You are on page 1of 3

Karl Popper: Znanost, pseudo-znanost i falsifikacionizam

Svojevremeno me muio jedan problem koji nije glasio niti Kada je jedna teorija istinita, niti Kada je teorija prihvatljiva? Moj je problem bio drukiji. elio sam napraviti razliku izme u znanosti i pseudo! znanosti, imaju"i na umu injeni#u da znanost esto grije$i, ali isto tako i to da se pseudo!znanost mo%e spota"i o istinu. &aravno, znao sam kako glasi naje$"e prihva"eno rje$enje mog problema' znanost se razlikuje od pseudo! znanosti ili meta(izike po svojoj empirijskoj metodi koja je u biti induktivna i koja kre"e od opserva#ije ili eksperimenta. )li, to me nije zadovoljilo. &aprotiv, svoj sam problem esto smatrao problemom koji se bavi razlikovanjem autentine empirijske metode i ne!empirijske ili ak pseudo!empirijske metode, tj. metode koja unato tome $to iziskuje opserva#iju ili eksperiment, ipak ne zadovoljava znanstvene standarde. *otonja metoda mo%e se dokazati na primjeru astrologije, s golemom masom empirijskih dokaza utemeljenih na opserva#iji ! na horoskopima i biogra(ijama. )li kako me astrologija nije dovela do ovoga problema, trebalo bi mo%da ukratko opisati atmos(eru u kojoj se ovaj problem pojavio kao i primjere kojima je on bio uzrokovan. &akon propasti )ustrijske #arevine do$lo je do revolu#ije u )ustriji' atmos(era je bila puna revolu#ionarnih parola i ideja i novih, esto neobinih teorija. Me u teorijama koje su me zainteresirale svakako je bila najznaajnija +insteinova teorija relativnosti. Sljede"e tri teorije bile su Mar,ova teorija povijesti, -reudova psihoanaliza i tzv. individualna psihologija )l(reda )dlera.... Studenti su tada puno raspravljali o te tri teorije. .sobno sam i upoznao )l(reda )dlera i sura ivao s njim u njegovom so#ijalnom radu s dje#om i mladima u radnikim etvrtima /ea... 0ijekom ljeta 1212. poeo sam osje"ati sve ve"e nezadovoljstvo tim teorijama ! marksistikom teorijom povijesti, psihoanalizom i individualnom psihologijom3 njihova pretenzija na znanstveni status uinila mi se sumnjivom. Moj je problem u poetku vjerojatno glasio' 4to to nije u redu s marksizmom, psihoanalizom i individualnom psihologijom? 5a$to su toliko razliite od (izikalnih teorija, od &e6tonove teorije, a posebno od teorije relativnosti? Kako bih rasvjetlio ovu razliku, %elim re"i kako je samo nekoliko nas u to vrijeme tvrdilo kako vjeruje u istinitost +insteinove teorije gravita#ije, $to pokazuje da me nije muila sumnja u istinitost te tri teorije, ve" je bila rije o neemu drugome. &ije se tako er radilo niti o mome osje"aju da je matematika (izika egzaktnija od so#iolo$ke ili psiholo$ke teorije. &ije me dakle muio ni problem istinitosti 7barem ne u toj (azi8, niti problem egzaktnosti ili mjerljivosti. 9inilo mi se da te tri teorije, iako nastupaju kao znanosti, u biti imaju vi$e zajednikih obilje%ja s primitivnim mitovima negoli sa znano$"u, i da su vi$e nalik astrologiji negoli astronomiji. Shvatio sam da su se moji prijatelji koji su se divili Mar,u, -reudu i )dleru, bili impresionirani brojnim zajednikim tokama tih teorija, a naroito njihovom oitom obja$njavalakom sposobno$"u. :zgledalo je da su sve te teorije bile u stanju objasniti praktino sve $to se zbivalo u podrujima na koje su se odnosile. *rouavanje bilo koje od njih inilo se da rezultira nekim intelektualnim preobra"enjem ili otkri"em, otvaraju"i vam oi pred novom istinom skrivenom od ljudi koji jo$ nisu posve"eni. ;ednom kada tako otvorite oi, svuda vidite potvrdu primjera' svijet je pun potvrda za te teorije. 4to god se dogodi, uvijek potvr uje te teorije. : stoga je njihova istinitost oita3 a nevjerni#i su jasno oni, koji nisu %eljeli vidjeti oitu istinu3 neki su je odbijali vidjeti, bilo zato $to im to nije bilo u klasnom interesu ili zbog njihovih represija koje jo$ uvijek nisu bile analizirane, pa su zahtijevale tretman. &ajkarakteristiniji element ove situa#ije bio je ini se neprestani dotok dokaza, opserva#ija koje su veri(i#irale ove teorije3 obilje%je koje su njihovi sljedbeni#i stalno isti#ali. Marksis nije mogao otvoriti novine a da na svakoj strani#i ne prona e dokaz njegovog tumaenja povijesti3 ne samo u vijestima, ve" i u samom nainu tumaenja, $to jasno otkriva klasnu sklonost novina, a posebno u onome $to u novinama nije napisano. -reudisti, psihoanalitiari su isti#ali kako njihove teorije stalno veri(i#iraju njihove klinike opserva#ije. 4to se tie )dlera, bio sam zaista impresioniran osobnim iskustvom. ;ednom prilikom, 1212. godine ispriao sam mu sluaj koji meni nije izgledao posebno adlerovski, ali koji je on lako analizirao pomo"u svoje teorije osje"aja in(eriornosti, premda to dijete nije niti vidio. *omalo zapanjen, upitao sam ga

kako mo%e biti tako siguran. 5bog svog tisu"ustrukog iskustva, odgovorio je, na $to sam ja morao dodati' ) pretpostavljam da "e s ovim novim sluajem <a$e iskustvo biti tisu"uijednostruko. :mao sam na umu da njegove prethodne opserva#ije nisu bile pouzdanije od ove posljednje, da je svaku tumaio u svjetlu prethodnog iskustva i da mu je ova posljednja slu%ila kao dodatna potvrda. 4to je to iskustvo potvr ivalo, pitao sam se? Samo to da se jedan sluaj mo%e tumaiti u svjetlu te teorije. )li, razmi$ljao sam, to ni$ta ne znai, jer se svaki sluaj mo%e tumaiti u svjetlu )dlerove ili isto tako i -reudove teorije. Kao ilustra#ija mogu mi poslu%iti dva vrlo razliita primjera ljudskog pona$anja' prvo, primjer kada ovjek gura dijete u vodu s namjerom da ga zadavi3 i sljede"i, u kojem ovjek %rtvuje svoj %ivot poku$avaju"i spasiti dijete. .ba navedena primjera mogu se s podjednakom lako"om objasniti i na -reudov i na )dlerov nain. *o -reudu, ovjek u prvom sluaju pati od represije 7re#imo od neke varijante +dipovog kompleksa8, dok je drugi postigao sublima#iju. *o )dleru, prvi je ovjek patio od osje"aja in(eriornosti 7vjerojatno izra%avaju"i potrebu da sebi doka%e kako se odva%io poiniti takav zloin8, a tako je uinio i drugi 7jer je imao potrebu da sebi doka%e kako se odva%io spasiti dijete8. &e mogu zamisliti nijednu vrstu pona$anja koje se ne bi moglo tumaiti pomo"u bilo koje od tih dvaju teorija. =pravo ta injeni#a, da su se uvijek uklapale, da su se uvijek potvr ivale, u oima njihovih sljedbenika slu%ila je kao najjai argument u prilog tih teorija. *oinjao sam shva"ati da je ova oita snaga bila zapravo njihova slabost. Sluaj s +insteinovom teorijom bio je oito drukiji. =zmimo jedan tipian primjer ! +insteinovu pretpostavku, upravo tada potvr enu nalazima +ddingtonove ekspedi#ije. +insteinova teorija gravita#ije vodila je do zakljuka da masivna tijela 7primjeri#e sun#e8 moraju privlaiti svjetlost na isti nain na koji privlae i materiju. Shodno tome, moglo se izraunati da svjetlost s neke udaljene zvijezde, iji je oiti polo%aj bio blizu sun#a, stizala do zemlje iz takvoga prav#a da zvijezda izgleda malo udaljenija od sun#a3 drugim rijeima, zvijezde bli%e sun#u trebale bi izgledati kao da su malo odmaknute od sun#a a i jedna od druge. .va se pojava ne mo%e obino vidjeti jer se zvijezde ne mogu promatrati danju zbog prejakog sunevog sjaja3 ali za vrijeme pomrine, to je mogu"e (otogra(irati. )ko se ista zvije% a (otogra(iraju i no"u, mogla bi se izraunati udaljenost zvijezda na obje (otogra(ije i provjeriti predvi eni rezultat. = navedenom je sluaju impresivan rizik predvi anja navedene vrste. )ko opserva#ija poka%e da je predvi eni rezultat de(initivno izostao, teorija se jednostavno odba#uje. &avedena teorija nije se slagala s pro$lim rezultatima opseva#ije, ustvari s rezultatima koje bi netko prije +insteina uop"e mogao oekivati. 0o je posve drukije od situa#ije koju sam prethodno opisao, kada se pokazalo da su teorije primjerene najrazliitijim ljudskim pona$anjima, tako da je bilo gotovo nemogu"e opisati neko ljudsko pona$anje koje ne bi moglo poslu%iti kao veri(ika#ija tih teorija. 0a su me razmatranja zimi 1212!12>?, dovela do zakljuaka koje sada mogu oblikovati na sljede"i nain. 1. <rlo je lako prona"i dokaze ili veri(ika#ije za skoro svaku teoriju, ako ih potra%imo. >. @okazi mogu vrijediti samo ako su rezultat riskantnih predvi anja' tj. ako ih odre ena teorija ne rasvjetli, mo%emo oekivati neki sluaj neprimjeren teoriji ! naime sluaj koji bi je opovrgnuo. A. Svaka dobra znanstvena teorija je sprijeavanje' ona zabranjuje da se odre ene stvari dogode. 4to teorija vi$e zabranjuje, to je bolja. B. 0eorija koja se ne mo%e oboriti niti jednim doga ajem nije znanstvena. &emogu"nost opovrgavanja nije vrlina jedne teorije 7kao $to to ljudi esto misle8 ve" njezin nedostatak. C. Svako autentino preispitivanje teorije jest poku$aj (alsi(i#iranja ili opovrgavanja. Mogu"nost podvrgavanja ispitivanju jest (alsi(ika#ija3 ali postoje i stupnjevi mogu"nosti podvrgavanja ispitivanju3 neke teorije mogu se vi$e preispitivati ! one su izlo%enije odba#ivanju nego druge3 samim tim one prihva"aju ve"i rizik. D. *otvrdu teorije ne bismo trebali uzimati u obzir osim ako nije rezultat autentine provjere3 to je mogu"e predoiti samo kao ozbiljan ali neuspje$an poku$aj (alsi(ika#ije teorije. 7Eovorim o sluajevima veri(i#iraju"ih dokaza8. F. Kada se poka%e da su neke doista provjerljive teorije pogre$ne, njihovi ih sljedbeni#i jo$ uvijek podr%avaju, na primjer ad ho# uvo enjem nekih sporednih pretpostavki ili ponovnim ad ho# tumaenjem teorije tako da se izbjegne obaranje. 0akav je postupak uvijek mogu", ali on spa$ava teoriju samo uz #ijenu uni$tenja ili barem sni%avanja njezinog znanstvenog statusa. 7Kasnije sam taj postupak spa$avanja zvao konven#ionalistikim obratom ili konven#ionalistikom strategijom8.

Sve $to je dosada reeno mo%emo sa%eti rijeima da je kriterij znanstvenog statusa jedne teorije njezina podlo%nost (alsi(i#iranju, oborivost ili mogu"nost preispitivanja. 0o bih vjerojatno mogao ilustrirati razliitim, ve" spomenutim teorijama. +insteinova teorija gravita#ije jasno zadovoljava kriterij mogu"nosti (alsi(ika#ije.... )strologija nije odoljela ispitivanjima. )strolozi su bili impresionirani i zavedni onime $to su vjerovali da predstavlja potvr uju"i dokaz ! zbog toga se uop"e nisu optere"ivali nepovoljnim svjedoanstvima. 4tovi$e, time $to su svoja tumaenja i proroanstva oblikovali dovoljno neodre eno, mogli su objasniti sve $to bi moglo opovrgnuti njihove teorije da su teorije i proroanstva bila pre#iznija. Kako bi uni$tili (alsi(ika#iju, oni su uni$tili mogu"nost provjeravanja svojih teorija. 0o je tipian trik proroka' oni svoja predvi anja oblikuju tako nejasno da predvi anja te$ko mogu proma$iti' ona time postaju neoboriva. Marksistika teorija povijesti je unato ozbiljnim naporima nekih njezinih utemeljitelja i sljedbenika konano prihvatila proroku praksu. = nekim ranijim (ormula#ijama 7primjeri#e u Mar,ovoj analizi nadolaze"e dru$tvene revolu#ije8 njihova je predvi anja bilo mogu"e provjeriti i (alsi(i#irati. )li umjesto da prihvate opovrgavanja, Mar,ovi su sljedbeni#i ispoetka interpretirali teoriju i dokaz, ne bi li ih usuglasili. .ni su time sprijeili obaranje teorije' ali su to uinili uz #ijenu prihva"anja sredstava koji su joj omogu"ili neoborivost. *omo"u te strategije, oni su uni$tili svoje tako glasno polaganje prava na znanstveni status. @vije psihoanalitike teorije bile su drukije vrste. .ne su jednostavno bile neprovjerljive, neoborive. &e postoji ni jedno mogu"e ljudsko pona$anje koje bi ih moglo opovrgnuti. 0 ne znai da -reud i )dler neke stvari nisu ispravno utvrdili' osobno ne sumnjam da je ve"ina onoga $to oni govore vrlo znaajno i da jednoga dana ne bi moglo imati odre enu ulogu u psihologiji koja se mo%e podvrgnuti ispitivanju. )li to ne znai da su te klinike opserva#ije, za koje psihoanalitiari naivno vjeruju da predstavljaju potvrdu njihovih teorija, bolje od potvrda astrologa koji iz dana u dan pronalaze u svojoj praksi. ) $to se tie -reudovoga epa o egu, superegu i idu, njegov zahtjev za znanstveni status nije nimalo jai od Gomerovih pria s .limpa. 0e toerije samo opisuju neke injeni#e, ali na mitski nain. .ne sadr%e vrlo zanimljive psiholo$ke sugestije, ali ne u provjerljivom obliku. :stovremeno, shvatio sam da se takvi mitovi mogu razviti i postati provjerljivi, i da gotovo sve znanstvene teorije imaju podrijetlo u mitovima i da mit mo%e sadr%avati znaajne anti#ipa#ije znanstvenih teorija... )ko se teorija proglasi neznanstvenom ili meta(izikom, ona time ne postaje neva%na ili beznaajna, besmislena ili nesuvisla. )li ona ne mo%e zahtijevati podr$ku od empirijskih dokaza u znanstvenome smislu, iako u nekom genetskom smislu mo%e biti rezultat opserva#ije... *roblem koji sam poku$ao rije$iti predlaganjem kriterija podlo%nosti (alsi(i#iranju, stoga nije bio ni problem znaenja ili izuzetnosti, niti problem istinitosti ili prihvatljivosti. 0o je bio problem povlaenja #rte razdvajanja sudova ili sustava sudova religijskog ili meta(izikog karaktera s jedne strane, i znanstvenoga s druge.... .vaj sam problem nazvao problemom demarka#ije. Kriterij podlo%nosti (alsi(ika#iji je jedino rje$enje problema demarka#ije, jer on ka%e da sudovi ili sustavi tvrdnji, ako %ele biti rangirani kao znanstveni, moraju biti u stanju suoiti se s mogu"im i pojmljivim opovrgavaju"im opserva#ijama.