partije u Njemakoj. Njegov rad u narednih nekoliko godina kritizira ekonomski i drutveni poredak u poslije ratnoj Njemakoj. Djelo Prihodi industrijeske farmerske porodice iz 1920.godine Tehnika ulje na platnu sa kolazom. Kolaz je iskoristen kako bi prikazao Bibliju u rukama vjerovatno oca porodice. Pored njega jeste njegova monstruozna supruga koja u kolijevci drzi prase. Pored njih je sin faunski prikazan sa deformisanom glavom koja je na vrhu otvorena kako bi se vidjela da je prazna i koji mui zabu. Slika se odllikuje tzv.korozivnim sarkazom Schulza iz tog perioda. Kao lider Nove objektivnosti zajedno sa Dixom,Groszom i Bekmannom oni uvode taj cinini realizam na umjetniku scenu. Od 1926.godine radio je za asopis Simplicissimus. Dolaskom Hitlera na vlast i on je proglaen degenerisanim umjetniko,vedina njegovih radova je spaljena ostala. Dobio je zabranu slikanja od 1939.godine. Prodavai novina iz 1921.godine Scholzova tematika obuhvata njemake industrijalce i imudnu elitu u karikaturnim figurama,kao sto je ova to prikazuje poslijeratni nain zivota i prezivljavanja. Mravi i sablasni otac i sin jedva prezivljavaju od prodaje beznaajnih novina,dok samozadovoljni debeli maak u lezernom odijelu pui cigaretu u straznjem sjedalu svog novog svjetlucavog automobila.