You are on page 1of 14

104

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI *


S engleskog prevela Tihana Bertek

*Naslov je dodatak urednitva, a tekst je prijevod 6073. str. Popperove knjige Objective Knowledge: An Evolutionary Approach. Oxford: Oxford University Press. Zahvaljujemo se Pavelu Gregoriu na pomoi oko prijevoda (nap.ur.)

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

POGRENA ZDRAVORAZUMSKA SPOZNAJNA TEORIJA Zdrav razum uvijek je nae polazite, ali mora biti podvrgnut kritici. Takoer, kao to se moe oekivati, nije dobro kada doe u poloaj da reektira samog sebe. Zapravo, zdravorazumska teorija zdravorazumske spoznaje naivna je zbrka, no svejedno predstavlja temelj na kojem su uzdignute ak i najrecentnije lozofske teorije spoznaje. Teorija zdravog razuma jednostavna je. elite li vi ili elim li ja saznati o svijetu neto novo, dosad nepoznato, moramo otvoriti oi i pogledati uokolo, nauliti ui i oslukivati zvukove, osobito zvukove koje proizvode drugi ljudi. Dakle, naa osjetila su izvor naeg znanja izvori ili ulazi u nae umove. Ovu teoriju esto nazivam vjedrenom teorijom uma. Najbolje je predstavlja ovakav dijagram:

105

Na um vjedro je koje je izvorno, vie ili manje, prazno i u njega se ulijeva materijal putem naih osjetila (ili preko lijevka odozgo), koji se gomila, zatim probavlja. U svijetu lozoje ova teorija poznatija je pod dostojanstvenijim imenom teorija uma tabula rasa na um prazna je ploa na koju osjetila upisuju svoje poruke. No, kljuni element teorije tabula rasa nadilazi zdravorazumsku teoriju vjedra (mislim pritom na njeno naglaavanje savreno praznog uma pri roenju). U ovoj raspravi to je samo manja toka mimoilaenja izmeu tih dviju teorija jer nije bitno jesmo li ili nismo roeni s nekim uroenim idejama u vjedru vie u sluaju inteligentne djece, manje u sluaju morona. Vana teza teorije vjedra je da veinu toga (ako ne i sve) to nauimo, nauimo ulaskom doivljaja u nae osjetilne otvore pa tako svo znanje ine informacije primljene preko osjetila, odnosno doivljaja.

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI

S engleskog prevela Tihana Bertek

106

Ovako formulirana, ova potpuno promaena, teorija jo je uvijek aktualna i igra ulogu u teorijama poduavanja ili, primjerice, u informacijskoj teoriji (iako se ponekad priznaje da je mogue da vjedro nije u potpunosti prazno pri roenju, ve da sadri svojevrsni raunalni program). Moja teza jest da je teorija vjedra krajnje naivna i sasvim promaena u svim svojim verzijama te da neke njezine nesvjesne pretpostavke u odreenim oblicima jo uvijek vre razoran utjecaj, posebice na takozvane bihevioriste, sugerirajui jo uvijek utjecajnu teoriju uvjetovanog reeksa i druge teorije koje uivaju velik ugled. Neki od problematinih elemenata u teoriji vjedra sljedei su: Za znanje se smatra da se sastoji od stvari ili poput-stvari entiteta u naem vjedru (kao to su ideje, impresije, osjeti, ulni podaci, elementi, atomski doivljaji ili, moda bolje, molekularni doivljaji ili Gestalten). Znanje je, ponajprije, u nama ine ga informacije koje su stigle do nas i koje smo uspjeli apsorbirati. Postoji neposredno ili izravno znanje, tj. isti, neokaljani elementi informacija koje smo apsorbirali, ali ih jo nismo probavili. To je najosnovniji i najpouzdaniji oblik znanja. Ova toka moe se razraditi kako slijedi: Sve zablude, svo pogreno znanje, prema teoriji zdravog razuma, nastaje zbog loe intelektualne probave koja iskvaruje te osnovne ili dane elemente informacija pogreno ih tumaei ili povezujui s drugim elementima. Izvor pogreke nai su subjektivni dodaci istim ili danim elementima koji ne samo da su bez greke, ve predstavljaju normu itave istine, stoga bi bilo potpuno besmisleno uope postavljati pitanje njihove eventualne pogrenosti. Slijedi da je znanje, utoliko to je bez greke, u osnovi pasivno primljeno znanje, dok je greka uvijek aktivno (iako ne nuno hotimice) proizvedena od nas, bilo uplitanjem u dano ili loim ophoenjem (savreni mozak nikad ne bi pogrijeio). Znanje koje dolazi nakon iste recepcije danih elemenata uvijek je manje pouzdano od danog ili osnovnog znanja koje sainjava normu pouzdanosti, tj. istine. Sumnjam li, trebam samo ponovno otvoriti oi i promotriti stvari nepristranim okom iskljuujui predrasude; moram oistiti svoj um od svih izvora pogreke.

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

Unato tome, imamo praktinu potrebu za znanjem vie razine, 107 znanjem koje nadilazi puke podatke ili puke elemente. Ono to trebamo jest znanje koje uspostavlja oekivanja povezivanjem postojeih podataka s predstojeim elementima. Takav se, vii, oblik znanja uspostavlja udruivanjem ideja ili elemenata. Ideje ili elementi udruuju se ako se pojavljuju zajedno i, najvanije, udruivanje se pojaava ponavljanjem. Na taj nain uspostavljaju se oekivanja (ako je ideja a vrsto udruena s idejom b, tada pojavljivanje a potie visoko oekivanje pojavljivanja b). Istim principom pojavljuju se uvjerenja. Istinsko uvjerenje vjera je u nepogreivo udruivanje. Pogreno uvjerenje vjera je u udruivanje ideja koje se, iako su se u prolosti moda pojavile zajedno, nee nuno ponovo pojaviti u toj kombinaciji. Zakljuno, ono to nazivam zdravorazumskom teorijom spoznaje neto je vrlo blisko Lockeovu, Berkleyevu i Humeovu empiricizmu i ne razlikuje se toliko od mnogih modernih pozitivista i empiricista.

KRITIKA ZDRAVORAZUMSKE SPOZNAJNE TEORIJE Gotovo je sve u zdravorazumskoj spoznajnoj teoriji pogreno. Najvea je zabluda vjerojatno pretpostavka da smo ukljueni u ono to Dewey naziva potragom za izvjesnou. To je ono to nas navodi na izdvajanje podataka/elemenata ili osjetilnih podataka/impresija ili neposrednog doivljaja kao pouzdanog temelja svog znanja. Ali, daleko od toga, ti podaci ili elementi uope ne postoje. Oni su invencija poletnih lozofa koji su ih uspjeli pripisati psiholozima. Koje su injenice? Kao djeca uimo dekodirati kaotine poruke koje susreemo u okolini. Uimo ih ltrirati ignorirati veinu njih i izdvojiti one koje su nam od bioloke vanosti ili u danom trenutku ili u budunosti, za koju se pripremamo procesom sazrijevanja. Uenje dekodiranja poruka koje primamo iznimno je sloeno i temelji se na uroenoj dispoziciji. Posjedujemo uroenu sklonost upuivati poruke na koherentan i djelomice reguliran ili ureen

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI

S engleskog prevela Tihana Bertek

108

sustav stvarnost. Drugim rijeima, nae subjektivno znanje o stvarnosti sastoji se od uroenih dispozicija koje se s vremenom razvijaju (ova je konstrukcija, usput, po mom miljenju, previe sosticirana da bi je se koristilo kao snaan neovisni argument u korist realizma). Kako god bilo, dekodiranje uimo eliminacijom putem pokuaja i pogreke te, iako postajemo iznimno vjeti i brzi pri doivljavanju poruke, koja se doima neposrednom ili danom, uvijek se javljaju odreene greke koje obino budu ispravljene posebnim mehanizmima koji su vrlo sloeni i prilino uinkoviti. Slijedi da je cijela pria o danome, o istinskim podacima koji su pouzdani, promaena teorija iako je dio zdravog razuma. Priznajem da se mnogo toga to doivimo doima neposredno, kao da je savreno pouzdano. No, to je tako zahvaljujui naemu razraenom aparatu za dekodiranje koji sadri ugraene sprave za provjeru, koje izvravaju ono to bi Winston Churchill nazvao triangulacijom;* sustavi koji uspijevaju eliminirati velik dio greaka koje napravimo pri dekodiranju, tako da u sluajevima kada doivimo neposrednost rijetko radimo pogreke. Poriem da bi takvi, dobro prilagoeni doivljaji trebali biti izjednaavani na bilo koji nain s danim normama pouzdanosti ili istine; ne moe se ni rei da takvi sluajevi odreuju normu izravnosti ili sigurnosti, ili pak pokazuju da nikad ne grijeimo kad je u pitanju izravna percepcija: uspjeh moemo zahvaliti samo svojoj nevjerojatnoj uinkovitosti koja proizlazi od nas kao biolokih sustava (dobar fotograf rijetko

*Popper u izvorniku koristi rije crossbearing i vjerojatno se referira na jedan pasus iz Churchillove autobiograje: Winston S. Churchill (1972). My Early Life. London: Fontana, str. 123124. Churchill tamo kae da svjedoanstva dobivena putemosjetila potkrepljujemo svjedoanstvima dobivenih putemmatematike i na to kae: we have taken what is called in military map-mapping a cross bearing. Dakle, postupak provjere jednog svjedoanstva drugim Churchill usporeuje s uvrijeenim postupkom utvrivanja trenutane

lokacije na moru ili u zraku prije izuma GPS-a. Postupak utvrivanja lokcije ukljuuje izraunavanje azimuta dva meusobno razmaknuta objekta. Nakon to se ta dva objekta lociraju na karti, povuku se pravci kroz njih pod kutem njihova azimuta, a mjesto gdje se ta dva pravcasijeku (odatle cross u cross bearing) predstavlja traenu trenutanu poziciju. Iako triangulacija nije ono na to je Churchill mislio, njome se na slian nain moe utvrditi lokacija to objanjava zato tim terminom prevodimo crossbearing. (nap.ur.)

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

e loe eksponirati fotograju; to je zbog njegove naobrazbe, a ne 109 zbog injenice da se njegove fotograje trebaju shvatiti kao podaci ili norme istine ili moda norme ispravne ekspozicije). Gotovo svatko od nas dobar je promatra i dobar opaa. To je problem koji treba objasniti pomou biolokih teorija, a ne ga uzimati kao temelj dogmatizma izravnog/neposrednog/intuitivnog znanja. Naposljetku, svi ponekad grijeimo; ne smijemo nikad zaboraviti vlastitu pogreivost.

KRITIKA SUBJEKTIVISTIKE SPOZNAJNE TEORIJE Sve dosad navedeno, razumije se, ne pobija idealizam ili subjektivistiku spoznajnu teoriju. Sve to sam rekao o psihologiji (ili ziologiji) percepcije moda je samo san. Meutim, postoji vrlo dobar argument protiv subjektivistikih i idealistikih teorija koji jo nisam iskoristio, a glasi ovako: Veina subjektivista, Berkleyjevih sljedbenika, tvrdi da se njihove teorije u praksi u potpunosti slau s realizmom i osobito sa znanostima, samo to nam znanosti, kau, ne otkrivaju norme istine ve slue kao savreni instrumenti za predvianje. Vie norme pouzdanosti ne postoje (osim bojeg otkrivenja).1 Tu se ukljuuje ziologija i predvia da e nai podaci biti pogreni i nee postavljati normu istine ili pouzdanosti. Prema tome, ako je ovaj oblik subjektivnog instrumentalizma istinit, pobija sam sebe, stoga ne moe biti istinit. Ovo ne pobija stav idealista koji e odgovoriti da samo sanjamo da smo pobili idealizam. Usput bih mogao spomenuti da je Russellov formalno slian argument protiv naivnog realizma, argument koji je ostavio znaajan utisak na Einsteina, neprihvatljiv. Ide ovako: Promatra koji za sebe misli da promatra kamen ustvari, ako je za vjerovati zici [ziologiji], promatra uinak kamena na sebe. Iz toga slijedi da je znanost

1v. Pretpostavke i pobijanja, pogl. 3 i 6.

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI

S engleskog prevela Tihana Bertek

110

zaraena sama sa sobom... Naivni realizam vodi zici, a zika, ako je istinita, prokazuje naivni realizam kao pogrean. Stoga, ako je istinit, naivni realizam je pogrean; dakle, pogrean je.2 Russellov argument neprihvatljiv je jer je dio kojeg sam stavio u kurziv netoan. Kad promatra promatra kamen, ne promatra uinak kamena na sebe (osim u sluaju ako razmilja o ozlijeenom nonom prstu, primjerice) iako dekodira neke od signala koje primi od kamena. Russellov argument je u istoj razini sa sljedeim: Kad itatelj misli da ita Russella, on ustvari promatra uinak Russella na sebe i, prema tome, ne ita Russella. Istina je da je itanje (tj. dekodiranje) Russella djelomino utemeljeno na promatranju Russellova teksta. No, tu ne postoji problem vrijedan analize; svi znamo da je itanje sloen proces u kojem radimo istovremeno vie stvari. Ne smatram da vrijedi nastavljati s ovakvim vjebama domiljatosti i ponavljam da u, sve dok se ne pojave novi argumenti, naivno prihvaati realizam.

PREDDARVINOVSKA NARAV ZDRAVORAZUMSKE SPOZNAJNE TEORIJE Zdravorazumska spoznajna teorija promaena je u svakom aspektu. Njene osnovne greke mogu se razjasniti ovako: (1) Postoji znanje u subjektivnom smislu koje se sastoji od dispozicija i oekivanja. (2) No, postoji i znanje u objektivnom smislu, ljudsko znanje, koje se sastoji od lingvistiki formuliranih oekivanja koja podlijeu kritikoj diskusiji. Zdravorazumska spoznajna teorija ne uvia da je razlika izmeu (1) i (2) od iznimnog znaaja. Subjektivno znanje nije podlono kritici. Jasno, moe se izmijeniti na razliite naine primjerice,
2usp. Bertrand Russell, An Inquiry into Meaning and Truth, Allen & Unwin, London, 1940. (i New York), str. 14; v. i Einsteinov tekst u P.A.Schilpp (ur.), The Philosophy of Bertrand Russell, 1944., str.282.

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

eliminacijom (ubojstvom) nositelja subjektivnog znanja ili dis- 111 pozicije. Znanje u subjektivnom smislu moe rasti ili postii bolju prilagoenost darvinovskom metodom mutacije i eliminacije organizma. Suprotno tome, objektivno znanje mijenja se i raste eliminacijom (ubojstvom) lingvistiki formulirane pretpostavke: nositelj znanja moe preivjeti ako je samokritian, moe ak eliminirati vlastitu pretpostavku. Razlika je u tome da se o lingvistiki formuliranim teorijama moe kritiki raspravljati. Osim ove bitne pogreke, zdravorazumska teorija pravi greke i na drugim mjestima. Ona je, u osnovi, teorija geneze znanja: teorija vjedra je teorija usvajanja znanja naeg uglavnom pasivnog usvajanja znanja i stoga ujedno teorija onog to nazivam rastom znanja, ali kao teorija rasta znanja potpuno je neispravna. Teorija tabula rasa je preddarvinovska: svakom ovjeku koji ima imalo osjeaja za biologiju zasigurno je jasno da je veina naih dispozicija uroena, bilo u smislu da smo roeni s njima (npr. disanje, gutanje i sl.) ili u smislu da je razvoj dispozicije izazvan okolinom u procesu sazrijevanja (npr. dispozicija za uenje jezika). No, ak i ako zanemarimo teoriju tabula rasa i pretpostavimo da je vjedro pri roenju napola puno ili da mijenja svoju strukturu kroz proces sazrijevanja, teorija jo uvijek navodi na krivi put. To nije zbog injenice da je svo subjektivno znanje dispozicijsko, ve zbog toga to u pitanju nije dispozicija asocijativnog tipa (ili tipa uvjetovanog reeksa); da se izrazim jasno i radikalno: ne postoji asocijacija ili uvjetovani reeks. Svi reeksi su neuvjetovani; navodno uvjetovani reeksi su posljedice modikacija koje djelomino ili u cijelosti eliminiraju pogrene zaetke, odnosno greke u procesu pokuaja-i-pogreke.

SKICA EVOLUCIJSKE EPISTEMOLOGIJE Koliko mi je poznato, za termin evolucijska epistemologija zasluan je moj prijatelj Donald T. Campbell. Ideja je postdarvinistika i javlja se krajem 19.stoljea kod mislilaca kao to su J.M. Baldwin, C. Lloyd Morgan i H.S. Jennings.

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI

S engleskog prevela Tihana Bertek

112

Moj pristup donekle je slobodan od tih utjecaja iako sam s velikim interesom itao ne samo Darwina, jasno, ve i Lloyda Morgana i Jenningsa u vrijeme kad sam pisao svoju prvu knjigu. Meutim, poput mnogih drugih lozofa, naglasio sam distinkciju izmeu dvaju problema spoznaje: njezine geneze ili povijesti s jedne strane te probleme njezine istine, valjanosti i opravdanosti s druge strane (tako sam naglasio, primjerice, na kongresu u Pragu 1934. godine: Znanstvene teorije ne mogu biti opravdane ili potvrene. Usprkos tome, hipoteza A moe pod odreenim uvjetima postii vie od hipoteze B...3) Takoer sam vrlo rano naglasio da pitanja istine ili valjanosti, ukljuujui logiko opravdanje preferiranja jedne teorije nad ostalima (jedina vrsta opravdanja koju smatram moguom), moraju biti jasno razluena od svih genetikih, povijesnih i psiholokih pitanja. Meutim, ve sam piui Logik der Forschung doao do zakljuka da mi epistemolozi imamo prednost nad genetiarima logika istraivanja pitanja valjanosti i pribliavanja istini mogu biti od velikog znaaja za genetika i povijesna, pa ak i psiholoka istraivanja. U svakom sluaju, logiki prethode potonjem tipu pitanja iako istraivanja povijesti znanja mogu izazvati mnoge vane probleme logiaru znanstvenog otkria.4 Prema tome, govorim ovdje o evolucijskoj epistemologiji premda tvrdim da su vodee ideje epistemologije logike, a ne injenike. Usprkos tome, svi njeni primjeri te mnogi problemi mogu se pretpostaviti prouavanjem geneze spoznaje. Ovakav stav uistinu je prava suprotnost stavu zdravorazumske teorije i Descartesove, Lockeove, Berkleyeve, Humeove i Reidove klasine epistemologije. Za Descartesa i Berkleya, istina je zajamena porijeklom ideja koje, u konanici, nadzire Bog. Tragovi uvjerenja da je neznanje grijeh mogu se nai ne samo kod Lockea i Berkleyja, ve i kod Humea i Reida jer je tamo izravnost ili neposrednost naih ideja/utisaka/percepcija boanski peat istine i nudi
3v. Erkenninis, 5, 1935., str. 170; v. jo moju Logiku znanstvenog otkria, str. 315. 4Ponekad govorim o naelu transferencije, kada se referiram na injenicu da ono to vrijedi u logici mora vrijediti u genetici ili psihologiji pa tako rezultati mogu imati psiholoku ili, openitije, bioloku primjenu. v. 4.dio mog lanka Vjerojatna spoznaja, 1. pogl. u ovom svesku, str. 6. i 24.

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

najveu sigurnost osobi koja vjeruje, dok je moje vienje da teorije 113 ponekad smatramo istinitima, ili ak neposredno istinitima, zato to jesu istinite i na je mentalni aparat dobro prilagoen njihovoj razini sloenosti. No, nikad nismo u poziciji opravdano tvrditi da je odreena teorija ili uvjerenje istinito na temelju njegove navodne neposrednosti ili izravnosti. Po mom miljenju, situacija je obrnuta: neposrednost ili izravnost moe biti posljedica bioloke injenice da je odreena teorija istinita i, takoer, korisna, no tvrditi da neposrednost ili izravnost uspostavljaju istinu, ili kriterij istine, temeljna je pogreka idealizma.5 Polazei od znanstvenog realizma, razmjerno je jasno da ne bismo opstali da su nai postupci i reakcije loe prilagoeni naoj okolini. Budui da je uvjerenje u bliskoj vezi s oekivanjem i spremnou na djelovanje, moemo rei da je izgledno da su mnoga naa praktina uvjerenja istinita sve dok opstajemo. Ona postaju dogmatiniji dio zdravog razuma koji je, iako nipoto vjerodostojan, istinit ili pouzdan, uvijek dobro polazite. Meutim, znamo i da su neke od najuspjenijih ivotinja nestale te da uspjeh u prolosti ne osigurava uspjeh u budunosti. To je injenica i oito, iako bismo mogli neto poduzeti, ne moemo uiniti mnogo, stoga, za biologa, injenica da su teorije bile uspjene u prolosti nipoto ne garantira njihov uspjeh u budunosti. Kakva je situacija? Teorija pobijena u prolosti moe se zadrati kao korisna usprkos tome to je pobijena. Iz toga proizlazi da Keplerove zakone moemo koristiti u razliite svrhe, no teorija pobijena u prolosti bit e neistinita. Ne potraujemo samo bioloki ili instrumentalni uspjeh; u znanosti traimo istinu.
5Epistemoloki idealist u pravu je kad tvrdi da sva spoznaja i rast znanja (geneza mutacije naih ideja) proizlaze iz nas samih i da bez tih samoproizvedenih ideja ne bi bilo spoznaje. No, on ne uvia da bez eliminacije tih mutacija kroz sukob s okolinom ne samo da ne bi bilo poticaja novim idejama, ve ne bi bilo spoznaje uope. (usp. Pretpostavke i pobijanja, osobito str. 117.) Stoga je Kant bio u pravu tvrdei kako na intelekt namee svoje zakone (svoje ideje, svoja pravila) na neartikuliranu masu naih osjeta te tako uspostavlja red nad njima. Pogrijeio je u tome to nije uvidio da ta impozicija rijetko uspijeva, da se opetovano trudimo i podbacimo te da rezultat naa spoznaja o svijetu duguje podjednako stvarnosti koja se odupire i naim samoproizvedenim idejama.

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI

S engleskog prevela Tihana Bertek

114

Glavni problem evolucijske teorije sljedei je: prema toj teoriji, ivotinje koje nisu dobro prilagoene okolini izumiru; posljedino, ivotinje koje opstanu (do odreenog trenutka) dobro su prilagoene. Ovu formulu moemo smatrati tautologijom jer zasad dobro prilagoen znai otprilike isto to i ima osobine koje su mu omoguile da opstane do ovog trenutka. Drugim rijeima, znaajan dio darvinizma nije po svojoj prirodi empirika teorija, ve logiki truizam. Raistimo dakle to je empiriko u darvinizmu, a to nije. Postojanje okoline s odreenom strukturom empiriko je. injenica da se ta okolina mijenja, no ne brzo i kroz due vremenske periode, i neradikalno, empirika je. Ako je promjena suvie radikalna, Sunce bi moglo eksplodirati i sav e ivot na Zemlji i sva prilagodba nestati. Ukratko, u logici ne postoji nita to objanjava postojanje uvjeta u svijetu pod kojima su ivot i polagana (to god polagano znailo ovdje) prilagodba mogui. No, imajui na umu ive organizme, osjetljive na promjene u okoliu i promjenjive uvjete, te pretpostavljajui da ne postoji unaprijed odreen sklad izmeu svojstava organizama i svojstava promjenjivog okolia6, moemo rei sljedee: samo ako organizmi proizvode mutacije, od kojih su neke prilagodbe nadolazeim promjenama i stoga ukljuuju promjenjivost, mogu opstati pa emo tako, sve dok nalazimo ivue organizme u promjenjivom svijetu, shvatiti da su svi ivi organizmi dobro prilagoeni svom okruenju. Ako se proces prilagodbe odvijao dovoljno dugo, brzina, delikatnost i sloenost prilagodbe uinit e nam se udesnima. Ipak, za metode pokuaja i eliminacije pogreke koja je dovela do svega ovoga moe se rei ne da je empirika metoda, ve da pripada logici situacije. Smatram da ovo rasvjetljava (moda i suvie saeto) logike ili apriorne komponente darvinizma.
6Sljedea opaska moda je zanimljiva ovdje. K.Lorenz u Evoluciji i modikaciji ponaanja (Methuen, London, 1966.) pie: Svaka modikabilnost koja se pokae prilagodljivom, kao to se uenje neosporno pokazuje, pretpostavlja programiranje temeljeno na logenetiki pribavljenim informacijama. Poricanje toga iziskuje pretpostavku unaprijed stabiliziranog [ili utemeljenog] sklada izmeu organizma i okolia. v. takoer biljeku 8.

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

Iznimni bioloki napredak izuma deskriptivnog i argumentativnog 115 jezika7 sad se moe vidjeti jasnije nego prije: lingvistika formulacija teorija omoguava nam da ih kritiziramo i eliminiramo bez da eliminiramo rasu koja je njihov nositelj. To je prvo postignue. Drugo postignue je razvitak svjesnoga i sustavnoga kritikog stava prema naim teorijama. Time zapoinje metoda znanosti. Razlika izmeu amebe i Einsteina je u tome da, iako oboje koriste metodu pokuaja i eliminacije pogreke, ameba ne voli greke, dok Einsteina greke intrigiraju: on ih svjesno trai u nadi da e njihovim otkrivanjem i eliminacijom nauiti neto. Metoda znanosti kritika je metoda. Stoga, evolucijska epistemologija omoguuje nam da bolje razumijemo i evoluciju i epistemologiju do mjere u kojoj se podudaraju sa znanstvenom metodom. Omoguuje nam da te stvari razumijemo bolje iz logike perspektive.

POZADINSKO ZNANJE I PROBLEMI Cilj znanosti poveanje je istinolikosti [verisimilitude]. Kao to sam dokazao, teorija tabula rasa apsurdna je: u svakom stupnju evolucije ivota i razvitka nekog organizma moramo pretpostaviti postojanje neke vrste znanja u obliku dispozicija i oekivanja. Sukladno tome, rast svog znanja sastoji se od modikacije prethodnog znanja (bilo njegovog ispravka ili pak odbacivanja u veoj mjeri). Znanje nikad ne izvire ni iz ega, ve uvijek iz nekog pozadinskog znanja znanja koje se u danom trenutku uzima zdravo za gotovo, zajedno s odreenim potekoama i problemima koji se u pravilu javljaju zbog sukoba izmeu oekivanja inherentnih naem pozadinskom znanju te nekih novih saznanja, kao to su naa opaanja ili hipoteze proizile iz njih.

7Za razliite funkcije ljudskog jezika, v. npr. moje Pretpostavke i pobijanja, str. 134 te poglavlja 3,4 i 6.

KARL POPPER, O EVOLUCIJSKOJ EPISTEMOLOGIJI

S engleskog prevela Tihana Bertek

116

SVO ZNANJE PROETO JE TEORIJOM, UKLJUUJUI NAA OPAANJA U svojim razliitim subjektivnim oblicima znanje je dispozicijsko i anticipacijsko. Sastoji se od dispozicija organizama i te su dispozicije najvaniji aspekt organizacije nekog organizma. Jedan tip organizma moe ivjeti samo u vodi, drugi samo na kopnu; s obzirom na to da su opstali do danas, sama njihova ekologija odreuje dio njihovog znanja. Da nije apsurdno initi takve procjene, rekao bih da je 999 od 1000 jedinica znanja nekog organizma naslijeeno ili uroeno, te da se ona jedna jedinica sastoji od modikacija uroenog znanja i tvrdim, nadalje, da je plasticitet potreban za te modikacije takoer uroen. Iz toga slijedi osnovni teorem: Svo steeno znanje, svo uenje, sainjeno je od modikacije (mogue i odbacivanja) nekog oblika znanja ili dispozicije, koji su prethodno bili prisutni; i u krajnjem stupnju, od uroenih dispozicija.8 Ovome odmah moemo dodati i drugi teorem: Sav rast znanja sastoji se od unapreenja postojeeg znanja koje se mijenja sa eljom da se priblii istini. Kako su sve nae dispozicije u neku ruku prilagodbe nepromjenjivim ili sporo mijenjajuim uvjetima okoline, moemo ih opisati kao nabijene teorijom, imajui na umu dovoljno iroko znaenje pojma teorija. Ono to hou rei jest da ne postoji opaanje koje nije povezano sa setom tipinih situacija (zakonitosti) izmeu kojih nastoji donijeti odluku. Mislim da moemo ii i dalje: ne postoji osjetilni organ u kojem anticipacijske teorije nisu genetski inkorporirane. Oko make reagira razliito na niz tipinih situacija za koje postoje spremni mehanizmi ugraeni u strukturu oka (oni odgovaraju bioloki najvanijim situacijama koje maka mora razlikovati), stoga je dispozicija za razlikovanje tih situacija ugraena

8Za uspjenu obranu uroenog znanja u sporu s bihevioralistima i drugim antiteoretiarima, v. Konrad Lorenz, Evolucija i modikacija ponaanja, citirano u biljeci 6.

ASOPIS STUDENATA FILOZOFIJE

Godina IX. Broj 18/19

u osjetilni organ, iz ega proizlazi teorija da su te, i samo te, situacije relevantne i da se oko koristi za njihovo raspoznavanje.9 injenica da su sva naa osjetila nabijena teorijom na ovaj nain najjasnije pokazuje radikalni neuspjeh teorije vjedra i svih drugih teorija koje izvor znanja pokuavaju pronai u naim opaanjima ili inputu organizma. Ba suprotno, ono to se moe apsorbirati (i na to se moe reagirati) kao bitan input te to se odbacuje kao nevano ovisi u potpunosti o uroenoj strukturi (programu) organizma.

117

OSVRT NA SUBJEKTIVISTIKU EPISTEMOLOGIJU Iz ove perspektive, moramo zbog neutemeljenosti odbaciti svaku subjektivistiku epistemologiju koja za svoje polazite odabire neto to joj se ne ini problematinim, tj. odabire nae izravne ili neposredne opaake doivljaje. Ti doivljaji su, bez sumnje, u veini sluajeva sasvim dobri i uspjeni (u suprotnom ne bismo opstali), ali nisu izravni ni neposredni, a ni u potpunosti pouzdani. Ne postoji razlog zato ne bismo svoje opaake doivljaje uzeli kao privremenu polazinu toku polazinu toku koja, poput zdravog razuma, ne ukljuuje obavezu prema istinitosti ili pouzdanosti. Sve dok smo kritiki usmjereni, nije vano otkuda ili kako zapoinjemo, no poevi otuda (to je moda ono to Russell naziva naivnim idealizmom), dolazimo, preko zike i biologije, do zakljuka da su naa opaanja vrlo sloena te da nisu pouzdana iako su iznenaujue izvrsna, dekodiranja signala koje primamo iz okoline. Ne smijemo ih, stoga, shvaati kao polazine toke u smislu norme istine. Ono to je izgledalo kao subjektivistika epistemologija slobodna od pretpostavki ili teorija tabula rasa potpuno se raspada. Na njenom mjestu trebamo uzdignuti spoznajnu teoriju u kojoj znajui subjekt, promatra, igra vanu, ali vrlo ogranienu ulogu.
9v. npr. pokuse u: T. N. Wiesel i D. H. Hubel, Single-cell Responses in Striate Cortex of Kittens Deprived of Vision in One Eye, Journal of Neurophysiology, 26, 1963., str.100317.