You are on page 1of 4

Zasto sam musliman Ibrahim, tinejdzer iz Pensilvanije, objasnjava kako ga je crkvino ucenje o Isusu odvelo iz katolicanstva u islam.

U svacijem zivotu do e trenutak, ja se barem nadam da do e, kad covjek shvati da zapravo ne samo da ne mora vjerovati u ono u sto vjeruje, ma sta to bilo, nego i da to moze napustiti i javno to re!i. Meni se to, sre!om, desilo rano. Ja imam 17 godina i islam je vjera za koju se ja zalazem. Odrastao sam kao katolik. Vise formalno, nego prakticno. Poha ao sam katolicku nedjeljnu skolu, koja se zove CCD, ali katolicki koncept Boga nije igrao neku znacajnu ulogu u mom djetinjstvu. To je bila tek nedjeljna obaveza. Me utim, poceo sam i!i na mise kad sam bio sedmi razred i to mi se svi alo. Davalo mi je osje!aj da radim pravu stvar. Uvijek sam bio moralna osoba, ali nikad nisam dobro proucio osnove katolicanstva. Samo sam znao da se osje!am dobro dok se molim svom Tvorcu. Zaista sam volio katolicanstvo, ali nekako mi se cinilo da bismo se mi (katolici) zajedno s Isusom trebali moliti Bogu, a ne Bogu i Isusu kao jednom Tvorcu. Isus (neka je mir na njega) je bio moj uzor u slije enju Bozije volje i pokoravanju Bogu, ali nikako Bog. Prije nego sto sam krenuo u 8. razred, u jesen 1999. godine, naucio sam mnogo toga o katolicanstvu. Crkveno katolicanstvo smatra Isusa Bogom. To je bilo nesto sto se nije slagalo s mojom predstavom o nedjeljivom Bogu kojem sam se molio i Isusu kao uzoru. To je bilo nekako nelogicno i zbunjuju!e i ja to nisam mogao prihvatiti. Nisam osje!ao da je to ispravno. Ipak, nastavio sam i!i u crkvu i moliti se. I razgovarao sam s mnogim ljudima u crkvi u mom osje!aju da Isus nije bio Bog nego poslanik, uzor. Rekli su mi da moram prihvatiti cinjenicu da je Isus Bog itd. Ali ja to nisam mogao prihvatiti. Trudio sam se da to prihvatim, ali mislim da me Bog sacuvao od toga, za moje dobro. Postojalo je nesto sto je mnogo bolje za mene od toga. Ali nastavio sam i!i u crkvu. Negdje sredinom decembra 1999. godine, bez nekog posebnog razloga koji bih mogao ovdje navesti, poceo sam po enciklopedijama citati o islamu.

Sje!am se da sam pravio spisak kljucnih rijeci o islamu u staroj Grolier World Bookiz 1964. godine koju sam pronasao u svojom ormaru s knjigama i da sam ih ucio. Iz nekog razloga bio sam odusevljen ovom vjerom, zato sto se u njoj govori o Bogu i o onome u sta sam ja vjerovao cijelog svog zivota - sve sam to nasao upravo u ovoj vjeri. Prije toga sam se morao pomiriti da ne postoji vjera kakvu osje!am u sebi i zato sam bio odusevljen sto sam nasao ovu vjeru. Saznao sam da moja vjera ima ime i milione drugih sljedbenika! 31. decembra 1999. godine izgovorio sam kelime-i-sehadet, a da nikad prije nisam citao Kur'an niti razgovarao i sa jednim muslimanom. Kako je vrijeme prolazilo, sve vise sam ucio. Prosao sam mnoge faze zbunjenosti, sre!e, sumnje i odusevljenja. Islam me je poveo na put prosvje!enja. Ali taj put je bio spor. I pet mjeseci nakon prihvatanja islama jos uvijek sam isao na misu. I svaki put kad sam prisustvovao misi osje!ao sam da se jaz izme u mene i crkvene zajednice sve vise produbljavao, a da sam bio sve blize i blize poslaniku Isusu i Bogu. Tokom ramazana 2001. godine za vrijeme pauze za rucak obicno sam isao u biblioteku (to je bio moj drugi ramazan koji sam postio, prve godine prihvatanja islama nisam postio ramazan). To je bilo bolje nego da sjedim za stolom s prijateljima, a imao sam i posla u biblioteci. I moje ocjene su se popravile. Tad sam uspostavio i komunikaciju s Johnom, koji je osim mene bio jedini musliman u mojoj skoli. Kako su dani prolazili, sve vise smo pricali o islamu. On je fascinantna licnost i zadnjeg petka u ramazanu odveo me u dzamiju. Moj odlazak u dzamiju bio je nesto najljepse u mom zivotu. Bog se ovog puta stvarno odazvao mojim molitvama. Mislio sam da !u biti nervozan, ali uop!e nisam bio. To je bilo nesto najprirodnije sto sam ikad ucinio. Osje!ao sam se kao kod ku!e. I nesto sam shvatio dok sam bio u dzamiji. Dok sam sjedio tamo na podu i molio se Bogu, shvatio sam da je prostorija puna drugih ljudi, ali to je bilo ok. A kod ku!e, kad me neko pita sta radim ja nikad ne govorim da klanjam. Nikad to nikome nisam priznao. To je veoma tesko. Ali tamo, u dzamiji, klanjao sam pred skupinom drugih muslimana i osje!ao se super. Vise nego super! Osje!ao sam se sigurnim. To je bila jedna od najljepsih stvari koje su mi se desile od kako sam u svom srcu prihvatio Boga one hladne veceri pred Novu godinu prije skoro dvije godine. Nikad nisam rekao roditeljima istinu direktno. Ustvari, i ne planiram to uciniti. Glavni signal koji sam im uputio bio je 16. decembra 2001. godine oko 1 sat kad sam konacno rekao svom ocu da ujutro idem u dzamiju s prijateljem i kad me upitao zasto, ja sam ukljucio svoj alarm. Rekao mi je da jedva ceka da se iselim iz njegove ku!e, rekao je i to da se razocarao u mene i kako sam ja, po njegovom misljenju, napravio glup izbor. Ja svojim roditeljima nikad nista nisam direktno rekao jer mislim da je najbolje da to cinim postepeno, nisam htio da uzrokujem probleme u porodici. Ali mogu zamisliti sta bi moj otac uradio da zna da sam postao musliman koji praktikuje vjeru. On je bijesan ve! zbog cinjenice sto proucavam tu vjeru i uvjeren je da je sve ostalo samo na proucavanju. Ja znam da je moj otac nesretan i ne zelim da on pati.

Ali mislim da je to iskljucivo njegova greska sto misli da je toliko pametan i da mu Bog ne treba. Ta misao je bas ono sto ga cini nesretnim. I mislim da on jos nije shvatio sta se desava sa srcima onih koji poricu svoju ljudsku potrebu za vezom s Tvorcem. On nije znao u sta se upusta donose!i takvu odluku. Ni moja majka ne zna da sam musliman, ali ona se makar ne ljuti sto idem u dzamiju. Uznemirena je zbog toga, ali mi barem nikad nije rekla da je razocarana zbog toga. Slijede!i Bozije naredbe ja !u se truditi da budem dobar prema mojim roditeljima sve dok ne pocnu da me odgovaraju od islama. Najbolje sto mogu uciniti za njih je da im budem dobar primjer, ne bi li i oni jednog dana, insallah, uvidjeli da postoji i bolji nacin zivljenja od zivljenja u mracnom svijetu koji porice Boga.

Ja nikad nisam bio na Srednjem istoku, ali svakg dana ucim o islamu. Procitao sam knjige pisane iz svih perspektiva. Sufijske, sitske, sunitske, knjige o samom Kur'anu... muslimani sekte smatraju haramom, tako da nije bitno sta vjerujes, ti si uvijek musliman i nista ekstra. Mozes imati potpuno drugacije glediste od nekog drugog muslimana, ali sve dok obojica vjerujete da ne postoji drugi bog osim jednog Boga, obojica ste muslimani i to je to. Puno sam toga procitao i na internetu i razgovarao s drugim muslimanima i preko interneta i telefonom. Upoznao sam nekoliko zaista divnih ljudi na internetu od kojih sam puno naucio o zivotu, islamu i Bogu. Sad sam 100% musliman i to se nikad ne!e promijeniti, insallah. Zahvaljujem se Bogu sto sam prosao sve te faze sumnje. Kad sad pogledam unazad, znam da me u tim trenucima Bog nije napustao, nego mi je govorio da je vrijeme da se preispitam i razmislim koliko volim Boga i kroz sta sam spreman pro!i da bih razumio svoju vjeru. Sedmica placa, depresije, molitve, citanja do iscrpljavanja i stavljanja svih ostalih zivotnih stvari u drugi plan moze izgledati okrutno... ali nagrada spoznaja o sebi, Bogu i covjekovoj vezi s islamom vrijedi mnogo vise nego sve materijalno. Kroz svoja pitanja dobio sam najcjenjeniji Boziji dar islam i i nasao mir. Cuo sam krs!ane kako govore da krs!anstvo covjeka uzdize na licni nivo s Bogom. U islamu je odnos s Bogm mnogo dublji.

Bog je sa mnom u svakom trenutku, vodi me, poducava me, voli me, stiti me, osloba a me, prosvje!uje me, tjesi me... elhamdulillahi za islam! Islam je puno ucinio za mene. Vise nego sto ja to mogu i zamisliti. I svaki dan je sve bolje. Krenuo sam od zivota koji se zasnivao na iskusenjima i greskama do prihvatanja upute i sad znam sta je najbolji izbor za mene. Traze!i spoznaju o sebi i provode!i zivot u zbunjenosti nasao sam uputu. Ne mogu na!i prave rijeci da to opisem, ali pokusat !u jos jednom: Bog mi je otkrio istinu o zivotu. Ne moram vise tragati za njom. Sura 93, Jutro Tako mi jutra Tako mi no i kada se smiri Nije te ostavio tvoj Gospodar Niti zamrzio Zaista e ti budu i svijet biti bolji Od ovog I zaista e ti tvoj Gospodar dati Pa es zadovoljan biti Zar te nije nasao kao siroce pa ti je dao skloniste I nasao te da nisi upu en pa te je uputio I nasao te siromasnim pa te obogatio Nemoj ponizavati siroce Nemoj otjerati prosjaka I prenosi blagodati svoga Gospodara (prijevod sure Jutro na bosanski: Hafiz Muhammed Pandza i Dzemaluddin Causevi ) To je ono kroz sta sam ja prosao, sto je Bog ucinio ua mene ono sto ja jesam. Ovo je moja obavijest svijetu. Islam je puno vise od onog sto vi mislite, u stvarnosti puno liberalniji nego sto bi ve!ina zeljela. Ali nemojte samo slusati. Proucite sve perspektive za sebe... i donesite vlastit zakljucak. Bog kaze u vjeri nema prisile jer je vjera u Boga odluka koju donosi srce, a srce se ne moze prisiliti ni na sta. Izvor: http://www.islamfortoday.com/converts.htm