You are on page 1of 21

an ene

Slukinje
Naslov originala: Jean Genet LES BONNES Preveo: Vjenceslav Kapural LICA: SOLANGE CLAIRE GOSPOA (Gospoina soba. Namjetaj Louis XV. ipke. U pozadni otvoren prozor, kroz koji se vidi fasada susjedne zgrade. Desno, krevet. Lijevo, vrata i komoda. Posvuda cvijede. Veer.) CLAIRE: (u donjem rublju, leima okrenuta stolidu za eljanje. Njena poza - ispruena ruka - kao i njen ton pretjerano su tragini) Opet te rukavice! Neprestano rukavice! Koliko puta sam ti naloila da ih ne nosi u kuhinji! Nema sumnje, njima kani zavesti mesara. Ne, ne, nemoj govoriti, to je beskorisno. Objesi ih iznad slavine. Hode li ved jednom shvatiti da u so bi ne podnosim tu prljavtinu? Sve to spada u kuhinju je bljuvotina, razumije? Odlazi! I nosi odavde svoje bljuvotine! Jednom zauvijek! (Za vrijeme gornje tirade Solange promatra svoje ruke, s kojih je skinula gumene rukavice, as ih skuplja, as iri poput lepeze.) Idi. Dotjeraj se! Ne mora uriti, imamo vremena. Poi. (Solange naglo mijenja dranje. Izlazi dredi ne rukavice vrcima prstiju. Claire sjeda za stolid. Mirie cvijede, miluje pribor za uljepavanje, etka kosu, dotjeruje lice.) Donesite mi haljinu. Brzo, nemam vremena! Kamo ste nestali? (Okrene se) Claire! Claire! (Ulazi Solange) SOLANGE: Molim gospou, da mi oprosti. Pripremala sam lipov aj za gospou. CLAIRE: Donesite sve to mi je potrebno za izlazak. Bijelu vezenu haljinu. Lepezu, smaragde. SOLANGE: Da, gospoo. Gospoa eli sav nakit? CLAIRE: Donesite ga. Sama du izabrati. I, naravno, lakirane cipele. One koje godinama prieljkujete. (Solange vadi iz ormara nekoliko kutija, otvara i odlae na krevet.) Za svoj svadbeni dan, zar ne? Hajde, priznajte da vas je ved zaveo, da ste u drugom stanju. (Solange une na sag, pljune na lakirane cipele i isti ih.) Claire, upozorila sam vas, bez bljuvotina! Zadrite ih radije u sebi, djevojko, nek se na tom mjestu i usmrde! Ah! Ah! (Nervozno se nasmije) Nek se kakav zalutali putnik u njima utopi. Ah, ah, odvratni ste draga. Nagnite se malko, ogledajte se u mojim cipelama. (Isprui nogu. Solange je promatra) Mislite li, moda, da mi priinja osobito zadovoljstvo saznanje da mi je noga omotana platem vae bljuvotine, smradom vae barutine. SOLANGE: (Kleedi vrlo ponizno) elim da gospoa bude lijepa. CLAIRE: I bit du. (Dotjeruje se pred zrcalom.) Mrzite me, zar ne? elite me dotudi svojom udvornodu, svojom poniznodu, svojim perunikama i rezedama? (Ustaje. Tie.) Koliko cvijeda! Nepotrebno guenje prostora. To je ubitano. (Samodopadn o se ogledava u zrcalu) Bit du lijepa. Ljepa nego to dete vi ikada biti. Ne mislite, valjda, da dete s takvim licem i takvim tijelo osvojiti Marija? Taj smijeni mladi mljekar vas prezire, iako vam je napravi dijete... SOLANGE: Oh! Nikada nisam ni... CLAIRE: utite, glupao! Haljinu! SOLANGE: (Trai po ormaru, razmie haljine.) Crvenu. Gospoa de obudi crvenu haljinu. CLAIRE Rekla sam bijelu, vezenu. SOLANGE: (Tvrdo) Gospoa de veeras imati haljinu od crvenog baruna? CLAIRE: (Naivno) Da? A zato? SOLANGE: (Hladno) Mislim na gospoine grudi pod barunastom tkaninom, osobito ako gospoa bude uzdisala pripovijedajudi gospodinu o mojoj odanosti. Crna haljina bi najbolje pristajala vaem udovitvu. CLAIRE: Kako? SOLANGE: Moram li biti jasnija? CLAIRE: Ah! Misli na...? Sjajno! Prijeti! Izvoli, vrijeaj svoju gospodaricu, Solange! Misli na gospodinovu nesredu, zar n e? Sad nije trenutak da me na to podsjeda. No, tvoju opasku du i te kako iskoristiti. Smjeka se? Sumnja? SOLANGE: Jo nije doao as kada demo iskopati... CLAIRE: Moje podlo zlodjelo? Moju ljagu? Iskopati! Kakav rjenik! SOLANGE: Gospoo!

CLAIRE: Znam na to cilja. ujem kako bruje tvoje optube. Od prvog dana me vrijea. Samo vreba trenutak kad de mi pljunuti u lice. SOLANGE: (Samilosno) Gospoo, gospoo, dotle jo nismo doli. Gospodin je... CLAIRE: Gospodin je dospio u zatvor mojom zaslugom, to si htjela redi! Slobodno reci! Nema dlake na jeziku. Govori! Ja sve radim iz potaje, iza cvjetnog zaklona, ali nita mi ne moe. SOLANGE: Najbeznaajniju rije shvadate kao prijetnju. Gospoa bi se morala katkada sjetiti da sam ja slukinja. CLAIRE: Misli li da du zbog toga to sam gospodina prijavila policiji pristajudi na taj nain da ga prodam biti preputena tebi na milost i nemilost? Mogla sam postupiti i gore! Ili bolje. Misli da ja nisam patila? Primorala sam svoju ruku - uje li, Claire? - primorala sam je da mirno, odluno, nepogreivo, bez precrtavanja, napie pismo, koje je mog dragog trebalo odvesti na robiju. Umjesto podrke nudi mi prezir. Govori o udovitvu. Gospodin nije mrtav, Claire. Makar gospodina seljakali iz jedne robijanice u drugu, sve do Guyane, idi du za njim! Da, njegova ljubavnica, luda od boli, idi de za njim. Pratit du ga. Dijelit du s njim njegovu slavu. Govori o udovitvu. Kraljice u koroti nose bijelu haljinu, Claire. Ti to ne zna. Ne doputa mi da obuem bijelu haljinu. SOLANGE: (Hladno) Gospoa de obudi crvenu haljinu. CLAIRE: (Jednostavno) Dobro. (Strogo) Dodajte mi haljinu! Oh, kak o osamljena i bez prijatelja! U oima ti vidim da me mrzi. SOLANGE: Ja vas volim. CLAIRE: Naravno, kao to se voli gazdarica. Voli me i potuje. Oekujudi nagradu, preporuku... SOLANGE: Sve bih uinila... CLAIRE: Znam. Utopila bi me u kaplji vode. (Solange pomae Claire da obue haljinu.) Zakopajte. Ne vucite tako jako! Ne steite toliko! (Solange klekne do njenih nogu. Poravnava nabore na haljini.) Ne dotiite me! Odmaknite se! Zaudarate kao divlja. Iz koje li ste smradne tale, nakon nodnih pohoda slugu, donijeli te mirise! Konjunica! Sluinska soba! Potkrovlje! (Dostojanstveno) Govorim o mirisu potkrovlja po sjedanju, Claire... Tamo... (Pokazuje na jedan kut sobe.) Tamo su dva eljezna kreveta odijeljena nodnim stolidem. A ondje komoda od smolaste borovine s malim Bogorodiinim oltarom. Tono? SOLANGE: Mi smo nesretnice. Rasplakat dete me. CLAIRE: Znai, tono. Prijeimo sada na nae molitve gipsanoj Bogorodici, na nae kleanje! A da i ne spominjemo papirno cvijede... Niti blagoslovljenu granicu zimzelena... (Pokazuje na cvijede po sobi.) Pogledaj ove cvjetove! Otvorili su se meni u poast. Ja sam bogorodica, Claire, mnogo od gipsane... SOLANGE: utite... CLAIRE: A tamo je znameniti tavanski prozorid, kroz koji polugoli mljekar skae na va krevet. SOLANGE: Gospoa je u zabludi, gospoa... CLAIRE: Vae ruke su zabludjele. Maknite ih od mene! Koliko puta vam moram ponavljati da su okuene kuhinjskim smradom? SOLANGE: Pad. CLAIRE: Molim? SOLANGE: (Ravnajudi joj haljinu) Pad. Ureujem pad vaeg dostojanstva. CLAIRE: Smrdljivka! Odmaknite se! (Potpeticom Louis XV udari Solange po sljepoonici. Solange, uei, uzmie. Tetura.) SOLANGE: Ja kradljivka? Oh! CLAIRE: Rekla sam smrdljivka! Ako ba morate cmizdriti, idite u potrokrovlje. U svojoj sobi, ovdje, podnosim samo plemenite suze. Jednoga dana, skuti moje haljine bit de osuti suzama, dragocjenim suzama. Povucite vucaruo! SOLANGE: Gospoa ide predaleko... CLAIRE: Davao me podigao u mirisno naruje i nosi me daleko... Uzlijedem, letim, nestajem... (Lupa potpeticom o pod)... i ostajem. Ogrlicu! Pouri, nedemo stidi. Ako je haljina predugaka, porubi je pribadaama. (Solange ustane i poe po narukvicu, no Claire je pretekne i dograbi kutiju s nakitom. Prsti im se dotaknu. Solange ostane zaprepatena, Claire ustukne.) Drite ruke podalje od mojih! Dodir vam je gnusan. Pourite! SOLANGE: Ne treba pretjerivati. Oi vam plamte. Uskoro dete dota obalu... CLAIRE: to kaete? SOLANGE: Obala. Granica, gospoo. Morate sauvati razdaljinu. CLAIRE: Kakav rjenik! Djevojko, Claire, osveduje se, zar ne? Osjeda da se primie trenutak kad de morati napustiti svoju ulogu... SOLANGE: Gospoa me savreno shvada. Gospoa pogaa moje misli. CLAIRE: Osjeda da se primie trenutak kad vie nede biti slukinja. Osvetit de se. Ved se priprema. Otri nokte. Mrnja te potie, Claire, nita ne smije zaboraviti. Claire, slua me? Claire, ti me slua? SOLANGE: (Odsutno) Sluam vas.

CLAIRE: Slukinja postoji samo zahvaljujudi mojem postojanju. Mojim kricima. Mojim gestama. SOLANGE: Sluam vas. CLAIRE: (Urlajudi) Zahvaljujudi meni ti postoji, a ipak me prezire! Nema pojma kako je teko biti gospoa, Claire, biti povod vaeg prenemaganja! Dovoljno bi bilo da maknem prstom, pa da ti prestane postojati. Ali, ja sam dobra, ja sam lijepa. Prkosim ti. Oaj za izgubljenim draganom ini jo ljepom. SOLANGE: (Prezrivo) Va dragan! CLAIRE: Moj nesretni dragan jo uvijek slui mojem dostojanstvu, djevojko. Ja rastem da bi tebe mogla smanjiti. Razbjesniti. Vrijeme je da dozove u pomod sva svoja lukavstva... SOLANGE: Dosta bi bilo! Pourite! Jeste li spremni? CLAIRE: A ti? SOLANGE: (Isprva ljubazno) Spremna sam. Dojadilo mi je biti objekt gaenja. Mrzim vas... CLAIRE: Polako, mala, polako... (Lupka je po ramenu, da bi je primirila.) SOLANGE: Mrzim vas! Prezirem vas! Vie vas se ne bojim. Pozovite u pomod uspomenu na vaeg dragana. Nek vas zatiti! Mrzim vas! Mrzim vae dojke nakljukane namirisanim uzdasima. Vae... bjelokosne grudi... Vae zlatne bokove! Vaa... jantarasta stopala! (Pljune na njenu haljinu) Mrzim vas! CLAIRE: (Zgranuto) Oh! Oh! Ali... SOLANGE: (Gazedi po njenoj haljini) Da, gospoo, lijepa moja gospoo. Mislili ste, da vam je sve doputeno? Do konca svijeta? Mislili ste da moete zgrabiti ljepotu neba, a meni je oduzeti? Da moete birati mirise, pudere, lakove za nokte, svilu, barun, ipku, a meni ih uskratiti? Da mi moete oteti mljekara? Priznajte! Priznajte, htjeli ste mi ga oteti? Uzbuuj e vas njegova mladost, njegova svjeina, zar ne? Priznajte! Solange vas alje u govna CLAIRE: (Zaprepateno) Claire! Claire! SOLANGE: Molim? CLAIRE: (aptom) Claire, Solange, Claire. SOLANGE: Ah, da. Claire. Claire vas alje u govna! Stoji pred vama, iskrenija nego ikad! (Pljusne Claire.) CLAIRE: Oh! Oh! Claire... vi... oh! SOLANGE: Gospoa je ivjela u uvjerenju da je zatidena svojim cvjetnim barikadama, izuzetnom sudbinom rtve. Gospoa, znai, nije raunala s pobunom slukinja. Pobuna raste, gospoo! Pobuna de probosti i izduvati balon vae glu pe avanture. Va gospodin bio je obini bijedni lopov, a vi ste... CLAIRE: Otputeni ste! SOLANGE: Otputena? Ja? alite se! Gospoa je otputena! Lice vam je izoblieno. Zelite zrcalo? (Prua joj runo zrcalo) CLAIRE: (Samodopadno se promatra) Ljepa sam no ikad! Opasnost me ini dostojanstvenom, Claire. Ti si tama... SOLANGE: ...Paklena. Znam. Poznajem pjesmicu. Na licu vam pie moj odgovor. U redu, idi du do kraja. Pred vama su vae slukinje, vae vjerne slubenice. Morali biste se jako proljepati da biste ih mogli prezirati. Ne bojimo vas se vie. U nama se mijeaju kuhinjski mirisi s uzvienodu i mrnjom prema vama. Ali, na pravi lik se nazire, gospoo. Nemojte ismijavati moju rjeitost... CLAIRE: Idite! SOLANGE: Na slubu, gospoo! Vradam se svojoj kuhinji, svojim rukavicama i svojem zadahu. Tihom podrigivanju slavine. Vi imate svoje cvijede, ja svoju slavinu. Ja sam slukinja. Ali, ne moete me uprljati. Sami nedete u nebo! Radije du vas otprat iti gore, nego ostaviti svoju mrnju pred vratima. Smijte se samo, ali se i pomolite! I to smjesta! ivot vam je na izmaku, draga! (Claire titi rukama grlo. Solange je lupka po rukama.) Dolje ape! Otkrijte va krhki vratid. Hajde, to drhtite, to ste se najeili? Ja radim brzo i bezbolno. Da, da, vratit du se u kuhinju, ali tek poto ovdje zavrim posao. (Iznenada zazvoni budilica. Solange se zaustavlja. Obje glumice, pripijene jedna uz drugu, oslukuju.) Zar ved? CLAIRE: Pourimo! Gospoa samo to nije stigla. (Raskopava haljinu) Pomozi mi! Igra je svrena. Naalost, nisi je dospjela izvesti do kraja. SOLANGE: (Pomaudi joj, tuno) Uvijek isto! Tvojom krivnjom! Nikada nisi na vrijeme spremna! Ne dospijem te dotudi! CLAIRE: Pripreme nam oduzmu mnogo vremena. Uostalom... SOLANGE: (Skine joj haljinu) Pogledaj kroz prozor! CLAIRE: Uostalom, ne moramo se tako uriti. Pomakla sam budilicu naprijed da nas prije vremena upozori. (Umorno se spusti u naslonja.) SOLANGE: Kakva sparina veeras! Cijeli dan je bio strano sparan! CLAIRE: Da. SOLANGE: To nas ubija, Claire. CLAIRE: Da. SOLANGE: Vrijeme je. CLAIRE: Da. (Ustaje s naporom.) Idem pripremiti aj.

SOLANGE: Gledaj kroz prozor. CLAIRE: Imamo vremena. (Brie lice.) SOLANGE: Opet se prenemae... Claire, mala moja... CLAIRE: Umorna sam. SOLANGE: (Tvrdo) Gledaj na prozor. Kad bismo se oslonile na tvoju spretnost, nita ne bi bilo na svom mjestu. Moram jo oistiti gospoinu haljinu. (Promatra sestru.) to ti je? Hajde, priberi se. Povrati svoje pravo lice, Claire, postani opet m oja sestra... CLAIRE: Na kraju sam snaga. Ovo svjetlo me ubija. Misli da susjedi... SOLANGE: Zar je to vano? Ne eli, valjda, da... da obavimo pripreme u zraku? Zatvori oi, Claire. Odmori se. CLAIRE: (Oblaedi crnu haljinu) Rekla sam da sam umorna samo tako da neto kaem. Ne pokuavaj me zbog toga saaljevati. Ne pravi se nadmodnom SOLANGE: Htjela bih da se odmori. Najvie mi pomae kad se odmara. CLAIRE: Shvadam. Ne mora obrazlagati. SOLANGE: Ipak du obrazloiti. Ti si prva sve zapoela. Prozrela sam te nakon one aluzije mljekaru. Mario je... CLAIRE: Oh! SOLANGE: Priznajem, mljekar mi nodu kazuje same prostote, ali prema njoj ni malo uljudniji. Ipak, maloas, bila si sretna da moe... CLAIRE: (Slijeudi ramenima) Umjesto brbljanja provjeri je li sve u redu. Klju od pisadeg stola nije stajao ovako! (Stavlja klju u prvobitni poloaj.) Osim toga, ne postoji mogudnost - kako je obiavao redi gospodin - da na cvjetovima karanfila ili rua ne pronae... SOLANGE: (estoko) Maloprije si bila sretna to ti se pruila prilika da svoje uvrede... CLAIRE:... po neku vlas iz kose jedne ili druge slukinje. SOLANGE: ... zajedno s pojedinostima iz naeg privatnog ivota pominje sa CLAIRE: Sa? Sa im? Imenuj! Imenuj stvari! S obredom? Nemamo vremena za raspravljanje. Ona de se svakog trenutka vratiti. Ona! Razumije li? Ovaj put nam nede umadi, Solange! Zavidim ti na tome to si imala priliku vidjeti joj lice kad je saznala da je njezin ljubavnik uhapen. Jednom je i meni polo za rukom da napravim dobar posao. Priznaje? Da nije bilo mene i mog pisma policiji, nikada ne bi vidjela tu predstavu. Ljubavnik u uzama, gospoa u suzama! To de je dotudi. Jutros se jedva drala na nogama. SOLANGE: Dao bog da crkne! Da napokon i ja doekam nasljedstvo, da moja noga nikada vie ne kroi u ono mrano potkrovlje, meu glupane, mislim na sobara i kuharicu! CLAIRE: Ja sam voljela nae potkrovlje. SOLANGE: Ne raznjeuj se! Kae da si ga voljela samo zato da meni proturjei. Ja ga gledam jednostavno onako kako izgleda: mrano i golo. Uljivo, kako kae gospoa. Uostalom, i mi smo uljivice, zar ne? CLAIRE: Prestani ved jednom! Radije pogledaj kroz prozor! Ja ne vidim, nita. Nod je odved mrana. SOLANGE: Pusti me da govorim. Da se ispraznim. Voljela sam potkrovlje samo zbog toga to me je njegova bijeda navodila na bijedne geste. Nije bilo zavjesa da ih podie, sagova da ih gazi, namjetaja da ga miluje okom, ili krpom, nije bilo ni zrcala, ni balkona. Nita nije nalagalo ljepu gestu. (Na Claireino prosvjedovanje.) Ne uzbuuj se! U zatvoru de imati dovoljno vremena da nastavi izigravati vladaricu, Marie-Antoinette, imat de priliku nodu tumarati odajama... CLAIRE: Ti si poludjela! Nikada nisam lutala odajama... SOLANGE: (Ironino) Oh, gospoica nikad nije lutala po stanu umota u zavjesu ili pokriva od ipke, je li? Nije se promatrala u zrcalu niti epurila na balkonu, pozdravljajudi u dva sata ujutro narod koji se sjatio pod njenim prozorima? Nikada, je li, nikada? CLAIRE: Ali, Solange... SOLANGE: Nod je, kae, odved mrana da bi mogla uhoditi gospou. A vjeruje da si na svom balkonu bila nevidljiva! Za koga me dri? Ne pokuavaj tvrditi da si mjesearka. U situaciji u kojoj se nalazimo mora sve priznati! CLAIRE: Ne vii, Solange! Molim te, govori tie! Gospoa se moe iznenada pojaviti... (Tri do prozora i podie zavjesu.) SOLANGE: Ne diraj zavjesu! Rekla sam to sam imala. Ne dopada mi se nain na koji je podie. Tvoja kretnja me uzrujava. Spusti zavjesu. Onog dana kad je bio uhapen gospodin je, ekajudi policiju, istom kretnjom povlaio zavjesu. CLAIRE: Najnevinija kretnja podsjeda te na kretnju ubojice koji pokuava pobjedi kroz izlaz za poslugu. Kako to da se najednom boji...? SOLANGE: Ruga mi se! eli me to vie razdraiti! Samo naprijed! Nastavi me ismijavati! Nitko me ne voli! Nitko nas ne voli! CLAIRE: Ona nas voli. Ona je dobra. Gospoa je dobra. Gospoa nas oboava. SOLANGE: Voli nas kao to voli svoje naslonjae. Tonije, kao to voli ruiastu majoliku svojih zahoda. Ili svoj bidet . Ni mi same ne moemo voljeti jedna drugu... Izmet...

CLAIRE: Ah!... SOLANGE:... ne voli izmet! Zar misli da du mirno prihvatiti svoju ulogu i nastaviti igru, da du i dalje spavati u kavezu? Moemo li mi uopde nastaviti igru? Ako ne mogu pljunuti u gubicu svakome tko me zove Claire zaguit de me vlastita pljuvaka! Mlaz mojeg ispljuvka to je moja dijamantna ogrlica! CLAIRE: (Ustaje plaudi) Govori tie, preklinjem te! Priaj o... Priaj o gospoinoj dobroti! SOLANGE: Gospoina dobrota! Lako je biti dobar, ljubazan i njean kad si bogat! Ah! Njena ljubaznost! Pokuaj biti dobar kad si sluga! Slukinja zadovoljava svoju tatinu dok posprema stan ili pere sue. Mae perukom kao da je lepeza. Otmjenom gestom popravlja grubu pregau. Ili, nodu, daruje samoj sebi rasko povijesnog defilea u gospoinim odajama, kao ti, na primjer! CLAIRE: Solange! Opet poinje! to eli time postidi? Zar misli da de nas tvoje optube smiriti? Koliko bi ih ja mogla izredi na tvoj raun! I kakvih! SOLANGE: Ti? Ti? CLAIRE: Ba ja. Kad bih samo htjela. Jer, doista, nakon svega... SOLANGE: Nakon svega? ega to svega? to podmede? Ti si spomenula onog ovjeka, Claire! Mrzim te! CLAIRE: Hvala, na isti nain! Meni nije potrebna pripovijest o mljekaru kao izlika da bih te mogla vrijeati. SOLANGE: Tko koga vrijea? Tko? Ne usuuje se odgovoriti? CLAIRE: Pokuaj sama odgovoriti. Istresi sve. Dajem ti prednost. Povlai se Solange. Ne usuuje me optuiti za moj najvedi zloin: pisma policiji! Nae potkrovlje naprosto je bilo preplavljeno mojim neuspjelim sastavima ... Srtanice i stranice! Izmiljala sam najrunije i najljepe prie, koje si ti znalaki iskoristila. Sinod, kad si igrala gospou u bijeloj haljini, klicala si od radosti, likovala si, zamiljajudi kako se potajice penje na brod koji vozi robijae na... SOLANGE: Lamartiniere. CLAIRE: Pratila si gospodina, svog ljubavnika... Bjeala si iz Francuske. Ila si za njim na Vraji otok, na Guvane... Kakav divan san! Hrabrost koju sam smogla da poaljem svoja anonimna pisma omogudila ti je raskoan uitak da izigrava prostitutku najvieg ranga, heteru! Bila si sretna to se moe rtvovati, to moe na svoja lea uprtiti kri podlog lopova, obrisati m u znojno lice, pridrati ga, podati se robijaima, da bi njemu bila podarena, kakva olakica. SOLANGE: Ali, maloprije, sama si govorila da de ga pratiti... CLAIRE: Ne poriem. Ali, bio je to samo nastavak tvoje prie. Dakako, lien tvoje estine. Ved u potkrovlju, meu pismima, imala si morsku bolest. SOLANGE: Trebala si vidjeti sebe! CLAIRE: Ogledala sam se na tvojem licu i spoznala kakvu pusto je ostavila na njemu naa rtva! Gospodin je iza reetaka. Radujem se! N taj nain izbjedi demo meusobno vrijeanje. Ugodnije de se osjedati lekaredi na njegovim grudima, lake de zamisliti njegov torzo i njegove noge, sigurnije de slijediti njegovo kretanje! To je morska bolest! Prepustila si mu se sa svim, uprkos riziku da nas upropasti... SOLANGE: Kako? CLAIRE: Ponavljam: upropasti! Da bih mogla poslati svoja izdajnika pisma policiji, bile su mi potrebne injenice, morala sam navesti datume. I to sam uinila? Ah! Sjeti se! Draga, vaa ruiasta zbunjenost je dirljiva! Stidi se? Bila si prisutna, zar nisi? Prekopala sam gospoine papire i otkrila onu znaajnu prepisku... (Stanka) SOLANGE: I zatim? CLAIRE: Ide mi na ivce! Zatim? Ti si htjela zadrati gospodinova pisma. I sinod sam u potkrovlju nala jednu gospodinovu kartu, naslovljenu na gospou. SOLANGE: (Agresivno) Kopa po mojim stvarima? CLAIRE: To mi je dunost. SOLANGE: Tvoja bojaljivost me iznenauje... CLAIRE: Nisam bojaljiva, ved oprezna. Dakle, u trenutku kad sam sve stavila na kocku, kad sam klekla na sag pokuavajudi razvaliti bravu na pisadem stolu kako bih svoju priu mogla potkrijepiti stvarnim injenicama, ti si jednostavno pobjegla, zanesena priom o okrivljenom ljubavniku, zloincu i robijau! SOLANGE: Postavila sam zrcalo kako bih mogla motriti na ulazna vrata. uvala sam strau. CLAIRE: Nije istina! Odavna te nadzirem! Pritajila si se na vratima monice spremna da pobjegne u najdalji kut kuhinje, im se gospoa pojavi! SOLANGE: Lae, Claire. Nadzirala sam hodnik... CLAIRE: Ne izmiljaj! Malo je nedostajalo da me gospoa ne uhvati na djelu! Ti si, ne maredi za to da li moje ruke drhte dok prekapaju papire, bila ved na putu, plovila si morem, prelazila ekvator... SOLANGE: (Ironino) A ti? Pravi se da nita ne zna o vlastitim ushidenjima. Claire, usudi se redi da nikada nisi sanjarila o nekom robijau? Zanijei, ako moe, da nikada nisi matala ba o ovom. Priznaj da si ga prokazala samo zbog toga da bi posluio kao objekt tvoje potajne pustolovine!

CLAIRE: Sve mi je to poznato. I jo kojeta. Ja sam pametnija... Ali, priu si ti izmislila. Okreni glavu! Ah! Kad bi se samo mogla vidjeti, Solange! Tropsko sunce jo uvijek obasjava tvoje lice. Priprema bijeg svome ljubavniku! (Nervozno se nasmije) Kakav zanos! Ali, ne radi se o tome. Mrzim sasvim drugih razloga. Poznati su ti. SOLANGE: (Mnogo tie) Ne bojim te se. Ne sumnjam u tvoju mrnju, tvoje spletke. Ali, pripazi se. Ja sam starija. CLAIRE: to znai biti starija? Moda jaa? Prisiljava me na razgovor o onom ovjeku da bi odvratila moju panju. Zaludu se trudi! Davno sam te prozrela. Pokuala si je ubiti. SOLANGE: Optuuje me? CLAIRE: Ne pokuavaj poricati. Vidjela sam te. (Duga stanka) I bilo me je strah. Strah, Solange. Kad dovrimo posao, trudit d u se da zatitim svoj vrat. Jer preko gospoe ti na mene cilja, meni prijeti opasnost. SOLANGE: Priznajem, pokuala sam. Htjela sam te osloboditi. Prekipjelo mi je. Guila sam se gledajudi tebe kako se gui, kako crveni, zeleni, kako se raspada od jetkosti i slatkode te ene. Odved sam te voljela. Da sam je ubila, ti bi me prva prijavila. Osobno bi me predala policiji. CLAIRE: (Uzme je za ruku) Solange... SOLANGE: (Uzmiudi) ega se plai? Ja sam u pitanju. CLAIRE: Solange, sestrice. Nisam u pravu. Ona de se vratiti. SOLANGE: Nikoga nisam ubila. Bila sam kukavica, shvada? Uinila sam sve to sam mogla. Naalost, nenadano se okrenula u snu. Disala je mirno. Pokriva se podizao u pravilnim razmacima. Prepoznala sam pod njim gospou. CLAIRE: uti! SOLANGE: Nedu! Htjela si znati. Strpi se, ut de jo mnogo toga. Saznat de kakva je tvoja sestra. I od ega je. Ja sam slukinja. Htjela sam te zadaviti... CLAIRE: Pomisli na nebo. Sjeti se neba. Misli na ono poslije. SOLANGE: Poslije nema niega. Sita sam kleanja po klupama. Kad bih u crkvi kleala na crvenom barunu, kao to ine opatice, ili na golom kamenju kao pokajnik, moje dranje bi, ako nita drugo, bilo dostojanstveno. Zar ne vidi kako ona divno pati, kako je njena bol puna ljepote! Patnja ju je preobrazila, proljepala. Kad je saznala da joj je dragan bio obian lopov, poela je prkositi policiji kliudi od radosti! Danas je ona divno, osamljeno, odbaeno stvorenje, koje njene brine slukinje vode za ruicu, oajne zbog njene boli. Vidjela si je? Bol joj svjetluca u sjaju nakita, na svili njenih haljina, na blistavilu njenih lustera. Claire, ljepota mojeg zloina mora otkupiti runodu moje tuge. Kasnije du podmetnuti poar! CLAIRE: Umiri se, Solange. A to, ako se ne zapali? Mogli bi te otkriti. Zna to eka palikude. SOLANGE: Sve znam. Oko i uho nisam skidala s kljuanice. Prislukivala sam na vratima vie nego to je to ikada inila ijedna slukinja. Sve znam. Palikuda! Divno ime! CLAIRE: uti! Guim se! Ti me gui! (Pode odkrinuti prozor.) Ah, malo zraka! SOLANGE: (Zabrinuto) to namjerava? CLAIRE: Otvoriti! SOLANGE: Ja se odavna guim! Odavna sam hjela odigrati svoju ulogu pred licem svijeta! Zaurlati s krovova svoju istinu! Izidi na ulicu s gospoinim izgledom! CLAIRE: Prestani! Htjela sam redi... SOLANGE: Ima pravo. Jo je prerano. Ne diraj prozor. Otvori vrat predsoblja i kuhinje. (Claire otvara oboja vrata) Hajde, provjeri kuha li voda. CLAIRE: Sama? SOLANGE: Onda radije priekaj njen povratak, njene zvijezde, njene suze, osmijehe i uzdisaje! Priekaj dok nas ne podmiti svojom ljubaznodu. (Telefon zazvoni. Sestre oslukuju.) CLAIRE: (Podigne slualicu) Gospodin? Gospodin...! Ovdje Claire, gospodine... (Solange joj pokua oduzeti slualicu. Claire je odgurne.) Dobro, obavijestit du gospou. Gospoa e biti sretna kad sazna da je gospodin na slobodi... Dobro, gospodine. Zapisat du. Gospodin eka gospou u Bilboquetu. Dobro... Laku nod, gospodine. (Pokua spustiti slualicu. Ruka joj drhti. Odloi je na stol.) SOLANGE: Iziao je? CLAIRE: Sudac mu je dopustio da se brani iz slobode. SOLANGE: Ali... Onda je sve propalo! CLAIRE: (Suho) Kao to vidi. SOLANGE: Suci su bili toliko drski da su ga pustili! Ismijavaju pravdu! Vrijeaju nas! Ako je gospodin na slobodi, to znai d a de povesti istragu, prevrnut de cijelu kudu da otkrije krivca. Ne znam shvada li ozbiljnost situacije. CLAIRE: Uinila sam to sam mogla. Nisam marila za opasnost ni pogibelj. SOLANGE: Dobar posao! estitam! Mislim na tvoje optube i tvoja pisma. Ako ti jo prepoznaju rukopis, bit de savrano! Zbog ega prije ide u Bilboquet, a ne ovamo? Moe li to objasniti? CLAIRE: Ako si toliko spretna, kako je mogao propasti tvoj naum u vezi s gospoom? Znam, bilo te je strah! Zrak je bio

miriljav, krevet topao! U krevetu gospoa! Ostaje nam, znai, da nastavimo ovaj ivot, da iznova uemo u igru. SOLANGE: Nesretnice! I vradanje u igru predstavlja opasnost! Uvjerena sam da smo ostavile tragove. Tvojom grekom! Neprestano ih ostavljamo! Vidim mnotvo tragova koje nikada nedemo uspjeti izbrisati. A ona? Ona se spokojno ede po njima poput krotitelja! Nita joj ne moe promadi! Rubom svojih ruiastih stopala ona gazi po naim tragovima. Prozrela nas je. Obje. Gospoa nam se ruga! Zahvaljujudi tebi! Gospoda de sve saznati! Dovoljno je pozvoniti pa da bude posluena. Saznat de da smo oblaile njene haljine, da smo krale njene geste, uvlaile njenog dragana u svoja prenemaganja. Svaki predmet de progovoriti, Claire! Svaka stvar de nas optuiti! Na zavjesama su tragovi tvojih ramena, u zrcalima obrisi mojeg lica! Svjetlo de, iako je naviklo na nae ludorije, ipak sve priznati! Sve je propalo zahvaljujudi tvojoj nespretnosti! CLAIRE: Sve je propalo samo zbog toga to ti nisi smogla dovoljno snage da... SOLANGE: Da...? CLAIRE: Da je ubije! SOLANGE: Jo uvijek mogu prikupiti potrebnu snagu ,.. CLAIRE: Gdje? Gdje? Sad smo site! Ni ti ne ivi iznad kronji stabala. Mljekar ti je zavrtio mozgom. To tebe boli! SOLANGE: Da si joj vidjela lice, Claire, ne bi tako govorila! Ili da si iznenada banula pred gospou, kao to sam se ja suoi la s njenim snom! Ponestalo mi je snage da podignem pokriva koji su nadimale njene grudi te da joj otkrijem grlo... CLAIRE: (Ironino) A pokriva je bio topao. Nod mrana. Takve stvari se rade u po bijela dana. Ti si nesposobna za takav straan in. Ja bih uspjela. Ja sve mogu. Ti to zna. SOLANGE: Luminal. CLAIRE: Da. Govorimo tie. Ja sam jaka. Pokuala si me nadvisiti.. SOLANGE: Ali Claire... CLAIRE (Mirno) Oprosti. Znam to govorim. Ime mi je Claire. Spremna sam. Svega mi je dosta. Ne elim vie biti navlaka za kiobran, odvratna bogomoljka bez boga i obitelji. Ne elim da mi ped zamjenjuje oltar. Znam angrizava sam, pokvarena. ak i u tvojim oima. SOLANGE: (Poloi joj ruku na rame.) Claire... Nervozne smo. Gospoe jo nema. I meni je svega dosta. Dosta mi je nae slinosti, mojih hrapavih ruku, crnih arapa, moje kose. Nita ti ne predbacujem, mala moja sestrice. Lutala si po odajama da ti bude lake... CLAIRE: (Pogoeno) Ah! Ostavi to! SOLANGE: Htjela bih ti pornodi. Htjela bih te utjeiti. Naalost, znam da ti se gadim, da sam ti odvratna. Znam po tome to se i ti meni gadi. Voljeti se u ropstvu ne znai voljeti. CLAIRE: Znai voljeti se neizmjerno. Ipak, sita sam onog stranog zrcala koje mi dobacuje moju sliku poput loeg zadaha. Ti s i moj lo zadah! Stoga spremna sam. Bit du nagraena. Smjet du se slobodno etati po odajama. SOLANGE: Ne moemo je, ipak, ubiti samo zbog toga. CLAIRE: Zaista? To nije dovoljno? A zato, molit du lijepo? Reci mi drugi motiv. Kada i gdje demo pronadi ljepi motiv? Kae , nije dovoljno? Veeras de, znai, gospoa opet biti svjedok nae zbunjenosti, grohotom de nam se smijati naikana ogrlicama? Duboko de uzdisati? E nede! eli svoju nagradu! Ja du biti trovaica, kad to tebi nije uspjelo. Red je da jedanput i ja tebe nadvisim. SOLANGE: Ali, ja nikada... CLAIRE: Dodaj mi ubrus! Dodaj mi kvaice za rublje! Oisti luk! Ostrui mrkvu! Operi ploice! Dosta mi je! S tim je svreno! Ah! Zaboravila sam! Zatvori slavinu! S tim je svreno! Izmijenit du svijet! SOLANGE: Mala moja sestrice! CLAIRE: Ti de mi pomodi. SOLANGE: Nede znati koju gestu mora upotrijebiti. Te stvari su mnogo ozbiljnije, mnogo jednostavnije, Claire, nego to ti zamilja. CLAIRE: Oslonit du se na mljekarevu snanu ruku. Ona nede popustiti. Lijevom rukom du ga vrsto obujmiti oko vrata. Ti de mi pomodi. A bude li potrebno idi jo dalje. Solange, moda na robiju, pratit de me, zar ne? Ukrcat de se na brod. Solange, nas dvije bit demo vjeni par: zloinka i svetica. Bit demo spaene, Solange, kunem ti se da demo biti spaene! (Iscrpljena, sjedne na gospoin krevet.) SOLANGE: Umiri se. Odnijet du te gore. Mora odspavati. CLAIRE: Pusti me. Napravi sjenu. Napravi malko sjene, preklinjem te! (Solange gasi svjetlo) SOLANGE: Odmori se. Odmori se, sestrice. (Klekne. Izuva joj cipele. Ljubi joj stopala.) Umiri se, draga. (Miluje je) Isprui nogu. Tako. Zatvori oi. CLAIRE: Stidim se, Solange. (Uzdie.) SOLANGE: (Vrlo njeno) Nemoj govoriti. Prepusti sve meni. Pusti da te uspavam. Kad usni, odnijet du te gore, u potkrovlje. Svudi du te i poloiti u tvoj kavez. Spavaj. Bdjet du uz tebe. CLAIRE: Stidim se, Solange.

SOLANGE: Pssst! Ispriat du ti jednu priu. CLAIRE: (alostivo) Solange? SOLANGE: to je, anele? CLAIRE: Solange, sasluaj me. SOLANGE: Spavaj. (Duga stanka.) CLAIRE: Ima lijepu kosu. Divnu kosu. Njena kosa je... SOLANGE: Ne govori vie o njoj. CLAIRE: Njena je lana. (Duga stanka.) Sjeda se kad smo leale pod drvetom i sunale noge? Solange? SOLANGE: Spavaj. Ja sam kraj tebe. Tvoja velika sestra. (Stanka, Claire iznenada ustaje.) CLAIRE: Ne, ne, ne smijem biti slaba! Upali! Upali! Trenutak je suvie lijep! (Solange pali svjetlo.) Na noge! Idemo jesti! to ima u kuhinji? Ah? Treba jesti. Jelo uva snagu. Doi. Pouit de me to da uradim. SOLANGE: Dobro. Luminal. CLAIRE: Znam. Luminal. Ne pravi takvo lice. Treba biti veseo. Treba pjevati. Zapjevajmo! Zapjevaj, kao to de pjevati dok bude prosila po dvoritima i poslanstvima. Treba se smijati! (Prasne u smijeh.) U protivnom tragika situacije natjerat de na s da skoimo kroz prozor. Zatvori prozor! (Solange, smijudi se, zatvara prozor.) Ubojstvo je neto... neto neizrecivo! Pjevajmo! Odnijet demo je u umu, po mjeseini, poloit demo je pod omoriku i pjevajudi sasjedi na komadide. Pokopat demo je u vrtu, pod cvijede. Nodu demo ga zalijevati djejom polijevaljkom. (Zvono na ulaznim vratima.) SOLANGE: Evo je! Vratila se. (Uzme sestru za ruku.) Claire, jesi li sigurna da de izdrati? CLAIRE: Koliko tableta? SOLANGE: Deset. Stavi ih u aj. Deset tableta luminala. Strah me je da se nede usuditi. CLAIRE: (Otrgne se od nje, popravlja krevet. Solange je neko vrijeme promatra) Imam kutiju kod sebe. Dakle, deset. SOLANGE: (Naglo) Deset. Devet ne bi bilo dovoljno. Od jedanaest bi povradala. Deset. Skuhaj vrlo jak aj. Jesi li razumjela? CLAIRE: (apatom) Da. SOLANGE: (Pribravi se, krene prema vratima. Prirodnim glasom.) I vrlo sladak. (Izlazi na lijevo. Claire jo po neku stvar stavlja na njeno mjesto, zatim izlazi na desno. Proe nekoliko trenutaka. Iza kulisa uje se vrlo glasan nervozan smijeh. Ulazi Gospoa, u pratnji Solange. Nosi krzno. Glasno hihode.)

GOSPOA: Sve vie i vie cvijeda! Groznih perunika! Bezbojnih rua i mimoza! Ove luakinje sigurno zorom odlaze na trnicu da bi ih dobile ta jeftinije. Draga moja Solange, vaa gazdarica ne zasluuje toliku panju ne zasluuje toliko rua! Prema gospodinu se odnosite kao prema zloincu! Solange, tebi i tvojoj sestri s punim povjerenjem mogu redi: Izgubila sam svaku nadu! Gospodin je nedvojbeno utamnien! (Solange joj skida krzneni ogrta.) Utamnien, Solange! Utamnien! Baen u pakao! to veli na to? Tvoja gazdarica je umijeana u mranu i glupu aferu! Gospodin spava na slami, a vi se trudite da mi stvorite raj! SOLANGE: Gospoa ne smije tako misliti. Zatvori vie nisu kao za vrijeme Revolucije... GOSPOA: Nema vie trule slame, znam. Ali, to ne moe sprijeiti moju matu da zamilja kako gospodin ivi u najstranijim mukama. Zatvori su puni opasnih zloinaca, a gospodin je suta profinjenost. Kad samo pomislim da mora ivjeti meu njima! Umirem od srama! I dok jadnik pokuava da sam sebi objasni svoje zlodjelo, ja tumaram po cvjetnjaku, obigravam pragove sudnica s oajem u dui. Slomljena sam! SOLANGE: Ruke su vam ledene. GOSPOA: Slomljena sam. Kad god se budem vradala kudi, srce de mi kucati kao da eli prsnuti i jednog lijepog dana past du mrtva pod vae cvijede. Vi kitite moj grob! Vas dvije ved nekoliko dana zatrpavate moju sobu pogrebnim cvijedem. Bilo mi je vrlo hladno, ali nisam toliko drska da se poalim zbog toga. Cijelu veer provela sam vukudi se po hodnicima. Promatrajudi hladne ljude, mramorna

lica, votane glave. Ali, uspjelo mi je da vidim gospodina. Oh! Samo izdaleka. Mahnula sam mu vrcima prstiju. Jedva sam ih pomakla. Osjedala sam se krivom. Zatim je otiao u pratnji dvojice andara. SOLANGE: andara? Gospoa se ne vara. Vjerojatnije su to bili straari. GOSPOA: Ti zna neke stvari koje su meni nepoznate. Bili straari ili andari, ipak su odveli gospodina. Upravo dolazim od ene jednog suca. Claire! SOLANGE: Claire priprema aj za gospou. GOSPOA: Neka pouri! Oprosti, mala moja Solange! Oprosti mi. Nemam pravo traiti aj sve dok je gospodin sam, bez hrane, bez duhana, bez igdje iega. Ljudi ne znaju to je to zatvor. Nemaju mate. Ja je imam i previe. Mnogo sam propatila zbog svoje osjedajnosti. Uasno sam propatila. Vas dvije ste sretne to ste same na svijetu. Va poniavajudi poloaj uskratit de vam mnoge patnje. SOLANGE: Brzo de se ustanoviti da je gospodin nevin. GOSPOA: Nevin je! Nevin! Ali, bio nevin ili kriv, nikada ga nedu napustiti. Nikada! Po tome ovjek moe znati da voli neko bide. Gospodin nije kriv. Ali sve kad bi i bio, rado bih postala njegov sauesnik. Pratila bih ga do Guyane, do Sibira. Znam da de se izvudi. Ova glupa pripovijest pruila mi je priliku da saznam koliko sam mu privrena. Taj dogaaj, koji nas je trebao rastaviti, jo vrde nas je povezao. Gotovo bih rekla da me je usredio. Moda je ta sreda nakazna. Gospodin nije kriv, ali kad bi i bio, s koliko bih radosti pristala da uzmem na svoja lea njegov kri! Pratila bih ga od zatvora do zatvora, od mjesta do mjesta, do posljednje kaznionice! Ila bih pjeice, ako treba! Do posljednje kaznionice, Solange! Pui mi se. Cigaretu! SOLANGE: Ne bi vam dopustili. enama, sestrama i majkama zloinaca nije doputeno da ih prate. GOSPOA: Zloinac! Kakav rjenik, djevojko! I kakvo znanje! Osuenik vie nije zloinac. Upotrijebila bih silu, Solange, lukavstvo i smjelost! SOLANGE: Gospoa je hrabra. GOSPOA: Ne poznaje me dovoljno. Ti i tvoja sestra poznavale ste sam enu okruenu panjom i njenodu, enu, koja misli samo na svoj aj ili svoj ipke. Odavna sam napustila svoje navike. Ojaala sam. Spremna sam za borbu. Uostalom, gospodinu ne prijeti smrtna kazna. Ali, nije loe da se uzdignem ak do te mogudnosti. Potrebna mi je krajnja napetost da bi bre mislila, a brzina da bih bolje vidjela. Moda du zahvaljujudi svemu tome uspjeti odagnati tjeskobnu nesigurnost koja me od jutros pritite. Moda du na taj nain saznati ija to demonska policija skriva u mojoj kudi tajne dounike. SOLANGE: Ne smijete gubiti ivce. ula sam da su mnogo ozbiljniji krivci oslobaani... Porotni sud u Aix-en-Provence... GOSPOA: Ozbiljni krivci? to ti znade o njegovoj krivnji? SOLANGE: Ja? Nita! Samo ono to sam ula od gospoe. Drim da je gospodinova krivnja bezazlena...

GOSPOA: Bulazni! to ti zna o oslobaanju od krivnje? Obilazi sudnice? SOLANGE: itam sudske izvjetaje. Spomenula sam vam nekog ovjeka koji je poinio straan zloin, a ipak... GOSPOA: Gospodinov sluaj nema presedana. Optuuju ga za neke glupe krae! Jesi li zadovoljna? Za krae! Idiotizam! Ravan dounikim pismima zbog kojih je i dospio u zatvor. SOLANGE: Gospoa bi se morala odmoriti. GOSPOA: Nisam umorna. Prestanite me smatrati bogaljem. Od dan vam vaa gazdarica zabranjuje da njegujete i potiete njenu lijenost. Mene ne smijete aliti. Vai uzdasi su nepodnoljivi. Vaa ljubaznost me razdrauje. Vrijea. Gui. Tolike godine su protekle, a ipak vaa ljubaznost ni na trenutak nije postala iskrena. A ovo cvijede ovdje, prije je pogrebno nego svadbeno. Niste bile u stanju naloiti vatru da se ogrijemo. A gori li vatra u njegovoj deliji? SOLANGE: Ne gori, gospoo. Ali, ako gospoa misli da smo indiskretne.. GOSPOA: Nita slino nisam pomislila. SOLANGE: Moda gospoa eli pogledati dnevne raune? GOSPOA: Za ime boje! Ne zna to govori! Dri li da sam u stanju misliti na brojke? Draga Solange, morala bi me duboko prezirati kad bi me smatrala bezosjedajnom. Zar mogu misliti na brojke, raune, kuhinjske recepte i kojekakve slubene stvari u trenutku kad sam preputena svojoj boli? Pobrini se sama za trgovce! SOLANGE: Mi shvadamo gospoinu bol. GOSPOA: Ne namjeravam svoje prebivalite obudi u crninu, ali ipak... SOLANGE: (Slaudi krzneni ogrta) Postava se poderala. Odnijet du ga sutra krznaru. GOSPOA: Kako eli. Sad je to potpuno nevano. Odriem se svoje garderobe. Uostalom, ja sam stara ena. Nije li tako, Solange? Ja sam stara ena. SOLANGE: Opet vam se vradaju crne misli. GOSPOA: Ne udi se tome! Moje misli su pogrebne... Zar mogu misliti na garderobu, na krzna, dok je gospodin u zatvoru? Stan vam izgleda odved tuno, shvadam... SOLANGE: Oh, gospoo... GOSPOA: Niste dune dijeliti moju zlu sredu, to se razumije... SOLANGE: Nikada nedemo napustiti gospou! Nakon svega to je gospoa uinila za nas... GOSPOA: Znam, Solange. Bile ste jako, jako nesretne kod mene? SOLANGE: Oh!

GOSPOA: Gotovo da ste mi kderi. Uz vas de mi ivot biti manje tuan. Otidi demo na selo. Uzgajat dete cvijede u vrtu. Vas dvije ne volite alu. Mlade ste, a nikad se ne smijete. Na selu dete nadi svoj mir. Ja du vas tetoiti. Naslijedit dete sve to imam. Kasnije. Uostalom, manjka li vam to? Samo da prekrojite moje stare haljine, bile biste obuene kao princeze. Moje haljine (Otvara ormar i promatra haljine.) Tko li de vas nositi? Odriem se elegancije. (Ulazi Claire nosedi lipov aj.) CLAIRE: aj, gospoo. GOSPOA: Zbogom plesovi, prijemi, kazalite! Vas dvije dete sve ovo naslijediti. CLAIRE: (Suho) Neka gospoa zadri svoje haljine. GOSPOA: (Trgnuvi se) Molim? CLAIRE: (Mirno) Gospoa bi, po mom miljenju, trebala naruiti jo ljepe haljine. GOSPOA: Kako bih mogla obilaziti krojae dok...? Maloas sam rekla tvojoj sestri: Gospodin je u zatvoru. Znam da de mi trebati nova crna haljina kad budem odlazila u sobu za posjete, ali do tada... CLAIRE: Gospoa te biti vrlo elegantna. Njena bol de joj u tome pomodi. GOSPOA: Misli? Vjerojatno si u pravu. Nastavit du se oblaiti za gospodina. Naruit du, dakle, crninu, kako bih dostojno oplakivala gospodinovo progonstvo, raskoniju od one u kojoj bih oplakivala njegovu smrt. Naruit du nove, ljepe haljine. Poklonit du ih vama. Moda du na taj nain pomodi gospodinu. Nikad se ne zna. CLAIRE: Ali, gospoo... SOLANGE: Va aj, gospoo. GOSPOA: Stavi tu. Popit du ga kasnije. Dobit dete moje haljine. Sve du vam dati. CLAIRE: Ne bismo bile u stanju oponaati gospou. Kad bi gospoa samo znala s koliko pobonosti uvamo njenu garderobu! Gospoin ormar za nas je kapela Majke Boje. Kad ga otvaramo... SOLANGE: (Suho) aj de se ohladiti. CLAIRE: Otvaramo ga irom samo u dane velikih svetkovina. Jedva i pogledamo haljine. Nemamo pravo na to. Gospoin ormar za nas je svetinja. SOLANGE: Vae blebetanje umara gospou. GOSPOA: Svreno je s odijevanjem! (Miluje haljinu od crvenog baruna) Moja lijepa "Pascination!" Moja najljepa! Jadna moja ljepotice! Lanvinova kreacija. Raena specijalno za mene. Uzmite je! Claire, poklanjam ti je. (Prui haljinu Claire i nastavi traiti po ormaru.) CLAIRE: Oh! Doista mi je poklanjate? GOSPOA: (Prijazno se smijeedi) Naravno. Kad ti kaem. SOLANGE: Gospoa je suvie dobra. (Obrati se Claire) Imate zahvaliti gospoi. Odavna se divite toj haljini...

CLAIRE: Nikada nedu smodi hrabrosti da je obuem. Isuvie je lijepa. GOSPOA: Moe je dati prekrojiti. Skut i rukavi su od istog baruna. Vrlo je topla. Koliko vas poznajem, volite deblje tkanine. Solange, to bih tebi mogla pokloniti? Ah? Poklonit du ti... Evo... Moje lisice. (Vadi ih iz ormara i stavlja na naslonja.) CLAIRE: Oh, ogrta za svetkovinu! GOSPOA: Kakvu svetkovinu? SOLANGE: Claire je htjela redi da ga gospoa stavlja samo u izuzetnim prilikama. GOSPOA: Ni govora! Uostalom... Lako vama! Vama poklanjaju haljine. Ja ih moram kupovati. Naruit du najskuplje haljine, da to dostojnije oplakujem gospodina. CLAIRE: Gospoa je lijepa. GOSPOA: Ne, ne, ne zahvaljuj mi! Ugodno je usredivati blinje. Moja jedina zadada je initi dobro. Tko bi mogao biti tako zao da me kazni zbog toga? Zbog dobrote? Vjerovala sam da sam savreno zatidena, da me titi vaa odanost. A ipak, vae iskreno prijateljstvo nije bilo kadro stvoriti dovoljno vrst bedem protiv oaja. Jer, ja sam oajna! Ona pisma! Pisma, za koja sam samo ja znala! Solange! SOLANGE: (Nakloni se svojoj sestri.) Da, gospoo. GOSPOA: (Opazivi njen naklon) to? Klanja se sestri? Kako je to smijeno! Mislila sam da ste nesposobne za alu! CLAIRE: aj, gospoo. GOSPOA: Solange, pozvala sam te da mi kae... Pazi, opet je netko dirao klju pisadeg stola... Reci mi to ti misli tko je mogao poslati ona pisma? Nema pojma, zar ne? Zapanjena si koliko i ja! Ali, istina de izadi vidjelo, male moje! Gospodin de rijeiti tu tajnu. Trait du da se analizira rukopis, da se otkrije tko je bio tvorac te spletke. Slualica... Tko je skinuo slualicu i zato? Netko je telefonirao? (Nitko ne odgovara.) CLAIRE: Ja. Kad je gospodin... GOSPOA: Gospodin? Koji gospodin? (Claire uti.) Odgovorite! SOLANGE: Gospoin je telefonirao. GOSPOA: to kae? Iz zatvora? Gospodin je telefonirao iz zatvora? CLAIRE: Htjele smo iznenaditi gospou. SOLANGE: Gospodin je puten da se brani iz slobode. CLAIRE: eka gospou u Bilboquetu. SOLANGE: Oh, kad bi gospoa znala... CLAIRE: Gospoa nam to sigurno nikada nede oprostiti.

GOSPOA: (Ustajudi) I vi ste utjele? Kola! Solange, brzo! Brzo! Kola! Pouri! Tri, za ime boga! (Izgura Solange iz sobe.) Bre! Jeste li poludjele? Poludjet du! (Oblai krzneni kaput. Clairei.) Kad je telefonirao? CLAIRE: (Bezbojno) Pet minuta prije gospoinog povratka. GOSPOA: Zato mi to niste odmah rekle? aj se ohladio. Ne znam hodu li modi doekati Solange! to je rekao? CLAIRE: Samo ono to sam vam ved rekla. Bio je vrlo miran. GOSPOA: Ah, tome se ne udim. Da su mu proitali smrtnu osudu, ne bi ni trepnuo. Takav karakter. Zatim? CLAIRE: Nita. Rekao je da je puten da se brani iz slobode. GOSPOA: Kako je mogao otidi iz zatvora u ponod? Zar suci rade do kasno u nod? CLAIRE: Ponekad i due. GOSPOA: Ponekad i due? Odakle ti to zna? CLAIRE: Znam. itam Detektiv. GOSPOA: (Iznenaeno) Ah, da? Vrlo zanimljivo! Ti si doista neobina djevojka, Claire. (Gleda na runi sat) Mogla bi se, k vragu, pouriti! (Duga stanka.) Ne zaboravi se pobrinuti za podstavu na mom ogrtau! CLAIRE: Odnijet du ga sutra krznaru. (Duga stanka.) GOSPOA: A rauni? Tekudi rauni? Pokai mi ih. Imam vremena. CLAIRE: Solange se brine o tome... GOSPOA: U pravu si. Ionako ne znam gdje mi je glava! Pogledat du ih sutra. (Promatra Claire) Prii blie. Prii! Pa ti si namazana! (Smijudi se) Claire, ti se mae?! CLAIRE (Potpuno smeteno) Gospoo... GOSPOA: Hajde, priznaj! Uostalom, zato ne? ivi, djevojko, uivaj! Za koga se mae? Hajde, reci! CLAIRE: Stavila sam samo malko pudera... GOSPOA: To nije puder, ved ru. Stari ru koji ja vie ne upotrebljavam. Ruin pepeo. Tako i treba! Jo si mlada, zato se ne bi dotjerivala, djevojko? Samo naprijed! (Stavlja joj cvijet u kosu. Gleda na sat.) Kog vraga radi? Ponod je, a jo je nema! CLAIRE: U ovo doba nodi nema mnogo taksija. Sigurno je morala otra na stajalite. GOSPOA: Misli? Izgubila sam svaki pojam o vremenu. Poludjet du srede! Gospodin je telefonirao da je na slobodi! I to u ovo doba!

CLAIRE: Bilo bi dobro da gospoa sjedne. Podgrijat du aj. (Krene prema izlazu.) GOSPOA: Ne, ne, nisam edna. Nodas demo piti ampanjac! Cijele nodi! CLAIRE: Ipak, malo aja... GOSPOA: (Smijudi se) I ovako sam dovoljno nervozna! CLAIRE: Ba zbog toga. GOSPOA: Nemojte nas ekati. Nipoto! Poite smjesta na spavanje. Solange takoer. (Iznenada opazi budilicu) to radi ovdje budilica? Kako je dospjela ovamo? CLAIRE: (Uznemireno) Budilica. To je kuhinjska budilica. GOSPOA: Tako? Nikad je nisam vidjela. CLAIRE: (Uzimajudi budilicu) Oduvijek je stajala na polici. GOSPOA: (Sa smijekom) Priznajem, kuhinju premalo poznajem. To je podruje, va dom. Tamo ste vi gazde. Nije mi jasno zbog ega ste je donijele ovamo. CLAIRE: Solange je donosi kad posprema. Ne pouzdaje se u zidni sat. GOSPOA: (Smijeedi se) Ona je utjelovljena tonost. Moje slukinje su najbolja stvorenja na svijetu. CLAIRE: Oboavamo gospou. GOSPOA: (Idudi prema prozoru.) Imate i zbog ega. Nisam li sve uinila za vas? (Gospoa izlazi.) CLAIRE: (Sama, gorko) Gospoa nas je obukla kao da smo princeze. Gospoa je njegovala Claire, ili Solange. Gospoa nas, naime, stalno zamjenjuje. Gospoa nas je obasula svojom dobrotom. Gospoa nam je dopustila zajedno stanujemo. Sestra i ja. Poklonila nam je sitnice koje njoj vie nisu sluile. Dopustila je da nedjeljem idemo u crkvu, da kleimo pokraj njenog klecala. GOSPOA: uje li? uje li? CLAIRE: Doputala je da joj dodamo blagoslovljenu vodu. Ponekad je ak vrkom namirisane rukavice doticala naa ela. GOSPOA: Evo taksija! Stie! Molim! to to govori? CLAIRE: (Vrlo glasno) Nabrajam gospoine vrline! GOSPOA: (Ulazedi nasmijano) Kakva ast! Kakva ast... i kakav nemar! (Povue rukom po namjetaju.) Kitite namjetaj ruama, ali ga ne briete! CLAIRE: Gospoa nije zadovoljna poslugom? GOSPOA: Naprotiv, Claire! Vie nego zadovoljna! Vrlo sam sretna! Odlazim! CLAIRE: Gospoa bi mogla popiti malko aja, hladnog aja.

GOSPOA: (Smljudi se, nagne se nad nju) eli me ubiti svojim ajem, cvijedem, svojim savjetima! Veeras... CLAIRE: (Moledivo) Samo gutljaj... GOSPOA: Veeras du piti ampanjac! (Prilazi posluavniku s ajem. Claire polako za njom.) Lipov aj, u sveanom posluavniku! Za kakvu sveanost, htjela bih znati! CLAIRE: Gospoa... GOSPOA: Uklonite ovo cvijede! Odnesite ga u svoju sobu! Odmorite se. (Okrene se, kao da namjerava izadi.) Gospodin je na slobodi, Claire! Gospodin je slobodan! Uskoro du ga vidjeti! CLAIRE: Gospoa... GOSPOA: Gospoa leti! Ne zaboravite iznijeti cvijede! (Izjuri, zalupivi vrata za sobom.) CLAIRE: (Ostavi sama) Gospoa je dobra! Gospoa je lijepa! Gospoa je ljubazna, ali, nismo ni mi nezahvalne! Svake veeri, u potkrovlju, molimo za nju. Izviavamo njen nalog. Nikada ne podiemo glas. ak se pred njom ne usuujemo obratiti jedna drugoj. I tako nas gospoa sistematski ubija svojom ljubaznodu. Truje nas svojom dobrotom. Jer gospoa je dobra! Gospoa je lijepa! Gospoa je ljubazna! Doputa nam da se nedjeljom okupamo u njenoj kupaonici. Ponekad nam ponudi uederenog badema. Kiti nas uvelim cvijedem. Gospoa nam kuha lipov aj. Gospoa nam pria o gospodinu, kako bismo postale ljubomorne. Jer gospoa je dobra! Gospoa je lijepaj! Gospoa je ljubazna! SOLANGE: Nije pila? Naravno! to sam drugo mogla i oekivatil Dobar posao! CLAIRE: Voljela bih tebe vidjeti na mom mjestu! SOLANGE: Ne bih ti ipruila priliku da mi se naruga. Gospoa je pobjegla! Gospoa nam je pobjegla, Claire! Kako si je mogla pustiti da pobjegne! Sastat de se s gospodinom. Sve de shvatiti. Propale smo! CLAIRE: Ne optuuj mene! Stavila sam luminal u aj. Nije htjela piti. Zar sam ja kriva... SOLANGE: Kao i uvijek! CLAIRE:... to je tebe svrbio jezik pa si izbrbljala da je gospodin puten na slobodu? SOLANGE: Tvoja usta su zapoela reenicu... CLAIRE: A tvoja su je dovrila. SOLANGE: Uinila sam to sam mogla. Pokuala sam zaustaviti rijei... Ah! Prestani me optuivati! Uinila sam sve to je bilo potrebno, da stvar uspije. Silazila sam niz stepenice to sam mogla polaganije da ti dobije u vremenu. Da sve pripremi. Traila sam taksi u najzabaenijim ulicama. Propustila sam kolone taksija! Nisam mogla due! Zaustavila sam jedna kola, a da toga uopde nisam bila svjesna. Uzalud sam krala vrijeme, ti si sve upropastila! Pustila si gospou da ode. Preostaje nam jedino bijeg. Pokupimo prnje i... spaavajmo glavu!.... CLAIRE: Sva naa lukavstva bjehu uzaludna! Proklete smo!

SOLANGE: Proklete! Prestani s glupostima! CLAIRE: Zna, to hodu redi. Dobro zna da nas predmeti izdaju. SOLANGE: Misli li da se predmeti brinu o nama? CLAIRE: Nita drugo i ne ine. Izdaju nas. Mora da smo doista velike grenice kad nas optuuju s toliko estine. Uhvatila sam ih na djelu kad su sve otkucali gospoi. Nae usne su nas izdale, neposredno nakon telefonskog razgovora. Bila sam prisutna kad je gospoa sve otkrila. Ti to nisi vidjela. Posmatrala sam kako sigurno koraa prema otkridu. Nita jo nije pogodila, gori od znatielje. SOLANGE: I nakon svega si je pustila da ode! CLAIRE: Solange, vidjela sam kad je pronala kuhinjsku budilicu koju smo zaboravile vratiti na mjesto, kad je otkrila puder na stolidu za eljanje, kad je spazila crvenilo koje nisam stigla skinuti s lica, kad je saznala da itamo Detektiv. Promatrala sam kako nas raskrinkava. Morala sam izdrati sve te okove. Bila sam jedini svjedok naeg pada. SOLANGE: Moramo otidi. Pokupimo prnje. Brzo! Smjesta! Claire... Vlakom... ili brodom... CLAIRE: Kamo da odemo? Kome? Nemam ni toliko snage da ponesem koveg. SOLANGE: Poimo. Poimo bilo kamo. Bilo kome. CLAIRE: Kamo bismo mogle podi? Od ega bismo ivjele? Siromane smo. SOLANGE: (Gledajudi oko sebe) Claire, uzmimo... uzmimo... CLAIRE: Novac? Ne mogu to dopustiti. Nismo kradljivke. Policija bi nas vrlo brzo otkrila. Novac bi nas odao. Od trenutka kad sam spoznala da nas predmeti izdaju bojim ih se, Solange. Najmanja greka i mi smo izgubljene. SOLANGE: Dodavola! Neka sve ide doavola! Moramo pronadi nain da pobjegnemo! CLAIRE: Prekasno je. Izgubile smo. SOLANGE: Ne misli, valjda, da demo ostati ovako? Okruene tjeskobom? Oni de se sutra vratiti. Oboje. Otkrit de porijeklo pisama. Sve de otkrit! Sve! Primijetila si kako je blistala! Sletjela je niz stepenice kao pobjednica! Njena strana sreda, njena odvratna radost bit de sazdane od naeg ponienja. Njen trijumf rumenjet de od naeg stida! Njena haljina pocrnit de od na sramote! Njena krzna... Ah! Odnijela je svoje krzno! CLAIRE: Umorna sam. SOLANGE: Izabrali ste pravi trenutak da se alite. U pravo vrijeme po kazujete svoju slabost. CLAIRE: Strano umorna! SOLANGE: Ako je gospoa nevina, krive su slukinje. To je oito. Lako je biti nevin, gospoo! Ali, da je kojim sluajem mene zapala dunost da vas smaknem, kunem se, da bih ila do kraja! CLAIRE: Ali, Solange...

SOLANGE: Do kraja! Silom bih vam rairila eljust i primorala vas popijete otrovan aj. Niste ga popili! Usudili ste se odbiti! Usudili ste odbiti da umrete! I to u trenutku kad sam bila spremna da vas na koljenima sklopljenih ruku, cjelivajudi vae skute, zamolim da to uinite! CLAIRE: Nije bilo mogude idi do kraja. SOLANGE: Mislite? Nala bih naina da vam ivot uinim nesnoljivim. Primorala bih vas da me na koljenima zamolite da vam pruim otrov, to bih ja, moda, odbila. U svakom sluaju, ivot bi vam postao pakao. CLAIRE: Poinjete me ljutiti, Claire ili Solange, vidite, stalno vas zamjenjujem. Uskoro dete me sasvim razbjesniti. Sami ste krivi za sve svoje nedade. Za nau nesredu. SOLANGE: Usudite se to ponoviti! CLAIRE: Optuujem vas za najstraniji zloin! SOLANGE: Vi ste poludjeli! Ili ste pijani! Nema zloina, Claire. Zabranjujem ti da nas optuuje za kakav zloin. CLAIRE: Ako ga nema, izmislit demo ga? Jer... (Teko diudi, iza paravana) Pokuali ste me vrijeati! Ne ustruavajte se! Pljunite mi u lice! Pospite me blatom! Govnima! SOLANGE: Kako ste lijepi! CLAIRE: Preskoimo poetne formalnosti. Odavno ste obezvrijedili sva la, svaku stranputicu koja vodi do preobraaja. Pouri! Bre! Sita sam ponienja, sita uvreda! Svejedno mi je da li me tko slua, da li se tko posprdno smjeka ili slijee ramenima dredi da smo lude i zavidne, ja sva treperim, drdem od zadovoljstva, Claire, rem od radosti! SOLANGE: Kako ste lijepi! CLAIRE: Poni s uvredama! SOLANGE: Kako ste lijepi! CLAIRE: Izostavi uvod! Izbaci ga! Uvrede! SOLANGE: Vaa ljepota me zasljepljuje! Ne mogu! CLAIRE: Ponavljam: elim uti uvrede! Ne mislite, valjda, da sam pristala to da mi iznova obuete ovu haljinu samo zbog toga da ujem slavopojke o mojoj ljepoti! Obaspite me uvredama! Mrnjom! Pljuvakom! SOLANGE: Pomozite mi! CLAIRE: Mrzim sluge. Mrzim tu sramotnu, ropsku rasu. Sluge ne pripadaju ljudskoj rasi. Oni su sastojak kanalizacije, neka vrst pare, koja se vue naim sobama i hodnicima, uvlai u nos i prodire u usta, zagaujudi ih. Povradam vas! (Solange pode prema prozoru) Ostani ovdje! SOLANGE: Nastavi, dolazim...

CLAIRE: Potrebni su, znam, kao to su potrebni grobari ili istai zahoda. Ili policajci. Ali, sav taj krasni svijet naprosto zaudara! SOLANGE: Nastavite. Nastavite. CLAIRE: Njuke su vam strane, izobliene od grinje savjesti, lakti naborani, grudi ravne, tijela stvorena da nose nae izlizane prnje. Vi ste naa iskrivljena zrcala, nai ispusti, naa sramota, na izmet. SOLANGE: Nastavite. Nastavite. CLAIRE: Na kraju sam snage. Molim te, pouri. Vi ste... Vi ste... Oh, kako sam prazna! Nita mi vie ne pada na pamet. Ne znam vie ni uvrede. Claire, umarate me. SOLANGE: Dopustite da izaem. Nek nas svi uju! Nek izau na prozore is vide. Moraju nas uti! (Otvara prozor. Claire je odvue u sobu.) CLAIRE: Vidjet de nas susjedi! SOLANGE: (Istrgnuvi se, s balkona) To i elim! Napolju je divno! Vjetar ushiduje! CLAIRE: Solange! Solange! Ostani sa mnom! Vrati se! SOLANGE: Gospoa je imala ljubavnika, mljekara! Grliin pjev! Sad smo ravne! CLAIRE: Solange... SOLANGE: uti! Nema vie mljekara, vjesnika zore ni njegovog dragog zvonjenja! Nema blijedog, lijepog ljubavnika! Pripremimo se za ples! CLAIRE: to to radi? SOLANGE: (Sveano) Zaustavljam vrtuljak. Na koljena! CLAIRE: Solange... SOLANGE: Klekni! CLAIRE: Ide predaleko! SOLANGE: Na koljena! Napokon mi je sinulo! Znam za to sam odreena! CLAIRE: Ubit dete me! SOLANGE: (Idudi prema njoj) Nadam se da hodu. Oaj me ini goropadnom. Ah! Proklete smo! CLAIRE: uti! SOLANGE: Vi nedete morati izvriti zloin. CLAIRE: Solange!

SOLANGE: Ne miite se! Sasluajte me, gospoo! Dopustili ste joj da izvue. Da, vi! Ah, kakva teta to joj ne mogu sasuti u lice svu svoju mrnju. Sva naa prenemaganja! Kukavice, glupao! Pustila si je da pobjegne! Sad loe ampanjac! Ne miite se! Ne miite se! Smrt je u blizini. Vreba na nas. CLAIRE: Pusti me da odem! SOLANGE: Ne miite se! Moda dete mi ba vi, gospoo, pomodi da naem najjednostavniji nain kako da oslobodim sestru, kako da smognem sna i odvanosti koje de me odvesti u smrt. CLAIRE: to namjerava? Kamo de nas sve ovo odvesti? SOLANGE: Claire, preklinjem te, odgovaraj na pitanja! CLAIRE: Prestanimo, Solange. Ne mogu vie. Pusti me. SOLANGE: Nastavit du sama! Sama, draga moja! Ne miite se! Kako bilo mogude da vam gospoa umakne kad ste imali sve mogudnosti da je (Idudi prema njoj) Ovaj put de mi za sve platiti, kukavice! CLAIRE: Solange! Upomod! Solange! SOLANGE: Urlajte, ako vas to veseli! Ispustite posljednji krik, gospoo! (Gura Claire, koja ostane skutrena u jednom kutu.) Napokon! Gospoa mrtva! Opruena na linoleumu... Zadavljena rukavicama za pranje su Gospoa moe sjesti. Moe me zvati, gospoice Solange. Ba tako! To je razlog mojeg zlodjela. Gospoa i gospodin de me zvati gospoice Solange Lemercier... Gospoa je trebala svudi crnu haljinu. Djeluje prilino groteskno. (Oponaa gospoin glas.) Zar sam spala na to na nosim crninu za slukinjom? Kad smo se vradali s groblja, sluinad cijele etvrti ila je ispred mene, kao da smo lanovi obitelji! Koliko puta sam poeljela da ona postane lan obitelji! Na alost, pokojnica je do kraja ustrajala u ali. Oh, gospoo...! Mi smo ravne, gospoo! Gledajte kako koraam uzdignute glave! (Smije se.) Ne, gospodine isljednie, ne... Nita nedete doznati o mojem inu. O naem zajednikom inu. Nita o naem sauesnitvu u ubojstvu... Haljine? Oh! Gospoa ih moe zadrati! Moja sestra i ja imamo vlastite haljine. Oblaimo ih potajice, nodu. Na meni je moja haljina, gospoo, ravnopravne smo! Crvena haljina zloinke! Gospodin mi se smije? Gospodin se smjeka? Misli da sam luda? Misli da slukinje moraju imati barem toliko ukusa da ne oponaaju gospou? Oprata mi? Doista? Gospodin je suta dobrota. eli me poniziti velikodunodu. Ali, ja sam ukrotila vedu divljakinju... Gospoa shvada moju usamljenost. Napokon! Sasvim sama! I strana! Mogu biti okrutna, ali i blaga Gospoa de se oporaviti od straha. Brzo i lako de se oporaviti okruena cvijedem, mirisima, haljinama. im obue bijelu haljinu, u kojoj je odlazila na ples u Operu, uprkos mojoj zabrani, nestat de straha. Tu su, osim toga, njeni ljubavnici, njen nakit... Ja imam samo sestru. Da, gospoo, usuujem se govoriti o njoj. Ne plaim se vie. Nieg se ne plaim. Tko, tko de me udutkati? Tko de smodi toliko hrabrosti da me nazove: Djevojko? Sluila sam. Radila sam sve to radi slukinja. Smijeila sam se gospoi. Saginjala sam se da napravim krevet, da operem ploice, da oistim povrde, da prislukujem na vratima, da prislonim oko na kljuanicu. Ali, sad sam uspravna! I vrsta! Sad sam daviteljica! Gospoica Solange, znate, ona koja je zadavila sestru. Da utim? Gospoa je suvie osjetljiva. alim gospou. alim gospoinu bljedodu, gospoinu satensku kou, majune ui, nejake ake... Ja sam crna vrana. Meni sude. Postala sam plijen policije. Claire? Ona je, doista, jako voljela gospou... Ne, gospodine, isljednie, nita nedu redi pred njima! Neke se stvari tiu samo nas... Ovo je naa nod, mala moja! (Zapali cigaretu. Ne zna puiti. Kalje) Ni vi, ni bilo tko drugi, nikada

nedete doznati nita. Znat dete samo to da je Solange ovaj put ila do kraja. Zar ne vidite da je u crvenoj haljini, spremna za izlazak? (Solange ide do prozora, otvara ga i penje se na balkon. Tekst, koji slijedi, govori leima okrenuta publici, ravno u nod. Lagan povjetarac leluja zavjese.) Eno je izlazi! Silazi niz dugake stepenice u pratnji policije. Popnite se na balkon! Pogledajte kako koraa meu crnim pokajnicima! Podne je. Nosi sveanj od devet knjiga. Krvnik koraa tik do nje. apude joj na uho ljubavne izjave. Claire, krvnik me prati! Krvnik me prati! (Smije se) Za njom, u povorci, sluge i slukinje cijele etvrti, isti oni koji su Claire otpratili do posljednjeg prebivalita! (Gleda napolje.) Nose vijence, cvijede, ratne zastave, transparente. Zvone pogrebna zvona. Pogreb je u punom jeku. Lijep pogreb, zar ne? Ispred sviju, natkonobari u crnim frakovima, bez svilenih ovratnika. Nose vijence. Za njima posluitelji i lakeji u kratkim hlaama i bijelim arapama. Nose svoje vijence. Zatim sobari i sobarice. Nose nae zastave. Pa pazikude... Onda neke nebeske delegacije. Ja ih predvodim. Krvni me miluje. Gomila mi klie. Povlauje. Blijeda sam. Uskoro du umrijeti. (Vrada se u sobu) Koliko cvijeda! Imala je lijep pogreb, zar ne? Oh, Claire, jadna moja Claire! Nema pomodi, gospoo, predajem se policiji! Samo policija me moe shvatiti. I ona pripada svijetu odbaenih. (Naslonjena na dovrata kuhinjskih vrata, Claire, vidljiva samo za publiku, neko vrijeme slua sestru) Sada sam gospoica Solange Lemercier. ena Lemercier. Lemercierova. uvena zloinka. (Umorno) Claire, propale smo! CLAIRE: (Bolno, gospodinim glasom) Zatvorite prozor! Navucite zavjesu! Tako. SOLANGE: Kasno je. Svi ved spavaju. Prestanimo s igrom. CLAIRE: (Daje joj rukom znak da uti.) Claire, donesite mi aj. SOLANGE: Ali... CLAIRE: Rekla sam, aj! SOLANGE: Umorne smo. Mrtve umorne! Moramo prekinuti. CLAIRE: (Nakon to Solange sjedne u naslonja) Ah, ne! Nedete se, draga moja, tako lako izvudi! Nije teko s vjetrom kovati urotu, zvati nod za sauesnika... SOLANGE: Ali... CLAIRE: Ni rijei! Imam puno pravo raspolagati s ovih nekoliko posljednjih minuta. Solange, sauvaj me u svom srcu! SOLANGE: Ali, zaboga! Ne. Ne! Jesi li poludjela? Moramo otidi! Smjesta Claire! Ne smijemo ostati! Stan je otrovan... CLAIRE: Ostani, gdje si! SOLANGE: Claire, zar ne vidi kako sam slaba? Kako sam blijeda? CLAIRE: Ti si kukavica! Mora me posluati. Dole smo do ruba provalije, Solange. Podi demo preko ruba! Ti de ivjeti za nas obje. Trebat de ti mnogo snage. Na robiji nitko nede znati da te ja potajno slijedim. Kad osude, obedaj mi da de me ponijeti sa sobom, da de me briljivo uvati u srcu. Bit demo lijepe, slobodne, radosne! Solange, ne smijemo izgubiti vie ni jedne minute! Ponavljaj za mnom...

SOLANGE: Govori, ali sasvim tiho. CLAIRE: (Mehaniki) Gospoa bi trebala popiti aj. SOLANGE: (Odluno) Nedu! CLAIRE: (Dredi je za ruke) Droljo! Ponavljaj za mnom! Gospoa de popiti aj... SOLANGE: Gospoa de popiti aj... CLAIRE: Gospoa mora spavati... SOLANGE: Gospoa mora spavati... CLAIRE: Ja du bdjeti... SOLANGE: Ja du bdjeti... CLAIRE: (Legne na gosvoin krevet.) Ponavljam!... Nemoj me prekidati! uje li me? Hode li me posluati? (Solange potvrdno klimne glavom.) Ponavljam, dakle. Moj aj! SOLANGE: (Neodluno) Ali... CLAIRE: Rekla sam, aj! SOLANGE Ali, gospoo... CLAIRE: Tako! Nastavi... SOLANGE: Ali, gospoo, hladan je. CLAIRE: Svejedno du ga popiti. Daj! (Solange donosi posluavnik.) Stavila si ga u najskuplji, najdragocjeniji posluavnik. (Uzima alicu i pije. Solange, licem prema publici, nepomino stoji, prekriivi ruke kao da su na njima lisiine.)