You are on page 1of 575

Frank Herbert - Dina

Prvi dio
1.
Poetak je pravi trenutak za obraanje panje na pravilnu uravnoteenost. To znaju sve sestre reda Bene Gesserit. Na poetku prouavanja ivota MuadDiba potrebno ga je, dakle, najprije smjestiti u njegovo vrijeme: roen je 57. godine vladavine Cara Padiaha, Shaddama IV. Takoer, svakako ga treba postaviti na pravo mjesto: planet Arrakis. Neka vas ne zbuni injenica da je roen na Caladanu, gdje je i ivio sve do petnaeste godine. Arrakis, planet poznat kao Dina, njegov je pravi dom. Iz Uputa o MuadDibu princeze Irulan Tjedan dana prije nego su krenuli na Arrakis, tijekom zavrnih priprema zbog kojih su svi ve gotovo poludjeli, neka smeurana starica je posjetila majku djeaka Paula. Bilo je to jedne tople noi u dvorcu Caladan, drevnom kamenom zdanju koje je sluilo kao dom obitelji Atreida itavih dvadeset est narataja; uvijek prije promjene vremena, ovo mjesto bi se ispunjavalo svojevrsnom slatkastom svjeinom. Staricu su uveli kroz bona vrata i proveli luno nadsvoenim hodnikom do Paulove sobe, gdje su joj dopustili da na trenutak pogleda djeaka koji je leao u postelji. U priguenom sjaju suspenzorske svjetiljke koja je lebdjela sasvim blizu poda, probueni djeak ugledao je krupnu ensku pojavu na vratima svoje sobe; neznanka je stajala korak ispred njegove majke. Starica je bila nestvarna sjena s kosom slinom prepletenoj i zamrenoj pauini, platem koji je obavijao tamno oblije i oima poput dva blistava dragulja. Nije li pomalo sitan za svoje godine, Jessica? upita starica. Govorila je teko i zadihano, isputajui zvuk poput neugoenog baliseta. Paulova majka odgovori svojim blagim kontraaltom: Atreidi su poznati po tome to kasno zapoinju rasti, Vaa Visosti. ula sam o neto tome, ula sam prodahe starica. Pa ipak, njemu je gotovo petnaest godina.

Da, Vaa Visosti. On je budan i slua nas, ree starica. Prepredeno malo pretvaralo. Ona zahihoe. Ali za kraljevanje je potrebna lukavost. A ako je stvarno Kwisatz Haderach... onda... U sjeni svoje postelje, Paul je kiljio kroz trepavice. Dva ptije svijetla ovala stariine oi kao da su se irila i svjetlucala, netremice ga promatrajui. Spavaj spokojno, ti mali prepredenko ree starica. Sutra e ti trebati sve umijee kojim raspolae kad se susretne s mojim gom jabbarom. Odgurnuvi djeakovu majku, izae iz sobe i prilino buno zalupi vrata za sobom. Paul je ostao leati budan, dok su mu se u glavi poela rojiti pitanja: to je to gom jabbar? Od svih neobinosti koje se javljaju u razdoblju promijene vremena, starica je predstavljala najudniju pojavu koju je vidio. Vaa Visosti. Uostalom, bilo je i udno to je ona imenom oslovila njegovu majku, kao da razgovara s nekom obinom slukinjom, a ne s jednom gospom Bene Gesserita, vojvodinom prilenicom i majkom nasljednika. ]e li gom jabbar moda neto povezano s Arrakisom to moram saznati prije nego odemo tamo? upita se. Usta mu sama zaponu oblikovati nepoznate rijei: Gom jabbar... Kwisatz Haderach..." ekalo ga je previe stvari koje je morao nauiti. Arrakis e se sigurno toliko razlikovati od Caladana da e mu se esto zavrtjeti u glavi od novosti koje ga tamo vrebaju. Arrakis Dina Planetpustinja... Thufir Hawat, majstor ubojica u slubi kod njegovog oca, objasnio mu je jednom prigodom: njihovi smrtni neprijatelji, Harkonneni, nalaze se na Arrakisu ve osamdeset godina, drei planet poput nekog kvazifeudalnog posjeda zahvaljujui ugovoru s kompanijom CHOAM, koji se odnosi na eksploataciju gerijatrijskog zaina melangea. Harkonneni se sada moraju povui i ustupiti mjesto Kui Atreida koja e preuzeti planet kao pravi feudalni posjed prividna pobjeda vojvode Leta. Dodue, dodao je Hawat, u ovoj prividnosti mogla bi se skrivati najvea opasnost, budui da je vojvoda Leto uivao popularnost meu Velikim Kuama Landsraada. "Popularan ovjek izaziva ljubomoru monika objasnio je Hawat. Arrakis Dina Planet-pustinja...

Paul je utonuo u san sanjajui prizor neke pilje na Arrakeenu, gdje su se posvuda oko njega vrzmale utihnule pojave ljudi u zatamnjenoj svjetlosti sjajnih kugli. Bilo je sveano i, dok je oslukivao slabaan zvuk kapanja vode kap-kap-kap, uinilo mu se kao da je u katedrali. Jo dok je sanjao, Paul je znao da e se svega ovoga sjeati kad se probudi. Uvijek se sjeao proroanskih snova. San se raspline. Paul se probudio i najprije osjetio oko sebe toplinu postelje a zatim mu na pamet navru mnoge misli... Ovaj svijet dvorca Caladan, lien igre i drutva njegovih vrnjaka, moda i nije zavrijedio tugovanje zbog rastanka. Doktor Yueh, njegov uitelj, posredno mu je dao do znanja da na Arrakisu ba i ne vode strogo rauna o kastinskom faufrelues sustavu. Stanovnici planeta obitavali su na rubu pustinje i nije bilo nikakvog caida ili baara koji bi im zapovijedao: bili su to Slobodnjaci, neuhvatljivi poput pjeanih oluja, koji nisu ak bili ni popisani carskim Popisima. Arrakis Dina Planet-pustinja... Osjetivi kako ga hvata napetost, Paul odlui primijeniti jednu od vjebi tjelesno-mentalnog tipa koju ga je nauila majka. Tri puta je brzo udahnuo i njegov fizioloki mehanizam odmah je reagirao: osjetio je kako uranja u stanje osloboene svijesti... kako mu se um bistri... aorta proiruje... izbjegavajui nejasne sprege svijesti... kako je voljno svjestan obogaivanja krvi kisikom koja brzo preplavljuje preoptereena podruja... hrana-sigurnost-sloboda ne stjeu se samo pukim nagonom... svijest ivotinje ne ide dalje od zadanog trenutka, niti se u njoj raa pomisao da joj rtve mogu biti istrijebljene... ivotinja unitava, ali ne stvara... zadovoljstva ivotinja ne uzdiu se znatno iznad razine osjeta, a nikada ne dostiu sfere pravih osjeaja... ovjeku je, meutim, potrebna mjerilo kojim e odreivati granice svog svijeta... a ovo mjerilo jedino je u stanju stvoriti hotimice izbistrena svijest... tjelesna cjelovitost proistjee iz priljeva krvi i titranja ivaca, a prema duboko uvrijeenoj svijesti o potrebama stanica... sve stvari/stanice/bia nisu vjeni... radi se o borbi za vjeni unutarnji protok... Pouka je tekla sve dalje i dalje u Paulovoj osloboenoj svijesti. Kad je uta svjetlost praskozorja dodirnula prozorsku klupicu Paulove sobe, on ju je osjetio kroz zatvorene one kapke; otvorivi oi, prvo je ugledao poznatu aru sjajnih odsjaja na stropu spavae sobe, a zatim zauo uobiajenu vrevu i urbu u zamku.

Sobna vrata se otvore i tu se pojavi djeakova majka, kose poput osjenane bronce povezane crnom trakom za krunu; na licu joj se nije moglo proitati nikakav osjeaj, a zelene oi zraile su sveano. Probudio si se, ree ona. Jesi li dobro spavao? "Jesam." Zagledao se u njenu visoku pojavu, primijetivi napetost u njenim ramenima dok mu je odbirala odjeu iz ormara. Drugima bi promaknuo ovaj gr, ali ona ga je uila tajnama reda Bene Gesserit pomno zapaanje sitnica. Okrenula se, drei u ruci jedan polusveani sako, na ijem je vanjskom gornjem depu stajala crvena kresta atreidskog sokola. Bre se odjeni, ree ona. asna Majka eka. Sanjao sam je jednom odgovori Paul. Tko je ona? Bila mi je uiteljica u koli reda Bene Gesserit. Sada je Careva Istinozborka. Zna, Paul... nastavi ona, ali zastane. Mora joj ispripovijedati o svojim snovima. Hou. Jesmo li njenom zaslugom dobili Arrakis? Mi nismo dobili Arrakis. Jessica otrese prainu s hlaa i objesi ih zajedno sa sakoom na postolje uz krevet. Nemoj dopustiti da te asna Majka eka. Paul sjedne u postelji i obgrli koljena. to je to gom jabbar? Ponovno mu je vjetina steena od majke omoguila da opazi gotovo nevidljivi gr oklijevanja na njoj, nekontroliran trzaj ivca iji je znaaj odmah shvatio: strah. Jessica prie prozoru, irom razmakne zavjese i baci pogled preko vonjaka iznad rijeke prema planini Syubi. Ubrzo e saznati sve o gom jabbaru, ree ona. Osjetio je prizvuk straha u njenom glasu i to ga je zaudilo. Jessica nastavi, ne okrenuvi se: asna Majka te eka u mojoj dnevnoj sobi. Molim te, pouri. asna Majka Gaius Helen Mohiam je sjedila na tapeciranom stolcu i promatrala majku i sina kako se pribliavaju. Prozori koji su je okruivali gledali su na juni zavoj rijeke i zelene oranice obiteljskog posjeda Atreida, ali asna Majka uope nije obraala panju na to. Ovog jutra je osjeala kako je pritie breme godina, to ju je uvijek prilino razdrailo. Okrivljavala je zbog toga putovanje svemirom i veze s gnusnim svemirskim Cehom, odnosno njegovim tajnama. Ali, ovdje ju je oekivala dunost koja je zahtijevala osobnu panju jedne vidovite Bene Gesserit. ak se ni Istinozborka Cara Padiaha nije mogla ogluiti na odgovornost kad je ova dunost zove.

Prokleta Jessica! pomisli asna Majka. Da nam je barem rodila djevojicu kako joj je bilo i nareeno! Jessica se zaustavila tri koraka ispred stolca, blago prevukavi lijevom rukom du nabora suknje u znak naklona. Paul kratko pogne glavu kako ga je nauio njegov uitelj plesa to uvijek treba koristiti kad postoje nedoumice o drutvenom poloaju sugovornika. Tanahnost Paulovog pozdrava nije promakla asnoj Majci. Ona ree: Djeak je oprezan, Jessica. Jessica spusti ruku na Paulovo rame i blago ga stegne. Na trenutak je iz njenog dlana prostruji strah, a onda ponovno ovlada sobom. Tako smo ga odgojili, Vaa Visosti. ega se boji? upita se Paul. Starica pogleda Paula ispitivakim pogledom: lice mu je ovalno poput Jessicinog, ali kosti su jake... kosa: izrazito crna na vojvodu, ali zato gornji dio lica ima slian djedu po majci kojeg se nije smjelo imenovati; nos mu je tanak i prezriv, a zelene oi prodorne, ba kao kod starog vojvode, djeakovog djeda po ocu, koji je ve umro. Evo, postojao je barem jedan ovjek sposoban shvatiti snagu hrabrosti ak i u smrti, pomisli asna Majka. Odgoj je jedna stvar, ree ona, a sirov materijal druga. Vidjet emo. Stare oi prostrijelie Jessicu. Ostavi nas nasamo. Zapovijedam ti da zapone meditaciju spokoja. Jessica spusti ruku s Paulovog ramena. Vaa Visosti, ja... Jessica, ti dobro zna da se ovo mora obaviti. Paul zaueno podigne pogled prema majci. Jessica se uspravi: Da... naravno. Paul pogleda asnu Majku. Ljubaznost i majin oigledni strah od ove starice zahtijevali su oprez. Pa ipak, osjetio je kako ga hvata bijes zbog straha koji je zraio iz majke. Paul... Jessica duboko uzdahne,...ispit kojem e sada pristupiti... vrlo mi je vaan. Ispit? On se ponovno zagleda u nju. Ne zaboravi da si vojvodin sin , ree Jessica. Zatim se okrene i izae iz prostorije uz grubo utanje suknje. Vrata se vrsto zatvorie za njom. Paul okrene pogled prema starici, jedva zauzdavajui bijes u sebi. Zar se tako otputa gospa Jessica kao da je najobinija slukinja? Osmijeh zatitra na rubovima smeuranih starih usana. Gospa Jessica bila je stvarno moja slukinja, mome, i to punih etrnaest godina u koli. Ona kimne glavom. I to dobra slukinja. A sada, doi ovamo!

Naredba ga oine poput bia. Paul je posluao jo i prije nego je to shvatio. Koristi se Glasom u ophoenju sa mnom, pomisli on. Zaustavio se na njen znak i ostao joj stajati uz koljena. Vidi li ovo? upita ga ona. Iz nabora svog plata izvadila je zelenu metalnu kocku bridova dugakih petnaest centimetara. Kad ju je okrenula, Paul primijeti da je s jedne strane otvorena crna i neobino zastraujua. Svjetlost nije uspijevala prodrijeti u tu otvorenu tamu. Gurni desnu ruku u kutiju, ree starica. Paulom proe plima straha pa zapone uzmicati, ali starica ree: Tako, dakle, slua majku? On netremice pogleda u njene ptije svijetle oi. Lagano, osjeajui prisilu i ne mogavi joj se usprotiviti, Paul gurne aku u kutiju. U prvi trenutak je osjetio studen dok mu je tama obavijala aku, a zatim mu prsti dodirnue glatki metal i on osjeti bockanje u njima kao da su sasvim utrnuli. Na stariinom licu pojavio se izraz grabeljivca. Ona ispusti kutiju iz desne ruke i stavi je u blizinu Paulovog vrata. Djeak opazi u njoj metalni odsjaj i zapone se okretati. Prestani! uzvikne ona. Opet se koristi Glasom! On ponovno prebaci panju na njeno lice. Drim ti tik uz vrat gom jabbar ree ona. Gom jabbar, svemoni neprijatelj. To je igla u ijem se vrhu nalazi kap otrova. Ahah! Ne uzmii, inae e odmah iskusiti djelotvornost otrova. Paul je pokuao progutati pljuvaku, ali mu se grlo sasvim osuilo. Nije mogao odvojiti pogled s izboranog starog lica, blistavih oiju, blijedih desni oko srebrnih metalnih zuba koji su se caklili dok je starica govorila. Vojvodin sin mora poznavati otrove, ree ona. U takvim vremenima danas ivimo, zar ne? Musky, kojeg ti mogu staviti u pie. Aumas, kojeg stavljaju u hranu. Brzi otrovi, spori otrovi, kao i oni srednji. A sada evo i jednog novog: gom jabbar. On ubija jedino ivotinje. Ponos nadvlada strah u Paulu. Usuuje se tvrditi da je vojvodin sin ivotinja? upita on. Uzmimo da bi mogao biti i ljudsko bie, odgovori ona. Ostani miran! Upozoravam te da nita ne pokuava. Ja jesam stara, ali ruka mi je jo uvijek dovoljno brza da ti zabodem iglu u vrat prije nego se izmigolji.

Tko si ti? proape on. Kako si to uspjela navesti moju majku da nas ostavi nasamo? Jesi li jedna od Harkonnena? Harkonnena? Boe sauvaj, ne! A sada budi miran. Smeurani prsti dodirnue mu vrat i on osjeti neodoljiv nagon da uzmakne. Dobro, ree ona. Proao si prvi test. Evo u emu se sastoji drugi: izvue li ruku iz kutije, smjesta e umrijeti. To je jedino pravilo. Dok god bude drao aku unutra, ostat e iv. Izvue li je van, gotov si. Paul duboko udahne pokuavajui primiriti drhtanje. Ako viknem, sluge e se smjesta stvoriti ovdje, a onda si gotova. Bojim se da nee moi proi pokraj tvoje majke koja uva strau pred vratima. Moe biti siguran u to. Tvoja majka je preivjela ovaj ispit. Sada je tvoj red. Trebao bi biti poaen. Vrlo rijetko ga koristimo na mukoj djeci. Radoznalost je gotovo sasvim priguila Paulov strah. Nije mogao porei da su stariine rijei zvuale uvjerljivo. Ako mu majka stvarno stoji pred vratima... ako je ovo stvarno test... Uostalom, o emu god se radilo, sada nije mogao uzmaknuti, sputavala ga je ona igla koja mu je stajala uz vrat: gom jabbar. Na pamet mu padne molitva protiv straha iz benegeseritskog obreda koju ga je nauila majka. Ne smijem se bojati. Strah je ubojica razuma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno unitenje. Spremno u se suoiti sa strahom. Dopustit u mu da proe preko mene i kroz mene. A kad bude minuo, usmjerit u svoje unutranje oko i pogledati tragove koje je ostavio. Ali tamo kuda je strah prostrujao nee ostati niega. Preostat u samo ja. Osjetivi da mu se pribranost vratila, ree: Preimo na stvar, starice. Starica! odbrusi ona. Hrabar si, ne moe se porei. Dobro, da te vidimo, mome. Ona se povije naprijed i prigui glas gotovo do apta. Osjetit e bol u ruci koju dri u kutiji. Bol. Ali pazi! Izvue li ruku, odmah u ti zabiti gom jabbar u vrat ta smrt je brza poput pada krvnikove sjekire. Trgne li ruku, postaje rtva gom jabbara. Je li ti jasno? to se nalazi u kutiji? Bol. Osjetio je kako mu prsti sve vie trnu i vrsto je stisnuo usne. Kako ovo moe biti test? upitao se. Peckanje se pretvorilo u svrab. Starica ree: Jesi li uo da si ivotinje mogu odgristi apu kako bi pobjegle iz zamke? Ali to je trik kojim se slue jedino zvijeri. ovjek

bi ostao u zamci, podnio bol i napravio se mrtav pa bi ubio onoga tko mu je postavio stupicu i tako odagnao prijetnju za svoju vrstu. Svrab se polako pretvorio u osjeaj blagog peenja. Zato ovo radi? upita on. Da se uvjerim jesi li ljudsko bie. uti. Paul stisne lijevu aku kad mu se osjeaj peenja pojaao u drugoj ruci. Lagano se pojaavao: unutra je postajalo sve toplije. Osjetio je kako mu se nokti na slobodnoj ruci ubadaju u dlan. Pokuao je pomaknuti i olabaviti prste na ruci koja ga je pekla, ali mu to nije uspjelo. Pee me, proape on. "Tiina!" Bol mu se zapoela penjati uz ruku. Na elu mu izbiju grake znoja. Cijelo tijelo mu je urlalo da izvue ruku iz plamene jame... ali... gom jabbar. Ne okreui glavu, pokuao je pomaknuti oi ne bi li ugledao uasnu iglu koja mu je stajala tik uz vrat. Poeo je oteano disati, gubiti dah, ali to nije mogao suspregnuti. Bol! Sada je jedino bio svjestan ruke zaronjene u agoniju i oronulog lica koje ga je netremice promatralo s male udaljenosti. Usne su mu se tako osuile da ih je tek krajnjim naporom uspio razdvojiti. Pee! Pee! Uinilo mu se da jasno osjea kako mu koa na ruci zahvaenoj nesnosnim plamenom polagano ugljeni, kako mu meso cvri i otpada, sve dok nisu preostale samo nagorjele kosti. A onda je sve to naglo prestalo! Kao da je netko okrenuo nekakav prekida, bol je odjednom minula. Paul osjeti kako mu desna ruka drhti i da se sav kupa u znoju. Dovoljno je, promrmlja starica. Kull wahad! Nijedno ensko dijete nije jo ovoliko izdralo. Vjerojatno sam nesvjesno eljela da ne uspije. Ona se zavali u stolac, povukavi gom jabbar s djeakovog vrata. Izvuci ruku iz kutije, mladi ovjee, i pogledaj je. On obuzda bolno drhtanje i pogleda u tamnu prazninu gdje kao da mu je ruka ostala vlastitom voljom. Sjeanje na bol sputavalo je svaku kretnju. Razum mu je govorio da e iz kutije izvui pougljenjeni patrljak. Hajde, to eka! pouri ga ona.

On polagano izvue ruku iz kutije i zabezeknuto se zagleda u nju. Nije joj nedostajala nijedna dlaica. Na koi se nije vidio ni najmanji oiljak. Djeak podigne ruku, okrene je, pomakne prste. Osjet bola je stvoren ivanom indukcijom, ree ona. Ne mogu posvuda uokolo osakaivati potencijalna ljudska bia. Ima mnogo onih koji bi sve dali za tajnu ove kutije. Ona je zavue u nabore svoga plata. Ali bol... ree on. Bol, prezrivo ponovi ona. Ljudsko bie je sposobno nadjaati svaki ivac svoga tijela. Paul osjeti trganje u lijevoj ruci, razmakne stisnute prste i ugleda etiri krvava oiljka na mjestima gdje su mu se nokti urezali u dlan. Spustivi ruku uz bok, pogleda staricu. To si ve uinila i s mojom majkom? Zar uvijek prosijava pijesak kroz sito? uzvrati ona pitanjem. Neobinost njenog odgovora ukljui vie razine svijesti u njemu. Pijesak kroz sito. On kimne. Mi pripadnice Bene Gesserita prosijavamo narod da bismo pronale ljude. Paul podigne desnu ruku, prisjeajui se boli. I ta bol vam je jedini kriterij? Promatrala sam te dok te je boljelo, mome. Bol je samo sredite testa. Majka ti je sigurno priala o naim nainima promatranja. To se lako moe zakljuiti po tebi. Na test se sastoji iz izazivanja krize, a zatim promatranja. Stariin glas zvuao je vrlo uvjerljivo pa on ree: Istina je! Ona ga paljivo pogleda. Osjea istinu! Je li on onaj kojeg traimo? Je li stvarno to on? Ali, onda, starica prigui uzbuenje u sebi, sjetivi se: Nada zamagljuje promatranje . Ti zna kad ljudi stvarno vjeruju u ono to kau, ree ona. Znam. Sklad sposobnosti potvren ponovljenim testom mogao mu se proitati i u glasu. Ona ga je jasno razabrala i zato ree: Moda si ipak Kwisatz Haderach. Sjedni ovdje uz moje noge, mali brate. Vie volim stajati. Tvoja majka mi je neko sjedila uz noge. Ja nisam moja majka. Ti nas pomalo mrzi, zar ne? Ona podigne pogled prema vratima i dovikne: Jessica!

Vrata se naglo otvore i na njima se pojavi Jessica. Njen prijekoran pogled se razmekao im je ugledala Paula. Na usnama joj se pojavi osmijeh. Jessica, jesi li me ikada prestala mrziti? upita starica. Ja vas i volim i mrzim odgovori Jessica. Mrnja potjee od boli koju nikada ne smijem zaboraviti. A ljubav... Same osnovne injenice, ree starica, ovoga puta blaim glasom. Moe sada ui, ali nita nemoj govoriti. Zatvori vrata i pobrini se da nas nitko ne prekida. Jessica ue u sobu, zatvori vrata i osloni se na njih. Sin mi je iv, pomisli. Sin mi je iv i... ljudsko je bie. Znala sam to... ali... iv je. Sada mogu i ja nastaviti ivjeti. Osjeala je vrstou i stvarnost vrata na leima. Sve je u prostoriji izravno i snano djelovalo na njene osjete. Sin mi je iv! Paul pogleda majku. Rekla je istinu. elio je otii odavde i u samoi razmisliti o tome to je doivio, ali nije mogao napustiti prostoriju bez doputenja. Starica je stekla mo nad njim. Obje su govorile istinu. I njegova majka je ve prola ovakav ispit. Vjerojatno je bio strano svrhovit... budui da su bol i strah bili nesnosni. Shvaao je takve svrhovitosti. Bile su protivne svemu i same sebi svrha. Paul je osjetio da je i u njemu skrivena neka prokleta svrhovitost. Meutim, ovog trenutka jo nije znao o kakvoj je svrhovitosti rije. Jednog dana, mladiu, ree starica, moda e i ti ovako stajati pred vratima. Za to je potrebna velika hrabrost. Paul baci pogled na ruku kojom je iskusio bol, a zatim ponovno pogleda asnu Majku. Zvuk njenog glasa razlikovao se od svih ostalih koje je dosad uo. Rijei su joj bile blistavo odmjerene i britke. Osjeao je da bi na svako pitanje koje bi joj postavio dobio odgovor koji bi ga izdignuo iznad ovog neposrednog svijeta u neto vie. Zbog ega provodite testove kojima traite ljude? upita on. Da bismo vas oslobodili. Oslobodili? Neko su ljudi predali svoje misli strojevima nadajui se da e ih to osloboditi. Ali, to je samo omoguilo drugim ljudima sa strojevima da ih podjarme. Ne gradi stroj koji bi oponaao ovjekov razum , navede citat Paul. Tako kau Butlerijanski Dihad i Naranasta Katolika Biblija, ree ona. Ali N. K. Biblija je zapravo trebala rei:Ne napravi

takav stroj koji bi predstavljao falsifikat ovjekovog razuma. Jesi li prouio mentata zaposlenog kod vas? Uio sam s Thufirom Hawatom. Velika Pobuna oduzela nam je potapalicu, ree ona. Natjerala je ljude da razvijaju razum. U kolama su se poeli poduavati nadareni pripadnici ljudske vrste. U kolama reda Bene Gesserit? Ona kimne glavom. Od drevnih kola preivjele su samo dvije glavne: Bene Gesserit i Svemirski Ceh. Ceh je, tako mi mislimo, gotovo sasvim zaokupljen istom matematikom. Bene Gesserit obavlja ostale funkcije. Politiku, ree on. Kull wahad! uzvikne starica, otro pogledavi Jessicu. Ja mu nita nisam rekla, Vaa Visosti, odgovori Jessica. asna Majka ponovno pogleda Paula. Doao si do ispravnog zakljuka na temelju krtih injenica ree ona. Da, radi se o politici. Od poetka su kolom Bene Gesserit upravljali ljudi koji su shvaali potrebu nastavljanja kontinuiteta ljudskog djelovanja. Bilo im je jasno da je ovakav kontinuitet nemogu bez odvajanja ljudske vrste od ivotinjskog soja za potrebe uzgoja. Stariine rijei odjednom su izgubile u Paulovim uima onu svojstvenu otrinu. Osjetio je uvredu prema onome to je njegova majka nazivala njegovim nagonom za istinom. Ali, ne zbog toga to mu je asna Majka lagala. Ona je oito vjerovala u ono to je rekla. Bilo je to neto dublje, neto to je bilo u svezi sa zastraujuom svrhom njegovog postojanja. Tada ree: Ali, majka mi je rekla da mnoge tienice Bene Gesserita ne poznaju svoje porijeklo. Genetske linije nalaze se pomno zabiljeene u naim zapisima odgovori ona. Tvoja majka zna da je ona ili izravni potomak Bene Gesserita ili je njeno rodoslovno stablo samo po sebi prihvatljivo. Ali zato onda ne smije znati tko su joj roditelji? Neke to mogu... Ali veina ne. Mogle smo je, primjerice, poeljeti spariti s nekim bliskim roakom kako bismo to vie naglasile neku genetsku crtu. Postoji bezbroj razloga. Paul ponovno osjeti uvredu glede istinitosti i ree: Niste li si uzele malo previe... asna Majka ga ispitivaki pogleda, zapitavi se: Jesam li to zaula kritiku u njegovom glasu? Na nama lei teak teret, odgovori ona.

Paul je osjeao da u njemu sve vie jenjava ok izazvan ispitom. Prodorno pogleda staricu i ree: Rekla si da sam ja moda ipak... Kwisatz Haderach. to je to? Gom jabbar u ljudskom obliku? Paul, umijea se Jessica. Ne smije razgovarati takvim tonom s... Ja u to srediti, Jessica, ree starica. Djeae, jesi li neto uo o drogama koje koriste Istinozborci? Koristite ih za poveanje sposobnosti otkrivanja lai ree on. Majka mi je rekla. Jesi li si ikad bio na transu istine? On odmahne glavom. Nisam. Ta droga je opasna, ree ona, ali omoguuje dublju spoznaju. Kad se neka Istinozborka nalazi pod djelovanjem droge, ona moe dokuiti mnoga mjesta u svom sjeanju u sjeanju svoga tijela. Zavirujemo tako u mnoge putove prolosti... ali samo enske putove. U glasu joj se pojavila primjesa tuge. Meutim, postoji mjesto na koje se nije probila ni jedna Istinozborka. Ono nas odbija, mui. Prorokovano je da e se jednoga dana pojaviti mukarac koji e u nadarenosti koju stvara droga pronai svoje unutranje oko. On e moi zaviri tamo gdje mi ne moemo kako u enske, tako i u muke prolosti. Je li to Kwisatz Haderach? Da, to je Kwisatz Haderach onaj koji odjednom moe biti na mnogo mjesta. Mnogi mukarci su kuali drogu... mnogo njih, ali nitko nije uspio. Pokuali su i u tome nisu uspjeli? Oh, ne. Ona zatrese glavom. Pokuali su i pritom umrli.

2.
Pokuati shvatiti MuadDiba bez istodobnog shvaanja njegovih smrtnih neprijatelja, Harkonnena, ravno je nastojanju dokuiti Istinu bez shvaanja Lai, ugledati Svjetlost bez shvaanja Tame. Takvo neto je jednostavno nemogue. Iz Uputa o MuadDibu princeze Irulan Reljefni globus jednog svijeta, djelomino u sjeni, okretao se pod udarima debele ruke na kojoj je blistalo prstenje. Globus je stajao na asimetrinom postolju uz jedan od zidova prostorije bez prozora; ostali zidovi predstavljali su mozaik arolikih cilindara za poruke, filmskih knjiga, traka i zavojnica. Sobu su osvjetljavale zlatne kugle koje su lebdjele u pokretnim suspenzorskim poljima. U sredini prostorije stajao je elipsasti stol ija je ploha bila napravljena od okamenjenog elacca drveta boje ruiastog nefrita. Okruivali su ga suspenzorski stolci, koji su se prilagoavali obliku tijela; dva od njih bila su zauzeta: u jednom je sjedio tamnokosi mladi od nekih esnaest godina, okruglog lica i namrgoenog pogleda. U drugom se nalazio vitak i nizak ovjek enskih crta lica. I mladi i ovjek netremice su promatrali globus koji je okretao mukarac napola skriven u sjeni. Iz smjera globusa razlijegao se hihot, a zatim je iz smijeha izroni gromki bas: Evo je, Piter najvea zamka za ovjeka u povijesti. A vojvoda srlja ravno u njenu eljust. Nije li velianstveno ovo to poduzimam ja, barun Vladimir Harkonnen? Nedvojbeno, barune, ree ovjek., Glas mu je bio pomalo milozvuan, melodian tenor. Debela ruka spustila se na globus zaustavivi okretanje. Sada su sve oi u prostoriji mogle usredotoiti na nepominu povrinu i jasno razabrati da se radi o globusu napravljenom za bogate sakupljae ili guvernere raznih planeta Carstva. Na njemu se nalazio ig carske zanatske radionice. Linije geografskih irina i duina bile su obiljeene icama od platine, tankih poput vlati kose. Oplate od najfinijih oblanomlijenih dijamanata predstavljale su polarne kape. Debela ruka se pokrene i zapone ocrtavati pojedinosti povrine. Pozivam vas da pogledate, zabrunda bas. Paljivo pogledajte: Piter, a i ti Feyd-Rautha, dragi moj. Od ezdesetog stupnja na sjeveru do

sedamdesetog stupnja na jugu kakva uzbudljiva valovitost. Pogledajte mu boju: ne podsjea li vas na slatke karamele? A nigdje ni traga plavetnilu jezera, rijeka ili mora. Ove ljupke polarne kape nisu li nekako siune? Zar bi se itko mogao zabuniti glede ovog mjesta? Arrakis! Stvarno je jedinstven. Izvrsno poprite za jedinstvenu pobjedu. Na Piterovim usnama zaigra osmjeh. A kad samo pomislim, barune: Car Padiah vjeruje da je va zainski planet predao vojvodi. Ba uzbudljivo! Svata trabunja, zabrunda barun. Govori to da bi zbunio mladog Feyd-Rautha, ali nema nikakve potrebe zbunjivati mog neaka. Namrgoeni mladi promekolji se u stolcu i popravi nabor na odori koju je nosio. Iznenada se ukoi kad se na vratima iza njega oglasi diskretno kucanje. Piter se izmigolji iz stolca, prie vratima i odkrine ih tek toliko da preuzme valjak s porukom. Zatim zatvori vrata, razvije valjak i preleti pogledom preko teksta. Sadraj ga dvaput natjera na priguen hihot. Dakle? upita barun. Budala nam je odgovorila, barune! A kad je netko od Atreida propustio kurtoaznost? upita barun. No, to kae? Strano je drzak, barune. Oslovljava vas samo s Harkonnene... nema ni spomena od Gospodine ili Dragi roae, nema nikakve titule, ba niega. to fali imenu? proguna barun glasom u kojem se osjealo nestrpljenje. to nam poruuje dragi Leto? Evo to kae:Odbijam vau ponudu da se sretnemo. Previe puta sam doivio izdaju s vae strane, a to je svima i poznato. I? upita barun. itam dalje: Kanli umijee jo ima svoje potovatelje u Carstvu. Zatim slijedi potpis: Vojvoda Leto od Arrakisa? Piter se zapone smijati. Od Arrakisa! Ba dobro! Nije li ovo ipak malo previe?! Tiina, Piter, ree barun pa smijeh trenutno zamukne, kao da ga je netko iskljuio prekidaem. Kanli, ha? upita barun. Vendetta, je li? Upotrijebio je tu lijepu prastaru rije koja tako odie tradicijom, elei biti siguran da sam dobro shvatio ono to je mislio. Pokuali ste se pomiriti, ree Piter. Forma je zadovoljena.

Za jednog mentata, ti previe brblja, Piter, ree barun, pomislivi pritom: Moram ga se to prije otarasiti. Ve je gotovo preivio svoju upotrebljivost. Barun baci pogled preko sobe na svog mentata-ubojicu; ugledao je najprije ono to je i svima drugima bilo najupadljivije: oi, sjenovite proreze plavog u plavom, oi potpuno bez bjeloonica. Piterovo lice izoblii se u nacerenu masku. Uinilo se kao da je oko jamama slinih oiju navukao neku krinku. Ali, barune! Zar je ikada postojala slaa osveta! Razradili ste plan najdomiljatije podvale: natjerali ste Leta da ustupi Caladan za Dinu i to bez mogunosti premiljanja, budui da je to Careva naredba. Kako lukavo od vas! Barun uzvrati hladnim glasom: Previe brblja, Piter. Ali ja sam sretan, moj barune. Ali vi... vas kao da je malo uhvatila ljubomora. Piter! Ah-ah, barune! Nije li to alosno to niste uspjeli sami skovati ovaj izvrstan plan? Jednoga u dana zapovjediti da te objese, Piter. Nedvojbeno, barune. Enfin! Ali uinjena usluga nikad se ne zaboravlja, zar ne? Nisi li moda vakao veritu ili semutu, Piter? Istina bez straha iznenauje baruna ree Piter. Lice mu se izobliilo u karikaturu namrgoene maske. Ah, ah! Meutim, barune, ja u kao mentat znati kad ete poslati krvnika. Obuzdavat ete se sve dok vam budem koristio. Poduzeti neto prije toga bio bi isti gubitak, a ja vam jo mogu biti koristan. Odlino znam da je to jedna od lekcija koje ste nauili od tog ljupkog pjeanog planeta Dine: ne troi uludo! Nije li tako, barune? Barun nije skidao pogled s Pitera. Feyd-Rautha se promekolji na stolcu. Te svaalake budale!, pomisli on. Moj ujak ne moe razgovarati sa svojim mentatom bez svae. Misle li oni da ja nemam pametnijeg posla ve sluati njihove svae? Feyd, ree barun. Rekao sam ti da slua i ui kad te pozovem ovamo. Ui li? Da, ujae. Glas mu je bio sraunato ponizan. Piter me ponekad dovodi u nedoumicu, ree barun. Ja zadajem bol samo iz nude, ali on... zakleo bih se da uiva u tome. to se mene tie, ao mi je jadnog vojvode Leta. Doktor Yueh e se ubrzo okrenuti protiv njega i to e biti kraj svih Atreida. Ali, Leto e jamano

znati tko stoji iza tog prevrtljivog doktora... i upravo e ta spoznaja biti najuasnije od svega. Zato onda niste zapovjedili doktoru da mu zarije kindjal meu rebra, tiho i efikasno? upita Piter. Govorite o saaljenju, a sada... Vojvoda mora saznati tko mu je presudio odgovori barun. Isto tako, sve ostale Velike Kue moraju izvui pouku iz toga. Ta spoznaja e ih umiriti, a ja u dobiti vie prostora za manevriranje. Nunost je oita, iako to ne znai da mi se svia. Prostor za manevriranje, frkne Piter. Careve oi ve su uperene u vas, barune. Vuete previe drske i upadljive poteze. Jednoga dana, Car e poslati jednu ili dvije legije svojih Sardaukara ovdje na Giedi Jedan i to e biti kraj baruna Vladimira Harkonnena. Svialo bi ti se da to vidi, zar ne, Pitere? upita barun. Uivao bi u prizoru sardaukarskih trupa koje pale i haraju moj grad i pljakaju ovaj zamak. Stvarno bi uivao. Zar barun jo mora pitati? proape Piter. Trebao si biti sardaukarski baar uzvrati barun. Previe si zaokupljen krvlju i bolima. Moda sam preuranjeno obeao plijen Arrakisa. Piter napravi pet odmjerenih koraka kroz sobu i zaustavi se tik iza Feyd-Rautha. U prostoriji je zavladala napetost i mladi zabrinuto podigne namrgoeni pogled prema Piteru. Ne igraj se s Piterom, barune, ree mentat. Obeao si mi gospu Jessicu. Obeao si je meni. Zbog ega, Pitere? upita barun. Zbog boli? Piter se netremice zagleda u njega. Tiina se otegla. Konano, Feyd-Rautha pomakne u stranu suspenzorski stolac i ree: Ujae, moram li ostati? Rekao si da e... Moj dragi Feyd-Rautha postaje nestrpljiv, ree barun zakoraivi u sjenu pokraj globusa. Strpljenja, Feyde. Trenutak zatim, panja mu je ponovno bila okrenuta mentatu. to emo s vojvodinim nasljednikom, malim Paulom, moj dragi Pitere? I njega ete uhvatiti u zamku, barune, promrmlja Piter. Nisam te to pitao, odvrati barun. Sigurno se sjea svoga proroanstva da e ona vjetica Bene Gesserita roditi vojvodi ker. Izgleda da si pogrijeio, ha, mentate? Rijetko kad grijeim, barune, ree Piter. Po prvi put se u njegovom glasu osjetila primjesa straha. To ne moete porei: vrlo rijetko grijeim. Uostalom, i sami znate da Bene Gesserit raaju uglavnom keri. ak je i Careva supruga donijela na svijet samo ensku

djecu. Ujae ree Feyd-Rautha, rekao si da e se ovdje zbiti neto vano za mene... Moj neak je ba nestrpljiv, ree barun. Htio bi vladati mojim barunatom, a ne uspijeva vladati ni samim sobom. barun se sasvim primaknuo globusu, potpuno se stopivi sa sjenom. Dobro, FeydRautha Harkonnene, pozvao sam te ovamo nadajui se da u ti usaditi u glavu malo mudrosti. Jesi li dobro promatrao naeg dragog mentata? Trebao si izvui neku pouku iz naeg razgovora. Ali, ujae... Zar se ne slae da je na Piter izuzetno uspjean mentat, Feyde? Da, ali... Ah! Tako je: alil Ali, troi previe zaina, tamani ga kao slatkie. Pogledaj te oi. Kao da je doao izravno iz nekog rudnika s Arrakisa. Da, uspjean, ali isto tako jo podloan osjeajima i naglim provalama strasti. Uspjean, ali jo moe pogrijeiti. Piter progovori priguenim, zlovoljnim glasom: Pozvali ste me ovamo da biste kritikama ocrnili moju uspjenost, barune? Ocrnio tvoju uspjenost? Poznaje me, Piter. Jedino elim da moj neak dokui ogranienja jednog mentata. Pripremate li ve moju zamjenu? upita Piter. Tvoju zamjenu? Zato, Piter? Gdje bih mogao pronai nekog drugog mentata koji bi bio tako lukav i podmukao kao ti? Tamo gdje ste i mene pronali, barune. Moda to i nije loa zamisao, promrmlja barun. Neto si nestabilan u zadnje vrijeme. Osim toga, tu je i zain koji tamani! Jesu li vam moja zadovoljstva preskupa, barune? Smetaju li vam ona: Moj dragi Piter, tvoja zadovoljstva su ono to te vezuje za mene. Kako bi mi ona mogla smetati? Jedino sam elio da si moj neak utuvi to o tebi. Onda se ja ovdje, znai, nalazim na pozornici, ree Piter. Trebam li plesati? Trebam li pripremiti program u kojem bih za uvaenog Feyd-Rauthu prikazao sve svoje raznolike uloge...? Ba to, odgovori barun. Ti si na pozornici. A sada zauti malo! Pogleda Feyd-Rautha; neakove usne, napuene i krupne, genetsko obiljeje Harkonnena, sada su bile blago zakrivljene u smijeak. Ovo je mentat, Feyde. On je kolovan i uvjetovan za obavljanje odreenih dunosti. Ne smije se, meutim, previdjeti da je smjeten u ljudsko tijelo, to predstavlja ozbiljan nedostatak. Ponekad

pomislim da su nai stari sa svojim misleim strojevima bili u pravu. Oni su bile igrake u usporedbi sa mnom, odbrusi Piter. ak biste i vi, barune, mogli uvelike nadmaiti te strojeve. Moda, odgovori barun. No, dobro... Duboko uzdahne i podrigne se. A sada, Piter, objasni mom neaku u opim crtama nau kampanju protiv kue Atreida. Nastupi kao na mentat, ako nema nita protiv. Barune, upozorio sam vas da to ne povjeravate nekom ovako mladom. Moja prouavanja... Ja u prosuditi, ree barun. Zapovjedio sam ti, mentate. Obavi jednu od svojih uloga. Dobro, neka bude tako, odgovori Piter. Uspravi se, zauzevi neobino dranje puno dostojanstva, kao da je na sebe stavio novu masku koja mu je ovoga puta prekrivala cijelo tijelo. Za nekoliko standardnih dana, cijelo kuanstvo vojvode Leta ukrcat e se u jednu letjelicu Svemirskog Ceha za Arrakis. Ceh e ih iskrcati u Arrakeen, a ne u na grad Kartagu. Vojvodin mentat, Thufir Hawat, ispravno e zakljuiti da je Arrakeen lake braniti. Paljivo sluaj, Feyde, ree barun. Uoavaj planove u planovima planova. Feyd-Rautha kimne glavom, pomislivi pritom: Tu smo, naposljetku. Staro udovite konano me upuuje u neto tajno. To znai da stvarno rauna na mene za svog nasljednika. Postoji vie razli itih mogunosti, ree Piter. Po mojim predvianjima, Kua Atreida e otii na Arrakis. Ne smijemo, meutim, zanemariti i mogunost da je vojvoda s Cehom sklopio sporazum da ga prevezu na neko sigurno mjesto izvan Sustava. Druge Kue su, u slinim okolnostima, postale otpadnice i, ponijevi sa sobom obiteljsko nuklearno oruje i zatitna polja, odjezdile na drugu stranu granice Carstva. Vojvoda je previe ponosan da bi se odluio na takav korak, ree barun. Pa, ipak, to nije iskljueno, ree Piter. Posljedice bi za nas, meutim, bile iste. Ne, ne pristajem na to! proguna barun. Moram ga vidjeti mrtvog, a njegovu lozu zatrtu. Najvjerojatnije e se ba to dogoditi, ree Piter. Postoje neki pokazatelji koji otkrivaju kad se neka Kua priprema za bijeg. Vojvoda u tom smislu zasad nije nita poduzeo. Tako je, ree barun. Nastavi, Piter.

U Arrakeenu, ree Piter, vojvoda e se s obitelji nastaniti u rezidenciji u kojoj su prije njih obitavali grof i gospa Fenring. Veleposlanik kod Krijumara, zahihoe barun. Kod koga? upita Feyd-Rautha. Ujak vam se ali, ree Piter. Nazvao je grofa Fenringa veleposlanikom kod Krijumara, ukazujui na Carev interes u krijumarskim poslovima na Arrakisu. Feyd-Rautha zaueno pogleda ujaka. Zato? Ne budi glup, Feyde, odbrusi barun. Zar bi moglo biti drukije sve dok se Ceh nalazi izvan carske kontrole? Kako bi, inae, uhode i ubojice dobile prostor za djelovanje? S usta Feyda-Rautha otme se samo bezglasno: Aha! Pobrinuli smo se za diverzije u rezidenciji ree Piter. Pokuat emo pogubiti nasljednika Atreida... i to ne samo pokuati nego i uspjeti! Piter, proguna barun, rekao si... Rekao sam da e se dogoditi nesretni sluaj, ree Piter. Nesretni sluaj koji mora izgledati nenamjeteno. Ah, ali mladi ima tako ljupko mlado tijelo, ree barun. Dodue, on je potencijalno opasniji od svoga oca... Uz tu vraju mater koja ga poduava. Prokleta ena! No, nastavi, molim te, Piter. Hawat e pogoditi da imamo dounika meu njima, ree Piter. Najvie sumnje izazvat e doktor Yueh koji je stvarno na ovjek. Ali, Hawat se ve raspitao i ustanovio da je na doktor diplomirao na koli Suk, gdje je stekao carsku uvjetovanost... to ga ini pogodnim za lijeenje ak i samog Cara. Ova titula osigurava veliko povjerenje. Poznato je, naime, da se ta vrsta uvjetovanosti ne moe ukloniti bez ubojstva subjekta. Meutim, kako je netko jednom primijetio, s pogodnom polugom moe se pomaknuti cijeli planet. Pronali smo takvu polugu za naeg doktora. Kako to? upita Feyd-Rautha. Stvar ga je poela jako zanimati, jer svi znaju da se ne moe ukloniti carska uvjetovanost! Drugi put emo ti to otkriti, ree barun. Nastavi, Piter. Umjesto Yueha, ree Piter, podmetnut emo Hawatu nekog znatno zanimljivijeg. Ona e mu upasti u oi po svojoj nevienoj drskosti i hrabrosti. Ona? upita Feyd-Rautha. Gospa Jessica osobno, odgovori barun. Nije li izvrsno smiljeno? upita Piter. Hawatov razum e ova mogunost tako okirati da e njegove mentatske funkcije biti

jednostavno paralizirane. Moda e je ak pokuati ubiti. Na Piterovom elu nabrae se obrve: Sumnjam, meutim, da e mu to uspjeti. Ne eli da uspije, zar ne? podrugljivo upita barun. Nemojte me dekoncentrirati, ree Piter. Dok Hawat bude zaokupljen gospom Jessicom, nastavit emo ga zbunjivati manjim pobunama u nekim gradskim vojarnama i tome slino. No, sve e to biti sreeno. Vojvoda mora stei dojam da je zadobio odreeni stupanj sigurnosti. A onda, kada kucne trenutak, dat emo znak Yuehu i nastupit emo s naim najjaim adutom... Hajde, reci mu kad si ve zapoeo, ree barun. Pojavit emo se na popritu pojaani dvjema legijama Sardaukara preruenih u harkonenske odore. Sardaukara! uzvikne Feyd-Rautha. U svijesti mu se izotri predodba jezivih carskih trupa, ubojica bez milosti, vojnika-fanatika Cara Padiaha. Vidi koliko ti vjerujem, Feyd, ree barun. O ovome ni jedan glas ne smije dospjeti do neke druge Velike Kue, budui da bi se Landsraad mogao ujediniti protiv carske Kue, a onda bi zavladalo pravo rasulo. A najvanije od svega je ovo, nastavi Piter. Budui da je Kui Harkonnen namijenjeno obavljanje Carevih prljavih poslova, mi smo u poprilinoj prednosti. Zapravo je to opasna prednost, ali koristimo li je paljivo, mogla bi Kui Harkonnen donijeti veu dobit nego to je ima ijedna druga Kua u Carstvu. Ti uope ne sluti o kolikoj se dobiti radi, Feyde, ree barun. Ne bi to ak ni u snu pogodio. Prije svega, preuzeli bismo upravljanje CHOAM kompanijom. Feyd-Rautha kimne glavom. Dobit je stvarno bila golema, a put do nje vodio je preko CHOAM-a, u iju bi kasu svaka plemika Kua duboko zavukla ruku kad god bi se nala na njenom elu. Upravitelji CHOAM-a predstavljali su pravu mjeru politike moi u Carstvu, mijenjajui se s preraspodjelom glasake snage u okviru Landsraada, koji je stvarao ravnoteu u odnosu na Cara i onih koji su ga podravali. Vojvoda Leto, ree Piter, mogao bi potraiti sklonite meu slobodnjakim oloem na rubu pustinje. Ili bi mogao poslati obitelj u tu zamiljenu oazu sigurnosti. Ali tu e mu se na putu nai jedan od dounika njegovog velianstva planetni ekolog. Moda se sjeate Kynesa... Feyd ga se sjea, ree barun. Nastavi. Kao da vas je ovo pogodilo u ivac, barune, ree Piter.

Nastavi, nareujem ti! zagrmi barun. Piter slegne ramenima. Ako sve ispadne po planu, ree on, Kua Harkonnen imat e svoj podfeud na Arrakisu za jednu standardnu godinu. Va ujak e dobiti zakonitu upravu nad tim posjedom. Njegov osobni zastupnik vladat e na Arrakisu. A to e donijeti novu dobit primijeti Feyd-Rautha. Tono odgovori barun, pomislivi pritom: To je jedino pravedno. Mi smo zapravo ukrotili Arrakis... s izuzetkom aice domorodaca Slobodnjaka koji su se sakrili pod plat pustinje... i nekolicine krotkih krijumara, koji su vezani za planet gotovo podjednako vrsto kao i domorodaka radna snaga. A Velike Kue e znati da je barun unitio Atreide, ree Piter. Znat e to vrlo dobro. I te kako e znati, ponovi barun. Najljepe od svega je to nastavi Piter, to e i vojvoda biti svjestan toga. To i sada zna. Ve moe naslutiti zamku. Tono je da vojvoda zna, ree barun s primjesom tuge u glasu. Ali nita ne moe poduzeti... ba teta. Barun izae iza globusa Arrakisa. Dok se pojavljivao iz sjene, njegova pojava je zadobivala prave razmjere: bio je krupan i neizmjerno debeo. Blaga ispupenja pod naborima njegove tamne odore ukazivala su da su mu salo podupirali suspenzorski nosai koji su mu bili prikvaeni uz tijelo. Prava njegova teina vjerojatno je bila punih dvije stotine standardnih kilograma, ali noge su mu jedva nosile teret od pedeset. Gladan sam zaguna barun preavi rukom iskienom prstenjem preko napuenih usni; zatim se okrene prema Feyd-Rauthu, pogleda ga sitnim oima usaenim u salo i doda: Zapovjedi da nam donesu hranu, dragi moj. Najest emo se prije odlaska na poinak.

3.
Ovako govorae sv. Alija od Noa: asna Majka mora objedinjavati u sebi zavodniku domiljatost kurtizane i nedodirljivu velianstvenost djevianske boice, a zatim ta svojstva drati u napetoj ravnotei sve dok traju ari njene mladosti. Jer kad mladost i ljepota minu, saznat e da je na mjestu koje je neko zauzimala napeta ravnotea nastalo vrelo lukavstva i snalaljivosti. Iz Obiteljskih ljetopisa MuadDiba princeze Irulan No, Jessica, to mi ima rei? upita asna Majka. U dvorcu Caladan bliila se veer dana kad je Paul bio podvrgnut ispitu. Dvije ene bile su same u Jessicinoj dnevnoj sobi, a Paul je ekao u susjednoj zvuno izoliranoj prostoriji za meditiranje. Jessica je stajala pokraj junih prozora. Gledala je, ali nije vidjela sve tamnije veernje preljeve preko livade i rijeke. ula je, ali joj do svijesti nije doprlo pitanje asne Majke. Bio je jo jedan ispit prije toliko godina. Jedna okretna djevojica, bronane boje kose i tijela koje su muili vjetrovi puberteta, ula je u radnu sobu asne Majke Gaius Helen Mohiam, vieg Proktora kole Bene Gesserit na Valahu IX. Jessica spusti pogled na svoju desnu ruku, razgiba prste i sjeti se bolova, uasa, ljutnje. Jadni Paul, proape ona. Postavila sam ti pitanje, Jessica! Stariin glas zazvuao je grubo, zapovjedniki. Molim? Oh... Jessica odvrati misli od prolosti i pogleda asnu Majku koja je sjedila oslonjena leima na kameni zid izmeu dva zapadna prozora. to bih vam trebala rei? to bi mi trebala rei? to mi treba rei? Stariin glas sada je imao prizvuk grubog oponaanja. Imam sina, pa to! prasne Jessica. Znala je da ju je starica namjerno razljutila. Nareeno ti je da Atreidima treba raati samo keri. Sin mi je puno znaio, pokua se opravdati Jessica. I ti si u oholosti pomislila da moe roditi Kwisatz Haderacha! Jessica podigne bradu. Osjetila sam tu mogunost. Mislila si samo na elju svoga vojvode da dobije sina, obrecne se starica. A njegove elje uope nisu bile vane. Kerka Atreida

mogla se vjenati s nasljednikom Harkonnena, to bi dovelo do okonanja sukoba izmeu obitelji. Ovako si beznadno zamrsila cijelu stvar. Sada se moe dogoditi da izgubimo obje genetske linije. Ni vi niste bezgreni, ree Jessica, izdravi leden pogled stariinih oiju. Odjednom starica promijeni boju glasa: No, to je bilo, bilo je. Zavjetovala sam se da nikada neu poaliti zbog svojih odluka, ree Jessica. Jako otmjeno, ironino ree asna Majka. Nee poaliti. Vidjet u te kad bude izbjeglica za iju je glavu raspisana nagrada i kad e svaki ovjek imati pravo posegnuti za tvojim ivotom i ivotom tvoga sina. Nema nikakve alternative? pokunjeno upita Jessica. Alternative? Zar bi jedna Bene Gesserit uope trebala traiti takvo neto? Jedino vas molim, recite mi to vidite u budunosti pomou svojih izuzetnih mo i. Vidim u budunosti ono to sam vidjela i u prolosti. Ti vrlo dobro zna kako stoje nae stvari, Jessica. Loza zna za vlastitu smrtnost i boji se stagnacije svog naslijea. U samoj krvi ugraena je potreba da se genetski slojevi mijeaju bez plana. Carstvo, CHOAM kompanija, Velike Kue sve je to samo iverje koje nosi bujica. CHOAM, promrmlja Jessica. Pretpostavljam da su se ve dogovorili kako e podijeliti plijen steen na Arrakisu. to je drugo CHOAM nego vjetrokaz vremena u kojem ivimo, ree starica. Car i njegovi prijatelji trenutno dre u aci pedeset devet zarez ezdeset pet posto glasova u upravi CHOAM-a. Sigurno su namirisali dobit, a budui da su to vjerojatno i drugi uinili, njihova glasaka snaga e jo porasti. Takav je tijek povijesti, djevojko moja. Samo mi je jo to trebalo ovog trenutka, ree Jessica. Prodika iz povijesti. Ne budi sarkastina, djevojko! Obje odlino znamo kakvim smo silama okruene. Naa civilizacija poiva na tri nosaa: carski dvor stoji kao pandan Federaciji Velikih Kua Landsraada, a izmeu njih se nalazi Ceh sa svojim vrajim monopolom na meuzvjezdani transport. U okviru politike tronoac je najnestabilnija struktura. Bilo bi ve dovoljno loe i bez petljavina feudalne trgovake kulture koja okree lea gotovo svakoj znanosti. Jessica ogoreno ree: Iverje koje nosi bujica... ova ovdje je vojvoda Leto, ova druga njegov sin, a ova trea...

Oh, prekini, djevojko. Ula si u ovo potpuno svjesna da e cijelo vrijeme koraati rubom provalije. Ja sam Bene Gesserit: postojim samo da bih sluila, odrecitira Jessica davno naueno pravilo. Tako je odgovori starica. Ovog trenutka se jo jedino moemo nadati da emo uspjeti sprijeiti izbijanje sveopeg poara i spasiti to je mogue vie kljunih genetskih linija. Jessica zaklopi oi, osjeajui kako joj ispod onih kapaka naviru suze. Obuzdala je unutranje drhtanje, a zatim i vanjsko, smirila dah, ukrotila puls i sprijeila znojenje dlanova. Platit u za svoju pogreku, ree naposljetku. A s tobom e platiti i tvoj sin. Zatitit u ga koliko budem mogla. Zatititi! odbrusi starica. I sama zna da u tome lei velika slabost! Bude li previe titila sina, Jessica, on nee biti dovoljno snaan za ispunjenje bilo koje sudbine. Jessica se okrene i baci pogled kroz prozor u tamu koja je postajala sve gua. Je li stvarno toliko straan, taj planet Arrakis? Poprilino, ali ne beznadno. Missionaria Protectiva je bila tamo i donekle ga ublaila. asna Majka ustane i popravi nabor na platu. Pozovi djeaka neka ue. Uskoro moram krenuti. Moram li? Stariin glas postane blai: Jessica, djevojko moja, kad bih barem mogla biti na tvom mjestu i preuzeti tvoje patnje. Ali svaka od nas mora krenuti svojim putem. Znam. Draga si mi poput bilo koje druge moje keri, ali ne smijem dopustiti sukob s dunou. Shvaam... neophodnost. Obje znamo, Jessica, to si uinila i zato si to uinila. Ali zbog iskrenosti ti moram rei da tvoj djeak ima malo izgleda da postane Ukupnost Bene Gesserita. Ne smije se previe nadati. Jessica obrie suze ljutitom kretnjom. Natjerali ste me da se ponovno osjetim poput djevojice koja izgovara svoju prvu lekciju. Na trenutak zastane, a onda s mukom izgovori: Ljudsko bie se nikada ne smije pokoriti ivotinjama. Tijelom joj proe grevit jecaj. Bila sam tako usamljena, proape. To je pozitivan znak, odgovori starica. Ljudska bia su gotovo uvijek usamljena. Pozovi sada djeaka. Imao je dug, zastraujui

dan. Ali, to mu je pruilo prigodu da razmisli i upamti; moram ga ispitati o snovima. Jessica kimne glavom, ode do vrata prostorije za meditiranje, otvori ih i ree: Paul, ui sada, molim te. Paul ue jogunasto sporo. Pogledao je majku kao da pred sobom ima nekog stranca. Oi mu se prekrie koprenom opreza kad je opazio asnu Majku, ali ovoga puta joj kimne glavom na nain kojim se pozdravlja sebi ravan. uo je kako majka zatvara vrata iza njega. Djeae, ree starica, krenimo se malo pozabaviti tvojim snovima. to eli? upita on. Sanja li svake noi? Da, ali ne snove kojih bi se vrijedilo sjeati. Mogu se sjetiti svakog sna, ali tek neki od njih su toga vrijedni, dok drugi nisu. Temeljem ega ih dijeli? Tako... jednostavno znam. Starica pogleda Jessicu, a zatim se ponovno usredotoi na Paula. to si noas sanjao? Je li to bio san kojeg se vrijedi sjeati? Da. Paul zaklopi oi. Sanjao sam pilju... i vodu... i jednu djevojku vrlo vilastu i krupnih oiju. Oi su joj bile potpuno plave, sasvim bez bjeloonice. Razgovarao sam s njom i ispripovijedao joj o tebi, o tome kako sam na Caladanu vidio asnu Majku. Paul otvori oi. A to to si ispriao neobinoj djevojci o meni... je li se to zbilo danas? Paul na trenutak utone u misli, a onda ree: Da. Rekao sam djevojci da si dola i utisnula na mene ig neobinosti. ig neobinosti, ponovi starica, ponovno uputivi kratak pogled Jessici. Reci mi iskreno, Paul, sanja li esto stvari koje ti se naknadno dogode tono onako kako si ih doivio u snu? Da, sanjam. Ve sam i ranije sanjao tu djevojku. Oh? Poznaje li je? Upoznat u je. Ispriaj mi neto o njoj. Paul ponovno zaklopi oi. Nalazimo se na jednom mjestu ograenom stijenama. Gotovo je no, ali poprilino je toplo i mogu razabrati pjeane obrise kroz procijep u stijenama. Mi... ekamo neto... ja se moram nai s nekim ljudima. Ona je uplaena, ali pokuava to prikriti od mene, a ja sam uzbuen. Onda ona kae: Pripovijedaj mi o vodama s tvog rodnog svijeta, Usul. Paul otvori oi. Nije li to

neobino? Moj rodni svijet je Caladan. Nikada nisam uo za planet koji se zove Usul. Ima li jo neeg u snu? upita Jessica. Da. Hej! Moda je ona mene nazvala Usul, povikne Paul. To mi je sada palo na pamet. On ponovno zatvori oi. Moli me da joj govorim o vodama. Uzimam je za ruku i odgovaram da u joj recitirati jednu pjesmu. Govorim joj pjesmu, ali moram joj objanjavati neke rijei... kao to su obala, pjena valova, morske alge, galebovi. Koja je to pjesma? upita asna Majka. Paul otvori oi. Jedna od melodija Gurneya Hallecka za sjetne trenutke. Iza Paula, Jessica zapone recitirati: Sjeam se slanog dima s obalne vatre i sjena pod borovima vrstih, istih... postojanih Galebovi su stajali na hridinama bijeli nasuprot zelenila... A onda hukne vjetar meu borovima da raspri sjene; Galebovi rairie krila, prhnue i ispunie nebo kricima. ujem vjetar kako hui obalom i udaranje pjenuavih valova, dok u vatri pucketaju osuene morske alge. To je ta pjesma, ree Paul. Starica pogleda Paula i ree: Djeae, kao Proktor Bene Gesserita, ja traim Kwisatz Haderacha, mukarca koji jedini moe postati lan naeg reda. Tvoja majka je naslutila tu mogunost u tebi, ali ju je gledala majinskim oima. I ja je nasluujem, ali nita vie od toga. asna Majka zauti i Paul osjeti da bi sada trebao neto rei, ali ne progovori ni rije. Nakon nekoliko trenutaka, ona nastavi: Kako eli. Ima neeg dubokog u tebi, moram to priznati. Mogu li sada otii? upita on. Zar ne eli uti to e ti asna Majka rei o Kwisatz Haderachu? upita ga Jessica. Pa ve je rekla da su poumirali svi oni koji su to pokuali biti. Ali mogu ti pomoi, jer u ti dati naslutiti zato nisu uspjeli ree asna Majka.

Govori o slutnjama, pomisli Paul. Ona zapravo nita ne zna. Dobro, pokuaj..., ree on. ... i idi k vragu, zavri starica reenicu umjesto Paula. Gorko se osmjehne, od ega joj se bore na licu prepletu. Vrlo dobro:Onaj tko se pokori, vlada Osjetio se pomalo zbunjenim to je upotrijebila neto tako jednostavno kao to je to dvosmislenost. Misli li starica da ga majka niemu nije nauila? Je li to taj mig iz kojeg bih ja trebao neto naslutiti? upita on. Nismo ovdje da bismo izvrtali rijei ili se igrali njihovim znaenjem ree asna Majka. Vrba se povija pred vjetrom i raste sve dok jednoga dana ne bude mnogo vrba itav zid nasuprot vjetra. To je svrhovitost vrbe. Paul se zabulji u nju. Spomenula je svrhovitost i ta rije zabubnja u njemu, prizvavi mu u sjeanje prokletu svrhovitost. Uhvatila ga je odjednom srdba prema njoj: luda, stara vjetica iz ijih usta kuljaju sve same trivijalnosti. Misli da bih ja mogao biti taj Kwisatz Haderach ree on. Govori samo o meni, ali jo nita nisi rekla o tome kako da pomognemo mome ocu. uo sam te kad si razgovarala s mojom majkom. Govorila si kao da mi je otac ve mrtav. Eh, vidi, jo nije! Da se neto moglo uiniti za njega, mi bismo to uinile, promrmlja starica. Moda emo moi spasiti tebe. Teko, ali moda. Ali s ocem ti je gotovo. Kad e to moi prihvatiti kao injenicu, prihvatit e pravu pouku Bene Gesserita. Paul primijeti kako su ove rijei potresle njegovu majku, a zatim pogleda staricu. Kako moe rei neto ovakvo o njegovom ocu? Otkud je tako sigurna? Ogorenost je kljuala u njemu. asna Majka pogleda Jessicu. Upoznala si ga s naim Nainom... vidjela sam znakove na njemu. Postupila bih isto na tvome mjestu, bez obzira na Pravila. Jessica kimne glavom. Savjetujem ti, ree starica, da zanemari regularan tijek upoznavanja. Njegova vlastita sigurnost nalae Glas. Ve ima dobar temelj za to, ali obje znamo koliko je jo truda potrebno... beskrajno mnogo. Ona prie Paulu i zagleda se u njega. Zbogom, mladiu. Nadam se da e uspjeti. Ako i ne uspije uspjet emo mi. Starica ponovno pogleda Jessicu. Treptavi znak meusobnog sporazumijevanja prostruji izmeu njih i, dok joj je odora utala,

asna Majka izae iz prostorije ne okrenuvi se vie. Soba i dva bia u njoj ve su joj nestali iz svijesti. Ali u trenutku kad je starica prolazila pokraj Jessice, ona je pogleda u lice. Na izboranim obrazima pojavile su se suze. Suze, koje su izraavale vee nespokojstvo od svih rijei ili znakova to su ih izmijenile toga dana.

4.
Ve ste proitali da na Caladanu MuadDib nije imao vrnjaka s kojima bi se igrao. Opasnost je bila prevelika. Ali zato je MuadDib imao divne prijatelje-uitelje: Gurneya Hallecka, trubadura-ratnika, ije ete pjesme imati prigodu itati u ovoj knjizi, Thufira Hawata, starog mentatskog majstora-ubojicu, koji je ispunjavao zebnjom srce ak i Cara Padiaha, Duncana Idahoa, uitelja maevanja iz Kue Ginaz, doktora Welingtona Yueha, ije je ime ukaljano izdajom, iako je ostalo svijetlo zbog znanja, gospu Jessicu, koja je uputila sina u tajne reda Bene Gesserit i naravno vojvodu Leta, ije su vrline kao oca dugo ostale nezapaene. IzPovijest MuadDiba za djecu princeze Irulan Thufir Hawat ue u vjebaonicu dvorca Caladan i lagano zatvori vrata za sobom. Na trenutak je zastao, osjetivi se starim, umornim i nesretnim. Lijeva noga ga je boljela na mjestu gdje je ranjen obavljajui slubu kod Starog Vojvode. Ve tri narataja, pomisli on. Bacio je pogled preko velike prostorije obasjane podnevnim svjetlom koje je dopiralo kroz svjetlarnike i opazio djeaka kako sjedi leima okrenut vratima i zadubljen u papire i karte rasprostrte po stolu oblika slova L. Koliko puta moram ovom momku ponoviti da nikada ne sjedi leima okrenut vratima? Hawat se nakalje. Paul ostane zadubljen u ono to je prouavao. Sjena oblaka proe preko svjetlarnika. Hawat ponovno zakalje. Paul se uspravi i, ne okreui se, ree: Sjedim leima okrenut vratima. Hawat obuzda smijeak i krene preko prostorije. Paul podigne pogled prema sjedokosom starcu koji je stao kod stola. Hawatove oi predstavljale su dva jezerca opreza na tamnom i izboranom licu. uo sam te kako dolazi predvorjem, ree Paul. A zatim i kako otvara vrata. Zvuci koje ja pravim mogu se oponaati. Osjetio bih razliku. Stvarno bi to mogao, pomisli Hawat. Imao je to nauiti od svoje majke-arobnice. Pitam se to njena cijenjena kola misli o

ovom odavanju tajni. Moda su ba zbog toga poslali ovamo staru Proktoricu da dovede u red dragu gospu Jessicu. Hawat izvue jedan stolac nasuprot Paula i sjedne licem okrenut prema vratima. Uinio je to otresito. Zavalio se i paljivo pregledao vjebaonicu. Prostorija mu se odjednom uinila neobinom i stranom, budui da je najvei dio sprava i namjetaja ve bio prebaen na Arrakis. Ostao je jo stol za vjebanje i maevalako zrcalo s kristalnim prizmama; tapecirana i pokrpana lutka-protivnik pokraj njega izgledala je poput starinskog vojnika, ofucanog i olinjalog u mnogim bitkama. Poput mene, pomisli Hawat. Thufire, o emu razmilja? upita Paul. Hawat pogleda djeaka. Razmiljao sam o naem skorom odlasku odavde, nakon ega vjerojatno vie nikada neemo vidjeti ovo mjesto. Jesi li tuan zbog toga? Tuan? Ne! Tuno je kad se rastaje s prijateljima, a mjesto je samo mjesto. On baci pogled na karte rairene po stolu. I Arrakis je samo mjesto kao i svako drugo. Je li te poslao moj otac da vidi kako sam? Hawat se namrgodi: djeak je ba znao proniknuti u njega. Kratko je kimnuo glavom. Sigurno misli da bi bilo ljepe da je on osobno doao, ali zna i sam koliko je zauzet. Navratit e kasnije. Prouavao sam oluje na Arrakisu. Oluje, je li? Izgledaju mi prilino gadne. To je preblagi izraz za njih. Te oluje bjesne du est ili sedam tisua kilometara ravniarskog terena, upijajui u sebe sve to im moe dati dodatni zamah: snagu koriolisove sile, druge oluje i sve ostalo to sadri u sebi makar i trunku energije. Brzina im dostie sedam stotina kilometara na sat, a nose sve to im se nae na putu i to nije vrlo vrsto privreno: pijesak, prainu, sve. U stanju su zderati meso s kostiju, a zatim i kosti pretvoriti u iverje. Zbog ega ne uvedu nadzor nad vremenom? Arrakis je suoen s posebnim problemima pa su cijene znatno vie, a tu je jo i problem odravanja. Ceh je zatraio papreno visoku cijenu za satelitski nadzor, a Kua tvoga oca ne spada meu najbogatije, mome. I sam to dobro zna. Jesi li ikada vidio Slobodnjake? Djeak je danas ba nemirnog duha, pomisli Hawat. Kao da ih nisam vidio, odgovori on. Malo se po emu razlikuju od stanovnika grabena i sinka. Svi nose dugaku, valovitu

odoru. A smrde do neba kad se nau u zatvorenom prostoru. To je zbog naroitih odijela koja nose zovu ih pustinjska odijela njihova glavna zadaa je skupljanje vode koju tijelo izluuje. Paul proguta pljuvaku, postavi odjednom svjestan vlanosti vlastitih usta i sjetivi se jednog sna o ei. To to su Slobodnjaci toliko oskudijevali vodom da su morali reciklirati tjelesnu vlagu uinila ga je potitenim. Voda je tamo stvarno dragocjena, ree on. Hawat kimne glavom, pomislivi: Moda sam ga uspio uvjeriti koliko je neprijateljski taj vraji planet. Bezumno je otii na njega, a nemati to na umu. Paul podigne pogled prema svjetlarniku i primijeti da je zapoela padati kia. Netremice je promatrao kako metastaklo postaje sve mokrije. Voda ree naposljetku. Nauit e pomno voditi rauna o svakoj kapi, ree Hawat. Kao vojvodinom sinu ona ti nikad nee nedostajati, ali e posvuda oko sebe biti suoen s pritiskom ei. Paul ovlai jezikom usne, vrativi se istodobno u mislima tjedan dana u prolost, kad ga je asna Majka podvrgla ispitu. Ona je takoer neto govorila o oskudici vode. Upoznat e se sa samrtnim ravnicama, rekla je starica, s divljinom koja je sasvim pusta, s goleti gdje nita ne ivi osim zaina i pjeanih crva. Zatamnit e one kapke kako bi ublaio nesnosni sjaj sunca. Zaklon e ti predstavljati kakva zavjetrina skrovita od pogleda. Jurit e na vlastitim nogama, bez pomoi toptera, povrinskog vozila ili osedlanih ivotinja. Na Paula je vie djelovala boja njenog glasa melodina i valovita nego same rijei. Kad ivi na Arrakisu rekla je, khala, tamonja povrina je pusto. Mjeseci e ti biti prijatelji, a sunce neprijatelj. Paul je osjetio da mu se majka pribliila s mjesta gdje je uvala vrata. Pogledala je asnu Majku i upitala: Ne vidite nikakvu nadu, Vaa Visosti? Nema je za oca. Starica uputi Jessici znak rukom da zauti, okrenuvi se ponovno prema Paulu. Dobro upamti ovo, mome: svijet poiva na etiri oslonca... (podigne etiri vornata prsta) ...na uenju mudrog, na pravednosti velikog, na molitvama neporonoga i na vrlini hrabroga. Ali sve to ne vrijedi nita... (stisne prste u aku) ...bez vladara koji poznaje vjetinu vladanja. Neka ti ovo bude glavna pouka! Prolo je tjedan dana od susreta s asnom Majkom, a njene rijei su tek sada poele poprimati svoje puno znaenje. Sjedei u

vjebaonici s Thufir Hawatom, Paula je odjednom poeo hvatati neobuzdan strah. On pogleda preko stola u smjeru mentatovog izboranog lica. Kamo su ti odlutale misli ovoga puta? upita Hawat. Jesi li se vidio s asnom Majkom? Misli na onu vjeticu Istinozborku iz Carstva? U Hawatovim oima odjednom bukne zainteresiranost. Da, vidio sam je. Ona... zausti Paul, ali zastane, shvativi da ne moe nita rei Hawatu o ispitu. Sputavanja su bila preduboka. Da? to je bilo s njom? Paul dvaput duboko udahne. Rekla je neto. On sklopi oi, prisjeajui se rijei; kad ih je poeo izgovarati, glas mu je nesvjesno poprimio boju stariinog tona. Ti, Paule Atreide, potome kraljeva, sine jednog vojvode, mora nauiti vladati. To nije nauio nitko od tvojih predaka. Paul otvori oi i ree: Ovo me je razljutilo i ja sam joj rekao da moj otac vlada cijelim planetom, na to je ona odgovorila:On ga gubi!Ja sam onda primijetio da zauzvrat dobiva bogatiji planet, a ona je uzvratila: I njega e izgubiti. Htio sam tog trenutka pojuriti i obavijestiti oca, ali mi je ona rekla da je on ve upozoren da ste to uinili ti, Majka, mnogi ljudi. Potpuno istinito, promrmlja Hawat. Zbog ega onda idemo? upita Paul. Zato to je tako Car naredio. I zato to jo nije izgubljena sva nada, usprkos onome to je rekla ta vraja pijunka. to je jo isteklo iz tog starog vrela mudrosti? Paul obori pogled na desnu stisnutu aku pod stolom. Polagano je natjerao zgrene miie da se opuste. Uspelo joj je uspostaviti neku mo nada mnom, pomisli on. Kako? Upitala me je to znai vladati, nastavi Paul. Odgovorio sam joj da je to izdavanje naredbi, na to je ona rekla da postoje preduvjerenja i predrasude koje moram zaboraviti. Tu je bila u pravu, pomisli Hawat. Kimnuo je glavom Paulu da nastavi. Rekla je da vladar mora biti sposoban uvjeravati, a ne prisiljavati. Mora iznijeti najljepe ponude da bi privukao najbolje ljude. to ona zamilja kako je tvoj otac privukao ljude poput Duncana ili Gurneya? upita Hawat. Paul slegne ramenima. Zatim je dodala da dobar vladar mora nauiti jezik svoga svijeta, koji nigdje nije jednak. Pomislio sam u prvi

trenutak da hoe rei kako se na Arrakisu ne govori gala, ali je izjavila da joj to uope nije bilo na pameti. Mislila je, tako je rekla, na jezik stijenja i raslinja, jezik koji se ne uje samo uima. Uzvratio sam da je to ono to doktor Yueh naziva Tajnom ivota. Hawat zahihoe. Kako joj se to svialo? Mislim da se razbjesnila. Rekla je da tajna ivota nije problem kojeg treba rijeiti ve stvarnost koju treba iskusiti. Tada sam joj naveo Prvi zakon mentata: Proces se ne moe shvatiti njegovim zaustavljanjem. Shvaanje mora ii usporedo s razvojem procesa, mora mu se pripojiti i tei s njim. To kao da ju je zadovoljilo. Izgleda da se oporavio od oka, pomisli Hawat, ali zato li ga je samo ta stara vjetica toliko uplaila? Thufire, nastavi Paul, hoe li nam na Arrakisu stvarno biti tako loe kao to je to ona rekla? Nita ne moe biti toliko loe, ree Hawat usiljeno se osmjehnuvi. Uzmi, na primjer, one Slobodnjake, otpadniki narod pustinje. Samo temeljem prve procjene, mogu ti rei da ih ima znatno vie nego se to u Carstvu misli. Ljudi ive tamo, mome, i to mnogo ljudi, koji... Hawat isprui ilav prst pokraj oka, mrze Harkonnene iz dna due. Ali o ovome ne smije nigdje ni zucnuti, djeae moj. Rekao sam ti to samo zato jer sam glavni pomaga tvoga oca. Otac mi je ispriao o Salusi Secundus, ree Paul. Zna, Thufire, sve mi je jako sliilo na Arrakis... moda ne toliko loe, ali prilino slino. Danas malo znamo o prilikama na Salusi Secundus, ree Hawat. Uglavnom nam je poznato kako je tamo davno bilo. U tom pogledu, tvoja je usporedba sasvim na mjestu. Hoe li nam Slobodnjaci pomoi? Nije iskljueno. Hawat ustane. Ja danas kreem za Arrakis. U meuvremenu, vodi rauna o sebi za ljubav jednog starca koji te voli. A sada, budi dobar momak i prijei s druge strane kako bi sjedio licem prema vratima. Ne bojim se neke opasnosti ovdje u zamku, nego jednostavno elim da stekne tu korisnu naviku. Paul ustane i prijee s druge strane stola. Odlazi danas? Da, danas; ve sutra kree i ti. Kad emo se sljedei put sresti, bit e to na tlu tvoga novoga svijeta. Uhvatio je Paula za desnu nadlakticu. Neka ti no uvijek bude nadohvat ruke, a zatitno polje pod punim naponom. Hawat pusti Paulovu ruku, potapa ga po ramenu, okrene se i odlunim korakom krene prema vratima. Thufire! pozove ga Paul.

Hawat se okrene, zastavi u otvorenim vratima. Nikada ne okrei lea vratima, ree Paul. Na izboranom, starom licu zaigra smijeak. Ne boj se, mome, neu, uzvrati kratko i brzo izae, lagano zatvorivi vrata za sobom. Paul sjedne na stolac s kojeg je ustao Hawat i zapone dovoditi papire u red. Jo samo jedan dan ovdje, pomisli on osvrnuvi se po prostoriji. Odlazimo. Pomisao o odlasku odjednom mu se uinila stvarnijom nego ikada ranije. Na pamet mu padne ono to je starica rekla o svijetu koji je skup mnogih stvari ljudi, prljavtine, raslinja, mjeseca, plima i oseka, sunaca neznani skup nazvan priroda, neodreeno stjecite lieno zasad bilo kakvog osjeaja. to je to sada? upita se on. Vrata nasuprot Paula s treskom se otvorie i kroz njih uleti neka runa ljudeskara, nosei ispred sebe itav arsenal oruja. Ah, Gurney Halleck upita Paul, jesi li ti moj novi uitelj koritenja oruja? Halleck petom zatvori vrata za sobom. Vie bi ti se svialo da sam doao radi igre, znam ree on. Osvrnuo se po prostoriji, odmah primijetivi da su Hawatovi ljudi ve pronjukali po njoj, temeljito je pregledali da bi bila sigurna za vojvodinog nasljednika. Suptilni kodirani znakovi mogli su se uoiti posvuda unaokolo. Paul je promatrao nezgrapnog, runog ovjeka kako krupnim koracima ide prema stolu za vjebanje, nosei tovar oruja; tek tada je meu ovim arsenalom zapazio devetostruni baliset, objeen preko Gurneyevog ramena, s viestrukom trzalicom upletenom meu ice pri vrhu vrata instrumenta. Halleck spusti oruje na stol za vjebanje i razvrsta ga: rapire, bodee, kindjale, oamuivae sporog djelovanja, zatitne pojaseve. Modra brazgotina du njegove brade izvila se u smijeak kad se okrenuo. Zar mi nee rei ni dobro jutro, ti mali zloko, ree Halleck. ime li si to samo uvrijedio starog Hawata? Proao je u predvorju pokraj mene poput ovjeka koji uri na pogreb svom smrtnom neprijatelju. Paul se osmjehne. Od svih oevih ljudi, najvie je volio Gurney Hallecka; dobro je poznavao njegov karakter i vragolije, kao i njegovu sklonost humoru, pa se ophodio s njim prije kao s prijateljem nego kao s iznajmljenim maem. Halleck skine baliset s ramena i zapone ga ugaati. Ne eli li govoriti, ne mora ree.

Paul ustane i krene preko prostorije govorei: Dobro, Gurney, zar se dolazi na vjebu borilakih vjetina s opremom za glazbu? Danas izgleda ba ne pokazuje potovanje prema starijima, ree Halleck. Isprobao je zategnutost jedne strune na instrumentu i zadovoljno kimnuo glavom. Gdje je Duncan Idaho? upita Paul. Zar me ne bi trebao on poduavati borilakim vjetinama? Duncan predvodi drugi val na Arrakis, ree Halleck. Samo ti je preostao jadni Gurney, koji je upravo zavrio jednu borbu i sada vapi za malo glazbe. Zategnuo je novu icu, paljivo oslunuo njen zvuk i osmjehnuo se. Osim toga, dogovorili smo se: budui da si vrlo slab borac, odluili smo te temeljito poduiti u glazbi, da ti ivot barem ne bi protekao uzalud. Onda je najbolje da mi otpjeva neku pjesmu, ree Paul. Moram nauiti kako se to ne radi. Ha-ha-ha! nasmije se Gurney. Smijeh mu je preao u poetne taktove pjesme Galaktike djevojke, dok je viestruka trzalica brzo prebirala po strunama: Sve galaktike bludne cure samo te za nakit jure dok arake vodu hoe. Ali ako eli damu da te smae ko salamu kaladansko probaj voe! Nije tako loe za ruku nevinu trzalici, ree Paul,ali uje li te moja mama da u dvorcu pjeva takve nepristojnosti, objesit e tvoje ui na zid kao ukras. Gurney se povue za lijevo uho. Bio bi to jadan ukras, uzme li se u obzir koliko su mi ui oteene dok sam kroz kljuanicu sluao jednog dobro mi znanog momka kako mui i ugnjetava svoj jadni baliset. Izgleda da si zaboravio kako je to kad nae pijesak u krevetu, ree Paul. Izvukao je iz stola pojasni tit i brzo ga zakopao oko pasa. Ne oklijevajmo! U borbu! Halleckove oi se razrogae u podrugljivom iznenaenju. Tako, dakle! Tvoja je grjena ruka poinila to zlo! uvaj se danas, mladi gospodaru uvaj se! Zgrabi jedan rapir i zapara njime po zraku. Ja sam sam vrag eljan osvete! Paul podigne svoj rapir, savije ga u rukama i zauzme poetni poloaj s jednom nogom izbaenom naprijed. Uinio je to vrlo teatralno, komino oponaajui doktora Yueha.

Kakvog mi je to tikvana poslao otac da me poduava u borilakim vjetinama, podrugljivo e Paul. Na tupavi Gurney Halleck je izgleda zaboravio prvu lekciju za naoruanog i zatienog borca. Paul pritisne dugme za aktiviranje polja sile na pojasu i osjeti kako mu se ono peckavo i pucketavo iri sprijeda i otraga; istog trena vanjski zvuci su na karakteristian nain promijenili boju, budui da su prolazili kroz zatitne filtre. Kod borbe u zatitnim poljima ovjek se kree brzo u obrani, a sporo u napadu, ree Paul. Jedina je svrha napada navesti protivnika na pogrean korak, tako da mu se moe zadati odluujui udarac. Zatitno polje odvraa brze udarce, ali proputa spori kindjal! Paul trgne rapir, naizgled munjevito, a onda ga naglo uspori i lagano proe kroz automatsku obrambenu masku. Halleck, koji je nepomino promatrao ovu akciju, izmaknuo se u zadnji trenutak pa mu je tupa otrica prola tik pokraj prsa. Brzina, izvrsno, ree on. Ali, ostao si potpuno otkriven za nizak udarac bodeom. Paul se povue korak, srdit. Morao bih te poteno ispraiti po turu za ovaj nehat, ree Halleck. Uzme sa stola kindjal isukan iz korica i podigne ga. Ovo oruje u ruci neprijatelja moglo bi te stajati ivota! Dobar si uenik, ak izvrstan, ali ve sam te upozorio da ak ni u igri ne smije dopustiti nikome da ti ue u gard sa smrti u rukama. ini mi se da danas nisam ba najraspoloeniji ree Paul. Raspoloenje? Halleckov je glas zazvuao ljutito ak i kroz filtre zatitnog polja. Kakve veze ima raspoloenje s ovim? Bori se kad to trae okolnosti bez obzira jesi li raspoloen za borbu! Raspoloenje je za ivotinje, za voenje ljubavi ili za sviranje na balisetu. Ono nema nieg zajednikog s borbom. ao mi je, Gurney. Nije ti dovoljno ao! Halleck ukljui svoje polje i zauzme napadaki stav, s ispruenim kindjalom u lijevoj ruci i rapirom u desnoj. A sada se stvarno uvaj! On se naglo izvije u stranu, a zatim se baci naprijed u estok napad. Paul uzmakne parirajui. Osjetio je kako polje pucketa kad su se rubovi titnika dodirnuli i meusobno odbili, a zatim osjeti elektrino peckanje i trnci mu prostruje cijelom povrinom koe. Koji je vrag Gurneyju? upita se on. Vie ne simulira borbu! Paul pokrene lijevu ruku i spusti bode u dlan iz korica na podlaktici. to je, treba ti je jo jedan no, ha? zabrunda Halleck.

Je li to izdaja, upita se Paul. Ne, to ne moe biti Gurney! Razmahali su se po cijeloj vjebaonici napadajui i parirajui, fintirajui i kontrirajui. Zrak u zatitnim mjehurima ubrzo je postao ustajao, jer se stalno troio, a spora izmjena du rubova titnika nije bila dovoljna za osvjeenje. Sa svakim novim dodirom polja, miris ozona postajao je sve izraeniji. Paul je nastavljao uzmicati, ali je sada svoje povlaenje usmjerio prema stolu za vjebanje. Budem li ga uspio domamiti do stola, pokazat u mu jedan trik, pomisli Paul. Jo samo korak, Gurney. Halleck korakne naprijed. Paul je parirao napad gurajui protivnikov ma prema dolje; elei ga vrati uvis, Halleck zapne rapirom o rub stola. Paul se izvue u stranu, visoko podigne rapir i munjevito sjuri bode prema Halleckovom vratu. Zaustavio je otricu samo centimetar od vratne arterije. Jesi li to traio? proape Paul. Pogledaj dolje, mome, prodahe Gurney. Paul poslua i ugleda Halleckov kindjal kako viri ispod ruba stola, s vrhom koji mu gotovo dodiruje slabine. Obojica bismo bili gotovi, ree Halleck. Ali moram priznati da se bori neto bolje kad te nuda na to natjera. Kao da ti se vratilo raspoloenje. Vuje se nacerio, od ega mu se modra brazgotina iskrivila du brade. To je zato jer si tako divlje nasrnuo na mene, ree Paul. Bi li mi stvarno pustio krv? Halleck povue kindjal i uspravi se. Da si se borio makar i za dlaku ispod svojih mogunosti, urezao bih ti oiljak koji bi pamtio do kraja ivota. Ne elim da moj omiljeni uenik postane rtva prve zamke Harkonnena na koju naleti. Paul iskljui zatitno polje i nagne se nad stol pomalo hvatajui dah. Zasluio sam to, Gurney. Ali otac bi se jako naljutio da si me ranio. Ne bih elio da bude kanjen zbog moje pogreke. Kad smo ve kod toga, ree Halleck, pogrijeio sam i ja. Isto tako ne treba te ba mnogo brinuti ako tijekom vjebanja zaradi jednudvije brazgotine. to se tvog oca tie vojvoda bi me kaznio jedino ako ne uspijem napraviti od tebe prvorazrednog borca. A ja sigurno ne bih uspio da ti nisam ukazao na lanost ove predrasude o raspoloenju koju si iznenada stekao. Paul se uspravi, vrati bode u korice za pojasom i uzdahne. Ovo to ovdje radimo ba i nije igra, ree Halleck.

Paul kimne glavom. Pomalo ga je zaudila neuobiajena ozbiljnost Halleckovog odnosa i njegova hladna odlunost. Pogled mu se zaustavio na modrom oiljku i on se sjetio prie o tome kako je ovu brazgotinu nainio Zvijer Rabban u jednom harkonenovom logoru robova na Giedi Jedan. Pri pomisli na to, Paul se iznenada posramio to je i na trenutak posumnjao u Hallecka. Takoer mu padne na pamet da je Halleck, u trenutku kad je zadobio oiljak, sigurno osjetio stranu bol bol koja se, moda, po jaini mogla usporediti s onom koju je njemu izazvala asna Majka. Ali odbaci od sebe tu pomisao budui da mu je odjednom ispunila svijest uasnom zebnjom. Htio sam se danas malo igrati, ree Paul. Ovdje je sve postalo nekako preozbiljno. Halleck se okrene u stranu da bi prikrio osjeaje. Neto mu je buknulo u oima. Javila mu se bol slina nekom pliku ili ivoj rani, jednom ostatku iz minulih dana od kojih ga je Vrijeme inae sasvim rastavilo. Kako brzo ovo dijete mora odrasti, pomisli Halleck. Kako se brzo mora saivjeti s grubom nunou neprekidnog opreza, shvatiti da na njemu lei kob predaka? Halleck progovori ne okreui se: Osjetio sam tvoju potrebu za igrom, djeae moj, i sve bih dao da sam ti to mogao ispuniti. Ali, s igrama je gotovo. Sutra idemo na Arrakis. Arrakis je stvarnost. Harkonneni su stvarnost. Paul dodirne elo otricom rapira podignuvi ga uspravno. Halleck se okrene, primijeti pozdrav i otpozdravi kratkim kimanjem, a zatim pokae rukom prema lutki za vjebanje. A sada, da vidimo kakvi su ti refleksi. Napadat e lutku s lijeva, a ja u te nadzirati odavde, gdje imam najbolji pregled. Upozoravam te da u danas isprobavati nove vrste protunapada. Pravi neprijatelj nikad te nee upozoriti na to. Paul napravi pregib i dodirne vrhove nonih prstiju kako bi malo protegnuo miie. Osjetio se sveano zbog iznenadne spoznaje da mu je ivot odjednom postao ispunjen brzim promjenama. Priao je lutki, vrhom rapira okrenuo prekida na njenim prsima i osjetio kako mu obrambeno polje potiskuje otricu. En garde! vikne Halleck i lutka krene u napad. Paul munjevito ukljui polje, parira udarac i prijee u protunapad.

Halleck je promatrao, upravljao i nadzirao. Svijest kao da mu je bila podijeljena: jedan dio bio je svjestan potrebe ove trening-borbe, dok je drugi netragom odlutao. Ja sam dobro odnjegovano plodno stablo, mislio je. Puno dobrih osjeaja i osobina koje su sve izrasle iz mene i uzgojene da bi ih netko drugi pobrao. Na pamet mu iznenada doe mlaa sestra, sa svojim patuljastim licem, koju je odjednom mogao vidjeti sasvim jasno. Ali, ona je sada bila mrtva u nekoj kui zadovoljstva Harkonnenovih trupa. Voljela je ljubice... ili su to moda bili krasuljci? Nije se mogao sjetiti. Taj zaborav ga je raalostio. Paul blokira jedan nizak udarac lutke i lijevom rukom izvede entretisser. Taj lukavi mali vraiak! pomisli Halleck, pomno usredotoen na sloene kretnje Paulovih ruku. Vjerojatno je vjebao i uio na svoju ruku. Ovo nije Duncanov stil, a tome ga nisam ni ja nauio. Ova pomisao samo je poveala Halleckovu tugu. I na mene djeluje raspoloenje, pomisli on, zapitavi se istodobno je li djeak ikada oslukivao, preplaeno i s glavom zaronjenom u jastuk, otkucavanja i lupanja u noi. Kada bi elje bile ribe, svi bismo mi bacali mree, promrmlja on. Bio je to izraz njegove majke i on ga je uvijek koristio kad bi ga pritiskala mora sljedeeg dana. A onda mu pade na pamet da je potpuno neprimjeren u sluaju planeta koji ne samo to nije imao riba, ve nije imao ni mora.

5.
YUEH Wellington, standard 10.082-10.191; doktor medicine iz Suk kole (dipl. standard 10.112); oenjen: Wanna Marcus, B. G. (Standard 10.092-10.186?); ponajvie poznat kao izdajnik vojvode Leta Atreida. Vidi: bibliografija, dodatak VII i pod Izdajnik. Iz Rjenika o MuadDibu princeze Irulan Iako je uo da doktor Yueh dolazi u vjebaonicu, prepoznavi ga po tvrdom i odrjeitom koraku, Paul je ostao leati na stolu za vjebanje, lica okrenutog nadolje, u poloaju u kojem ga je ostavila maserka. Osjeao se vrlo ugodno i oputeno poslije treninga s Gurneyjem Halleckom. Izgleda mi odmorno, ree Yueh svojim tihim, piskutavim glasom. Paul podigne glavu, ugleda ovjekovu ukoenu pojavu nekoliko koraka od sebe i podrobno je pogleda: izguvana crna odjea, etvrtasta glava sa arko crvenim usnama i povijenim briima, dijamantni tetovirani znak carske uvjetovanosti na elu, duga crna kosa uhvaena u srebrni prsten Suk kole na lijevom ramenu. Bit e ti drago kad uje da danas nemamo vremena za redovnu nastavu, ree Yueh. Tvoj otac e nam se uskoro pridruiti. Paul se podigne. Meutim, isplanirao sam da tijekom putovanja na Arrakis pregleda jednu filmsku knjigu i da odrimo nekoliko sati nastave. Oh! Paul se zapone odijevati. Uzbudila ga je pomisao da e mu uskoro doi otac. Bili su premalo zajedno od Careve naredbe da preuzmu Arrakis. Yueh krene prema stolu oblika slova L, razmiljajui: Kako je djeak samo sazrio ovih zadnjih nekoliko mjeseci. Ba teta. Kako je sve to tuno. Ali, onda se prisjeti. Ne smijem biti neodluan. Sve ovo inim da bih zatitio svoju Wannu od Harkonnenovih zvijeri. Paul mu se pridrui kod stola, zakopavajui sako. to emo uiti tijekom putovanja? Ah-h-h-h, povrinske oblike ivota na Arrakisu. Izgleda da je planet bio gostoljubiv prema odreenim vrstama kopnenog ivota, iako mi nije jasno kako je do toga moglo doi. Moram potraiti planetnog

ekologa... nekog doktora Kynesa... im pristignemo i ponuditi mu pomo u istraivanju tog problema. Dok je govorio, Yueh je istodobno pomislio: to to govorim? Ispadam licemjer ak i prema samome sebi. Hoemo li govoriti i o Slobodnjacima? upita Paul. Slobodnjacima? Yueh zabubnja prstima po stolu, a kad shvati da je Paul primijetio ovu nervoznu kretnju, brzo povue ruku. Reci mi neto o ukupnoj populaciji na Arrakeenu, zamoli Paul. Pa, tamo je to ovako, ree Yueh. Ljudi se dijele u dvije skupine: prvu tvore Slobodnjaci, a drugu stanovnici grabena, sinka i pana. Ali kako ujem, meu njima ima i mijeanja. Seoske ene iz pana i sinka esto se udaju za Slobodnjake, a do ovakvih veza dolazi i po mukoj liniji. Oni imaju neku svoju izreku koja kae: Uglaenost dolazi iz gradova, mudrost iz pustinje. Ima li njihove slike? Nastojat u ih pribaviti. Najizraenija odlika Slobodnjaka su njihove oi: potpuno plave, odnosno gotovo bez bjeloonice. Neka mutacija? Ne, to je u svezi sa zasienou njihove krvi melangeom. Slobodnjaci su sigurno hrabar narod kad ive na rubu pustinje. Zasigurno, ree Yueh. Pjesmama opjevavaju svoje noeve. ene su im podjednako nasilne kao i mukarci. ak su i djeca Slobodnjaka divlja i opasna. Nee se smjeti druiti s njima. Paul se zagleda u Yueha, otkrivi u ovih nekoliko opih crta o Slobodnjacima snagu vrijednu svake panje. Kakav bi samo saveznik bio taj narod! A crvi? upita Paul. to? Volio bih saznati neto vie o pjeanim crvima. Ah, to; svakako. Imam filmsku knjigu o jednom malom primjerku, dugakom samo stotinu i deset metara i promjera dvadeset dva metra. Snimljen je na krajnjem sjeveru. Pouzdani svjedoci vidjeli su crve due od etiri stotine metara, a s razlogom se vjeruje da postoje jo i vei. Paul spusti pogled na kupolastu projekcijsku kartu sjeverne polutke Arrakisa, koja je bila rasprostrta po stolu. Pustinjski pojas i juna polarna podruja oznaeni su kao nenaseljeni. Je li to zbog crva? Da, ali i zbog oluja. Ali svako mjesto se, kao to znate, moe uiniti pogodnim za ivot.

Ako je to ekonomski opravdano, uzvrati Yueh. Opasnosti Arrakisa su mnogobrojne i skupe. On pogladi svoje povijene brie. Otac ti uskoro dolazi. Prije nego krenem, imam dar za tebe, neto to sam pronaao pri pakiranju. Stavio je neki predmet na stol izmeu njih crn, duguljast, ne vei od vrha Paulovog palca. Paul ga pogleda. Yueh odmah primijeti da djeak nije nepromiljeno posegnuo za stvari. Kako je oprezan, pomisli. To je vrlo stara Naranasta Katolika Biblija napravljena za svemirske putnike. Nije filmska knjiga, ve je otisnuta na vlaknastom papiru. Ima vlastito povealo, kao i sustav za elektrostatski naboj. On je uzme i pokae Paulu kako se rukuje s njome. Knjigu dri zatvorenom naboj koji djeluje na korice povezane oprugom. Pritisne li na rub... ovdje... stranice koje si odabrao meusobno se odbijaju i knjiga se otvara. Tako je mala. Da, ali ima tisuu osam stotina stranica. Ako ponovno pritisne na rub... ovako... naboj ti okree stranicu za stranicom kad ih bude proitao. Mora dobro paziti da nikada prstima ne dodirne stranice, jer su one previe tanke. On zaklopi knjiicu i prui je Paulu. Probaj sada ti. Promatrajui Paula kako ugaa ureaj za listanje knjige, Yueh pomisli: Spaavam vlastitu savjest. Nudim mu vjersko izbavljenje prije izdaje. Sada se mogu tjeiti vjerovanjem da je on otiao tamo gdje ja neu moi. Ovo je stvoreno sigurno prije filmskih knjiga, ree Paul. Da, knjiica je vrlo stara. Neka ona ostane naom tajnom, ha? Roditelji bi mogli rei da je ovo previe dragocjen dar za jednog djeaka. A majka bi se sigurno zapitala o mojim pobudama, pomisli Yueh. Pa... Paul zatvori knjiicu i zadri je na dlanu. Ako je stvarno tako dragocjena... Prihvati hir jednog starca, ree Yueh. Ja sam je dobio kad sam bio jako mlad. U svijesti mu istodobno bljesne: Moram mu zagolicati i matu, a ne samo pohlepu. Otvori je na Kalimi 467 gdje se kae: Iz vode je sav ivot poeo. Na rubu korica nalazi se mali zarez koji oznaava to mjesto. Paul opipa prstom korice, osjeti pod njim dva zareza, od kojih je jedan bio plii. On ga blago pritisne i knjiica mu se otvori na dlanu, a povealo sklizne na svoje mjesto.

Proitaj glasno, ree Yueh. Paul navlai usne jezikom i zapone itati: Razmisli: gluh ne moe uti. Tko onda od nas moe rei da nije gluh? Zar nam onda moda ne nedostaju osjetila kojima bismo mogli vidjeti i uti druge svjetove posvuda oko nas? Tko zna to nas sve okruuje to ne moemo... Stani! prekine ga Yueh. Paul prestane itati i pogleda ga. Yueh zaklopi oi, nastojei vratiti prisebnost. Koja li je to nastranost izazvala otvaranje knjiice ba na omiljenom odlomku moje Wanne? Otvori oi i ugleda kako ga Paul netremice promatra. to ti je? upita Paul. Oprosti, ree Yueh. Bio je to... omiljeni odlomak... moje pokojne ene. Nisam htio da taj proita. Pobudio je u meni osjeaje... bolne. Postoje dva zareza, ree Paul. Naravno, pomisli Yueh. Wanna je obiljeila svoj odlomak. Njegovi prsti su osjetljiviji od mojih i nali su njenu oznaku. Bio je to je puki sluaj, nita vie. Knjiga e ti sigurno biti zanimljiva ree Yueh. Ona je puna povijesnih istina, kao i vrijedne etike filozofije. Paul pogleda knjiicu na svom dlanu: izgledala je nevjerojatno siuna. No, unato tome, sadravala je tajnu... neto se zbilo dok je itao iz nje neto to mu je prizvalo iz sjeanja pomisao o prokletoj svrhovitosti. Otac bi ti trebao stii svakog trenutka, ree Yueh. Spremi sada negdje tu knjigu i itaj je u slobodnim trenucima. Paul dodirne rub korica kako mu je Yueh to pokazao i knjiica se sklopi. On je stavi u tuniku. Istog trenutka, Yueh je sluajno zakaljao i Paul se iznenada prestrai da e mu je zatraiti natrag. Zahvaljujem ti na daru, doktore Yueh, ree Paul, obrativi mu se formalno. Bit e to naa tajna. Ako postoji neki dar ili usluga kojom bih ti mogao zahvaliti, molim te, reci mi to bez imalo ustezanja. Ne... nema niega ree Yueh. I pomisli: Zato ovdje stojim i muim samoga sebe? Zato muim i ovog momka... iako on jo toga nije svjestan? Ah, proklete harkonenske zvijeri! Zato su izabrali ba mene za ovaj prljavi i gnusni posao?

6.
Kako pristupiti prouavanju MuadDibovog oca? Vojvoda je bio ovjek iznenaujue topline i iznenaujue hladnoe, postojane ljubavi prema svojoj gospi Bene Gesserit, koji je snio predivne snove za svog sina i koji je imao ljude koji su ga izuzetno odano sluili. Vidjet ete ga ovdje kao ovjeka kojeg je Sudbina uhvatila u zamku, kao samotnu pojavu, iji je sjaj zasjenila blistavost njegovog sina. Pa ipak, jedno pitanje ostaje: to je sin nego produetak svog oca? Iz Obiteljskih kronika MuadDiba princeze Irulan Paul je vidio oca kako ulazi u vjebaonicu i strau pred vratima koja je stala u stav mirno. Kad je vojvoda proao kroz vrata, jedan od straara ih zatvori. Kao i uvijek, Paul osjeti nazonost svoga oca kao nazonost potpunosti. Vojvoda je bio visok, a koa mu je bila maslinaste boje. Lice mu se odlikovalo otrim kutovima koje su ublaavale jedino duboke, sive oi. Nosio je crnu radnu odoru, s crvenom sokolovom krestom na prsima. Posrebreni zatitni pojas, uglaan od silne uporabe, obavijao mu je uzak struk. Vojvoda upita: Jesi li puno radio, sine? Priao je stolu oblika slova L, bacio pogled na papire rasprostrte po njemu, a zatim ga ponovno podignuo prema Paulu. Osjeao se umornim, iscrpljen od napora kojeg je ulagao samo da ne bi pokazao svoj umor. Moram iskoristiti svaku prigodu za odmor tijekom putovanja na Arrakis, pomisli on. Kad stignemo, odmora vie nee biti. Ne ba previe, odgovori Paul. Sve je tako..., zausti on, ali onda slegne ramenima. Da. Ali, sutra kreemo na put. Jedva ekam da se skrasimo u novome domu i da cijeli ovaj mete ostane za nama. Paul kimne glavom, iznenada proet sjeanjem na rijei asne Majke: ...za oca nita. Oe, ree Paul, hoe li Arrakis zbilja biti toliko opasan kako svi govore? Uz primjetan napor, vojvoda samo odmahne rukom i sjedne na rub stola, osmjehnuvi se. U svijesti mu zaponu iskrsavati rijei koje je ranije koristio kad je trebao smiriti i ohrabriti svoje ljude pred bitku. Ali,

prije nego ih je stigao izgovoriti, one se rasplinu, preduhitrene jednom jedinom milju: Ovo je moj sin. Bit e opasno, prizna on. Hawat mi je rekao da imamo nekakav plan za Slobodnjake, ree Paul, pomislivi pri tom: Zato mu ne kaem ono to mi je starica rekla? Kako mi je to samo sputala jezik? Opazivi sinovu neugodu, vojvoda ree: Kao i uvijek, Hawat je odmah shvatio na kojoj strani imamo najvee izglede. Ali, ovdje je ulog znatno vei. Prije svega, moramo raunati na Combine Honnete Ober Advancer Mercantiles odnosno CHOAM kompaniju. Dodijelivi mi Arrakis, Njegovo visoanstvo prisiljeno mi je prepustiti i nadzor nad CHOAM-om... to nam ide u prilog. CHOAM nadzire zain, ree Paul. A Arrakis sa svojim zainom predstavlja nau ulaznicu za CHOAM, ree vojvoda. Ali CHOAM nikako nije samo melange. Je li te asna Majka upozorila? s naporom izusti Paul. Stisnuo je ake, osjeajui kako su mu dlanovi skliski od znoja. Bila je to posljedica napora uloenog za postavljanje ovog pitanja. Hawat mi je rekao da te je uplaila upozorenjima o Arrakisu, ree vojvoda. Nemoj dopustiti da ti enski strahovi zamrae razum. Nijedna ena ne eli da se oni koje voli nau u opasnosti. Iza svih tih opomena stajala je tvoja majka. Shvati to kao znak njene ljubavi prema nama. Zna li ona za Slobodnjake? Da, kao i o jo mnogo drugih stvari. to na primjer? Istina bi mogla biti loija nego on to pretpostavlja, pomisli vojvoda, ali ak su i spoznaje o opasnosti korisne ako im se ovjek zna vjeto suprotstaviti. A ako postoji neto emu sam oduvijek nastojao nauiti sina, upravo je to vjeto suprotstavljanje opasnostima. No, ovo jo mora malo priekati; jo je vrlo mlad. Malo je stvari koje CHOAM ne nadzire, ree vojvoda. Starinski namjetaj, magarci, konji, krave, gnojivo, morski psi, koa kitova od najobinijih do najegzotinijih... raunajui tu i nau jadnu pundi riu s Caladana. Sve to je Ceh spreman prevoziti umjetnika djela s Ecaza, strojeve s Richesea i Ixa. Ali sve je to beznaajno u usporedbi s melangeom. Dovoljna je samo aica zaina da se kupi kua na Tupileu. On se ne moe umjetno proizvesti, ve jedino kopati na Arrakisu. Jedinstven je u svakom pogledu i ima stvarna gerijatrijska svojstva.

A sada emo ga mi nadzirati? U odreenoj mjeri. Ali najvanije je voditi rauna o tome da brojne Kue ovise o profitu CHOAM-a, kao i o tome da ovaj profit gotovo iskljuivo ovisi o samo jednom proizvodu zainu. Zamisli to bi se dogodilo kad bi na neki nain dolo do smanjenja isporuke zaina. Svatko tko bi se doepao veih zaliha melangea mogao bi nadzirati trite, ree Paul. Drugi bi ostali praznih aka. Vojvoda je osjetio na trenutak gorko zadovoljstvo, promatrajui sina i razmiljajui o tome koliko li je otrouman i suptilan bio ovaj zakljuak. Kimne glavom. Harkonneni gomilaju zalihe ve vie od dvadeset godina. A sada ele da doe do krize proizvodnje zaina i da krivnja za to padne na tebe. ele da obitelj Atreida izgubi popularnost, ree vojvoda. Pomisli samo na kue Landsraada, koje u nekom smislu vide u meni predvodnika... neslubenog zastupnika. Moe zamisliti kako bi one reagirale kad bih ja bio odgovoran za ozbiljno smanjenje njihovih prihoda. Na kraju krajeva, ovjek uvijek vodi rauna najprije o svojoj koi. Proklet bio Veliki Dogovor! Ne dopusti da te netko gurne u siromatvo!" Usiljeni osmijeh zatitra na vojvodinim usnama. Svi bi mi okrenuli lea, bez obzira na to to je meni uinjeno. ak i kad bi nas napali atomskim orujem? upita Paul. Stvari nee otii tako daleko. Nee doi do otvorenog krenja Dogovora. Ali, osim toga, sve je mogue... ak koritenje radioaktivne praine ili zagaenja tla. Zato se onda petljamo u sve to? Paul! Vojvoda dobaci sinu prijekoran pogled. Ako zna gdje se nalazi zamka ve si nainio prvi korak u njenom izbjegavanju. Ovo ti je kao borba prsa u prsa, sine, samo irih razmjera finta, pa protufinta, pa finta i tako unedogled. Naa je zadaa razmrsiti to klupko. Znajui da Harkonneni negdje gomilaju zalihe melangea, odmah postavljamo logino pitanje: tko ga jo gomila? I tako dolazimo do popisa naih neprijatelja. Tko su to? Neke Kue, od kojih su neke i otprije bile neprijateljski raspoloene, dok smo za druge vjerovali da su nam prijatelji. Ali, zasad ne moramo previe razbijati glavu zbog njih, jer postoji jo netko neusporedivo znaajniji: na voljeni Car Padiah.

Paul pokua progutati slinu kroz grlo koje mu se iznenada osuilo. Zar ne moe sazvati Landsraad i objasniti... I time neprijatelju staviti do znanja da nam je poznato u ijoj se ruci nalazi no? A mi ga sada vidimo, Paule. Tko zna gdje bi se poslije toga mogao premjestiti? Ako bismo cijeli sluaj iznijeli pred Landsraad, to bi samo napravilo veliku zbrku. Car bi sve porekao. A tko bi mu se usudio proturjeiti? Na raun velikog kaosa koji bi uslijedio dobili bismo tek neto malo vremena. A odakle bi onda stigao sljedei napad? Sve Kue bi mogle zapoeti gomilati i skladititi zain. Prednost naih neprijatelja je prevelika da bismo ih sustigli. Car, ree Paul, to znai Sardaukari. Preodjeveni u harkonenske odore, nedvojbeno, ree vojvoda. Ali nimalo manje fanatini vojnici zbog toga. Kako nam Slobodnjaci mogu pomoi protiv Sardaukara? Je li ti Hawat govorio o Salusi Secundus? Carevom planetu-zatvoru? Ne. Moda to nije samo planet-zatvor, Paule. Pitanje o Carevim trupama Sardaukara koje nikada nije nitko postavio: odakle oni dolaze? S planeta-zatvora? Odnekud sigurno. Ali plaena vojska na ime koje Car ubire porez... Navedeni smo da u to vjerujemo: da su, naime, Sardaukari samo Carevi plaenici koji se odmalena uvjebavaju za vojniko zvanje. Povremeno se tu i tamo zauju gunanja o Carevom vojnom kadru i prevelikim porezima koji idu na njega, ali ravnotea nae civilizacije ostaje ista: vojne snage Velikih Kua Landsraada, s jedne strane, Sardaukari i plaenici, na drugoj. I plaenici, Paul. Sardaukari uvijek ostaju Sardaukari. Ali sva izvjea o Salusi Secundus govore da je to pakleni svijet! Nedvojbeno. Ali, eli li postati vrst, snaan, jak, zar bi za takvu obuku postojala poeljnija sredina od te? Kako se moe stei lojalnost takvih ljudi? Postoje oprobani naini: insistiranje na odreenoj svijesti o njihovoj superiornosti, mistinost tajnog zavjeta, duh zajednikih patnji. Uope nije neizvedivo. Ve je koriteno na mnogim svjetovima bezbroj puta. Paul kinine glavom, netremice promatrajui oca. Osjetio je da slijedi neko otkrie.

Sjeti se Arrakisa, ree vojvoda. im se odmakne malo izvan gradova i vojarni, taj planet nije nita manje negostoljubiv od Saluse Secundus. Paul razrogai oi. Slobodnjaci! Na Arrakisu nas ekaju potencijalne trupe koje su podjednako snane i pogubne kao i Sardaukari. Trebat e nam mnogo strpljenja da ih potajno pripremimo, a i sredstava da ih dobro opremimo. U svakom sluaju, Slobodnjaci su tamo... ba kao i zain, ija vrijednost jami sredstva. Nadam se da ti je sada jasno zato idemo na Arrakis, iako znamo da nas tamo eka postavljena stupica. Zar Harkonneni ne znaju za Slobodnjake? Harkonneni preziru Slobodnjake, love ih iz zabave ili porta; ak se nisu ni potrudili prebrojiti ih. Dobro nam je poznata tradicionalna harkonenska politika s planetnim populacijama: potroiti na njih to je mogue manje. Dok je vojvoda mijenjao poloaj, zacakli se metalno tkanje u simbolu sokola na njegovim prsima. Shvaa? Upravo sada zakljuujemo sporazum sa Slobodnjacima, ree Paul. Poslao sam misiju na Arrakis pod vodstvom Duncana Idahoa ree vojvoda. On je ponosan i nemilosrdan ovjek, ali odan istini. Mislim da e ga Slobodnjaci oboavati. Budemo li imali sree, moda e o nama suditi po njemu: Duncan Poteni. Duncan Poteni, ponovi Paul, i Gurney Hrabri. Dao si im prave nadimke, ree vojvoda. Gurney je jedan od onih, pomisli Paul, na koje je asna Majka mislila kad je rekla: oni na kojima poivaju svjetovi hrabri. Gurney mi je rekao da si se danas dobro pokazao u borbi, primijeti vojvoda. Meni je rekao neto drugo. Vojvoda se glasno nasmije. Gurney je oduvijek bio krt na pohvalama. Pa ipak, doslovce mi je rekao da izvrsno razlikuje otricu i vrh maa. Rekao mi je da nije ba umjetniki ubiti vrhom, ve samo otricom. Gurney je romantian, uzvrati vojvoda. Odjednom ga ova reenica njegovog sina o ubijanju ispuni zebnjom. Najvie bih elio da nikada ne mora ubiti... ali, iskrsne li potreba, uini to kako najbre bude mogao: vrhom ili otricom. Podignuo je pogled prema svjetlarniku po kojem je bubnjala kia.

Primijetivi kamo otac gleda, Paul pomisli na vlano nebo nad njima pojava koja je potpuno nezamisliva na Arrakisu a ta mu pomisao prizove u svijesti predodbu o svemiru koji se prua s one strane nebeskog svoda. Jesu li brodovi Ceha stvarno veliki? upita. Vojvoda ga pogleda. Ovo e biti tvoje prvo naputanje planeta ree on. Da, veliki su. Vozit emo se u astrobrodu zbog duine putovanja. Astrobrod je stvarno velik. Sve nae fregate i transporteri mogu mu stati u jedan kut. Bit emo tek mala stavka na njegovom popisu tereta kojeg prevozi. Nee nam doputati izlaske iz nae fregate? To je ustupak koji zahtijeva cehovska Sluba sigurnosti. ak i kad bi se tik uz nas nali brodovi Harkonnena, uope ne bismo imali razloga strahovati od njih. Harkonneni znaju voditi rauna o svojim prijevoznim povlasticama. Pokuat u na ekranima vidjeti nekog Cehovca. Nee uspjeti. ak ni agenti Ceha nikada ne vide svoje ljude. Ceh je podjednako ljubomoran na privatnost kao i na monopol. Nemoj uiniti nita to bi ugrozilo nae prijevozne povlastice, Paule. Misli li da se skrivaju zato to su mutirali i vie nemaju... ljudski izgled? Tko zna? Vojvoda slegne ramenima. Malo je vjerojatno da emo odgonetnuti tu tajnu. Uostalom, zaokupljeni smo znatno bliim problemima meu kojima si i ti. "Ja?" Tvoja majka je eljela da ti to ja kaem, sine. Vidi, moda ima mentatske osobine i sposobnosti. Paul se zabulji u oca, ne mogavi na trenutak prozboriti ni rije. Konano izusti: Mentat? Ja? Ali... Hawat se slae s time, sine. Istina je. Ali, ja sam mislio da kolovanje mentata mora zapoeti u ranom djetinjstvu i da se to ne smije rei kandidatu, jer bi to moglo sputavati... On zastane, budui da su mu tog trenutka pred oima sijevnuli svi vani trenuci iz prolosti. Shvaam, ree. Doe i taj dan, ree vojvoda,kad se istina otkriva potencijalnom mentatu. Od tog trenutka on se vie ne moe poduavati ve mora sam donijeti odluku hoe li nastaviti ili odustati. Neki su sposobni za nastavak, dok drugi to nisu. Samo potencijalni mentat moe to sigurno rei o sebi. Paul protrlja bradu. Sva ta posebna obuka koju su s njim radili Hawat i njegova majka mnemotehnike vjebe, usredotoenost svijesti, nadziranje miia i izotravanje osjetila, uenje jezika i

razlikovanje nijansi glasova sve to zadobije novi smisao u njegovoj svijesti. Jednoga dana postat e vojvoda, sine, ree mu otac. Bit e to divna kombinacija: vojvoda-mentat. Moe li ve sada odluiti ili ti jo treba malo vremena? Paulov odgovor je stigao bez oklijevanja. Nastavit u obuku. Odlino, izvrsno, promrmlja vojvoda. Trenutak zatim Paul primijeti na oevom licu ponosan osmijeh osmijeh koji je na njega djelovao snagom oka: uinilo mu se kao da mu je ova grimasa izobliila lice u lubanju. Paul zaklopi oi osjeajui kako se prokleta svrhovitost budi u njemu. Moda prokleta svrhovitost znai upravo to: biti mentat, pomisli on. Ali jo dok se ta pomisao obikovala u njemu, njegova nova svijest je opovrgne.

7.
S gospom Jessicom i Arrakisom, sustav utemeljenja legendi koji je red Bene Gesserita provodio putem Missionariae Protective, doivio je puni procvat. Mudrost zasijavanja poznatih svjetova nekim prorokim modelom zbog zatite lanova Bene Gesserita odavno je uvaavana i provoena, ali jo nikada nije viena tako idealna kombinacija osobe i priprema. Proroke legende su tako uhvatile korijen na Arrakisu da su ak prihvaeni i njihovi izvorni nazivi (asna Majka, kanto i respondu, kao i vei dio Sharia panoplia propheticus). Sada je ve sveope prihvaeno da su latentne sposobnosti gospe Jessice bile znaajno podcijenjene. Iz Analize: Arakika kriza princeze Irulan (za privatnu upotrebu: B. G. arhivski broj AR-81088587) Posvuda oko gospe Jessice nagomilani po kutovima velike dvorane ili naslagani na otvorenom prostoru stajali su paketi sa stvarima: kutije, sanduci, koferi od kojih su neki bili djelomino raspakirani. Do nje su dopirali zvuci koje su stvarali radnici Ceha istovaruj ui novi tovar u ulazu. Jessica je stajala u sredini dvorane. Polako se osvrtala oko sebe, prelazei pogledom preko zasjenjenih rezbarija, udubljenja i duboko uvuenih prozora. Ovaj divovski anakronizam sobe podsjetio ju je na Dvoranu Sestara u koli Bene Gesserita. Ali tamo je odasvud zraila toplina, dok je ovdje sve bilo tek goli kamen. Arhitekt je sigurno bio nadahnut nekim davno minulim razdobljem kad je projektirao ove poduprte zidove i tamne zastore, razmiljala je. Luni strop je bio dva kata iznad nje, proaran poprenim gredama, koje su, bila je sigurna, stigle na Arrakis kroz svemirsko prostranstvo po papreno visokoj cijeni. Ni na jednom planetu ovog sustava nije raslo drvee od kojeg bi se mogle napraviti ovakve grede osim ako nisu bile nainjene od imitacije drva. Ali, to joj se inilo malo vjerojatnim. Ovo je bila vladina rezidencija u danima starog Carstva. Tada je novac bio manje vaan. Tek kasnije je doao red na Harkonnene i njihov novi megapolis, Kartagu, kiasto i jeftino mjesto, udaljeno oko dvije stotine kilometara u smjeru sjeveroistoka preko Ispucale zemlje. Leto je povukao mudar potez kad je ovo mjesto izabrao za sjedite

vlade. Naziv mjesta, Arrakeen, imao je dobar prizvuk koji je zraio tradicijom. Osim toga, ovo je bio manji grad pa se lake mogao braniti i obnoviti. Ponovno se zaula buka iz ulaza gdje su istovarivali pakete. Jessica uzdahne. Uz jednu kutiju s njene desne strane stajala je slika vojvodinog oca. Ambalana vrpca visjela je s nje poput kakvog pohabanog ukrasa. U Jessicinoj ruci jo se nalazio kraj ove vrpce. Pokraj slike stajala je crna bikova glava, postavljena na uglaanu dasku. Glava je predstavljala tamni otok u moru papira za zamatanje. Njeno postolje je pljotimice lealo na podu pa je bikova sjajna njuka bila uperena ravno u strop, kao da se u ovoj sobi punoj odjeka ivotinja svakog trenutka spremala prkosno riknuti. Jessica se zapitala to ju je nagnalo da najprije uoi ove dvije stvari glavu i sliku. Znala je da u tome ima neto simbolino. Nikada, jo od onog dana kad su je vojvodini izaslanici odveli iz kole, nije se osjeala tako prestraenom i nesigurnom. Glava i slika. Te dvije stvari poveale su njenu zbunjenost. Ona zadre, bacivi pogled visoko gore na prozore-proreze. Jo je bilo rano poslijepodne, ali na ovom dijelu planeta nebo je izgledalo crno i hladno neusporedivo tamnije od toplog plavetnila Caladana. Odjednom je uhvati plima nostalgije. Caladan je tako daleko. Evo nas! Bio je to vojvodin glas. Ona se okrene i ugleda ga kako kroz luni prolaz ulazi u sveanu dvoranu. Njegova crna radna odora s crvenom krestom oklopljenog sokola na grudima djelovala je pranjavo i izguvano. Pomislio sam da si se moda izgubila u ovom mrskom mjestu, ree on. Kua je hladna, odgovori ona, bacivi pogled na njegovu visoku pojavu, na tamnu kou koja joj u mislima doarava maslinjake i ples zlatnog sunca na plavoj vodi. Iz njegovih sivih oiju izbijao je dim drva, ali je zato imao lice ptice grabljivice: duguljasto, puno otrih kutova i ravnina. Iznenadni strah od njega stisne joj grudi. Postao je nekako divlja, nemirna osoba otkad se odluio pokoriti Carevoj naredbi. Cijeli grad je nekako hladan, ree ona.

Ovo je prljav, pranjav, vojniki grad, sloi se on. Ali ve emo ga promijeniti. Osvrne se po dvorani. Ovo su javne prostorije za dravne poslove. Upravo sam malo zavirio u neke od obiteljskih apartmana u junome krilu. Oni su znatno ljepi. Prie joj blie i dodirne joj ruku, divei se u tiini njenom dostojanstvenom dranju. I ponovno ga zaokupi tajna njenog nepoznatog porijekla moda iz neke otpadnike Kue? Ili potomak nekih lanova kraljevske obitelji koji su pali u nemilost? Djelovala je vie kraljevski od samoga Cara. Pod pritiskom njegovog pogleda, ona se djelomino okrene u stranu, pokazavi mu profil. Tog trenutka mu postane jasno da ne postoji samo jedna odreena stvar koja bi predstavljala sukus njene ljepote. Ispod kose boje sjajne bronce naziralo se ovalno lice. Imala je iroke oi, zelene i bistre poput jutarnjeg neba na Caladanu. Nos joj je bio mali, a usta iroka i mila. Cijela njena pojava je bila zgodna, ali majuna; nije, dodue, bila niska, a i obline su joj izgledale blage i meke. Sjetio se da su mu izaslanici rekli da su je ostale sestre u koli nazivale mravkom. Ali taj epitet bio je potpuno povran. Ona je vratila lozi Atreida kraljevsku ljepotu. Bilo mu je drago to je Paul vrlo slian majci. Gdje je Paul? upita on. Negdje u kui ui s Yuehom. Vjerojatno u junom krilu, ree on. ini mi se da sam tamo uo Yuehov glas, ali nisam imao vremena provjeriti. On spusti pogled na nju i zastane. Svratio sam ovamo samo da bih objesio kljueve dvorca Caladan u blagovaonu. Ona zaustavi dah, svladavi se u zadnji trenutak da ga ne dodirne. Postojao je neizbjean kraj u samom inu vjeanja kljueva. Ali, ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto za tjeenje. Vidjela sam nau zastavu na kui kad smo ulazili, ree ona. On pogleda sliku svog oca. Gdje si je namjeravala objesiti? Negdje ovdje. Ne. Rije je zazvuala konano i neumoljivo, stavivi joj do znanja da se u uvjeravanju moe posluiti lukavstvom, ali da je sama rasprava beskorisna. Pa ipak, morala je pokuati, ako ni zbog ega drugog, barem radi svijesti da se u odnosu s njim nikada ne bi posluila varanjem i lukavstvima. Moj gospodaru, ree, kad bi samo...

Odgovor je i dalje isti. Sramno sam ti popustio u mnogim stvarima, ali u ovoj neu. Upravo dolazim iz blagovaone, gdje su... Gospodaru! Molim te! Nalazim se u procjepu izmeu tvoje probave i dostojanstva mojih predaka, draga, ree on. Objesit emo ih u blagovaoni. Ona uzdahne. Da, gospodaru. Moe i dalje obiavati jesti u vlastitim odajama kad god to bude mogue. Svoje slubeno mjesto morat e zauzeti samo u formalnim prigodama. Hvala, gospodaru. I ne budi tako hladna i slubena sa mnom. Moe mi biti zahvalna to se nikada nisam oenio s tobom, draga. Tada bi mi se po dunosti morala pridruiti prigodom svakog obroka. Ona kimne glavom, ali su joj crte lica ostale nepomine. Hawat je ve instalirao otkriva otrova na stol u blagovaoni, ree on. A jedan prijenosni je takoer postavljen u tvojoj sobi. Ti si predvidio i ovu... neugodnost? upita ona. Draga moja, mislim i o tvojoj udobnosti. Iznajmio sam poslugu. Svi su oni odavde, ali Hawat ih je temeljito provjerio. Uzeli smo Slobodnjake. Zadrat emo ih sve dok nae ljude ne budemo mogli osloboditi ostalih dunosti. Moemo li se stvarno pouzdati u lokalno stanovnitvo? Moemo, budui da svi mrze Harkonnene. Mogla bi ak i zadrati glavnu guvernantu: adut Mapes. adut ponovi Jessica. Je li to neka slobodnjaka titula? Rekli su mi da znai onaj koji zahvaa vodu iz bunara; ta funkcija bi ovdje mogla biti poprilino vana. Dodue, moda ti nee izgledati kao najidealniji tip posluge, ali Hawat ima visoko miljenje o njoj na temelju Duncanovog izvjea. Uvjereni su da eli slubu i to posebno kod tebe. Mene? Slobodnjaci su saznali da si ti Bene Gesserit, ree on. A ovdje sve vrvi od legendi o Bene Gesseritu. Missionaria Protectiva, pomisli Jessica. Nema mjesta gdje nije stigla. Znai da je Duncan imao uspjeha? upita ona. Hoe li nam Slobodnjaci biti saveznici? Nita jo nije sigurno, odgovori on. ele nas najprije malo upoznati, smatra Duncan. Obeali su, meutim, da e tijekom razdoblja primirja obustaviti napade na naa izloena sela. A ovo je izuzetno vaan uspjeh. Hawat mi je rekao da su Slobodnjaci bili pravi trn u oku

Harkonnena, odnosno da obujam njihovog haraenja i pustoenja predstavlja strogo uvanu tajnu. Ne bi im ba ilo u prilog kad bi Car saznao za neuinkovitost Harkonnenove vojske. Slobodnjaka guvernanta, promrmlja Jessica, skrenuvi razgovor ponovno na adut Mapes. Hoe li joj oi biti potpuno plave. Neka te ne prevari izgled ovih ljudi, ree on. Odlikuju se zdravom snagom i velikom vitalnou. Mislim da e u svemu odgovarati. Ipak, to je opasan potez ree ona. Ne poinjimo ponovno, molim te, ree on. Ona se na silu nasmijei. Zaglibili smo se do gue, nedvojbeno je. Ona obavi brzo pribiranje i smirivanje: dva puta duboko udahne, ponovi u sebi ritualne rijei i naposljetku progovori: Kad budem dijelila sobe, eli li neto posebno to bih sauvala za tebe? Jednoga dana me mora nauiti kako to uspijeva, ree on. Tako lako uspije odagnati sve brige i potpuno se preda praktinim stvarima. To je vjerojatno neki trik Bene Gesserita. Ne, to je enski trik, odgovori ona. On se osmjehne. Dakle, dodjela soba: pobrini se da dobijem prostranu slubenu odaju uz spavau sobu. Ovdje me oekuje vie administrativnog posla nego na Caladanu. Mora biti i prostorija za strau, naravno. Mislim da bi to bilo sve. Neka te ne zabrinjava sigurnost kue. Hawatovi ljudi su je temeljito pretraili. Sigurna sam u to. On pogleda na uru. Vjerojatno si ve primijetila da su sve ovdanje ure sinkronizirane prema arakikom vremenu. Zapovjedio sam jednom tehniaru da to sredi. Uskoro e stii i ovdje. On joj makne uperak s ela. Sada se moram vratiti do astrodroma. Sljedee iskrcavanje trebalo bi zapoeti svakog trenutka. Zar se ne bi mogao Hawat pobrinuti oko toga, gospodaru? Izgleda vrlo umorno. Dobri Thufir jo je zaposleniji od mene. Zna da je ovaj planet okruen Harkonnenovim spletkama. Osim toga, moram pokuati odgovoriti neke od uvjebanih sakupljaa zaina da ne napuste posao. S promjenom vlasnika posjeda oni imaju pravo slobodnog izbora, a pokazalo se da je planetolog kojeg su Car i Landsraad imenovali za posrednika kod Promjene nepotkupljiv. Dopustio im je slobodan izbor. Oko osam stotina uvjebanih ruku oekuju polazak zainskim transporterom do cehovskog teretnog broda koji eka na stazi. Gospodaru, zausti ona, ali zastane. Da?

Nemogue ga je uvjeriti da odustane pokuavati uiniti ovaj planet sigurnim za nas, pomisli ona. A u odnosima s njim ne mogu se koristiti lukavstvom. Kad eli da bude veera? upita ona. Mislila je na neto drugo, pomisli on. Ah-h-h-h, moja Jessica, da smo barem sada negdje drugdje, bilo gdje izvan ovog uasnog mjesta sami, nas dvoje, osloboeni svih briga. Jest u negdje vani, ree on. Vratit u se prilino kasno. I... oh, poslat u oklopljeno vozilo po Paula. elim da bude nazoan sastanku na kojem emo razraivati strategiju. On se nakalje kao da eli jo neto rei, ali se onda, ne rekavi nita, okrene i pouri prema ulazu odakle je dopirala buka istovarivanja. Jo jednom je odande zaula njegov glas, zapovjedniki i strog, kakvim se uvijek obraao slugama kad mu se urilo: Gospa Jessica je u Velikoj Dvorani. Idi odmah k njoj. Vanjska vrata se zalupe za njim. Jessica se okrene u stranu i suoi s likom Letovog oca. Nacrtao ju je slavni umjetnik Albe kad je stari vojvoda bio srednjih godina. Bio je u matadorskom kostimu s ljubiastim platem prebaenim preko lijeve ruke. Bio je prividno istih godina kao i Leto sada, mladolikog lica istih otrih crta i jednako sivog pogleda. Ona stisne ake uz bokove i s mrskim pogledom prostrijeli sliku. Prokletnie! Prokletnie! Prokletnie! proape. to nareuje, plemkinjo? Bio je to enski glas, tanak i napet. Jessica se okrene i ugleda neku kvrgavu, sjedokosu enu odjevenu u bezoblinu vreastu haljinu kakvu su obino nosili robovi. Bila je izborana i suha poput ostalih ljudi u gomili koja ih je jutros pozdravljala uzdu puta od astrodroma do grada. Svi lokalni stanovnici koje je vidjela na ovom planetu izgledali su poput suhih ljiva i ostavljali dojam potpune neuhranjenosti. Pa ipak, Leto je rekao da su snani i ilavi. Dodue, tu su bile i oi najdublje, najtamnije plavetnilo, sasvim bez bjeloonica tajnovite, zagonetne. Jessica se jedva obuzdala da ne pilji u nju. ena kruto kimne glavom i ree: Zovu me adut Mapes, plemkinjo. to zapovijeda? Moe mi govoriti moja gospo, ree Jessica. Ja nisam plemkinja ve slubena prilenica vojvode Leta. Ponovno je uslijedilo neobino kimanje i ena podigne upitni i prepredeni pogled prema Jessici. Onda postoji i supruga?

Ne, ne postoji niti je ikad postojala. Ja sam vojvodina jedina... suputnica, majka njegovog nasljednika. Jo dok je govorila, Jessica se u sebi nasmije ponosu s kojim je izgovorila ove rijei. to je ono rekao sveti Augustin? upita se ona. Razum zapovijeda tijelu i ono slua. Razum zapovijeda samom sebi i nailazi na otpor i protivljenje. Da u zadnje vrijeme suoavam se sa sve veim otporom. Kad bih se samo mogla malo odmoriti od same sebe. Jeziva galama odjekne s puta izvan kue. Glas je ponavljao: Suuuk-suuuk Suk! Suu-su Suk! A zatim Ikut-ejg! Ikut-ejg! Pa ponovno: Soo-soo Sook! to je to? upita Jessica. ula sam to nekoliko puta dok smo se jutros vozili ulicama. Samo prodava vode, moja gospo. Nemate se razloga zanimati za njih. Ovdje imate pedeset tisua litara vode u cisternama koje su uvijek pune. Ona obori pogled na svoju haljinu. Vidite, moja gospo, ovdje ak ne moram nositi pustinjsku odjeu! Zahihoe. A nisam mrtva! Jessica zastane; htjela je postaviti nekoliko pitanja ovoj slobodnjakoj eni, saznati razne podatke, ali joj je trenutno bilo vanije srediti opu zbrku u zamku. Pa ipak, ve sama pomisao da je voda ovdje glavni znak bogatstva djelovala je na nju vrlo uznemirujue. Mu mi je rekao o tvojoj tituli, adut, ree Jessica. Poznajem tu rije. Vrlo je stara. Onda znate drevne jezike? upita Mapes, napeto i netremice je promatrajui. Jezici su prvi predmet u koli Bene Gesserita, odgovori Jessica. Znam Botani-dib i akobsa, jezike lovaca. Mapes kimne glavom. Ba tako i kau legende. Zato prihvaam glumatati ovu komediju? upita se Jessica. Ali putovi Bene Gesserita bili su zamreni i zaobilazni i to se moralo potovati. Poznajem Mrane Stvari i putove Velike Majke, nastavi Jessica. U kretnjama i pogledu Mapes oitavala je oite znakove sitne izdaje. Miseces prejia, ree ona na akobsa jeziku. Andral tre pera! Trada cik buscakri miseces perakri... Mapes ustukne korak, spremna baciti se u bijeg. Znam mnoge stvari, nastavi Jessica. Znam da si rodila djecu, da si izgubila one koje si voljela, da si se skrivala od straha, da si uinila nasilje i da e ga jo initi. Znam mnoge stvari.

Mapes se oglasi gotovo aptom: Nisam vas namjeravala uvrijediti, moja gospo. Govori o legendama i trai odgovore, ree Jessica. uvaj se odgovora koje naem. Znam da si dola spremna na nasilje s orujem skrivenim u prsluku. Moja gospo, ja... Postoji ak i mala mogunost da bi mogla posegnuti za mojim ivotom, ree Jessica, ali bude li to pokuala, dovest e do znatno vee propasti nego to uope moe zamisliti. Zna, postoje znatno gore stvari od umiranja ak i za cijeli jedan narod. Moja gospo! zavapi Mapes. Izgledalo je da e pasti na koljena. Ovo oruje vam je poslano kao dar ako dokaete da ste Prava. Odnosno, kao uzrok moje smrti ako mi to ne poe za rukom, ree Jessica, ostavi u prividno oputenom stavu koji je tienice kole Bene Gesserit trenutno pretvarao u strane borce. Sada emo vidjeti kakva je odluka donesena, pomisli ona. Polagano, Mapes posegne u ovratnik svoje haljine i izvadi tamne korice iz kojih je virila crna drka s dubokim utorima za prste. Zatim uzme korice u jednu, a drku u drugu ruku, isue mlijeno bijelu otricu i podigne je. inilo se da se presijava i cakli vlastitim sjajem. Otrica se nalazila s obje strane, slino kindjalu, a duina joj je iznosila dvadesetak centimetara. Prepoznajete li ovo, moja gospo? upita Mapes. To je moglo biti samo jedno, znala je Jessica, slavni kris s Arrakisa, no koji nikad nije napustio planet i o kojem su kolale jedino prie i legende. Da, to je kris, ree ona. Ne smijete to tako olako izrei ree Mapes. Znate li to taj naziv znai? Tu smo, dakle, pomisli Jessica. To je, znai, razlog zato je ona htjela svakako postati moja slukinja da bi mi postavila ovo pitanje. Moj odgovor bi mogao prouzroiti nasilje ili... to? ena trai odgovor od mene znaaj jednog noa. Ona se zove adut na akobsa jeziku. Na istom jeziku no znai Tvorac Smrti. Postaje nestrpljiva. Moram odmah odgovoriti. Oklijevanje je jednako opasno kao i pogrean odgovor. Jessica zausti: To je tvorac... A-a-a-h! zavapi Mapes. Bio je to istodobno zvuk tuge i oduevljenja. Tako je jako zadrhtala da su se posvuda po prostoriji razletjeli odsjaji s drhteeg noa.

Jessica je nepomino ekala. Namjeravala je rei da je no tvorac smrti, i dodati drevni izraz za to, ali sada ju je svako osjetilo upozoravalo, ona savrena obuenost koja joj je omoguavala da pronikne znaaj makar i najsiunijeg miinog gra. Kljuna rije je bila... tvorac. Tvorac? Tvorac. Pa ipak, Mapes je jo drala no kao da e ga upotrijebiti. Jessica ree: Zar misli da ja, upuena u tajne Velike Majke, ne znam za Tvorca? Mapes spusti no. Moja gospo, kad ovjek dugo ivi s proroanstvom, trenutak otkria djeluje snagom oka. Jessica pomisli na proroanstvo: ari-a i sve panoplia propheticus lanice Bene Gesserita iz Missionariae Protective koje su svratile ovamo prije mnogih stoljea, sada ve odavno mrtve, ali nedvojbeno s ispunjenom svrhom usadile su zatitne legende u ovaj narod za onaj dan kad e zatrebati Bene Gesseritu. I evo, sad je taj dan doao. Mapes vrati no u korice i ree: Ovo je nestabilna otrica, moja gospo. Drite je uza sebe. Ako provede vie od tjedan dana podalje od tijela, zapoet e se dezintegrirati. Ovaj zub ai-huluda je va za itav ivot Jessica isprui desnu ruku, riskirajui prijevaru: Mapes, vratila si neokrvavljenu otricu u korice. S uzdahom Mapes ispusti no u koricama u Jessicinu ruku, raskopa smei prsluk i uzvikne: Uzmite vodu mog ivota! Jessica izvue no iz korica. Kako samo blista! Uperi vrh prema Mapes i primijeti kako je hvata strah vei od smrtne panike. Vrh je otrovan? upita se Jessica. Iskrene no i otricom plitko zasijee Mapesinu lijevu dojku. Na trenutak je potekla krv, ali je odmah prestala. Superbrzo zgruavanje, pomisli Jessica. Mutacija sraunata za maksimalno ouvanje tjelesne tekuine? Vrati no u korice i ree: Zakopaj se, Mapes. Mapes drhtei poslua. Oi bez bjeloonica netremice su buljile u Jessicu. Vi ste naa, promrmlja. Vi ste Prava. S ulaza su ponovno poeli dopirati zvukovi istovara. Mapes hitro zgrabi no u koricama i stavi ga Jessici u prsluk. Svako tko vidi no mora biti proien ili ubijen! ree ona. Vi to dobro znate, moja gospo! Sada znam, pomisli Jessica. Radnici se udalje, uope ne ulazei u Veliku Dvoranu.

Mapes se malo pribrala pa ree: Neproieni koji je vidio kris ne smije iv otii s Arrakisa. Nemojte to nikada zaboraviti, moja gospo. Kris je vama povjeren. Duboko udahne. A sada stvari moraju krenuti svojim tokom. Nemogue ih je pouriti. Osvrnuvi se oko sebe, ugleda naslagane kutije i nagomilane stvari. A ovdje ima previe posla pa ne gubimo vie vrijeme. Jessica je oklijevala. Stvari moraju krenuti svojim tokom. Reenica koja je izravno preuzeta iz pjevane povijesti Missionariae Protective. asna Majka e te doi osloboditi. Ali ja nisam asna Majka, pomisli Jessica, ali joj onda sine: Velika Majko! Ovo mora biti uasno mjesto kad su na njemu utemeljili neto ovakvo! Mapes progovori stvarnim glasom: ega se moram najprije prihvatiti, moja gospo? Jessica instinktivno odgovori istim tonom: Ovu sliku starog vojvode treba objesiti s jedne strane blagovaone. Nasuprot njoj treba objesiti bikovu glavu. Mapes prie bikovoj glavi. Kako li je samo morala biti velika ova ivotinja kad je imala toliku glavu, ree ona. A onda zastane. Moram je najprije oistiti, zar ne, moja gospo? Ne. Ali prljava je na rogovima. Nije to prljavo, Mapes. To je krv oca naeg vojvode. Rogovi su premazani prozirnim zatitnim sredstvom neposredno nakon to je ivotinja ubila starog vojvodu. Mapes se uspravi. Ah, tako! ree ona. To je samo krv, ree Jessica. I to jo stara. Neka ti netko pomogne kad e je vjeati. Glava je poprilino teka. Mislite li da mi krv smeta? upita Mapes. Ja sam iz pustinje, a tamo se ona esto prolijeva. Da... vidim da si naviknuta na krv, ree Jessica. I meni su je putali, ree Mapes. Znatno vie nego to je sada isteklo od vae malo prijanje posjekotinice. Zar bi ti se vie svialo da sam zarezala malo dublje? Ah, ne! Tjelesna voda previe je dragocjena za uludo rasipanje. Pustili ste mi je ba koliko treba. Primijetivi poseban nain izgovorenih rijei, Jessica uoi dublje implikacije izraza tjelesna voda. Ponovno je uhvati osjeaj prisile i skuenosti pri pomisli na vanost vode na Arrakisu.

S koje strane blagovaone u staviti pojedinu od ovih dviju stvari, moja gospo? upita Mapes. Vrlo je praktina ova Mapes, pomisli Jessica, a zatim ree: Kako sama odlui, Mapes. Potpuno je svejedno. Kako kaete, moja gospo. Mapes se nagne i zapone uklanjati dijelove pakiranja s glave. Ubio si starog vojvodu, ha? promrmlja si u bradu. Hoe li da ti pozovem nekog radnika u pomo? upita Jessica. Snai u se sama, moja gospo. Da, snai e se, pomisli Jessica. To je moda najvrednije svojstvo Slobodnjaka: snalaljivost. Osjetivi hladne korice kris-noa ispod prsluka, Jessica pomisli na dug lanac spletki Bene Gesserita koji je ovdje iskovao novu kariku. Zahvaljujui ovim spletkama, ona je preivjela smrtonosnu krizu. Nemogue je pourivati stvari. Tako je Mapes rekla. Pa ipak, ovdje je vladao bjesomuni ritam, koji je kod Jessice stvarao zle slutnje. A te slutnje nisu mogle ugasiti ni sve pripreme Missionariae Protective, niti Hawatovo brino ispitivanje ove hrpe kamenja zvanom zamak. Kad zavri s tim vjeanjem, zaponi raspremati kutije, ree Jessica. Jedan od ljudi zaduenih za istovar pokraj ulaza ima sve kljueve i zna gdje to treba staviti. Uzmi od njega kljueve i popis. Ako se sluajno pojavi neki problem, ja u se nalaziti u junom krilu. Kako elite, moja gospo, ree Mapes. Jessica se okrene, razmiljajui: Hawatu je ova rezidencija mogla izgledati sigurnom, ali neto mi ovdje smeta. Osjeam to. Odjednom Jessica neodoljivo poeli vidjeti sina. Uputi se prema lunom ulazu koji je vodio u hodnik prema blagovaoni i obiteljskim prostorijama. Hodala je sve bre i bre pa je naposljetku i potrala. Iza nje, Mapes prestane odmotavati bikovu glavu i podigne pogled prema novoj gospodarici koja se brzo udaljavala. Ona je Prava, nema dvojbi, promrmlja. Jadnica.

8.
Yueh! Yueh! Yueh! ponavlja refren. Ni milijun smrti ne bi bilo dovoljno za tebe, Yueh! Iz Povijest MuadDiba za djecu princeze Irulan Vrata su bila odkrinuta i Jessica ue u prostoriju utih zidova. S njene lijeve strane stajao je niski kau od crne koe, dvije prazne police za knjige i neka objeena boca za vodu na ijim se proirenim stranama nahvatala praina. Zdesna, prepreujui jedna druga vrata, nalazilo se jo nekoliko praznih polica za knjige, radni stol s Caladana i tri stolca. Pokraj prozora, ravno ispred nje, stajao je doktor Yueh, okrenut leima i potpuno usredotoen na vanjski svijet. Jessica jo jednom tiho korakne naprijed. Primijetila je da je Yuehov ogrta zguvan, bijelo zamrljan oko lijevog lakta, kao da se naslanjao na neku kredu. Straga je ostavljao dojam bestjelesno ukruene pojave u prevelikoj crnoj odjei karikature koju je lutkar koncima zaustavio u grevitoj pozi. Jedino je etvrtast blok glave, s dugom kosom zakvaenom za rame srebrnim prstenom Suk kole, izgledao iv polagano se kreui pratei neku vanjsku kretnju. Ona ponovno pogleda po sobi, ne primjeujui ni traga svome sinu ve samo neka zatvorena vrata s desne strane koja su, znala je, vodila u malu spavau sobu koja je pripala Paulu. Dobar dan, doktore Yueh ree ona. Gdje je Paul? On kimne glavom kao da se obraa nekome s druge strane prozora, a zatim progovori odsutnim glasom, ne okreui se: Sin vam je umoran, Jessica. Poslao sam ga u susjednu prostoriju da se malo odmori. Odjednom, on se ukoi i okrene se, a brii mu se spuste na crvene usne. Oprostite mi, moja gospo! Odlutao sam u mislima... Nisam... nisam namjeravao biti ovako prisan. Ona se osmjehne i odmahne desnom rukom. Na trenutak se preplaila da e on pasti na koljena. Wellingtone, molim vas. Samo tako rei vae ime... bez... Poznajemo se ve est godina, ree ona. Davno smo trebali ukinuti ove formalnosti meu nama pogotovo kad smo nasamo.

Yueh razvue usne u smijeak, razmiljajui pri tom: Mislim da je upalilo. Sada e sigurno neobinost moga ponaanja protumaiti kao rezultat ove neugode. Nee istraivati dublje razloge kad ve zna odgovor. Bojim se da sam malo sanjario, ree on. Kad god mi vas je... ao... onda o vama mislim samo kao o... Jessici. Kad god me alite? Ali zato? Yueh slegne ramenima. Ve odavno je shvatio da Jessica nije jednako nadarena za Govor Istine kao njegova Wanna. Pa ipak, kad god je mogao, bio je iskren prema Jessici. Tako je bilo najsigurnije. Vidjeli ste ovaj svijet, moja... ovaj, Jessica. Malo je zamuckivao dok je izgovarao ime bez naznake potovanja, ali onda nastavi: U usporedbi s Caladanom, ovdje je sve jalovo i pusto. A tek ljudi! ene pokraj kojih smo proli putem ovamo naricale su pod velom. Osim toga, i nain kojim su nas gledale. Jessica prekrii ruke preko grudi, obgrlivi se i osjeajui obrise kris-noa s otricom izraenom od zuba pjeanog crva, ako je izvjee o tome tono. Radi se samo u tome to smo im strani drugi ljudi, drugi obiaji. Oni su dosad poznavali samo Harkonnene. Ona pogleda pokraj njega kroz prozor. to ste to vani promatrali? On okrene lea prozoru. Ljude. Jessica prijee na njegovu stranu i pogleda nalijevo, prema proelju kue kamo je dotad gledao Yueh. Tamo je stajao drvored od dvadesetak palmi, ispod kojih je tlo bilo oieno i golo. Zatitna ograda odvajala ih je od puta kojim su prolazili ljudi odjeveni u lokalnu nonju. Jessica opazi slabano svjetlucanje u zraku izmeu nje i okoline zatitno polje kue a zatim zapone prouavati ljude koji su promicali, pitajui se zato su privukli Yuehovu panju. A onda se odgovor pojavi i ona stavi ruku na obraz. Nain na koji su prolaznici promatrali palme! Primijetila je zavist, ak mrnju... ali i odreenu nadu. Svatko tko bi pogledao prema palmama jednostavno bi ih unitavao pogledom. Znate li to misle? upita Yueh. elite mi rei da itate misli? upita ona. Njihove misli, odgovori on. Promatrajui ova stabla, oni misle: Tamo nas je stotinu. Ba tako misle. Ona ga upitno pogleda. Kako to? Ovo su datulja-palme, ree on Jednom takvom stablu treba etrdeset litara vode dnevno. ovjek se, meutim, zadovoljava samo s

osam litara. Svaka palma, dakle, ravna je petoro ljudi. A dvadeset palmi isto je to i sto ljudi. Ali neki od njih promatraju stabla s nadom. Da, nadaju se da e im pasti neka datulja. Ali sezona im je ve prola. Promatramo ovaj svijet previe kritikim okom, ree ona. Ovdje je prisutna i nada i opasnost. Zain bi nas mogao obogatiti. A uz odgovarajue bogatstvo, mogli bismo preoblikovati planet prema naim eljama Ona se nasmije u sebi: Koga ja to pokuavam uvjeriti? Smijeh joj izmakne nadzoru pa odjekne glasno, hrapav i gorak. Ali sigurnost se ne moe kupiti, ree ona. Yueh se okrene kako bi zaklonio lice od nje. Kad bih samo mogao mrziti ove ljude umjesto voljeti ih! Po svojem ponaanju, Jessica ga je jako podsjeala na njegovu Wannu. No, ba ta pomisao ispuni ga odlunou da ne odustane u svojoj nakani. Okrutnost Harkonnena bila je okolina, zaobilazna. Wanna moda jo nije mrtva. Morao je to sa sigurnou utvrditi. Ne brinite za nas, Wellingtone, ree Jessica. Ovo je na problem, a ne va. Vjeruje da sam zabrinut za nju! On mirne, skrivajui suze. I brinem se, naravno. Ali moram stati pred crnog baruna s obavljenom zadaom kako bih zatim dobio mogunost da ga napadnem tamo gdje je najslabiji i to ba u trenutku najvee pobjede! On uzdahne. Bih li uznemirila Paula ako ga samo pogledam? upita ona. Uope ne. Dao sam mu sedativ. Dobro podnosi promjenu? upita ona. Da, osim to se malo vie zamara nego obino. Poprilino je uzbuen, ali to je u ovim okolnostima sasvim normalno za jednog petnaestogodinjaka. On prie vratima i otvori ih. Evo ga ovdje. Jessica krene za njim i pogleda u zamraenu sobu. Paul je leao na uskoj postelji, drei jednu ruku ispod laganog pokrivaa, a drugu zabaenu iza glave. Rebrasti zastori na prozoru uz krevet bacali su prugastu sjenu na djeakovo lice i pokriva. Jessica pogleda sina, ugledavi najprije ovalni oblik njegova lica po emu joj je najvie bio slian. Kosu je, meutim, imao na vojvodu crnu poput ugljena i razbaruenu. Dugake trepavice skrivale su mu oi boje limuna. Jessica se osmjehne, osjeajui kako joj se strahovi rasplinjuju. Odjednom pomisli o genetskim tragovima u crtama lica

njenog sina o njenim oima i bradi, odnosno o nasljeu od oca koje je izbijalo iz djeakovog izgleda kao to zrelost nie iz djetinjstva. Razmiljala je o djeakovim crtama kao o predobrom izboru iz sluajnih ustrojstava o beskrajnom nizu podudarnosti koje su se sve ovdje nale zajedno. Ova pomisao je natjera da poeli kleknuti uz postelju i uzme sina u naruje, ali u tome ju je omelo Yuehova nazonost. Vrati se natrag i tiho zatvori vrata. Yueh se u meuvremenu vratio do prozora, budui da nije mogao gledati kako Jessica gleda svog sina. Zato mi Wanna nije rodila djecu? upita se on. Kao lijenik znam da nisu postojale nikakve fizike smetnje. Ne radi li se moda o nekom razlogu Bene Gesserita? Nije li moda morala posluiti nekom drugom cilju? to bi to moglo biti? Voljela me je, to je nedvojbeno. Po prvi put mu je sinula pomisao da moda predstavlja djeli nekog ustroja ija sloenost i zapetljanost daleko nadilaze sposobnost njegovog shvaanja. Jessica mu prie i ree: Kako djeca ljupko spavaju. On mehaniki odgovori: Kad bi barem i odrasli mogli tako spokojno otpoinuti. Da. Kad smo samo izgubili tu sposobnost? promrmlja on. Ona ga oprezno pogleda, opazivi neobian prizvuk u njegovom glasu, ali jo je bila usredotoena na Paula, na ovdanje nove stroge mjere njegovog kolovanja, na razlike u sinovom sadanjem ivotu koji e biti potpuno drukiji od onoga kojeg su mu svojedobno isplanirali. Da, stvarno smo puno izgubili, ree ona. Pogleda van, na desnu stranu, prema nekom obronku obraslom sivo-zelenim raslinjem koje je vjetar lelujao i povijao pranjavo lie i suhe grane poput panda. Potpuno tamno nebo nadvilo se nad obronak poput mrlje od tinte, a mlijena svjetlost arakikog sunca dala je cijelom prizoru srebrnastu koprenu slinu sjaju kris-noa skrivenog u njenom prsluku. Nebo je vrlo tamno, ree ona. To je djelomino zbog manjka vlage, odgovori on. Voda! prasne ona. Gdje god se ovdje okrenuo, posvuda si suoen s nestaicom vode! To je dragocjena tajna Arrakisa! ree on. Zato je ima tako malo? Ovdje ima vulkanskih stijena. Mogu nabrojati barem deset snanih izvora. Tu je i polarni led. Rekli su da se

u pustinji ne moe buiti jer oluje, pjeane plime i oseke unitavaju opremu bre nego je ljudi stignu postaviti ako crvi prvi ne zavre stvar. U svakom sluaju, tamo nikada nisu pronaeni tragovi vode. Ali tajna, Wellingtone, prava tajna su bunari koji su iskopani ovdje u sinkovima i kotlinama. Jeste li moda neto uspjeli saznati o njima? Najprije kratkotrajni mlaz, a zatim nita, odgovori on. Ali, Wellingtone, upravo je to tajna. Voda je najprije postojala, zatim presuila i vie se nikada nije pojavila. S oblinjom buotinom dogodila se ista stvar: kratkotrajni mlaz koji je ubrzo presuio. Zar ta pojava nije pobudila niiju panju? Stvarno je neobino ree on. Sumnjate li na moda nazonost nekog ivog bia? Zar se njegovi tragovi ne bi pojavili u uzorcima tla? to bi se, zapravo, pojavilo? Neka neobina biljka... ili ivotinja? I tko bi je mogao prepoznati? Ona okrene lea obronku. Voda nasilno prestaje. Neto je zaepljuje. To mi je vrlo sumnjivo. Moda se zna razlog, ree on. Harkonneni su zadrali mnoge podatke o Arrakisu. Nije iskljueno da su za to imali neki poseban motiv. Kakav motiv? upita ona. Osim toga, tu je i atmosferska vlaga. Dodue, nema je mnogo, ali je prisutna. To je glavni izvor vode na planetu, koju hvataju u vjetrenim sabirnicama i aparatima za taloenje. Odakle ona potjee? S polarnih kapa? U hladnom zraku nema mnogo vlage, Wellingtone. Iza zastora kojeg su podigli Harkonneni ima mnogo stvari koje treba temeljito ispitati, a koje sve ba ne moraju biti u svezi sa zainom. Da, sada se ve nalazimo iza zastora Harkonnena, ree on. Moda emo... zausti dalje, ali onda zauti, primijetivi iznenada kako Jessica oprezno bulji u njega. Neto se dogodilo? Nain na koji ste izgovorili Harkonnena, ree ona. ak ni glas mog vojvode ne bi odavao toliko mrnje pri spominjanju tog omraenog imena. Nisam znala da imate i osobnih razloga mrziti ih, Wellingtone. Velika Majko, pomisli on. Izazvao sam njenu sumnju. Sada moram iskoristiti svaki trik kojem me je Wanna nauila. Postoji samo jedno reenje: moram joj otkriti to je mogue vie istine. On ree: Niste znali da je moja ena, moja Wanna... On slegne ramenima, nesposoban nastaviti jer ga je neto iznenada stegnulo u grlu. Naposljetku, ponovno progovori: Oni... Ali rijei su presahnule. Osjetio je kako ga hvata panika i vrsto zaklopio oi, osjetivi plimu

agonije u prsima; bio je to jedini osjeaj kojeg je bio svjestan, sve dok ga jedna ruka nije blago dodirnula po nadlaktici. Oprostite mi, ree Jessica. Nisam namjeravala otvarati staru ranu. Istodobno, kroz glavu joj proe: Te zvijeri! ena mu je bila Bene Gesserit znakove toga mogu se opaziti posvuda po njemu. Oito su je Harkonneni ubili. Evo jo jedne jadne rtve vezane za Atreide osjeajem mrnje. ao mi je, ree on. Jednostavno ne mogu govoriti o tome. On otvori oi, prepustivi se unutarnjem bolu. Uostalom, barem je to bila istina. Jessica ga je ispitivala pogledom: izboeni obrazi, oi u obliku tamnih cekina, maslinasti ten i vlaknasti brii sli ni zakrivljenom okviru oko arko crvenih usna i uske brade. Bore na obrazima i elu, primijetila je, predstavljale su plod ne samo tuge ve i godina. Odjednom osjeti duboku suut zbog njegove boli. Wellingtone, ao mi je to smo vas doveli na ovo opasno mjesto, ree ona. Poao sam dragovoljno, odgovori on. Ovo je, takoer, bila istina. Ali cijeli ovaj planet je Harkonnenova stupica. To morate znati. Trebat e znatno vie od jedne stupice da bi se uhvatio vojvoda Leto, ree on. Ovo je takoer bila istina. Moda bih mu trebala vie vjerovati, nastavi ona. Vojvoda je odlian taktiar. Nasilno smo istrgnuti s matinog svijeta, ree on. Zato se svi osjeamo tako neugodno. A istrgnutu biljku lako je ubiti, ree ona. Posebno kad je ponovno zasadi u negostoljubivo tlo. Jesmo li sigurni da je tlo negostoljubivo? Dolo je do kraa vode kad se saznalo koliko ljudi vojvoda dodaje lokalnoj populaciji, ree ona. Duhovi su se smirili kad smo objavili da emo postaviti nove vjetrene sabirnice i kondenzatore za potrebe pridolica. Ovdje ima tono toliko vode da opstane stanovnitvo, ree on. Ljudi znaju da e, pojave li se nova edna usta na ogranienu koliinu vode, njena cijena porasti i onda e najsiromaniji biti osueni na smrt. Ali vojvoda je rijeio ovaj problem. Neredi nastali zbog vode ne predstavljaju izraz stalnog neprijateljstva prema njemu. A straa? ree ona. Straa se nalazi posvuda. Tu su i zatitna polja. Kud god se okrenete opazit ete njihovo svjetlucanje. Ovako se ne ivi na Caladanu.

Treba pruiti priliku ovom planetu, ree on. Ali Jessica je i dalje zurila kroz prozor nemilosrdnim pogledom. Osjeam miris smrti na ovom planetu, ree ona. Hawat je kao prethodnicu ovamo poslao itav odred agenata. Ovi straari tamo vani njegovi su ljudi. Radnici koji se bave istovarom takoer su njegovi ljudi. Velike koliine novca su otile iz trezora bez ikakvog objanjenja. Tako goleme svote mogu znaiti samo jedno: podmiivanje na visokim mjestima. Ona zavrti glavom. Gdje Thufir Hawat doe, tu odmah nastupaju smrt i prijevara Omalovaavate ga. Omalovaavam? Ne, ja ga visoko cijenim. Smrt i prijevara sada su nam jedine nade. Jedino nemam nikakve iluzije o njegovim metodama. Trebali biste se... zaokupiti neim, ree on. Ne smijete si dopustiti takve morbidne... Da se zaokupim! Na to troim najvei dio vremena, Wellingtone? Ja sam vojvodina tajnica i imam toliko posla upoznavajui se s novim stvarima kojih se bojim... stvarima za koje on ni ne sluti da ih znam. Ona stisne usne i nastavi neto priguenijim glasom: Ponekad se pitam koliko je moje poznavanje i uvjebanost za Bene Gesserita utjecalo da me odabere. to hoete rei? Zbunio ga je cinini ton njenog glasa, ogorenost koju nikada ranije nije primijetio kod nje. Ne mislite li, Wellingtone upita ona, da je sigurnija tajnica koja je vezana ljubavlju? Ta pomisao vas nije vrijedna, Jessica. Usne joj se same iskrive u prijekornu grimasu. U vojvodine osjeaje prema njegovoj prilenici nije bilo sumnje. Bilo je dovoljno vidjeti kako je guta pogledom. Tako je, nije me vrijedna. Ona ponovno obavi ruke oko sebe, stiui uz tijelo korice krisnoa i razmiljajui o nezavrenom poslu koji ga je ekao. Uskoro e doi do velikog krvoprolia, ree ona... Harkonnen se nee smiriti sve dok sam ne bude mrtav ili moj vojvoda uniten. Barun ne moe zaboravi da je Leto kraljev krvni roak bez obzira na udaljenost a da njegovo plemstvo vodi porijeklo iz registra CHOAM kompanije. Ali najjai otrov u njemu, duboko u njegovom umu, je spoznaja da je nakon bitke za Corrino jedan Atreid prognao zbog kukaviluka jednog Harkonnena.

Stara svaa, promrmlja Yueh. Na trenutak je osjetio kako ga preplavljuje strana mrnja. Ta stara svaa uhvatila ga je u svoju mreu, ubila mu Wannu ili to je jo gore izloila je Harkonnenovim muenjima sve dok joj mu ne obavi njegovu zapovijed. Stara svaa ga je ulovila u zamku, a ovi ljudi su dio te mrske stupice. Ironija je to vea to je ova smrtonosna svaa uzela maha ovdje na Arrakisu, jedinom svemirskom izvoritu melangea, produitelju ivota, tvorcu zdravlja. O emu razmiljate? upita ga ona. Razmiljam upravo o tome kako sada na otvorenom tritu jedan dekagram zaina vrijedi est stotina dvadeset tisua solarisa. Tolikom koliinom novca mogu se kupiti mnoge stvari. Zar ste i vi postali pohlepni, Wellingtone? Ne, pohlepan ne. to onda? On slegne ramenima. Hvata me osjeaj uzaludnosti. On joj uputi dug pogled. Moete li se sjetiti kada ste prvi puta probali zain? Da imao je okus na cimet. Ali to se nikada vie nije ponovilo, ree on. Zain je kao ivot pokazuje vam drugo lice kad god posegnete za njim. Neki tvrde da zain stvara naviku ugode. Kad se, naime, tijelo naui na neto prihvatljivo, onda ga rado prihvaa kao ugodno ak pomalo euforino. Slinost sa ivotom je i u tome to se zain ne moe sintetizirati. Vjerojatno bi za nas bilo daleko bolje da smo postali otpadnici i izbjegli Carev dohvat, ree ona. Primijetio je da ga nije sluala i usredotoio se na njene rijei, pitajui se: Da zbog ega ga nije navela da to uini. Mogla ga je navesti doslovce na sve. Progovorio je brzo, jer se radilo o istini, kao i promijeni teme: Biste li mi zamjerili, Jessica... ako bih vam postavio jedno osobno pitanje? Ona se nasloni na prozorsku dasku, shrvana iznenadnim grem nemira. Svakako ne bih. Vi ste mi... prijatelj. Zato niste naveli vojvodu da se oeni vama? Ona se okrene, uspravi i upitno ga pogleda. Da se oeni mnome? Ali... Nisam trebao to pitati, ree on. Ne. Ona slegne ramenima. Postoji snaan politiki razlog sve dok je moj vojvoda neoenjen, neke Velike Kue mogu se nadati savezu. Osim toga..., ona uzdahne, ...poticati ljude, podinjavati ih vlastitoj volji, dovodi vas u cinian odnos prema ovjeanstvu. Time se

omalovaava sve ega se dotaknemo. Kad bih ga na to navela... onda to ne bi bio njegov slobodan izbor. Ovo kao da je rekla moja Wanna, promrmlja on. To je takoer bila istina. Stavi ruku na usta i s naporom proguta slinu. Nikad se jo nije naao tako blizu priznanja svoje tajne uloge. Jessica nastavi govoriti, prekinuvi aroliju: Osim toga, Wellingtone, u vojvodi postoje, zapravo, dva ovjeka. Jednog od njih jako volim. On je armantan, duhovit, pun obzira... njean sve to jedna ena samo moe poeljeti. Ali onaj drugi je... hladan, neosjetljiv, nepaljiv, sebian grub i okrutan poput zimskog vjetra. To je ovjek koga je otac odgojio. Grimasa joj izoblii lice. Da je barem taj starac umro kad se moj vojvoda rodio! U tiini koja je zavladala meu njima moglo se uti kako zrana struja iz ventilatora njie rese na zastorima. Naposljetku ona duboko uzdahne i ree: Leto je u pravu ove sobe su ljepe od onih u drugom dijelu kue. Pogledom zaokrui prostorijom. Oprostite, Wellingtone, htjela bih jo malo pregledati ovo krilo prije nego raspodijelim sobe. On kimne glavom. Shvaam. Istog trenutka u glavi mu se rodi misao: Kad bi barem postojao nain da ne uinim ono to moram. Jessica spusti ruke, ode do vrata koja su vodila u Veliku Dvoranu i tu oklijevajui zastane na trenutak, a zatim brzo izae. Svaki put kad smo razgovarali on je neto krio, zadravao neto u sebi, pomisli ona. Nedvojbeno mi nije htio povrijediti osjeaje. Dobar je ovjek. Ponovno zastane, neodluna da se ipak vrati i izvue tajnu iz njega. Ali to bi ga samo posramilo zaplailo bi ga kad bi shvatio kako ga je lako proitati. Moram prijateljima vie vjerovati.

9.
Mnogi su uoili brzinu kojom je MuadDib nauio nunosti Arrakisa. Bene Gesserit, naravno, znaju na emu se temelji ta brzina. Ostalima moemo rei da je MuadDib uio brzo, jer je ve prije toga bio upuen kako treba uiti. A prvo to je uope nauio bila je temeljna istina da moe nauiti. Iznenaujue je koliki broj ljudi ne vjeruje u svoju sposobnost uenja, a i koliko je vei broj onih koji uenje smatraju tekim. MuadDib je znao iz svakog iskustva izvui pouku. Iz Ljudskost MuadDiba princeze Irulan Paul je leao na krevetu, glumei spavanje. Nije bilo teko smotati pilulu za spavanje koju mu je dao doktor Yueh, pretvarajui se pritom da ju je progutao. Paul se jedva suzdrao od smijeha. ak je i majka povjerovala u njegovo spavanje. Htio je iskoiti iz kreveta i zamoliti je za doputenje da krene istraivati kuu, ali je na vrijeme shvatio da to ona sigurno ne bi odobrila. Jo nije sve u potpunosti sreeno. Ne. Ovako je bilo najbolje. Ako mugnem van bez pitanja, nisam prekrio naredbu. Osim toga, neu izlaziti iz kue gdje je ipak najsigurnije. uo je kako majka i Yueh razgovaraju u susjednoj prostoriji. Rijei su im bile teko razumljive razgovarali su neto o zainu... o Harkonnenima. Na trenutke su govorili ivlje pa opet sporije. Paulovu panju privue izrezbarena daska na uzglavlju kreveta zapravo, lano uzglavlje koje je bilo prikvaeno za zid, skrivajui upravljake ureaje za nadzor raznih aparata u sobi. U drvu je bila izrezbarena riba koja je iskoila iz gustih, smeih valova. Znao je da e pritiskom na vidljivo riblje oko ukljuiti suspenzorska svjetla u prostoriji. Okretanjem jednog od valova upravljalo se ventilacijom, dok se drugim mijenjala temperatura. Paul se tiho uspravi u postelji. S njegove lijeve strane, uza zid, stajala je visoka polica za knjige. Pomakne li se u stranu, iza nje bi se pojavio ormar s nizom ladica. Kvaka na vratima koja su vodila u dvoranu imala je oblik poluge upravljaa ornitopera. inilo se da je cijela soba tako ureena da ga to vie primami. Soba, a i ovaj planet. Na pamet mu padne filmska knjiga koju mu je Yueh pokazao: Arrakis pustinjska botanika ogledna postaja Njegovog carskog

velianstva. Bila je to stara filmska knjiga jo iz vremena prije otkria zaina. Nazivi prolete kroz Paulovu svijest, u pratnji slika koje su utiskivali mnemotehniki impulsi knjige: saguaro, magarei grm, palma datulja, pjeani spori, veernja jagorevina, bavasti kaktus, plamtei grm, dimno drvo, kreozotni grm... patuljasta lisica, pustinjski sokol, klokanski mi... Nazivi i slike, nazivi i slike iz ovjekove zemaljske prolosti od kojih se veina vie nije mogla nigdje nai u svemiru osim na Arrakisu. Postoji toliko novih stvari koje mora nauiti zain. I pjeani crvi. U susjednoj prostoriji zatvore se neka vrata. Paul zauje bat majinih koraka kako se udaljava niz dvoranu. Znao je da e doktor Yueh uzeti neto za itanje i ostati u susjednoj sobi. Kucnuo je trenutak za polazak u istraivanje. Paul sklizne iz postelje i krene prema polici za knjige koja se otvori u ormar. Istog trenutka, zauje zvuk iza sebe i okrene se. Izrezbareno krevetno uzglavlje sputalo se nadolje prema mjestu gdje je dosad leao. Paul se ukoi i upravo mu je ta nepominost spasila ivot. Iza daske izae siuan lovac-traga, ija duina nije prelazila pet centimetara. Paul ga je odmah prepoznao bilo je to standardno ubojito oruje s kojim se jo u ranoj mladosti upozna svaki potomak kraljevske krvi, pogubna metalna igraka kojom su daljinski upravljali neka oblinja ruka i oko. Ona se mogla zariti u pokretno tijelo, gdje bi zatim prorovala svoj put uz ivane kanale do najblieg vitalnog organa. Traga uzleti i zapone popreno prelaziti preko prostorije. U Paulovoj svijesti sine naueno znanje o ogranienjima lovcatragaa: njegovo zgusnuto suspenzorsko polje mutilo je preglednost onome za daljinskim upravljaem. Uz ovo prigueno svjetlo u sobi, koje mu je jedino osvjetljavalo cilj, njegov rukovatelj se mogao osloniti samo na kretanje na sve to se micalo. Paul je na postelji ostavio pojas koji je stvarao zatitno polje. Da je imao laserski pitolj, lako bi oborio napadaa, ali laserski pitolji su bili vrlo skupi i izuzetno teki za odravanje a uvijek je postojala i opasnost od opasnog vatrometa ukoliko laserski snop naie na vrue zatitno polje. Atreidi su se oslanjali na svoja tjelesna zatitna polja i razboritost. Paul je stajao u gotovo katatoninoj nepominosti, shvaajui da se ovoj prijetnji moe suprotstaviti jedino svojom inteligencijom.

Lovac-traga se podignuo jo pola metra. Zanjihao se u rebrastoj svjetlosti prozorskih zastora, a zatim ponovno krenuo ispitivati sobu. Moram ga nekako zgrabiti, pomisli Paul. Bit e sklizak zbog suspenzorskog polja, pa ga moram vrsto epati. Napada se sada spustio za pola metra, skrenuo nalijevo i zapoeo kruiti oko postelje. Iz njega je dopiralo prigueno zujanje. Tko li upravlja njime? upita se Paul. To mora biti netko u blizini. Mogao bi pozvati doktora Yueha, ali bi ga ova stvarica ubila istog trenutka kad otvori vrata. Vrata koja su vodila u dvoranu iza Paula kripnu. Odande se zauje tup udarac i ona se otvore. Lovac-traga jurne pokraj Paulove glave u smjeru gdje je dolo do pokreta. Paul munjevito isprui ruku i vrsto zgrabi pogubnu stvaricu. Ona je zujala i izmicala se u njegovoj ruci, ali djeakovi miii oajniki su je stisnuli. Naglo zamahnuvi rukom, on tresne prednjim dijelom tragaa po metalnoj plohi vrata. Osjetio je drobljenje, znak razbijanja osjetljivog oka ubilake naprave, i ona mu naposljetku zamukne u ruci. Meutim, on ju je i dalje vrsto stezao elei biti sasvim siguran. Naposljetku polagano podigne pogled i spazi kako ga razrogaeno promatraju potpuno plave oi adut Mapes. Otac me je poslao po tebe, ree ona. U dvorani te eka pratnja. Paul kimne, netremice promatrajui neobinu enu u vreastoj robovskoj smeoj haljini. Njena panja je sada bila okrenuta na stvaricu koju je djeak stiskao u ruci. ula sam o tome, ree ona. Ubilo bi me, zar ne? Morao je progutati slinu prije nego je odgovorio: Ja... ja sam bio cilj. Ali ilo je prema meni. Zato jer si se kretala. Tek tada se upita: Tko je ovo stvorenje? Spasio si mi ivot ree ona. Oboma sam nam spasio ivot. Pa ipak, mogao si pustiti da me pogodi, a onda pobjei, ree ona. Tko si ti? upita on. adut Mapes, domaica. Otkud si znala gdje sam?

Rekla mi je tvoja majka. Srela sam je u dnu dvorane, kod stuba koje vode u udnu sobu. Ona pokae na desnu stranu. Oevi ljudi te jo ekaju. Vjerojatno su to Hawatovi ljudi, pomisli on. Moramo pronai tko je upravljao tragaem. Vrati se do oevih ljudi ree on. Reci im da sam uhvatio lovca-ubojicu u kui i da se odmah razmile na sve strane i uhvate onoga tko je njime upravljao. Reci im da zatvore sve izlaze iz kue i blokiraju neposrednu okolinu. Oni e ve znati kako e to sprovesti. Ovime je sigurno upravljao neki stranac. Nije li to moda ova ena? upita se iznenada. Ali onda shvati da je to nemogue. Traga je bio pod nadzorom kad je ona ula. Prije nego obavim tvoju zapovijed, mome, ree Mapes, moramo raistiti neke stvari meu nama. Natovario si mi na lea breme vode, za koje nisam sigurna mogu li ga nositi. Ali mi Slobodnjaci uvijek plaamo svoje dugove bili oni crni ili bijeli. Takoer znamo da se meu vama nalazi izdajnik. Ne moemo rei tko je to, ali on sigurno postoji. Nije iskljueno da je to ista osoba koja je upravljala ovim mesarskim orujem. Paul je primio poruku u tiini: izdajnik. Prije nego je stigao neto rei, neobina ena se okrenula i pourila prema izlazu. On je pomisli pozvati natrag, ali neto u njenom izrazu jasno mu je stavilo do znanja da ga ne bi posluala. Rekla mu je ono to zna i sada je krenula ispuniti njegovu zapovijed. Za nekoliko trenutaka, kua e vrvjeti od Hawatovih ljudi. Misli mu skrenu na drugi dio njihovog neobinog razgovora: udna soba. On pogleda nalijevo kamo je pokazala. Mi Slobodnjaci. Tako, dakle, izgledaju Slobodnjaci. Zastao je za jedan mnemotehniki treptaj da bi mu crte njenog lica ule u memorijsko spremite tamnosiva pojava, s koom sasuenom poput suhe ljive i potpuno plavim oima sasvim bez bjeloonica. Na kraju, on prikvai i oznaku: adut Mapes. I dalje steui smrskanog tragaa, Paul prie postelji, podigne lijevom rukom zatitni pojas, stavi ga oko struka i, trei prema lijevoj strani dvorane, zapone ga zakopavati. Rekla mu je da se njegova majka nalazi negdje ovdje... srela ju je kod stuba koje vode u udnu sobu.

10.
Na koji je nain gospa Jessica uspijevala prebroditi teke trenutke? Paljivo razmotrite ovu poslovicu Bene Gesserita i moda ete doi do odgovora: Svaki put kojim se ide do samog kraja uope ne vodi nikamo. Uspni se sasvim malo uz planinu da bi je takvom doivio. S njenog vrha ona se ne vidi. Iz Obiteljskih ljetopisa MuadDiba princeze Irulan Na kraju junog krila Jessica je naila na neke metalne stube koje su zavojito vodile do ovalnih vrata. Ona se osvrne i baci pogled niz hodnik, a zatim ponovno prema vratima. Ovalna? zaudi se ona. Nije li to udan oblik za vrata u kui? Kroz prozore ispod zavojitih stuba mogla je vidjeti kako veliko, bijelo sunce Arrakisa polagano ide prema zatonu. Velike sjene izduivale su se dvoranom. Ponovno pogleda stube. Bono osvjetljenje isticalo je komadie posuene zemlje na metalnom nogostupu stubita. Jessica uhvati stubinu ogradu i zapone se penjati. Pod skliskim dlanom osjeala je hladnou rukohvata. Zaustavila se pred vratima, primijetila da nemaju kvaku, ali je tamo gdje se trebala nalaziti brava uoila blago uleknue na njihovoj povrini. Ovo sigurno nije brava na dlan, ree ona u sebi. Brava na dlan mora biti podeena za neiji poseban oblik i li nije dlana. Ali, izgledala je kao brava na dlan. Ali postojali su naini za otvaranje bilo kakve brave tog tipa to je nauila u koli. Jessica se jo jednom osvrne elei se uvjeriti da je nitko ne promatra, a zatim postavi dlan u uleknue u vratima; istog trenutka se okrene i ugleda Mapes kako se pribliava podnoju stubita. U velikoj dvorani su neki ljudi koji kau da ih je poslao vojvoda po mladog gospodara Paula, ree Mapes. Imaju vojvodin peat i straa ih je identificirala. Ona skrene pogled prema vratima, a zatim ponovno pogleda Jessicu. Oprezna je ova Mapes, pomisli Jessica. To je dobar znak. U petoj je prostoriji od ovog kraja dvorane; to je mala spavaa soba, ree Jessica. Ne bude li ga mogla probuditi, pozovi doktora Yueha u susjednoj sobi. Moda e mu trebati injekcija za buenje. Mapes ponovno paljivo pogleda ovalna vrata i Jessici se uini da joj se u izrazu lica pojavio traak mrnje. Ali prije nego ju je stigla

upitati za vrata, kao i o onome to se krije iza njih, Mapes se okrenula i pourila niz dvoranu. Hawat je ispitao ovo mjesto, pomisli Jessica. Ovdje ne moe biti nieg opasnog. Ona gurne vrata koja se otvore prema maloj prostoriji, s ije su se suprotne strane nalazila jo jedna ovalna vrata. Ova su imala tokastu bravu. Zrana komora, pomisli Jessica. Spusti pogled i na podu male prostorije primijeti metalni podupira s Hawatovim osobnim znakom. Podupira je sluio za pridravanje vrata otvorenim, pomisli ona. Vjerojatno ga je netko sluajno sruio, ne shvaajui da se vanjska vrata zatvaraju bravom na dlan. Ona zakorai preko praga u prostoriju. to e u kui zrana komora? upita se. Iznenada joj na pamet padnu egzotina stvorenja zatvorena u posebnim klimatskim uvjetima. Posebni klimatski uvjeti! To bi bilo sasvim primjereno Arrakisu, gdje ak i najotpornije strano raslinje mora biti navodnjavano. Vrata iza nje se zaponu polagano zatvarati. Ona ih zaustavi i podmetne podupira koji je Hawat ostavio, a zatim se ponovno okrene prema unutranjim vratima s tokastom bravom, opazivi sitan natpis u metalu iznad kvake. Tekst je bio ispisan na gala jeziku: Oj, ovjee! Ovdje je jedan divan dio Boje Tvorevine; stani ispred njega i naui voljeti savrenstvo tvog Vrhunskog Prijatelja. Jessica se svom teinom osloni na kota. On popusti na lijevu stranu i unutranja vrata se otvore. Blaga zrana struja pogladi je po obrazima i zanjie rubove kose. Osjetila je promjenu u zraku koji je odjednom postao nekako puniji. Otvori irom vrata i pred oima joj se ukae raskono zelenilo obasjano utom sunevom svjetlosti. uto sunce? zaudi se u prvi tren. A onda joj sine: Ne, filtar! Zakorai preko praga i vrata iza nje se zatvore. Stakleni vrt pun biljnih uzoraka s planeta koji ne oskudijevaju vodom, promrmlja ona. Biljke u loncima i obrezano drvee nalazili su se posvuda unaokolo. Prepoznala je mimoze, rascvjetale dunje, sondagi, jo neprolistalu pleniscentu, zelene i bijele stabljike akarsoa... rue... ak i rue! Ona se sagne i pomirie jedan divovski ruiasti cvijet, a zatim se ponovno uspravi i zapone razgledavati unutranjost. Istog trenutka postala je svjesna ritmikog zvuka.

Razgrne rukama umu isprepletenog lia i kroz taj otvor pogleda prema sredini prostorije. Tamo je ugledala malu fontanu oblih rubova. Ritmiki um stvarao je iroko izvirui mlaz vode, koji je buno padao na dno metalne zdjele. Jessica provede brzu vjebu za proiavanje osjetila, a zatim nastavi istraivati prostoriju centimetar po centimetar. Izgledala je kvadratnog oblika, s osnovicom dugom deset metara. Zbog toga to se nalazila iznad kraja dvorane i to je imala neke njene konstrukcijske razlike, zakljuila je da je dograena na krov ovog krila davno nakon to je cijelo zdanje ve bilo podignuto. Zastala je kod junog kraja prostorije, ispred prostranog filtarstakla, osvrnuvi se oko sebe; cijela prostorija je bila obrasla egzotinim biljkama s planeta koji nisu oskudijevali vlagom. Neto zauti u zelenilu. Ona se napne, a zatim opazi jednostavan vremenski servok mehanizam, koji je imao osnovnu cijev i mnotvo bonih rukavaca. Jedan rukavac se podigne, raspri finu maglicu i navlai je po obrazima. Kad je crijevo ponovilo istu kretnju, ona ugleda to je navodnjavalo: busen paprati. Voda se nalazila posvuda u prostoriji na planetu gdje je ova tekuina predstavljala najdragocjeniji ivotni sok. Ovakva rastronost s vodom sasvim ju je izbacila iz njene unutranje ravnotee. Baci pogled na sunce koje je zbog filtra dobilo utu boju. Stajalo je nisko na zupastom obzoru, iznad grebena koji su tvorili dio golemog kamenog uzdignua poznatog pod nazivom Zatitni Zid. Filtar-staklo, pomisli ona. Da bi se bijelo sunce pretvorilo u neto znatno blae i intimnije. Tko li je samo napravio ovo? Leto? Njemu je slino da me iznenadi ovakvim darom, ali za to nije bilo vremena. Osim toga, bio je zaokupljen ozbiljnijim problemima. Sjetila se izvjea u kojem je stajalo da veina arakikih kua ima zrane komore na vratima i prozorima radi ouvanja i zadravanja unutranje vlage. Leto je rekao da je zanemarivanje ove predostronosti, odnosno injenica da su vrata i prozori imali tek titnike protiv sveprisutne praine, predstavljalo hotimian izraz moi i blagostanja ovog doma. Ali ova prostorija je sve to znatno jae izraavala nego samo izostavljanje zadrivaa vlage na vanjskim vratima. Procijenila je da ova prostorija, stvorena samo radi uitka, koristi koliinu vode dovoljnu za odravanje tisuu ljudi na Arrakisu... ako ne i vie. Jessica krene uzdu prozora i nadalje pogledom ispitujui prostoriju. Nakon nekoliko koraka zapazi pokraj fontane neku metalnu

povrinu, postavljenu na visini obinog stola, na kojoj ugleda jednu biljenicu i pisaljku, djelomino skrivenu nadvijenim lepezastim listom. Prie toj povrini, primijeti na njoj oznake Hawatovog pregleda, a zatim proita poruku napisanu na biljenici: GOSPI JESSICI Neka ti ova prostorija prui podjednako zadovoljstvo koliko je meni. Molim te, dopusti da ti ona prenese pouku koju smo obje stekle od istih uitelja: blizina neke eljene stvari dovodi ovjeka u iskuenje prevelike popustljivosti. U tom smjeru se krije opasnost. Moje najsrdanije elje MARGOT GOSPA FENRING Jessica kimne glavom, prisjetivi se da joj je Leto spomenuo da je prije njih ovdanji Carev izaslanik bio grof Fenring. Ali skrivena poruka u zabiljeci nalagala je neposrednu opreznost, budui da je na skriven nain otkrivala da je njen pisac bila lanica reda Bene Gesserit. Ali gorka pomisao prostruji u trenutku Jessici kroz svijest: Grof se oenio svojom gospom. Jo dok joj je ta pomisao treperila na rubovima svijesti, baci se u potragu za skrivenom porukom. Morala je biti skrivena ovdje negdje. Otvorena poruka sadrala je ifriranu reenicu koju je svaka Bene Gesserit (ako je nije u tome sprjeavala neka Zapovijed kole) bila obvezna priopiti drugoj Bene Gesserit kad su uvjeti to zahtijevali: U tom smjeru se krije opasnost. Jessica opipa poleinu lista, traei skrivene rupice koda. Nita. Zatim zapone prevlaiti osjetljivim prstima po rubovima biljenice. Nita. Vratila ju je na mjesto gdje ju je nala, osjeajui kako je hvata urba. Nije li moda neto povezano s poloajem biljenice? upita se ona. Ali Hawat je ve bio u ovoj prostoriji i nedvojbeno ju je ve pomaknuo. Ona baci pogled na list iznad biljenice. List! Jessica prevue prstom du njegove donje povrine, pa du ruba i konano du stabljike. Bila je tu! Prsti joj napipae sitne kodne toke i zaponu se kretati po njima, itajui: Tvoj sin i vojvoda nalaze se u neposrednoj opasnosti. Pripremljena je jedna spavaa soba koja treba privui tvoga sina. H ju je opremio opasnim zamkama, koje ete sve otkriti, osim moda jedne. Jessica se s naporom suzdri da ne pojuri do Paula; morala je najprije proitati cijelu poruku. Prsti joj nastave klizati preko tokica: Ne znam

tonu vrstu prijetnje, ali je povezana s krevetom. Opasnost po vojvodu krije se u izdaji nekog povjerljivog prijatelja ili asnika. H te planira pokloniti jednom svom miljeniku. Koliko ja znam, ovaj stakleni vrt je siguran. Oprosti to ne mogu vie rei. Izvori su mi oskudni, budui da moj grof nije plaenik H. U urbi, MF. Jessica pusti list i okrene se pouriti do Paula. U tom trenutku, vrata zrane komore se uz tresak otvore. Kroz njih upadne Paul, drei neto u desnoj ruci, a zatim ih ponovno s treskom zatvori za sobom. Ugledavi majku, poeo se probijati kroz zelenilo prema njoj; kad je stigao do fontane, ispruio je ruku u kojoj je drao neki predmet i stavio je pod mlaz vode. Paul! Ona ga zgrabi za ramena, pogledavi mu u ruku. to je to? Odgovorio joj je gotovo nehajnim glasom, ali ona je shvatila napor koji se krio iza rijei: Lovac-traga. Uhvatio sam ga u mojoj sobi i smrskao mu prednji dio, ali hou biti sasvim siguran. Voda bi ga trebala dokrajiti. Potopi ga! naredi mu ona. Makni ruku ree mu za nekoliko trenutaka. Ostavi ga u vodi. On izvue ruku, otrese vodu s nje i zagleda se u nepomini metal u fontani. Jessica otkine jednu stabljiku i podbode opasnu napravu. Bila je mrtva. Ona baci granicu u vodu i pogleda Paula. Njegove oi ispitivale su prostoriju detaljnom pronicljivou u kojoj je odmah prepoznala nain Bene Gesserit. Ovdje bi svata moglo biti skriveno, ree on. Imam razloga vjerovati da je mjesto sigurno odgovori ona. I moja soba je smatrana sigurnom. Hawat je rekao... Bio je to lovac-traga, podsjeti ga ona. To znai da je netko u kui upravljao njime. Nadzorni ureaji tragaa imaju ogranien domet. Stvarica je mogla biti ubaena nakon Hawatovog pregleda. Ali na pamet joj padne poruka na listu: ...izdaja nekog povjerljivog prijatelja ili asnika. To sigurno nije Hawat. Ne, to ne moe biti Hawat. Hawatovi ljudi upravo pretrauju kuu, ree on. Traga zamalo nije pogodio staricu koja me je dola probuditi. adut Mapes, ree Jessica, sjetivi se susreta kod stuba. Otac te pozvao... To moe priekati uzvrati Paul. Zato vjeruje da je ova prostorija sigurna? Ona pokae na biljenicu i objasni mu. On se blago opusti.

Ali Jessica je i dalje ostala napeta, pomislivi: Lovac-traga! Milostiva Majko! Trebalo joj je sve znanje steeno tijekom dugotrajne obuke da bi se othrvala napadu histerije. Paul zakljui hladno: To su Harkonneni, naravno. Morat emo ih unititi. Na vratima zrane komore zauje se kucanje ifrirani znak pripadnika Hawatovih jedinica. Naprijed, ree Paul. Vrata se otvore i u prostoriju ue neki visoki ovjek u atreidskoj odori i s Hawatom oznakom na kapi. Tu ste, sir, ree. Domaica mi je rekla da vas ovdje potraim. On se osvrne po prostoriji. Pronali smo kamenu mogilu u podrumu i uhvatili jednog ovjeka u njoj. Imao je konzolu za daljinsko upravljanje tragaem. I ja u sudjelovati u ispitivanju, ree Jessica. ao mi je, moja gospo. Dolo je do guve dok smo ga hvatali. ovjek je mrtav. Ima li to po emu bismo ga mogli identificirati? upita ona. Jo nita nismo pronali, moja gospo. Je li to moda domorodac s Arrakeena? upita Paul. Jessica kimne glavom, zadovoljna Paulovom otroumnou. Izgleda kao domorodac, ree ovjek. Sudei po svemu, postavljen je u kamenu mogilu prije vie od mjesec dana i tu je ekao na dolazak. Kamen i buka na mjestu gdje je uao u podrum bili su nedirnuti kad smo juer to pregledavali. Jamim to svojim ugledom. Nitko ne sumnja u vau temeljnost, ree Jessica. Ja sumnjam, moja gospo. Trebali smo dolje upotrijebiti zvune sonde. Pretpostavljam da to sada radite, ree Paul. Da, sir. Izvijestite mog oca da emo malo zakasniti. Na zapovijed, sir. On baci pogled prema Jessici. Hawat je naredio da se pod ovakvim okolnostima mladi gospodar mora skloniti na sigurno mjesto. Oi mu ponovno proarae prostorijom. to je s ovom prostorijom? Imam razloga vjerovati da je sigurna, ree ona. Pretraili smo je i Hawat i ja. Onda u postaviti strau pred vratima, moja gospo, sve dok ponovno ne zavrimo pretraivanje kue. On se nakloni Jessici, uputi pozdrav Paulu dodirnuvi kapu, izae van i zatvori vrata za sobom.

Paul prvi prekinu tiinu, rekavi: Kako bi bilo da kasnije i sami ispitamo kuu? Tvoje oi mogle bi zamijetiti stvari koje bi drugima bile neprimjetne. Ovo krilo je jedini preostali dio kojeg nisam istraila, ree ona. Ostavila sam ga za kraj, jer... Jer se Hawat osobno pobrinuo za njega, ree on. Ona uputi brz i sumnjiav pogled prema sinu. Ne vjeruje Hawatu? upita ga. Vjerujem, ali ve je star i... previe radi. Mogli bismo mu malo olakati posao. To bi ga samo posramilo i ugrozilo mu uinkovitost ree ona. Dugujemo mu puno potovanje i povjerenje... a on to stvarno i zasluuje. Paul ree: Kad se mom ocu ne svia neto kod tebe, on samo kae Bene Gesserit! kao da izgovara neku kletvu. A to se to tvom ocu ponekad ne svia kod mene? Kad raspravlja s njime. Ti nisi tvoj otac, Paule. Paul pomisli: To e je zabrinuti, ali moram joj rei to mi je Mapes rekla o izdajniku meu nama. to mi to preuuje? upita ga Jessica. To ti ne slii, Paule. On slegne ramenima i prepria joj razgovor s Mapes. Kad je sin zavrio, Jessica se prvo sjeti poruke s poleine lista i brzo donese odluku; pokazala je Paulu list i rekla mu za poruku. Moramo odmah izvijestiti oca o ovome, ree on. Kodirat u radiogram i poslati mu ga. Ne, ree ona. Priekat e dok ne budete nasamo. S ovime treba upoznati to manje ljudi. Misli li da ba nikome ne moemo vjerovati? Postoji jo jedna mogunost, ree ona. Moda je i ova poruka dio plana. Ljudi koji su nam je dostavili mogli su vjerovati u njenu tonost, ali ne moemo iskljuiti da je njena svrha bila dospijee do nas. Paulovo lice odjednom se smrai. Posijati nepovjerenje i sumnju meu nas i na taj nas nain oslabiti, ree on. Mora diskretno izvijestiti oca i upozoriti ga i na ovu mogunost, ree ona. Shvaam.

Ona se okrene prema visokom filtar-staklu i baci pogled prema jugoistoku gdje je zalazilo sunce na Arrakisu uta lopta nisko iznad grebena. Paul se okrene u istom smjeru kao i Jessica i ree: Ne vjerujem da je to Hawat. Moda je to Yueh? On nije ni asnik, niti povjerljivi prijatelj, ree ona. Osim toga, uvjeravam te da Yueh nita manje od nas ne mrzi Harkonnene. Netremice promatrajui grebene, Paul pomisli: To sigurno nisu Gurney... ili Duncan. Nije li moda netko od niih asnika? Ne, nemogue. Svi oni dolaze iz obitelji koje su nam naratajima lojalne... i to s jakim razlogom. Osjeajui da je hvata umor, Jessica proe rukom preko ela. Kako li je ovdje opasno! Promatrala je krajolik ispred sebe, ut kroz filtre, prouavajui ga. Iza vojvodinih posjeda pruao se dobro zatien skladini prostor nizovi zainskih silosa s visokim straarskim kulama koje su stajale unaokolo poput mnotva preplaenih paukova. Do dalekih grebena Zatitnog Zida mogla je raspoznati dvadesetak ovakvih skladinih prostora sa silosima dugaki nizovi koji su se skupljali u toku u daljini. Polagano, profiltrirano sunce zalo je za obzor. Njegovo mjesto pomalo su poele zauzimati zvijezde. Ugledala je jednu vrlo sjajnu sasvim nisko na horizontu, koja je treperila jasnim i tonim ritmom; bilo je to neobino podrhtavanje svjetlosti: blink-blink-blink-blink-blink... Paul se pokrene pokraj nje u zamraenoj prostoriji. Jessica odjednom posveti svu panju blistavoj zvijezdi, shvativi da je ona prenisko, odnosno da se mora nalaziti negdje na grebenima Zatitnog zida. Netko signalizira! Pokuala je shvatiti poruku, ali bila je to ifra s kojom se nikada ranije nije susrela. Druga svjetla poela su se paliti u ravnici ispod grebena: male ute mrlje ratrkane nasuprot tamnog plavetnila. A onda se jedno svjetlo s njihove lijeve strane zapone pojaavati i treperiti u smjeru grebena vrlo brzo: treptaj, bljesak, treptaj! Trenutak zatim, ve je nestala. Istog trenutka ugasila se i lana zvijezda na jednom od grebena. Signali... bila je to vie nego uvjerljiva opomena. Zato za signaliziranje preko podruja koriste svjetlo? upita se ona. Zato nisu mogli koristiti komunikacionu mreu?

Odgovor je bio oigledan: sve veze sada su se nalazile pod nadzorom vojvode Leta. Svjetlosni signali mogli su znaiti samo jedno: razmjenu poruka izmeu neprijatelja izmeu Harkonnenovih ljudi. Na vratima iza njih zaulo se kucanje, a zatim i glas Hawatovog ovjeka: Sve je u redu, sir... moja gospo. Vrijeme je da mladog gospodara odvedemo njegovom ocu.

11.
Kau da je vojvoda Leto zatvorio oi pred opasnostima Arrakisa, da se nepaljivo strmoglavio u provaliju. Ne bi li moda bilo tonije rei da je predugo ivio u uvjetima stalne opasnosti pa je pogreno procijenio promjenu njenog intenziteta. Ili se tko zna? hotimice rtvovao da bi mu sin imao bolji ivot. Sve injenice ukazuju da je vojvoda bio ovjek kojeg nije bilo lako prevariti. Iz Obiteljskih kronika MuadDiba princeze Irulan Vojvoda Leto je stajao oslonjen na ogradu kontrolnog tornja za ateriranje izvan Arrakeena. Prvi noni mjesec, spljoten na polovinu i slian kakvom srebrnom noviu, nalazio se prilino visoko iznad junog obzora. Ispod njega, kroz izmaglicu praine, nazubljeni grebeni Zatitnog Zida sjali su poput suhog leda. A s lijeve strane i svjetla Arrakeena takoer su sjajila kroz koprenu uta... bijela... plava... Razmiljao je o izvjeima koja su s njegovim potpisom poslana po svim nastanjenim mjestima planeta: Na uzvieni Car Padiah zapovjedio mi je da preuzmem upravu nad ovim planetom i prekinem sve svae. Ritualna formalnost teksta ispunila ga je osjeanjem samoe. Koga je jo mogao prevariti ovaj glupi legalizam? Slobodnjake svakako ne. Niti Male Kue koje su nadzirale unutranju trgovinu na Arrakisu... i sve pripadale Harkonnenu, gotovo do posljednjeg ovjeka. Pokuali su mi ubiti sina! Teko je bilo suzdrati bijes. Primijetio je farove nekog vozila koje se pribliavalo astrodromu iz smjera Arrakeena. Ponadao se da to dolazi Paul u pratnji strae. Zakanjenje ga je poelo uznemirivati, iako je znao da iza toga stoji oprez Hawatovog asnika. Pokuali su mi ubiti sina! On zatrese glavom, tjerajui od sebe srdite misli, i pogleda unatrag prema pisti gdje je pet letjelica iz njegove fregate stajalo uz rub astrodroma poput monolitnih straara. Bolje zakanjenje zbog opreza nego... asnik je bio dobar, podsjeti se on. ovjek s preporukama za unapreenje, potpuno odan. Na uzvieni Car Padiah...

Kad bi barem stanovnici ovog dekadentnog garnizonskog grada mogli vidjeti Carevu privatnu poruku ovom gospodinu vojvodi, odnosno prezrive aluzije upuene na raun ovdanjih mukaraca i ena s velom preko lica: ...to se drugo i moe oekivati od barbara iji je najdrai san ivjeti izvan ureene sigurnosti faufrelua? A vojvoda toga trenutka osjeti da je njegov najomiljeniji san ukinuti klasne razlike i nikada vie ni ne pomisliti na tu opasnu ureenost. Digne pogled iznad prainaste koprene, prema zvijezdama koje nisu treperile, pomislivi: Oko jedne od ovih tokastih svjetlosti krui Caladan... ali ja vie nikada neu vidjeti svoj rodni svijet. enja za Caladanom ispuni ga iznenadnom boli. Osjetio je da ona nije potekla iz njegovog bia, ve se pruila k njemu s Caladana. Nikako nije uspijevao nazvati ovu suhu pusto Arrakisa svojim domom i bojao se da e tako zauvijek i ostati. Moram zatomiti osjeaje, pomisli on. Zbog djeaka. Ako ikada bude imao dom, onda e to biti ovdje. Ja mogu razmiljati o Arrakisu kao o paklu u koji sam stigao prije smrti, ali njemu ovo mjesto mora postati izvor nadahnua. On u njemu neto mora pronai. Val samosaaljenja, kojeg je istog trenutka prezreo i odbacio od sebe, prostruji kroz njega i tko zna zato su mu na pamet pala dva stiha iz jedne pjesme koju je Gurney Halleck esto pjevao: Plua mi kuaju zrak Vremena koji huji kroz pijesak koji pada... Pa, Gurneyja e ovdje ekati obilje pijeska koji pada. Prostranstvo koje se prualo s druge strane grebena, obrubljenog mjeseinom, bila je pustinja gole stijene, dine i uskovitlana praina, nekartografirana suha pusto, uzdu ijih su se rubova, a moda i po unutranjosti, nalazila ratrkana glavnina Slobodnjaka. Ako je ita moglo zajami budunost lozi Atreida, onda su to bili Slobodnjaci. Naravno, jedino ako Harkonneni nisu uspjeli i njih uvui u svoje paklene planove. Pokuali su mi ubiti sina! Prodorna metalna buka zatrese toranj i prodrma ogradu pod njegovim rukama. Ispred njega se spusti zatitna pregrada, zatvorivi mu pogled. Dolazi letjelica, pomisli. Vrijeme je da siem i vratim se poslu. Okrene se stubama iza sebe koje su vodile dolje u veliku prijemnu prostoriju. Dok je silazio, pokuao je ostati smiren pripremajui se za predstojei okraj.

Pokuali su mi ubiti sina! Kad je stigao do prostorije sa utom kupolom, ljudi su ve nahrupili s uzletita. Nosili su svoje svemirske torbe prebaene preko ramena, dovikujui se i buno se zabavljajui, poput studenata koji se vraaju s odmora. Hej! Osjea li tlo pod nogama? To ti je gravitacija, mladiu! Kako li je samo jaka ovdje? Osjeam se prilino teak. Devet desetina normalne, tako barem pie u knjigama. Bujice rijei ispune veliku prostoriju. Jesi li dobro pogledao onu rupu usput? Gdje li je samo sav onaj plijen kojeg su nam obeali da e nas ekati ovdje? Harkonneni su sve pokupili sa sobom! Ja jedino udim za toplim tuem i mekim krevetom! Zar nisi uo, budalo? Ovdje nema tueva. Guzicu e ispirati pijeskom! Hej! Pazi! Vojvoda! Vojvoda zakorai sa stuba u ulaz i nae se u iznenada utihnutoj prostoriji. Na elu gomile krupnim koracima koraao je Gurney Halleck, s vreom preko ramena, drei u ruci vrat devetostrunog baliseta. Imao je dugoprste ruke s velikim palcima i preciznih kretnji, koje su iz tog instrumenta izvlaile njenu glazbu. Vojvoda pogleda Hallecka, divei se njegovoj runoj grai, i zamijeti njegove oi, sline izlomljenom staklu, pune divljeg razumijevanja. Bio je to ovjek koji je ivio izvan faufrelua, ali se zato pokoravao svim njegovim propisima. Kako li ga je ono Paul nazvao? Gurney Hrabri. Halleckova valovita plava kosa bila je zaeljana preko pojedinih oelavjelih dijelova njegove glave. iroka usta bila su mu razvuena u ugodan osmijeh, a brazgotina od inkvine bia, koja mu se protezala preko brade, pomicala se kao da je iva. itavo njegovo dranje odavalo je nehajnost, ali i skrivenu snagu. On prie vojvodi i pokloni se. Gurney, ree Leto. Moj gospodaru, odgovori on, a onda pokae balisetom prema ljudima u prostoriji. Ovo su zadnji. Drae bi mi bilo da sam doao u prvoj skupini, ali... Preostalo je neto Harkonnena i za tebe ree vojvoda. Doi malo u stranu, Gurney, htio bih ti neto rei u etiri oka. Kako elite, gospodaru.

Povukli su se u jednu uvuenu niu s automatom na etone za vodu, dok su u velikoj prostoriji ljudi nastavili neumorno avrljati. Halleck odloi torbu u kut, ali zadri baliset. Koliko ljudi moe dati Hawatu? upita vojvoda. Zar je Thufir u nevolji, sir? Izgubio je samo dva agenta, ali nam je zato njegova prethodnica pruila izvrsne podatke o cijelom ovdanjem ustrojstvu Harkonnena. Budemo li brzo djelovali, mogli bismo osigurati znaajnu sigurnost, odnosno vaan manevarski prostor. Potrebni su mu svi ljudi koje moe odvojiti ljudi kojima nee biti strano baratanje noem. Mogu mu ustupiti tristo svojih najboljih ljudi, ree Halleck. Kamo ih trebam uputiti? Na glavni ulaz. Hawat je tamo ostavio agenta koji e ih doekati. Moram li to odmah uiniti, sir? Samo jo trenutak. Postoji jo jedan problem. Zapovjednik astrodroma e pod nekim izgovorom ovdje zadrati transporter do zore. Cehovski astrobrod kojim smo mi doli ovamo vjerojatno je ve nastavio svoj put, dok transporter mora stupiti u kontakt s jednim teretnim brodom i isporuiti mu tovar zaina. Naeg zaina, gospodaru? Naeg zaina. Ali transporter e prebaciti i nekoliko lovaca na zain iz starog reima. Oni imaju pravo otii nakon promjene vlasnika feuda i Arbitar Promjene im je to dopustio. Ali to su dragocjeni radnici, Gurney; ima ih oko osam stotina. Prije nego transporter krene, mora uvjeriti neke od tih ljudi da nam se prikljue. Koliko su mi odrijeene ruke pri tom uvjeravanju? elim da dobrovoljno surauju, Gurney. Ti ljudi imaju iskustvo i znanje koje nam je potrebno. To to odlaze, samo pokazuje da nisu dio Harkonnenove mainerije. Hawat vjeruje da su u tu skupinu ubaeni neki provokatori, ali zna ti njega: on vidi ubojicu u svakoj sjeni. Thufir je svojedobno pronaao neke vrlo konkretne sjene, gospodaru. A ima i takvih koje nije pronaao. Ipak, mislim da bi ubacivanje tajnih agenata u skupinu koja se sprema na odlazak bio izraz domiljatosti koji ba nije primjeren Harkonnenima. Nije iskljueno, sir. Gdje su ti ljudi? Dolje, na nioj razini, u ekaonici. Predlaem da sie do njih i odsvira im dvije ili tri pjesmice da ih malo omeka, a zatim ih pritisni. Moe ponuditi visoke poloaje onima koji to zavrjeuju.

Obeaj im takoer i dvadeset posto veu plau nego su je imali pod Harkonnenima. Ne vie od toga, sir? Znam kolike su kod Harkonnena bile nadnice. Ljudima koji u depu imaju doputenje odlaska i koji jedva ekaju da krenu na put... pa, sir, sumnjam da e im dodatnih dvadeset posto biti dovoljno primamljiv razlog za promjenu miljenja i ostanak. Leto nestrpljivo ree: Onda iskoristi tvoje diskreciono pravo za posebne sluajeve. Ali sjeti se da riznica nije bunar bez dna. Pokuaj ih prvo svakako kupiti s dodatnih dvadeset posto. Posebno su nam potrebni prijevoznici, meteorolozi, ljudi za dine svi koji imaju iskustvo vezano za pijesak. Na zapovijed, sir, ree Gurney. Svi e poi zbog nasilja: lica e izloiti istonom vjetru, prepustivi se robovanju pijesku." Sasvim prikladan citat, ree vojvoda. Prepusti zapovijedanje svojim ljudima nekom asniku. Naredi mu da ih upozna s disciplinom uporabe vode, a zatim neka ih odvede na spavanje u barake pokraj astrodroma. Osoblje astrodroma bit e im na usluzi. I ne zaboravi ljude za Hawata. Tri stotine najboljih, sir. On podigne svoju svemirsku torbu. Gdje u vam se javiti kad obavim sve zadae? Uselio sam u vijenicu na vrhu zgrade. Tamo emo odrati sastanak. elim da po cijelom planetu bude razaslana nova naredba, kojoj e prethoditi naoruane jedinice. Okreui se, Halleck se naglo zaustavi i uhvati Letov pogled. Mislite da emo se suoiti s takvim potekoama, sir? Zar se ovdje ne nalazi Arbitar Promjene? Borba e se voditi otvoreno i zakulisno odgovori vojvoda. Krv e potei potocima prije nego uspijemo okonati cijelu stvar. A voda koju si pio iz rijeke pretvorit e se u krv na suhome tlu, spomene citat Halleck. Vojvoda uzdahne. Vrati se brzo, Gurney. Vrlo dobro, gospodaru. Oiljak od bia mu se rastegnuo kad se osmjehnuo. Prionut u na svoj posao poput divljeg magarca u pustinji. Okrene se, ode krupnim koracima do sredita prostorije, zadri se tu neko vrijeme izdajui naredbe, a zatim na elu ljudi krene van. Leto zavrti glavom promatrajui ga kako se udaljava okrenut leima. Halleck je bio neprekidno iznenaenje glava puna pjesama, citata i kitnjastih fraza... i srce ubojice, kad se radilo o Harkonnenima.

Leto krene dijagonalno prema dizalu, kreui se sporim korakom i odgovarajui na pozdrave odmahivanjem rukom. Susreo je jednog promidbenog asnika, zaustavio ga i predao mu poruku koju je ovaj trebao prenijeti svim ljudima, ovisno o njihovom statusu: oni koji su doli sa enama sigurno jedva ekaju glas jesu li one dobro i gdje ih mogu nai. Drugi e vjerojatno s radou primiti poruku da u domorodakoj populaciji ima vie ena nego mukaraca. Vojvoda potapa ovjeka iz promidbe po ramenu, to je znailo da ova poruka ima apsolutni prioritet i da je treba odmah razglasiti, a zatim nastavi svojim putem. Otpozdravljao je ljudima kimanjem glave, osmjehivanjem i razmjenjivanjem pristojnosti s podreenima. Tko izdaje naredbe mora uvijek zraiti povjerenjem, pomisli on. A to povjerenje predstavlja pravo optereenje kad se ovjek nae u kritinoj situaciji, ali to nitko drugi nikada ne smije primijetiti. Oteo mu se uzdah olakanja kad je naposljetku uao u dizalo i naao se sam pred bezlinim vratima i zidovima kabine. Pokuali su mi ubiti sina!

12.
Iznad izlaza na arakenski astrodrom, grubo uklesan, kao nekim neprikladnim alatom, stoji natpis koji e MuadDib bezbroj puta ponoviti. Vidio ga je te prve noi na Arrakisu kad su ga doveli do vojvodinog zapovjednog mjesta da bi sudjelovao u prvom vijeanju oevog vrhovnog stoera. Njegove rijei predstavljaju molbu onima koji naputaju Arrakis, ali su mrano opinile djeaka koji tek to je za dlaku izmaknuo smrti. Natpis glasi: Oh, vi koji znate koliko patimo ovdje, ne zaboravite nas u vaim molitvama! Iz Upute o MuadDibu princeze Irulan itava teorija ratovanja predstavlja proraunat rizik ree vojvoda, ali kad taj rizik ukljui i vau obitelj, onda proraun postaje potisnut... drugim stvarima. Znao je da nije uspio suzdrati srdbu koliko je trebao; okrenuo se i krutim koracima otiao du dugakog stola, a zatim se vratio. Vojvoda i Paul bili su sami u astrodromskoj konferencijskoj dvorani. Bila je to vrlo akustina prostorija, opremljena jedino dugakim stolom, staromodnim trononim stolcima oko njega i kartografskim ekranom s projektorom na jednom kraju. Ispriao je ocu to je doivio s lovcem-tragaem i izvijestio ga da mu neki izdajnik radi o glavi. Vojvoda se zaustavi nasuprot Paula i osloni se rukama ma stol: Hawat mi je rekao da je kua sigurna! Oklijevajui kratko, Paul nastavi: I ja sam bio ljut u poetku. Takoer sam okrivljavao Hawata. Ali opasnost je dola izvan kue. Prijetnja je bila jednostavna, mudra i neposredna. Najvjerojatnije bi se i ostvarila da me ti i mnogi drugi, ukljuujui tu i Hawata, niste izvrsno uvjebali za takve sluajeve. Brani li ga? upita vojvoda. Da. On polako stari. U tome je stvar. Trebao bi... On je mudar i vrlo iskusan, ree Paul. Koliko se Hawatovih pogreki moe sjetiti? Ja bih ga trebao braniti, ree vojvoda, a ne ti. Paul se osmjehne.

Leto sjedne na elo stola i poloi ruku na sina. Izgleda da si odsad... sazrio, sine. Odmakne ruku. Drago mi je zbog toga. Vojvoda uzvrati sinu smijeak. Hawat e samoga sebe kazniti. On e se sam vie ljutiti na sebe, nego to bismo uspjeli nas obojica zajedno. Paul pogleda prema zatamnjenim prozorima iza kartografskog ekrana i ostane buljiti u pomrinu. Svjetiljke u prostoriji odraavale su se na balkonskoj ogradi. Primijetio je vani kretnju i prepoznao lik straara u atreidskoj odori. Paul skrene pogled na bijeli zid iza oca, a zatim ga spusti do blistave povrine stola, primijetivi kako mu se ake stiu. Vrata nasuprot vojvode se zaponu otvarati i na njima se pojavi Thufir Hawat; izgledao je stariji i oronuliji nego ikada ranije. Krenuo je du stola i zastao u stavu mirno ispred Leta. Gospodaru, ree on, obraajui se nekoj toki iznad Letove glave. Upravo sam uo kako sam vas iznevjerio. U toj situaciji mi preostaje samo podnijeti ost... Oh, sjedni ovdje i prestani izigravati budalu, ree vojvoda, pokazavi rukom na stolac preko puta Paula. Ako si i pogrijeio, to je zato to si precijenio Harkonnene. Njihovi primitivni mozgovi sposobni su samo za primitivne podvale. A na takve podvale nismo raunali. Sin mi se iz petnih ila trudio dokazati da je preivio napad uglavnom zahvaljujui tvojoj obuci. To to se dogodilo nije bila tvoja pogreka! On potapa naslon praznog stolca. Sjedni ovdje, kaem ti! Hawat se spusti na stolac. Ali... Ni rije vie o tome, prekine vojvoda. Incident je gotov. ekaju nas znatno vaniji poslovi. Gdje su ostali? Zamolio sam ih da priekaju vani dok ja... Pozovi ih unutra. Hawat pogleda vojvodu u oi. Sir, ja... Znam tko su mi pravi prijatelji, Thufire ree vojvoda. Pozovi ljude unutra. Hawat proguta slinu. Odmah, gospodaru. Okrene se u stolcu i vikne prema otvorenim vratima: Gurney, uvedi ih. U prostoriju zapoe ulaziti kolona ljudi predvoena Halleckom; stoerni asnici djelovali su namrgoeno i ozbiljno, dok su mlai pomonici i specijalisti, koji su koraali iza njih, imali znatieljni izgled lica. Kratkotrajni zvuci komeanja ispune prostoriju dok su ljudi sjedali za stol. Blag miris raag stimulansa ispuni prostoriju. Ima kave za svakog koji to poeli, najavi vojvoda.

On pogleda preko svojih ljudi, pomislivi: Dobri su to suradnici. Za ovakve ratove ovjek obino okupi znatno loije ljudstvo. Priekao je da iz jedne susjedne sobe donesu i poslue kavu, primijetivi pritom umor na nekim licima. Onda, navue masku tihe uinkovitosti, ustane i odlunim udarcem po stolu zatrai panju prisutnih. Dakle, gospodo, ree on, izgleda da se naa civilizacija toliko navikla na borbu da je postalo nemogue obaviti i najjednostavniju naredbu Cara bez koritenja otrcanih metoda. Suhi hihot razlijee se oko stola i Paul shvati da je otac rekao pravu stvar i na pravi nain za poboljanje sveopeg raspoloenja. ak je i prizvuk umora u njegovom glasu bio na mjestu. Smatram da e biti najbolje da prvo ujemo ima li Thufir to dodati svom izvjeu o Slobodnjacima, nastavi vojvoda. Thufire? Hawat podigne pogled. Trebali bismo podrobnije razmotriti neka gospodarska pitanja nakon mog opeg izvjea, sir, ali sada mogu slobodno rei da mi se sve vie ini da su upravo Slobodnjaci oni saveznici koji su nam potrebni. Oni zasad pokuavaju otkriti mogu li nam vjerovati, ali po svemu sudei igraju otvorenih karata. Poslali su nam dar pustinjsko odijelo njihove proizvodnje... karte nekih pustinjskih predjela koji okruuju uporita to su ih Harkonneni ostavili za sobom... On pogleda niza stol. Izvjea njihove obavjetajne slube pokazala su se potpuno pouzdana i poprilino su nam pomogla u poslovanju s Arbitrom Promjene. Takoer su nam poslali i neke prigodne darove nakit za gospu Jessicu, zain, napitke, slatkie, lijekove. Moji ljudi upravo ispituju poiljku. Izgleda da se ne radi o podvali. Sviaju li ti se ovdanji ljudi, Thufire? upita jedan od prisutnih. Hawat se okrene prema ovjeku koji mu je postavio pitanje. Duncan Idaho tvrdi da im se treba diviti. Paul pogleda oca, a zatim se vrati na Hawata i upita ga: Ima li neki podatak o tome koliko ukupno ima Slobodnjaka? Hawat pogleda Paula. Na temelju proizvodnje hrane i nekih drugih pokazatelja, Idaho procjenjuje da u piljskom kompleksu koji je on posjetio ivi desetak tisua dua. Njihov voa kae da njegov sie ima dvije tisue ognjita. S razlogom moemo vjerovati da postoji poprilian broj ovakvih siekih zajednica. Kako izgleda, sve su one podinjene nekakvom vladaru po imenu Liet. To je neto novo ree Leto.

Moda je to moja pogreka, sir. Postoje stvari koje ukazuju da bi taj Liet mogao biti i nekakvo lokalno boanstvo. Neki ovjek za stolom se nakalje i upita: Imaju li zaista veze s krijumarima? Jedna karavana krijumara, obilno natovarena zainom, krenula je iz siea dok je Idaho bio u njemu. Koristili su tovarne ivotinje i prema vlastitom priznanju kretali su na put dug osamnaest dana. Izgleda, ree vojvoda, da su krijumari udvostruili svoje operacije tijekom ovog nemirnog razdoblja. O tome trebamo podrobnije razmisliti. Ne trebaju nas ba mnogo brinuti neovlatene fregate koje slijeu i polijeu s naeg planeta... jer tako je oduvijek bilo. Ali sasvim ih izgubiti iz vida i nadzora to ve nije dobro. Imate li plan, sir? upita Hawat. Vojvoda pogleda Hallecka. Gurney, ti e predvoditi delegaciju, poslanstvo, ako eli, i uspostaviti kontakt s tim romantinim poslovnim ljudima. Reci im da ih neu ometati u njihovim poslovima sve dok mi budu plaali desetinu. Hawat procjenjuje da su ih ucjene i dodatni ljudi za borbu koje su ranije trebali za svoje poslovanje stajali etverostruko skuplje. to ako Car to douje? upita Halleck. On je vrlo ljubomoran na svoje CHOAM profite, gospodaru. Leto se osmjehne. Prikupljat emo danak otvoreno u ime Shaddama IV, a zatim ga legalno odbiti od poreza kojeg plaamo za vojne potrebe. Neka nas Harkonneni samo pokuaju ometati! Osim toga, na taj emo nain upropastiti neke lokalne korumpirane tipove, koji su se obogatili pod Harkonnenima. Nema vie mita i ucjena. Osmjeh iskrivi Halleckovo lice. Ah, gospodaru, krasan nizak udarac. Sve bih dao da mogu vidjeti barunovo lice kada sazna za ovo. Vojvoda se okrene prema Hawatu. Thufire, jesi li nabavio one raunovodstvene knjige koje si navodno mogao kupiti? Jesam, gospodaru. Upravo ih podrobno prouavamo. Ja sam ih, meutim, ve prelistao i mislim da mogu dati prvu procjenu. Reci nam! Harkonneni odavde crpe deset milijardi solarisa svakih tri stotine trideset standardnih dana. Uzbueno doaptavanje razlegne se oko stola. ak su i mlai asnici, koji su ve pokazivali znakove dosaivanja, usprave u stolcima i izmijene zabezeknute poglede. Halleck promrmlja: Jer napajat e se iz obilja mora i blaga skrivenog u pijesku.

Shvaate, gospodo, ree Leto. Ima li jo ovdje neki naivac koji vjeruje da e se Harkonneni mirno spakirati i otii odavde samo zato jer je to Car naredio. Nastalo je sveope kimanje glavama i mrmljanje koje je izraavalo suglasnost. Ne preostaje nam nita drugo nego se maem i ognjem izboriti za svoje pravo, ree Leto i okrene se prema Hawatu. Ovo je i prigoda da podnese izvjee o opremi. Koliko su nam ostavili pjeanih gusjeniara, etelica, zainskih tvornica i pomonog pribora? Po onome to je navedeno u carskoj inventuri, koju je obavio Arbitar Promjene, kompletnu opremu, gospodaru, ree Hawat. Pokazao je rukom prema jednom asniku koji mu doda neki omot pa ga otvori na stolu ispred sebe. Nisu napomenuli da je vie od pola gusjeniara pokvareno, da samo za treinu njih imamo letee transportere koji ih prevoze na i odvoze s nalazita zaina da se sve to su nam Harkonneni ostavili gotovo raspalo. Bit emo vrlo sretni uspijemo li polovinu opreme osposobiti za uporabu, a jo sretniji budemo li etvrtinu mogli koristiti nakon est mjeseci. Uglavnom onako kako smo i oekivali, ree Leto. Kakva je konana procjena glavne opreme? Hawat baci pogled prema otvorenom omotu. Oko devet stotina trideset etelica-tvornica moemo uputiti na posao za nekoliko dana. Oko est tisua dvije stotine pedeset ornitoptera za nadziranje, izvianje i meteoroloka promatranja... a to se leteih transportera tie, ima ih manje od tisuu. Halleck upadne: Ne bi li nam bilo jeftinije kad bismo ponovno zapoeli pregovore s Cehom u vezi s jednom fregatom u stazi oko planeta koja bi nam sluila kao meteoroloki satelit? Vojvoda pogleda Hawata. Nita novog, ha, Thufire? Zasad moramo pronai neko drugo rjeenje odgovori Hawat. Zastupnik Ceha uope nije htio pregovarati s nama. Jednostavno mi je stavio do znanja kao mentat mentatu da je cijena izvan naih mogunosti i da e tako zauvijek ostati, bez obzira koju sumu ponudili. Na je zadatak otkriti uzrok ovakvog stava prije nego im se ponovno obratimo. Jedan od Halleckovih asnika za stolom se promekolji na stolcu i ree: Ali to je nepravedno! Pravda? vojvoda pogleda ovjeka. Tko trai pravdu? Mi sami provodimo vlastitu pravdu. Zavodimo je ovdje na Arrakisu gdje emo

ili pobijediti ili umrijeti. Je li vam moda ao to ste na naoj strani, sir? ovjek se zabulji u vojvodu, a onda ree: Nije, sir. Tko bi mogao odbiti sudjelovanje u najveem planetnom izvoru dobiti u cijelome svemiru... ne, ja sam i duom i tijelom s vama. Oprostite to mi se ono omaknulo, ali... on slegne ramenima, ...povremeno nas sve uhvati ogorenost. Ogorenost razumijem, ree vojvoda. Ali nemojmo vapiti za pravdom sve dok imamo ruke i slobodu da ih iskoristimo. Je li jo tko ogoren? Ako je, slobodno si dajte maha. Ovo je prijateljska veer gdje svatko moe iznijeti svoje miljenje. Halleck se promekolji pa ree: Sve nas je ogorilo, sir, to meu nama nema nijednog dragovoljca iz neke druge Velike Kue. Oni vam se obraaju s Leto Pravedni i obeavaju vam vjeno prijateljstvo, ali samo dok ih to nita ne kota. Oni jo ne znaju tko e odnijeti prevagu u ovoj promijeni, ree vojvoda. Mnoge Kue mogu svoju dobrobit zahvaliti tome to se nisu uputale ni u kakve opasne pustolovine. Ne moemo ih okrivljavati zbog toga. Jedino ih moemo prezirati. On pogleda Hawata. Govorili smo o opremi. Bi li nam htio prikazati nekoliko primjeraka opreme kako bi se ljudi upoznali s tim strojevima? Hawat kimne glavom i dade rukom znak asniku koji je stajao uz projektor. Jasna trodimenzionalna projekcija pojavi se na povrini stola, udaljena od vojvode oko jedne treine njegove duine. Neki ljudi sa suprotnog kraja ustanu da bi bolje vidjeli. Paul se nagne naprijed i zagleda se u stroj. U usporedbi sa siunim projekcijama ljudskih pojava koje su stajale oko stroja, inilo se da je naprava dugaka stotinu dvadeset metara, a iroka oko etrdeset. Bilo je to zapravo jedno dugako, kukcoliko tijelo, koje se kretalo na dvije zasebne, iroke gusjenice. Ovo je etelica-tvornica, objasni Hawat. Za projekciju smo odabrali jednu koja je u dobrom stanju. Radi se o gusjeniaru koji je stigao ovamo vjerojatno s prvom ekipom carskih ekologa; jo je u radnom stanju... iako ne mogu objasniti kako... ili zato. Ako je to onaj kojeg zovu Stara Marija, onda mu je mjesto u muzeju, ree jedan asnik. Mislim da su ga Harkonneni drali iskljuivo za kanjavanje... kao prijetnju kojom su zastraivali svoje radnike. Budi dobar ili emo te prebaciti na Staru Mariju. Za stolom se razlijee hihot.

Paul nije dopustio da ga zanese ova ala, ve je svu panju posvetio projekciji i pitanjima koja su mu se poela rojiti u glavi. Uperi prst prema slici na stolu i ree: Thufire, zar postoje tako veliki pjeani crvi koji bi mogli progutati ak i ovo postrojenje? Oko stola trenutno zavlada muk. Vojvoda si u bradu promrmlja neku kletvu, ali onda pomisli: Ne ipak se moraju suoiti s ovdanjom stvarnou. U dubokoj pustinji ima crva koji bi itavo ovo postrojenje mogli smazati u jednom zalogaju, ree Hawat. Ovdje, blie Zatitnom Zidu gdje se nalazi veina rudnika zaina, ima mnogo crva sposobnih da onesposobe ovu tvornicu, a zatim je polagano proderu. Zato ne organiziramo zatitu? upita Paul. Prema Idahovom izvjeu, odgovori Hawat, titnici su opasni u pustinji. titnici za ljude prizvali bi svakog crva na vie stotina metara unaokolo. Kako izgleda, oni u njima izazivaju unitavajuu mahnitost. To nam jame rijei Slobodnjaka i nemamo razloga sumnjati u to. Idaho nije primijetio nikakvih naznaka zatitne opreme u sieu. Ba nikakvog? upita Paul. Bilo bi poprilino teko sakriti takve stvarice izmeu vie tisua ljudi ree Hawat. Idaho je imao pristup u sve dijelove siea. Nije vidio nikakav titnik niti bilo kakvu naznaku njegove uporabe. To je neobino, primijeti vojvoda. Harkonneni su ovdje sigurno obilno koristili titnike, ree Hawat. Imaju servisna postrojenja u svakom naselju, a u knjigama su navedeni znatni trokovi nabave novih titnika i rezervnih dijelova. Poznaju li moda Slobodnjaci neki nain za neutralizaciju titnika? upita Paul. Malo je vjerojatno, ree Hawat. Normalno, takvo neto je teorijski mogue smatra se da bi za to izvrsno posluio aparat za statiki protunaboj, kad bi bio velik poput neke pokrajine, ali dosad jo u praksi nikome nije uspjelo ostvariti slinu napravu. uli smo o tome i ranije ree Hawat. Krijumari odravaju prisne veze sa Slobodnjacima i sigurno bi nabavili takvu opremu kad bi postojala. A oni je se uope ne bi ustruavali odnijeti s ovog planeta i pustiti je na slobodno trite. Ne svia mi se pomanjkanje odgovora na ovako znaajno pitanje, ree Leto. Thufire, mora dati apsolutni prioritet rjeenju ovog problema.

Ve radimo na tome, gospodaru. On se nakalje. Ah, Idaho je jo neto rekao: nema nikakve zablude glede stava Slobodnjaka prema titnicima. Rekao je da ih oni jako uveseljavaju. Vojvoda namrgodi obrve i ree: Ali predmet o kojem razgovaramo je oprema za kopanje zaina. Hawat rukom dade znak asniku pokraj projektora. Trodimenzionalnu sliku etelice-tvornice zamijenila je projekcija neke krilate naprave, uz koju su obrisi ljudi izgledali patuljasto. Ovo je letei transporter, ree Hawat. To je, zapravo, golemi topter, ija je jedina zadaa prebacivanje tvornice do bogatih nalazita zaina u pijesku, odnosno njeno izvlaenje s tog mjesta kad se pojavi neki pjeani crv. Oni se uvijek pojave. etva zaina je proces stalnog bjeanja i vraanja, pri emu se nastoji pokupiti to vie zaina. Potpuno u skladu s moralom Harkonnena, ree vojvoda. Preglasan smijeh naglo se razlijegao prostorijom. U projekciji je letei transporter zamijenio ornitopter. Ovi topteri su prilino konvencionalni, ree Hawat. Jedina preureenja su obavljena glede poveanja dometa, a posebna panja je posveena osiguranju nekih bitnih otvora protiv pijeska i praine. titnik ima tek svaki trideseti: generatori titnika uklonjeni su vjerojatno zbog poveanja dometa na raun teine. Ne svia mi se to podcjenjivanje titnika promrmlja vojvoda, pomislivi pritom: Je li to Harkonnenova tajna? Znai li to da uope neemo moi umaknuti na zatienim fregatama ako nam srea okrene lea? On odsjeno odmahne glavom odbacujui od sebe takve misli, a zatim ree: Pozabavimo se malo poslovnom stranom. Kakav profit moemo oekivati? Hawat okrene dvije strane u biljenici. Nakon procjene trokova popravka i stanja uporabljivih ureaja, izraunali smo predraunski iznos operativnih trokova. Iznos je, naravno, neto vei od stvarnog, budui da nam to osigurava sigurnosnu granicu. On zaklopi oi u mentatskom polutransu, a zatim ree: Pod Harkonnenima, odravanje i plae iznosili su do najvie etrnaest posto. Imat emo sree ako nas to isto u poetku bude stajalo trideset posto. Uzmemo li u obzir nove investicije i imbenike rasta, ukljuujui tu postotak za CHOAM i vojne trokove, prostor naeg profita smanjit e se na svega est posto sve dok ne uspijemo zamijeniti istroenu opremu. Tek emo tada moi vratiti profit u normalne granice izmeu dvanaest i petnaest posto. On otvori oi. Osim ako moj gospodar ne eli primijeniti Harkonnenove metode.

Nastojat emo stanje na planetu postaviti na vrste i trajne temelje, ree vojvoda. Morat emo veini stanovnitva osigurati sretan ivot a posebno Slobodnjacima. Da, posebno Slobodnjacima, sloi se Hawat. Na poloaj na Caladanu, ree vojvoda, ovisio je o nadmoi na moru i u zraku. Ovdje emo se morati okrenuti neem to sam nazvao pustinjska nadmo . Moda je u nju ukljuena i nadmo u zraku, ali nije nuno. Upozoravam na nedostatak titnika za toptere. On odmahne glavom. Harkonneni su se u svom sustavu upravljanja oslanjali na neprekidnu zamjenu kljunog osoblja koje je dolazilo s drugih planeta. Mi to ne smijemo. U svakoj novoj skupini postojao bi odreeni broj provokatora. U tom sluaju se moramo zadovoljiti znatno manjim profitom i ogranienom etvom, ree Hawat. Naa proizvodnja u prve dvije sezone bit e za treinu manja od prosjene Harkonnenove. Upravo tako, ree vojvoda. Ba kao to smo i oekivali. Morat emo ubrzati odnose sa Slobodnjacima. Volio bih kad bismo raspolagali s pet bojni Slobodnjaka prije nego doe do prvog obrauna s CHOAM-om. To nije ba vremenski daleko, sir, ree Hawat. Znam, ali ne moemo iz ove koe. Doi e ovamo sa Sardaukarima preruenim u harkonenske odore im im se ukae prigoda. to misli, Thufire, koliko njih e nas napasti? Ukupno etiri ili pet bojni, sir. Ne vie s obzirom na visoke cijene koje Ceh zahtijeva za prijevoz trupa. Pet bojni Slobodnjaka plus nae snage trebalo bi nam biti dovoljno. Ukoliko se doepamo nekoliko ivih Sardaukara i s njima prodefiliramo pred vijeem Landsraada, stvari e se iz temelja promijeniti... s profitom ili bez njega. Dat emo sve od sebe, sir. Paul pogleda oca, a zatim Hawata, iznenada svjestan mentatovih godina, svjestan injenice da starac ve slui tri narataja Atreida. Ostario je. To se oitovalo u reumatinom sjaju smeih oiju, na ispucanom i opaljenom licu od egzotinih meteorolokih uvjeta, u povijenosti ramena, kao i u tankim usnama s obrubom od safo soka boje brusnica. Toliko stvari ovisi o tom jednom starcu, pomisli Paul. Trenutno smo u ratu ubojica, ree vojvoda, ali to se jo nije potpuno razmahalo. Thufire, dokle smo stigli u obraunu s Harkonnenima?

Eliminirali smo dvije stotine pedeset njihovih kljunih ljudi, gospodaru. Preostale su jo najvie tri organizirane skupine Harkonnena ukupno moda stotinjak ljudi. Ti Harkonnenovi ljudi koje ste smaknuli... ree vojvoda, jesu li pripadali bogatijem sloju? Veina, gospodaru. Uglavnom su bili njihovi poduzetnici. Krivotvori potpise svih njih na zakletvama na vjernost, ree vojvoda. Kopije dostavi u arhiv Arbitra Promjene. Javno emo ih optuiti da su se lano zakleli. Sve e biti legalno. Konfiscirati emo im imovinu, uzeti sve, razbiti obitelji, sasvim ih ogoliti. Svakako emo se pobrinuti da Kruna dobije svojih deset posto. Sve mora biti po slovu zakona. Thufir se osmjehne, otkrivi crveno obojene zube ispod jedrih usana. Potez dostojan vae otroumnosti, gospodaru. Sramim se to se to nisam prvi sjetio. Halleck namrgodi obrve s druge strane stola, iznenaen podjednako mrkim izgledom Paulovog lica. To je pogreno, pomisli Paul. Time e protivnici biti samo natjerani na jo eu borbu. Predajom nita nee dobiti. Znao je da je to u skladu s pravilima kanlija, ali takav potez mogao bi ih unititi ak ako im i osigura pobjedu. Bio sam stranac u stranoj zemlji , navede citat Halleck. Paul ga pogleda, prepoznavi navod iz N. K. Biblije upitavi se: Zar i Gurney prieljkuje prestanak zavjera? Vojvoda pogleda kroz prozore u tamu, a zatim se vrati Hallecku. Gurney, koliko si pjeanih radnika uvjerio da ostanu s nama? Ukupno dvije stotine osamdeset est, sir. Mislim da bismo ih trebali prihvatiti i pritom se jo smatrati sretnima. Svi spadaju u najkorisniju kategoriju. Samo toliko? vojvoda skupi usne, a zatim ree: Dobro, reci im... Buka na vratima ga prekine. Duncan Idaho proe kroz postavljenu strau, pouri du stola, prie vojvodi i nagne mu se do uha. Vojvoda mu dade znak da se uspravi i ree: Govori glasno, Duncane. Zar ne vidi da su ovo sve povjerljivi ljudi? Paul pogleda Idahoa, uoivi njegove maje kretnje i brzinu refleksa; ove osobine inile su ga krajnje neugodnim protivnikom, ak i kad je nastupao kao uitelj baratanja orujem. Idahovo tamno, okruglo lice okrene se prema Paulu; njegove oi, koje su sliile na dva blistava dragulja koji sjaje iz njedara pilje, kao da ga uope nisu prepoznale, ali je Paul ipak opazio daak vedrine preko grimase uzbuenja.

Idaho uputi pogled uzdu stola, a onda ree: Sukobili smo se s Harkonnenovim najamnicima preruenim u Slobodnjake. Sami Slobodnjaci uputili su nam glasnika i upozorili nas na prijevaru. Meutim, tijekom napada smo ustanovili da su Harkonneni postavili zasjedu tom slobodnjakom glasniku i teko ga ranili. Umro je dok smo ga prebacivali ovamo do naih lijenika. Vidjevi u kakvom je stanju, zastao sam pokuavajui neto poduzeti i upravo tog trenutka iznenadio sam ga dok je pokuavao zadnjim atomima snage neto odbaciti od sebe. Idaho uputi pogled prema Letu. No, gospodaru, no kakav jo nikada niste vidjeli. Kris-no? upita netko. Nedvojbeno, odgovori Idaho. Mlijeno bijeli i obasjan nekim svojim unutranjim svjetlom. On zavue ruku u tuniku i izvue korice iz kojih je virio balak, crn i izbrazdan. Ne vadi ga iz korica! Glas se zauo iz otvorenih vrata na suprotnom kraju prostorije, vibrirajui i prodoran, natjeravi sve prisutne da ustanu i pogledaju u tom smjeru. Na vratima je stajala visoka pojava u platu, a ulaz su joj sprjeavali prekrieni maevi straara. arki bronani plat obavijao je ovjeka od glave do pete, osim otvora u tamnom velu kapuljae, gdje su se vidjele potpuno plave oi potpuno bez bjeloonica. Propustite ga, proape Idaho. Pustite ovjeka, ree vojvoda. Straari su oklijevali nekoliko trenutaka, a zatim spuste maeve. ovjek ue u prostoriju i zaustavi se nasuprot vojvode. Ovo je Stilgar, poglavar siea kojeg sam posjetio, voa onih koji su nas upozorili na preruene najamnike, objasni Idaho. Dobro doli, sir, ree Leto. Zato ne smijemo vaditi no iz korica: Stilgar uputi pogled prema Idahu, a zatim ree: Ti si se ve mogao upoznati s naim obiajima asti i istoe. Tebi bih dopustio da pogleda no ovjeka kojem si se pokazao kao prijatelj. Pogled mu krene preko ostalih ljudi u prostoriji. Ali ove druge ne poznajem. Zar bi dopustio da oskvrnave jedno asno oruje? Ja sam vojvoda Leto, ree vojvoda. Bi li meni dopustio da vidim no? Dopustit u da zaslui pravo njegovog izvlaenja iz korica, odgovori Stilgar, a kad se oko stola podiglo protestno mrmljanje, on

podigne tanku ruku proaranu tamnim ilama. Podsjeam vas da je ovaj no pripadao nekome tko vam je bio prijatelj. U tiini punoj iekivanja koja je nastala, Paul zapone prouavati ovjeka, osjetivi auru moi koja je zraila iz njega. Bio je to voa voa Slobodnjaka. Neki ovjek blizu sredine stola nasuprot Paula promrmlja: Tko je on da nam soli pamet kakva su naa prava na Arrakisu? Reeno je da vojvoda Leto Atreid odluuje uz podrku svojih podanika, ree Slobodnjak. Prema tome moram vam rei kako je to kod nas: odreena odgovornost pada na one koji su vidjeli kris-no. On mrano pogleda prema Idahu. Oni su nai. Ne smiju napustiti Arrakis bez naeg pristanka. Halleck i nekolicina drugih skoe na noge s ljutitim izrazima lica. Halleck ree: Vojvoda Leto je taj koji odreuje moe li... Trenutak samo, ree Leto i blagost njegovog glasa zaustavi ostale. Ovoga ne smijemo ispustiti iz ruku, pomisli on, a zatim se obrati Slobodnjaku: Sir, ja potujem i uvaavam osobno dostojanstvo svakog ovjeka koji potuje moje dostojanstvo. Stvarno sam va dunik. A ja uvijek plaam svoje dugove. Ako va obiaj nalae da ovaj no ostane u koricama, onda i ja to nareujem. A ukoliko postoji bilo koji nain na koji bismo mogli ukazati poast ovjeku koji je umro zbog nas, jedino nam trebate skrenuti panju na njega. Slobodnjak pogleda vojvodu, a zatim polagano skine veo, otkrivi iza njega tanak nos i pune usne, okruene sjajnom crnom bradom i brkovima. Zatim se nagne nad stol i namjerno pljune na poliranu povrinu. Ljudi oko stola skoie na noge, ali ih zadri Idahov glas koji gromko odjekne u prostoriji: Stanite! U iznenadnoj i naelektriziranoj tiini Idaho ree: Zahvaljujemo ti, Stilgare, na daru tvoje tjelesne vlage. Prihvaamo je u duhu u kojem nam je dana. Idaho takoer pljune na stol ispred vojvode. Zatim se nagne do vojvode i ree mu priguenim glasom: Ne zaboravite koliko je voda ovdje dragocjena, sir. Ovo je bio izraz potovanja. Leto se zavali dublje u stolac i uhvati Paulov pogled: spokojan smijeak u rubovima sinovih oiju; istodobno, osjetio je poputanje napetosti za stolom im su ljudi poeli polako shvaati u emu se, zapravo, radi.

Slobodnjak pogleda Idahoa i ree: Dobrim si se pokazao u mom sieu, Duncane Idaho. Jesi li se moda zavjetovao na vjernost svome vojvodi? Htio bi da pristupim u njegovu slubu, sir, ree Idaho. Bi li prihvatio dvostruku zakletvu na vjernost? upita Leto. elite li da mu pristupim, sir? elio bih da sam donese odluku o tome, ree Leto, ne mogavi prikriti hitrost u glasu. Idaho zapone promatrati Slobodnjaka. Bi li me primio pod tim uvjetima, Stilgare? Bit e trenutaka kad u se morati vratiti u slubu svog vojvode. Dobro si se borio i uinio sve to si mogao za naeg prijatelja, ree Stilgar, a zatim podigne pogled prema Letu. Uinimo ovako: neka ovjek po imenu Idaho zadri kris-no, kojeg trenutno dri u ruci, kao znak vjernosti nama; on, naravno, mora biti oien i podvrgnut obredima, ali to nije problem. Postat e Slobodnjak i vojnik Atreida. Ve ima prethodnika: Liet slui dva gospodara. Duncane? upita Leto. Na zapovijed, sir, ree Idaho. Onda smo se sloili, zakljui Leto. Tvoja voda je naa, Duncane Idaho, ree Stilgar. Tijelo naeg prijatelja ostaje s tvojim vojvodom. Njegova voda je voda Atreida. To je spona koja nas vezuje. Leto uzdahne, pogleda Hawata i uhvati pogled starog mentata. Hawat kimne glavom zadovoljnog izraza lica. Priekat u dolje, ree Stilgar, dok se Idaho oprosti s prijateljima. Na mrtvi prijatelj se zvao Turok. Sjetite se toga kad doe vrijeme da se oslobodi njegova dua. Vi ste Turokovi prijatelji. Stilgar se zapone okretati. Zar neete ostati jo malo? upita ga Leto. Slobodnjak se okrene, nehajnim pokretom prebaci veo natrag preko lica i ugodi neto ispod njega. Prije nego mu je veo zaklonio vidik, Paul na trenutak opazi nekakvu cjevicu. Imam li razloga ostati? upita Slobodnjak. eljeli bismo vam ukazati poasti, ree vojvoda. Poasti mi nalau da budem na drugom mjestu, odgovori Slobodnjak, a zatim bacivi jo jedan pogled prema Idahu, okrene se i izmeu straara kod vrata krupnim koracima izae iz prostorije. Ako su ostali Slobodnjaci njegovog soja, imat emo koristi jedni od drugih, ree Leto.

Idaho suho primijeti: On je dobar primjer, gospodaru. Jasno ti je to mora initi, Duncane? Ja sam va veleposlanik kod Slobodnjaka, sir. Mnogo toga ovisi o tebi, Duncane. Trebat e nam najmanje pet bojni tih ljudi prije nego Sardaukari udare na nas. Bit e to prilino naporan pothvat, sir. Slobodnjaci se die svojom neovisnou. Idaho je trenutak oklijevao, a onda nastavi: Postoji jo neto, sir. Jedan od najamnika koje smo uhvatili pokuao se doepati ovog noa s mrtvog tijela naeg prijatelja Slobodnjaka. Rekao nam je da je Harkonnen raspisao nagradu od milijun solarisa svakome tko mu donese kris-no. Letova brada se podigne u nagloj kretnji koja je izraavala iznenaenje. Zato su im tako potrebni ti noevi? No je izraen od zuba pjeanog crva; on je obiljeje Slobodnjaka, sir. Pomou njega, plavooki ljudi imaju pristup u bilo koji sie u zemlji. Mene bi, na primjer, zatvorili i podvrgli tekom ispitivanju kad me ne bi poznavali. Ne sliim ba mnogo Slobodnjaku, ali... Piter de Vries, ree vojvoda. ovjek vraje lukav, gospodaru, ree Hawat. Idaho zavue no u korice ispod tunike. Dobro uvaj taj no, ree mu vojvoda. Na zapovijed, gospodaru. On potapa komunikator zakvaen za pojas. Javit u se to prije budem mogao. Thufir ima moj pozivni kod. Koristit emo ratni jezik. On vojniki pozdravi, okrene se na peti i pouri za Slobodnjakom. Iz hodnika se zauje udaljavajui bat koraka. Leto i Hawat izmijene pogled pun razumijevanja, a zatim se osmjehnu. eka nas mnogo posla, sir, ree Halleck. A ja vas samo zadravam, uzvrati Leto. Imam ovdje izvjee o udaljenim bazama ree Hawat. Hoete li da vam ga iznesem neki drugi put, sir? Hoe li to dugo trajati? Iznijet u vam ga vrlo saeto. Slobodnjaci govore da postoji vie od dvije stotine ovakvih udaljenih baza, podignutih ovdje na Arrakisu tijekom rada oglednih pustinjskih botanikih postaja. Smatra se da su sve naputene, ali ima i izvjea da su prethodno hermetiki zatvorene. Oprema je jo u njima? upita vojvoda.

Tako stoji u izvjeima koje sam dobio od Duncana, sir. Gdje se nalaze te postaje? upita Halleck. Postoji samo jedan odgovor na to pitanje, ree Hawat. Jedino Liet to zna. To sam Bog zna, promrmlja Leto. Moda nije tako, sir, ree Hawat. uli ste da je i Stilgar izgovorio to ime. Moda je mislio na neku stvarnu osobu? Slui dva gospodara, ree Halleck. Zvui poput nekog vjerskog citata. Ti bi to trebao znati, ree vojvoda. Halleck se osmjehne. Taj Arbitar Promjene, ree Leto,carski ekolog... Kynes... zar ne bi i on morao znati gdje se nalaze te baze? Ali, sir, opomene ga Hawat, taj ovjek je carski slubenik. Ali je istodobno daleko od Cara, ree Leto. elim te baze. Moda se u njima nalazi materijal kojeg bismo mogli spasiti i upotrijebiti za popravak nae operativne opreme. Sir! ree Hawat. Te baze su jo zakonito vlasnitvo njegovog velianstva. Meteoroloki uvjeti koji ovdje vladaju dovoljno su teki da unite bilo to, odgovori vojvoda. Uvijek se moemo vaditi na vremenske neprilike. Naite tog Kynesa i barem ustanovite postoje li uope te baze. Paul klizne pogledom po licima ljudi oko sebe i primijeti panju kojom su jednostavno gutali svaku rije. inilo se da ih je jako uznemirio stav djeakovog oca. Posluaj ga, oe, ree Paul priguenim glasom. Govori istinu. Sir ree Hawat, te bi nas baze, dodue, mogle opskrbiti materijalom kojim bismo popravili opremu koja nam je dostavljena, ali se jednako tako nalaze izvan naeg dohvata iz stratekih razloga. Postupit emo brzopleto zaponemo li djelovati prije nego se podrobnije upoznamo s cijelom stvari. Taj Kynes je poznat i ima arbitarski autoritet u cijelom Carstvu. Ne smijemo to zaboraviti. Osim toga, i Slobodnjaci su mu skloni. Dobro, obavite to u rukavicama, ree vojvoda. Jedino elim znati postoje li te baze. Kako elite, sir. Hawat ponovno sjedne i obori pogled. U redu, ree vojvoda. Znamo to nas oekuje: posao. Za to smo se pripremali. A imamo u tome i neko iskustvo. Poznato nam je

kakva e biti nagrada, a jasna nam je i alternativa. Svatko je dobio svoj zadatak. On pogleda Hallecka. Gurney, najprije rijei to u vezi krijumara. Otii u kod pobunjenika koji obitavaju u sunom kraju, odrecitira Halleck. Jednoga u dana zatei ovoga ovjeka bez prigodnog citata i onda e izgledati kao ogoljen, ree vojvoda. Hihot se oglasi oko stola, ali Paul zamijeti odreenu usiljenost u njemu. Vojvoda se okrene prema Hawatu. Uspostavi jo jedno zapovjedno mjesto za izvjetajnu i komunikacionu slubu na ovom katu, Thufire. Kad sve bude sreeno, javi mi se zbog jednog dogovora. Hawat ustane i osvrne se po prostoriji kao da trai podrku. Zatim se okrene i povede povorku van iz prostorije. Ljudi su urno krenuli za njim, uz kripu stolaca po podu i povremeno manju guvu. Zavrilo je guvom, pomisli Paul promatrajui lea zadnjih ljudi koji su izlazili. Ranije je vijee uvijek zavravalo u savrenom redu. Meutim, ovaj sastanak je bio potpuno promaen, naruen vlastitim nesposobnostima i bez pravog dogovora na kraju. Po prvi puta Paul je pomislio na stvarnu mogunost poraza ne zato jer ga je uhvatio strah ili zbog onog upozorenja od stare asne Majke, ve temeljem vlastite procijene situacije. Otac mi je oajan, pomisli on. Na poloaj uope nije dobar. A tu je i Hawat: Paul se prisjeti kako se stari mentat ponaao tijekom sastanka sitna oklijevanja, znaci uznemirenosti. Hawata je neto ozbiljno muilo. Najbolje bi bilo da ovdje provede ostatak noi, sine, ree vojvoda. Uostalom, uskoro e svanuti. Javit u to tvojoj majci. On ustane, polako, kruto. Spoji nekoliko stolaca, isprui se na njima i malo se odmori. Nisam ba umoran, sir. Kako eli. Vojvoda prekrii ruke na leima i zapone hodati du stola. Poput zvijeri u kavezu, pomisli Paul. Hoe li razgovarati s Hawatom o moguem izdajniku meu nama? upita Paul. Vojvoda zastane nasuprot sina i progovori prema tamnim prozorima. Razgovarali smo o toj mogunosti ve mnogo puta. Starica je bila vrlo sigurna u sebe, ree Paul. A poruka koju je majka...

Poduzeli smo sve mjere predostronosti, ree vojvoda. Osvrne se po prostoriji i Paul tog trenutka u oevim oima opazi iskru neeg divljeg. Ostani ovdje. Moram se s Thufirom dogovoriti oko zapovjednih mjesta. Zatim se okrene, izae krupnim koracima iz sobe i kratko kimne glavom strai na vratima. Paul se zagleda u mjesto gdje je dosad stajao otac. Taj prostor je bio prazan jo prije nego je vojvoda izaao iz prostorije. Tog trenutka mu na pamet padne stariino upozorenje: ...za oca nita.

13.
Tog prvog dana, dok se MuadDib s obitelji vozio kroz ulice Arrakeena, neki od okupljenih ljudi sjetili su se legendi i proroanstava i zapoeli vikati: Mahdi! No, to uzvikivanje je vie bilo pitanje nego tvrdnja, jer su se u to vrijeme tek mogli nadati da je on taj koji je prorokovan kao Lisan al-Gaib, Glas iz Vanjskog Svijeta. Panju su posvetili i na majku, jer su uli da je pripadnica reda Bene Gesserit i bilo im je jasno da je ona poput drugog Lisan al-Gaiba. Iz Upute o MuadDibu princeze Irulan Vojvoda je zatekao Thufira Hawata samog u prostoriji na uglu zgrade koju mu je straa spomenula. Iz susjedne sobe dopirali su zvuci ljudi koji su postavljali komunikacionu opremu, ali je ovdje ipak bilo prilino tiho. Dok je Hawat ustajao od stola zatrpanog raznim papirima, vojvoda se osvrne oko sebe. Prostorija je imala zelene zidove i u njoj su se, osim stola, nalazila jo tri suspenzorska stolca s kojih je harkonenski amblem H oito bio skinut na brzinu pa se moglo vidjeti ogoljeno mjesto na inae sjajnoj polituri. Stolci su iskljueni, ali su sasvim sigurni, ree Hawat. Gdje je Paul, sir? Ostavio sam ga u sobi za sastanke. Nadam se da e se sada malo odmoriti kad vie nisam tamo i ne ometam ga. Hawat kimne glavom, a zatim ode do vrata susjedne sobe i zatvori ih, prekidajui tako buku koju je stvaralo statiko i elektronsko iskrenje. Thufire ree Leto, zanimaju me carske i Harkonnenove zalihe zaina. Gospodaru? Vojvoda skupi usne. Spremita se mogu unititi. On podigne ruku u trenutku kad je Hawat zaustio neto rei. Ne, ostavimo Careve zalihe na miru. I njemu bi sigurno bilo drago kad bi se Harkonnen naao u kripcu. A bi li barun mogao protestirati ako bi bilo uniteno neto to on ne smije otvoreno priznati da je njegovo? Hawat odmahne glavom. Ne raspolaemo ba s mnogo ljudi, sir.

Uzmi nekoliko Idahovih. A moda se nae i neto Slobodnjaka koji ne bi imali nita protiv jednog putovanja na drugi planet. Diverzija na Giedi Jedan imala bi odreene taktike pogodnosti, Thufire. Kako vi kaete, gospodaru. Kad se Thufir okrenuo, vojvoda primijeti na starcu znakove nervoze i pomisli: Moda nasluuje da sam izgubio povjerenje u njega. Sigurno zna da sam dobio tajna izvjea o izdajnicima. Najbolje je da odmah smirim strahove koji ga mue. Thufire, ree on, budui da si jedan od malobrojnih u koje imam potpuno povjerenje, postoji neto o emu moramo porazgovarati. Obojici nam je jasno da neprekidno moramo biti oprezni kako bismo sprijeili ulaz izdajnicima u nae redove... ali dobio sam dva nova izvjea. Hawat se okrene i netremice pogleda u vojvodu. Leto mu ponovi prie koje je uo od Paula. Umjesto da izazovu postizanje vrhunske mentatske koncentracije u njemu, izvjea su samo poveala Hawatovu uznemirenost. Leto je nekoliko trenutaka promatrao starca, a onda ree: Neto krije u sebi, stari prijatelju. Shvatio sam to zbog tvoje nervoze tijekom zasjedanja Vijea. to to nisi htio iznijeti pred ostalima na sastanku? Hawatove usne boje safoa stajale su poput ravne linije, dok su se siune bore slijevale u njih. Ta ukoena naboranost nije se promijenila ni kad je progovorio: Gospodaru, ne znam, zapravo, kako bih vam to rekao. Mnogo smo oiljaka nanijeli jedan drugome, Thufire, ree vojvoda. Vrlo dobro zna da mi sve moe rei. Hawat ga je netremice promatrao dok su mu se glavom rojile misli: Ovakvog ga najvie volim. To je astan ovjek koji zasluuje svu moju odanost i naklonost. Zar ga stvarno moram povrijediti? Dakle? upita Leto. Hawat slegne ramenima. Radi se o dijelu poruke koju smo izvukli iz jednog glasnika Harkonnena. Poruka je bila namijenjena uhodi po imenu Pardi. Imamo jake razloge povjerovati da je taj Pardi ovdje bio glavni ovjek u Harkonnenovom podzemlju. to se same poruke tie, ona bi mogla imati ili velike ili nikakve posljedice. Sve ovisi kako je tumaimo. to je tako osjetljivo u njemu? Radi se samo o djeliu poruke, ne zaboravite. Vrlo nepotpunom fragmentu. Sve je bilo na minimikronskom filmu uz koji je bila prikvaena uobiajena kapsula za unitenje. Prekinuli smo djelovanje

kiseline u zadnji trenutak, pa smo se domogli tek jednog djelia, ali i taj je vrlo sugestivan. Da? Hawat navlai usne. U njemu stoji:...eto nikada nee posumnjati, a kad ga bude snaao udarac voljene ruke, samo njegovo porijeklo bit e dovoljno da ga uniti. Poruka je nosila barunov osobni peat, iju sam vjerodostojnost sam provjerio. Sumnja ti je oita, ree vojvoda glasom koji je iznenada postao hladan. Radije bih si odsjekao ruke nego vas povrijedio, ree Hawat. Ali, gospodaru, ako... Gospa Jessica ree Leto, osjetivi kako ga srdba poinje izjedati. Zar nisi mogao izvui neke injenice iz tog Pardija? Na alost, Pardi vie nije bio meu ivima kad smo se domogli glasnika. A to se njega tie, siguran sam da nije imao pojma to nosi. Shvaam. Leto zavrti glavom, razmiljajui: Da, prljave li zamisli! Ali sve je to pucanj uprazno. Znam ja svoju enu. Gospodaru, ako... Ne! odbrusi vojvoda. Radi se o nekoj pogreci i... Ne smijemo zanemariti mogunost, gospodaru. Sa mnom je ve esnaest godina! Imala je dosad nebrojene mogunosti za... Ti si osobno provjerio i kolu i enu! Hawat gorko progovori: Neto mi je moglo promaknuti. Nemogue, kaem ti! Harkonneni ele zatrti cijelu lozu Atreida to e rei i Paula. Jednom su ve pokuali. Zar bi se majka mogla urotiti protiv vlastitog sina? Moda se nije urotila protiv sina. A jueranji pokuaj lako moe biti lukavo zamiljena prijevara. Nije mogla biti prijevara. Sir, ona ne bi smjela znati tko su joj roditelji; ali to ako je ipak doznala? to ako je doznala da je zbog Atreida postala siroe? Poduzela bi neto ve znatno ranije. Otrov u moje pie... bode u noi. Zar je netko drugi imao bolju prigodu od nje? Harkonneni vas namjeravaju unititi, gospodaru, a ne samo ubiti. Kanli se odlikuje itavom skalom suptilnih razlika. Ovo bi moglo biti pravo majstorsko djelo krvne osvete. Vojvodina ramena se opuste i on zaklopi oi. Izgledao je star i umoran. To ne moe biti, pomisli. Ta ena mi je otvorila svoje srce.

Postoji li bolji nain da me netko uniti nego da u mene usadi zrnce sumnje u enu koju volim? upita on. Uzeo sam u obzir i tu mogunost, ree Hawat. Meutim... Vojvoda otvori oi, zagleda se u Hawata i pomisli: Neka bude sumnjiav. To je njegov posao, a ne moj. Ukoliko bih se pretvarao da vjerujem u tu mogunost, moda bi pravi krivac postao manje oprezan. to predlae? proape vojvoda. Zasad, neprekidni nadzor, gospodaru. Drat emo je cijelo vrijeme pod paskom. Nastojat u to obaviti to diskretnije. Mislim da bi Idaho bio najbolji za to. Moda emo ga za tjedan ili dva moi vratiti. Postoji jedan mladi, kolovan u Idahovoj skupini, koji bi bio idealan kao njegova zamjena kod Slobodnjaka. Vrlo je spretan u diplomaciji. Nemoj dovoditi u opasnost nae dobre odnose sa Slobodnjacima. Nita ne brinite, sir. to emo s Paulom? Moda bismo mogli obavijestiti doktora Yueha. Leto okrene lea Hawatu. To preputam tebi. Bit u krajnje diskretan, gospodaru. Barem na to mogu raunati, pomisli Leto, a zatim ree: Malo u se proetati. Budem li negdje potreban, nalazit u se negdje u podruju logora. Straa moe... Gospodaru, prije nego odete, imam ovdje jedan filmklip kojeg bi trebali proitati. Radi se o najpriblinijoj analizi podruja gdje su Slobodnjaci. Sjeate se, zatraili ste me izvjee o tome. Vojvoda zastane i progovori ne okreui se: Zar to ne moe priekati? Naravno, gospodaru. Pa ipak, upitali ste me to to ljudi viu. Vikali su Mahdi! Tako su nazivali mladog gospodara. Kad su... Paula? Da, gospodaru. Ovdje postoji legenda, proroanstvo, da e im doi voa, dijete Ben Gesserita, koji e im pokazati put prema pravoj slobodi. Potpuno je u skladu s dobro poznatim mesijanskim obrascem. Misle da je Paul taj... taj... Samo se nadaju, gospodaru. Hawat prui kapsulu s filmklipom. Vojvoda je uzme i stavi u dep. Kasnije u pogledati. Svakako, gospodaru. Sada mi treba malo vremena za... razmiljanje. Da, gospodaru.

Vojvoda duboko udahne i krupnim koracima izae iz sobe. U hodniku je skrenuo desno i poeo hodati drei ruke na leima obraajui malo panje gdje se nalazi. Oko njega je bilo mnotvo hodnika, stuba, balkona, dvorana... ljudi koji su ga pozdravljali i povlaili se u stranu oslobaajui mu prolaz. Kad je doao do prostorije za sastanke, zatekao ju je zamraenu i u njoj Paula kako spava na stolu; djeak je bio pokriven straarskom odorom, a pod glavom je umjesto jastuka imao neki mekani ruksak. Vojvoda je neujno proao kroz prostoriju i izaao na terasu, odakle se pruao pogled na cijeli astrodrom. Prepoznavi vojvodu pri slabom odsjaju osvjetljenja s piste, jedan straar u balkonskom kutu stane u stav mirno. Otpust, promrmlja vojvoda, a zatim se nagne preko hladne metalne ograde balkona. Tiina praskozorja leala je nad pustinjskim predjelom. On podigne pogled. Visoko gore, zvijezde su treperile poput razbacanih dukata na tamnoplavom zaleu. Nisko na junom obzoru, drugi noni mjesec prosijavao se kroz tanku izmaglicu praine nepovjerljiv mjesec koji ga je promatrao cininim svjetlom. Vojvoda ga je netremice promatrao sve dok nije zaao za grebene Zatitnog zida, zamrznuvi ih; u iznenada nastaloj dubokoj tami, on osjeti kako ga proima jeza i zadre. Srdba bukne u njemu. Ovo je posljednji put da me Harkonneni sputavaju, progone i love, pomisli on. Oni su gomile izmeta s piljivim mozgovima. Ovdje si moram izboriti opstanak! Preko lica mu prijee sjenka tuge. Moram vladati okom i pandom poput sokola meu manjim pticama. Ruke mu nesvjesno poglade amblem sokola na tunici. Na istoku, svjetlucavo sivilo razrjeivalo je no i pomalo se pretvaralo u mlijeno svitanje, koje je priguivalo sjaj zvijezda. A onda, naposljetku, kao da je neka nebeska zvonjava nad krevitim obzorom objavila nastup zore. Prizor je bio tako lijep da mu je zaokupio svu panju. Nema umjetnika koji bi se mogao uhvatiti ukotac s ovim. Nikada ranije nije mogao zamisliti nita to bi bilo tako krasno, poput ovog neravnog, crvenog obzora i purpurno utih grebena. Izvan podruja astrodroma, tamo gdje je slabana nona rosa probudila ivot u urnom sjemenu Arrakisa, on ugleda velike mrlje crvenog cvijea kroz koje se provlailo neko neobino ljubiasto tkanje... poput tragova kakvog divovskog stvorenja.

Prekrasno jutro, sir, ree straar. Da. Vojvoda kimne glavom, pomislivi: Moda se ovaj planet moe jo i zavoljeti. Moda e on mome sinu postati voljeni dom. A onda ugleda ljudske pojave kako se kreu cvjetnim poljima, krstarei kroz njih s neobinim napravama slinim kosaicama: sakupljai rose. Voda je ovdje tako dragocjena da se ak i rosa mora ubirati. Ali mogao bi to biti i te kako mrzak svijet, pomisli vojvoda.

14.
Vjerojatno ne postoji strasniji trenutak otrenjenja od trenutka kad otkrijete da vam je otac samo ovjek ovjek od krvi i mesa poput svih ostalih ljudi. Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan Paul, ree vojvoda,inim neto odurno, ali moram. Stajao je pokraj pokretnog otkrivaa otrova koji je postavljen u prostoriju za sastanke prije nego su zapoeli doruak. Senzorski kraci naprave mlitavo su stajali oprueni na stolu, podsjeajui Paula na nekog jezivog kukca koji je nedavno uginuo. Vojvodina panja je bila usmjerena nekamo izvan prozora, na pistu astrodroma, po kojem se kovitlala praina obasjana jutarnjim suncem. Paul je ispred sebe imao video-ureaj u kojem se nalazio kratak filmklip o vjerskim obiajima Slobodnjaka. Sadrajno ga je obradio jedan od Hawatovih strunjaka, a Paula je prilino uznemirilo neprekidno pozivanje: Mahdi! Lisan al-Gaib! Kad bi zaklopio oi, na povrinu sjeanja izbijali su mu uzvici svjetine. Tome su se, dakle, nadali, pomisli on. A onda mu ponovno padoe na pamet rijei stare asne Majke: Kwisatz Haderach. Spomen na to uzburka mu osjeaj proklete svrhovitosti, zasjenivi taj neobian naziv osjeajem neeg poznatog to nije mogao dokuiti. Kako odurno! ponovi vojvoda. to to, sir? Leto se okrene i pogleda prema sinu. Harkonneni su me namjeravali prevariti navodei me da izgubim povjerenje u tvoju majku. No, oni i ne slute da u prije izgubiti povjerenje u samoga sebe. Ne shvaam, sir. Leto ponovno skrene pogled kroz prozor. Sunce se ve poprilino uzdignulo na nebeskom svodu. Mlijeno svjetlo obasjavalo je kovitlace pranih oblaka koji su tutnjali po kanjonskim bespuima Zatitnog zida. Lagano govorei priguenim glasom, obuzdavajui srdbu, vojvoda ispria Paulu o tajanstvenoj poruci.

Bilo bi to isto kao kad bi izgubio povjerenje u mene, ree Paul. Moraju povjerovati u uspjeh prijevare, ree vojvoda. Moraju povjerovati da imaju posla s potpunom budalom. Sve mora izgledati stvarno. ak ni tvoja majka ne smije nita doznati o prijevari. Ali, oe! Zato? Majino ponaanje ne smije biti gluma. Oh, ona zna biti prvoklasna glumica... ali ulog je ovoga puta prevelik. Nadam se, tako u ieprkati izdajnika. Mora se initi da sam nasjeo. Povrijedit u je na ovaj nain samo da ne bi doivjela znatno veu bol. Zato mi to govori, oe? Moda u se ja izlanuti? Nee paziti na tebe u ovoj stvari, ree vojvoda. Ti e ouvati tajnu. Mora to uiniti. On ode do prozora i nastavi govoriti, ne okreui se. Ovako e, dogodi li se meni bilo to, moi ispriati majci istinu da nikada nisam posumnjao u nju, ni na jedan trenutak. elim da to sazna pod svaku cijenu. Paul osjeti kobni prizvuk u oevom glasu i tiho ree: Nita ti se nee dogoditi. Ja... uti, sine. Paul se zagleda u oeva lea, uoivi znakove umora na njegovom vratu, u liniji ramena, u usporenim kretnjama. Samo si umoran, oe. Da, stvarno sam umoran, sloi se vojvoda. Moralno sam umoran. Moda je naposljetku i mene zahvatila melankolina degeneracija Velikih Kua. A neko smo bili tako snani. Paul progovori s blagim prizvukom srdbe u glasu: Naa Kua nije degenerirala! Nije? Vojvoda se okrene i pogleda sina; oko oiju su mu se pojavili tamni krugovi, a usne mu se zgrile u cininu grimasu. Trebao bih se oeniti tvojom majkom i uiniti je vojvotkinjom. Pa ipak... moj status neenje prua nekim Kuama nadu da se, moda, jo mogu povezati sa mnom preko keri-udavaa. On slegne ramenima. Ovaj... Majka mi je ve sve objasnila. Nita toliko ne osigurava odanost nekom voi od neustraivog izgleda ree vojvoda. Zato sam strogo vodio rauna da imam upravo takav izgled. Ti si dobar voa, usprotivi se Paul. Dobro vlada. Ljudi te dobrovoljno slijede i vole te. Moj promidbeni ured je jedan od najboljih, ree vojvoda. Ponovno se okrene i pogleda prema ravnici. Ovdje na Arrakisu imamo

vee mogunosti nego je to Carstvo ikad i pomislilo. Pa ipak, ponekad pomislim da bi bilo bolje da smo pobjegli, postali otpadnici. Ima trenutaka kad poelim ponovno utonuti u anonimnost obinih ljudi, postati manje podloan... Oe! Da, umoran sam, ree vojvoda. Zna li da koristimo viak zaina kao sirovinu i da smo ve podigli tvornicu filmskih vrpca? Oe! Ne smije nam ponestati filmske vrpce, ree vojvoda. Kako bismo inae izvjetavali sela i gradove? Ljudi moraju saznati kako dobro vladam. Kako bi to doznali ako im to ne kaemo? Potreban ti je odmor, ree Paul. Vojvoda pogleda sina. Arrakis ima jo jednu prednost koju sam zaboravio spomenuti. Zain je ovdje u svemu. Ti ga udie i jede gotovo u svemu. Ustanovio sam da to stvara nekakav prirodni imunitet na neke od najee upotrebljavanih otrova izPrirunika ubojica. Osim toga, stroga potreba voenja rauna o svakoj kapi vode stavlja i sveukupnu proizvodnju hrane kulture kvasca, hidroponiku, kemijska postrojenja, sve pod najbriniji nadzor. Ne moemo unititi otrovima velike dijelove nae populacije niti nas na taj nain moe netko napasti. Arrakis nas ini moralnim i etinim. Paul zausti neto rei, ali ga vojvoda prekine rekavi: Moram imati nekoga kome mogu izrei ove stvari, sine. Uzdahne, a zatim ponovno pogleda prema suhom predjelu gdje vie nije bilo ni cvijea ono to nisu izgazili sakupljai rose, uvenulo je na jari jutarnjeg sunca. Caladanom smo vladali putem sile na moru i u zraku, ree vojvoda. Ovdje se, meutim, moramo osloniti na pustinjsku silu. To je tvoje naslijee, Paule. to e biti s tobom ako se meni neto dogodi? Nee biti otpadnika Kua, ve gerilska Kua: bit e proganjan, lovljen. Paul htjede neto rei, ali mu nita suvislo nije padalo na pamet. Jo nikad nije vidio oca tako utuenog. Da bi se ouvao Arrakis, ree vojvoda, ovjek je prisiljen donijeti odluke koje ga mogu stajati samopotovanja. On pokae kroz prozor na zeleno-plavu zastavu Atreida koja je oputeno visjela na koplju u kutu astrodroma. Ta asna zastava mogla bi postati znamen velikoga zla. Paul teko proguta slinu. Oeve rijei su imale neku zlu kob u sebi, prizvuk fatalizma, koji je u djeaku izazvao osjeaj praznine.

Vojvoda iz depa izvadi tabletu protiv umora i proguta je bez vode. Sila i strah ree on. Oruja dravnika. Moram zapovjediti tvoje pojaano uvjebavanje gerilske borbe. Taj film klip koji dri... zovu te Mahdi...Lisan al-Gaib... to bi ti moglo biti zadnje utoite. Paul pogleda oca i primijeti kako mu se ramena poinju ispravljati im je zapoela djelovati tableta; ali rijei straha i sumnje nita nije moglo odagnati. A to je s ekologom? promrmlja vojvoda. Rekao sam Thufiru da ga rano dovede.

15.
Moj otac, Car Padiah, uzeo me je jednog dana za ruku i ja sam osjetila, zahvaljujui onome to me je majka nauila, da je uznemiren. Poveo me je u Dvoranu portreta, gdje smo zastali ispred ego-odraza vojvode Leta Atreida. Odmah sam uoila veliku slinost meu njima izmeu moga oca i tog ovjeka na slici; obojica su imala tanka, elegantna lica otrih crta, na kojima su dominirale hladne oi. Princezo-keri, ree mi otac, kako sam samo elio da si starija kad je dolo vrijeme da ovaj ovjek izabere sebi enu. Mom ocu je tada bila sedamdeset jedna godina, ali nije izgledao stariji od ovjeka na portretu, a ja sam imala svega etrnaest; sjeam se tog trenutka sam shvatila da moj otac potajno eli da mu je vojvoda sin, odnosno mrzi sve one politike nunosti koje su ih dovele u neprijateljske tabore. U oevoj kui princeze Irulan Prvi susret s ljudima koje je trebao izdati po zapovijedi snano je djelovao na doktora Kynesa. Pokuao se utjeiti razmiljanjem da je znanstvenik kojem je predaja samo zanimljiv pokazatelj kulturnih korijena. Djeak se, meutim, savreno uklapao u drevno proroanstvo. Imao je ispitivake oi i izraz suzdrane otvorenosti. Naravno, proroanstvo je neke stvari hotimice ostavljalo nejasnim kao, na primjer, hoe li boja Majka dovesti Mesiju sa sobom ili Ga roditi ovdje. No, bez obzira na to, lako je bilo uoiti neobinu podudarnost izmeu proroanstva i stvarne osobe. Sreli su se u kasno jutro na zaravni ispred upravne zgrade arakenskog astrodroma. Jedan ornitopter bez oznaka stajao je u blizini, zujei potiho na mjestu poput kakvog pospanog kukca. Pokraj letjelice stajala je atreidska straa s isukanim maevima, a zrak je bio ispunjen blagim pucketanjem Kynesovog zatitnog polja. Kynes se podrugljivo osmjehne titniku, pomislivi pritom: I ne slute kakvo im Arrakis priprema iznenaenje glede zatitnog polja! Planetolog podigne ruku i naznai svojoj slobodnjakoj strai da se povue. Zatim krupnim koracima krene prema ulazu u zgradu tamnoj jami u stijeni optoenoj plastikom. Previe je izloeno ovo monolitno zdanje, pomisli on. Znatno je nepogodnije od pilje.

Panju mu privue kretanje pri ulazu. Zastane, iskoristivi taj trenutak za ugaanje odore i pustinjskog odijela na lijevom ramenu. Ulazna vrata se irom otvore i iz njih brzo izae atreidska straa s tekim naoruanjem: oamuiva sporog djelovanja, maevi i titnici. Iza njih je pristigao neki visok ovjek, ptijeg lica, tamne koe i kose. Nosio je jubba-ogrta s atreidskom krestom na prsima na nain koji je odavao pomanjkanje iskustva s tom odorom. S jedne strane ogrta mu je bio pripijen za nogavice pustinjskog odijela pa mu je ometao lakou i gipkost pokreta. Pokraj tog ovjeka iao je mladi iste crne kose, ali oblijih crta lica. Izgledao je sitan za svoju dob (Kynes je znao da ima petnaest godina). Ali mlado tijelo zrailo je nekim zapovjednikim, vrstim samopouzdanjem, kao da je primjeivalo i znalo stvari oko sebe koje nisu bile dostupne drugima. Nosio je isti ogrta kao i otac, ali s lakoom i nehajnou koja je stvarala dojam da je potpuno srastao s tom odorom. Mahdi e biti svjestan stvari koje drugi nee moi zapaziti, govorilo je proroanstvo. Kynes odmahne glavom, rekavi si: I oni su samo ljudi. Pokraj oca i sina koraao je jo jedan ovjek, takoer odjeven za pustinju, kojeg je Kynes ve upoznao: Gurney Halleck. Kynes duboko uzdahne smirujui svoju odbojnost prema Hallecku, koji mu je odrao propovijed o tome kako se mora ponaati pred vojvodom i vojvodinim nasljednikom. Vojvodi se moete obraati s gospodaru ili sir. Blagorodni je takoer ispravno, ali se obino koristi u slubenijim prigodama. Sinu se moete obraati s mladi gospodine ili gospodaru. Vojvoda je ovjek velike blagonaklonosti, ali ne doputa preveliku prisnost. Promatrajui skupinu koja se pribliavala, Kynes pomisli: Ubrzo e saznati tko je pravi gospodar na Arrakisu. Zar nisu zapovjedili da me taj njihov mentat ispituje dobar dio noi? I jo oekuju da ih odvedem u pregled nalazita zaina? Vanost Hawatovih pitanja nije promakla Kynesu. Oni su eljeli carske baze. Bilo je oito da su za njih saznali od Idahoa. Naredit u Stilgaru da poalje Idahovu glavu ovom vojvodi, ree u sebi Kynes. Vojvodina svita bila je sada udaljena svega nekoliko koraka; pustinjski pijesak kripao je pod njihovim stopalima. Kynes se pokloni. Gospodaru, vojvodo. Dok se pribliavao usamljenoj pojavi koja je stajala blizu ornitopera, Leto ju je prouavao: visok, mrav, odjeven u, za pustinju,

komotnu odjeu pustinjsko odijelo i kratke izme. Kapuljaa mu je bila zabaena, a veo visio s jedne strane otkrivajui dugu, pjeanu kosu i rijetku bradu. Imao je nedokuive, potpuno plave oi ispod gustih vjea. Oni kapci jo su mu bili proarani crnom bojom. Vi ste ekolog, ree vojvoda. Ovdje ee koristimo stari naziv, gospodaru, uzvrati Kynes. Planetolog. Kako elite, ree vojvoda, a zatim pogleda Paula. Sine, ovo je Arbitar Promjene, sudac spora, ovjek koji je ovdje postavljen da osigura potovanje propisa pri naem preuzimanju vlasti. On pogleda Kynesa. Ovo je moj sin. Gospodaru, ree Kynes. Jeste li vi Slobodnjak? upita Paul. Kynes se osmjehne: Primaju me i u sieima i u selima, mladi gospodaru. Ali ja sam u slubi Njegovog velianstva: carski planetolog. Paul kimne glavom, impresioniran snagom koju je ovaj ovjek zraio iz sebe. Halleck je Paulu pokazao Kynesa s jednog prozora na vrhu upravne zgrade: ovjek koji stoji dolje sa slobodnjakom pratnjom onaj koji sada ide prema ornitopteru. Paul je nekoliko trenutaka promatrao Kynesa kroz dalekozor, uoivi pravilna usta i visoko elo. Halleck mu je doapnuo: Neobian tip. Govori vrlo odreeno... nema nikakvog vrludanja... dvosmislenosti... sve je jasno i otro poput britve. Pravi tip znanstvenika, dodao je vojvoda, stojei iza njih dvojice. Sada, stojei tek nekoliko koraka od ovjeka, Paul osjeti u Kynesu snagu, snanu osobnost kao da je bio kraljevske krvi, roen za zapovijedanje. ini mi se da vama moramo zahvaliti za pustinjska odijela i ove ogrtae, ree vojvoda. Nadam se da vam dobro pristaju, gospodaru, ree Kynes. Slobodnjaci su ih izradili to su mogli primjerenije mjerama koje mi je dao Halleck. Zabrinulo me je to ste izjavili da nas neete moi povesti u pustinju ako ne budemo nosili ovu odjeu, ree vojvoda. Moemo ponijeti obilje vode. Ne namjeravamo ostati dugo i imat emo zatitu iz zraka pratnja koju upravo vidite gore. Najvjerojatnije se neemo morati sputati.

Kynes ga pogleda oima koje su izraavale prezir prema tijelu nabreklom od vode, a zatim odgovori hladnim glasom: Nikada nemojte govoriti o vjerojatnostima na Arrakisu. Govorite jedino o mogunostima. Halleck se ukoi. Vojvodi se treba obraati s gospodaru ili sir! Leto tajnim znakom prekine Hallecka na insistiranju na tome pa ree: Ovdje smo jo novi, Gurney. Moramo biti tolerantni. Kako elite, sir. Vai smo dunici, doktore Kynes, ree Leto. Neemo zaboraviti ova odijela, kao ni brigu za nau dobrobit. Paulu odjednom izbije na povrinu svijesti jedan navod iz N. K. Biblije i on ga izgovori: Dar je blagoslov darovatelja." Rijei muklo zazvue u zamrlom zraku. Slobodnjaka pratnja koju je Kynes ostavio u sjeni upravne zgrade trgne se iz oputenosti u kojoj je stajala i zapone neto uzbueno mrmljati. Jednom od njih otme se uzvik: Lisan al-Gaib! Kynes se naglo okrene i odluno rukom uputi strau da se ponovno udalji. Oni ustuknu, doaptavajui se meusobno pa ponovno stanu uz zgradu. Vrlo zanimljivo, ree Leto. Kynes otro pogleda vojvodu i Paula, a zatim ree: Veina pustinjskih domorodaca poprilino je praznovjerna. Ne obraajte panju na njih. Oni nisu opasni. Ali, istodobno, na pamet mu padnu rijei proroanstva: Pozdravit e te Svetim rijeima i tvoji darovi bit e blagoslovljeni. Letova prosudba Kynesa donesena djelomino na temelju Hawatovog kratkog verbalnog izvjea (oprezan i pun sumnji) odjednom se kristalizirao: ovjek je stvarno bio Slobodnjak. Kynes je doao sa slobodnjakom pratnjom, to je, dodue, moglo znaiti da Slobodnjaci iskuavaju svoju novu slobodu ulaska u urbana podruja ali oni su vie izgledali kao poasna straa. Sudei po nainu ophoenja, Kynes je bio ponosan ovjek, naviknut na slobodu pri emu su mu se jezik i vladanje upravljali jedino prema vlastitim sumnjama. Paulovo pitanje bilo je izravno i na mjestu. Kynes se potpuno pretvorio u domoroca. Trebali bismo krenuti, sir, ree Halleck. Vojvoda kimne glavom. Letjet emo u naem topteru. Kynes moe sjediti pokraj mene i pokazivati mi put. Ti i Paul se smjestite se na stranjim sjedalima.

Samo trenutak, molim vas, ree Kynes. Uz vae doputenje, sir, moram provjeriti sigurnost vaih odijela. Vojvoda zausti neto, ali Kynes brzo doda: Vodim rauna kako o svojoj, tako i o vaoj koi... gospodaru. Potpuno sam svjestan iji e vrat stradati ako vam se neto dogodi dok ste pod mojim okriljem. Vojvoda se namrgodi, pomislivi: Osjetljiv trenutak! Odbijem li, mogao bi se uvrijediti. A vjerojatno se radi o ovjeku koji bi mi mogao neizmjerno vrijediti. Pa ipak... dopustiti mu da unutar titnika vrlja po meni jo dok ga tako malo poznajem? Dilema ga je zaokupila tek trenutak, a onda odlui: U vaim smo rukama ree vojvoda. Korakne naprijed i raskrili odoru; zapazio je kako se Halleck propinje na prste, napet poput puke, spreman skoiti, ali i ne miui se s mjesta. Da, molim vas, ree vojvoda, puno bi mi znailo kad bih objanjenje pustinjskog odijela dobio od nekog tko se tako prisno srodio s njim. Svakako, ree Kynes. Zapoeo je ispod odore traiti zatvarae za ramena i, provjeravajui to pustinjsko odijelo, nastavio govoriti. Zapravo, to je svojevrstan mikrosendvi vrlo uinkovit filtar i sustav za izmjenu topline. On prilagodi zatvara na ramenima. Sloj koji dodiruje kou je porozan. Znoj prolazi kroz njega, nakon to je prethodno ispunio svoju zadau hlaenja tijela... to je gotovo uobiajen proces isparavanja. Sljedea dva sloja... Kynes privrsti sponu na grudima,...sastoje se od vlakana za izmjenu topline i talonika za sol. Sol se, naime, sakuplja. Kynes zamoli vojvodu da podigne ruke, to vojvoda uini rekavi: Vrlo zanimljivo. Udahnite duboko, ree Kynes. Vojvoda poslua. Kynes provjeri zatvarae ispod ruku i ugodi jedan. Kretanje tijela, a posebno disanje, ree on, kao i neki procesi osmoze, osiguravaju potisnu energiju. On malo otpusti kopu na prsima. Sakupljena voda ide do sabirnica, odakle je moete usisati kroz ovu cijev privrenu na vratnom dijelu. Vojvoda spusti bradu traei pogledom kraj cjevice. Uinkovito i jednostavno, ree on. Dobar inenjerski posao. Kynes klekne provjeravajui zatvarae na nogama. Mokraa i izmet se recikliraju kroz debele slojeve, ree pa, uspravivi se, zapone opipavati po ovojnici na vratu i tamo podigne jedan mekan etvrtasti dio. U otvorenoj pustinji stavite ovaj filtar preko lica, a ovu cijev u nosnice; privrstite je ovim zatvaraima. Zrak ete udisati kroz filtar za

usta, a izdisati kroz nosnu cijev. U pustinjskom odijelu koje je u dobrom stanju neete dnevno izgubiti vie od naprska vlage, ak ako se i naete usred Velikog Erga. Naprstak dnevno, ponovi vojvoda. Kynes prevue prstom preko mekane postave na elnom dijelu odijela, a zatim ree: Ovo bi vas moglo malo ogrepsti. Dogodi li se to, molim vas, recite mi odmah. Malo u ga vre stegnuti. Zahvaljujem vam, ree vojvoda. im se Kynes povukao, promekoljio je ramena u pustinjskom odijelu i shvatio da se sada osjea znatno ugodnije: bilo je vie priljubljeno i manje mu je smetalo. Kynes se okrenuo prema Paulu. Pogledajmo sada kako stvari stoje s tobom, mome. Nije lo ovjek, ali mora nauiti ispravno nas oslovljavati, pomisli vojvoda. Paul je nehajno stajao dok je Kynes provjeravao njegovo pustinjsko odijelo. Osjeao se neobino kad je navukao taj mekani skafander glatke unutranje povrine. U podsvijesti je bio siguran da nikada ranije nije odjenuo pustinjsko odijelo. Pa ipak, svaka kretnja pri pripasivanju i privrivanju remena, pod Gurneyjevim neiskusnim vodstvom, izgledala je prirodna, instinktivna. Kad je uvrstio prsni dio, kako bi osigurao maksimum potisne snage iz pokreta izazvanih disanjem, znao odjednom to je i zato je to uinio. A kad je stegnuo vratni i elni predio, znao da je svrha toga bilo sprjeavanje neugodnog trenja. Kynes se ispravi i povue korak unatrag, zbunjenog izraza lica. Jesi li ve neko prije odijevao pustinjsko odijelo? upita on. Ovo mi je prvi put. Je li ti ga neko prilagodio? Nije. Pustinjske izme su ti komotno oputene oko lanaka. Tko ti je rekao da ih tako namjesti? Nitko... Izgledalo mi je... normalno. I te kako je normalno. Kynes pree rukom preko ela, pomislivi ponovno na legendu: Znat e sve vae tajne, kao da je roen meu vama. Samo gubimo vrijeme, ree vojvoda pokazavi prema topteru koji ih je ekao. Krenuo je na elu skupine i kimanjem glave odgovorio na pozdrav straara. Popeo se u letjelicu, privrstio sigurnosni povez i provjerio instrumente. Vozilo je zakripalo kad su se i ostali popeli u njega.

Kynes privrsti svoj povez; panju mu je privukla neuobiajena udobnost letjelice: ugodna rasko sivo-zelenih oplata, blistavost instrumenata, osjeaj proienog i ispranog zraka koji mu je ispunio plua kad su se vrata zatvorila i zapoeo raditi klima-ureaj. Tako je ugodno! pomisli. Sve je u redu, sir, ree Halleck. Leto doda gas pa se krila podignu, zatim spuste jednom, dva puta. Vinuli su na visinu od deset metara, krila su vrsto leprala, a stranje mlaznice poele su ih potiskivati nagore, strmom, pitavom putanjom. Jugoistono preko Zatitnog zida ree Kynes. To je tamo, kao to sam vam govorio, gdje va pjeani strunjak okuplja opremu U redu. Vojvoda povea visinu, sve dok ostale letjelice nisu zauzele oko njega predvieni zatitni poloaj, a zatim krene na jugoistok. Projekt i izrada ovih pustinjskih odijela dokazuje poprilinu otroumnost njihovih proizvoaa, ree vojvoda. Jednom u vam pokazati njihovu tvornicu u sieu odgovori Kynes. To me vrlo zanima ree vojvoda. Primijetio sam da ova odijela proizvode i u nekim ovdanjim garnizonskim gradovima Bijedne kopije ree Kynes. Svaki ovjek s Dine, koji dri do svoje koe, nosi slobodnjako pustinjsko odijelo. I u njemu gubitak vode iznosi tek naprstak dnevno? Ako je ispravno i ako je elni dio dovoljno vrsto stegnut, a svi zatvarai dobro zatvoreni, najvei gubitak tekuine dogaa se preko dlanova ruku, ree Kynes. Moete navui posebne rukavice, ako ruke ne koristite za neki vaan posao, ali veina Slobodnjaka u otvorenoj pustinji trlja ruke sokom lia kreozotnog grmlja. Ono spreava znojenje. Vojvoda pogleda nalijevo, prema krevitom predjelu Zatitnog zida pukotinama izlomljenim stijenama, utosmeim mrljama proaranim crnim linijama dubokih procjepa. inilo se da je cijeli ovaj predio netko ovamo bacio iz svemira i ostavio ga tu gdje je pao. Preletjeli su preko nekog plitkog bazena; iz njegovog zastrtog otvora na jugu jasno se moglo vidjeti kako se unutra slijevaju obrisi sivih pjeanih valova suha delta koja se ocrtava nasuprot neto tamnijih stijena. Kynes se zavali u sjedalu razmiljajui o tijelima ispunjenim vodom koja je osjetio ispod pustinjskih odijela. I otac i sin nosili su

titnike pojaseve preko odore, oamuivae sporog djelovanja oko pasa, a na vrpci oko vrata poput novia velike odailjae za sluaj opasnosti. Obojica su oko pasa imali noeve u koricama koricama koje su ve bile prilino istroene. Kynes ih je doivio kao neobinu kombinaciju mekoe i naoruane snage. Odlikovali su se svojevrsnom uravnoteenou, po emu su se potpuno razlikovali od Harkonnena. Kad Cara budete izvjeivali o ovdanjoj promjeni vlasti, hoete li spomenuti da smo potovali pravila? upita Leto. Pogledao je na trenutak Kynesa, a zatim ponovno nastavio gledati naprijed u smjeru kojim su ili. Harkonneni su otili, a vi ste doli, ree Kynes. I sve je upravo onako kako bi trebalo biti? upita Leto. Trenutak napetosti pokazao se u grenju miia oko Kynesove brade. Kao planetolog i Arbitar Promjene, ja sam izravni podanik Carstva... gospodaru. Vojvoda se tuno osmjehne. Ali obojica znamo pravo stanje stvari. Podsjeam vas da je pokrovitelj moga rada ovdje Njegovo velianstvo. Stvarno? A to je va posao? U kratkotrajnoj tiini koja je zavladala, Paul pomisli: Previe ga zabija u tjesnac. Zatim pogleda Hallecka, ali je pjeva-ratnik gledao van prema goletima ispod njih. Kynes brzo ree: Vi, naravno, mislite na moje dunosti kao planetologa. Naravno. U botanikom i biolokom smislu, zemlja je ovdje prilino siromana... ima neto geolokog posla buenje kore i neka istraivanja. Zapravo, mogunosti koje nudi itav planet su neiscrpne. Ispitujete li, moda, i zain? Kynes se okrene i Paul uoi otre konture njegovog obraza. Neobino pitanje, gospodaru. Nemojte zaboraviti, Kynese, da je ovo sada moj posjed. Moje metode se razlikuju od Harkonnenovih. Nemam nita protiv budete li istraivali zain sve dok me izvjetavate o vaim otkriima. On pogleda planetologa. Harkonneni su ometali ispitivanje zaina, zar ne? Kynes uzvrati pogled, ali ne ree nita. Moete otvoreno govoriti, ree vojvoda, bez straha za svoju kou.

Carski sud je, stvarno, prilino daleko, promrmlja Kynes, pomislivi pritom: to ovaj vodom nabrekli osvaja oekuje? Smatra li me stvarno tako glupim da u mu se pridruiti? Vojvoda zahihoe, zadravi panju na kontrolnim ureajima. Osjetio sam gorak prizvuk u vaem glasu, gospodine. Nahrupili smo na ovaj planet s naom bandom ukroenih ubojica, zar ne? I oekujemo od vas da odmah shvatite da smo drukiji od Harkonnena? itao sam promidbeni materijal kojim ste poplavili siee i sela, uzvrati Kynes. Volite dobrog vojvodu! Nove snage ... Eh, sada je dosta! uzvikne Halleck. Prekinuo je gledati kroz prozor i nagnuo se naprijed. Paul mu stavi ruku na rame. Gurney! ree vojvoda, osvrnuvi se. Ovaj ovjek je dugo ivio pod Harkonnenima. Halleck se ponovno zavali u sjedalo. Ha! Va ovjek Hawat je lukav ree Kynes, ali su mu namjere ipak prozirne. Hoete li, onda, otvoriti baze za nas? upita vojvoda. Kynes uzvrati slubeno One su vlasnitvo Njegovog velianstva. Ne koriste se. Ali bi se mogle. Je li njegovo Velianstvo suglasno s tim? Kynes uputi otar pogled prema vojvodi. Arrakis bi mogao biti pravi raj kad se njegovi vladari ne bi iskljuivo jagmili za zainom! Nije mi odgovorio na pitanje, pomisli vojvoda. Zatim ree: Kako jedan planet moe postati raj bez novca? to je novac, upita Kynes, ako njime ne moete kupiti ono to vam je potrebno? Tu smo, dakle! pomisli vojvoda. Zatim nastavi: Razgovarat emo o tome nekom drugom prigodom. ini mi se da sada stiemo do ruba Zatitnog zida. Da ostanem na istom kursu? Ostanite, promrmlja Kynes. Paul pogleda. Ispod njih se krevito tlo poelo pretapati u naguranim naborima u golu stjenovitu ravnicu koja je otro zavravala. Iza te granice, srpoliki nokti dina pruali su se prema obzoru, mjestimice u daljini proarani tamnim mrljama, zatamnjenjima nastalim od neega to nije bio pijesak. Stjenovita izboenja, moda. No, zbog titranja vrlo zagrijanog zraka, Paul nije mogao biti siguran. Ima li dolje ikakvih biljaka? upita Paul.

Ima nekih odgovori Kynes. Na ovoj geografskoj irini su najei predstavnici biljnog ivota biljke koje nazivamo kradljivci vode vrsta naviknuta uzimati vlagu od svojih blinjih, gutai i najmanje koliine rose. Neki dijelovi pustinje vrve ivotom. No, sve vrste su odavno nauile opstati pod nemoguim uvjetima. Ako se ikada naete tamo dolje, oponaajte taj ivot ili ete umrijeti. Krasti vodu jedni od drugih? upita Paul. Ova pomisao ga je razbjesnila, a boja glasa odavala je to osjea. I to se radi, ree Kynes, ali nisam ba to mislio. Vidite, moja klima trai poseban odnos prema vodi. Nje ste u svakom trenutku svjesni. Nita to sadri vlagu nee se uzalud rasipati. Vojvoda pomisli: ...moja klima! Skrenite oko dva stupnja na jug, gospodaru, ree Kynes. Sa zapada nam se pribliava oluja. Vojvoda kimne glavom. I sam je opazio veliki val ukaste praine u tom smjeru. On promijeni smjer kretanjatoptera, primijetivi pritom kako krila letjelica pratnje, okreui se, odraavaju mlijenonaranasti sjaj svjetlosti profiltrirane kroz prainu. Ovako emo izbjei oluju, ree Kynes. Vjerojatno je opasno uletjeti u taj uskovitlani pijesak, ree Paul. Zar je istina da pijesak moe presjei i najvri metal? Na ovoj visini nije pijesak, ve praina, ree Kynes. Opasnost dolazi od smanjene vidljivosti, turbulencija, zaepljenja filtara za disanje. Hoemo li danas vidjeti kopanje zaina? upita Paul. Vrlo vjerojatno, ree Kynes. Paul se zavali u sjedalo. Iskoristio je ovo ispitivanje i svoju hiperosjetljivu svijest pokuavajui obaviti ono to je njegova majka nazivala registriranje neke osobe. Sada je snimio Kynesa boju glasa, svaku pojedinost lica i pokreta. Jedan neprirodni nabor na lijevom rukavu ovjekove odore odavao je no u koricama privrenim na nadlakticu. Pojas mu je bio neobino ispupen. uo je da pustinjski ljudi nose pojas s depovima u koje stavljaju razne sitne potreptine. Moda je ovo ispupenje nastalo od takvog pojasa to sigurno nije bio skriveni titnik. Na vratu je Kynesovu odoru privrivala bakarna igla s graviranim likom zeca. Jedna druga, neto manja, sa slinom gravurom, visjela je na rubu kapuljae zabaenoj na ramena. Halleck se okrene u sjedalu pokraj Paula, posegne u prtljanik iza njih i odande izvadi baliset. Kynes se osvrne kad je Halleck zapoeo ugaati instrument, a zatim ponovno pogleda ispred sebe.

to biste eljeli uti, mladi gospodaru? upita Halleck. Sam neto izaberi, Gurney, ree Paul. Halleck nagne uho prema instrumentu, zapone potezati strune, a onda i tiho zapjeva: Oevi su nam jeli manu u pustinji, po uarenim mjestima gdje haraju vjetrovi. Gospode, spasi nas te uasne zemlje! Spasi nas... ah-h-h-h, spasi nas posne i edne zemlje! Kynes pogleda vojvodu i ree: Putujete bez velike pratnje, gospodaru. Jesu li svi vai ljudi ovako viestruko nadareni? Gurney? vojvoda zahihoe. Gurney je jedinstven. Volim kad je uz mene, zbog njegovih oiju. Njima nita ne promakne. Planetolog podigne obrve. Ne izgubivi ritam, Halleck nastavi pjesmu: Jer ja sam poput pustinjske sove, oh! Aaah! Ja sam poput pustinjske so-o-ve! Vojvoda posegne prema ploi s instrumentima, podigne odande mikrofon, ukljui ga i ree: Voa pratnji Gemma. Letei predmet u smjeru devet sati, sektor B. Moete li da ga identificirati? To je samo ptica, ree Kynes, a zatim zakljui: Imate otar vid. Zvunik na upravljakoj ploi zapucketa, a zatim se iz njega zauje: Pratnja Gemma. Predmet ispitan pod punim poveanjem. To je neka velika ptica. Paul pogleda u naznaenom smjeru i ugleda udaljenu mrljicu: toku koja se na prekide pomicala. Shvatio je tog trenutka koliko mu je otac napet: sva osjetila su mu bila maksimalno pripremna. Nisam znao da ovako velike ptice zalaze tako duboko u pustinju, ree vojvoda. To je vjerojatno orao, odgovori Kynes. Mnoga stvorenja su se prilagodila ovome mjestu. Ornitopter je letio iznad neke gole, kamene ravnice. Paul pogleda dolje, dvije tisue metara duboko, i primijeti neravne sjene njihove i prateih letjelica. Tlo se inilo ravnim, ali je neravno kretanje sjena dokazivalo suprotno.

Je li se ikada netko vratio iv iz pustinje? upita vojvoda. Halleckova glazba prestane i on se nagne naprijed da bi bolje uo odgovor. Nije iz duboke pustinje, ree Kynes. Ljudi su se nekoliko puta uspjeli vratiti iz druge zone. Preivjeli su samo zato jer su se kretali stjenovitim podrujima gdje crvi rijetko zalaze. Boja Kynesovog glasa privue Paulovu panju. Osjetio je kako mu osjetila postaju napeta i izotrena za to su i bila kolovana. Ahh, crvi, ree vojvoda. Moram ih jednom vidjeti. To e se moda dogoditi jo danas odgovori Kynes. Gdje god ima zaina, tu su i crvi. Uvijek? upita Halleck. Uvijek. Postoji li neka veza izmeu crva i zaina? upita vojvoda. Kynes se okrene i Paul ugleda skupljena usta kad je ovjek poeo govoriti. Oni brane zainski pijesak. Svaki crv ima svoje podruje. to se zaina tie... tko zna? Uzorci tkiva crva koje smo ispitivali naveli su nas na pretpostavku o sloenim kemijskim razmjenama izmeu njih. Pronali smo tragove solne kiseline u njihovom krvotoku, a i neke sloenije kiseline u drugim dijelovima tkiva. Dat u vam jednu svoju monografiju o tome. A titnik nije nikakva obrana? upita vojvoda. titnici! sarkastino ponovi Kynes. Ukljuite titnik u dometu nekog crva i zapeatili ste sudbinu. Tada prestaju voditi rauna o granicama podruja i izdaleka navaljuju napasti titnik. Nijedan ovjek koji je nosio titnik nije jo preivio takav napad. Kako onda izlazite na kraj s crvima? Elektrini udari visokog napona na svaki pojedinani prstenasti segment su jedini poznati nain da se ubije i u potpunosti ouva crv ree Kynes. Moemo ih oamutiti ili raznijeti eksplozivom, ali svaki prstenasti segment ima svoj ivot. Osim atomskog oruja, ne poznajem ni jedan eksploziv koji bi bio dovoljno snaan da potpuno uniti nekog velikog crva. Nevjerojatno su vrsti. Zato niste neto poduzeli za njihovo istrebljenje? upita Paul. Bilo bi preskupo, ree Kynes. Trebalo bi pokriti preveliko podruje. Paul se zavali u svome kutu. Njegovo osjetilo za istinu, osjetljivost za njene promjene u boji glasa, otkrije mu da je Kynes lagao ili govorio poluistinu. Pomisli: Ako postoji veza izmeu zaina i crva, onda bi njihovo unitenje opasno ugrozilo zain.

Uskoro se nitko vie nee morati vraati pjeice iz pustinje, ree vojvoda. Dovoljno e biti ukljuiti ove male odailjae oko vrata i pomo e ubrzo stii. Svi nai radnici e ih imati. Organizirat emo posebnu spasilaku slubu. Vrlo preporuljivo, ree Kynes. Ton vaeg glasa otkriva neslaganje s tim, ree vojvoda. Neslaganje? Ah, naravno, slaem se, ali od toga ba i nee biti koristi. Statiki elektricitet pjeanih oluja blokira veinu signala. Odailjai postaju nekorisni. Ve smo to pokuali. Arrakis je prilino negostoljubiv prema elektronskoj opremi. Osim toga, ako vam je crv za petama, nee biti dovoljno vremena za bilo kakav spasilaki pothvat. Tada uglavnom jo imate na raspolaganju petnaestak ili dvadesetak minuta. to biste nam vi savjetovali? upita vojvoda. Traite moj savjet? Da, savjet planetologa. Postupili biste tako? Ako povjerujem u njegovu razlonost! Vrlo dobro, gospodaru. Nikada nemojte putovati sam. Vojvoda podigne pogled s kontrolnih ureaja. Je li to sve? To je sve. Nikada nemojte putovati sam. to ako vas iznenadi oluja i prisili vas na sputanje? upita Halleck. Moe li se tada bilo to poduzeti? Bilo to je poprilino irok pojam, ree Kynes. to biste vi uinili? upita Paul. Kynes se okrene i otro pogleda djeaka, a zatim ponovno prebaci panju na vojvodu. Prije svega bih provjerio stanje svog pustinjskog odijela. Ako bih se nalazio izvan podruja crva ili na stjenovitom podruju, ostao bih pokraj letjelice. Meutim, ako bih se nalazio na otvorenom pijesku, udaljio bih se to prije od letjelice. Oko tisuu metara bilo bi dovoljno. Zatim bih se sakrio ispod odore. Crv bi se sigurno doepao letjelice, ali bi mene moda previdio. to zatim? upita Halleck. Kynes slegne ramenima. ekao bih da se crv udalji. Je li to sve? upita Paul. Kad crv ode, treba se pokuati pjeice izvui iz pustinje, ree Kynes. Morate ii polagano kako biste izbjegnuli pjeane bubnjeve i plimne bazene praine i uputiti se prema najbliem stjenovitom podruju. Postoji mnogo takvih podruja. Moda biste uspjeli. Pjeani bubnjevi? upita Halleck.

Posebno stanje zgusnutosti pijeska ree Kynes. Zakoraite li na njega, poinje bubnjati. A to uvijek privlai crve. A plimni bazeni praine? upita vojvoda. Neka ulegnua u pustinji ispunjavala su se prainom tijekom mnogih stoljea. Pojedina su tako velika da u njima teku struje i javljaju se ciklusi plime i oseke. Svatko, tko je dovoljno neoprezan te zagazi u njih, trenutno nestane u njima. Halleck se zavali u sjedalo i zapone trzati po strunama baliseta, a zatim ponovno zapjeva: Divlje zvijeri pustinje love tamo, vrebaju neoprezne prolaznike. Oh-h-h, ne iskuavaj pustinjske bogove. Da ne trai, moda, samotni epitaf. Opasnosti... Iznenada prekine pjesmu i nagne se naprijed. Oblak praine ispred nas, sir. Vidim ga, Gurney. To je ono to traimo, ree Kynes. Paul se malo podigne u sjedalu nastojei bolje vidjeti naprijed i ugleda nekih tridesetak kilometara ispred njih nekakav uti oblak kako se kotrlja nisko nad pustinjskom povrinom. Jedna od vaih tvornica-gusjeniara ree Kynes. Nalazi se na povrini, to znai da vadi zain. Oblak koji vidite nastaje od izbaenog pijeska iz centrifuge u kojoj se izdvaja zain. Ne postoji nijedan drugi oblak slian ovome. Letjelica je iznad gusjeniara, ree vojvoda. Vidim dva... tri... etiri spotera, ree Kynes. Trae znakove crva. Znakove crva? upita vojvoda. Pustinjski val koji se kree prema gusjeniaru. Na tlu se takoer nalaze seizmike sonde. Crvi ponekad putuju preduboko pa izostaje val. Kynes sklizne pogledom uokrug po nebeskom svodu. Tu bi se negdje morao nalaziti letei transporter, ali nigdje ga ne vidim A crvi uvijek dolaze, ha? upita Halleck. Uvijek. Paul se nagne naprijed i dodirne Kynesa po ramenu. Koliki teritorij zauzima svaki crv? Kynes namrti vjee. Malian postavlja pitanja dostojna odraslih.

Ovisi o veli ini crva. Koja je razlika, upita vojvoda. Veliki mogu nadzirati tri do etiri stotine kvadratnih kilometara. Mali... On naglo prekine jer je vojvoda iznenada ukljuio mlazne konice. Letjelica zapone usporavati kad su repni motori zamukli, a krila se izdue do kraja i zaponu snano mahati. Letjelica je ubrzo postala pravi ornitopter: vojvoda ga je zaustavio u zraku, usporio mahanje krila i lijevom rukom pokazao daleko na istok, iza tvornicegusjeniara. Je li ono znak crva? Kynes se nagne preko vojvode gledajui u oznaenom smjeru. Paul i Halleck se pridignu, zurei prema istom mjestu, a Paul jo primijeti da je njihova pratnja, zbog neoekivanog manevra, produila naprijed, ali se sada ve poela u luku vraati natrag. Do tvornicegusjeniara bili su udaljeni tek oko tri kilometra. Tamo gdje je vojvoda pokazao, srpolike grbe dina stvarale su sjenovitu valovitost prema obzoru, a ravno kroz to nepomino more pruala se dugaka linija, iji je vrh hrlio naprijed slian kakvoj pjeanoj kresti. Paula je to prisjetilo na prizor velike ribe, koja na osobit nain mreka vodu plivajui tik ispod povrine. Crv, ree Kynes. Jedan od veih. On se zavali natrag u sjedalo, zgrabi mikrofon s upravljake ploe i prebaci novu frekvenciju na odailjau. Bacivi pogled na iscrtanu kartu na valjcima iznad njihovih glava, on vikne u mikrofon: Zovem gusjeniara u Delta Ajax Devet. Upozorenje o dolasku crva. Gusjeniaru u Delti Ajax Devet. Upozorenje o dolasku crva. Javite se! Prijam. On iskljui odailja i prieka. Iz zvunika na upravljakoj ploi se najprije ulo samo statiko pucketanje, a zatim odjekne glas: Tko zove Deltu Ajax Devet? Prijam. Izgleda da se nisu previe uzbudili, ree Halleck. Kynes ponovno ree u mikrofon: Posebni let oko tri kilometra sjeveroistono od vas. Znakovi dolaska crva na putanji sjecita. Procjena kontakta: za dvadeset pet minuta. Iz zvunika se razlijee novi glas: Ovdje spoterski nadzor. Zapazili smo znakove. Ostanite na vezi radi provjere kontakta. Uslijedila je stanka, a onda se ponovno zauje glas: Kontakt za minus dvadeset est minuta. Procjena vrlo precizna. Tko je na posebnom letu? Prijam.

Halleck otkvai pojas kojim je bio vezan i pomakne se izmeu Kynesa i vojvode. Je li to slubena operativna frekvencija, Kynese? Da. Zato? Tko na njoj slua? Samo oni koji rade u ovom podruju. Tako se smanjuju interferencije. Zvunik ponovno zapucketa, a onda se oglasi: Ovdje Delta Ajax Devet. Tko dobiva nagradu za prvo uoavanje? Prijam. Halleck pogleda vojvodu. Kynes objasni: Daje se nagrada razmjerna etvi zaina onome tko prvi upozori na crva. ele znati... Recite im tko je prvi ugledao crva, ree Halleck. Vojvoda kimne glavom. Kynes je oklijevao nekoliko trenutaka, a zatim uzme mikrofon: Nagrada pripada vojvodi Letu Atreidu. Vojvodi Letu Atreidu. Prijam. Glas u zvuniku bio je ravan i djelomice izoblien zbog kratkotrajne statike smetnje: Primljeno. Hvala. Recite im sada da meusobno podijele nagradu naredi Halleck. Recite da je to vojvodina elja. Kynes duboko uzdahne, a onda ree: Vojvoda eli da nagradu podijelite izmeu sebe. Potvrdite prijam. Gotovo. Prijam potvren. Hvala, ree zvunik. Vojvoda ree: Zaboravio sam spomenuti da je Gurney takoer vrlo spretan glede odnosa s javnou. Kynes oprezno pogleda Hallecka. Ovako e ljudi saznati da se njihov vojvoda brine o njihovoj sigurnosti, ree Halleck. O tome e se proiriti glas. Poruka je dostavljena na operativnoj frekvenciji ovog podruja pa je mala vjerojatnost da su Harkonnenovi uhode neto uli. On pogleda pratnju. Osim toga, sada smo prilino snani. Rizik nije bio nerazuman. Vojvoda je usmjerio letjelicu prema pjeanom oblaku koji je kuljao iz tvornice-gusjeniara. to se sada dogaa? Negdje u blizini se nalazi letei transporter ree Kynes. On e doi i podii gusjeniara. to bi se dogodilo ako bi se letei transporter pokvario? upita Halleck. Neto opreme bi bilo izgubljeno, ree Kynes. Pribliite se ravno iznad gusjeniara, gospodaru; vidjet ete neto zanimljivo. Vojvoda se namrgodi, a zatim se zadubi u upravljanje, jer su upravo uletjeli u turbulentan zrak iznad gusjeniara.

Paul pogleda dolje i opazi kako pijesak jo navire iz metalnoplastinog udovita pod njima. Sliilo je velikom smee-plavom kukcu s mnogo irokih tranica koje su se unaokolo pruale na kracima. Primijetio je jedan divovski, prevrnuti lijevak, iji je iri kraj bio zarinut u tamni pijesak ispred vozila. Sudei po boji, ovdje je bogato nalazite zaina ree Kynes. Nastavit e raditi sve do zadnjeg trenutka. Dok je polagano smanjivao visinu glatko kruei oko gusjeniara, vojvoda doda gas krilima i uvrsti ih za strmije sputanje. Pogled lijevo i desno pokazao je da pratnja dri visinu i krui iznad njega. Paul podrobnije pogleda uti oblak koji je navirao iz izlaznih cijevi, a zatim baci pogled preko pustinje odakle se oekivao dolazak crva. Zar ne bismo trebali uti da pozivaju letei transporter? upita Halleck. Oni su obino na drugoj frekvenciji, ree Kynes. Zar ne bi trebala biti dva letea transportera za svaki gusjeniar? upita vojvoda. Na ovom stroju dolje radi dvadeset est ljudi, ne spominjui skupocjenu opremu. Kynes ree: Nemate dovoljno is... Naglo prekine kad se iz zvunika razlijee ljutit glas: Vidi li netko letaa? Ne odgovara na pozive. Trenutak zatim, iz zvunika se razlijee pucketava buka, ali je ubrzo nadjaa neki signal, koji se zatim prigui da bi na njegovo mjesto doao prvi glas: Javljajte se po redoslijedu brojeva! Prijam. Ovdje spoterski nadzor. Zadnji put kad sam vidio letaa, nalazio se poprilino visoko i kruio je na sjeverozapadu. Vie ga ne vidim! Prijam. Spoter jedan: ne vidim ga. Gotovo. Spoter dva: ne vidim ga. Gotovo. Spoter tri: ne vidim ga. Gotovo. Tiina. Vojvoda pogleda dolje. Sjena njegove letjelice ba je prelazila preko gusjeniara. Samo etiri spotera, je li tako? Tako je, ree Kynes. U naoj pratnji ih ima pet, ree vojvoda. Nae letjelice su vee. U svaku moe stati jo troje ljudi. Njihovi spoteri bi trebali moi uzeti jo po dvoje.

Paul je nekoliko trenutaka u sebi raunao, a onda ree: Za troje nema mjesta. Zato nemaju po dva letaa za svaki gusjeniar? odbrusi vojvoda. Nemate dovoljno dodatne opreme, odgovori Kynes. Tim prije moramo bolje tititi ono to imamo! Gdje li je samo taj letaki transporter? upita Halleck. Moda se morao spustiti negdje izvan naeg vidokruga, ree Kynes. Vojvoda ukljui mikrofon i zapone: Govori va vojvoda. Sputamo se pokupiti posadu Delte Ajax Devet. Ovo vrijedi i za sve spotere koji e se spustiti na istonoj strani. Mi emo se spustiti na zapadnoj. Gotovo. On spusti ruku na upravljaku plou, ugodi frekvenciju za vezu s pratnjom, ponovi naredbu, a zatim preda mikrofon Kynesu. Kynes vrati odailja na radnu frekvenciju i istog trena iz zvunika zagrmi glas: ...gotovo, pun tovar zaina! Imamo gotovo pun tovar! Ne moemo to ostaviti tom prokletom crvu! Gotovo. K vragu i zain! odbrusi vojvoda. Uzme natrag mikrofon i ree: Lako emo nadoknaditi izgubljeni zain. U letjelicama ima mjesta za sve vas osim trojice. Vucite slamku, ili ve nekako odluite, tko ide, a tko ostaje. Ali, veina se povlai to je naredba! On energino vrati mikrofon Kynesu i promrmlja: Oprostite kad Kynes trgne ozlijeeni prst. Koliko jo imamo vremena? upita Paul. Devet minuta, odgovori Kynes. Vojvoda upadne: Ova letjelica je snanija od drugih. Uzletimo li s mlaznicama s tri etvrtine rada krila, mogli bismo uzeti jo jednog ovjeka. Ovdje je pijesak mekan ree Kynes. S etvero dodatnih putnika pri uzletu uz pomo mlaznica mogli bismo slomiti krila, ree Halleck. To ne vrijedi za ovu letjelicu, odgovori vojvoda i nagne se nad upravljaku plou im se topter naao sasvim nisko pokraj gusjeniara. Krila se skupie i letjelica mekano dodirne tlo dvadesetak metara od tvornice. Tvornica-gusjeniar sada je utihnula i iz njenih cijevi vie nije istjecao pijesak. Iz velikog vozila dopirao je jedino priguen mehaniki um, koji je postao neto glasniji kad je vojvoda otvorio vrata letjelice. Istog trena nosnice mu zapahne miris cimeta teak i otar.

Uz buno lepranje krila, flota spotera spusti se na pijesak s druge strane gusjeniara, a za vojvodom se spuste letjelice iz njegove pratnje. Bacivi pogled prema tvornici, Paul shvati koliko su svi topteri siuni u usporedbi s njom sitne muice nasuprot divovskog jelenka. Gurney, ti i Paul izbacite van stranja sjedala, ree vojvoda. Onda runo rairi krila na nekih tri etvrtine, prilagodi im odgovarajui kut i provjeri upravljake jedinice mlaznica. Zbog koga vraga ve ne izlaze iz tog stroja? Jo se nadaju da e se letei transporter pojaviti, ree Kynes. Ima jo vremena nekoliko minuta. On baci pogled prema istoku. Svi se okrenu u istom smjeru, ali nitko nije vidio ni traga crvu, iako je u zraku lebdjelo neto teko i napeto. Vojvoda uzme mikrofon, prebaci na svoju zapovjednu frekvenciju i ree: Neka dvije letjelice izbace generatore titnika. Prva i druga. Tako ete moi primiti jo dva ovjeka. Neemo nikoga ostaviti na milost i nemilost tom udovitu. Vrati se na operativnu frekvenciju i zagrmi u mikrofon: U redu, vi iz Delta Ajax Devet! Van! Odmah! Ovo je naredba Vaeg vojvode! Trkom ili u raznijeti taj gusjeniar laserskim revolverom! Jedna vrata blizu elnog dijela stroja-tvornice naglo se otvore, druga na stranjem kraju, a trea pri vrhu. Ljudi navrijee van i zaponu klizati ili se sputati na pijesak. Neki visok ovjek u zakrpanom radnom kombinezonu zadnji je izaao. On najprije skoi na gusjenicu, a zatim na pijesak. Vojvoda odloi mikrofon na upravljaku plou, izae na krilni dovratak i vikne: Po dvojica u vae spotere! ovjek u pokrpanom kombinezonu zapone rasporeivati svoju posadu i slati ih u parovima prema spoterima koji su ekali s druge strane. etvorica ovamo! dovikne vojvoda. etvorica u onu letjelicu straga! On pokae prstom na pratei topter koji je stajao iza njega. Straari su upravo izbacivali generator titnika. A etvorica u onu letjelicu tamo! Pokazao je prstom prema jednoj drugoj letjelici iz pratnje, iz koje su ve bili izbacili generator. U ostale po trojica! Potrite, vi obini pjeani psi! Visoki ovjek zavri rasporeivanje posade i trkom krene preko pijeska, predvodei zadnju trojicu svojih kolega. ujem crva, ali jo ga ne mogu vidjeti ree Kynes.

Trenutak zatim i ostali ga zaue kriputav um klizanja, udaljen i sve glasniji. Pakleni uvjeti rada, promrmlja vojvoda. Letjelice zaponu uzlijetati s pijeska. Taj prizor podsjeti vojvodu na neto to je vidio u praumama rodnog planeta: neto je poplailo jato leinara, koje je prodiralo leinu divljeg bika i oni su odjednom prhnuli put neba. Kopai zaina, zbijeni uz topter, zaponu se penjati iza vojvode. Halleck im je pomagao, vukui ih. Upadajte, momci! dovikivao im je. Po dvojica! Stisnut u kut masom oznojenih ljudi, Paul osjeti oko sebe zadah straha i primijeti da dvojica nemaju propisno zakopana pustinjska odijela na vratnom dijelu. On odmah spremi tu informaciju u sjeanje zbog budunosti. Otac e morati izdati naredbu o strooj disciplini koritenja pustinjskih odijela. Ljudi postanu neoprezni ako ih se vrsto ne stisne. Kad se posljednji ovjek smjestio straga, zadihano ree: Crv! Samo to nije stigao! Poletite! Vojvoda sklizne u svoje sjedalo, namrgodi se i ree: Jo imamo tri minute po prvobitnoj procjeni. Je li tako, Kynese? On zatvori vrata i provjeri jesu li dobro prionula. Tono tako, gospodaru odgovori Kynes, pomislivi pritom: Prilino je hladnokrvan taj vojvoda. Sve je u redu, sir ree Halleck. Vojvoda kimne glavom, gledajui kako zadnje letjelice iz njegove pratnje uzlijeu put neba. Zatim namjesti komande startera, baci jo jedan pogled na krila i instrumente i ukljui mlaznice. Polijetanje pritisne vojvodu i Kynesa duboko u sjedala, a ostale potisne u dno stranjeg dijela. Kynes je netremice promatrao kako vojvoda upravlja ureajima: pribrano, odmjereno. Topter je ve bio u zraku, a vojvoda je i dalje paljivo promatrao instrumente, osvrui se esto lijevo i desno drei na oku krila. Letjelica je vrlo teka, sir, ree Halleck. Daleko smo jo od granice preoptereenja ree vojvoda. Nisi valjda mislio da u stvarno riskirati teret koji topter nosi, Gurney? Halleck se naceri i ree: Ni na trenutak, sir. Vojvoda zapone dugaak, spori okret uspinjui se iznad gusjeniara. Zbijen u uglu pokraj prozora, Paul je netremice promatrao utihnuli stroj na pijesku. Znak crva se pojavio oko etiri stotine metara

od gusjeniara. A onda se u pijesku oko stroja odjednom pojavi turbulentno gibanje. Crv je sada ispod gusjeniara, ree Kynes. Bit ete oevici neega to je vrlo malo ljudi imalo prigodu vidjeti. Mrlje praine sada su osjenale pijesak oko gusjeniara. Veliki stroj se zapone naginjati i tonuti na desnu stranu. Desno od gusjeniara zapoeo se stvarati golemi pjeani vrtlog. Vrtio se sve bre i bre. Pijesak i praina ispunie zrak u krugu vie stotina metara. A onda ugledae! iroka rupa zine iz pijeska. Suneva svjetlost blistavo se odbije od sjajno-bijelih zidova. Promjer jame bio je najmanje dvostruko vei od duine gusjeniara, procijeni Paul. Gledao je netremice kako stroj upada u taj otvor, obavijen gejzirom praine i pijeska. Kad je sasvim utonuo, rupa se zatvori za njim. Bogovi, kakvo udovite! promrmlja jedan ovjek pokraj Paula. Ode sav na zain! zabrunda drugi. Netko e platiti za ovo, ree vojvoda. Obeavam vam to. Po staloenosti oevoga glasa, Paul osjeti kako je duboko povrijeen. I njega je proeo isti osjeaj. Ovakvo razbacivanje je zloin! U tiini koja je zavladala zauje se Kynesov glas. Blagoslovljen neka bude Tvorac i Njegova voda promrmlja on. Blagoslovljen neka bude Njegov dolazak i odlazak. Neka Njegov prolazak oisti svijet. Neka On sauva svijet za Svoj narod. to to govorite? upita vojvoda. Ali Kynes ne odgovori. Paul pogleda ljude koji su stajali zbijeni oko njega. Zaplaeno su zurili u Kynesov potiljak. Jedan od njih proape Liet. Kynes se okrene i namrgodi. ovjek zbunjeno ustukne. Jedan drugi od spaenih zapone kaljati suho i hrapavo. Kad je napokon uhvatio dah, ree: Prokleta ta paklena rupetina! Visoki ovjek koji je zadnji izaao iz gusjeniara upadne: Smiri se, Coss. Samo e pogorati taj kaalj. On se probije kroz ljude, sve dok nije stigao iza vojvode. Vi ste vojvoda Leto, pretpostavljam ree on. Vama dugujemo zahvalnost za nae ivote. Da niste doli, bili bismo izgubljeni. uti, ovjee i ostavi vojvodu da na miru upravlja letjelicom, promrmlja Halleck. Paul pogleda Hallecka. I on je zapazio bore napetosti u kutovima usana djeakovog oca. A kad je on bijesan, svi hodaju na prstima.

Leto zapone izvlaiti topter s krune putanje, ali ga onda zaustavi u zraku kad zamijeti novo kretanje u pijesku. Crv se povukao u dubine, a sada su se, blizu mjesta gdje se nalazio gusjeniar, mogle vidjeti dvije pojave gdje se od ulegnua u pijesku kreu na sjever. inilo se da klize iznad povrine, ne diui pritom gotovo uope prainu, koja bi ukazivala na njihovo kretanje. Tko je to dolje? upita vojvoda. Dva uenika koja su krenula s nama vidjeti kako to radimo, sir, ree visoki ovjek. Zato mi nitko nita nije rekao o njima? Sami su htjeli riskirati, odgovori visoki ovjek. Gospodaru, ree Kynes, ovi ljudi dobro znaju da je beskorisno bilo to poduzimati glede izbavljenja ljudi izgubljenih u pustinji kojom caruju crvi. Poslat emo brod iz baze po njih! odbrusi vojvoda. Kako elite, gospodaru, ree Kynes. Ali, kad brod stigne najvjerojatnije vie nee imati koga spasiti. Ipak emo poslati brod ree vojvoda. Nalazili su se ba tamo gdje je crv izbio iz pijeska ree Paul. Kako su se uspjeli spasiti? Zidovi rupe stvaraju lani dojam o veliinama i udaljenostima odgovori Kynes. Razbacujete se gorivom ovdje, sir, umijea se Halleck. Tako je, Gurney. Vojvoda okrene letjelicu i krene prema Zatitnom zidu. Pratea flota takoer okrene i ponovno zauzme poloaj iznad i sa strane voe. Paul razmisli o onome to su visoki ovjek i Kynes rekli. Osjetio je u tome poluistinu, a i potpunu la. Ljudi na pijesku su napredovali povrinom tako sigurno da je bilo oito da se kreu putem proraunatim za to manje izazivanje crva na povratak iz dubina. Slobodnjaci! pomisli Paul. Tko bi drugi pokazivao toliko samopouzdanja na pijesku? Tko bi se drugi usudio kretati usred pustinje preputen sam sebi a pritom se ne izloiti smrtnoj opasnosti. Jedino oni znaju kako se moe opstati ovdje! Kako izai na kraj s crvom! to su Slobodnjaci radili u onom gusjeniaru? upita Paul. Kynes se okrene. Visoki ovjek zabulji iroke oi u Paula oi potpuno plave. Tko je ovaj mladi? upita on.

Halleck se pokrene i stane izmeu ovjeka i Paula, a zatim ree: To je Paul Atreid, vojvodin nasljednik. Zato misli da su Slobodnjaci bili na naem stroju? upita ovjek. Odgovaraju opisu ree Paul. Kynes se namrgodi. Ne moete prepoznati Slobodnjaka tek povrnim promatranjem! On pogleda visokog ovjeka. Hej, ti. Tko su bili oni ljudi? Prijatelji jednog od naih ree visoki ovjek. Prijatelji iz jednog sela koji su htjeli vidjeti nalazita zaina. Kynes se okrene naprijed. Slobodnjaci! Ali iz sjeanja mu izrone rijei proroanstva: Lisan-al-Gaib e prozreti sva opravdanja. Najvjerojatnije e uskoro biti mrtvi, mladi gospodaru, ree visoki ovjek. A o mrtvima ne bi trebalo loe govoriti. No, Paul je nazirao la u njihovim glasovima, osjetio je opasnost koja je Hallecka navela na instinktivnu obrambenu reakciju. Paul progovori gorkim glasom: Umrijet e na uasnom mjestu. Ne okrenuvi se, Kynes odgovori: Kad Bog zatrai da neki stvor umre na nekom odreenom mjestu, onda natjera njegovu volju da ga ba tamo odvede. Leto se okrene i uputi otar pogled prema Kynesu. Vrativi isti pogled vojvodi, Kynes odjednom osjeti uznemirenost zbog neega to je ovdje uoio: vojvoda se vie brinuo za ljude nego za zain. Vlastiti ivot, i ivot svog sina, ugrozio je spaavajui ljude. Na gubitak zainskog gusjeniara samo je nehajno odmahnuo rukom. Prijetnja ljudskim ivotima vie ga je razbjesnila. Takav voa bi mogao raunati na fanatinu odanost. Bilo bi ga izuzetno teko poraziti. Unato vlastitoj volji i svim prijanjim uvjerenjima, Kynes je morao sam sebi priznati: Svia mi se ovaj vojvoda.

16.
Velianje je prolazni doivljaj. Nikad nije postojan. Djelomino ovisi o mitovima sklonoj stvaralakoj mati ljudi. Osoba koja doivi hvalospjeve mora osjeati mit u kojem se nalazi. Mora odraavati ono to joj se prepisuje. Ali mora imati i sjajan osjeaj za ruganje. Ba joj to omoguuje da se otrgne vjerovanju u vlastitu izuzetnost. Jedino joj ironinost doputa okretanje samome sebi. Bez toga svojstva, ak e i kratkotrajni i sluajni hvalospjevi unititi ovjeka. Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan U blagovaonici arakenske velike kue suspenzorske svjetiljke upaljene su u rani sumrak. Njihov ukasti sjaj obasjavao je visoko postavljenu crnu bikovu glavu s okrvavljenim rogovima, kao i tamnoblistavi uljani portret Starog vojvode. Ispod ovih talismana, bijelo laneno platno kao da se kupalo u plamenim odsjajima atreidskog srebra, na jedinstven nain rasporeenog du velikog stola mali arhipelazi skupocjenog pribora za jelo koji su stajali pokraj kristalnih aa, a ispred tekih drvenih stolaca. Klasini sredinji luster ostao je neosvijetljen, dok mu se lanac zavojito gubio u sjenama u kojima je bio skriven ureaj za otkrivanje otrova. Zastavi na vratima pogledavi kako je sve ureeno, vojvoda pomisli na ureaj za otkrivanje otrova i znaaj te naprave u njegovom drutvu. Sve je to dio ustrojstva drutva, pomisli on. Ve u samom jeziku kojim govorimo imamo bezbroj potpuno odreenih izraza za suptilno razlikovanje nasilnih smrti. Hoe li noas netko pokuati upotrijebiti aumurki, otrov koji se stavlja u pie? Ili e se, moda, odluiti za aumas, otrov koji se stavlja u hranu? Odmahne glavom. Pokraj svakog tanjura na dugakom stolu stajao je vr vode. Za stolom se nalazila dovoljna koliina vode, procijeni vojvoda, da neka siromana arakenska obitelj proivi cijelu godinu. Uz vrata, gdje je on stajao, nalazili su se omanji umivaonici od pozlaenih utih i zelenih emajliranih ploica. Pokraj svakog se nalazio ormari s runicima. Kako je objasnio kuni nadzornik, ovdje je bio obiaj da gosti pri ulasku ceremonijalno zamoe ruke u umivaonik, izliju neto vode na pod, obriu ruke runikom i bace ga u sve veu

lokvu kod vrata. Nakon veere vani bi se okupili prosjaci koji bi dobili vodu iscijeenu iz runika. Tipino za harkonenski feud, pomisli vojvoda. Sve degradacije duha koje ovjek moe zamisliti. On duboko uzdahne, osjeajui kako ga bijes stee u utrobi. Obiaj treba prekinuti! promrmlja on. Ugledao je jednu posluiteljicu staru i vorugavu enu koju je preporuio kuni nadzornik gdje se pojavljuje na vratima kuhinje preko puta njega. Vojvoda joj dade znak podignutom rukom. Ona izae iz sjene i pouri uza stol prema njemu; Leto opazi gotovo isueno lice i potpuno plave oi. Gospodar eli? Drala je glavu sputenu, a oi poluzatvorene. On pokae rukom. Ukloni ove umivaonike i runike. Ali... blagorodni... Ona podigne pogled, ne mogavi doi do rijei od uenja. Znam za obiaj! nastavi on odsjeno. Odnesi ove umivaonike do izlaznih vrata. Dok budemo jeli i nakon to zavrimo, svaki prosjak koji se pojavi moi e dobiti punu au vode. Je li jasno? Na njenom osuenom licu zatitra itavi niz osjeaja: uasnutost, ljutnja... Letu odjednom sine u svijesti da je ona sigurno odluila prodavati vodu iscijeenu iz nakvaenih i izgaenih runika i na taj nain izvui neku crkavicu od jadnika koji su doli na vrata. Moda je i to bio dio obiaja. Lice mu se smrkne i on srditim glasom ree: Postavit u straara da strogo nadgleda provoenje mojih naredbi. Okrene se i krupnim koracima krene prema hodniku koji je vodio do Velike Dvorane. Sjeanja mu aptom navrijee, slino bezubom mrmljanju starice. Sjetio se otvorene vode i valova dana ispunjenih morem trave, a ne pijeska zaboravljenih ljeta koja su prohujala mimo njega poput listova noenih olujnim vjetrovima. Sve je prohujalo. Starim, pomisli on. Osjetio sam hladnu ruku vlastite smrtnosti. I to gdje? U cerekanju starice. U Velikoj Dvorani gospa Jessica se nalazila usred neke mjeovite skupine koja je stajala ispred kamina. U njemu je pucketala otvorena vatra, bacajui naranaste odsjaje na dragulje, ipku i skupocjene tkanine. Meu ostalima je u skupini prepoznao proizvoaa pustinjskih odijela dolje iz Kartage, jednog uvoznika elektronske opreme, prijevoznika vode, ija je ljetna rezidencija bila blizu njegove

polarne tvornice, predstavnika Cehovske banke (suhonjav i zbunjen tip, kao i cijela njegova druina), trgovca u servisu rezervnih dijelova opreme za vaenje zaina i jednu mravu enu, grubog lica, ija je tvrtka s vodiima za posjetitelje iz svemira bila samo paravan za razne krijumarske, pijunske i ucjenjivake poslove. Veina ena u dvorani pripadala je posebnom tipu: ureene, besprijekorno odjevene neobina mjeavina nedodirljive putenosti. ak i kad ne bi imala ulogu domaice, pomisli vojvoda, Jessica bi dominirala skupinom. Na sebi nije nosila nakit i odluila se za tople boje dugaka haljina, koja je bila gotovo odsjaj otvorene vatre, i traka zemljano-smee boje oko bronane kose. Shvatio je da je to uinila vraajui mu na suptilan nain nedavnu hladnou koju je pokazao prema njoj. Odlino je znala to mu se najvie svia u ovim tonovima tada nju vidi kao suglasje toplih boja. Malo po strani, prije zasebno nego dio skupine, stajao je Duncan Idaho u blistavoj odori, s uredno zaeljanom kovravom kosom i kamenim licem, iza kojeg se nita nije moglo nazrijeti. Povukli su ga od Slobodnjaka i od Hawata je dobio nove naredbe: Pod izgovorom da je titi, moi e gospu Jessicu stalno drati na oku. Vojvoda se osvrne po prostoriji. U kutu, okruen mladim laskavcima iz bogatih arakenskih obitelji, stajao je Paul, dok su se malo podalje od njih nalazila tri asnika kune garde. Vojvoda je posebnu panju posvetio djevojkama. Kakav je samo mamac bio vojvodin nasljednik! Ali, Paul se prema svima ponaao podjednako, otmjeno se odluivi drati suzdrano. Dobro e nositi titulu, pomisli vojvoda, shvativi istog trenutka da je i u tome sadrana pomisao na smrt, od ega ga proe jeza. Paul ugleda oca kod vrata i izbjegne njegov pogled. Poeo je kliziti oima po skupinama gostiju, po okienim prstima koji su drali ae s piem, po neprimjetnim i siunim detektorima otrova kojih je bilo posvuda unaokolo. Odjednom mu se sva ta neumorna usta zgade. Bile su to samo jeftine krinke koje su prikrivale podmukle misli brbljavi glasovi koji su prekrivali gromku tiinu u svim srcima. Mrzovoljan sam, pomisli on i upita se to bi Gurney rekao na to. Znao je za izvor tog raspoloenja. Nije htio sudjelovati na ovom slubenom skupu, ali mu je otac bio neumoljiv. Mora zauzeti odreeno mjesto odreen poloaj. Ve si dovoljno odrastao za to. Gotovo si pravi mukarac.

Paul opazi kako mu otac ulazi kroz vrata, promatra pogledom prostoriju, a zatim prilazi skupini okupljenoj oko gospe Jessice. Kad se Leto pribliio Jessicinoj skupini, prijevoznik vode ba je postavio pitanje: Je li je tono da e vojvoda uvesti nadzor meteorolokih uvjeta? Zaustavivi se iza ovjeka, vojvoda odgovori: Planovi nam jo ne seu tako daleko, sir. ovjek se okrene, pokazavi oblo i glatko lice preplanulog tena. Ah-h, vojvodo progovori. Nedostajali ste nam. Leto pogleda Jessicu. Morao sam neto obaviti. Zatim se opet okrene prijevozniku vode i priopi mu naredbu o uklanjanju umivaonika, dodavi na kraju: to se mene tie, stari obiaj odsad prestaje vaiti. Je li to slubena naredba, gospodaru? upita ovjek. Prepustit u to vaoj... ovaj... savjesti, odgovori vojvoda, a zatim se okrene i primijeti Kynesa gdje se pribliava skupini. Jedna od ena ree: Mislim da je to vrlo plemenito... dati vodu..., ali netko je uutka. Vojvoda pogleda Kynesa, opazivi da planetolog nosi staromodnu, tamnosmeu odoru s epoletama carske civilne slube, kao i siunu zlatnu kap na ovratniku koja je bila oznaka ina. Prijevoznik vode upita ljutitim glasom: Kritizira li to vojvoda na obiaj? Obiaj je promijenjen, odgovori Leto. Zatim kimne glavom Kynesu, ali opazi kako se Jessicino lice na trenutak natmurilo i pomisli: Ovako otvoreno pokazivanje osjeaja nije joj ba svojstveno, ali e zato potaknuti glasine o neslozi izmeu nas. Uz vojvodino doputenje, ree prijevoznik vode, htio bih jo neto pitati u svezi s ovdanjim obiajima. Leto uoi iznenadan slatkorjeiv ton u ovjekovom glasu i primijeti kako je skupina odjednom utonula u tiinu i kako se glave unaokolo poinju okretati prema njima. Nije li ve vrijeme za veeru? upita Jessica. Ali na je gost htio neto pitati, ree Leto. On pogleda prijevoznika vode: ovjeka oblog lica, krupnih oiju i debelih usana sjetivi se Hawatovog izvjea: ...treba biti oprezan s tim prijevoznikom vode; zove se Lingar Bewt. Harkonneni su ga koristili, ali nikada potpuno nadzirali. Obiaji vezani uz vodu su vrlo zanimljivi, ree Bewt s osmjehom na licu. Zanima me to namjeravate uiniti sa staklenim

vrtom, koji je dograen uz ovu kuu. Mislite li se dalje razmetati njome pred licem cijelog svijeta... gospodaru? Leto obuzda plimu srdbe u grudima i netremice pogleda ovjeka. Misli su mu navirale. Trebala je hrabrost za takvo izazivanje u njegovom dvorcu, posebno sada kad su imali Bewtov potpis na ugovoru o vjernosti. A ovakvo ponaanje je takoer otkrilo da ovjek ima odreenu osobnu mo. Voda je ovdje stvarno predstavljala mo. Ako su skladita vode bila minirana, na primjer, pa se mogu dignuti u zrak na dani signal... ovjek je djelovao sposobnim za takav korak. Unitenje zaliha vode lako bi moglo prouzroiti i unitenje cijelog Arrakisa. Vjerojatno je Bewt na tu kartu uspio drati na odstojanju i Harkonnene. Ah, moj gospodine, vojvoda i ja imamo druge planove s naim staklenim vrtom, ree Jessica, osmjehnuvi se Letu. Naravno, namjeravamo ga zadrati, ali samo kao neto to nam je narod Arrakisa dao na povjerenje. Na je san da e se jednoga dana klima na Arrakisu dovoljno promijeniti i da e posvuda na otvorenome moi rasti takve biljke. Blagoslovljena bila! pomisli Leto. Kako li e na prijevoznik vode reagirati na ovo. Vae zanimanje za vodu i nadzor meteorolokih uvjeta sasvim je oito ree vojvoda. No, savjetujem vam da promijenite struku. Jednoga dana na Arrakisu voda vie nee biti skupocjena roba. I pomisli: Hawat mora udvostruiti napore i uvui se u Bewtovu organizaciju. Osim toga, potrebno je odmah poduzeti neprekidan nadzor vodnih postrojenja. Nee on i protiv mene igrati na tu kartu! Bewt kimne glavom, ne skidajui osmijeh s lica. Vrlo privlaan san, gospodaru. Povue se korak. Let ovu panju iznenada privue izraz na Kynesovom licu. ovjek je promatrao Jessicu. Izgledao je kao u zanosu poput nekoga tko je zaljubljen... ili u vjerskom transu. I stvarno, Kynesove misli preplavile su rijei proroanstva: I oni e dijeliti va najdragocjeniji san. Izravno se obrati Jessici: Znate li moda najkrai put do te zamisli? Ah, doktor Kynes, ree trgovac vodom. Privremeno ste prekinuli vaa lutanja s hordama Slobodnjaka i poastili nas posjetom. Vrlo paljivo od vas. Kynes uputi Bewtu neodreen pogled i ree: U pustinji se kae da raspolaganje s velikim koliinama vode moe ovjeka navesti na kobnu neopreznost.

U pustinji postoji mnogo neobinih izreka, odgovori Bewt glasom koji je odavao neugodu. Jessica prie Letu i uhvati ga ispod ruke, pokuavi se na taj nain smiriti. Kynes je rekao: ...skraivanje puta. Prevedeno na stari jezik, to je znailo Kwisatz Haderach. Izgleda da ostali nisu zapazili neobinost planetologova pitanja; Kynes je sada bio nagnut prema jednoj eni iz skupine i sluao njeno prigueno i koketno avrljanje. Kwisatz Haderach, pomisli Jessica. Je li naa Missionaria Protectiva i ovdje posijala tu legendu? Ta pomisao ponovno oivi njene potajne nade u Paula. On bi mogao biti Kwisatz Haderach. Mogao bi. Predstavnik Cehovske banke zapoeo je razgovor s prijevoznikom vode i jednog trenutka Bewtov glas nadjaa ponovno oivjelo mrmljanje skupnog razgovora: Mnogi su pokuali promijeniti Arrakis. Vojvoda primijeti kakav su te rijei snaan dojam ostavile na Kynesa, jer se odmah odvojio od dame raspoloene za oijukanje. U iznenada nastaloj tiini, jedan se lan kune garde u pjeadijskoj odori iza Leta nakalje i ree: Veera je posluena, gospodaru. Vojvoda uputi upitni pogled Jessici. Ovdanji je obiaj da domain i domaica krenu za svojim gostima za stol, ree ona osmjehnuvi se. Hoemo li i to promijeniti, gospodaru? On odgovori hladnim glasom: Taj mi se obiaj ini dobrim. Ostavit emo ga za sada. I dalje moram podravati uvjerenje da sumnjam u nju, pomisli on, a zatim se osvrne na goste koji su prolazili pokraj njega. Tko meu vama vjeruje u tu la? Osjetivi njegovu suzdranost prema njoj, ona se po tko zna koji puta tijekom tjedna upita o razlozima takvog dranja. Ponaa se kao ovjek koji se bori sam sa sobom, pomisli ona. Je li to zbog toga to sam tako brzo priredila ovaj prijam? Ali on dobro zna koliko je vano zapoeti povezivati nae ljude i asnike s lokalnim stanovnitvom na drutvenom planu. Svima njima mi zamjenjujemo oca i majku. To nita tako dobro ne potvruje kao ova drutvena okupljanja. Promatrajui kako gosti prolaze, Leto se prisjeti to je Thufir Hawat rekao kad su ga obavijestili o prijamu: Sir, zabranjujem to! Na vojvodinom se licu pojavi osmijeh. Kakav je to prizor bio! A kad je vojvoda ostao neumoljiv glede prisustvovanju veeri, Hawat je samo odmahnuo glavom. Imam lo predosjeaj, gospodaru, rekao je.

Sve se na Arrakisu odvija prebrzo. To ne slii Harkonnenima. Uope im ne slii. Paul proe pokraj oca, pratei neku mladu enu pola glave viu od njega. Uputi ocu kiseli osmijeh, a zatim kimne glavom u znak odgovora na neto to je mlada ena rekla. Njen otac proizvodi pustinjska odijela, ree Jessica. Ali kau da bi si samo budala otila u duboku pustinju u jednoj od njegovih rukotvorina. Tko je onaj ovjek s licem punim oiljaka ispred Paula? upita vojvoda. Ne poznajem ga. Jedan od zadnjih uzvanika, proape ona. Sigurno ga je Gurney uspio dovesti. Krijumar. Gurney ga je doveo? Na moj zahtjev. Hawat je to odobrio, iako nije ba bio posebno oduevljen. Krijumar se zove Tuek, Esmar Tuek. Prilino je utjecajan meu svojima. Ovdje ga svi poznaju. Bio je gost u mnogim kuama. A zato je ovdje? Svi ostali uzvanici pitat e se isto, ree ona. Tuek e ve svojom nazonou posijati sumnju i nepovjerenje. Takoer treba svima dati do znanja da si spreman suzbiti korupciju ak i uz pomo krijumara. Ovo zadnje se posebno svialo Hawatu. Ali nisam siguran da se meni svia. On kimne glavom jednom paru koji je proao pokraj njih i opazi da je u dvorani ostalo tek jo nekoliko gostiju koje je trebalo propustiti. Zato nisi pozvala nekog Slobodnjaka? Tu je Kynes, odgovori ona. Da, tu je Kynes, ree on. Jesi li priredila jo nekakvo iznenaenje? On je povede na kraju povorke koja je ula u blagovaonu. Sve ostalo je uobiajeno, ree ona. Kroz misli joj proe: Dragi moj, zar ne shvaa da ovaj krijumar ima brze brodove i moe se podmititi? Moramo osigurati neku odstupnicu, neki nain za bijeg s Arrakisa poe li sve po zlu. Kad su uli u blagovaonu, ona ga pusti ispod ruke i dopusti mu da joj pomogne sjesti. Leto zatim ode krupnim koracima do suprotnog ela stola. Jedan straar mu pridri stolac. Ostali posjedae uz utanje tkanina i kripu stolaca, ali vojvoda ostane stajati. Dade znak rukom i pripadnici kune garde u pjeadijskim odorama oko stola povuku se u pozadinu i dalje budno motrei. Prostorijom zavlada neugodna tiina.

Bacivi pogled du stola, Jessica opazi slabaan drhtaj u kutovima Letovih usana i primijeti tamno crvenilo srdbe na njegovim obrazima. to ga je naljutilo? upita se ona. To sigurno nije bilo njeno pozivanje krijumara. Nekima nije jasno zato sam naredio ukidanje obiaja s umivaonicima i runicima, ree Leto. Htio sam vam na taj nain obznaniti da e se mnoge stvari promijeniti. Sve utone u neprijatni muk. Misle da je pijan, pomisli Jessica. Leto tako podigne svoj vr s vodom da su ga suspenzorske svjetiljke mogle dobro obasjati sa svih strana. Kao Vitez Carstva, ree on, ispijam ovo u vae zdravlje. Ostali takoer podignu svoje vreve, uprtih pogleda u vojvodu. U iznenadnoj tiini, blaga struja propuha iz ulaza u kuhinju malo zanjie jednu suspenzorsku svjetiljku, zbog ega sjene zapleu na vojvodinom sokolovom licu. Tu sam i tu u ostati! ree on odlunim glasom. Uslijedilo je nedovreno podizanje vreva prema ustima koje se zaustavilo u pola kretnje, jer je vojvodina ruka ostala nepomina u zraku. Moja zdravica je jedna od onih mudrosti koje su tako drage naim srcima: Posao je to to osigurava napredak. Srea je svuda prolazna!" On otpije iz vra. Ostali uinie isto, a zatim razmijene upitne poglede. Gurney! pozove vojvoda. Iz jedne nie na Letovom kraju prostorije zauje se Halleckov glas. Tu sam, gospodaru. Odsviraj nam neto, Gurney. Iz nie se zauju njeni zvuci baliseta. Posluga zapone donositi posluavnike s hranom im im je vojvoda dao rukom znak peeni pustinjski zec u cepeda umaku, sirijski aplomage, glazirana ukka, kava s melangeom (snaan miris cimeta iz zaina rairio se po cijelom stolu), izvorni pot-a-oie, serviran s pjenuavim kaladanskim vinom. Vojvoda je i dalje stajao. Dok su gosti ekali, panja im je bila podijeljena izmeu posluenih jela i vojvode koji nije mijenjao poloaj; naposljetku, Leto ree: U davna vremena, domainova obveza je bila zabavljanje gostiju onime za to je nadaren. Od silnog stezanja vra s vodom, zglobovi na prstima sasvim su mu pobijelili. Ja ne znam pjevati, ali u vam zato

kazivati rijei Gurneyjeve pjesme. Shvatite ih kao jo jednu zdravicu zdravicu svima onima koji su umrli da bismo mi stigli ovdje. Neugodno komeanje zavlada oko stola. Jessica obori pogled i pogleda ljude koji su sjedili pokraj nje; bili su to prijevoznik vode obloga lica i njegova ena, blijedi i strogi predstavnik Cehovske banke (slian nekakvom strailu dok je netremice buljio u Leta), smeuran i pun oiljaka Tuek, ije su potpuno plave oi bludjele negdje dolje. Obavite smotru, prijatelji smotru trupa koje odavno vie za to nisu, zapone recitirati vojvoda. Gomile bola i dolara, sve to sada pripada sudbini. Obavite smotru, prijatelji smotru trupa koje odavno vie za to nisu: svaka toka vremena bez varke ili lukavstva. S njima prolazi i mamac sree. Obavite smotru, prijatelji smotru trupa koje odavno vie za to nisu. Kad se nae vrijeme okona svojim razjapljenim osmijehom, zaboravit emo na mamac sree. Vojvoda tako spusti glas da se sa zadnjim stihom jedva uo, a zatim otpije dobar gutljaj iz vra s vodom i uz tresak ga spusti natrag na stol. Voda se izlije preko ruba posude i razlije po lanenom platnu stolnjaka. U neugodnoj tiini i ostali takoer otpiju. Vojvoda ponovno podigne vr s vodom, ali ovoga puta prolije preostalu vodu na pod, znajui da e i drugi za stolom morati uiniti to isto. Jessica je prva slijedila njegov primjer. Nastao je trenutak skamenjenosti prije nego su i ostali poeli prazniti svoje vreve. Jessica primijeti kako Paul, sjedei blizu oca, promatra reakcije oko sebe. I nju je opinilo ono to se moglo zakljuiti iz ponaanja gostiju posebno enskog dijela. Bila je to ista, pitka voda, a ne neto to je ve odbaeno u vlanom runiku. Neslaganje s takvim uzaludnim rasipanjem primjeivala se u drhtanju ruku, zakanjelim reakcijama, nervoznom smijehu... i u nasilnoj poslunosti vioj dunosti. Jedna je ena ispustila vr, ali je zatim okrenula glavu na drugu stranu kad se njen pratitelj sagnuo podignuti ga. No, njenu panju najvie je privukao Kynes. Planetolog je oklijevao, a zatim ispraznio vr u neku posudu koju je imao ispod sakoa. Osmjehnuo se Jessici kad je opazio da ga promatra pa potom podignuo u njenom smjeru prazni vr u beumnoj zdravici. inilo se kao da mu nije nimalo neugodno zbog toga to je uinio.

Halleckova svirka jo se razlijegala prostorijom, ali je sada bila dubljih tonova, postavi blaga i umiljata, kao da je on pokuavao podignuti raspoloenje. Neka veera zapone, ree vojvoda i spusti se u svoj stolac. Ljut je i nesiguran, pomisli Jessica. Gubitak one tvornicegusjeniara pogodio ga je vie nego je trebao. Vjerojatno postoji jo neto osim tog gubitka. Ponaa se poput oajnika. Ona podigne vilicu, nadajui se tom kretnjom prikriti izuzetnu gorinu koja ju je uhvatila. A zato i ne bi? On je oajan. Najprije polagano, a zatim sve ivlje, veera je krenula svojim normalnim tokom. Proizvoa pustinjskih odijela izjavio je Jessici pohvale na raun glavnog kuhara i vina. I kuhar i vino su s Caladana, odgovori ona. Izvrsno, ree on, probavi ukku. Zbilja izvrsno! I to bez trunke melangea. ovjek se na kraju zasiti zaina koji je doslovce u svemu. Predstavnik Cehovske banke podigne pogled prema Kynesu. Kako sam uo, doktore Kynes, jo jednu tvornicu-gusjeniara poderao je crv. Novosti se brzo ire, primijeti vojvoda. Dakle, istina je? upita bankar, prebacivi panju na Leta. Naravno da je istina! odgovori otro vojvoda. Vraji letei transporter je negdje nestao. Ali takvo neto veliko ne moe nestati! Kad se crv jednom pojavi, gusjeniar se vie ne moe spasiti, ree Kynes. Nemogue! dopuni vojvoda. Nitko nije vidio kamo leta nestaje? upita bankar. Spoteri su obino usredotoeni na pijesak ree Kynes. Njih prvenstveno zanimaju znaci crva. Posada leteeg transportera normalno se sastoji od etiri ovjeka dva pilota i dva tehniara-pomagaa. Ako su jednog... ili ak dvojicu... od njih potplatili vojvodini neprijatelji... Ah-h-h, shvaam, ree bankar. A vi, kao Arbitar Promjene, namjeravate li neto poduzeti glede toga? Morat u paljivo razmotriti svoj poloaj, odgovori Kynes, a to sigurno neu uiniti za stolom. Kroz glavu mu proe: Blijedi kosture od ovjeka! Vrlo dobro zna da mi je nareeno prelaziti preko takvih prekraja. Bankar se osmjehne, a zatim se ponovno baci na hranu. Jessica se odjednom sjeti jednog predavanja iz kole Bene Gesserita. Predmet je bio pijunaa i kontrapijunaa. To je predavala

jedna debeljukasta asna Majka, sretnog izraza lica, iji je vedar glas bio u suprotnosti s nimalo vedrom temom o kojoj su govorili. Ono to treba uoiti glede svih kola pijunae i protupijunae jest slian model osnovnih reakcija svakog njihovog diplomca. Svaka zatvorena disciplina ostavlja svoj ig na svojim studentima. Taj opi obrazac moe se podvrgnuti analizi i predviati. Dakle, motivacijske sheme su sline kod svih pijuna i uhoda. Drugim rijeima, postoje odreeni tipovi motivacije koji su slini unato razliitim kolama ili suprotnim ciljevima. Najprije ete nauiti kako ralaniti te elemente za analizu u poetku pomou upitnih obrazaca koji otkrivaju unutranju orijentaciju ispitanika; a kasnije, paljivim promatranjem jezino-misaone orijentacije subjekata podvrgnutih analizi. Ustanovit ete da je prilino lagano odrediti korijen jezika vaih subjekata, kako kroz glasovne promjene, tako i kroz nain govora. Sjedei sada za stolom sa svojim sinom, vojvodom i njihovim gostima te sluajui predstavnika Cehovske banke, Jessicu odjednom proe jeza naglog shvaanja istine: ovjek je bio Harkonnenov uhoda. Njegov nain govora potjecao je s Giedi Jedan njeno prikriven, ali i lako dokuiv njenoj kolovanoj svijesti, kao da se ovjek sam predstavio. Znai li to da je i sam Ceh preao na stranu protivnika Kue Atreida? upita se ona. Ta pomisao je uznemiri, ali ona prikrije osjeaje zatraivi jo hrane, cijelo vrijeme paljivo sluajui ovjeka i pokuavajui dokuiti njegove namjere. Sada e skrenuti razgovor na neto naizgled bezazleno, ali sa zloslutnim naglaskom, pomisli ona. To je provjereni nain. Bankar proguta nekoliko zalogaja, otpije dobar gutljaj vina i osmjehne se na neto to mu je rekla ena koja je sjedila s njegove desne strane. Zatim kao da je na trenutak sluao nekog ovjeka na suprotnom kraju stola koji je vojvodi objanjavao da arakike biljke nemaju bodlji. Uivam u promatranju leta arakikih ptica, ree bankar, obrativi se Jessici. Sve nae ptice su, naravno, strvinari, a mnoge uope nemaju potrebu za vodom, jer su postale krvopije. Kerka proizvoaa pustinjskih odijela, koja je sjedila izmeu Paula i vojvode na drugom kraju stola, namrgodi svoje ljepukasto lice i ree: Oh, Su-Su, to je vrlo neukusno. Bankar se osmjehne. Zovu me Su-Su jer sam financijski savjetnik Sindikata prodavaa vode. Budui da ga je Jessica nastavila

promatrati bez komentara, on doda: Znate... prodavai vode uzvikuju Suuu-Suuu-Suk! Njegovo oponaanje bilo je tako vjerno da je mnoge za stolom nasmijalo. Jessica zapazi hvalisavi ton glasa, ali i to da je zapravo mlada ena pruila bankaru mogunost nastavka razgovora to je jedino moglo znaiti da je sve bilo unaprijed pripremljeno. Ona mu je pruila pokrie za ono to je izrekao. Jessica pogleda Lingara Bewta. Vodni magnat bio je namrgoen i usredotoen na svoju veeru. Savreno je dobro shvatila to je zapravo bankar htio rei: I ja nadzirem taj vrhunski izvor moi na Arrakisu vodu. Paul je takoer uoio licemjerje u glasu predstavnika Cehovske banke i primijetio da njegova majka prati razgovor punom usredotoenou Bene Gesserita. Ponesen iznenadnom pobudom, odlui krenuti u protunapad i navesti protivnika na izjanjavanje. Obrati se bankaru: Hoete rei, gospodine, da su te ptice kanibali? Vae pitanje je neobino, mladi gospodaru, odgovori bankar. Ja sam samo rekao da su ptice krvopije. Ta krv ne mora obvezno biti krv pripadnika njihove vrste, zar ne? Pitanje nije neobino, ree Paul, a Jessica raspozna u sinovom glasu osobine otrog protuudarca, emu ga je sama nauila. Veina obrazovanih ljudi zna da najopasnije ugroavanje svakog mladog organizma dolazi od njegovih najbliih srodnika. On hotimice nabode na vilicu komad hrane iz tanjura svog sugovornika i stavi ga u usta. Oni jedu iz iste zdjele. Imaju potpuno iste elementarne potrebe. Bankar se ukoi i mrgodno pogleda vojvodu. Nemojte pogrijeiti i smatrati mog sina djetetom, ree vojvoda, osmjehnuvi se. Jessica se osvrne oko stola i primijeti da se Bewtovo lice razvedrilo, a Kynes i krijumar Tuek se smjekaju. Ovo to je mladi gospodar izvrsno uoio ree Kynes, je zapravo ekoloko pravilo. Borba izmeu elemenata ivota je borba za slobodnu energiju sustava. Krv je uspjean izvor energije. Bankar odloi vilicu i ree ljutitim glasom: Govore da slobodnjaki olo pije krv svojih mrtvaca. Kynes odmahne glavom i odgovori glasom predavaa s katedre: Ne krv, gospodine. Ali sva ovjekova voda pripada na kraju njegovim sunarodnjacima njegovom plemenu. To je neophodno kad ivite blizu Velike Ravnice. Svaka kap vode tamo je dragocjena, a ljudsko tijelo

sadri oko sedamdeset posto vode. Mrtvacu ta voda, sigurno, vie nije potrebna. Bankar poloi obje ruke na stol pokraj tanjura i Jessica pomisli da e se odgurnuti i ljutito udaljiti. Kynes pogleda Jessicu. Oprostite mi, gospo, to sam spomenuo takvu neugodnost za stolom, ali ljudi su bili pogreno obavijeteni pa sam to morao razjasniti. Ve ste tako dugo sa Slobodnjacima da ste potpuno izgubili svu obzirnost i pristojnost, odgovori bankar. Kynes ga mirno pogleda, zagledavi se na trenutak u njegovo blijedo drhtavo lice. Zar me to izazivate, gospodine? Bankar se ukoi, proguta slinu u suhom grlu i odgovori: Jasno da ne. Time bih uvrijedio naeg domaina i domaicu. Jessica razabere prizvuk straha u ovjekovom glasu, na njegovom licu, u disanju, u pulsiranju vene na sljepoonici. Kynes ga je na smrt preplaio! Na domain i domaica mogu i sami zakljuiti kad ih se vrijea, ree Kynes. Oni su estiti ljudi koji razumiju obranu asti. Svi moemo biti sigurni u njihovu hrabrost ve po tome to su ovdje... sada... na Arrakisu. Jessica primijeti da Leto uiva u razvoju dogaaja. Ali to nije vrijedilo i za veinu uzvanika. Ljudi za stolom djelovali su kao da svakog trenutka ele otii odavde, drei ruke pod stolom. Dva uoljiva izuzetka bili su Bewt, koji se neprikriveno smjekao bankarevoj neugodi, i krijumar Tuek, koji je netremice promatrao Kynesa, kao da od njega oekuje neki znak. Takoer zapazi da Paul gleda Kynesa s divljenjem. Dakle? ree Kynes. Nisam vas namjeravao uvrijediti, promrmlja bankar. Ako ste se to ipak tako shvatili, molim vas prihvatite moju ispriku. Slobodno dano, slobodno primljeno, ree Kynes. On se osmjehne Jessici i nastavi veerati, kao da se nita nije dogodilo. Jessica primijeti da je i krijumaru laknulo. Uoila je neto: ovjek je pokazao sve znakove pomonika spremnog stati na Kynesovu stranu. Izmeu Kynesa i Tueka je, dakle, postojala nekakva veza. Leto se zapone igrati vilicom i ispitivaki pogleda Kynesa. Ovaj ekologov ispad oznaio je promjenu stava prema Kui Atreida. Tijekom leta iznad pustinje drao se znatno hladnije.

Jessica dade znak za novo iznoenje hrane i pia. Posluitelji se pojavie s langues de lapins de garenne uz to je ponueno crveno vino i umak od kvasca od gljiva. Razgovor za veerom polagano je oivio, ali je Jessica u njemu osjetila odreenu napetost, svojevrsnu neugodu, primijetivi takoer da bankar jede u mukloj tiini. Kynes bi ga ubio bez oklijevanja, pomisli ona. U Kynesovom ponaanju moglo se nazrijeti da mu nije strano posegnuti za tuim ivotom. Bio je hladnokrvni ubojica, to je, kako je ona pretpostavljala, bila osobina svih Slobodnjaka. Jessica se okrene prema proizvoau pustinjskih odijela, koji je sjedio lijevo od nje, i ree: Vanost vode na Arrakisu me ne prestaje zauivati. Izuzetna je, sloi se on. Kakvo je ovo jelo? Okus mu je vrlo poseban. Jezici divljih zeeva u posebnom umaku, odgovori ona. Vrlo stari recept. Morate mi ga dati, ree ovjek. Ona kimne glavom. Pobrinut u se da ga dobijete. Kynes pogleda Jessicu i ree: Novajlija na Arrakisu esto podcjenjuje ovdanju vanost vode. Kod nas ste suoeni s takozvanim zakonom minimuma. Po boji njegovoga glasa, ona osjeti da je stavlja na kunju i ree: Rast je ogranien onom nunou koja je prisutna u najmanjim koliinama. I, naravno, taj najnepogodniji uvjet odreuje stopu rasta. Rijetko je neki lan Velikih Kua upuen u planetoloke probleme odgovori Kynes. Voda je najnepogodniji ivotni uvjet na Arrakisu. Osim toga, nemojte zaboraviti da i sam rast stvara nepovoljne uvjete ako se njegovo odvijanje vrlo paljivo ne nadzire. Jessica osjeti skrivenu poruku u Kynesovim rijeima, ali je nije uspjela razaznati. Rast, odgovori. Hoete rei da bi Arrakis mogao imati vodeni ciklus koji bi ljudima pruao bolje uvjete za ivot? Nemogue! uzvikne vodni magnat. Jessica se okrene Bewtu. Nemogue? Nemogue na Arrakisu, ree on. Ne sluajte tog sanjara. Svi laboratorijski nalazi govore protiv toga. Kynes pogleda Bewta, a Jessica opazi da su svi drugi razgovori za stolom zamrli, budui da su svi poeli pratiti ovaj novi verbalni duel. Laboratorijski nalazi nas nastoje uiniti slijepima za jednu najobiniju stvar ree Kynes. A evo o emu se radi: mi se ovdje

bavimo injenicama koje vode porijeklo i postoje vani gdje biljke i ivotinje ive normalnim ivotima. Normalnim! uzvikne Bewt. Nita na Arrakisu nije normalno! Ba naprotiv, ree Kynes. Odreene ivotne cjeline mogle bi opstati du samodovoljnih razvojnih linija. Jednostavno treba samo shvatiti ogranienja planeta i pritiske na njega. To e zauvijek biti nemogue, ree Bewt. Vojvodi odjednom sine kad je to Kynes promijenio svoj stav prema njima: bilo je to onda kad je Jessica najavila da e zadrati raslinje u staklenom vrtu kao neto to su joj stanovnici Arrakisa ostavili na uvanje. to je potrebno za uspostavljanje samodovoljnog sustava, doktore Kynes? upita Leto. Ako bismo mogli dobiti tri posto zelenih biljaka na Arrakisu, koje sudjeluju u stvaranju ugljinih spojeva kao materijala za hranu, zapoeli bismo cikliki sustav, ree Kynes. Voda je jedini problem? upita vojvoda. Osjetio je Kynesovo uzbuenje, koje je poelo prelaziti i na njega. Voda baca u sjenu sve ostale probleme, ree Kynes. Ovaj planet ima obilje kisika bez njegovih uobiajenih prateih pojava iroko rasprostranjenog biljnog ivota i velikih izvora slobodnog ugljinog dioksida iz formacija poput vulkana. A na ovdanjim prostranim povrinskim podrujima postoje neobina kemijska meudjelovanja. Imate li radne projekte? upita vojvoda. Imali smo na raspolaganju dovoljno vremena i isprobali Tanslijev uinak mali eksperiment na amaterskoj osnovi, na temelju kojeg moja znanost sada moe naslutiti operativne injenice, ree Kynes. Nema dovoljno vode, ree Bewt. Jednostavno je nema dovoljno. Gospodar Bewt je strunjak za vodu, uzvrati Kynes, a zatim se osmjehne i ponovno prione jelu. Vojvoda mahne desnom rukom i uzvikne: Ne! Hou odgovor! Ima li dovoljno vode, doktore Kynes? Kynes zadri pogled prikovan za tanjur. Jessica je netremice promatrala izmjenu osjeaja na njegovom licu. Vjeto to skriva, pomisli ona. Ali ve ga je dobro proitala i znala je da se kaje zbog onoga to je rekao. Ima li dovoljno vode? upita vojvoda.

Moglo... moglo bi biti, proape Kynes. Glumi nesigurnost!, pomisli Jessica. Izotren osjet za istinu objasni Paulu skrivene Kynesove pobude; kad ih je otkrio, morao je iskoristiti sve vjetine kojima su ga nauili skrivajui uzbuenje. Ima dovoljno vode! Ali Kynes ne eli da se to sazna. Na planetolog ima mnoge zanimljive snove, ree Bewt. On mata sa Slobodnjacima o proroanstvima i spasiteljima. Hihot se zauje s raznih strana stola. Jessica zapamti ta mjesta krijumar, ker proizvoaa pustinjskih odijela, Duncan Idaho, ena s tajanstvenom prateom slubom. Napetost je neobino razmjetena veeras, pomisli Jessica. Dogaa se previe stvari kojih nisam svjesna. Morat u osigurati nove izvore informacija. Vojvoda sklizne pogledom od Kynesa, preko Bewta, do Jessice. Osjeao se neobino prazan, kao da mu je promaklo neto izuzetno vano. Moda, promrmlja. Kynes progovori brzo: Porazgovarajmo radije o tome nekom drugom prigodom, gospodaru. Postoji previe... Planetolog naglo zauti, budui da se jedan atreidski gardist u odori pojavio na vratima za poslugu, gdje ga je straa propustila, i hitrim korakom se uputio prema vojvodi. Poklonio se, a zatim neto doapnuo Letu na uho. Jessica je prepoznala znak Hawatovog korpusa na gardist ovoj kapi i s naporom svladala iznenadan osjeaj neugode. Zatim se okrenula prema pratilji proizvoaa pustinjskih odijela sitnoj, tamnokosoj eni, djejeg lica i malo ukoenih oiju. Gotovo nita niste okusili, draga, ree Jessica. elite li da vam naruim neto posebno? ena najprije pogleda proizvoaa pustinjskih odijela, a onda odgovori: Nisam gladna. Odjednom vojvoda ustane uza svog vojnika i progovori zapovjednikim glasom: Neka svi ostanu sjediti. Oprostit ete mi, ali iznenadne okolnosti zahtijevaju moj odlazak. On se udalji korak od stola. Paule, molim te, preuzmi ulogu domaina umjesto mene. Paul ustane. Htio je upitati oca mora li to, ali je znao da mora to bolje odigrati novu ulogu. Priao je oevom stolcu i sjeo na nj. Vojvoda se okrene prema nii gdje je sjedio Halleck i ree: Gurney, molim te, zauzmi Paulovo mjesto za stolom, jer emo inae

imati neparan broj popunjenih stolaca. Kad veera zavri, dovedi Paula do astrodroma. ekaj na moj poziv. Odjeven u odoru, Halleck izae iz nie; njegova nabijenost i runoa neobino su odudarale od blistave okoline. Odloio je baliset uza zid, priao stolcu na kojem je do malo prije sjedio Paul i spustio se u njega. Nema razloga zabrinutost, ree vojvoda, ali ipak vas moram zamoliti da nitko ne ode dok kuna garda ne objavi da je sve sigurno. Nita vam se ne moe dogoditi sve dok ste ovdje, a mi emo se brzo pobrinuti oko ovog malog problema. Paul shvati ifriranu poruku u oevim rijeima: garda... sigurno... nita dogoditi... brzo. Problem se, dakle, odnosio na sigurnost, a ne na nasilje. Primijetio je da je i majka shvatila poruku. Oboje odahnu. Vojvoda kratko kimne glavom, okrene se i krupnim koracima krene prema vratima za poslugu; za njim izae i gardist. Paul ree: Molim vas, nastavite s jelom. Ako se ne varam, doktor Kynes je govorio o vodi. Kako bi bilo da taj razgovor odgodimo za neki drugi put? upita Kynes. Svakako, odgovori Paul. Jessica s ponosom primijeti sinovljevu dostojanstvenost, zreli osjeaj samopouzdanja. Bankar uzme svoj vr s vodom i podigne ga prema Bewtu. Nitko meu nama prisutnima ne moe nadmaiti gospodara Lingara Bewta u kitnjastom govoru. Mogao bi ovjek ak i pomisliti da on tei za statusom Velikih Kua. Hajde, gospodaru Bewte, odrite nam zdravicu. Moda ete nai neko zrnce mudrosti za ovog djeaka prema kojem se moramo ponaati kao prema ovjeku. Jessica stisne desnu aku pod stolom. Primijetila je kako su Halleck i Idaho izmijenili tajni signal, a pripadnici kune garde uzdu zidova zauzeli pripravan poloaj. Bewt uputi mrgodan pogled bankaru. Paul pogleda Hallecka, opazi pripravan poloaj straara, zagleda se u bankara sve dok on nije spustio vr, a onda ree: Jednom, na Caladanu, vidio sam tijelo nekog ribara koji se utopio i kojeg su ba tog trena izvukli iz vode. On... Utopio? Bila je to ki proizvoaa pustinjskih odijela. Paul je na trenutak oklijevao, a onda odgovori: Da. Nestao ispod povrine vode sve dok nije umro. Utopio se. Vrlo zanimljiv nain umiranja, promrmlja ona.

Paulov osmijeh postane gorak. On ponovno prebaci panju na bankara. Zanimljivost vezana uz tog ovjeka odnosila se na rane na njegovim ramenima rane od kuka na izmama jednog drugog ribara. Bilo ih je nekoliko u amcu... vozilu za putovanje po vodi... koji je potonuo... nestao ispod povrine. Jedan od ribara koji su sudjelovali u vaenju tijela utopljenika rekao mi je da je takve rane vidio ve vie puta. One nastaju jer se nesretnici pokuavaju popeti jedni drugome na ramena i tako se otisnuti prema povrini... prema zraku. Zato je to zanimljivo? upita bankar. Zbog opaske koju je moj otac tada rekao. Rekao je da se moe shvatiti davljenik koji ti se penje na ramena pokuavajui se spasiti osim kad se to dogaa u sobi za prijeme. Paul zastane tek toliko da bankar uspije shvatiti kako poanta upravo slijedi pa nastavi: Ja bih dodao slijedee osim kad se to dogodi u blagovaonici za veerom. U prostoriji odjednom zavlada muk. Bilo je to brzopleto, pomisli Jessica. Bankar je moda dovoljno visokog statusa da smije izazvati moga sina. Primijetila je da je Idaho sjedio napet kao puka. Pripadnici kune garde takoer su bili pripravni. Gurney Halleck nije skidao pogled s ovjeka koji je sjedio nasuprot njega. Ha-ha-ha-haa! Bio je to krijumar Tuek, glave zabaene unatrag; smijao se punim srcem. Nervozni osmjesi pojave se za stolom. Bewt se cerio. Bankar je odmaknuo od stola svoj stolac i zapiljio se u Paula. Kynes ree: Tko takne Atreide, ini to na svoj rizik. Je li obiaj Atreida vrijeanje svojih gostiju? upita bankar. Prije nego je Paul uspio odgovoriti, Jessica se nagne naprijed i ree: Gospodine! Istog trenutka, kroz glavu joj proe: Moramo saznati kakvu igru igra ova harkonenska propalica. Je li ovdje da bi isprovocirao Paula? Ima li moda nekog pomonika? Moj sin je govorio openito, a vi reagirate kao da se to odnosi na vas, ree Jessica. Lijepo ste se odali. Ona spusti ruku niz nogu do kris-noa kojeg je drala u koricama privrenim za list. Bankar skrene pogled na Jessicu. Oi se odvojie od Paula i ona opazi kako joj se sin odmakao od stola, spremivi se za akciju. Lozinka za to bila je rije: openito to je znailo: Pripremi se za nasilje. Kynes uputi zamiljen pogled Jessici i rukom dade tajni znak Tueku.

Krijumar skoi na noge i podigne vr. Nazdravit u vam, ree on. Mladom Paulu Atreidu, jo djeaku po izgledu, ali ovjeku po postupcima. Zato se oni mijeaju? upita se Jessica. Bankar se sada zagleda u Kynesa, a Jessica opazi na uhodinom licu uas. Svi ljudi oko stola zaponu uzvraati zdravicu. Kad Kynes vodi, svi idu, pomisli Jessica. Upravo nam je dao do znanja da je na Paulovoj strani. U emu se sastoji tajna te moi? Sigurno ne zato to je Arbitar Promjene. To je samo privremena dunost. A sigurno ne i zato to je carski slubenik. Ona makne ruku s drke kris-noa i podigne svoj vr prema Kynesu, koji joj otpozdravi na isti nain. Samo Paul i bankar (Su-Su! Kakav idiotski nadimak, pomisli Jessica) nisu dohvatili vreve. Bankar je i dalje netremice promatrao Kynesa, dok je Paul gledao u svoj tanjur. Imao sam situaciju u svojim rukama, pomisli Paul. Zato su se umijeali? On kradomice proe pogledom po glavama gostiju nasuprot sebe. Pripremi se za nasilje? S ije strane? Sigurno ne bankara. Halleck se nakalje i progovori ne obraajui se nikome posebno i zurei u neku toku iznad njihovih glava. U naem se drutvu ljudi ne bi smjeli brzo vrijeati. To je esto ravno samoubojstvu. On spusti pogled na ker proizvoaa pustinjskih odijela koja je sjedila pokraj njega. Zar ne mislite tako, gospoice? Oh, da. Da. Svakako, ree ona. Ima previe nasilja. Muno mi je ve od toga. esto uvreda nije namjerno izreena, ali ljudi ipak umiru. Sve je to besmisleno. Stvarno je besmisleno, ree Halleck. Jessica uoi da je djevojina gluma gotovo na granici savrenstva i pomisli: Ta praznoglava guska uope nije praznoglava guska. Tek sada je shvatila odakle dolazi prijetnja i da je to i Hallecku postalo jasno. Plan je bio da se Paul uhvati na spolni mamac. Jessica odahne. Njen sin je vjerojatno prvi shvatio cijelu stvar njegovoj uvjebanosti nije promakla oita stupica. Kynes ree bankaru: Bilo bi dobro da ponovno ujemo vau ispriku. Bankar uputi kiseli osmjeh Jessici i ree: Moja gospo, bojim se da sam previe popio vaeg vina. Donijeli ste na stol prejaka pia, a ja nisam naviknut na njih.

Jessica razabere zloban prizvuk u njegovom glasu i odgovori uljudnim tonom: Kad se stranci sretnu, moraju biti vrlo tolerantni prema meusobnim razlikama u obiajima i ponaanju. Hvala vam, gospo, ree on. Tamnokosa ena koja je bila u drutvu proizvoaa pustinjskih odijela nagne se prema Jessici i ree: Vojvoda je rekao da smo ovdje sigurni. Nadam se da njegovo izbivanje ne znai nove borbe. Reeno joj je da razgovor skrene na to, pomisli Jessica. Vrlo je vjerojatno e se sve pokazati nevanim, odgovori Jessica. Ali takva su vremena da mnoge situacije zahtijevaju nazonost samog vojvode. Sve dok bude trajalo neprijateljstvo izmeu Atreida i Harkonnena, opreza nikad previe. Vojvoda se zakleo na kanli. To znai da na Arrakisu nee ostaviti ivog nijednog Harkonnenovog uhodu. Ona pogleda zastupnika Cehovske banke. U tome, naravno, ima potporu Velikog Dogovora. Okrene se Kynesu. Nije li tono, doktore Kynes? Potpuno tono, odgovori Kynes. Proizvoa pustinjskih odijela povue blago svoju pratilju. Ona ga pogleda, a onda ree: Mislim da u sada pojesti neto. Voljela bih malo one ptice koju ste prvo posluili. Jessica dade znak jednoj slukinji, a onda se okrene prema bankaru. I vi ste spominjali ptice, gospodine, i njihove navike. Mislim da je Arrakis prepun neobinih zanimljivosti. Recite mi, gdje se nalazi zain? Moraju li lovci na njega duboko zalaziti u pustinju? Oh, ne, moja gospo, odgovori on. Duboka pustinja vrlo je slabo poznata, a juna podruja gotovo nikako. Po predaji se u junim krajevima moe nai velika zainska Majka ila , ree Kynes, ali po meni je to samo plod mate, izmiljen iskljuivo za potrebe pjesme. Neki hrabri lovci na zaine povremeno su prodirali do ruba sredinjeg pojasa, ali takvi su pothvati izuzetno opasni navigacija je nesigurna, a oluje su este. Postotak nesretnih sluajeva dramatino raste s poveanjem udaljenosti gradilita od Zatitnog Zida. Nije se pokazalo unosnim preveliko udaljavanje na jug. Moda, kad bismo imali meteoroloki satelit... Bewt podigne pogled i progovori s punim ustima hrane: Govori se da Slobodnjaci odlaze i tamo, da stiu svuda i da su pronali izvore i pojilita ak i u junim podrujima. Izvore i pojilita? upita Jessica. Kynes brzo odgovori: Samo glasine, moja gospo. O tome se govori na drugim planetima, a ne na Arrakisu. Izvor je mjesto gdje voda

izbija na povrinu ili je dovoljno blizu povrine gdje se, prema odreenim znacima, moe dosegnuti kopanjem. Pojilite je poseban oblik izvora gdje se voda moe piti kroz slamku... tako barem kau. U glasu mu se osjea la, pomisli Jessica. Zato lae? upita se Paul. Vrlo zanimljivo, ree Jessica, pomislivi pritom: Tako barem kau... Kakav neobian nain govora imaju ovdje. Kad bi samo znali koliko to otkriva njihovu ovisnost o praznovjerju. uo sam da imate poslovicu, ree Paul, koja kae da uglaenost dolazi iz gradova, a mudrost iz pustinje. Na Arrakisu ima mnogo poslovica, odgovori Kynes. Prije nego je Jessica stigla postaviti novo pitanje, pred njom se pojavi sluga s porukom. Ona je otvori, ugleda vojvodin rukopis i tajnu ifru, i preleti je pogledom. Svima e vam biti drago to uti, ree ona, da va vojvoda alje umirujuu vijest. Problem zbog kojeg je morao napustiti veeru sada je rijeen. Pronaen je nestali letei transporter. Jedan Harkonnenov uhoda meu posadom zavladao je ostalima i odvezao stroj do baze krijumara, nadajui se da e ga tamo prodati. No, i ovjek i letjelica vraeni su naim snagama. Ona kimne glavom Tueku. Krijumar joj uzvrati na isti nain. Jessica ponovno presavije poruku i zavue je u rukav. Drago mi je to nije dolo do otvorenog sukoba, ree bankar. Meu ljudima se proirila nada da e Atreidi donijeti mir i blagostanje. Posebno blagostanje, ree Bewt. Hoemo li prijei na desert? predloi Jessica. Zatraila sam od glavnog kuhara da pripremi kaladanski kola: pongi riu u dolsa umaku. Zvui dobro, ree proizvoa pustinjskih odijela. Moe li se i za to dobiti recept? Svakako odgovori Jessica, pamtei da kasnije mora skrenuti Halleckovu panju na njega. Proizvoa pustinjskih odijela bio je prestraeni, mali penja na ljestvici drutvene hijerarhije, to znai da je lako potkupljiv. Oko nje se povede spontani razgovor: Kako lijepa tkanina... Odijelo mu je sasvim u skladu s draguljima... Mogli bismo pokuati poveati proizvodnju u sljedeem tromjeseju... Jessica skrene pogled na tanjur, razmiljajui o ifriranom dijelu Letove poruke: Harkonneni su se pokuali domoi jedne poiljke

laserskih pitolja. Pohvatali smo ih. Ovo je moda znak da su bili uspjeniji s drugim poiljkama. U svakom sluaju, sada znamo da ih titnici mnogo ne brinu. Poduzmi odgovarajue korake glede sigurnosti. Jessica posveti punu panju laserskim pitoljima. Bijelo uareni snop razorne svjetlosti mogao je probiti bilo koji materijal, ako nije pod titnikom. Oito, Harkonnene nije zabrinjavalo to to bi odbijanje od titnika dovelo do eksplozije, kako laserskog revolvera, tako i samog titnika. Zato? Eksplozija laserskog pitolja i titnika bila je nepoznanica, jer je mogla uniti i onoga tko je pucao i onoga tko je bio pokriven titnikom, ali pokazati se i daleko razornijom od atomskog oruja. Nove nepoznanice ispune je nemirom. Paul upadne: Uope nisam sumnjao u nalazak leteeg transportera. Kad se moj otac neega dohvati, obvezno to i rijei. To Harkonneni ve poinju pomalo shvaati. Razmee se, pomisli Jessica. A to posebno ne bi trebao initi netko tko e ove noi zbog opasnosti od laserskih pitolja biti prisiljen spavati duboko ispod povrine tla.

17.
Nema uzmaka moramo platiti za nasilje naih predaka Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan Jessica zauje neku guvu u velikom predvorju i ukljui svjetiljku pokraj postelje. Njena ura jo nije pokazivala lokalno vrijeme pa je morala oduzeti dvadeset jednu minutu. Ustanovi da je oko dva sata ujutro. Guva je bila buna i nerazgovjetna. Je li to napad Harkonnena? upita se ona. Sklizne iz postelje i pogleda ekrane monitora provjeravajui gdje su joj ostali lanovi obitelji. Ugledala je Paula kako spava u dubokoj prostoriji koju su na brzinu pretvorili u spavau sobu za njega. Buka oigledno nije dopirala do tih dijelova zgrade. U vojvodinoj sobi nije bilo nikoga, a i postelja mu je bila netaknuta. Je li jo uvijek bio na astrodromu? Jo nisu bili postavljeni ekrani za prednji dio zgrade. Jessica zastane nasred prostorije, oslukujui. uo se jedan povien, nerazgovjetan glas. A onda je netko pozvao doktora Yueha. Jessica uzme ogrta, prebaci ga preko ramena, navue papue na noge i zakvai kris-no za nogu. Isti glas ponovno pozove Yueha. Jessica ovije ogrta oko sebe i izae u hodnik. Istog trena joj sine: to ako je Leto ranjen? inilo joj se da se hodnik prua unedogled dok je trala kroz njega. Naposljetku skrene kroz luni prolaz na kraju hodnika, projuri pokraj blagovaone prema Velikoj Dvorani, a kad se nala u njoj, najprije je primijetila da se kupa u moru svjetlosti, budui da su sve zidne suspenzorske svjetiljke bile ukljuene na najjae. Sa njene desne strane, nedaleko od elnog ulaza, ugledala je kako dva pripadnika kune garde dre izmeu sebe Duncana Idahoa. Glava mu je oputeno visjela naprijed i cijeli prizor odjednom je postao obavijen zloslutnom tiinom. Jedan od gardista obrati se Idahu prijekornim glasom: Vidi li to si uinio? Probudio si gospu Jessicu. Velike draperije zanjiu se ispred njih, pokazujui da su prednja vrata ostala otvorena. Nije bilo ni traga vojvodi ili Yuehu. Postrance je

stajala Mapes, hladno zurei u Idahoa. Na sebi je imala dugaku smeu haljinu sa zmijolikim obrubom. Na nogama je imala prljave pustinjske izme. Probudio sam, dakle, gospu Jessicu, promrmlja Idaho. On podigne lice prema stropu i uzvikne: Ma mi se prvi put natopio krvlju na Grumanu! Velika Majko! Pa on je pijan!, pomisli Jessica. Na Idahovom tamnom, okruglom licu pojavi se mrgodan izraz. Njegova kosa, kovrava poput runa crnog ovna, bila je sva izlijepljena prljavtinom. Kroz jedan procijep na tunici virio mu je kraj sveane koulje koju je nosio za veerom. Jessica mu prie. Jedan od straara joj kimne glavom, ne putajui pritom Idahoa. Nismo znali to bi uinili s njim, moja gospo. Dignuo je stranu dreku pred vratima, odbijajui ui unutra. Preplaili smo se da bi se lokalno stanovnitvo moglo okupiti i vidjeti ga. To ba ne bi bilo lijepo. Stekli bi lou sliku o nama. Gdje je bio? upita Jessica. Otpratio je kui neku mladu damu koja je bila na veeri, moja gospo. Po Hawatovoj naredbi. Koju mladu damu? Jednu od prateih cura. Shvaate, moja gospo? On pogleda prema Mapes i prigui glas. Uvijek alju Idahoa kad treba nadzirati dame. Jessica pomisli: To znam. Ali zato je pijan? Ona namrti vjee i okrene se prema Mapes. Mapes, donesi neto stimulirajue. Najbolje bi bilo kofein. Moda je preostalo i malo zainske kave. Mapes slegne ramenima i krene u kuhinju. Njene nezavezane pustinjske izme ljapkale su po kamenom podu. Idaho nakrivi klimavu glavu u stranu i iskosa pogleda Jessicu. Ukoko sam vie od tristo ljudi za vojvodu, zapone zaplitati jezikom. Oete znati zato sam vani. Ne mogu ivjeti ni gore... ni dolje... unutra... to je to, ljudi, s vama ovdje? Zvuk iz bonog ulaza u dvoranu privue Jessicinu panju. Ona se okrene i ugleda Yueha kako se pribliava, dok mu se torba s medicinskom opremom njihala u lijevoj ruci. Bio je potpuno odjeven i djelovao je blijed i iscrpljen. Dijamantni tetovirani znak otro mu se isticao na elu.

Evo dragog djedice doktora! uzvikne Idaho. Kako ste, doktoriu? ovjek gipsa i pilula, ha? On se okrene i pogleda Jessicu mutnim oima. Pravim budalu od sebe, ha? Jessica se namrgodi i ne odgovori nita, pomislivi: Zato bi se Idaho napio? Da nije drogiran? Previe zainskog piva, ree Idaho, pokuavi se uspraviti. Mapes se vratila nosei alicu koja se puila; zaustavila se nesigurno iza Yueha, a onda pogledala prema Jessici koja je odmahnula glavom. Yueh spusti torbu na pod, kimne Jessici glavom u znak pozdrava i ree: Zainsko pivo, ha? Najbolje koje sam ikad probo, zapone ponovno zaplitati jezikom Idaho, a onda se pokua malo pribrati. Ma mi se prvi put napio krvi na Grumanu! Tu sam ukoko jednog Harkon... Harkon... ukoko sam ga za vojvodu. Yueh se okrene i pogleda alicu u Mapesinoj ruci. to je to? Kofein, ree Jessica. Yueh uzme alicu i prui je Idahu. Popij ovo, mladiu. Ne elim vie nita piti. Popij, kad ti kaem! Idahova glava se zaklati prema Yuehu, a on zatetura korak naprijed povukavi straare za sobom. Sit sam do gue udovoljavanja carsk... svemirski... doktore... Ovog puta e biti po mome. Bit e, im popije ovo, odgovori Yueh. To je samo kofein. Bljuvotina ko i sve ostalo na ovome svijetu! Vraje sunce pee ko ludo... Nita nema pravu boju... Sve je naopako... Pa sada je no, ree Yueh razlonim glasom. Hajde, budi dobar deko i popij ovo. Bit e ti bolje od toga. Ne elim, ovjee, da mi bude bolje! Mogli bismo ga ovako cijelu no uvjeravati ree Jessica, pomislivi pritom: Njemu treba ok terapija. Ne morate se dalje zadravati ovdje, moja gospo, ree Yueh. Sam u se pobrinuti za njega. Jessica odmahne glavom, prie Idahu i snano ga pljusne. On zatetura zajedno sa straarima i zabulji se u nju. Ne ponaaj se tako u domu svog vojvode, ree ona, a zatim uzme alicu iz Yuehovih ruku, prolivi pritom dio njenog sadraja i prui je Idahu. A sada popij ovo! To je naredba!

Idaho se uspravi i mrko je pogleda, a onda polagano progovori, ovoga puta teno i razgovijetno: Ja ne primam naredbe od prokletog Harkonnenovog uhode. Yueh se ukoi i okrene prema Jessici. Lice joj je poblijedjelo, ali ipak je kimnula glavom. Sve joj je najednom postalo jasno istrgnuti fragmenti koje je tijekom zadnjih nekoliko dana hvatala u rijeima i postupcima svoje okoline sada su se konano uklopili u mozaik. Uhvatila ju je plima bijesa kojeg gotovo nije uspjela svladati. Trebala joj je gotovo sva benegeseritska uvjebanost da uspori puls i smiri disanje. No, ak i tako, osjeala je kako je plamen prodire iznutra. Uvijek alju Idahoa kad treba nadzirati dame! Ona uzvrati otar pogled Yuehu. Doktor obori oi. Znali ste za ovo? upita ona. Ovaj... uo sam glasine, moja gospo. Ali nisam vam htio poveavati brige. Hawat! povikne ona. elim da mi smjesta dovedete Thufira Hawata! Ali, moja gospo... Odmah! To je sigurno Hawat, pomisli ona. Ovakva sumnja nije mogla potei ni iz jednog drugog izvora, a da je odmah ne odbace. Idaho odmahne glavom i prostenje: Prolijte tu bljuvotinu! Jessica pogleda alicu koju je drala, a onda naglo prolije njen sadraj Idahu u lice. Zatvorite ga u jednu od gostinskih soba u istonom krilu, naredi ona. Ostavite ga da se naspava i otrijezni Moda bismo ga trebali odvesti na neko drugo mjesto, moja gospo, ree jedan od straara. Bilo je oigledno da ih Jessicina naredba nije usreila. Mogli bismo... Mora ostati ovdje! vikne Jessica. Ovdje ga eka posao. U glasu joj se osjeala ogorenost. Nema mu ravnog kad treba nadzirati dame. Straar proguta slinu kroz suho grlo. Znate li gdje je vojvoda? upita ona. Na zapovjednom mjestu, moja gospo. Je li Hawat s njim? Hawat je u gradu, moja gospo. Smjesta mi dovedite Hawata ree Jessica. Bit u u svom salonu kad stignete. Ali, moja gospo...

Ako treba, zvat u vojvodu, ree ona. Nadam se da to neu trebati. Ne bih ga eljela uznemirivati ovakvim stvarima. Da, moja gospo. Jessica tutne praznu alicu Mapes u ruke i uhvati upitni pogled njenih potpuno plavih oiju. Moe se vratiti u krevet, Mapes. Sigurno vam nisam potrebna? Jessica se kiselo osmjehne. Sigurno. Moda bi to moglo priekati do jutra, ree Yueh. Mogao bih vam dati sedativ i... Vratite se u vae odaje i ostavite me da sredim stvari na svoj nain, ree ona potapavi ga po ramenu, ublaujui tako otar ton kojim je izrekla naredbu. To je jedini nain. A onda, visoko podignute glave, ona se okrene i krene kroz veliku kuu do svojih odaja. Hladni zidovi... hodnici... poznata vrata... Jessica ih otvori, ue u sobu i zalupi ih za sobom. Ostala je stajati, zurei u prozore optoene titnikom svog salona. Hawat! Je li mogue da je on taj koga su Harkonneni kupili? Vidjet emo. Jessica doe do jedne duboke, staromodne fotelje s izvezenom presvlakom od lag koe i prilagodi je u poloaj odakle je mogla nadzirati vrata. Odjednom je postala posebno svjesna kris-noa u koricama privezanim za nogu. Ona ih odvee od tamo i privee za nadlakticu, osjetivi njihovu teinu. Jo jednom se osvrnula po prostoriji, pamtei dobro svaku pojedinost za sluaj doe li do neeg nepredvienog: leaj blizu kuta, niz stolaca uzdu zida, dva niska stola, njena citra na postolju pokraj vrata u spavau sobu. Blijedo-ruiasta svjetlost sjala je iz suspenzorskih lampi. Ona je prigui, sjedne u fotelju i potapa rukom presvlaku; bilo joj je drago to je fotelja bila pomalo kraljevski masivna: dobro e joj doi u predstojeem susretu. Neka sada doe, pomisli ona. Vidjet emo to e se dogoditi. Na benegeseritski nain pripremila se na ekanje, skupljajui strpljenje, uvajui snagu. Ranije nego je oekivala, na vratima se zaulo kucanje i, im ga je pozvala, u salon je uao Hawat. Ne miui se, promatrala ga je iz stolca; odmah je u njegovim pokretima uoila titravi osjeaj energetskog naboja steenog drogom, ali i umor ispod toga. Hawatove sluzave stare oi su blistale. Smeurana koa djelovala je ukasto pri sobnoj rasvjeti, a na rukavu, ispod kojeg je drao skriven no, imao je iroku vlanu mrlju. Osjetila je da se radi o krvi.

Jessica pokae prema nizu stolaca uzdu zida i ree: Donesi jedan stolac i sjedni nasuprot mene. Hawat se nakloni i poslua. Ona pijana budala Idaho, pomisli on. Poeo je prouavati Jessicino lice, pitajui se kako spasiti situaciju. Odavno je ve vrijeme da nas dvoje raistimo neke stvari, ree Jessica. U emu je problem, moja gospo? On sjedne na stolac i stavi ruke na koljena. Ne pretvaraj se preda mnom, odbrusi ona. Ako ti Yueh nije rekao zato smo te pozvali, onda je to uinio netko od tvojih uhoda u mojoj blizini. Kako bi bilo da barem toliko budemo poteni jedno prema drugom? Kako elite, moja gospo. Najprije e mi odgovoriti na jedno pitanje ree ona. Jesi li sada Harkonnenov uhoda? Hawat se napola pridigne iz stolca, a lice mu se smrkne od bijesa. On upita: Kako se usuujete tako me vrije ati? Sjedni, ree ona. I ti si mene tako uvrijedio. On polagano utone natrag u stolac. Proitavi znakove na njegovom licu koje je tako dobro poznavala, Jessica si dopusti dubok uzdah. To nije Hawat. Sada znam da si ostao vjeran mom vojvodi, ree ona. Spremna sam ti stoga oprostiti to si me uvrijedio. Ima li se to oprostiti? Jessica se namrgodi, upitavi se: Da upotrijebim svoj adut? Da mu kaem za vojvodinu ker koju nosim u sebi zadnjih nekoliko tjedana? Ne... to ak ni Leto ne zna. To bi mu samo zapetljalo ivot, opteretilo ga u trenutku kad se mora potpuno posvetiti naem opstanku. Bit e jo vremena za to. Jedan Istinozborac bi to brzo razrijeio, ree ona, ali nemamo nijednog ovlatenog od Velikog Savjeta. Kao to kaete: nemamo Istinozborca. Postoji li izdajica meu nama? upita ona. Vrlo podrobno sam prouila nae ljude. Tko bi to mogao biti? Ne Gurney. Svakako ne Duncan. Njihovi zamjenici nisu dovoljno strateki vani da bismo ih uzeli u obzir. Nisi ni ti, Thufire. Paul ne moe biti. Za sebe znam da nisam. Doktor Yueh, onda? Da ga pozovem i stavim na kunju? Znate i sami da bi to bilo uzaludno, odgovori Hawat. Uvjetovan je u Velikoj koli. To znam sasvim pouzdano.

A da i ne spominjemo da mu je ena bila Bene Gesserit koju su ubili Harkonneni, ree Jessica. Tako je, dakle, zavrila! ree Hawat. Zar mu nisi u glasu osjetio mrnju kad izgovara ime Harkonnen? Znate, nemam uho za to, ree Hawat. to te je navelo da posumnja u mene? upita ona. Hawat namrti vjee. Moja gospa dovodi svog slugu u nemogu poloaj. Moja odanost najprije pripada vojvodi. Spremna sam ti puno toga oprostiti zbog te odanosti, ree ona. A ja ponovno moram pitati: ima li se to pratati? Pat pozicija? upita ona. On slegne ramenima. Razmotrimo neto drugo na trenutak, ree ona. Duncan Idaho, taj zadivljujui borac, ije su promatrake i nadzorne sposobnosti vrlo cijenjene, noas se napio neim to se zove zainsko pivo. Dobila sam izvjea da su i drugi nai ljudi bili oamueni tim napitkom. Je li to istina? Dobili ste izvjea, moja gospo. Jesam. Zar ne vidi da je to pie sumnjivo, Thufire? upita ona. Moja gospa govori u zagonetkama. Upotrijebi svoje mentatske sposobnosti! odbrusi ona. U emu je problem s Duncanom i drugima? Rei u ti u samo etiri rijei: oni nemaju svoj dom. On pokae prstom prema podu. Arrakis to je njihov dom. Arrakis je nepoznanica! Caladan im je bio dom, ali smo ih odvojili od korijena. Sada vie nemaju dom. Osim toga, boje se da e im vojvoda otkazati povjerenje. On se ukoi. Kad bi netko od ljudi to stvarno rekao, bio bi to razlog... Oh, prekini s tim, Thufire. Zar lijenik, postavljajui ispravnu dijagnozu, nastupa kao defetist ili izdajica? Moja jedina namjera je izlijeiti bolest. Vojvoda me ovlastio da se brinem o tim stvarima. Ali ti shvaa da sam s razlogom zabrinuta zbog razvoja te bolesti, ree ona. A moda e mi i priznati odreeno poznavanje toga. Hou li ga morati okirati? upita se ona. Treba mu snaan udarac neto to e da ga izbaci iz rutine. Vaa zabrinutost se moe protumaiti na vie naina, ree Hawat slegnuvi ramenima. Onda si me ve osudio?

Naravno da nisam, moja gospo. Ali ne smijem nita riskirati u ovakvoj situaciji. ivotna prijetnja mome sinu promakla ti je u ovoj kui, ree ona. Tko je tada riskirao? Lice mu se smrai. Ponudio sam ostavku vojvodi. Jesi li je ponudio meni... ili Paulu? Ljutnja u njemu izbila je na povrinu, pokazujui se u ubrzanom disanju, irenju nosnica, ukoenom pogledu. Jessica primijeti kako mu na sljepoonici pulsira ila. Ja sam vojvodin ovjek, ree on kroz skupljene usne. Nema izdajice, ree ona. Opasnost je u neem drugom. Moda u svezi s laserskim pitoljima. Moda e riskirati i negdje sakriti nekoliko laserskih pitolja sa satnim mehanizmom, uperenih na titnik nae kue. Moda e... A tko bi poslije eksplozije mogao rei da nije izazvana atomskim orujem? upita on. Ne, moja gospo. Nee oni riskirati nita takvo protuzakonito. Zraenje ostaje. Dokaze je teko ukloniti. Ne. Potovat e gotovo sve formalnosti. Ipak mora postojati izdajica. Ti si vojvodin ovjek, ree ona uz podrugljiv osmijeh. Bi li ga unitio pokuavajui ga spasiti? On duboko udahne zrak, a onda odgovori: Ako ste nevini, dobit ete moje najdublje isprike. Razmotrimo tvoj poloaj, Thufire ree ona. Ljudi najbolje ive kad svatko ima svoje mjesto, kad svatko zna kamo pripada. Uniti li mjesto, unitio si i osobu. Od svih koji vole vojvodu, ti i ja smo, Thufire, u najidealnijem poloaju da se meusobno unitimo. Zar ne bih mogla posijati sumnju u tebe tijekom intimnih trenutaka s vojvodom? Zar on ne bi tada najvie povjerovao takvom aputanju, Thufire? Moram li ti stvar jo vie objanjavati? Prijetite li mi? zabrunda on. Uope ne. Jednostavno ti pokuavam dokazati da nas netko napada preko samih naih poloaja. Taj netko je lukav, dijabolian. Predlaem da sprijeimo taj napad pokuavajui ne ostaviti ni najmanju pukotinu kroz koju bi se takve aoke provukle. Optuujete me da sam doapta neosnovanih sumnji? Neosnovanih, da. I vi ete im se suprotstaviti vaim aputanjem? Tvoj ivot se sastoji od aputanja, a ne moj, Thufire. Onda dovodite u pitanje moje sposobnosti?

Ona uzdahne. Thufire, eljela bih da ispita vlastitu emocionalnu upletenost u ovo. ovjek je po prirodi ivotinja bez logike. Tvoje traenje logike u svemu to radi i ime se bavi je neprirodno, ali se tolerira jer je korisno. Ti si isto otjelotvorenje logike mentat. Pa ipak, rjeenja tvojih problema su koncepcije koje se, u punom smislu rijei, odraavaju na svijet izvan tebe, gdje ih treba prouiti i ispitati iz svih kutova. Pokuavate li mi to odrati predavanje iz moje struke? upita on, ak ni ne pokuavi sakriti prezir u glasu. Sposoban si vidjeti sve izvan sebe i na to primijeniti logiku, ree ona. Ali ljudskoj prirodi je, kad se suoimo s osobnim problemima, najtee podvrgnuti logikom ispitivanju one stvari koje su nam najblie. Tada se poinjemo zaplitati, okrivljujui pritom sve i svakog, osim one prave, duboko usaene stvari koja je jedini uzrok problema. Vi hotimice pokuavate potkopati moju vjeru u vlastite sposobnosti kao mentata odgovori on gorko. Kad bih zatekao nekog od naih ljudi da pokuava sabotirati bilo koje oruje u naem arsenalu, ne bih ni trenutka oklijevao otkriti ga i unititi. Najbolji mentati imaju zdravo potovanje za mogunost pogreke u svojim proraunima, ree ona. Nikada nisam tvrdio suprotno! Onda primijeni to na simptome koje smo oboje uoili: pijanstvo meu ljudima, svae... ire se glasine i najneugodnija ukanja o Arrakisu; izbjegavaju se najjednostavnije... Dokolica to je sve, ree on. Ne pokuavajte mi skretati panju, prikazujui jednu jednostavnu stvar tajanstvenom. Ona se zagleda u njega, pomislivi na vojvodine ljude gdje neprekidno razmiljaju u barakama, sve dok tu napetost postane mogue gotovo omirisati, poput instalacije koja se upalila. Postaju slini ljudima iz predcehovskih legendi, pomisli ona. Slini ljudima onog davnog istraivaa zvijezda, Ampolirosa siti neprekidnih putovanja, vjeitih potraga... Uvijek pripravni, ali nikada spremni. Zato nikada nisi potpuno iskoristio moje sposobnosti u svojoj slubi vojvodi? upita ona. Boji li se suparnika za svoj poloaj? On je pogleda starim oima u kojima se iznenada pojavio sjaj. uo sam za neke stvari koje uite vi, benegeseritske... Zauti, skupivi vjee. Hajde, slobodno reci, potakne ga ona. Benegeseritske vjetice. Znam za neke zaista prave stvari kojima vas poduavaju,

ree on. Vidio sam kako se oituju kod Paula. Neete me prevariti onim to vaa kola servira javnosti: postojite samo da biste sluile. ok mora biti snaan, a on je gotovo spreman za njega, pomisli ona. S dunim potovanjem si sluao moja izlaganja u Vijeu, ree ona, ali si rijetko razmotrio moj savjet. Zato? Ne vjerujem u vae benegeseritske pobude, ree on. Samo vi vjerujte da moete proitati ovjeka; samo vi vjerujte da moete navesti ovjeka na ba one postupke... Jadna budalo, Thufire! uzvikne ona. On se namrgodi i dublje se zavali u stolac. Kakve god da si glasine uo o naoj koli ree ona, istina je neusporedivo vea. Kad god bih eljela unititi vojvodu... tebe ili bilo koga drugog iz moje okoline, ti me ne bi mogao sprijeiti. Istodobno pomisli: Zato zbog ponosa doputam izmamljivanje ovakvih rijei iz sebe? Nisu me tako uili. Na ovakav nain ga neu okirati. Hawat zavue ruku pod tuniku gdje je drao mali baca otrovnih strelica. Ne nosi titnik, pomisli on. Je li ovo samo hvalisanje s njene strane? Mogao bih je sada ubiti... ali, uh-h-h-h, kakve bi to posljedice imalo, pokae li se pogrekom? Jessica primijeti tu kretnju prema depu i ree: Pomolimo se da nikada meu nama ne doe do nasilja. Vrijedna molitva, sloi se on. No, bolest se ve rairila ree ona. Zato te moram ponovno pitati: nije li razumnije pretpostaviti da su na neki nain Harkonneni posijali tu sumnju ne bi li nas dvoje posvaali? Izgleda da smo ponovno u pat poziciji, ree on. Ona uzdahne, pomislivi: gotovo je spreman. Vojvoda i ja smo poput oca i majke svojim ljudima ree ona. Poloaj... On se nije oenio vama, ree Hawat. Ona se s naporom primiri, pomislivi: dobar odgovor! Ali se nee oeniti nijednom drugom, odgovori Jessica. Sve dok sam ja iva. Dakle, mi smo poput oca i majke. Da bi se razbio ovaj na prirodni odnos, nas uznemirio, omeo, zbunio tko bi Harkonnenima bio najprimamljivija meta? On osjeti na to ona cilja i obrve mu se skupe. Vojvoda? upita ona. Privlana meta, da, ali, s izuzetkom Paula, nitko nije bolje uvan od njega. Ja? Sigurno ih dovodim u kunju, ali vrlo dobro znaju da su Bene Gesseriti vrlo nezgodne mete za takve

stvari. Osim toga, postoji bolja meta ije dunosti nuno stvaraju stravino mrtvu toku. Netko kome je sumnja podjednako prirodna kao i disanje. Netko iji se cijeli ivot sastoji od predvianja, slutnji i tajni. Ona podigne desnu ruku prema njemu. Ti! Hawat krene skoiti iz stolca. Nisam te jo otpustila, Thufire! uzvikne ona. Stari mentat se gotovo srui natrag u stolac tako su ga brzo izdali miii. Ona se kiselo osmjehne. Sada si se stvarno upoznao s jednom od pravih stvari kojima su nas uili, ree ona. Hawat pokua progutati slinu u suhom grlu. Nain na koji je izdala zapovijed bio je kraljevski, bezuvjetan izrekla ju je tonom kojem se uope nije mogao suprotstaviti. Njegovo tijelo ju je poslualo, jo prije nego je stigao razmisliti o tome. Nita nije moglo sprijeiti ovu reakciju ni logika, ni strastven bijes... nita. Uiniti to to je ona uinila, znailo je potpuno poznavanje osobe kojoj se izdaje naredba i raspolaganje snagom koju on nikada nije smatrao moguom. Ve sam ti prije rekla da se meusobno moramo razumjeti, ree ona. To je znailo da ti mora razumjeti mene. Ja tebe ve razumijem. Ponovit u ti, tvoja odanost vojvodi je najvee jamstvo koje ima u mojim oima. On se zagleda u nju, ovlaivi usne jezikom. Kad bih eljela lutku na koncu, vojvoda bi se oenio sa mnom, ree ona. ak bi i vjerovao da je to uinio po vlastitoj volji. Hawat spusti glavu i pogleda je kroz prorijeene obrve. Samo zahvaljujui krajnjoj samokontroli suzdravao se pozvati strau. Samokontroli... a sada i sumnjama bi li mu to ova ena uope dopustila. marci su ga podilazili pri pomisli kako je ovladala njime. U tom trenutku oklijevanja ona je mogla izvaditi oruje i ubiti ga! Imaju li svi ljudi mrtve toke? upita se on. Moe li svatko biti prisiljen na neto prije nego se uspije usprotiviti tome? Ta pomisao ga uzdrma. Tko bi mogao zaustaviti osobu takvih moi? Gledao si aku u benegeseritskoj rukavici, ree ona. Malo je njih nakon toga ostalo ivo. A to to sam uinila za nas je relativno jednostavno. Jo nisi vidio moj cijeli arsenal. Misli na to. Zato ne unitite vojvodine neprijatelje? upita on. Stvarno bi htio da ih unitavam? upita ona. Pa da od naeg vojvode napravim slabia, stalno ovisnog o meni? Ali pomou takvih moi...

Mo je ma s dvije otrice, Thufire, ree ona. Ti misli: Njoj nije problem od nekoga napraviti svoju marionetu kojom bi mogla unititi svakog neprijatelja. Istina je, Thufire; rtva bi mogao biti i ti. Pa ipak, to bih time dobila. Ako bi to radilo vie nas pripadnica Bene Gesserita, zar ne bismo time sve postale sumnjive? A mi to ne elimo, Thufire. Ne elimo se same unitavati. Ona kimne glavom. Mi stvarno postojimo samo da bismo sluile. Ne mogu vam odgovoriti, ree on. Znate i sami da vam ne mogu odgovoriti. Nee nikome rei nita o ovome to se dogodilo ovdje, ree ona. Ja te poznajem, Thufire. Moja gospo... Starac ponovno pokua progutati pljuvaku u suhome grlu. Da, ona ima velike moi, pomisli on. Ali zar je to ne ini jo pogodnijim harkonenovskim orujem? Vojvodu mogu podjednako brzo unititi njegovi prijatelji, kao i njegovi neprijatelji, ree ona. Nadam se da e sada do kraja provjeriti svoju sumnju i odbaciti je. Ako se pokae neosnovanom, ree on. Ako, ponovi ona podrugljivo. Ako, ree on. Uporan si, ree ona. Oprezan, odgovori on, i svjestan moguih pogreaka. Onda u ti postaviti jo jedno pitanje: to ti govori to to stoji pred drugim ovjekom, sputan i bespomoan pritom, dok on dri no pod tvojim grlom ali te ipak ne ubije, ve te oslobaa sputanosti i daje ti no da ga koristi po vlastitom nahoenju? Ona ustane iz fotelje i okrene mu lea. Moe sada poi, Thufire. Stari mentat ustane; oklijevao je trenutak, dok mu je ruka klizila prema smrtonosnom oruju ispod tunike. Tog trenutka se prisjeti arene za borbu s bikovima i vojvodinog oca (koji je, unato drugim manama, bio hrabar ovjek), kao i jedne davne koride: opasna crna ivotinja stajala je tamo, pognute glave, nepomina, zbunjena. Stari vojvoda okrenuo je lea njenim rogovima, drei plat nehajno prebaen preko ruke, dok su se iz gledalita razlijegali poklici. Ja sam bik, a ona je matador, pomisli Hawat. Odmakne ruku s oruja i pogleda prazan dlan, koji mu se presijavao od znoja.

Shvatio je tog trenutka da, bez obzira na to kako e se cijela stvar rasplesti na kraju, nikada nee zaboraviti ovaj trenutak niti prestati osjeati prema gospi Jessici najdublje divljenje. Zatim se tiho okrene i izae iz sobe. Jessica prestane promatrati odraz u prozoru, okrene se i zagleda u zatvorena vrata. A sada moramo poduzeti neke odlunije korake, proape ona.

18.
Hrva li se sa snovima? Bori li se sa sjenama? Osjea li se kao da spava? Vrijeme je isteklo. ivot ti je ukraden. Potroio si ga na sitnice, ti rtvo vlastitih ludosti. alopojka za Jamisom na Polju Mrtvih, iz Pjesme MuadDiba princeze Irulan Leto je stajao u predvorju svoje kue, prouavajui neku poruku pri svjetlu svjetiljke. Do zore je jo bilo nekoliko sati i on je osjeao kako ga svladava umor. Glasnik Slobodnjaka donio je pisanu poruku predstrai ba u trenutku kad se vojvoda vratio sa svog zapovjednog mjesta. U poruci je pisalo: Stup dima danju, plamena kula nou. Potpisa nije bilo. to to znai? upita se on. Ne oekujui odgovor, glasnik je otiao jo prije nego su ga uspjeli ispitati. Izgubio se u no poput lelujave sjene. Leto odloi poruku u dep na tunici, odluivi je kasnije pokazati Hawatu. Maknuo je jedan uvojak koji mu je pao na elo i duboko uzdahnuo. Tablete protiv umora poele su ga zamarati. Od prijema su prola ve dva duga dana, a jo i vie od zadnjeg spavanja. Osim o vojnim problemima sada je jo morao usput razmiljati i o onom zabrinjavajuem sastanku s Hawatom, koji ga je izvijestio o svom sastanku s Jessicom. Da probudim Jessicu? upita se. Vie se nema smisla igrati skrivaa s njom. Ili moda ima? Nek vrag odnese Duncana Idaha! On odmahne glavom. Ne, nije Duncan kriv. Ja sam pogrijeio to Jessici nisam sve rekao ve na samom poetku. Moram to uiniti sada, prije nego nastane neka nova teta. Donesena odluka vratila mu je raspoloenje i on pouri iz predvorja kroz Veliku Dvoranu i hodnike koji su vodili prema obiteljskom krilu.

Zastane na bonom odvojku hodnika prema odjeljku za poslugu. Negdje odozdo dopiralo je neobino stenjanje. Leto spusti lijevu ruku na prekida titnika za pojasom, a u desnu uzme kinjal. No mu ulije samopouzdanje. Od udnog zvuka na trenutak ga je prola jeza. Vojvoda polagano krene hodnikom za poslugu, proklinjui u sebi nedovoljno osvjetljenje. Najslabije suspenzorske svjetiljke bile su postavljene tek svakih osam metara i sasvim priguene. Tamni kameni zidovi upijali su svjetlost. Neka tamna gomila pojavila se u polutami na podu ispred njega. Leto zastane i gotovo ukljui titnik, ali se u zadnji trenutak suzdri, jer bi mu to ograniilo pokretljivost, priguilo sluh... A postojala je i ona ukradena poiljka laserskih pitolja koja ga je ispunila sumnjama. Neujno, on krene prema sivoj gomili; nakon ve nekoliko koraka raspoznao je da se radi o ovjeku, licem okrenutim prema kamenom podu. Leto prie ovjeku i okrene ga nogom; drei no u pripravnosti, sagne se kako bi pri priguenoj rasvjeti raspoznao lice. Bio je to krijumar Tuek s tamnom mrljom na donjem dijelu prsa. Mrtve oi zurile su prazninom. Leto dodirne mrlju: topla! Kako je ovaj ovjek mogao ovdje umrijeti? upita se Leto. Tko ga je ubio? Neobino stenjanje je ovdje bilo neto glasnije. Dopiralo je odnekud nie iz hodnika, iz smjera sredinje prostorije gdje je postavljen glavni generator titnika za cijelu kuu. Drei ruku na prekidau titnika na pojasu i pripravan kinjal, vojvoda obie tijelo, produi jo malo niz hodnik i pogleda iza ruba zida, prema prostoriji s generatorom titnika. Udaljena nekoliko koraka, jo jedna osoba je leala ispruena na podu i on odmah shvati da je neobian zvuk dolazio od nje. Osoba je puzala prema njemu, kreui se bolno sporo, daui, stenjui. Leto svlada iznenadnu navalu straha i krene niz hodnik do nepoznate osobe. im je unuo pokraj nje, prepoznao je Mapes, slobodnjaku domaicu; kosa joj se omotala oko lica, a odjea joj je bila razdrljena. Na leima joj se irila tamna mrlja, prelazei na pod. On je dodirne po ramenu i ona se pridigne na lakte; s naporom je podigla glavu i pogledala ga oima punim tamne i sjenovite praznine. V... vi... prodahe. Ubio... strau... poslao... Tuek... pobjegao... moja gospa... vi... vi... ovdje... ne... Ona izgubi oslonac i klone udarivi glavom o kameni pod.

Leto joj opipa bilo na sljepoonicama. Nije se osjealo. Baci pogled na mrlju: bila je probodena bodeom s lea. Tko? Zapone grozniavo razmiljati. Je li pokuala rei da je netko ubio straara? A Tuek je li Jessica poslala po njega? Zato? Pone se uspravljati, ali ga esto ulo opomene. Posegnuo je prema prekidau za titnik ali ipak trenutak prekasno. Neto ga pogodi u ruku, od ega mu ona odmah utrne. Osjetio je bol na mjestu uboda i ugledao strelicu kako mu viri iz rukava, a onda se koenje poelo iriti dalje, prema tijelu. Morao je uloiti veliki napor da podigne glavu i pogleda niz hodnik. U otvorenim vratima generatorske prostorije stajao je Yueh. Lice mu je bilo uto od svjetla koje je bacala jedina sjajnija suspenzorska svjetiljka odmah iznad vrata. Iz prostorije iza Yueha nije dopirao nikakav zvuk generatori su bili iskljueni. Yueh, pomisli Leto. Sabotirao je sve kune generatore! Potpuno smo otvoreni! Yueh krene prema njemu, spremivi u dep pitolj za izbacivanje strelica. Leto ustanovi da jo moe govoriti i promrmlja: Yueh! Kako je to mogue? A onda mu ukoenost zahvati noge i on sklizne na kameni pod. Kad se sagnuo i dodirnuo Letovo elo, Yuehovo lice je odavalo tugu. Vojvoda je osjetio dodir, ali nekako daleko... neodreeno. Droga na strelici je selektivna, ree Yueh. Moete govoriti, ali vam to ne bih savjetovao. On pogleda niz hodnik, a zatim se ponovno nagne nad Leta, izvue mu strelicu iz nadlaktice i baci je na pod. Pritom nastali zvuk odjeknuo je prigueno i udaljeno u vojvodinim uima. To ne moe biti Yueh, pomisli Leto. On je uvjetovan. Zato? proape Leto. ao mi je, dragi moj vojvodo, ali postoje stvari koje su jae od ovoga. On dodirne dijamantni tetovirani znak na svome elu. I meni je to vrlo udno to dodatno breme na mojoj i inae optereenoj savjesti ali elim ubiti jednog ovjeka. Da, stvarno to elim. Nita me nee sprijeiti u tome. Pogleda vojvodu. Oh, ne vas, dragi moj vojvodo. Baruna Harkonnena. elim ubiti baruna. Bar... una Har... Budite mirni, molim vas, jadni moj vojvodo. Nemate jo mnogo vremena. Moram vam zamijeniti onaj umjetni zub koji sam vam

stavio u usta nakon pada u Narkalu. Ubrzo u vas uspavati i zamijeniti taj zub. On otvori aku i pogleda neto u njoj. Tona kopija, s jezgrom koja je potpuno slina ivcu. Bit e neuhvatljiv za obine detektore, pa ak i za povrnije ispitivanje. Ali ako vrsto zagrizete njime, njegova oplata e puknuti. Izdahnete li onda snano zrak, ispunit ete prostor oko sebe jednim vrlo otrovnim plinom izuzetno smrtonosnim. Leto podigne pogled prema Yuehu i spazi ludilo u njegovim oima, kao i pruge znoja po elu i bradi. U svakom sluaju, vama nema spasa, jadni moj vojvodo, ree Yueh. Ali, prije nego umrete, vi ete se pribliiti barunu. On e biti siguran da ste toliko omamljeni drogama da ga nikakvim predsmrtnim naporom volje ne moete napasti. I stvarno ete biti drogirani i vezani. Ali napasti se moe na mnogo naina. Tada ete se sjetiti zuba. Zuba, vojvodo Leto Atreidu. Sjetit ete se zuba. Stari doktor se zapone naginjati sve nie i nie pa su mu na kraju lice i objeeni brkovi ispunili cijelo Letovo skueno vidno polje. Zub, promrmlja Yueh. Zato? proape Leto. Yueh klekne na jedno koljeno pokraj vojvode. Sklopio sam vraju pogodbu s barunom. Moram biti siguran da e on ispuniti svoj dio. Kad ga budem vidio, znat u to. Kad budem gledao barunovo lice, znat u. Ali do njega uope ne bih mogao dospjeti bez zaloga. A vi ste moj zalog, jadni moj vojvodo. Sve e mi biti jasno im ga budem ugledao. Jadna moja Wanna me je nauila mnogim stvarima, a jedna od njih je sigurno prepoznavanje istine u trenutku najvee napetosti. To ba ne uspijevam uvijek, ali kad budem vidio baruna onda hou. Leto pokua spustiti pogled na zub u Yuehovoj ruci. inilo mu se da se sve ovo zbiva u nekom komaru nemogue, nestvarno. Yuehove purpurne usne saviju se u grimasu. Neu imati prigodu dovoljno se pribliiti barunu, inae bih to sam uinio. Ne. Ja u ostati na sigurnoj udaljenosti. Ali vi... ah, vi ste oruje moje pobjede! On e vas eljeti vidjeti izbliza malo se naslaivati vaim jadom, razmetati se. Leto osjeti kako ga je gotovo hipnotizirao mii na lijevoj strani Yuehove brade. Mii se pomicao kad je Yueh govorio. Yueh se sagne jo nie. A vi, dobri moj vojvodo, moj dragocjeni vojvodo, vi se morate sjetiti toga zuba. On ga podigne, drei ga izmeu palca i kaiprsta. Bit e to i va zadnji adut.

Letove usne se beumno pokrenu, a onda jedva prozbore rije: Odbijam Ah-h, ne! Ne smijete odbiti. Jer ako mi uinite ovu malu uslugu i ja u vama uzvratiti. Spasit u vam sina i enu. To nitko drugi ne bi mogao. Sklonit u ih na neko mjesto gdje ih se nijedan Harkonnen nee moi doepati. Kako... e ih... spasiti? proape Leto. Uinit u ih prividno mrtvima, sakriti ih meu ljude koji potegnu no i pri samom spomenu imena Harkonnen, koji ih tako mrze da e spaliti i stolac na kojem je sjedio neki Harkonnen i posipati solju put kojim je proao. On dodirne Letovu bradu. Osjeate li neto u ustima? Vojvoda shvati da ne moe odgovoriti. Kao u daljini, osjetio je da mu se neto odvojilo od tijela, a onda ugleda kako se Yuehova ruka podigne sa skinutim vojvodskim prstenom-peatnjakom. Za Paula ree Yueh. Sada ete zaspati. Zbogom, jadni moj vojvodo. Kad se sljedei put budemo sreli, neemo imati vremena za razgovor. Hladnoa se zapone iriti od Letove brade nagore preko obraza. Sjenoviti hodnik suzio se u toku, u ijem su se sreditu nalazile Yuehove grimizne usne. Ne zaboravite zub! propiti Yueh. Zub!

19.
Trebala bi postojati znanost o nesreama. Ljudi trebaju teka vremena i ugnjetavanje da bi razvili svoje psihike miie. Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan Jessica se probudi u mraku, osjeajui neku pritajenu slutnju u tiini oko sebe. Nije mogla shvatiti zato joj se razum i tijelo osjeaju tako tromo. marci straha prou joj ivanim sustavom, tjela je ustati i upaliti svjetlo, ali se neto u njoj usprotivi toj odluci. Imala je nekakav neobian okus u ustima. Tump-tump-tump-tump! Zvuk je bio tup i u tami se nije moglo dokuiti odakle dopire. Trenutak iekivanja protegnuo se u vjenost, pun ukavih bockavih kretnji. Poela je osjeati vlastito tijelo i postala svjesna da su joj zglobovi i lanci vezani, a usta neim zaepljena. Ispitala je veze na rukama i nogama, ustanovivi da su od krimskel vlakna, to je znailo da bi se samo jo vre stegnule, ako bi ih pokuala olabaviti. Leala je postrance, a ruke su joj bile zavezane s lea. A onda se sjetila. Neto se pokrenulo u tami njene spavae sobe, a onda joj je neka vlana i gorka stvar dospjela preko lica, ispunivi joj usta. Neke ruke su je epale. Duboko je udahnula zrak, osjetivi narkotik u vlanoj stvari na licu. Svijest se brzo rasplinula, uronivi je u tamni ponor uasa. Kucnuo je trenutak, pomisli ona. Kako je bilo lako svladati Bene Gesserita. Bila je dovoljna samo izdaja. Hawat je imao pravo. Ona se prisili da ne zatee veze. Ovo nije moja spavaa soba, pomisli ona. Prebacili su me na neko drugo mjesto. Polagano, ona uspostavi unutranji mir. Najednom je postala svjesna mirisa vlastitog ustajalog znoja, znoja s primjesama straha. Gdje je Paul? upita se. Moj sin to su mu uinili? Zadrati hladnokrvnost! Ona se ponovno smiri, primijenivi staru tehniku. Ali uas je ostao sasvim blizu. Leto? Gdje je Leto?

Osjeti da se tama smanjuje. Pojavie se sjene. Udaljenosti se pokau, postanu nova uporita svijesti. Bijelo. Linija ispod vrata. Na podu sam. Netko hoda. Ona to osjeti preko poda. Jessica potisne sjeanje na uas. Moram ostati smirena, oprezna i pripravna. Moda e mi se pruiti tek jedna prilika. Ponovno se prisilno smiri. Ubrzano lupanje srca joj se uspori, oznaavajui vrijeme. Zapone brojati unatrag. Bila sam u nesvijesti oko jedan sat. Zaklopila je oi i usredotoila se na bat koraka koji su se pribliavali. etvoro. Mogla je razluiti i razliit nain hodanja svakog od njih. Moram se pretvarati da sam jo u nesvijesti. Ponovno se spusti na hladni pod, isprobavajui tjelesnu spremnost; trenutak zatim zauje otvaranje vrata i kroz zatvorene kapke osjeti pojaanu svjetlost. Koraci joj se sasvim priblie: netko je stajao iznad nje. Budni ste, zabrunda jedan duboki glas. Ne pretvarajte se. Ona otvori oi. Nad njom je stajao barun Vladimir Harkonnen. Istodobno, prepoznala je prostoriju u kojoj je Paul spavao i ugledala njegovu postelju praznu. Straari su unijeli suspenzorske svjetiljke i razmjestili ih oko otvorenih vrata. Iz hodnika je dopiralo vrlo snano svjetlo, od kojeg je zabole oi. Pogleda prema barunu. Nosio je uti ogrta, koji je bio ispupen na mjestu gdje su se nalazili nosei suspenzori. Bucmasti obrazi, ispod oiju crnih poput pauka, sliili su na aneoske obline. Droga je bila vremenski tempirana, zabrunda on. Znali smo tono u minutu kad ete doi k sebi. Kako je to mogue? upita se ona. Morali su znati moju tonu teinu, posebnosti metabolizma, moj... Yueh! teta to vam usta moraju ostati zaepljena, ree barun. A tako bismo mogli krasno popriati. Samo Yueh. Nitko drugi, pomisli ona. Ali kako? Barun se okrene prema vratima. Ui, Pitere. Ona nikada prije nije vidjela ovjeka koji je uao na poziv i stao pokraj baruna, ali joj je lice bilo poznato odnosno sam ovjek: Piter de Vries, mentat-ubojica. Jessica ga dobro pogleda: jastrebove crte lica, tinta-plave oi koje su ukazivale na porijeklo s Arrakisa, iako je to opovrgavala suptilnost pokreta i ope dranje. Osim toga, tijelo mu je

bilo dobro ispunjeno vodom. Bio je visok i vitak, ali je neto u njegovim pokretima odavalo neku enstvenost. Ba teta to ne moemo malo popriati, draga moja gospo Jessica ree barun. No, dobro su mi poznate vae sposobnosti. On pogleda prema mentatu. Nije li tako, Pitere? Kako vi kaete, barune, ree ovjek. Piterov glas bio je tenor. Od njega joj marci prooe kraljenicom. Jo nikada nije ula tako leden glas. Svakome benegeseritski obrazovanom to je nedvojbeno stavljalo do znanja: ubojica! Imam iznenaenje za Pitera ree barun. On misli da je ovamo doao po svoju nagradu naime, po vas, gospo Jessica. Ali sada u mu neto pokazati: dokazat u mu da vas on, zapravo, ne eli. Igrate se sa mnom, barune? upita Piter, osmjehnuvi se pritom. Opazivi taj smijeak, Jessica se upita kako barun nije odmah obrambeno reagirao na tu Piterovu gestu. A onda shvati o emu se radi. Barun nije sposoban proniknuti u znaaj tog smijeka. Jednostavno to nije bio nauio. Piter je u mnogim stvarima poprilino naivan, ree barun. On uope ne shvaa koliko ste vi zapravo opasni, gospo Jessica. Ja u mu to pokazati, ak po cijenu izlaganja besmislenom riziku. barun se osmjehne Piteru, ije se lice pretvorilo u iekivajuu krinku. Ja znam to Piter, zapravo, eli. On eli mo. Obeali ste mi da u je... dobiti, ree Piter. Njegov tenor izgubio je neto od svoje ledene suzdranosti. Jessica u njegovom glasu raspozna skrivenu pozadinu i najei se u sebi. Kako je barun uspio od jednog mentata stvoriti takvu zvijer? Pruit u ti mogunost izbora, Pitere, ree barun. Kakvog izbora? Barun pucne debelim prstima. Ovu enu i progonstvo iz Carstva ili vojvodstvo Atreida na Arrakisu, kojim bi u moje ime vladao prema vlastitom nahoenju. Jessica zapone promatrati kako barun svojim paujim oima odmjerava Pitera. Bio bi pravi vojvoda, osim po tituli, ree barun. Znai li to da je moj Leto mrtav? upita se Jessica, osjetivi kako negdje duboko u njenoj svijesti zapoinje beumni vrisak. Barun je svu panju posvetio mentatu. Razmisli dobro, Pitere. eli je zato jer je bila vojvodina ena, simbol njegove moi lijepa, korisna, izvrsno kolovana za svoju ulogu. Ali tu je, s druge strane,

cijelo jedno vojvodstvo, Pitere! To je vie nego puki simbol; to je stvarnost. S njim bi mogao imati mnogo ena... i bezbroj drugih zadovoljstava. Zar se vi to, moda, samo alite s Piterom? Barun se okrene lakoom baletana koju su mu omoguavali suspenzori. Samo alim? Ja? Zapamti: ja sam odustao od djeaka. uo si to je izdajica rekao o sposobnostima toga momka. Meu njima nema razlike i majka i sin su smrtno opasni. barun se osmjehne. Moram sada ii. Poslat u ovamo straara kojeg sam pripremio za ovaj trenutak. Potpuno je gluh. Po naredbi te mora pratiti na prvoj etapi tvoga puta u progonstvo. Odmah e ubiti ovu enu, primijeti li da je ovladala tobom. Nee je smjeti odvezati dok ne poletite s Arrakisa. Meutim, odlui li ostati... on e se ponaati prema drugim naredbama. Ne morate otii, ree Piter. Odluio sam. Ah, ah! zabrunda barun. Tako brza odluka moe znaiti samo jedno. Uzet u vojvodstvo, ree Piter. Pa zar Piter ne shvaa da mu barun lae? pomisli Jessica. Ali... kako bi i mogao shvatiti? On je iskvareni mentat. Barun spusti pogled na Jessicu. Nije li to prekrasno to Pitera poznajem u duu? Kladio sam se sa svojim Majstorom Oruja da e Piter ba ovako odabrati. Hah! No, dobro, sada idem. Ovako je mnogo bolje. Ah-h, mnogo bolje. Vi to shvaate, gospo Jessica, zar ne? Ne osjeam nikakvu mrnju prema vama. To je via nunost. Ovako je mnogo bolje. Da. I jo to. Ja, zapravo, neu narediti vae ubojstvo. Kad me budu ispitivali to vam se dogodilo, jedino u moi slegnuti ramenima i to e biti istina. Preputate, dakle, stvar meni? upita Piter. Straar kojeg u poslati dobivat e naredbe od tebe, ree barun. Slaem se sa svime to odlui. On pogleda Pitera. Da. Moje ruke ovdje nee biti okrvavljene. Ti mora donijeti odluku. Da. Ja ne znam nita o tome. Prije nego uini ono to mora, priekat e da odem. Da. Pa... ah, da. Da. Dobro. Boji se ispitivanja Istinozborke, pomisli Jessica. Tko? Ah-h-h asna Majka Gaius Helen, naravno! Ako zha da e se morati odazvati ispitivanju, onda to znai da je u sve to umijean i Car. Ah-h-h-h, jadni moj Leto. Bacivi jo jedan pogled prema Jessici, barun se okrene i izae. Ona ga isprati pogledom, pomislivi pritom: Ba je tako kako me je asna Majka upozorila: suoena sam s prejakim protivnikom.

U prostoriju uoe dva Harkonnenova vojnika. Iza njih se pojavi jo jedan, lica punog oiljaka i stane na vratima s izvuenim laserskim pitoljem. Gluhi straar, pomisli Jessica, prouavajui lice s oiljcima. Barun zna da mogu upotrijebiti Glas protiv bilo kojeg drugog ovjeka. ovjek s oiljcima pogleda Pitera. Djeak je vani na nosilima. to zapovijedate? Piter se obrati Jessici: Mislio sam vas drati u aci ucjenjujui vas sinom, ali poinjem shvaati da to ne bi bilo dobro. Dopustio sam osjeajima da mi zamagle razum. Prilino loe za jednog mentata. On se okrene prema dvojici vojnika, a zatim se jo malo pomakne kako bi mu gluhi mogao proitati s usana: Odvedite ih u pustinju, kako je to izdajica savjetovao za djeaka. Plan mu je bio dobar. Crvi e unititi sve dokaze. Tijela nitko nikada ne smije pronai. Zar ih ne elite sami ubiti? upita ovjek s oiljcima. ita s usana, pomisli Jessica. Drat u se primjera svoga baruna, ree Piter. Odvedite ih tamo kamo je izdajica predloio. Jessica raspozna snanu mentatsku samokontrolu u Piterovom glasu i pomisli: I on se boji Istinozborke. Piter slegne ramenima, okrene se i izae iz prostorije. A onda ne trenutak zastane i Jessica pomisli da e se vratiti jo je jednom pogledati, ali se on ipak udalji ne okrenuvi se. Uope mi se ne bi svialo suoiti se s tom Istinozborkom nakon noanjeg posla, ree ovjek s oiljcima. Ma tebe nee ni pogledati ta stara vjetica, odgovori jedan od vojnika. On prie do Jessicine glave i sagne se. Uostalom, nita neemo uiniti ako ovdje samo stojimo i klepeemo. Uzmi je za noge i... Zato ih ovdje ne ukokamo? upita onaj s oiljcima. Prljav posao, ree drugi vojnik. Osim ako ih ne eli udaviti. Meni se vie svia ist i uredan posao. Ostavi ih lijepo u pustinji, kakje to izdajica reko, rezne ih jednom ili dvaput i ostalo prepusti crvima. Nita nakon toga ne mora istiti. Aha... pa, mislim da si u pravu, ree ovjek s oiljcima Jessica je pomno sluala, promatrala, pamtila. Ali zbog poveza preko usta nije mogla koristiti Glas; osim toga, tu je bio i ovaj gluhi. Gluhi skloni laserski pitolj i uhvati je za noge. Podignu je poput vree ita, iznesu kroz vrata i izbace na nosila sa suspenzorima, gdje se ve nalazila jedna povezana pojava. Kad su je okrenuli, postavljajui je

u prikladniji poloaj, ona prepozna lice pokraj sebe: Paul! Bio je vezan, ali preko usta nije imao nita. Lice mu se nalazilo tek desetak centimetara od njenog, oi su mu bile zatvorene, a disanje ravnomjerno. Je li drogiran? upita se ona. Vojnici podignu nosila i Paulovi oni kapci se malo otvore tamni prorezi kroz koje je on pogleda. Ne smije koristiti Glas, zapone ona moliti u sebi. Tu je gluhi straar! Paulove oi ponovno se zatvore. Ve je neko vrijeme nadzirao svoje disanje, smirujui se na taj nain i paljivo sluajui svoje uzniare. Gluhi je bio problem, ali Paula zbog toga nije uhvatio oaj. Tehnika smirivanja iz riznice Bene Gesserita, kojoj ga je nauila majka, ouvala mu je pribranost duha i uinila ga spremnim za iskoritenje svake prigode koja bi mu se ukazala. Paul jo jednom prokilji i promotri majino lice. Izgledala je neozlijeeno, iako je preko usta imala zavoj. Zanimalo ga je tko je nju uspio uhvatiti. Njegovo zarobljavanje bilo je prilino jasno: otiao je u postelju, popivi prije toga pilulu koju mu je prepisao Yueh, i probudio se svezan na ovim nosilima. Moda se i s njom slino dogodilo. Logika mu je govorila da je izdajica Yueh, ali jo nije bio potpuno siguran. Situacija je bila potpuno apsurdna: Suk lijenik a izdajica! Nosila se blago zanesu dok su ih Harkonnenovi vojnici provlaili kroz izlazna vrata u zvjezdanu no. Jedan suspenzorski ureaj zapne za okvir vrata. A onda se naposljetku nau na pijesku, koji zakripi pod stopalima vojnika. Nakon nekoliko koraka, nad njih se nadvilo krilo toptera, zaklonivi zvijezde. Nosila spuste na tlo. Paulove oi su se prilagodile slabanoj svjetlosti. Prepoznao je gluhog vojnika u ovjeku koji je otvorio vrata toptera i zavirio u unutranjost obasjanu zelenom svjetlou s upravljake ploe. Je li to topter kojeg trebamo koristiti? upita on, okrenuvi se proitati odgovor s usana ostale dvojice. Da, izdajica je rekao da je pripremljen za odlazak u pustinju, odgovori jedan od vojnika. Gluhi kimne glavom. Ali ovakve koriste samo za vezu. Unutra ima prostora samo za njih i dvojicu nas. Dvojica je sasvim dovoljno, odgovori vojnik na prednjoj strani nosila primakavi se blie gluhome kako bi mu on to bolje vidio usta. Mi ovdje preuzimamo stvar, Kinete.

Barun mi je naredio da do kraja vodim rauna o njima, ree gluhi. A to te toliko zabrinjava? upita vojnik sa stranjeg dijela nosila. Ona je benegeseritska vjetica, odgovori gluhi. Takve imaju vraje moi. Ah-h-h..., vojnik s prednjeg dijela nosiljke napravi znak rukom pokraj uha. Takve je vrste, ha? Znam to misli. Vojnik iza njega zabrunda: Jo malo pa e je poklopati crv. ak ni jedna benegeseritska vjetica nema veih moi od divovskih crva. Je li tako, Czigo? On gurne kolegu ispred sebe. Aha, odgovori ovaj, a zatim se okrene prema nosilima, uhvati Jessicu za ramena i podigne je. Hajde, Kinete. Doi i ti ako se ba eli uvjeriti kako e zavriti. Hvala to si me pozvo, Czigo, ree gluhi. Jessica osjeti kako je ruke podiu; sjena krila zavrti se iznad nje a onda se pojave zvijezde. Poloili su je u stranji dio toptera, zatim malo podigli provjeravajui spone od krimskel vlakana pa je privezali sigurnosnim pojasom. Ubrzo su pokraj nje ubacili i Paula; kad su i njega privezali sigurnosnim pojasom, ona opazi da je oko zglobova i lanaka povezan tek obinim konopom. ovjek s oiljcima onaj gluhi kojeg su zvali Kinet sjedne naprijed, a pokraj njega se odmah popne vojnik po imenu Czigo. Kinet zatvori vrata sa svoje strane i nagne se nad upravljaku plou. Kad je i Czigo zatvorio vrata,topter poleti snano maui krilima i krene na jug preko Zatitnog zida. Czigo potapa svoga kolegu po ramenu i ree: Kako bi bilo da se okrene i pazi na ovo dvoje? Jesi li siguran kuda treba ii? upita Kinet, ne skidajui pogled sa Czigovih usana. Bio sam pokraj tebe kad nam je izdajica objanjavao. Kinet okrene sjedalo, a Jessica uhvati odbljesak svjetlosti zvijezda na laserskom pitolju u njegovoj ruci. Oi su joj se ve prilagodile na prigueno osvjetljenje u unutranjosti toptera, ali straarevo lice puno oiljaka nije mogla vidjeti, jer se nalazilo u sjeni. Ona provjeri sigurnosni pojas na sjedalu i zakljui da je labavo vezan. Jedino joj je bio zategnut na lijevom ramenu, to joj je dalo do znanja da bi se lako otkvaio pri neto jaem navlaenju. Je li netko bio u ovom topteru i pripremio ga za nas? upita se ona. Tko bi to mogao biti? Polagano se pokrene i odvoji vezane noge od Paula.

teta to mora stradati ova zgodna ena, ree ovjek s oiljcima. Jesi li ikad probo s nekom plemkinjom, ha? Okrene se i pogleda pilota. Nisu sve Benegeseritkinje plemkinje, odgovori pilot. Ali zato sve tako izgledaju. Ah, neka me onda dobro pogleda, pomisli Jessica. Podigne vezane noge na sjedalo i sklupa se, ne skidajui pogled s gluhog. Ba zgodna, ree Kinet. Oblie si usne. Prava teta to mora riknuti. On pogleda Czigoa. Misli li ono to ja mislim da ti misli? upita pilot. Ne bi nitko saznao, ree Kinet. Nakon... On slegne ramenima. Ja jo nikad nisam jednu plemkinju... Moda vie nikada neu imati prigodu. Samo takni moju majku..., prosike Paul, oinuvi pogledom gluhog Hej! nasmije se pilot. tene je poelo lajati. Ali jo ne grize. Jessica pomisli: Paul je previe podignuo Glas. Ali mogao bi uspjeti. Nastavili su letjeti u tiini. Jadne budale, pomisli Jessica, odmjeravajui pogledom straare i sjetivi se barunovih rijei. Pobit e ih istog trenutka im podnesu izvjee o uspjehu svoje misije. Barun ne eli nijednog svjedoka. Topter se nagne iznad junog ruba Zatitnog zida i Jessica pod njima ugleda pjeano prostranstvo, obasjano mjeseinom. Dovoljno smo se udaljili, ree pilot. Izdajnik je rekao da ih ostavimo bilo gdje na pijesku blizu Zatitnog Zida. On zapone sputati letjelicu prema dinama u dugakoj padajuoj putanji, koju na maloj visini ispravi u okomiti spust. Jessica primijeti kako Paul poinje ritmiki disati, koristei vjebu smirivanja. On zatvori oi, pa ih opet otvori. Jessica ga je netremice promatrala, nesposobna mu pomoi. Jo nije ovladao Glasom, pomisli ona. Ako ne uspije... Uz blagi trzaj,topter dodirne povrinu pijeska; gledajui unatrag, na sjever preko Zatitnog Zida, Jessica sluajno ugleda sjenu nekih krila, koja su zatreperila na trenutak prije nego su se izgubila s vidika. Netko nas prati, pomisli ona. Tko? I jo: barun je sigurno poslao nekoga da nadzire ovu dvojicu. A sigurno i nadzor za tog nadzornika. Czigo iskljui rotore krila i unaokolo zavlada tiina.

Jessica okrene glavu. Kroz prozor, iza gluhog, mogla je vidjeti priguen sjaj mjeseca koji se raao na nebu, smrznuti rub stijene koja se die iz pustinje. Pijeskom optoene grbe imale su otro zasjenjena proelja. Paul se nakalje. Pilot ree: Sada, Kinete? Ne znam, Czigo. Czigo se okrene i ree: Ah-h-h, gledaj. On posegne rukom prema Jessicinoj haljini. Skini joj zavoj s usta! naredi Paul. Jessica osjeti kako rijei odzvanjaju zrakom. Ton, boja glasa sve je bilo izvrsno, imperativno, vrlo otro. Bilo bi jo bolje da je neto nii, ali i ovako je sigurno ulazio u spektar ovog ovjeka. Czigo prui ruku prema zavoju na jessicinim ustima i zapone odvezivati vor. Prekini to! naredi mu Kinet. Ah, zaepi gubicu, odbrusi mu Czigo. Ruke su joj vezane. On odvee vor i zavoj padne. Oi mu se zacaklie kad je poeo promatrati Jessicu. Kinet uhvati rukom pilotovu nadlakticu. Sluaj, Czigo, ne treb... Jessica okrene vrat i ispljune krpu koju su joj nagurali u usta. Kad je progovorila, glas joj je bio priguen i djelovao nekako prisno. Gospodo! Ne morate se boriti oko mene. Istodobno se luno izvije, izloivi se Kinetovom pohlepnom pogledu. Primijetila je kako obojica postaju napeti, shvativi da su spremni boriti se za nju. Njihovom neslaganju nisu bile potrebne dodatne pobude. U mislima su se ve tukli oko nje. Drala je glavu uspravljeno, obasjanu s upravljake ploe, elei biti sigurna da joj Kinet moe proitati rijei s usana. Ne smijete se prepirati, ree ona. No, ovo ih samo natjera da se jo vie udalje, oprezno se promatrajui. Postoji li ena koja je vrijedna da se tuku zbog nje? upita ona. Izgovorivi ovo i fiziki se nalazei ba tu, postala je posebno vrijedna borbe. Paul vrsto stisne usne, natjeravi se da uti. Imao je samo jednu prigodu za uspjeh koritenjem Glasa. Sada je sve ovisilo o njegovoj majci ije je iskustvo nemjerljivo nadilazilo njegovo. Tako je, ree gluhi. Ne moramo se boriti...

Ruka mu krene prema pilotovom vratu. Ali udarac je parirao metalni bljesak, koji je odbio ruku, i u istom pokretu se sruio na Kinetove grudi. Gluhi zakrklja i zatetura unatrag prema vratima. Zar si mislio da sam toliko glup i ne znam taj trik? upita Czigo; povue natrag ruku, otkrivi no u njoj. Otrica bljesne na mjeseini. A sada je tene na redu, ree on i nagne se prema Paulu. To nije potrebno promrmlja Jessica. Czigo zastane. Zar ne biste vie voljeli da... aktivno sudjelujem? upita Jessica. Pruite djeaku priliku. Usne joj se razvuku u podrugljiv osmijeh. Sasvim malu priliku koju bi imao vani na pijesku. Pruite mu je i..., ona se osmjehne, neete poaliti zbog toga. Czigo se osvrne lijevo, desno, a onda ponovno pogleda Jessicu. uo sam to se dogodi s ovjekom u pustinji, ree on. Za djeaka bi no bio prava milost. Traim li previe? upita Jessica moleivim glasom. Pokuavate me prevariti, promrmlja Czigo. Ne elim gledati kako mi sin umire, ree Jessica. Nema nikakvog trika u tome. Czigo se pokrene unatrag i laktom otvori vrata. Zatim zgrabi Paula, prebaci ga preko sjedala, gurne ga napola kroz vrata i podigne no. to e uiniti, tene, ako te oslobodim veza? Otii e odmah odavde i krenuti prema onim stijenama, ree Jessica. Je li to sve to e uiniti, tene? upita Czigo. Paulov glas bio je uvjerljiv. Da. No se spusti i presijee spone na nogama. Paul osjeti ruku na leima koja ga se spremala gurnuti van na pijesak; istog trenutka napravi se kao da e udariti u okvir vrata, isprui vezane ruke kao da e se prihvatiti za neto pa se u trenu okrene i uputi snaan udarac desnom nogom. Noni palac bio je izuzetno tono upuen, plod dugih godina vjebanja, kao da mu se svekolika obuka ujedinila u tu kretnju. Gotovo svi miii tijela koordinirano su sudjelovali u ovoj akciji. Udarac je pogodio meki dio Czigovog trbuha, tik ispod prsne kosti, a zatim je nokat nezadrivo estoko krenuo nagore, kroz jetra i dijafragmu, i zavrio svoj smrtonosni put u desnoj komori ovjekovog srca.

Uz krkljavi krik, straar zatetura i padne preko sjedala. Budui da se nije mogao posluiti rukama, Paul od inercije nastavi kretnju i tresne na pijesak; meutim, im ga je dodirnuo, poeo se kotrljati to je ublailo udarac od pada i omoguilo mu da odmah stane na noge. Zavukao je ponovno glavu u kabinu, pronaao no i uzevi ga meu zube, mogao je majci presjei spone. Zatim je ona uzela no i sinu oslobodila ruke. Mogla sam ga i ja srediti, ree ona. Trebao si me samo osloboditi spona. Bio je to glupi rizik. Ukazala mi se mogunost i iskoristio sam je, odgovori on. Ona zamijeti staloenost njegovoga glasa pa ree: Ovdje na plafonu kabine je ispisan znak Yuehove Kue. On podigne pogled i ugleda vijugav simbol. Izaimo i ispitajmo letjelicu, ree ona. Nekakav omot se nalazi pod pilotskim sjedalom. Opazila sam ga kada su nas ubacili unutra. Bomba? Sumnjam. Neto je neobino u svemu ovome. Paul iskoi na pijesak, a odmah zatim i Jessica. Ona se okrene, posegne ispod sjedala prema neobinom omotu i ugleda Czigovo stopalo blizu svog lica; povukavi omot osjetila je da je vlaan i istog trenutka shvatila da je to pilotova krv. Razbacivanje vlage, pomisli ona, znajui da je to tipino arakiko razmiljanje. Paul se osvrne unaokolo i ugleda stjenoviti obronak koji se uzdie iz pustinje poput plae koja nie iz mora; straga su se pruale vjetrom urezane palisade. Okrenuo se prema topteru u trenutku kad je majka izvadila omot iz njega i opazio da ona gleda preko dina u smjeru Zatitnog zida. On pogleda u istom smjeru traei to joj je privuklo panju i ugleda jo jedan topter kako leti prema njima. Istog trenutka je shvatio da nee imati dovoljno vremena izbaciti tijela iz letjelice i uzletjeti. Bjei, Paule! povie Jessica. To su Harkonneni!

20.
Arrakis ui logiku noa odrezati ono to je nepotpuno i rei: Sada je cijelo, jer zavrava ovdje. Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan ovjek u harkonnenovskoj odori zastane na kraju hodnika i jednim pogledom obuhvati Mapesino tijelo, oprueni lik vojvode i Yueha, koji je stajao nad njima. U desnoj ruci ovjek je drao laserski revolver. U izrazu njegovog lica lako se mogla nazrijeti crta okrutnosti, nesmiljenosti, od ega Yueha prou marci. Sardaukar, pomisli Yueh. Po izgledu vjerojatno Baar. Vjerojatno je iz Carevih legija poslan ovdje nadzirati odvijanje stvari. Ma koju odoru nosili, ne mogu se preruiti. Ti si Yueh, ree ovjek oprezno pogledavi prsten Suk kole oko doktorove kose; zatim pogleda dijamantni tetovirani znak na Yuehovom elu i naposljetku ga prodorno pogleda u oi. Da, ja sam Yueh, odgovori lijenik. Moe odahnuti, Yueh, ree ovjek. im si iskljuio kune titnike, lako smo uli. Sve drimo pod nadzorom. Je li ovo vojvoda? To je vojvoda. Mrtav? Samo u nesvijesti. Preporuujem da ga vee. to si uinio s drugima? On pogleda prema mjestu gdje je Mapes leala. ao mi je zbog njih, promrmlja Yueh. ao ti je! obrecne se Sardaukar. Priblii se i pogleda Leta. To je, dakle, veliki Crveni vojvoda. Ako sam i posumnjao u identitet ovog ovjeka, nakon ovoga sam sasvim siguran, pomisli Yueh. Samo Car Atreide naziva Crvenim vojvodama. Sardaukar se sagne i odsjee amblem crvenog sokola s Letove odore. Mali suvenir, ree. Gdje mu je prsten s peatom? Nema ga uza sebe, ree Yueh. To i sam vidim! odbrusi Sardaukar. Yueh se ukoi i proguta slinu. Pritisnu li me i odvedu kod Istinozborke, saznat e za prsten, a i za topter koji sam pripremio sve e propasti.

Vojvoda je ponekad slao prsten po glasniku kao jamstvo da je poruka stvarno njegova, ree Yueh. To mora biti glasnik od vrajeg povjerenja", promrmlja Sardaukar. Zar ga nee vezati? ponovi prijedlog Yueh. Koliko e biti u nesvijesti? Oko dva sata. Nisam precizno odmjerio dozu kao kod ene i djeaka. Sardaukar bocne vojvodu vrhom stopala. Ovoga se ne moramo bojati ni kad se probudi. Kad e se ena i djeak probuditi? Za desetak minuta. Tako brzo? Reeno mi je da e barun stii odmah iza svojih ljudi. I hoe. Priekat e vani, Yueh. Otro ga pogleda. Hajde, krei! Yueh pogleda Leta. to e biti... Bit e predan barunu odgovarajue pripremljen kao peenka za peenjaru. Sardaukar ponovno baci pogled na tetoviran dijamantni znak na Yuehovom elu. Prepoznaju te po tome; bit e siguran u hodnicima. A sada, vie nemamo vremena za naklapanje, izdajico. ujem ostale da dolaze. Izdajica, pomisli Yueh. Spusti pogled i proe pokraj Sardaukara, postavi odjednom svjestan da je upravo dobio naziv po kojem e ga povijest zapamtiti: Yueh izdajica. Dok je iao prema glavnom ulazu, proao je pokraj vie trupala; paljivo ih je pogledao, strahujui da bi meu njima mogao vidjeti Paula i Jessicu. No, svi su bili pripadnici kune garde ili ljudi u harkonnenskim odorama. Harkonnenovi straari zauzmu pripravan poloaj i zabulje se u njega kad je kroz glavni ulaz izaao u no obasjanu svjetlom plamena. Palme uzdu puta su zapalili da bi osvijetlili kuu. Crni dim zapaljivih materija, upotrijebljenih za potpalu stabala, buktio je ravno uvis kroz naranasti plamen. To je izdajica, netko ree. Barun e te uskoro htjeti vidjeti, progovori drugi glas. Moram se domoi toptera, pomisli Yueh. Moram staviti unutra vojvodin peatnjak da ga Paul moe pronai. A onda ga proe plima straha. Ako Idaho posumnja u mene ili postane nestrpljiv ako ne bude priekao i ne krene tono tamo gdje sam mu rekao nee spasiti Jessicu

i Paula od pokolja. Neu imati ni najmanju olakotnost za ono to sam uinio. Harkonnenov straar pusti mu ruku i ree: Priekaj tamo pokraj puta. Odjednom, Yueh se osjeti izgubljenim na ovom mjestu unitavanja; nisu ga zatitili niti je itko prema njemu pokazao i najmanji znak milosra. Idaho mora uspjeti! Jedan drugi straar unese mu se u lice i prodere se: Mii se u stranu, kad ti se kae! ak i kad sam im od koristi, oni me preziru, pomisli Yueh. Ispravi se, jer je zateturao nakon to su ga odgurnuli, i to mu pomogne malo vratiti dostojanstvo. ekaj baruna! odbrusi mu jedan asnik strae. Yueh kimne glavom i toboe nehajno krene du proelja kue, a onda skrene za ugao u sjenu, izvan dohvata svjetla od zapaljenih palma. Hitro, svaki mu je korak odavao urbu, Yueh krene u stranje dvorite ispod staklenog vrta gdje je ekao topter letjelica ostavljena tamo da bi odvezla Paula i njegovu majku. Kod otvorenih stranjih kunih vrata stajao je straar; panju je posvetio na osvijetljeno predvorje i ljude koji su se tamo vrzmali pretraujui svaku prostoriju. Kako su samo sigurni u sebe! Yueh ostane u sjeni hodajui do toptera i otvori vrata sa suprotne strane od straara. Zavukao je ruku ispod prednjih sjedala i potrai slobodnjaki omot za opremu koju je tamo sakrio; podignuo je poklopac i zavukao unutra ruku s vojvodinim peatnjakom. Osjetio je pod prstima ukanje zainskog papira, na kojem je napisao poruku, i u njega ubacio prsten. Zatim je izvukao ruku i ponovno zatvorio omot. Polagano, Yueh zatvori i vrata toptera, vrati se do ugla kue i opet se nae na svjetlosti plamteih stabala. Dobro, to sam obavio, pomisli on. Obasjan sjajem zapaljenih palmi ovije ogrta oko sebe i zagleda se u plamene jezike. Uskoro u saznati. Uskoro u vidjeti baruna i saznat u. A barun njega eka jedan zubi.

21.
Postoji legenda koja kae da je, u trenutku kad je vojvoda Leto Atreid umro, nebom iznad dvorca njegovih predaka na Caladanu proletio meteor. Princeza Irulan: Uvod u povijest MuadDiba za djecu Barun Vladimir Harkonnen je stajao pokraj prozirnih vrata svoje letjelice, koju je koristio kao zapovjedno mjesto, i gledao van u plamenima obasjanu arakeku no. Panja mu je bila okrenuta na daleki Zatitni zid gdje je njegovo tajno oruje upravo obavljalo svoj posao. Teka artiljerija. Topovi su komadali pilje u koje su se vojvodini ljudi povukli, potraivi zadnje, oajniko uporite. Spori i ravnomjerni odsjaji naranaste svjetlosti, kia kamenja i praine pri kratkotrajnim bljeskovima i vojvodini podanici su bili odsjeeni, zatvoreni u pilje, osueni na smrt od gladi poput ivotinja u zatrpanim jazbinama. Do baruna su dopirale udaljene salve estoka grmljavina topova prodirala je kroz metalnu oplatu letjelice: bumm... buum. A onda: BUUM-buum! Kome drugome bi palo na pamet ponovno uvesti artiljeriju u ovo doba titnika? Na ovu pomisao nasmije se u sebi. Ali moglo se predvidjeti da e vojvodini ljudi potraiti sklonite u onim piljama. Osim toga, Car e pohvaliti moju mudrost, koja je omoguila da nae zajednike snage potedimo nepotrebnih gubitaka. On ugodi jedan od malih suspenzora koji su mu podupirali debelo tijelo prema ovdanjoj sili tei. Na usnama mu se pojavi osmijeh, izoblien bucmastim oblikom brade. teta to moraju nestati tako dobri borci poput ovih vojvodinih ljudi, pomisli on. Osmijeh mu postane iri i pretvori se u priguen hihot. teta to moramo biti okrutni! Kimne glavom. Ali nije smio riskirati. Cijeli svemir je bio na raspolaganju samo onome tko je sposoban donositi ispravne odluke. Nesigurne zeeve treba zaplaiti, natjerati u bijeg prema svojim jazbinama. Kako bi ih inae podinili nadzoru, uzgajali? On na trenutak zamisli svoje borce kao pele koje naganjaju zeeve i pomisli: dan ugodno zuji kad ima dovoljno pela koje rade za tebe.

Iza njega se otvore vrata. Prije nego se okrenuo, barun pogleda odraz prizora iza svojih lea u zastakljenim vratima, koje je vanjska tama pretvorila u zrcalo. U kabinu ue Piter de Vries, a za njim Umman Kudu, kapetan barunove osobne garde. Iza njih, u vratima, Harkonnen primijeti kratkotrajno komeanje ovja lica svojih straara koja su uvijek zadobivala takav izraz u njegovoj nazonosti. Barun se okrene. Piter dodirne vrhovima prstiju uperak na glavi, uputivi na taj nain svoj podrugljiv pozdrav. Dobre vijesti, gospodaru. Sardaukari su doveli vojvodu. Naravno da jesu, proguna barun. Zapone promatrati natmurenu masku lopovluka na Piterovom feminiziranom licu. Tu su bile i oi: osjenani prorezi najplavijeg plavetnila. Moram ga uskoro ukloniti, pomisli barun. Vie mi gotovo nije koristan i postao je prava opasnost za moju osobnu sigurnost. No, prije toga mora natjerati stanovnike Arrakisa da me zamrze. Jedino e onda doekati mog dragog Feyd-Rautha kao spasitelja. Barun prebaci panju na kapetana strae Ummana Kudu: karasti oblik vilice, brada slina vrhu izme ovjek kojem se moglo vjerovati zbog dobro poznatih poroka. Prvo, gdje je izdajica koji mi je predao vojvodu? upita barun. Moram ga nagraditi. Piter se okrene na jednoj nozi i dade znak vanjskom straaru. Ponovno je nastalo neko tamno komeanje i u kabinu ue Yueh. Kretnje su mu bile krute i mehanike. Oko purpurnih usana povijeno su mu visjeli brii. Jedino su stare oi djelovale ivo. Yueh napravi tri koraka, a onda stane, nakon to mu je Piter dao znak, i zagleda se u baruna. Ah-h-h, doktor Yueh. Gospodaru Harkonnene. ujem da ste izruili vojvodu. To je moj dio pogodbe, gospodaru. Barun pogleda Pitera. Piter kimne glavom. Barun ponovno skrene pogled na Yueha. Potpuno u duhu pogodbe... Sasvim. A ja... On zastane, a onda podrugljivo nastavi: A to sam ja morao uiniti? Znate vi to vrlo dobro, gospodaru Harkonnene.

Misli navru u Yuehovu glavu. Iznenadna tiina zapone buiti u svijesti: poeo je u barunovom dranju uoavati suptilne znakove pripremljene prijevare. Wanna je, dakle, stvarno mrtva daleko izvan njihovog dohvata. U suprotnom, jo bi nastojali slabog doktora drati u aci. Ali barunov stav je poricao tu mogunost; sve je bilo ve gotovo. Znam li? upita barun. Obeali ste Wannu potedjeti daljnje agonije i vratiti mi je. Barun kimne glavom. Oh, da. Sada se sjeam. Tako je. Stvarno sam to obeao. Da, tako smo svladali carsku uvjetovanost. Niste mogli izdrati gledajui kako vaa benegeseritska arobnica pati u Piterovim pojaalima bola. Pa, barun Vladimir Harkonnen uvijek dri svoju rije. Obeao sam vam da u je potedjeti daljnje agonije i dopustiti vam da joj se pridruite. Dakle, neka bude tako. On dade Piteru znak rukom. Piterove plave oi se zacakle. Pokret mu je bio neuhvatljivo brz, kao kod make. No u njegovoj ruci bljesne poput pande u trenutku kad se zabio u Yuehova lea. Starac se ukoi, ne skidajui pogled s baruna. Pridruite joj se, dakle! ponovi barun. Yueh se zanjie, a onda mu se usne pokrenu na vrlo pribran nain, uobliujui rijei ije su kadence zvuale vrlo odmjereno: Mislite... da... ste... me... po... razili... Mis... lite... da nisam... znao... to... u... da... dobiti... umjesto... moje... Wanne. Zatim padne na pod. Uope se nije savinuo ni opustio. Sruio se poput oborenog stabla. Pridruite joj se, ree barun jo jednom, ali u lije nikovim uima te rijei su sada zazvuale tek kao slabaan odjek. Yuehove su zadnje rijei izazvale u Harkonnenu zlu slutnju. Pogleda Pitera koji je upravo brisao okrvavljeni no o rub odjee, dok mu se u oima vidio plaviast izraz zadovoljstva. Dakle, ubija i vlastitom rukom, pomisli barun. Nije loe to znati. Stvarno nam je predao vojvodu, zar ne? upita barun. Nedvojbeno, gospodaru, ree Piter. Dovedi ga, onda, ovamo! Piter pogleda asnika strae, koji odmah krene izvriti naredbu. Barun spusti pogled na Yueha. Po nainu na koji je pao, moglo bi se pretpostaviti da umjesto kosti ima hrastovinu. Nikada nisam vjerovao izdajicama, ree barun. ak ni izdajici kojeg sam osobno stvorio.

Pogleda kroz prozirna vrata u gusti pokrov noi. Ta tamna vrea tiine vani pripadala je njemu znao je to. Artiljerija vie nije tukla pilje u Zatitnom zidu; jazbine-stupice bile su zatvorene. Odjednom se barunu uini da ne moe zamisliti nita ljepe od te potpune ispraznosti mraka. Osim ako na crnome ne bi bilo bijelo. Sjajno bijelo. Porculanska bjelina. Ali sumnja je jo bila tu. to li je ova stara budala mislila kad je ono rekla? Vjerojatno je naslutio to e mu se dogoditi. Ali to je znailo ono o porazu? Mislite da ste me porazili? to je htio time rei? Na vratima se pojavi vojvoda Leto Atreid. Ruke su mu bile vezane lancima, a orlovsko lice zaprljano prainom. Odora mu je bila poderana na mjestu gdje mu je netko strgnuo amblem. Za pojasom su mu visjeli dronjci, budui da mu je generator titnika grubo iupan bez otkapanja remenja s odore. U vojvodinim oima blistao je zacakljen, luaki pogled. O-hooo! ree barun. Zaustio je jo neto, ali onda zastane i duboko udahne zrak. Shvatio je da je preglasno reagirao. Zbog toga je ovaj davno oekivani trenutak izgubio neto od svojih ari. Neka za svu vjenost bude proklet ovaj vraji doktor! Izgleda da je dobri vojvoda drogiran, ree Piter. Yueh ga je jedino tako mogao uhvatiti. Piter se okrene vojvodi. Drogirani ste, zar ne, dragi moj vojvodo? Glas je dopirao kao iz daleka. Leto je osjeao lance, bol u miiima, ispucale usne, zajapurene obraze, suhi okus ei koji ga je draio u ustima. Ali zvuci su bili prigueni, kao da su prolazili kroz neki pamuni zastor. Isto tako, kroz taj zastor mogao je razabrati tek nejasne oblike. to je sa enom i djeakom, Pitere? upita barun. Ima li kakvih vijesti o njima? Piter proe jezikom preko usana. uo si neto! odbrusi barun. Na sunce s tim! Piter pogleda natporunika strae, a zatim ponovno baruna. Ljudi koje smo poslali obaviti taj posao, gospodaru... oni su... ovaj... pronaeni. Znai li to da je sve dobro obavljeno? Oni su mrtvi, gospodaru. Naravno da su mrtvi! Ali me zanima to... Bili su mrtvi kad su pronaeni, gospodaru.

Barunovo lice zadobije modru boju. A ena i djeak? Nije im bilo ni traga, gospodaru, ali je zato primijeen crv. Pojavio se dok smo ispitivali poprite zbivanja. Moda je ba onako kako smo eljeli... nesretni sluaj. Moda je... Ne zanima me to moda, Pitere. to je s nestalim topterom? Govori li to neto mom mentatu? Oito je netko od vojvodinih ljudi pobjegao u njemu, gospodaru. Ubio naeg pilota i odletio. Tko od vojvodinih ljudi? Ubojstvo je obavljeno isto i beumno, gospodaru. Moda Hawat ili onaj Halleck. Ni Idaho nije iskljuen. A moda i bilo tko od viih asnika. Moda, moda! promrmlja barun, skrenuvi pogled na drogiranog vojvodu koji se zibao. Nadziremo situaciju, gospodaru, ree Piter. Nita mi ne nadziremo! Gdje je onaj glupi planetolog? Gdje je taj vraji Kynes? Znamo gdje ga treba potraiti i ve smo poslali ljude po njega, gospodaru. Ne svia mi se nain na koji nam taj Carev sluga pomae, promrmlja barun. Rijei su i dalje dopirale priguene kroz pamuni zastor, ali neke od njih vrsto su se zabile u Letovu svijest. ena i djeak ni traga. Paul i Jessica su pobjegli. Osim toga, nije se znala sudbina Hawata, Hallecka i Idaha. Dakle, jo ima nade. A vojvodin prsten-peatnjak? upita barun. Nema ga na prstu. Sardaukar kae ga nije ni bilo kad ga je on preuzeo, gospodaru, ree natporunik. Prerano si ubio doktora, ree barun. Bila je to greka. Trebao si me upozoriti, Pitere. Postupio si previe brzopleto za uspjeh naeg pothvata. Uputi mu mraan pogled. Moda, moda. Prijanja spoznaja ponovno proleti kroz Letovu svijest: Paul i Jessica su pobjegli! Jo mu se jedna rije urezala u sjeanje: pogodba. Kad bi se samo mogao sjetiti na to se odnosila! Da! Zub! Dio pogodbe izbio mu je na povrinu svijesti: ahura s otrovnim plinom ugraena u njegovom lanom zubu.

Netko mu je rekao da se sjeti zuba. Zub mu je bio u ustima. Mogao ga je osjetiti pod jezikom. Jedino je jo morao njime vrsto zagristi. Ne jo! Taj netko mu je jo rekao neka prieka dok se ne nae u barunovoj blizini. Tko je to bio? Nije se mogao sjetiti. Kako dugo e jo djelovati ta droga? upita barun. Moda jo jedan sat, gospodaru. Opet moda, promrmlja barun, a onda se ponovno okrene prema prozoru prekrivenim pokrovom noi. Gladan sam. To je barun, da taj nejasan sivi oblik tamo, pomisli Leto. Sjene su se pomicale pred njim, njiui se usporedno s kretnjama prostorije. A prostorija se izduivala i zbijala. Postajala je na trenutak svjetlija, pa opet tamnija. Tmina se u njoj zgunjavala, a zatim rasplinjavala. Vrijeme je za vojvodu postalo niz slojeva kroz koje se probijao. Moram ekati. U prostoriji se nalazio stol. Leto ga je vidio sasvim jasno. A sa suprotne strane stola sjedio je neki krupni, debeli ovjek, s ostacima obroka ispred sebe. Leto osjeti da sjedi u stolcu nasuprot debeljka, osjeti lance, remenje kojim su mu za stolac privezivali tijelo ispunjeno trncima. Bio je svjestan da je proteklo neko vrijeme, ali trajanje tog vremena mu je izmicalo. ini se da dolazi k sebi, barune. Svilenast glas! To je... Piter. Vidim i sam, Piter. Gromki bas: barun. Leto osjeti kako sve oko njega postaje vre i stvarnije. Stolac pod njim je zadobio punu konkretnost, a spone, kojima je bio privren za njega, kao da je netko zategnuo. Sada je i baruna sasvim jasno raspoznao. Poeo je promatrati kretnje ovjekovih ruku; grozniavi dodiri: rub tanjura, drka lice, prst prevuen preko zavoja vilice. Leto nije skidao pogled s ruke koja se micala, gotovo opinjen njome. ujete li me, vojvoda Leto, ree barun. Znam da me ujete. elimo saznati od vas gdje moemo pronai vau prilenicu i dijete koje ste imali s njom. Nijedna kretnja nije promakla Letu, ali rijei su prole kroz njega poput neobine plime spokoja. Dakle, istina je: nisu uhvatili Paula i Jessicu.

Ovo nije djeja igra, zabrunda barun. To vam mora biti jasno. On se nagne prema Letu i zapone mu prouavati lice. Baruna je boljelo to se ovo nije moglo obaviti u etiri oka, samo izmeu njih dvojice. Dopustiti drugima da vide ovjeka plemenite krvi u ovakvoj nezavidnoj situaciji moglo bi predstavljati lo presedan. Leto osjeti kako mu se vraa snaga. A onda mu iz sjeanja, poput kakvog tornja u ravnici, izbije upozorenje na lani zub. Umjesto ivca, u zubu se nalazila ahura s otrovnim plinom i on se u bljesku sjeti tko mu je to pogubno oruje stavio u usta. Yueh. A onda se, kao kroz neku maglu izazvanu drogom, takoer sjeti da je vidio kako pokraj njega iz ove prostorije iznose neko mlitavo tijelo. Sada mu je bilo jasno bio je to Yueh. ujete li ovu buku, vojvoda Leto? upita barun. Tog trenutka Leto postane svjestan nekog krkljavog zvuka, hrapavog hropca neije agonije. Uhvatili smo jednog od vaih ljudi preruenog kao Slobodnjaka, ree barun. Bez problema smo otkrili da se radi samo o maski: po oima, naravno. Uporno tvrdi da je poslan meu Slobodnjake kao uhoda. Ali ja ve podue ivim na ovom planetu, dragi roae, i vrlo dobro znam da taj odrpani olo iz pustinje ne treba uhoditi. Recite mi, jeste li kupili njihovu pomo? Jeste li njima poslali enu i sina? Strah stisne Letove grudi. Ako ih je Yueh poslao kod stanovnika pustinje... ovi ih nee prestati traiti sve dok ih ne pronau. Hajde, hajde, ree barun. Nemamo mnogo vremena, a bol je brza. Molim vas, ne silite me na to, dragi vojvodo. barun podigne pogled prema Piteru koji je stajao uz Letovo rame. Piter, dodue, nema ovdje svu svoju opremu, ali siguran sam da e uspjeti improvizirati. Improvizacija je ponekad najbolja, barune. Taj svilenast, navjeujui glas! Leto ga osjeti tik uz uho. Imali ste plan za sluaj opasnosti, ree barun. Gdje ste sakrili enu i sina? On spusti pogled na Letovu ruku. Nedostaje vam prsten. Je li on kod djeaka? Barun podigne pogled i pogleda Leta u oi. Nita ne odgovarate, ree. elite li me stvarno prisiliti da uinim neto to ne elim? Piter e upotrijebiti jednostavne, izravne postupke. Slaem se da su ponekad najuinkovitiji, ali mi se ne svia to ete im vi biti podvrgnuti. Vreli loj na lea ili, moda, na one kapke, ree Piter. Moda i na neki drugi dio tijela. Ovo je posebno uinkovito kad osoba ne zna

gdje e loj kapnuti. Postupak je stvarno dobar, a uz to ima i odreene ljepote u ari gnojno-bijelih plikova na goloj koi, ha, barune? Ba tako, odgovori kiselo barun. Ti pipavi prsti! Leto se zagleda u debele ruke djejeg izgleda, pune blistavih dragulja, koje su se nervozno grile. Zvuci agonije koji su dopirali kroz vrata iza njega trgali su vojvodi ivce. Koga su to uhvatili, upita se. Idaho? Vjerujte mi, dragi roae, ree barun. Ne elim da doe do toga. Mislite na glasnike koji ure kroz ivce dozvati pomo, ali ona ne moe doi, ree Piter. Ima neke umjetnosti u tome, znate. Ti si prvoklasan umjetnik, zabrunda barun. Ali sada stiaj pristojnost. Leto se iznenada prisjeti neega to mu je Gurney Halleck jednom rekao, promatrajui barunovu sliku: I ja stajah na morskom pijesku i gledah zvijer kako nie iz vode... a na njenim glavama ima blasfemije. Samo tratimo vrijeme, barune, ree Piter. Moda. Barun kimne glavom. Znate, dragi moj Leto, na kraju ete nam ipak rei gdje su oni. Postoji granica boli koju jednostavno neete moi podnijeti. Vjerojatno je u pravu, pomisli Leto. Bilo bi sigurno tako da nije zuba... i injenice da ja stvarno ne znam gdje se oni nalaze. Barun nabode komad mesa, stavi ga u usta, lagano savae i proguta. Moramo pokuati novom taktikom, pomisli. Dobro pogledaj ovu hvale vrijednu osobu koja vjeruje da joj se ne moe doskoiti, ree barun. Dobro je pogledaj, Pitere. Istodobno kroz glavu mu proe: Da! Pogledaj ga, ovog ovjeka koji je uvjeren da mu ne moemo nita. Vidi ga: misli da ga ne moemo kupiti, a istodobno se milijuni djelia njega hvataju za svaki trenutak svoga ivota! Ako bi ga sada dohvatio i protresao, zazveckao bi iznutra. uplje bi zazveckao. Rasprodan je! Potpuno je svejedno, naposljetku, na koji e nain umrijeti! Krkljavi zvuk s druge strane vrata zamukne. Barun ugleda Ummana Kurdu, zapovjednika strae, koji se pojavio na vratima sa suprotne strane kabine i odmahnuo glavom. Od zarobljenika nisu izvuene nikakve informacije. Jo jedan neuspjeh. Dosta je bilo odugovlaenja s ovim budalastim vojvodom, s tom

glupom, mekom budalom kojem, izgleda, nije jasno kako blizu pakla se nalazi ni dlaku od njega. Ova pomisao smiri baruna, nadjaa njegovu nespremnost za muenje osobe plemenite krvi. Odjednom se vidio kao kirurga koji obavlja bezbrojna seciranja posebnim karama odsijecajui maske budalama i otvarajui pakao koji lei ispod njih. Svi su oni zeevi! A kakve samo kukavice postaju kad ugledaju mesodere! Leto pogleda preko stola, upitavi se zato oklijeva. Zub bi sve ovo brzo okonao. Pa ipak ivot mu je bio lijep. Iz sjeanja mu izroni zmaj koji leti plavetnim nebom Caladana i Paulov radostan smijeh dok ga promatra. Takoer se sjetio raanja sunca ovdje na Arrakisu raznobojnih slojeva Zatitnog zida, omekanih prainastom izmaglicom. Utoliko gore, promrmlja barun. Odmakne se od stola, lagano se podigne iz stolca pomou suspenzora, a onda zastane, jer je primijetio da se s vojvodom neto zbiva. Primijetio je da mu je protivnik duboko udahnuo zrak, da su mu se eljusti stisnule i da su miii oko njih zaigrali dok je drao usta zatvorena. Kako me se boji, pomisli barun. Obuzet iznenadnim strahom da bi mu barun mogao pobjei, Leto snano zagrize zub s ahurom i osjeti kako je ona puknula. Zatim otvori usta i izdahne gorku paru koju je osjetio kako mu se obavija oko jezika. Barun se zapone smanjivati poput neke pojave gledane kroz sve ui tunel. A onda Leto zauje neiji dah pokraj uha odreeni svilenasti prizvuk: Piter. I njega sam uhvatio! Pitere, to se dogaa? Gromki glas kao da je doao iz daljine. Leto osjeti kako mu sjeanja naviru u svijest stara, bezuba brbljava starica. Prostorija, stol, barun, dva uasnuta oka potpuno plava sve se zgusne oko njega u razbijenu simetriju. Bio je tu jedan ovjek s bradom u obliku vrha izme, jedan lutak koji pada. Lutak je imao slomljen nos, nakrivljen ulijevo: neobian metronom uhvaen zauvijek u kretnji koja ga je trebala vinuti uvis. Leto zauje lomljavu zemljanog posua takoer kao u daljini koja mu u uima zazvui poput grmljavine. Svijest mu se pretvorila u beskrajnu prostoriju, koja je sve hvatala. Sve to je ikada postojalo: svaki uzvik, svaki apat, svaki... tiina. Jedna misao ostane mu u svijesti. Leto raspozna u bezoblinoj svjetlosti na zrakama tmine: dan oblikuje meso, meso oblikuje dan.

Pomisao ga ispuni osjeajem punoe, kojeg, znao je, nikada nee moi objasniti. Tiina. Barun je stajao oslonjen leima na vrata male privatne prostorije iza stola. Zalupio ih je, ostavivi iza sebe kabinu punu mrtvaca. Osjetila mu jave da se posvuda unaokolo vrzmaju straari .Jesam li i ja udahnuo ? upita se on. to god to bilo, jesam li i ja to unio u sebe? A onda mu se zvukovi vrate... i razum. Zauo je nekoga kako izvikuje naredbe plinske-maske... drati vrata zatvorena... Ukljuiti kompresijske ventilatore... Ostali su brzo popadali, pomisli on. A ja jo stojim. Jo sam na nogama. Jo diem. Svih mu vragova! To je bilo za dlaku! Sada je mogao analizirati situaciju. titnik mu je bio aktiviran; radio je, dodue, na najmanjoj snazi, ali i to je bilo dovoljno za usporenje molekularnih gibanja kroz barijeru polja. Osim toga, on se odgurnuo od stola... upozoren Piterovim iznenadnim guenjem, koje je natporunika Strae ponukalo da mu priskoi u pomo i tako si sam zapeati sudbinu. Puki sluaj i opomena u obliku guenja umirueg ovjeka jedino ga je to spasilo. Barun nije osjeao zahvalnost prema Piteru. Ta budala je samu sebe ubila. Ba kao i onaj glupi zapovjednik strae! Tvrdio je da svakoga koga izvede pred baruna temeljito provjeri! Ali kako je onda vojvoda mogao...? Nije bilo nikakvog upozorenja. ak je i detektor otrova iznad stola ostao nijem sve dok nije bilo prekasno. Zato? Ali sada to vie nije vano, pomisli barun nakon to se malo pribrao. Budui zapovjednik strae zapoet e svoju dunost otkrivanjem odgovora na ova pitanja. Postao je svjestan sve uurbanije aktivnosti iza drugih vrata ove mrtvake sobe. Barun se odmakne od vrata na koja je bio oslonjen i zapone prouavati sluge oko sebe. Oni su nepomino stajali, bez rijei ga promatrajui i ekajui njegovu reakciju. Hoe li se barun razljutiti? Tog trena barun shvati da je proteklo svega nekoliko sekundi otkad je pobjegao iz one uasne prostorije. Nekoliko straara dralo je oruje upereno prema vratima. Drugi su netremice gledali prema praznom hodniku s ijeg je kraja, iza ugla s desne strane, dopirala buka. Odande se pojavi neki ovjek s plinskom maskom koja mu se klatila na prsima zakvaena remenjem za vrat; pogled mu je bio uprt u

detektore otrova koji su visjeli na stropu hodnika. Imao je utu kosu, bucmasto lice i zelene oci. Rastrgane bore zrano su mu se irile oko punih usana. Sliio je nekom vodenom biu sluajno zalutalom meu kopnena stvorenja. Barun promotri ovjeka koji mu se pribliavao, prisjetivi se imena: Nefud. Iakin Nefud. Razvodnik strae. Nefud je bio ovisnik o semuti, posebnoj kombinaciji droge i glazbe, koja je djelovala u dubinama svijesti. Bila je to korisna informacija. ovjek je zastao pred barunom i vojniki ga pozdravio. Hodnik je ist, gospodaru. Promatrao sam izvana i zakljuio da je to najvjerojatnije bio otrovni plin. Ventilatori u vaoj kabini uvlae unutra zrak iz ovih hodnika. Podigne pogled prema detektoru otrova iznad barunove glave. Nita nije iscurilo. Kabina je ve dekontaminirana. to zapovijedate? Barun prepozna glas ovjeka: bio je to onaj isti koji je uzvikivao naredbe. Uinkovit razvodnik, pomisli on. Jesu li unutra svi mrtvi? upita barun. Jesu, gospodaru. Ha, morat emo se na to priviknuti, pomisli barun. Najprije, ree, elim ti estitati, Nefude. Imenujem te novim zapovjednikom moje garde. Nadam se da e izvui dobru pouku iz sudbine koja je snala tvog prethodnika. Barun primijeti kako se spoznaja o imenovanju polako ocrtava na licu ovjeka pred njim. Vrlo brzo je shvatio da vie nikada nee oskudijevati u semuti. On kimne glavom. Moj gospodar zna da u se potpuno posvetiti njegovoj sigurnosti. Da. Dobro, a sada na posao. Vjerojatno je vojvoda imao neto u ustima. Ustanovit e to je to bilo, kako je upotrijebljeno i tko mu je pomogao oko toga. Poduzet e sve sigurnosne mjere... Zastane, budui da mu je tijek misli prekinula neka guva u hodniku iza njega: straari na vratima dizala za donje razine fregate pokuavali su zadrati nekog visokog brigadira baara, koji je upravo izaao iz dizala. Barun se sjeti lica brigadira baara: tankog, s ustima slinim kakvom prorezu u koi i tokama tinte umjesto oiju. Skidajte ruke s mene, vi obini strvinari! derao se ovjek, gurajui straare od sebe. Ah-h-h, jedan od Sardaukara, pomisli barun.

Oslobodivi se straara, brigadir baar krene krupnim korakom prema barunu ije se oi ispunie strahom. Sardaukarski asnici uvijek su u njemu budili neugodu. Svi su nekako bili slini kao da su roaci vojvode... pokojnog vojvode. Osim toga, i njihov odnos prema barunu! Brigadir baar zastane na pola koraka od baruna, drei ruke uz bedrima. Straari se skupe iza njega, zbunjeni i nesigurni. Barun primijeti da ga Sardaukar nije pozdravio i da su mu kretnje pune prezira, to povea neugodu u njemu. Ovdje se nalazila samo jedna njihova legija sastavljena od deset brigada koja je dola kao pojaanje Harkonnenovim trupama, ali barun nije imao nikakve iluzije. I ta jedna legija se mogla jednostavno okrenuti protiv Harkonnena i savladati ih. Reci svojim ljudima da me ne smiju sprjeavati kad te elim vidjeti, barune, zabrunda Sardaukar. Moji vojnici doveli su ti atreidskog vojvodu prije nego sam stigao raspraviti s tobom o njegovoj sudbini. Sada emo to uiniti. Ne smijem izgubiti ugled pred ljudima, pomisli barun. Zar? Izgovorio je to hladnim, kontroliranim glasom, osjetivi ponos zbog toga. Po Carevoj naredbi moram se pobrinuti da njegov roak umre brzo i bez agonije, odgovori brigadir baar. I meni je Car izdao istu naredbu, slae barun. Zar si pomislio da je neu izvriti? Dunost mi je izvijestiti Cara o onome to sam vidio vlastitim oima, ree Sardaukar. Vojvoda je ve mrtav odbrusi barun, odmahnuvi pritom rukom otputajui sugovornika. Ali brigadir baar ostane gdje je stajao, netremice buljei u baruna. Nikakvim trzajem miia ili treptajem kapka nije pokazao da je spreman posluati barunovu zapovijed. Kako mrtav? zabrunda. Pazi, molim te! pomisli barun. Eh, ovo je ve previe. Od vlastite ruke, ako ve hoe znati, ree barun. Otrovao se. Hou odmah vidjeti truplo, ree pukovnik. Barun podigne pogled prema stropu, odglumivi srditost, dok mu istodobno kroz glavu proleti: Dovraga! Ovaj otrooki Sardaukar vidjet e kabinu prije nego je stignemo urediti! Odmah!" zaurla Sardaukar. elim se osobno uvjeriti. Ne moemo ga sprijeiti, zakljui barun. Sardaukar e sve vidjeti. Saznat e da je vojvoda poubijao Harkonnenove ljude... da je i

sam barun za dlaku izbjegao istu sudbinu. Za stolom se jo nalaze ostaci hrane, a nasuprot njih je mrtvi vojvoda. Nikako ga ne moemo sprijeiti. Neu nikakva odlaganja, otro ree brigadir baar. Bez odlaganja, odgovori barun, zagledavi se u Sardaukarove opsidijanske oi. Ja nita ne krijem od svoga Cara. Kimne glavom Nefudu. Brigadir baar eli odmah sve vidjeti. Uvedi ga kroz vrata pokraj kojih si stajao, Nefude. Ovuda, gospodine, ree Nefud. Polagano i drsko, Sardaukar obie baruna i ramenom prokri put kroz straare. Nepodnoljivo, pomisli barun. Car e sada saznati kako sam pogrijeio. Shvatit e to kao znak slabosti. Bilo se strano neugodno prisjetiti da su se i Car i njegovi Sardaukari jednako prezirno odnosili prema slabostima. Barun pone grickati donju usnu, pokuavajui se utjeiti spoznajom da Car ipak nita nije saznao o upadu Atreida na Giedu Jedan, odnosno o unitenju njegovih tamonjih zaliha zaina. Proklet bio ljigavi vojvoda! Barun se zagleda u lea dva ovjeka koja su se udaljavala: arogantan Sardaukar i zdepasti, ali uinkovit Nefud. Moramo se priviknuti, pomisli barun. Moram ponovno imenovati Rabbana vladarom ovog prokletog planeta. Bez sputavanja i ogranienja. Morat u proliti vlastitu, harkonensku krv da bi na Arrakisu zavladali odgovarajui uvjeti za prihvat Feyd-Rautha. Dovraga Piter! Dopustio si je smrt dok mi je jo bio koristan. Barun uzdahne. Takoer, odmah moram naruiti od Tleilaxa novog mentata. Nedvojbeno imaju ve jednog spremnog za mene. Jedan od straara pokraj njega zakalje. Barun se okrene prema njemu. Gladan sam. Da, gospodaru. I htio bih se malo razonoditi dok ureujete ovu kabinu i prouavate njene tajne, zabrunda barun. Straar obori pogled. Kakvu razonodu eli moj gospodar? Bit u u svojim spavaim odajama, ree barun. Dovedite mi onog momka kojeg smo kupili na Gamontu onog s divnim oima. Dobro ga drogirajte. Nisam raspoloen za hrvanje s njim. Da, gospodaru.

Barun se okrene i krene prema spavaim odajama svojim cupkavim korakom, potpomognut suspenzorima. Da, pomisli on. Onog s divnim oima, onog koji je toliko slian mladom Paulu Atreidu.

22.
O mora Caladana, O podanici vojvode Leta... Letova citadela je pala, Pala zauvijek... Iz Pjesama o MuadDibu princeze Irulan Paul je osjeao kako je sva njegova prolost, svako iskustvo prije ove noi postalo pijesak koji istjee kroz pjeanu uru. Sjedio je pokraj majke, obgrlivi koljena, u malom atoru od tkanine i plastike pustinjskom atoru koji se, zajedno sa slobodnja kom odjeom koju su sada nosili, nalazio u omotu ostavljenom ispod prednjih sjedala toptera. Paul vie ni trenutka nije bio u nedoumici tko je sakrio omot slobodnjake opreme u letjelicu i tko je odredio put kojim se zarobljenici moraju prebaciti. Yueh. Lijenik-izdajica poslao ih je ravno do Duncana Idaha. Paul baci pogled kroz proziran dio pustinjskog atora prema stijenama obasjanim mjeseinom, koje su okruivale mjesto gdje ih je Idaho sakrio. Skrivam se kao dijete sada kad sam vojvoda, pomisli Paul. Osjetio je ogorenost pri ovoj pomisli, ali nije mogao porei mudrost ovog to su uinili. Ove noi neto se zbilo s njegovom svijesti poeo je izuzetno otro i jasno zapaati sve uvjete i dogaaje oko sebe. Nije mogao zaustaviti dotok podataka, niti sprijeiti hladnu preciznost kojom se svaka nova injenica pridruivala njegovom znanju, koje bi odmah zatim obradio u samoj jezgri svijesti. Bila je to mentatska sposobnost, pa i vie od toga. Paul se u mislima vrati na onaj trenutak nemonog bijesa kad se neobini topter obruio iz nonog pokrova prema njima, nadnijevi se iznad pustinje poput kakvog divovskog sokola, dok mu je vjetar huao meu krilima. Upravo se tog trenutka to odigralo u Paulovoj svijesti. Topter se zanosio i njihao iznad pjeanog spruda, hrlei prema pojavama koje su bjeale prema njemu i njegovoj majci. Paul se

prisjeti kako ih je zapahnuo miris zapaljenog sumpora, nastao trenjem topterovog postolja po pijesku. Ponovno je vidio majku kako se okree, oekujui laserski pitolj u rukama Harkonnenovih ubojica da bi istog trenutka prepoznala Duncana Idahoa nagnutog kroz otvorena vrata na letjelici i ula ga kako vie: Pourite, vidjeli smo znakove crva juno odavde! Ali, Paul je znao ve istog trenutka kad se okrenuo tko upravlja topterom. Mnotvo sitnica vezanih za nain kojim se letjelica kretala, njeno munjevito sputanje neupadljive pojedinosti koje su ak i njegovoj majci promakle nepogreivo su Paulu dali do znanja tko sjedi za upravljaem. Sjedei pokraj Paula u pustinjskom atoru, Jessica se promekolji i ree: Samo je jedno objanjenje svega toga. Harkonneni dre Yuehovu enu. On je mrzio Harkonnene. To sam sasvim dobro zapazila. I sam si proitao pismo koje nam je ostavio. Ali zato je nas spasio pokolja? Ona to tek sada shvaa i to nepotpuno, pomisli Paul. A ta pomisao izazove ok u njemu. Shvatio je to kao neto sasvim usputno dok je itao pismo koje se nalazilo u omotu uz vojvodin peatnjak. Ne pokuavajte mi oprostiti, pisao je Yueh. Ne elim oprost. Moje breme je ve dovoljno teko. To to sam uinio, uinio sam bez zlobe i ne nadajui se da e me netko shvatiti. To je moj tahaddi alburhan, zadnja kunja. Dajem vam atreidski peatnjak kao potvrdu svoje iskrenosti. Kad ete ovo itati, vojvoda Leto bit e ve mrtav. Neka vas utjei spoznaja da nije umro sam, ve je ista sudbina snala i onoga kojeg mrzimo vie od svih ostalih. Pismo nije bilo naslovljeno ni potpisano, ali je to nedvojbeno bio poznati Yuehov rukopis. Prisjetivi se sada pisma, Paul je ponovno osjetio tugu koja ga je uhvatila onog trenutka otar i neobian osjeaj kao da se dogodio izvan njegovog novog mentalnog stanja. Proitao je da mu je otac mrtav, znao je da je to tono, ali je ovu spoznaju doivio samo kao jedan od niza podataka koji mu ulaze u svijest da bi ih tamo obradio i iskoristio. Volio sam oca, pomisli Paul, znajui da je i to istina. Trebao bih tugovati. Trebao bih neto osjeati. Ali, u njemu nije bilo nieg osim pomisli: to je vana injenica. Bila je to samo jedna od mnogih injenicama. Cijelo to vrijeme svijest mu nije prestajala skupljati dojmove osjetila, ralanjivati ih, proraunavati.

A onda mu na pamet padnu Halleckove rijei: Raspoloenje je za stoku ili za voenje ljubavi. Borit e se kad to okolnosti zahtijevaju, bez obzira na to jesi li raspoloen. Moda se o tome radi, pomisli Paul. Tugovat u za ocem kasnije kad budem imao vremena. No, u hladnoj preciznosti svoga bia on nije osjeao nikakvu nesigurnost. Bilo mu je jasno da nova svijest predstavlja tek poetak, da raste, razvija se. Osjeaj proklete svrhovitosti, koji je prvi put osjetio prigodom ispita s asnom Majkom Gaius Helen Mohiam, sve vie ga je zahvaao. Desna ruka ona koja je zapamtila bol peckala ga je i podrhtavala. Moda to znai bit; taj njihov Kwisatz Haderach? upita se. Na trenutak sam pomislila da se Hawatu potkrala jo jedna pogreka, ree Jessica. Palo mi je na pamet da Yueh moda uope nije Suk lijenik. Bio je sve ono to smo mislili da jest... i jo mnogo vie ree Paul, pomislivi pritom: zato tako sporo shvaa te stvari? Zatim nastavi: Ako se Idaho ne probije do Kynesa, bit emo... On nam nije jedina nada, odgovori ona. Nisam to ni htio rei, ree on. Ona shvati elinu odlunost u sinovom glasu, zapovjedniki ton, i paljivo ga pogleda kroz zelenu polutamu pustinjskog atora. Paul je bio obris nasuprot stijena optoenih mjeseinom, koje su se nazirale kroz prozirno atorsko krilo. Sigurno su jo neki ljudi tvog oca uspjeli pobjei , ree ona. Moramo ih okupiti, pronai... Oslonit emo se samo na sebe, ree on. Prva briga su nam obiteljski atomici. Moramo ih se domoi prije nego se Harkonneni bace u potragu za njima. Ne vjerujem da e ih pronai, odgovori ona, s obzirom na to kako su skriveni. Ne smijemo to prepustiti sluaju. Ona pomisli: ucjenjivanje obiteljskim atomicima kao prijetnjom planetu i njegovim resursima zaina na to misli. Ali, nakon toga se moe jo jedino nadati bijegu u anonimno progonstvo. Majine rijei navedu Paula na nove misli: vojvodina je obveza pobrinuti se za ljude koji su se izgubili protekle noi u pustinji. Ljudi su prava snaga svake Velike Kue, pomisli Paul, prisjetivi se istog trena Hawatovih rijei: Tuno je rastati se s ljudima; mjesto je samo mjesto.

Koristili su Sardaukare ree Jessica. Moramo priekati da ih povuku. Misle da nas dre u stupici izmeu pustinje i Sardaukara, ree Paul. Nisu planirali da itko od Atreida preivi eljeli su nas potpuno istrijebiti. Ne vjeruj da je netko od naih spasio ivu glavu. Ali ne mogu oni nastaviti u nedogled javno pokazivati Carevu umijeanost u cijelu stvar. Misli da ne mogu? Neki od naih su sigurno uspjeli pobjei. Jesu li? Jessica okrene glavu u stranu, uplaena gorinom sinovoga glasa i hladnim proraunavanjem vjerojatnosti. Osjetila je da ju je sinova svijest nadrasla i on sada neke stvari vidi dalje od nje. Ona je osobno ikolovala inteligenciju sposobnu za to nadrastanje, ali sada se odjednom poela bojati. Misli joj skrenue u drugom smjeru, potraivi utoite u izgubljenom svetitu njenog vojvode, od ega joj se oi ispune suzama. Mora biti tako, Leto, pomisli ona. Postoji vrijeme za Ijubav i vrijeme za tugu. Ona poloi ruke na trbuh, usredotoivi svijest na embrij koji se tamo nalazio. Nosim atreidsku ker po zapovjedi, ali asna Majka nije bila u pravu: ker mi nije spasila Leta. Ovo dijete je jednostavno ivot koji hrli prema budunosti kroz orgiju smrti. Dopustila sam zaee, pobuena instinktom, a ne poslunou. Pokuaj ponovno upaliti prijamnik ree Paul. Mozak nastavlja rad, koliko god ga mi pokuavali omesti, pomisli dalje ona. Jessica uzme mali prijamnik koji im je Idaho ostavio i okrene prekida. Na elnoj strani aparata upali se zeleno svjetlo, a iz zvunika se zauje pucketanje i kranje. Ona smanji jainu zvuka i zapone pretraivati du valnih duina. Nekoliko trenutaka kasnije ator ispuni glas koji je govorio ratnim jezikom Atreida. ...povui se i pregrupirati na grebenu. Fedor izvjeuje da nema preivjelih u Kartagi, a i Cehovska banka je opljakana. Kartaga, pomisli Jessica. Pa to je leglo Harkonnena! To su Sardaukari, nastavi glas. Pazite na Sardaukare u atreidskim odorama. To su... U zvunicima se zauje krkljanje, a zatim sve zamukne u tiinu. Pokuaj na drugim valnim duinama ree Paul. Shvaa li to to znai? upita Jessica.

Oekivao sam to. ele da nas Ceh okrivi za pljaku banke. A ako nam i oni okrenu lea, onda nam nema uzmaka s Arrakisa. Pokuaj na drugim valnim duinama. Ona na trenutak promisli o njegovim rijeima: Oekivao sam to. to se to dogodilo s njim? Polagano Jessica ponovno dohvati aparat. Dok je birala stanice, do njih su doprli odlomci povika na ratnom jeziku Atreida, puni nasilja i estine: ...povucite se..., ...pokuajte se pregrupirati kod..., ...zarobljeni u pilji kod... Takoer se jasno moglo uti pobjedniko likovanje na harkonenskom narjeju koje su uhvatili na drugim stanicama. Odsjene zapovjedi, borbena izvjea. Odlomci su bili prekratki da bi ih Jessica mogla povezati, ali je zato ton zvuao sasvim nedvosmisleno. Pobjeda je pripala Harkonnenu. Paul protrese omot pokraj sebe, zauvi kako voda klokoe u dvjema litrenjaama. Duboko udahne i baci pogled kroz prozirno atorsko krilo prema stjenovitoj strmini koja se ocrtavala nasuprot zvjezdanog neba. Pod lijevom rukom osjeao je zatezni zatvara ulaza u ator. Uskoro e zora, ree. Preko dana moemo ostati ovdje i priekati Idaha, ali ne i slijedee noi. U pustinji se putuje nou, a danju ostaje u sjeni. Dosadanje znanje izbije na povrinu Jessicine svijesti: Bez pustinjskog odijela, u pustinji je ovjeku u sjeni potrebno pet litara vode dnevno za odranje tjelesne teine. Odjednom postane svjesna glatke i meke unutranje opne pustinjskog odijela koja joj je dodirivala tijelo i shvati da im ivot neposredno ovisi o ovoj opremi. Ako odemo odavde, Idaho nas nee moi pronai, ree ona. Svakog ovjeka se moe natjerati da progovori, odgovori on. Ako se Idaho ne vrati do zore, moramo pretpostaviti da je uhvaen. to misli, kako dugo bi se mogao opirati? Pitanje nije zahtijevalo odgovor pa ona ni ne odgovori. Paul podigne poklopac omota i izvadi mikroprirunik sa svijetlim kvadrantom i povealom. Na stranicama zasjaje zelena i naranasta slova: litrenjae, pustinjski ator, energetski ljemovi, cijevi za otpadne materije, pumpe za ubacivanje zraka, dalekozori, kutija s rezervnim dijelovima za pustinjsko odijelo, pitolj za obojenu prainu, sink-karta, nosni filtar, parakompas, Tvoreve kuke, udarai, slobodnjaki omot za opremu, vatreni stup... Sve stvari potrebne za opstanak u pustinji! On odloi mikroprirunik na pod atora. Kuda bismo mogli krenuti? upita Jessica.

Otac je govorio o pustinjskoj snazi, odgovori Paul. Harkonneni ne mogu bez nje vladati ovim planetom. Oni, zapravo, nikada nisu ni vladali njime, niti e ikada vladati. ak ni uz pomo deset tisua legija Sardaukara. Paul, zar stvarno misli... Imamo sve dokaze u rukama, ree on. Ba ovdje, u ovom atoru sam ator, pa ovaj omot i njegov sadraj, ova pustinjska odijela. Znamo da Ceh trai nemoguu cijenu za meteoroloki satelit. Znamo da... Kakve veze ima meteoroloki satelit s tim? upita ona. Pa ne mogu valjda... Paul osjeti kako mu svijest dostie razinu hiper-svijesti, to mu je omoguilo da prati njene reakcije potpuno detaljno i proraunava ih. Sad shvaa, ree. Iz satelita je dobar pogled na povrinu planeta. A u dubokoj pustinji ima stvari koje ba nisu prikladne za esto nadgledanje. Hoe li rei da sam Ceh nadzire ovaj planet? Ba sporo kopa. Ne! ree on. Slobodnjaci! Plaaju Cehu da bi mogli raditi na miru plaaju u valuti koja je lako dostupna svakome koji raspolae pustinjskom snagom: zainom. Ovo nije samo puko nagaanje; doao sam do tog zakljuka nepogreivom dedukcijom. Vjeruj mojim sposobnostima. Paul, ree Jessica,jo nisi mentat; ne moe sigurno znati... Nikad neu biti mentat, odgovori on. Ja sam neto drugo... izrod. Paul! Kako moe rei neto takvo! Ostavi me na miru! On se okrene od nje i zagleda u no. Zato ne mogu tugovati? upita se on. Osjeao je kako svako vlakno njegovog bia udi za tim odukom, ali je bio svjestan da mu je to zauvijek uskraeno. Jessica jo nikada nije ula toliko tuge u sinovom glasu. eljela ga je zagrliti, vrsto ga priviti na grudi, utjeiti ga, pomoi ali istodobno je osjeala da nita ne moe uiniti. Taj problem je morao rijeiti sam. Pogled joj privue svijetli kvadrant mikroprirunika iz omota slobodnjake opreme koji je leao na podu atora. Podigne ga i pogleda slobodan list na poetku gdje je pisalo: PrirunikPrijateljske Pustinje, mjesta punog ivota. Ovdje su ivotni ajat i burhan. Vjeruj i al-Lat te nikada nee spriti.

Slii na Azhar Knjigu, pomisli ona, sjetivi se prouavanja Velikih Tajni. Je li moda Manipulator Vjera stigao i do Arrakisa? Paul izvadi parakompas iz omota pa ga ponovno vrati unutra i ree: Pomisli samo na sve ove slobodnjake naprave za posebne potrebe. Njihova kvaliteta je izuzetna, slae se. Kultura koja je proizvela ove predmete nedvojbeno je duboka. Oklijevajui, jo zabrinuta zbog otrog tona sinovog glasa, Jessica ponovno pogleda minijaturnu knjigu i zapone prouavati ilustraciju s jednim zvijeem na nebu Arrakeena: MuadDib: Mi. Rep je pokazivao prema sjeveru. Paul se ponovno okrene prema tami atora, primijetivi majin profil koji se jedva nazirao u slabom sjaju prirunikovog kvadranta. Sada je trenutak da ispunim oevu elju, pomisli on. Moram joj sada priopiti njegovu poruku dok jo ima vremena za tugovanje. Ono bi nam kasnije samo smetalo. Neumoljivost ove logike djelovala je na njega gotovo snagom oka. Majko, ree on. Molim? Ona primijeti promjenu u njegovom glasu, od ega je neto hladno stegne oko srca. Nikada jo nije ula tako savren nadzor. Moj otac je mrtav, ree on. Ona pokua u sebi povezati injenice, staviti u meuodnos benegeseritski nain obrade podataka i konano joj sine: osjeaj uasnog gubitka. Jessica kimne glavom, nesposobna bilo to rei. Otac mi je jednom rekao, ree Paul, da ti prenesem poruku ako mu se neto dogodi. Bojao se da bi mogla pomisliti da ti nije vjerovao. To je beskorisna sumnja, pomisli ona. Htio ti je rei da nikada nije posumnjao u tebe, nastavi Paul, a zatim joj objasni o emu se radilo, dodavi na kraju: elio je da zna da ti je uvijek potpuno vjerovao, stalno te volio i osjeao veliku naklonost prema tebi. Rekao je da bi prije prestao vjerovati samom sebi i da mu je ao samo jedne stvari: to te nije uinio svojom vojvotkinjom. Ona obrie suze koje su joj se poele sputati niz obraze, pomislivi pri tom: ba glupo gubljenje tjelesne vode! Ali znala je da je ova pomisao zapravo samo pokuaj zatomljivanja tuge srdbom. Leto, moj Leto, pomisli ona. Kakve smo uasne stvari spremni uiniti onima

koje volimo! Ljutitom i naglom kretnjom ona iskljui svijetli kvadrant malog prirunika. Zaponu je potresati jecaji. Paul postane svjestan majine tuge i osjeti kako i njega hvata osjeaj ispraznosti. Ja ne tugujem, pomisli on. Zato? Zato? Ova nesposobnost za tugovanje poela ga je optereivati poput neke velike mane. Vrijeme kad se dobiva i vrijeme kad se gubi, pomisli Jessica, a zatim navede u sebi jedan citat iz N. K. Biblije. Vrijeme za prihvaanje i vrijeme za odbacivanje; vrijeme za ljubav i vrijeme za mrnju; vrijeme rata i vrijeme mira. Paulov razum je nastavio funkcionirati na svoj zauujue precizan nain. On ugleda kako se ispred njega pruaju putovi po ovom negostoljubivom planetu. ak i bez pomoi sna, on usredotoi svoju vidovitu svijest i dokui je kao rezultantu najvjerojatnijih budunosti ali ne samo to, ve i neto vie, neto tajanstveno, kao da mu je svijest uronila u neki bezvremenski stratum iskuavajui ovdje vjetrove budunosti. Odjednom, kao da je pronala neophodan klju, Paulova svijest popne se za jo jednu preku na Ijestvama spoznaje. Osjetio je da se vrsto odrava na toj novoj razini, da je snano uhvatio tu dragocjenu preku i da se zapoinje osvrtati unaokolo. inilo mu se kao da se nalazi u nekoj kugli iz koje se putovi zrano ire u svim smjerovima... ali to je bio samo grub i priblian opis osjeaja koji ga je ispunio. Sjetio se kako je svojedobno vidio neki rubac od gaze gdje lepra na vjetru; sada mu se inilo kao da budunost leluja iznad neke povrine koja je podjednako valovita i nestalna kao i onaj rubac noen vjetrom. Vidio je ljude. Osjetio je toplinu i hladnou nebrojenih vjerojatnosti. Znao je imena i mjesta, doivio bezbrojne osjeaje, zapoeo prebirati po podacima milijardi neistraenih pukotina. Imao je vremena ispitivati, isprobavati i traiti, ali ne i oblikovati. Sve je to predstavljalo spektar mogunosti od najdalje prolosti do najdalje budunosti od najvjerojatnijeg do najnevjerojatnijeg. Vidio je vlastitu smrt u bezbroj varijanti. Ugledao je nove planete, nove kulture. Vidio je ljude. I jo ljudi.

Vidio ih je toliko da se nisu mogli razaznati, ali njegova svijest ih je ipak sve zabiljeila i upamtila. ak i Cehovce. On pomisli: Ceh moda je to izlaz za nas. Tamo e moju neobinost prihvatiti kao neto normalno, ali i izuzetno vrijedno ali uvijek uvjetovano osiguravanjem nabave jedine bitne stvari zaina. Ali, odjednom ga uplai pomisao da e cijeli ivot proivjeti u tom tapkanju svijesti kroz mogue budunosti samo da bi odreivao putanje svemirskih letjelica. No, to je bila samo mogunost. A suoivi se s ovom moguom budunou koja je ukljuivala Cehovce on dokui prave razmjere svoje neobinosti. Ali vidim jo neto. Vidim i drukije smjerove, raspoloive putove. Ova ga spoznaja ispuni kako samopouzdanjem, tako i uznemirenjem: toliko se mjesta na tom drukijem terenu gubilo s vidika ili nestajalo neznano kud. Podjednako brzo kao to je doao, osjeaj je ieznuo iz njega i shvatio je da je itav doivljaj trajao nimalo due od otkucaja srca. Da, njegova vlastita svijest se obrnula, osvijetljena na uasavajui nain. On se osvrne oko sebe. No je jo prekrivala pustinjski ator u ovom stjenovitom skrovitu. Jo je mogao uti majine jecaje. Takoer je jo osjeao da je izvan dohvata tuge... taj isprazan osjeaj se nalazilo negdje daleko od njegove svijesti koja je hrlila naprijed svojim postojanim korakom obraujui podatke, procjenjujui, izraunavajui, dokuujui odgovore na nain koji je tek djelomice sliio mentatskom. A onda je shvatio da raspolae tolikim podacima koje je tek mali broj svijesti ikada prije imao pred sobom. No, zbog toga mu nije bilo nita lake podnijeti ispraznost koja je poivala u njemu. Postalo mu je jasno da se neto mora slomiti. inilo mu se kao da je netko oslobodio u njemu otkucavanje satnog mehanizma tempirane bombe. Kazaljka je neumoljivo hitala naprijed, bez obzira na njegove elje. Registrirao je siune preljeve promjena oko sebe blago poveanje vlanosti, beznaajan pad temperature, napredovanje nekog kukca preko krova pustinjskog atora, sveano pribliavanje zore koje je primijetio na odsjeku zvjezdanog neba kojeg je vidio kroz prozirno atorsko krilo. Praznina u njemu je bila nesnosna. Nita mu nije pomoglo to to je znao kako je satni mehanizam stavljen u pogon. Mogao je pogledati u vlastitu prolost i vidjeti kako je ona zapoela obuka, izotravanje

nadarenosti, suptilni pritisci sloenih disciplina, pa ak i pribjegavanje N. K. Bibliji u jednom kritinom trenutku... i, naposljetku, obilno konzumiranje zaina. Takoer je mogao vidjeti naprijed u najuasnijem smjeru i shvatiti kuda sve to vodi. Ja sam udovite! pomisli on. Izrod! Ne, ree, a onda zaurla Ne. Ne! NE! Shvatio je u trenutku da udara akama po podu atora. (Onaj neumoljivi dio njega registrirao je to kao zanimljivu emocionalnu injenicu i poeo je obraivati kao i svaki drugi podatak.) Paul! Majka je bila pokraj njega, drei ga za ruke, lica poput neke sive grude koja zuri u njega. Paul, to nije u redu? Ti! ree on. Ovdje sam, Paul, ree ona. Sve je u redu. to si mi to uinila? upita on. U trenutku lucidnosti ona osjeti na to se pitanje odnosi pa ree: Ja sam te rodila. Odgovor je bio plod koliko instinkta, toliko i njenog suptilnog znanja; no njegova doslovna tonost djelovala je umirujue na Paula. Osjeti da ga ona dri za ruke i usredotoi se na nejasne konture njenog lica. (Njegova nabujala svijest je na novi nain uoila pojedine genetske posebnosti njene strukture lica, pridodao to ostalim podacima i rezultat tog procesa munjevito je stigao.) Ostavi me na miru, ree. Ona raspozna metalni ton u njegovom glasu, to je prisili na poslunost. Hoe li mi rei to ne valja, Paul? Jesi li znala to radi kad si me poduavala? upita on. Sasvim je izgubio djeaki glas, pomisli ona, a onda ree: Nadala sam se onome emu se svi roditelji nadaju: da e biti nadmoniji... drukiji. Drukiji? Zauvi ogorenost u njegovom glasu, ona ree: Paul, ja... Ti nisi htjela sina! odgovori on. Htjela si Kwisatza Haderacha! Htjela si mukog Benegeserita! Ona ustukne pred novom navalom njegove ogorenosti. Ali, Paul... Jesi li se ikada dogovarala s mojim ocem glede toga? Ona odgovori blagim tonom koji je jo odavao doskoranju tugu: Ma to god bio, Paul, podjednako si naslijedio oeve i moje osobine.

Ali, tu je poduka, ree on. Ta vraja poduka koja je... probudila... spavaa. Spavaa? On je ovdje. On pokae rukom najprije prema glavi, a zatim prema prsima. U meni. Osjeam kako uzima sve vie maha... sve vie, sve vie, vie, vie... Paul! Ona shvati da mu je glas na rubu histerije. Posluaj me, ree on. Htjela si da asna Majka uje o mojim snovima, zar ne? uj ih ti sada umjesto nje. Upravo sam doivio probuujui san. A zna li zato? Mora se smiriti, ree ona. Ako... Zain odgovori on. Ima ga ovdje u svemu: u zraku, tlu, hrani. Gerijatrijski zain. Djeluje kao droga Istinozboraca. Kao otrov! Ona se ukoi. On ponovi priguenim glasom: Kao otrov... suptilan, potajan... neopoziv. ak te nee ni ubiti, osim ako ga prestane uzimati. Nikada neemo moi napustiti Arrakis, osim ako ne ponesemo dio njega s nama. Uasna nazonost njegovog glasa nije doputala nikakvo protivljenje. Ti i zain, ree Paul. Zain mijenja svakog tko ga zapone uzimati u veim koliinama, ali zahvaljujui tebi, kod mene se ta promjena pokazala na razini svijesti. Neu je moi zadrati u podruju nesvjesnog, gdje bi njeno ometanje bilo prigueno. Ja je vidim Pole, ti... Vidim je, ponovi on. Ovoga puta, u glasu mu se osjetila primjesa ludila pa ona vie nije znala to da uini. Ali kad joj je sin ponovno progovorio, odmah je spoznala da je opet uspostavio elinu kontrolu. Ovdje smo u stupici. Ovdje smo u stupici, sloi se ona. Lako je prihvatila istinitost njegovih rijei. Nikakav pritisak Bene Gesserita, nikakva arolija ili lukavstvo nisu ih vie mogli potpuno osloboditi Arrakisa: zain je stvarao naviku. Tijelo joj je shvatilo tu istinu znatno prije nego je to prihvatio razum. Ovdje emo, dakle, proivjeti nae ivote, pomisli ona, na ovom prokletom planetu. Mjesto je pripremljeno za nas, budemo li se uspjeli otarasiti Harkonnena. A to se mene tie, ja znam to mi predstoji: bit u priplodna kobila koja treba ouvati lozu vanu za planove Bene Gesserita.

Moram ti ispriati o mom probuujuem snu, ree Paul. (Sada mu se u glasu osjeao bijes.) Da bi stvarno povjerovala u ono to u ti rei, prvo u ti rei ovo: znam da e ovdje na Arrakisu roditi ker, moju sestru. Jessica spusti ruke na pod atora i osloni se leima na ukoeno krilo, obuzdavajui plimu iznenadnog straha. Znala je da se njena trudnoa jo ne moe zapaziti. Jedino zahvaljujui svojoj savrenoj benegeseritskoj obuci ona je uspjela raspoznati prve, slabane signale vlastitog tijela, dokuiti postojanje embrija starog tek nekoliko tjedana. Samo za sluenje, proape Jessica, osjetivi odjednom potrebu prizvati moto Bene Gesserita: Postojimo samo da bismo sluili. Nai emo dom kod Slobodnjaka, ree Paul. Tvoja Missionaria Protectiva pripremila nam je utoite kod njih. Stvarno nam je pripremila odstupnicu u pustinju, ree Jessica u sebi. Ali, odakle on zna za Missionaria Protectivau? Sve je tee uspijevala obuzdati uasnutost pred Paulovom sposobnostima. Netremice promatrajui majine obrise u tami, jasno je zamjeivao njen strah i sve grozniavije kretnje pomou te svoje nove svijesti kao da je bila obasjana zasljepljujuom svjetlou. Ne mogu ti rei to e se dogoditi ovdje, ree on. Ne mogu to ak ni sebi rei, iako sam to ve vidio. To osjetilo budunosti izgleda da nemam nadzor nad njim. Sve se jednostavno dogaa. to se neposredne budunosti tie recimo, godinu dana djelomice je mogu vidjeti... kao cestu iroku poput nae Centralne Avenije na Caladanu. Neka mjesta ne vidim... mjesta u sjeni... kao da se nalaze iza brda... (na pamet mu ponovno padne rubac koji leluja na vjetru) ...a postoje i ravanja... Utone u tiinu, jer su ga preplavila sjeanja onog to je vidio. Nikakav proroanski san, nikakvo iskustvo iz minulog ivota nisu ga pripremili za ovo: sada su svi velovi bili skinuti pa je vrijeme stajalo pred njim u svoj svojoj golotinji... U ponovnom preivljavanju minulog doivljaja on spozna svoju prokletu svrhovitost: nesavladiv pritisak vlastitog ivota koji se irio poput sve veeg mjehura... dok je vrijeme uzmicalo pred njim... Jessica napipa prekida atorske rasvjete i pritisne ga. Prigueno, zelenkasto svjetlo razlui sjene i malo splasne njen strah. Ona pogleda Paula, susretne njegove oi taj unutranji pogled. A onda shvati gdje je ve vidjela takav pogled: na zapisima velikih nesrea na licima djece koja su prola gladovanje ili teka ranjavanja. Oi su bile poput jama, usta obina ravna linija, obrazi upali.

To je pogled uasne svijesti, pomisli ona. Pogled nekoga tko se nasilno suoio sa spoznajom o vlastitoj smrtnosti. On stvarno vie nije bio dijete. Skrivena znaenja njegovih rijei zaponu u njenoj svijesti zadobivati smisao, potiskujui sve ostalo. Paul je mogao vidjeti unaprijed, raspoznati gdje moraju potraiti odstupnicu. Postoji li mogunost da umaknemo Harkonnenima? upita ona. Harkonneni! obrecne se on. Izbaci ve jednom iz glave te karikature ljudskih bia. On podigne pogled prema majci i pri priguenoj atorskoj rasvjeti zapone prouavati njene crte lica. Te crte su je odavale. Ona ree: Ne bi ih trebao ak ni u tom obliku udostojati naziva ljudskih bia... Ne budi tako sigurna da zna gdje treba povui crtu izmeu ljudi i neljudi, odgovori on. Mi nosimo nau prolost s nama. A postoji, draga moja majko, jo jedna stvar koju ne zna iako bi je trebala znati: mi smo Harkonneni. Svijest joj uini neto uasno: odjednom se isprazni, kao da je eljela odagnati sve spoznaje. Ali Paulov glas hrlio je dalje svojim neumoljivim ritmom, vukui i nju sa sobom. Kad se sljedei put nae pred zrcalom, promotri svoje lice malo podrobnije a za sada se zadovolji promatranjem moga. Ako hotimice ne zamiri pred njima, vidjet e nedvojbene tragove. Pogledaj moje ruke, grau mojih kostiju. A ako ti to sve jo nije dovoljno uvjerljivo, onda ti jedino preostaje povjerovati mi na rije. Ja sam etao budunou, zavirio sam u jedan dokument, vidio sam jedno mjesto, raspolaem svim podacima. Mi smo Harkonneni! Ot... otpadniki ogranak obitelji, promrmlja ona. O tome se radi, zar ne? Neki Harkonnenov roak koji... Ti si barunova roena ki, prekine je on, promatrajui kako stavlja ruke preko usta. Barun je iskuao mnoga zadovoljstva u mladosti pa je tako jednom dopustio i da bude zaveden. Ali zavodnica je bila jedna od vas i uinila je to za genetske potrebe Bene Gesserita. Nain na koji je on izgovorio vas oine je poput munje. Ali ta munja joj ponovno pokrene svijest i ona shvati da ne moe opovrgnuti njegove rijei. Toliko slijepih ulica iz prolosti odjednom je zadobilo smisao i dolo na svoje mjesto. Ker koju je Bene Gesserit htio ona nije trebala okonati staro neprijateljstvo izmeu Atreida i Harkonnena ve utvrditi odreeni genetski imbenik u njihovim lozama. Koji imbenik? Odgovor joj je bio strano potreban.

Kao da joj je proniknuo u svijest, Paul ree: Mislili su da sam to ja. Ali ja nisam ono to su oekivali i stigao sam prije vremena. A oni to ne znaju. Jessica pritisne ruke na usta. Velika Majko! On je Kwisatz Haderach! Ona se odjednom osjeti izloena i gola pred njim, shvativi da on vidi oima od kojih se malo to moglo sakriti. Istog trenutka postalo joj je jasno da je ba to temelj njenog straha. Misli da sam Kwisatz Haderach ree on. Izbaci to iz glave. Ja sam neto neoekivano. Moram nekako izvijestiti neku od kola, pomisli ona. Indeks krianja mogao bi pokazati to se dogodilo. Nee saznati za mene sve dok ne bude prekasno, ree on. Pokuavi mu odvratiti panju, ona spusti ruke i upita: Nai emo sklonite kod Slobodnjaka? Slobodnjaci imaju jednu izreku koju pripisuju ai-huludu, Starom Ocu Vjenosti, ree on. Ona glasi: Budi spreman potovati ono to te je snalo. Istodobno kroz glavu mu proe: Da, majko moja kod Slobodnjaka. Dobit e plave oi i kvrgu pokraj tvog ljupkog nosa od filtarske cijevi u pustinjskom odijelu... i rodit e moju sestru: svetu Aliju od Noa. Ako nisi Kwisatz Haderach, ree Jessica, to... Nisi sposobna to prihvatiti, odgovori on. Moi e povjerovati tek kad bude vidjela. A pomisli: Ja sam sjeme. A onda odjednom postane svjestan koliko je plodno tlo na koje je pao; pomisao na to ispuni ga tom prokletom svrhovitou i ona zapone puniti prazninu u njemu, zaprijetivi mu bolnim zaguenjem. Vidio je kako se put pred njim rava u dva glavna ogranka. Idui jednim, susreo se sa zlim starim barunom i rekao: Zdravo, djede. Pri pomisli na taj put i ono to je lealo du njega uhvati ga muka. Na drugom putu leala su dugaka mjesta prekrivena sivkastom tamom, iz koje su jedino strili vrhovi nasilja. Vidio je tu neku ratniku vjeru, plamen koji se iri cijelim svemirom, zelene i plave zastave Atreida koje lepraju na elu fanatinih legija, opijenih zainskim piem. Meu njima su bili Gurney Halleck i jo nekolicina oevih ljudi vrlo mali broj svi obiljeeni simbolom sokola iz hrama lubanje njegovog oca.

Ne mogu krenuti tim putem, promrmlja on. To je ono to potajno ele stare vjetice iz tvoje kole. Ne shvaam te, Paul, ree mu majka. On ne odgovori nita, razmiljajui o tome kakvo li je on to sjeme, razmiljajui kroz plemensku svijest koju je prvobitno iskusio kao prokletu svrhovitost. Odjednom je shvatio da vie ne moe mrziti Bene Gesserit, Cara pa ak ni Harkonnena. Svi su oni bili poneseni inercijom svoje loze da obnovi ratrkano naslijee, da iskria, pomijea i ispreplete njihove loze u veliki, novi genetski rezervoar. A pleme je poznavalo samo jedan siguran nain za provoenje toga drevni nain, oproban i pouzdan nain koji je sve uklanjao sa svoga puta: dihad. Ja ne mogu izabrati taj put. Ali tada ponovno pogleda u oku svoje svijesti hram oeve lubanje, u ijem je sreditu leprala nasilna, zeleno-plava zastava. Jessica zakalje, zabrinuta zbog sinove utnje. Dakle... Slobodnjaci e nam dati skrovite? On podigne pogled i pogleda uroene patricijske crte lica svoje majke, omekane blagim zelenim svjetlom u atoru. Da, ree on. To je jedan od putova. Zastane na trenutak, kimnuvi glavom, a onda nastavi: Da. Zvat e me... MuadDib, Onaj Koji Pokazuje Put. Da... tako e me zvati. I zaklopi oi, pomislivi: Sada te mogu oplakati, oe. Osjetio je kako mu niz obraze poinju tei suze.

Drugi dio
MUAD DIB

1.
Kad je moj otac, Car Padiah, saznao za smrt vojvode Leta, kao i za nain na koji je umro, uhvatio ga je bijes kao nikada prije toga. Poeo je okrivljavati moju majku i ugovor koji ga je natjerao da uz prijestolje dovede pripadnicu reda Bene Gesserit. Okrivljavao je Ceh i zlog starog baruna. Okrivljavao je svakoga tko bi mu izaao pred oi, ukljuujui tu i mene, budui da je tvrdio da sam i ja vjetica, poput svih ostalih. A kad sam ga pokuala utjeiti, rekavi mu da je to sve uinjeno suglasno s jednim starim zakonom samoodranja kojem su se pokoravali ak i najstariji vladari, on mi se podrugljivo osmjehnuo i upitao me smatram li ga slabiem. Tog sam trenutka shvatila da uzrok njegove srdbe nije bila vojvodina smrt ve ono to je ta smrt znaila za sve ljude kraljevske krvi. Kad se sada toga prisjetim, ini mi se da je i moj otac bio, u odreenoj mjeri, prorok, budui da njegova i MuadDibova loza dijele iste pretke. U oevoj kui princeze Irulan Sada e Harkonnen ubiti Harkonnena,proape Paul. Probudio se neposredno prije nego se spustila no i sjeo u hermetiki zatvorenom i zatamnjenom pustinjskom atoru. Izgovorivi te rijei, uo je iz smjera gdje mu je majka leala blago struganje po atorskom zidu. Paul pogled na detektor blizine na podu, prouavajui brojanik osvijetljen u mraku fosfornim cijevima. Uskoro e no, ree mu majka. Zato ne podigne atorske titnike? Paulu tog trenutka postane svjestan da joj se ve neko vrijeme disanje izmijenilo i da je beumno leala u tami sve dok nije bila sigurna da se on i probudio. Podizanje titnika ne bi imalo nikakve svrhe, odgovori on. Bila je oluja. ator je zameten pijeskom. Iskopat e nas uskoro. Jo nema nikakvog znaka od Duncana?

Nema. Paul odsutnim pokretom protrlja vojvodin peatnjak na palcu i zadrhti od bijesa pri pomisli na vraje ustrojstvo ovog planeta zbog kojeg mu je otac izgubio ivot. ula sam kako se oluja podie, ree Jessica. Ravnoduna praznina njenih rijei pomogla mu je vratiti pribranost. Usredotoio je misli na oluju koju je kroz prozirni zid pustinjskog atora gledao kako se podie hladni pjeani vrtlozi krstarili su bazenom, da bi potom brazde i prirepci iarali nebo. Podignuo je pogled prema stjenovitom iljku i primijetio kako mijenja oblik pod udarcem vjetra, pretvorivi se u niski klin prljavo-ute boje. Pijesak nanesen u njihov bazen najprije je prekrio nebo tamnom koprenom, a zatim potpuno ugasio svjetlo kad zameo cijeli ator. atorski lukovi samo su jednom zakripali pod dodatnim teretom da bi zatim tiinu naruavali jedino prigueno, resko brektanje pjeanih cijevi za zrak koji su usisavali zrak s povrine. Pokuaj ponovno ukljuiti prijamnik ree Jessica. Nema svrhe, odgovori on. Pronaao je cijev za vodu u spremitu na vratnom dijelu pustinjskog odijela i usisao topli gutljaj, pomislivi pritom kako je ba tog trenutka zapoeo svoj pravi ivot na Arrakisu ivot koji se temeljio na troenju prikupljene vlage njegovog vlastitog disanja i tjelesnih isparavanja. Voda je bila bljutava i neukusna, ali mu je ipak osvjeila grlo. Zauvi Paula kako pije, Jessica najednom postane svjesna glatkoe svog pustinjskog odijela koje joj je prianjalo uz tijelo, ali odbije priznati vlastitu e. Prihvatiti to, znailo je potpuno pristati na uasne prisile Arrakisa, gdje se strogo moralo voditi rauna ak i o najsitnijim kapima vlage; svaka kapljica vode morala je nai svoj put do atorske sabirnice, a trebalo je aliti za svakim dahom koji je neoprezno otiao u otvoreni zrak. Bilo je daleko lake ponovno otpoinuti. Ali, tijekom spavanja tog dana sanjala je i sada zadrhti pri sjeanju na njega. Drala je snene ruke ispod pjeanog toka na kojem je bilo ispisano jedno ime: vojvoda Leto Atreides. I onda se ime rasplinulo u gibanju pijeska, a ona ga je odmah zapoela ponovno ispisivati; meutim, prije nego je stigla do zadnjeg slova, prvo je ve nestalo. Dotok pijeska nije prestajao.

San se pretvorio u jadanje: sve glasnije i glasnije. To smijeno jadanje dio Jessicinog razuma prepoznao je zvuk kao njen vlastiti glas iz vremena kad je jo bila sasvim mala, tek neto vea od dojeneta u kolijevki. Neka ena, koju sjeanje nije moglo sasvim razabrati, nepovratno je iezavala. Moja neznana majka, pomisli Jessica. Benegeseritkinja koja me je rodila, a zatim predala Sestrama, jer su joj to naredili. Je li joj je bilo drago to se na taj nain otarasila Harkonnenovog djeteta? Udariti na njih moemo jedino zainom, ree Paul. Kako uope moe i razmiljati o napadu u ovom trenutku? upita se ona. Cijeli je planet pun zaina, ree ona. Kako im ga moe uskratiti? Zaula je kako se uzvrpoljio, a zatim zvuk njihove prtljage koju je poeo vui preko atorskog poda. Na Caladanu je kljuno bilo imati prevlast na moru i u zraku ree on. Ovdje je to prevlast u pustinji. Slobodnjaci su klju. Glas mu je dopirao s mjesta gdje su se nalazili atorski zatezai. Zahvaljujui svojoj benegeseritskoj obuci, u sinovom glasu je prepoznala prizvuk neodreene ogorenosti koju je osjeao prema njoj. itavog ivota smo ga uili da mrzi Harkonnene, pomisli ona. A sada je spoznao da je i sam Harkonnen... preko mene. Kako li me malo poznaje! Ja sam bila jedina ena mog vojvode. Toliko sam prihvatila njegov ivot i njegove vrijednosti da sam se na kraju ogluila o zapovijed Bene Gesserita. atorska svjetiljka se upali pod Paulom rukom i ispuni prostor zelenkastim svjetlom. Paul je kleao pokraj zatezaa; kapuljaa na pustinjskom odijelu bila mu je pripremljena za izlazak u otvorenu pustinju elni dio sputen, filtar za usta namjeten, prikljunice za nos prilagoene. Jedino su mu se vidjele tamne oi: uski pojas lica, koji se u jednom trenutku okrenuo prema njoj da bi se odmah zatim okrenuo u stranu. Pripremi se za izlazak van ree joj glasom koji je kroz filtar zazvuao izoblieno. Jessica zapone navlaiti filtar preko lica i u trenutku kad je Paul slomio atorski peat prilagodi kapuljau. Pijesak je zakripao im je Paul oslobodio zatezae i itav oblak zrnaca nahrupi u ator prije nego ga je stigao blokirati statikim kompresorom. Rupa u pjeanom zidu se poveavala kako je alat

rastjerivao zrnca. On sklizne van, a ona ga zapone pratiti po zvuku njegovog napredovanja prema povrini. to emo nai tamo vani? upita se ona. Harkonnenove trupe i Sardaukari sve te opasnosti moemo oekivati. Ali, to je s onima za koje ne znamo? Ona pomisli na statiki kompresor i ostale neobine alate koji su se nalazili u omotu. Odjednom se svaka od tih naprava pojavi u njenoj svesti kao znamen tajanstvenih opasnosti. A onda je osjetila topli lahor s povrine koji joj je pomilovao obraze na mjestu gdje ih filtar nije pokrivao. Dodaj mi omot. Bio je to Paulov glas, priguen i oprezan. Ona posluno klekne i zauje kako litraoni s vodom grgolje dok je omot vukla po podu. Pogledala gore i spazila Paula uokvirenog u otvoru sa zvjezdanom pozadinom. Ovamo, ree on i prui ruku dolje, a zatim povue omot prema povrini. Sada je jedino vidjela krug ispunjen zvijezdama. Sliile su svjetleim nianske spravama usmjerenim ravno prema njoj. Pljusak meteora prostruji nonim nebom. Djelovali su joj kao upozorenje, kao tigrove pruge, kao blistave nadgrobne ploe koje vape za njenom krvlju. Odjednom je uhvati jeza pri pomisli na nagradu koja je bila raspisana za njihove glave. Pouri, ree Paul. elim sruiti ator. Dotok pijeska s povrine obrui joj se na lijevu ruku. Koliko li e jo pijeska ruka izdrati? upita se ona. Da ti pomognem? upita Paul. Ne. Ona proguta slinu kroz suho grlo i ue u jamu, osjetivi pod rukama pijesak statiki fiksiran za zidove. Paul se sagne i uhvati je za ruku. Kada se nala pokraj njega na povrini, primijetila je da se nalaze na nekom ravnom potezu pustinje, obasjanom svjetlom zvijezda. Pijesak je gotovo do vrha ispunio njihov bazen, ostavivi nepokrivenim jedino tamni rub okolnih stijena. Ona usmjeri svoja izvjebana osjetila neto dublje u tamu. Zvuci sitnih ivotinja. Ptice. Obruavanje pomaknutog pijeska u daljini ispunjeno priguenim skianjem ivotinje. Paul je u meuvremenu sruio ator i izvlaio ga kroz jamu.

Svjetlost zvijezda dovoljno je izobliila no da svaku sjenu ispuni nabojem prijetnje. Ona pogleda po okolnim mranim otocima. Tama je slijepevo sjeanje, pomisli ona. On oslukuje davno minule zvukove, krike onih koji su mu lovili pretke u tako dalekoj prolosti da je pamte samo njegove najprimitivnije stanice. Vidi uima. Vidi nosnicama. Stojei pokraj nje, Paul joj ree: Duncan mi je rekao da e, uhvate li ga, izdrati... do sada. Zato moramo otii odavde. On prebaci omot preko ramena, uputi se prema oblinjem rubu plitkog bazena i popne se na izboinu s koje se pruao pogled prema otvorenoj pustinji. Jessica automatski krene za njim, zamijetivi kako sada ivi u sinovoj sjeni. Jer moja bol je sada tea od morskog pijeska, pomisli ona. Ovaj svijet mi je oduzeo sve osim najstarije svrhe: budueg ivota. Odsad ivim za svog mladog vojvodu i ker koju u tek roditi. Osjetila je kako joj noge tonu u pijesak dok se penjala za Paulom. On je gledao prema sjeveru, preko linije litica, promatrajui jednu udaljenu, strmu padinu. Daleki kameni profil sliio je drevnom ratnom brodu uokvirenom zvijezdama. Dugakog pramca podignutog na nevidljivom valu sa stogovima antena, dimnjaka svinutih unatrag, s izboinom na krmi oblika slova pi. Naranasti sjaj bljesne iznad siluete, a crta blistavog grimiza sklizne dolje prema sjaju. Jo jedna grimizna crta. A onda novi naranasti bljesak! Prizor je bio slian nekoj nekadanjoj bitci, sjeanje na artiljerijski dvoboj, koji im je jednostavno prikovao poglede. Plameni stupovi, proape Paul. Prsten crvenih oiju podigne se iznad udaljenih stijena. Grimizne vjee uokvirie nebo. Plamen mlaznica i laserski pitolji, ree Jessica. Prvi Arrakisov mjesec, pranjavo crvene boje, podigao se iznad obzora s njihove lijeve strane i oni u tom smjeru ugledae trag oluje traku neobine kretnje koja se vukla pustinjom. To su sigurno Harkonnenovi topteri u potrazi za nama, ree Paul. Pogledaj samo kako proeljavaju pustinju... kao da nastoje istrijebiti sve ivo... kao kad bi ti htjela unititi neko osinje gnijezdo. Ili gnijezdo Atreida, ree Jessica.

Moramo potraiti neko sklonite, ree Paul. Poi emo na jug i drati se stijena. Ako nas zateknu na otvorenom... On se osvrne i popravi omot na leima. Ubijaju sve to se mie. On zakorai niz nagib, ali istog trenutka zauje prigueni pisak letjelice koja para zrak i ugleda tamno oblije ornitoptera nad sobom.

2.
Otac mi je jednom rekao da je potovanje istine blizu toga da bude temelj sveukupnog morala. Neto ne moe nastati ni iz ega, rekao je on. Ovo je vrlo duboka misao, shvatite li da istina moe biti potpuno nesigurna. Iz Razgovora s MuadDibom princeze Irulan Oduvijek sam se ponosio time to mogu vidjeti stvari onakvim kakve zaista jesu, ree Thufir Hawat. To je glavno odlije mentata. Jednostavno ne moete prekinuti analizu podataka. Izgovarajui te rijei, njegovo je smeurano staro lice u tami praskozorja izgledalo smireno. Usne boje safo soka bile su mu u jednoj liniji, a iznad njih lepezasto su se irile bore. Neki ovjek, odjeven u tuniku, bez rijei je uao na pijesku preko puta Hawata, ostavi potpuno ravnoduan prema onome to je uo. Nalazili su se ispred stijene, koja se nadnosila na iroku i plitku udolinu. Svitanje se irilo preko raspucane linije grebena iznad bazena, optaui sve ruiastim preljevima. Ispod nadvoja je bilo hladno; suha i prodorna hladnoa preostala iz minule noi. Topli vjetar podigao se neposredno prije svanua, ali dosad se ve ohladio. Hawat je uo cvokotanje zubi nekolicine vojnika koji su bili s njim i sjedili neto dublje ispod stijene. ovjek koji je uao nasuprot Hawata bio je Slobodnjak koji je stigao preko udoline s prvim cikom lane zore, klizei preko pijeska, ponirui meu dine jedva uoljivim kretnjama. Slobodnjak isprui prst prema pijesku izmeu njih i nacrta na njemu neki oblik. Sliio je luku iz kojeg upravo polijee strijela. Ima mnogo Harkonnenovih ophodnji, ree on, a zatim podigne prst i pokae preko grebena s kojih su se spustili Hawat i njegovi ljudi. Hawat kimne. Mnogo ophodnji. Da. Ali, jo nije bio naisto s tim to Slobodnjak eli, to ga je brinulo. Mentatska kolovanost trebala mu je omoguiti raspoznati pobudu. Bila je to najtea no u Hawatovom ivotu. Nalazio se u Tsimpou, garnizonskom seocetu, predstrai prijanjeg glavnog grada

Kartage, kad su poela stizati izvjea o napadu. Prvo to mu je palo na pamet bilo je: to je samo prepad. Harkonneni nas iskuavaju. Ali izvjea su sve bre pristizala. Dvije legije spustile su se u Kartagu. Pet legija pedeset brigada! napalo je vojvodinu glavnu bazu u Arrakeenu. Jedna legija na Arsunt. Dvije borbene skupine na Razbijenu Stijenu. A onda su izvjea postala podrobnija meu napadaima se nalaze Carevi Sardaukari, vjerojatno dvije legije. Ubrzo se takoer pokazalo da su napadai savreno dobro znali kamo treba uputiti koje snage. Savreno! Prvoklasna obavjetajna sluba. Srdba koja je poela bujati u Hawatu, zaprijetila mu je prestankom normalnog funkcioniranja njegovih mentatskih sposobnosti. Veliina napada djelovala je na njega poput fizikog udarca. Dok je sada uao skriven ispod pustinjske stijene, on kimne glavom samome sebi, zaogrnuvi se poderanom i izbuenom tunikom koja ga je jedina titila od studeni sjene. Veliina napada. Cijelo vrijeme je oekivao da e neprijatelj unajmiti od Ceha lake brodove za kratke, provokativne upade. Bila je to uobiajena igra u ovakvim okrajima Velikih Kua. Laki brodovi dolazili su u pravilnim razmacima na Arrakis prevozei zain. Hawat je poduzeo sve predostronosti za spreavanje neoekivanih napada lanih teretnih brodova za transport zaina. Pretpostavljao je da u glavnom napadu nee sudjelovati vie od deset brigada. Ali, prema zadnjoj procjeni, na Arrakis se spustilo vie od dvije tisue brodova i to ne samo teretnjaka ve i fregata, izviakih letjelica, monitora, razaraa, transportera vojnika, skladitara... Vie od stotinu brigada deset legija! Ni pedesetogodinji prihod Arrakisa ostvaren na zainu ne bi bio dovoljan za pokrie trokova ovakvog pothvata. Ne, ne bi bio. Podcijenio sam iznos koji je barun bio spreman potroiti za napad na nas, pomisli Hawat. Iznevjerio sam svog vojvodu. A tu je jo bio i izdajica. Poivjet u dovoljno dugo da ga vidim uguenog! pomisli on. Trebao sam ubiti onu benegeseritsku vjeticu kad sam imao prigodu. Nije vie uope sumnjao glede toga tko ih je izdao gospa Jessica. Svi podaci koje je doznao ili su tome u prilog.

Va ovjek Gurney Halleck i dio njegovih vojnika sigurni su kod naih prijatelja krijumara ree Slobodnjak. Dobro. Gurney e, dakle, otii s ovog paklenskog planeta. Nismo, znai, svi gotovi. Hawat se osvrne i pogleda etu svojih ljudi. Kad je pala no, imao je uza se tri stotine najboljih boraca. Sada ih je preostalo jedva dvadesetak, a ak polovina bila je ranjena. Neki su sada spavali, stojei i tek oslonjeni o stijenu ili oprueni na pijesku ispod stijene. Njihov zadnji topter, kojeg su koristili kao povrinsko vozilo za prijevoz ranjenika, otkazao je malo prije zore. Unitili su ga laserskim pitoljima i sakrili ostatke, a zatim se probili do ovog skrivenog mjesta na rubu bazena. Hawat je tek priblino nasluivao gdje se trenutno nalaze otprilike dvije stotine kilometara jugoistono od Arrakeena. Glavi putovi izmeu siekih zajednica Zatitnog Zida ili su negdje junije. Slobodnjak koji je uao nasuprot Hawata zabaci kapuljau i skine kapu pustinjskog odijela, otkrivi pjeanu kosu i bradu. Kosa mu je bila zaeljana unatrag pa mu je do izraaja dolo visoko elo. Imao je nedokuive oi, ija je potpuno plava boja potjecala od zainske hrane. Brada i brkovi bili su mu zamrljani sjedne strane usta, a dlaice slijepljene od pritiska zavinute sabirne cijevi koja je vodila iz prikljunica za nos. ovjek izvadi ove prikljunice i ponovno ih namjesti, a zatim protrlja oiljak pokraj nosa. Ako noas budete preli preko sinka ree Slobodnjak, nemojte koristiti titnike. Postoji procjep u zidu... Okrene se na petama i pokae prema jugu. ...tamo, a do erga je otvoreni pijesak. titnici bi privukli... On zastane na trenutak, ...crva. Oni obino ne zalaze ovamo, ali titnik bi sigurno domamio barem jednog. Kazao je crv, pomisli Hawat, a namjeravao je rei neto drugo. to? I to hoe od nas? Hawat uzdahne. Nije se mogao sjetiti kad je ranije bio ovako umoran. Energetske pilule nisu mogle ublaiti klonulost miia koju je osjeao. Ti prokleti Sardaukari! Osjetivi odjednom ogorenost prema sebi samome, suoi se s mislima o vojnicima-fanaticima i carskoj izdaji koju su oni predstavljali. Mentatska procjena podataka jasno mu je govorila da nema nikakvih

izgleda da o ovoj izdaji govori pred Velikim Vijeem Landsraada, od kojeg se jedino mogla oekivati pravda. elite li otii do krijumara? upita Slobodnjak. Je li to mogue? Put je dug. Slobodnjaci ne vole rei ne, spomenuo mu je jednom Idaho. Hawat nastavi: Jo mi nisi rekao mogu li tvoji ljudi pomoi mojim ranjenicima? Oni su ranjenici. Svaki put taj isti vraji odgovor! Znamo da su ranjenici, odbrusi Hawat. Nije stvar u tome... Smiri se, prijatelju, upozori ga Slobodnjak. to kau tvoji ranjenici? Ima li meu njima i takvih koji shvaaju da je tvome plemenu potrebna voda? Nismo razgovarali o vodi, ree Hawat. Mi... Shvaam tvoje protivljenje, ree Slobodnjak. Oni su tvoji prijatelji, tvoji suplemenici. Imate li vode? Ne mnogo. Slobodnjak pokae rukom na Hawatovu tuniku, ispod koje se mjestimice nazirala koa. Bili ste zateeni unutar siea bez pustinjskih odijela. Morate donijeti odluku o vodi, prijatelju. Moemo li raunati na tvoju pomo, uz dobru naknadu? Slobodnjak slegne ramenima. Nemate vode. On baci pogled na skupinu iza Hawata. Koliko ranjenika si spreman izgubiti? Netremice gledajui u sugovornika, Hawat na trenutak ne odgovori nita. Kao mentatu, bilo mu je jasno da je veza meu njima u prekidu. Rijei ovdje nisu povezivane na normalan nain. Ja sam Thufir Hawat, ree on. Ovlaten sam govoriti u ime vojvode. Mogu se zaduiti na raun tvoje pomoi. Potrebna mi je tek ograniena pomo, tek toliko da dovoljno dugo sauvam snagu i ubijem izdajnika koji misli izbjei osvetniku ruku. eli, dakle, da sudjelujem u osveti? Sam u provesti osvetu. elim se jedino osloboditi odgovornosti za ranjenike. Slobodnjak nabere obrve. Kako moe biti odgovoran za ranjenike? Pa oni su sami sebi odgovorni. Problem je voda, Thufire Hawate. eli li da ja odluim umjesto tebe? ovjek stavi ruku na oruje koje je imao skriveno ispod odore. Hawat se napne, pitajui se: radi li se i ovdje o izdaji? ega se boji? upita ga Slobodnjak.

Ah, ti ljudi i njihova uznemirujua neposrednost! Glava mi je ucijenjena, odgovori on oprezno. Ah-h-h-h. Slobodnjak spusti ruku s oruja. Misli da smo bizantinski olo. Ne poznaje nas. Harkonneni nemaju dovoljno vode da bi njome potkupili ak ni nae najmanje dijete. Ali su ipak platili Cehu za prijevoz dvije tisue borbenih brodova, pomisli Hawat. Visina te cijene jo ga je zbunjivala. Obojica se borimo protiv Harkonnena, ree Hawat. Zar ne bismo trebali imati zajednike probleme i nain ratovanja s njima? Zajedniki su nam odgovori Slobodnjak. Vidio sam te kako se bori protiv Harkonnena. Dobar si ratnik. Bilo bi trenutaka kad bih te volio imati uza sebe. Treba samo rei gdje i kada ti moje oruje moe biti na usluzi, ree Hawat. Tko to zna? upita Slobodnjak. Harkonnenovih snaga ima posvuda. Ali ti jo nisi donio odluku o vodi. Ili moda eli da to uine sami ranjenici? Moram biti oprezan, pomisli Hawat. Ovdje ima neto to ne razumijem. Pa nastavi: Bi li mi otkrio svoj nain? Arakiki nain? Razmiljanje stranca, ree Slobodnjak glasom u kojem se osjeao podrugljiv prizvuk. On pokae u smjeru sjeverozapada, preko vrha grebena. Promatrali smo vas noas kako dolazite preko pijeska. On spusti ruku. Zadrava svoje ljude na trusnoj strani dine. To nije dobro. Nemate pustinjska odijela niti vodu. Neete dugo izdrati. Nije se lako priuiti na Arrakis, odgovori Hawat. Tono. Ali mi smo ubijali Harkonnene. to vi radite s ranjenicima? upita Hawat. Zar ovjek ne zna kad ga vrijedi spaavati? odgovori protupitanjem Slobodnjak. Tvoji ranjenici znaju da nemate vode. I ranjenici i zdravi moraju misliti na budunost plemena. Budunost plemena, pomisli Hawat. Plemena Atreida. Ima smisla u tome. Prisili se postaviti pitanje koje je dosad izbjegavao. Ima li kakvih vijesti o mom vojvodi ili o njegovom sinu? Nedokuive plave oi podignu se prema Hawatu. Vijesti? Kakva im je sudbina?! uzvikne Hawat. Sudbina je za sve ista, odgovori Slobodnjak. Govore da se tvoj vojvoda suoio sa svojom sudbinom. to se tie Lisan al-Gaiba, njegovog sina, sve je u Lietovim rukama. Liet nije nita rekao. Znam odgovor i bez pitanja, pomisli Hawat.

Osvrne se prema svojim ljudima. Svi su ve bili budni i uli njihov razgovor. Gledali su nekud preko pijeska, dok im se na licu italo shvaanje neumoljivosti: nije bilo povratka na Caladan, a sada je i Arrakis bio izgubljen. Hawat se ponovno okrene prema Slobodnjaku. Jesi li uo neto o Duncanu Idahu? Nalazio se u velikoj kui kad je titnik iskljuen, odgovori Slobodnjak. Samo sam to uo... i nita vie. Ona je iskljuila titnik i pustila unutra Harkonnene, pomisli on. Ovoga puta sam ja sjedio leima okrenut vratima. Kako je to mogla uiniti kad je time izdala i roenog sina? Ali... tko zna kakve se misli motaju po glavama tih benegeseritskih vjetica... ako se to uope mogu nazvati misli. Hawat pokua progutati slinu kroz suho grlo. Kada e neto saznati o djeaku? Malo znamo o onome to se dogaa u Arrakeenu, ree Slobodnjak, slegnuvi ramenima. Tko zna? Moete li ipak doznati? Moda. Slobodnjak protrlja oiljak pokraj nosa. Reci mi, Thufire Hawate, zna li neto o velikom oruju koje su Harkonneni upotrijebili? Artiljerija, pomisli Hawat s gorinom. Tko bi mogao pomisliti da e koristiti artiljeriju u ovom dobu titnika? Misli na artiljeriju koju su upotrijebili za zarobljavanje naih ljudi u piljama, ree on. Imam tek neko... teorijsko... znanje o tom eksplozivnom naoruanju. Svaki ovjek koji se povue u pilju sa samo jednim otvorom zasluuje smrt, ree Slobodnjak. Zato pita za to oruje? Liet to eli. eli li od nas, upita se Hawat. I nastavi: Jesi li doao ovamo traiti podatke o velikim topovima? Liet eli ispitati to oruje. Pa onda krenite i uzmite jedan top, odbrusi Hawat. Da, odgovori Slobodnjak. Uinili smo to. Uzeli smo to oruje i sakrili ga na mjesto gdje ga Stilgar moe prouiti za Lieta i gdje ga Liet osobno moe vidjeti, bude li to elio. Ali, sumnjam u to: oruje nije ba najbolje. Slabog je sastava za Arrakis. Uzeli ste... top? upita Hawat.

Nakon dobre borbe, odgovori Slobodnjak. Izgubili smo samo dva ovjeka, a prolili vodu iz vie od stotinu njihovih. Uz svaki top nalazili su se Sardaukari, pomisli Hawat. Ovaj pustinjski luak govori tako nehajno o gubitku svega dva ovjeka u borbi sa Sardaukarima! Ne bismo ni tu dvojicu izgubili da tamo nije bilo onih koji su se borili na strani Harkonnena, ree Slobodnjak. Ima meu njima dobrih ratnika. Jedan od Hawatovih ljudi prie hramajui i pogleda Slobodnjaka, koji je jo uao. Govori li to o Sardaukarima? Da, govori o Sardaukarima, odgovori Hawat. Sardaukari! ree Slobodnjak s prizvukom radosti u glasu. Ahh-h, a tome se, znai, radi! Ba smo proveli dobru no. Sardaukari. Koja Legija? Zna li? Mi... ovaj... ne znamo, ree Hawat. Sardaukari, ponovi Slobodnjak. Nosili su, meutim, harkonenove odore. Nije li to udno? Car ne eli da se prouje njegova umijeanost u borbi protiv jedne Velike Kue, ree Hawat. Ali zna da su to Sardaukari. Tko sam ja? upita Hawat s prizvukom gorine. Ti si Thufir Hawat, odgovori ovjek poslovnim glasom. No, dobro, ve emo sve saznati. Poslali smo trojicu koje smo uhvatili Lietovim ljudima na ispitivanje. Hawatov asnik progovori polako, dok mu se u svakoj rijei naziralo nevjerovanje: Vi ste... uhvatili Sardaukare? Samo trojicu odgovori Slobodnjak. Dobro su se borili. Da smo se barem imali vremena povezati s tim Slobodnjacima, pomisli Hawat, ne mogavi obuzdati plimu tuge. Da smo ih barem stigli obuiti i naoruati. Velika Majko, kakvu smo onda borbenu silu mogli imati! Moda oklijeva zbog brige za Lisan al-Gaiba, ree Slobodnjak. Ako je on stvarno Lisan al-Gaib, onda mu nita ne moe biti. Ne razbijaj glavu oko neega to jo nije dokazano. Sluio sam kod... Lisan al-Gaiba, ree Hawat. Njegova sigurnost je moja briga. Zavjetovao sam se na to. Zavjetovao si se njegovoj vodi? Hawat baci pogled na svog asnika koji je i dalje zurio u Slobodnjaka, a zatim ponovno vrati panju na ueu pojavu. Da, njegovoj vodi.

eli li se vratiti u Arrakeen, na mjesto njegove vode? U... da, na mjesto njegove vode. Zato nisi odmah rekao da je u pitanju voda? Slobodnjak ustane i privrsti nosne utinice. Hawat dade glavom znak svom asniku da se vrati ostalima. ovjek umorno slegne ramenima i poslua. Hawat zauje kako ljudi neto potiho zaponu razgovarati. Slobodnjak nastavi: Uvijek postoji put do vode. Iza Hawata jedan ovjek opsuje. asnik ga pozove: Thufire! Umro je Arki. Slobodnjak stavi aku na uho. Zavjet vode! To je znak! Pogleda Hawata. Imamo u blizini mjesto za prihvat vode. Da pozovem svoje ljude? asnik prie Hawatu i ree mu: Thufire, nekoliko ljudi ostavilo je ene u Arrakeenu. Oni su... ovaj, zna ve kako je u ovakvom trenutku. Slobodnjak je i dalje drao aku na uhu. Je li to zavjet vode, Thufire Hawate? upita on. Hawatov mozak je munjevito radio. Osjetio je sada na to Slobodnjak cilja, ali se bojao reakcije umornih ljudi pod stijenom kad budu shvatili o emu se radi. Zavjet vode, ree Hawat. Neka nam se plemena ujedine, ree Slobodnjak, spustivi aku. Kao da je to bio signal, etiri ovjeka skliznu sa stijene nad njima. Ubrzo uoe pod zaklon, omotae mrtvaca u tkaninu, podignu ga i zaponu trati s ovim teretom du zida s desne strane grebena. Njihova hitra stopala podizala su oblaie praine. Sve je bilo gotovo prije nego su Hawatovi umorni ljudi stigli doi k sebi. Skupina s leom, koji je obmotan tkaninom sliio oveoj vrei, ve je zala za jednu stijenu. Jedan od Hawatovih ljudi povie: Kuda su otili s Arkijem? Pa on je... Nose ga... sahraniti, ree Hawat. Slobodnjaci ne sahranjuju svoje mrtvace! uzvikne ovjek. Ne pale ti trikovi kod nas, Thufire. Znamo mi to oni rade. Arki je bio jedan od... Raj eka svakoga tko umre u slubi Lisan al-Gaiba, ree Slobodnjak. Ako je tono da ste u slubi Lisan al-Gaiba, tako ste

barem rekli, emu onda to oplakivanje? Sjeanje na nekoga tko je umro na taj nain bit e zauvijek ivo. Ali Hawatovi ljudi se nastavie primicati, ljutitih izraza lica. Jedan od njih dohvati laserski pitolj i zapone ga izvlaiti. Ni makac dalje! odbrusi mu Hawat. Trudio se obuzdati umor koji mu je lomio miie. Ovi ljudi potuju nae mrtve. Obiaji se razlikuju, ali znaenje im je isto. Istopit e Arkija zbog njegove vode odgovori nepopustljivo ovjek s laserskim pitoljem. Zar to tvoji ljudi ele nazoiti ceremoniji, upita Slobodnjak. On ak i ne shvaa u emu je problem, pomisli Hawat. Naivnost Slobodnjaka bila je zastraujua. Zabrinuti su za sudbinu pokojnika kojeg su potovali i bio im je drag, ree Hawat. Postupit emo s vaim drugom uz iste poasti koje uivaju nai ljudi, odgovori Slobodnjak. To je zavjet vode. Poznajemo obrede. ovjekovo tijelo samo je njegovo; jedino voda pripada plemenu. Hawat brzo progovori, budui da se ovjek s laserskim pitoljem pribliio jo jedan korak. Hoete li sada pomoi naim ranjenicima? Pa zavjetovali smo se na to, odgovori Slobodnjak. Uinit emo za vas ono to inimo za lanove svog plemena. Najprije vas sve moramo odjenuti i pobrinuti se za ostale potrebe. ovjek s laserskim pitoljem zastane. Hawatov asnik ree: Kupujemo li mi to pomo Arkijevom... vodom. Nita ne kupujemo, odgovori Hawat. Pridruili smo se ovim ljudima. Obiaji se razlikuju, promrmlja jedan od ljudi. Hawatu malo lakne. I pomoi e nam da stignemo do Arrakeena? Poubijat emo sve Harkonnene, ree Slobodnjak, nacerivi se pritom. I Sardaukare. Povue se korak unatrag, postavi ake oko uiju pa zabacivi malo glavu zapone oslukivati. A onda spusti ruke i ree: Dolazi neka letjelica. Sakrijte se ispod stijene i ne miite se. Na Hawatov znak rukom ljudi posluae. Slobodnjak uhvati Hawata za ruku i povue ga prema ostalima. Borit emo se kad doe trenutak za borbu, ree ovjek, a zatim posegne u nabore odore, izvadi odande kavez i izvue iz njega neku ivotinjicu.

Hawat prepozna siunog imia. ivotinjica okrenu glavu i Hawat primijeti njene potpuno plave oi. Umirujui ga, Slobodnjak pogladi imia neto mu tiho avrljajui. Zatim se nagne prema glavi ivotinjice i s jezika pusti kap sline u podignuta imieva usta. imi rairi krila, ali ostane na Slobodnjakovoj ruci. ovjek uzme jednu cjevicu, podigne je do imieve glave i neto promrmlja u nju; a onda visoko baci ivotinjicu i pusti je u zrak. imi prhne iza grebena i nestane s vidika. Slobodnjak sklopi kavez i ponovno ga spremi u nabore svoje odore. Ponovno zabaci glavu, oslukujui. Proeljavaju gornje terene, ree on. Pitam se koga tamo trae. Znaju da smo se povukli u ovom smjeru, ree Hawat. ovjek nikada ne smije pretpostaviti da je on jedina lovina ree Slobodnjak. Pogledaj na drugu stranu bazena. Vidjet e neto. Vrijeme je teklo. Hawatovi ljudi se uskomeae i zaponu neto aputati. Budite neujni poput uplaenih ivotinja, opomene ih Slobodnjak priguenim glasom. Hawat opazi neku kretnju blizu suprotnog grebena ukasta mrlja na ukastoj podlozi. Moj mali prijatelj nosi svoju poruku, ree Slobodnjak. On je dobar glasnik bilo danju ili nou. Bit e mi ao ako ga izgubim. Kretnje s druge uleknua nestane. Na pjeanom prostranstvu promjera etiri ili pet kilometra nije preostalo nita drugo osim sve snanijeg tlaka dnevne vruine titravi stupovi zraka koji se die. A sad se sasvim smirite, proaputa Slobodnjak. Kolona gegavih pojava izbije iz jednog procjepa u suprotnom grebenu i krene ravno preko uleknua. Hawatu se uini da se radi o Slobodnjacima, iako im je kretanje bilo neobino nevjeto. Izbrojao je estoricu ljudi kako se tekog koraka kreu preko dina. Sa desne strane, iza Hawatove skupine, zauje se u visini lepet ornitopterovih krila. Letjelica se pojavi iznad grebena gdje su se oni nalazili skriveni: atreidski topter iaran harkonenskim ratnim bojama. Letjelica se uputi prema ljudima koji su prelazili preko uleknua. Skupina se zaustavi na prijevoju dine i mahne. Topter napravi maleni krug iznad njih, a zatim se vrati neto unatrag i spusti se ispred Slobodnjaka, podignuvi oblak praine. Iz toptera iskoie petorica i Hawat ugleda svjetlucanje titnika koji su odbijali zrnca praine i pijeska; trenutak zatim u vrstim i odlunim

kretnjama ljudi iz letjelice on prepozna karakteristian nastup Sardaukara. Auhh! Pa oni koriste svoje glupe titnike, prosike Slobodnjak pokraj Hawata, a zatim baci pogled prema otvorenom junom zidu uleknua. To su Sardaukari, proape Hawat. Dobro. Oblikujui polukrug, Sardaukari se pribliie skupini Slobodnjaka koja ih je ekala. Isukane otrice odbijale su suneve zrake. Slobodnjaci su stajali u zbijenoj skupini, naizgled ravnoduni. Odjednom, iz pijeska oko ove dvije grupe iznikoe Slobodnjaci. Trenutak zatim, nali su se i pokraj ornitoptera, a zatim u njemu. Oblak uskovitlane praine obavio je estoko komeanje na mjestu susreta tih dviju skupina. A onda se praina slegla. Ostali su stajati samo Slobodnjaci. Ostavili su samo tri ovjeka u topteru, ree Slobodnjak pokraj Hawata. Sretna okolnost. Nismo morali otetiti letjelicu dok smo je preuzimali. Iza Hawata jedan ovjek proape Pa to su bili Sardaukari! Jesi li primijetio kako se dobro bore? upita Slobodnjak. Hawat duboko udahne zrak. Poeo je osjeati nagorjelu prainu oko sebe, toplinu, suhou. Nimalo manje suhim glasom odgovori: Da, vrlo su se dobro borili. Zarobljeni topter uzleti uz buni lepet krila, a zatim krene prema jugu, zapoevi strmi uspon. Slobodnjaci, dakle, znaju upravljati i topterima, pomisli Hawat. Na udaljenoj dini, jedan Slobodnjak mahne zelenom etvrtastom tkaninom: jednom... dva puta. Jo ih dolazi! procijedi kroz zube Slobodnjak pokraj Hawata. Budite spremni. Nadao sam se da emo se moi povui bez novih problema. Problema, pomisli Hawat. Sljedeeg je trenutka ugledao dva nova toptera kako se sa zapada obruavaju prema mjestu na kojem se odjednom nije vidio ni jedan Slobodnjak. Na popritu minule bitke, preostalo je samo osam plavih mrlja tijela Sardaukara u harkonenovim odorama. Jo jedan topter sklizne preko zida grebena iznad Hawata. On osjeti kako ga je neto trecnulo kad je ugledao letjelicu: veliki transporter trupa. Letio je polagano potpuno rairenih krila to je

znailo da je potpuno optereen slian divovskoj ptici koja se vraa u gnijezdo. U daljini, grimizni snop laserskog pitolja sine iz jednog toptera koji se obruavalo. Zraka zapara pijeskom, podignuvi otar trag praine za sobom. Kukavice! proguna Slobodnjak pokraj Hawata. Transporter trupa uputi se prema mjestu gdje su leali leevi u plavim odorama. Krila su mu bila sasvim rairena, da bi se, trenutak prije nego je dodirnuo pijesak, brzo skupila. Hawatovu panju privue odbljesak sunca o neto metalno na jugu: bio je to topter koji se obruavao s krilima vrsto pripijenim uz bokove i mlaznicama koje su sliile na zlatni plamen na tamnosrebrnastom sivilu neba. Bacio se poput strijele prema transporteru trupa, koji nije imao ukljuen titnik zbog okolne laserske aktivnosti.Topter se nije zaustavio, niti promijenio smjer, ve se strmoglavio ravno u transporter. Plamena grmljavina razlee se bazenom. Posvuda unaokolo sa zidova grebena zaponu sa ruiti stijene. Crveno-naranasti gejzir ikne prema nebu s pijeska gdje su se nalazili transporter i pratei topteri; sve je bilo zahvaeno plamenom. Bio je to Slobodnjak koji je uzletio u zarobljenom topteru, pomisli Hawat. Svjesno se rtvovao za unitenje onog transportera. Velika Majko! Kakvi su to borci ovi Slobodnjaci? Dobar potez ree Slobodnjak pokraj Hawata. U nosau se moralo nalaziti najmanje tri stotine vojnika. Moramo se sada pobrinuti o njihovoj vodi i nabaviti novu letjelicu. On zakorai da izae iz sjene stjenovitog svoda ispod kojeg su bili skriveni. Meutim, istog trenutka prava kia plavih odora srui se sa zida grebena iznad njega, mekano dodirujui tlo zahvaljujui uporabi suspenzora. Hawat u trenu primijeti da su to Sardaukari: gruba lica obuzeta ratnikim ludilom. Nisu imali ukljuene titnike, a svaki je u jednoj ruci drao no, a u drugoj oamuiva. Munjevito baen no pogodi Slobodnjaka u vrat; Hawatov prijatelj zatetura unatrag, dok mu se lice zgri od bola. Prije nego ga je hitac iz oamuivaa bacio u Carstvo tame, Hawat je imao vremena tek izvui no.

3.
MuadDib je stvarno mogao vidjeti Budunost, ali morate shvatiti granice njegove moi. Da biste to uinili, razmislite malo o vidu. Imate oi, ali ne moete vidjeti bez svjetla. Ako ste na najnioj toki neke doline, ne moete vidjeti preko njenih najviih rubova. Isto tako, MuadDib ne moe uvijek spoznati tajanstvenu zemlju dolazeeg vremena. Govori nam da samo jedna mrana proroka odluka, moda tek zamjena jedne rijei drugom, moe promijeniti ukupni izgled budunosti. Govori nam: Vizija vremena je iroka, ali kad proe kroz nju, vrijeme postaje uska vrata! On se uvijek odupirao iskuenju da izabere jasan, siguran kurs, upozoravajui nas: Taj put neizbjeno vodi u stagnaciju. Iz Buenja Arrakisa princeze Irulan Kad su se iz noi nad njima pojavili ornitopteri, Paul uhvati majku za nadlakticu i ree: Ne mii se! A onda na mjeseini ugleda predvodniku letjelicu, primijeti nain na koji su joj se krila skupila potpomaui koenje prilikom sputanja i brzo prelijetanje sigurnih ruku po kontrolnim ureajima. To je Idaho, izusti. Vodea letjelica i njeni pratitelji spustie se u udolinu poput jata ptica koje su doletjele u gnijezdo. Idaho izae iz toptera i potri prema njima prije nego se podignuta praina slegla. Za njim krenue dvije pojave u odorama Slobodnjaka. Paul prepozna jednu: visoki Kynes, s bradom boje pijeska. Ovuda! dovikne im Kynes i skrene ulijevo. Iza Kynesa ostali su Slobodnjaci prebacivali cerade preko ornitoptera. Eskadrila se uskoro pretvorila u niz blagih dina. Idaho zastane ispred Paula i pozdravi ga vojniki: Gospodaru, Slobodnjaci imaju privremeno sklonite u blizini gdje bismo... A to je s onim tamo? Paul pokae na plamen iznad udaljenog grebena plameni jezici i grimizni snopovi laserskih pitolja koji su parali pustinju. Rijedak smijeak pojavi se na Idahovom okruglom, staloenom licu. Gospodaru... ostavio sam im malo izne... arko bijela svjetlost sukne pustinjom blistava poput sunca od ega im se sjene otro ocrtae na stjenovitom tlu. Idaho munjevito

zgrabi jednom rukom Paula za nadlakticu, a drugom Jessicu za rame i povue ih s izloenog mjesta u bazen. Tek to su pali na pijesak, iznad njih zatutnji grmljavina eksplozije. Silina njenog udarnog vala rasprila je unaokolo dijelove stijene na kojoj su do maloprije stajali. Idaho sjedne i zapone se istiti od pijeska. Pomislila sam da su obiteljski atomici..., ree Jessica. Podmetnuo si im titnike tamo, ree Paul. Jedan veliki... i to ukljuen na najjae, odgovori Idaho. im ga je dodirnuo laserski snop... On slegne ramenima. Subatomska fuzija, ree Jessica. To je opasno oruje. Ne oruje, moja gospo, ve obrana. Taj olo e ubudue dva puta razmisliti prije nego ponovno upotrebi laserske pitolje. Slobodnjaci iz ornitoptera pojavie se nad njima. Jedan im se obrati priguenim glasom: Moramo u zaklon, prijatelji. Paul sam ustane, a Idaho pomogne Jessici. Eksplozija e privui svaiju panju, gospodine ree Idaho. Gospodine, pomisli Paul. Ta mu je rije zvuala vrlo neobino kad je njemu bila upuena. Gospodar je oduvijek bio njegov otac. Odjednom osjeti kako ga je nejasno uhvatila proroka sposobnost; osjetio je u sebi nazonost pomamne kolektivne svijesti, koja je ovjeji svemir tjerala u kaos. Od te vizije tako zadrhti da je morao dopustiti Idahu da ga vodi du ruba bazena do nekog kamenog svoda. Ovdanji Slobodnjaci su ovdje, koristei statiki kompresor, nainili otvor koji je vodio u pjeana njedra. Mogu li vam ponijeti vreu, gospodine? upita Idaho. Nije teka, Duncane, ree Paul. Nemate tjelesni titnik ree Idaho. Hoete li moj? On pogleda prema udaljenom grebenu. Dodue, najvjerojatnije jo neko vrijeme nee biti jo pucnjave iz laserskih pitolja. Zadri svoj titnik, Duncane. Tvoja je desnica sasvim dovoljna zatita za mene. Jessica primijeti da je ova pohvala djelovala na Idaha, koji se primaknuo blie Paulu; pa pomisli: dobro zna kako treba postupati sa svojim ljudima. Slobodnjaci uklonie kameni poklopac, ispod kojeg se ukazao ulaz u prirodni pustinjski podzemni kompleks. Otvor je bio dobro maskiran. Ovuda, ree jedan od Slobodnjaka, povevi ih kamenim stubama u tamu.

Iza njih kameni poklopac ugasi mjeseinu. Istog trena ispred njih se pojavi prigueno zeleno svjetlo, obasjavi stube i kamene zidove koji su skretali ulijevo. Slobodnjaci u pustinjskim odijelima bili su sada posvuda oko njih, potiskujui ih nadolje. Skrenuli su iza zavoja, a zatim novim prolazom ponovno krenuli nadolje. Na njegovom kraju ekala ih je gruba pilja. Pred njima je stajao Kynes sa zabaenom kapuljaom svog jubba-ogrtaa. Vratni dio njegovog pustinjskog odijela presijavao se na zelenkastom svjetlu. Dugaka kosa i brada bile su mu razbaruene. Potpuno plave oi ispod gustih obrva sliile su na dva tamna bunara. U trenutku susreta, Kynes se zapita u sebi: Zato pomaem ovim ljudima? To je najopasniji pothvat kojeg sam ikada poduzeo. Mogla bi me snai zla sudbina, kao i njih. Zatim podigne bezazlen pogled prema Paulu i ugleda pred sobom djeaka koji je naglo odrastao; znao je potisnuti bol, a sve drugo osim vojvodskog dranja, koje mu je sada jedino pristajalo, odbaciti od sebe. Istog trena, Kynesu postane jasno da vojvodstvo nije umrlo s vojvodom i dalje ivi u ovom djeaku i nikako to ne treba olako shvatiti. Jessica se osvrne po prostoriji, pomno je promotrivi svojim benegeseritskim oima: laboratorij, civilno mjesto puno kutova i kvadrata u starinskom duhu. Ovo je jedna od carskih ekolokih istraivakih stanica koju je moj otac elio za istaknutu bazu, ree Paul. Njegov otac je elio, pomisli Kynes. A onda se ponovno zapita: Pravim li ja to budalu od sebe pomaui ovim bjeguncima? Zato to inim? Bilo bi tako jednostavno sada svriti s njima i tako stei povjerenje Harkonnena. Paul se povede za majinim primjerom i dobro promotri prostoriju; posebno uoi radni stol koji se protezao s jedne strane i gole stijene koje su predstavljale zidove. Na stolu se nalazilo mnotvo instrumenata: brojanici su sjajili pokraj koordinatnih ravnina iz kojih su virile izbrazdane staklene ipke. U prostoriji se osjeao snaan miris ozona. Nekoliko Slobodnjaka zapoe neto raditi u jednom skrivenom kutu odakle se zauju novi zvuci: kaljucanje strojeva, kripa prijenosnog remenja. Paul baci pogled prema kraju prostorije i tamo, naslagane uza zid, ugleda kaveze s malim ivotinjama.

Tono ste prepoznali mjesto, ree Kynes. Za to biste ga vi iskoristili, Paule Atreidu? Da od ovog planeta nainim svijet pogodan za ivot ljudi, ree Paul. Moda je to razlog to im pomaem, pomisli Kynes. Buka strojeva odjednom prestane i sve utone u tiinu. Iz kaveza se iznenada zauje cijuk neke ivotinjice, ali isto tako brzo zamukne kao da se zbog neega predomislila. Paul ponovno posveti panju kavezima i primijeti da su ivotinje imii smeih krila. Automatska hranilica pruala se iz zida pokraj kaveza. Jedan Slobodnjak izae iz skrivenog dijela prostorije i obrati se Kynesu: Liete, ureaji za generiranje polja ne rade. Ne mogu nas vie skrivati od detektora blizine. Moe li ih popraviti? upita Kynes. Ne brzo. Priuvni dijelovi... ovjek slegne ramenima. Da, odgovori Kynes. Onda emo se morati snai bez ureaja. Donesi s povrine runu crpku za zrak. Odmah! ovjek pouri van. Kynes se ponovno okrene prema Paulu. Svia mi se va odgovor. Jessica primijeti naglaenu blagost ovjekovog glasa. Bio je to kraljevski glas, naviknut na izdavanje naredbi. Nije joj ni promaklo da su mu se obratili s Liete. Liet je bio slobodnjaki alter ego, drugo lice mirnog planetologa. Vrlo smo vam zahvalni to nam pomaete, doktore Kynes, ree ona. Hm-m-m, vidjet emo, odgovori Kynes, a zatim kimne jednom od svojih ljudi. Zainsku kavu u moju sobu, amire. Odmah, Liete! odgovori ovjek. Kynes pokae na luni otvor u zidu prostorije. Ovuda, molim. Jessica si dopusti kraljevski pokret glavom prije nego je prihvatila poziv. Primijetila je kako je Paul rukom dao znak Idahu da postavi strau pokraj ulaza. Na kraju prolaza, dugakog svega dva koraka, nalazila su se teka vrata koja su vodila u etvrtastu sobu, osvijetljenu zlatnim sjajnim kuglama. Dok je ulazila, Jessica pogladi rukom vrata i s iznenaenjem ustanovi da se radi o plastinom eliku. Paul napravi dva-tri koraka kroz sobu i spusti na pod svoj zaveljaj. Iza sebe je zauo da se vrata zatvaraju pa pogledom brzo

proui prostoriju: zidovi su prirodna stijena boje currryja, dugaki oko osam metara; s desne strane zid je bio obloen metalnim arhivskim ormarima. Niski radni stol, s mlijeno-bijelom povrinom, unutar proaranom utim mjehurima, zauzimao je sredinu prostorije. Okruivale su ga etiri suspenzorska stolca. Kynes proe pokraj Paula i pridri Jessici stolac. Ona sjedne, primijetivi pritom da njen sin pomno promatra sobu. Paul je jo trenutak ostao stajati. Jedva zamjetna nepravilnost u zranim strujama prostorije odavala mu je da postoji tajni izlaz s njegove desne strane, negdje iza arhivskih ormara. Sjednite, Paule Atreide, ree mu Kynes. Kako mi samo lukavo izbjegava titulu, pomisli Paul. Ali on ipak prihvati ponueni stolac i ostane utjeti dok je Kynes sjedao. Osjetili ste da bi Arrakis mogao biti raj, ree Kynes. Meutim, kao to vidite, Carstvo alje ovamo samo svoje uvjebane vazale, lovce na zain! Paul podigne palac s vojvodskim peatom na prstenu. Vidite li ovaj prsten? Vidim. Znate li to on znai? Jessica se otro okrene i pogleda sina. Otac vam lei mrtav u ruevinama Arrakeena, odgovori Kynes. Tehniki gledano, vi ste vojvoda. Ja sam vojnik Carstva, ree Paul. Tehniki gledano, vazal. Kynesovo lice se smrai. Bez obzira na to to vam nad oevim truplom stoje Sardaukari? Sardaukari su jedno, a zakonita osnova mojih ovlasti drugo, odgovori Paul. Arrakis ima svoj nain za odreivanje tko e nositi plat vlasti ree Kynes. Okrenuvi se pogledati ga, Jessica pomisli: Ima neto elino u ovom ovjeku; taj elik nikakva hra jo nije nagrizla... a nama je elik potreban. Paul se izlae opasnosti. Paul ree: Sardaukari na Arrakisu predstavljaju mjeru koliko se na voljeni Car bojao moga oca. Sada u ja biti taj koji e Caru Padiahu pruiti razloge za strah... Mladiu, ree Kynes, postoje stvari koje ne... Obraajte mi se s Gospodine, ree Paul. Polako, pomisli Jessica.

Kynes pogleda Paula i Jessica spazi odsjaj divljenja na planetologovom licu, znak naklonosti. Gospodine, ree Kynes. Ja sam smetnja Caru, nastavi Paul. Smetnja sam svima koji samo ele pljakati Arrakis. Dok budem iv, nastojat u biti takva smetnja koja e ih na kraju stajati glave! Rijei, odgovori Kynes. Paul ga pogleda, a onda ree: Vi imate legendu o Lisan alGaibu, Glasu s Vanjskog Svijeta, ovjeku koji e Slobodnjake povesti u raj. Vai su ljudi... Praznovjerje! ree Kynes. Moda, sloi se Paul. A moda i ne. Praznovjerje ponekad ima neobine korijene i jo neobinije grananje. Imate neki plan na pameti ree Kynes. To je prilino oigledno... gospodine. Mogu li mi vai Slobodnjaci pruiti neoboriv dokaz da se Sardaukari ovdje bore u harkonenovskim odorama? Mogu. Car e ponovno prepustiti upravljanje Arrakisom nekom Harkonnenu, ree Paul. Moda ak i ivotinji Rabbanu. Ali neka. Kad dovoljno duboko zagazi u krivnju, neka se suoi s obvezom da pred Landsraadom polae raun. Neka odgovori na pitanje... Paul! ree Jessica. Ukoliko bi Veliko Vijee Landsraada prihvatilo vae optube, ree Kynes, postojao bi samo jedan ishod: rat izmeu Carstva i Velikih Kua. Kaos, ree Jessica. Ali, ja u najprije sve iznijeti pred Carem, ree Paul i pruiti mu alternativu za kaos. Ucjena? upita Jessica suhim glasom. Samo jedan od alata vladanja, kako si sama rekla, podsjeti je Paul, a Jessica osjeti gorinu u njegovom tonu. Car nema sinove, ve samo keri. Da ti moda ne pretendira na prijestolje? upita ga Jessica. Car nee riskirati da sveopi rat razori Carstvo, ree Paul. Planeti uniteni, posvuda nered ne, on to nee riskirati. Va prijedlog mi slii na korak oajnika ree Kynes. ega se Velike Kue Landsraada najvie boje? upita Paul. Najvie se boje ba onoga to se sada dogaa na Arrakisu Sardaukara koji e ih posmicati jednu za drugom. Ba zato i postoji Landsraad. To

je ljepilo Velikog Dogovora. Jedino ujedinjeni mogu se uhvatiti ukotac sa carskim snagama. Ali, oni su... Toga se boje, ree Paul. Arrakis e postati pozivni pokli. Svatko od njih vidjet e sebe u mojem ocu odvojen od stada i ubijen. Kynes se obrati Jessici: Hoe li mu plan uspjeti? Ja nisam mentat, odgovori Jessica. Ali zato ste Bene Gesserit. Ona ga paljivo pogleda, a onda ree: Plan ima i dobrih i loih strana... kao to bi imao i svaki drugi u ovom trenutku. Svaki plan podjednako ovisi o nainu na koji se provodi kao i o tome kako je zamiljen. Zakon je posljednja znanost , odrecitira Paul. To je ispisano iznad Carevih vrata. Samo predlaem da mu pokaem zakon. Nisam siguran da mogu vjerovati osobi koja je skovala ovaj plan ree Kynes. Arrakis ima svoj plan koji mi... S prijestolja, prekine ga Paul, mogao bih od Arrakisa uiniti raj jednostavnim pokretom ruke. To je zalog koji nudim za vau podrku. Kynes se ukoi. Moja lojalnost nije na prodaju, gospodine. Paul podigne pogled preko stola prema sugovorniku, susrevi se s hladnim sjajem potpuno plavih oiju. Nekoliko trenutaka je bez rijei promatrao bradato lice koje je zrailo zapovjednikim izrazom, a onda mu se na usnama pojavi blagi smijeak i on ree: Dobro reeno. Ispriavam se. Kynes izdri Paulov pogled i odgovori: Nijedan Harkonnen nikada nije priznao poinjenu pogreku. Moda im vi Atreidi niste slini. Vjerojatno se radi o pogrenom odgoju, ree Paul. Rekli ste da niste na prodaju, ali ini mi se da imam monetu koju ete prihvatiti. Za vau lojalnost, nudim vam svoju lojalnost... potpunu. Moj sin ima atreidsku iskrenost, pomisli Jessica. Onu neizmjernu, gotovo naivnu ast. A kakva li je to samo snaga! Ona primijeti da su Paulove rijei djelovale na Kynesa. To je besmislica, ree Kynes. Vi ste jo djeak i... Ja sam vojvoda, ree Paul. Ja sam Atreid. Nijedan Atreid nikada nije prekrio takav zavjet. Kynes proguta slinu. Kad sam rekao potpunu , nastavi Paul, mislio sam to u doslovnom smislu. Dao bih svoj ivot za va.

Gospodine! ree Kynes. Ova rije kao da je bila istrgnuta iz njega, ali Jessica primijeti da se toga trenutka nije obratio djeaku od petnaest godina, ve odraslom ovjeku, svom pretpostavljenom. Sada je Kynes govorio u doslovnom smislu. U ovom trenutku on bi dao svoj ivot za Paula, pomisli ona. Kako Atreidima polaze ovakve stvari za rukom i to tako brzo i tako lako? Znam da ste mislili u doslovnom smislu, ree Kynes. Pa ipak, Harkon... Vrata iza Paula se otvorile uz tresak. On se munjevito okrene i ugleda groznu zbrku uzvike, odjek elika, grimase na votanim licima u prolazu. S majkom pokraj sebe, Paul priskoi do vrata, primijetivi da Idaho blokira prolaz; kroz titranje titnika vidjele su mu se zakrvavljene oi, ake koje su posezale da ga epaju, elini lukovi koji su uzaludno udarali po titniku. Bljesnuo je naranasti sjaj oamuivaa, ije se zrno odbilo od zida titnika. Idahove otrice munjevito su sijevale unaokolo, a sa svakim zamahom svjea krv se slijevala s njih. A onda Kynes priskoi do Paula i oni se navale svom teinom na vrata. Paul je uspio baciti posljednji pogled na Idahoa koji je hrabro stajao usred mnotva harkonenskih odora; njegovi trzavi posrtaji bili su jo uvijek kontrolirani, iako mu se na crnoj kosi irio crveni cvijet smrti. A onda se vrata zatvorie i zauje se reski zvuk kad Kynes hitrim pokretom spusti zasun. Mislim da sam odluio, ree Kynes. Netko je otkrio va stroj prije nego ste ga iskljuili, ree Paul. Brzo povue majku dalje od vrata, opazivi pritom u njenim oima potpuni oaj. Trebao sam pretpostaviti da e biti problema kad kava nije stigla, ree Kynes. Postoji izlaz za sluaj opasnosti ree Paul. Hoemo li ga iskoristiti? Kynes duboko udahne zrak i ree: Ova vrata bi trebala jo dvadesetak minuta izdrati sve drugo osim laserskih pitolja. Nee se usuditi uporabiti laserske pitolje jer znaju da s ove strane imamo ukljuene titnike, odgovori Paul. Bili su to Sardaukari u harkonenovskim odorama, proape Jessica. A onda se zaue udarci o vrata, koji su se ritmiki ponavljali. Kynes pokae na ormare du desnog zida i ree: Ovuda! Priao je prvom u nizu, otvorio jednu ladicu i pokrenuo neku polugu u

njoj. itav zid s ormarima se raskrili i iza njega se ukau crna usta nekog tunela. I ova vrata su od plastinog elika, ree Kynes. Dobro ste se pripremili, ree Jessica. Ve osamdeset godina ivimo pod Harkonnenima, odgovori Kynes. Zatim ih povede u tamu i zatvori vrata za sobom. U iznenadnoj pomrini Jessica ugleda svjetlu strelicu na tlu pred sobom. Kynesov glas zauje se iza njih: Ovdje emo se razdvojiti. Ovaj zid je znatno otporniji. Izdrat e najmanje jedan sat. Slijedite ove strelice koje vidite na podu. One e se gasiti kako ih prolazite. Pomou njih nai ete put kroz labirint do izlaza gdje sam sakrio topter. U pustinji noas bijesni oluja. Jedina nada vam je da pohitate za njom, stignete do njenog sredita i prepustite se da vas ona nosi. Moji ljudi to esto ine kad kradu toptere. Ako ostanete visoko u oluji, preivjet ete. A to je s vama? upita Paul. Ja u pokuati pobjei drugim putem. Ako me uhvate... pa, jo sam carski planetolog. Rei u im da sam bio va zarobljenik. Bjeimo poput kukavica, pomisli Paul. Ali drukije ne mogu pobjei odavde i osvetiti oca. Okrene se i pogleda prema vratima. Jessica zauje ovu kretnju i ree: Duncan je mrtav, Paule. Vidio si mu ranu. Za njega ne moe vie nita uiniti. Naplatit u jednoga dana za sve njih, ree Paul. Neete, ako sada ne pourite, ree mu Kynes. Paul na ramenu osjeti ovjekovu ruku. Gdje emo se ponovno vidjeti, Kynese? upita ga Paul. Poslat u Slobodnjake u potragu za vama. Putanja kojom se kree oluja dobro je poznata. Pourite sada i neka vam Velika Majka podari brzinu i sreu. Po kriputavom zvuku koraka u tami shvatie da se udaljava. Jessica pronae Paulovu ruku i blago je povue. Ne smijemo se razdvajati, ree mu. Tako je. Krenuo je za njom smjerom prve strelice, primijetivi odmah kako se ona gasi im su stali na nju. Istog trena, meutim, pred njima se upali novi putokaz. Zaponu trati. Planovi u planovima planova u planovima, pomisli Jessica. Nismo li sada postali dio neijeg tueg plana?

Strelice su ih vodile oko okretita, pokraj bonih otvora koji su se jedva nazirali pri sasvim slabom svjetlu. Neko vrijeme ili su nizbrdo, a zatim stalno uzbrdo. Konano su doli do nekih stuba, zali za jedan ugao i nali se pred sjajnim zidom, u ijem se sreditu vidjela tamna ruka. Paul pritisne ruku. Zid sklizne u stranu. Bljesne svjetlo na kojem se ukae prizor umjetno izdubljene pilje, u ijem je sreditu uao jedan ornitopter. Na suprotnoj strani, iza letjelice, dizao se ravan, suhi zid s oznakom vrata na sebi. Kamo je otiao Kynes? upita Jessica. Povukao je potez kojeg bi izabrao svaki dobar voa gerilaca, ree Paul. Razdvojio nas je u dvije skupine i pobrinuo se da ne zna gdje se nalazimo ako ga uhvate i zaponu ispitivati. Paul povede majku u pilju, primijetivi pritom da im stopala pri hodu podiu prainu s poda. Ovdje ve dugo vremena nije bilo nikoga ree. Bio je poprilino siguran da e nas Slobodnjaci uspjeti pronai. I ja dijelim to njegovo miljenje. Paul pusti njenu ruku, prie do lijevih vrata ornitoptera, otvori ih i ubaci svoje stvari u stranji dio. Letjelica je zatiena od otkrivanja detektorom blizine, ree on. Na upravljakoj ploi nalazi se ureaj za daljinski nadzor vrata i svjetiljki. Osamdeset godina pod Harkonnenima nauilo ih je temeljitosti u svemu. Jessica se nagne prema drugoj strani letjelice, zadravi dah. Harkonneni sigurno imaju dobar pregled zbivanja u ovom podruju, ree. Nisu glupi. Na trenutak se usredotoila na izvjeban osjeaj za orijentaciju, a onda pokae nadesno. Oluja koju smo vidjeli iz ovog je smjera. Paul kimne glavom, oduprijevi se iznenadnom nekanju da se pokrene. Znao je to je uzrok tome, ali mu to nije ba pomoglo. U jednom trenutku tijekom noi proao je njenu granicu prema dubokom nepoznatom. Poznavao je vremensko podruje koje ih je okruivalo, ali je sada-i-ovdje postojalo kao neto tajanstveno. Bilo mu je kao da je vidio samoga sebe kako nestaje s vidika u daljini, ulazei u neku dolinu. Od bezbrojnih staza koje su vodile iz te doline neke su se mogle vratiti u vidno polje Paula Atreida, ali mnoge nisu. to due ekamo, oni e se bolje pripremiti, ree Jessica. Ui i privei se, odgovori joj on.

Zatim joj se pridrui u ornitopteru, jo se borei s razmiljanjem da je ovo slijepi teren, koji jo nije vidio u proroanskim vizijama. A onda, gotovo okiran, shvati da se sve vie oslanja na proroansko sjeanje, to ga slabi u ovoj posebno tekoj situaciji. Oslanja li se samo na oi, druga osjetila ti slabe. Bio je to aksiom reda Bene Gesserita. Sjeti ga se tog trenutka, obeavi samom sebi da vie nikada nee pasti u istu zamku... ako preivi ovo. Privrsti sigurnosni pojas, pogleda je li mu s majkom sve u redu i provjeri komande letjelice. Krila su bila potpuno rairena u poloaju mirovanja. Njihova njena unutranja graa bila je napeta. On pokrenu pogonsku ipku i pogleda skrauju li se krila za mlazno polijetanje; to ga je nauio Gurney Halleck. Prekida za startanje lako se okrenuo. Brojanici na upravljakoj ploi oive kad energija navali u mlaznice. Turbine zapoee prigueno zujati. Spremna? upita. Da. On pritisne dugme za daljinsko upravljanje svjetiljkama. Oko njih zavlada tama. Dok je baratao oko daljinskog upravljanja vratima, ruka mu je bila sjena nasuprot osvijetljenih brojanika. Zvuk reetke u pokretu javi se ispred njih. um padajueg pijeska potrajao je kratko, a onda se utia. Pranjavi vjetri pomiluje Paula po obrazima. On zatvori vrata sa svoje strane osjetivi iznenadni tlak. Na mjestu gdje su se nalazila vrata-zid pojavio se irok odsjeak zvjezdanog neba zamuenog prainom, sa svih strana uokviren tamom. Svjetlost zvijezda obrubljivala je neko vanjsko uzdignue, prekriveno valovitim nanosom pijeska. Paul pritisne osvijetljeni prekida na upravljakoj ploi kojim se letjelica pokree. Krila zaleprae, gore-dolje, podigavi topter iz njegovoga gnijezda. Plin ikne iz mlaznica kad su krila dola u poloaj za uzlijetanje. Jessica dopusti da joj ruke lagano klize po dvostrukim upravljakim ureajima, osjeajui sigurnost sinovih kretnji. Bila je uplaena, ali i uzbuena. Sada je Paulova kolovanost naa jedina nada, pomisli ona. Njegova mladost i brzina. Paul doda gas mlaznicama. Topter poskoi, potisnuvi ih dublje u sjedala, a tamni zid se zapone micati ispred zvjezdanog zalea. On ponovno doda gas, prilagodivi pritom krila. Jo nekoliko zamaha krilima i oni izbie iznad stijena, srebrnasto smrznutih hrptova i izboina obasjanih sjajem zvijezda. Iznad obzora, s njihove desne

strane, ukazao se drugi mjesec, crven od naslaga praine, ocrtavi svojim sjajem rep koji se vukao za olujom poput neke trake. Paulove ruke letjele su po upravljakim ureajima. Krila zaponu brzo treperiti kao kod nekog kukca. Sila tea ih snano zahvati kad letjelica zapone polukruno skretati, zanijevi se na jednu stranu. Mlaznice iza nas! ree Jessica. Vidim ih. On snano pritisne naprijed ruicu za gas. Topter poskoi poput uplaene ivotinje i usmjeri se prema jugozapadu, u smjeru oluje i velikog pustinjskog zavoja. U blizini Paul opazi ratrkane sjene koje mu oznae gdje zavrava linija stijena, podzemni kompleks uronjen ispod dina. S druge strane izduenih prstiju sjene, obasjanih mjeseinom, dine su se gubile jedna u drugoj. A iznad horizonta prema zvijezdama se dizala ravnomjerna beskrajnost oluje poput kakvog zida. Neto trgne topter. Gaaju nas! uzvikne Jessica. Imaju nekakve projektile koje ispaljuju! Na Paulovom licu odjednom se pojavi ivotinjsko cerenje. Izgleda da izbjegavaju koristiti laserske pitolje, ree on. Ali mi nemamo titnik! Znaju li oni to? Topter se ponovno zanjie. Paul se okrene i pogleda straga. Izgleda da je samo jedan od njih dovoljno brz da se moe nositi s nama. On ponovno obrati panju na upravljanje letjelicom, primijetivi kako pred njima raste zid oluje. Uzdizao se ispred njih poput nekog vrstog, opipljivog predmeta. Projektili, bacai, rakete sve samo starinsko oruje. Morat emo ih nabaviti za Slobodnjake, proape Paul. Oluja, ree Jessica. Ne bi li bilo bolje da se vratimo? to je s letjelicom iza nas? Okree! Sada! Paul skupi krila i nagne letjelicu na lijevu stranu prema prividno sporom vrenju olujnog zida, osjetivi kako mu se obrazi udubljuju od snanog djelovanja sile tee. Uletjeli su u lagani vrtlog oblaka praine, koji je postajao sve gui, da bi na kraju potpuno pomraio pustinju i mjesec. Letjelica se pretvorila u dugaki vodoravni apat tame, osvijetljen jedino zelenkastim sjajem upravljake ploe.

Kroz Jessicinu svijest prolete sva upozorenja koja je ula o ovakvim olujama da reu metal kao putar, skidaju meso s kostiju, a zatim izbruse i same kosti. Ona zapone osjeati udare vjetra ispunjenog prainom. Dok se Paul borio s komandama, vjetar ih zapone okretati. Jessica je gledala sina kako oduzima gas, osjetivi pritom kako se letjelica ponovno propinje. Metal oko njih zapone zvidati i podrhtavati. Pijesak! uzvikne Jessica. Pri slabom osvjetljenju s upravljake ploe ona primijeti njegovo odmahivanje glavom. Na ovoj visini nema ba puno pijeska. Ali, ona je mogla osjetiti da sve dublje tonu u glavni vrtlog. Paul rairi krila do kraja i zauje kako pucketaju od prevelikog i napornog istezanja. Nije skidao oi s instrumenata, vozei sada potpuno instinktivno, grozniavo nastojei zadrati visinu. Zvuk njihovog kretanja oslabi. Topter im se zapone naginjati na lijevu stranu. Paul punu panju usredotoi na sjajnu kuglu s krivuljom visine, nastojei vratiti letjelicu u vodoravan poloaj. Jessicu obuzme jeziv osjeaj da su se prestali kretati, da se, zapravo, pomie jedino okolina. Mutno utilo koje se kretalo pokraj prozora uz zvidavu tutnjavu, koja ju je podsjeala na sile koje su bjesnjele unaokolo. Brzina vjetra dostie sedamsto ili osamsto kilometara na sat, pomisli ona. Zapljusne je plima adrenalina. Ne smijem se bojati, ree u sebi, ponavljajui rijei iz molitve Bene Gesserita: Strah je ubojica razuma. Polako, duge godine njenog kolovanja odnesoe prevagu u njoj. Vrati joj se pribranost. Navlaimo tigra za rep, proape iznenada Paul. Ne moemo dolje, ne moemo se spustiti... a mislim da nas neu uspjeti podignuti iznad ovoga. Po svemu sudei, morat emo izai van. Pribranost ponovno nestane iz nje. Osjetivi da joj zubi poinju cvokotati, vrsto ih stisne. A onda zauje Paulov glas, priguen i staloen, gdje ponavlja rijei iz molitve: Strah je ubojica razuma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Suoit u se sa strahom. Dopustit u mu da proe preko mene i kroz mene. A kada me proe, osvrnut u se za njegovim tragom. Tamo gdje je strah proao, vie nee biti niega. Preostat u samo ja.

4.
to prezire? Po tome te najbolje poznaju. Iz Prirunika o MuadDibu princeze Irulan Mrtvi su, barune, ree Iakin Nefud, natporunik strae. I ena i djeak sigurno su mrtvi. Barun Vladimir Harkonnen se uspravi u spavaim suspenzorima svoje privatne odaje. Obavijajui ga poput jajeta s mnogo opni, oko njega se pruala svemirska fregata u kojoj se spustio na Arrakis. U ovoj prostoriji, meutim, grubi brodski metal bio je prekriven draperijama, podstavama i rijetkim umjetnikim djelima. To je sigurno, ponovi natporunik strae. Mrtvi su! Barun pomakne glomazno tijelo u suspenzorima i obrati panju na kipi djeaka u skoku od ebanovine u nii s druge strane sobe. Sna mu nestane s oiju. Popravi podstavljen suspenzor ispod masnih nabora na svojim leima pa se uz jedinu sjajnu kuglu u svojoj spavaoj sobi zabulji prema ulaznim vratima gdje je zaustavljen obrambenim titom stajao natporunik Nefud. Oni su sigurno mrtvi, barune ponovi ovjek. Barun primijeti tragove semutne tuposti u Nefudovim oima. Bilo je oito da se nalazio duboko pod drogom kad je primio ovo izvjee i da je to prekinuo samo zahvaljujui progutanom protusredstvu prije nego je dojurio ovamo. Imam puno izvjee ree Nefud. Neka se malo preznoji, pomisli barun. Alate za vladanje treba neprekidno drati otrima i pripravnim. Mo i strah otro i pripravno. Jesi li im vidio trupla? promrmlja barun. Nefud je oklijevao. Dakle? Gospodaru... vieni su kako upadaju u pjeanu oluju... vjetrovi su puhali brzinom od osamsto kilometara na sat. Nita ne moe preivjeti takvu oluju, gospodaru. Nita! ak je i jedna naa letjelica stradala dok smo ih progonili. Barun podrobno promotri Nefuda, opazivi nervozni gr u karastom obliku ovjekovog eljusnog miia, poseban nain pomaka brade dok je gutao slinu. Vidio si trupla? ponovi barun.

Gospodaru... Zato si onda doao ovamo, zvekeui oklopom? promrmlja barun. Pokuati me uvjeriti da je neto sigurno kad nije? Ne oekuje li moda od mene pohvalu za takvu glupost ili ak novo unapreenje? Nefudovo lice postane mrtvaki blijedo. Pogledaj pilia, pomisli barun. Okruen sam samim beskorisnim tikvanima. Kad bih bacio pijesak pred ovo stvorenje i rekao mu da je to ito, on bi ga poeo kljucati. Onaj Idaho nas je odveo do njih, zar ne? upita barun. Da, gospodaru! Kako li je samo postao brbljav, pomisli barun pa ree: Pokuali su pobjei do Slobodnjaka, zar ne? Da, gospodaru! Ima li jo neto u tom... izvjeu? U sve je umijean i carski planetolog Kynes, gospodaru. Idaho se spetljao s Kynesom pod tajanstvenim okolnostima... ak bih rekao sumnjivim okolnostima. Tako? Oni su... ovaj... otili zajedno do nekog mjesta u pustinji gdje su se, kako izgleda, sakrili djeak i njegova majka. U potjeri je nekoliko naih skupina stradalo u eksploziji izazvanoj djelovanjem laserskih pitolja na ukljueni titnik. Koliki su nam gubici? Nisam... ovaj... jo siguran, gospodaru. Lae, pomisli barun. Mora da je vrlo loe. Taj carski lakej, Kynes... ree barun. Izgleda igra dvostruku igru, ha? Kladim se u svoj ugled na to, gospodaru. Njegov ugled! Smaknite ga, ree barun. Gospodaru, Kynes je carski planetolog, u osobnoj slubi Njegovog velian... Dobro, neka onda izgleda kao nesretni sluaj! Gospodaru, Sardaukari su sudjelovali s naim snagama u osvajanju tog slobodnjakog osinjaka. Kynes je sada njihov zarobljenik. Izvucite ga od njih. Reci im da ga elim osobno ispitati. Ako se usprotive? Nee, ako dobro nastupi. Nefud proguta slinu. Da, gospodaru.

On mora umrijeti, promrmlja barun. Pokuao je pomoi mojim neprijateljima. Nefud prebaci teinu s jedne noge na drugu. to je? Gospodaru, Sardaukari imaju... dvije osobe u zatvoru koje bi vas mogle zanimati. Uhvatili su i vojvodinog Majstora Ubojicu. Hawata? Thufira Hawata? Osobno sam vidio zarobljenika, gospodaru. Tog Hawata. Ne vjerujem. To je nemogue! Kau da su ga onesvijestili oamuivaem, gospodaru. To se dogodilo u pustinji, gdje nije mogao koristiti titnik. Ne fali mu ni dlaka s glave. Ako bismo ga se uspjeli domoi, bilo bi vrlo zabavno. ovjek o kojem govori je mentat, odbrusi barun. Ne ubijaju se mentati tek tako. Je li progovorio? to kae o svom porazu? Moe li znati razmjere... ma ne. Rekao je dovoljno, gospodaru, da saznamo kako vjeruje da ih je izdala Gospa Jessica. Ah-h-h-h. Barun se dublje zavali, razmiljajui na trenutak, a onda ree: Jesi li siguran? Ljut je na gospu Jessicu? Rekao je to u mojoj nazonosti, gospodaru. Pusti ga onda neka vjeruje da je ona jo iva. Ali, gospodaru... Tiina! elim da prema Hawatu blago postupate. Ne smije nita saznati o pokojnom doktoru Yuehu, pravom izdajici. Recite mu da je doktor Yueh poginuo branei svoga vojvodu. To je ak, u odreenom smislu, tono. Istodobno emo poticati njegove sumnje u gospu Jessicu. Da, gospodaru, ali... Je li Hawat gladan? edan? Gospodaru, Hawat je jo u rukama Sardaukara! Da. Tako je. Ali i Sardaukarima je podjednako stalo do Hawatovih informacija kao i meni. Zapazio sam neto u svezi s naim saveznicima, Nefude. Oni nisu ba okolini... u politikom smislu. Vjerojatno je to sraunato: tako eli Car. Da. ini mi se. Podsjetit e zapovjednika Sardaukara da sam poznat po izvlaenju informacija iz utljivih zatvorenika. Nefud je izgledao nesretno. Da, gospodaru.

Rei e zapovjedniku Sardaukara da istodobno elim ispitati Hawata i Kynesa, kako bih jednog okrenuo protiv drugoga. Nadam se da e barem to uspjeti shvatiti. Da, gospodaru. A kad nam jednom padnu u ruke... barun kimne glavom. Gospodaru, Sardaukari e eljeti poslati promatraa koji e nadzirati... sasluavanje. Nefude, sigurno moemo smisliti neki plan kojim emo se otarasiti svih neeljenih promatraa. Da, gospodaru. Tada e se, dakle, Kynesu dogoditi nesrea. I Kynesu i Hawatu, Nefude. Ali samo e Kynesova biti prava. Hawat mi je jo potreban. Da! Ah, da! Nefud mirne i proguta slinu. Zaustio je upitati jo neto, ali se u posljednjem trenutku predomislio. Hawatu treba davati i hranu i vodu, ree barun. Postupajte s njim blago i prijateljski. U vodu ete mu stavljati stalni otrov koji je pripravio pokojni Piter de Vries. Istodobno e se pobrinuti da protuotrov postane redovan dio Hawatove prehrane... sve dok ja ne naredim suprotno. Protuotrov, da. Nefud odmahne glavom. Ali... Ne budi glup, Nefude. Vojvoda me zamalo ubio kapsulom otrova koji je imao u zubu. Plin koji je izbacio iz usta u mojoj nazonosti oduzeo mi je dragocjenog mentata, Pitera. Treba mi zamjena. Hawat? Hawat! Ali... Htio si rei da je Hawat potpuno privren Atreidima. Tono! Ali, Atreidi su mrtvi. Poet emo mu se ulagivati. Moramo ga uvjeriti da nije kriv za vojvodinu smrt. Sve je to zakuhala ona benegeseritska vjetica. Imao je inferiornog gospodara, iji su zdrav razum zamraili osjeaji. Mentati se dive sposobnosti razmiljanja bez upletanja osjeaja, Nefude. Ulagivat emo se izvrsnom Thufiru Hawatu. Ulagivat emo mu se. Da, gospodaru. Hawat je, na alost, imao gospodara ije su sposobnosti bile slabe i koji nije mogao uzdii mentata do vrhunskih visova mozganja, na to ovaj ima puno pravo. Hawat e u tome naslutiti odreenu istinitost. Vojvoda si nije mogao dopustiti najbolje pijune koji bi pribavili mentatu neophodne informacije. barun se zagleda u Nefuda.

Ali, ne zavaravajmo se, Nefude. Istina je snano oruje. Mi znamo kako smo savladali Atreide. I Hawat to zna. Uspjelo nam je to novcem. Novcem. Da, gospodaru. Ulagivat emo se Hawatu ree barun. Sakrit emo ga od Sardaukara... A za svaki sluaj, uvijek emo mu moi u hranu ne staviti protuotrov, nema drugog naina za neutralizaciju stalnog otrova. Ali, Nefude, pazi: Hawat ne smije nita posumnjati. Otkriva otrova nee reagirati na protuotrov. Hawat moe ispitivati hranu koliko god eli, ali u njoj nee pronai ni traga otrovu. Nefud razrogai oi kad je naposljetku shvatio o emu se radi. Nenazonost neke stvari, ree barun, moe biti jednako pogubna kao i nazonost. Pomanjkanje zraka, na primjer. Ili vode. Pomanjkanje bilo ega na ije smo se uzimanje navikli. barun kimne glavom. Shvaa li me, Nefude? Nefud proguta slinu. Da, gospodaru. Onda na posao. Pronai zapovjednika Sardaukara i pokreni stvar. Odmah, gospodaru. Nefud se pokloni, okrene i pouri van. Hawat na mojoj strani! pomisli barun. Sardaukari e mi ga dati. Ako postanu sumnjiavi, jedino e moi zakljuiti da elim unititi tog mentata. A takve sumnje u podgrijavati! Budale! Jedan od najboljih mentata u cijeloj povijesti, mentat kolovan da ubija a oni e mi ga prepustiti, poput neke glupe igrake koju treba razbiti. Pokazat u im kako li se samo takva igraka moe iskoristiti! Barun posegne iza jedne draperije u blizini svoje suspenzorske postelje, pritisne dugme i pozove svog starijeg neaka Rabbana. Zatim se ponovno zavali, osmjehnuvi se. A svi Atreidi mrtvi! Glupi natporunik strae bio je u pravu, naravno. Nitko, dakako, ne moe preivjeti u sreditu pjeane oluje na Arrakisu. Nikakav ornitopter... niti ljudi koji su u njemu. ena i djeak su mrtvi. Treba samo podmazati na pravome mjestu i pripremiti se za nezamislive trokove da bi se na ovaj planet dovela ubojita vojna sila... mnotvo lukavih izvjea, skrojenih samo za Carevo uho, mnotvo preciznih planova, koji su na kraju potpuno urodili plodom. Mo i strah strah i mo! Barun je jasno vidio put pred sobom. Jednoga dana netko od Harkonnena e biti Car. Nee to biti on osobno niti njegov izravni potomak. Ali, u svakom sluaju, neki Harkonnen. Dodue, sigurno ne

ovaj Rabban kojeg je pozvao, ve Rabbanov mlai brat. Mladi FeydRautha. Djeak se odlikovao otrinom koja se barunu sviala... okrutnou. Divan deko, pomisli barun. Jo godinu ili dvije, kad napuni sedamnaestu, pa u znati je li on to orue kojim e se Kua Harkonnena domoi prijestolja. Moj gospodaru barune. ovjek koji je stajao pred poljem vrata barunove spavaonice bio je niskog rasta, debelog lica i tijela, sa zbijenim oima i izboenim ramenima, to je predstavljalo obiteljsku sliku Harkonnena. Postojala je, meutim, neka vrstoa u njegovoj debljini, iako je bilo oito da e doi dan kad e morati poeti koristiti nosee suspenzore da mu olakaju teret prevelike teine. Miiav um u tenku od mozga, pomisli barun. Moj neak nije mentat... ne jedan Piter de Vries... ali je zato moda neto neusporedivo dragocjenije za zadau koja je preda mnom. Ako mu dam odrijeene ruke, samljet e sve pred sobom. Oh, kako e ga samo mrziti ovdje na Arrakisu! Dragi moj Rabbane, ree barun. Iskljuio je polje oko vrata, ali je zato tjelesni titnik zadrao na punoj snazi, znajui da e se njegovo svjetlucanje vidjeti iznad sjajne kugle pokraj kreveta. Pozvali ste me, ree Rabban. Zakoraio je u sobu, na trenutak pogledao na zrane smetnje izazvane radom tjelesnog titnika i potraio neki suspenzorski stolac, ali nije naao nijedan. Primakni se da te mogu dobro vidjeti, ree barun. Rabban napravi jo jedan korak, pomislivi pritom kako je ovaj vraji starac namjerno maknuo sve stolce da bi posjetitelje prisilio da stoje. Atreidi su mrtvi, ree barun. Svi do jednoga. Zato sam te pozvao ovdje na Arrakis. Planet je ponovno tvoj. Rabban mirne. Ali, mislio sam da namjeravate imenovati Pitera de Vriesa... I Piter je mrtav. Piter? Piter. Barun ponovno ukljui polje na vratima i osigura ga protiv svih energetskih prodora. Konano ste ga se zasitili, ha? upita Rabban. Glas mu u toj sobi tapeciranoj energijom zazvui ravno i beivotno.

Neto u ti odmah rei, zabrunda barun. Predbacuje mi da sam se rijeio Pitera kao to bih se rijeio neke bezvrijedne sitnice. On pucne debelim prstima. Ovako, ha? Ne, nisam tako glup, neae. Uzet u to kao uvredu ako ikada ponovno, rijeju ili djelom, bude pokazao da me smatra budalom. U Rabbanovim mirkavim oima pojavi se strah. Znao je, u okviru odreenih granica, koliko je stari barun spreman ii protiv svojih roaka. Rijetko bi to bila smrt, osim ako se nije radilo o nekom izuzetnom profitu ili nekoj sraunatoj provokaciji. Ali, i manja obiteljska kanjavanja mogla su biti bolna. Oprostite mi, gospodaru barune, ree Rabban. Spustio je pogled kako bi prikrio ljutnju, ali i pokazao spremnost na poslunost. Ne pravi budalu od mene, Rabbane, ree barun. Rabban debelo proguta, ne podiui pogled. Rei u ti neto, ree barun. Nikad nemoj bez razmiljanja odbaciti nekog ovjeka, kao to bi to uinio feudalac, drei se kruto slova zakona. Uvijek to ini samo zbog nekog vanog cilja i nastoji taj cilj to bolje upoznati! Ljutnja izbije iz Rabbana: Ali vi ste odbacili izdajnika, Yueha! Vidio sam kako mu iznose tijelo dok sam sino dolazio. Rabban oprezno pogleda ujaka, odjednom uplaen zvukom ovih rijei. Ali barun se osmjehne. Vrlo sam oprezan kad se radi o opasnim orujima, ree on. Doktor Yueh je bio izdajnik. Izruio mi je vojvodu. barunov glas odjednom postane snaniji. Natjerao sam na krivokletstvo jednog doktora Suk kole! Unutranje kole! Shvaa li to, mome? Ali po ivot je opasno ostaviti to oruje da se slobodno mota unaokolo. Nisam ga odbacio bez razloga. Zna li Car da ste jednog Suk doktora natjerali na krivokletstvo? Provokativno pitanje, pomisli barun. Nisam li moda pogreno procijenio svog neaka? Car jo ne zna, ree barun. Ali, o tome e ga sigurno izvijestiti Sardaukari. No, prije nego se to dogodi, ja u mu dostaviti svoje izvjee preko CHOAM kompanije. Objasnit u mu da sam, sretnim stjecajem okolnosti, otkrio doktora koji se pretvarao da je uvjetovan. Lani doktor, shvaa? Budui da svi znaju da se uvjetovanost Suk kole ne moe ukinuti, moja verzija bit e prihvaena. Ah-h-h, shvaam, promrmlja Rabban.

Nadam se da je tako, pomisli barun. Nadam se da ti je stvarno jasno koliko je vano da ovo ostane tajnom. A onda, barun se odjednom upita: Zato to inim? Zato se bahatim pred ovom budalom od neaka neaka kojeg moram iskoristiti pa zatim odbaciti? Baruna uhvati bijes. Osjeao se izdanim. To mora ostati tajna, ree Rabban. Shvaam. Barun uzdahne. Ovoga puta dat u ti drukije upute o Arrakisu, neae. Kad si proli put vladao ovim svijetom, sputavao sam te u mnogo emu. Sada, meutim, imam samo jedan zahtjev. Gospodaru? Profit. Profit? Zna li barem priblino, Rabbane, koliko nas je stajalo dovoenje ovakve vojne sile da porazimo Atreide? Moe li i pretpostaviti koliko Ceh trai za prijevoz vojske? Vjerojatno je vrlo skupo, ha? Skupo, nego to! Barun isprui debelu ruku prema Rabbanu. Ako iz Arrakisa iscijedi svaki novi kojeg moe dati tijekom sljedeih ezdeset godina, samo e pokriti trokove! Rabban zine od uda, a zatim zatvori usta, ne progovorivi ni rijei. Skupo, ha? ponovi podrugljivo barun. Vraji monopol Ceha na svemirski prijevoz doveo bi nas do prosjakog tapa da ve odavno nisam raunao na ovaj izdatak. Mora znati, Rabbane, da je cjelokupan troak iao na na raun. ak smo platili i prijevoz Sardaukara. Barun se upita tog trenutka, iako ne i po prvi put, hoe li doi dan kad e moi zaobii Ceh. Bili su vrlo podmukli: sisali bi ti krv pomalo, tono toliko da se ne usprotivi, a onda, kad bi im potpuno pao u ruke, poeli bi te nemilosrdno musti. Prekomjerni zahtjevi uvijek su pratili vojne pothvate. Tarifa rizika, objanjavali bi slatkorjeivi agenti Ceha. A na svakog agenta kojeg bi uspio ubaciti kao psa uvara u strukturu cehovske banke, oni bi u tvoj sustav ubacili dvojicu. Nedopustivo! Profit, dakle, ree Rabban. Barun spusti ruku stisnuvi aku. Mora ih musti. A sve dok ih budem muzao, mogu initi to elim? Sve. Topovi koje ste donijeli, ree Rabban. Bih li mogao... Uklanjam ih, odgovori barun. Ali, vi ste...

Nee trebati te igrake. Bile su posebna novotarija, ali su sada beskorisne. Potreban nam je metal. One ne mogu protiv titnika, Rabbane. Imali smo uspjeha s njima samo zato jer ih nitko nije oekivao. Moglo se predvidjeti da e se vojvodini ljudi povui u pilje ovog izroda od planeta. Topovima smo ih tamo jednostavno zaahurili. Slobodnjaci ne koriste titnike. Moe uzeti nekoliko laserskih pucaljki, ako eli. Da, gospodaru. I imam odrijeene ruke? Sve dok god ih muze. Na Rabbanovim usnama zatitra zluradi osmijeh. Savreno vas razumijem, gospodaru. Nita ti savreno ne razumije zabrunda barun. Neka ti to bude jasno od poetka. Jedino mora razumjeti nain za provoenje mojih naredbi u djelo. Je li ti ikada palo na pamet, neae, da na ovom planetu ivi najmanje pet milijuna ljudi? Zaboravlja li moj gospodar da sam ja ovdje bio njegov namjesnik-siridar? I, ako mi gospodar oprosti, bojim se da mu je procjena pogrena. Teko je prebrojati populaciju ratrkanu po uvalama i panovima. A uzmu li se u obzir i Slobodnjaci iz... Ne vrijedi truda uzimati u obzir Slobodnjake! Oprostite mi, gospodaru, ali Sardaukari su suprotnog miljenja. Barun zastane, pogledavi oprezno neaka. Zna neto? Gospodar mi se odmarao kad sam sino stigao. Ja sam si... ovaj... uzeo slobodu i stupio u vezu s nekim od mojih prijanjih... asnika. Oni su ili sa Sardaukarima kao vodii. Izvijestili su me da je jedna slobodnjaka banda uhvatila u stupicu satniju Sardaukara negdje na jugoistoku i jednostavno ju je zbrisala. Zbrisala satniju Sardaukara? Tako je, gospodaru. Nemogue! Rabban slegne ramenima. Slobodnjaci porazili Sardaukare, zabrunda barun. Ponovio sam samo ono to sam uo, ree Rabban. Takoer sam uo da su slobodnjake snage ve uhvatile vojvodinog vrlog Thufira Hawata. Ah-h-h-h-h-h. Barun kimne glavom, osmjehnuvi se. Vjerujem u izvjee, ree Rabban. Uope ne slutite kakav su problem ti Slobodnjaci.

Moda, ali to nisu bili Slobodnjaci koje su tvoji asnici vidjeli. Siguran sam da se radi o vojvodinim ljudima, preruenim u slobodnjake odore, koje je Hawat dobro izuio. To je jedini mogui odgovor. Rabban ponovno slegne ramenima. U svakom sluaju,Sardaukari vjeruju da su to bili Slobodnjaci. Sardaukari su ve zapoeli pogrom za unitenje svih Slobodnjaka. Odlino! Ali... To e potpuno zaokupiti Sardaukare. A mi emo uskoro dobiti Hawata. Znam to! Osjeam! Ah, to bi bio dan! Sardaukari nestali sa scene, lovei nekoliko beskorisnih pustinjskih bandi, a mi dobili glavnu nagradu! Gospodaru, zausti Rabban, ali onda zastane, nabravi obrve. Oduvijek mi se inilo da podcjenjujemo Slobodnjake, kako glede brojnosti, tako i... Zaboravi na njih, mome! Oni su olo. Nas jedino zanimaju naseljeni gradovi i sela. A tamo ima mnogo stanovnika, zar ne? Vrlo mnogo, gospodaru. Oni me brinu, Rabbane. Brinu vas? Oh... devedeset posto njih je nevano. Ali uvijek postoji odreeni broj... Male kue i tako dalje, ambiciozni ljudi, spremni upustiti se u opasne stvari. A dogodi li se da netko od njih ode s Arrakisa s neugodnom priom o onome to se ovdje dogaa, to bi me jako oneraspoloilo. Moe li zamisliti kako bih bio ljutit? Rabban proguta slinu. Mora odmah poduzeti sve da uzme po jednog taoca iz svake Male Kue, ree barun. Izvan Arrakisa svi moraju vjerovati da je to samo okraj izmeu dvije Kue. Sardaukari ne smiju sudjelovati u tome, shvaa? Vojvodi je ponueno uobiajeno pomilovanje i progonstvo, ali je on umro nesretnim sluajem prije nego je to stigao prihvatiti. Naime, ba je to namjeravao uiniti. To je pria. A sva ukanja o tome kako su ovdje bili Sardaukari moraju se ismijavati. Kao to to Car eli, ree Rabban. Kao to to Car eli! to je s krijumarima? Nitko ne vjeruje krijumarima, Rabbane. Njih podnose, ali im ne vjeruju. U svakom sluaju, podmazat e tu i tamo kojemu meu

njima... a poduzet e i druge mjere, koje si, siguran sam, sposoban smisliti. Da, gospodaru. Dakle, ovdje na Arrakisu elim dvije stvari, Rabbane: profit i nemilosrdnu aku. Ne smije biti nimalo milosrdan. O ovim tikvanima razmiljaj kao o onome to stvarno jesu: robovi koji zavide svojim gospodarima i jedva ekaju priliku za podizanje bune. Prema njima ne smije pokazati ni trunke samilosti ili saaljenja. Moe li se istrijebiti itav planet? upita Rabban. Istrijebiti? U nainu na koji je barun brzo okrenuo glavu ukazivalo se iznenaenje. Tko je govorio o istrjebljenju? Pa... ovaj... pretpostavio sam da namjeravate uvesti neke nove namete i... Rekao sam da ih izmuze, a ne istrijebi, neae. Nemoj unitavati populaciju ve je samo dovedi u stanje potpune pokornosti. Mora biti mesoder, moj djeae. Osmjehne se. Na debelom licu mu se pojavi djetinji osmijeh. Mesoder se nikad ne zaustavlja. On nema samilosti. Nikada ne zastaje. Samilost je privienje. Nju moe poraziti eludac koji kri od gladi, vrat koji se stee od ei. Budi zato uvijek gladan i edan. barun pogladi svoje izboine ispod suspenzora. Kao ja. Shvaam, gospodaru. Rabban se osvrne lijevo, pa desno. Sve ti je, dakle, jasno, neae? Osim jedne stvari, ujae: to je s planetologom Kynesom? Ah, da, Kynes. On je Carev ovjek, gospodaru. Moe po svojoj volji dolaziti i odlaziti. Osim toga, vrlo je blizak Slobodnjacima... oenjen je jednom od njihovih. Kynes e biti mrtav do sutra naveer. To je opasan potez, ujae. Ne smijemo ubiti Carevog slugu. to misli kako sam tako brzo dogurao tako daleko? upita barun. Glas mu je bio priguen, pun neizreenih pridjeva. Osim toga, ne mora se uope bojati da e Kynes napustiti Arrakis. Zaboravio si da je naviknut na uzimanje droge. Tako je! Narkomani dobro paze da ne dovedu u opasnost svoje uobiajeno sljedovanje, ree barun. Kynes sigurno nije izuzetak. Zaboravio sam, ree Rabban. Nekoliko trenutaka promatrali su se u tiini.

Naposljetku, barun prvi progovori: Usput reeno, neka ti prva briga bude moja snabdjevenost. Imam, dodue, popriline privatne zalihe, ali je prigodom onog samoubilakog upada vojvodinih ljudi stradalo gotovo sve to je bilo namijenjeno prodaji. Rabban kimne glavom. Shvaam, gospodaru. Barunovo lice se razvedri. Sutra ujutro okupit e ostatke ovdanje organizacije i rei e im: Na uzvieni Padiah Car dao mi je u posjed ovaj planet i zapovjedio mi da prekinem sve razmirice na njemu. Shvaam, gospodaru. Ovoga puta ti vjerujem. Sutra emo to sve podrobnije razmotriti. A sada me ostavi da jo malo odspavam. Barun iskljui polje na vratima i isprati neaka pogledom. Tenkmozak. Miiav um u tenku od mozga, pomisli barun. Pretvorit e se u krvavu kau kad ih on propusti kroz ake. A kad onda poaljem Feyd-Rauthu da im skine jaram, proslavit e ga kao osloboditelja. Voljeni Feyd-Rautha. Blagonakloni Feyd-Rautha, samilosni, koji ih je spasio zvijeri. Feyd-Rautha: ovjek kojeg treba slijediti i dati vlastiti ivot za njega. Dotad e djeak nauiti vjetinu tlaenja bez osobnog izlaganja ili rizika. Siguran sam da je on taj koji nam je potreban. Ve e on nauiti to sve. A uz to jo ima i tako divno tijelo. Stvarno zlatan djeak.

5.
Ve u petnaestoj godini nauio je tiinu. Iz Povijesti MuadDiba za djecu princeze Irulan Borei se s upravljakim ureajima toptera, Paul je polako postajao svjestan da se otima prepletenim olujnim silama; govorio mu je to vie njegov nego mentatski razum, obavljajui sloena izraunavanja na temelju siunih pojedinosti. Osjeao je zidove praine, valjanja, mijeanja turbulencija, povremene vrtloge. Unutranjost kabine sliila je na uzavrelu kutiju, obasjanu zelenim sjajem upravljake ploe s instrumentima i brojanicima. Vanjsko ukasto protjecanje praine izgledao je bezoblino, ali njegovo unutranje osjetilo poelo je prozirati tu koprenu. Moram pronai pravi vrtlog, pomisli on. Sada je ve dosta dugo osjeao da silina oluje jenjava, iako ih je jo estoko drmala. ekao je da naiu na novu turbulenciju. Vrtlog je zapoeo kao iznenadno valjanje, koje je potreslo cijeli brod. Paul potisne strah u sebi i nagne topter potpuno na lijevu stranu. Jessica primijeti taj manevar tek na visinomjeru. Paul! uzvikne ona. Vrtlog ih je zapoeo okretati, vrtjeti, prebacivati. Podizao je topter poput ivera na gejziru a onda ih odjednom bacio estoko uvis i van iz sebe, poput kakvog krilatog zrnca praine zalutalog u srcu uzvitlanog pijeska obasjanog svjetlom drugog mjeseca. Paul pogleda dolje i ugleda pranjavi stup vrelog vjetra koji ih je ispljunuo, ugleda umiruu oluju kako krivudavo nastavlja svoj put bez njih, slina suhoj rijeci u pustinji; to kretanje ispod njih, optoeno mjeseevim sivilom, postajalo je sve neprimjetnije kako su grabili uvis. Izali smo, proape Jessica. Paul je usmjerio letjelicu suprotno od oluje i estoko je natjerao naprijed, promatrajui pritom nono nebo. Pobjegli smo neprijatelju, ree on. Jessica osjeti kako joj snano kuca srce. Prisilila se na smirivanje, a onda bacila pogled prema oluji u daljini. Osjeaj za vrijeme govorio joj je da su se gotovo etiri sata borili s tom smjesom elementarnih sila, ali je jednim dijelom svijesti osjeala da je boravak u

srcu uragana trajao itavu vjenost. Imala je dojam da se ponovno rodila. Sliilo je molitvi, pomisli ona. Suoili smo se s olujom i nismo joj se suprotstavili. Ona je prola kroz nas i oko nas. Sada je otila, ali smo mi ostali. Ne svia mi se zvuk naih krila, ree Paul. Vjerojatno smo pretrpjeli neko oteenje. Po reagiranju ureaja na upravljakoj ploi shvatio je da im je let postao nepravilan, neujednaen. Nalazili su se izvan oluje, ali jo ne u punom vidokrugu njegove proroke vizije. Pa ipak, uspjeli su se spasiti i Paul odjednom osjeti kako drhti na rubu proroanstva. Uhvati ga jeza. Taj osjeaj je bio magnetski i uasavajui; iznenada ga zapone muiti pitanje to je izazvalo tu uzdrhtalu svijest. Dio odgovora je vjerojatno leao u arakikoj ishrani bogatoj zainom. Ali nasluivao je da je djelomini uzronik i molitva; kao da su njene rijei imale neku posebnu, svojstvenu snagu. Neu se bojati... Uzrok i posljedica: ostao je iv unato djelovanju pogubnih sila, a i osjeao je da se nalazi na rubu samosvijesti do koje nije mogao doprijeti bez arolije molitve. Rijei iz Naranaste Katolike Biblije odjeknue mu na povrini sjeanja: Koja nam to osjetila nedostaju da ne uspijevamo vidjeti i uti drugi svijet posvuda oko nas? Posvuda uokolo su stijene ree Jessica. Paul obrati panju na sputanje toptera, zatresavi glavom da bi je malo razbistrio. Pogledao je u smjeru kamo je majka pokazala i ugledao uzdignuta stjenovita oblija, crna nasuprot pijeska koji se pruao ispred i s desne strane. Osjeao je strujanje vjetra oko lanaka i siuno kovitlanje praine u kabini. Negdje je postojala rupa jo jedno nasljee koje im je ostalo od oluje. Najbolje bi se bilo odmah spustiti na pijesak, ree Jessica. Moda krilima neemo moi usporiti. On pokae glavom prema jednom mjestu ispred njih, gdje su se na mjeseini iznad dina uzdizale pijeskom optoene grbe. Spustit u se negdje blizu onih stijena. Provjeri jesi li dobro vezana. Ona ga poslua, pomislivi pritom: Imamo vode i pustinjska odijela. Ako pronaemo hranu, moi emo dugo opstati u pustinji. I Slobodnjaci ovdje ive. A to to mogu oni, moemo i mi.

Potri prema onim stijenama im se spustimo, ree Paul. Ja u ponijeti zaveljaj. Da potr..., zausti ona, ali onda zauti kimnuvi glavom. Crvi. Nai prijatelji crvi, ispravi je on. Progutat e ovaj topter pa na mjestu gdje emo se spustiti nee ostati ni traga. Kako mu samo brzo radi um, pomisli ona. Poeli su se sputati... sve nie... i nie... Poniranje se prividno odvijalo vrlo brzo: pokraj njih su promicale nejasne sjene dina, a stijene su se uzdizale poput otoka u pjeanom moru. A onda topter dodirne vrh jedne dine uz blag trzaj, preleti preko pjeane udoline i ponovno okrzne izboinu sljedee dine. Smanjuje brzinu na pijesku, pomisli Jessica, osjetivi divljenje prema sinovoj spretnosti. Dri se dobro! upozori je Paul. On pritisne krilne konice, najprije lagano, a onda sve jae. Osjetio je kako se krila suprotstavljaju zraku, svladavajui brzinu kretanja. Vjetar je urlao kroz preklope i zakrilca. Odjednom, uz jedva primjetan trzaj upozorenja, lijevo krilo, oteeno u oluji, savije se prema gore pa prema unutra, tresnuvi o bok toptera. Letjelica se zanese preko vrha jedne dine i okrene na lijevu stranu. Trenutak zatim stropotala se niz blagu kosinu pjeane dine i zarila nos u sljedeu dinu, usred kaskade pijeska. Zaustavili su se na strani sa slomljenim krilom pa im je zdravo bilo usmjereno prema zvijezdama. Paul hitro otkvai sigurnosni pojas i digne se iznad majke, otvorivi vrata snanim udarcem. Istog trena pijesak se zapone slijevati oko njih u kabinu, donijevi sa sobom suhi miris nagorjelog kremena. Zgrabio je zaveljaj iz stranjeg djela letjelice dok mu se i majka oslobodila sigurnosnog pojasa. Iskobeljala se uz desno sjedalo i izala na vanjski oklop toptera. Paul krene za njom, vukui zaveljaj za remenje. Tri! zapovjedi on. Pokazao je nekamo iza dine, u smjeru gdje se vidjela kamena kula, potkresana estokim pjeanim vjetrovima. Jessica skoi s toptera i potri urno uz dinu. ula je Paula kako je dahtajui slijedi. Ubrzo su izbili na pjeanu grbu koja je zavojito vodila prema stijenama. Idi grbom, zapovjedi Paul. To je najbre.

Pojurie prema stijenama dok im je pijesak kripao pod stopalima. A onda do njih zapone dopirati novi zvuk: prigueni apat, pisak, oporo gmizanje. Crv, ree Paul. Zvuk postane snaniji. Bre! uzvikne Paul. Prva kamena ploa, poput obale koja se uzdie iz pjeanog mora, bila je udaljena jedva desetak metara, kad zaue krckanje i lom metala iza sebe. Paul podigne zaveljaj u desnu ruku. Udarao mu je o bok dok je trao. Drugom rukom uhvatio je majku. Popeli su se na uzdignutu stijenu, ija je povrina bila prekrivena prilijepljenim oblucima, iskoristivi jedan krivudav kanal kojeg je izdubio vjetar. Kad su se zaustavili, suho i isprekidano su dahtali. Ne mogu dalje, iznemoglo zadahe Jessica. Paul zastane, gurne majku u jedno udubljenje u stijeni, a onda se okrene i pogleda prema pustinji. Neko uzdignue, slino nekakvom humku, jurilo je usporedo s njihovim kamenim otokom mrekanje obasjano mjeseinom, pjeani valovi, izboen prokop gotovo na istoj razini kao i Paulove oi, iako udaljen gotovo kilometar. Poravnane dine gdje je crv proao oblikovale su samo jedan zavoj kratku petlju du poteza pustinje koja je urila ususret skrhanom ornitopteru. A onda, tamo gdje je stigao crv vie nije bilo ni traga letjelice. Prokopani humak krene tada natrag prema pustinji, idui vlastitim tragom i jo istraujui. Vei je od cehovskog svemirskog broda, proape Paul. Rekli su mi da crvi iz srca pustinje narastu golemi, ali nisam ni slutio... da mogu biti ovoliki. Nisam ni ja, prodahe Jessica. udovite ponovno skrene od stijena i u luku pohita prema obzoru. Oslukivali su sve dok se zvuk njegovog kretanja nije utopio u priguenu kripu pijeska koja ih je okruivala. Paul duboko udahne zrak, podigne pogled prema strmini optoenoj mjeseinom i ree jedan navod iz Kitab al-Ibara: Putuj nou, a danju se odmaraj u tamnoj sjeni. On pogleda majku: No e potrajati jo nekoliko sati. Moe li nastaviti put? Samo jo trenutak.

Paul zakorai na kameni nadvis, podigne zaveljaj na rame i prilagodi remenje. Zastao je tu nekoliko trenutaka, drei parakompas u ruci. Krenut emo im bude spremna ree. Ona se odgurne od stijene, osjetivi da joj se snaga vraa. Kamo idemo? Tamo gdje se prua ona grba, pokae on. U srce pustinje, ree ona. Slobodnjake pustinje, proape Paul. A onda zastane, obuzet odjednom sjeanjem na jasan prizor proroke vizije koju je imao na Caladanu. Vidio je ovu pustinju. Ali, graa njegove vizije djelomice se razlikovala, poput kakve optike slike koja mu je nestala u ponorima svijesti gdje ju je apsorbiralo sjeanje, da bi sada, suoena s pravim prizorom, doivjela odreena tanahna odstupanja. Kao da se vizija malo pomaknula i prila mu iz drugog kuta, dok je on ostao nepomian. Idaho je bio s nama u viziji, prisjeti se on. Ali, Idaho je sada mrtav. Zna li kamo moramo krenuti? upita ga Jessica, loe protumaivi njegovo oklijevanje. Ne odgovori on, ali u svakom sluaju moramo krenuti. On pritegne zaveljaj na leima, a zatim krene jednim lijebom u stijeni, prekrivenim pijeskom. lijeb je izbio na kamenu zaravan obasjanu mjeseinom; tamo dalje, na jugu, plosnata ispupenja uspinjala su se prema nebu. Paul krene prema prvom od njih, popne se na njega, a to isto uini i Jessica. Ubrzo je shvatila da je njihovo kretanje zapravo spoj improvizacije i kompromisa. Pjeani depovi izmeu stijena, gdje su usporavali korake, vjetrom izotreni hrpti koji su im rezali ruke, prepreke koje su traile izbor; zaobii ih ili prijei? Teren je zahtijevao poseban tempo napredovanja. Razgovarali su jedino kad su morali, ali i tada glasovi su im bili hrapavi od napora. Pazi ovdje ispupenje je sklisko od pijeska. Vodi rauna da ne udari glavom o ovo izboenje. Ostani ispod grebena; mjesec nam je za leima, pa bi nas svatko tko je ispred nas lako otkrio po sjeni. Paul zastane kod jedne uvuene stijene i spusti zaveljaj na neko nisko ispupenje. Jessica se nasloni pokraj njega, zadovoljna zbog kratkog odmora. Zaula je kako Paul sie cijev u svom pustinjskom odijelu pa i

ona otpije nekoliko gutljaja vlastite sakupljene vode. Imala je bljutav okus i ona se tada sjeti vode na Caladanu visokog vodoskoka koji prti gotovo do samog neba, raskonog obilja tekuine, koja je sama po sebi bila beznaajna... Jedino je bio vaan njen oblik, odsjaji ili zvuci koje je sluala dok je stajala u blizini. Zaustaviti se, pomisli ona. Zaustaviti se... i stvarno odmoriti. Toga trenutka joj pade na pamet da je prava srea ba u tome; zaustaviti se, makar i na trenutak. Tamo gdje je to bilo nemogue, ni srea nije mogla postojati. Paul se okrene od stjenovitog izboenja, okrene se i popne uz strmi nagib. Uzdahnuvi, Jessica krene za njim. Spustili su se na neku prostranu zaravan koja je vodila oko neke okomite kamene litice. Ponovno su se morali pokoriti neujednaenoj brzini kretanja po ovom neravnom terenu. Jessica postane svjesna da je najjai osjeaj u noi dolazio od sitnih predmeta po kojima je gazila nogama ili pritiskala rukama obluci, ljunak, kamenii, skamenjeni pijesak, obini pijesak, krupni pijesak, praina, fini prah. Taj prah je lako prodirao kroz nosne filtre i morao se ispuhavati. ljunak i skamenjeni pijesak kotrljali su se po vrstoj povrini pa se po njima lako moglo okliznuti. Izboine stijena ranjavale su im ruke. A nepregledno more pijeska usporavalo je hod umornih nogu. Paul se naglo zaustavi na jednoj kamenoj izboini, zadravi majku koja je naletjela na njega. On pokae na lijevu stranu i ona tamo pogleda. Shvati da stoje na vrhu nekog grebena oko kojeg se pruala pustinja, slina kakvom nepominom oceanu dvije stotine metara ispod njih. Prostranstvo je lealo okamenjeno, s ukoenim valovima, prelivenim srebrnastom patinom mjeseine sjene rubova koje su se pretapale u blage krivulje, koje su se u daljini podizale u maglovito sivilo novih uzvisina i strmina. Otvorena pustinja, ree ona. Potrebno je mnogo vremena za njen prelazak, ree Paul; glas mu je zazvuao promijenjeno zbog filtra koji su mu stajali preko lica. Jessica se osvrnu lijevo i desno pod njima nije bilo nieg drugog osim pijeska. Paulov pogled bio je uprt ravno naprijed preko otvorenih dina; promatrao je kretanja sjena izazvanih prolaskom mjeseca. Ima tri ili etiri kilometra, ree on. A crvi? upita ona. Sigurno ih ima.

Ona se posveti umoru koji ju je poeo slamati, miiima iji su joj bolovi otupljivali osjetila. Da se odmorimo malo i pojedemo neto? Paul skine zaveljaj, sjedne i nasloni se na njega. Jessica se uhvatila za sinovo rame dok se sputala na stijenu pokraj njega. Osjetila je kako se Paul okrenuo kad se smjestila i zaula ga je kako prekapa po zaveljaju. Evo, ree on. Osjetila je suhou njegove ruke kad joj je dodao dvije energetske kapsule. Progutala ih je odmah, otpivi preko volje malo vode iz cijevi u pustinjskom odijelu. Ispij svu vodu, ree Paul. Pravilo glasi: najbolje mjesto za ouvanje vode je vlastito tijelo. Tako ti se odrava energija. Postaje snaniji. Imaj povjerenja u pustinjsko odijelo. Ona ga poslua i iskapi sabirnice, osjetivi kako joj se vraa snaga. Na pamet joj tada padne kako je u ovom trenutku umora ovdje mirno i spokojno i prisjeti se da je jednom ula pjevaa-ratnika Gurneyja Hallecka, koji je rekao: Bolje suha korica i mir uz nju nego kua puna rtvi i razdora. Jessica ponovi te rijei Paulu. Tipino za Gurneyja, ree on. Ona raspozna poseban ton njegovog glasa, kao da govori o nekome tko je mrtav pa pomisli: Da, nije iskljueno da je jadni Gurney mrtav. Snage Atreida bile su mrtve, uhvaene ili izgubljene poput njih negdje na prostranstvima ovog bezvodnog svijeta. Gurney je uvijek imao spreman prikladan navod, ree Paul. Kao da ga sad ujem: Isuit u ove rijeke i rasprodati zemlju loima: zatim u opustoiti zemlju i sve to je na njoj rukama stranaca. Jessica zaklopi oi, osjetivi da se nalazi na rubu plaa, ganuta sjetom u sinovim rijeima i glasu. Nakon nekoliko trenutaka Paul ree: Kako se... osjea? Shvatila je da se pitanje odnosi na njenu trudnou pa odgovori: Proi e jo mnogo mjeseci prije nego ti se sestra rodi. Fiziki je... jo sve u redu sa mnom. Istog trenutka, kroz glavu joj prostruji: Kako kruto slubeno razgovaram s vlastitim sinom! A onda, budui da je to bio benegeseritski nain da se u vlastitom biu potrae odgovori na sline neobinosti, ona posegne u sebe i uskoro otkrije izvor tog slubenog ponaanja: Bojim se svog sina; bojim se njegove neobinosti; strah me

je onoga to moe vidjeti ispred nas u vremenu, onoga to mi moe rei. Paul navue kapuljau preko oiju i zapone oslukivati tihe umove noi. Plua su mu bila ispunjena vlastitom tiinom. Nos ga je svrbio. Protrljao ga je, skinuo filtar i postao svjestan bogatog mirisa cimeta. U blizini ima melangea, ree on. Blagi vjetar pomilovao ga po obrazima i zalelujao nabore njegovog burnusa. Ali, lahor nije nosio u sebi znakove predstojee oluje; ve je uspijevao uoavati ovakve tanahnosti. Uskoro e svanuti, ree. Jessica kimne. Ima naina za siguran prelazak preko otvorenog pijeska, ree Paul. Slobodnjacima to uspijeva. A crvi? Uzmemo li udara iz zaveljaja s opremom i postavimo ga tamo straga na stijene, odgovori Paul, to e neko vrijeme zadrati crva. On pogleda prema prostranstvu pustinje koja se kupala na mjeseini izmeu njih i sljedeeg uzdignua. Hoemo li imati dovoljno vremena za prelazak tih etiri kilometra? Moda. A ako pri prelasku budemo proizvodili samo prirodne zvukove koji ne privlae crve... Paul se zadubio u promatranje pustinje, prebirui po svom prorokom sjeanju, razmiljajui o tajanstvenim aluzijama vezanim za udarae i tvoreve kuke u priruniku iz zaveljaja kojeg su dobili. Bilo mu je udno to ga uas hvata jedino pri pomisli na crve. Znao je, negdje na rubu svijesti, da crve treba potovati, a ne bojati ih se... ako... ako... On zatrese glavom. To bi trebali biti aritmiki zvuci, ree Jessica. to? Oh. Da. Budemo li hodali nepravilnim korakom... pijesak se svaki as pomie. Crvi ne mogu provjeravati ba svaki uanj. Meutim, prije poduzimanja neeg takvog moramo se potpuno odmoriti. On pogleda prema proelju velike stijene s druge strane pustinjskog bazena, opazivi znakove protoka vremena u okomitim mjeseevim sjenama. Svanut e za jedan sat. Gdje emo provesti dan? upita ga ona.

Paul se okrene nalijevo i pokae tamo. Greben skree prema sjeveru. Po oiljcima koje je ostavio vjetar vidi se da je ta strana stalno izloena olujama. Tamo mora biti pukotina i to dubokih. Kako bi bilo da krenemo odmah? upita ona. On ustane i pomogne njoj. Jesi li dovoljno odmorna za sputanje? elio bih se pribliiti to je mogue vie razini pustinje prije nego se ulogorimo. Dovoljno je. Ona mu dade glavom znak da krenu. On zastane na trenutak, a onda podigne zaveljaj, smjesti ga na lea i okrene se prema grebenu. Kada bismo samo imali suspenzore, pomisli Jessica. Bez muke bismo skoili dolje. Ali, moda u otvorenoj pustinji treba takoer izbjegavati i suspenzore. Moda i oni, kao titnici, privlae crve. Naili su na niz grebena koji su se sputali nadolje i nestajali s vidika i ugledali neku pukotinu iji su rubovi bili ocrtani mjeseevom sjenom koja je prodirala unutra. Paul se pone sputati, kreui se oprezno, ali i urno, jer je bilo oito da mjeseina nee jo dugo potrajati. Vijugavo su ili nadolje, ulazei u svijet sve dubljih sjena. Kruti kameni oblici oko njih uspinjali su se prema zvijezdama. Na rubu tamnosive pjeane strmine koja je otro ponirala u tamu, irina pukotine se smanjila na samo desetak metara. Moemo li dolje? proape Jessica. Mislim da moemo. On oprezno opipa nogom povrinu. Otklizat emo se do dolje, ree Paul. Ja u prvi. Poi za mnom kad uje da sam se zaustavio. Budi oprezan, ree ona. On zakorai niz strminu i zapone sklizati nizbrdo po mekoj povrini, sve dok nije stigao do gotovo ravnog terena od nabijenog pijeska. Mjesto se nalazilo duboko skriveno u kamenim zidovima. Iza njega se zauje zvuk pijeska koji se sklie. On pokua pogledati uza strminu u tami, ali gotovo ga zatrpa pjeani vodopad. Ovaj suhi pljusak potrajao je nekoliko trenutaka, a onda je sve ponovno utonulo u tiinu. Majko? pozove on. Nije bilo odgovora. Majko?

On odbaci zaveljaj i pouri uz strminu grabei, kopajui, odbacujui pijesak poput luaka. Majko! vikne on ponovo. Majko, gdje si? Na njega se obrui novi vodopad pijeska, zatrpavi ga do pojasa. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da se izvue. Zatrpala ju je pjeana lavina, pomisli on. Zatrpana je. Moram biti staloen i paljivo postupati. Nee se odmah uguiti. Ui e u stanje bindu suspenzije da bi smanjila potrebe za kisikom. Zna da u je iskopati. Na benegeseritski nain, kojem ga je ona nauila, Paul najprije smiri mahnite otkucaje srca, a zatim potpuno isprazni svijest od svih drugih dojmova, da bi u njemu zadnjih nekoliko minuta dolo do potpunog izraaja. Svaka kretnja i mrekanje klizita ponovili su mu se u sjeanju, odvijajui se posebnom unutranjom dostojanstvenou i usporenou koja je stajala nasuprot djeliu sekunde stvarnog vremena, potrebnog za povrata sveukupnog sjeanja. Trenutak zatim, Paul krene iskosa uza strminu, opipavajui oprezno, sve dok nije pronaao zid pukotine ispupenu, oblu stijenu. Poeo je kopati, briljivo uklanjajui pijesak da ponovno ne bi izazvao lavinu. A onda mu se pod rukom nae komad neke tkanine. On poe za njim i uskoro otkrije ruku. Lagano je poeo razgrtati pijesak oko nje, doao do ramena i konano oslobodio lice. uje li me? proape on. Nije bilo odgovora. Poeo je kopati bre i oslobodio i drugo rame. Osjeao je mlitavost i oputenost njenog tijela, ali je ipak uspio napipati spore otkucaje srca. Bindu suspenzija, ree on u sebi. Uspio je oisti pijesak do njenog pojasa, zatim joj prebacio ruke preko svojih ramena i zapoeo je izvlaiti, najprije polagano, a zatim to je bre mogao, osjeajui kako pijesak polako poputa iznad njega. Izvlaio ju je sve bre, daui od napora i borei se ouvati ravnoteu. Konano je stao na vrsto tlo pukotine, podignuvi majku na ramena, da bi odmah zatim mahnito potrao, jer je itav pjeani obronak poeo klizati nadolje, uz buni pisak iji su odjeci pojaano odzvanjali niz kamene litice. Zastao je na rubu pukotine, bacivi pogled prema uzdignutim pustinjskim dinama. Zatim oprezno spusti majku na pijesak i zapone mrmljati rijei koje su je trebale vratiti iz ukoenosti. Ona je polako dolazila k sebi, sve dublje udiui zrak.

Znala sam da e me pronai, proape Jessica. On se osvrne prema pukotini. Moda bi bilo bolje da nisam. Paul! Izgubio sam zaveljaj, ree on. Zatrpan je pod stotinama tona pijeska... najmanje. Sve? Priuve vode, pustinjski ator sve to je vano. On se potapa po depu. Jedino mi je jo tu parakompas. Zatim opipa opasa. No i dalekozor. Barem moemo dobro promotriti mjesto gdje emo umrijeti. Toga trenutka se negdje na lijevoj strani iznad ruba pukotine podigne sunce. Boje se rasprsnue po pijesku otvorene pustinje. Zbor ptica oglasi se gromkim pjevom iz skrovitih mjesta u stijenama. Ali Jessica je imala oi samo za oaj na Paulovom licu. Izabravi boju glasa zainjenu primjesom prezira, ona ree: Jesmo li te tako nauili? Zar ne shvaa? upita on. Sve to trebamo za opstanak na ovome mjestu nalazi se pod onim brdom pijeska. Pronaao si me, ree ona glasom koji je sada zvuao blago. Paul une pokraj nje. Nakon nekoliko trenutaka on pogleda uz pukotinu prema novoj strmini, prouavajui je, ispitujui tronost pijeska. Kada bismo mogli ograniiti malo podruje te strmine, a zatim iskopati rupu u pijesku, doli bismo do zaveljaja. Voda bi nam u tome mnogo pomogla, ali nje nemamo dovoljno ni za... Paul odjednom zauti, a onda izusti: Pjena. Jessica ostane nepomina da ne bi omela hiperdjelovanje sinove svijesti. Paul pogleda prema otvorenim dinama, tragajui istodobno oima i nosnicama; kad je pronaao traeni smjer, okrenuo je panju na zatamnjeni potez pijeska ispod njih. Zain, ree on. Njegov koncentrat je jako lunat. A ja imam parakompas. Baterija mu je na bazi kiseline. Jessica se uzdigne uza stijenu. Paul ne obrati panju na nju, ve skoi na noge i pouri niz nagib, ovrsnuo pod djelovanjem vjetra, koji je vodio od ruba pukotine do razine pustinje. Promatrala ga je kako koraa nepravilnim hodom: korak... stanka, korak-korak... klizanje... stanka...

Nije bilo nikakve pravilnosti koja bi dala do znanja nekom pljakaki nastrojenom crvu da se pustinjom kree neto strano. Stigao je do poteza sa zainom, zahvatio neku koliinu u skut odore i vratio se do pukotine. Izbacio je zain na pijesak ispred Jessice, unuo se i zapoeo rastavljati parakompas, koristei vrh noa. Najprije je odvojio prednji dio kompasa. Zatim je skinuo remen i rasprostro unutranje dijelove kompasa po njemu da bi naposljetku stigao do baterije. Onda je doao na red mehanizam s brojanikom pa je na kraju od instrumenta ostao samo uplji metalni okvir. Trebat e ti voda, ree Jessica. Paul uzme sabirnu cijev s vratnog dijela pustinjskog odijela, usie iz nje puna usta tekuine i ispljune je u uplji metalni okvir. Ne uspije li, bit e to baena voda, pomisli Jessica. Ali, u tom sluaju bit e ionako svejedno. Pomou noa Paul otvori bateriju i izbaci njene kristale u vodu. Nastala je blaga pjena, a zatim se talog slegnuo. Jessica sluajno opazi kretnju iznad njih. Podigne pogled i opazi niz sokolova uzdu ruba pukotine. Netremice su zurili u otvorenu vodu. Velika Majko, pomisli ona. U stanju su osjetiti vodu ak i s te udaljenosti! Paul je na parakompas vratio poklopac bez dugmeta za ponovno stavljanje u pogon pa je ostala rupica koja je vodila do tekuine. Uzevi djelomice sklopljeni ureaj u jednu ruku i pregrt zaina u drugu, Paul se uputi u pukotinu, prouavajui pogledom oblik strmine. Odjea mu je blago vijorila, budui da je vie nije drao opasa. Popeo se komad puta uza strminu, izazivajui pojavu pjeanih potoia i kovitlaca praine. A onda zastane, ubaci malo zaina u parakompas i promuka novi sadraj kutije ureaja. Zelena pjena zapone izbijati iz rupe gdje se neko nalazilo dugme za ponovno stavljanje u pogon. Paul je okrene prema strmini, nabaci tanak sloj po njoj, a onda zapone odstranjivati pijesak koji se nalazio ispod, uvrujui pritom gornju plohu dodatnim naslagama pjene. Jessica prie do podnoja strmine i upita ga: Mogu li ti pomoi? Popni se i kopaj, odgovori on. Moramo prodrijeti do dubine od oko tri metra. Nije jako daleko. Dok je to govorio, pjena je prestala istjecati iz ureaja. Brzo, ree Paul. Ne znam kako dugo e pjena drati pijesak.

Jessica se popela do Paula ba u trenutku kada je on dodao novu koliinu zaina u rupicu i promukao kutiju parakompasa. Pjena ponovno navali iz nje. Dok je Paul nanosio novi sloj pjene, Jessica je poela rukama kopati rupu, odbacujui pijesak niz strminu. Na kojoj dubini? prodahe. Oko tri metra, odgovori on. Mogu samo priblino odrediti poloaj. Moda emo morati proiriti rupu. On korakne u stranu, skliznuvi niz troan pijesak. Odbacuj iskopani pijesak natrag. Nemoj ravno dolje. Jessica ga poslua. Kopanje rupe polagano je napredovalo, sve dok nisu stigli do razine pustinje, ali jo nije bilo ni traga zaveljaju. Zar sam pogrijeio u procijeni, upita se Paul. Obuzela me je panika i zbog toga sam negdje pogrijeio. Strah mi je ugrozio sposobnosti. On zaviri u parakompas. Preostalo je manje od dvije unce kiseline rastvorene u vodi. Jessica se ispravi u rupi i prevue rukom prljavom od pjene preko obraza. Pogled joj se sretne s Paulovim. Gornji dio, ree Paul. Polagano sada. Dodao je novu koliinu zaina u kutiju i osjetio kako pjena vrije oko Jessicinih ruku dok je zapoinjala kopati novi okomit rez u gornjoj kosini rupe. Pri drugom zahvatu ruke joj napipae na neto tvrdo. Polagano, ona razgrne pijesak oko jednog remena s plastinom kopom. Ne diraj to vie, ree Paul gotovo aptom. Nemamo vie pjene. Jessica stegne remen jednom rukom i pogleda prema sinu. Paul odbaci prazan parakompas u pustinju i ree: Prui mi slobodnu ruku i paljivo me sluaj. Vui u te u stranu i nadolje. Nipoto ne isputaj remen. Odozgo se nee obruiti mnogo pijeska. Nagib se stabilizirao. Jedino je vano da ti zadrim ruku iznad pijeska. ak i ako se rupa bude zatrpala, moi u te iskopati i izvui zaveljaj. Shvatila sam, ree ona. Spremna? Spremna. Ona vre stegne prste oko remena. Uz snaan pokret Paul izvue majku dopola iz rupe, drei joj glavu to je mogao vie kad je sloj pjene popustio i pijesak se zapoeo obruavati. Kad je lavina prestala, Jessica je ostala zatrpana do pojasa;

zbog kosine rupe, lijeva ruka i rame jo su joj bili pod pijeskom, a bradu joj je titio dio Paulove odjee. Rame ju je estoko boljelo od napora. Jo drim remen, ree. Paul polagano zavue ruku u pijesak pokraj majke i pronae remen. Zajedno, ree on. Moramo vui oprezno i odmjereno. Ne smijemo prekinuti. Pijesak se neprekidno slijevao dok su se trudili razgrnuti zaveljaj. Kad su sasvim oslobodili remen, Paul zastane i najprije iz pijeska izvue majku. Tek onda, udruenim snagama, naposljetku iupae zaveljaj iz stupice u kojoj je zameten leao. Nekoliko trenutaka zatim stajali su na vrstom dnu pukotine, drei izmeu sebe dragocjenu naprtnjau. Paul pogleda majku. Lice joj je bilo prljavo od pjene, kao i odora. Na mjestima gdje se pjena osuila, nahvatao se pijesak. Sliila je meti za gaanje lopticama od vlanog, zelenog pijeska. Zamusana si, ree on. Ni ti ba ne izgleda ljepe, odgovori ona. Oboje se nasmijae pa zamuknue. Nije trebalo do toga doi, ree Paul. Bio sam neoprezan. Ona slegne ramenima, osjeajui kako slijepljeni pijesak otpada s odore. Postavit u ator ree on. Svui tu odoru i dobro je istresi. On se okrene i uzme zaveljaj. Jessica kimne glavom, osjetivi se odjednom previe umornom za bilo kakav odgovor. Postoje rupe od kolaca u stijeni ree Paul. Netko je ve prije nas ovdje podizao bivak. A zato ne?, pomisli ona, istei odoru. Mjesto je bilo sasvim pogodno duboko u kamenim njedrima i nasuprot drugog grebena udaljenog oko etiri kilometra na poprilinoj visini iznad pustinje, pa nije postojala opasnost od crva, ali i dovoljno blizu za lako sputanje prije prelaska. Ona se okrene i opazi da je Paul postavio ator; rebrasta kupola ve se stopila s kamenim zidovima pukotine. Paul proe pokraj majke podiui dalekozor. Brzim pokretom prilagodio je unutranji tlak naprave, doveo u fokus uljane lee i pogledao prema drugom grebenu, koji se preko otvorenog pijeska onako zlatnout uzdizao nasuprot jutarnjem svjetlu. Jessica ga je promatrala dok je pogledom prouavao apokaliptini predio, zavirujui u pjeane rijeke i kanjone.

Tamo postoji neko raslinje, ree joj on. Jessica pronae rezervni dalekozor u zaveljaju pokraj atora i prie Paulu. Tamo, ree on, drei dalekozor jednom rukom, a pokazujui drugom. Ona pogleda u tom smjeru. Saguaro, ree ona. Krljava biljka. Moda ima ljudi u blizini, ree Paul. Moda su to tek ostaci pokusne botanike stanice, odgovori ona. Ona je prilino juno u pustinji, odgovori on. Zatim spusti dalekozor, poee se ispod filtarske pregrade i pomisli na neuobiajenu suhou i ispucanost usana, osjetivi pranjav ukus ei u ustima. Prije mi slii na slobodnjako mjesto, ree on. Jesi li siguran da e Slobodnjaci biti prijateljski raspoloeni? upita ga ona. Kynes nam je obeao njihovu pomo. Ali ovaj pustinjski narod je oajan, pomisli ona. I mene je danas uhvatio isti osjeaj. A oajnici bi nas mogli poubijati zbog vode. Ona zaklopi oi i, kao protuteu pustoi koja ju je okruivala, prizove u mislima prizor s Caladana. Sjetila se jednog putovanja na koje su vojvoda Leto i ona krenuli prije Paulovog roenja. Letjeli su iznad junih prauma, iznad bunih stepskih prostranstava i riinih polja u deltama. Vidjeli su mravolike kolone u zelenom raslinju kolone ljudi koji nose svoj tovar na suspenzorskim podupiraima privrenim na ramena. A na morskim prostranstvima stajale su bijele latice trimaranskih jedara. Sad je sve to nestalo. Jessica otvori oi i ponovno pogleda u stvarnost pustinje; unaokolo je vladala tiina, a toplina predstojeeg dana polagano je rasla. Neumorni vragovi vruine ve su poeli natjeravati zrak na podrhtavanje iznad otvorenog pijeska. Proelje suprotnog grebena sve vie je sliilo na neto gledano kroz nepravilno staklo. Pjeani odron na trenutak je prevukao zastor preko otvorenog kraja pukotine. Padao je uz fijuk, rasprivan naletima jutarnjeg povjetarca i lepetom krila sokolova koji su poeli uzlijetati s vrha stijene. Kad je odron prestao, jo je ula njegov piskutav zvuk. A kad se fijuk pojaao, shvatila je da to nije odjek odrona; tko je jednom uo taj zvuk, nikada ga vie nije mogao pobrkati s nekim drugim. Crv, proape Paul.

Doao je s desne strane; dolazak mu se odlikovao svojevrsnom nehajnom velianstvenou, koja se nije mogla zanemariti. Vijugavi prokop-humak pijeska koji je sjekao dinu u njihovom vidnom polju. Humak je bio podignut prednjim dijelom, rasprujui pijesak unaokolo, slino pramanom valu u vodi. A onda je udovite nestalo, nakon to je odjednom skrenulo ulijevo i izgubilo se iz vidika. Zvuk je postajao sve prigueniji, da bi konano zamro. Vidio sam svemirske fregate koje su bile manje, proape Paul. Ona kimne glavom i nadalje zurei preko pustinje. Na mjestu gdje je crv proao ostao je uznemirujui procjep. Trag se pruao unedogled pred njima, a inilo im se da mogu nazrijeti i dalje od mjesta gdje je zaao za obzor. Kada se odmorimo, ree Jessica, nastavit emo tvoje uenje. Obuzdavi iznenadnu plimu srdbe, on ree: Zar ne misli da bismo mogli i bez... Danas te je uhvatila panika, prekine ga ona. Ti moda poznaje svoju svijest i bindu ustrojstvo bolje od mene, ali jo mnogo toga mora nauiti o tjelesnoj prana muskulaturi. Tijelo ponekad ini odreene stvari samo od sebe, Paule, a ja bih te eljela o tome poduiti. Mora stei sposobnost upravljanja svakim miiem, svakim vlaknom svoga tijela. Najprije emo obraditi ruke. Poet emo s mii ima prstiju, tetivama dlana i osjetljivou jabuica. Ona se okrene. Doi sada u ator. On isprui prste lijeve ruke, promatrajui je kako se provlai kroz zatezni ventil; znao je da je ne moe odgovoriti od te namjere... da mora popustiti. to god da mi je uinjeno, bio sam dio toga, pomisli on. Ponovno istraivanje ruku! On pogleda vlastitu ruku. Kako je samo neugledno djelovala u usporedbi s jednim takvim stvorenjem kao to je crv.

6.
Doli smo s Caladana rajskog svijeta za na oblik ivota. Na Caladanu ovjek nije trebao graditi fiziki raj ili neki zamiljen raj jer je to ve postojalo posvuda oko nas. A cijena koju smo platili bila je ista ona koju su ljudi oduvijek plaali kad dostigli raj u svom ivotu omekali smo, izgubili otrinu. Iz Razgovora s MuadDibom princeze Irulan Ti si, dakle, veliki Gurney Halleck, ree ovjek. Stojei u okrugloj piljskoj prostoriji, Halleck je otro promatrao krijumara koji je sjedio za metalnim stolom. ovjek je nosio slobodnjaku odoru i imao je otvoreno-plave oi, to je ukazivalo na sastojke u njegovoj ishrani koji su potjecali izvan Arrakisa. Prostorija je bila vjerna kopija nadzornog centra zapovjednika svemirske fregate: du lunog zida pod kutom od trideset stupnjeva, stajali su komunikacijski ureaji i video-ekrani, zajedno s daljinskim manipulatorima i komandama za aktiviranje naoruanja; ak je i stol djelovao kao da je izrastao iz zida kao da je dio bone strane luka. Ja sam Staban Tuek, sin Esmara Tueka ree krijumar. Onda si ti ovjek kojem dugujem zahvalnost za pomo koju smo dobili, odgovori Halleck. Ah-h-h, zahvalnost, ree krijumar. Sjedni. Pokraj ekrana iz zida izae okruglo sjedalo, tipino za svemirske brodove, i Halleck se, ispustivi zrak, zavali u njega osjetivi odjednom strano umoran. Iz ovog poloaja vidio je svoj odraz u tamnoj povrini pokraj krijumara i odmah se namrgodio im je opazio nedvojbene znakove iscrpljenosti na svom grubom licu. Oiljak od inkvine bia du eljusti zgrio se uz grimasu nezadovoljstva. Halleck odmakne pogled s tog odraza i ponovno pogleda Tueka. Sada je primijetio obiteljsku slinost na licu krijumara oeve guste namrtene obrve, kameno lice i nos. Tvoji ljudi su mi rekli da je tvoj otac mrtav, da su ga ubili Harkonneni, ree Halleck. Harkonneni ili izdajnik meu tvojim ljudima, odgovori Tuek. Srditost nadvlada dio Halleckovog umora. On se podigne i upita: Zna li tko je izdajnik? Thufir Hawat sumnja na gospu Jessicu.

Ah-h-h, benegeseritska vjetica... moda. Ali, Hawat je sada zarobljenik Harkonnena. uo sam. Halleck duboko udahne. Pred nama je, izgleda, jo ubijanja. Niim neemo svraati panju na nas, ree Tuek. Halleck se ukoi. Ali... Ti i tvoji ljudi koje smo spasili dobrodoli ste kod nas u utoite, ree Tuek. Govori o zahvalnosti. Vrlo dobro; imat e priliku oduiti nam se. Kod nas e uvijek biti posla za dobre ljude. Meutim, sredit emo vas po kratkom postupku, ako bilo to javno poduzmete protiv Harkonnena. Ali, oni su ti ubili oca, ovjee! Moda. ak i ako je tako, rei u ti to je moj otac odgovarao onima koji reagiraju bez razmiljanja:Kamen je teak i pijesak je teak; ali budalin gnjev uvjerljivo je najtei. Dakle, nita ne namjerava poduzeti? srdito upita Halleck. Nisam to rekao. Samo sam rekao da emo tititi na ugovor s Cehom. Ceh zahtijeva da igramo opreznu igru. Postoje i drugi naini za unitenje neprijatelja. Ah-h-h-h. Stvarno ah. elite li se baciti u potragu za onom vjeticom, po volji vam. Ali upozoravam vas da je vjerojatno ve kasno... Uostalom, sumnjamo da je ona ta osoba koju traite. Hawat rijetko grijei. Dopustio je da padne Harkonnenima u ruke. Misli li da je on izdajnik? Tuek slegne ramenima. To sada vie nije vano. Smatramo da je ona vjetica mrtva. Odnosno, tako barem vjeruju Harkonneni. Dobro ste, izgleda, obavijeteni o Harkonnenima. Nagovjetaji i migovi... glasine i govorkanja. Sedamdeset etvorica nas je ovdje, ree Halleck. elite li ozbiljno da vam se prikljuimo, onda ste potpuno sigurni u vojvodinu smrt. Vidjeli su njegovo truplo. A djeak mladi gospodar Paul? upita Halleck, uzaludno pokuavi progutati slinu kroz suho grlo. Prema zadnjem izvjeu kojeg smo dobili, nestao je zajedno s majkom u pustinjskoj oluji. Od njih vjerojatno nikad ni kosti nee biti pronaene. Vjetica je, dakle, mrtva... svi su mrtvi. Tuek kimne. A Zvijer Rabban, kako kau, ponovno e se domoi vlasti ovdje na Dini.

Grof Rabban od Lankiveila? Da. Hallecku je trebalo nekoliko trenutaka da obuzda val srdbe koji ga je preplavio. Kad je naposljetku progovorio, glas mu je bio drhtav. Moram neke osobne raune srediti s Rabbanom. Moram mu vratiti dug za ivote lanova moje obitelji..., ree pa protrlja oiljak du eljusti,...kao i za ovo... Ne stavlja se sve na kocku zbog sreivanja rauna prije pravog vremena, odgovori Tuek. Zatim se namrgodi, opazivi trzanje miia du Halleckove eljusti i odsutan pogled u oima. Znam... znam. Halleck duboko udahne zrak. Ti i tvoji ljudi moete zasluiti odlazak s Arrakisa pristupanjem u nau slubu. Ima dovoljno mjesta gdje... Svoje ljude oslobaam svake obveze prema meni; neka izaberu po svojoj volji. Budui da je Rabban ovdje ja ostajem. Nisam ba siguran da to elimo, sve dok si ovako raspoloen. Halleck pogleda krijumara. Sumnja u moju rije? Ne-e-e... Spasio si me od Harkonnena. Razlog zbog kojeg sam se zarekao na vjernost vojvodi Letu nije bio nita vei. Ostat u na Arrakisu s vama... ili sa Slobodnjacima. Bez obzira je li neka misao izgovorena ili ne, ona predstavlja stvarnost i ima mo odgovori Tuek. Moda e meu Harkonnenima utvrditi da je linija koja razdvaja ivot i smrt previe otra i brza. Halleck na trenutak sklopi oi, osjeajui kako ga umor slama. Gdje je Gospod koji nas vodi kroz ovu zemlju pustinja i provalija? promrmlja on. Ne budi brzoplet i kucnut e trenutak tvoje osvete, ree Tuek. Brzina je izum aitana. Obuzdaj tugu zauzvrat emo ti nai neku razonodu; postoje tri stvari koje gode srcu voda, zelena trava i ljepota ene. Halleck otvori oi. Vie bi mi se sviala krv Rabbana Harkonnena koja tee oko mojih nogu. On pogleda Tueka. Misli li da e kucnuti taj trenutak? Ja ba i nemam puno veze s tim kako e ti doekati sutra, Gurney Hallecku. Jedino ti mogu pomoi kad je danas u pitanju. Onda u prihvatiti pomo i ostat u do onoga dana kad mi bude rekao da osvetim tvog oca i sve ostale koji... Sluaj me dobro, ratnie, prekine ga Tuek. Nagne se preko stola pa su mu ramena dola u istu razinu s uima, a u oima se pojavio sjaj. Krijumarevo lice

odjednom je poprimilo izgled stijene nagriene zubom vremena. Vode moga oca ja u je se sam domoi, vlastitom otricom. Halleck vrati pogled na Tueka. Tog trenutka krijumar ga je podsjetio na vojvodu Leta; hrabar voa, siguran u svoj poloaj i put kojim je odluio ii. Sliio je vojvodi... prije Arrakisa. eli li moju otricu uza se? upita Halleck. Tuek se zavali natrag u stolac, opusti i bez rijei nastavi promatrati Hallecka. Misli li da sam ja ratnik? upita Halleck. Ti si jedini od vojvodinih asnika kojem je uspjelo pobjei, ree Tuek. Neprijatelj je bio nadmoan, ali si ipak izaao s njim na kraj... Porazio si ga onako kako mi svladavamo Arrakis. Ha? Nije nam ovdje lako, Gurney Hallecku, ree Tuek. Arrakis je na neprijatelj. A neprijatelja treba napadati jednog po jednog, zar ne? Tako je. Je li to nain Slobodnjaka? Moda. Rekao si da bi mi se ivot kod Slobodnjaka moda inio pretekim. Zar zbog toga to oni ive u pustinji, na otvorenom? Tko zna gdje Slobodnjaci ive? Za nas je Sredinja visoravan niija zemlja. Ali, htio bih sada porazgovarati s tobom o... uo sam da Ceh rijetko odlazi sa svojim teretnjacima u pustinju, ree Halleck. A uka se i da se tu i tamo moe vidjeti malo zelenila, samo ako zna gdje ga treba potraiti. ukanja! prezrivo odbrusi Tuek. Hoe li se sada odluiti izmeu mene i Slobodnjaka? I mi imamo svoje sigurnosne mjere, na sie izdubljen u stijeni, skrivene bazene. ivimo ivotom civiliziranih ljudi. Slobodnjaci su samo tek dronjavi razbojnici koje mi koristimo kao lovce na zain. Ali oni su sposobni ubijati Harkonnene. A hoe li znati to dobivaju za to? Jo ih progone kao ivotinje i to laserskim pitoljima, budui da nemaju titnike. Polagano ih istrebljuju. Zato? Ba zato to ubijaju Harkonnene. Jesu li stvarno ubijali Harkonnene? upita Halleck. to eli time rei? Zar nisi uo da su meu Harkonnenima bili i Sardaukari? Opet samo glasine.

Ali pogrom to ne slii Harkonnenima. Pogrom je gubitak... Vjerujem u ono to vidim vlastitim oima, ree Tuek. Odaberi naposljetku, ratnie. Ja ili Slobodnjaci. Obeat u ti sklonite i priliku da se domogne krvi za kojom obojica udimo. Moe biti siguran u to. Slobodnjaci e ti ponuditi samo ivot progonjene ivotinje. Halleck pone oklijevati, osjeajui mudrost i naklonost u Tuekovim rijeima, ali i uznemiren zbog neeg to nije znao objasniti. Vjeruj u vlastite sposobnosti, ree mu Tuek. ije su ti sposobnosti omoguile preivljavanje svih dosadanjih bitaka? Tvoje vlastite! Odlui, dakle! Da, tako je sloi se Halleck. A vojvoda i njegov sin su mrtvi? Harkonneni tako vjeruju. A kad se radi o takvim stvarima, ja cijenim Harkonnenovo miljenje. U kutovima Tuekovih usana zatitra kratkotrajno cerenje. Dodue, to je jedini sluaj kad se drim toga. Dobro, u redu, ree Halleck. On isprui desnu ruku s dlanom okrenutim nagore i palcem zgrenim na njemu, to je predstavljalo tradicionalan pokret zakletve. Dajem ti svoj ma. Prihvaam ga. eli li da nagovorim i svoje ljude? Zar bi im dopustio da sami odlue? Dosad su me slijedili, ali veina njih roena je na Caladanu. Arrakis nije ono to su oekivali. Ovdje su izgubili sve, osim vlastitih ivota. Sada bi stvarno bilo bolje da sami odlue. Ne bi bilo dobro da se sada povue ree Tuek. Sam si rekao da su te dosad slijedili. Potrebni su ti u tome je stvar, zar ne? Uvijek e se nai posao za iskusne borce... posebno u ovim vremenima. Prihvatio si moj ma. Hoe li da nagovorim i ostale? Vjerujem da e slijediti tvoj primjer, Gurney Hallecku. Nadajmo se. Tako je. Dakle, mogu sam odluiti o tome? Odlui sam. Halleck ustane iz okruglog sjedala, zauen koliko je snage morao uloiti u taj jednostavan napor. Najprije bih ih elio dobro smjestiti, ree on. Porazgovaraj o tome s mojim intendantom , ree Tuek. Zove se Drisk. Reci mu da po mojoj zapovijedi ima pravo na sve povlastice.

Uskoro u ti se pridruiti. Moram prvo provjeriti kako stoje stvari s otpremom zaina koja je upravo u tijeku. Srea svugdje stigne, ree Halleck. Svugdje, odgovori Tuek. Revolucije su rijetki dogaaji u naem poslu. Halleck kimne; im su se automatska vrata otvorila pokraj njega, zauo je prigueno zujanje i osjetio kratkotrajno kretanje zraka. Okrenuo se i izaao iz prostorije. Naao se u vijenici kroz koju su ga zajedno s njegovim ljudima doveli Tuekovi pomonici. Bila je to dugaka, poprilino uska prostorija, izdubljena u ivoj stijeni; glatki zidovi su ukazivali da su za to koriteni plameni rezai. Strop je bio dovoljno visoko da bude prirodni nastavak potporne zakrivljenosti glavnog masiva stijene i da omogui cirkulaciju zraka. Uzdu zidova stajale su police i ormari s orujem. Halleck najprije primijeti, ne bez ponosa, da njegovi ljudi, koji nisu bili ranjeni, jo uvijek stoje za njih nije bilo odmora unato umora i poraza. Krijumarski lijenici kretali su se meu njima, previjajui ranjenike. Tei sluajevi, koji su trebali nosila, nalazili su se najednom mjestu s lijeve strane; uz svakog od ovih ranjenika nalazio se po jedan zdrav suborac. Atreidska obuka Mi vodimo rauna o naima odravala ih je vrste poput stijene, primijeti Halleck. Jedan od njegovih asnika istupi, vadei iz omota Halleckov devetostruni baliset. ovjek propisno pozdravi i ree: Sir, lijenici kau da Mattai nema izgleda. Ovdje nemaju banke kostiju i organa tek instrumente poljske bolnice. Mattai nee jo dugo pa vas je neto zamolio. to? asnik prui baliset. Mattai se eli oprostiti uz pjesmu, sir. Kae da vi znate koju pjesmu on voli... esto vas je molio da mu je pjevate. asnik proguta slinu. Zove se Moja ena , sir. Ako biste... Znam. Halleck uzme baliset i izvadi viestruku trzalicu iz instrumenta. Preao je rukom blago preko ica, primijetivi da ih je neko ve ugodio. Oi su ga pekle, ali on je odgurnuo umor iz misli i krenuo naprijed, prebirui po strunama i nastojei se nehajno osmjehnuti. Nekoliko njegovih ljudi i jedan krijumarski lijenik stajali su nagnuti iznad nosila. Jedan ovjek zapone pjevuiti kad im je Halleck pristupio, lako uhvativi poznati ritam:

Moja ena stoji pokraj prozora, oble linije nasuprot etvrtastog stakla. Podie ruke... naginje se... priklanja sunevom smiraju, crvenom i zlatnom Doi do mene... Doi do mene, djevojko toplih ruku. Za mene... Za mene, djevojko toplih ruku. Pjeva zauti, podigne zamotanu ruku i zaklopi oi ovjeku na nosilima. Halleck proe posljednji put po strunama baliseta, pomislivi pritom: Sada smo sedamdeset trojica.

7.
Mnogi ljudi teko mogu shvatiti obiteljski ivot u carskom haremu, ali pokuat u vam ga nekako doarati. Mislim da je moj otac imao samo jednog pravog prijatelja. Bio je to grof Hasimir Fenring, genetski eunuh i jedan od najopakijih boraca u Carstvu. Grof, ivahan i zao ovjek, jednog je dana doveo mome ocu novu robinju-prilenicu, a majka me je poslala da uhodim sve to se zbiva oko nje. Svi smo mi, zbog osobne zatite, uhodili oca. Jedna robinja-prilenica, koju je moj otac dobio temeljem dogovora izmeu Bene Gesserita i Ceha, nije mogla, naravno, dati carskog nasljednika, ali su i u takvim prigodama spletke ipak bile neizbjene i nimalo ugodne. Majka, sestre i ja postale smo vrlo vjete u izbjegavanju suptilnih zamki smrti. Moda je to uasno rei, ali nisam ba sigurna da je otac imao iste ruke u svim tim pokuajima. Carska obitelj nije poput ostalih obitelji. Stigla je, dakle, nova robinja-prilenica, riokosa poput moga oca, vitka i ljupka. Imala je grau plesaice, a u svom kolovanju nedvojbeno je uila i neurozavoenje. Kad su je doveli golu pred njega, otac ju je dugo promatrao i naposljetku rekao: Previe je lijepa. uvat emo je kao dar. Ne moete ni naslutiti kakvo je iznenaenje ova odluka izazvala u carskom Haremu. Lukavost i samokontrola bile su, uostalom, najopasnije prijetnje za sve nas. U oevoj kui princeze Irulan Paul je izaao iz pustinjskog atora u kasno poslijepodne. Pukotina gdje je podigao logor nalazila se sada u dubokoj sjeni. On pogleda preko otvorenog pijeska prema udaljenom grebenu, razmiljajui da li da probudi majku koja je jo spavala u atoru. Valovi dina pruali su se unedogled oko njihovog sklonita. Na suprotnoj strani od zalaska sunca, ova pjeana uzvienja bacala su tamne sjene, ija se tama nije mogla razlikovati od noi. I ravnica dokle oko see. Svijest mu je potraila neto visoko na prostranom vidokrugu. Ali, nije bilo nieg to bi izbijalo iz pregrijanog zraka i nadvisivalo obzor nikakvog cvijeta ili raslinja po ijem bi se lelujanju opazio dah lahora... samo dine i taj udaljeni greben pod nebeskom kapom sprenog srebrnastog plavetnila.

to ako se tamo preko ne nalazi naputena botanika postaja?, upita se on. to ako tamo nema ni Slobodnjaka? to ako su biljke koje smo vidjeli izrasle sluajno? Jessica se probudila u atoru, okrenula se na lea i pogledala postrance kroz prozirni zid prema Paulu. Stajao joj je okrenut leima, a neto u njegovom dranju podsjetilo ju je na vojvodu. Osjetivi kako bolna plima navire u njoj, ona se okrene na drugu stranu. Nakon nekog vremena je ustala, uredila pustinjsko odijelo, osvjeila se vodom iz atorske sabirnice i protegnula se tjerajui pospanost iz miia i udova. Paul joj ree, ne okrenuvi se: Svia mi se ovaj spokoj koji vlada unaokolo. Kako se samo svijest prilagoava okolini, pomisli ona, a onda se prisjeti pravila Bene Gesserita: Pod stresom, svijest moe skrene u oba smjera: prema pozitivnom ili prema negativnom, biti ukljuena ili iskljuena. Razmiljaj o tome kao o spektru ije su krajnje toke nesvjesnost na negativnom i hipersvjesnost na pozitivnom kraju. Smjer, kojim e svijest krenuti pod stresom, jako je ovisan o obuci. ivot bi ovdje mogao biti dobar, ree Paul. Ona pokua vidjeti pustinju njegovim oima, nastojei obuhvatiti tim pogledom sve tegobe s kojima se ovaj planet srodio; na pamet joj tog trenutka padnu razne mogue budunosti koje je Paul spoznao. ovjek ovdje moe biti sam, pomisli ona, bez straha da e mu netko doi s lea, bez straha od progonitelja. Ona prie Paulu, podigne dalekozor, izotri uljane lee i zapone prouavati stjenovitu izboinu nasuprot njih. Da, saguaro u procjepima, kao i drugo bodljikavo raslinje... busen niske trave, utozelene boje u sjeni. Sruit u logor, ree Paul. Jessica kimne i ode do ruba pukotine, odakle se pruao iroki pogled na pustinju, i usmjeri dalekozor na lijevu stranu. Slani pan bjelasao se tamo, zamrljan utim preljevima po rubovima polje bjeline na mjestu gdje je bjelina znaila smrt. Ali, pan je dokazivao neto drugo: voda. Neko je voda tekla preko te bljetave bjeline. Spusti dalekozor, popravi plat i nekoliko trenutaka oslune zvukove Paulovog kretanja. Sunce se spustilo nie. Sjene su se izduile preko slanog pana. Pruge ivih boja rasprostrle se po obzoru gdje je sunce zalazilo.

Preljevi zaponu ponirati u prste tame, ispipavajui pijesak. A onda se sjene zaponu zgunjavati i tamniti, sve dok se naposljetku gusti pokrov noi nije spustio na pustinju. Zvijezde! Ona pogleda prema njima, osjetivi istodobno Paulov prilazak. Pustinjska no kao da je hrlila prema gore, poseui prema zvijezdama. Teina dana je jenjavala. Strujanje lahora na trenutak joj proe licem. Prvi mjesec uskoro e izai, ree Paul. Pospremio sam stvari i postavio udara. Mogli bismo se nepovratno izgubiti u ovom paklu, pomisli ona, a da to nitko i ne zna. Noni vjetar zapoe nositi zrnca pijeska koja su je blago udarala u lice, donosei miris cimeta: pljusak mirisnih osjeta u tami. Osjea li? upita je Paul. ak kroz filtar odgovori Jessica. Miris je vrlo gust i bogat. Ali, hoe li nam donijeti vodu? Ona pokae preko ravnice. Ne vidim nikakvu umjetnu svjetlost tamo. Slobodnjaci bi bili skriveni u sieu u unutranjosti stijena, ree on. Srebrni srp izroni iznad obzora s njihove desne strane: prvi mjesec. Jasno se mogao raspoznati; na njemu se vidio ravni oblik ljudske ruke. Jessica zapone promatrati srebrnu bjelinu pijeska obasjanog mjeseinom. Postavio sam udara u najdubljem dijelu pukotine, ree Paul. Kad ga ukljuim, imat emo na raspolaganju oko trideset minuta. Trideset minuta? Prije nego pone dozivati... crva. Ah. Dobro, spremna sam. On se okrene i ona zauje kako se vraa u pukotinu. No je tunel, pomisli, rupa u sutranjici... ako uope budemo imali sutranjicu. Odmahne glavom. Zato sam tako morbidna? Zar me nisu uili boljem dranju? Paul se vrati, podigne njihovu prtljagu i spusti se do prve dine; tu zastane i prieka majku. uo je njene meke korake i zvuk krutog curenja sitnih zrna tajni jezik pustinje, kojim se ona brani od ostalog svijeta. Ne smijemo se kretati pravilnim, ritminim korakom, ree Paul, sjetivi se ovjeka koji je koraao po pijesku... sjeanje istodobno proroansko i istinito.

Gledaj kako ja to inim, ree joj. Na taj nain se Slobodnjaci kreu pustinjom. Izae na stranu dine okrenutu prema vjetru i zapone ii njenim zakrivljenim obodom, koraajui izvan svakog ritma. Jessica ga je pomno promatrala i kad je napravio desetak koraka krene za njim, oponaajui ga. Bio joj je jasan smisao svega toga: moraju stvarati zvuk slian prirodnom pomicanju pijeska... slian vjetru. Ali, miii su se bunili protiv ovog neprirodnog aritminog tempa: korak... vuenje noge... vuenje noge... korak... korak... stanka... vuenje noge... korak... Vrijeme je protjecalo oko njih, ali proelje nasuprotne stijene kao da se uope nije pribliavalo, dok je ono iza njih ostajalo podjednako visoko. Tup! Tup! Tup! Tup! Bubnjanje je zapoelo iz grebena kojeg su napustili. Udara, prodahe Paul. Bubnjanje se nastavljalo, a njima je bilo sve tee ne prihvatiti njegov pravilan ritam. Tup... tup... tup... tup... Kretali su se kroz pjeanu zdjelu obasjanu mjeseinom koju su ispunjavali jednolini, tupi udarci. Gore i dolje preko oblih dina: korak... vuenje noge... stanka... korak... stanka... korak... A cijelo vrijeme ui su im pomno oslukivale ne bi li zaule onaj poseban um. Kad se naposljetku pojavio, bio je u poetku tako tih da ga nisu mogli razlikovati od zvuka svog nepravilnog koraanja. Ali, polako se pojaavao... pojaavao... dolazei sa zapada. Tup... tup... tup... tup..., bubnjao je udara. um se sada jasno razlijegao kroz no iza njih. Okrenue glave u hodu i ugledae humak crva u punom kretanju. Nastavi dalje, proape Paul. Ne osvri se. Reski zvuk osloboene snage razlijee se sa stjenovite sjene iz koje su krenuli. A onda se nastavi lavina buke. Samo naprijed, ponovi Paul. Vidio je da su stigli do jedne zamiljene toke na svom putu, odakle su oba kamena zida onaj iza i onaj ispred izgledala podjednako udaljena. A u pozadini, gromovito, divlje komadanje stijena i dalje je odjekivalo u noi.

Nastavili su da hodati naprijed... naprijed... naprijed... Bol u miiima se pretvorila se mehaniku bol koja potpuno obuzela; no Paul je ve zapaao da se greben ispred njih poveava. Jessica se kretala kroz potpunu unutranju prazninu, svjesna da je jo dri tek snaga volje. Suhoa u ustima ju je pekla, ali su zato zvuci iza nje gasili svaku nadu u eventualno zaustavljanje radi ispijanja kojeg gutljaja iz sabirnice u pustinjskom odijelu. Tup... tup... estina ponovno grune s udaljenog grebena nadjaavi bubnjanje. Tiina. Bre, proape Paul. Ona kimne, iako svjesna da to on ne moe vidjeti; uinila je to ipak da bi samoj sebi pokazala da mora iscrpsti iz miia zadnje atome snage, iako su se oni ve nalazili na granici svojih moi... zbog ovog neprirodnog hodanja... Kameni otok sigurnosti ispred njih se uspinjalo prema zvijezdama i Paul primijeti glatku pjeanu ravnicu koja se pruala oko podnoja grebena. On stane na nju; istog trena posrne od umora i instinktivno isprui nogu naprijed da ne bi pao. Zvonki tutanj zaori u pijesku oko njega. Paul odskoi dva koraka u stranu. Bum! Bum! Pjeani bubnjevi! prodahe Jessica. Paul uhvati ravnoteu, a onda prijee brzim pogledom po pijesku koji se pruao pred njima: do kamenog otoka nisu bili udaljeni vie od dvije stotine metara. A onda iza sebe zauju um slian zvuku vjetra ili priobalnih valova na ovome svijetu gdje nije bilo vode. Tri! povie Jessica. Tri, Paule! I potrae. Bubnjanje im gromko zapone odjekivati pod nogama. A onda pretrae preko zvune zone i nau se na ljunkovitom tlu. Tranje je neko vrijeme bilo olakanje za miie, bolne od neobinog, aritminog napora. Naposljetku su ponovno mogli koristiti dobro poznate pokrete. Pokrete pune pravilnog ritma. Ali, pijesak i ljunak oteavali su im hod. A umno pribliavanje crva stvaralo je olujni zvuk koji je rastao posvuda oko njih. Jessica posrne na koljena. Jedino je jo uspijevala misliti na umor, zvuk i uas.

Paul je podigne. Potrae ponovno, drei se za ruke. Tanki stup pojavi se u pijesku pred njima. Oni prou pokraj njega, a onda ugledae jo jedan. Jessicin razum nije uspio zapaziti stupove sve dok nisu proli pokraj njih. Naili su na jo jedan vjetrom obraena povrina izniknula je iz jedne pukotine u stijeni. Pa na jo jedan. Stijena! Osjetila ju je pod nogama; od dodira s vrstom povrinom korak joj je odjednom postao laki. Duboka pukotina bacala je svoju okomitu sjenu na greben pred njima. Oni pojure prema njoj i ulete u usku jamu. Iza njih prestane zvuk kretanja crva. Jessica i Paul se okrenu i pogledaju prema pustinji. Tamo gdje su zapoinjale dine, moda pedesetak metara od podnoja kamenog otoka, srebrnosiva oblina nicala je iz pustinje, odbacujui unaokolo rijeke pijeska i vodopade praine. Rasla je sve vie, da bi se konano pretvorila u divovsku, razjapljenu eljust.. Bila je to okrugla crna rupa, iji su rubovi sjajili na mjeseini. eljust se okomi prema uskoj pukotini u kojoj su se Paul i Jessica uurili. Miris cimeta zapahne im nos. Mjeseina bljesne na kristalnim zubima. Golema eljust se zapone njihati naprijed-natrag. Paul prestane disati. Jessica se jo vie uuri, ne skidajui pogled s udovita. Morala je upotrijebiti svu usredotoenost benegeseritskog uenja da obuzda iskonske uase i potisne strah izazvan sjeanjem vrste, koji joj je zaprijetio paralizirati razum. Paula odjednom uhvati udan ushit. Trenutak prije preao je preko vremenske barijere na nepoznatom terenu. Ispred sebe je osjeao tamu, kroz koju nije moglo proniknuti ak ni njegovo unutranje oko. inilo se kao da je nekim nesmotrenim korakom pao u nekakav bunar... ili u udolinu vala gdje je budunost bila nevidljiva. Krajolik je pretrpio korjenitu promjenu. Umjesto da ga zaplai, doivljaj vremenske tame izazvao je u njemu hiperubrzanje ostalih osjetila. Poeo je zapaati sve odlike te stvari koja se podizala iz pijeska nastojei ga se doepati. Promjer eljusti dostizao je osamdeset metara... Po rubovima su se bjelasali

kristalni zubi, sa zaobljenim oblijem kris-noa... Urlajui dah s oporim mirisom cimeta, uz neke dodatke aldehida... kiselina... Crv prekrije mjeseinu kad se oeao o stijenu iznad njih. Malo skrovite zapljusnu vodopadi kamenia i pijeska. Paul natjera majku da se jo vie skupi. Cimet! Miris ga estoko zapahne. Kakve veze crv ima sa zainom, tim melangeom, upita se on. A onda se sjeti da je Liet-Kynes jednom prigodom izrekao neku neodreenu primjedbu o povezanosti crva i zaina. Grruuum! Prasak je sliio zvuku otre grmljavine iz daljine, tamo s desne strane. Ponovo: Grrruuum! Crv se povue na pijesak i na trenutak ostane tamo leati, dok su mu kristalni zubi zrcalili mjeseinu. Tup! Tup! Tup! Tup! Jo jedan udara, pomisli Paul. I ovaj se zvuk javio iz daljine s njihove desne strane. Crva uhvati drhtaj i povue se dalje u pijesak. Samo je gornji polukrug eljusti ostao iznad povrine, slian kakvom zvonolikom humku ili ulazu u tunel nad dinama. Pijesak zauti. udovite zapoe zaranjati, povlaei se i okreui. Uskoro se pretvorilo u pjeanu krestu, koja se vijugavo zapoela udaljavati kroz dine. Paul izae iz pukotine promatrajui udaljavanje pjeanog vala kroz pustinjski predio u smjeru novog izvora bubnjanja. Jessica izae za sinom, takoer oslukujui: Tup... tup... tup... tup... tup... A onda zvuk prestane. Paul pronae cjevicu u pustinjskom odijelu i povue vodu iz nje. Jessica je promatrala to sin radi, ali se nije povela za njim, jer joj je svijest bila potpuno blokirana umorom i upravo proivljenim uasom. Je li stvarno otiao? proapta. Netko ga je pozvao, ree Paul. Slobodnjaci. Ona osjeti da joj se polako vraa sabranost. Bio je jako velik! Ne toliko kao onaj koji nam je progutao topter. Jesi li siguran da su to Slobodnjaci? Upotrijebili su udara.

Zato bi nam pomogli? Moda nam uope nisu namjeravali pomoi. Moda su jednostavno dozivali crva. Zato? Odgovor mu je leao na samom rubu svijesti, ali ga nikako nije mogao dokuiti. U svijesti mu je bila spoznaja da s tim teleskopskim iljastim ipkama iz njihove prtljage s tim tvorevim kukama neto treba uiniti. Zato bi pozvali crva?, upita Jessica. Plima straha dodirne mu svijest i on se prisili da se okrene od majke i pogleda uz greben. Bolje bi bilo da se nekako probijemo tamo gore prije svanua. On pokae rukom. Oni stupovi koje smo proli: ima ih jo. Ona tamo pogleda i opazi stupove sline nekakvim putokazima koje je vjetar uobliio; a onda uoi i sjenu jednog ispupenog ruba, koja se pretvarala u pukotinu visoko nad njima. Stupovi pokazuju put uz greben ree Paul. On prebaci zaveljaj preko ramena, prie podnoju ispupene stijene i zapone se penjati uz nju. Jessica je jo nekoliko trenutaka ostala nepomina odmarajui se i prikupljajui snagu; zatim krene za sinom. Penjali su se, slijedei putokaz stupova, sve dok se litica nije pretvorila u tanku usnu na otvoru tamne pukotine. Paul proturi glavu i baci pogled u sjenoviti procjep. Osjeao je nesigurnost u nogama na tankoj izboini, ali ipak nije neoprezno uao unutra. U pukotini je nazirao samo tamu. Pruala se nagore, otvorena prema zvijezdama na vrhu. Do uiju su mu jedino dopirali oekivani zvuci njeno obruavanje pijeska, zujanje nekog insekta, trk neke ivotinje koja je pobjegla s vidika. Zakoraio je jednom nogom u tamu pukotine, osjetivi stijenu ispod tankog pjeanog sloja. Lagano je zaao za stijenu i dao majci znak da krene za njim. Uhvatio je jedan kraj njene odore i pomogao joj svladati zavoj. Oboje pogledaju prema zvjezdanom sjaju, uokvirenom otvorom pukotine. Paul je vidio majku pokraj sebe kao maglovitu, sivkastu kretnju. Kad bismo barem smjeli riskirati i upaliti svjetiljku proape on. Imamo i druga osjetila osim oiju, odgovori ona takoer priguenim glasom. Paul pomakne nogu naprijed, prebaci teinu na nju, zatim zakorai drugom, ali udari o prepreku. Podigne nogu i ustanovi da se

radi o stubi. Zakorai na nju. Zatim prui ruku iza sebe, napipa majinu ruku i povue je blago za odoru, dajui joj do znanja da krene za njim. Jo jedna stuba. ini mi se da idu sve do vrha, proape on. Niske i ravne stube, pomisli Jessica. Nedvojbeno djelo ljudskih ruku. Ona krene za sjenovitim kretnjama Paulovog penjanja, odmjeravajui nogom svaku stubu na koju bi stupila. Kameni zidovi su se suavali pa ih je na kraju mogla oeati ramenima. Stube su zavrile prosjeenim prolazom dugakim dvadesetak metara; dno mu je bilo ravno, a suprotan kraj mu je izbijao na plitku zaravan, obasjanu mjeseinom. Paul stupi na rub zaravni i proapta: Divnog li mjesta! Zurei ispred sebe, oko korak iza sina, Jessica se mogla tek nijemo suglasiti. Usprkos umoru, usprkos uljanju cijevi za otpadne materije, nosnica i stijenjenosti pustinjskog odijela, usprkos strahu i bolnoj elji za odmorom, ljepota zaravni oara joj sve osjete, prisilivi je na zaustavljanje i divljenje. Kao iz bajke, proape Paul. Jessica kimne. Pred njom se prualo polje pustinjskog raslinja grmlje, kaktusi, mali busovi lia koje je treperilo na mjeseini. Okolni zidovi s lijeve strane bili su tamni, a oni s desne okovani sjajem mjeseca. Ovo je sigurno slobodnjako mjesto, ree Paul. Za opstanak svih ovih biljaka potrebna je nazonost ljudi, sloi se ona. Zatim skine poklopac s cijevi u pustinjskom odijelu i ispije malo vode iz sabirnice. Niz grlo joj sklizne topla i pomalo trpka tekuina. Odmah se osjetila svjeije. Poklopac cijevi zakripi po zrncu pijeska, dok ga je vraala na mjesto. Istog trena Paulovu panju privue neka kretnja desno, dolje u ravnici koja se oblo sputala prema sreditu. On brzo pogleda prema maglovitom bunju i korovu kroz koji se nazirala pjeana ploha obasjana mjeseinom i puna siunih pokreta: hop, cup, skok. Mievi! proape. Hop-cup-cup munjevito strugnu u sjenu i nestanu. Neto beumno sklizne pokraj njihovih oiju i obrui se u mieve. Od tamo se oglasi slabano skvianje, lepetanje krila i kratkotrajno komeanje, a onda se jedna sablasno siva ptica uzdigne iznad ravnice, nosei u pandama sitnu tamnu sjenu.

Korisna opomena, pomisli Jessica. Paul je i dalje netremice gledao prema ravnici. Udahnuo je zrak, osjetivi njeno opori miris alfije koji je ispunjavao no. Ptica grabljivica da, bilo je to pravo olienje pustinje. Donijela je tiinu u ravnici, tako potpunu da se gotovo moglo uti slijevanje plavo-mlijene mjeseine na saguaro straare i bodljikavo grmlje. To prigueno zujanje svjetlosti bilo je skladnije od bilo koje druge glazbe u svemiru. Moramo pronai mjesto za podizanje atora, ree on. Sutra moemo pokuati pronai Slobodnjake koji... Veina uljeza poali to je pronala Slobodnjake! Bio je to dubok muki glas koji ga je prekinuo usred reenice, rasprivi aroliju trenutka. Doao je negdje odozgo, s desne strane. Molim vas, uljezi, ne bjeite, ponovno se zauje glas kad je Paul napravio kretnju kao da e se povui natrag u prolaz. Bjeanjem ete samo uzalud troiti tjelesnu vodu. Potrebni smo im zbog nae tjelesne vode, pomisli Jessica. Miii joj nadvladae umor i munjevito dospiju u stanje pune pripravnosti, iako se to izvana nikako nije moglo primijetiti. Ona otkrije mjesto s kojeg dopire glas, pomislivi: Kako je samo lukav! Uope ga nisam ula. Istog trena shvati da im se ovjek obratio priguenim glasom, potpuno u skladu s prirodnom zvunom kulisom pustinje. A onda se zauje novi glas s ruba pustinje, lijevo od njih. Zavri s tim brzo, Stile. Uzmimo im vodu i nastavimo put. Jo je malo vremena preostalo do zore. Slabije kolovan za hitne reakcije od majke, Paul alosno ustanovi da se sav ukoio i da je pokuao pobjei. Sposobnosti su mu bile blokirane trenutnom panikom. Prisilno se sjetio njenih uputa: najprije se opusti, zatim ui u stanje prividne oputenosti, pa u fazu pune napetosti miia, da bi naposljetku mogao udariti u bilo kojem smjeru. Pa ipak, jo je osjeao primjese straha u sebi i znao je odakle. Bilo je to slijepo vrijeme, nikakva budunost nije se mogla nazrijeti... a nalazili su se u stupici divljih Slobodnjaka koje je jedino zanimala voda sadrana u njihovim nezatienim tijelima.

8.
Slobodnjaka vjerska prilagodba je, dakle, izvor onoga to danas prepoznajemo kao Stupove Svemira, iji su Qizara Tafwidi meu nama sa znakovima, dokazima i proroanstvom. Oni nam donose arakiko mistino spajanje, iju duboku ljepotu simbolizira uzbudljiva glazba, stvorena u starim oblicima, ali proeta novim buenjem. Tko jo nije uo Starevu himnu i postoji li takav ovjek na kojeg ona nije snano djelovala? Vuem noge kroz pustinju gdje fatamorgana treperi poput roja. Pohlepan slave, lakom za opasnou, tumaram obzorima al-Kulaba, promatrajui kako vrijeme rui planine u potrazi i udnji za mnom. I vidjeh vrapce kako brzo dolijeu, smjelije od vuka to napada. Rasprhnue se po kronjama moje mladosti. Tad zauh jato na mojim granama, ali me doepae njihovi kljunovi i pande. Iz Arakikog buenja princeze Irulan ovjek je puzao preko vrha dine. Bilo je to zrnce praine uhvaeno u sjaju podnevnog sunca. Bio je odjeven tek u poderane ostatke jubba-ogrtaa, pa mu je kroz dronjke vruina dopirala do koe. Kapuljaa je bila otrgnuta s ogrtaa, ali ovjek je kao zamjenu napravio turban od poderanih traka odjee. Iz turbana su virili uperci pjeane kose, jednake rijetkoj bradi i gustim obrvama. Ispod potpuno plavih oiju, du obraza su se pruali ostaci tamnih mrlja. Slijepljeno ulegnue na brkovima i bradi pokazivalo je gdje se cijev pustinjskog odijela protezala od nosa do sabirnice za vodu. ovjek je zastao negdje na pola puta preko kreste dine, ruku opruenih prema skliskom obronku. Posvuda po leima, rukama i nogama zgruala mu se krv. Sloj ukasto zelenog pijeska nahvatao se na rane. Lagano je podvio ruke ispod sebe, odupro se o njih, pridignuo i zapoeo se tako njihati naprijed-natrag. ak se i u toj gotovo nekontroliranoj kretnji moglo naslutiti nekadanje otmjeno dranje. Ja sam Liet-Kynes, ree on, obrativi se pustom obzoru glasom koji je sada bio tek hrapava karikatura negdanje snage. Ja sam

planetolog Njegovog carskog velianstva, proape on, planetni ekolog Arrakisa. Ja sam nadzornik ove zemlje. Zatetura se i padne postrance na stvrdnutu povrinu obronka dine okrenutog vjetru. Ruke mu se malaksalo zarie u pijesak. Ja sam nadzornik ovoga pijeska, pomisli on. Tog trenutka shvati da se nalazi u poluoamuenom stanju, da se mora zakopati u pijesak, pronai neki razmjerno hladan sloj i prekriti se njime. Ali, jo je osjeao guste, sladunjave estere predzainskog depa, koji se nalazio negdje pod tim pijeskom. Bolje od bilo kojeg drugog Slobodnjaka znao je za opasnosti koje su se u tome krile. To to je mogao namirisati predzainsku masu, znailo je da se plinovi duboko pod pijeskom nalaze blizu eksplozivnog tlaka. Morao se to prije odmaknuti odavde. Ruke mu zaponu slabano grepsti po padini dine. Jedna misao mu tada bljesne u svesti jasna, odreena: Pravo bogatstvo svakog planeta vidi se u njegovom okoliu, a na taj okoli moemo utjecati putem temeljne civilizacijske djelatnosti zemljoradnje. A onda pomisli kako je udno to se svijest, dugo usredotoena na neku stvar, teko moe nje osloboditi. Harkonnenovi vojnici ostavili su ga ovdje bez vode i pustinjskog odijela, uvjereni da e ga dokrajiti crvi, ako ga pustinja potedi. inilo im se zabavno ostaviti ga ovdje da polagano umre od bezlinih ruku planeta. Harkonneni su uvijek ponovno otkrivali kako je teko ubiti Slobodnjaka, pomisli on. Mi ne umiremo lako. Trebao sam dosad ve biti mrtav... Uskoro u biti... ali ne mogu prestati biti ekolog. Najvanija funkcija ekologije je shvaanje posljedica. Glas ga je okirao zato jer ga je prepoznao i zato to je znao da je njegov vlasnik odavno mrtav. Bio je to glas njegovog oca, koji je ovdje radio kao planetolog prije njega glas davno umrlog oca, poginulog pri odronu kod Gipsanog bazena. Gadno si se uvalio, sine, ree mu otac. Morao si shvatiti do ega e dovesti pruanje pomoi djetetu tog vojvode. Potpuno sam oamuen, pomisli Kynes. Izgledalo je da glas dopire s desne strane. Kynes zabije lice u pijesak, okreui se pogledati u tom smjeru; ali tamo nije bilo niega osim blagog prijevoja dine, po kojem su plesali vragovi topline na punom blijetanju, sunca.

to ima vie ivota u danom sustavu, to je vie i legla za novi ivot, ree mu otac. Sada je glas dolazio s lijeve strane, negdje iza njega. Zato se vrti oko mene?, upita se Kynes. Zar ne eli da ga vidim? ivot poboljava sposobnost prirodne sredine za odranje ivota, ree mu otac. ivot ini dostupnijom neophodnu hranu, vezuje znatno vie energije u sustav preko beskrajno sloenih i prepletenih odnosa izmeu mnogobrojnih organizama. Zato se dri kao pijan plota iste teme, upita se Kynes. Znao sam to jo kao desetogodinjak. Pustinjski sokoli koji su, kao i veina ivotinja na ovome svijetu, bili leinari, zaponu kruiti iznad njega. Kynes primijeti da mu jedna sjena skliznu pokraj ruke i napregne se okrenuti glavu prema gore. Ptiurine su mu bile poput nejasnih mrlja nasuprot srebrno-plavog neba udaljene, aave pjege koje lete nad njim. Mi se bavimo uopavanjima, ree mu otac. Nije mogue jasno razgraniiti probleme planetnih razmjera. Planetologija je znanost rezanja i ponovnog slaganja. to mi to pokuava rei?, upita se Kynes. Da ne postoji, moda, neka posljedica koju nisam uoio? Obrazi mu ponovno klonu u vrui pijesak, a nosnice mu zapahne miris sprene stijene ispod predzainskih plinova. Neki logiki dio njegove svijesti uoblii pitanje: Iznad mene lete leinari. Moda e ih primijetiti neki od mojih Slobodnjaka i doi pogledati o emu se radi. Uspjenom planetologu najvanije orue su ljudi, ree mu otac. Mora njegovati ekoloku svijest meu ljudima. To je razlog zato sam stvorio potpuno novu ekoloku abecedu. Ponavlja stvari koje mi je ve rekao dok sam jo bio dijete, pomisli Kynes. Poelo mu je bivati hladno, ali onaj logian kutak u njegovoj svijesti mu ree: Sunce je jo visoko na nebu. Nema pustinjsko odijelo i vrue ti je; sunce ti crpi vlagu iz tijela. Prsti mu se slabano zariju u pijesak. Mogli su mi barem ostaviti pustinjsko odijelo! Prisutnost vlage u zraku sprjeava prebrzo isparavanje ivih tijela, ree mu otac. Zato neprekidno ponavlja oiglednosti, upita se Kynes. Pokuao je razmiljati o vlazi u zraku travi koja prekriva ovu dinu... otvorenoj vodi negdje pod njim, dugakom kanalu koji vodi kroz

pustinju, drvoredu koji ga obrubljuje. Nikada nije vidio vodu otvorenu pod nebom osim na ilustracijama u knjigama. Otvorena voda... voda za navodnjavanje... potrebno je pet tisua kubnih metara vode za navodnjavanje jednog hektara zemljita u sezoni rasta itarica, prisjeti se. Na prvi cilj na Arrakisu, ree mu otac, je stvaranje travnatih podruja. Poet emo s ovim mutiranim oblicima suhe trave. A kad veemo vlagu u travnate terene, prijei emo na poumljavanje uzvisina; zatim nam predstoji otvaranje nekoliko vodnih bazena najprije malih i smjetenih uzdu strujanja glavnih vjetrova; istim putem postavit emo sabirnice vlage da bi vjetru oduzele ono to je ukrao. Moramo stvoriti pravi juni vjetar vlani vjetar ali nikada se neemo osloboditi ovisnosti o sabirnicama vjetra. I dalje mi dri predavanje, pomisli Kynes. Zato malo ne zauti? Zar ne vidi da umirem? Uskoro e i ti umrijeti ree mu otac, ako se ne makne s uzavrelog grotla koji se nalazi tono ispod tebe. Tu je i ti to dobro zna. Osjea predzainske plinove. Svjestan si da mali tvorci zapoinju gubiti dio svoje vode u toj masi. Pomisao na vodu pod njim bila je izluujua. Lako si ju je mogao predoiti: smeurane polubiljke-poluivotinje, mali tvorci, spremili su je u slojeve porozne stijene a onda mala pukotina kroz koju procuri svjei izvor najbistrije, iste, tekue, okrepljujue vode... Predzainska masa! On udahne zrak, a teak, sladunjav miris ispuni mu plua. Postao je znatno gui nego malo prije. Kynes se digne na koljena, zauvi ptije kliktanje i urno lepetanje krila. Ovo je zainska pustinja, pomisli on. U blizini mora biti Slobodnjaka, ak i usred bijela dana. Sigurno e primijetiti ptiurine i doi izvidjeti o emu se radi. Kretanje zemljom je neophodnost ivotinjskog ivota, ree mu otac. Nomadi podlijeu istoj potrebi. Smjerovi tih migracija uvjetovani su neprekidnim potrebama za vodom, hranom, mineralima. Moramo zapoeti nadzirati to kretanje, ukrotiti ga za nae potrebe. Umukni, stare, promrmlja Kynes. Moramo na Arrakisu poduzeti neto to jo nikada nije poduzeto u planetnim razmjerima, ree mu otac. Moramo iskoristiti ovjeka kao konstruktivnu ekoloku silu za udomaivanje prilagoenih zemaljskih oblika ivota: biljku ovdje, ivotinju tamo, pa

onda ovjeka moramo preoblikovati vodni ciklus, cijeli krajolik i teren. Umukni! zakrijeti Kynes. Ba su nam migracije prve ukazale na odnos izmeu crva i zaina, ree mu otac. Crv, pomisli Kynes, obuzet iznenadnom nadom. Tvorac e neizostavno doi kad mjehur ispod mene prsne. Ali, ja nemam kuke. Kako u se popeti bez kuka na velikog tvorca? Osjetio je kako mu u razoaranju kopni i ono malo preostale snage. Voda je tako blizu samo stotinjak metara ispod njega; crv e sigurno doi, ali ga on nema ime na povrini uhvatiti i iskoristiti. Kynes se ponovno skljoka na pijesak i padne u plitko udubljenje koje je izdubio svojim pokretima. Osjetio je vruinu pijeska na lijevom obrazu, ali taj osjet bio je nekako dalek. Prirodna sredina Arrakeena pretvorila se u evolucijsku sredinu lokalnih oblika ivota, ree mu otac. Vrlo je udno to je svega nekoliko ljudi odvratilo panju sa zaina i stiglo se zauditi zbog gotovo idealne ravnotee vodika, kisika i ugljinog dioksida, a koja je ovdje vrlo stabilna bez obzira na pomanjkanje velikih biljnih povrina. Postoji energetska sfera planeta, koju treba uoiti i shvatiti; njen proces je, dodue, nemilosrdan, ali je ipak proces. Postoji pukotina u njemu? Onda je neto popunjava. Znanost zna za mnotvo stvari koje postaju oite tek kad se objasne. Znao sam za postojanje malih tvoraca duboko u pijesku ve znatno prije nego sam ih vidio. Molim te, prekini mi drati predavanje, oe, proape Kynes. Jedan sokol spusti se na pijesak pokraj njegove ispruene ruke. Kynes primijeti kako ptica skuplja krila i naginje glavu pogledavajui ga. On sakupi zadnju snagu i zakrijeti na nju. Ptica odskoi dva koraka, ali ne makne pogled s njega. Ljudi i radovi koje su dosad obavljali pogubni su bili za povrine planeta, ree mu otac. Priroda nastoji pruiti kompenzaciju za te bolesti, iskorijeniti ili obuzdati ih, ugraditi ih u sustav na svoj nain. Sokol rairi, pa skupi krila. I opet vrati panju na ispruenu ruku. Kynes otkrije da vie nema snage viknuti na ptiurinu. Povijesni sustav uzajamnog pljakanja i otimanja prekida se ovdje na Arrakisu, ree mu otac. Ne moe unedogled nastaviti krasti ono potrebno, ne vodei pritom rauna o onima koji dolaze poslije tebe. Fizika svojstva planeta zapisana su u ekonomskim i politikim dokumentima. Ti dokumenti sada su pred nama i na smjer je oit. Nikada mi nije prestao drati predavanja, pomisli Kynes. Predavanja, predavanja, predavanja uvijek predavanja.

Sokol cupne korak blie Kynesovoj ispruenoj ruci, a zatim okrene glavu najprije na jednu, pa na drugu stranu, odmjerivi pogledom izloeno meso. Arrakis je planet jedne etve, ree mu otac. Jedne etve. Ona izdrava vladajuu klasu koja ivi na nain kako su vladajue klase ivjele oduvijek, dok pod njom poluljudska gomila polurobova ivotari svoj vijek na bijednim ostacima. Upravo ta gomila i ti ostaci privlae nau panju. Njihova vrijednost znatno je vea nego se to nasluivalo. Ne obraam panju na tebe, oe, proape Kynes. Odlazi! Istodobno mu kroz glavu proe: U blizini se mora nalaziti neki od mojih Slobodnjaka. Sigurno e primijetiti ove ptiurine. Doi e pogledati o emu se radi, ako ni zbog ega drugog, ono provjeriti ima li slobodne vlage. Gomila s Arrakisa znat e da je cilj svega toga to radimo da ovim kopnom potee voda ree mu otac. Veina njih e, naravno, tek polumaglovito razumjeti kako to namjeravamo provesti. Mnogi e vjerovati da elimo donijeti vodu s nekog drugog planeta, koji obiluje njome, ne shvaajui da se tome protive goleme udaljenosti. No, neka misle to ele, sve dok nam vjeruju. Jo trenutak i ustat u i rei mu to mislim o njemu, pomisli Kynes. Stoji tu i dri mi predavanje umjesto da mi pomogne. Ptica cupne jo korak blie Kynesovoj ispruenoj ruci. A onda se jo dva sokola spustie na pijesak iza prvoga. Vjera i zakon moraju meu naim gomilama biti jedno te isto, ree mu otac. in neposlunosti bit e grijeh i trait e vjersko kanjavanje. Od toga e biti dvostruka korist: poveat e se poslunost i potenje. Meutim, ne smijemo toliko ovisiti o potenju pojedinaca, koliko o potenju cijele populacije. Gdje mi je ta populacija sada kad mi je potrebna, pomisli Kynes. Prikupi svu preostalu snagu i pomakne ruku za irinu prsta prema najbliem sokolu. On odskoi natrag meu svoje sudrugove i sve se tri ptice pripreme da polete. Na raspored dostii e razinu prirodnog fenomena, ree mu otac. Planetni ivot predstavlja ogromno, gusto, prepleteno tkanje. Biljne i ivotinjske razmjene e prvenstveno odreivati sirove fizike sile kojima emo mi manipulirati. Meutim, kad to uhvati korijen, prvobitne promjene postat e kontrolirani utjecaji usmjereni u dobrom cilju kojima emo se i mi sami morati podrediti. Zapamti da trebamo kontrolirati tek tri posto povrinske energije samo tri posto da bismo cjelokupnu strukturu doveli u na samodovoljan sustav.

Zato mi ne pomogne, zapita Kynes. Stalno isto: kada si mi najvie potreban, onda me iznevjeri. Htio je okrenuti glavu i pogledati u smjeru oevog glasa, elei ga zgromiti pogledom. Ali, miii odbie posluati naredbe koje su dolazile iz mozga. Kynes primijeti da se sokol pomaknuo. Pribliio mu se ruci, nainivi oprezan korak, dok su ga ostali prividno nezainteresirano ekali. Sokol zastane tek na pedalj od ruke. Potpuna jasnoa zahvati Kynesovu svijest. Odjednom mu pred oima bljesne goleme mogunosti za Arrakis koji su njegovom ocu potpuno promakle. Mogunosti koje su nicale na tom drukijem putu nahrupie kroz njega. Nema vee opasnosti za tvoje ljude od one koja e ih snai ako padnu u ruke nekog Junaka, ree mu otac. ita mi misli!, prostruji Kynesu kroz glavu. Pa... neka, svejedno. Poruke su ve upuene u moja sieka sela, pomisli on. Nita ih ne moe zaustaviti. Ako je vojvodin sin iv, oni e ga pronai i zatititi, prema mojoj naredbi. enu, djeakovu majku, mogu odbaciti, ali njega e spasiti. Sokol cupne jo jednom i primakne se na udaljenost s koje je mogao krenuti u napad na ispruenu ruku. Ptica sagne glavu da bi bolje pogledala mlohavo meso. A onda se naglo uspravi, podigne glavu uvis i uz reski krik prhne u zrak, odletjevi sa svojim drutvom negdje iznad Kynesove glave. Doli su!, pomisli Kynes. Moji Slobodnjaci su me nali! A onda zauje tutnjavu pijeska. Svaki je Slobodnjak dobro poznavao taj zvuk i lako ga je mogao razlikovati od uma koji stvaraju crvi ili druga pustinjska stvorenja. Negdje ispod njega, predzainska masa akumulirala je dovoljno vode i organske materije iz malih tvoraca i dostigla kritinu toku svog neobuzdanog rasta. Divovski mjehur ugljinog dioksida nastao je duboko u njedrima pijeska i pohrlio prema gore estokom snagom, dok mu se u sreditu mahnito okretao vrtlog praine. On e razmijeniti ono to se izleglo u pjeanim dubinama za ono to se nalazilo na povrini. Klikui zbog neuspjeha, sokolovi su kruili nebom. Znali su to se dogaa. Svaki pustinjski stvor znao je to. I ja sam pustinjski stvor, pomisli Kynes. Vidi li me, oe? Ja sam pustinjski stvor. Osjetio je kako ga mjehur podie, zatim se rasprskava i kako ga obavija vrtlog praine, vukui ga sa sobom dolje u prohladnu tamu. Na trenutak, osjeaj svjeine i vlage bio je blaeno olakanje. A onda, dok

ga je planet ubijao, Kynesu padne na pamet da i otac i svi ostali znanstvenici nisu bili u pravu, da su najpostojanija naela svemira sluaj i pogreka. ak su i sokolovi to mogli shvatiti.

9.
Proroanstvo i predvianje kako ih je mogue istraiti suoen s pitanjima bez odgovora? Razmislite: koliko je valni oblik (kako je MuadDib nazivao svoju viziju-sliku) stvarno predvianje i koliko zapravo prorok oblikuje budunost da bi se uklopila u njegovo proroanstvo? to je s harmonijom koja je svojstvena proricanju? Vidi li prorok budunost ili, moda, liniju slabosti, pogreku ili pukotinu, koje rijeima i odlukama moe razmrskati kao to reza dijamanata udarcem noa razbija dragulj? Osobna razmiljanja o MuadDibu princeze Irulan Uzmi im vodu, javi se ovjek iz noi. Svladavi strah u sebi, Paul pogleda majku. Uvjebanim oima opazio je njenu spremnost za borbu, napetost miia koji su svakog trenutka mogli poeti djelovati. Bila bi teta ako vas budemo morali odmah unititi, ree glas iznad njih. To je onaj koji nam se prvi javio, pomisli Jessica. Najmanje su dvojica jedan desno, a drugi s lijeva. Cignoro hrobosa sukares hin mange la pagavas doi me kamavas na beslas lele pal hrobas! Bio je to ovjek s njihove desne strane viui preko udoline. Paulu su rijei bile potpuno nejasne, ali je Jessica, zahvaljujui svojoj benegeseritskoj obuci, prepoznala jezik. Bio je to akobsa, jedan od drevnih lovakih jezika, a ovjek koji ga je koristio rekao je da su njih dvoje moda oni stranci koje Slobodnjaci trae. U iznenadnoj tiini koja je zavladala nakon ove pretpostavke, sjajno i radoznalo okruglo lice drugog mjeseca slonovaa s plavim preljevima uzdiglo se iznad stijena sa suprotne strane udoline. kriputavi zvuci oglase se sa stijena iznad njih i bono, s obje strane... tamne kretnje na mjeseini. Mnotvo pojava izroni iz sjene. itava satnija, pomisli Paul, osjetivi kako srce poinje brzo kucati. Neki visok ovjek u arenom omotau izae pred Jessicu. Maska na ustima bila mu je skinuta da bi mogao jasno govoriti, a ispod, sa strane obasjana sjajem mjeseca, vidjela se gusta brada, dok su mu lice i oi bili zaklonjeni kapuljaom. to su ovo divovi ili ljudi? upita on.

Raspoznavi aljivi prizvuk u njegovom glasu, Jessica malo odahne. Bio je to zapovjedni glas, glas koji im se prvi gromko obratio iz noi. Ljudi, siguran sam doda ovjek. Jessica prije osjeti nego to opazi no skriven u naborima ovjekove odore. Na trenutak gorko zaali to su ona i Paul bez titnika. Znate li govoriti? upita ovjek. Jessica skupi svu raspoloivu kraljevsku drskost i prenese je u dranje i glas. Odgovor je doao odmah, ali ona nije dovoljno ula ovjeka da bi sa sigurnou mogla odrediti njegov kulturnu razinu i eventualne slabosti. Tko je to nasrnuo na nas poput zloinca iz none zasjede? upita ona. ovjek s kapuljaom prebaenom preko glave na trenutak se trgne, polagano se svladavajui. Bio je to vrlo izraajan in: nepoznati je oito znao izvrsno vladati sobom. Paul se odmakne od majke da ne bi predstavljali istu metu i da bi oboje imali prostora za eventualnu akciju. Glava s kapuljaom okrene se na Paulovu kretnju, otkrivi dio lica obasjan mjeseinom. Jessica ugleda otar nos i jedno sjajno oko tamno, potpuno tamno, bez traga bjeloonice kao i gustu obrvu i nagore povijene brkove. Lukavo tene, ree ovjek. Ako ste bjegunci od Harkonnena, onda ste nam dobrodoli. Dakle, djeae? Razne mogunosti prostruje u Paulovoj svijesti: Trik? Iskrenost? Morao je odmah reagirati. Zato biste s dobrodolicom doekivali bjegunce? upita. Dijete koje misli i govori kao odrastao ovjek, odgovori visoki ovjek. Dobro, odgovorit u ti na pitanje, mladi moj wali: ja sam onaj koji Harkonnenima ne plaa fai, vodni danak. Zbog toga dobrodolicom doekujem bjegunca. Zna tko smo, pomisli Paul. Skriva to, ali ga odaje glas. Ja sam Stilgar, Slobodnjak, ree visoki ovjek. Hoe li ti to razvezati jezik, djeae? Glas je isti, pomisli Paul, sjetivi se vijea na kojem se pojavio ovaj ovjek i zatraio tijelo prijatelja kojeg su zaklali Harkonneni. Poznajem te, Stilgare, ree Paul. Bio sam s ocem u vijeu kad si doao po vodu svog prijatelja. Poveo si sa sobom i jednog oevog ovjeka, Duncana Idahoa u znak razmjene prijatelja.

A Idaho nas je napustio da bi se vratio svome vojvodi, ree Stilgar. Jessica razlui primjesu prijekora u njegovom glasu i pripremi se za napad. Glas sa stijene iznad njih dovikne: Samo gubimo vrijeme, Stil. To je vojvodin sin, odgovori otro Stilgar. Za njega nam je Liet rekao da ga moramo nai. Ali... dijete, Stil. Vojvoda je bio ovjek, a ovaj momak je upotrijebio udara ree Stilgar. Poduzeo je hrabar pothvat, krenuvi stazom ai-huluda. Jessica primijeti kako je visoki Slobodnjak potpuno iskljuuje iz misli. Je li joj je ve izrekao presudu? Nemamo vremena za ispitivanje, usprotivi se glas iznad njih. to ako je on Lisan al-Gaib? upita Stilgar. Trai neko znamenje, pomisli Jessica. Ali ena, ponovno se javi glas iznad njih. Jessica se ponovno pripravi. U glasu se nazirala smrt. Da, ena, ree Stilgar. I njena voda. Poznat ti je zakon ree glas sa stijene. Onaj tko ne moe opstati u pustinji... Zauti naredi mu Stilgar. Vremena su se promijenila. Je li Liet i to naredio? upita glas sa stijene. uo si glas cielaga, Jamise ree Stilgar. Zato onda navaljuje? Kroz Jessicinu glavu prostruji: Cielago! Ova joj rije odjednom otvori iroke putove shvaanja. Bio je to jezik Ilima i Fiqha, na kojem je cielago znaio imi, mali letei sisavac. Glas cielaga: primili su distrans poruku da pronau nju i Paula. Samo te podsjeam na tvoje dunosti, prijatelju Stilgare, ree glas iznad njih. Moja dunost je snaga plemena ree Stilgar. To mi je jedina dunost. I nitko ne treba podsjeati na nju. Ovo dijete-ovjek me zanima. Tijelo mu je jedro. ivio je na mnogo vode. ivio je daleko od oca sunca. Nema ibada oi. Pa ipak, ne govori niti se ponaa kao slabi iz pana. I otac mu je bio takav. Kako to moe biti? Ne moemo cijelu no provesti ovdje raspravljajui ree glas sa stijene. Ako neka ophodnja... Vie te neu upozoravati, Jamise. Zauti! odgovori Stilgar. ovjek iznad njih utone u tiinu, ali Jessica zauje kako se pokree, preskae neku pukotinu i poinje se sputati prema dnu udoline, dolazei s njihove lijeve strane.

Glas cielaga je rekao da emo imati koristi ako vas spasimo, ree Stilgar. Vidim mogunosti u ovom snanom djeaku-ovjeku: mlad je i moe uiti. Ali, to je s tobom, eno? On pogleda Jessicu. Sada sam registrirala njegov glas i ustrojstvo, pomisli Jessica. Mogu ovladati njime ve samo jednom rijei, ali on je jak ovjek... zato nam moe vie koristiti nesputan, uz punu slobodu djelovanja. Vidjet emo. Ja sam majka ovog djeaka, ree Jessica. A njegova snaga kojoj se divi, djelomice je rezultat moje obuke. Snaga ene moe biti neizmjerna, odgovori Stilgar. To je svakako sluaj s asnom Majkom. Jesi li ti asna Majka? Jessica na trenutak prijee preko implikacija ovog pitanja i iskreno odgovori: Nisam. Jesi li kolovana za pustinju? Nisam, ali mnogi dre moju obuku dragocjenom. Mi sami procjenjujemo vrijednosti ree Stilgar. Svaki ovjek ima to pravo, odgovori ona. Dobro je to to shvaa, ree Stilgar. Ne moemo sada gubiti vrijeme podvrgavajui te ispitivanju, eno. Razumije? Ne elimo da nas tvoja sjena zarazi. Uzet u djeaka-ovjeka, tvog sina, pod svoju zatitu, dat u mu utoite u svom plemenu. Ali to se tebe tie, eno shvaa li da u ovome nema niega osobnog? Takvo je pravilo. Istislah, opi interes. Je li ti to dovoljno? Paul zakorai pola koraka naprijed. O emu to govori? Stilgar brza pogleda prema Paulu, ali zadri glavninu panje na Jessici. Ako nisi ve od djetinjstva potpuno obuena za ivot ovdje, donijet e propast cijelom plemenu. To je zakon, ne moemo prihvatiti bezvrijedne... Jessicina kretnja zapone kao teturavo, varljivo padanje u nesvijest. Bila je to oita i razumljiva reakcija slabog doljaka, a oitosti najee uspore reakcije protivnika. Kad se poznata stvar pojavi u nepoznatom obliku, potrebno je neko vrijeme za objanjenje. Pokrenula se istog trena im je ugledala da mu se desno rame sputa da bi aka dohvatila oruje iz odore i usmjerila se prema njoj. Okret, munjevit udarac rukom, vrtlog izmijeanih odora i ona se nala leima okrenuta stijeni, dok je ovjek bespomono stajao pred njom. im mu je majka zapoela djelovati, Paul se povukao dva koraka unatrag. Kad je prela u napad, on se baci u sjenu. Neki bradati ovjek mu se isprijei na putu, u poluueem stavu, a onda se baci naprijed s orujem u jednoj ruci. Paul brzim karate zahvatom udari

ovjeka ispod grudne kosti i odskoi u stranu, a onda ga jo bridom ake tresne po vratu, oduzevi mu oruje dok je padao. Zatim pouri u sjenu i zapone se penjati uz stijene, gurnuvi usput oruje za pojas. Prepoznao je, usprkos neobinom obliku projektilno oruje; to mu je ujedno otkrilo i nove pojedinosti o ovom mjestu i pruilo dodatno objanjenje zato se tu titovi ne koriste. Usredotoit e se na majku i onog Stilgara. Ona moe izai s njim na kraj. Moram se domoi nekog sigurnog mjesta odakle ih mogu drati na nianu i tako joj omoguiti bijeg. Iz udoline se zauo zbor reskih metalnih zvukova. Projektili zaponu udarati o stijene oko njega. Jedan mu prostrijeli rub odore. On hitro zae za jednu izboinu i nae se u uskoj, okomitoj pukotini; odmah se zapone penjati lea oslonjenih uz jedan, a stopala o drugi zid polagano i to je neujnije mogao. Odjednom, do njega dopre grmljavina Stilgarovog glasa: Natrag, vi crvljive ui! Slomit e mi vrat pomaknete li se jo jedan korak. Jedan glas iz udoline mu odgovori: Djeak je pobjegao, Stil. to emo... Sigurno da je pobjegao, vi pjeskoglavci... Uh-h-h! Polako, eno! Reci im da prestanu progoniti moga sina! naredi mu Jessica. Prestali su, eno. Pobjegao im je, kao to si i oekivala. Veliki podzemni bogovi! Zato nisi rekla da si arobnica i izvrstan borac? Reci svojim ljudima da se odmaknu, naredi mu ponovno Jessica. Reci im da se okupe u udolini gdje ih mogu drati na oku. Ne mora nimalo sumnjati da tono znam koliko ih ima! Ovo je kritini trenutak, pomisli ona. Ali, ako je ovaj ovjek razuman, kao to pretpostavljam, imat emo ansu. Paul nastavi polagano napredovati prema vrhu i ubrzo naie na jednu usku zaravan, gdje je mogao stati, pa baci pogled prema udolini. Do njega dopre Stilgarov glas. A ako odbijem? Kako moe... Uh-h-h! Dobro, neka ti bude, eno! Nita ti vie neemo uiniti. Veliki bogovi! Ako ovo moe uiniti najsnanijem meu nama, onda vrijedi koliko i tvoja deseterostruka teina u vodi. A sada ispit razuma, pomisli Jessica i nastavi: Trai Lisan alGaiba. Nije iskljueno da ste vi te osobe iz legende odgovori on, ali povjerovat u u to tek kad to ispitivanjem bude dokazano. Ovog trenutka jedino znam da ste doli ovamo s onim glupim vojvodom... Jao! eno! Svejedno mi je hoe li me ubiti! On je bio astan i hrabar, ali je glupo postupio upavi u Harkonnenovu zamku!

Tiina. Trenutak kasnije Jessica odgovori: Nije imao drugog izbora, ali neemo sada raspravljati o tome. Radije reci svom ovjeku iza onog grma da prestane nianiti na mene ili u svemir osloboditi tvoje daljnje nazonosti, a onda srediti raune i s njim. Ti tamo! zabrunda Stilgar. Posluaj je! Ali, Stil... Posluaj je ti crvoliki, puzavi, pjeskoglavi komadu gmizavevog izmeta! Uini kako ti kae ili u joj ja pomoi da te razbije! Zar ne shvaa vrijednost ove ene? ovjek iza grma ustane i spusti oruje. Posluao je, ree Stilgar. A sada, ree Jessica, objasni lijepo svojim ljudima to to eli od mene. Ne bih eljela da neki utokljunac usijane glave poini glupu pogreku. Kad zalazimo u sela ili gradove, moramo skrivati svoj identitet i predstavljamo se kao stanovnici pana i grabena, odgovori Stilgar. Tada sa sobom ne nosimo oruje, budui da je kris-no svetinja. Ali ti, eno, ima arobnjaku borbenu sposobnost. uli smo ranije o tome, ali mnogi su sumnjali; meutim, vie ne mogu sumnjati u ono to su vidjeli vlastitim oima. Svladala si naoruanog Slobodnjaka. Tvoje oruje nikakva pretraga ne moe otkriti. Kad je Stilgar prestao govoriti, u udolini je dolo do komeanja. A ako pristanem da te poduim toj... arobnjakoj vjetini? Primit u i tebe pod svoje okrilje, ba kao i tvog sina. Kako emo biti sigurni da e odrati obeanje? Stilgarov glas odjednom izgubi blagost i oboji se preljevom gorine. Na ovome mjestu, eno, nema papira za ugovore. Ali zato naveer ne dajemo obeanja da bismo ih ujutro prekrili. Kad ovjek neto kae, onda je to ugovor. Kao voa svog naroda, ja sam i njega obvezao svojom rijeju. Naui nas svom arobnjatvu i imat e utoite meu nama dok god bude eljela. Tvoja voda moi e se izmijeati s naom vodom. Govori li u ime svih Slobodnjaka? upita Jessica. S vremenom e i do toga doi. Ali, sada jedino moj brat Liet govori u ime svih Slobodnjaka. Ovdje ti jedino obeavam tajnost. Moji ljudi nee ni u jednom sieu govoriti o vama. Harkonneni su se silom vratili na Dinu i tvoj vojvoda je mrtav. Pronijele su se glasine da ste vas dvoje stradali u Majci oluji. Lovac ne goni mrtav plijen.

Ima logike u tome, pomisli Jessica. Ali, ovi ljudi imaju dobre komunikacije pa poruka moe procuriti. ini mi se da su nam glave ucijenjene ree Jessica. Stilgar nita ne odgovori; gotovo je mogla vidjeti kako mu se misli roje po glavi, osjetiti pod rukama kako mu se miii gre. Naposljetku on odgovori: Ponovit u ti jo jednom: obvezao sam cijelo pleme. Moji ljudi znaju koliko nam vrijedite. A to bismo od Harkonnena mogli dobiti? Slobodu? Ha! Ne, vi ste taqwa, ono to nam moe donijeti veu korist od sveukupnog zaina u Harkonnenovim skladitima. Onda u vas nauiti svoju borilaku vjetinu ree Jessica, osjetivi nesvjestan obredni naboj u svojim rijeima. Hoe li me sada pustiti? Neka bude tako odgovori Jessica. Ona ga oslobodi i tako se odmakne u stranu da su je svi iz udoline mogli dobro vidjeti. Rizik je velik, pomisli ona. Ali, Paul to mora shvatiti o njima, ak i po cijenu moga ivota. U tiini punoj iekivanja, Paul se sporo penjao elei to bolje vidjeti mjesto gdje mu je majka stajala. Odjednom, u blizini zauje teko disanje, koje je trenutak zatim zamrlo u okomitoj pukotini iznad njega; podignuvi pogled, on ugleda slabanu sjenu kako se ocrtava nasuprot zvjezdanog neba. Stilgarov glas zaori se iz udoline: Ti, gore! Prestani progoniti djeaka. Uskoro e sii dolje Iz tame iznad Paula zauje se glas nekog djeaka ili djevojice: Ali, Stil, on nije mnogo... Rekao sam ti da ga ostavi na miru, Chani! Ti, guterova ikro! Iznad Paula se zauje apat kletvi, a onda glas prigueno promrmlja: Mene je nazvao guterovom ikrom! Trenutak zatim sjena nestane s vidika. Paul ponovno pogleda prema udolini, raspoznavi sivkaste kretnje sjena Stilgara i svoje majke. Doite svi ovamo, pozove ih Stilgar, a zatim se okrene prema Jessici. Sada ja moram pitati kako mi moemo biti sigurni da e ti ispuniti svoj dio nagodbe? Pripada li onim ljudima koji samo dre do papira, praznih ugovora i... Pripadnice reda Bene Gesserit jednako se vrsto dre danih zavjeta kao i vi, odgovori Jessica. Nastala je neto dua tiina, a zatim se sa svih strana zaue prigueni glasovi: Benegeseritska arobnica!

Paul izvadi zarobljeno oruje iz opasaa i uperi ga prema tamnoj pojavi Stilgara, ali on i njegovi ljudi ostadoe nepomini, zurei u Jessicu. To je legenda, ree netko. uli smo da je adut Mapes to rekla o tebi, ree joj Stilgar. Ali, tako vana stvar mora se ispitati. Ako si ti stvarno ona Bene Gesserit iz legende iji e nam sin pokazati put u raj... On slegne ramenima. Jessica uzdahne, pomislivi: Naa Missionaria Protectiva uspjela je ak i u ovoj rupi postaviti vjerske sigurnosne ventile. No, dobro... imat emo koristi od toga, kao to je i bilo predvieno. Zatim ree: Proroica koja vam je donijela legendu prenijela vam ju je pod obvezom karame i ijaza, uda i jedinstvenog proroanstva to mi je poznato. elite li znak? Stilgarove nosnice se zaponu iriti na mjeseini. Ne moemo sada gubiti vrijeme na obrede proape on. Jessica se sjeti karte koju joj je Kynes pokazao dok su se dogovarali o bijegu iz podzemnog skrovita. Kako joj se to sada daleko inilo! Na karti je bilo neko mjesto imena Sie Tabr, a pokraj njega oznaka Stilgar. Moda e biti vrijeme kad stignemo u sie Tabr, ree ona. Spomen ovog imena djelovao je na njega poput oka; Jessica pomisli: Kada bi samo znao za trikove koje koristimo! Bila je stvarno dobra ta Bene Gesserit iz Missionariae Protectivae. Ovi Slobodnjaci su predivno pripremljeni da nam vjeruju. Stilgar se neugodno promekolji. Sada moramo krenuti. Ona kimne, davi mu time do znanja da imaju i njenu privolu. On pogleda prema grebenu, gotovo u onom smjeru gdje je Paul uao na stjenovitom proirenju. Hej, mome, sada moe sii. Stilgar zatim ponovno pogleda Jessicu, obrativi joj se opravdavajuim tonom: Sin ti je podizao gadnu buku dok se penjao. Morat e mnogo nauiti kako nas sve zajedno ne bi dovodio u opasnost; ali, ima vremena jo je mlad. Nedvojbeno imamo mnogo toga nauiti jedni od drugih, odgovori Jessica. U meuvremenu radije se pobrini za svog kolegu tamo. Moj buni sin bio je neto grublji dok ga je razoruavao. Stilgar se tako naglo okrene da mu je kapuljaa zaleprala. Gdje? Iza onog grmlja. Ona pokae rukom. Stilgar dodirne dva svoja ovjeka. Pronaite ga. Zatim se osvrne po svojim pratiteljima, ispitujui pogledom koga nema. Jamis

nedostaje. Okrene se prema Jessici. I tvoje tene zna arobnjake vjetine. A mogao bi i zapamtiti da jo nije siao kako si naredio, ree Jessica. Dva ovjeka koje je Stilgar poslao vratie se pridravajui treeg koji je teturao i stenjao meu njima. Stilgar ih poprijeko pogleda, a zatim ponovno pogleda Jessicu. Tvoj sin, dakle, slua samo tvoje naredbe, ha? Dobro. Discipliniran je. Paul, moe sii, ree Jessica. Paul ustane i izae na mjeseinu iza grebena gdje se sakrivao, vrativi slobodnjako oruje za pojas. Kad se okrenuo, jedna pojava iznikne iza stijene i suoi se s njim. Na mjeseini i sivkastim odbljescima od okolnog stijenja, Paul ugleda jednu malu pojavu u slobodnjakoj odjei, zasjenjeno lice koje ga je netremice promatralo iza kapuljae i cijev projektilnog oruja, uperenu u njega iz nabora odjee.Ja sam Chani, Lietova ker. Glas je bio pjevan i s primjesom smijeha. Ne bih ti dopustila da mi ugrozi prijatelje, ree ona. Paul proguta slinu. Pojava ispred njega izae na mjeseinu i on ugleda vragolasto lice s tamnim zdencima oiju. Poznatost tog lica, ije je crte zapamtio iz nebrojenih vizija u ranijim predvianjima, natjera Paula da se ukoi. Sjeti se ljutitog razmetanja hrabrou, koje ga je svojedobno natjeralo da opie to lice iz sna, rekavi pritom asnoj Majci Gaius Helen Mohiam: Srest u se s njom. A sada je to lice bilo ovdje, ali ovaj susret nikad mu nije doao u snu. Podigao si buku kao pobjesnjeli ai-hulud, ree mu ona. Osim toga, izabrao si najtei uspon do vrha. Poi sada za mnom; pokazat u ti laki put dolje. On sasvim izae iz procjepa i krene za vrtlogom njene odore preko neravnog terena. Kretala se poput gazele, pleui povrh stijena. Paul osjeti kako mu vrela krv nadire u lice; bio je zahvalan sudbini to je uokolo tama. Ista djevojka! Bila je kao prst sudbine. Osjetio se kao uhvaen na jednom valu, kao da ide paralelno s nekim kretanjem koje mu je silno hrabrilo duh. Naposljetku se nau meu ostalim Slobodnjacima na dnu udoline. Jessica se kratko nasmijei Paulu, ali se obrati Stilgaru: Ovo je dobra razmjena znanja. Nadam se da se ti i tvoji ljudi ne ljutite zbog

naeg nasilnog nastupa. Izgleda... bilo je neophodno. Bili ste na putu... uiniti pogreku. Potedjeti nekoga pogreke predstavlja rajski dar, odgovori Stilgar. On dodirne usne lijevom rukom, a zatim desnom izvue Paulu oruje iz pojasa i preda ga jednom od svojih ljudi. Dobit e svoj maula pitolj, mome, kad ga bude zasluio. Paul zausti neto rei, ali se onda predomisli, sjetivi se majine poduke: Poeci su vrlo osjetljiva vremena. Moj sin ima oruja koja su mu potrebna, ree Jessica. Pogleda Stilgara, prisilivi ga da se sjeti kako je Paul stekao pitolj. Stilgar pogleda ovjeka kojeg je Paul svladao Jamisa. ovjek je stajao sa strane, oborene glave i teko diui. Ti si teka ena, ree Stilgar, a zatim isprui lijevu ruku prema jednom sudrugu i pucne prstima. Kusthi bakka te. Ponovno akobsa, pomisli Jessica. ovjek doda Stilgaru dva kvadrata gaze. On ih provue kroz prste, a zatim stavi jedan Jessici oko vrata ispod kapuljae, a drugi Paulu. Sada nosite rubac bakka, ree on. Dogodi li se da se razdvojimo, po tome e svi znati da pripadate Stilgarovom sieu. Drugi put emo razgovarati o oruju. Krene meu svoje ljude, pogledavajui ih, a zatim preda jednom od njih Paulov slobodnjaki zaveljaj da ga ponese. Bakka, pomisli Jessica, prepoznavi vjerski naziv: bakka narikaa. Odjednom osjeti kako simbolika rupca ujedinjuje ovu skupinu. Zato ih naricanje ujedinjuje?, upita se ona. Stilgar stigne do mlade djevojke koja je zbunila Paula i ree joj: Chani, uzmi ovo dijete-ovjeka u svoje okrilje. Pripazi na njega. Chani lagano dodirne Paula po ruci. Poi s mnom, dijeteovjee. Zatomivi srdbu u glasu, Paul odgovori: Zovem se Paul. Bilo bi bolje... Mi emo ti dati ime, mali ovjee ree Stilgar,tijekom mihne, za ispita aql. Ispit razuma, prevede Jessica. Iznenadna potreba za Paulovom nadmoi nadjaa sve ostale obzire i ona uzvikne: On je poloio ispit gom jabbar! U muku koji je nastao, ona shvati da je pogodila na pravo mjesto. Ima mnogo stvari koje ne znamo jedni o drugima, ree Stilgar. Ali ve smo izgubili puno vremena. Sunce nas ne smije zatei

na otvorenome. On prie ovjeku kojeg je Paul svladao i upita ga: Jamise, moe li putovati? Ovaj brundavo odgovori: Iznenadio me, da! Sasvim sluajno. Jasni, mogu putovati. Neka ne bude vie sluajeva ree Stilgar. Ti i Chani ste mi osobno odgovorni za momkovu sigurnost, Jamise. Ovi ljudi su pod mojom zatitom. Jessica podrobno promotri Jamisa. On je bio glas koji je raspravljao sa Stilgarom sa stijene. Glas u kojem je bilo smrti. Stilgar je morao upotrijebiti sav svoj autoritet da bi ga nadjaao. Stilgar ispitivaki pogleda skupinu, a onda mahne prema dvojici mukaraca. Larus i Faruk, unitite nae tragove. Pazite da nita ne ostane. Budite posebno paljivi s nama je dvoje koji nisu za to podueni. Zatim se okrene, podigne ruku i pokae preko udoline. U kolonu straari s boka polazimo. Moramo stii do Grebenske pilje prije svitanja. Jessica stane u kolonu pokraj Stilgara, prebrojavajui ljude. Bilo je ukupno etrdeset Slobodnjaka plus ona i Paul. Kreu se poput vojnika, pomisli ona. ak i djevojka Chani. Paul stane u kolonu uz Chani. Uspio je zatomiti neugodne osjeaje vezane uz ovu djevojku. U glavi mu se sada vrtjelo sjeanje prizvano majinim malo prijanjim uzvikom: On je poloio ispit gom jabbar! Odjednom je imao dojam da mu ruka jo bridi od pretrpljene boli. Pazi kuda hoda, proape Chani. Nastoj ne okrznuti lie, jer tako moe ostaviti neku nit koja bi otkrila na prolazak ovuda. Paul proguta slinu i posluno kimne. Jessica zapone oslukivati zvukove kolone, ali jedino je uspjela razabrati bat svojih i Paulovih koraka, to je ispuni divljenjem prema nainu na koji su se Slobodnjaci kretali. etrdeset ljudi prelazilo je preko udoline, a mogli su se uti samo prirodni zvuci tog mjesta sablasno jedrilje njihove odore koje promiu kroz sjenu. Odredite im je bio Sie Tabr Stilgarov sie. Zapone razmiljati o ovoj rijei sie. Potjecala je iz akobsa jezika i stoljeima je zadrala svoje izvorno znaenje u drevnom lovakom govoru. Sie: zborno mjesto u trenucima opasnosti. Duboke implikacije ovog izraza i jezika tek sada su joj poele dopirati do svijesti, tek sada kad je malo popustila napetost izazvana burnim susretom.

Dobro napredujemo, ree Stilgar. Ako nam ai-hulud bude naklonjen, stii emo do Grebenske pilje prije zore. Jessica samo kimne, uvajui snagu. Poela je polako osjeati nesnosno breme umora koje je dosad drala podalje od sebe zahvaljujui golemoj snazi volje... i, sada je mogla priznati, snazi ushienja. Svijest joj se potpuno posveti vrijednosti kolone u kojoj je koraala: udno je upijala sve to se oko nje otkrivalo o slobodnjakoj kulturi. Svi oni, pomisli Jessica, itava kultura odgojena u vojnikom duhu. Kakvo li je to samo neprocjenjivo blago za jednog protjeranog vojvodu!

10.
Slobodnjaci su izvrsno ovladali onim svojstvom koje su stari nazivali spanunngsbogen vjetinom samokontrole izmeu elje za nekom stvari i samog naina njenog dobavljanja. Iz Mudrosti MuadDiba princeze Irulan Stigli su do Grebenske pilje u sam osvit i zapoeli se kretati prolazom u zidu udoline, koji je bio tako uzak da su se morali okrenuti postrance radi daljeg napredovanja. Jessica u priguenoj svjetlosti praskozorja primijeti da je Stilgar poslao straare pa ih isprati pogledom dok su se zapoinjali uspinjati uz greben. Dok je hodao prolazom, Paul je podignuo glavu i promatrao uski okomiti prorez koji se nastavljao uvis put plavoga neba. Chani ga povue za odoru, pourujui ga. Brzo, ree mu ona. Dan samo to nije svanuo. to je s onim ljudima koji su se popeli gore? proape Paul. Oni su prva dnevna straa, odgovori djevojka. Pouri sada! Jedan straar ostavljen je vani, pomisli Paul. Mudro. Ali, bilo bi jo mudrije da smo ovamo stigli u odvojenim skupinama. Tako bi bila manja opasnost da izgubimo sve ljude. Na trenutak prestane o tome razmiljati, shvativi da se okree naelima gerilskog ratovanja i sjetivi se tim povodom oevog straha da Atreidi ne postanu gerilska kua. Bre, proape Chani. Paul ubrza korak, zauvi ukanje odora iza sebe. Tog mu trenutka na pamet padnu rijei sirata iz Yuehove siune N. K. Biblije. Raj mi je s desne strane, pakao s lijeve, a aneo smrti straga. Vrtio je taj citat u mislima. Zali su za jedan zavoj iza kojeg se prolaz proirio. Stilgar zastane sa strane i pokae im prema niskoj rupi koja je zjapila pod pravim kutom. Brzo! proape on. Bit emo kao zeevi u kavezu ako nas ophodnja ovdje iznenadi. Paul se sagne kod otvora i krene s Chani u pilju, osvijetljenu slabanim sivkastim svjetlom, koje je dopirala negdje odozgo. Moe se uspraviti, ree mu ona. On je poslua i zapone pogledom prouavati mjesto: bio je to dubok i irok prostor, s kupolastim gornjim dijelom koji se zakrivljivao

tek izvan ovjekovog dohvata. Kolona se razmili kroz sjene. Paul primijeti majku gdje ide prema jednoj strani i ispituje pogledom njihove nove prijatelje. Odmah je primijetio da se ipak razlikovala od Slobodnjaka, iako su svi imali iste odore. Potpuno se drukije kretala puna snage i gracioznosti. Pronai neko mjesto za odmor i ne ometaj drugima prolaz, dijete-ovjee, ree Chani. Evo ti hrane. Ona mu ugura u ruku dva zalogaja ovijena listovima. Snano su mirisala na zain. Stilgar doe do Jessice i zapovijedi skupini s lijeve strane: Zatvorite hermetika vrata i osigurajte vlagu. Zatim se okrene prema jednom Slobodnjaku: Lemil, dodaj mi sjajne kugle. Uhvati Jessicu za ruku. elim ti neto pokazati, arobnice. Odveo ju je iza jednog zavoja u zidu stijene prema izvoru svjetla. Jessica se nala pred novim otvorom u pilju, koji se nalazio visoko na proelju grebena i odakle je pucao pogled preko udoline dugake deset ili dvanaest kilometara. Udolina je bila ograena visokim kamenim zidovima. Unaokolo su ratrkano rasli rijetki grmovi krljavog raslinja. Dok je promatrala udolinu obasjanu sivilom zore, zora je obojila suprotan obronak dajui stijenama i pijesku boju dvopeka. I primijeti kako sunce Arrakisa iskae iza horizonta. To je zato to ga elimo potisnuti, pomisli ona. No je sigurnija od dana. Tog trenutka poeli ugledati dugu na ovom mjestu koje nikad nee upoznati kiu. Moram potisnuti ovakve enje, pomisli ona. One su slabosti. A slabosti si vie ne smijem dopustiti. Stilgar je uhvati za ruku i pokae nekud preko udoline. Tamo! Tamo e vidjeti prave Druse. Ona pogleda u tom smjeru i opazi neko komeanje: ljudi na dnu udoline, ratrkani pri dnevnom svjetlu u sjenama suprotnog grebena. Usprkos udaljenosti, kretnje su im se mogle jasno raspoznati u bistrom zraku. Ona uzme dalekozor iz odore i ugodi uljane lee na udaljene pojave. Rupci su se vijorili, stvarajui dojam lepranja raznobojnih leptira. To je na dom, ree Stilgar. Veeras emo stii tamo. Gledao je preko udoline, frui pritom brkove. Ljudi su neto due ostali na poslu. To znai da unaokolo nema ophodnji. Kasnije u im poslati signal i oni e nam pripremiti doek. Ljudi su ti vrlo disciplinirani, ree Jessica. Spusti dalekozor i primijeti da ga Stilgar promatra.

Pokoravaju se zakonima sigurnosti plemena, ree on. Po tim zakonima, na voa je uvijek onaj najjai koji moe osigurati vodu i sigurnost. Pogleda je u lice. Ona mu odgovori pogledom, opazivi oi bez bjeloonica, arene one kapke, pranjavu bradu i brkove, cijev koja je vodila iz nosnica u sabirnicu u pustinjskom odijelu. Jesam li ti ugrozila mjesto voe kad sam te svladala, Stilgare? upita ona. Nisi me izazvala, odgovori joj on. Vano je da voa ouva ugled kod svojih ljudi ree ona. Sa svim tim pjeanim uima ja mogu izai na kraj ree Stilgar. Kad si mene svladala, savladala si sve nas. Sada svi oekuju da od tebe neto naue... arobnjake vjetine... a neke zanima namjerava li me izazvati. Ona procijeni skriveni znaaj ove izjave. Da te svladam u slubenoj borbi? On kimne. Ali, ne bih ti to savjetovao, jer te oni ne bi slijedili. Ti nisi s pijeska. Primijetili su to dok smo noas putovali. Praktini ljudi, ree ona. Ba tako. On pogleda prema udolini. Mi znamo nae potrebe. Ali sada kada smo tako blizu kui, mnogi razmiljaju dublje. Nije nas bilo due vremena zbog isporuke nae koliine zaina slobodnim trgovcima za prokleti Ceh... neka im lica zauvijek ostanu crna! Okreui se na drugu stranu, Jessica zastane u pola kretnje i pogleda ga u lice. Ceh? Kakve veze ima Ceh s vaim zainom? To je Lietova naredba ree Stilgar. Razlog znamo, ali nam se njegov okus ne svia. Podmiujemo Ceh golemim svotama u zainu da nam nebo potedi satelita, kako odozgo nitko ne bi mogao nadzirati to radimo na povrini Arrakisa. Ona paljivo odmjeri to e rei, sjetivi se Paulovih rijei da je ba to razlog zato oko Arrakisa nema satelita. A to vi to radite na povrini Arrakisa to se ne bi smjelo vidjeti? Mijenjamo je... polagano ali sigurno... pokuavamo je uiniti pogodnom za ljudski ivot. Na narataj to nee doekati, ni naa djeca, ni djeca nae djece, niti unuci njihove djece... ali taj dan e jednom doi. On zamuenim oima pogleda preko udoline. Otvorena voda, visoke zelene biljke i ljudi koji se slobodno kreu bez pustinjskih odijela. To je, dakle, san tog Lieta-Kynesa, pomisli ona, a onda ree: Podmiivanje je opasno; kad jednom krene, postaje neobuzdano.

Tako je, odgovori on. Ali, spori put je najsigurniji put. Jessica se okrene i pogleda preko udoline, pokuavajui ga vidjeti oima kojima ga je u mati vidio Stilgar. Ali, vidjela je jedino sivkasto-utu boju udaljenih stijena i jedan iznenadan magloviti pokret na nebu iznad grebena. Ah-h-h-h, izusti Stilgar. U prvi trenutak je pomislila da je to neka letjelica u ophodnji, a onda shvati da se radi o fatamorgani jedan drukiji krajolik je lebdio iznad pustinjskog pijeska s udaljenim njihanjem zelenila, ispod kojeg je jedan dugaak crv putovao povrinom, dok mu se na stranjem dijelu vijorilo neto to je sliilo slobodnjakoj odori. Fatamorgane nestane. Bilo bi najbolje da ga zajaimo, ree Stilgar, ali tvorcu ne smijemo dopustiti ulaz u ovu udolinu. Zato nam ne preostaje nita drugo ve se noas pjeice zaputiti dalje. Tvorac njihova rije za crva, pomisli ona. Ona ocijeni vanost Stilgarove izjave da ne smiju crvu dopustiti ulazak u ovu udolinu. Znala je to je vidjela u fatamorgani Slobodnjake kako jau na leima divovskog crva. Morala se jako suzdravati da je ne oda ok koji ju je uhvatio pri pomisli na posljedice onoga to je vidjela. Moramo se vratiti ostalima, ree Stilgar. Moji ljudi bi inae mogli posumnjati da oijukam s tobom. Neki su ve ljubomorni to sam te sino dirao rukama dok smo se borili u Tuono udolini. Bilo bi dosta o tome! odbrusi Jessica. Bez uvrede, odgovori Stilgar blagim glasom. Mi ene ne uzimamo protiv njihove volje... a kad si ti u pitanju... on slegne ramenima, ...ak ni taj obiaj nije potreban. Nemoj nikad zaboraviti da sam ja bila gospa jednog vojvode ree ona, ovoga puta mirnijim glasom. Kako eli, ree on. Vrijeme je da hermetiki zatvorimo ovaj otvor kako bismo mogli predahnuti od pustinjskih odijela. Ljudi moraju malo u miru otpoinuti, budui da im sutra obitelji nee dopustiti ni trunka mira. Meu njima zavlada tiina. Jessica pogleda prema suncem obasjanom krajoliku. Jasno je shvatila smisao Stilgarovih rijei neizgovorenu ponudu za neto vie od okrilja. Je li mu potrebna ena? Shvatila je da to ne bi bilo neosnovano prihvatiti. Bio bi to nain za razrjeenje sukoba oko upravljanja plemenom: ena bi postala ravna mukarcu.

Ali, to bi onda bilo s Paulom? Tko zna kakva roditeljska prava vladaju ovdje? to je, zatim, s jo neroenom kerkom koju nosi u utrobi ve nekoliko tjedana? to je s kerkom mrtvog vojvode? Tog se trenutka odlui potpuno suoiti s vanou drugog djeteta koje je raslo u njoj, spoznati vlastite pobude koje su je navele na zaee. Znala je o emu se radi: podlegla je jednom drevnom nagonu kojeg osjete svi suoeni sa smru potraiti besmrtnost preko potomstva. Nagon plodnosti vrste odnio je prevagu. Jessica pogleda Stilgara i primijeti da je on ispitivaki promatra, ekajui u tiini. Ker koju bi ovdje rodila ena udana za jednog ovakvog ovjeka kakva bi bila sudbina te keri? Bi li on pokuavao ograniiti nunosti kojima se jedna Bene Gesserit mora podvrgnuti? Stilgar se nakalje i tada pokae da shvaa neka pitanja koja su joj se rojila u glavi. Za vou je vano ono to ga ini voom. To su potrebe njegovih ljudi. Uputi li me u tvoje moi, moda e doi dan kad e jedno od nas morati izazvati drugo. Vie bih volio neko drugo rjeenje. Zar postoje alternative? upita ona. Sajadina odgovori on. Naa asna Majka je stara. Njihova asna Majka! Prije nego je stigla razmisliti o tome, on nastavi: Ne nudim ti nuno sebe za mua. Nema nieg osobnog u ovome; ti si vrlo lijepa i poeljna. Ako bi postala jednom od mojih ena, to bi moglo navesti neke od mlaih ljudi iz mog plemena na pomisao da su me poela znatno vie zanimati tjelesna uivanja, a znatno manje kolektivne potrebe. ak nas i sada prislukuju i iz prikrajka promatraju. ovjek koji odmjerava svoje odluke, koji razmilja o posljedicama, pomisli ona. Meu mojim mlaim ljudima ima i takvih koji su stasali do uzrasta kad im duhovi postaju nemirni, ree on. Mora im se pomoi da to lake prebrode to razdoblje. Ne smijem im davati previe povoda da me izazovu. U protivnom bih se naao u situaciji da moram nekog od njih ozlijediti ili ubiti. A to ba nije odgovarajui postupak jednog voe, moe li ga ikako asno izbjei. Mora shvatiti da je kod nas voa jedan od bitnih elemenata koji dijeli rulju od naroda. On odrava razinu pojedinaca. Uz premalo pojedinaca, narod se pretvara u rulju. Njegove rijei, dubina njihove suvislosti te injenica da se jednako obraao njoj koliko i onima koji su u potaji prislukivali, natjera je na promjenu miljenja o njemu.

Ima svoj stav, pomisli ona. Gdje li je samo nauio tu unutranju ravnoteu? Zakon koji odreuje na nain biranja voe je vrlo pravedan, ree Stilgar. Ali iz toga ne proizlazi da je pravda uvijek ono to ljudima treba. Ovog trenutka nam je stvarno potrebno tek vrijeme pa da ojaamo i ovrsnemo i da se nae snage raire na nova podruja. Kakvog je porijekla?, upita se ona. Odakle samo potjee? Stilgare, ree Jessica, mislim da sam te podcijenila. Pretpostavljao sam to, odgovori on. Izgleda da smo se oboje meusobno podcijenili, ree ona. Volio bih to ostaviti iza nas, ree on. elio bih s tobom sklopiti prijateljstvo... stei meusobno povjerenje. Volio bih da ponemo potovati jedno drugoga nevezano za spolnost. Shvaam, ree ona. Vjeruje li mi? Osjeam tvoju iskrenost. Kod nas, ree on,Sajadine, kada nisu slubene voe, zauzimaju posebno poasno mjesto. One poduavaju. Odravaju snagu Boga ovdje. On se dodirne po prsima. Moram sada ispitati tu tajnu s asnom Majkom, pomisli ona, a onda ree: Govori o vaoj asnoj Majci... a ula sam i za legende i proroanstva. Govore da jedna Bene Gesserit i njen potomak dre kljueve budunosti, odgovori on. Vjeruje li da sam to ja? Ona ga pogleda u lice, pomislivi: Mlada trska tako lako umire. Poeci su vremena velike opasnosti. Ne znamo, odgovori on. Ona kimne, pomislivi: astan je ovjek. eli od mene znamenja, ali ne eli iskuavati sudbinu otvoreno ih zahtijevajui. Jessica okrene glavu i pogleda prema udolini, u zlatne sjene, purpurne sjene, titranje zraka punog praine preko otvora peine. Svijest joj se odjednom ispuni majom opreznou. Poznavala je govor Missionariae Protectivae, znala je kako moe prilagoditi tehnike legende, strah i nadu svojim hitnim potrebama, ali iznenada je osjetila neobuzdane promjene ovdje... kao da je netko bio meu Slobodnjacima i iskoristio naslijee Missionariae Protectivae. Stilgar se nakalje. Osjetila je njegovo nestrpljenje i shvatila to ga je izazvalo; dan je ve dobrano odmaknuo i ljudi su ekali da se otvori hermetiki

zatvore. Kucnuo je trenutak da pokae hrabrost i ona shvati to joj treba: neki dar-al-hikman, neka kola prevoenja koja bi joj dala... Adab, proape ona. Istog trena je osjetila kao da joj se svijest poela okretati u njoj. Prepoznala je taj osjeaj i srce joj je poelo bre udarati. Nita drugo, u cijeloj obuci Bene Gesserita, nije imalo tako snaan signal prepoznavanja. Jedino je to mogao biti adab, zahtjevno sjeanje koje se javlja samo od sebe. Ona mu se prepusti i rijei potekoe iz nje. Ibn kirtaiba, ree ona,tamo, daleko, gdje praina prestaje. Isprui ruku iz odore i primijeti kako se Stilgarove oi razrogauju. Iz pozadine zauje ukanje mnogih odora. Vidim jednog... Slobodnjaka s knjigom primjera, naglasi Jessica. ita je al-Latu, suncu koje je svladao i pokorio. ita je sudskom Sadusu, a evo i rijei: Moji neprijatelji su kao polomljene vlati zelene trave Koje su stajale na putu oluje. Zar nisi vidio to je na Gospod uinio? Poslao je kugu na njih. Zato, jer su se urotili protiv nas. Sada su poput ptica koje je razjurio lovac. Urota im je poput otrovane hrane, Koju nijedna usta nee. Drhtaj joj proe tijelom. Spusti ruku. Iza njenih lea, iz sjena pilje, zauje se aputavi odgovor mnogih glasova: A djela su im unitena. Boji plamen upravlja tvojim srcem, ree ona, pomislivi pritom: Sada sve ide kako treba. Boji plamen se pali, uslijedi odgovor. Ona kimne. Tvoji neprijatelji e pasti, ree. Bi-la-kaifa, odgovore oni. U iznenadnoj tiini, Stilgar se nagne prema njoj. Sajadina ree. Ako ai-hulud dopusti, moe proi i postati asna Majka. Proi, pomisli Jessica. udan izraz u ovom kontekstu. Ali, ostalo se uklapa u obredni govor. Odjednom osjeti neku vrstu cinine ogorenosti zbog ovoga to je uinila. Missionaria Protectiva rijetko zakae. Mjesto nam je bilo pripremljeno i u ovoj pustoi. Molitva ovog salata stvorila nam je utoite. A sada... moram glumiti ulogu Auliye, Boje prijateljice... Sajadine ovog primitivnog naroda, na kojeg su naa

benegeseritska prorokovanja tako snano djelovala da je svoje glavne sveenice nazvao asnim Majkama. Paul je stajao pokraj Chani u sjeni pilje. U ustima je jo osjeao okus hrane koju mu je dala ptije meso i tijesto umijeano sa zainskim medom i omotano liem. Okusivi, odmah je shvatio da jo nikad nije probao tako koncentriran zain i na trenutak ga je uhvatio strah. Znao je to mu se moe dogoditi od takvog koncentrata zainska promjena koja bi jo vie potaknula proroku svijest u njemu. Bi-lal kaifa, proape Chani. On je pogleda, opazivi izraz strahopotovanja kojim su svi Slobodnjaci doekali rijei njegove majke. Samo je Jamis stajao nekako izvan ceremonije, drei se odvojeno s rukama prekrienim na prsima. Duy yakha hin mange, proape Chani. Duy ponra hin mange. Imam dva oka. Imam dvije ruke. Ona se zabulji u Paula s izrazom uenja na licu. Paul duboko udahne zrak, pokuavajui smiriti buru u sebi. Majine rijei blokirale su daljnje djelovanje koncentrata zaina u njemu pa je sada osjeao kako se njen glas podie i sputa u njegovom biu poput sjena otvorene vatre. Pa ipak, u svemu tome nazirao je traak cininosti predobro je poznavao majku ali nita vie nije moglo zaustaviti ono to je zapoelo unoenjem hrane. Vraja svrhovitost! Osjetio ju je tu svijest vrste kojoj nije mogao umaknuti. Bila je to otra jasnoa, dotok podataka, hladna preciznost svijesti. Spustio se na pod i sjeo leima naslonjenim o stijenu, potpuno se preputajui plimi koja je navirala. Svijest mu je uplovila u to bezvremensko podruje, gdje mu se otvarao vidik na sveukupno vrijeme, kamo su vodili svi putovi i gdje su puhali svi vjetrovi budunosti... vjetrovi prolosti: jednooka vizija prolosti, jednooka vizija sadanjosti i jednooka vizija budunosti sve ujedinjene u trooku zajedniku viziju, koja mu je omoguavala vidjeti vrijeme-postaje-prostor. Bilo je opasno, osjeao je, nadii samog sebe pa se morao drati svijesti o sadanjosti, osjeajui mutno izoblienje osjeta, protjecanje trenutka, neprekidno zgunjavanje onoga-to-jest u ono-to-je-bilo pokretno. Drei se grozniavo sadanjosti, po prvi put je osjetio snanu stalnost kretanja vremena posvuda ometanog raznim strujama, valovima, plimama i uzburkanosti, koji su se razbijali o stjenovite hridi. Kroz sve to doao je do novog shvaanja svojih prorokih vizija i vidio

izvor slijepog vremena, izvor pogreke u njemu, od ega ga je odmah uhvatio strah. Proricanje, shvatio je, bilo je osvjetljenje koje je obuhvaalo granice onoga to je otkrivalo istodobno izvor tonosti i znaajnu pogreku. U to se uplela svojevrsna Heisenbergova neodreenost: potronja energije koja je otkrivala ono to je vidio, istodobno je i mijenjala to to je vidio. A ono to je vidio bila je vremenska spona u ovoj pilji, kljuanje mogunosti dovedenih tu u arite gdje je i najsiunije djelovanje treptaj oka, usputna rije, zrnce pijeska na pogrenom mjestu pokretalo divovsku polugu irom poznatog svemira. Vidio je nasilje iji je konani rezultat ovisio od toliko imbenika da je i najmanja kretnja izazivala golema pomicanja u osnovnom ustrojstvu. Zbog te vizije poeli ostati ledeno nepomian, ali i to je bilo djelovanje koje je imalo pojedine posljedice. Nebrojene posljedice linije koje su izlazile iz ove pilje, a na kraju veine tih posljedinih linija on je vidio vlastito mrtvo tijelo s ranom od noa iz koje je tekla krv.

11.
Kad je uo za smrt vojvode Leta i odluio Arrakis vratiti Harkonnenima, moj otac, Padiah Car, imao je sedamdeset dvije godine, iako je izgledao kao tridesetpetogodinjak. Kad god bi se javno pojavljivao, odjenuo bi sardaukarsku odoru i burseku crnu kacigu sa zlatnim carskim lavom na vrhu. Kooperenje u ovoj odori bilo je otvoreno iskazivanje u emu lei njegova snaga. Meutim, nije uvijek bio tako razmetljiv. Kad je htio, zraio je armom i iskrenou, ali ja sam se tijekom zadnjih dana provedenih s njim esto pitala je li bilo to u svezi s mojim ocem ba takvo kakvo izgleda. Sada mi se ini da je on bio ovjek koji je neprekidno nastojao izbjei reetke nekog nevidljivog kaveza. Ne smijete zaboraviti da je on bio Car, poglavar dinastije koja vue porijeklo iz pradavnih vremena. No mi smo mu uskratili zakonitog sina. Nije li to najtei poraz koji jedan vladar moe pretrpjeti? Moja majka je posluala svoje pretpostavljene Sestre ba tamo gdje ih gospa Jessica nije posluala. Koja je od njih dvije bila jaa? Povijest je ve odgovorila na to. U oevoj kui princeze Irulan Jessica se probudila u tami pilje, osjetivi komeanje Slobodnjaka oko sebe; nosnice joj zapahne kiselkast zadah pustinjskih odijela. Njeno unutranje vremensko osjetilo reklo joj je da e vani uskoro pasti no, ali u pilji je odavno vladala tama, budui da je bila hermetiki zatvorena plastinim zatvaraima zbog zadravanja sve vlage unutra. Zakljuila je da je spavala dugo i vrlo duboko, jer je bila potpuno odmorna. Istodobno to joj je govorilo da je nesvjesno prihvatila injenicu da joj je meu Stilgarovim ljudima zajamena osobna sigurnost. Okrenula se u viseem krevetu napravljenom od njene odore i, spustivi noge na kameni pod, obula odmah pustinjske izme. Ne smijem ih zaboraviti dobro zategnuti da bih omoguila crpki u pustinjskom odijelu ispravan rad, pomisli ona. Ima toliko toga na to treba paljivo misliti. U ustima je jo osjeala okus jutronjeg jela ptije meso i tijesto pomijeano sa zainskim medom i umotano u list i to je podsjeti da je vrijeme ovdje izokrenuto: nou se radilo, a danju se odmaralo.

No skriva; no je sigurnija. Ona skide odjeu s vjealice viseeg kreveta u kamenom zidu; zatim u tami zapone opipavati tkaninu, sve dok nije nala gornji dio pa je navue na sebe. Kako poslati poruku Bene Gesseritu? upita se ona. Moraju biti upoznati s dvoje beskunika u arakikom utoitu. Dublje u pilji zasvijetlie sjajne kugle. Tamo primijeti komeanje ljudi; meu njima je bio i Paul, ve odjeven i sa zabaenom kapuljaom, pa mu je do izraaja dolazio orlovski atreidski profil. Tako se udno ponaao prije nego su krenuli na poinak, pomisli ona. Povueno. Sliio je nekom povratniku iz mrtvih, ali jo nije potpuno svjestan toga; oi su mu bile poluzatvorene i staklaste, a pogled bludio negdje unutra. To ju je upozorilo na hranu koja je bogata zainom: drogiranju. Ima li to nekih usputnih posljedica, upita se ona. Rekao je da je to povezano s njegovim prorokim sposobnostima, ali je udno to je utio o onome to vidi. Stilgar izroni iz sjene s njene desne strane i pristupi grupi ispod sjajnih kugli. Primijetila je kako je provlai prste kroz bradu, a u oima kao da mu se pojavio oprezan, maji pogled. Odjednom Jessicu uhvati strah kad joj do razbuene svijesti dopre svijest o napetosti koja je vladala u ljudima okupljenim oko Paula ukoene kretnje, obredni poloaji. Oni su pod mojom zatitom! zamumlja Stilgar. Jessica odmah prepozna ovjeka kojem je Stilgar govorio: Jamis! Istog trenutka primijeti izraz srdbe na njegovom licu, skupljena ramena. Jamis, ovjek kojeg je Paul svladao!, pomisli ona. Poznaje pravilo, Stilgare odgovori Jamis. Zar ga itko poznaje bolje od mene? upita Stilgar, a Jessica osjeti u njegovom glasu prizvuk elje za smirenjem situacije, pokuaj izglaivanja stvari. Izabirem borbu, prosike Jamis. Jessica pojuri kroz pilju, stigne do Stilgara i uhvati ga za ruku. to se dogaa? upita. Radi se o amtal pravilu, ree Stilgar. Jamis zahtijeva svoje pravo provjere tvoga udjela u legendi. Ona mora imati nekoga tko e se boriti za nju, ree Jamis. Ako njen borac pobijedi, onda je legenda istinita. Ali, u njoj stoji... On se osvrne po okupljenim ljudima, ...da joj nije potreban borac iz

redova Slobodnjaka a to moe samo znaiti da svog borca vodi sa sobom. Pa on to govori o borbi s Paulom!, pomisli Jessica. Ona pusti Stilgarovu ruku i zakorai pola koraka naprijed. Ja sam sama svoj borac, ree ona. To mora svima ovdje biti jasno... Nee nam ti govoriti to da inimo! odbrusi Jamis. Sve dok ne prui znatno vie dokaza od onoga to smo vidjeli. Stilgar ti je jutros mogao rei to da govori. Mogao ti je napuniti glavu gomilama rijei koje bi nam ti potom izbrbljala, vjerujui da e nas time moi prevariti. Mogu izai s njim na kraj, pomisli Jessica, ali to bi protuslovilo njihovom tumaenju legende. Ponovno joj se uini udnim kako su na ovom planetu plodovi rada Missionariae Protectivae djelomice izoblieni. Stilgar pogleda Jessicu, a onda progovori tihim glasom, ali dovoljnim da ga i svi ostali uju: Jamis je pun srdbe, Sajadina. Tvoj sin ga je svladao i... Bilo je to sluajno! zabrunda Jamis. Vjetije sile djelovale su kod Tuono udoline i to u sada dokazati! ...A svladao sam ga i ja, nastavi Stilgar. Sada se pokuava ovim tahadi izazovom ponovno domoi mene. Ali Jamis je previe nasilan za dobrog vou previe je podloan gafli. Usta su mu stalno puna pravila, a srce sarfe, odvraanja od Boga. Ne, nikada od njega nee biti dobar voa. Poteivao sam ga dosad jer je takav koristan u borbi, ali kad ga uhvati slian bijes, postaje opasan po vlastito drutvo. Stilgarrreee! zagrmi Jamis. Jessica tog trenutka postane svjesna to to Stilgar radi: nastojao je to vie razjariti Jamisa, kako bi ga odvratio od Paula. Stilgar pogleda Jamisa ravno u oi i Jessica ponovno uhvati umirujui prizvuk u njegovom glasu. Jamise, on je jo dijete. Tek je... Sam si ga nazvao ovjekom, ree Jamis. Njegova majka je rekla da je proao ispit gom jabbar. Normalno je razvijen i tijelo mu je prebogato vodom. Oni koji nose njihov zaveljaj tvrde da su u njemu litraoni s vodom. Litraoni! A mi kao luaci cuclamo nae sabirnice im se pojavi koja kap rose. Stilgar pogleda Jessicu. Je li to tono? Ima li vode u vaem zaveljaju? Ima. Mnogo litraona? Samo dva.

to ste namjeravali s tim blagom? Blagom?, pomisli ona, a zatim odmahne glavom, postavi svjesna hladnoe u njegovom glasu. Na svijetu gdje sam roena voda pada s neba i tee kopnom u obliku velikih rijeka, ree ona. Postoje oceani vode koji su tako veliki da im se suprotna obala ne moe vidjeti. Nisam kolovana u duhu vae vodne discipline. Nikad ranije nisam morala razmiljati na taj nain. Zajedniki uzdah zauje se iz okupljene mase: Voda pada s neba ... tee kopnom. Jesi li znala da meu nama ima i takvih koji su sluajno izlili vodu iz svojih sabirnica pa ih sada oekuju ozbiljne potekoe prije nego ove noi stignemo u Tabr? Kako sam to mogla znati? Jessica odmahne glavom. Ako im je voda potrebna, slobodno je uzmi iz zaveljaja i daj im. Jesi li to namjeravala uiniti s tim blagom? Namjeravala sam njime spasiti ivote, odgovori ona. Onda prihvaamo tvoj blagoslov, Sajadina. Nee nas potkupiti svojom vodom, zabrunda Jamis. Niti e me ti uspjeti nahukati protiv sebe, Stilgare. Znam da me pokuava izazvati da te izazovem prije nego dokaem svoje rijei. Stilgar pogleda Jamisa u oi. Jesi li se ba vrsto odluio boriti s tim djetetom, Jamise? Glas mu je bio priguen, otrovan. Ona mora imati svog borca. Bez obzira na to to se nalazi pod mojom zatitom? Pozvao sam se na amtal pravilo, ree Jamis. To je moje pravo. Stilgar kimne. Dobro. Ali, ako te djeak ne bude savladao, onda te poslije toga eka suoenje s mojim noem. Ali, ovoga puta neu u zadnji trenutak zadrati otricu, kako sam to ranije ve inio. Ne moe to dopustiti ree Jessica. Pa, Paul je samo... Ne smije se mijeati, Sajadina ree joj Stilgar. Oh, znam da moe sa mnom izii na kraj, to znai i sa svima ostalima ovdje, ali ne moe nas svladati sve zajedno. Ovo je neminovno; to zahtjeva amtal pravilo. Jessica zauti, netremice ga promatrajui u zelenoj svjetlosti sjajnih kugli; sablasna krutost ukipila mu je crte lica. Ona zatim pogleda Jamisa, primijeti zamiljen izraz njegovih onih kapaka i pomisli: Trebala sam to ranije shvatiti. On je one vrste ljudi koji gomilaju bijes u sebi. Morala sam biti spremna na to. Nakodi li mome sinu, ree ona, suoit e se poslije sa mnom. Izazivam te sada. Razbit u te na komade kao...

Majko. Paul joj pristupi i dodirne je po rukavu. Ako bih objasnio Jamisu kako... Objasnio! odbrusi Jamis. Paul zauti i otro pogleda ovjeka. Nije ga se bojao. Jamisovi pokreti su izgledali nezgrapni, a i olako ga je svladao za sinonjeg sukoba na pijesku. Ali, Paul je jo osjeao uzavrelo arite ove pilje, jo se sjeao prorokih vizija na ijim ga je krajevima ekala smrt od noa. Bilo je tako malo izlaza, sigurnih putova... Stilgar ree: Sajadina, mora se sada povui u stranu kako bi... Prestani je zvati Sajadinom, odbrusi Jamis. To tek treba dokazati. Zna molitvu! Pa to?! Zna je i svako dijete meu nama. Dosta je govorio, pomisli Jessica. Imam klju za njega. Mogu ga onesposobiti jednom rijeju. Ona zastane u razmiljanju. Ali ne mogu ih sve zaustaviti. Odgovarat e osobno meni, ree Jessica; glas joj je postao piskutav i zavijajui, gotovo siktav. Jamis se zabulji u nju, a na licu mu se pojavi izraz straha. Pokazat u ti to je agonija, nastavi ona istim tonom. Razmiljaj o tome dok se bori. Doivjet e takvu agoniju prema kojoj je gom jabbar pravo blaenstvo. Procviljet e cijelim... Pokuava me zaarati! prodahe Jamis, prekrivi rukama ui. Zahtijevam da zauti. Neka bude tako ree Stilgar, opominjui pogledom Jessicu. Ako ponovno progovori, Sajadina, znat emo da su to tvoje arolije i morat e biti kanjena. Glavom joj dade znak neka se odmakne. Jessica osjeti kako je neke ruke vuku, iako ne grubo, prisiljavajui je da se odmakne. Zatim je primijetila Paula kako izlazi iz gomile, dok mu djevojka vragolastog lica, po imenu Chani, neto apue na uho, pokazujui istodobno glavom prema Jamisu. Ljudi se skupe u krug. Donijeli su jo sjajnih kugli i sve ih ugodili na uto svjetlo. Jamis ue u krug, skine odoru i predaje nekome iz gomile. Stajao je u oblano-sivoj glatkoi pustinjskog odijela, koje je sve bilo proarano avovima i sabirnim depovima. Na trenutak pogne glavu, primakavi usta ramenu i otpije malo vode iz cijevi sabirnice. A onda se uspravi, otkopa i skine odijelo i paljivo ga preda nekome od okupljenih. Vratio se u krug i zapoeo ekati, odjeven samo u komad sukna oko bedara i s nekom stisnutom tkaninom preko stopala; u desnoj ruci drao je kris-no.

Jessica ugleda da djevojka-dijete Chani pomae Paulu, stavlja mu drku kris-noa u dlan, kako ga on hvata, oprobava teinu i ravnoteu. A onda se sjeti da je njen sin upoznat s tajnama prane i bindua, nerva i vlakna da je kolovan za borbu u opasnoj koli, gdje su mu uitelji bili ljudi poput Duncana Idahoa i Gurneya Hallecka, koji su jo ivi postali legende. Takoer je poznavao okoline postupke Bene Gesserita, a djelovao je gipko i samopouzdano. Ali tek mu je petnaest godina, pomisli ona. Osim toga, nema ni titnik. Moram prekinuti ovo. Mora postojati neki nain... Pogled uokolo i primijeti da je Stilgar promatra. Ne moe sprijeiti borbu, ree joj. Ne smije govoriti. Ona stavi ruku preko usta, pomislivi: Posijala sam strah u Jamisovu svijest. To e ga malo usporiti... moda. Kad bih samo mogla moliti iskreno moliti. Paul naposljetku ostane sam na rubu kruga, odjeven u borbeni haljetak kojeg je nosio ispod pustinjskog odijela. U desnoj ruci drao je kris-no; stajao je bos na kamenom podu posutom pijeskom. Idaho ga je mnogo puta upozorio: Kada nisi siguran u teren, bosa stopala su najbolja. Osim toga, Chanine upute jo su mu plutale po povrini svijesti: Jamis se s noem okree na desnu stranu nakon pariranja udarca. Ta njegova navika svima nam je poznata. Pomno e te gledati u oi da bi ti u trenutku kad trepne pokuao zadati udarac. Moe se boriti objema rukama; dobro pazi na kretanju noa iz ruke u ruku. Ali Paul je prvenstveno osjeao snanu kolovanost cijelog svog tijela za borbu i instinktivne odgovore na napad; otrio se u tome iz dana u dan, iz sata i sat, u vjebaonici i borilitima. Rijei Gurneya Hallecka ponovno mu sijevnu u svijesti: Dobar borac noevima mora istodobno misliti na vrak svog oruja, otricu i drku. Vrak moe i rezati, otrica ubadati, a drka nije samo za obranu, ve i za napad. Paul pogleda kris-no. Nije bilo drke; postojao je samo tanki prsten izmeu otrice i drke sa zavinutim rubovima, to je trebalo zatititi aku. Pa ipak, jo nije nita znao o granicama gipkosti otrice, pa ak nije znao moe li se ona uope slomiti. Stojei nasuprot Paula, Jamis se zapone kretati desno, uzdu ruba kruga. Paul une i postane svjestan da nema titnik; bio je, meutim, kolovan da se bori s tim slabanim poljem oko sebe, da u obrani reagira izuzetno hitro, dok mu je napad bio sraunato usporen, budui da se jedino tako moglo probiti neprijateljevo zatitno polje. Usprkos

neprestanim upozorenjima trenera da se ne oslanja previe na uvjetovanost brzine napada koju je odreivalo polje, on je ipak znao da je takva reakcija duboko ukorijenjena u njemu, jamis mu uputi obredni izazov: Neka ti se no polomi i skrha! Dakle, ovaj no je lomljiv, pomisli Paul. A onda se sjeti da je i Jamis bez titnika, iako on i nije bio naviknut koristiti se njime, nije imao uhodane reakcije za borbu pod zatitom polja. Paul otro pogleda Jamisa sa suprotne strane kruga. ovjekovo tijelo sli ilo je na vornati dra bia, omotan oko suhog kostura. Uz svjetlost sjajnih kugli kris-no mu je bacao mlijeno-uto odsjaje. Odjednom, plima straha proe Paulom. Iznenada se osjetio usamljenim i golim, okruen ljudima pri tamnoutoj rasvjeti. Proroanstvo mu je popunilo svijest brojnim osjeajima, ukazavi na najsnanije struje budunosti i linija odluka koje su na njih utjecale, ali ovo je sada bila stvarnost. Bila je to smrt koja je proizlazila iz beskrajnog broja sitnih nezgoda i pogreaka. Ovdje sve moe utjecati na budunost, shvati on. Nakaljavanje nekog od promatraa, sitno odvraanje panje. Jedva primetne promijene rasvjete sjajnih kugli, neka lana sjena. Bojim se, ree Paul u sebi. A onda krene oprezno uz rub kruga, u istom smjeru kao i Jamis, ponavljajui beumno u sebi benegeseritsku molitvu protiv straha. Strah je ubojica razuma... Djelovala je poput kante hladne vode kojom ga je netko iznenada polio. Osjeao je kako mu se miii skupljaju, kako postaje napet i pripravan. Oprat u svoj no tvojom krvlju, ree mu Jamis, nasrnuvi pri kraju rijei. Primijetivi ovu kretnju, Jessica prigui krik u sebi. Na mjestu kamo je ovjek skoio sada se nalazila samo praznina, a Paul je stajao iza Jamisa mogavi mu zadati udarac u nebranjena lea. Sada, Paul! Sada!, vikne Jessica u sebi. Paulov pokret bio je spor, divno odmjeren, ali tako spor da se Jamis imao vremena sagnuti, okrenuti i skliznuti udesno. Paul se povue i une. Mora najprije doi do moje krvi, ree. Jessica uoi kod svog sina pokrete potrebne za borbu pod titnikom i odmah joj sine da je to ma s dvije otrice. Djeakove reakcije bile su mladalake i uvjebane, a znanje kojim se sluio

okupljeni ljudi jo nisu vidjeli. Ali, Paulov napad bio je uvjetovan posebnostima probijanja zatite titnika. titnik bi odbio prebrz udarac, a propustio jedino odmjereno sporu kretnju. Trebala je velika samokontrola i vjetina da bi se probilo zatitno polje. Shvaa li to Paul?, upita se. Mora shvaati! Jamis ponovno krene u napad; tintne oi mu sijevnu, a tijelo se pretvori u ukastu mrlju pod svjetlom sjajnih kugli. Paul se jo jednom izmakne, ali opet presporo napadne. A onda jo jednom. I jo jednom. I svaki put bi Paulov protuudarac doao trenutak prekasno. Tog trenutka Jessica primijeti neto za to se nadala da je Jamis previao. Paulove obrambene reakcije bile su munjevito brze, ali su se svaki put odvijale pod odreenim kutom, koji bi bio sasvim primjeren kad bi tu bilo polje koje bi djelomino ublailo Jamisov udarac. Poigrava li se to tvoj sin s ovom jadnom budalom? upita Stilgar, mahnuvi joj rukom prije nego je stigla odgovoriti. Oprosti, zaboravio sam da ne smije izustiti ni rije. Dvije pojave na kamenom podu sada nastave kruiti jedna oko druge: Jamis, koji je ruku s noem drao daleko ispruenu i malo podignutu; Paul u poluueem stavu sa sputenim noem. Jamis ponovno jurne naprijed, sagnuvi se ovoga puta u desnu stranu kamo je Paul izmicao. Umjesto da se povue i odskoi, Paul doeka protivnikovu ruku s noem vrhom svoga noa. Gotovo istog trena odskoi lijevo, sjetivi se zahvalno Chaninog upozorenja. Jamis se povue do ruba kruga, protrljavi aku u kojoj je drao no. Krv na trenutak prokaplje iz rane, ali odmah i prestane. Oi su mu bile razrogaene dvije tamnoplave jame ispunjene nevjericom, zurile su u Paula pri svjetlu sjajnih kugli. Ah, ranjen je, promrmlja Stilgar. Paul zauzme pripravan, uei stav, a onda, u duhu onoga to su ga uili da treba uiniti kad potekne prva krv, upita: Predaje li se? Hah! uzvikne Jamis. Ljutito mrmljanje oglasi se iz gomile. Stanite! zagrmi Stilgar. Momak ne zna naa pravila. Zatim se okrene Paulu Nema predaje u tahadi izazovu. Njegov kraj je smrt. Jessica primijeti kako Paul s naporom guta slinu. Nikada ovako nije ubio ovjeka, pomisli ona. U pravoj borbi noevima. Hoe li to moi?

Paul krene polagano desno u krug, natjeran Jamisovim napredovanjem. A onda ga ponovno preplavi proroanska svijest o kuhanju vremenskih varijabla u ovoj pilji. Novom spoznajom shvati da je borba koju upravo vodi puna mnotva brzih i estih odluka pa pred sobom u budunosti nije mogao vidjeti nijedan jasan put. Varijable su se rojile iz varijabli to je i bio razlog zato je ova pilja stajala poput zamuenog arita na njegovoj stazi. Sliila je na divovskoj stijenu posred matice, koja u njoj stvara vrtlog oko sebe. Zavri stvar, mome, promrmlja Stilgar. Ne poigravaj se s njim. Paul se nastavi kretati uz obod kruga brzinom koju je nametao protivnik. Jamis je malo ustuknuo kad mu je do svijesti stiglo da pred sobom u tahadi krugu nema mlakonju iz svemira, lak plijen za slobodnjaki kris-no. Jessica opazi sjenu oaja na ovjekovom licu. Sada je najopasniji, pomisli. Uhvatio ga je oaj i sposoban je za sve. Shvatio je da mu protivnik nije utokljunac kakav bi bio Paulov slobodnjaki vrnjak, ve borilaki stroj, roen i od djetinjstva poduavan za to. Kucnuo je trenutak da klica straha koju sam posijala u njegovu svijest sada urodi plodom. Tog trenutka otkrije da osjea neko saaljenje prema Jamisu osjeaj sputan spoznajom o neposrednoj opasnosti u kojoj joj se sin nalazio. Jamis je spreman uiniti sve... ak i sasvim nepredvidljive stvari, ree u sebi. A onda se upita je li Paul vidio ovu budunost, proivljava li to sada ponovno. Ali primijeti nain na koji joj se sin kretao, grake znoja na njegovom licu i ramenima, brinu panju koja se primjeivala u gibanju miia. Tog trenutka po prvi put osjeti, bez logikog shvaanja, da Paulova nadarenost ima odreeni imbenik neodreenosti. Paul se ponovno zapone pripremati za okraj, jo kruei, ali ne napadajui. Vidio je na protivniku strah. Sjeanje na glas Duncana Idahoa preplavi Paulovu svijest: Kad te se suparnik preplai, onda je trenutak da popusti i omogui da sam strah uini svoje. Neka se pretvori u uas. Uasnut ovjek bori se sam protiv sebe. Naposljetku e napasti iz oaja. To je najopasniji trenutak, ali za uasnutog ovjeka moe se sa sigurnou tvrditi da e poiniti kobnu pogreku. A ti si kolovan da takvu pogreku uoi i iskoristi. Ljudi u pilji zaponu mrmljati.

Vjeruju da se Paul poigrava s Jamisom, pomisli Jessica. Misle da je Paul bezrazlono okrutan. Ali shvati i dodatni razlog njihovog uzbuenja njihovo uivanje u prizoru. Istodobno je primijetila kako u Jamisu raste tlak. Bilo joj je jasno, ba kao i samom Jamisu, ali i Paulu, da je kucnuo trenutak kad se on vie nee moi obuzdati. Jamis visoko poskoi, glumei napad desnom rukom, ali ona je bila prazna. Kris-no se nalazio u lijevoj ruci. Jessica se ukoi. No, Chani je upozorila Paula: Jamis se bori objema rukama. Zahvaljujui temeljnosti obuke koju je dobio, on je paljivo zapamtio taj trik. Vodi rauna o nou, a ne o ruci koja ga dri, stalno mu je govorio Gurney Halleck. No je opasniji od ruke, a moe se nalaziti u lijevoj, ali i u desnoj ruci. Tog trenutka Paul uoi Jamisovu pogreku: loe se odbacio pa je pri odskoku izgubio trenutak vie nego je trebao i na taj nain izgubio adut iznenaenja kojim je trebalo zbuniti Paula i ne dopustiti mu da zamijeti prebacivanje noa iz ruke u ruku. S izuzetkom ukastog svjetla sjajnih kugli i tintnih oiju gomile koja je netremice promatrala, cijeli dvoboj je sliio obinom treningu u vjebaonici. titnici vie nisu bili vani, jer su im se mogli suprotstaviti sami pokreti tijela. Paul munjevito povue no, nagne ga u stranu i gurne nagore prema Jamisovim prsima koja su se sputala a onda ga uz trzaj povue i pusti ovjeka da se skljoka pokraj njega. Jamis padne kao mlohava vrea, s licem nadolje, zahrope i okrene se prema Paulu, a onda se smiri na kamenom podu. Mrtve oi zurile su mu uvis poput tamnih staklenih zrna. Nije ba viteki ubiti vrhom noa, rekao je Idaho jednom prigodom Paulu, ali neka te to ne sputava kada doe do gustog. Ljudi pohrle naprijed u borilaki krug, odgurnuvi Paula u stranu i zakrivi Jamisa urnim, uzbuenim pokretima. Nekoliko trenutaka zatim iz mase se izdvoji skupina i pouri u dubinu peine, nosei neki teret zamotan u odoru. Na kamenom podu vie nije bilo tijela. Jessica si prokri put do sina. Imala je dojam da pliva u moru lea, omotanih odorama i punih zadaha, u masi koja je bila neobino tiha. Sada je kritini trenutak, pomisli. Ubio je ovjeka uz jasnu umnu i tjelesnu nadmo. Ne smijem mu dopustiti da pone uivati u takvoj pobjedi.

Probije se kroz prve redove promatraa i izae na malen isti prostor gdje su dvojica bradatih Slobodnjaka pomagali Paulu odjenuti pustinjsko odijelo. Jessica pogleda sina. Paulove oi bile su svijetle. Disao je teko i vie se prepustio rukama pomagaa nego je i sam sudjelovao u odijevanju. Borio se s Jamisom i proao bez ogrebotine, promrmlja jedan od njih. Chani je stajala sa strane i netremice promatrala Paula. Jessica zapazi djevojino uzbuenje, izraz divljenja na vragolastom licu. Moram to obaviti odmah i to to bre, pomisli Jessica. Kad je progovorila, u glas i mimiku unijela je krajnji prezir: Dobr-r-r-o! Kako se sada osjea kao ubojica? Paul se ukoi, kao da ga je neko udario. Suoi se s majinim ledenim pogledom i lice mu se zajapuri od naglog priljeva krvi. Nevoljko pogleda mjesto na podu gdje je Jamis pao. Stilgar si prokri put do Jessice, vrativi se iz stranjeg dijela pilje kamo su odnijeli Jamisovo tijelo. Obrati se Paulu hrapavim, kontroliranim glasom: Kad kucne trenutak da izazove mene i posegne za mojom burdom, nemoj se nadati da e se i sa mnom poigravati kao s Jamisom. Jessica osjeti kako njene rijei i Stilgarova opomena ostavljaju snanog traga na djeaku. Pogreka koju su ovi ljudi poinili sada je postala svrsishodna. Osvrne se po licima oko sebe, ba kao to je to uinio i Paul, i zapazi isto to i on. Divljenje, da, i strah... a na nekima i gnuanje. Pogleda prema Stilgaru i prepozna fatalizam koji ga je zahvatio, to je rjeito govorilo kako je borba djelovala na njega. Paul otro pogleda majku. Ti si znala istinu, ree joj. Odmah je shvatila da je Paul ponovno pri sebi: glas mu je bio pun pokajanja. Jessica proe pogledom preko ljudi i ree: Paul jo nikada nije ubio ovjeka golom otricom noa. Stilgar je pogleda s nepovjerenjem na licu. Nisam se poigravao s njim, ree Paul. Stane nasuprot majke, popravi odoru i spusti pogled prema tamnoj mrlji Jamisove krvi na podu pilje. Nisam ga htio ubiti. Jessica primijeti da Stilgar poinje pomalo vjerovati i opazi olakanje koje ga je obuzelo dok je prste ilave ruke provlaio kroz bradu. Istodobno zauje mrmljanje kroz gomilu. Zato si ga pitao za predaju, ree Stilgar. Shvaam. Nai postupci su drukiji, ali ti e se ve snai u njima. Mislio sam da smo

dopustili korpionu da se uvue meu nas. Zastane, a zatim doda: Vie te neu zvati mome. Neki glas iz gomile dobaci: Stil, moramo mu dati ime. Stilgar kimne, ponovno poeavi bradu. Vidim snagu u tebi... slinu snazi pod stupom. Opet zastane, pa nastavi: Meu nama e biti poznat kao Usul, temelj stupa. To ti je tajno ime, ime u skupini. Moemo ga koristiti jedino mi iz siea Tabra, ali nitko vie... Usul. agor se ponovno zauje meu ljudima: Dobar izbor... jak... donijet e nam sreu. Jessica osjeti prihvaanje, shvativi da se ono odnosi i na nju, a ne samo na njenog borca. Sada je stvarno postala Sajadina. Dobro, a kakvo javno ime eli? Izaberi neko ime ree mu Stilgar. Paul pogleda majku, a zatim Stilgara. Djelii i fragmenti ovog trenutka bili su mu urezani u prorokom sjeanju, ali je sada osjetio odreenu razliku, kao da su zadobili neko fiziko svojstvo, odreen pritisak koji ga je nezadrivo gurao kroz uska vrata sadanjosti. Kako zovete onog malog, skakutavog mia? upita Paul, sjetivi se cupkavog kretanja u Tuono udolini. Rukom je pokazao na to misli. Hihot se proiri gomilom. Zovemo ga muaddib, odgovori Stilgar. Jessica zadri dah. Bilo je to ime koje joj je Paul rekao kad ju je uvjeravao da e ih Slobodnjaci prihvatiti i zvati ga upravo tako. Odjednom je uhvati strah od sina i za sina. Paul proguta slinu. Osjetio je da ovog trenutka igra ulogu koju je ve bezbroj puta igrao u svojoj svijesti... ali ipak... postojala je odreena razlika. Vidio je sebe kako se nalazi na vrtoglavom vrhu, budui da je iskusio mnogo toga i stekao golemo znanje, ali posvuda oko njega zjapio je ponor. A onda se ponovno prisjeti vizije fanatinih legija pod zelenocrnom zastavom Atreida, koje are i pale po svemiru u ime svoga proroka MuadDiba. To se ne smije dogoditi, ree on u sebi. Je li MuadDib ime koje eli?, upita Stilgar. Ja sam Atreid, proape Paul, a zatim nastavi glasno: Ne bi bilo pravedno da se potpuno odreknem imena koje mi je otac dao. Mogu li meu vama biti poznat kao Paul MuadDib? Moe, Paule MuadDibe, odgovori Stilgar. To nije bilo ni u jednoj viziji, pomisli Paul. Uinio sam neto drukije.

Ali osjeao je da ponor i dalje zjapi oko njega. Iz gomile se ponovno zauje amor, kad se lica okrenue jedna prema drugima. Mudrost sa snagom... Ne moe traiti vie... To je legenda, nedvojbeno... Lisan al-Gaib... Lisan al-Gaib... Rei u ti neto o tvom novom imenu, obrati mu se Stilgar. Tvoj izbor nam se svia. MuadDib je mudar na pustinjski nain. MuadDib stvara sam sebi vodu. MuadDib se skriva od sunca i putuje u nonoj sjeni. MuadDib je plodan i mnoi se pod zemljom. MuadDiba zovemo uiteljem djeaka. To je snaan temelj na kojem gradi ivot, Paule MuadDibe, ti koji si Usul meu nama. Pozdravljamo tvoj dolazak. Stilgar dodirne dlanom Paulovo elo, zatim povue ruku, zagrli Paula i promrmlja: Usul. im ga je Stilgar pustio, priao mu je drugi lan skupine, takoer ga zagrlio i ponovio njegovo ime. Zatim su na red doli ostali: Paul je iao iz zagrljaja u zagrljaj, sluajui stalno istu rije Usul... Usul... Usul. Neke je ljude ve prepoznavao po imenu. Tu je, osim toga, bila i Chani, koja ga je pomilovala obrazom kad ga je zagrlila i izgovorila mu novo ime. A onda se Paul ponovno nae pred Stilgarom koji mu ree: Sada si Ichwan Bedwine, na brat. Lice mu ovrsne i on progovori zapovjednikim glasom. A sada, Paule MuadDibe, popravi to pustinjsko odijelo. Pogleda Chani. A ti, Chani! Nikad jo nisam vidio da nosne cijevi tako loe stoje kao kod Paula MuadDiba! I ini mi se da sam tebi zapovjedio da vodi rauna o njemu! Nemam tampona, Stil ree ona. Sada su tu Jamisovi, naravno, ali... Prekini! Onda u mu dati jedan od mojih, ree ona. Bit e mi dovoljan samo jedan dok... Nee, ree Stilgar. Znam da imamo i priuvne. Gdje su oni? Jesmo li mi prava skupina ili skupina divljaka? Iz gomile se podigne mnogo ruku, nudei vrste, vlaknaste predmete. Stilgar izabere etiri i preda ih Chani. Namjesti ih Usulu i Sajadini. Jedan glas s kraja gomile upita: to je s vodom, Stil? to je s litraonima u njihovom zaveljaju? Nisam zaboravio na tebe, Farok, ree Stilgar pogledavajui Jessicu. Ona odobravajui kimne.

Gutljaj svakome kome treba, nastavi Stilgar. Vodar... gdje je vodar? Ah, Shimmome, pobrini se da svatko dobije koliko treba. Samo najnunije ni kapi vie. Voda je vlasnitvo Sajadine i bit e plaena u Sieu po pustinjskoj tarifi umanjenoj za cijenu ambalae. Kolika je ta pustinjska tarifa? upita Jessica. Deset prema jedan, odgovori Stilgar. Ali... Pravilo je vrlo mudro, to ete uskoro vidjeti, ree Stilgar. ukanje odora znailo je komeanje okupljene gomile kad ljudi krenue uzeti porciju vode. Stilgar podigne ruku i istog trenutka zavlada tiina. to se Jamisa tie, ree on,zapovjedio sam potpunu ceremoniju. Jamis je bio na sudrug i brat po Ichwan Bedwini. Neemo otii odavde bez odavanja poasti njemu koji je iskuao nau sreu svojim tahadi izazovom. Obred traim... u sumrak, kad se tamna sjena spusti na njega. uvi ove rijei, Paul istog trena shvati da ponovno pada u ponor... slijepo vrijeme. Nije postojala prolost koja zauzima budunost u njegovoj svijesti... osim... osim... jo je mogao vidjeti vijorenje zeleno-crnih zastava Atreida... negdje ispred sebe... vidjeti krvave maeve dihada i fanatine legije. Toga nee biti, ree on u sebi. Ne smijem to dopustiti.

12.
Bog je stvorio Arrakis za obuku vjernika. Iz Mudrosti MuadDiba princeze Irulan Jessica je u tiini pilje oslukivala kripu pijeska, izazvanu kretanjem ljudi, i udaljene dozive ptica, za koje joj je Stilgar rekao da su zapravo signali njegovih straara. Veliki plastini, hermetini poklopci uklonjeni su s otvora pilje. Mogla je vidjeti kretanje veernjih sjena preko kamenog otvora ispred sebe kao i otvorenu udolinu u pozadini. Osjeala je kako se dnevna svjetlost gubi, raspoznavajui to po suhoj vruini sjenama. Znala je da e joj njena izvjebana svijest uskoro pruiti ono to su Slobodnjaci oito ve imali: sposobnost osjeanja ak i najneznatnije promjene vlanosti zraka. Kako su se samo uzvrpoljili i bre-bolje pritegnuli pustinjska odijela kad se pilja otvorila! Duboko u njedrima pilje netko zapone pjesmu: Ima trava okolo! I korenja okolo! 1 Jessica prevede u sebi: Ovo je pepeo! A ovo je korijenje! Jamisova pogrebna sveanost upravo je zapoela. Ona pogleda prema zalazu sunca, prema zgusnutim preljevima boja na nebu. No je ve zapoela iriti svoje sjene po udaljenim stijenama i dinama. Ali, vruina je i dalje bila strana. Toplina je prisjeti na vodu, a to je opet podsjeti na nedavno zapaenu injenicu da su svi ti ljudi bili naviknuti osjetiti e samo u odreeno vrijeme. e. Sjeti se valova obasjanih kaladanskom mjeseinom, koji su priobalne hridine zaodijevali bijelim, pjenuavim odorama... i vjetra prepunog vlage. Lahor koji joj se sada poigravao rubovima odore isuivao je izloenu kou na obrazima i elu. Nove utinice za nos poele su je nadraivati i odjednom je shvatila da previe osjea cijev

koja joj se preko lica sputala u pustinjsko odijelo, hvatajui vlagu njenih izdisaja. Samo odijelo bilo je prava sauna. Odijelo e ti biti ugodnije kad se prilagodi manjoj koliini vode u tijelu, rekao joj je Stilgar. Znala je da je u pravu, ali od te spoznaje u ovom trenutku nije joj bilo nita lake. Nesvjesna zabrinutost za vodu i dalje ju je optereivala. Ne, ispravi se, bila je to zabrinutost za vlagu. A to je bilo neto suptilnije i dublje. Najednom zauje korake u pribliavanju pa se okrene i ugleda Paula koji je prilazio iz dubine peine u pratnji djevojke vragoljastog lica po imenu Chani. Ima jo neto, pomisli Jessica, Paul mora biti oprezan s ovdanjim enama. Pustinjske ene ne bi bile prikladne za vojvodinu suprugu. Za prilenice da, ali ne i za suprugu. A onda se trgne i u sebi se upita: Jesam li ja to uhvaena u mreu njegovih planova? I tog trenutka shvati koliko je uvjetovana. Razmiljam o branim obiajima ovjeka kraljevske krvi, potpuno previdjevi pritom da sam i sama bila prilenica. Dodue... ipak neto vie od obine prilenice. Majko. Paul zastane ispred nje. Chani stane pokraj njega. Majko, zna li to rade tamo straga? Jessica pogleda tamnu zonu njegovih oiju koje su zurile iz kapuljae. Mislim da znam. Chani mi je pokazala... jer sam to morao vidjeti i dati... doputenje za mjerenje vode. Jessica pogleda Chani. Uzimaju natrag Jamisovu vodu, ree Chani glasom koji je za nijansu postao dublji jer je prolazio pokraj nosnih utinica. Takvo je pravilo. Meso pripada osobi, ali voda pripada plemenu... osim kad se radi o dvoboju. Kau da je voda moja, ree Paul. Jessica se tog trenutka upita zato je zbog ovoga odjednom postala oprezna i nepovjerljiva. Voda steena borbom pripada pobjedniku, ree Chani. To je zato to se mora boriti na otvorenom bez pustinjskog odijela. Pobjednik mora nadoknaditi vodu koju je izgubio u borbi. Ne elim njegovu vodu, promrmlja Paul. Osjetio je da je dio mnogih slika koje se simultano trzavo kreu zbunjujui njegovo unutranje oko. Nije

mogao spoznati to e uiniti, ali u jedno je bio siguran: nije htio vodu destiliranu iz Jamisovog tijela. Ali... to je... voda ree Chani. Jessicu je zadivio nain na koji je djevojka to izrekla. Voda. Obian zvuk, a tako pun znaenja. U tom trenutku sjeti se aksioma Bene Gesserita: Opstanak je sposobnost plivanja u stranoj vodi. Pa pomisli: Paul i ja mi moramo pronai struje i brzake u ovoj stranoj vodi... elimo li opstati. Prihvatit e vodu, ree Jessica. Prepoznala je ton vlastitog glasa. Upotrijebila ga je ve jednom s Letom, rekavi svom sada izgubljenom vojvodi da prihvati neku veliku svotu koju su mu ponudili na ime pomoi u nekom sumnjivom pothvatu zato to je novac odravao snagu Atreida. Na Arrakisu voda je bila novac. To joj je bilo potpuno jasno. Paul nita ne odgovori, shvativi da e uiniti to mu je rekla ali ne zato to je ona to naredila, ve zato to ga je ton njenog glasa natjerao da sve to preispita. Odbiti vodu znailo bi doi u sukob s prihvaenim slobodnjakim obiajem. Paul se iznenada sjeti rijei iz 467. Kalime u Yuehovoj N. K. Bibliji. Izree ih: Iz vode je sam ivot poeo. Jessica se zabulji u njega. Odakle mu taj citat?, upita se ona. Nije prouavao misterije. Tako je reeno, progovori Chani. Giudiar mantene: u ahNami je zapisano da je od svih stvari najprije stvorena voda. Iz nekog razloga kojeg sebi nije znala objasniti (a to ju je uznemirivalo vie od same stvari) Jessica odjednom zadre. Okrenula se u stranu skrivajui zbunjenost i to ba u zavrnom trenutku sunevog smiraja. Silna rasko boja oblila je nebeski svod kad je velika uarena kugla zala za obzor. Vrijeme je! Bio je to Stilgarov glas koji je zvonko odjeknuo u peini. Jamisovo oruje je ubijeno. Pozvao ga je On, ai-Hulud, koji je odredio mijene mjeseca, to iz dana u dan kopne i na kraju se pojavljuju kao savijene i sasuene granice. Stilgarov glas postane tii. Tako je i s Jamisom. Tiina se na pilju spusti poput zastora. Jessica opazi zelenkasto-sjenovite kretnje Stilgara, slinog kakvoj sablasnoj prikazi u tamnim njedrima pilje. Zatim se, osjetivi dah svjeine, osvrne prema udolini. Doi e Jamisovi prijatelji, ree Stilgar.

Ljudi se zapute iza Jessice i navuku zastor preko otvora. Duboko u pilji bila je upaljena samo jedna sjajea kugla. Pri ovoj ukastoj rasvjeti moglo se razabrati nekoliko pojava koje su se pribliavale. Jessica zauje ukanje odora. Chani se povue jedan korak, kao da ju je privukla svjetlost. Jessica sagne glavu do Paulovog uha i obrati mu se obiteljskim ifriranim jezikom: Dopusti da oni vode; radi isto to i oni. Bit e to jednostavna sveanost smirivanja Jamisove sjene. Bit e vie od toga, pomisli Paul, osjetivi odjednom u svijesti neto neobino, kao da pokuava neto uhvatiti dok se kree, a zaustavlja ga. Chani prie Jessici i uhvati je za ruku. Doi, Sajadina. Moramo se povui. Paul ih opazi kako odlaze u sjenu, ostavljajui ga samog. Odjednom se osjetio naputenim. Ljudi koji su spustili zastor stigoe do njega. Doi, Usule. On dopusti da ga povedu naprijed i uvedu u krug ljudi okupljenih oko Stilgara, koji je stajao ispod sjajne kugle pokraj nekog povezanog zaobljenog i kvrgavog oblija, prekrivenog odorom na kamenom podu. Na Stilgarov znak rukom, ljudi unu; odore zaute pritom. Paul im se pridrui, promatrajui Stilgara; kut pod kojim ga je svjetlo obasjavalo uinio je od njegovih oiju dva zdenca, dok mu se na vratu isticao komad arke zelene tkanine. Paul zatim obrati panju na izboinu prekrivenu odorom na podu pokraj Stilgarovih nogu, prepoznavi vrat baliseta koji je malo virio ispod tkanine. Duh naputa tjelesnu vodu kad se prvi mjesec digne ree Stilgar. Tako je reeno. Kad veeras budemo vidjeli prvi mjesec kako se uzdie, koga e on zvati? Jamisa, odgovori okupljena masa. Stilgar se okrene pun krug na peti, preletjevi pogledom po prstenu lica. Ja sam bio Jamisov prijatelj ree on. Kad se letjelica obruila prema nama kod Rupe-u-Stijeni, Jamis me je spasio od smrti. On se nagne prema izboenju na podu i podigne odoru. Uzet u ovu odoru kao Jamisov prijatelj to je pravo voe. Zatim prebaci odoru preko ramena i ispravi se. Paul je konano mogao vidjeti stvari koje su bile pokrivene: sjajno, sivkasto pustinjsko odijelo, ulubljen litraon, rubac s malom knjigom na sredini, drka kris-noa bez otrice, prazne korice, neki

zamotuljak, parakompas, distrans, udara, hrpa metalnih kuka veliine ake, gomila neega to je sliilo oblucima u nekakvom platnu, sveanj povezanih pera... i baliset, koji je stajao pokraj zamotuljka. Jamis je, dakle, svirao baliset, pomisli Paul. Instrument ga podsjeti na Gurneya Hallecka, kao i na sve ono to je sad bilo izgubljeno. Temeljem svog sjeanja na budunost u prolosti, Paul je znao da se na nekim sluajnim stazama jo moe sresti s Halleckom, ali ovi susreti bili su rijetki i obavijeni sjenom. Zbunjivali su ga. imbenik neodreenosti ispunio ga je uenjem. Znai li to da neto to u uiniti... to bih mogao uiniti... moe unititi Gurneyja... ili ga vratiti u ivot... ili... Paul proguta slinu i odmahne glavom. Stilgar se ponovno nagne nad hrpu stvari. Za Jamisovu enu i za straare, ree on. Obluci i knjiga nestanu u naborima njegove odore. Pravo voe, odgovorie okupljeni. Obiljeava za Jamisov servis za kavu ree Stilgar i podigne plosnatu, okruglu plou od zelenog metala. To e dobiti Usul uz prigodnu ceremoniju kad se vratimo u sie. Pravo voe, odgovorie okupljeni. Na kraju on dohvati drku kris-noa i podigne je. Za pogreb ree on. Za pogreb, odgovorie okupljeni. Stojei u krugu nasuprot Paula, Jessica kimne glavom, prepoznavi drevno porijeklo obreda i pomislivi pritom: Susret neznanja i znanja, okrutnosti i kulture zapoinje dostojanstvom kojim se odnosimo prema mrtvima. Pogleda prema Paulu, upitavi se: Hoe li to shvatiti? Hoe li znati to mora uiniti? Mi smo Jamisovi prijatelji, ree Stilgar. Mi ne oplakujemo nae mrtvace kao opor garvarga. Ustane neki ovjek sijede brade s Paulove lijeve strane. Bio sam Jamisov prijatelj, ree on. Zatim prie gomili stvari na tlu i podigne distrans. Kad mi je ponestalo vode prigodom opsade kod Dvije Ptice, Jamis mi je dao dio svoje. ovjek se vrati na svoje mjesto u krugu. Trebam li i ja rei da sam Jamisov prijatelj? upita se Paul. Oekuju li da i ja uzmem neto s gomile? Vidjevi da se lica okreu prema njemu, on odvrati pogled. Oekuju!

Ustane i neki drugi ovjek nasuprot Paula, prie gomili i uzme parakompas. Bio sam Jamisov prijatelj, ree on. Kad nas je patrola presrela kod Zatona Grebena bio sam ranjen, a Jamis je odvukao Harkonnene na drugu stranu pa su nas ranjenike mogli spasiti. I on se vrati na svoje mjesto u krugu. Lica se ponovno okrenue prema Paulu i, spustivi pogled, on raspozna izraz oekivanja na njima. Jedan lakat ga blago gurne i jedan glas proape: Hoe li nam donijeti propast? Kako mogu rei da sam mu bio prijatelj? upita se Paul. Nova pojava ustane iz kruga nasuprot Paula; kad je svjetlo obasjalo lice obavijeno kapuljaom, on shvati da mu je to majka. Ona podigne rubac s gomile. Bila sam Jamisov prijatelj ree Jessica. Kad je duh duhova shvatio u njemu potrebe istine, on se povukao i potedio moga sina. Ona se vrati na svoje mjesto. Paul se iznenada prisjeti prezira u majinom glasu kada mu je prila poslije dvoboja i upitala ga: Pa, kako se osjea kao ubojica? Ponovno primijeti kako se lica okreu prema njemu; osjeao je kako srdba i strah rastu meu ljudima. I toga trenutka jedan odlomak iz filmske knjige Kult mrtvih, koju mu je majka davno pokazala, sine mu u svijesti. U trenutku je shvatio to mora uiniti. Polagano, Paul ustane. Uzdah olakanja prostruji krugom. Paul je imao osjeaj da mu se vlastito bie smanjuje dok se kretao prema sredini. inilo mu se da je izgubio dio sebe dio koji je tamo krenuo potraiti. Nagnuo se na gomilu stvari koje su pripadale njegovom mrtvom protivniku i podigao baliset. Jedna struna blago zabruji, zakvaivi se za neto vrsto iz gomile. Bio sam Jamisov prijatelj, proape Paul. Osjetio je kako mu suze naviru na oi i prisilio se pojaati glas. Jamis me je nauio... da... kad ubije... plaa za to. ao mi je to nisam bolje upoznao Jamisa. Ne nazirui nita ispred sebe, on krenu do svoga mjesta u krugu i spusti se na kameni pod. Neki glas proape: Lije suze! apat prostruji krugom: Usul daruje vlagu mrtvima! Osjeao je prste kako mu poinju dodirivati vlane obraze, sluao apat proet strahopotovanjem. uvi ove priguene glasove, Jessica shvati svu dubinu ovog iskustva, uasna sputavanja koja su se protivila prolivanju suza. Ona se

usredotoi na rijei: Daruje vlagu mrtvima. Bio je to dar svijetu sjena suze. One e nedvojbeno postati svete. Nita na ovom planetu nije joj tako snano predoilo neizmjernu vrijednost vode. Nisu to bili ni trgovci vode niti isuena koa domorodaca niti pustinjska odijela ni pravila vodne discipline. Ovdje je postojala jedna stvar dragocjenija od svih drugih bio je to sam ivot potpuno proet simbolima i obredima. Voda. Dodirnuo sam mu obraz, proape netko. Osjetio sam dar. Prsti koji su mu dodirivali lice u prvi mah su zaplaili Paula. Stisnuo je hladni vrat baliseta, osjeajui kako mu se strune urezuju u dlan. A onda ugleda lica iza ispruenih ruku razrogaene, zauene oi. Trenutak zatim ruke se povukoe. Pogrebna sveanost se nastavljala. Ali, sada je oko Paula postojao mali slobodan prostor, ljudi su se malo povukli i tom izoliranou u kojoj je ostao ukazali mu poast. Sveanost je zavrila tihom pjesmom: Puni mjesec te zove... ai-huluda e vidjeti; Crvena no, tamno nebo, Krvava smrt te umorila. Molimo se mjesecu: okrugao je... Stii e nas silna srea, to traimo, nai emo Tamo gdje je zemlja vrsta. Kraj Stilgarovih nogu stajala je neka nabrekla vrea. On une i poloi dlanove na nju. Netko prie sa strane, une pokraj njega i Paul prepozna Chanino lice obavijeno kapuljaom. Jamis je nosio trideset tri litre plus sedam cijelih i tri tridesetdrugine drahme plemenske vode, ree Chani. Blagoslovljujem je sada u nazonosti Sajadine. Ekeri-akairi, to je voda, filisin-folasi Paula MuadDiba! Kivi akavi, nikad vie, nakalas! Nakelas! Izmjeriti i izraunati, ukair-an! Otkucajima srca jan-jan-jan naeg prijatelja... Jamisa. U iznenadnoj i mukloj tiini Chani se okrene i pogleda Paula, a onda ree: Gdje sam ja vatra, ti budi ugljen. Gdje sam ja rosa, ti budi voda.

Bi-lal kaifa odgovorie okupljeni. Ova koliina ide Paulu MuadDibu, ree Chani. Neka ga on uva za pleme, neka pazi da ga iz nemara ne izgubi. Neka bude dareljiv s njim u doba oskudice. Neka ga preda plemenu kada mu doe sudnji trenutak. Bi-lal kaifa, odgovorie okupljeni. Moram prihvatiti ovu vodu, pomisli Paul. Polagano ustane i uputi se prema Chani. Stilgar se povue korak unatrag oslobodivi mu mjesto i uzme mu baliset blago iz ruke. Klekni, ree Chani. Paul klekne. Ona ga uhvati za ruke i postavi mu ih na elastinu povrinu vree za vodu. Pleme ti povjerava ovu vodu, ree ona. Jamisa je nestalo iz nje. Uzmi je u miru. Zatim ustane, povukavi i Paula za sobom. Stilgar mu vrati baliset, ispruivi istodobno i dlan s malom gomilom metalnih prstena na njemu. Paul ih pogleda uoivi da su razliite veli ine i opazivi neobine odsjaje priguene piljske rasvjete. Chani uzme najvei prsten i stavi ga na jedan prst. Trideset litara ree ona. Zatim nastavi uzimati i ostale, jedan po jedan, pokazujui svaki Paulu i brojei ih. Dvije litre, jedna litra, sedam vodnih brojaa od po drahmu; jedan vodni broja od tri tridesetdrugine drahme. Ukupno trideset tri litre plus sedam cijelih i tri tridesetdrugine drahme. Ona ih podigne na prstu da bi ih Paul vidio. Prihvaa li ih? upita Stilgar. Paul proguta slinu i kimne glavom. Da. Kasnije u ti pokazati, ree Chani,kako e ih vezati u rubac da ti ne bi zveckali i uznemirivali te kada ti je potrebna tiina. Ona prui ruku. Bi li ih... uvala za mene? upita Paul. Chani uputi zbunjen pogled prema Stilgaru. On se osmjehne i ree: Paul MuadDib, koji je Usul, jo ne zna nae obiaje, Chani. Zadri privremeno te vodne brojae dok ne doe vrijeme da mu pokae kako se nose. Ona kimne glavom, izvadi jednu platnenu traku iz odore, naniza prstene na nju i zavee ih s dvije strane, a zatim na trenutak zastane pa ih onda stavi u opasa ispod odore. Neto mi je ovdje promaklo, pomisli Paul. Osjetio je odjednom da se raspoloenje oko njega promijenilo, postalo vedrije, ak veselo;

istog trenutka mu u svijesti sine sjeanje na proroanstvo: vodni brojai ponueni nekoj eni ritual udvaranja. Majstori vode pozove Stilgar. U gomili se zauje ukanje odora. Dva ovjeka pristupie i podignue vreu za vodu. Stilgar skine sjajnu kuglu i krene s njom u dubinu pilje. Potisnut iza Chani, Paul zapone promatrati mekane odsjaje svjetiljki na kamenim zidovima, treperavu igru sjena; u tiini ispunjenoj oekivanjem osjetio je kako raste uzbuenje ljudi oko njega. Odgurnuta nestrpljivim rukama na kraj skupine, okruena uskomeanim tijelima, Jessica na trenutak osjeti da je obuzima panika. Prepoznala je odlomke rituala, raspoznala primjese akobsa i Botanidib jezika u uzvicima; bila je potpuno svjesna da iz tih naizgled jednostavnih trenutaka svakog trena moe izbiti divlja nasilnost. Jan-jan-jan, pomisli ona. Go-go-go. Sve je sliilo nekoj djejoj igri koja je u rukama odraslih izgubila sve konice. Stilgar zastane kod utog kamenog zida. Pritisnuo je jednu izboinu i zid beumno sklizne u stranu, a iza njega se ukae otvor u neku nepravilnu pukotinu. Stilgar povede ljude unutra pokraj neke tamne reetke, iz koje je prohladna zrana struja zapahnula Paula kada je proao pokraj nje. Paul upitno pogleda Chani, blago je povukavi za ruku. Zrak je bio vlaan, ree on. Psst, proape ona. Ali ovjek koji je iao iza njih ree: Ima noas mnogo vode u sabirnici. To nam Jamis daje do znanja da je zadovoljan. Jessica proe kroz tajna vrata i ubrzo zauje kako se ona zatvaraju iza nje. Primijetila je da su svi Slobodnjaci malo usporili hod dok su prolazili pokraj reetke, a onda je i sama osjetila vlaan zrak im se nala pred njom. Sabirnica vjetra, pomisli ona. Imaju negdje na povrini skrivenu sabirnicu vjetra kojom dovlae zrak dolje, gdje je hladnije, pa kondenzacijom izvae vlagu iz njega. Proli su kroz jo jedna kamena vrata s reetkom odozgo, koja su se takoer zatvorila za njima. Zrana struja koja im je dolazila s lea, imala je jasno primjetne primjese vlage pa su je osjetili ak i Jessica i Paul. Sjajna kugla u Stilgarovoj ruci na elu povorke spustila se ispod razine glava ispred Paula. Sljedeeg trenutka on osjeti pod nogama

stube koje su u luku skretale nalijevo. Svjetlo se zapone odbijati unatrag, preko kapuljaa, obasjavi vijugavu traku ljudi koja se sputala niz stube. Jessica osjeti kako u ljudima oko nje raste uzbuenje, pritisak tiine, ija joj je potisnuta hitnja raspinjala ivce. Stube se zavre i povorka proe kroz jo jedna niska vrata. Svjetlost sjajne kugle rasplinula se u velikom prostoru s visokim, obrubljenim svodom. Vidio sam ovo mjesto u snu, pomisli Paul. Ova pomisao bila je istodobno smirujua i uznemirujua. Negdje ispred njega, na ovome putu, fanatine horde sijale su nemilice smrt po svemiru u njegovo ime. Zeleno-crna zastava Atreida postat e simbol uasa. Divlje legije srljat e u nove bitke, uzvikujui svoj ratni pokli: MuadDib! To ne smije biti, pomisli on. Ne smijem to dopustiti. Ali osjeao je opsesivnu svijest rase u sebi, vlastitu vraku svrhovitost, znajui da nikakva sitnica nije u stanju obuzdati tu plahovitu, nezadrivu silu. Ona je neprekidno dobivala na teini i zamahu. Ako bi i umro ovog trenutka, stvar bi se nastavila kroz njegovu majku i jo neroenu sestru. Nita drugo osim pogibije svih ljudi okupljenih sada ovdje ukljuujui i njega i Jessicu nije moglo zaustaviti neminovno. Paul se osvrnu unaokolo, primijetivi kako se ljudi razilaze desno i lijevo. Masa ga potisne do niske ograde isklesane u kamenu. S druge strane ograde Paul ugleda, u sjaju Stilgarove kugle, glatku i tamnu povrinu vode. Gubila se u sjeni duboka i crna dok je suprotan zid bio jedva vidljiv, udaljen moda stotinu metara. Jessica osjeti kako joj suha zategnutost koe na obrazima i elu poputa u nazonosti vlage. Bazen s vodom bio je dubok; osjeala je njegovu dubinu, ali je uspela odoljeti iskuenju i nije zamoila ruke u njega. um pljuskanja vode zauje se s njene lijeve strane. Ona pogleda niz zasjenjenu kolonu Slobodnjaka, ugledavi Stilgara i Paula, a pokraj njih majstore vode, koji su upravo poeli izlijevati svoj tovar u bazen kroz mjera protoka. Mjera je predstavljao okruglo, sivo oko iznad ruba bazena. Opazila je kako mu se sjajni pokazatelj kree dok je voda protjecala kroz njega, da bi se zaustavio na trideset tri litre, sedam cijelih i tri tridesetdrugine drahme. Vrhunska tonost u mjerenju vode, pomisli Jessica. Istodobno je primijetila da se na zidovima mjeraa nije zadrala ni najmanja koliina

vlage nakon prolaska vode. Voda je proklizila niza zidove posude, a na nju nije djelovala nikakva kohezijska sila. Ta jednostavna injenica predstavljala je izuzetno vano obiljeje slobodnjake tehnologije: oni su bili perfekcionisti. Jessica prokri put kroz gomilu do Stilgara uz ogradu. Ovoga puta joj je za to trebalo znatno manje napora nego ranije, budui da su se ljudi s potovanjem sklanjali u stranu. Primijetila je odsutan pogled u Paulovim oima, ali u mislima joj je trenutno bilo mjesta samo za tajnu ovog velikog vodenog bazena. Stilgar je pogleda. Meu nama ima onih kojima je voda prijeko potrebna, ree on, ali oni ipak nee posegnuti za ovom vodom kad se nau ovdje. Zna li to? Ne, ali vjerujem odgovori ona. On skrene pogled prema bazenu. Ovdje imamo vie od trideset osam milijuna dekalitara ree on. Voda je osigurana debelim zidovima od malih tvoraca, skrivena, ouvana. Prava riznica ree ona. Stilgar podigne kuglu da bi je pogledao u oi. Vee je to od riznice. Imamo na tisue ovakvih tajnih skladita. Samo nekoliko nas ih sve zna. On odmahne glavom na jednu stranu. Kugla je bacala ukasto sjenoviti sjaj po licima i bradama. uje li ovo? Svi zaponu oslukivati. Veliku prostoriju ispuni zvuk kapanja vode uhvaene sabirnicom vjetra. Jessica primijeti da su se svi okupljeni pretvorili u uho. Jedino je Paul izgledao nekako odsutan i dalek od svega toga. Njemu se taj zvuk inio slian otkucavanju trenutka. Osjeao je kako vrijeme protjee kroz njega, trenutke koji nikada vie nee biti uhvaeni. Osjeao je potrebu da donese odluku, ali nije imao snage uiniti prvi korak. Izraunata je koliina koja nam je potrebna. Kad je budemo sakupili, promijenit emo lice Arrakisa. Prigueni apat odgovora razlijee se gomilom: Bi-lal kaifa. Uvrstit emo dine ispod travnatih pokrova, ree Stilgar. Glas mu je postao snaniji. Vezat emo vodu za tlo pomou drvea i bunja. Bilal kaifa, odgovorie okupljeni. Svake godine polarni led se povlai, ree Stilgar. Bi-lal kaifa, odgovori napjev. Pripitomit emo cijeli Arrakis leama za otapanje na polovima, jezerima u umjerenim zonama, a jedino e duboka pustinja ostati za tvorca i njegov zain.

Bi-lal kaifa. I nijedan ovjek vie nee trpjeti zbog oskudice vode. Moi e je vaditi iz bunara, bazena, jezera ili kanala. Tei e mnogim kanalima i napajati nae biljke. Bit e na raspolaganju svakom ovjeku. Bit e mu uvijek nadohvat ruke. Bi-lal kaifa. Jessica osjeti prizvuk vjerskog obreda u rijeima, postavi svjesna da ju je i samu, instinktivno, obuzelo strahopotovanje. U savezu s budunou, pomisli ona. Imaju planinu na koju se moraju popeti. To je san nekog znanstvenika... san kojim su proeti ovi jednostavni ljudi, seljaci. Misli joj skrenue na Liet-Kynesa, Carevog planetnog ekologa, ovjeka koji se ovdje sasvim srodio i ona ga zapone doaravati u svijesti. San koji je trenutak prije ula bio je sasvim dovoljan da potpuno obuzme ovjeka i ona je osjeala ekologove prste u svemu tome. Bio je to san za koji se dobrovoljno moglo poi u smrt. A to je bio jedan od bitnih imbenika neophodnih njenom sinu: ljudi koji imaju odreen cilj pred sobom. A u takve ljude mogla se, bez muke, usaditi estina i fanatizam. Njima se moglo vitlati kao maem koji bi Paulu vratio izgubljeno mjesto. Polazimo sada, ree Stilgar. Priekat emo da izae prvi mjesec. Kad Jamis sigurno krene na svoj put i mi emo krenuti kui. Uz prigueno mrmljanje ljudi nevoljko pooe za njim, ostavljajui za sobom ogradu bazena i zaputivi se uza stube. Koraajui iza Chani, Paul osjeti da je vitalni trenutak minuo, da mu je promakla kljuna odluka i da je sada uhvaen u vlastitom mitu. Znao je da je ve ranije vidio ovo mjesto, da ga je spoznao u djeliima prorokog sna na dalekom Caladanu, ali pojedinosti koje su mu onda promakle sada su bile dopunjene. Ponovno ga je uhvatilo uenje zbog ogranienja vlastitog dara. inilo mu se da se kree zajedno s valom vremena; sad bi se nalazio u njegovoj dolini, a onda na vrhu dok su se svuda unaokolo podizali i sputali drugi valovi, otkrivajui, pa skrivajui, ono to su nosili na povrini. Kroz sve to divlji dihad i dalje se pojavljivao pred njim, pun nasilja i koljakih orgija. Sliio je nekakvoj hridi koja se nadnosi nad valove. Ljudi prooe kroz zadnja vrata i vratie se u pilju. Ulaz se hermetiki zatvori. Svjetla su bila pogaena, a poklopci uklonjeni s otvora u pilju; vani se nazirala no puna zvijezda, koje su treperile nad pustinjom.

Jessica prie izlazu iz peine i pogleda prema zvjezdanom svodu. Zvijezde su izgledale otre i bliske. Osjetila je komeanje ljudi oko sebe, a onda zaula zvuk ugaanja baliseta negdje straga i Paulov glas koji je pjevuio. Odmah je u njemu otkrila primjesu sjete koju ranije nije primijetila. Pjesmu prekine Chanin glas negdje iz tamne dubine pilje. Priaj mi o vodama tvog rodnog svijeta, Paule MuadDibe. Drugi put, Chani. Obeavam ti, odgovori Paul. Toliko tuge. To je dobar baliset, ree Chani. Vrlo dobar, odgovori joj Paul. to misli, hoe li se Jamis ljutiti ako ga koristim? Govori o mrtvome kao da je iv, pomisli Jessica. To je uznemiri. Jamis je volio glazbu, umijea se glas nekog ovjeka. Otpjevaj mi jednu od tvojih pjesama, ponovno ga zamoli Chani. Toliko enstvenosti i privlanosti u glasu ove djevojice-djeteta, pomisli Jessica. Moram upozoriti Paula na ovdanje ene... i to to prije. Ovo je bila pjesma jednog mog prijatelja, ree Paul. Mislim da je sada mrtav. Zvao se Gurney. Nazivao ju je Veernjom pjesmom. Ljudi utonue u tiinu, sluajui prve akorde Paulovog djeakog tenora, skladno praenog brujanjem baliseta: Zgodnog li trena da se vidi eravica... Dok zlatno sunce optae prvi sumrak. Koji uzburkani osjeaji, oajan mous Prate tragove sjeanja. Jessica osjeti tu rjeitu glazbu u svojim njedrima pogansku i punu zvukova koji su je odjednom i u potpunosti uinili svjesnom cijelog njenog bia, njenog tijela i njegovih potreba. Nastavila je sluati u tiini punoj pritajene napetosti. Noni biserni rekvijem... Samo za nas! Da divnih li radosti... I sjaja u oima... Kojih li cvjetnih ljubavi Koje nam pune srca... Kojih li cvjetnih ljubavi koje nam elje znaju.

Jessica se sva pretvori u uho, oslukujui muklu tiinu koja je ostala u zraku kad su zamrli zadnji titraji struna. Zato moj sin pjeva ljubavnu pjesmu toj djevojci-djetetu?, upita se ona. Odjednom je uhvati strah. Osjeala je kako ivot protjee oko nje, a ona ga nikako nije mogla zaustaviti. Zato je izabrao ba tu pjesmu?, upita se ona. Nagoni su ponekad istiniti. Zato je to uinio? Paul je beumno sjedio u tami, dok mu se glavom motala samo jedna misao: Majka mi je neprijatelj. Ona to ne zna, ali ipak jest. Ona donosi dihad. Rodila me je; uila me je. Ona mi je neprijatelj.

13.
Zamisao o napretku djeluje kao obrambeni mehanizam koji nas titi od uasa budunosti. Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan Na svoj sedamnaesti roendan Feyd-Rautha Harkonnen ubio je stotog roba gladijatora u obiteljskim igrama. Tome dogaaju, koji se zbio na Giedi Jedan, matinom svijetu Harkonnena, nazoili su i promatrai carskog dvora grof i gospa Fenring; bili su pozvani da tog poslijepodneva zajedno s najbliom obitelji budu na predstavi u zlatnoj loi iznad trokutne arene. U ast godinjice roenja na-baruna, i da bi se svim Harkonnenima i poznanicima dalo do znanja da je Feyd-Rautha odreen za nasljednika, na Giedi Jedan bio je praznik. Stari barun izdao je dekret u kojem je zapovjedio dan odmora, a glede toga se nastojalo u obiteljskom gradu Harkou stvoriti privid vedrog i veselog raspoloenja: na zgradama su leprale zastave, a du carskog puta zidovi kua bili su svjee obojeni. Ali, izvan tog glavnog puta grof Fenring i njegova gospa primijetili su gomile smea, oronule, smee zidove koje se zrcale u tamnim barama po ulicama, kao i uplaeno kretanje ljudi. U barunovoj tvravi plavih zidina vladalo je zastraujue savrenstvo, ali su grof i njegova gospa odmah uoili cijenu koja je za to plaena: straa se nalazila posvuda, a oruje je imalo onaj posebni sjaj koji je uvjebanom oku jasno davao do znanja da se redovito upotrebljavalo. Postojala su nadzorna mjesta za rutinski prijelaz iz jednog kraja u drugi, ak i unutar tvrave. Namjetenici i slubenici iskazivali su svoju vojnu obuku nainom hoda, dranjem ramena... i pomnim promatranjem svega oko sebe. Pritisak poinje djelovati, otpjevui grof svojoj gospi na njihovom tajnom jeziku, barun upravo poinje shvaati cijenu koju je stvarno platio da bi se rijeio vojvode Leta. S vremena na vrijeme morat u ti ponovno ispriati legendu o feniksu, ree ona. Nalazili su se u prijamnoj dvorani tvrave, gdje su ekali da se prikljue obiteljskim igrama. Dvorana nije bila velika, moda etrdeset metara dugaka i dvostruko manje iroka, ali lani stupovi koji su se

dizali uza zidove bili su tako oblikovani da su svojim iznenadnim iljastim zavretkom i s plafonom graenim u obliku blagog luka stvarali dojam znatno veeg prostora. Ah-h-h, evo nam baruna, ree grof. Barun im se pribliavao s druge strane dvorane svojim neobinim, gegavim korakom, uvjetovanim potrebom odravanja teine pomou suspenzora. eljust mu se kretala gore-dolje; suspenzori su mu plesali i tresli se ispod naranaste odore. Prstenje mu se presijavalo na rukama, a opa-vatre su sjajile na mjestima gdje su bile utkane u odoru. Pokraj baruna iao je Feyd-Rautha. Kosa mu je bila poeljana u guste uvojke koji su djelovali neskladno veseli iznad natmurenih oiju. Bio je odjeven u pripijenu crnu tuniku i tijesne hlae, malo proirene pri kraju nogavica. Na nogama je imao cipele s mekim onom, koje su mu jo vie smanjivale ionako sitna stopala. Primijetivi mladievo pribrano dranje i skladnu miinu grau ispod tunike, gospa Fenring pomisli: On je od onih koji si nee dopustiti da se previe udeblja. Barun se zaustavi ispred njih, posesivno uhvati Feyd-Rauthu za ruku i ree: Moj neak, na-barun, Feyd-Rautha Harkonnen Okrenuvi zatim svoje djeje, punako lice prema Feyd-Rauthi, doda: Grof i gospa Fenring o kojima sam ti govorio. Kako je to pristojnost zahtijevala, Feyd-Rautha se nakloni. A onda mu se pogled zadra na gospi Fenring. Bila je zlatokosa i vitka, dok joj je savren torzo bio zagrnut lepravim ogrtaem od ekrua jednostavna skladnost oblika bez dodatnih ukrasa. Sivo-zelene oi odgovorie mu pogled. Imala je onu benegeseritsku vedru mirnou i staloenost koja se mladiu uinila blago uznemirujuom. Um-m-m-m-ah-hm-m-m-m... ree grof. Prouavao je FeydRauthu. Da, hm-m-m-m, uredan mladi ovjek, ah, dragi... hm-m-mm... moj? Skrene pogled prema barunu. Dragi moj barune, kaete da ste govorili o nama ovom urednom mladom ovjeku? A to ste to rekli? Govorio sam neaku o tome kako vas Car izuzetno cijeni, grofe Fenring, ree barun, pomislivi pritom: Dobro ga pogledaj, Feyd! Ubojica s ponaanjem zeca to je najopasnija vrsta. Naravno! odgovori grof, osmjehnuvi se svojoj gospi. Ophoenje i govor ovog ovjeka uinili su se Feyd-Rauthi gotovo uvredljivi. Bili su na samoj granici otvorenog izazivanja. Mladi pomnije pogleda grofa: nizak ovjek i, barem naizgled, ne osobito snaan. Imao je lukavo lice s pretjerano velikim, tamnim oima. Zalisci

su mu bili sijedi. A tek kretnje: pomicao bi ruku ili okrenuo glavu na jedan nain, a zatim progovorio u sasvim suprotnom smislu. Teko ga je bilo pratiti. Um-m-m-ah-h-h-hm-m-m, rijetko se susree takva...mm-m-m... urednost ree grof, obrativi se barunu. Ja vam...ah, estitam... hm-mm... glede onog... hm-m-m... starijeg, reklo bi se. Vrlo ste ljubazni, odgovori barun. On se nakloni, ali FeydRautha opazi da su ujakove oi u neskladu s ovom pristojnou. injenica da ste... mm-m-m-m... ironini, znai da... ah-h-h... imate... hm-m-m-m... duboke misli, ree grof. Evo ga opet, pomisli Feyd-Rautha. Dojmi se kao da te vrijea, ali ne postoji nita zbog ega bi ovjek mogao traiti zadovoljtinu. Dok je sluao grofa, Feyd-Rautha se osjeao kao da mu je glava uronjena u nekakvu kau... um-m-mah-h-h-hm-m-m-! On zatim ponovno prebaci panju na gospu Fenring. ini mi se da... ah-h-h... previe zlorabimo mladievo vrijeme, ree ona. Ako se ne varam, on bi se trebao danas pojaviti u areni. Savrena za huriju u carskom haremu!, pomisli Feyd-Rautha, a zatim ree: Danas u ubiti za vas, moja gospo. S vaim doputenjem, taj dogaaj u posvetiti vama. Ona se okrenu i vedro ga pogleda, ali ga zato njen glas oine kao biem kad je progovorila: Ne dajem vam svoje doputenje. Feyde, ree barun, pomislivi pritom: Ba je glup! Zar eli da ga ovaj zli grof izazove? Ali grof se samo nasmijei i ree:Hm-m-m-um-m... Zaista je vrijeme da se zapone pripremati za arenu, Feyde, ree barun. Mora biti odmoran i ne smije se uputati u nikakve neodgovorne rizike. Feyd-Rautha se nakloni, a lice mu se smrai od ljutnje. Bit e sve kako elite, ujae. Zatim se okrene prema gospi: Moja gospo. Onda se okrene i krupnim korakom izae iz dvorane, gotovo se ne osvrnuvi na skupinu predstavnika Malih Obitelji koja je stajala blizu dvostrukih vrata. Tako je mlad, uzdahne barun. Um-m-m-m-ah... stvarno... hmmm, odgovori grof. Gospa Fenring pomisli: Je li je to taj mladi na kojeg je asna Majka mislila? Zar je to loza koju moramo ouvati? Imamo jo puni sat do odlaska u arenu, ree barun. Moda ne bi bilo loe da sada obavimo na mali razgovor, grofe Fenring. On nagne debelu glavu na desnu stranu. Moramo raspraviti mnoge stvari.

Istodobno pomisli: Da vidimo kako e mi sada taj carski potrko prenijeti tu poruku koju nosi, a koju ne smije otvoreno iznijeti. Grof se obrati svojoj gospi: Um-m-m-m-ah-h-h-hm-m-m, ovaj, mm-m, da li bi nas, ah-h-h, ispriala, draga? Svaki dan, a ponekad svaki sat donosi promjene ree ona. Mm-m-m-m. Zatim se slatko osmjehne barunu i okrene se. Dugaka suknja ukala joj je dok se uspravljenih lea udaljavala kraljevskim korakom prema dvostrukim vratima na kraju dvorane. Barun zapazi kako je svaki razgovor meu Malim Kuama zamro im se ona pribliila, a sve su se oi okrenule prema njoj. Bene Gesserit, pomisli barun. Svijet bi bio znatno bolji kada bismo ih se rijeili! Kupola tiine nalazi se izmeu ona dva stupa tamo s lijeve strane, ree barun. Tamo emo moi razgovarati bez straha da e nas netko uti. On krene ispred grofa svojim gegavim korakom prema polju za izolaciju zvuka; kad su se nali u njemu, stalna zvuna kulisa dvorca postala je odjednom priguena i daleka. Grof ue za barunom u kupolu tiine, a onda se obojica okrenu prema zidu kako im nitko ne bi mogao itati s usana. Nismo zadovoljni nainom na koji ste otpravili Sardaukare s Arrakisa ree grof. Bez okolianja!, pomisli barun. Sardaukari nisu mogli due ostati, jer bismo se time izloili opasnosti da drugi saznaju da mi je Car pomogao, ree barun. Ali, va neak Rabban se ba i ne trudi dovoljno rijeiti problem Slobodnjaka. Je li to Careva elja?, upita barun. Na Arrakisu nije ostalo vie od aice Slobodnjaka. Juna pustinja je nenaseljena, a nad sjevernom neprekidno bdiju nae ophodnje. Tko kae da je juna pustinja nenaseljena? Va vlastiti planetolog, dragi moj grofe. Ali, doktor Kynes je mrtav. Ah, da... naalost. Dobili smo izvjee s jednog preleta junih podruja, ree grof. Ima dokaza o biljnom ivotu. Znai li to da je Ceh pristao na nadzor iz svemira? Ne pravite se naivni, barune. Car nema zakonskog temelja zatraiti nadziranje Arrakisa. A ja to ne mogu osigurati, ree barun. Tko je preletio? Jedan... krijumar.

Netko vam je lagao, grofe, ree barun. Krijumari nisu u stanju nadlijetati juna podruja nita bolje od Rabbanovih ljudi. Oluje, pjeana statika i slino, znate. Navigacijske oznake budu unitene jo prije nego se do kraja i podignu. Nekom drugom prigodom temeljito emo pretresti razne vrste statike, ree grof. Ah-h-h-h, pomisli barun. Niste li moda pronali neku pogreku u mojim knjigama? upita on. Kada zamislite pogreke, ne moe biti samoobrane ree grof. Namjerno me pokuava razljutiti, pomisli barun. Dva puta duboko udahne zrak pokuavajui se malo pribrati. Osjeao je miris vlastitog znoja, a remenje suspenzora zapone ga odjednom iritirati i tjerati na eanje. Car ne bi trebao biti nesretan zbog smrti prilenice i djeaka, ree barun. Odletjeli su u pustinju ba kad je u njoj bjesnjela oluja. Da, bilo je poprilino zgodnih nesretnih sluajeva, sloi se grof. Ne svia mi se va ton, grofe ree barun. Ljutnja je jedno, a nasilje sasvim drugo ree grof. Dopustite mi upozorenje: ako bi se i meni ovdje dogodio nesretan sluaj, Velike Kue bi saznale to ste uinili na Arrakisu. Odavno ve nasluuju kakvim se sredstvima sluite. Ako me pamenje slui, ta sredstva sam zadnji put koristio kad sam prevezao nekoliko legija Sardaukara na Arrakis, odgovori barun. Mislite li da to moete natovariti Caru na vrat? Nije mi ni na kraj pameti! Grof se osmjehne. Lako emo nai zapovjednike Sardaukara koji e priznati da su djelovali bez zapovjedi, jer su se eljeli sukobiti s vaim slobodnjakim oloem. Mnogima e takvo priznanje biti sumnjivo, ree barun, ali ga je prijetnja ipak uznemirila. Jesu li Saradaukari stvarno toliko disciplinirani?, upita se on. Car eli provjeriti vae knjige, ree grof. U svako doba. Vi... ovaj... nemate nita protiv? Ba nita. Slobodno moete najdetaljnije ispitati moje rukovoenje CHOAM kompanijom. Istodobno mu kroz glavu proleti: Neka samo podigne neosnovanu optubu i svima je obznani. Ja u prometejski samo stajati i ponavljati: Gledajte me, nanijeta mi je nepravda. Kada me poslije optui za neto drugo, pa bilo to i osnovano,

stvari e se ve izmijeniti. Velike Kue nee ponovno povjerovati tuitelju koji je ve jednom pogrijeio. Ne dvojim da e vae knjige izdrati i najdetaljnije ispitivanje, promrmlja grof. Zato je Caru toliko stalo istrijebiti sve Slobodnjake? upita barun. elite da promijenimo temu razgovora, ha? Grof slegne ramenima. Sardaukari to ele, a ne Car. Moraju negdje vjebati ubijanje... a osim toga mrze kad neki posao ostave nezavrenim. Pokuava li me on to uplaiti podsjeanjem da iza njega stoje krvoedni koljai?, upita se barun. Odreen broj ubojstava oduvijek je bio dobar poslovni potez, ree barun, ali negdje se mora povui granina crta. Netko, naposljetku, mora ostati raditi na zainu. Grof se nasmije kratko i hrapavo. Vjerujete da moete podjarmiti Slobodnjake? Nikada ih nije bilo dovoljno za to, odgovori barun. Ali ubijanje je unijelo nemir u preostali dio populacije. Situacija je dola do te razine da sam prisiljen razmotriti jedno drugo rjeenje arakikog problema, dragi moj Fenring. A moram i priznati da za to nadahnue dugujem zahvalnost Caru. Ah-h-h? Radi se o sljedeem, grofe: nadahnuo me je, zapravo, carski zatvorski planet Salusa Secundus. Grof ga zapone netremice promatrati sjajnim oima. Kakve veze ima Arrakis sa Salusom Secundus? Opazivi oprez na Fenringovom licu, barun ree: Nikakve jo. Jo? Sloit ete se da bi se na Arrakisu pojavilo radne snage u izobilju ako bi se on koristio kao zatvorski planet. Predviate poveanje broja zatvorenika? Dolo je do nemira, suglasi se barun. Morao sam ih poprilino stisnuti, Fenring. Uostalom, vi znate cijenu koju sam platio vrajem Cehu za prebacivanje naih zajednikih snaga na Arrakis. Taj je novac morao odnekud potjecati. Savjetujem vam da ne pretvarate Arrakis u zatvorski planet bez Carevog doputenja, barune. Naravno da neu, odgovori barun, zbunjen iznenadnom ledenou Fenringovog tona.

Jo neto, ree grof. Saznali smo da mentat vojvode Leta, Thufir Hawat, nije mrtav, ve da se nalazi u vaoj slubi. Nisam mogao dopustiti da propadne, odgovori barun. Lagali ste naem sardaukarskom zapovjedniku rekavi mu da je Hawat mrtav. Bila je to bezazlena la, dragi moj grofe. Nisam imao ivaca dugo raspravljati s tim ovjekom. Je li Hawat pravi izdajnik? Oh, zaboga, ne! Bio je to lani doktor. Barun obrie znoj s vrata. Fenring, morate shvatiti da sam ostao bez mentata. To vam je poznato. A nikada nisam bio bez mentata. To je vrlo neugodno. Kako ste nagovorili Hawata da vam se prikljui? Vojvoda mu je poginuo. Na barunovom licu pojavi se smijeak. Nemam razloga bojati se Hawata, dragi moj grofe. Mentatovo tijelo je zasieno latentnim otrovom. Neprekidno mu u hrani dajemo protuotrov. Ako ga ne bi uzeo, otrov bi odmah djelovao i on bi umro za sama nekoliko dana. Prestanite mu davati protuotrov, ree grof. Ali on je koristan. I zna toliko stvari koje nijedan ivi ovjek ne bi smio znati. Rekli ste da se Car ne boji injenica. Ne igrajte se s mnom, barune! Kad mi se izda takva naredba iznad carskog peata, onda je moram posluati odgovori barun. Ali neu udovoljiti vaem hiru. Mislite li da je to moj hir? to bi drugo moglo biti? Ni Car nije bez obveza prema meni. Oslobodio sam ga nezgodnog vojvode. Uz pomo nekoliko Sardaukara. Gdje bi drugdje Car naao kuu koja bi mu osigurala odore za preruavanje koje bi prikrile njegovu upletenost u cijelu stvar? I on je sebi postavio isto pitanje, ali s malo drugaijim naglaskom. Barun oprezno promotri Fenringa, opazivi ukruenost eljusnih miia znak pomne samokontrole. Ahh-h, pa dobro, ree barun. Nadam se da Car ne vjeruje da moe raditi protiv mene u potpunoj tajnosti. A on se nada da to nee biti potrebno. Pa valjda Car ne smatra da sam mu ja prijetnja! U barunovom glasu zatitra primjesa srditosti i tuge; i on pomisli: Neka mi nanese

nepravdu! Busajui se u grudi kako sam rtva nepravde, jo bih se mogao popeti i na prijestolje. Grofov glas postane suh i dalek kad je rekao: Car vjeruje u ono to mu priopavaju osjetila. Bi li me se Car usudio pred cijelim Vijeem Landsraada optuiti za izdaju? barun zadri dah nadajui se potvrdnom odgovoru. Car se ne mora nita usuivati. Barun se na suspenzorima okrene u stranu nastojei prikriti izraz lica. Jo bi se to moglo dogoditi za mog ivota, pomisli on. Car! Neka mi nanese nepravdu! A onda mito i prisila, oslanjanje na Velike Kue; pourit e pod moju zastavu poput seljaka koji trae zatitu. Neto ega se najvie boje je mogunost da Carevi Sardaukari zaponu osvajati Kuu po Kuu. Car se iskreno nada da vas nee morati optuiti zbog izdaje ree grof. Barun je tek uz prilino napora uspio prikriti prizvuk ironinosti u glasu i na lice navui izraz uvrijeenog ovjeka. Ja sam bio najodaniji podanik. Ove rijei su me uvrijedile vie nego to mogu izraziti. Um-m-m-mah-hm-m-m, ree grof. Oni izau iz kupole tiine i, hodajui usporedno, krenu prema skupinama predstavnika Malih Kua na kraju dvorane. Negdje u tvravi jedno zvono se javi sporim odzvanjanjem bio je to znak da je do okupljanja u areni preostalo jo dvadeset minuta. Predstavnici Malih Kua ekaju da ih povedete, ree grof klimnuvi glavom u smjeru ljudi prema kojima su ili. Dvosmisleno... dvosmisleno, pomisli barun. Podigne pogled prema novim amajlijama koje su stajale oko ulaza u dvoranu glava bika i portret u ulju starog vojvode Atreida, oca pokojnog vojvode Leta. Amajlije ispune baruna neobinom zlom slutnjom i on se upita kakvim su mislima nadahnjivali vojvodu Leta dok su visjeli u dvoranama Caladana, a zatim i Arrakisa junaki otac i bik koji ga je usmrtio. Ljudski rod ima... ah... samo jednu... mm-m... znanost, ree grof kad je iza njih krenula svita pratitelja; iz dvorane su izali u ekaonicu tijesnu prostoriju s visokim zidovima i podom prekrivenim arom bijelih i crvenih ploica. Kakva je to znanost? upita barun. To je... um-m-mah-h... znanost... ah-h-h... nezadovoljstva odgovori grof.

Predstavnici Malih Kua iza njih, ovjih izraza lica, prikladno su reagirali i nasmijali se pravim tonom shvaanja, ali je ovaj zvuk bio pomalo neskladan, budui da se sukobio s iznenadnom bukom motora koja se proirila kad su paevi otvorili vanjska vrata, otkrivajui niz povrinskih vozila sa zastavicama koje su leprale na povjetarcu. Barun podigne glas nadjaavajui iznenadnu buku: Nadam se da ete biti zadovoljni dananjom predstavom moga neaka, grofe Fenring? Jedino me... ah-h-h... hvata... um-m-m... neki predosjeaj da, odgovori grof, kad se koristi... ah-h-h... proces verbal... mora se... umm-mah-h-h-h... uzeti u obzir i mjesto porijekla. Barun prikrije iznenaenost koja ga je odjednom zahvatila tobonjim spoticanjem o prvu stubu na izlazu. Proces verbal! Bilo je to izvjee o zloinu protiv Carstva! Ali grof zahihoe okreui sve na alu i potapa baruna po ruci. Meutim, cijelim putem do arene barun je sjedio zavaljen meu jastucima u svojim oklopljenim kolima, kradomice pogledajui grofa pokraj sebe, i pitajui se zato je Carev potrko imao potrebu na taj se nain naaliti pred predstavnicima Malih Kua. Bilo je oito da je Fenring rijetko inio neto to nije smatrao potrebnim; nikada nije upotrijebio dvije rijei tamo gdje je i jedna bila dovoljna; isto tako, nikada se nije ograniavao na iskaze koji bi bili tek jednoznani. Sjeli su na mjesta u zlatnoj loi iznad trokutaste arene; rogovi su se orili, gledalite oko i iznad njih bilo je krcato ljudima, zastavice su leprale i u jeku te vreve barunu sine odgovor. Dragi moj barune, ree grof sagnuvi glavu do njegovog uha, vi znate, zar ne, da Car slubeno nije odobrio va izbor nasljednika. Barun se odjednom naao usred neke svoje odvojene kupole tiine stvorene iznenadnim okom. Zabulji se u Fenringa, gotovo i ne primijetivi grofovu gospu kako prolazi kroz dvored straara i pridruuje se drutvu u zlatnoj loi. To je zapravo razlog zato sam danas ovdje ree grof. Car eli da ga izvijestim jeste li izabrali dobrog nasljednika. A nema nieg boljeg od arene za otkrivanje prave osobe ispod bilo koje maske. Car mi je obeao slobodan izbor nasljednika, zabrunda barun. Vidjet emo odgovori Fenring i okrene se na drugu stranu pozdraviti svoju gospu. Ona sjedne pokraj njega, nasmijei se barunu i odmah zatim okrene se pjeanom terenu ispod njih gdje se upravo pojavio Feyd-Rautha u prsluku i pripijenim hlaama s crnom

rukavicom i dugakim noem u desnoj ruci, odnosno bijelom rukavicom i kratkim noem u lijevoj. Bijelo za otrov, crno za istou, ree gospa Fenring. Neobian obiaj, zar ne, dragi? Um-m-m-m, odgovori grof. Pozdravni pokli zaori se s obiteljskih galerija i Feyd-Rautha podigne glavu u tom smjeru, promotrivi lica roaka, polubrae, prilenica i nesigurnih roaka. Mnotvo ruiastih, trubastih usta koja su neumorno mljela usred arolike vreve odora i zastava svih boja. Feyd-Rauthi sine tog trenutka da bi ti zbijeni nizovi lica s jednakim veseljem doekali njegovu krv kao i krv roba-gladijatora. Naravno, glede ishoda predstojee borbe nije bilo nikakve dvojbe. Ovdje je bila posrijedi samo forma, a ne i stvarna opasnosti ali ipak... Feyd-Rautha podigne noeve prema suncu i na starinski nain pozdravi tri kuta arene. Kratak no u ruci s bijelom rukavicom (bijelo, znak otrova) prvi je uao u korice. Zatim je doao red na dugaak no u ruci s crnom rukavicom ista otrica koja vie nije bila ista, njegovo tajno oruje kojim je planirao ovaj dan pretvoriti u istu osobnu pobjedu: otrov na crnoj otrici. Na ugaanje tjelesnog titnika utroio je tek trenutak; priekao je da osjeti kako mu se koa na elu zatee, to je bio pouzdan znak pravilne zatite. Trenutak je bio obiljeen neizvjesnou i Feyd-Rautha je odigrao svoju ulogu ponaanjem iskusnog glumca; klimnuo je glavom pomonicima i paljivim pogledom odmjerio opremu: otre i blistave bodlje izbijale su iz narukvica na zglobovima, a plave trake leprale su na hvataljkama i kukama. Feyd-Rautha dade znak glazbenicima. Zapone spori mar, zvonak i pun drevne pompe; Feyd-Rautha povede povorku preko arene na pozdrav kod podnoja ujakove loe, uhvativi usput ceremonijalni klju kojeg su mu dobacili. Glazba prestane. U iznenadnoj tiini on se povue dva koraka, podigne uvis ceremonijalni klju i uzvikne: Posveujem ovu istinu... Tu zastane na trenutak znajui da je kroz ujakovu glavu upravo proletjelo: Balava budala, posvetit e borbu gospi Fenring i uprskat e sve! ...mome ujaku i patronu, barunu Vladimiru Harkonnenu! zavri Feyd-Rautha. Bio je oaran kad je primijetio ujakov uzdah.

Glazba sada zapone brzu koranicu i Feyd-Rautha povede svoje ljude treim korakom preko arene prema vratima za uzmak, kroz koja su mogli proi samo oni s odgovarajuom trakom za prepoznavanje. Feyd-Rautha se ponosio time to se nikada nije posluio tim vratima i to mu je tek nekoliko puta bila potrebna pomo pomonika. Ali nije bilo suvino znati da takav uzmak danas postoji budui da su posebni planovi ponekad uzrokovali posebne opasnosti. Tiina ponovno zavlada arenom. Feyd-Rautha se okrene i pogleda prema velikim crvenim vratima na suprotnoj strani kroz koja e ui gladijator. Naroiti gladijator. Plan koji je skovao Thufir Hawat bio je zadivljujue jednostavan i neposredan, pomisli Feyd-Rautha. Rob nee biti drogiran u tome se oitovala opasnost. Umjesto toga, u podsvijest mu je usaena lozinka koja mu je trebala ukoiti miie u kritinom trenutku. Feyd-Rautha na trenutak ponovi u sebi tu kljunu rije, beumno je izgovorivi: Oloe! Gledaoci e dobiti dojam da je u arenu uao nedrogirani rob ubiti na-baruna. A sve briljivo sloene injenice ukazivat e na uitelja gladijatora. Prigueno zujanje oglasi se s crvenih vrata kad ih servo-motori zapoee podizati. Feyd-Rautha usredotoi svu panju na tu stranu. Prvi trenutak bio je kritian. Izgled gladijatora kad bi se pojavio na vratima, govorio je uvjebanom oku mnogo toga to je trebalo znati. Svi gladijatori dobivali su obilne doze elacca droge da bi se na popritu borbe pojavljivali u ubojitom raspoloenju ali trebalo ih je promatrati kako barataju noem, kako se postavljaju u obrani, jesu li uope svjesni publike u gledalitu. Poloaj robove glave, na primjer, mogao je pruiti kljune podatke za protunapad i smicalice. Crvena vrata konano se uz tresak otvorie. Unutra ue neki visok, miiav ovjek, obrijane glave i tamnih upalih oiju. Koa mu je bila boje mrkve; elacca droga izazivala je takvu pigmentaciju, ali Feyd-Rautha je znao da je to zapravo umjetni premaz. Rob je nosio zelene pripijene hlae i crveni pojas polutitnika; strelica na pojasu bila je okrenuta nalijevo, to je znailo da je lijeva strana robovog tijela zatiena. Drao je no poput maa, pomalo istaknuto, to je ukazivalo na iskusnog borca. Polagano je uao u arenu, okrenuvi zatienu stranu tijela prema Feyd-Rauthu i njegovim pomonicima kod vrata za uzmak.

Ne svia mi se izgled ovog tipa, ree jedan od Feyd-Rauthinih pomonika. Jeste li sigurni da je drogiran, gospodaru? Zar mu ne vidi boju? odgovori protupitanjem Feyd-Rautha. Pa ipak, dri se poput normalnog borca, primijeti drugi pomonik. Feyd-Rautha iskorai dva koraka na pijesku i zapone promatrati roba ispred sebe. to je to uinio s rukom? upita jedan od pomonika. Feyd-Rautha pogleda okrvavljenu ogrebotinu na ovjekovoj podlaktici, a zatim i aku koja je pokazivala na neki crte nacrtan krvlju na lijevoj nogavici uskih zelenih hlaa grube i vlane konture sokola. Sokol! Feyd-Rautha podigne pogled do tamnih, upalih oiju i opazi kako zure u njega neobinim arom. To je jedan od ratnika vojvode Leta koje smo zarobili na Arrakisu!, pomisli Feyd-Rautha. Nije to obian gladijator! Na trenutak ga proe jeza i on se upita nije li Hawat pripremio dodatni plan za ovu arenu fintu u okviru finte u okviru finte. A teinu krivnje ponio bi na svojim leima jedino uitelj gladijatora! Feyd-Rauthi prie glavni pomonik i doapne mu na uho: Ne svia mi se izgled ovog tipa, gospodaru. Dopustite mi da mu zarijem aklju ili dvije u ruku u kojoj dri no da ga malo isprobamo. Sam u mu zariti aklje, ree Feyd-Rautha. Dohvati dvije motke s kukama na vrhu od pomonika, isproba im teinu i ravnoteu. I aklje su trebale biti pune droge ali ovoga puta nisu bile, to je moglo doi glave glavnog pomonika. No, i to je bio dio plana. Izai e iz svega toga kao heroj, rekao mu je Hawat. Ubit e svoga gladijatora usprkos izdaji. Uitelj gladijatora bit e pogubljen, a na njegovo mjesto doi e tvoj ovjek. Feyd-Rautha zakorai jo pet koraka u arenu; uini to gizdavo i razmetljivo, paljivo promatrajui roba. Znao je da su strunjaci u gledalitu iznad njega ve postali svjesni da neto nije u redu. Gladijator je imao odgovarajuu boju koe drogiranog ovjeka, ali je zato vrsto stajao i nije drhtao. Navijai sada sigurno apuu meu sobom: Vidi kako se dri. Trebao bi biti nemiran napadati ili se povlaiti. Vidi kako uva snagu, kako eka. Ne bi smio ekati. Feyd-Rautha osjeti kako u njemu raste uzbuenje. Pa to onda ako je Hawat i skovao plan o izdaji, pomisli on. Izai u na kraj s ovim robom. A ovoga puta se otrov krije u mom dugakom nou, a ne u kratkome. To ak ni Hawat ne zna.

Ave, Harkonene! uzvikne rob. Jesi li spreman mrijeti? Samrtna tiina zavlada u areni. Robovi ne upuuju ovakve izazove! Feyd-Rautha je sada jasno mogao vidjeti gladijatorove oi, raspoznati snagu i oaj u njima. Posebno je bio upadljiv nain na koji je ovjek stajao, oputen i pripravan, mii i spremni za pobjedu. Netko mu je oito dostavio Hawatovu poruku: Ukazat e ti se stvarna prigoda da ubije na-baruna. Ali, i to je bio dio plana... Usiljeni smijeak pojavi se na usnama Feyd-Rauthe. On podigne aklje, zakljuivi po nainu gladijator ovog stajanja da e mu zamisao uspjeti. Hai! Hai! uzvikne ponovno rob i krene dva koraka naprijed. Nitko u gledalitu ne moe vie sumnjati, pomisli Feyd-Rautha. Rob je trebao djelomice biti uasnut pomou posebne droge. Svakom kretnjom trebao je izraavati neminovnu svijest o tome da nema nikakve nade da ne moe pobijediti. Trebao je biti zaveden priama o otrovima koje je na-barun izabrao za no u ruci s bijelom rukavicom. Na-barun nikada nije doputao brzu smrt svojih rtava; uivao je u pokazivanju djelovanja rijetkih otrova i nerijetko bi se poprilino zadrao u areni, oekujui vidjeti neke zanimljive sekundarne posljedice kod rtvi koje su se grile i povijale. U robu se oitovao strah, da ali ne i uas. Feyd-Rautha podigne visoko aklje i kimne glavom, to je gotovo sliilo pozdravu. Gladijator jurne naprijed. Finta i protunapad izgledali su Feyd-Rauthi kao izraz vrhunskog borilakog umijea. Dobro nanianjen boni udarac samo je za dlaku promaio tetivu na-barunove lijeve noge. Feyd-Rautha munjevito odskoi u stranu, ostavivi pritom aklju u robovoj desnoj podlaktici; kuka je bila potpuno zarivena u meso, tako da je ovjek nije mogao izvui, a da pritom ne potrga sve tetive. Iz gledalita se zaori sloni pokli. Taj zvuk ispuni Feyd-Rauthu ushienjem. Znao je kako mu se ujak sada osjea dok sjedi gore s branim parom Fenring, promatraima carskog dvora. S borbom nije smjelo biti nikakvih problema. Forma se morala zadovoljiti u nazonosti svjedoka. A barun e protumaiti zbivanje u areni samo na jedan nain kao prijetnju njemu osobno. Rob ustukne, drei no meu zubima, a onda zavee drku aklje zastavicom za nadlakticu. Uope ne osjeam tvoju iglicu!

uzvikne on. Zatim ponovno sukne naprijed, okrenut nalijevo, s pripravnim noem; tijelo mu je bilo savijeno unatrag kako bi imao to veu zatitu od polutitnika. I ovu akciju gledalite je burno propratilo. Reski uzvici zauju se iz obiteljskih loa. Pomonici Feyd-Rauthe doviknu mu nekoliko puta neka ih pozove u pomo. Ali on im samo odmahne rukom. Priredit u im predstavu kakvu jo nisu vidjeli, pomisli FeydRautha. Nee ovoga puta gledati dobro izreirano ubojstvo koje mogu promatrati dokono zavaljeni, razmjenjujui misli o finesama stila. Od ovoga e ih proi pravi marci i prevrnut e im se utroba. Kad postanem barun, uvijek e se sjeati ovoga dana i umirat e od straha pri pomisli na njega. Feyd-Rautha zapone polagano uzmicati pred robovim rakolikim napredovanjem. Pijesak arene kripao im je pod nogama. uo je roba kako dae, osjeao zadah vlastitog znoja, kao i jedva primjetan miris krvi u zraku. Na-barun je i dalje uzmicao, a onda se okrenuo na desnu stranu i pripremio drugu aklju. Rob krene bono. Feyd-Rautha odglumi posrtanje i istog trena zauje krike iz gledalita. Gladijator krene u napad. Bogovi, kakav borac!, pomisli Feyd-Rautha izbjegavajui napad. Spasila ga je samo mladenaa brzina koja mu je takoer omoguila da zarije drugu aklju u deltoidni mii robove desne nadlaktice. Piskutavi povici odobravanja zaorie se s tribina. Sada me pozdravljaju, pomisli Feyd-Rautha. Raspoznao je divlju plahovitost u glasovima, ba kao to je Hawat predvidio. Jo nikada nisu na taj nain pozdravljali obiteljskog borca. Tog trenutka mu padne na pamet neto to mu je Hawat takoer rekao i to ga je u odreenoj mjeri ljutilo: ovjek se lake uasava neprijatelja kojem se divi. Feyd-Rautha se brzo povue do sredine arene gdje su ga svi mogli jasno vidjeti. Izvukao je dugaku otricu, unuo i zapoeo ekati roba koji se pribliavao. ovjek se zadrao tek veui drugu aklju za ruku, a onda krenuo za protivnikom. Neka me obitelj dobro vidi kako ovo obavljam, pomisli FeydRautha. Ja sam njihov neprijatelj: ovo moraju uvijek imati na umu kad pomisle na mene.

On izvue i kratku otricu. Ne bojim te se, harkonenska svinjo, ree mu gladijator. Tvoje muke ne mogu nauditi mrtvom ovjeku. Prekratit u sam sebi muke prije nego mi se bilo koji od tvojih pomonika stigne pribliiti. A uz mene e leati mrtav i ti! Feyd-Rautha se isceri i isprui dugaku otricu premazanu otrovom. Isprobaj ovo, ree on i napravi fintu kratkim noem u drugoj ruci. Rob podigne ruke s noevima kako bi parirao udarac nabarunova kratkog noa koji se nalazio u ruci s bijelom rukavicom i koji je prema tradiciji bio premazana otrovom. Umrijet e, Harkonnene, prodahe gladijator. Borili su se u bonim poloajima na pijesku arene. Tamo gdje su se dodirivali Feyd-Rauthin titnik i robov polutitnik, plaviasti sjaj pucketavo je treperio. Zrak oko njih ispunio se ozonom iz elektromagnetskih polja. Umri od vlastitog otrova! uzvikne rob. Poeo je potiskivati ruku u bijeloj rukavici, izvijajui otricu za koju je mislio da je otrovana. Neka dobro naui lekciju!, pomisli Feyd-Rautha. Zamahne i udari dugakim noem, ali osjeti kako je oruje tupo odjeknulo o drke aklji koje su bile privezane za robovu ruku. Na trenutak Feyd-Rautha uhvati oaj. Ni na kraj pameti mu nije bilo da drke aklji mogu postati prednost za gladijatora. One su sada bile njegov dodatni titnik. A tu je bila i robova snaga! Kratki no sve vie se kretao prema na-barunu i on odjednom shvati da ovjek moe stradati i od neotrovne otrice. Oloe! uzvikne Feyd-Rautha. im je izgovorio kljunu rije, gladijatorovi miii se na trenutak posluno olabave. To je bilo dovoljno Feyd-Rauthu. On se malo izmakne traei dovoljno prostora da upotrijebi dugaki no. Otrovani vrh udari i povue crvenu liniju preko robovih grudi. Otrov je trenutno stvarao agoniju. ovjekov zahvat sasvim popusti i on zatetura unatrag. Neka sada moja draga obitelj dobro gleda, pomisli FeydRautha. Neka dobro razmisle o ovom robu koji je pokuao okrenuti protiv mene no za kojeg je vjerovao da je otrovan. Neka se pitaju kako je jedan gladijator mogao doi u ovu arenu spreman na takvo neto. I neka uvijek znaju da nikada ne mogu sigurno znati u kojoj ruci drim otrov.

Feyd-Rautha je stajao u tiini, promatrajui usporene pokrete roba. ovjekova svijest postala je troma i spora. Na licu mu je sada stajao pravopisni znak kojeg je svaki promatra mogao prepoznati. Tu je bila ispisana smrt. Rob je znao to ga je snalo i kako se to dogodilo. Otrov se nalazio na pogrenoj otrici. Ti! zakrklja ovjek. Feyd-Rautha se izmakne pruajui prostor smrti. Paralizirajua droga u otrovu tek je trebala uzeti punog maha, a sporost ovjekovih kretnji jasno je stavljala do znanja da je taj trenutak sasvim blizu. Rob zatetura naprijed kao da ga je netko povukao uetom napravivi nekoliko nesigurnih koraka. Svaki je predstavljao jedinstvenu stvar u njegovom svemiru. Jo je vrsto drao no, ali vrh mu je sada podrhtavao. Jednoga dana... netko... od nas... doi e... ti... glave, promuca on. Mala, tuna grimasa izoblii mu usta. Pogne se, preklopi, padne na koljena, a onda oprui ispred Feyd-Rautha lica okrenuta nadolje. Feyd-Rautha mu prie u utianoj areni, podvue nogu ispod njega i okrene ga na lea da bi gledatelji jasno mogli vidjeti gladijatorovo lice kad otrov zapone svoje djelovanje na miie. Ali, kad se naao s leima na pijesku, rob je u grudima imao zariven vlastiti no. Unato neugodnom iznenaenju, Feyd-Rautha ipak osjeti odreeno divljenje prema naporu tog roba da nadjaa paralizu i prekrati muke. Uz divljenje dolo je i shvaanje da njegov strah od ovog ovjeka nije nimalo bio bezrazloan. Uasavajue je ono to ovjeka ini nadljudskim. Usredotoivi se na tu pomisao, Feyd-Rautha nije odmah postao svjestan erupcije galame s okolnih tribina i loa. Masa je urlala potpuno razuzdano. Feyd-Rautha se okrene i pogleda ih. Svi su bili razdragani osim baruna koji je sjedio drei ruke ispod brade, u duboko zamiljenoj pozi i grofa i njegove gospe, koji su ga netremice promatrali s lanim osmjesima na licu. Grof Fenring se okrene prema svojoj gospi i ree: Ah-h-um-mm-m, snalaljiv... um-m-m-m... mladi. Zar ne...mm-m-m-ah... draga? Sinaptike reakcije su mu... ah-h-h... vrlo brze, ree ona. Barun je pogleda, pa onda grofa, da bi na kraju ponovno vratio panju na arenu, pomislivi: Kako je samo do ovoga moglo doi! Strah ga je polako naputao, a njegovo mjesto zauzimao je bijes. Ubit u

uitelja gladijatora sporim mukama jo veeras... a ako ovaj grof i njegova gospa imaju nekog udjela u svemu tome... Razgovor u barunovoj loi predstavljao je Feyd-Rauthu samo daleko zbivanje, a glasovi su sasvim bili prigueni skandiranjem koje je sada dopiralo sa svih strana: Glavu! Glavu! Glavu! Glavu! Barun se namrgodi, opazivi nain na koji se Feyd-Rautha okrenuo prema njemu. Mlitavim pokretom, jedva obuzdavajui bijes, barun mahne rukom mladiu koji je stajao u areni pokraj opruenog tijela mrtvog roba. Ostavi momku glavu. Zasluio je to, prokazavi uitelja gladijatora. Opazivi znak suglasnosti, Feyd-Rautha pomisli: Misle da me time poauju. Neka vide to ja mislim! Istog trenutka primijeti kako mu se pribliavaju pomonici s pilastim noem obaviti posao; odmahne im rukom i ponovi tu kretnju kad primijeti njihovo oklijevanje. Misle mi odati poast samo jednom glavom!, ree u sebi. Zatim se sagne, prekrii gladijatorove ruke oko drke noa koja je virila iz grudi, izvadi no i stavi ga u mlitave ruke mrtvaca. Sve je obavio u trenutku. Uspravi i domahne svojim pomonicima. Pokopajte ovog roba ovako kako sad izgleda, s noem u rukama, ree. ovjek je to zasluio. U zlatnoj loi grof Fenring se primakne barunu i ree mu: Velikoduan potez prava bravura. Va neak ima stila i hrabrosti. Uvrijedio je gomilu to je odbio glavu, promrmlja barun. Nikako, ree gospa Fenring. Zatim se okrenu i baci pogled prema gledalitu. Barunov pogled zadra se, meutim, na liniji njenog vrata skladnom i gipkom sklopu miia kao kod kakvog zgodnog djeaka. Svia mi se ovo to je va neak uinio, ree gospa Fenring. Kad je vanost Feyd-Rauthinog poteza prodrla do najudaljenijih sjedala i kad su ljudi vidjeli da pomonici odnose nedirnuto gladijatorovo tijelo, barun ih dobro promotri i shvati da je gospa Fenring ispravno protumaila njihove reakcije. Masa je sasvim pomahnitala, meusobno se udarala i pljeskala, urlala i udarala nogama. Barun progovori bezvoljnim glasom: Moram zapovjediti slavlje. Ne moete ljude poslati kui u ovakvom stanju s jo neutroenom energijom. Moraju uvidjeti da i ja dijelim njihovo ushienje. On rukom dade znak straaru, a jedan sluga ispred njih

mahne naranastom zastavom Harkonnena iznad loe jednom, dva puta, tri puta, to je bio znak za svetkovinu. Feyd-Rautha prijee preko arene i zaustavi se podno zlatne loe; noevi su mu bili u koricama, a aklje i kuke uz bokove. Nadjaavi divlje urlanje gomile, uzvikne: Bit e slavlja, ujae? Buka zapone zamirati kad ljudi opaze da je zapoeo razgovor izmeu poglavara i njegovog nasljednika. U tvoju ast, Feyd! odgovori mu barun, a zatim naredi ponavljanje znaka zastavom. S druge strane arene prepreke za uzmak bile su uklonjene i mladii iz gledalita pohrle u arenu uputivi se prema Feyd-Rauthu. Naredili ste iskljuenje pru-titnika, barune? upita grof. Nitko nee nauditi momku odgovori barun. Sada je junak. Prvi su gledatelji stigli do Feyd-Rautha, podigli ga na ramena i zapoeli paradirati arenom. Noas bi mogao etati bez oruja i bez titnika kroz najsiromanije etvrti Harkoa, ree barun. Tamo bi za druenje s njim dali zadnji zalogaj hrane i zadnji gutljaj pia. Barun se odgurne iz stolca i prebaci teinu na suspenzore. Ispriajte me, molim vas. Neke stvari zahtijevaju moju nazonost. Straa e se za vas pobrinuti i otpratiti do tvrave. Grof ustane i nakloni se. Svakako, barune. Radujemo se predstojeem slavlju. Ja jo... ah-h-h-mm-m-m... jo nikada nisam vidio neko harkonensko slavlje. Da, odgovori barun. Sveanost. On se okrene, okruie ga straari, a zatim se zajedno upute prema privatnom izlazu iz loe. Jedan natporunik strae prie grofu Fenringu. Vaa nareenja, gospodaru? Priekajmo... ah-h-h da glavna guva... mm-m-m... proe, odgovori grof. Na zapovijed, gospodaru. ovjek se nakloni i povue tri koraka. Grof Fenring pogleda svoju gospu i ponovno joj se obrati njihovim ifriranim jezikom: Sve si vidjela, naravno? Istim kodiranim govorom ona mu odgovori: Mladi je znao da gladijator nee biti drogiran. Za trenutak ga je obuzeo strah, da, ali nije bio iznenaen. Bilo je planirano, ree on. Cijela predstava. Nedvojbeno. Mirie mi na Hawata. I meni se ini ree ona.

Ve sam zatraio da barun eliminira Hawata. Bilo je to pogreno, dragi. Sad mi je jasno. Lako se moe dogoditi da Harkonneni uskoro dobiju novog baruna. Ako je to Hawatov plan. Stvar treba ispitati ree ona. Mladi e biti pogodniji za nadzor. Za nas... nakon onoga to slijedi veeras, ree ona. Nadam se da ne vjeruje u potekoe u zavoenju momka, mala moja priplodna majko? Ne, ljubavi. Primijetio si kako me je gutao oima. Da, a sada mi je jasno i zato moramo ouvati tu lozu. Tako je. Oito ga nikako ne smijemo ispustiti. Unijet u u najdublji dio njegovog bia neophodne prana-bindu fraze za podinjavanje. Krenut emo odavde to je prije mogue im bude sigurna, ree on. Ona slegne ramenima. Svakako. Ne bih eljela roditi dijete na ovom uasnom mjestu. To sve radimo u ime ljudskog roda, ree on. Tvoja uloga je laka ree ona. Postoje neke drevne predrasude koje sam nadrastao, ree on. Potpuno iskonske, zna. Jadni moj dragi, ree ona potapavi ga po obrazu. Vrlo dobro zna da je ovo jedini nain za ouvanje te loze. On odgovori suho: Potpuno shvaam ono to radimo. Uspjet emo, ree ona. Krivnja zapoinje kao osjeaj neuspjeha, podsjeti je on. Nee biti nikakve krivnje, odgovori ona. Hipno-vezanje Feyd-Rauthove psihe i njegovo dijete mojoj maternici pa idemo. Taj ujak, ree on. Jesi li ikad vidjela takvu izopaenost? Prilino je svirep, ree ona, ali ga neak lako moe nadmaiti. Zahvaljujui ujaku. Zna, kad samo pomislim to je od tog momka moglo postati uz neki drugi odgoj uz atreidski odgoj, recimo. Ba tuno, sloi se ona. Kad bismo samo mogli spasiti i mladog Atreida i ovog momka. Kako sam uo, mladi Paul je u svemu vrijedan divljenja: idealan sklad naslijea i kolovanja. On odmahne glavom. Ali ne bismo trebali aliti aristokraciju koja je zapala u nemilost sree. Postoji jedna benegeseritska izreka, ree ona.

Vi imate izreku za svaku prigodu, usprotivi se on. Ova e ti se sviati, ree ona. Evo kako glasi: Ne raunaj da je ovjek mrtav sve dok ne vidi truplo. Pa ak i onda moe pogrijeiti.

14.
MuadDib nam govori u Vremenu razmiljanja da je prvo sueljavanje s oskudicom Arrakisa predstavljalo pravi poetak njegovog obrazovanja. Tada je nauio kako preivjeti pjeanu oluju, nauio je jezik vjetrovih iglica koje ga bockaju po koi, nauio je kako nos moe bridjeti od pjeanog svraba i kako odrati dragocjenu vlagu svoga tijela oko sebe, voditi o njoj rauna i ouvati je. Kad su mu oi poprimile plavetnilo Ibada, svladao je akobsa put. Stilgarov predgovor za djelo MuadDib, ovjek princeze Irulan Vraajui se u sie s dvoje zalutalih koje su pronali u pustinji, Stilgarovi ljudi poeli su se uspinjati iz udoline uz sve slabiji sjaj prvog mjeseca. Pojave odjevene u odore ubrzale su korak kad su im nosnice poeli draiti mirisi sve blieg doma. Siva linija praskozorja iza njih bila je najsvjetlija na zarezu njihovog obzora-kalendara koji je oznaavao sredinu jeseni, mjesec kaprok. Uvelo lie koje je vjetar skinuo s grana stajalo je zgrnuto u podnoju grebena, gdje su ga djeca iz siea sakupila i ostavila, ali zvuci njihovog kretanja (s izuzetkom povremenih, nespretnih koraka Paula i njegove majke) nisu se mogli razlikovati od prirodnih umova noi. Paul obrie znoj s ela pomijean s prainom, a onda osjeti da ga netko vue za ruku i zauje Chanin aputavi glas: Uini kako sam ti rekla: navuci kapuljau skroz preko ela! Ostavi samo oi nepokrivene. Ovako rasipa vlagu. Priguena zapovijed iza njih naredi tiinu: Pustinja vas uje! Neka ptica zacvrkuta sa stijena visoko iznad njih. Kolona zastane i Paul osjeti iznenadnu napetost. Sa stijene se uskoro oglasi jedva ujno bubnjanje, ne glasnije od zvuka mia koji skae po pijesku. Ptica ponovno zacvrkuta. Kratkotrajno komeanje prostruji kolonom. A onda mije bubnjanje opet mugne po pijesku. Jo jednom zacvrkuta ptica. Kolona nastavi uspinjanje kroz pukotinu u stijeni, ali sada su Slobodnjaci naizgled prestali i disati. To Paula navede na jo vei oprez

pa on opazi brojne brze poglede upuene Chani i to da se ona odjednom povukla u sebe, sasvim utihnula. Sad su hodali stjenovitim tlom; nedugo zatim sive odore zaponu blago ukati i Paul osjeti da disciplinirani korak malo poputa; Chani se, meutim, i dalje drala udno, ba kao i ostali oko nje. On je pratio jednu sjenovitu pojavu najprije je bilo nekoliko stuba, pa zavoj, zatim jo stuba, pa tunel, a onda dvoja hermetiki zatvorena vrata za uvanje vlage, da bi se na kraju nali u uskom prolazu utih kamenih zidova i plafona, osvijetljenih sjajnom kuglom. Paul primijeti da Slobodnjaci oko njega odbacuju kapuljae, skidaju nosne utinice i duboko udiu zrak. Netko uzdahne. Paul potrai pogledom Chani i opazi da vie nije uz njega. Pojave u odorama potisnule su je u stranu. Netko ga nehotice gurne i ree: Oprosti, Usule. Kakva guva! Uvijek je ovako. Lijevo od Paula, ovjek po imenu Farok, uskog lica i putene brade, okrene se prema njemu. areni kapci i tamnoplave oi izgledali su jo mraniji pri ukastoj rasvjeti. Zbaci kapuljau, Usule ree mu Farok. Stigli smo. I pomogne Paulu, otkopavi mu kapuljau i laktima oslobodivi malo mjesta oko njega. Paul izvadi nosne utinice i odmakne titnik s usta. Mirisi naselja ga zapahnu: neoprana tijela, isparenja estera recikliranih otpadnih materija, kiselkasti fluidi ljudskih isparenja, a iznad svega miris zaina i zainskih proizvoda. to ekamo, Farok? upita Paul. asnu Majku, mislim. uo si poruku jadna Chani. Jadna Chani?, upita se Paul. Osvrne se oko sebe potraivi je pogledom, ali u guvi koja je vladala unaokolo nije uspio pronai ni nju ni majku. Farok duboko udahne zrak. Mirisi doma ree on. Paul shvati da ovjek stvarno uiva u smradu zaguljivog zraka i da je to izrekao bez podsmjeha. A onda zauje kako se majka nakaljava i njen glas dopre do njega kroz mete stisnutih ljudi: Vrlo su teki mirisi vaeg siea, Stilgar. Vidim da zain koristite za mnoge stvari... pravite papir... plastiku... a ako se ne varam, i kemijske eksplozive? Sve si to zakljuila tek temeljem mirisa? Bio je to glas nekog drugog ovjeka. A Paul tog trenutka shvati da se majka javila zbog njega, eljela je da on bez problema prihvati zadah ovog mjesta.

Na elu kolone zavlada ivost i ubrzo kroz Slobodnjake prostruji neki udan, suzdran uzdah. Trenutak zatim Paul zauje apat koji se prenosi od usta do usta: Istina je, dakle, Liet je mrtav. Liet, pomisli Paul. A onda: Chani, ker Lietova. Dijelovi mozaika zatvore mu se u glavi. Liet je bilo planetologovo slobodnjako ime. Paul podigne pogled prema Faroku i upita ga: Zove li se Liet jo i Kynes? Postoji samo jedan Liet, odgovori Farok. Paul se okrene i zagleda u stranje dijelove odora Slobodnjaka ispred sebe. Liet-Kynes je, znai, mrtav, pomisli on. Radi se o Harkonnenovoj izdaji, procijedi netko kroz zube. Izveli su to kao nesretan sluaj... izgubio se u pustinji... pao mu je topter... udi li Usul za osvetom? upita ga Farok. Prije nego je Paul stigao odgovoriti, zauje se prigueni poziv i kolona krene naprijed u jednu veu prostoriju, ponijevi Paula sa sobom. Naao se na otvorenom prostoru ispred Stilgara i neke neobine ene obavijene u komotnu odoru blistavo naranaste i zelene boje. Ruke su joj bile gole do ramena, pa je Paul primijetio da ne nosi pustinjsko odijelo. Koa joj je imala neku blijedo maslinastu nijansu. Tamna kosa bila joj je podignuta i zabaena s visokog ela pa su joj do izraaja dolazile otre jagodice i orlovski nos izmeu tamnih i primaknutih oiju. Ona se okrene prema njemu i Paul ugleda da joj se na uima klate zlatni prsteni s vodnim oznakama. To je pobijedilo mog Jamisa? upita ena. uti, Hara, ree Stilgar. Jamis je sam kriv pozvao se na tahadi al-burhan. Ali, on je jo deko, ree ona, a zatim otro odmahne glavom od ega su vodni obrui na njenim uima zazveckali. Moju djecu je uinilo siroiima takoer jedno dijete? To se moralo dogoditi sluajno! Usule, koliko ti je godina? upita Stilgar. Petnaest standardnih ree Paul. Stilgar prijee pogledom preko ljudi. eli li me netko od vas izazvati? Tiina. Stilgar pogleda enu. Sve dok ne budem nauio njegovu arobnjaku vjetinu, ne bih ga se usudio izazvati.

Ona odgovori pogledom. Ali... Vidjela si onu strankinju koja je s Chani otila do asne Majke? upita Stilgar. Ona je strana Sajadina, majka ovog mladia. Majka i sin poznaju arobnjake borilake vjetine. Lisan al-Gaib, proape ena. U oima joj se vidjelo strahopotovanje kad je pogledala Paula. Ponovno legenda, pomisli Paul. Moda, ree Stilgar, jo nije potvreno. On se ponovno usredotoi na Paula. Usule, po naem obiaju sada si ti ovdje odgovoran za Jamisovu enu i njena dva sina. Njegov jali... njegovo prebivalite sada je tvoje. Njegov pribor za kavu sada je tvoj... kao i ona, njegova ena. Paul promotri enu, zapitavi se: Zato ne oplakuje svoga mua? Zato ne pokazuje mrnju prema meni? Odjednom shvati da Slobodnjaci zure u njega, ekajui. Netko proape: eka nas posao. Reci da je prihvaa. Stilgar nadopuni: Prihvaa li Haru kao enu ili kao slukinju? Hara podigne ruke iznad glave i polagano se okrene na peti. Jo sam mlada, Usule. Govore da izgledam mladoliko kao onda kad sam bila s Geofom... prije nego ga je Jamis pobijedio. Jamis je ubio ovjeka da bi je se domogao, pomisli Paul. Paul odgovori: Ako je sada prihvatim kao slukinju, mogu li kasnije promijeniti miljenje? Ima godinu dana za razmiljanje, ree mu Stilgar. Poslije toga ona postaje slobodna ena i moe izabrati bilo koga po svojoj elji... odnosno, ti joj to moe dopustiti u svakom trenutku. Ali, u svakom sluaju, ti za nju odgovara tijekom godine dana... a za Jamisove sinove e biti donekle uvijek odgovoran. Prihvaam je kao slukinju, ree Paul. Hara udari nogom o tlo i ljutito zatrese ramenima: Ali jo sam mlada! Stilgar pogleda Paula i ree mu: Oprez je vana odlika ovjeka koji e biti voa. Ali mlada sam! ponovi Hara. uti, zapovjedi joj Stilgar. Svatko e biti nagraen prema svojoj vrijednosti. Odvedi Usula do njegovih odaja, pripremi mu sveu odjeu i mjesto gdje moe otpoinuti. Oh-h-h-h! ree ona. Paul je dovoljno vidio za stjecanje prvog dojma o njoj. Osjeao je nestrpljenje ljudi i znao da se zbog ovoga mnoge stvari odlau.

Upitao se smije li upitati gdje su mu majka i Chani, ali je po Stilgarovom nervoznom dranju zakljuio da bi to bilo loe. On pogleda Haru i ree joj glasom koji je pojaavao njeno strahopotovanje: Odvedi me u moje odaje, Hara! Drugi put emo razgovarati o tvojoj mladosti. Ona ustukne dva koraka i uputi uplaeni pogled prema Stilgaru. Ima arobnjaki glas, promuca. Stilgare, ree Paul. Chanin otac me je vrlo zaduio. Ako postoji bilo to... Odluit e na vijeu, ree Stilgar. Moi e tada sve rei. Kimne glavom u znak zavretka razgovora, okrene se i ode sa svojim ljudima. Paul uhvati Haru pod ruku, primijetivi da joj je tijelo hladno i da drhti. Neu ti uiniti nita loe, Hara ree on. Odvedi me u nae odaje. Glas mu je ovoga puta bio blag i staloen. Nee me odbaciti kad protekne godinu dana? upita ona. Znam da vie nisam mlada kao to sam neko bila. Dok god budem iv, za tebe e biti mjesta pokraj mene, ree joj on, a onda joj pusti ruku. Hajdemo sada... gdje su nam te odaje? Ona se okrene i povede ga niz prolaz, skrene desno u irok popreni tunel, osvijetljen utim sjajnim kuglama, ravnomjerno rasporeenih po stropu. Kameni pod bio je gladak i dobro oien od pijeska. Paul joj prie uz bok i, dok su hodali, zapone promatrati enin orlovski profil. Ne mrzi me, Hara? Zato bih te mrzila? Ona pokae glavom prema skupini djece koja su ih promatrala s uzdignute izboine jednog od bonih prolaza. Paul iza djece opazi obrise odraslih, djelomice skrivene rijetkim zastorom. Pa... pobijedio sam Jamisa. Stilgar je rekao da je ceremonija odrana i da si ti Jamisov prijatelj, ree ona pogledavi ga postrance. Rekao je da si vlagu dao mrtvima. Je li to istina? Da. To je vie nego to bih ja uinila... vie nego bih mogla uiniti. Zar ti ga nije ao? Kad bude kucnuo trenutak za alovanje, alit u ga. Proli su pokraj nekog lunog otvora. Paul pogleda kroz njega i ugleda kako mukarci i ene neto rade oko strojeva postavljenih na

postolja u jednoj velikoj, svijetloj prostoriji. Izgledalo je da im se jako uri. to to rade? upita Paul. Ona se osvrne kad su ve proli pokraj otvora i ree: ure se ispuniti kvotu u pogonu za plastiku prije nego pobjegnemo odavde. Treba nam mnogo kolektora rose za nasade. Pobjegnemo? Da. Bjeat emo sve dok nas krvnici ne prestanu proganjati ili ne nestanu s nae zemlje. Paul se odjednom spotakne, doivjevi ukoen trenutak vremena, sjetivi se jednog djelia, jedne vizualne projekcije proroanstva koja je, meutim, bila nekako pomaknuta, kao montaa u kretanju. Fragmenti njegovog prorokog sjeanja nisu bili ba onakvi kakve ih je zapamtio. Sardaukari nas progone, ree on. Nee pronai mnogo vie od jednog ili dva prazna siea, nastavi ona. Ali e ih zato u pijesku ekati njihov obrok smrti. Pronai e i ovo mjesto? upita on. Vjerojatno. A mi ipak gubimo vrijeme na..., on pokae glavom prema otvoru koji je sada bio daleko iza njih, ...proizvodnju... kolektora rose? Sadnju moramo obavljati. to su to kolektori rose? upita on. Pogleda ga je s puno iznenaenja. Zar te nita nisu nauili na... tamo odakle si doao? Nita o kolektorima rose. Hej! ree ona, a u tom jednom uzviku stajala je bogata rjeitost. Dobro, to su kolektori rose? Svaki grm, svaka travka koju vidi vani na ergu nastavi ona, to misli, kako opstaju nakon to ih posadimo? Svaka biljica najpomnije je posaena u vlastitu malu jamu. Jame su ispunjene glatkim ovalima kromplastike. Djelovanjem svjetlosti one postaju bijele. Ako ujutro pogleda s nekog povienog mjesta, moi e ih vidjeti kako sjaje. Bijela boja odbija svjetlo. Ali, kada Stari Otac Sunce zae, kromplastika postane u tami prozirna. Strano se brzo hladi. Njena povrina tada kondenzira vlagu iz zraka. Ta vlaga se zatim sputa uz korijen gdje napaja nae biljke. Kolektori rose, promrmlja on, oaran ljepotom cijele zamisli. alovat u za Jamisom u pravo vrijeme, ree ona, kao da je mislima jo vezana za Paulovo ranije pitanje. Jamis je bio dobar ovjek, ali

poprilino mrzovoljne naravi. Brinuo se o obitelji i jako je volio djecu. Nije pravio nikakvu razliku izmeu Geofovog djeaka, mog prvog sina, i svog vlastitog sina. U njegovim oima bili su jednaki. Ona upitno pogleda Paula. Hoe li tako biti i s tobom, Usule? Mi nemamo taj problem. Ali, ako... Hara! Ona se trgne od otrine njegovog glasa. Proli su pokraj jo jedne arko osvijetljene prostorije koja se vidjela kroz luni otvor s lijeve strane. to se ovdje radi? upita on. Popravljaju stroj za tkanje, ree ona. Ali noas e ga morati rasklopiti. Pokae rukom prema tunelu koji se bono odvajao s lijeve strane. Tamo je pogon za proizvodnju hrane i odravanje pustinjskih odijela. Pogleda Paula. Odijelo ti izgleda novo. Ali, ako ga treba popraviti, to u ja uiniti. Spretna sam u tome, jer povremeno radim u tvornici za izradu pustinjskih odijela. Sada su ve nailazili na ee skupine ljudi i vei broj otvora u zidovima tunela. Kolona mukaraca i ena proe pokraj njih, nosei vree i buno amorei; oko njih se irio teak miris zaina. Nee se domoi nae vode, ree Hara. Ni naeg zaina. Moe biti siguran u to. Paul pogleda prema otvorima u zidovima tunela, opazivi debele zastore na izdignutim izboinama; straga su se nazirale prostorije sa svijetlim tkaninama na zidovima i nagomilanim jastucima. im bi im se oni pribliili, ljudi na ulazima bi zamukli podrobno promatrajui Paula. Ljudima je udno to si ti pobijedio Jamisa ree Hara. Vjerojatno e se morati malo dokazivati kad se premjestimo u neki novi sie. Ne volim ubijanje, ree on. I Stilgar to kae, ree ona, ali joj se u glasu osjealo nevjerovanje. Kretavo pjevanje zauje se ispred njih. Naili su na novi boni otvor, vei od svih uz koje su dosad proli. Paul uspori korak, pogledavi u prostoriju punu djece koja su prekrienih nogu sjedila na podu prekrivenom prostirkom kestenove boje. Uz plou, na suprotnom zidu, stajala je neka ena u utoj odjei, drei u ruci projekto-stilus. Ploa je bila ispunjena crteima krugovima, trokutima, krivuljama, sinusoidama, kvadratima, lukovima koje su presijecale paralelne crte. ena je pokazivala crtee jedan za

drugim, pomiui stilus to je bre mogla, a djeca su pjevala u ritmu, pratei njene kretnje. Dok su se udaljavali, Paul nastavi oslukivati; to je s Harom dublje zalazio u sie, glasovi su postajali sve udaljeniji i prigueniji. Drvo orila se djeja pjesma. Drvo, trava, dina, vjetar, planina, brdo, vatra, munja, kamen, stijena, praina, pijesak, toplina, zaklon, toplina, sitost, zima hladnoa, praznina, erozija, ljeto, pilja, dan, napetost, mjesec, no, kaprok, pjeana plima, obronak, sadnica, zavoj... Kod vas kola radi i u ovakvim vremenima? upita Paul. Lice joj se smrai, a u glasu joj se javi prizvuk tuge: Liet nas je tome nauio. Ne smijemo gubiti vrijeme. Mrtav Liet ne smije biti zaboravljen. To su metode akobsa. Ona proe preko tunela nalijevo, popne se na jednu izboinu, razmakne rijetki naranasti zastor i makne se u stranu: Tvoj jali je spreman, Usule. Paul zastane za trenutak prije nego joj se pridruio na izboini. Odjednom mu je postalo neugodno ostati sam s ovom enom. Shvatio je da je okruen nainom ivota kojeg se moglo razumjeti jedino prihvaanjem ekologije ideja i vrijednosti kao istinite. Postalo mu je jasno da ovaj slobodnjaki svijet vreba na njega, pokuava ga povui na svoje putove. A znao je to se krije u toj stupici divlji dihad, vjerski rat kojeg je morao izbjei pod svaku cijenu. Ovo je tvoj jali ponovi Hara. Zato oklijeva? Paul kimne i popne se pokraj nje na izboinu. Razgrne zastor ispred nje, primijetivi da je tkanina prepletena metalnim vlaknima. Uao je za Harom u malo predvorje, a zatim u jednu veu prostoriju, kvadratnog oblika, osnovice oko est metara, na ijem su se podu nalazile debele, plave prostirke; kamene zidove skrivale su plave i zelene tkanine, dok su s ute tkanine na stropu visjele sjajne kugle, svjetlei takoer utom bojom. Prizor je ostavljao dojam starinskog atora. Hara stane ispred njega, s desnom rukom na boku, netremice ga promatrajui. Djeca su kod jednog prijatelja ree. Doi e kasnije. Paul prikrije osjeaj neugode brzim razgledavanjem prostorije. Zastori s desne strane, zapazio je, djelomice su zastirali jednu veu prostoriju u kojoj su jastuci bili nabacani uza zidove. Osjetio je blago strujanje zraka i ravno ispred sebe ugledao ventilacijski otvor domiljato skriven zastorima.

eli li da ti pomognem skinuti pustinjsko odijelo? upita ga Hara. Ne... hvala. Da ti donesem neto za pojesti? Da. U susjednoj prostoriji je prostorija za oporavak. Ona pokae rukom. Tamo se moe odmoriti i okrijepiti kad nisi u pustinjskom odijelu. Rekla si da moramo napustiti ovaj sie, ree Paul. Zar se ne bismo trebali poeti spremati? Uinit emo to u svoje vrijeme, odgovori ona. Krvnici tek moraju prodrijeti na nae podruje. I dalje je oklijevala, netremice ga promatrajui. to je? upita je on. Nema oi Ibada, odgovori ona. To je neobino, ali ne i neprivlano. Donesi mi hranu ree joj on. Gladan sam. Ona mu se osmjehne lukav enski osmijeh koji je na njega djelovao uznemirujue. Tvoja sam slukinja, ree ona i graciozno se okrene, zanjihavi bokovima kroz teki zidni zastor koji je skrivao ulaz u uski prolaz. Ljutei se na samoga sebe, Paul proe kroz rijetki zastor s desne strane i nae se u veoj prostoriji. Ostao je trenutak na pragu, uhvaen neodlunou. Tog trena se sjeti Chani... Chani koja je upravo izgubila oca. Po tome smo slini, pomisli on. Jecav krik zaori se iz vanjskih hodnika; jainu su mu priguili mnogobrojni zastori. Zatim se ponovno javi, ovoga puta neto udaljeniji. Pa opet. Paul shvati da to netko oglaava vrijeme. U svijesti mu istog trena sine da nigdje nije vidio ure. Blagi miris zapaljenog kreozotnog grma zagolica mu nos, potisnuvi sveprisutni zadah siea. Postane mu jasno da je ve uspio ublaiti snano djelovanje lokalnih mirisa na svoje osjete i svijest. A onda se ponovno sjeti majke pa se zapita kako e ona biti uklopljena u pokretni sklop budunosti... ona i ker koju je nosila u sebi. Lana vremenska svijest zaplee oko njega. On estoko odmahne glavom, usredotoivi panju na dokaze koji su govorili o izuzetnoj dubini i irini ove slobodnjake kulture koja ih je upila u sebe. Sa svojim tanahnim neobinostima.

Vidio je neto u piljama i ovoj prostoriji neto to je sugeriralo znatno vee razlike od svih s kojima se prethodno suoio. Ovdje nije postojao otkriva otrova niti je bilo gdje u cijeloj naseobini bilo i traga od njegove upotrebe. Ali, mogao je osjetiti nazonost raznih otrova u smradu siea jakih, kao i onih obinih. Iza njega se zauje utanje zastora i on pomisli da se Hara vratila donijevi hranu. Ali kad se okrenuo, ugledao je dva djeaka ne starija od deset godina kako ga promatraju radoznalim oima. Obojica su imala po mali kris-no, oblika kindjala, i drala su ruke na drkama. Paul se tog trenutka sjeti pria koje je uo o Slobodnjacima pria o tome da se i njihova djeca bore podjednako estoko kao i odrasli.

15.
Ruke se kreu, usne se kreu Zamisli naviru iz njegovih rijei, A oi prodiru! On je otok Svojosti! Opis iz Prirunika o MuadDibu princeze Irulan Fosforne cijevi u dalekim gornjim dijelovima pilje bacale su mutnu svjetlost na dupkom punu unutranjost, navjeujui golemost ovog prostora unutar stijene... veeg, kako se Jessici inilo, ak i od Zborne dvorane njene benegeseritske kole. Koliko je mogla procijeniti, vie od pet tisua ljudi okupilo se ovdje ispod uzvienja na kojem je stajala sa Stilgarom. A jo ih je dolazilo. Zrak je bio pun ljudskog amora. Pozvali smo tvog sina da doe ovamo, Sajadina, ree Stilgar. eli li da sudjeluje u tvojoj odluci? Bi li on mogao promijeniti moju odluku? Zrak kojim govori dolazi, dodue, iz tvojih vlastitih plua, ali... Odluka i dalje vai, ree ona. Meutim, osjeala je strah i pitala se bi li mogla iskoristiti Paula kao izgovor za povlaenje s ovog opasnog puta. Trebala je, takoer, misliti na neroenu ker. Ono to je ugroavalo tijelo majke, ugroavalo je i tijelo keri. Pristigli su ljudi sa smotanim tepisima, stenjui pod njihovom teinom. Spustivi teret na povrinu, podigli su oblaie praine. Stilgar je uhvati za ruku i povede natrag u akustini rog koji je stvarao stranje rubove uzvisine. Pokazao je na kamenu klupu unutar roga. asna Majka e sjediti ovdje, ali ti se moe ovdje odmarati dok ona ne doe. Radije u stajati, ree Jessica. Promatrala je kako ljudi prekrivajui uzvisinu odmotavajui tepihe i povremeno pogledavala na gomilu. Sada je pilji bilo najmanje deset tisua ljudi. I dalje su dolazili.

Znala je da se vani u pustinji ve sputao crvenkasti sumrak, ali je ovdje u golemoj dvorani pilje vladala vjeita polutama, siva golemost ispunjena ljudima koji su doli vidjeti njeno kockanje ivotom. U gomili s njene desne strane pojavi se prolaz i ona opazi Paula koji se pribliavao u pratnji dvojice djeaka. Djeaci su odavali dojam stvorenja koja se razmeu vlastitom vanou. Drali su ruke na noevima i mrko pogledali na zidove ljudi s obje strane. Jamisovi sinovi koji su sada Usulovi, ree Stilgar. Ozbiljno su shvatili svoju dunost pratitelja. Dopusti si uputiti joj smijeak. Jessica primijeti njegov napor da joj popravi raspoloenje; bila mu je zahvalna zbog toga, ali nije uspijevala odvojiti misli od opasnosti koja ju je ekala. Nemam drugog izbora; ovo moram uiniti, pomisli ona. Moramo brzo djelovati elimo li sebi izboriti mjesto meu Slobodnjacima. Paul se popne na uzvienje, ostavljajui dolje djeake. Zastao je ispred majke, pogledao prema Stilgaru, a zatim ponovno Jessicu. to se dogaa? Mislio sam da sam pozvan na sjednicu savjeta. Stilgar podigne ruku, traei tiinu, i pokae lijevo od sebe gdje se u gomili otvorio jo jedan prolaz. Chani je dolazila iz tog smjera, a crte njenog vragoljastog lica bile su iskrivljene u bolnu grimasu. Na sebi nije imala pustinjsko odijelo ve je nosila skladnu plavu odoru bez rukava. Blizu ramena ne lijevoj ruci bio joj je privezan neki zeleni rubac. Zeleno u znak alosti, pomisli Paul. Bio je to jedan od obiaja koje su mu dvojica Jamisovih sinova posredno objasnili, objasnivi mu da oni ne nose zeleno, jer su njega prihvatili kao oca-zatitnika. Jesi li ti Lisan al-Gaib? pitali su ga. Paul je tada osjetio dihad u njihovim rijeima; rijeio se ovog neugodnog pitanja postavivi svoje saznavi pritom da Kalef, stariji od dvojice, ima deset godina i Geofov je sin. Orlop, mlai, imao je osam godina i bio roeni Jamisov sin. Neobian je bio taj dan proveden s ovom dvojicom maliana koji su bdjeli nad njim, jer je on to zatraio; uvali su ga od radoznalaca, dajui mu vremena da se pozabavi svojim mislima i prorokim pamenjima, da smisli nain na koji bi sprijeio dihad. Sada se, stojei pokraj svoje majke na piljskom uzvienju i prelazei pogledom preko gomile, pitao postoji li uope nain da se sprijei razbuktavanje divljih ratnikih strasti ovih fanatinih legija.

Chani su, dok se pribliavala uzvienju, na odreenoj udaljenosti slijedile etiri ene koje su u nosiljci nosile jo jednu. Jessica je, ne obazirui se na Chanino pribliavanje, svu panju obratila na enu u nosiljci: smeuranu, izboranu i zgrenu staricu u crnoj odori sa zabaenom kapuljaom, koja je otkrivala zategnut vor sijede kose i vrpast vrat. Nosaice oprezno spuste nosiljku na uzvienje, a Chani pomogne starici ustati. Dakle, ovo je njihova asna Majka, pomisli Jessica. Starica se potpuno naslonila na Chani dok je epajui prilazila Jessici, slina snopu prua umotanom u crnu odjeu. Zaustavila se ispred Jessice i nekoliko dugih trenutaka piljila u nju prije nego je progovorila promuklim aptom: Dakle, ti si ta ena. Stara glava se nesigurno zanjie na tankom vratu. adut Mapes je imala pravo to te je alila. Jessica odgovori hitro, s prijezirom: Ne treba mi niije saaljenje. To emo vidjeti, prosike starica. Okrenula se iznenaujue hitro i stala nasuprot gledatelja. Reci im, Stilgare. Zar moram? upitao je. Mi smo ljudi Misra, ree starica kripavim glasom. Otkad su nai Suni preci pobjegli s Nilotik al-Ourouba, znamo samo za bjeanje i smrt. Mladi moraju ivjeti da nam narod ne bi izumro. Stilgar duboko udahne i zakorai dva koraka naprijed. Jessica osjeti kako se muk iri piljom sada je ve tu bilo oko dvadeset tisua ljudi koji su utke stajali, gotovo bez i jednog pokreta. Odjednom se osjeti sitnom, sva puna opreza. Noas moramo napustiti ovaj sie, u kojem smo tako dugo bili sigurni, i krenuti na jug u pustinju, ree Stilgar. Njegov glas je grmio preko uzdignutih lica, odjekujui silinom koju mu je davao akustini rog na kraju uzvisine. Gomila je dalje stajala bez i jednog zvuka. asna Majka mi je rekla da ne moe preivjeti jo jednu hajru ree Stilgar. Ranije smo ivjeli bez asne Majke, ali to nije dobro kad ljudi trae novi dom u ovako tekim vremenima. Gomila se odjednom uskomea, valjajui se u amoru i strujanjima nemira. Da ne bi dolo do toga ree Stilgar, naa nova Sajadina, Jessica arobnica, pristala je da se obred obavi sada. Dat e sve od sebe da ne ostanemo bez snage koju nam daje asna Majka.

Jessica arobnica, pomisli Jessica. Primijetila je kako Paul zuri u nju oima punim pitanja, ali su mu usta zanijemjela pod dojmom svih tih neobinosti oko njih. Umrem li pri ovom pokuaju, to e biti s njim? upita se Jessica. Ponovno je uhvate crne slutnje. Chani odvede staru asnu Majku do kamene klupe u dubini akustinog roga, a zatim se vrati i stane pokraj Stilgara. Da ne bismo izgubili sve ako Jessica arobnica ne uspije ree Stilgar, Chani, Lietova ki, bit e sada posveena u Sajadinu. On zakorakne u stranu. Iz dubine akustinog roga do njih doprije stariin glas, poput pojaanog apta, hrapav i prodoran: Chani se vratila s hajre Chani je vidjela vode. Iz gomile se zauje amor odgovora: Vidjela je vode. Posveujem Lietovu ker u Sajadinu zauti starica. Primljena je, odazove se gomila. Paul je jedva uo obred, jer mu je panja jo bila zaokupljena onim to je uo o svojoj majci. Ako ne uspije? Okrenuo se i pogledao natrag prema onoj koju su zvali asna Majka, promatrajui njene osuene, smeurane crte lica, nedokuivu plavu nepokretnost starih oiju. Djelovala je kao da bi je i propuh otpuhnuo, no ipak je postojalo neto u njoj to je dalo naslutiti da bi mogla ostati netaknuta ak i kad bi se nala na udaru Koriolis oluje. Obavijala ju je ona ista aura moi koje se sjeao iz susreta s asnom Majkom Gaius Helen Mohiam kad ga je ona podvrgnula uasnom ispitu gom jabbara. Ja, asna Majka Ramallo, iji glas zbori kao mnotvo, kaem vam ovo, ree starica. Chani je pogodna za Sajadinu. Pogodna je, odazove se gomila. Starica kimne, proaptavi: Dajem joj srebrna nebesa, zlatnu pustinju i njene blistave stijene, zelena polja koja e tek nastati. Sve to dajem Sajadini Chani. A da ne zaboravi da je sluga sviju nas, nju zapadaju poslovi slukinje u ovom Obredu Sjemenja. Neka bude po volji ai-huluda. Podigne smeu mravu ruku, a zatim je spusti. Osjeajui kako je predstojei obred ve zahvaa i nosi putem bez povratka, Jessica pogleda Paulovo lice na kome je stajao upitan izraz, a onda se pripremi za obred. Neka majstori vode pristupe, ree Chani glasom u kojem se jedva osjeala nesigurnost njenih mladih godina.

Jessica odjednom osjeti da se nalazi u aritu opasnosti, nasluujui njenu nazonost u pomnom motrenju gomile, u tiini. Skupina ljudi prokri sebi put du krivudavog prolaza kroz ljude. Pojavili su se u dnu pilje i dolazili u parovima. Svaki par je nosio po jednu konu mjeinu veli ine dvije ljudske glave. Mjeine su se teko njihale. Dvojica prvih poloe teret pokraj Chaninih nogu na stjenovitoj uzvisini i povuku se. Jessica pogleda mjeinu, a zatim ljude. Kapuljae su im bile zabaene, otkrivajui dugaku kosu uvijenu i privrenu na potiljku. Tamne duplje njihovih oiju bez straha se zagledaju u nju. Teak miris cimeta dizao se iz vree i lebdio oko Jessice. Zain? upita se ona. Ima li vode? upita Chani. Majstor vode, ovjek s purpurnim oiljkom na korijenu nosa, potvrdi kimanjem glave: Ima vode, Sajadina. Ali ne moemo je piti. Ima li sjemenki? upita Chani. Ima sjemenki, ree ovjek. Chani klekne i poloi ruke na vreu koja je podrhtavala. Neka su blagoslovljeni i voda i sjeme. Bilo je neeg prisnog u ovom obredu i Jessica ponovno pogleda asnu Majku Ramallo. Starica se uurila na sjedalu zatvorenih oiju kao da spava. Sajadina Jessica, zovne je Chani. Jessica se okrene i sretne djevojin pogled. Jesi li kuala blagoslovljenu vodu? upita je Chani. Jo prije nego je Jessica stigla odgovoriti, Chani nastavi: Nisi mogla kuati blagoslovljenu vodu. Dolazi iz jednog drugog svijeta i nema tu povlasticu. Gomilom proe uzdah i zauje se utanje odora, od ega Jessicu prou marci. etva je bila bogata, a Tvorac uniten, ree Chani. Zapone odmotavati spiralnu odvodnu cijev na vrhu mjeine. Jessica osjeti kako oko nje raste opasnost. Primijetila je da je Paul obuzet misterijem obreda i da njegove oi vide samo Chani. Je li on ve proivio ovaj trenutak u vremenu?, upita se Jessica. Dodirne rukom trbuh, mislei na jo neroenu ker koja se razvijala tamo. Imam li prava dovoditi u opasnost ivot nas dvije?

Chani joj prui kraj odvodne cijevi i ree: Ovdje se nalazi Voda ivota, voda vie od vode Kan, voda koja oslobaa duu. Ako si ti asna Majka, ona e ti otvoriti svemir. Neka ai-hulud presudi. Jessica se lomila izmeu dunosti prema neroenoj kerki i dunosti prema Paulu. Zbog njega je, znala je to, morala uzeti cijev i ispiti tekuinu iz vree, ali, u trenutku kad se sagnula to uiniti, sva njena osjetila zazvone na uzbunu. Sadraj mjeine imao je gorak miris, slian mirisu mnogih njoj dobro poznatih otrova, ali i razliit od njih. Sada to mora ispiti ree Chani. Vie nema povratka, pomisli Jessica. Nita u itavoj njenoj benegeseritskoj obuci nije joj ukazivalo na izlaz. to li je to? upita se ona. Neka tekuina? Droga? Nagnula se nad cijev i osjetila miris cimeta, sjetivi se odjednom pijanstva Duncana Idahoa. Zainska tekuina?, upita se. Zgrabila je ustima kraj cijevi i povukla mali gutljaj. Osjetila je okus zaina, blagu ljutost na jeziku. Chani zatim pritisne mjeinu i snaan mlaz ikne Jessici u grlo. Prije nego je stigla bilo to uiniti, tekuina joj je ve bila u utrobi. Sada je jo jedino mogla pokuati sauvati mirnou i dostojanstvo. Prihvatiti malu smrt ponekad je gore od same smrti, ree Chani. U oekivanju, zurila je u Jessicu. Jessica joj odgovori pogledom, jo drei cijev u ustima. Okus tekuine osjeala je na nepcu, u nosu, na obrazima, u oima... sada je bio sladak. Osvjeavajui. Chani jo jednom istisne tekuinu u Jessicina usta. Slastan. Jessica je prouavala Chanino lice, njene vragoljaste crte, prepoznajui u njima slinost s Liet-Kynesom, nasljednost koju vrijeme jo nije sasvim oblikovalo. Dali su mi drogu, pomisli ona. Ali ovo se razlikovala od bilo koje druge njoj poznate droge, a kroz benegeseritsku obuku okusila je mnoge. Chanin obris postajao je sve jasniji, kao da se ocrtava prema jakoj svjetlosti. Droga. Tiina se uskovitlala oko Jessice. Svaki djeli njenog tijela prihvatio je injenicu da mi se neto duboko dogaa. Uinilo joj se da je postala siuno zrno svjesne praine, manje od bilo koje subatomske

estice, a ipak sposobno se kretati i zapaati svijet oko sebe. Kao iznenadno otkrie, zastori se razmaknu i ona postane svjesna psihokinestetikog irenja svoga bia. Bila je zrnce pijeska, ali i nije. pilja je jo bila tu... kao i ljudi. Opaala ih je. Paul, Chani, Stilgar, asna Majka Ramallo. asna Majka! U koli su kruili glasovi da neke nisu preivjele obred provoenja u asnu Majku. Droga ih je ubijala. Jessica se usredotoi na asnu Majku Ramallo i postane svjesna da se sve ovo dogaalo u jednom zamrznutom djeliu vremena... zaustavljenom samo za nju. Zastoje vrijeme stalo?, upita se. Gledala je zamrznute izraze lica oko sebe, primijetivi zrnce praine koje je lebdjelo iznad Chanine glave. ekati. U tom trenutku joj stigne odgovor slian eksploziji u svijesti. Njeno osobno vrijeme je stalo da bi joj spasilo ivot. Usredotoila se na psihokinestetiko irenje svoga bia, zagledala se u vlastitu unutranjost i odmah se suoila sa staninom jezgrom, s bunarom tame koji ju je prestraio. To je mjesto u koje ne moemo zavirivati, pomisli ona. To je ono to asne Majke spominju s takvom odbojnou, a to samo Kwisatz Haderach moe promatrati. Shvativi ovo, donekle joj se vratilo samopouzdanje i ponovno se usudila usredotoiti na psihokinestetiko irenje, postajui i sama zrnce praine koje je unutar nje tragalo za opasnostima. Otkrila ju je u drogi koju je progutala. U njoj je droga bila vrtlog estica koje su plesale i to tako brzo da ih ak ni zaustavljanje vremena nije uspijevalo smiriti. Pleue estice. Poela je raspoznavati poznate grae, veze atoma: ovdje atom ugljika, tamo lanac slian propeleru... molekula glukoze. Nala se pred itavim nizom molekula, prepoznala je protein... grau metil-proteina. Ah-h-h! Bio je to unutranji bezglasni mentalni uzdah i tada shvati prirodu otrova. Skliznula je u njega svojom psihokinetikom sondom; otkvaila je esticu kisika, vezala ugljik, ponovno uspostavila vezu s atomom kisika... vodika. Ova promjena se irila... sve bre, dok se povrina katalitike reakcije otvarala za nove spojeve.

Zaustavljenost vremena nestane i ona osjeti kretnje. Cijev iz mjeine priljubi se na njene usne blago skupljajui kapi vlage. Chani uzima katalizator iz moga tijela za pretvorbu otrova iz mjeine, pomisli Jessica. Zato? Netko joj je pomogao sjesti. Vidjela je kako su dopratili asnu Majku Ramallo do nje, do dijela uzvisine pokrivenog tepihom. Suhonjava ruka dotakne joj vrat. A onda joj se jedna druga psihokinestetika estica probije u svijest! Jessica je pokua potisnuti, ali estica je napredovala u njoj... blie... sve blie. Dodirnue se! Bilo je to zadnje, najpotpunije i konano sjedinjavanje dviju bia, dvije osobe spojene u jednu. To vie nije bila telepatija, ve uzajamna svijest. Sa starom asnom Majkom! Ali, Jessica shvati da asna Majka nije mislila o sebi kao o starici. Unutar tih dviju svijesti, smijeanih zajedno, pojavi se jedna slika: djevojka vesela i razigrana duha. Unutar zajednike svijesti, djevojka ree: Da, takva sam. Jessica je mogla samo prihvatiti te rijei, ne i odgovoriti na njih. Uskoro e imati sve, Jessica, ree unutranja slika. Halucinacija, pomisli Jessica. Zna da to nije tono, nastavi slika. Sada moramo pouriti. Ne bori se protiv mene. Nemamo mnogo vremena. Mi... Nastane dua stanka, a onda: Zato nam nisi rekla za trudnou? Jessica nekako uspije u sebi odgovoriti: Zato? Ovo vas obje mijenja! Sveta Majko, to smo uinile? Jessica osjeti prisilnu promjenu u uzajamnoj svijesti, a zatim opazi nazonost tree estice s unutranjim okom. Divlje je poskakivala, kruei. Zraila je isti strah. Mora biti jaka, ree slika asne Majke. Sretna si to nosi ba ker. Ovo bi ubilo muki plod. Sada, oprezno... polagano... dodirni svoju ker. Budi svoja ker. Upij strah... stiaj se... iskoristi svoju hrabrost i svoju snagu... polagano sada... polagano... Uskovitlana estica se pribliila i Jessica se napne dodirnuti je. Strah je zaprijetio da e je svladati. Oduprla mu se jedinim sredstvom koje je poznavala: Neu se bojati. Strah je ubojica razuma... Molitva joj donese prividan mir. estica se umirila nasuprot nje. Rijei nee pomoi, pomisli Jessica.

Spustila se na ravninu emocionalnog reagiranja i poela zraiti ljubav, utjehu, toplu zatitniku smirenost. Strah se povukao. Jo jednom se nametnula nazonost asne Majke, ali sada je dolo do utrostruavanja uzajamne svijesti... dvije su bile aktivne, a trea, nepomina, mirno je upijala. Vrijeme me sputava, ree asna Majka,a imam ti mnogo toga za dati. I ne znam hoe li tvoja ker moi to sve primiti i pritom ouvati svoje mentalno zdravlje. Ali tako mora biti: potrebe plemena su iznad svake druge stvari. to? uti i prihvaaj! U Jessicinoj svijesti zapoelo se odmotavati nagomilano iskustvo. Sliilo je to traci sublimacijskog projektora u koli Bene Gesserita... ali se ova odmotavala bre... munjevito brzo. A ipak... pregledno. Odmah je prepoznavala svaki doivljaj: bio je tu neki ljubavnik muevan, bradat, tamnih slobodnjakih oiju i Jessica u jednom trenu osjeti kroz sjeanje asne Majke njegovu snagu i njenost, kao i itav njegov ivot. Nije imala vremena za razmiljanje kakvog e utjecaja sve ovo imati na ker u njenoj utrobi; imala ga je tek toliko za primanje i pamenje. Iskustva su se slijevala u Jessicu: roenje, ivot, smrt, vane i nevane stvari, izlijevanje pojedinano doivljenog vremena... Zato joj se obruavanje pijeska s vrha stijene urezalo u pamenje, upita se Jessica. Prerano je postala svjesna onoga to se dogaalo: starica je umirala i umirui je pretakala svoja iskustva u Jessicinu svijest, kao to se voda lijeva u alicu. Dok je Jessica to promatrala, trea estica utone natrag u svoju jo neroenu svijest. U umiranju-zaeu, stara asna Majka ostavi svoj ivot u Jessicinom sjeanju kroz nerazgovjetni hropac. Dugo sam te ekala, proape. Evo ti moj ivot. I bio je, uahuren, svaki njegov djeli. ak i trenutak smrti. Ja sam sada asna Majka, shvati Jessica. I tog trenutka shvati da je stvarno stekla upravo onaj status koji se oznaava kao benegeseritska asna Majka. Otrovna droga ju je preobrazila.

To nije bilo ba onako kako su to obavljali u koli Bene Gesserita, znala je. Nitko je nikada nije uveo u te tajne, ali znala je. No, ishod je bio isti. Jessica osjeti ker-esticu kako jo dotie njenu unutranju svijest, ispituje je bez odgovora. Straan osjeaj usamljenosti prostruji Jessicom im je shvatila to joj se dogodilo. Ugledala je vlastiti ivot kao usporeno ustrojstvo, dok su se oko nje drugi ivoti sve bre kretali, pa je pleua meuigra postala jasnija. Osjeanje estice-svijesti lagano je slabilo, jaina se smanjivala kako joj se tijelo oslobaalo djelovanja droge, ali jo je osjeala nazonost druge estice, dodirujui je s osjeajem krivnje to je dopustila da joj se sve to dogodi. Uinila sam to, sirota moja mala, neoblikovana keri. Dovela sam te u ovaj svemir i izloila tvoju svijest svim njegovim raznolikostima bez ikakve obrane. Slabaan traak ljubavi-utjehe, neto kao preslika onog to je izrazila, stigne od druge estice. Prije nego je Jessica mogla odgovoriti, osjetila je nazonost adaba, opsesivnog sjeanja. Morala je neto uiniti. Tragala je za rjeenjem, pipajui, shvativi da je jo omamljena zadnjim tragovima promijenjene droge koja joj je proimala osjetila. Mogla bih to izmijeniti, pomisli. Mogla bih odbaciti djelovanje droge i uiniti je nekodljivom. Ali, osjetila je da bi to bilo pogreno. Sudjelujem u obredu sjedinjavanja. Tada spozna to mora initi. Jessica otvori oi i pokae na mjeinu s vodom koju je Chani drala iznad nje. Blagoslov je tu, ree Jessica. Pomijeajte vode, dopustite da se promjena proiri i neka blagoslov prime svi ljudi. Neka katalizator obavi svoj posao, pomisli ona. Neka ga narod pije i neka svatko na trenutak doivi vrhunsku svijest o drugima. Droga vie nije opasna... sada kad ju je asna Majka preradila. Opsesivno sjeanje je jo djelovalo na nju, nameui se. Shvatila je da jo neto mora uiniti, ali droga joj je sputavala koncentraciju . Ah-h-h-h-h... stara asna Majka. Spojila sam se s asnom Majkom Ramallo ree Jessica. Nje vie nema, ali ipak je tu. Neka se obredom oda poast njenoj uspomeni. Gdje li sam samo nauila ove rijei?, upita se Jessica.

A onda shvati da su potekle iz jednog drugog sjeanja, iz ivota koji joj je bio pridodan i koji je sada bio dio nje same. Ipak, ini joj se da neto nedostaje tom daru. Neka samo orgijaju, ree drugo sjeanje u njoj. ivot im prua tako malo zadovoljstva. Da, tebi i meni treba jo neto vremena za upoznavanje prije nego se izgubim i iscurim kroz tvoja sjeanja. Ve se osjeam vezana za tvoje pojedine dijelove. Ah-h-h, svijest ti je puna zanimljivih stvari. Ima bezbroj stvari o kojima nikada nisam ni sanjala. I svijest-sjeanje, zaahurena u njoj, otvori se Jessici, otvarajui joj pogleda niz iroki hodnik prema asnim Majkama unutar drugih asnih Majki unutar drugih asnih Majki i tako unedogled... Jessica se trgne preplaena milju da e se izgubiti u oceanu vlastitog bia. Hodnik je jo bio tu, otkrivajui Jessici da je slobodnjaka kultura bila mnogo starija nego je to ona mogla i pomisliti. Bilo je Slobodnjaka na Poritrinu, vidjela je ljude koji su omekali ivei na planetu pogodnom za ivot, laki plijen carskih napada u potrazi za rtvama potrebnim za osnivanje ljudskih kolonija na Bela Tegeuse i Salusi Secundus. Oh, cviljenje je Jessica osjetila u tom rastanku. Iz dubine hodnika vikne neki glas-slika: Zabranili su nam Had! Kroz unutranji hodnik Jessica ugleda bijedne kolibe robova na Bela Tegeusi, kao i nain na koji su birani ljudi za naseljavanje Rossaka i Harmonthepa. Prizori nevjerojatnih zvjerstava otvarali su se pred njom kao latice nekog stranog cvijeta. Sada je jasno razabirala nit prolosti prenoenu sa Sajadine na Sajadinu u poetku usmeno, skrivenu u pjeanim pjesmama, a zatim preienu kroz njihove vlastite asne Majke, zahvaljujui otkriu droge na Rossaku... i konano dovedenu do tanahne snage na Arrakisu u otkriu Vode ivota. Tamo daleko u unutranjosti hodnika, jedan drugi glas vikne: Nikada ne treba oprostiti! Nikada zaboraviti! Ali, Jessicina panja bila je usredotoena na otkrie Vode ivota, budui da je opazila njen izvor: tekuina koju izluuje pjeani crv, tvorac na izdisaju. I, kad je u svom novom sjeanju ugledala kako ga ubijaju, zadri uzdah. Stvorenje je utopljeno! Majko, jesi li dobro? Bio je to Paulov glas i Jessica se napregnula izai iz svoje unutranje svijesti i pogledati ga, svjesna svojih obveza prema njemu, ali ljuta zbog njegove nazonosti.

Ja sam poput osobe ije su ruke nepokretne, bez osjeaja od prvog trenutka svijesti sve dok im jednog dana nije nametnuta sposobnost osjeaja. Misao ostane visjeti u njenom umu poput sveobuhvatne svijesti. I ja kaem: Pogledajte? Imam ruke! Ali ljudi oko mene kau: to su to ruke? Je li ti dobro? ponovi Paul. Da. Mogu li i ja piti? On pokae na mjeinu u Chaninim rukama. ele da popijem. Ona uoi skriveni smisao njegovih rijei: shvatila je da je otkrio otrov u prvobitnoj nepromijenjenoj supstanci i da je bio zabrinut za nju. Tog trenutka se upita koje su uope granice Paulovog predvianja. Njegovo pitanje joj je mnogo otkrilo. Moe piti, ree ona. Promijenjeno je. Zatim pogleda Stilgara, koji ju je promatrao tamnim oima. Sada znamo da nisi lana, ree on. I ovdje je osjetila skriveni znaaj, ali joj je omamljenost od droge jo zamraivala osjetila. Kako je bila topla i ublaujua. Dobro je to su joj Slobodnjaci omoguili ovakvo drutvo. Paul shvati da droga zavladava njegovom majkom. On pretrai svoje sjeanje nepromjenjivu prolost, valove moguih budunosti. Bilo je to poput podrobnog ispitivanja kroz zarobljene trenutke vremena koji su razgraivali leu unutranjeg oka. Teko je bilo shvatiti djelie kad se otrgnu iz tog toka. Droga... mogao je prikupiti znanje o njoj i shvatiti kakav utjecaj ima na njegovu majku, ali to je bilo znanje bez svog prirodnog ritma i sustava uzajamnih utjecaja. Odjednom spozna da je jedno bilo vidjeti prolost u sadanjosti, ali pravi test predvianja bilo je vienje prolosti u budunosti. Sve je jo bilo drukije nego je izgledalo. Ispij ree Chani, gurnuvi mu cijev vodne mjeine pod nos. Paul se uspravi, zagledavi se u Chani. U zraku je osjeao uzbuenje svetkovine. Znao je to e mu se dogoditi ako ispije ovaj zain s kvintesencijom tvari koja ga je izmijenila. Vratio bi se viziji istog vremena, vremena koje je postalo prostor. Droga bi ga odnijela do vrtoglavih visina i natjerala ga da shvati. Stojei iza Chani, Stilgar ree: Ispij to, mome. Usporava obred.

Paul oslune buku gomile, zauvi srditost u njihovim glasovima... Lisan al-Gaib, govorili su. MuadDib! On spusti pogled na majku. Izgledala je kao da je sjedei mirno zaspala; disanje joj je bilo duboko i pravilno. U njegovu svijest uroni reenica iz budunosti koja je predstavljala njegovu usamljenu prolost: Ona spava u Vodama ivota. Chani ga povue za rukav. Paul stavi u usta kraj cijevi, zauvi uzvike ljudi oko sebe. Trenutak zatim osjeti kako mu se tekuina slijeva niz grlo kad Chani pritisne, mjeinu pa ga na trenutak uhvati vrtoglavica od toga. Chani odmakne cijev i preda mjeinu rukama koje su posezale za njom s poda pilje. Paulova panja se vrati na njenu ruku i zelenu traku bola. Kada se uspravila, Chani opazi smjer njegovog pogleda i ree: Mogu ga oplakati ak i u srei voda. To bi bilo neto to nam je on podario. Ona stavi svoju ruku u njegovu, povevi ga du povienja. Imamo neto zajedniko, Usule: nae oeve su pobili Harkonneni. Paul poe s njom. Imao je osjeaj da mu je glava bila odvojena od tijela, a zatim ponovno pripojena pomou udnih veza. Noge su mu bile udaljene i mlitave. Uli su u uski boni prolaz iji su zidovi bili slabo osvijetljeni sjajnim kuglama. Paul osjeti u sebi poetak djelovanja droge na njen jedinstven nain, otvarajui vrijeme poput cvjetne latice. Morao se osloniti na Chani kad su zaokrenuli u sljedei sjenoviti tunel. Mjeavina otrine i mekoe koju je osjetio ispod njene odore uzburka mu krv. Taj osjeaj se prepleo s djelovanjem droge, povijajui budunost i prolost u sadanjost, ostavljajui mu najtanju moguu marginu trostrukog arita. Poznajem te, Chani, proape. Sjedili smo na proirenju iznad pijeska dok sam umirivao tvoje strahove. Milovali smo se u tami siea. Mi smo... Odjednom osjeti da gubi arite, pokua zatresti glavom i posrne. Chani ga pridri i uvede kroz gusti zastor u utu toplinu privatne odaje... niski stolovi, jastuci, slamarice za spavanje ispod naranastog pokrivaa. Paul postane svjestan da su se zaustavili, da Chani stoji ispred njega i da se u njenim oima zrcali tihi uas. Mora mi rei, proape ona. Ti si Sihaja, ree on, pustinjsko proljee. Kad pleme dijeli Vodu, ree ona, onda smo zajedno svi, koliko god nas ima. Mi... dijelimo. Mogu... osjetiti ostale sa mnom, ali bojim se dijeliti s tobom

Zato? On pokua stvoriti arite na njoj, ali prolost i budunost pretapali su se u sadanjosti zamuujui njenu sliku. Vidio ju je na bezbroj naina, poloaja, dranja. Ima neto zastraujue u tebi, ree ona. Kad sam te odvela od ostalih... uinila sam to zato jer sam osjetila to oni ele. Ti... djeluje na ljude. Ti... nas nagoni da vidimo stvari! On s naporom uspije progovoriti razgovijetno: to ti vidi? Ona pogleda prema njegovim rukama. Vidim dijete... u svojim rukama. To je nae dijete, tvoje i moje. Stavi ruku na usta. Kako mogu znati svaku sitnicu o tebi? Pomalo su nadareni, proleti mu kroz svijest. Ali potiskuju to, jer ih uasava. U trenutku bistrine, primijeti da Chani drhti. to to eli rei? upita on. Usule, proape ona jo drhtei. Ne moe se vratiti u budunost, ree joj on. Duboko saaljenje prema njoj proe mu cijelim biem. Privue je do sebe i pomiluje po glavi. Chani, Chani, ne boj se. Usule, pomogni mi, uzvikne ona. U trenutku kad je to rekla, djelovanje droge dostigne vrhunac: svi zastori konano su bili zbaeni i pred njim se ukazala daleka, siva uskipjelost budunosti. Tako si tih, ree Chani. Poivao je vrsto u svijesti, gledajui vrijeme kako se iri svojom udnom dimenzijom, njeno uravnoteeno, ali i uskipjelo, usko, ali i prostrano poput mree koja skuplja nebrojene svjetove i sile, razapeta ica kojom je morao hodati, udaljene krajnosti izmeu kojih je morao balansirati. S jedne strane vidio je Carstvo, jednog Harkonnena po imenu Feyd-Rautha, koji je bljeskao prema njemu poput pogubne otrice, Sardaukare koji izviru s matinog planeta sijui smrt po Arrakisu, Ceh koji kuje spletke i zavjere, Bene Gesserit s njegovim programima selektivnog uzgoja. Stajali su zbijeni poput olujnih oblaka na njegovom obzoru kamo su ih potisnuli ba ti Slobodnjaci i njihov MuadDib, usnuli slobodnjaki div, spreman otisnuti se na svoj divlji sveti rat diljem svemira. Paul je osjeao da se nalazi u sreditu svega toga, u stoeru okretanja cijele te strukture; zajedno s Chani hodao je tanunom icom mira optoenom sreom. Vidio je icu kako se prua ispred njega,

vrijeme razmjernog spokoja u nekom skrovitom sieu, trenutak mira izmeu razdoblja neprijateljstva. Nema nijednog drugog mjesta mira, ree. Usule, ti plae, promrmlja Chani. Usule, snago moja, daruje li to vodu mrtvima? ijim mrtvima? Onima koji jo nisu mrtvi, odgovori on. Dopusti im onda vrijeme za ivot, ree ona. Shvatio je kroz maglu droge koliko je u pravu i snano je prigrlio uza sebe. Sihaja! ree. Ona mu pomiluje obraz. Vie se ne bojim, Usule. Pogledaj me. Kad me tako prigrli uz sebe, vidim sve to i ti vidi. to vidi? upita on. Vidim nas dvoje kako pruamo ljubav jedno drugome u trenucima spokoja izmeu oluja. To je jedino dobro i ispravno. Droga ga ponovno svlada i on pomisli: Toliko si mi puta pruila utjehu i zaborav. Ponovno ga zahvati hiper-osvijetljenost novog doivljaja vremena i on osjeti kako mu budunost postaje sjeanje njena nedostojanstvenost fizike ljubavi, dijeljenje zajednikog bia, mekoa, blagost i nasilje. Ti si snana, Chani, promrmlja on. Ostani uz mene. Uvijek odgovori ona i poljubi ga u obraz.

Trei dio
PROROK

1.
Nijedna ena, nijedan mukarac, nijedno dijete nikada nisu bili posebno bliski s mojim ocem. Najblie prijateljstvo s Carem Padiahom uspostavio je grof Hasimir Fenring, njegov prijatelj iz djetinjstva. Veliina prijateljstva grofa Fenringa moe se prvenstveno vidjeti u jednoj pozitivnoj stvari: stiao je sumnje Landsraada koje su se javile nakon arakike afere. Majka mi je rekla da ga je podmiivanje stajalo vie od milijarde solarisa u zainu, a bilo je i drugih darova: robinja, carskih poasti i inova. Drugi vaan dokaz grofovog prijateljstva bio je negativan: odbio je ubiti jednog ovjeka, iako je bio u prigodi za to i iako mu je moj otac to naredio. Odmah u ispriati kako je do toga dolo. Grof Fenring: kratka biografija princeze Irulan Barun Vladimir Harkonnen izletio je iz svojih privatnih odaja i bijesno pojurio niz hodnik, sijekui snopove kasne poslijepodnevne svjetlosti koja se slijevala s visokih prozora. Poskakivao je i uvijao se divljim pokretima u svojim suspenzorima. Protutnjao je pokraj privatne kuhinje, biblioteke, male sobe za primanje i uao u sluinsko predvorje gdje se ve nasluivalo vrijeme za veernji odmor. Natporunik strae Iakin Nefud sjedio je na kauu nasuprot predvorja, ukoenog i tupog izraza na pljosnatom licu kojeg je izazvala semuta; okruivalo ga je jezivo cviljenje semuta glazbe. Oko njega su sjedile ulizice spremne provesti svaku njegovu naredbu. Nefud! zabrunda barun. Ljudi se ushodae. Nefud ustane staloenog izraza lica, to je bila posljedica uzimanja droge, ali takoer blijedog, to je govorilo o njegovom strahu. Semuta glazba prestane. Gospodaru barune, ree Nefud. Samo zbog droge glas mu nije zadrhtao.

Barun preleti pogledom po okolnim licima, primijetivi njihov luaki miran izgled. Zatim ponovno pogleda Nefuda i progovori blagim glasom: Kako dugo si ve natporunik moje strae, Nefud? Nefud proguta slinu. Od Arrakisa, gospodaru. Gotovo dvije godine. A jesi li uvijek nadzirao opasnosti koje su me mogle pogoditi? To mi je bila jedina elja, gospodaru. Gdje je onda Feyd-Rautha? zagrmi barun. Nefud ustukne. Gospodaru? Ti ne vjeruje da od Feyd-Rautha prijeti opasnost? glas mu je ponovno bio blag. Nefud ovlai usne. Iz oiju mu gotovo nestane tupost izazvana semutom. Feyd-Rautha je u robovskim odajama, gospodaru. Opet sa enama, ha? barun zadre od napora, suzbijajui gnjev. Sir, moe biti da on... Tiina! Barun ue jo jedan korak u predvorje primijetivi kako se ostali povlae ostavljajui prazan prostor oko Nefuda, to je trebalo znaiti da ne ele preuzeti na sebe dio barunovog gnjeva. Nisam li ti zapovjedio da u svako doba mora zna gdje se nabarun nalazi? upita barun. Primakne se jo jedan korak. Nisam li ti rekao da uvijek treba tono znati to na-barun govori i kome? Jo jedan korak. Nisam li ti naredio da me obavijesti svaki put kad ode u odaje za robinje? Nefud proguta jo jednom slinu. Po elu mu izbiju grake znoja. Brunov glas je i dalje bio ujednaen, gotovo bez naglaavanja: Zar ti sve to nisam rekao? Nefud kimne potvrdno. Zar ti takoer nisam zapovjedio da provjeri sve sluge djeake koje mi alju i zar nisi trebao sve to uiniti sam... osobno? Nefud ponovno kimne. Nisi li moda sluajno previdio ranicu na bedru momka kojeg su mi veeras poslali? upita barun. Moda ti... Ujae. Barun se okrene i ugleda Feyd-Rautha koji je stajao na vratima. Nazonost neaka ovdje i sada izraz urbe koju mladi nije mogao sasvim sakriti mnogo je toga otkrivalo. Feyd-Rautha je imao vlastiti sustav uhoenja uperen protiv baruna.

U mojim odajama se nalazi tijelo koje se mora ukloniti, ree barun, drei ruku i dalje na projektilnom oruju ispod odore, sretan to ima najbolji titnik. Feyd-Rautha pogleda dva straara pokraj desnog zida i kimne glavom. Obojica se odvoje, pojure kroz vrata, a onda niz hodnik prema barunovim odajama. Ta dvojica, eh? pomisli barun. Da, ovo mlado udovite mora jo mnogo toga nauiti o tome kako se kuje zavjera! Vjerujem da si u odjelu za robove stvari ostavio u redu, Feyd, ree barun. Igrao sam keops s nadzornikom robova, odgovori FeydRautha, pomislivi pritom: to nije bilo u redu? Momak kojeg smo poslali ujaku oigledno je ubijen. Ali, on je bio kao stvoren za posao. ak ni Hawat ne bi bolje izabrao. Momak je bio odlian! Igrao si piramidni ah, ree barun. Kako lijepo! Jesi li pobijedio? Ja... ah, da, ujae. Feyd-Rautha se trudio prikriti uznemirenost. Barun pucne prstima. Nefud, eli li ponovno zadobiti moju milost? Gospodaru, to sam uinio? drhtavim glasom upita Nefud. To sada nije vano, ree barun. Feyd je pobijedio nadzornika robova u keopsu. Jesi li to uo? Da... sir. elim da s trojicom ljudi ode do nadzornika robova, ree barun. Ubij ga garotom. Kad zavri, donesi mi truplo da vidim jesi li dobro obavio posao. U naoj slubi ne smije biti loih igraa aha. Feyd-Rautha problijedi i nesvjesno korakne naprijed. Ali, ujae, ja Kasnije, Feyd, ree barun i odmahne rukom. Kasnije. Dva straara koja su otila u barunove odaje po slugino truplo posrui prooe pokraj vrata predvorja s teretom koji je mlitavo visio izmeu njih, a ruke mu se vukle po podu. Barun ih je promatrao sve dok nisu nestali iz vidnog polja. Nefud prie barunu. elite li da odmah ubijem nadzornika robova, gospodaru? Odmah, ree barun. A kad zavri, dodaj svojoj listi i ovu dvojicu koji su upravo proli. Ne svia mi se nain na koji su nosili truplo. Takve stvari treba dobro raditi. I njihova trupla elim vidjeti. Nefud zapone: Postoji li neto to sam...

Uini kao to ti je gospodar zapovjedio, ree Feyd-Rautha, pomislivi pritom: Jedino emu se sada mogu jo nadati jest spaavanje vlastite koe. Odlino! pomisli barun. Jo zna otpisati svoje gubitke. Barun se osmjehne u sebi pomislivi: Takoer zna kako e mi ugoditi, a i vjet je kad treba izbjei navalu moga bijesa. Zna da ga moram potedjeti. Tko bi osim njega mogao preuzeti kraljevstvo koje u jednoga dana morati ostaviti. Nemam nikoga toliko sposobnog. Ali, mora jo uiti! A dok on ui, ja se moram priuvati. Nefud dade ljudima znak da krene za njim i odvede ih iz prostorije. Hoe li me otpratiti do mojih odaja, Feyd, upita barun. Na vau zapovijed ree Feyd-Rautha. Nakloni se, pomislivi: Uhvaen sam. Poslije tebe, ree barun napadno uljudnim glasom i pokae prema vratima. Feyd-Rautha je samo jednim kratkim trenutkom oklijevanja pokazao strah. Jesam li sasvim gotov? upita se. Hoe li mi zariti otrovnu otricu u lea... polagano kroz titnik? Ima li moda nekog drugog nasljednika? Neka osjeti ovaj trenutak uasa, pomisli barun hodajui iza svog neaka. Naslijedit e me, ali kad ja to odluim. Ne elim da uniti ono to sam stvorio! Feyd-Rautha je nastojao hodati mirno i ne prebrzo. Osjeao je jeenje koe na vratu kao da mu se samo tijelo pitalo kad e stii udarac. Miii su mu se izmjenino grili i oputali. Jesi li uo najnoviju vijest s Arrakisa? upita barun. Ne, ujae. Feyd-Rautha se prisili da se ne osvrne. Zakrenuo je nadolje niz hodnik im su izali iz krila za poslugu. Slobodnjaci imaju novog proroka ili nekakvog vjerskog vou, ree barun. Zovu ga MuadDib. Stvarno smijeno. To znai mi. Rekao sam Rabbanu da im dopusti njihovu vjeru. To e ih zabaviti. Vrlo zanimljivo, ujae, ree Feyd-Rautha. Skrene u privatni hodnik koji je vodio u ujakove odaje, zapitavi se: Zato li govori o vjeri? Nije li to neka lukava opaska na moj raun? Da, ba tako, ree barun. Uli su u barunove odaje i proli kroz salon za prijam do spavae sobe. Tamo naiu na upadljive znakove borbe pomaknuta

suspenzorska svjetiljka, jastuk s kreveta na podu, film za umirenje razmotan preko uzglavlja. Bio je to pametan plan, ree barun. Prilagodi tjelesni titnik na maksimum, zastane i pogleda neaka. Ali ne dovoljno pametan. Reci mi, Feyd, zato me nisi sam ubio? Imao si dovoljno prigoda za to. Feyd-Rautha pronae suspenzorski stolac i spusti se u njega, iako mu to nije bilo ponueno. Sada moram biti hrabar, pomisli. Uili ste me da mi ruke moraju ostati iste, ree. Ah, da, ree barun. Kad se suoi s Carem, mora mu moi mirne due rei da stvarno nisi poinio to djelo. arobnica pokraj Cara ut e tvoje rijei i znat e govori li istinu ili ne. Da. Upozorio sam te na to. Zato nikada niste kupili jednu Bene Gesserit, ujae? upita Feyd-Rautha. S Istinozborkom uz sebe... Ti zna moj ukus! obrecne se barun. Feyd-Rautha pogleda ujaka pa ree: Pa ipak, bilo bi korisno imati jednu za... Ne vjerujem im! promrmlja barun. Da. I prestani pokuavati promijeniti temu razgovora! Feyd-Rautha blago odgovori: Kako god elite, ujae. Sjeam te se jednom u areni prije nekoliko godina, ree barun. Tog je dana izgleda jedan rob bio pripremljen da te ubije. Je li bilo tako? Bilo je tako davno, ujae. Uostalom, ja... Bez vrludanja, molim ree barun; usiljenost njegovog glasa otkrivala je koliko se trudi obuzdati bijes. Feyd-Rautha pogleda ujaka, pomislivi: Zna, inae ne bi pitao. Bila je to podvala, ujae. Zamislio sam je da bih ocrnio tvog uitelja gladijatora. Vrlo pametno ree barun. I hrabro. Taj rob-gladijator te je zamalo pobijedio, zar ne? Da. Kad bi bio toliko lukav i prepreden kao to si hrabar, bio bi zaista straan. Barun zatrese glavom. I kao mnogo puta prije tog stranog dana na Arrakisu, uhvatio se je gdje ali zbog gubitka mentata Pitera. Bio je to ovjek suptilne i vraje pronicljivosti. Pa ipak, to ga nije spasilo. Barun ponovno zatrese glavom. Sudbina je stvarno neto nedokuivo.

Feyd-Rautha preleti pogledom preko spavae sobe, prouavajui znakove borbe i pitajui se kako je ujak savladao roba kojeg su tako briljivo pripremili. Kako sam ga pobijedio? upita barun. Ah-h-h, pa, Feyd... dopusti mi sauvati neka oruja koja e me tititi pod starost. Bolje iskoristimo ovo vrijeme za sklapanje pogodbe. Feyd-Rautha ga oprezno pogleda. Pogodba! Znai, eli me za svog nasljednika. Zato bi se inae pogaao? ovjek se pogaa samo sa sebi ravnima ili onima koji su mu gotovo ravni! O kakvoj je pogodbi rije, ujae? Feyd-Rautha je bio ponosan to mu je glas bio miran i staloen, nimalo ne otkrivajui radost koja ga je ispunjavala. Barun je takoer opazio to samosvladavanje. Kimne glavom. Ti si dobar materijal, Feyd. Ja ne odbacujem dobar materijal. Ti i dalje, meutim, odbija shvatiti to ti ja stvarno znaim. Tvrdoglav si. Ne shvaa zato bi me trebao uvati kao nekog tko ti je najvea vrijednost. Ovo... On pokae na dokaze borbe u spavaoj sobi. Ovo je bilo glupo. A ja ne nagraujem glupost. Prijei na stvar, budalo stara! pomisli Feyd-Rautha. Misli da sam ja stara budala ree barun. Moram te odgovoriti od toga. Govorite o pogodbi. Ah, nestrpljenje mladosti ree barun. Pa, evo onda o emu se radi: ti e prestati s tim bedastim napadima na moj ivot. A ja u se, kad bude spreman za to, maknuti u tvoju korist. Povui u se na mjesto savjetnika, ostavljajui te na prijestolju moi. Povui ete se, ujae? Jo misli da sam budala, ree barun, i ove tvoje rijei samo to potvruju, heh? Misli da te molim! Postupaj paljivo, Feyd. Ova stara budala osjetila je skrivenu iglu koju si umetnuo u bedro tog momka-sluge. Upravo tamo gdje bih spustio ruku. Najmanji pritisak i... puc! Otrovna igla bi se nala zabodena u dlan stare budale! Ah-h-h, Feyd... Barun zatrese glavom, pomislivi: I nala bi se da me Hawat nije upozorio. Ali neka mladi vjeruje da sam sam otkrio zavjeru. Na neki nain i jesam. Ja sam taj koji je spasio Hawata od propasti na Arrakisu. A ovaj momak bi trebao pokazati vie potovanja prema mojoj vjetini i lukavstvu. Feyd-Rautha je utio, borei se sam sa sobom. Govori li istinu? Misli li se stvarno povui? Zato ne? Siguran sam da u ga naslijediti

jednoga dana budem li oprezan. Ne moe vjeno ivjeti. Moda je bilo glupo pourivati stvar. Govori o pogodbi! ree Feyd-Rautha. Kakav zalog emo dati jedan drugome? Kako bismo mogli vjerovati jedan drugome, ha? upita barun. Pa, Feyd, to se tebe tie, zapovjedit u Thufiru Hawatu da motri na tebe. Vjerujem u Hawatove mentatske sposobnosti kad se radi o ovakvoj stvari. Razumije me, zar ne? A to se mene tie, morat e mi vjerovati. A ja ne mogu vjeno ivjeti, zar ne, Feyd? Moda e sada poeti sumnjati da postoji neto to ja znam, a to bi i ti trebao saznati. Ja vam dajem svoj zalog, a to ete vi meni dati? upita Feyd-Rautha. Ostavit u te ivog, ree barun. Feyd-Rautha ponovno pogleda ujaka. Postavit e Hawata da me nadzire! to bi rekao da mu kaem da je ba Hawat smislio trik s gladijatorom zbog kojeg je izgubio uitelja gladijatora? Vjerojatno bi rekao da laem i namjeravam ocrniti Hawata. Ne, dobri Thufir je mentat i predvidio je taj trenutak. Pa, to kae na to? upita barun. A to mogu rei? Prihvaam, naravno. Feyd-Rautha pomisli: Hawat! Sjedi na dva stolca... zar ne? Nije li moda preao u tabor mog ujaka, jer se nisam posavjetovao s njim glede zamisli s ovim mladiem-robom? Nita nisi rekao na to to e te Hawat nadzirati? upita barun. Feyd-Rauthin bijes se pokazao u nekontroliranom irenju nosnica. Hawatovo ime je u obitelji Harkonnen ve toliko godina bilo znak za opasnost... a sada je dobilo novi znaaj: jo opasniji. Hawat je opasna igraka, ree Feyd-Rautha. Igraka? Ne budi glup. Ja znam to se skriva u Hawatu i kako to mogu nadzirati. Hawat je vrlo osjeajan, Feyd. Bojati se treba bezosjeajnog ovjeka. A one vrlo osjeajne... ah, njih moe podiniti svojim potrebama. Ne razumijem vas, ujae. Da, to mi je potpuno jasno. Samo je treptaj oka odao ogorenost koja je na trenutak uhvatila Feyd-Rautha. A ne razumije ni Hawata, ree barun. Kao ni ti! pomisli Feyd-Rautha. Koga Hawat krivi za svoj sadanji poloaj? upita barun. Mene? Naravno. Ali, on je bio samo alat u rukama Atreida i podvaljivao mi je godinama prije nego je Carstvo zavladalo. Tako on

promatra stvari. Njegova mrnja prema meni sada je bezrazlona. Vjeruje da mi moe podvaliti kad god zaeli. ivei u tom uvjerenju, sam sebi podvaljuje. Jer ja usmjeravam njegovu panju tamo gdje ja to elim... protiv Carstva. Nova spoznaja izazvala je pojavu crta na Feyd-Rauthinom elu i skupljanje usana. Protiv Cara? Neka moj dragi neak osjeti okus svega toga, pomisli barun. Neka kae sam sebi: Car Feyd-Rautha Harkonnen! Neka se upita koliko to vrijedi. To sigurno vrijedi ivota jednog starog ujaka koji je uspio ostvariti taj stari san! Feyd-Rautha polako ovlai usne. Zar je istina to to stara budala govori? Ali bilo je tu jo neeg to se nije vidjelo na prvi pogled. Kakve veze ima Hawat s tim? upita Feyd-Rautha. Nedvojbeno misli da se nama koristi za osveivanje Caru. A kad to zavri? Ne razmilja ni korak dalje od svoje osvete. Hawat je ovjek koji mora sluiti druge, a ak da toga nije ni svjestan. Mnogo sam nauio od Hawata, sloi se Feyd-Rautha, osjeajui svu istinitost tih rijei jo dok ih je izgovarao. Ali to vie uim, sve vie osjeam da ga se moramo rijeiti... i to to prije. Ne svia ti se, izgleda, pomisao da e motriti na tebe, ha? Hawat motri na sve. A moe te i dovesti na prijestolje. Hawat je prepreden. Opasan je, podmukao. Ali jo mu neu prestati davati protuotrov. Ma je takoer opasan, Feyd. Ali, zato za njega imamo korice. Otrov je u njemu samom. Kad mu prekinemo davati protuotrov, vratit emo ga u korice. Na neki nain to slii areni, ree Feyd-Rautha. Finte u fintama finti. Pazi kako se gladijator naginje, kako te gleda, kako dri no. Naklonio se sam sebi, primijetivi da su se ove rijei sviale njegovom ujaku i pomislio: Da! Poput arene! A otrica je razum! Sad shvaa zato ti trebam, ree barun. Jo sam upotrebljiv, Feyd Kao ma kojim se vitla dok ne otupi, pomisli Feyd-Rautha. Da, ujae ree. A sada emo se, nastavi barun, nas dvojica spustiti u odjel za robove. I tamo u promatrati dok ti bude vlastitim rukama ubijao sve ene u krilu za zabavu. Ujae! Bit e jo drugih ena, Feyd. A rekao sam ti nemoj ni sluajno pogrijeiti kad sam ja u pitanju.

Lice Feyd-Rautha se smrkne. Ujae, vi... Prihvatit e svoju kaznu i nauit e neto iz nje, ree barun. Feyd-Rautha susretne likujui pogled svog ujaka. Moram zapamtiti ovu no, pomisli. A sjeajui se nje moram se sjetiti i drugih noi. To nee odbiti ree barun. to moe uiniti ako odbijem, stare? upita se Feyd-Rautha. Ali, znao je da ga moe snai neka druga kazna, moda jo podmuklija i okrutnija i koja e ga konano slomiti. Poznajem te, Feyd, ree barun. To nee odbiti. U redu, pomisli Feyd-Rautha. Sada si mi potreban. Shvaam to. Pogodba je sklopljena. Ali, nee mi uvijek trebati. I... jednoga dana...

2.
Duboko u ljudskoj podsvijesti postoji nezasitna potreba za logino osmiljenim svijetom. Ali pravi svijet je uvijek jedan korak s druge strane logike. Iz Izreka MuadDiba princeze Irulan Sjedio sam nasuprot mnogih vladara Velikih Kua, ali nikad nisam vidio deblju i opasniju svinju od ove, ree u sebi Thufir Hawat. Moe otvoreno razgovarati sa mnom, Hawate zabrunda barun. Zavalio se u suspenzorski stolac, dok su mu oi obrubljene naslagama sala kiljile u Hawata. Stari mentat spusti pogled na stol koji se nalazio izmeu njega i baruna Vladimira Harkonnena, primijetivi raskonost godova na njegovoj povrini. ak je i to trebalo uzimati u obzir pri procjeni baruna, ba kao i crvene zidove ove privatne prostorije za sastanke i slab sladunjav miris koji je lebdio u zraku prikrivajui miris mousa. Nisi me natjerao da upozorim Rabbana iz pukog hira, ree barun. Hawatovo staro smeurano lice ostane bezizraajno, ne odajui odbojnost koju je osjeao. Mnoge stvari su mi sumnjive, gospodaru, ree. Da. elim znati kakvo mjesto zauzima Arrakis u tvojim sumnjama vezanim za Salusu Secundus. Nisam zadovoljan samo tvojim zakljukom da se Car uzbudio zbog neke veze izmeu Arrakisa i njegovog planeta-zatvora. Pourio sam upozoriti Rabbana, jer je glasnik morao otii s tim brodom sa staze. Naglasio si da to ne treba odlagati. Pa, dobro. Ali sada traim objanjenje. Previe blebee, pomisli Hawat. Nije poput Leta koji mi je neto mogao priopiti samim podizanjem obrve ili pokretom ruke. Niti je slian starom vojvodi koji je mogao izraziti cijelu reenicu posebnim naglaavanjem samo jedne jedine izgovorene rijei. Pravi je glupan. Unititi njega, bit e usluga ovjeanstvu. Nee otii odavde dok mi sve ne objasni ree barun. Govorite previe nezainteresirano o Salusi Secundus, ree Hawat. To je kanjenika kolonija, ree barun. Najgori olo u galaktici alje se na Salusu Secundus. to bi jo trebali znati?

Da su uvjeti u kanjenikoj koloniji mnogo tei nego bilo gdje drugdje, ree Hawat. Znate otprije da smrtnost meu novim zatvorenicima prelazi ezdeset posto. Isto tako znate da Car tamo koristi sve oblike ugnjetavanja. Sve to znate i ne postavljate pitanja. Car ne doputa Velikim Kuama pregled njegovog zatvora, promrmlja barun. S druge strane, ni on nije zavirivao u moje tamnice. A svaka je radoznalost, kad se radi o Salusi Secundus... ah... Hawat prinese koat prst ustima, ...obeshrabrujua. Znai, ne ponosi se ba svime to mora tamo initi! Hawat si dopusti jedva primjetan osmijeh na tamnim usnama. Oi mu zasvjetlucaju pri sjaju svjetlee cijevi dok je buljio u baruna. Nikada se niste zapitali odakle Car dovodi svoje Sardaukare? Barun napui debele usne. To mu crtama lica dade izraz nadurenog derita, a u glasu mu se osjeti drskost kad ree: Zato... on novai... ili, recimo, vrbuje i skuplja vojsku iz... Bah! obrecne se Hawat. Prie koje se uju o iskoritavanju Sardaukara nisu puke glasine, zar ne? To su izvjea dobivena iz prve ruke od malog broja preivjelih koji su se sukobili s njima, ha? Sardaukari su odlini borci, u to nema sumnje, ree barun. Ali ja vjerujem da su moje legije... Gomila vikendaa u usporedbi s njima! proguna Hawat. Mislite li da ne znam zato se Car okrenuo protiv kue Atreida? To ne spada u podruje tvojih razmiljanja opomene ga barun. Zar je mogue da ni on ne zna to je Cara navelo na to? upita se Hawat. Sve spada u podruje mog razmiljanja ako ima veze s poslom za koji ste me unajmili, ree Hawat. Ja sam mentat. Mentatu se ne uskrauju informacije ni proraunske linije. Barun ga je promatrao gotovo punu minutu, a zatim ree: Izreci ono to mora, mentate. Car Padiah se okrenuo protiv Kue Atreida, jer su vojvodini ratni zapovjednici Gurney Halleck i Duncan Idaho obuili borbene snage malobrojne borbene snage jednako dobro kao to su i Sardaukari obueni. Vojvoda je mogao poveati svoju vojsku i uiniti je jednako snanom poput Careve. Barun procjeni ovu novost pa upita: Kakve veze ima Arrakis s tim? Izvor je novaka ve priviknutih na najsurovije ivotne uvjete. Barun zatrese glavom. Ne misli valjda na Slobodnjake? Ba na Slobodnjake.

Ha! Ali zato sam onda trebao upozoriti Rabbana? Nije preostala ni aica Slobodnjaka nakon Sardaukarskih pokolja i Rabbanovog ugnjetavanja. Hawat nastavi zuriti u njega bez rijei. Nema ih vie od aice, ponovi barun. Samo prole godine Rabban je pobio est tisua Slobodnjaka! Hawat je i dalje zurio u njega. A pretprole godine pobio ih je devet tisua, ree barun. Prije nego su otili, Sardaukari su vjerojatno tom broju dodali jo najmanje dvadeset tisua. Kolike je gubitke imao Rabban u protekle dvije godine? upita Hawat. Barun protrlja eljust. Pa, novaenje mu je sigurno teko uspijevalo. Dounici su mu davali pretjerana obeanja, ali... Recimo trideset tisua okruglo? upita Hawat. To bi bilo malo previe, ree barun. Ba naprotiv, nastavi Hawat. Mogu itati izmeu redova Rabbanovog izvjea jednako dobro kao i vi. Sigurno ste dobro shvatili moja izvjea dobivena od naih agenata. Arrakis je okrutan planet ree barun. Gubici uzrokovani olujom mogu... Obojica znamo broj nastradalih od oluje, ree Hawat. Pa to onda ako je izgubio trideset tisua? upita barun, a lice mu potamni od uskipjele krvi. Prema vaem vlastitom proraunu, ree Hawat, za dvije godine on je pobio petnaest tisua, a izgubio dvaput toliko. Rekli ste da su Sardaukari tom broju dodali jo dvadeset tisua, moda neto vie. A ja sam vidio prijevozne popise za njihov povratak s Arrakisa. Ako su ubili dvadeset tisua, onda su izgubili gotovo pet za jednoga. Zato se ne elite suoiti s tim brojkama, barune? Shvaate li to one znae? Barun progovori hladnim odmjerenim tonom. To je tvoj posao, mentate. to one znae? Dao sam vam popis broja stanovnika siea kojeg je posjetio Duncan Idaho, ree Hawat. Sve se uklapa. Ako imaju samo dvjesto pedeset takvih siekih zajednica, onda broj stanovnika iznosi oko pet milijuna. A po mojoj slobodnoj procjeni, imaju najmanje dvostruko toliko zajednica. Na takvom planetu populacija je prilino ratrkana. Deset milijuna? Barunova brada zadre od uzbuenja. Najmanje.

Barun napui debele usne. Okrugle oi su nepomino zurile u Hawata. Je li ovo stvarni mentatski proraun? pitao se. Zar je mogue da se nitko toga jo nije dosjetio? Uope nismo ugrozili njihov natalitet, ree Hawat. Samo smo iskorijenili neke njihove manje uspjene jedinke, ostavljajui jake da jo vie ojaaju... ba kao na Salusi Secundus. Salusa Secundus! zarei barun. Kakve veze to ima to s Carevim planetom-zatvorom? ovjek koji preivi Salusu Secundus odlazi s nje vri od mnogih drugih ree Hawat. Kad tome pridodate najbolju vojnu obuku... Glupost! Po tebi, ja bih mogao unovaiti Slobodnjake nakon to ih je moj neak ugnjetavao. Hawat progovori blagim glasom: Pa zar vi ne ugnjetavate i ostale vae vojnike? Pa... ja... ali... Ugnjetavanje je relativna stvar, ree Hawat. Vai borci su mnogo bolji od onih oko njih, zar ne? Njima je jasno kakva ih neugodna alternativa eka odbiju li biti vojnici u slubi baruna, ha? Barun nita ne odgovori, gledajui neodreeno ispred sebe. Mogunosti je li Rabban u neznanju dao Kui Harkonnen njeno najjae oruje? Ubrzo zatim ree: Kako moe imati povjerenja u takve novake? Uzimao bih ih u malim skupinama, ne veima od odreda, ree Hawat. Prestao bih ih ugnjetavati i odvojio s posebnim trenerima koji ih dobro poznaju, po mogunosti ljudima koji su i sami preivjeli ugnjetavanje. Zatim bih im, uvijeno u mistiku, utuvio u glavu da je njihov planet stvarno bio tajno mjesto za obuku namijenjenu stvaranju ba takvih superiornih bia poput njih. I cijelo vrijeme bih im pokazivao to takva superiorna bia mogu stei: bogat ivot, divne ene, krasne domove... sve to poele. Barun zapone kimati glavom. Kao to to Sardaukari ive kod kue. Vremenom novaci poinju vjerovati da je postojanje takvog mjesta poput Saluse Secundus opravdano, jer ono stvara njih same elitu. Najobiniji pripadnik sardaukarske pjeadije ivi ivotom koji je gotovo u svemu ravan ivotu kojeg provode lanovi Velikih Kua. Kakva zamisao! proape barun. Poinjete li dijeliti moje dvojbe, ree Hawat. Gdje je samo zaeta takva stvar? upita barun.

Ah, da: gdje je zaeta Kua Corrino? Je li bilo ljudi na Salusi Secundus prije nego je Car poslao tamo prve zatvorenike? To ak ni vojvoda Leto, roak po enskoj liniji, nikada nije sa sigurnou saznao. Takva pitanja nee nam pomoi. U barunovim oima sijevne misao: Da, vrlo pomno skrivana tajna. Iskoristili bi svaku zamisao za... to se tu uostalom ima skrivati? upita Hawat. Da Car Padiah ima planet-zatvor? Svi to ve odavno znaju. Da je on... Grof Fenring! uzvikne barun. Hawat zastane i pogleda baruna, zbunjeno se mrtei. to je s grofom Fenringom? Prije nekoliko godina ree barun, taj je carski napuhanko doao na roendan moga neaka kao slubeni promatra i... ah, zakljuiti poslovni sporazum izmeu Cara i mene. Pa? Ja... ah, tijekom jednog od naih razgovora, koliko se sjeam, rekao sam neto o pretvaranju Arrakisa u planet-zatvor. Fenring... to ste tono rekli? upita Hawat. Tono? To je bilo poprilino davno i... Gospodaru barune, elite li na najbolji mogui nain iskoristiti moje usluge, morate mi pruiti odgovarajue obavijesti. Zar taj razgovor niste snimali? Barunovo lice potamni od bijesa. Grozan si kao i Piter! Ne sviaju mi se te.. Piter nije vie s vama, gospodaru, ree Hawat. Kad smo ve kod njega, to se dogodilo Piteru? Postao je previe prisan sa mnom, poeo si je previe doputati ree barun. Tvrdili ste da se ne odriete nijednog korisnog ovjeka, ree Hawat. Hoete li se mene rijeiti prijetnjama i cjepidlaenjem? Govorili smo o onome to ste rekli grofu Fenringu. Barun se polako pribere. Kad doe za to vrijeme, pomisli on, sjetit u se kako se ponaa prema meni. Da. Sjetit u se. Samo trenutak, ree barun i u mislima se ponovno vrati na susret u velikoj dvorani. To mu je pomoglo zamisliti kupolu tiine u kojoj su stajali. Rekao sam neto ovako, ree barun. Car zna da odreeni broj ubojstava uvijek koristi poslovima. Mislio sam na gubitke meu radnom snagom. Zatim sam spomenuo neto o razmiljanju o drukijem rjeenju arakikog problema i spomenuo da mi je Carev planet-zatvor dao ideju da se ugledam na njega. Vjetiina krv!

odbrusi Hawat. to je Fenring rekao na to? Poeo me ispitivati o tebi. Hawat se zavali u stolcu, zatvori oi i zamisli se. Znai, zato su poeli ispitivati Arrakis, ree. No to je uinjeno, uinjeno je. Otvori oi. Vjerojatno sada imaju uhode diljem Arrakisa. Dvije godine! Ali, sigurno je moje usputno izvjee o... Nita nije usputno u oima jednog Cara! Kakve ste upute dali Rabbanu? Samo da Arrakisu mora uliti strah u kosti od nas. Hawat zatrese glavom. Sada pred vama stoje dvije mogunosti, barune. Moete istrijebiti domoroce, potpuno ih iskorijeniti, ili... Ostati bez cjelokupne radne snage? Moda bi vam se vie svialo da vam Car i one Velike Kue koje jo moe okupiti oko sebe zakucaju na vrata i izdube Giedu jedan poput kakve uplje bundeve. Barun pogleda mentata, a zatim ree: Ne bi se usudio! Mislite? Barunove usne se zgre. Koja je druga mogunost? Dignite ruke od svog dragog neaka, Rabbana. Da dig... barun zastane usred rijei i zabulji se u Hawata. Prestanite mu slati nove trupe i bilo kakvu drugu pomo. Na poruke mu jedino odgovarajte da ste uli za njegovu strahovladu koju sprovodi na Arrakisu i da namjeravate neto poduzeti ime biste to ispravili im uzmognete. Pobrinut u se da neke od vaih poruka padnu u ruke carskim uhodama. Ali, to e biti sa zainom, prihodima i... Jo imamo uhode na Arrakisu. Naredite Rabbanu da e isporuivati odreene koliine zaina prema vaim naredbama ili e biti smijenjen. Poznajem svoga neaka, ree barun. To e ga samo natjerati na jo jae ugnjetavanje stanovnitva. Naravno, obrecne se Hawat. Vi i ne elite da ugnjetavanje sada prestane! Vi jedino elite da vae ruke ostanu iste. Prepustite Rabbanu da izgradi vau Salusu Secundus. Ne trebate mu slati zatvorenike. Ima cjelokupno stanovnitvo koje mu je potrebno. Ako Rabban tjera svoje ljude na ispunjavanje isporuka odreene koliine zaina prema vaim naredbama, onda Car nee morati sumnjati u bilo to drugo. Zain je dovoljan razlog za zlostavljanje cijelog planeta. A vi, barune, neete pokazati, ni rijeju ni djelom, da u cijeloj stvari postoji i neto drugo. Barun nije mogao izbjei prizvuk divljenja u svome glasu.

Ah, Hawate, pravi si pokvarenjak. A kako emo doi na Arrakis i iskoristiti ono to je Rabban pripremio? Nita lake od toga, barune. Ako svake godine samo malo poveate kvotu u odnosu na prethodnu, stvari e tamo ubrzo doi do usijanja. Proizvodnja e opasti. Moi ete smijeniti Rabbana i preuzeti njegovo mjesto... kako biste doveli stvari u red. Uklapa se ree barun. Ali ja sam umoran od svega toga. Pripremam drugu osobu koja e umjesto mene preuzeti Arrakis. Hawat pogleda okruglo debelo lice nasuprot sebe. Stari vojnikuhoda zapone polagano klimati glavom. Feyd-Rautha, ree. Znai, zbog njega su sva ta ugnjetavanja. I sami ste vrlo podmukli, barune. Moda bismo mogli uskladiti ova dva plana. Da. Va Feyd-Rautha moe otii na Arrakis kao njihov spasitelj. Moe pridobiti ljude. Da. Barun se osmjehne. A iza njegovog osmijeha krilo se pitanje koje je sebi postavio: A kako li se to uklapa u Hawatove planove? Shvativi da je razgovor zavren, Hawat ustane i izae iz sobe crvenih zidova. Dok je hodao nije se mogao osloboditi uznemirujuih nepoznanica koje su se javljale u svakom proraunu vezanom za Arrakis. Taj novi vjerski voa na kojeg mu je ukazao Gurney Halleck sa svog skrovitog mjesta meu krijumarima, taj MuadDib. Moda nisam trebao predloiti barunu da dopusti procvat ove vjere tamo gdje ona smjera, ak i meu ljudima pana i grabena, ree u sebi. Ali dobro je poznato da guenje vjere samo dovodi do njenog procvata. I prisjeti se Halleckovih izvjea o borbenoj taktici Slobodnjaka. Taktici koja je jako podsjeala na samog Hallecka... Idahoa... pa ak i Hawata. Je li Idaho preivio? upita se. To je bilo beskorisno pitanje. Jo nikada se nije zapitao je li Paul moda preivio. Znao je da je barun siguran da su svi Atreidi mrtvi. Barun je priznao da je benegeseritska vjetica bila njegovo oruje. A to je moglo znaiti samo jedno: svi su mrtvi ak i njen vlastiti sin. Kakvu li je otrovnu mrnju morala osjeati prema Atreidima, pomisli on. Vjerojatno je bila slina mojoj mrnji prema ovom barunu. Hoe li moj udarac biti zavrni i potpun kao njen?

3.
U svim stvarima postoji uzorak koja predstavlja dio naeg svemira. On je simetrian, otmjen i draestan a ta svojstva uvijek ete nai u djelima pravog umjetnika. Moe se pronai u prijelazu godinjih doba, u nainu vijuganja pijeska grebenom, grananju kreozotnog grma ili nazubljenju njegovog lia. Mi pokuavamo oponaati te uzorke u naim ivotima i u naem drutvu, tragajui za ritmovima, plesovima, oblicima koji podiu raspoloenje. Pa ipak, moe se nazrijeti opasnost u pronalaenju krajnjeg savrenstva. Krajnji uzorak mora sadravati i krajnju statinost. U jednom takvom savrenstvu stvari se kreu prema smrti. Iz Sabranih izreka MuadDiba princeze Irulan Paul MuadDib se sjeti jela bogatog koncentratom zaina. vrsto se uhvatio tog sjeanja, jer je ono bilo oslonac iz ije se perspektive moglo objasniti da je njegovo sadanje stanje sigurno samo san. Ja sam pozornica zbivanja, ree sam sebi. Ja sam plijen nedovrene vizije, svijesti rase i njenu vraju svrhovitost. Pa ipak, nije mogao izbjei strah da je na neki nain nadrastao sam sebe, izgubio svoje mjesto u vremenu, pa su se prolost, budunost i sadanjost nerazluivo izmijeale. Bila je to neka vrsta vizualnog umora, posljedica, znao je to, stalne potrebe za zadravanjem proroke budunosti kao svojevrsnog sjeanja koje je, sa svoje strane, bilo nerazmrsivo od prolosti. Chani mi je pripremila jelo, ree u sebi. Pa ipak, Chani se nalazila daleko na jugu u hladnoj zemlji gdje je sunce arko grijalo skrivena u jednoj od novih siekih utvrda, sigurna s njihovim sinom Letom II. Ili se je to tek trebalo dogoditi? Ne, smirio se, jer je njegova sestra Neobina Alija otila tamo s majkom i Chani na putovanje prema jugu dugo dvadeset udaraa u nosiljci asne Majke privrenoj na leima jednog divljeg tvorca. Otjerao je misao o jahanju divovskih crva, upitavi se: Ili se Alija tek treba roditi? Bio sam u pljakakom pohodu, prisjeti se Paul. Krenuli smo u napad vraajui vodu naih poginulih u Arrakeenu. Pronaao sam

posmrtne ostatke svog oca na pogrebnoj lomai. Stavio sam oevu lubanju u jedan slobodnjaki kameni humak nad prolazom Harg. Ili se i to tek trebalo dogoditi? Moje rane su stvarne, ree Paul u sebi. Oiljci su stvarni. Svetite lubanje mog oca je stvarno. Jo u stanju slinom snu, Paul se prisjeti da ga je jednom Hara, Jamisova ena, uznemirila izvjeujui ga da je dolo do borbe u siekom prolazu. To je bio privremeni sie iz vremena prije nego su ene i djecu poslali daleko na jug. Hara je stajala na ulazu u unutranju prostoriju, dok su joj crne pletenice bile privrene odostrag vodnim prstenima povezanim u lanac. Razmakla je zastor na vratima i izvijestila ga da je Chani upravo nekog ubila. To se dogodilo, ree Paul u sebi. To je bilo stvarno, a ne roeno izvan svog vremena i podlono promjeni. Sjeti se kako je izjurio i pronaao Chani gdje stoji ispod utih kugli u hodniku, odjevena u blistavu plavu odoru sa zabaenom kapuljaom; vragoljaste crte lica bile su joj izobliene od naprezanja. Ba je vraala u korice kris-no. Uznemirena skupina ljudi urila je niz hodnik nosei neki teret. A Paul se sjeti i kako je u sebi rekao: Uvijek se prepozna da nose tijelo. Chanini vodni prsteni koje je javno nosila u sieu objeene na vrpci oko vrata zazvee kad se okrenula prema njemu. Chani, to sve ovo znai? upita je. Otpremila sam jednog koji te je doao izazvati na dvoboj, Usule. Ti si ga ubila? Da. Moda sam ga trebala prepustiti Hari. (Paul se sjeti kako se na licima oko njih pojavilo potovanje izazvano ovim rijeima. ak se i Hara nasmijala.) Ali, on je doao mene izazvati! Sam si me uputio u tajne arobnjatva, Usule. Naravno, ali nisi trebala... Roena sam u pustinji, Usule. Znam kako se koristi kris-no. Potisnuo je bijes i pokuao razumno govoriti. To je sve istina, Chani, ali... Nisam vie dijete koje lovi korpione u sieu pri svjetlu rune svjetiljke, Usule. Vie se ne igram. Paul je zurio u nju, obuzet udnim bijesom kojeg je izazivao njen neoekivan stav.

Nije te bio dostojan, Usule, ree Chani. Nikada te ne bih uznemirila dok meditira zbog nekoga poput njega. Pribliila mu se, promatrajui ga i spustivi glas da ju je samo on mogao uti. A kad se prouje, dragi, da se jedan izaziva namjerio na mene i sramno pao od ruke MuadDibove ene, smanjit e se njihov broj. Da, ree Paul u sebi, to se sigurno dogodilo. To je bila prava prolost. I broj izazivaa koji su eljeli oprobati MuadDibovu otricu dramatino je pao. Negdje se, u svijetu koji-nije-pripadao-snu, javio obris kretnje, zauo se huk none ptice. Sanjam, umiri Paul samoga sebe. To je od zainskog jela. Jo ga je drao osjeaj naputenosti. Pitao se je li moda njegov ruh-duh skliznuo na neki nain u svijet gdje se prema vjerovanju Slobodnjaka nalazilo njegovo pravo prebivalite u alam al-mital, svijet slinosti, metafiziko Carstvo gdje ne postoje fizika ogranienja. I osjeti strah pri pomisli na takvo mjesto, jer bi uklanjanje svih ogranienja znaio i nestanak svih uporinih toaka. U mitu se nije uspijevao orijentirati i rei: Ja sam ja, jer sam ovdje. Majka mu je jednom rekla: Ljudi se dijele, barem neki od njih, prema onome to misle o tebi. Vjerojatno se budim iz sna, ree Paul u sebi. Jer ovo se dogodilo ove rijei koje mi je izgovorila majka, gospa Jessica, koja je sada slobodnjaka asna Majka, te rijei su prole kroz stvarnost. Znao je da se Jessica bojala vjerskog odnosa izme u njega i Slobodnjaka. Nije joj se svialo to se ljudi i iz siea i grabena obraaju MuadDibu kao Njemu. I poela se propitivati meu plemenima, slala svoje sajadinske uhode, prikupljala njihove odgovore i razmiljala o njima. Navela mu je jednu benegeseritsku poslovicu: Kad vjera i politika putuju istim kolima, jahai vjeruju da im se nita ne moe preprijeiti na putu. Njihovo kretanje prelazi u luaku jurnjavu sve bre, bre i bre. Odbacuju svaku pomisao na prepreke i zaboravljaju da ovjek u slijepom trku ne primjeuje ponor dok ne postane kasno. Paul se sjeti da je sjedio u sobi svoje majke, u njenoj unutranjoj sobi iji su zidovi bili zastrti tamnim zastorima istkanim crteima iz slobodnjake mitologije. Sjedio je sluajui je, opaajui nain na koji je uvijek gledala ak i kad su joj oni kapci bili sputeni. Na njenom ovalnom licu primjeivale su se nove bore oko oiju, ali kosa joj je i dalje bila poput sjajne bronce. Meutim, njene krupne zelene oi bile su prevuene plavetnilom izazvanim zainom.

Slobodnjaka vjera je jednostavna i praktina. Nita u svezi s vjerom nije jednostavno, upozori ga ona. Pomislivi na zamagljenu budunost koja se jo nadnosila nad njim, Paul osjeti kako ga hvata bijes. Jedino je uspio izustiti: Vjera objedinjuje nae snage. Ona je naa mistika. Namjerno si stvorio ovakvu atmosferu, optui ga ona. Ne prestaje ih zaluivati. Sama si me to nauila, odgovori on. Ali, toga je dana bila raspoloena za svau i dokazivanje. Dogodilo se to na dan odravanja obreda obrezivanja malog Leta. Paul je shvaao neke razloge njene uznemirenosti. Nikada nije odobrila njegovu vezu brak mladosti s Chani. Ali Chani je rodila atreidskog sina, a Jessica nije mogla odbaciti dijete zajedno s majkom. Jessica se naposljetku promekolji pod njegovim upornim pogledom, pa ree: Smatra me neprirodnom majkom. Uope ne. Vidim kako me gleda dok sam s tvojom sestrom. Ti ne shvaa sve u svezi s njom. Znam zato je Alija drukija, ree on. Jo nije bila roena, bila je jo dio tebe, kada si izmijenila Vodu ivota. Ona... Nita ne zna o tome! Osjetivi se odjednom nesposoban izraziti znanje koje je stekao izvan svog vremena, tek ree: Ne mislim da si neprirodna majka. Ona primijeti njegov nemir pa doda: Moram ti neto rei, sine. Da? Volim tvoju Chani. Prihvaam je. Ovo je bilo stvarno, ree Paul u sebi. Ovo nije bila nesavrena vizija koju e promijeniti vrtloenje izvan samog roenja vremena. Ova umirujua injenica pruila mu je novi oslonac u njegovom svijetu. Djelii vrste stvarnosti zapoee prodirati kroz stanje sna u njegovu svijest. Odjednom shvati da je u hieregu, pustinjskom logoru. Chani je podigla pustinjski ator na branastom pijesku zbog njegove mekoe. To je jedino moglo znaiti da je Chani negdje u blizini Chani, njegova dua, Chani njegova sihaja, draga poput proljea u pustinji, Chani iz palminih zavjetrina dalekog juga. Onda se sjeti pjesme pijeska koju mu je pjevala pred spavanje. O moja duo, Ti ne eli raj ove noi, A ja se kunem ai-huludom Otii e tamo.

Pokoran mojoj ljubavi. Pjevala je i pjesmu koju ljubavnici zajedno pjevaju dok hodaju pijeskom iji je ritam sli io hodanju po dinama: Priaj mi o tvojim oima I rei u ti kakvo je tvoje srce. Priaj mi o tvojim stopalima I rei u ti kakve ima ruke. Priaj mi kako spava I rei u ti kako e se probuditi. Priaj mi o tvojim eljama I rei u ti to ti treba. Zauo je kako netko u drugom atoru prebire po balisetu i to ga podsjeti na Gurneya Hallecka. Poznati instrument potaknuo mu je sjeanje pa je pomislio na Gurneyja ije je lice vidio meu krijumarima, iako Gurney njega nije vidio nije ga smio vidjeti ili saznati za njega budui da bi to moglo navesti Harkonnene na trag sina vojvode kojeg su ubili. Ali stil nonog sviraa i njegovo karakteristino prebiranje prstima preko struna baliseta, vrate stvarnog glazbenika u Paulovo sjeanje. Bio je to Chatt Skaka, natporunik fedajkina, voa komandosa smrti koji je uvao MuadDiba. U pustinji smo, sjeti se Paul. Nalazimo se u srednjem ergu izvan dohvata harkonenskih patrola. Ovdje sam doao hodati po pijesku, namamiti tvorca i popeti se na njega vlastitom vjetinom koja mi omoguuje da potpuno postanem Slobodnjak. Napipa maula pitolj i kris-no zataknute za pojas. Osjeao je kako ga okruuje tiina. Bila je to ona posebna tiina prije svitanja kad su none ptice ve otile, a dnevna stvorenja jo nisu svom neprijatelju suncu objavila budnost. Mora jahati pijesak po dnevnom svjetlu da bi te ai-hulud vidio i uvjerio se da ga se ne boji, rekao mu je Stilgar. Promijenit emo zbog toga uobiajeni raspored i noas emo spavati. Paul se tiho pridigne osjeajui oko tijela olabavljeno pustinjsko odijelo; posvuda oko njega poivala je sjena pustinjskog atora. Pomaknuo se sasvim polagano, ali ga je Chani ipak ula.

Javila mu se iz polutame atora poput jo jedne sjene. Jo se nije potpuno razdanilo, dragi. Sihaja, ree on, izgovarajui to sa smijekom na usnama. Nazvao si me svojim pustinjskim proljeem, ree ona, ali danas sam ja tvoj goni. Ja sam Sajadina koja nadzire ispravnost obreda. On zapone zatezati pustinjsko odijelo. Jednom si mi rekla rijei Kitab al-Ibara, ree. Rekla si mi: ena je tvoje polje: kreni, dakle, na svoje polje i obrauj ga. Ja sam majka tvog prvijenca sloi se ona. Vidio ju je u sivilu jutra kako ga oponaa u pokretima, zateui svoje odijelo za otvorenu pustinju. Trebao bi se dobro odmoriti, ree ona. Osjetio je u tim rijeima svu ljubav koju je osjeala prema njemu i blago je izgrdi: Sajadina koja promatra ne opominje i ne upozorava kandidata. Ona mu se lagano primakne i dlanom mu pomiluje obraz. Danas sam i promatra i tvoja ena. Trebala si ovu dunost prepustiti nekom drugom, odgovori on. Najgore je iekivati, nastavi ona. Drae mi je biti uz tebe. On je poljubi u dlan prije nego je privrstio masku pustinjskog odijela, zatim se okrene i otvori ator. Zrak koji je uao unutra bio je prohladan i ne ba potpuno suh, jo sadravajui malo jutarnje rose. S njim je uao i miris predzainske mase koju su otkrili na sjeveroistoku, a to je bio siguran znak da se tvorac nalazi negdje u blizini. Paul ispue kroz uski otvor, uspravi se na pijesku i protegne jo usnule miie. Slabi zeleno-biserni sjaj obrubljivao je istoni obzor. atori njegovih ljudi stvorili su male lane dine koje su ga okruivale. Zamijetio je kretanje na lijevoj strani strau shvativi da su ga vidjeli. Oni su se ve proivjeli opasnost s kojom e se on danas suoiti. Svaki Slobodnjak se s njom suoio. Dopustili su mu ovih nekoliko posljednjih trenutaka osame da se dobro pripremi. To se mora danas obaviti, ree u sebi. Pomislio je na snagu kojom se odupirao nasilju na starce koji su slali k njemu sinove da ih naui arobnjakoj borilakoj vjetini, na starce koji su ga sada sluali u vijeu i koji su slijedili njegove planove, na ljude koji su se vratili dati mu najvei slobodnjaki kompliment: Plan ti je uspio, MuadDibe.

Pa ipak, najnii i najmanji slobodnjaki ratnik sposoban je uiniti ono to on jo nikad nije nauio. A bio je svjestan da njegov status voe trpi od ove opepoznate razliku meu njima. Nikada jo nije jahao na tvorcu. Da, penjao se na njega zajedno s ostalima na putovanjima tijekom obuke i napada, ali nikada nije uzjahao prvi. Dok to ne uini, stalno e biti u sjeni drugih. Nijedan pravi Slobodnjak ne moe si to dopustiti. Dok to ne uini sam, sva ona velika prostranstva na jugu podruje udaljeno dobrih dvadeset udaraa od ovog erga bila su mu uskraena, osim ako ne zapovjedi nosiljku i preveze se u njoj poput asne Majke, nekog bolesnika ili ranjenika. U sjeanju mu se vratilo noanje hrvanje s unutranjom svijesti. Ukazala mu se udna paralelnost koja je ovdje postojala ako ovlada crvom, vladavina e mu ojaati; ako ovlada unutranjim okom, uspostavit e nadzor nad samim sobom. Ali s one strane obiju ovih stvari nalazilo se zamagljeno podruje, Veliki Nemir u kojem kao da je kipio cjelokupni svemir. Proganjale su ga razlike u nainu njegovog shvaanja svemira preciznost se suoavala s nepreciznou. Vidio je to in situ. Pa ipak, sada kad se to rodilo, kad je potpalo pod pritiske stvarnosti, sada je imalo vlastiti ivot i raslo je sa svojim njenim razlikama. Vraja svrhovitost je ostala. Svijest rase je ostala. A sve je to natkrivao dihad, krvav i divlji. Pred atorom mu se pridruila Chani, prekrienih ruku i promatrajui ga kutovima oiju kako je to obiavala raditi kad je htjela saznati kakvog je raspoloenja. Pripovijedaj mi ponovno o vodama tvoga rodnog svijeta, Usule, ree ona. Shvatio je da mu pokuava odvrati panju i rastereti ga napetosti prije pogubnog ispita. Postojalo je sve svjetlije i on primijeti da neki od njegovih fedajkina ve sklapaju atore. Radije bih da ti meni pripovijeda o sieu i naemu sinu, ree on. Penje li se Leto jo na glavu mojoj majci? Penje se on i po Aliji, odgovori ona. Vrlo brzo raste. Bit e golem ovjek. Kako je na jugu? upita on. Sam e to vidjeti odgovori ona. Ali, elio bih to prvo vidjeti kroz tvoje oi. Velika je osamljenost ree ona.

On dotakne nezhoni rubac na njenom elu koji je provirivao ispod kapuljae pustinjskog odijela. Zato ne eli govoriti o sieu? Priala sam ti o tome. Sie je usamljeno mjesto kad u njemu nema mueva. Tamo se radi. Radimo u tvornicama i bavimo se lonarstvom. Treba proizvesti oruje, postaviti motke za predvianje vremena, sakupiti zain za mito. Dine treba zasijati da bi zarasle raslinjem koje e ih uvrstiti. Treba proizvesti tkanine i zastore, napuniti energetske stanice. Djecu treba poduavati da se ne bi izgubila plemenska snaga. Znai li to da u sieu nema nieg ugodnog? upita on. Djeca su zadovoljstvo. Pazimo na obiaje. Hrane imamo dovoljno. Katkad poneka od nas dobije doputenje za odlazak na sjever da bi bila s muem. ivot mora tei dalje. Moja sestra Alija... jesu li je ljudi ve prihvatili? upita on. Chani se okrene prema njemu na sve jaem dnevnom svjetlu. Oima se zapilji u njega. O tome emo razgovarati drugi put, dragi. Porazgovarajmo sada. Mora uvati snagu za ispit, ree ona. Osjetivi razdraenost u njenom glasu, on shvati da je dirnuo osjetljivu toku. Nepoznato donosi svoje brige, ree on. Ona kimne glavom i ree: Da, dolazi do... nesporazuma koje izaziva Alijina udnovatost. ene se boje, jer dijete jedva vee od novoroeneta govori o... stvarima koje bi trebali znati jedino odrasli. One ne shvaaju... promjenu koja se dogodila u utrobi i uinila Aliju... drukijom. Ima li problema? upita on, pomislivi pritom: Imao sam vizije problema koji e se nadviti nad Alijom. Chani pogleda prema sve svjetlijem obzoru iza kojeg samo to nije izronilo sunce. Neke od ena su se udruile i obratile asnoj Majci. Zahtijevale su od nje da istjera zloduha iz svoje keri. Podsjetile su je na pravilo: Neemo trpjeti da meu nama ivi vjetica. I to im je majka odgovorila? Pozvala se na zakon i otpremila je ene posramljene. Rekla je: Ako Alija stvori problem, onda je to pogreka vlasti koja ga nije predvidjela i sprijeila. Pokuala im je objasniti kakvu je promjenu Alija doivjela dok je jo bila u njenoj utrobi. Ali, ene su bile srdite, jer su bile zbunjene. Udaljile su se mrmljajui. Bit e jo problema zbog Alije, pomisli on.

Kristalni naleti pijeska koje je nosio vjetar dodirnu mu nezatiene dijelove lica, donosei sa sobom miris predzainske mase. El Sajal, pjeana kia koju donosi jutro, ree on. Zagledao se preko sivila pustinjskog krajolika, krajolika koji se nalazio s one strane saaljenja pijesak koji je predstavljao oblik apsorbiran u samom sebi. Suha munja je zaparala tamni kut na jugu, znak statikog naboja stvorenog olujom. Grmljavina je odjekivala jo dugo nakon toga. To je glas koji proljepava zemlju, ree Chani. Sve vie njegovih ljudi izlazilo je iz atora. Straa se vraala s poloaja. Sve oko njega odvijalo se glatko na davno utvren nain pa nije trebalo nikakvih nareenja. Izdavaj to je mogue manje naredbi, rekao mu je otac... jednom... vrlo davno. Kad jednom neto zapovjedi, morat e uvijek to ponavljati. Slobodnjaci su instinktivno osjeali ovo pravilo. Njihov majstor vode zapone jutarnju pjesmu, dodajui joj sada poziv na obred kojim je zapoinjalo pjeano jahanje. Svijet je kostur pjevao je ovjek, a njegov jecav glas se prenosio preko dina. Tko moe otjerati Anela Smrti? Ono to je aihulud dosudio mora se dogoditi. Paul je sluao, prepoznavi rijei kojima je takoer zapoinjala pjesma smrti njegovih fedajkina, rijei koje su izgovarali komandosi smrti kad su juriali u borbu. Hoe li ovdje danas niknuti kameni humak obiljeavajui odlazak jo jedne due? upita se Paul. Hoe li se Slobodnjaci u budunosti ovdje zaustavljati da bi svaki prolaznik dodao jo jedan kamen i prisjetio se MuadDiba koji je umro na ovome mjestu? Znao je da je ovo jedna od mogunosti koja se moe danas dogoditi, jedna od injenica uzdu crta budunosti koje se zrakasto ire s ovog mjesta. Muila ga je nepotpuna vizija. to se vie suprotstavljao nastanku dihada, nastojala je sve vea zbrka koja mu se uvlaila u predvianje. Cijela njegova budunost poela je sliiti rijeci koja hrli prema ponoru divlje arite izvan kojeg je sve bilo magla i oblaci. Pribliava se Stilgar, ree Chani. Moram te sada napustiti, dragi. Moram se ponaati poput Sajadine i nadzirati obred da bi on to vjerodostojnije bio opisan u Kronikama. Pogleda prema njemu i na trenutak nestane njene suzdrljivosti, ali ve sljedeeg trenutka vrati nadzor nad sobom. Kad sve ovo zavri, sama u ti pripremiti doruak, ree, okrene se i udalji.

Stilgar se pribliio hodajui preko branjavog pijeska i podiui male oblake praine. Tamna udubljenja njegovih oiju neumoljivo su promatrala Paula svojim nepripitomljenim pogledom. Njegova crna brada iznad maske pustinjskog odijela i istaknute jagodice na obrazima djelovali su u svojoj nepominosti kao vatrom isklesani oblici u ivoj stijeni. Nosio je Paulovu zastavu privrenu na jarbol zeleno-crni stijeg s vodnom cijevi u jarbolu koja je ve postala legendarna. Napola ponosno, Paul pomisli: Ni najjednostavniju stvar ne mogu uiniti, bez da ona ne preraste u legendu. Zapisat e kako sam se oprostio od Chani, kako sam pozdravio Stilgara svaki pokret koji u danas uiniti. ivio ili umro, to e ui u legendu. Ne smijem umrijeti. Dogodi li se to, ostat e samo legenda i nita to bi moglo sprijeiti dihad. Stilgar zarije jarbol u pijesak pokraj Paula i spusti ruke. Njegove potpuno plave oi netremice su promatrale Paula, koji pomisli kako ve i njegove oi poprimaju istu boju zbog uzimanja zaina. Uskratili su nam had, ree Stilgar obredno sveanim glasom. Paul odgovori kako ga je Chani nauila: Tko moe uskratiti pravo Slobodnjaku da hoda ili jai tamo gdje on eli. Ja sam Naib, ree Stilgar, onaj kojega nikad nee uhvatiti ivog. Ja sam noga tronoca smrti koji e unititi neprijatelja. Tiina se nadvije nad njih. Paul pogleda ostale Slobodnjake ratrkane po pijesku iza Stilgara, koji su nepomino stajali zaneseni u molitvu. I pomisli kako su oni narod iji se ivot sastojao od ubijanja, cijeli jedan narod koji je sve svoje dane proveo u bijesu i alosti, nikada ni ne razmiljajui da postoje i druge stvari izvan sna Liet-Kynesa kojeg je on prenio na njih prije nego je umro. Gdje je Gospodin koji nas je proveo kroz zemlju pustinja i jama? upita Stilgar. On je uvijek s nama, odgovore Slobodnjaci. Stilgar podigne ramena, prie Paulu i spusti glas. Upamti to sam ti rekao. Obavi to jednostavno i neposredno, bez nepotrebnog pretjerivanja. Mi Slobodnjaci poinjemo jahati tvorca ve s dvanaest godina. Ti si ve proao osamnaestu i nisi roen za voenje ovakvog ivota. Nikoga ne mora oaravati svojom hrabrou. Mi znamo da si hrabar. Jedino treba pozvati tvorca i uzjahati ga. Zapamtit u, ree Paul.

Nastoj tako uiniti. Ne bih elio da me osramoti kao uitelja. Stilgar izvue ispod svoje odore plastini tap duine oko jedan metar. Na jednom kraju bio je zailjen, a na drugom je imao prorez za egrtaljku na opruzi. Vlastoruno sam pripremio ovaj udara. Dobar je. Uzmi ga. Uzevi tap u ruke, Paul osjeti toplu glatkou plastike. Shishakli ima tvoje kuke, ree Stilgar. Predat e ti ih kad stigne na onu dinu. Pokae na desnu stranu. Pozovi velikog tvorca, Usule. Pokai nam kako se to radi. Paul zamijeti sveanost Stilgarova glasa, ali s primjesom zabrinutosti za prijatelja. U tom trenutku sunce kao da se otrgnulo od crte obzora. Nebo se oblilo srebrnasto-plavom bojom, to je naznaivalo da e dan biti izrazito vru i suh, ak i za Arrakis. Zapoinje vru dan, ree Stilgar. Glas mu je postao potpuno obredan. Idi, Usule, zajai tvorca i putuj preko pijeska kao voa ljudi. Paul pozdravi zastavu primijetivi kako sada taj zeleno-crni stijeg mlitavo visi budui da je zamro jutarnji vjetar. Okrene se prema dini koju je Stilgar pokazao. Bio je to tamnouti obronak s krestom u obliku slova S. Vei dio ljudi ve je krenuo u suprotnom smjeru, penjui se na suprotnu dinu koja im je zaklanjala logor. Samo jedna pojava u odori ostane na Paulovom putu: Shishakli, zapovjednik jedinice fedajkina kojem su se vidjeli samo ispupeni oni kapci izmeu kape pustinjskog odijela i maske. Kad mu se Paul pribliio, Shishakli mu preda dva tanka pruta slina biu. Prutovi su bili dugaki oko metar i pol sa svjetlucavim kukama od plastinog elika na jednom kraju, a na drugom kraju hrapavi da bi ih se moglo vrsto drati. Paul ih uhvati lijevom rukom po obrednim propisima. To su moje vlastite kuke, ree Shishakli promuklo. Jo me nikad nisu iznevjerile. Paul kimne, ne naruavajui potrebnu tiinu, proe pokraj ovjeka i zaputi se prema vrhu kose dine. Kad se popeo na krestu, on pogleda unatrag i ugleda ljude ratrkane uokolo poput roja kukaca; odore su im se vijorile. Sada je na pjeanom uzdignuu stajao sam, a pred njim se pruao samo obzor, ravan i nepomian. Stilgar je izabrao dobru dinu, viu od ostalih, to je bila prednost pri promatranju. Paul stane i zabode udara duboko u padinu dine okrenutu prema vjetru gdje je pijesak bio zgusnut, to je omoguavalo najbolji

prijenos bubnjanja. Priekao je nekoliko trenutaka ponavljajui upute u sebi, razmiljajui o neminovnostima ivota i smrti s kojima se suoio. Kad oslobodi zasun, tap e poeti slati pozive. Daleko preko pijeska ut e ih divovski crv-tvorac i krenut e prema izvoru zvuka. Paul je znao da se pomou kuka, ije su drke sliile bievima, moe popeti na tvoreva visoka zaobljena lea. Sve dok kuka bude drala otvoren prednji rub crvovog prstenastog segmenta, omoguujui da u osjetljivu unutranjost prodire pijesak, stvorenje nee uroniti u njedra pustinje. Ono e se, tovie, propinjati da bi mu otvoreni segment stajao to vie iznad pustinjske povrine. Ja sam pjeani jaha, ree Paul u sebi. Pogleda kuke koje je drao u lijevoj ruci, pomislivi pritom da ih samo treba zakvaiti za oblinu tvorevog golemog boka i tako natjerati stvorenje na propinjanje i okretanje tamo gdje on eli. Vidio je kako se to radi. Tijekom obuke, pomogli su mu popeti se na crva i krae vrijeme je jahao. Uhvaenog crva moe se jahati sve dok iscrpljen ne posustane i nepokretan ostane na pustinjskoj povrini. Tada treba dozvati novog. Paul je znao da e, kad jednom poloi ovaj ispit, postati dovoljno spretan za putovanje od dvadeset udaraa prema jugu tamo ostati i odmoriti se na jugu gdje su se sakrile ene i obitelji od progona. Rukom zakloni oi i pogleda prema jugu, sjetivi se da tvorac dozvan iz erga predstavlja nepoznanicu, jednako kao to je i ovome koji ga doziva ovaj ispit potpuno nepoznat. Mora paljivo procijeniti razmak kada ti se tvorac bude pribliavao, objasnio mu je Stilgar. Mora stajati dovoljno blizu, ali ne toliko da te proguta. Odjednom se odluivi, Paul oslobodi zasun udaraa. egrtaljka se pone okretati, a pozivi ravnomjerno bubnjati preko pijeska: Lamp... lamp... lamp... Uspravi se promatrajui obzor i sjetivi se Stilgarovih rijei: Paljivo procjeni stazu kojom ti se pribliava. Ne zaboravi da se crv rijetko neprimijeen priblii udarau. Isto tako nauli ui. esto e ga prije uti nego vidjeti. Padnu mu na pamet i Chanina upozorenja koja mu je aptala nou kad bi je svladao strah za njega i ispunio joj svijest: Kad stane pokraj tvoreve staze, mora ostati potpuno miran. Mora izgledati kao dio pijeska. Sakrij se ispod ogrtaa i u svemu se trudi sliiti maloj dini. Polako je promatrao obzore, oslukivao i traio znakove na koje su mu skrenuli panju.

Pojavio se s jugoistoka: udaljeno itanje i aputanje pijeska. Ubrzo ugleda udaljeni trag stvorenja nasuprot zar udjele zore i shvati da nikad ranije nije vidio tako velikog tvorca, pa ak ni uo da takvi postoje. Bio je dui od kilometra, a uzdignuti pjeani val kojeg je gurao glavom sliio je planini koja se pribliava. Nita slino nisam vidio ni u viziji ni u ivotu, pomisli Paul. Pouri preko staze kojom se crv pribliavao da bi zauzeo poloaj pokraj nje, potpuno zahvaen urbom koju je zahtijevao ovaj trenutak.

4.
Nadzirite kovanje novca i sudove pustite svjetini da ima sve ostalo! To vam savjetuje Car Padiah. I jo vam kae: elite li zaradu, morate vladati. Ima istine u ovim rijeima, ali ja se pitam: Tko je svjetina, a tko su oni kojima se vlada? MuadDibova tajna poruka Landsraadu iz Arakikog buenja princeze Irulan Nepozvana misao zaokupi Jessicu: Paul e svakog trenutka zapoeti ispit za pjeanog jahaa. Pokuavaju to sakriti od mene, ali je previe oito. I Chani je otila nekim tajanstvenim poslom. Jessica je sjedila u svojoj sobi za odmor, koristei trenutak mira izmeu nonih poduavanja. Bila je to ugodna prostorija, iako ne tako velika kao ona u kojoj se odmarala u sieu Tabr prije njihovog bijega ispred pogroma. Pa ipak, i ovdje je pod bio zastrt debelim prostirkama i ovdje je imala mekane jastuke i niski ajni stol nadohvat ruke, raznobojne tapiserije po zidovima i njeno ute sjajne kugle iznad glave. Sobu je ispunjavao zamjetan i opor miris slobodnjakog siea na kojeg se naviknula i koji joj je pruao neki osjeaj sigurnosti. Meutim, znala je da nikada nee nadvladati osjeaj boravka u tuem. Prostirke i zastori bili su ovdje samo da bi malo ublaili surovost. Slabani zvuk zveckanja, bubnjanja i pljeskanja dopre do njene sobe. Znala je da je zapoelo slavlje raanja, vjerojatno Subiajinog. Stigao je njen trenutak. Takoer je znala da e ugledati djetece, plavookog anela kojeg e joj donijeti kao asnoj Majci na blagoslov. Znala je i to da e toj proslavi prisustvovati njena ki Alija koja e je o svemu izvijestiti. Jo nije bilo vrijeme none molitve za odlazak. Oni ne bi zapoeli proslavu roenja tijekom obreda oplakivanja robova odvedenih s Portirina, Bela Tegeuse, Rossaka i Harmonthepa. Jessica uzdahne. Znala je da svjesno izbjegava misliti na sina i opasnosti s kojima se suoava rupe s otrovnim bodljama, prepadi Harkonnena (iako se njihov broj smanjio otkad su Slobodnjaci, zahvaljujui novim orujima koja im je Paul dao, poeli ubirati danak u

letjelicama i opremi) i prirodne opasnosti pustinje tvorci, e i ponori praine. Pomisli pozvati poslugu da joj donesu kavu, a joj se pritom javi i uvijek prisutna svijest o paradoksu slobodnjakog naina ivota: ivjeli su vrlo dobro u ovim siekim piljama u usporedbi s grabenskim pionima; s druge strane, kad su se nalazili u otvorenoj hajri u pustinji, bilo im je znatno gore nego robovima u Harkonnenovim kazamatima. Kroz zastor pokraj nje pojavi se tamna ruka i spusti alicu na stol, a zatim se povue. Iz alice se irio miris zainske kave. Ponuda s proslave roenja, pomisli Jessica. Ona dohvati kavu i srkne je, osmjehnuvi se u sebi. U kojem bi drugom drutvu naeg svemira, upita se ona, jedna osoba moga poloaja mogla prihvatiti nepoznato pie i ispiti ga bez straha? Naravno, ja mogu preraditi svaki otrov prije nego mi uini zlo, ali oni koji mi daju pie ne znaju to. Ispije alicu, osjeajui kako je njen sadraj topao i sladak potie i ulijeva joj snagu. Pitala se u kojem bi drugom drutvu imali toliko prirodnog obzira prema njenoj privatnosti koju su naruavali tek zbog darivanja? Darovi su stizali od potovanja i ljubavi uz jedva nasluenu primjesu straha. Jo jedan element ovog dogaaja pojavi joj se u svijesti: tek to je pomislila na kavu, ona se pojavila. Znala je da se ne radi o telepatiji. Bio je to tau, jedinstvo sieke zajednice, naknada za njeni otrov zainske ishrane koja im je svima bila zajednika. Mnotvo ljudi ne moe se nadati prosvjetljenju koje je njoj donijelo zainsko zrno; oni nisu bili poduavani ni pripremljeni za to. Razum im je odbacivao ono to nisu mogli shvatiti i dokuiti. Pa ipak, ponekad osjeaju i reagiraju poput pojedinanog organizma. Nikada ne razmiljaju o podudarnosti stvari. Je li je Paul uspio poloiti ispit na pijesku? pitala se Jessica. On je sposoban, ali nesretni sluaj moe slomiti ak i najsposobnije. ekanje. To je sumorno, pomisli. ekanje se moe oduiti. Naposljetku ovjeku postane dosadno. A u njihovim ivotima prisutne su sve vrste ekanja. Ovdje smo due od dvije godine, pomisli ona dalje, i najmanje e jo dva puta toliko protei prije nego emo se usuditi pokuati razmiljati 0 pokuaju preuzimanja Arrakisa iz ruku Harkonnenovog upravitelja, Mudir Nahyaja, Zvijeri Rabbana.

asna majko? Glas koji se zauo s one strane zastora na njenim vratima pripadao je Hari, drugoj eni iz Paulovog kuanstva. Da, Hara. Zastori se razmaknu i Hara ue kroz njih. Nosila je sieke sandale i crveno-utu haljinu koja joj je otkrivala ruke gotovo do ramena. Crna kosa bila joj je podijeljena po sredini i zaeljana prema potiljku poput krila nekog kukca; bila je ravna i zalizana. Istaknute crte lica poput ptice grabljivice bile su zbog neega namrgoene. Iza Hare je ula Alija, djevojica od oko dvije godine. Ugledavi ker, Jessica, kao i mnogo puta dosad, pomisli na Alijinu slinost s Paulom kad je bio njenog uzrasta isti sveani izraz irom otvorenih upitnih oiju, tamna kosa i vrste usne. Ali, postojale su i njene razlike i one su bile razlog uznemirenosti veine odraslih. Dijete tek neto vee od dojeneta ponaalo se pribrano i staloeno to je daleko nadmaivalo njene godine. Odrasli su bili zbunjeni kad bi vidjeli kako se smije lukavoj igri rijei izmeu mukarca i ene. Ili bi se uhvatili kako oslukuju njen polutepajui glas, jo nejasan zbog nerazvijenog mekog nepca i otkrivaju u njenim rijeima lukave primjedbe koje su mogle biti samo posljedica iskustva kojeg jedno dvogodinje dijete nikada nije steklo. Hara uroni u jastuk i ogoreno uzdahnuvi namrgoeno pogleda dijete. Alija, Jessica mahne rukom keri. Dijete prie jastuku koji se nalazio pokraj majke, spusti se na njega i stegne majinu ruku. Dodir tijela ponovno je uspostavio onu meusobnu svjesnost koju su dijelile jo prije Alijinog roenja. Nisu to bile iste misli iako je dolazilo i do toga ako bi se dodirnule dok bi Jessica mijenjala zainski otrov za slavlje. Bilo je to neto vie, trenutna svjesnost druge ive iskre, otra i pronicljiva stvar, nervni sympatico koji je od njih, radi li se o osjeajima, stvarao jedno bie. Na uobiajen nain, kako je to ve primjereno lanu kuanstva njenog sina, Jessica ree: Subak ul kuhar, Hara. Jesi li dobro noas? Jednakim tradicionalnim formalizmom ona odgovori: Subak un nar. Dobro sam. Rijei su bile gotovo bez tona. Ona ponovno uzdahne. Jessica osjeti da se Alija zabavlja. Ganima moga brata se ljuti na mene, ree Alija napola tepajui.

Jessica zapazi izraz kojim je Alija nazvala Haru ganima. U istananosti slobodnjakog jezika ta rije je znaila: neto zadobiveno u borbi, a to vie nema prvobitnu namjenu; ukras, glava koplja koja se koristi kao uteg za zastor. Hara mrko pogleda dijete. Ne pokuavaj me vrijeati, dijete. I sama znam gdje mi je mjesto. to si ovoga puta uinila, Alija? upita Jessica. Danas se nije samo odbila igrati s ostalom djecom, odgovori Hara,ve se uvukla tamo... Sakrila sam se iza zastora i promatrala raanje Sabiajinog sina, ree Alija. Djeak je. Plakao je i plakao. Kakva plua! Kada se dovoljno isplakao... Izala si i dodirnula ga, ree Hara, a on je prestao plakati. Svi znaju da se slobodnjako novoroene mora isplakati pri samom roenju, ako je u sieu, jer nikada vie nee moi plakati bez da nas ne izda na hajri. Dovoljno je plakao, ree Alija. Samo sam eljela osjetiti njegovu iskru, njegov ivot. To je sve. Kad je osjetio moj dodir, vie nije htio plakati. To e samo izazvati jo vie pria meu ljudima, ree Hara. Sabiajin djeak je zdrav? upita Jessica. Primijetila je da Haru neto jako mui i pitala se to to. Zdrav je kako bi se samo moglo poeljeti, odgovori Hara. Oni znaju da ga Alija nije povrijedila. Ne zamjeraju joj toliko to ga je dodirnula. On se odmah smirio i bio je sretan. Radi se.., Hara slegne ramenima. Radi se o neobinosti moje keri, zar ne? upita Jessica. O nainu na koji govori o stvarima koje nadrastaju njeno doba i o stvarima koje ne moe znati nijedno dijete njene dobi o stvarima prolosti. Kako moe znati izgled djeteta s Bela Tegeuse? upita Hara. Ali, tako je! ree Alija. Sabiajin sin je isti kao i Mithin sin roen prije odlaska. Alija, ree Jessica. Upozorila sam te. Ali, majko, vidjela sam i istina je i... Jessica zatrese glavom primjeujui znakove uznemirenosti na Harinom licu. to sam to rodila? upita se Jessica. Ker koja je na roenju znala sve to sam ja znala... i vie: sve to su joj iz hodnika prolosti otkrile asne Majke u meni. Nisu u pitanju samo stvari koje govori, ree Hara. Tu su i vjebe: nain kako sjedi zabuljena u stijene, pomiui tek jedan mii

pokraj nosa ili mii na poleini prsta, ili... To su vjebe Bene Gesserita, ree Jessica. To zna, Hara. eli li moda porei nasljee moje keri? asna Majko, vi znate da meni te stvari ne smetaju, ree Hara. Rije je o ljudima i o njihovom mrmljanju. Osjeam opasnost. Govore da je vaa ker zloduh, da se druga djeca nee igrati s njom, da je ona... Ona je tako malo slina ostaloj djeci, ree Jessica. Nije zloduh. Radi se samo... Naravno da nije! Jessicu je zaudila otrina Harinog tona i ona spusti pogled na Aliju. Dijete je djelovalo zadubljeno u misli, zraei osjeajem... iekivanja. Jessica ponovno pogleda Haru. Potujem to si lan kuanstva moga sina, ree Jessica. Alija se osloni o njenu ruku. Moe otvoreno sa mnom razgovarati o svemu to te mui. Neu jo dugo biti lan kuanstva vaeg sina ree Hara. ekala sam toliko zbog svojih sinova, zbog posebne obuke koju oni dobivaju kao Usulova djeca. Malo im to mogu pruiti, budui da se zna da ne dijelim postelju s vaim sinom. Alija se ponovno osloni na nju, dremljiva, topla. Bila si dobra drubenica mog sina, ree Jessica. A zatim doda u sebi, jer je takve misli nikada nisu naputale: Drubenica... a ne supruga. A onda joj na povrinu svijesti izbiju govorkanja u sieu da je prijateljstvo njenog sina s Chani preraslo u neto stalno, u brak. Volim Chani, pomisli Jessica, ali se sjeti da ljubav mora odstupiti u ime viih carskih potreba, carski brakovi se ne sklapaju iz ljubavi. Mislite da ne znam to planirate za sina? upita Hara. Kako to misli? uzvrati pitanjem Jessica. Planirate ujediniti plemena pod Njegovom vlau, ree Hara. Je li to loe? Nasluujem u tome opasnost za njega... a Alija je dio te opasnosti. Alija se priljubi jo vie uz majku; oi su joj sada bile otvorene i netremice je promatrala Haru. Gledala sam vas dok ste zajedno ree Hara, nain na koji se dodirujete. A Alija kao da je dio moga tijela, jer je sestra onoga koji mi je kao brat. Pazila sam je i uvala jo otkad je bila dojene, od racije kada smo pobjegli ovamo. Prozrela sam mnoge stvari u svezi s njom. Jessica kimne, osjeajui kako u Aliji pokraj nje raste nemir.

Znate na to mislim ree Hara. Na to, kako je od poetka znala to govorimo. Je li ikad postojalo neko drugo djetece koje je tako maleno znalo za disciplinu vode? Jesu li ikad prve rijei bilo kojeg djeteca upuene dadilji bile:Volim te Hara? Hara se zagleda u Aliju. to mislite zato se ne vrijeam na njene uvrede? Zato, jer znam da nisu zlobne. Alija pogleda prema majci. Da, ja imam snagu uvjeravanja, asna Majko, ree Hara. Mogla sam biti sajadina. Vidjela sam ono to sam vidjela. Hara..., Jessica slegne ramenima. Ne znam to bih rekla. I sama se sebi zaudi, jer je to stvarno bilo tono. Alija se uspravi i podigne ramena. Jessica osjeti da je osjeaj iekivanja prestao, osjeaja koji se sastojao od odluke i tuge. Pogrijeili smo, ree Alija. Sada nam je Hara potrebna. Bio je to obred sjemenja, ree Hara, kad ste promijenili Vodu ivota, asna Majko, kad jo Alija nije bila roena. Hara potrebna? upita se Jessica. Tko jo moe razgovarati s ljudima i natjerati ih da me zaponu shvaati? upita Alija. to eli da ona uini? upita Jessica. Ona ve zna to treba uiniti, ree Alija. Rei u im istinu, ree Hara. Lice joj odjednom postane staro i tuno s maslinastom koom naboranom od mrtenja: vjetiine otre crte lica. Rei u im da se Alija samo pretvara da je dijete, to zapravo nikada nije bila. Alija zatrese glavom. Suze su joj tekle niz obraze i Jessica osjeti val tuge koji je zraio iz njene keri kao vlastiti osjeaj. Znam da sam nakaza, proape Alija. Rije odraslih koja je potekla iz djejih usta zvuala je kao gorka potvrda izreenog. Ti nisi nakaza, usprotivi se Hara. Tko ti se usudio rei da si nakaza? Jessicu ponovno zaudi silina Harinog zatitnikog stava. Isti trenutak shvati da je Alija ispravno procijenila Hara im je bila potrebna. Pleme e shvatiti Haru njene rijei i osjeaje jer bilo je oito da ona voli Aliju kao svoje roeno dijete. Tko ti je to rekao? ponovi Hara. Nitko. Alija iskoristi rub Jessicine aba odore i obrie suze s lica. A zatim popravi skut odore kojeg je navlaila i izguvala. Onda nemoj ni ti to govoriti, naredi joj Hara.

Dobro, Hara. A sada, ree Hara,reci mi kako se to zbilo da bih mogla objasniti ostalima. Reci mi to ti se to dogodilo. Alija proguta slinu i pogleda prema majci. Jessica kimne. Jednog dana sam se probudila, ree Alija. Bilo je to poput buenja iz sna, jedino se nisam mogla sjetiti odlaska na spavanje. Nalazila sam se na toplom, tamnom mjestu. I bila sam uplaena. Sluajui polutepajui glas svoje keri, Jessica se prisjeti toga dana u velikoj pilji. Kako sam se preplaila, ree Alija, pokuala sam pobjei, ali nisam imala kamo. Tada sam ugledala iskru... ali to, zapravo, nije bilo gledanje. Iskra se jednostavno nalazila tamo zajedno sa mnom i ja sam osjetila kako me njeni osjeaji... umiruju, tjee, govorei mi da e sve biti u redu. Bila je to moja majka. Hara protrlja oi i umirujue se osmjehne Aliji, ali je ipak u oima te Slobodnjakinje bilo je neeg divljeg kao da su i one pokuavale uti Alijine rijei. A Jessica pomisli: to mi uope znamo o nainu njenog razmiljanja... temeljnom na njenim jedinstvenim iskustvima, obuci i porijeklu? Ba kad sam se osjetila sigurnom i smirila se, ree Alija, pokraj nas se pojavila jo jedna iskra... i sve se odjednom dogodilo. Ta druga iskra bila je stara asna Majka. Razmjenjivala je... ivot s mojom majkom... sve... a ja sam bila tamo s njima i vidjela sve... ba sve. A zatim je to zavrilo i ja sam postala one i sve ostale i ja sama... jedino mi je trebalo dosta vremena da ponovno pronaem sebe. Bilo je tako mnogo drugih. Bilo je to okrutno, ree Jessica. Nitko ne bi smio doi do spoznaja na ovaj nain. udno je to si uspela uope prihvatiti sve to to ti se dogodilo. Nita drugo nisam mogla! ree Alija. Nisam znala kako bi to odbila, zatvorila svoju svijest... ili je iskljuila... sve se jednostavno zbilo... sve... Nismo znali promrmlja Hara. Kad smo Vodu dali tvojoj majci na promjenu, nismo znali za tvoje postojanje u njenoj utrobi. Ne ali zbog toga, Hara ree Alija. Ne treba aliti sebe. Uostalom, to je razlog i za veselje: ja sam asna Majka. Pleme ima dvije as... Ona zastane nagnuvi glavu kao da oslukuje.

Hara se osloni petama na jastuk za sjedenje, pogleda Aliju, a zatim prebaci panju na Jessicino lice. Nisi li posumnjala? upita Jessica. ---, ree Alija. Udaljeno ritmiko pjevanje stigne do njih kroz zastore koji su ih dijelili od siekih hodnika. Postalo je jae, donosei sa sobom razgovijetne zvukove: Ja! Ja! Javm! Ja! Ja! Javm! Mu zein,Valah! Pjevai prooe kroz vanjski ulaz i njihovi glasovi ispune unutranjost. Zvuk polagano zapone zamirati. im je postao nerazgovijetan, Jessica zapone obred s tugom u glasu: Bio je Ramadan i travanj na Bela Tegeusi. Moja obitelj je sjedila u dvoritu s bazenom, ree Hara, na zraku ispunjenom vlagom i kapljicama s vodoskoka. Nadohvat ruke nalazilo se drvo portigulsa, okruglih i zrelih plodova. Bila je tu i koara s mi-miom, baklavom i vrem libana sve same poslastice. U naim vrtovima i obiteljima vladao je mir... mir u cijeloj zemlji. ivot je bio sretan dok nisu stigli napadai, ree Alija. Krv se ledila od jauka prijatelja, ree Jessica, osjetivi kako je preplavljuju sjeanja na sve one prolosti koje je nosila u sebi. La, la, la, plakale su ene, ree Hara. Napadai su prodrli kroz mutamal, nasrnuvi na nas noevima, crvenim od krvi naih ljudi, ree Jessica. Oko njih tri zavlada tiina jednaka onoj iz ostalih prostorija siea, tiina u kojoj su se sjeale i na taj nain odravale svjeinu boli. Tada Hara izgovori zavrne rijei obreda, s takvom estinom kakvu Jessica nikada ranije nije ula u tom obredu. Nikada neemo oprostiti i nikada neemo zaboraviti, ree Hara. U tiini optereenoj razmiljanjem, koja je slijedila njene rijei, zauju mrmljanje ljudi, ukanje mnogobrojnih odjea. Jessica osjeti da netko stoji ispred zastora njene sobe. asna Majko? Jessica prepozna enski glas: Tartar, jedna od Stilgarovih ena. Zlo, asna Majko. Jessica osjeti da joj se srce stee i da je hvata iznenadni strah za Paula. Paul..., izusti. Tartar rairi zastore i ue u sobu. Jessica primijeti gomilu ljudi u vanjskoj prostoriji prije nego se zastori zatvore pa onda podigne pogled prema Tartar niskoj, crnomanjastoj eni u crnoj odori, potpuno plavih

oiju uperenih u Jessicu, tankih nosnica oko kojih su se primjeivali oiljci od utinica. to se dogodilo? upita Jessica. Stigla je rije s pijeska, ree Tartar. Usul e na ispitu sresti tvorca... to je danas. Mladii govore da e sigurno uspjeti i do veeri e postati pjeani jaha. Mladii se okupljaju za prepad. Odjurit e na sjever i tamo se sresti s Usulom. Rekli su da e se tada pobuniti. Govore da e ga natjerati da izazove Stilgara i preuzme nadzor nad plemenima. Sakupljanje vode, zasaivanje dina, sporo ali sigurno mijenjanje njihovog svijeta to vie nije dovoljno, pomisli Jessica. Sitni napadi, sigurni napadi ono emu smo ih Paul i ja uili vie nisu dovoljni. Oni osjeaju svoju snagu. ele se boriti. Tartar se premjesti s noge na nogu i nakalje se. Znana nam je potreba ekanja iz opreza, pomisli Jessica, ali u tome je i sr nae ogranienosti. Takoer znamo i koju tetu nam moe donijeti predugo ekanje. Izgubit emo iz vida cilj produi li se ekanje. Mladii govore, ne izazove li Usul Stilgara znait e da ga se boji, ree Tartar. Ona obori pogled. Znai, tako stoje stvari promrmlja Jessica. A onda pomisli: Predvidjela sam to. Kao i Stilgar. Tartar se ponovno nakalje. ak i moj brat oab kae to isto, ree ona. Usulu nee dopustiti mogunost izbora. Znai, dogodilo se, pomisli Jessica. Paul e morati sam izai na kraj s tim. asna Majka se ne smije mijeati u izbor novog voe. Alija oslobodi ruku iz majine i ree: Poi u s Tartar i sluat u to govore mladii. Moda postoji nain. Jessica susretne Tartarin pogled, ali se obrati Aliji: Poi i podnesi mi izvjee im bude mogla. Mi ne elimo da se to dogodi, asna Majko, ree Tartar. Ne elimo, sloi se Jessica. Plemenu je potrebna sva njegova snaga. Ona pogleda Haru. Hoe li krenuti s njima? Hara odgovori na neizgovoreni dio pitanja: Tartar nee dopustiti da se bilo to dogodi Aliji. Ona zna da emo uskoro obje biti ene istog mua, ona i ja, da emo dijeliti istog ovjeka. Tartar i ja smo razgovarale. Hara pogleda prema Tartar, a zatim Jessicu. Dogovorile smo se. Tartar prui Aliji ruku i ree: Moramo pouriti. Mladii odlaze.

One poure kroz zastore; djetetova ruka se nalazila u maloj ruci ene, ali se inilo da dijete vodi. Ubije li Paul MuadDib Stilgara, nee biti korisno za pleme, ree Hara. Ranije se vlast uvijek tako smjenjivala, ali vremena su se promijenila. I za tebe su se vremena promijenila, ree Jessica. Ne mislite valjda da sumnjam u ishod dvoboja, ree Hara. Usul moe samo pobijediti. To sam i mislila, ree Jessica. I vi vjerujete da mi osjeaji sputavaju prosuivanje, ree Hara. Zatrese glavom, zveckajui vodenim prstenima koje je nosila oko vrata. Kako samo grijeite. Moda takoer mislite da sam ljubomorna na Chani jer mi je ao to me Usul nije izabrao? ovjek sam odabire kako moe, ree Jessica. Ja alim Chani, ree Hara. Jessica se ukoi: to time eli rei? Znam to mislite o Chani ree Hara. Smatrate da ona nije prava ena za vaeg sina. Jessica se zavali u jastuke i slegne ramenima. Moda. Moda ste i u pravu, ree Hara. Ako jeste, moda ete stei iznenadnog saveznika samu Chani. Ona njemu eli sve najbolje. Jessica proguta slinu iako joj se grlo iznenada stegnulo. Chani mi je jako draga, ree. Ona ne moe biti... Sagovi su vam ovdje vrlo prljavi, ree Hara pa se osvrne oko sebe, izbjegavajui Jessicin pogled. Previe ljudi prolazi ovuda. Zaista bi ih trebali ee istiti.

5.
Ne moe se izbjei uzajamni utjecaj politike i ortodoksne vjere. Ova borba za mo odreuje obuku, obrazovanje i discipliniranje ortodoksne zajednice. Zbog tog pritiska voe takve zajednice se obvezno moraju suoiti s ovim osnovnim unutranjim pitanjem: podlei potpunom oportunizmu kao cijeni zadravanja svoje vlasti ili riskirati vlastito rtvovanje u korist ortodoksne etike. Iz MuadDib: vjerski problemi princeze Irulan Stojei na pijesku, Paul je ekao dolazak divovskog tvorca. Ne smijem ekati poput krijumara nestrpljivo i s tremom, podsjeti se. Moram biti dio pustinje. Tvorac je sada bio udaljen tek nekoliko minuta pa je jutarnji zrak ve bio ispunjen piskutavim zvucima trenja njegovog kretanja. Veliki zubi po rubovima usta, slinih kakvoj okrugloj peini, stajali su raireni poput kakvog golemog cvijeta. Snaan zadah zaina koji se irio iz njih jako je zapuhivao zrak. Paulu je pustinjsko odijelo bilo vrlo udobno, a gotovo uope nije zamjeivao nosne utinice i masku za disanje. Stilgarove upute, tesane tijekom mukotrpnih sati provedenih na pijesku, poele su davati plodove. Koliko udaljen od tvorevog radijusa mora stajati na zrnatom pijesku? upitao ga je Stilgar. Paul odgovori: Pola metra za svaki metar tvorevog promjera. Zato? Da bih izbjegao vrtlog izazvan njegovim prolaskom, ali i da bih se imao vremena popeti na njega. Jahao si male tvorce, uzgajane za sjeme i Vodu ivota, rekao je Stilgar. Ali, na ispitu e imati divljeg tvorca, pustinjskog starca. Mora ga odgovarajue potovati. Pisak pribliavanja crva sada je sasvim priguio gromko bubnjanje udaraa. Paul duboko udahne zrak, osjetivi mineralnu gorinu pijeska ak i kroz filtre. Divlji tvorac, pustinjski starac, gotovo se nadvio nad njim. Njegov uzdignuti prednji dio podignuo je pjeani val, koji e Paulu stii do koljena. Doi, ti divno udovite, pomisli on. Doi! uje li me kako te zovem. Doi! Doi!

Val mu podigne stopala. Zapljusne ga povrinska praina. On uhvati ravnoteu; jedina dominanta njegovog svijeta sada je bio prolaz tog pijeskom zamagljenog oblog zida, tog segmentnog grebena, ije su se krune linije izmeu pojedinih prstena otro ocrtavale. Paul podigne kuke, naniani i baci ih. Istog trenutka osjeti kako su se zarile i povukle ga. Poletio je uvis i doekao se nogama o zid, zgrabivi vrsto kuke. Ovo je kljuni trenutak ispita: ako je ispravno zario kuke u prednji rub prstenastog segmenta, tamo gdje je zapoinjao, crv se nee okrenuti i zgnjeiti ga. Crv uspori kretanje. Skliznuo je preko udaraa i uutkao ga. A onda se zapone polagano izvijati i izdizati, podiui to je mogao vie nadraujue aklje, kako bi ih to vie udaljio od pijeska koji je bio velika prijetnja mekanom unutranjem preklopu prstenastog segmenta. Paul je sad sjedio na samom vrhu crva. Osjetio je likovanje poput Cara koji nadgleda svoj svijet. Jedva se obuzdao da propne crva, da ga okrene, da pokae kako ima svu vlast nad tim stvorenjem. Odjednom mu sine zato ga je Stilgar svojedobno upozorio na drske mladie koji su se poigravali s ovim udovitima, stojei na rukama na njihovim leima, vadei obje kuke, a zatim ih ponovno zabadajui jo prije nego bi ih crv stigao zbaciti. Ostavivi jednu kuku zabijenu, Paul izvadi drugu i zabije je nie s bone strane. Zatim je to isto izveo s drugom kukom, a onda ponovno s prvom i tako se polagano sputao dolje. Stvaratelj se svinuo i okrenuo, uputivi se prema dijelu branastog pijeska gdje su ostali ekali. Paul ih ugleda kako pripremaju kuke da bi se i oni popeli; sve dok nisu stigli do vrha, izbjegavali su zabijati aklje u osjetljive rubove prstenova. Konano su zajahali u tri reda iza njega, vrsto se drei za kuke. Stilgar krene naprijed kroz redove svojih ljudi, doe do Paula, provjeri kako je uvrstio kuke i pogleda prema njegovom licu na kojem je stajao osmijeh. Uspio si, ha? upita on, povisivi glas da bi nadjaao itanje izazvano kretanjem crva. To misli, zar ne? On se uspravi. Meutim, tvrdim da si stvar izveo poprilino traljavo. Meu nama ima dvanaestogodinjaka koji bi to bolje uinili. Lijevo od mjesta gdje si ekao nalazio se pjeani bubanj. Da je crv kojim sluajem naglo skrenuo prema tebi, ne bi ti bilo uzmaka.

Osmijeha nestane s Paulovog lica. Vidio sam pjeani bubanj. Zato onda nisi dao znak nekom od nas da stane iza tebe? To je doputeno na ispitu. Paul proguta slinu i okrene se licem prema vjetru izazvanom njihovom jurnjavom. Misli da nije ba lijepo to ti sada ovo govorim, ree Stilgar. To mi je dunost. Mislim na tvoju vrijednost za skupinu. Da si upao u pjeani bubanj, tvorac bi se odmah bacio na tebe. Iako se razljutio, Paul je znao da Stilgar govori istinu. Trebala mu je itava minuta i puni napor samokontrole nauene od majke da se ponovno smiri. Oprosti ree konano. Neu to vie ponoviti. Kad se nae u kritinom poloaju, uvijek postavi nekog iza sebe da preuzme tvorca ako ti ne bude mogao, ree Stilgar. Zapamti mi sve radimo timski. Na taj se nain osiguravamo. Timski radimo, ha? Potape Paula po ramenu. Timski radimo ponovi Paul. A sada, nastavi Stilgar hrapavim glasom, pokai mi zna li kako se upravlja tvorcem. Na kojoj smo strani? Paul pogleda prema ljuskastoj prstenastoj povrini na kojoj su se nalazili i opazi osobine i veliinu oklopnih ljuski koje su se poveavale nadesno, a smanjivale nalijevo. Znao je da svaki crv ima poseban nain kretanja pa jednu stranu podie ee nego drugu. to postaje stariji, ta sklonost postaje stalna navika. Donje oklopne ljuske postaju vee, tee i glatke pa se one gornje kod velikih crva mogu prepoznati ve po samoj veliini. Pomiui kuke, Paul se zapone kretati nalijevo. Zatim pozove dvojicu ljudi s boka da prijeu na otvorene segmente sa strane i ne dopuste crvu skretanje. im je to obavio, on domahne dvojici kormilara da izau iz reda i premjeste se naprijed. Ah, haiiii-joh! vikne Paul tradicionalni pokli. Kormilar s lijeve strane otvori jedan prstenasti segment. Istog trena tvorac zapone skretati u velianstvenom krugu, titei otvorene segmente. Nainio je puni zaokret i kad je krenuo natrag prema jugu, Paul vikne: Gejrat! Kormilar otpusti kuku. Stvaratelj se nastavi kretati ravno. Stilgar progovori: Vrlo dobro, Paule MuadDibe. Uz puno vjebe postat e pjeani jaha. Paul se namrti, pomislivi: Pa zar se ja nisam prvi popeo? Iza njega se odjednom prolomi glasan smijeh, a onda skupina zapone pjevati, uzvikujui mu ime do neba.

MuadDib! MuadDib! MuadDib! MuadDib! A onda, daleko straga du povrine crva, Paul zauje kako gonii udaraju tapom po njegovom repnom dijelu. Crv zapone ubrzavati. Odjea im se zavijori na pojaanom vjetru. Pitav zvuk izazvan kretanjem takoer postane snaniji. Paul se osvrne prema skupini i potrai pogledom Chanino lice meu ljudima. I dalje ju je promatrao dok se obraao Stilgaru: Postao sam, dakle, pjeani jaha, Stil? Hal jaum! Od danas si pjeani jaha. Znai, mogu odabrati smjer u kojem emo ii? To je pravilo. Ja sam Slobodnjak koji je danas roen ovdje u ergu Habbanya. Prije ovog dana uope nisam ivio. Dosad sam bio tek dijete. Ne ba dijete, odgovori Stilgar, privrstivi svoju kuku budui da ju je vjetar olabavio. Ali postojao je ep koji je blokirao moj svijet, a koji sada je izvuen. Nema nikakvog epa. Krenuo bih na jug, Stilgare dvadeset udaraa. Pogledao bih zemlju koju stvaramo, zemlju koju sam dosad viao tek oima drugih. A elio bih vidjeti sina i obitelj, pomisli on. Treba mi malo vremena da promislim o budunosti, budunosti koja je prolost u mojim mislima. Sprema se oluja, a ako ne budem tamo gdje je mogu sprijeiti, mogla bi prerasti u orkan. Stilgar ga odmjeri pogledom. Paulova panja je i dalje bila posveena Chani; na licu joj se oitavala uzbuenost, ba kao i kod cijele skupine na koju su oito djelovale njegove rijei. Ljudi arko ele napasti s tobom Harkonnenove sinkove, ree Stilgar. Od njih nas dijeli tek jedan udara. Fedajkini su me ve slijedili u napadakim pohodima, odgovori Paul. Jo emo mnogo puta napadati, sve dok i zadnji Harkonnen bude udisao arakiki zrak. Dok su jahali, Stilgar ga je nastavio promatrati i Paul shvati da ovjek vidi ovaj trenutak kroz sjeanje na svoje preuzimanje vlasti u sieu Tabr, kao i vrhovnitvo u Vijeu Voa poslije Liet-Kynesove smrti. uo je izvjea o nemirima meu mladim Slobodnjacima, pomisli Paul. eli li da sazovemo skup voa? upita ga Stilgar.

Oi mladia u gomili iza njih se zacakle. Njihali su se dok su jahali i netremice promatrali. Paul opazi izraz nemira i u Chaninim oima, nain na koji je prelazila pogledom sa Stilgara, koji joj je bio ujak, na Paula MuadDiba koji je bio njen mukarac. Ne moe pogoditi to elim, ree Paul. Istodobno, on pomisli: Ne mogu se povui. Moram zadrati nadzor nad ovim ljudima. Ti si danas mudir ovog jahanja po pijesku ree Stilgar hladnim i slubenim glasom. Kako e iskoristiti tu mo? Trebamo vremena za predah, vremena za hladno razmiljanje, pomisli Paul. Krenut emo na jug, ree Paul. Dok je vrsto omotavao odoru oko sebe, Stilgarova kretnja je odavala dostojanstvo.Sazvat emo skup, ree. Poslat u poruke. Misli da u ga izazvati, pomisli Paul. A zna da nema izgleda protiv mene. Paul se okrene prema jugu, osjetivi strujanje vjetra na golim obrazima i pomisli na nunosti koje su uvjetovale njegove odluke. Uope nisu svjesni pravog stanja, pomisli. Ali znao je da nee dugo doputati da ga bilo kakav obzir sputava. Morao je ostati u aritu vremenske oluje koju je vidio u budunosti. Doi e trenutak kad e mu se ukazati prigoda da je obuzda, ali tek onda, bude li se naao na pravom mjestu, moi e je sasjei u korijenu. Neu ga izazvati bude li se to ikako moglo izbjei, pomisli Paul. Ako postoji bilo koji drugi nain za spreavanje dihada... Podii emo logor za veernji obrok i molitvu kod pilje Crva ispod grebena Habbanya , ree Stilgar. Uhvatio se vre za kuku da ne bi pao s tvorca i pokae rukom naprijed prema niskoj kamenoj prepreci koja se uzdizala iz pustinje. Paul pogleda greben, veliku kamenu izboinu koja je stajala napeta poput vala. Nikakvo zelenilo, nikakvo raslinje nije umekavalo goli obzor. Iza grebena pruao se put prema junoj pustinji put dugaak najmanje deset dana i noi i to najveom brzinom kojom se tvorac mogao kretati. Dvadeset udaraa. Taj put vodio je daleko iza Harkonnenovih ophodnji. Znao je kakav e biti. Sve je to ve vidio u snu. Jednoga dana, kad ve budu dobrano odmaknuli, doi e do slabane promjene boje na obzoru tako

slabe da e u prvi trenutak pomisliti da je to plod njegove mate optereene silnom nadom i to e biti novi sie. Odgovara li moja odluka MuadDibu? upita Stilgar. U njegovom glasu se osjetio jedva zamjetan sarkastian prizvuk, ali ui okolnih Slobodnjaka, sposobne razabrati svaku nijansu u kriku ptica ili treperavoj poruci cielaga, jasno su ga zapazile i svi su sada motrili to e Paul uiniti. Stilgar zna da sam mu se zakleo na vjernost kad smo posveivali fedajkine ree Paul. Moji komandosi smrti znaju da sam asno govorio. Sumnja li Stilgar u to? U Paulovom glasu se osjetila istinska bol. Stilgar ga osjeti i obori pogled. Nikad ne bih posumnjao u Usula, lana moga siea ree Stilgar. Ali, ti si Paul MuadDib, atreidski vojvoda, kao i Lisan alGaib, Glas iz Vanjskog svijeta. A te ljude ne poznajem. Paul se okrene na drugu stranu i pogleda prema grebenu Habbanya koji se dizao iz pustinje. Tvorac ispod njih je jo je bio dobar i ivahan. S njime su mogli prevaliti dvostruko veu udaljenost od svih do kojih su Slobodnjaci dosad stigli. Bio je siguran u to. Nita, pa ak ni stvorenja iz djejih pria, nije je moglo mjeriti s ovim pustinjskim starcem. Paulu je bilo jasno da jai na predmetu novih legendi. Jedna ga ruka uhvati za rame. Paul se okrene prema ruci, a zatim pogleda lice iza nje i ugleda tamne Stilgarove oi u uskom prorezu izmeu filtarske maske i kapuljae pustinjskog odijela. ovjek koji je upravljao sieom Tabr prije mene, ree Stilgar, bio mi je prijatelj. Preivjeli smo mnogo zajednikih opasnosti. Vie puta sam mu spasio ivot... a i on meni. Ja sam ti prijatelj, Stilgare, ree Paul. Nitko ne sumnja u to, ree Stilgar. On makne ruku s Paulovog ramena i slegne ramenima. To je tako. Paul tog trenutka shvati da je Stilgar previe udubljen u slobodnjaki nain ivota da bi mogao razmiljati o mogunosti postojanja nekog drukijeg. Ovdje je voa preuzimao uzde iz mrtvih ruku svog prethodnika ili bi bio izabran izmeu najjaih ljudi u plemenu, ako bi voa nestao u pustinji. Stilgar je ba na ovaj nain postao voa. Trebali bismo ostaviti ovog tvorca u dubokom pijesku, ree Paul.

Tako je, sloi se Stilgar. Odavde moemo pjeice stii do pilje. Dovoljno smo daleko odjahali na njemu pa e se zakopati u pijesak i odmarati se dan ili dva, ree Paul. Ti si mudir ovog jahanja na pijesku , ree Stilgar. Samo rei to trebamo... On odjednom zauti i pogleda prema istonom nebu. Paul se munjevito okrene. Plavo zamagljenje na njegovim oima, uzrokovano koritenjem zaina, uinila je nebo naizgled tamnim plavetnilo proputeno kroz mnogostruke filtre, nasuprot kojeg je udaljeno ritmiko bljeskanje djelovalo kao otar kontrast. Ornitopter! Neki mali topter, ree Stilgar. Moda je izvia ree Paul. Misli li da su nas primijetili? S te udaljenosti vide samo crva na povrini ree Stilgar, a zatim dade znak lijevom rukom. Dolje. Raziite se po pijesku. Skupina se zapone putati niz bok crva, skakati na povrinu, bacati se po pijesku sakrivajui se ispod ogrtaa. Paul primijeti gdje se Chani spustila. Uskoro su na crvu ostali samo on i Stilgar. Prvi sam uzjahao, zadnji u sjahati ree Paul. Stilgar kimne, spusti se pomou kuka niz bok i skoi u pijesak. Paul prieka da se tvorac udalji od ljudi pa oslobodi kuke. Bio je to opasan potez, budui da crv jo nije bio sasvim iscrpljen. Osloboen kuka, veliki crv se zapone ukopavati u pijesak. Paul se na irokoj povrini tvorca malo povue, paljivo procjeni trenutak i skoi. Doekao se na noge i odmah potrao, a onda se bacio niz sklisku stranu neke dine, kako su ga nauili, i sakrije se ispod vodopada pijeska koji mu se obruio na rairenu odjeu. Sada je trebalo ekati... Paul se polagano okrene da bi mogao vidjeti dio neba kroz razmak na odori. Pomislio je da i ostali iza njega ine to isto. Prije nego to je ugledao letjelicu, zauo je lepet njenih krila. Oglasio se apat mlaznica i topter se pojavio iznad skrivenog Paula, a zatim je u irokom luku skrenuo prema grebenu. Topter bez oznaka, primijeti Paul. Nekoliko trenutaka zatim letjelica nestane s vidika, utonuvi iza grebena Habbanya. Ptiji krik razlegne se pustinjom. Zatim jo jedan. Paul ustane, otrese pijesak sa sebe i popne se do vrha dine. Ostale pojave stajale su u nizu koji se vukao od grebena. Ugleda Chani i Stilgara meu njima.

Stilgar pokae prema grebenu. Ljudi se okupe i krenu pjeanim korakom, hodajui povrinom u nepravilnom ritmu, kako ne bi privukli tvorca. Stilgar prie Paulu i zapoe hodati usporedo s njim du dinine kreste, ovrsnule od vjetra. Krijumarska letjelica, ree Stilgar. Izgleda odgovori Paul. Ali je preduboko u pustinji za krijumare. I oni imaju tekoa s ophodnjama, ree Stilgar. Ako su stigli dovde, mogu i dublje, ree Paul. Tako je. Ne bi bilo dobro da vide ono to bi vidjeli ako bi otili predaleko na jug. Krijumari, naime, takoer prodaju informacije. Trae zain ne misli li tako? upita Stilgar. Sigurno se negdje u blizini nalaze krilo i gusjeniar, ree Paul. Mi imamo neto zaina. Hajde da ga iskoristimo kao mamac i uhvatimo nekoliko krijumara. Treba im utuviti u glavu da je ovo na teritorij; osim toga, nai ljudi trebaju malo vjebati rukovanje novim orujima. Sada govori pravi Usul, ree Stilgar. Usul misli na slobodnjaki nain. Ali taj isti Usul mora donositi odluke koje odgovaraju vrajoj svrhovitosti, pomisli Paul. Oluja se sve vie pribliavala.

6.
Kad su zakon i dunost jedno, kad ih objedinjuje vjera, onda nikada ne moe potpuno postati svjestan sebe. Uvijek si za nijansu manje potpuna osoba. Iz MuadDib: devedeset devet svemirskih uda princeze Irulan Krijumarska tvornica zaina, njen matini nosa i prsten ornitoptera koji su zujali oko nje, pojavie se iznad jedne uzviice, poput roja kukaca koji prate maticu. Pred rojem se pruao niski kameni greben koji je strio iz pustinje, slian maloj kopiji Zatitnog zida. Neka nedavna oluja pomela je suho podnoje grebena. U zapovjednoj kupoli tvornice, Gurney Halleck se nagne naprijed, ugodi uljane lee dalekozora i zapone ispitivati okolni predio. S druge strane grebena ugledao je neku tamnu mrlju koja je mogla biti zainska eksplozija; on odmah dade signal jednom od ornitoptera koji su lebdjeli iznad tvornice da krene u tom smjeru i ispita o emu se radi. Topter zalepra krilima potvrujui primitak zapovjedi. Zatim se odvoji od jata, spusti dolje prema zatamnjenom pijesku i napravi krug oko oznaenog podruja, spustivi detektore nisko do povrine. Samo nekoliko trenutaka zatim, letjelica se obrui skupljenih krila i napravi krug nisko nad pijeskom, to je za tvornicu bio znak da je zain pronaen. Gurney vrati dalekozor u futrolu, znajui da su i ostali vidjeli signal. Svialo mu se ovo mjesto. Oblinji greben nudio je izvrsnu zatitu. Nalazili su se duboko u pustinji pa je postojala mala vjerojatnost da ih tu eka pripremljena zasjeda... ali... Gurney dade znak posadi jednog toptera da nadleti greben i dobro ga promotri, a zatim uputi rezervne letjelice da se rasporede oko nalazita zaina ali ne previsoko, budui da bi ih onda mogli i s velike udaljenosti zapaziti harkonenski detektori. Sumnjao je, meutim, da e se harkonenske ophodnje zaputiti tako daleko na jug. Ovo je jo uvijek bio slobodnjaki teritorij. Gurney provjeri oruje, proklinjui sudbinu to su titnici ovdje neupotrebljivi. Sve to je moglo primamiti crva moralo se izbjegavati pod svaku cijenu. On protrlja oiljak od inkvine bia na bradi, pogleda predio pred sobom i zakljui da je najsigurnije povesti ljude preko

grebena. Izvidjeti pjeice bilo bi zapravo najsigurnije. Opreza nikad nije previe u ovoj situaciji gdje se Slobodnjaci i Harkonnenovi ljudi meusobno nemilice tamane. Ali ovdje su ga brinuli Slobodnjaci. Bili su potpuno ravnoduni prema zainu kojim su krijumari trgovali, ali su postajali pravi vragovi na ratnoj stazi ako biste zakoraili tamo gdje su oni to zabranili. A u zadnje vrijeme postali su vraki vjeti i lukavi. Ta vjetina i lukavost, kojima su se domoroci poeli koristiti u borbi, zabrinjavali su Gurneyja. Iskazivali su takvu sposobnost ratovanja da on gotovo nije sreo bolju, a uili su ga najbolji borci u svemiru koji su se eliili u borbama koje bi tek poneki preivio. Gurney ponovno pogleda predio ispred sebe, pitajui se zbog ega se odjednom osjea neugodno. Moda zbog crva kojeg su vidjeli... ali, to je bilo s druge strane grebena. Jedna se glava pojavi u kupoli pokraj Gurneyja zapovjednik tvornice, jednooki stari gusar, guste brade, plavih oiju i mlijenih zubi od zainske hrane. Izgleda bogato nalazite, sir, ree zapovjednik tvornice. Hoemo li krenuti? Idite do ruba grebena, zapovjedi Gurney. Tu u se iskrcati sa svojim ljudima. Odande ete se moi spustiti do zaina. Mi emo malo pregledati one stijene. Na zapovijed. U sluaju problema, ree Gurney, spaavajte tvornicu. Mi emo uzletjeti u topterima. Zapovjednik vojniki pozdravi. Na zapovijed, sir. Zatim se spusti kroz otvor u kupolu. Gurney jo jednom prijee pogledom preko obzora. Morao je uzeti u obzir i mogunost da se u blizini nalaze Slobodnjaci, a on je neovlateno zaao na njihov teritorij. Slobodnjaci su ga ozbiljno zabrinjavali, njihova snaga i nepredvidljivost. Mnoge mu stvari u svemu ovome nisu davale mira, ali je zato nagrada za trud bila velika. Takoer ga je uznemirivalo to nije smio slati letjelice dovoljno visoko. Neugodu mu je poveavala i nemogunost koritenja radioveze. Tvornica-gusjeniar se okrene i zapone se sputati. Polagano je skliznula do suhog obronka grebena. Gusjenice dodirnu pijesak. Gurney otvori kupolu i otkopa sigurnosno remenje. im se tvornica zaustavila, on je ve bio vani; zatvorio je kupolu za sobom, spustio se preko titnika gusjenica i skliznuo na pijesak pokraj sigurnosne mree. Pet ljudi iz njegove osobne garde mu se pridruilo

izlazei iz otvora na prednjem dijelu. Ostali su oslobaali tvorniko nosa-krilo. On se odvoji, podigne uvis i zapone kruiti u parkirnoj stazi na maloj visini. Istog trenutka, velika tvornica krene naprijed, udaljujui se na svojim gusjenicama od grebena, prema tamnom nalazitu zaina na otvorenom pijesku. Jedan topter se spusti u blizini, a za njim jo dva. Iz letjelica izae Gurneyjev osobni vod, a one ponovno uzlete. Protegnuvi se, Gurney oproba miie u pustinjskom odijelu. Skinuo je filtarsku masku s lica, hotimice doputajui gubitak vlage zbog jedne vanije potrebe mogunosti upotrebe glasa, bude li morao izvikivati zapovjedi. Poeo se penjati uz greben, ispitujui teren ljunak i zrnasti pijesak kripali su mu pod nogama, a nos mu je zapuhivao miris zaina. Zgodno mjesto za skrivenu bazu, pomisli on. Bilo bi mudro ovdje zakopati neto zaliha. On pogleda unatrag, opazivi kako se njegovi ljudi frontalno razmiu, pratei ga. Bili su to dobri suradnici, ak i oni novaci koje nije imao vremena uvjebati. Dobri ljudi. Nije im svaki put morao govoriti to moraju uiniti. Ni oko jednoga se nije zamjeivalo svjetlucanje ukljuenog titnika. Meu njima nije bilo kukavica koji bi nosili titnike u pustinji, gdje bi crvi odmah osjetili polje i doli im oduzeti zain kojeg su skupili. S male uzviice do koje je stigao penjui se uz greben, Gurney je vidio nalazite udaljeno oko pola kilometra i gusjeniara koji mu se upravo pribliio. Zatim pogleda prema letjelicama koje su ih pokrivale iz zraka; bio je zadovoljan njihovim poloajem, budui da se nisu uzdigle previsoko. On kratko kimne pa se nastavi uspinjati uz greben. Istog trenutka, greben kao da je suknuo put neba. Dvanaest tutnjeih plamenih staza ustremi se prema topterima i nosau-krilu, koji su lebdjeli na maloj visini. Metalna eksplozija se razlegne s tvornice-gusjeniara, a stijene oko Gurneyja odjednom postanu naikane ratnicima s navuenim kapuljaama. Gurney u trenutku pomisli: Tako mi rogova Velike Majke! Rakete! Usuuju se koristiti rakete! Sljedeeg trenutka se naao pred jednom pojavom s navuenom kapuljaom koja je stajala u poluueem stavu, drei u ruci iskukan kris-no. Jo dvije se pojavie lijevo i desno od njega. Gurney je jedino mogao vidjeti njihove oi u tankom prorezu izmeu kapuljae i vela burnusa boje pijeska, ali su ga poloaj i pripravnost ovjeka upozorili da

se suoio s uvjebanim borcem. Oi su bile potpuno plave, to je bilo jasno odlije Slobodnjaka iz duboke pustinje. Gurney se uhvati rukom za no, ne skidajui pogled s protivnikovog oruja. Ako se usuuju koristiti rakete, onda sigurno imaju i druge projektile. Ovaj trenutak je zahtijevao vrhunski oprez. I po samom zvuku je mogao zakljuiti da je barem jedan dio njihove zatite s neba bio izbaen iz stroja. Do uiju mu je takoer dopirao zvuk borbe koja je ve zapoela iza njegovih lea. Oi borca koji je stajao pred Gurneyjem primijetie kretnju njegove ruke prema nou, a onda ponovno pogledae Gurneyja u oi. Ostavi no u koricama, Gurney Halleck, ree ovjek s kapuljaom. Gurney zastane. Glas mu je zvuao neobino poznato, ak i kroz filtar pustinjskog odijela. Zna mi ime? ree on. Ne treba ti no sa mnom, Gurney, ree ovjek. Zatim se uspravi, vrati kris-no u korice pa njih u nabore odore. Reci svojim ljudima da prekinu beskoristan otpor. ovjek zbaci kapuljau i makne filtar s lica. Gurneyjevi miii se ukoe od onoga to je vidio. U prvi trenutak mu se uinilo da je pred njim duh pokojnog vojvode Leta Atreida. A onda pomalo shvati istinu. Paul, proape. Zatim upita glasnije: Jesi li ti stvarno Paul? Zar ne vjeruje vlastitim oima? upita ga Paul. Rekli su da si mrtav, odgovori Gurney nesigurnim glasom, zakoraivi pola koraka naprijed. Reci svojim ljudima da se pokore, naredi Paul, a onda mahne rukom prema niim obroncima grebena. Gurney se okrene, nerado skrenuvi pogled s Paula. Primijetio je odmah da se borba vodi jo samo na nekoliko mjesta. Izgledalo je da cijeli predio vrvi od pustinjskih ljudi u kapuljaama. Tvornicagusjeniar beumno je stajala na pijesku, a na njenom gornjem dijelu nalazili su se Slobodnjaci. U zraku vie nije bilo nijedne letjelice. Prekinite borbu, naredi Gurney. Zatim duboko uzdahne i skupi ruke oko usta. Govori Gurney Halleck! Prekinite daljnju borbu! Lagano i oprezno, ljudi uhvaeni ukotac razdvoje se. Upitni pogledi okrenu se prema njemu. Ovo su nam prijatelji, povikne Gurney. Fini prijatelji! odgovori netko. Pola ljudi su nam pobili.

Bila je to pogreka, ree Gurney. Nemojte pogoravati poloaj. On se okrene prema Paulu i pogleda u njegove potpuno plave, slobodnjake oi. Na Paulovim usnama pojavi se osmijeh, ali je izraz lica imao odreenu tvrdou koja je Gurneyja podsjetila na Starog vojvodu, Paulovog djeda. A onda Gurney uoi ilavost i otpornost u Paulovom dranju osobine koje ranije nikada nije vidio kod nekog Atreida, neku smeuranost koe, kiljenje oiju, odmjeravajui pogled koji je obuhvaao cijeli vidokrug. Rekli su da si mrtav ponovi Gurney. inilo mi se najboljim ostaviti ih u tom uvjerenju, odgovori Paul. I Gurney tog trena shvati da je to najbolje mogue opravdanje koje je mogao dobiti, jer je bio preputen sam sebi, ostavljen u uvjerenju da je njegov mladi vojvoda... njegov prijatelj mrtav. Pitao se tada postoji li uope jo onaj djeak kojeg je poznavao i upuivao u tajne borilakih vjetina. Paul prie Gurneyju, osjeajui kako ga oi peku. Gurney... Sve se zatim dogodilo samo od sebe: nali su se u zagrljaju, zapoeli se tapati po ramenima, osjeajui ugodu zbog stvarnosti i konkretnosti svojih tijela. Ti vraji mome! Ti vraji mome! ponavljao je Gurney. Gurney, stari moj Gurney, odgovarao je Paul. A onda se razdvoje i pogledaju jedan drugoga. Gurney duboko udahne zrak. Ti si, dakle, razlog to su Slobodnjaci tako naglo postali taktiki izuzetni borci. Trebao sam pogoditi. Izvodili su stvari koje ni ja sam ne bih bolje smislio. Da sam samo znao... On odmahne glavom. Da si mi samo doapnuo da si iv, mome. Nita me ne bi zaustavilo. Dojurio bih odmah ovamo i... Paulov pogled ga zaustavi... vrst, odmjeravajui. Gurney uzdahne. Naravno, odmah bi se nali oni koji bi se upitali zato je Gurney Halleck odjurio, a bilo bi i takvih koji bi otili korak dalje od pitanja. Oni bi se odmah bacili na traenje odgovora. Paul kimne i proe pogledom preko Slobodnjaka koji su ekali unaokolo: znatieljno odmjeravanje stajalo je na licima fedajkina. On odmakne pogled s komandosa smrti i ponovno pogleda Gurneyja, primijetivi da je i njegov negdanji uitelj maevanja pun ushienja. Shvatio je to kao dobar predznak, znamen da se nalazi na putu u onu budunost gdje je sve bilo u redu. S Gurneyjem uza sebe...

Paul skrene pogled niz greben pokraj fedajkina, promatrajui krijumare koji su doli s Halleckom. Na ijoj su strani tvoji ljudi, Gurney? upita on. Sve su to krijumari, odgovori Gurney. S onim su tko jami dobru zaradu. S nama nema dobre zarade, ree Paul, primijetivi njean znak prstom koji mu je Gurney uputio desnom rukom stara ifra kojom su se sluili u prolosti. Meu krijumarima je bilo ljudi kojih se valjalo bojati i uvati. Paul prevue rukom preko usne, dajui tako Gurneyju do znanja da ga je shvatio, a zatim podigne pogled prema ljudima koji su stajali naikani na viim dijelovima grebena. Meu njima primijeti Stilgara. Sjeanje na nerijeen problem s njim naglo splasne Paulovo ushienje. Stilgar, ree on, ovo je Gurney Halleck o kojem sam ti esto priao. Majstor oruja mog oca, moj uitelj maevanja i stari prijatelj. ovjek vrijedan povjerenja u svakom pothvatu. ujem, odgovori Stilgar. Ti si njegov vojvoda. Paul pogleda prema tamnom licu iznad sebe, razmiljajui o razlozima koji su natjerali Stilgara da ba to kae. Njegov vojvoda. U Stilgarovom glasu pojavio se neobian, tanuan prizvuk, kao da je htio rei neto drugo. A to nije sliilo Stilgaru, voi Slobodnjaka, ovjeku koji je uvijek otvoreno iznosio sve to mu je na umu. Moj vojvoda! pomisli Gurney ponovno pogledavi Paula. Da, sada kad je Leto mrtav, titula prelazi na Paula. Slobodnjaki rat na Arrakisu poeo je zadobivati novi oblik u Gurneyjevoj svijesti. Moj vojvoda! Mjesto koje je bilo umrlo u njemu zapone oivljavati. Tek je djeliem svijesti registrirao Paulovu naredbu da se krijumari razoruaju dok ne budu ispitani. Gurney se ponovno vrati u stvarnost tek kad je zauo proteste pojedinih svojih ljudi. On zatrese glavom i okrene se. Jeste li vi, ljudi, gluhi? prodere se on. Ovo je zakoniti vojvoda Arrakisa. Uinite to vam nareuje! Gunajui, krijumari ga posluae. Paul prie Gurneyju i ree mu priguenim glasom: Nikada ne bih pomislio da e upasti u ovakvu zamku, Gurney. Dobio sam zasluenu kaznu, odgovori Gurney. Kladim se da vam onaj mamac sa zainom nije deblji od nekoliko zrnaca pijeska. Dobio bi okladu, odgovori Paul. Zatim baci pogled prema ljudima koje su upravo razoruavali. Ima li jo nekog od ljudi moga oca meu tvojima?

Nema. Prilino smo se prorijedili. Ima ih neto meu slobodnim trgovcima. Mnogi su utroili svu zaradu na odlazak odavde. Ali, ti si ostao. Ostao sam. Zato to je Rabban ovdje, ree Paul. Zakljuio sam da mi je jo jedino preostala osveta, ree Gurney. Neobian krik oglasi se s vrha grebena. Gurney podigne pogled i spazi jednog Slobodnjaka kako mae maramom. Dolazi tvorac, ree Paul pa krene prema jednom izboenom dijelu stijene; Gurney krene za njim, a onda, kao i Paul, pogleda prema jugozapadu. Na srednjoj udaljenosti mogla se vidjeti uzdignue crva, trag okrunjen prainom koji je ravno vodio kroz dine prema grebenu. Prilino je velik, ree Paul. Klepetav zvuk oglasi se s tvornice-gusjeniara pod njima. Ona se okrene na gusjenicama poput kakvog divovskog kukca i nezgrapno krene prema stijenama. teta to nismo mogli potedjeti letei transporter, ree Paul. Gurney ga za trenutak pogleda, a zatim baci pogled prema olupinama koje su se dimile u pustinji ostacima letakog transportera i ornitoptera koje su oborile slobodnjake rakete. Osjetivi odjednom grinju savjesti zbog ljudi koje je tamo izgubio svojih ljudi ree: Tvoj otac bi pokazao vie razumijevanja za ljude koje nije mogao potedjeti. Paul mu uputi otar pogled, pogne glavu pa ree: Bili su tvoji prijatelji, Gurney. Shvaam. Za nas su, meutim, oni bili tek uljezi koji su mogli vidjeti stvari koje nisu smjeli. To i ti mora razumjeti. Shvaam ja to vrlo dobro, ree Gurney. A sada bih rado vidio ono to ne bih smio. Paul podigne pogled i opazi onaj stari i dobro zapameni vuji osmijeh na Halleckovom licu, mrekanje oiljaka od inkvine bia na njegovoj eljusti. Gurney kimne prema pustinji ispod njih. Slobodnjaci su se razmiljeli posvuda, idui za svojim poslovima. Odmah mu je upalo u oi da nijedan od njih nije djelovao zabrinut zbog pribliavanja crva. Odjednom se zauje bubnjanje s otvorenih dina iza mjesta gdje je postavljen mamac sa zainom gromko bubnjanje koje kao da su uli kroz stopala. Gurney primijeti kako Slobodnjaci zauzimaju poloaj na pijesku du putanje kojom je dolazio crv.

Crv se pribliio poput neke velike pjeane ribe, parajui povrinu dok su mu se prsteni nabirali i razvlaili. Trenutak zatim Gurney ugleda uzjahivanje crva odvaan skok prvog jahaa; zatim je uslijedilo okretanje golemog stvorenja, pri emu se itava grupa ljudi popela na blistav i ljuskama pokriven bok crva. Evo jedne stvari koju ne bi smio vidjeti, ree Paul. uo sam prie i govorkanja, ree Gurney. Ali, teko je u to povjerovati dok se osobno ne osvjedoi. Zatrese glavom. Sa stvorenjem kojeg se svi na Arrakisu boje, vi postupate kao s jahaom marvom. uo si kako mi je otac govorio o pustinjskoj sili, ree Paul. Evo te sile. Povrina ovog planeta je naa. Nikakva oluja, stvorenje ili neka druga prepreka ne mogu nas zaustaviti. Nas, pomisli Gurney. Misli na Slobodnjake. Govori o sebi kao da je jedan od njih. Gurney ponovno pogleda zainsko plavetnilo Paulovih oiju. I njegove vlastite oi su, znao je to, ve zadobile odreenu nijansu, ali krijumari su dobivali hranu s drugih svjetova, pa su se kastinski izdvajali po neto svjetlijem plavetnilu. Meu njima je postojao izraz premaz zainskim kistom za ovjeka to se previe srodio s Arrakisom. A prema takvima je uvijek postojalo odreeno nepovjerenje. Bilo je vremena kad nismo jahali tvorce po danu u ovim podrujima, ree Paul. Ali Rabbanu je ostalo premalo letjelica da bi si mogao dopustiti luksuz potraga za rijetkim mrljama na pijesku. Pogleda Gurneyja. Tvoj topter nas je ozbiljno iznenadio ovdje. Nas... nas... Gurney zatrese glavom odbacujui takve misli. Vi ste nas znatno vie iznenadili nego mi vas, ree. to se govori o Rabbanu po sinkovima i selima? upita Paul. Govore da su se tako utvrdili u grabenskim selima da im se nita ne moe. Oni samo moraju sjediti unutar svojih zidina dok se vi sasvim ne izmorite beskrajnim napadima. Jednom rijei, doda Paul,nepokretni su. Dok se vi moete kretati kud god vam drago, ree Gurney. Tu taktiku sam nauio od tebe, ree Paul. Izgubili su inicijativu, to znai da su izgubili rat. Gurney se osmjehne u znak suglasnosti. Na neprijatelj se nalazi ba tamo gdje ja elim, ree Paul i pogleda Gurneyja. Pa, Gurney, pristupa li u moju slubu za kraj ovog vojevanja?

Pristupam li? Gurney ga pogleda. Ali, gospodaru, ja nikada nisam ni izaao iz tvoje slube... samo sam mislio da si mrtav. Budui da sam ostao sam, snaao sam se to sam najbolje znao, oekujui iskoristiti trenutak i to skuplje prodati ivot: ubiti Rabbana. Paul utone u tiinu obuzet neugodnim osjeajem. Neka ena se popne uz stijenu do njih, dok su joj oi izmeu kapuljae pustinjskog odijela i maske za lice prelazile s Paula na njegovog prijatelja i natrag. Gurney odmah opazi posesivnost u njima, kao i u nainu kako stala pokraj Paula. Chani, ree Paul, ovo je Gurney Halleck. Govorio sam ti o njemu. Ona pogleda Hallecka, a zatim Paula. Pripovijedao si mi. Kamo su otili oni ljudi na tvorcu? upita Paul. Odveli su ga odavde da bismo mi uspjeli spasiti opremu. Pa onda... zausti Paul, ali odjednom zauti pomirisavi zrak. Pojaava se vjetar, ree Chani. Zauje se glas s vrha grebena iznad njih: Hej, vjetar! Gurney primijeti uurbane kretnje meu Slobodnjacima koji se odjednom urno razmile na sve strane. Ono to ak ni crvu nije uspjelo, uinio je strah od vjetra. Tvornica-gusjeniar je dopuzala do podnoja grebena pod njima i odmah joj se otvorio prolaz meu stijenama... da bi se, im je ula unutra, odmah zatvorio i to tako savreno da se po niemu nije moglo zakljuiti da to nije samo cjelovita stijena. Imate li mnogo ovakvih skrovita? upita Gurney. Vrlo mnogo, ree Paul, a zatim pogleda Chani. Pronai Korbu. Reci mu da me je Gurney upozorio da meu krijumarima ima ljudi kojima ne treba vjerovati. Ona najprije pogleda Gurneyja pa Paula, kimne glavom i spusti se niza stijenu, gipko skaui poput gazele. Ona ti je ena, ree Gurney. Majka mog prvijenca, odgovori Paul. Atreidi su dobili jo jednog Leta. Gurney to prihvati uz jedva primjetno irenje oiju. Paul je kritiki promatrao zbivanja oko sebe. Nebo na jugu se smrailo, a ve su se osjeali prvi naleti i udari vjetra koji su im kovitlali prainu oko glava. Zatvori odijelo, ree Paul, privrstivi masku i navukavi kapuljau. Gurney poslua, zahvalan zbog pomoi filtra.

Kojim ljudima ne vjeruje? upita ga Paul glasom izmijenjenim zbog filtra. Nekim novajlijama, odgovori Gurney. Strancima s drugih planeta... Zastane, zaudivi se samom sebi. Strancima. Tako je lako izgovorio tu rije. Da? ree Paul. Ne pripadaju uobiajenim pustolovima koje obino dobivamo, ree Gurney. vri su i otporniji. Harkonnenove uhode? upita Paul. ini mi se, gospodaru, da nemaju veze s Harkonnenima. Imam dojam da se nalaze u carskoj slubi. Jednostavno zrae atmosferom Saluse Secundus. Paul ga otro pogleda. Sardaukari? Gurney slegne ramenima. Nije iskljueno, iako su dobro maskirani. Paul kimne, pomislivi kako se Gurney lako uklopio u staru slubu... iako uz neku suzdranost... razliku. Arrakis je izmijenio i njega. Dva Slobodnjaka sa sputenim kapuljaama pojave se iz pukotine u stijeni ispod njih i zaponu se uspinjati. Jedan od njih je nosio nekakav veliki zaveljaj preko ramena. Gdje su sada moji ljudi? upita Gurney. Na sigurnom, u stijenama ispod nas, odgovori Paul. Ovdje imamo pilju Ptija pilja. Odluit emo poslije oluje to emo s njima. Netko se javi iznad njih: MuadDibe! Paul se okrene i ugleda kako im jedan slobodnjaki straar pokazuje rukom dolje prema pilji. Paul mu dade znak da ga je uo. Gurney ga pogleda s izrazom uenja na licu. Ti si MuadDib? upita on. Ti si volja pijeska? To mi je slobodnjako ime, ree Paul. Gurney se okrene u stranu, odjednom ispunjen zlom slutnjom. Pola njegovih ljudi lealo je mrtvo na pijesku, a ostali su bili zarobljeni. Nije brinuo za novake, u njih je i inae sumnjao, ali meu ostalima je bilo dobrih ljudi, prijatelja, za koje se osjeao odgovoran. Odluit emo poslije oluje to emo s njima. To je rekao Paul, rekao MuadDib. I Gurney se toga trena sjeti pria koje je uo o MuadDibu, Lisan alGaibu da je oderao kou s jednog Harkonnenovog asnika da sebi napravi bubanj, da se okruio komandosima smrti, fedajkinima, koji su ulijetali u borbu s pjesmom smrti na usnama.

On. Dvojica Slobodnjaka su se popela uza stijenu i zastali na proirenja pred Paulom. Jedan od njih, tamnog lica, ree: Sve je osigurano, MuadDibe. Trebamo se samo povui dolje. U redu. Gurney primijeti ton ovjekovog glasa svojevrsna mjeavina zapovijedi i zahtjeva. Bio je to Stilgar, jo jedna osoba iz novih slobodnjakih legendi. Paul pogleda zaveljaj kojeg je nosio drugi ovjek i upita: Korba, to je u zaveljaju? Stilgar odgovori: Nali smo to u gusjeniaru. Na tkanini smo vidjeli inicijale tvog prijatelja, a unutra je bio baliset. Gurney pogleda ovjeka, primijetivi rubove crne brade iznad maske pustinjskog odijela, sokolov pogled i otar nos. Ima prijatelja koji zna razmiljati, gospodaru, ree Gurney. Hvala ti, Stilgar. Stilgar naznai rukom drugom ovjeku da preda zaveljaj Gurneyju i ree: Zahvali svom gospodaru vojvodi. Zahvaljujui njemu dobio si mjesto meu nama. Gurney uzme zaveljaj, zauen grubim prizvukom u Stilgarovom glasu. Postojalo je neto izazivako u njemu i Gurney se upita nije li Slobodnjak ljubomoran. Ovdje se nalazio Gurney Halleck, koji je poznavao Paula jo iz vremena prije Arrakisa, ovjek koji je uivao Paulovo prijateljstvo koje Stilgar nikada nee moi groziti. elio bih da vas dvojica budete prijatelji ree Paul. Ime Stilgara Slobodnjaka uiva veliki ugled, ree Gurney. Bila bi mi ast da svaki ubojica Harkonnena bude moj prijatelj. Hoe li pruiti ruku mom prijatelju Gurneyju Hallecku, Stilgar? upita Paul. Polagano, Stilgar prui ruku i vrsto stisne Gurneyjevu. Malo je onih koji nisu uli za Gurneyja Hallecka, ree povukavi ruku. Zatim se okrene Paulu. Oluja se brzo pribliava. Idemo odmah, ree Paul. Stilgar se okrene i povede ih dolje meu stijene, vijugavom i neravnom stazom u zasjenjeni procjep, na ijem se unutranjem kraju nalazio niski ulaz u pilju. Ljudi poure zatvoriti hermetiki poklopac za njima. Pri rasvjeti sjajnih kugli, ukazala se iroka prostorija s kupolastim stropom i uzdignutom izboinom na jednoj strani gdje se nalazio jedan prolaz.

Paul se popne na prolaz praen Gurneyjem, a onda krene u njega. Ostali krenu u drugi prolaz nasuprot ulaza. Proavi kroz predvorje, Paul ue u prostoriju s tamnocrvenim zastorima na zidovima. Ovdje emo neko vrijeme moi biti sami, ree Paul. Ostali e potovati moj... Uzbuni cimbal iznenada se zauje iz vanjske prostorije, a odmah se zauju i uzvici i zveket oruja. Paul se munjevito okrene i potri kroz predvorje u prolaz, pa na uzvienje iznad vanjske prostorije. Gurney ga je slijedio u stopu isukavi oruje. Na podu pilje pod njima vrilo je kao u kotlu od ljudi koji su se uhvatili ukotac. Paul je na trenutak zastao dobro odmjerivi prizor i razluio slobodnjake odore i burke od odjee protivnika. Osjetila izotrena majinim odgojem za registriranje najsuptilnijih stvari uoe znaajnu injenicu: Slobodnjaci su se borili protiv ljudi u krijumarskim odorama, ali su krijumari stvarali trojne formacije, izdvajali se u trojke im bi bili potisnuti. Ta osobina borbe izbliza bila je zatitni znak carskih Sardaukara. Jedan fedajkin u gomili primijeti Paula i njegov bojni pokli zaori se prostorijom: MuadDib! MuadDib! MuadDib! Jedan drugi par oiju takoer opazi Paula i crni no poleti prema njemu. Paul se izmakne i zauje reski udar noa o stijenu iza sebe, a zatim se okrene i primijeti da ga Gurney podie. Trokutna vorita bila su sve vie potiskivana. Gurney pokae no Paulu, skrenuvi mu panju na utu spiralu carske boje, tanku poput kose, zlatnu lavlju grivu i viestruke oi na jabuci na vrhu drke. Sasvim sigurno Sardaukari. Paul doe do ruba uzvienja. Preostala su jo samo tri Sardaukara. Krvavi leevi Sardaukara i Slobodnjaka leali su posvuda po prostoriji. Stanite! vikne Paul. Vojvoda Paul Atreid vam nareuje prekid! Borba se uspori, zastane. Sardaukari! vikne Paul preostaloj skupini. Po ijem nareenju nasrete na ivot vojvode na vlasti? Budui da su njegovi ljudi ponovno navalili na Saradaukare, brzo doda: Prestanite, rekao sam! Jedan lan trija pritjeranog u kut se uspravi. Tko kae da smo mi Sardaukari? upita on.

Paul uzme no od Gurneyja i podigne ga. Ovo kae da ste Sardaukari. A tko onda kae da si ti vojvoda na vlasti? upita ovjek ponovno. Paul pokae prema fedajkinima. Ovi ljudi tvrde da sam ja vojvoda na vlasti. Va Car je dodijelio Arrakis Kui Atreida. Ja sam Kua Atreida. Sardaukari se uzvrpolje ne odgovorivi. Paul promotri ovjeka koji mu se obratio: visok, pljosnatog lica, s blijedim oiljkom koji mu se protezao preko pola obraza. U dranju mu se primjeivala ljutnja i zbunjenost, ali i ponositost, bez koje su Saradaukari izgledali kao goli a s kojom bi bili potpuno odjeveni ak i sasvim goli. Paul pogleda prema jednom od asnika svojih fedajkina i ree: Korba, odakle im oruje? Sakrili su noeve u tajnim depovima pustinjskih odijela, odgovori asnik. Paul pogleda mrtve i ranjene u prostoriji, a onda ponovno asnika. Nisu mu trebale rijei. asnik obori pogled. Gdje je Chani? upita Paul i zadri dah dok je ekao odgovor. Stilgar ju je odveo. asnik pokae glavom prema drugom prolazu, a zatim sam proe pogledom po mrtvima i ranjenima. Smatram se odgovornim za ovu pogreku, MuadDibe. Koliko je ukupno bilo Sardaukara, Gurney? upita Paul. Deset. Paul lagano skoi na pod prostorije i prie na korak Sardaukaru s kojim je razgovarao. Meu fedajkinima zavlada napetost. Nije im se svialo to se on tako izlae opasnosti. Obvezali su se da takvo neto nee dopustiti jer su Slobodnjaci svakako eljeli sauvati mudrost MuadDiba. Ne okrenuvi se, Paul se obrati asniku: Kakvi su nai gubici? etiri ranjena, dva mrtva, MuadDibe. Paul primijeti kretnju iza Sardaukara. Chani i Stilgar pojave se u drugom prolazu. On se ponovno okrene Sardaukarima, zagledavi se u neuobiajene bjeloonice ovjeka koji mu se obratio. Kako se zove? upita Paul. ovjek se ukoi, pogleda desno i lijevo. Ne pokuavaj to, ree Paul. Znam da ti je nareeno da pronae i uniti MuadDiba. Siguran sam da ste vi predloili odlazak u duboku pustinju u potragu za zainom.

Stojei u blizini, Gurney uzdahne, a na Paulovim usnama na trenutak se pojavi smijeak. Krv navali u Sardaukarovo lice. Ovo to vidi pred sobom vie je od MuadDiba, ree Paul. Vaih je sedam mrtvih, a naih samo dvoje. Tri prema jedan. Nije loe, s obzirom na to da smo za protivnike imali prave Sardaukare, ha? ovjek se propne na prste, ali se odmah spusti budui da su se fedajkini naroguili. Nisi rekao ime? ree Paul, pa upotrijebi Glas: Kako se zove? Natporunik Aramsham, carski Sardaukar! odmah odgovori ovjek. Donja eljust mu se opusti. Zbunjeno se zabulji u Paula. Odjednom nestane sva ona oholost kojom je do malo prije ovu pilju smatrao barbarskim osinjakom. Pa, satnie Aramshame ree Paul, Harkonneni bi bogato platili da saznaju ono to ste vidjeli ovdje. A Car to bi on dao za izvjee da je jedan Atreid jo iv usprkos njegovoj izdaji. Natporunik se osvrne lijevo i desno, prema dvojici preostalih vojnika. Paul je gotovo mogao vidjeti misli koje su mu se rojile u glavi. Sardaukari se nikad ne predaju, ali Car je morao saznati za ovu prijetnju. Ponovno koristei Glas, Paul zapovjedi: Predajte se, natporunie! ovjek s natporunikove lijeve strane bez upozorenja se baci prema Paulu, ali prsima naleti na blistavi no svoga pretpostavljenog. Napada se srui na pod s noem u tijelu. Natporunik se okrene prema jedinom preostalom podinjenom. Ja odluujem o tome to je najvie korisno za Njegovo Velianstvo, ree on. Jasno? Ramena drugog Sardaukara se opuste. Baci oruje, ree mu natporunik. Sardaukar poslua. Natporunik ponovno pogleda Paula. Ubio sam prijatelja zbog tebe, ree on. Sjeajmo se obojica uvijek toga. Ti si moj zarobljenik, ree mu Paul. Predao si se meni. Hoe li ostati iv ili umrijeti nije vano. On rukom dade straarima znak da odvedu oba preostala Sardaukara, a zatim mahne asniku koji je pretresao zarobljenike. Straari prioe i povedoe Sardaukare. Paul se nagne prema asniku.

MuadDibe, ree ovjek. Iznevjerio sam te u... To je moja pogreka, Korba, ree Paul. Trebao sam te upozoriti na to mora pripaziti. Kad ubudue bude pretresao Sardaukare, misli na to. Takoer zapamti da svatko od njih ima jedan ili dva lana nokta na nonim prstima koja, zajedno s jo nekim dijelovima koji im se skidaju s tijela, tvore vrlo uinkovit odailja. Isto tako imaju vie lanih zuba. U kosi dre niti iga-ice tako tanke da se gotovo ne moe otkriti, ali i dovoljno vrste da njome odreu ovjeku glavu. Kad se radi o Sardaukarima, mora otvoriti etvore oi: valja ih ispitati centimetar po centimetar, pretraiti svim vrstama zraenja, odrezati im svaku dlaku s tijela. A i kad sve to obavi, budi siguran da je jo neto ostalo neotkriveno. Pogleda Gurneyja koji im se pribliio i sluao razgovor. Onda je najbolje da ih odmah ubijemo, ree asnik. Paul odmahne glavom i dalje gledajui Gurneyja. Ne. elim da pobjegnu. Gurney ga zbunjeno pogleda. Sir... zausti. Da? Tvoj ovjek je u pravu. Pobij odmah ove zarobljenike. Zatri im sve tragove. Osramotio si carske Sardaukare! Kad Car za to dozna, nee se smiriti dok ti se ne doepa glave. Teko da e se to usuditi, ree Paul. Rekao je to polaganim i odlunim glasom. Neto se zbilo u njemu dok je stajao licem u lice sa Sardaukarima. Niz odluka skupilo mu se u svijesti. Gurney upita, ima li mnogo lanova Ceha oko Rabbana? Gurney se uspravi, mirkajui oima. Kakvo je to sad pit... Ima li ih? odbrusi Paul. Arrakis je prepun cehovskih agenata. Kupuju zain kao da se radi o najskupocjenijoj stvari u svemiru. to misli, zato smo se inae upustili u ovu... Zain je stvarno najdragocjenija stvar u svemiru ree Paul. Njima. On pogleda prema Stilgaru i Chani koji su im upravo prilazili preko prostorije. A mi ga nadziremo, Gurney. Harkonneni ga nadziru! usprotivi se Gurney. Oni koji neto mogu unititi, to i nadziru, odgovori Paul. On dade Gurneyju rukom znak neka mu vie ne proturjei, a onda kimne Stilgaru koji se zajedno s Chani zaustavio pokraj njega. Paul uze sardaukarski no u lijevu ruku i prui ga Stilgaru. Ti ivi za dobro plemena, ree Paul. Bi li mi mogao pustiti vodu ivota ovim noem? Za dobro plemena, zabrunda Stilgar.

Onda upotrebi no, ree Paul. Zar me to izaziva? upita Stilgar. Da te izazivam, ree Paul,zar bih stajao ovdje bez oruja i dopustio ti da me ubije? Stilgar duboko udahne zrak. Chani ree: Usule! a onda pogleda Gurneyja, pa Paula. Dok je Stilgar odmjeravao njegove rijei, Paul ree: Ti si Stilgar, borac. Kad su se Sardaukari poeli ovdje boriti, tebe nije bilo na bojnom polju. Vanije ti je bilo zatititi Chani. Ona mi je neakinja, ree Stilgar. Da sam i jednog trenutka posumnjao da fedajkini nee brzo izai nakraj s tim oloem... Zato ti je Chani bila vanija? upita Paul. Nije mi bila vanija! Oh? Ti si mi bio najvaniji ree Stilgar. I dalje misli da bi mogao dignutu ruku na mene? upita Paul. Stilgar zapone drhtati. Takav je obiaj, promrmlja. Obiaj te je obvezivao da ubije dva stranca koja si zatekao u pustinji i uzme njihovu vodu kao dar ai-huluda, ree Paul. Pa ipak, te noi to nisi uinio dopustio si da moja majka i ja ostanemo ivi. Stilgar ne odgovori nita; drhtei je promatrao Paula, koji nastavi: Obiaji se mijenjaju, Stil. Ti ih sam mijenja. Stilgar pogleda uti amblem na nou u svojoj ruci. Kad budem vojvoda Arrakeena s Chani uza sebe, misli li da u imati vremena voditi rauna o svakoj pojedinosti upravljanja sieom Tabr? upita Paul. Vodi li ti rauna o unutranjim problemima svake obitelji? Stilgar nije skidao pogled s noa. Misli li da si elim odrezati desnu ruku? upita Paul. Polagano, Stilgar ga pogleda. Dakle? ree Paul. Misli li da elim sebe i cijelo pleme liiti tvoje mudrosti i snage? Priguenim glasom Stilgar ree: Ovog mladia iz mog plemena, ije mi je ime poznato, mogao bih ubiti u borbi, eli li to ai-hulud. Ali Lisan al-Gaiba njemu ne mogu nita. Znao si i sam to kad si mi dao ovaj no. Znao sam, sloi se Paul. Stilgar otvori aku. No uz zveket padne na kameni pod. Obiaji se mijenjaju, ree on.

Chani ree Paul, otii do moje majke i poalji je ovdje da nam dade savjet oko... Ali, rekao si da idemo na jug! usprotivi se ona. Pogrijeio sam, odgovori on. Harkonneni nisu tamo. Rat nije tamo. Ona duboko udahne zrak, prihvativi to kako to ve sve pustinjske ene prihvaaju nunosti ivota kojeg ive pod okriljem smrti. Prenijet e poruku mojoj majci poruku koju smiju uti samo njene ui ree Paul. Reci joj da me Stilgar priznaje za vojvodu Arrakisa, ali mora pronai naina kako e to mladii prihvatiti bez borbe. Chani pogleda Stilgara. Uini kako ti kae, zabrunda Stilgar. Obojica znamo da me moe svladati... a ja ne mogu dignuti ruku na njega... za dobro plemena. Vratit u se s tvojom majkom, ree Chani. Poalji je ree Paul. Stilgarov instinkt je ispravan. Jai sam kad si ti sigurna. Ostat e zato u sieu. Ona zausti usprotiviti se, ali ne ree nita. Sihaja, ree Paul pozvavi je po imenu koje je samo on koristio. Zatim se okrene nadesno i sretne Gurneyjev pogled. Razgovor izmeu Paula i starijeg Slobodnjaka bio je za Gurneya potpuno nerazumljiv, sve dok nisu spomenuli gospu Jessicu. Tvoja majka, ree Gurney. Idaho nas je spasio one noi, ree Paul odsutnim glasom zanijet opratanjem s Chani. A sada moramo... to je bilo s Duncanom Idahom, gospodaru? upita Gurney. Poginuo je zadravajui Sardaukare i pruajui nam mogunost bijega. Vjetica je iva! pomisli Gurney. Ona za koju sam se zakleo da u joj se osvetiti iva je! A vojvoda Paul oito ni ne sluti kakvo ga je udovite donijelo na svijet. Olienje samoga zla! Izdala je njegovog oca Harkonnenima! Paul proe pokraj njega i skoi na uzvienje. Tu se osvrne i primijeti da vie nema poginulih i ranjenih i pomisli da je upravo zavreno jo jedno poglavlje legende o Paulu MuadDibu. Nisam ak ni izvukao no, ali o ovom danu e se govoriti da sam tijekom njega vlastitom rukom ubio dvadeset Sardaukara. Gurney krene za Stilgarom, koraajui tlom koje gotovo nije osjeao pod nogama. Bijes je otjerao iz njegove svijesti pilju sa utom

rasvjetom sjajnih kugli. Vjetica je iva, dok oni koje je izdala trunu po samotnim grobovima. Moram tako to izvesti da Paul sazna istinu o njoj prije nego je ubijem.

7.
Kako li samo esto ovjek zahvaen bijesom porie ono to mu zdrav razum govori. Sabrane izreke MuadDiba princeze Irulan Gomila u piljskoj prostoriji za skupove bila je tako zbijena da se u Jessici ponovno javio osjeaj kojeg je imala onog dana kada je Paul ubio Jamisa. Glasovi su nervozno mrmljali unaokolo. Male skupine istomiljenika okupljale su se poput mucica na odjei. Kad je izala iz Paulovih privatnih odaja na izboinu, Jessica zavue cilindar za poruke ispod odore. Nije je umorilo dugo putovanje s juga, ali se ipak ljutila na Paula to joj nije dopustio koristiti zarobljene ornitoptere. Jo nemamo puni nadzor u zraku, rekao joj je on. Osim toga, ne smijemo si dopustiti ovisnost o gorivu s drugih svjetova. I gorivo i letjelice moraju se uvati i tedjeti za dan kad e nam najvie trebati. Paul je stajao sa skupinom mlaih ljudi blizu uzvisine. Blijeda svjetlost sjajnih kugli davala je prizoru sjenu neeg nestvarnog. Sliio je nekakvoj ivoj slici kojoj je bila dodana dimenzija zgusnutih mirisa, aptanja, zvukova nemirnih nogu. Jessica pogleda sina, upitavi se zbog ega ve nije pokazao svoje iznenaenje Gurneyja Hallecka. Pomisao na Gurneyja ju je uznemirila, budui da ju je prisjetila na sretnija vremena na dane ljubavi i sree s Paulovim ocem. Stilgar je ekao s malom skupinom svojih ljudi na drugom kraju uzvisine. Nain kako je stajao dok je govorio svjedoio je o njegovom nedvojbenom dostojanstvu. Ne smijemo izgubiti ovog ovjeka, pomisli Jessica. Paulov plan mora uspjeti. Sve drugo bi bila najstranija tragedija. Krene niz uzvisinu, proe pokraj Stilgara i ne osvrnuvi se sie meu ljude. Dok je ila prema Paulu, gomila se povlaila u stranu oslobaajui joj prolaz. Za njom je ostajala mukla tiina. Shvaala je znaaj ove tiine neizgovorena pitanja ljudi, strahopotovanje prema asnoj Majci. Mladii se povukoe od Paula im im se ona pribliila, a ona se odjednom uplai tog novog potovanja koje su oni pokazivali prema njemu. Svi ljudi ispod tebe ude za tvojim poloajem, glasila je jedna od

poslovica Bene Gesserita. Ali ona na okolnim licima nije primjeivala takvu udnju. Na stalnom razmaku drao ih je vjerska aureola MuadDibovog voenja. Na pamet joj padne jo jedna izreka Bene Gesserita: Proroci najee umiru nasilnom smru. Paul je pogleda. Vrijeme je, ree ona pruajui mu cilindar za poruku. Jedan od Paulovih pratitelja, hrabriji od ostalih, pogleda prema Stilgaru i upita: Hoe li ga izazvati, MuadDibe? Sada je pravi trenutak za to. Smatrat e te kukavicom ako... Tko me se usuuje zvati kukavicom? upita Paul. Ruka mu sune prema balaku kris-noa. Napeta tiina zavlada najprije u skupini oko Paula, a onda se proiri na sve nazone. eka nas posao, ree Paul kad se ovjek povukao od njega. Zatim se okrene, probije kroz gomilu do povienja, lako skoi na njega i stane pred ljude. Izazovi ga! vikne netko. Mrmljanje i aptanje oglase se s uzvikom. Paul prieka da zavlada tiina. Dola je polagano, poslije dueg ukanja i kaljucanja. Kad se u pilju spustio potpuni mir, Paul podigne bradu i progovori glasom koji je dopirao do najudaljenijih kutova. Umorili ste se od ekanja, ree. Ponovno prieka nekoliko trenutaka da amor koji je uslijedio polagano zamre. Stvarno su se umorili od ekanja, ree Paul u sebi. Stegnuo je u ruci cilindar za poruke, pomislivi na ono to se nalazilo u njemu. Majka mu ga je pokazala, objasnivi mu da je naen kod jednog harkonenskog glasnika. Poruka je bila jasna: Rabban je bio preputen samome sebi na Arrakisu! Niotkud nije mogao oekivati pomo ili pojaanje! Paul ponovno podigne glas: Mislite da je dolo vrijeme da izazovem Stilgara i preuzmem vodstvo! Prije nego je gomila stigla bilo to odgovoriti, Paul ljutito nastavi: Zar stvarno smatrate da je Lisan alGaib toliko glup? Zavlada tiina. Navlai vjersku odoru, pomisli Jessica. Prisiljen je to uiniti! Takav je obiaj! povikne netko. Paul odgovori trpkim glasom, ispitujui emocionalni naboj ljudi: Obiaji se mijenjaju!

Jedan ljutiti glas zagrmi iz kuta pilje: Mi emo odluiti to e se mijenjati! Unaokolo se razlegnu prigueni povici odobravanja. Kako elite, ree Paul. Jessica raspozna suptilne prizvuke snage Glasa, emu ga je nauila. Vi ete odluiti, sloi se on. Ali prvo ete me posluati. Stilgar krene du povienja, bezizraajnog izraza bradatog licu. I to je obiaj, ree on. Svaki Slobodnjak ima pravo govoriti na Vijeu. A Paul MuadDib je Slobodnjak. Dobro plemena je najvanija stvar, zar ne? upita Paul. Stilgar odgovori istim bezizraajnim i dostojanstvenim glasom: Tog naela se uvijek pridravamo. U redu, ree Paul. Tko, onda, vlada ovom skupinom naeg plemena i tko vlada svim plemenima i skupinama putem borilakih instruktora, poznavatelja arobnjake vjetine? Paul zastane, pogledavajui iznad glava gomile. Nije bilo nikakvog odgovora. Nastavi: Vlada li Stilgar svime time? On to sam porie. Vladam li ja? ak i Stilgar povremeno izvrava moje naredbe, a i mudraci, najpametniji meu pametnima, sluaju me i odaju mi poast u Vijeu. Napeta tiina zavlada meu ljudima. Dakle? upita Paul. Vlada li moja majka? On pokae rukom prema Jessici koja je bila u masi odjevena u slubenu crnu odoru. Stilgar i svi ostali plemenski voe trae njen savjet pri gotovo svakoj znaajnijoj odluci. To sve i sami znate. Ali, ide li asna Majka po pijesku ili predvodi li napade na Harkonnene? Na licima koja je Paul mogao vidjeti, naboraju se obrve ali jo se ulo ljutito mrmljanje. Izabrao je opasan put, pomisli Jessica, ali se onda sjeti poruke u cilindru. Paul se cijeli bio unio u ono to je govorio. Prodri do dna njihove nesigurnosti, ree ona u sebi, zaigraj na nju i ostalo e doi samo po sebi. Nitko ne priznaje vodstvo ako nije steeno izazovom i borbom, ha? upita Paul. Takav je obiaj! uzvikne netko. to je na cilj? upita ponovno Paul. Da svrgnemo Rabbana, harkonensku zvijer, i pretvorimo na svijet u planet na kojem emo moi podizati obitelji u srei i miru, raspolaui pritom obiljem vode je li to na cilj? Teke zadae zahtijevaju i teke metode! uzvikne netko.

Razbijate li vi svoje noeve prije borbe? upita Paul. Govorim vam ovo kao injenicu, a ne kao samohvalu ili izazov: nema ovjeka meu vama, ukljuujui tu i Stilgara, koji me moe pobijediti u pojedinanoj borbi. Stilgar je to osobno priznao. On to zna a vrijeme je da to i vama ostalima postane jasno. Gomilom se opet proiri srdito mrmljanje. Veina vas bila je s mnom u vjebaonici, ree Paul. Odlino znate da ovo ne govorim bez veze. Govorim vam to zato jer je to injenica koju svi znate, a bio bih glup kada bih olako preao preko nje. Poeo sam obuku u arobnjakim vjetinama znatno prije vas, a moji uitelji bili su znatno bolji od svih koje ste vi imali. to mislite, kako bih inae uspio pobijediti Jamisa u dobi kada se vai djeaci tek samo igraju rata? Dobro koristi Glas, pomisli Jessica, ali to nije dovoljno kad se radi o ovim ljudima. Imaju dobru obranu od nadziranja glasom. Protiv njih mora koristiti i snagu logike. To smo, dakle, razjasnili, ree Paul. Podigne cilindar i skine poklopac s njega. Ovo smo oduzeli jednom harkonenskom glasniku. Autentinost cilindra je nedvojbena. Poruka je upuena Rabbanu i u njoj pie da su mu svi zahtjevi za nove snage odbijeni, da mu je etva zaina daleko ispod propisane koliine i da mora osigurati znatno vie zaina s ljudstvom kojim trenutno raspolae. Stilgar prie Paulu. Koliko vas shvaa to ovo znai? upita Paul. Stilgaru je odmah bilo sve jasno. Odsjeeni su! uzvikne netko. Paul vrati poruku u cilindar, a njega u opasa. Zatim izvue lani iga-ice koji mu je visio oko vrata, skine prsten zavezan za njega i podigne ga. Ovo je vojvodski peatnjak moga oca, ree. Zaklinjem se da ga vie neu nositi oko vrata sve dok ne budem spreman povesti svoje trupe preko cijelog Arrakisa i pravno ga potvrditi kao svoj zakoniti feud. On nabije prsten na prst i stisne aku. U pilji zavlada muk. Tko vlada ovdje? upita Paul. Ja vladam! Vladam svakim kvadratnim centimetrom Arrakisa! Ovo je moj vojvodski posjed, sloio se Car s tim ili ne! On ga je dao mome ocu, a s njega je preao na mene! Paul se podigne na prste, a zatim ponovno spusti na pete. Pogledao je gomilu, osjeajui kako se plamen ve raspiruje u njoj.

Jo malo, pomisli. Meu vama ima ljudi koji e stei vane poloaje na Arrakisu kad slubeno vratim carska prava koja mi pripadaju, ree Paul. Stilgar je jedan od njih. Ali ne zato jer ga time elim kupiti! Ne ni iz zahvalnosti, iako sam jedan od mnogih ovdje koji mu duguju ivot. Ne! Bit e to zato, jer je mudar i snaan. Zato to ljudima upravlja ne samo drei se pravila nego i inteligencijom. Smatrate li me glupim zbog toga? Mislite li da u odsjei svoju desnu ruku i pustiti je da iskrvari na podu ove pilje samo zato da bih vama priredio cirkus? Paul proe otrim pogledom po gomili. Ima li netko ovdje tko tvrdi da ja nisam zakoniti vladar Arrakisa? Moram li to dokazivati time to u svako slobodnjako pleme u ergu ostaviti bez voe? Stojei pokraj Paula, Stilgar se promekolji i pogleda ga upitno. Trebam li smanjivati nau snagu kad nam je najvie potrebna? upita Paul. Ja sam va vladar i kao takav vam kaem da je dolo vrijeme za prestanak meusobnog ubijanja naih najboljih ljudi; okrenimo se naim pravim neprijateljima Harkonnenima! Munjevitim pokretom Stilgar izvue kris-no i okrene ga prema gomili. ivio vojvoda Paul MuadDib! uzvikne. Zagluna grmljavina ispuni pilju, prelamajui se u mnotvo odjeka. Ljudi zaponu skandirati i pjevati: Ja hia ouhada! MuadDib! MuadDib! Ja hia uohada! Jessica prevede klicanje u sebi: ivjeli borci MuadDiba! Prizor koji su ona, Paul i Stilgar potajno pripremili sada se potpuno ostvario. Vika se polagano stiala. Kad je ponovno zavladala tiina, Paul pogleda Stilgara: Klekni, Stilgare. Stilgar klekne na povienje. Daj mi svoj kris-no, ree Paul. Stilgar poslua. Ovo nismo predvidjeli, pomisli Jessica. Ponavljaj za mnom, Stilgare, ree Paul, a onda zapone izgovarati rijei sveane dodjele ina, koje je jednom uo od oca. Ja, Stilgar, uzimam ovaj no iz ruku moga vojvode. Ja, Stilgar, uzimam ovaj no iz ruku moga vojvode, ponovi Stilgar i dohvati mlijeni bode od Paula. Tamo gdje moj vojvoda zapovjedi, zarinut u ovu otricu, ree Paul. Stilgar opet ponovi, izgovarajui rijei polagano i sveano.

Sjetivi se porijekla ovog obreda, Jessica jedva suzdri suze pa odmahne glavom. Znam razlog ovome, pomisli ona. Nisam smjela dopustiti da me uzbudi. Posveujem ovaj no stvari svoga vojvode. Njime u ubijati njegove neprijatelje sve dok u meni srce bije ree Paul. Stilgar ponovi za njim. Poljubi otricu, zapovijedi Paul. Stilgar poslua, a zatim u duhu slobodnjakih obiaja poljubi Paulovu ruku u kojoj je drao no. Na Paulov znak vrati no u korice i ustane. Uzdah i apat strahopotovanja prostruji kroz gomilu i Jessica zauje rijei: Proroanstvo jedna Bene Gesserit pokazat e put, a asna Majka e ga vidjeti. A onda, neto dalje, zauje i ovo: Pokazala nam ga je putem svoga sina! Stilgar je voa ovog plemena, nastavi Paul. Neka to nitko ne zaboravi. Stilgar zapovijeda mojim glasom. Ono to vam on kae, isto je kao da sam vam ja rekao. Mudro, pomisli Jessica. Voa plemena ne smije izgubiti ugled u oima onih koji moraju ispunjavati njegove naredbe. Paul nastavi malo priguenim glasom: Stilgare, elim da jo ove noi pjeani pjeaci i svi cielagi budu upoznati s ovime i da se odri Skup Vijea. Kad to obavi, pozovi Chatta, Korbu i Otheyma, te jo dva asnika po vlastitom izboru, pa doite u moje odaje radi dogovora o ratnim planovima. Pred okupljeno Vijee Voa moramo doi s gotovim planovima za pobjedu. Paul glavom pozove majku da krene za njim pa sie s povienja i uputi se kroz gomilu prema sredinjem prolazu i prostorijama za boravak koje su tamo bile pripremljene. Dok je Paul prolazio kroz dvored ljudi, mnogo ruku se podigne nastojei ga dotaknuti, a i dozivi se zauju sa svih strana. Moj no e se zariti tamo gdje mi Stilgar naredi, Paule MuadDibe! Povedi nas to prije u borbu, Paule MuadDibe! Natopimo na svijet harkonenovskom krvlju! Dokuuj