You are on page 1of 61

Filozofski fakultet Sarajevskog univerziteta Odsjek za historiju

Predavanja: Pomone historijske nauke Prof. dr. Vesna Mueta-Aeri

Sarajevo, 2013. godine

1Literatura: 1. Stjepan ntoljak ! "Po#o$ne historijske nauke%, &raljevo 1'(1. )iktor *ovak ! "+atinska paleografija%, ,eograd 1'-2. 2. .osip Stipi/i$ ! "Po#o$ne povijesne znanosti u teoriji i praksi%, 0agre1 1'(2. 3. ,artol S#aji$ ! "2eraldika, svragistika i genealogija%, 0agre1 1'(1. 3. 4rupa autora ! "Priru/nik za arhiviste%, 0agre1 1'((. Pitanja: Paleografija 1. Paleografija ! postanak i razvoj5 2. 6aterijali za pisanje5 3. Filigrani, ili vodeni znakovi5 3. Pojava pis#a5 -. 4r/ko pis#o5 7. &lasifika8ija i op9ta periodiza8ija latinskog pis#a5 (. +atinska pis#a ri#skog perioda5 :. Srednjovjekovna latinska pis#a5 '. ;irilsko i glagolsko pis#o5 10. ,osan/i8a5 11. Skra$eni8e ri#skog perioda i srednjeg vijeka5 12. 6inijatura ri#skog perioda i srednjeg vijeka5 Diplomatika 1. Poja# i zada$a5 2. <azvoj latinske diplo#atike5 3. =iplo#a ili isprava5 3. *astanak isprave i njen odnos pre#a pravno# /inu5 -. >nutra9nje karakteristike isprave5 ili Strukture isprave5 7. ,izantinska diplo#atika5 (. 2rvatska dvorska kan8elarija i kan8elarije <a9ke i 0ete5 :. ,osanska i hu#ska kan8elarija5 Hronologija 1. Poja# i zada$a5 2. Osnovne vre#enske jedini8e5 3. =atiranje dana u #jese8u5 3. <efor#e kalendara5
Po#o$ne historijske nauke

-. Po/e8i 1rojanja godina ili po/e8i era5 7. Po/e8i godina ili stilovi5 (. &ontrolni ele#enti datu#a5 Heral ika 1. Poja# i zada$a5 2. Osnovna heraldi/ka pravila5 3. Osnovni dijelovi gr1a5 3. )rste gr1ova5 -. Fojni/ki gr1ovnik5 !"ragistika ili sigilografija 1. >potre1a pe/ata5 2. )rsta i tipovi pe/ata5 3. *a/in pe/a$ena5 3. Osnovni dijelovi pe/ata5 -. 6aterijali, veli/ina i o1lik pe/ata5 7. +ikovne predstave i natpisi na pe/ati#a srednjovjekovne ,osne5 #umi$matika 1. Poja# i zada$a5 2. *ova8 kroz historiju5 3. *ova8 i u#jetnost5 3. ?ipologija nov8a5 -. *ov8i 1osanskih vladara5 Arhi"istika 1. Poja# i zada$a arhivistike5 2. <azvoj arhivske slu@1e5 odnosno Postanak i razvoj arhiva5 3. Ata je arhiv5 Bdef. arhivaC 3. Spoljna slu@1a arhiva ili registrature5 -. Oda1iranje i izlu/ivanje arhivske graDe5 7. >nutra9nja slu@1a arhiva5 (. Siste#i sreDivanja arhivske graDe5 :. &onzerva8ija i restaura8ija arhivske graDe5 '. 6ikro fil#ovanje5 10. Pu1likovnaje arhivske graDe5

Po#o$ne historijske nauke

1% !"ragistika ili sigilografija Poti/e od gr/ke rije/i svrago i latinske sigilum. Ova po#o$na nauka razvija se u okviri#a diplo#atike sve do E)FFF sto. kada polako poku9ava da se izdvoji. Pe/ati se pojavljuju kod Su#erana u FFF #ileniju#u pr.n.e., a zati# u siriji i Ggiptu. pis8i su koristili valjkasti o1lik porfira Bvulkanskog porijeklaC. ?u su urezivali #itolo9ke slike, a isto i na glineni# plo/i8a#a gdje su urezivali #itolo9ke likove i slu@ile i# kao ha#ajlije ili talis#ani. Ggip$ani su urezivali likove i znakove u ka#enje svojih zlatnih prstenova, a od njih su to preuzeli 4r8i i <i#ljani. Sa aspekta upotre1e razlikuje#o nekoliko faza. Prva faza je ri#ski period, u kojoj pe/at prete@no slu@i za zatvaranje pisa#a. Pravnog efekta kao dokaznog sredstva na ispravi ne#a. BPe/at jo9 uvijek ne#a pravnu #o$, nego sa#o ozna/ava rang BstatusC onoga /iji je pe/at.C Od <i#ljana pe/atne prstenove preuzeli su 4er#ani, a od njih ostali narodi kao 9to su 6erovinzi koji u )F sto. po/inju stavljati svoje pe/ate na isprave. B6eDuti# jo9 uvijek ne#a pravne veze iz#eDu pe/ata i isprave, nego je on jo9 uvijek znak zvani/nog polo@aja vlasnika pe/ata.C ?ek sa &arolinzi#a #ijenja se zna/enje pe/ata. >#jesto potpisa na ispravi pe/at postaje sredstvo ovjere. F#a pravni efekat, odnosno dokaznu #o$ na ispravi. > kasno# srednje# vijeku pe/at i#a pose1no zna/enje i vrijednost jer postaje glavna potvrdna snaga isprave. On je izraz volje izdava/a i zna/i pristanak za izvr9enje pravnog /ina o koje# se govori u istrazi. (Zato dobiva takav znaaj? Zato to ga je jako teko falsifikovati, jer to je u domenu samo odreene grupe zanatlija zlatara koji izrauju i novac. Postoje naravno i uvjeti koji se oni moraju pridr!avat u izradi peata u odnosu na naruioca. "vaki peat ima svoju osobenost onoga ko ga posjeduje i ne mo!e se falsifikovati.# Osnovni ele#enti pe/ata. Pe/at sa/injavaju sljede$i dijelovi: pe/atnjak ili #ati8a pe/ata, kalup (uz pomo$ kojeg se pravi otisak#, otisak sa pe/atno# sliko# i #aterijal na koje# je pe/at otisnut i sa#a pe/atna slika. Gle#enti pe/atne slike su si#1oli, legende, ukrasi. Pe/atni si#1oli #ogu 1iti: #onogra#i, gr1ovi, portreti, likovi i /ak likovne ko#pozi8ije. #1le#i na pe/ati#a su 1ili: kruna, @ezlo, dr@avna ja1uka, prijestolje i pla9t kao si#1ol heraldi/ki te zastava i gr1. )ladari su i#ali tri vrste pe/ata: 1. Sve/ani Bdr@avniC veliki pe/at Bsigilum maiusC veli/ine 7 do 118#. *a nje#u je o1avezan lik kralja na prijestolu, okru@en gr1ovi#a ze#alja koji# on vlada ili je to lik vladara na konju u punoj vojnoj opre#i. B*ajljep9i sa/uvani pe/at je veliki dr@avni pe/at kralja ?vrtka F.C 2. 6ali ili tajni pe/at Bsigilum secretumC od 1,- 8# do 2,- 8# veli/ine. Slu@io je uglavno# za privatnu prepisku vladara.

Po#o$ne historijske nauke

3. Srednji pe/at Bsigilum mediocreC od 2,- do 3,- 8#, a negdje i do - 8#. &oristi se za ovjeru #anje va@nih doku#enata i nije tako /est. Pe/atno prstenje slu@i kao #ati8a pe/ata. ?ipovi pe/ata su se razlikovali po to#e 9ta je na nji#a ugravirano. (%ogu biti samo slova, portreti, likovi, konjanici itd. zavisno od toga ta je na peatnoj slici.# *a osnovu toga pe/ate dijeli#o na: vladarski pe/at Bsa liko# vladara koji sjedi na prijestoljuC , konjani/ki Bsa liko# /ovjeka na konju, a upotre1ljavaju ga #anje va@ni vladariC, pje9a/ki pe/at Bprikazuje /ovjeka u stoje$e# stavu i upotre1ljava ga ni@e ple#stvoC, heraldi/ki pe/at Bsa gr1o# vlasnika pe/ata koji se javlja u EFF sto.C, hagiografski pe/at Bsa liko# sve8aC, patrona B8rkveni ili gradski, upotre1ljavaju ga u/eni ljudiC, #onu#entalni ili topografski pe/ati Bsa liko# 8rkve, utvrDenja, grada i sl.C. 1%1 #ain peaenja *a/in pe/a$enja zavisi od #aterijala od kojeg je pe/at. 6etalni pe/at o1i/no visi na vrp8i, dok vo9tani #o@e 1iti na vrp8i vise$i ili utisnuti pe/at. Pe/a$enje se o1avlja na slijede$i na/in: utisnuti pe/at se utiskivao tako 9to se u donje# desno# uglu isprave pravio rez u o1liku krsta, B/iji krakovi su se zavrtali, a onda se uzi#ala odreDena sprava nalik #akaza#a koja je i#ala na kraju dvije plo/i8e sa pe/atno# sliko#, stavljala se ispod papira i zati# se utisnulo tako da je pe/atna slika ostala na o1je strane papiraC. )ite9ki pe/at se pri/vr9$ivao na povelju tako 9to se zavrtao na desno# uglu kraj isprave, 1u9ile su se dvije rupe i kroz njih se provla/io svileni kona8, krajevi se izjedna/avaju i opet se izlije vosak u taj kalup koji je u o1liku #akaza, pritisne se i do1ije se pe/atna slika i sa jedne i sa druge strane. Fzlijevalo se jako puno pe/atne #ase da 1i se slika sa/uvala od o9te$enja.

1%& Materijali $a i$ra u peata > po/etku se isklju/ivo upotre1ljavao prirodni vosak 1ez ikakvih dodataka. > EF sto. on se 1ojao 8rveno# ili zeleno# 1ojo#, a EFFF sto. i s#eDo#. 6etalni pe/at se najprije upotre1ljavao u ,izantiji odakle je do9ao u Ftaliju, ju@ni Fran8usku i Apaniju pa i u papsku kan8elariju. Od #etala naj/e9$e se upotre1ljavalo olovo, a za sve/anije pe/ate zlato. > papskoj kan8elariji uglavno# preovladavaju olovni pe/ati koji se javljaju ve$ kraje# )FF sto. 0a vo9tani pe/at o1i/no se upotre1ljavao naziv sigilum, a za #etalni 1ula. 0latni
Po#o$ne historijske nauke

pe/at su #ogli koristiti sa#o vladari. 0latni pe/at 0apadne Gvrope i zlatni pe/at ,izantije su se razlikovali. 0latni pe/at zapadnoevropskog tipa, sastojao se od dvije zlatne plo/i8e spojene zlatni# o1ru/e#, koji se pri/vr9$ivao za o1je plo/i8e. 1%' ()li*i i "eliine peata Ovisno od #aterijala pe/at je #ogao 1iti okrugao, sr8olik, trouglast, kvadratan, u o1liku pika, elipti/an i dr. o1lika. <azli/ite o1like i#a sa#o vo9tani pe/at dok #etalni i#a sa#o o1lik kruga. Ovalni pe/ati su 1ili karakteristi/ni za kan8elariju prvih &arolinga u EFFF sto. =uguljasti ili goti/ki pe/at upotre1ljava se u 8rkveni# institu8ija#a od EFF sto. )eli/ina pe/ata je varirala. 1%+ ,potre)a peata ko -u.nih !la"ena Slaveni su koristili pe/ate i prije seo1e jer se u rje/niku pronalazi rije/ @enskog roda "pe/ata% kao naziv za pe/at. > Sloveniji se #o@e pratiti upotre1a pe/ata od EFF sto., a ve$ u EFFF sto. &oristi ga ple#stvo, sve9tenstvo, pri#orski gradovi dr. > 2rvatskoj dvorskoj kan8elariji u do1a narodnih vladara naj/e9$e se upotre1ljava pe/atni prsten, a zati# i vite9ki pe/at od EF sto. od voska ili olova pri/vr9$en na vrp8i od razli/itog #aterijala. > =al#a8iji pored vladara su i#ali i visoki 8rkveni dostojanstveni8i i gradovi tako se polovino# EFFF sto. spo#inje prvi put pe/at du1rova/ke gradske op$ine, #eDuti# tre1a razlikovati period u hrvatskoj historiji, to je period narodnih vladara kada i#a#o odreDenu vrstu pe/ata, i period kada oni postaju dio velike >garske #onarhije kada se po/inju upotre1ljavati pe/ati koji se koriste u dvorskoj kan8elariji >garskih vladara. &od Sr1a pe/at se prvi puta spo#inje kod Stjepana *e#anje, olovni pe/at 1izantinskog tipa, a prvi nedatirani pe/at Bvjerovatno 121-.g.C velikog @upana Stjepana *e#anji$a, a poslije krunisanja i zapadni vo9tani pe/at, dakle i#a utje8aja u Sr1iji i ,izantije, a i 0apada. Osi# vladara u Sr1iji pe/ate i#aju kralji8e, velika9i, 8rkveni dostojanstveni8i, a zlatna 1ula se prvi puta spo#inje na #anastirski# povelja#a. > =uklji su sa/uvani pe/ati dukljanskih vladara, koristi se srpski, 1izantijski pa /ak i 1ugarski pe/at. 6akedonija ne#a svoj pe/at, oni koriste srpski i 1ugarski pe/at. *ekoliko desetina sa/uvanih pe/ata srednjovjekovne ,osne i 2u#a, po #i9ljenju Pave nDeli$a koji je napisao knjigu o pe/ati#a srednjovjekovne ,osne s#atra se najljep9o# kolek8ijo# pe/ata na ju@noslavenski# prostori#a. > poreDenju sa drugi# pe/ati#a susjeda ovi pe/ati i#aju svoje oso1enosti koje su karakteristi/ne sa#o za srednjovjekovnu ,osnu. > po/etku se i ovdje koristi sa#o p/elinji vosak, naj/e9$e svijetlo s#eDe i ta#no s#eDe 1oje dok su vladari koristili 8rveni vosak. 6etalni pe/at se vrlo rijetko pojavljuje #ogao je 1iti
Po#o$ne historijske nauke

kru@nog o1lika dok je vo9tani #ogao 1iti u razni# o1li8i#a. Pe/ati sa gr1ovi#a u ,osni /esto su 1ili jedini izvor za heraldiku ,osne. Pe/ate u ,osni najprije upotre1ljavaju 1osanski vladar od polovine EFFF sto., a od EF) sto. i 1osanski velika9i poput 2rvatini$a, 2ranji$a, Pavlovi$a i dr. *ajpoznatiji i prvi pe/at koji na# je poznat je pe/at 1ana 6atije *inoslava iz 123'.g. to je pe/atni prsten. &od &otro#ani$a pe/ati se prvo pojavljuju pod uti8aje# 0apadne Gvrope, a kasnije i pod 1izantinski# uti8aje# kada ?vrtko 9iri svoje grani8e na isto/ne o1lasti. )eliki prijestolni pe/at &otro#ani$a s#atra se najvi9i# tehni/ki# do#eto# i stilsko# ljepoto# #eDu 1osanski# pe/ati#a. *a kasniji# 1osanski# pe/ati#a gdje preovladava 1izantinski uti8aj oso1ito kada se radi o #onogra#ski# pe/ati#a, pe/at koji u#jesto slike sadr@i #onogra#. =ok se prikazivanje utvrDenih gradova ili konjanika vezuje za zapadnoevropski uti8aj. Osi# gr1ova na 1osanski# pe/ati#a susre$e#o znakove #o$i i dostojanstva. *a pe/ati#a se naj/e9$e javlja kruna kao si#1ol vlasti i susre$u se dva tipa krune: kruna &otro#ani$a i kruna &osa/a. Hezlo se pojavljuje sa#o na pe/atu kralja ?vrtka kao i prijestolje. *a vladarski# pe/ati#a se #ogu pojavljivati likovi, portreti vladara, a oni su karakteristi/ni sa#o za vladarske pe/ate. Pojava likova na pe/ati#a karakteristi/na je za period Stjepana FF &otro#ani$a i kod kralja ?vrtka. *ajstariji prikaz utvrDenja na pe/atu i#a#o kod 1ana *inoslava, a toj osnovni si#1ol #o$i Pavlovi$a. *a pe/atni# slika#a /esto se pojavljuje vojna opre#a i oru@je. 0ati# i#a#o heraldi/ki 9tit, a /est #otiv na 1osanski# pe/ati#a je koplje, zastava i sl. Pe/atne slike /esto su uokvirene razni# orna#enti#a po/ev9i od jednostavnih linija i ta/ki8a do vegetativnih ele#enata tj. floralnih. Pe/atne legende na 1osanski# pe/ati#a pojavljuju se u dva pis#a latinsko# i $irilsko# pis#u, a o1uhvataju i#e vladara i njegovu titulu. &% #umi$matika *u#iz#atika je nauka koja se 1avi nastanko#, razvoje# i upotre1o# nov8a. > naju@oj vezi je sa drugi# po#o$ni# nauka#a: heraldiko#, paleografijo#, sfragistiko# itd. *u#iz#atika se dijeli na: 1. tehni/ku nu#iz#atiku I koja se 1avi izu/avanje# vrijednosti nov8a, njegove kupovne #o$i i pravni# regulisanje# nov8a 2. pri#ijenjenu nu#iz#atike I koja se 1avi nu#iz#ati/ki# #aterijali#a kao izvoro# za izu/avanje ekono#ije, kulture itd. =o pojave #etalnog nov8a funk8iju nov8a je i#ala razli/ita ro1a: stoka, krzno, #etali itd. &roz historiju nova8 je i#ao #aterijalnu vrijednost Bstvarnu vrijednostC, odnosno vrijednost #aterije od koje je napravljen i funk8ionalnu vrijednost kao pro#etnog sredstva. Pravo kovanje nov8a toko# historije i#ali su sa#o vladari.
Po#o$ne historijske nauke

*ova8 se sastoji od )G<S F <G)G<S , pa tako ve$ u 7. stolje$u pr. n. e. na nov8u Bna aversuC se pojavljuju likovne predstave, portreti i gr1ovi vladara, a na reversu portreti sveta8a, za9titnika gradova. > anti8i nova8 je kovan od zlata i poznat na# je 0+ ?*F ><G>S i =F* <F>S. 0a vrije#e &onstantina )elikog kuje se zlatni nova8 koji se u doku#enti#a razli/ito naziva BSO+F=>S, SO+F=>S ><G>S, SO+F=>S <O6 *>6JC. &arolinzi su prvi sproveli nov/anu refor#u i uveli su sre1reni nova8 poznat pod nazivo# & <O+F*A&F FG*F*4. Od 13. stolje$a zlatni nova8 se kuje u Firen8i BFFO<F* C, dok se u Kenovi kuje 0+ ?*F LG&F* i =>& ?. > *je#a/koj se kuje zlatni nova8 pod nazivo# 4>+=G*, a u ustriji se kuje sre1reni nova8 pod nazivo# F<F0 *?FLF, po najzna/ajnijoj epohi 1iskupa. &%1 ,potre)a no"*a na ju.nosla"enskim prostorima Prvi #etalni nova8 na ovi# prostori#a kuju gr/ke kolonije na Farosu i Fssi B2var i )isC po uzoru na gr/ki nova8. > 6akedoniji se kuje 1akarni nova8 u Ohridu, a <i#ljani sa so1o# donose svoj nov/ani siste# Botvaraju tvorni8e nov8a u Sis8iji i u Sir#iju#uC. 0a razvoj nov8a u srednje# vijeku najvi9e zasluga pripada 6leta/koj repu1li8i, ,izantiji i >garskoj. > Sr1iji, 0eti i 2u#u se upotre1ljava 1izantinski nova8, dok je u Sloveniji u upotre1i &arolin9ki i 6leta/ki nova8. Salz1ur9ki 1iskupi kovali su nova8 u &oru9koj. ?o su poznate sre1rene frizantike koje su se koristile i u 2rvatskoj i u Slavoniji. > 2rvatskoj su 1anovi kovali nova8 Bto su 2rvatske frizantikeC, a kraje# 13. stolje$a u opti8aju je i nova8 pod nazivo# , *O)LF, koji se kuje u Pakra8u, a i u 0agre1u. > 0agre1u je jo9 u 13. stolje$u kovan i zlatni nova8, tzv. &< +.G)S&F *O) L Bugarski nova8C. Leljski grofovi i#ali su pravo da kuju nova8 po tipu 1e/kog feninga. Od druge polovine 13. stolje$a u zapadni# dijelovi#a 2rvatske u upotre1i je novi nova8 koji se naziva &< .LG<, FO<F*? i ? +F<. > pri#orsko# dijelu 2rvatske u upotre1i je #leta/ki gro9, kovan po uzoru na 1izantinski sre1reni nova8 i zlatni dukat. > Du)ro"niku se kuje vlastiti nova8 od 133(. do 1(03. godine. &ovao se 1akarni i sre1reni nova8. .edini8a za 1akarni nova8 je 6.G= ili *F*L , a za sre1reni =F* < i =F* <MF;. *F*L se kovala od druge polovine 13. do prve polovine 1(. stolje$a i zvala se 6.G=. ?o je ekvivalent turskoj rije/i 1akar. 6jed je isprva 1ila ruda, pa nova8 koji je kovan od tog #etala a na kraju nova8 op$enito. Od 13. stolje$u u =u1rovniku se kuje sre1reni nova8 =F* <, a kasnije, od 1(. stolje$a, =F* <MF; Blatinsko i#e dinara =G* <F>S 4<OS>S ili sa#o 4<OS>SC. Od 13(0. godine kuje se u pola lak9i dinar koji se zove PO+>=F* < Bto je sre1rena #oneta poznata kao 6G0 +F*C. > doku#enti#a se pojavljuje, od sre1renih nova8a, i #oneta pod nazivo# PG<PG< u koju je i9lo nekoliko dinara, a i#ala je vrijednost ili 12 dinara ili 370 nin8a. &ao efikasan sre1reni nova8 PG<PG< se kuje nakon upotre1e 1izantinskog zlatnog
Po#o$ne historijske nauke

nov8a. PG<PG< je prvo1itno i#ala zna/enje 1izantinskog ili #leta/kog zlatnika, a kasnije je i#ala zna/enje nekoliko ko#ada sre1renog nov8a, koliko je vrijedio jedan zlatnik. Perpera se #ogla dijeliti na polovine i na /etvrtine. > Sr1iji kovanje nov8a zapo/eto je u 13. stolje$u jer se 12((. godine u doku#enti#a pojavljuje ,<S&O)S&F =F* < Bsre1reni dinarC. &ovni8e u koji#a je kovan ovaj dinar 1ile su u Sre1reni8i, S#ederevu, >l8inju itd. &%& !re njo"jeko"na /osna > rano# periodu > ,osni i 2er8egovini je upotre1ljavan 1izantinski nova8, zlatni, sre1reni i 1akreni nova8 raznih naziva. =o 12. stolje$a pored 1izantinskog nov8a, u ,osni se koriste i salz1ur9ki sre1reni frizanti8i, a od po/etka 13. stolje$a koristi se i #leta/ki nova8 tzv. S<G,<G*F 4<OA F+F 6 ? P * koji je te@io 2,1(: gra#a, zati# sitni nova8 =F* <MF; koji je te@io 0,3 gra#a, a poto# i dukat te@ine 3,--0 gra#a. &ovanje nov8a u ,osni zapo/inje sa Stjepano# FF &otro#ani$e#, koji kuje 7 vrsta nova8a. Fvan <enDeo navodi da je prvi nova8 koji je kovan za ,osnu 1io Pavla Au1i$a koji se tituli9e kao 1an 2rvatske i gospodar ,osne. *ov8i su kovani po uzoru na #leta/ke 6 ? P *G. Stjepan FF &otro#ani$ je svoje prve nov8e kovao po uzoru na Au1i$ev nova8. ?o je ujedno najve$i i najte@i nova8 veli/ine 21 ##, a te@ine 2,10 gra#a. &asnije se na njegovo# nov8u vidi utje8aj =u1rovnika, te ,izantije preko Sr1ije. > kasniji# serija#a te@ina i veli/ina ovog nov8a opada. 6ilan <e9eta je iznio #i9ljenje da su za izradu nov8a raDeni kalupi u =u1rovniku za vrije#e ?vrtka &otro#ani$a. *jegova kovni8a je izradila oko 20 e#isija nov8a. *a aversu sre1renog dinara, pod utje8aje# ,izantije, je lik 1ana sa insignija#a vlasti, lik 1ana u stoje$e# polo@aju sa #a/e# u desnoj i @ezlo# u lijevoj ru8i. > drugoj e#isiji nov8a na aversu je lik 1ana u sjede$e# polo@aju sa #a/e# preko koljena. > jednoj varijanti pojavljuje se i njegov gr1, 9tit sa 9estokrako# zvijezdo# iznad koga je postavljena ka8iga sa pla9to# i jastu/i$e# sa rozeto#. *a reversu 1anovih nova8a nalazio se lik Fsusa Bu stoje$e# ili u sjede$e# polo@ajuC. Sa#o na jedno# nov8u u#jesto Fsusa pojavljuje se sv. )laho, za9titnik =u1rovnika Bpretpostavlja se da je ovo falsifikatC. ?o su najlak9i i kovani nov8i. Posljednje e#isije ovog nov8a su kovane u Fojni8i. 0ruhelka klasifi8ira njegov nova8 po te@ini, pa su 1ili prvi lak9i, a drugi te@i. Po nje#u je onaj sa liko# sv. )lahe prvi nova8 koji je kovan, a posljednji je onaj sa 1ano# u stoje$e# polo@aju. 6ilan <e9eta s#atra da su najstariji oni nov8i sa liko# Fsusa i 1ano# koji stoji. 6otiv Fsusa, 1ilo da stoji ili da sjedi u 1isernoj elipsi je uo1i/ajen #otiv u Srednje# vijeku.

Po#o$ne historijske nauke

'

Stjepanu FF &otro#ani$u se spo/itava i falsifikovanje nov8a. &ada je rije/ o nov8i#a u vrije#e ?vrtka F, najvi9e se koristi du1rova/ki nova8, ali ?vrtko kuje i vlastiti, a to je =F* < F PO+>=F* <. =ok na aversu dinara 1an stoji, na aversu poludinara on sjedi sa #a/e# preko koljena. 0a ?vrtkovog 1anovanja iza9le su dvije e#isije nov8a. Prva je po uzoru na Stjepana FF &otro#ani$a, a druga se pojavljuje iza 137-. godine. ?e godine du1rova/ko vije$e donosi odluku da se dozvoli ?vrtku da kuje svoj nova8 koji $e predstavljati jedan od ljep9ih nova8a tog perioda. *akon progla9enja kralje# ?vrtko F &otro#ani$ kuje svoj nova8 u &otoru i sa novi# predstava#a. Sre1reni dinar na aversu i#a lik okrunjenog kralja kako dr@i @ezlo i ja1uku, a na reversu je lik Fsusa. *akon toga, sve do ?vrtka FF nije kovan nova8. Od svih ju@noslavenskih ze#alja jedino je srednjovjekovna ,osna kovala vlastiti zlatni nova8 tzv. ,osanski /etverostruki zlatni dukat velike vrijednosti. > literaturi se pojavljuje podatak da ga je kovao ?vrtko F, a neki #isle da ga je kovao Stjepan ?o#a9evi$. Fpak, na kraju je dokazano da je taj nova8 kovao ?vrtko F. Ovaj nova8 je 1io 3 puta te@i od standardne te@ine i te@io je 13,0- gra#a, pro#jera 30 ##, de1ljine 1 ##. *a aversu zlatnika nalazi se gr1 sa po jedni# ljiljano# i sa 9tito# pri dnu. Fznad 9tita je ka8iga sa pla9to#, a nad ka8igo# je kruna sa ljiljani#a i /elenko#. *a reversu je propeti lav. *atpis +atinska goti8a glasi: NN0latni nova8 kralja StefanaNN, a na reversu: NNSlava te1i Fsuse na9a nadoNN >z du1rova/ki nova8 od 1337. godine, ?vrtko FF ponovo po/inje kovati nova8 B4<OA, =F* < F PO+>=F* <C. 4<OA spada u najkrupniji sre1reni nova8 pro#jera 2-!2( ##, prosje/ne te@ine od 2,(( gra#a. )eli/ino# je 1io kovan po uzoru na ugarski, a te@ino# na du1rova/ki nova8. *a aversu se nalazio gr1, 9tit sa ljiljano#, ka8iga i kruna sa velo# te natpis =*S B=o#inus ?vrtko <eO ,osnaeC. *a reversu je lik 4rgura *azijanskog, za9titnika ,osne, u stoje$e# stavu u dugoj haljini sa aureolo# oko glave. > lijevoj ru8i dr@i knjigu, a u desnoj 9tap. )eli/ina je 1ila od 23!2- ##, a te@ina do 2,0( gra#a. Ovaj gro9 je vrijedio 2 dinara.. *ov8i ?vrtka FF pokazuju novu tipolo9ku karakteristiku. =ok je na nov8i#a prethodnika /esto kori9ten 1izantinski na/in, sada je na aversu kraljevski natpis i gr1, sa 9tito# i #onogra#o#. *ad 9tito# je ka8iga iznad koje se vije koprena, a iznad nje kraljevska kruna sa /elenko#. *a reversu je predstavljen 4rgur *azijanski.. PO+>=F* < predstavlja naj#anju jedini8u veli/ine 1-,- ## i te@ine 0,3 gra#a. 4r1 je nepotpun, jer je 1ez 9tita. *a aversu stoji natpis <? B<eO ?vrtkoC, a na reversu S? BSveti 4rgurC. &ralj Stjepan ?o#a9 kuje nova8 u nekoliko e#isija. *a aversu je natpis =o#inu ?o#a9 <eO ,osnae, a na reversu je 4rgur *azijanski. Pored gro9a kovao se i =F* < u nekoliko e#isija. *a aversu je kraljevski #onogra#, o1avijen ljiljanovo# kruno#. *a reversu dinara je lik 4rgura *azijanskog, koji stoji sa knjigo# u lijevoj ru8i, a desno# 1lagosilje BSan8tus 4regoriu#C.
Po#o$ne historijske nauke

10

)eli/ina ovog dinara je 1' ##, a te@ina iznosi 1,17 gra#a. PO+>=F* < se kuje u dvije e#isije. > prvoj e#isiji na aversu je kraljev gr1 sa zvijezdo# i natpiso# okolo. Sa lijeve strane je ljiljan, a sa desne petokraka. *a reversu je lik 4rgura *azijanskog sa 3 zvijezde petokrake. *a aversu druge e#isije je dr@avni gr1, 9tit sa ljiljani#a i sa natpiso#: NN4ospodin ?o#a9NN. *a reversu je ljiljan sa natpiso#: NN <eO ,osnaeNN. ?e@ina ovog poludinara je 17 ##, a te@ina je do 0,(gra#a. &ralj Stjepan ?o#a9evi$ kuje =F* < F PO+>=F* <. *a aversu dinara je 1osanski gr1 sa /etiri sastavna dijela, te natpis NN<NN sa desne, i petokraka sa lijeve strane. Okolo se nalazio natpis: NN Stjepan &raljNN. *a reversu je lik pape 4rgura sa #itro# na glavi u dugoj haljini. > lijevoj ru8i dr@i 9tap, a desno# 1lagosilje. *a reversu se nalazi i natpis: NNsv. 4regoriNN. ?e@ina ovog dinara je iznosila 1,22 gra#a. &ada je rije/ o PO+>=F* <>, na aversu je nepotpun dr@avni gr1, a na reversu je lik pape 4rgura. )eli/ina iznosi 1- ##, a te@ina 0,73 gra#a. =ugo se raspravljalo gdje je kovni8a, da 1i se utvrdilo da je to 1ila Fojni8a. Od 1osanske vlastele svoj nova8 je kovao vojvoda 2rvoje, nakon 9to je stekao titulu 2er8ega Splitskog. &ovao je sre1reni nova8 B4<OA, =F* < F S<G,<G*F =F* <C. 4<OA i#a avers sa #ali# 9tito# i ruko# sa #a/e#. '% Arhi"istika '%1 Pojam i $a aa arhi"istike rhivistika se 1avi nastanko# arhiva i arhivske graDe prou/avanje# sadr@aja doku#enata klasifika8ijo# i siste#atiza8ijo# arhivske graDe, izrado# nau/no!infor#ativnih sredstava, pitanje# pu1likovanje# arhivske graDe i tehnologijo# /uvanja arhivske graDe. rhivistika je nau/na dis8iplina koja izu/ava po kakvi# se kriteriji#a arhivska graDa najsvrhishodnije o1likuje i organizira da 1i postala prikladna za kori9tenje. rhivistika nas ustvari u/i za9to postoje arhivi i za9to su oni ustvari nastali, zadatak joj je da na nau/ni# osnova#a utvrdi prin8ipe i #etode prakti/nog rada u arhivu, a osnovni joj je zadatak da iznalazi naj1olje #etode za o/uvanje, o1radu i prezentiranje arhivske graDe. rhivistika po/iva na jedinstvu teorije i prakse. &ao prakti/na dis8iplina ona #ora da zadovolji dva osnovna prin8ipa: 1. da o#ogu$i 9to savr9enije i potpunije o/uvanje arhivskog #aterijala 2. da o#ogu$i najjednostavnije i naj1r@e pronala@enje tra@enih doku#enata

Po#o$ne historijske nauke

11

rhivistika te@i da izradi siste# infor#ativnih sredstava i da ga stalno nadopunjuje i usavr9ava. rhivistiku dijeli#o na: 1. arhivsku tehniku ! 9to podrazu#ijeva u/enje o prakti/no# radu u arhivu koji daje nau/ne osnove za postupak sa arhivalija#a, od prije#a do konzerva8ije arhivalija. 2. arhivsku teoriju ! tj. #etodu unutra9njeg ureDenja arhiva. rhivska teorija #ora da rije9i sve pro1le#e vezane za plansko prikupljanje arhivske graDe, njeno kori9tenje, pravnu i #aterijalnu za9titu, njeno vrjednovanje i o1javljivanje. 3. arhivsko pravo sa historijo# o arhivskoj slu@1i ! u okviru kojeg se istra@uje na koji su na/in isprave ili akta u razni# vre#eni#a stavljani u istu 8jelinu. Postoji i nezvani/na podjela arhivistike na klasi/nu i #odernu. &lasi/na arhivistika je o1uhvatala prostorno sve evropske ze#lje, a vre#enski od ntike do stvaranja #odernih arhiva u E)FFF sto. 6oderna arhivistika te@i ka to#e da se pred#et njenog interesovanja ne ograni/ava ni prostorno ni vre#enski te da se utvrde nor#e koje 1i 1ile va@ne za sve arhive. =anas je op$eprihva$ena podjela arhivistike na: 1. arhivsku teoriju &. arhivsku tehniku '. historiju arhiva +% arhivsko zakonodavstvo 1% arhivska praksa 1% Arhi"ska teorija raz#atra i prou/ava prin8ipe i #etode rada u arhivu, a pose1no raz#atra slijede$e: aC pitanje stru/ne arhivske ter#inologije 1C odnos arhiva pre#a drugi# stru/ni# institu8ija#a koje takoDe /uvaju i prikupljaju arhivsku graDu 8C pitanje sa#e arhivske graDe, njenog nastanka i strukture dC teorijsku stranu arhivske graDe, a s ti# u vezi i pitanja oda1iranja spisa trajne vrijednosti, odnosno izlu/ivanje spisa prolazne vrijednosti eC prin8ip i #etod rada na sreDivanju, siste#atiza8iji i klasifika8iji arhivske graDe, pitanje izrade infor#ativnih sredstava u arhivu, odnosno prin8ip i #etod njene izrade. ?o o1uhvata i pro1le# kori9tenja arhivske graDe za potre1e nauke, kulture, ad#inistra8ije i sl., te pitanje o1javljivanja arhivske graDe

Po#o$ne historijske nauke

12

&% Arhi"ska tehnika se 1avi pitanji#a tehni/ke za9tite arhivske graDe od svih 9tetnih uti8aja i s ti# u vezi raz#atra: aC projektovanje arhivske zgrade i depoa 1C preduzi#anje #jera tehni/ke za9tite od pra9ine, vlage, poplava, kraDe i sl. 8C radne #etode tehni/ke o1rade arhivske graDe kao 9to su restaura8ija i konzerva8ija, te #ikrofil#ovanje# '% Historija arhi"a prou/ava razvoj arhivske slu@1e kroz historiju. +% Arhi"sko $akono a"st"o se 1avi zakonsko# za9tito# arhivske graDe, pravno# osnovo# funk8ionisanja arhiva, a s ti# u vezi i predlaganje odgovaraju$ih pravnih nor#i u o1liku zakona ili zakonskih akata. rhivsko zakonodavstvo tre1a da reguli9e slijede$e: aC pitanje prava vlasni9tva nad arhivalija#a 1C #eDuso1ne odnose u poslovanju sa arhivsko# graDo# 8C pitanje i#ao8a i njegovog odnosa pre#a arhivskoj graDi dC sva pitanja koji#a se odreDuje polo@aj arhiva u dru9tvu i funk8ionisanje arhivske slu@1e u 8jelini 1% Arhi"ska praksa se 1avi izu/avanje# i unapreDenje# prakti/ne djelatnosti arhivskih ustanova i radnika u nji#a. O1uhvata sve #jere i poslove oko za9tite arhivske graDe kako u nastajanju tako i priliko# rada na preuzi#anju zajedno sa izlu/ivanje#, rad na o1radi i sreDivanju preuzete graDe, rad infor#ativne slu@1e u arhivu, radi lak9eg kori9tenja graDe. ?u su i poslovi tehni/ke za9tite, njenog o1navljanja pa je arhivska praksa ustvari o@ivljena arhivska teorija. =a 1i arhivist #ogao o1avljati posao neophodno je prije svega da zna iz koje i kakve ustanove poti/e arhivska graDa. rhivistika ga upu$uje kako se vr9i sastavljanje inventara i kataloga koja $e o#ogu$iti 1r@e i lak9e upoznavanje sa arhivsko# graDo#. Praksa daje i upustva kako se arhivska graDa naj1olje /uva od propadanja. &ao nau/na dis8iplina arhivistika se 1avi: 1. spoljnji# ustrojstvo# arhiva ! gdje spada polo@aj arhivske zgrade, prostorija i na#je9taja za s#je9taj graDe i sve ono 9to se ti/e za9tite i /uvanja arhivalija 2. unutra9nji# ustrojstvo# arhiva ! podrazu#ijeva#o evidentiranje registraturnog #aterijala, sakupljanje, sreDivanje i inventarisanje i katalogiziranje arhivske graDe, na/ina kori9tenja i o1javljivanja arhivske graDe.

Po#o$ne historijske nauke

13

'%& 2ta je arhi"3 Sa#a rije/ poti/e od gr/ke rije/i ar ejon 9to zna/i poglavarska zgrada ili poglavarstvo, u latinsko# je to #agistratura 9to zna/i gradska vije$ni8a pa je, da 1i se razlikovala od nje, u latinski arhejon pre9ao u arhiviju# ili arhivu#, od arhejona. rhivi su stru/no!nau/ne ustanove u koji#a se trajno /uvaju stru/no o1raDuju i daju na kori9tenje arhivsko# #aterijalu. rhiv /ine spisi rijetkih pisanih ili 9ta#panih doku#enata od zna/aja za politi/ke, privredne, dru9tvene i druge odnose, odnosno to je pisana graDa o rije9eni#, javnopravni#, privatnopravni#, sud1eni#, upravni# i drugi# pravni# poslovi#a, pod poj#o# arhiva podrazu#ijeva#o tri stvari: 1. arhivsku zgradu koja o1uhvata u 8jelini arhivsku graDu, prostorije za njeno kori9tenje te prostorije zaposlenih 2. dio arhivske graDe u kojoj se /uvaju arhivalije, to su #aga8ini i depoi 3. arhivski #aterijal u #aga8inu ili depou ili sa#o njegov dio =akle, ter#ino# arhiv, ozna/ava#o 8jelinu doku#entovanog #aterijala nastalog rado# dr@avnih organa, ustanova, porodi8a, pa i pojedina8a. Postoje dvije vrste arhiva: 1. arhiv op$eg tipa ! to je dr@avni ili 8entralni arhiv 2. regionalni ili gradski arhiv 3. i#aju jo9 i spe8ijalni arhivi, to su vojni, diplo#atski, privredni i sl. 0ada8i arhiva su: 1. oda1iranje, preuzi#anje, sreDivanje, /uvanje, izdavanje na kori9tenje arhivske graDe 2. nadziru /uvanje graDe koja se nalazi izvan arhiva i odreDuju #jere za9tite te graDe 3. vode eviden8iju arhivske i registraturne graDe koja se nalazi izvan arhiva ali je na podru/ju njegovog djelovanja 3. vr9e favoriza8iju i katalogiza8iju arhivske graDe -. provoDenje sigurnosnih #jera radi opti#alne za9tite u depoi#a 7. vode knjige pri#ljene graDe, op$i inventar arhivske graDe, inventar za pojedine z1irke i arhivske fondove, te izraDuje vodi/ kroz arhivsku graDu. (. izrado# drugih nau/no!infor#ativnih po#agala, /i#e se arhivi uklju/uju u na8ionalni siste# infor#atike, daju podatke, izdaju doku#enta, potvrde i uvjerenja na zahtjev ustanova ili organiza8ija,
Po#o$ne historijske nauke

13

privatno!pravnih li8a. Organizuju izlo@1e, se#inare, radi 9ireg upoznavanja arhivske graDe podsti/u nau/na istra@ivanja o1javljivanje# graDe u for#i regesta ili ko#pletno datih doku#enata. rhivi i#aju slu@1u za #ikrofil#ovanje, restaura8iju i konzerva8iju arhivske graDe. <adi ostvarenja svojih zadataka arhivi stru/ni# i nau/ni# #etoda#a istra@uju i prou/avaju pitanja za9tite arhivske graDe, razvoje# arhivske teorije kao i #odernog #etoda o1rade pred#eta.

'%' Pojam arhi"ske gra4e ili arhi"alija *e postoji zvani/na defini8ija arhivske graDe. *je#a/ki arhivist A olf /renek daje 9ta se pod poj#o# arhivske graDe podrazu#ijeva. Po nje#u to je skup pti8a i drugih doku#enata koji su izrasli iz poslovne ili pravne djelatnosti, fizi/kog ili pravnog li8a, a odreDeni su da 1udu trajno /uvani kao izvori i doku#enti pro9losti na neko# odreDeno# #jestu. ?o je ,renekova for#ula8ija. 6eDuti#, danas va@i slijede$a for#ula8ija: rhivsko# graDo# s#atra#o sav izvorni i reprodukovani #aterijal u koji spadaju: pisani #aterijal, 8rtani, fotografisani, 9ta#pani i sl., kao i na drugi na/in za1ilje@eni doku#entarni #aterijal koji i#a zna/enja za historiju i kulturu, a nastao je rado# dr@avnih organa, ustanova, privrednih i dru9tvenih organiza8ija, graDansko!pravnih li8a, porodi8a i sl. *ajkra$e re/eno arhivska graDa su doku#enta koja vi9e ne slu@e teku$e# poslovanju ali zaslu@uju da se trajno /uvaju z1og svoje doku#entarne i historijske vrijednosti. Pod poj#o# arhivske graDe ili arhivalije o1uhvata#o: 1. isprave ili liste, povelje, diplo#e koji#a se 1avi po#o$na historijska nauka diplo#atika, #ogu 1iti originali i prepisi, /uvaju se i jedni i drugi. 2. rukopisne knjige starih kan8elarija u koje u1raja#o protokole, registre i sl. 3. oda1rani spisi arhivskih nadle9tava, ustanova i preduze$a, zajedno sa urud@1eni# zapisni8i#a ili protokoli#a, zati# az1u/ni# indeksi#a ili registri#a 3. z1irka arhivalija nau/nih i kulturnih institu8ija te heraldi/ke, svragisti/ke i genealo9ke z1irke -. arhivi 8rkvenih ustanova, 8ehova i drugih korpora8ija 7. #ape, geografske i katastarske karte 8rte@i, ski8e, fotografije i sl.

Po#o$ne historijske nauke

1-

(. arhivi zna/ajnih historijskih li/nosti ili porodi8a u koje u1raja#o prije svega privatna pis#a, #e#oare, dnevnike i sl. Porijeklo arhivske graDe je najzna/ajnije pitanje arhivske teorije i prakse. > #odernoj registraturi le@e ulazni spisi u originalu, a izlazni u kon8eptu, ujedinjeni na isto# #jestu sa#o ukoliko se odnose na isti pred#et. &od #odernih spisa lahko je utvrditi porijeklo, a najte@e je utvrditi porijeklo isprava ili diplo#a koje slu@e kao dokazno sredstvo pri prodaji posjeda. Fsprave su najvrjedniji arhivski #aterijal z1og svog sadr@aja i odreDene for#e, nji#a se 1avi diplo#atika, a sa/uvali su se u tri o1lika: originali, kon8epti i prepisi BkopijeC. Po vrsti se #ogu podijeliti na: papske, kraljevske i privatne. kti ili spisi su pisani doku#enti, nastali u sklopu slu@1enog poslovanja nekog dr@avnog organa ili ustanove. Oni pokre$u, dopunjavaju, prekidaju ili zavr9avaju neki pravni postupak. Od isprava ili diplo#a se razlikuju po to#e 9to ne#aju pravnu snagu isprave o to#e jer je isprava 8jelina za se1e dok je spis uvijek u vezi sa neki# drugi# spiso# i dio je neke 8jeline. &ao i kod isprava i kod spisa postoji neka ustaljena for#a. Po#o$ne arhivske knjige su interna po#o$na sredstva za pronala@enje i evidentiranje spisa. 4otovo su uvijek pisane ruko# i sadr@e ustaljene ru1rike. Sastavni dio arhivalija su: protokoli, djelovodni protokoli koji #ogu 1iti: op$i, povjerljivi i personalni, zati# registri: i#enski i pred#etni registri od kojih tre1a odvojiti sudske koji se pose1no vode. ?u su i interne dostavne knjige te ze#lji9ne ili gruntovne knjige i defteri. '%+ Arhi"ski fon o"i i $)irke > arhiva#a se /uvaju arhivski fondovi i z1irke. rhivski fondovi su povezana 8jelina spisa nastalih djelovanje# jednog dr@avnog organa, ustanove, porodi8e ili pojedin8a. Pod poj#o# arhivskog fonda podrazu#ijeva#o: 1. 8jelokupna arhivska graDa jednog arhiva, graDa jedne dr@ave i sl. 2. spisi nastali djelovanje# nekog dr@avnog organa, ustanove ili pojedin8a 01irke arhivske graDe su doku#enta koji nisu povezani. ?o su frag#enti doku#entarnog #aterijala dospjeli u arhiv na razli/ite na/ine. .edan od njih je slu/ajno uz neki arhivski fond. 6ogu 1iti z1irke na8rta dospjele otkupo# i poklono#.

Po#o$ne historijske nauke

17

> arhivu postoje sljede$e z1irke: z1irka izoliranih pojedina/nih doku#enata razne provenijen8ije, z1irka pe/ata i @igova, z1irka plakata, letaka, oglasa, plakata i na8rta, z1irka geografskih karata, foto i #ikro #aterijala. '%1 Arhi"ska $gra a i njeno ure4enje rhivska zgrada #ora 1iti od /vrstog #aterijala i strogo odvojena od drugih o1jekata. Ona #ora da odgovara zahtjevi#a i potre1a#a u vezi sa zada$o# arhiva. =o FF Svjetskog rata strogo su odvajane radne prostorije od spre#i9ta. <atna iskustva su pokazala da je 1ilo potre1no iz#je9tati arhivsku graDu van grada pa je tako preovladavao tip sa filijala#a van grada. &ada se gradi arhivska zgrada tre1a voditi ra/una da prostorije nisu #ra/ne, da nisu pod uti8aje# pra9ine i vlage, da nije previ9e izlo@ena sun/evoj svjetlosti. Pri podjeli prostora unutar zgrade danas se strogo odvajaju poslovne prostorije od depoa. >pravni dio arhivske zgrade sadr@i prostorije za upravu, /itaoni8u i radioni8e. =epoi se grade po siste#u sala. rhivska graDa se s#je9ta na poli8e koje su s#je9tene uz zidove, a u sredini su stolovi na koji#a arhivisti rade. Sada9nji na/in gradnje spre#i9ta je po siste#u #aga8ina u koji#a se poli8e ni@u jedna za drugo# kroz 8ijeli #aga8in. =epo tre1a da 1ude svijetao i prozra/an. &roz njega ne s#iju prolaziti vodene 8ijevi, a elektri/ne instala8ije se rade sa pose1no# pa@njo# da ne 1i do9lo do po@ara. rhivalije /uvane u drveni# or#ari#a nisu sigurne od insekata, a u poluor#ari#a od pra9ine. =anas se koriste rolo!or#ari u koji#a se /uvaju najvrjednije arhivalije, a i #etalne poli8e koje su ekono#i/nije od standardnih poli8a, a to su tzv. elektro!#o1ilne poli8e, pri/vr9$ene za pod. Pored spre#i9ta depoa u arhivu #oraju postojati i odjeljenja za prije# arhivalija iz registrature, radioni8e za fotografisanje i #ikrofil#ovanje, odjeljenje za prou/avanje arhivske graDe, knjigovezni8u u kojoj se povezuju katalozi, protokoli. Svaki arhiv tre1a da i#a prikladno spre#i9te gdje privre#eno /uvaju arhivalije pri ulasku u arhiv. .edna od najpotre1nijih radioni8a je he#ijski la1oratorij za restaura8iju graDe. *eki arhivi i#aju i sale za predavanja. '%5 Postanak i ra$"oj arhi"a i arhi"istike slu.)e &ao i svaka druga nau/na dis8iplina i arhivistika je nastala iz prakti/nih razloga odnosno potre1a da se u postupku sa akti#a utvrde prin8ipi i #etode siste#atiza8ije i klasifika8ije, tako da se tra@eni doku#enti #ogu 1rzo i lahko
Po#o$ne historijske nauke

1(

prona$i. Prvi# arhivi#a se s#atraju oni u koji#a su se /uvale glinene plo/i8e kao npr. u siriji, Fenikiji, ,a1ilonu, Ggiptu. &od 4rka poda8i o prvi# arhivski# plo/i8a#a poti/u iz )FF. stolje$a stare ere, a kod <i#ljana je osnovan prvi arhiv u F) sto. ?u su se /uvali zakoni, akta, protokoli i sl. povezani hronolo9ki# redo#. &od <i#ljana su vre#eno# nastale tri vrste arhiva: 1. siste#atski 2. 8arski 3. 8enzorski > srednje# vijeku arhivi su li/na svojina vladara feudala8a i 8rkve i slu@ili su za dokazivanje njihovih ste/enih prava u posjedi#a. Srednjovjekovni arhivski #aterijal se dijeli na: 1. 8rkveni 2. svjetovni Bu vladarski# kan8elarija#aC Po/e8i arhivistike povezani su stvaranje# ad#inistrativnog aparata u E)F sto. /iji djelokrug pre#a9uje onaj srednjovjekovnih kan8elarija. .a/anje# pis#enog kontaktiranja dolazi do pove$anja akata 9to je i#alo za posljedi8u arhiviranje registratura gdje su odlagani spisi koji odgovaraju teku$e# o1ras8u. Prakti/no# upotre1o# doku#enata se uvodi red #eDu akti#a, te je to dovelo do rasprava voDenih u E)FF sto. 9to predstavlja te#elj arhivistike kao nau/ne dis8ipline. > E)F sto. se #o@e govoriti o za/e8i#a dr@avnih arhiva B ustrija, *apuljC, a u E)FF sto. kon8entrisanje arhivskog #aterijala u skladi9ta dr@avnih arhiva. > 2olandiji od E)F sto. se uvodi stalni siste# sreDivanja teku$e doku#enta8ije prin8ipo# slo1odne provenijen8ije. > <usiji za 8ara Fvana FF nastaju pose1ni arhivi raznih institu8ija. E)FFF sto. je presudno za razvitak arhiva. *ajvi9e uspjeha i#a ustrija. 1(3'.g. 8ari8a 6arija ?erezija u ,e/u osniva 8entralno skladi9te arhiva 2a1s1ur9ke #onarhije. Po isto# uzoru njen kan8elar osniva depo u ,udi#u za kraljevinu >garsku, u 6ilanu za +ango1ardsko!#leta/ku kraljevinu, u ,riselu i#enuje prvog arhivistu. .edino u Fran8uskoj i Gngleskoj nije do9lo do osnivanja 8entralnog depoa arhiva. ?ek nakon Fran8uske revolu8ije u Fran8uskoj su se stekli uvjeti za nastanak arhiva. ?ada je progla9eno na/elo javnosti arhivske graDe. 0na/ajna
Po#o$ne historijske nauke

1:

pro#jena je u prav8u kori9tenja arhivalija. Od sada su one dostupne svi# graDani#a. 0a razliku od tzv. glavnih arhiva E)FFF sto. sada #oderni 8entralni arhiv pri#a registrature svih dr@avnih nadle@stava. *a8ionalni arhiv u Parizu koji je osnovan 1(:'.g. postoji 8entralni arhiv za 8ijelu dr@avnu upravu. =a 1i se 1('1.g. podjela Fran8uske na detert#ane prouzro/ila osnivanje tzv. detert#antiskih arhiva, pa je nastao haos te su neki arhivi uni9teni. =a 1i se to sprije/ilo doneseni su zakoni 1('3. i 1('-.g. po koji#a na8ionalni arhiv preuzi#a arhivsku graDu #inistarstva i 8entralnih dr@avnih ustanova. 1:'(.g. u Fran8uskoj je osnovana direk8ija fran8uskog arhiva. =anas #re@u arhiva u Fran8uskoj /ine: optina6 ustano"a6 epartmanski i na*ionalni arhi". =o E)FFF sto. u arhivu se /uvala sa#o graDa koja je i#ala dokaznu #o$ u neko# sporu. ?ek u E)FFF sto. po/inje stvaranje arhiva kao sa#ostalnih ustanova. > EFE sto. nastaju 1rojni arhivi: u ,elgiji polovino# EFE sto. nastaje glavni kraljevski arhiv u Gngleskoj 1:3:.g. 8entralni dr@avni arhiv u +ondonu #aDarski na8ionalni arhiv organizovan je 1(-7.g., a 1:(-.g. pretvoren je u 8entralni dr@avni arhiv u *je#a/koj 1'1'.g. osnovan je arhiv Potsda#u u 4r/koj 1'13.g. osnovan je arhiv u tini > Ftaliji z1og politi/ke ras8ijepkanosti nije #oglo do$i do organizovanja arhiva. Polovino# u EFE sto. u *apulju je organizovan generalni arhiv. 1:(-.g. arhivi su podijeljeni na 8entralne i provin8ijske. > Ftaliji je postojao veliki 1roj privatnih i 8rkvenih arhiva od kojih je najzna/ajniji )atikanski arhiv. ?o je jedan od najsavr9enijih arhiva i to u prvo# arhivu postoje sa#o PPPPPPPPPP. > ?urskoj, arhivski #aterijal se /uvao u vjerski# institu8ija#a i porodi/ni# arhivi#a. ?ek 1:37.g. i#a#o po/etak rada 8entralnog turskog arhiva u Fstan1ulu, da 1i u prvoj polovini EE sto. ovaj arhiv se posvetio siste#atski# prikupljanju arhivske graDe i njeno# siste#atizovanju. > Fstan1ulu postoji arhivski #uzej &opkapi "araj koji sadr@i arhivsku graDu vezanu za sultanov dvor. 0a na9u historiju od pose1nog zna/aja je glavna direk8ija katastra u nkari. > SSS<!u tek 1'1:.g. su postavljeni te#elji organizovanja arhiva. =ekreto# su ukinuti svi dr@avni arhivi u SSS<!u i

Po#o$ne historijske nauke

1'

o1jedinjen u jedan fond koji# je rukovodila glavna uprava. =anas 8entralni dr@avni arhiv je u 6oskvi i +enjingradu gdje se /uva graDa dr@avnog arhivskog fonda i starije i novog perioda 8entralnih, arhivske vlasti uprave i ustanova. > 6oskvi pored 8entralnog dr@avnog arhiva postoji arhiv Okto1arske revolu8ije i zati# 8entralni dr@avni arhiv Lrvene ar#ije SSS<!a. Lentralni dr@avni arhiv sadr@i vojno!historijske doku#ente, zati# 8entralni dr@avni arhiv za u#jetnost i kulturu SSS<!a, 8entralni dr@avni arhiv kino i foto doku#enata. > +enjingradsko# arhivu se nalazi 8entralni dr@avni historijski arhiv i 8entralni dr@avni arhiv.

'%7 Arhi"i na po ruju )i"e -ugosla"ije *ajstariji arhivi se nalaze na podru/ju Hr"atske. Po/e8i for#iranja arhiva u 2rvatskoj se ve@u za E)FF sto., prvi arhiv nastaje u 0agre1u 1733.g. =r@avni sa1or 1(33.g. iza1rao je svog arhivara koji je do1io zadatak da za arhiv sastavi popis i registre za ze#aljski arhiv sa upustvi#a sa1ora. >jedno se arhivar #orao zakleti sa1oru da $e 1ri@ljivo /uvati spise i da niko# ne$e odati njihov sadr@aj. 1(3-.g. sa1or je donio pose1no uputstvo za ureDenje ovog arhiva, kada je arhivar zavr9io svoj posao ukinuto je to #jesto. Oko 1:00.g. ovaj ze#aljski arhiv do1iva stalnog arhivara /iji je rad nadzirala ko#isija. Od 1:30.g. arhiv se nalazi u tzv. ,anskoj palati. 1:(0.g. organizovan je kraljevski arhiv 2rvata Slavonije i =al#a8ije nad koji# je nadzor i#ao 1an, a nji#e upravljao arhivar. 2rvatska ze#aljska vlada donijela je i niz odred1i i #jera za kori9tenje arhivske graDe, ali i pristup u arhivu dr@avnih arhiva. 1'13.g. preseljen je u zgradu sveu/ili9ne 1i1lioteke. rhiv od 1'-0.g. to je 8entralni dr@avni arhiv. Pored ovog u 2rvatskoj postojali su: 1iskupski arhivi B=u1rovnik, Kakovo i SplitC #anastirski arhivi BSv. 6artina u 0adruC arhivi franjeva/kog sa#ostana gradski arhivi Barhiv =u1rova/ke repu1likeC

Po/e8i du1rova/kog arhiva se@u u EFFF sto. *ajprije je 1io s#je9ten u kne@evo# dvoru arhiva, a 1'-2.g. u palati Spenzo. > 0adru je osnovan dr@avni arhiv 172-.g., vi9e puta je preseljavan, a tek polovino# EE sto. do1io je pravo nad javni# i privatni# fondovi#a svih arhiva na podru/ju =al#a8ije. > <ije8i 1'3'.g. osnovan je arhiv koji pokriva prostor Fstre.

Po#o$ne historijske nauke

20

> !lo"eniji sve do EFE sto. arhivi nisu odvojeni od registara. &ada je u arhivu #uzejskih dru9tava za &rajnsku u +ju1ljani zapo/eo rad i razvoj arhivske slu@1e PPPPPPPPPPP dr@avnu arhivu 1:27.g. > po/etku je 1io zajedno sa #uzejo#. > !r)iji po/etak dr@avnog arhiva pada 1:37Q3( godine ali je zvani/no osnovan zakono# iz 1:':.g., tada nisu odreDene o1avezne registrature. rhivska slu@1a je u Sr1iji novijeg datu#a, tek se o1radi arhiva pristupa u novije vrije#e. > /osni i Her*ego"ini dr@avni arhiv je osnovan 1'3(.g. '%8 Pojam registratura > pisarni8a#a ili registratura#a nastaje tzv. registraturna graDa koja se pri to#e /uva iz prakti/nih operativnih razloga i potre1a. Pod pis#i#a i registri#a podrazu#ijeva#o pravilo odlaganja i zavoDenje spisa je veo#a 1itan jer od toga ovisi kakvu i u kakvo# stanju $e nadle@ni arhiv preuzeti graDu na trajno /uvanje. <anije nastajanje graDe i rukovanje to# graDo# 1ilo prepu9teno notari#a, arhivari#a koji su sa#o i#ali opti#alnu ulogu. > for#iranju arhiva pravi se jasna grani8a iz#eDu registraturne i arhivske graDe. rhiv preuzi#a iz registrature vrlo staru ali i savre#enu graDu koja z1og svoje o1i#nosti nakon 30. do -0. godina dospijeva u arhiv. 4raDa u nastajanju sadr@ajno veo#a razli/ita, neki spisi gu1e svoje zna/enje i vrijednost ve$ nakon pet godina. Postoji tzv. lista kategorija sa svrho# /uvanja spisa. 6eDuti#, novi spisi kada izgu1e svoj operativan zna/aj, ne gu1e zna/aj za historijsku nauku. Pojedini spisi i#aju trajnu vrijednost, a to su projekti i planovi, li/ni spisi B#ati/ne knjige i 9kolske knjigeC. rhiv vr9i nadzor nad registraturno# graDo# koja $e pre$i u arhivsku graDu, taj pro8es o1avlja vanjska nadzorna slu@1a arhiva. Ona prati for#iranje novih registara i otvara karton za svaku registraturu, dnevno ih o1ilazi i pru@a stru/nu po#o$ jer registarska graDa #ora 1iti preuzeta u sreDeno# stanju uz pri#opredaju zapisa. rhivisti, stru/nja8i, radni8i #oraju poznavati kan8elarijsko PPPPPPPPPPPP da 1i #ogli nadzirati kako se graDa /uva i odla@e. Odlaganje# spisa se odr@ava po prin8ipu i historijsko# postupku. =o1ra arhivska graDa te#elj je za njenu arhivsku o1radu. Stru/nost slu@1enika u registru jako je va@na jer oni odlu/uju koja je klasifika8ijska oznaka data koji# akto#. &lasifika8ijski 1roj je sastavni dio signature spisa. Signatura sadr@i klasifika8ijski 1roj, 1roj protokola i godinu pa svaki spis #ora da 1ude slo@en ta#o gdje #u je #jesto u protokolu. rhiv #o@e nastati iz jednog ili vi9e registara. ?re1a znati razliku iz#eDu registra i arhivske graDe iz kojih proizilazi arhiv. rhivska graDa se for#ira od
Po#o$ne historijske nauke

21

spisa koji nisu potre1ni za teku$e poslovanje. *ai#e, dok poslovanje ustanova nije zavr9eno, graDa se /uva u registru, a arhiv nastaje iz registra. Osnovna razlika izmeu arhiva i registra je u tome to se u arhivima pisana graa uva i obrauje, a u registru samo privremeno uva. rhiv tre1a razlikovati od 1i1lioteke jer on nastaje iz registra arhiva, a ona iz razli/itih dijelova. ,i1lioteke, takoDer, #ogu posjedovati arhivsku graDu, pose1nu za onu za koju ne postoji sigurnost da potje/e iz registra i /uva se u pose1ni# odjeljenji#a. rhivski #aterijal u 1i1liote8i je literatura dok se u #uzeji#a /uvaju kopije tog arhivskog #aterijala koji se pored sadr@ine isti/e svoji# spolja9nji# izgledo#. rhivi, 1i1lioteke i #uzeji su ustvari ustanove koje se 1ave prikupljanje# i /uvanje# pro9losti. '%9 Vanjska :na$o"na; slu.)a arhi"a 0adatak ove slu@1e je da stalno vodi nadzor nad registratura#a, da nadgleda i 9titi graDu koja se tu nalazi, sve do njenog ulaska u arhiv. > to# 8ilju ova slu@1a evidentira registraturni #aterijal, prati njegov prira9taj, stanje s#je9tenosti i sreDenosti graDe, te kontroli9e oda1iranje i izlu/ivanje graDe i preuzi#a ga u rokovi#a predviDenog zakono#. Ova slu@1a je jedina garan8ija za siste#atsko i pravilno priti8anje spisa iz registrature u arhiv. rhivi i registrature su vezani naslijeDivanje# graDe, a razdvojeni su 8iljevi#a i #etoda#a rada. rhivi su izrasli iz registratura za koje su nadle@ni. 4lavni zadatak arhiva u odnosu na registraturu je nadzor nad /uvanje# i eviden8ijo# , te pripre#o# preuzi#anje# graDe. Ovakva djelatnost arhiva naziva se spoljnom slu.)om arhi"a% rhivsku graDu u svo# poslovanju stvaraju pravna i privatna lica, ono 9to u toj graDi #o@e da 1ude od zna/aja za historijska istra@ivanja sa/injava poten8ijalnu arhivsku graDu. Svi stvarao8i pisane graDe Bkoja je ujedno i poten8ijalna arhivska graDaC se nazivaju registraturama. <egistrature i#aju dva osnovna zadatka: da prakti/no poslu@e za uspje9no rje9avanje dr@avnih i dru9tvenih poslova u toku njihovog pro8esa. <egistrature, dakle, stvaraju i /uvaju graDu, najvi9e za potre1e prakti/nog i javnog @ivota. da slu@e kao 1aza za izgradnju historijskog arhiva. ?ako oda1rana registraturna graDa nastavlja svoj @ivot u historijski# arhiva#a kao arhivska graDa. *ai#e, arhivist prati odvajanje registraturnog #aterijala koji ide u arhiv od onog koji ide u 1i1lioteke i neke druge ustanove. > arhivsku ustanovu ulaze:

Po#o$ne historijske nauke

22

1. spisi koji poti/u iz jedne registrature, ali i oni koji nisu pripadali registraturi, ali i#aju registraturnu vrijednost i prepoznavaju se kao arhivski #aterijal po spoljni# i unutra9nji# zna8i#a. 2. spisi za /ije je trajno /uvanje nadle@an jedan arhiv Fz registrature u arhiv ulaze i ar ivi gradova, op$ina, porodica, politiki linosti i sl. Pojedina/ne isprave koje su izgu1ile svaku #eDuso1nu vezu uzi#aju se u arhiv sa#o u slu/aju da i#aju historijsku ili kulturno!historijsku vrijednost. Oni #ogu upotpuniti arhivsku graDu. > naj#laDu arhivsku graDu spadaju suvre#ene historijske z1irke, to je suvre#eni #aterijal koji se kratko pojavljuje u odreDeni# periodi#a, a tu spadaju: plakati, letci, sveani govori, privatna pisma, dnevnici, tampa ili isjecci iz tampe, slike savremeni dogaaja, izvjetaji oevidaca o dogaajima (to je tzv. alternativna ar ivska graa#. Pri oda1iranju ovog #aterijala tre1a voditi ra/una o grani8i nadle@nog arhiva i zna/aj graDe za stvaranje vlastite arhivske 8jeline. Prvo1itno se u arhiv uzi#ala graDa iz tzv. mrtvi registratura Bpoliti/ko!ad#inistrativnih tijela, kulturnih i dru9tvenih organiza8ija, dok se #alo pa@nje poklanjalo #aterijalu nastalo# u trgova/ki#, zanatski# i privredni# 8jelina#aC. ?ako su uni9tene 1rojne privredne registrature, upravo z1og toga je u &elnu 1'07.g. otvoren privredni arhiv za to podru/je, a iza toga su se privredne arhive osnovali u Avi8arskoj, ,elgiji, 2olandiji, S =!u i dr. )anjskoj slu@1i arhiva pripada i nadzor nad privatni# arhivi#a. Prije svega to podrazu#ijeva njihovo evidentiranje , a poto# pra$enje s#je9taja, neotuDivanja graDe i pose1no nastojanja da se vrijedni doku#enti naDu u arhivu. Pose1nu te9ko$u pri preuzi#anju doku#enata pri/injavaju preuzi#anje graDe, 8rkvenih ili nekih drugih vjerskih arhiva koji su /uvani u vjerski# ustanova#a. '%1< ( a)iranje i i$lui"anje gra4e ?o je najte@i i najva@niji posao u arhivskoj slu@1i. ?o je najodgovorniji posao arhiviste koji se o1avlja u registratura#a tako da suvi9na graDa ne uDe u arhiv. Oda1iranje graDe je iz1or graDe radi trajnog /uvanja onih dijelova registraturne graDe od zna/aja za historiju i kulturu. Oda1iranje je ustvari utvrDivanje stepena vrijednosti registraturne graDe. ?o je zajedni/ki posao koji se o1avlja i u registratura#a i u arhivu. ?o je zajedni/ki zadatak i jednih i drugih Bzaposlenih u arhivu i registraturiC. > registratura#a se vr9i uz stru/ni nadzor arhivskih radnika nadle@nog arhiva, a pre#a listi kategorija registraturnog #aterijala sa rokovi#a /uvanja, lista se donosi uz konsulta8iju i saglasnost nadle@nog arhiva. > nadle@ni arhiv preuzi#a se sa#o oda1rana graDa koja i#a historijsku vrijednost. > listi se utvrDuje slijede$e: koja vrsta spisa tre1a da se /uva trajno, a koji se spisi /uvaju privre#eno Ba to su spisi koji i#aju zna/aj za teku$i rad registratureC.
Po#o$ne historijske nauke

23

Fzlu/ivanje ili 9kartiranje graDe je izlu/ivanje one graDe koja ne#a zna/aj arhivske graDe kojoj su istekli rokovi do koje je 1ila upotre1ljivana za teku$e poslovanje. ,ezvrijedna registraturna graDa se #ora izlu/ivati i u registratura#a i u arhivu z1og ograni/enosti prostora. Od izlu/ivanja se, takoDer, koristi lista kategorija registraturnog #aterijala. +ista kategorija je po#o$no sredstvo koje slu@i pri vrjednovanju registraturnog #aterijala, a odo1ravaju je nadle@ni arhivi. +ista kategorija, rje9enje o izlu/ivanju B9kartiranjuC koje izdaje nadle@ni arhiv, te arhivske knjige su doku#enti koje #ora i#ati svaka registratura. +iste su konstantne, a svaku pro#jenu tre1a da odo1ri nadle@ni arhiv. &riteriji su #eDuso1no povezani: 1. "rijeme Bono je apsolutni kriterij za /uvanje graDeC, tako se stariji spisi, 1ez o1zira na sadr@aj /esto /uvaju. >tvrDivanje rokova za pojedine serije ili tzv. klasifika8ijski zna8i o#ogu$uju da se utvrde grani/ne godine do kojih se #ogu izlu/ivati spisi. ?o je razli/ito u pojedini# ze#lja#a, u Gngleskoj je to 1770.g., u Fran8uskoj 1(:'.g., a kod nas se izdavaju sa#o duplikati. 2. sa r.aj spisa je kriterij o koje# odlu/uju arhivist. On u stvari odlu/uje da li $e neki spis z1og svog sadr@aja 1iti izdvojen za trajno /uvanje ili ne. > arhivisti/ko# s#islu pod izlu/ivanje# se podrazu#ijeva izdvajanje i eli#iniranje pisanog, 9ta#panog ili na neki drugi na/in reprodukovanog #aterijala nastalog djelovanje# jedne ustanove ili organiza8ije koja ne#a zna/aja za politiku, nauku i kulturu. Pravilno shva$eno izlu/ivanje oslo1aDa registraturu 1alasta spisa, #asovnog ili 9a1lonskog karaktera. > svijetu se izlu/ivanje s#atra najslo@eniji# pitanje# u arhivskoj slu@1i, klju/ni# pro1le#o# arhivistike, s toga se posao izlu/ivanja povjerava naj1olji# arhivisti#a koji pored op$eg o1razovanja kao arhivisti i#aju i znanje iz o1lasti nad kojo# se grade odnosi. Postupak oda1iranja i izlu/ivanja se o1avlja, dakle po utvrDeni# pravili#a. Fzlu/ivanje spisa se o1avlja po prin8ipu vrijednosti, akta koja se s#atraju 1ezvrijedni# tre1a da 1udu pred#et izlu/ivanja, kod arhiva sa veo#a staro# graDo# ne#a se 9ta puno izlu/ivati, po prin8ipu da se stari akti #oraju /uvati. 6eDuti#, kod nekih je po#jerena ova grani8a sa E)FF, E)FFF, pa se /ak i EFE sto. ostavlja 1ez izlu/ivanja, ako se s#atra da je graDa vrijedna. Ata je to 9to se #o@e izlu/ivati5 1. tre1a /uvati akta o postojanju neke ustanove, akta koja se odnose na prava dr@ave, na nekretnine kao 9to su ze#lji9ta, 9u#e i sl., akta koja se odnose na prava privatnih li8a ili javnog prava tre1a /uvati sa#o ako se odnose na #aterijalne vrijednosti kao 9to su ze#lji9na akta, hipotekarne knjige, darovni8e i sl.

Po#o$ne historijske nauke

23

2. ne tre1a /uvati akta koja su poslu@ila svojoj svrsi kao 9to su 1ira/ke liste, 1ira/ki listi$i, statisti/ki poda8i, razne ankete i sl. 3. sudovi i#aju pose1ne propise o rokovi#a /uvanja njihovih spisa kojih i u arhivi#a slu@e za izlu/ivanje i oda1iranje graDe u sudski# fondovi#a Sve ovo navodi na zaklju/ak da se izlu/ivanje ne #o@e vr9iti for#alno, nego da s #ora pratiti iz 8jelina. ?o jest, zna/aj jednog spisa ne #o@e se o8ijenjivati izdvojeno iz 8jeline. Pogotovo kod zna/ajnih registratura z1og o1i#ne graDe, izlu/ivanju posve$uje velika pa@nja, njegovoj teoriji i praksi pa i u #etodologiji. &ao rezultat tog, najprije su 1'-2.g. done9ena uputstva, a poto# je rhivski savjet .ugoslavije 1'7(.g. donio tzv. na/ela o oda1iranju arhivske graDe i registraturnog #aterijala. ?a na/ela po/ivaju na slijede$i# prin8ipi#a: 1. arhivska graDa se oda1ire iz registraturnog #aterijala, izlu/ivanje# onog #aterijala koji nije potre1an za teku$i rad i ne#a trajnu vrijednost 2. registraturni #aterijal nastao u odreDeni# historijski# periodi#a Bu svako# slu/aju prije 1:-0.g., to je neka grani8a koja odreDuje ova na/elaC ili rado# odreDenih organa #o@e se izuzeti u 8jelini od izlu/ivanja ako je to odreDeno propiso# nadle@nog organa u oda1iranju arhivske graDe. &od ostale graDe izlu/ivanje se vr9i na osnovu liste koja sadr@i kategorije registraturnog #aterijala sa rokovi#a njihovog /uvanja. Oda1iranje arhivske graDe iz registraturnog #aterijala koji je nastao do 1'3-.g. #ogu da vr9e sa#o arhivi po utvrDeni# stru/ni# #jerili#a 3. izlu/ivanje se vr9i iz sreDene graDe, ali najdalje neposredno pred dostavljanje graDe arhivu. O izlu/ivanju se pi9e doku#ent koji se trajno /uva. '%11 ,nutranja slu.)a arhi"a rhivska graDa ulazi u arhiv preuzi#anje# poklono# ili otkupo#, odnosno na vi9e na/ina. *a osnovu odluke vlasti ili poslije isteka propisanog roka za /uvanje #aterijala i u registratura#a, do1rovoljno# predajo# #aterijala, depozito# i pridr@avanje prava vlasnika, zati# otkupo# ili za#jeno# ili pak pronala@enje# napu9tenog #aterijala. Sav arhivski #aterijal se s#je9ta i /uva u depoi#a. Pod nazivo# arhivski depo, podrazu#ijeva se: 1. sva arhivska graDa kojo# raspola@e jedan arhiv 2. #jesto gdje se ta graDa s#je9ta

Po#o$ne historijske nauke

2-

Osnovni doku#ent o pri#opredaji arhivskog #aterijala, tj. o preuzetoj graDi je zapisnik. 0apisnik se prilozi#a uvodi u protokol arhiva, to je tzv. ulazni protokol ili akvizicijska knjiga koja se sastavlja na osnovu zapisnika o pri#opredaji doku#enata, o preuzi#anju arhivalija. >lazni inventar je, ustvari, knjiga ulaska arhivskog #aterijala sa 1rojni# ru1rika#a, poslije upisivanja arhivskog #aterijala u knjigu ulazaka za tu knjigu se izraDuje registar, to je zapravo dvostruki registar na osnovu kojeg se lak9e pronalaze pojedini fondovi u knjizi ulaznog inventara. Po potre1i #o@e se sa/initi i ulazni katalog u /etiri pri#jerka, a to je hronolo9ki katalog, katalog po fondovi#a, katalog po loka8iji i katalog po grupa#a. Ovaj katalog je po#o$no sredstvo za arhivske radnike. &ada je graDa iz registratura u9la u arhiv na 1ilo koji od re/enih na/ina ona u nje#u tre1a da postane arhivski fond ili z1irka, #eDuti# prije nego 9to to postane ona #ora 1iti sreDena '%1& Pitanje sre4i"anja arhi"ske gra4e ?akoDer predstavlja vrlo slo@en, te@ak i zna/ajan posao unutra9nje slu@1e arhiva. ?o je stru/ni posao koji# se utvrDuje kona/no #jesto pojedinih dijelova arhivskog fonda u 8jeline. ko je graDa u registraturi odlagana po prin8ipu kan8elarijskog poslovanja, ako je redovno izlu/ivan 1ezvrijedni registraturni #aterijal onda je sreDivanje u arhivu sa#o provjera poretka spisa. ko je pak graDa u arhiv dospjela nesreDena onda je uspostavljanje poretka #eDu spisi#a ko#plikovan posao. SreDivanje se vr9i po odreDeni# prin8ipi#a. Fz1or prin8ipa sreDivanja graDe zavisi od stepena sreDenosti i sa/uvanosti graDe, odnosno od toga da li je jedan arhivski fond sa/uvan u 8jelini ili frag#entarno. Odnosno da li su sa/uvane arhivske knjige, da li je uredno voDena registratura u kojoj je fond nastao i sl. B&o su sve kriteriji na osnovu koji se sreivanje obavlja.C =o E)FFF sto. graDa je sreDivanja najvi9e po o1liku Bda li se radi o knjizi ili akti#aC, i po sadr@aju zavisno o potre1a i#ao8a. EFE sto. je vrije#e pisanja na8ionalnih historija pa su arhivsku graDu uglavno# sreDivali histori/ari koji su istra@ivali u arhivu, 1ez utvrDenih prin8ipa, po o1liku ili neko# svo# prin8ipu. *a taj na/in do9lo je do suko1a prin8ipa. Prvi prin8ip govori u prilog zadr@avanju prvo1itne strukture, a drugi prin8ip, sreDivanje spisa pre#a sadr@aju. &od prin8ipa tre1a i#ati u vidu da je red doku#enata u arhivsko# fondu takav da nikad ne #o@e zadovoljiti sve potre1e, a pose1no ne istra@iva/a histori/ara. =anas su na# poznata /etiri siste#a sreDivanja arhivske graDe: 1. tematski ili logiki prin*ip Bovaj je siste# do#inirao sve do po/etka EFE sto.C, #aterijal se sreDivao te#atski, tj. po sadr@aju, a da se pri to#e nije vodilo ra/una o ad#inistrativno# jedinstvu graDe. > praksi se ovaj prin8ip pokazao neprihvatljivi# pa je od1a8ivan. Oda1iranje
Po#o$ne historijske nauke

27

podataka iz graDe po te#a#a ostaje u do#enu rada histori/ara istra@iva/a. 2. fon o"ski prin*ip, ovaj se siste# najvi9e pri#jenjivao u *je#a/koj, a unapreDen je u Fran8uskoj. &ako sa# naziv ka@e, prin8ip je 1aziran na po9tivanju 8jeline fonda. Ovaj prin8ip je dio zna/ajan ka prelasku tre$e# siste#u. 3. registraturni prin*ip, pri#jenjivan najprije u =anskoj i Pruskoj da 1i u 2olandiji do1io nau/no tu#a/enje. Ovi# prin8ipo# se po9tuju pravila registrature, kao 9to i sa# naziv ka@e. 3. sistem slo)o ne pro"enijen*ije, ovaj siste# priznaje okvire fonda, ali ne i njegove registraturne o1like. *a #eDunarodno# kongresu u 2aagu, odr@ano# 1'10.g. ovaj siste# je zvani/no prihva$en. Siste# provenijen8ije polazi od /injeni8e, da doku#enti nastali rado# jedne ustanove, preduze$a, porodi8e, pojedin8a predstavlja organsku 8jelinu. Poredak u takvoj 8jelini nazvanoj fond uspostavlja se po#o$u prvo1itnih signatura, fondovi se nai#e sreDuju po ad#inistrativnoj strukturi koja se uglavno# poklapa sa strukturo# ustanove. *e preporu/uje se raz1ijanje fonda na odjeljenja ako toga nije 1ilo u ad#inistra8iji.

'%1' Pra"ila $a sre4i"anje gra4e Pri sreDivanju graDe postoje neka op$a pravila kojih se tre1a pridr@avati, pa tako ni jedan stari spis 1ez o1zira koliko je o9te$en, ne s#ije se uni9titi, staru signaturu, takoDer, tre1a sa/uvati i uz nju staviti novu signaturu, a spisi jednog pred#eta ako su /inili jedan dosje, tre1aju taj siste# i zadr@ati. Ata izdvaja#o5 ?re1a izdvojiti: 1. tre1a izdvojiti povelje ili diplo#e od ostalog arhivskog #aterijala i od njih for#irati pose1nu z1irku 2. ostala arhivska graDa, dijeli se na fondove i z1irke pre#a svo# postanku, tj. vrsti spisa 3. spisi nesreDenog fonda, sla@u se pre#a knjiga#a registrature, tj. pre#a registraturi fonda ili njegovo# na/inu arhiviranja koje #o@e 1iti hronolo9ko ili te#atsko arhiviranje 3. ako se unutar fonda pod jedni# 1roje# naDe vi9e spisa onda se oni redaju hronolo9ki ili topografski -. ako u arhiv uDu spisi koji se ne #ogu staviti u fond, od njih se stvara pose1na z1irka

Po#o$ne historijske nauke

2(

'%1+ !igniranje ili numerisanje &ada su arhivalije sreDene pristupa se njihovo# signiranju ili nu#erisanju i to je propisano odreDeni# pravili#a: 1. 1rojevi se najprije upisuju drveno# Bgrafitno#C olovko# pa tek onda #astilo# 2. svaka povelja #ora i#ati svoj natpis u koje# stoji odakle poti/e, taj natpis ne s#ije 1iti dug 3. signatura #ora da 1ude u jedno# redu, a ispod nje 1roj 3. na protokole stavlja se naljepni8a, a pojedina/ni listovi se nu#eri9u -. signature ili 1rojevi, pi9u se #etalni# nu#eratoro# tj. pe/ato# sa po#i/ni# slovi#a, a @ig #ora 1iti #etalni, ovalnog o1lika '%11 !mjetanje gra4e &ada je graDa sreDena i signirana onda se ona spre#a u svoje arhivsko spre#i9te. 1. knjige Bpovezani volu#eni ili sves8i, protokoli ili registri ispravaC s#je9taju se na poli8e s lijeva na desno 2. isprave na perga#eni stavljaju se u kartonske kori8e, i spre#aju u ladi8e 3. isprave na papiru se stavljaju u kartonske kutije i na poli8e 3. u pose1ni# or#ari#a /uvaju se karte, planovi, grafike i sl. *a isti na/in se postupa i sa li/ni# i porodi/ni# arhiva#a, te kino, foto i fono #aterijalo#, #aksi#alno tre1a sa/uvati onaj na/in ureDenja fonda kako ga je uspostavio vlasnik. +i/ni arhiv tre1a da 1ude podijeljen po grupa#a, koa 9to su zvani/ni doku#enti i sl., dok se porodi/ni arhivi grupi9u po porodi8a#a, a tek onda po li/nosti#a. &ino doku#ento# se naziva ko#pleksna slika na tra8i koja odra@ava dina#i/ni razvoj dogaDaja. Foto doku#ent je fotografski sni#ak stvarnog dogaDaja, a fono doku#ent je sni#ljeni govor ili izvoDenje nekog u#jetni/kog djela. '%15 (sno"ni arhi"ski pojmo"i Volumen ili s"e$ak I ozna/ava skup listova zajedno povezanih koji su prije povezivanja ili ukori/avanja ispisivani ruko# ili su 9ta#pani. Manuskript I nji#e se o1i/no naziva kodeks koji sadr@i neko literarno ili nau/no djelo ili je sastavljen od vi9e #anjih dijelova.
Po#o$ne historijske nauke

2:

Protokol I je skup listova sli/an knjizi koji su prije ispisivanja zajedno povezani za slu@1enu upotre1u. On slu@i za redigovanje zapisnika, npr. Sjedni8a nekih ko#isija i drugih spisa u ad#inistra8iji te za konstitiranje originalnih spisa. > protokolu se prepisuju notarski spisi hronolo9ki# redo#. =egistar I je skup listova sli/an protokolu i i#a #anje slu@1eni karakter i slu@i uglavno# kao podsjetnik ili po#agalo. F u registru se spisi 1ilje@e a1e8edni# redo#. >as*ikl I je skup pisa#a koji se odnose na sa#o jedan pred#et. '%17 #auno informati"na sre st"a ili pomagala Postoje /etiri osnovna po#agala u arhivu. ?o je: 1. sistematski pregle fon o"a ili strukturni plan arhi"a, ovo je najosnovnije po#agalo, nji#e se sa#o odreDuje polo@aj pojedinih fondova ili z1irki u okviru arhivskih depoa 2. registar, poje inani ili skupni Bpoti/e od lat. rije/i registrare ! ...redo#C. <egistar je skup listova sli/an protokolu koji slu@i isklju/ivo kao ad#inistrativno po#o$no sredstvo. >potre1ljava se za siste#atsko upisivanje pojedinih akata ili pak spisa pokretne ili nepokretne i#ovine. Pri registrovanju spisa postoje dva siste#a, analiti/ki za ad#inistra8iju i sinteti/ki za personalne poslove. <egistar #o@e da 1ude u o1liku knjige ili pak listi$a koji /ine kartoteku. 3. in"entar fondova ili z1irki #o@e da 1ude sumarni ili poje inani. rhivski inventar se sa/injava nakon sreDivanja, signiranja i s#je9taja graDe u depoe, a radi se radi utvrDivanju njene vrijednosti. Fnventar daje kvalitativni i kvantitativni sastav arhiva. On po#a@e u i#ovinsko pravni# poslovi#a, tj. #o@e poslu@iti kao slu@1eni doku#ent o pravu vlasni9tva, ali i istra@iva/i#a u njihovo# radu. naliti/ki ili detaljni inventar sadr@i kratak sadr@aj svakog akta, a su#arni o1uhvata ne sa#o doku#ente nego i /itave serije doku#enata. Sastavljanje inventara vr9i se tako da se iz njega #o@e sagledati 8jelokupan arhiv ali i pojedina/ne isprave koje se #oraju op9irno opisati, izvorni naslovi protokola se #oraju zadr@ati pa se tako unose i stare i nove signature, pose1no se #ora o1ratiti pa@nja o uno9enju podataka u inventar starih diplo#a gdje se stavlja i#e izdava/a, pri#ao8a #jesta izdavanja, njen sadr@aj i spolja9nji izgled. Fnventarisanje se o1avlja pre#a redu ulaska u arhiv, dakle hronolo9ki. <ukopisne knjige nastale prije E)FFF sto. upisuju se u inventar a1e8edni# redo# pojedina/no ili u serija#a ali uvijek pod jedni# inventarni# 1roje#. &ada se opisuje dosje u inventar se stavlja sa#o njegov sadr@aj, pred#eti u dosjeu poredani su hronolo9ki. *a kraju inventara tre1a dati tri vrste regenta: predmetni,
Po#o$ne historijske nauke

2'

imenski i mjesni. =egesta je kratak sadr@aj doku#enta sastavljan jednostavno i sa@eto, spada u nau/no!o1avje9tajno sredstvo koje se o1avlja uglavno# za stariju graDu radi o/uvanja originala. 0a istra@iva/a su zna/ajni a1e8edni i hronolo9ki regesti i zna/ajniji su od indeksa. *aziv poti/e od lat. rije/i regenere I ponoviti, ponovo sastaviti. Stariji spisi tre1a da i#aju op9irnije regeste, u nji#a tre1a naglasiti da li je doku#ent original ili prijepis, #aterijal na koji# je pisan, i#a li pe/at ili ne, upisati datu# izdanja isprave ukoliko ga i#a, zati# sadr@aj isprave, drugi# rije/i#a u regesta ulaze: signatura datu# i #jesto nastanka isprave, autor ili adresant, kratak sadr@aj doku#enta kao i njegove spolja9nje odlike, #eDu koje spada o1lik i vrsta doku#enta, pis#o, jezik, #aterijal od kojeg je doku#ent sa/injen, 1roj listova i njihova veli/ina. 3. "o i kro$ arhi"e, koji tre1a da sadr@i uvod, a uvod je ustvari historijat arhiva, zati# pregled svih fondova u koji se unosi historijat fonda, koli/ina graDe, grani/ne godine nastanka, stepen sreDenosti i dostupnosti arhiva. >z ovaj vodi/ kroz arhive postoji i "o i kro$ fon o"e koji sadr@i detaljan historijat osniva/a fonda sreDenost i koli/inu spisa u fondu, sa naznako# va@nijih te#a koje 1i se #ogle izu/avati na osnovu tog arhivskog fonda. '%18 ?on$er"a*ija i restaura*ije arhi"ske gra4e ?on$er"a*ija je /uvanje i njegovanje arhivske graDe, odnosno ona predstavlja radnju kojo# se preduzi#aju preventivne #jere kako fizi/ki# tako i he#ijski# #etoda#a koje #ogu otkloniti uzroke propadanja i o9te$enja doku#enata. &onzerva8ije #o@e da 1ude ru/na ili #a9inska, vr9i se i kao restaura8ija pre#a vrsti kvalitetu i o1i#u o9te$enja. Pose1na se pa@nja poklanja o@ivljavanju slova koja su iz1lijedila 9to se, takoDer, posti@e he#ijski# ili fizi/ki# pute#, s ti# da je he#ijski na/in dosta rizi/an jer ostavlja #rlje priliko# rada. Fizi/ki se sastoji od /itanja ili fotografisanja teksta, po#o$u ultravioletnih zraka. =estaura*ija je popravak o9te$enih doku#enata odgovaraju$i# fizi/ki# ili he#ijski# #etoda#a. Prva restaura8ija doku#enata izvr9ena je nad egipatski# papirusi#a. Sve do E)FFF sto. restaura8ija se o1avljala po iskustvu 1ez ikakvih pravila i #etoda pa se de9avalo da #nogi doku#enti propadnu u toku njihove restaura8ije. > EFE sto. utvrDene su dvije #etode restauriranja: adhezivna ili iskustvena koja je potekla od arhivista i he#ijska!nau/na od industrijala8a. 6eDuti#, sve do najnovijeg vre#ena arhivisti nisu raspolagali sigurni# sredstvo# i #etodo# za restaura8iju arhivalija, 1ez o1zira 9to su i# 1ile na raspolaganju 1rojne he#ikalije za /i9$enje, spe8ijalno izraDene #a9ine koje su se /uvale u restauratorski# odjeljenji#a unutar arhiva.
Po#o$ne historijske nauke

30

Savre#eni postupak je i postupak la#ina8ijo#. Lamina*ija doku#enata sastoji se u to#e da se doku#ent o1lo@i prozirno# folijo# a8etalne 8eluloze i tanki# papiro# dugih vlakana, za9ti$en kartoni#a stavlja se #eDu dvije zagrijane plo/e la#inatora koje se griju i dva hladna valjka koji#a se posti@e pritisak. =anas su kod nas veliki pro1le#i vezani za restaura8iju jer su doku#enta u pojedini# arhiva#a stradala ili od ratnih dejstava, vlage, po@ara i sl. '%19 Mikrofilmo"anje i ure4enje )i)lioteke 6ikrofil#ovanje je fotografska reproduk8ija na fil#skoj tra8i vrlo #alog for#ata spada u do#en foto slu@1e sa odreDeni# zadatko# i 9irokoj pri#jeni u arhivu. Po/e8i reprodukovanja doku#enata na #alo# for#atu se@u jo9 iz polovine EFE sto., ali se ovaj #etod na#etnuo tek u EE sto. i to iza FF svjetskog rata. 6ikrofil#ovanje se vr9i iz vi9e razloga. Prvo zbog zamjene ar ivske grae, njenog obezbjeenja, dopune i u naune svr e . =akle /etiri razloga. > 8ilju za#jene arhivske graDe, #ikrofil#ovanje se vr9i onih doku#enata ili serija doku#enata koji se nakon okon/anog posla u registratura#a uni9tava. Ovaj postupak se vrlo rijetko pri#jenjuje i podvrgava se strogi# pravili#a da se ne 1i ne9to uni9tilo 9to i#a nau/nu vrijednost. > svrhu o1ez1jeDenja #ikrofil#ovanje se vr9i na doku#entu ili seriji doku#enata za koje postoji opasnost da 1i #ogla 1iti uni9tena iz raznih razloga Bpo@ar, poplava, ratna razaranja i sl.C 6ikrofil#ovanje u svrhu dopune o#ogu$ava da u depo uDu u o1liku #ikrofil#a i oni doku#enti koji nisu sa/uvani u originalu. Pri#jena #ikrofil#ovanja u nau8i je #nogostruka. > prvo# redu #ikrofil#ovanje# se graDa /uva od propadanja, on o#ogu$uje da se u#no@eni doku#enti istovre#eno /uvaju i koriste na nekoliko #jesta! Pripre#a graDe za #ikrofil#ovanje je slo@en i dogovoran posao. Prije svega se #ora donijeti odluka o #ikrofil#ovanju, a zati# da li $e se #ikrofil#ovati 8ijelokupna ili sa#o najva@nija arhivska graDa. Ovo# poslu se prilazi planski i po odreDeni# kriteriji#a. 6ikrofil#ovani #aterijal se vra$a u originalne kutije, a zati# s odla@e u #etalne or#are ili sanduke. O1rada ili registra8ija ove graDe vr9i se po#o$u #ikro /ita/a. <egistra8ija o1uhvata #jesto gdje je doku#ent nastao, datu# kada je nastao i signaturu u #ikrote8i, kasnije se sastavlja kartoteka koja se sreDuje po godina#a, ustanova#a, sadr@aju ili li/nosti#a. Fil#ovi u #ikrote8i tre1aju da 1udu grupisani pre#a arhivi#a gdje su sni#ljeni, 1udu$i da je trajnost #ikrofil#ova kra$a od papira neophodno je nakon odreDenog vre#ena izvr9iti ponovno sni#anje graDe.

Po#o$ne historijske nauke

31

'%&< Pu)liko"anje arhi"ske gra4e rhivi nisu sa#o spre#i9ta arhivske graDe nego i nau/ne ustanove u koji#a se ona prikuplja, sreDuje, /uva, nau/no koristi i pu1likuje u nau/ne svrhe. rhivi i#aju dvostruki zna/aj, prvo da prikupe, za9tite i srede arhivski #aterijal i da nakon toga pristupe pu1likovanju te graDe. ?akoDer, saradni8i o1javljuju na osnovu te graDe i nau/ne priloge 9to je opet u do#enu nau/ne uloge arhiva. 4raDa se #o@e o1javiti na vi9e na/ina: in e'tenso Bko#pletnoC u regesta#a i serija#a. &ada je rije/ o graDi novijeg datu#a potre1no je planski utvrditi koji# redo# se ona o1javljuje i#aju$i prvenstveno u vidu potre1e nauke. &riti/ko izdavanje doku#enata je neophodno iz vi9e razloga prije svega je neophodno izdvojiti doku#enta koja #ogu po#o$i u razrje9enju nekih pitanja u historiji koja do sada nisu razrije9ena ili revidiranju nekih prevaziDenih gledi9ta. &riti/ko o1javljivanje doku#enata predstavlja nau/nu djelatnost koja zahtjeva do1ro poznavanje #aterije, o1avije9tenost u doku#enti#a, redaktorsko iskustvo i naravno poznavanje jezika koji# je doku#ent pisan. <ad na o1javljivanju doku#enata sastoji se od: prikupljanju izvora i njihovo# iz1oru, utvrDivanju originalnosti, pregledu teksta z1og o1ja9njenja stilskih i jezi/kih nedostataka ili gre9aka u razrje9enju skra$eni8a, a vrlo /esto i u transkrip8iji na stari i #oderni pravopis sa faksi#ilo doku#enta u prilogu tj. da i#a fotografija originalnog doku#enta, a pored njega i transkri1ovan tekst na savre#eni jezik. Ovaj rad o1uhvata i razna o1ja9njenja historijskih pojava, dogaDaja ili li/nosti i njihove uzro/ne veze, izradu legendi doku#enata, utvrDivanju njihovog naslova u knjizi, izradu indeksa, zati# rije/nika i registra sa eventualni# predgovoro# redaktorskog karaktera ili izrado# op$eg uvoda u graDu koja se o1javljuje. Priliko# sreDivanja graDe postavlja#o se1i slijede$a pitanja: @ pitanje: da li doku#ent tre1a o1javiti isklju/ivo in e'tenso ili u izvodi#a ili regesta#a5 @@ pitanje: da li tre1a vr9iti transkrip8iju doku#enta i prilagoditi ga savre#eno# pravopisu @@@ pitanje: da li tre1a o1javljivati doku#ente na jeziku originala ili u prijevodu sa faksi#ilo# u prilogu5 Odgovori na ova pitanja zavise u prvo# redu od toga u koju svrhu se o1javljuju doku#enti s ti# 9to se stariji doku#enti, u prin8ipu, o1javljuju in e'tenso sa neko# uvodno# re/eni8o# koja poja9njava tekst doku#enta. 0adr@avaju$i stil i jezik koji# su pisani doku#enti, pravopis izvornih doku#enata pri1li@ava#o doku#ent savre#eno# /itao8u. >o1i/ajeno je da se doku#enti o1javljuju na izvorno# jeziku sa regesta#a, na po/etku ili kraju knjige, na jeziku izdava/a. =anas je #eDuti# transkrip8ija prihva$ena kao

Po#o$ne historijske nauke

32

#etod u o1javljivanju doku#enata jer se ti#e pro9iruje kori9tenje doku#enta i van kruga nau/nih radnika. rhivska graDa na strani# jezi8i#a kod nas tre1a da se o1javljuje: 1. 2. 3. 3. -. na jeziku koji# je pisan originalni doku#ent na jeziku originala sa prijevodo# na jeziku originala sa prijevodo# i faksi#ilo# sa#o u prijevodu sa#o u regesta#a

Siste#atsko o1javljivanje historijskih izvora uslovljeno je do1ri# poznavanje# arhivskih fondova i z1irki. <egesta su pose1no povoljna za o1javljivanje doku#enata od drugorazrednog zna/aja i za infor#isanje javnosti o sadr@aju doku#enta uop9te. '%&1 #auna uloga i ra arhi"a Pitanje nau/ne uloge arhiva i#a dva aspekta: faktiki i pra"ni, nai#e jedna ustanova ne #ora 1iti registrovana za 1avljenje nau/ni# rado#, ali se ipak ona 1avi nau/ni# rado# ili o1rnuto. 0akono# o nau/ni# ustanova#a arhivi nisu o1uhva$eni, dakle pravno nisu o1uhva$eni, a fakti/ki oni se 1ave nau/ni# rado# 1ez kojega arhivska slu@1a ne 1i #ogla opstati ni postojati. =va su vida nau/nog rada u arhiva#a: nauna o)ra a arhi"ske meto ologije i teorijski ra sa arhi"alijama. *au/no!arhivisti/ka #etodologija se o1raDuje na fakulteti#a, ali tre1a i#ati u vidu da ne#a teorije 1ez prakse pa je nau/ni rad u arhiva#a vezan za njegov stru/ni rad jer je to ko#pleksan posao, oni koji se 1ave stru/ni# rado# u arhivu tre1a da doznaju sve zahtjeve nau/nog rada, a to ujedno #oraju 1iti li8a koja su upoznata sa stru/ni# ali i nau/ni# rado# koji se sastoji od sagledavanja potre1a historijske nauke. *eprihvatljivo je stanovi9te da rad arhiva tre1a da se svede sa#o na stru/ni dio. *au/ni rad u arhivu tre1a da 1ude ta/no odreDen i da se odnosi na one grane ili u@a podru/ja koja su usko povezana sa stru/ni# rado#. =akle, jedan zavisi od drugogR nau/ni od stru/nog rada i stru/ni od nau/nog rada. &ulturno!prosvjetna djelatnost arhivskih ustanova je novijeg datu#a, ona je proiza9la iz novih kon8ep8ija o arhivi#a i njihovoj ulozi. Pod ovo# djelatno9$u arhiva podrazu#ijeva se postavljanje izlo@1i, odr@avanje# javnih predavanja i o1javljivanje /lanaka koji slu@e op9te# kulturno# o1razovanju. rhivi pose1no saraDuju sa kulturni# institu8ija#a koji se 1ave za9tito# spo#enika jer iz#eDu ostalog u arhivi#a se nalaze i planovi i projekti tih spo#enika. <ad arhiva pod stranka#a je jo9 jedna vrsta aktivnosti i jedna od zna/ajnijih djelatnosti arhiva. *ai#e, zna se da je jedan od glavnih 8iljeva svake
Po#o$ne historijske nauke

33

arhivske ustanove da o#ogu$i svestrano kori9tenje fondova svi#a oni#a koji to @ele, a prvo# redu nau/ni# radni8i#a i istra@iva/i#a. <ad u arhivu je odreDen pose1ni# propisi#a. +% Heral ika 2eraldika je po#o$na historijska nauka koja se 1avi nastanko#, razvoje# i u#jetni/ko# izrado# gr1ova. *aziv je do1ila po nje#a/koj rije/i (( erald(( 9to zna/i glasnik. 4lasnik je u srednje# vijeku 1io ni@i slu@1enik feudalne gospode koji je kao do1ar poznavala8 gr1ova ple#stva rasporeDivao i najavljivao ple#i$e, kako na turniri#a tako i na zna/ajniji# skupovi#a. Slaveni su rije/ gr1 pri#ili od nje#a/ke rije/i ((erbe(( 9to zna/i nasljedstvo. 4r1ovi se pojavljuju u 11. stolje$u najprije na 9titovi#a vitezova, a poto# postaju njihovi trajni si#1oli, kao i njihovih nasljednika. =o 13. stolje$a pravo na gr1 i#ali su vladari i velika9i, a od 13. stolje$a pravo i#aju i pripadni8i ni@eg ple#stva, gradovi, 8ehovi, 8rkva i dr. Prve gr1ove na svoji# 9titovi#a donijeli su krsta9i, u/esni8i krsta9kih ratova, #eDuti# njihova upotre1a se vezuje za prvu polovinu 12. stolje$a, kada se, istovre#eno, pojavljuju u *je#a/koj, Flandriji, Fran8uskoj i Gngleskoj. >poredo s ti#, tada se pojavljuju i prvi pe/ati. > pri#orju se gr1ovi javljaju pod uti8aje# Ftalije, u slovena/ki# gradovi#a iz ustrije, a u sjevernoj 2rvatskoj iz 6aDarske. >potre1a gr1ova u ,osnu je u9la preko =u1rovnika u 13. stolje$u, kada ih po/inju upotre1ljavati &otro#ani$i. 4r1 1osanskog vladara je i dr@avni gr1. &otro#ani$i su i#ali 3 gr1a. &ralj ?vrtko F uveo je klinove u svoj gr1 koji se zadr@ao sve do propasti ,osne. F 1osanski velika9i su i#ali svoje gr1ove koji se javljaju u 1-. stolje$u kod &osa/a. Pravo dodjele gr1a i#ao je isklju/ivo vladar, 9to je ozakonjeno jedno# poveljo# kojo# vladar uz dodjelu ple#i/ke titule dodjeljuje i povelju u kojoj je gr1, ne sa#o opisan nego i oslikan. ?akva povelja zove se <6 +F ili gr1ovni8a Blat. r#a, ar#oru# ! oru@jeC. ?a/ni# opiso# svih dijelova gr1a, likova i 1oja, darovatelj gr1a Bu ovo# slu/aju vladarC dodjeljuje ga novo# ple#stvu ili ple#i$u koje# dodjeljuje vi9i stupanj ple#stva.

+%1 Dijelo"i gr)a 2tit je glavni dio gr1a. Sve do po/etka 13. stolje$a gr1 se sastojao sa#o od 9tita koji je #ogao 1iti razli/itog o1lika. +ikovi na gr1u su 1ojeni zeleno, plavo, 8rveno i 8rno, a pojedini dijelovi sre1reno# i zlatno# 1ojo#. Pored
Po#o$ne historijske nauke

33

geo#etrijskih linija koji#a je 9tit 1io podijeljen, na nje#u se pojavljuju likovi @ivotinja ljudi, #itolo9kih 1i$a, ne1eskih tijela i 1iljaka. &ao heraldi/ki znakovi #ogu se pojaviti razni pred#eti Boru@je, oruDe, nakit, graDevine itd.C ?a*iga sa ukrasima je drugi dio gr1a. ?ek u drugoj polovini 13. stolje$a pojavljuju se gr1ovi na koji#a je iznad 9tita postavljena ka8iga sa nakito#, iz koje izlazi kratki plat. ?ako je gr1 do1io svoje osnovne ele#ente: 9tit, ka8igu i pla9t. &a8iga se uvijek nalazi nad 9tito# i naj/e9$e se pojavljuje u tri o1lika: ka1lasti, turnijski i na kop/u. &a8iga je o1i/no 1ojena sre1reno#, a kop/a zlatno# 1ojo#. &ao nakit na ka8igi naj/e9$e se pojavljuju pojedina/na pera, perjani8e, zastave, krila, grane drve$a i sl. Pla9tovi su u po/etku 1ili kratki, a kasnije su produ@eni. 0nakovi /ina, ranga i dostojanstva u heraldi8i su: krune B8arske i kraljevskeC, 9e9iri Bvojvodski, du@devi, ple#i/kiC, te znakovi 8rkvenog dostojanstva kao 9to su: #itra, 9e9iri kardinala, nad1iskupa i 1iskupa. ?u spadaju i 9tapovi, ali i @ezla vladara. Ovi znakovi su postavljeni nad potpuni# gr1o# i nado#je9$uju ka8igu sa nakito# i pla9to#. > heraldi8i va@e pravila koja se strogo #oraju po9tovati. &ada je rije/ o gradovi#a i njihovi# gr1ovi#a, tre1a re$i da oni #oraju isti8ati lokalne oso1nosti kao 9to su npr. u arhitekturi gradske utvrde, #ostovi, vjerski o1jekti i sl. +ikovi osniva/a gradova #ogu se pojaviti, ili neki zna/ajniji dogaDaji vezani za grad. Sve se ovo nalazi u 9titu gr1a. > heraldi8i je dozvoljena upotre1a sljede$ih 1oja: 8rvena, zelena, plava, 8rvena, 8rna, sre1rena i zlatna. 4r1 koji nije o1ojen #o@e se prepoznati po odreDeni# oznaka#a. Muvari gr1a u heraldi8i su likovi ljudi, @ivotinja ili #itolo9kih 1i$a koji stoje sa svake strane gr1a. Pojavljuju se tek u 13., da 1i od 1-. stolje$a postali sastavni dio gr1a. 4lavni zastor je draperija koja se pojavljuje iznad gr1a, /iji je unutra9nji dio od her#elina, dok se vanjski vidi kao ru1 8rvene 1oje. Ovako ustaljen o1lik gr1ovnog zastora javlja se u 17. stolje$u. Spajanje gr1ova je pojava u heraldi8i koja nastaje u slu/aju da dolazi do spajanja /lanova porodi8a i posjeda. *aj/e9$e je do toga dolazilo kada je @ena posljednji nasljednik svoga roda, pa je u svoj #iraz nosila i svoj gr1. 0astave se u heraldi8i javljaju najprije na konjani/ki# pe/ati#a u koji#a je vladar u vite9koj odori, sa jedno# ruko# dr@i 9tit, a u drugoj zastavu. ?ek po/etko# 13. stolje$a na konjani/ki# pe/ati#a se javlja prava zastava koju konjanik dr@i u desnoj ru8i na vrhu dugog koplja. *aj1olji izvor za prou/avanje gr1ova su pe/ati, jer se na nji#a nalazi i i#e vlasnika. Pored pe/ata i nov8i su izvor za heraldiku, pa se gr1ovi relativno rano javljaju na nov8i#a Bu zapadnoj Gvropi u 12. stolje$u, a na na9i# prostori#a u 13. stolje$uC. +%& /osanski gr)

Po#o$ne historijske nauke

3-

Od svih gr1ova u ,osni, gr1ovi 1osanskih vladara /ine pose1nu grupu i po#o$u njih je #ogu$e pratiti razvoj 1osanskog gr1a. 4lavni izvori su nov8i, pe/ati, ka#eni spo#eni8i, gr1ovni8i itd. 4r1 1ana Stjepana FF &otro#ani$a je prvi poznati gr1 iz 13. stolje$a. Predstava 1anovog gr1a nalazi se na njegovo# nov8u, a sastoji se od sr8olikog 9tita i ka8ige. *a /itavo# polju naslikana je petokraka zvijezda, a ukras se sastoji od ra9irenog vela i rozete iz koje iz1ija perjani8a. *a drugoj varijanti 1anovog gr1a nalazi se ka8iga na kojoj je da9/i8a 9titni8a sa ru@o# kao /elenko# iznad. *a da9/i8i je niz 1isera. Ovaj gr1 se s#atra za/etko# for#iranja 1osanskog gr1a. 4r1 1ana i kralja ?vrtka F nalazi#o na nov8u. > po/etku se ?vrtko koristi gr1ovi#a njegovih prethodnika. *a aversu velikog pe/ata na koje# kralj sjedi pojavljuju se 2 gr1a. Sa desne strane je gr1 sa 9tito#, a sa lijeve strane je 9tit presje/en popre/no# prugo# koja dijeli tri ljiljana iznad i tri ljiljana ispod. Ovaj gr1 ostat $e si#1ol ,osne. > Prijepolju je pronaDen veliki zlatnik na /ije# se aversu nalazi propeti lav okrenut u desno, dok je na reversu novi 1osanski gr1. Prvi ?vrtkov nasljednik Stjepan =a1i9a ovaj gr1 nije #ijenjao. *jegov srednji pe/at sadr@i ovaj gr1 sa dodatko# i#ena u natpisu i identi/an je ?vrtkovo# srednje# pe/atu. &ralj Stjepan Ostoja dao je na/initi novi srednji pe/at na koje# se vide iz#jene u &otro#ani$evo# gr1u. Fz#jena se sastoji u heraldi/ko# ukrasu na 9titu gdje se u#jesto popre/ne pruge i ljiljana nalazi kruna sa tri zup8a u o1liku ljiljana. Po #i9ljenju profesora +ovrenovi$a, spu9tanje# krune u 9tit for#irao se novi 1osanski gr1 koji si#1olizira 8ijelu 1osansku dr@avu /ak i one dijelove koji su nekad pripadali Sr1iji, stoga 9to svi drugi dijelovi 1osanske dr@ave nisu predstavljeni drugi# gr1ovi#a. &ralj ?vrtko FF ?vrtkovi$ na srednje# svo# pe/atu vra$a popre/nu prugu, ali 1ez ljiljana i drugih heraldi/kih oznaka. Alje# je ukra9en kraljevsko# kruno#. *jegov protivnik Stjepan Ostoji$ koristi se veliki# pe/ato# svoga o8a. &ad je ?vrtko FF za#ijenio kralja Ostoji$a po/eo se koristiti isti# gr1o#. *a njegovo# gr1u ne#a vi9e kose 8rte u 9titu i u#jesto nje je krinova kruna iznad stilizovanog slova ?. Ovo ? sa kruno# se susre$e na nekoliko vrsta ?vrtkovog nov8a, a na jedno# pe/atnjaku naDeni su frag#enti sa ini8ijalo# S?. &ralj Stjepan ?o#a9 se koristi veliki# pe/ato# kralja Ostoje dok se na njegovo# nov8u nalazi kruna 1ez slova ?. Stjepan ?o#a9 se znao koristiti i gr1o# sa koso# prugo# i ljiljani#a. Ovi# gr1o# se koristio i Stjepan ?o#a9evi$, posljednji 1osanski kralj. Fz svega izlo@enog se da zaklju/iti da postoje 2 varijante 1osanskog gr1a: 1. gr1 koji se sastoji od 9tita podijeljenog u 2 polja sa po tri ljiljana. *a nje#u se jo9 nalazi 9lje#, kruna i /elenka 2. gr1 koji se sastoji od 9lje#a, vela, krune i /elenke, odnosno na /ije# 9titu se nalazi kruna

Po#o$ne historijske nauke

37

+%' Pre sta"e gr)a na gr)o"ni*ima 4r1ovni8i su, takoDer, izvor za izu/avanje heraldike. ?o su z1orni8i gr1ova neke ze#lje, grada i sl. *ajpoznatiji je >ojniki gr)o"nik nastao u 1(. stolje$u Bpo ntoljakuC, a po S#aji$u u 17. stolje$u za porodi8u Oh#u9/evi$. 0na/ajan je po to# jer je jedini sa/uvan od 3 gr1ovnika i 9to je 9ta#pan onako kao i original. *astao je iz potre1e ove ple#i/ke o1itelji da doka@e svoje ple#i/ko porijeklo. Sastoji se od rodoslovlja gospode, srpske i 1osanske, /iji se nastanak pripisuje /lanu stare ple#i/ke porodi8e Oh#u9/evi$ nastanjene u =u1rovniku, Petru Oh#u9/evi$u. <odoslovlje je naDeno na poleDini jedne slike u &raljevoj Sutjes8i, napisanoj na perga#eni. *a prvo# listu gr1ovnika se nalaze gr1ovi 11 ju@noslavenskih ze#alja, a poto# slijede pojedina/ni gr1ovi ze#alja i vladaju$ih porodi8a. 4r1 ,osne prikazan je na sljede$i na/in: ((dva poput )ndrijinog krsta prekrtena crna kljua zavrena crnakim glavama, s crnom krunom na zlatnom koplju u sredini koga povr prekrteni kljueva ima manji tit u kojem se na crvenom polju nalazi polumjesec i zvijezda((. Prvi datirani gr1ovnik je &orjeni$ *eori$ev iz 1-'-. godine, koji se sastoji od 1-( gr1ova i slika. S#atra se da je Flirski gr1ovnik nastao u *apulju, a da je iz njega prepisan &orjeni$ *eori$ev i tzv. Altano" $)ornik 1713. godine nastao u ,e/u. 0na/aj ovog z1ornika je upravo u to#e 9to on dokazuje da je postojao originalni Flirski z1ornik sa $irilski# natpisi#a, dok drugi autori s#atraju da on nije prepisan sa originala. Fz &orjeni$ *eori$evog je prepisan Fojni/ki gr1ovnik. PrireDiva/ Fojni/kog gr1ovnika nagla9ava da autenti/nost nekih gr1ova nije zaja#/ena pa je tako sastavlja/ za#ijenio dva gr1a. 4r1 &osa/a pripisao je &otro#ani$i#a, a gr1 &otro#ani$a &osa/a#a. Sa ltanovog z1ornika prepisan je ,e/ki Bskorojevi/kiC z1ornik sa prelijepo# orna#entiko#, a posve$en ja 6arku Skorojevi$u, nadvojvodi Ferdinandu, a prepisan je sa ltanovog z1ornika 1737!173'. godine. Po ntoljaku &orjeni$ev z1ornik je ko#pila8ija nje#a/kog gr1ovnika iz 1-3-. godine koji je izdat u *irn1ergu. +%+ Pre sta"e )osanskih gr)o"a na kamenim spomeni*ima *alazi#o ih na ka#eni# plo/a#a, ste$8i#a, ulazni# kapija#a u gradove. 6eDu zna/ajniji# ka#eni# spo#eni8i#a su: 1. gr1 uklesan na luku u kraljevsko# dvor8u u .aj8u Bkako je to 1ilo sjedi9te Stjepana ?o#a9evi$a, pa se vezuje za njegaC. Sastoji se od krune, 9lje#a iznad 9tita, sa kruno# na kojoj je /elenka sa perjani8o#. Fspod krune je pla9t. .edina je razlika u to#e 9to ovaj gr1, u#jesto da je okrenut desno, okrenut je lijevo 2. nadgro1na plo/a kralji8e &atarine Bkoja je nestalaC, gdje se prepoznaju dva gr1a
Po#o$ne historijske nauke

3(

3. pravi gr1 ,osne pojavljuje se na nadgro1noj plo/i *ikole Flo/kog koji se proglasio kralje# ,osne po naslovu, ali ne i po vlasti. Spo#enik se nalazi u franjeva/koj 8rkvi u Floku. 1% Hronologija Hronologija je po#o$na historijska nauka koja se 1avi utvrDivanje# datu#a historijskih dogaDaja prevode$i nekada9nje na/ina ra/unanja vre#ena na savre#eni siste# datiranja. Antoljak nagla9ava da se hronologija pored geografije od davnina nazivala o/i#a historije, te da je upravo z1og toga od E)F do E)FFF sto. jedna od naj1olje o1raDenih po#o$nih historijskih nauka. -ako" !tipii je #eDuti#, s#atra dijelo# diplo#atike jer se pojedini doku#enti #ogu podvrgnuti diplo#ati/koj analizi tek kad ih s#jesti#o u vrije#e i #jesto njihovog nastanka. > njeno# razvoju vidljiva su dva prav8a: prvi prava8 je teorijska, matematika ili astronomska hronologija koja na osnovu prou/avanja kretanja ne1eskih tijela utvrDuje veli/inu periodi/nih vre#enskih jedini8a kao 9to su godina #jese8 i dan. *a osnovu ovog ra/unanja stvoreni su prvi kalendari, tj. pri#jeno# ovih teorijskih rezultata u praksi su stvoreni siste#i na osnovu kojih se dogaDaji #ogu vre#enski odreDivati i utvrDivati. =rugi prava8 je tehnika ili historijska hronologija koja se 1avi razli/iti# siste#i#a ra/unanja vre#ena u pro9losti jer su se oni razlikovali ne sa#o po ze#lja#a ve$ i po gradovi#a. Ova hronologija o#ogu$ava pravilno datiranje pro9lih dogaDaja i njihov redoslijed na osnovu podataka u izvori#a. Podjela vre#ena na odreDene jedini8e nastala je dakle na te#elju zapa@anja kretanja ne1eskih tijela i njihovog #eDuso1nog odnosa, a to su Sun8e, 0e#lja i 6jese8. 1%1 (sno"ne "remenske je ini*e Prvi je an i on jedan od osnovnih vre#enskih jedini8a, zati# sed#i8a, #jese8 i godina. =an se dijeli na sate, jo9 kod Ggip$ana, a tu su podjelu od njih preuzeli 4r8i, a od njih <i#ljani. <i#ljani su dijelili dan na sate koji nisu jednaki 9to je ovisilo od godi9njeg do1a. ,udu$i je 1roj sati u jedno# danu uvijek 1io isti, ljeti su sati 1ili du@i, a zi#i kra$i. ?ako su sati ljeti #ogli da 1udu dugi i po sat i po, a zi#ski po pola sata. Ozna/avanje dana u datu#u ustalilo se tek u EFF sto., a jednaki sati tek u EF) sto. Siste# od 23. sata po/injao je pola sata nakon zalaska Sun8a pa je po/etak ra/unanja opet ovisio od godi9njeg do1a.

Po#o$ne historijske nauke

3:

=ruga osnovna vre#enska jedini8a datu#a je se mi*a. Ozna/avanje sed#i8e u datu#u hri9$ani su preuzeli od jevreja u srednje# vijeku, <i#ljani su poznavali vre#ensku jedini8u od devet dana, jer se devetog dana odr@avao saja#. =ani su ozna/avani slovi#a alfa1eta, za nazive dana u sed#i8i postojala

su dva siste#a: po ferija#a i po planeta#a. =ani su nazivani: 1%& Datiranje ana u mjese*u =atiranje dana u mjese*u je na dva na/ina: Prvi je rimski ili mos romanus I po ovo# se na/inu dani u #jese8u datiraju ra/unaju$i koliko su udaljeni od tri kontrolna datu#a, koliko su udaljeni od tri odnosno orijenta8iona dana u #jese8u, a to su kalende Bprvi dan u #jese8uC, none Bpeti ili sed#i dan u #jese8uC, i ide B13. ili 1-. dan u #jese8uC. *one padaju sed#og, a ide petnaestog dana u #jese8u #artu, #aju, julu i okto1ru (marma julok#, a u ostali# #jese8i#a none su petog, a ide trinaestog dana u #jese8u. &ako se ra/unalo po ovi# orijenta8ioni# datu#i#a, za dan prije kalenda ka@e se predi kalendar, a idu$i dan nakon kalendi ra/una se tako da se iz1roji koliko je dana ostalo do nona. 0a none isto va@i, sa#o se ra/una koliko dana ostaje iza od kalendi i tako 8ikli/no. =rugi je )olonjski ili mos )onentis koji je dijelio #jese8 na dva dijela. Prvih 1-. dana datirano je od 1. do 1-., a druga polovina unazad. 0ove se 1olonjski #ada nije tu nastao, ve$ se tu najdu@e zadr@ao. Ovakav na/in ra/unanja vre#ena nalazi#o ve$ u )FFF i FE sto. na lango1ardsko# podru/ju, u =al#a8iji ga nalazi#o kraje# EFF sto. kada su se notari u notarijati#a koristili 1olonjski# datiranje#. ?ada9nje datiranje dana u #jese8u preneseno je u Gvropu sa Fstoka, a zapo/eo je u )F sto., osi# u *je#a/koj u kojoj je tek u EFF sto. *a na9i# podru/ji#a zapo/elo je tek u EFFF sto. > srednje# vijeku datiranje dana u #jese8u ra/unalo se od pojedinih praznika, odnosno po dani#a sveta8a. =atiranje po stalni# prazni8i#a ili svetkovina#a #oglo se lahko utvrditi po#o$u op9irnog katoli/kog liturgijskog
Po#o$ne historijske nauke

3'

kalendara, a te svetkovine su o1i/no trajale do osa# dana. =atiralo se tako da su dani ra/unati prije ili poslije svetkovina. 4lavni po#i/ni praznik je >skrs koji je padao uvijek u prvu nedjelju nakon prvog proljetnog u9tapa, pa je #ogao padati u period od 22. #arta pa do 2-. aprila. Pre#a u9tup8u su se rasporeDivali ostali po#i/ni prazni8i. Ao ina je najzna/ajnija vre#enska jedini8a u datu#u koja je pretrpjela najvi9e pro#jena. Pro1le# godina u pro9losti 1io je najza#r9eniji, jer je tre1alo najprije utvrditi od kada tre1a po/eti 1rojati godine, a poto# i kada tre1a da zapo/ne nova godina. > vezi sa prvi# pitanje# nastale su ere, a u vezi sa drugi# razni stilovi u odreDivanju po/etka novih godina. 01og nejednakosti u ra/unanju vre#ena javljaju se ele#enti datu#a koji slu@e njegovo# provjeravanju, to su tzv. kontrolni elementi atuma: indikcije, epakte i konkurente. 1%' =eforma kalen ara <i#ljani su poznavali *i"ilnu go inu koja se sastojala od 10 #jese8i ili 303. dana. ?j. 9est #jese8i je 1ilo po 30. dana, a /etiri #jese8a po 31. dan. 0vala se =omulo"a go ina, kasnije su dodana jo9 dva #jese8a, pa je ta godina i#ala 37-. dana. <i#ski kalendar refor#isao je Aaj -ulije Be$ar 37.g. pr.n.e., pa je po refor#i godina trajala 37-. dana i 9est sati. Svake /etvrte godine dodavan je po jedan dan, pa se za razliku od ostalih godina nazivala prestupno#. ?e godine uveden je i kalendar pre#a tzv. orijenta8ioni# datu#o# u #jese8u, kasnije prozvan julianskim kalen arom, a godina julianskom go inom. 2ronologija srednjeg vijeka po/iva na tzv. solarnoj ili tropskoj go ini koja traje 37- dana, a to je vrije#e za koje 0e#lja o1iDe oko Sun8a. =an se ra/unao po vre#enu okretaja 0e#lje oko svoje ose. &ako je solarna godina 1ila kra$a od julijanske za 11. #inuta i 3. sekunde, vre#eno# se ta razlika sve vi9e pove$avala 9to je 1io povod da papa Argur C@@@ 1-(7.g. ofor#i ko#isiju od astrono#a i #ate#ati/ara kojoj je 1io zadatak da refor#i9e julijanski kalendar 9to je ona i u/inila nakon 9est godina rada. Papsko# 1ulo# 1-:2.g. najprije je utvrDeno da $e prosje/ni ekvino8ij stalno 1iti 21. #arta, a da 1i se nastupljena razlika otklonila iz#eDu kalendara od deset dana, te da 1i se solarna ili tropska godina izjedna/ila sa julijansko#, refor#o# je -. okto1ar progla9en 1-. okto1ro#. =akle dodano je 10. dana. Ova tzv. gregorijanska godina, uvedena je najprije u Ftaliji, Apaniji i Portugalu, a poto# i u drugi# evropski# ze#lja#a. 1%+ Poe*i )rojanja go ina ili poe*i era Po/injanje 1rojanja godina, odnosno po/e8i era, vezivalo se za neka vjerska shva$anja ili za neki zna/ajni historijski datu#, pa je tako kroz historiju
Po#o$ne historijske nauke

30

1ilo vi9e po/etaka era. Prva je (limpijska era, iako poti/e iz 4r/ke, odr@ala se na Fstoku i djeli#i/no na 0apadu u srednje# vijeku. Oli#pijska era po/ela se 1rojati od po/etka prve oli#pijade, tj. 1. jula ((7.g. pr.n.e. u 8iklusu od /etiri godine. Prestanko# oli#pijskih igara, prestaje i upotre1a ove ere. Pretvaranje oli#pijske ere u #oderni na/in ra/unanja vr9i se tako 9to se sve oli#pijade po#no@e sa /etiri, dodaju se godine koje su uslijedile poslije poslijednje oli#pijade i od toga se oduz#e ((7.g. stare ere. =rugi na/in je era Ab urbe condita BOd osnutka gradaC. <i#ljani su po/eli ra/unati godine od osnutka svoga grada. Po Marku 0% Varonu <i# je osnovan 21. aprila (-3.g. pr.n.e., a Marku Por*iju ?atonu 21. #aja (-2.g. Ovo# ero# su se slu@ili sa#o histori/ari, nije upotre1ljavana u javno# @ivotu. <i#ljani su se u politi/ko# @ivotu koristili i sa tzv. kon$ularnom erom, nakon 1-3.g. pr.n.e. konzuli su se #ijenjali 1. januara, a popis konzula #o@e se prona$i u razni# hronolo9ki# priru/ni8i#a. Posljednji put po ovoj eri datirano je pis#o# pape !ergija @@@ iz '03.g. Barska era, ovu eru je uveo .ustinijan -3(.g. nared1o# da se doku#enti #oraju datirati po godina#a vladanja 8areva, ra/unaju$i od dana krunid1e, ovo# ero# slu@ila se i kan8elarija ugarskih kraljeva. *akon toga i pape su uvele datiranje po svoji# postavljenji#a. /i$antijska ili Barigra ska era, najprije se po/ela upotre1ljavati u ,izantiji u )FF sto. po ovoj eri godine se ra/unaju od stvaranja svijeta, a to je 1. septe#1ar --0:.g. stare ere. Prera/unavanje ,izantske u hri9$ansku eru o1avlja se na slijede$i na/in, ako se prera/unava neki datu# po/ev9i od 1. septe#1ra do 31. de8e#1ra od navedene godine tre1a od1iti --0'.g. ako se pak prera/unava neki datu# od 1. januara do 31. augusta od navedene godine tre1a od1iti --0:.g. -e"rejska era6 takoDer, po/inje sa stvaranje# svijeta sa#o 9to je to od 3(70.g. pr.n.e. Prva godina ove ere po/ela 1i 3(71.g. pr.n.e. 9to je ustvari prva godina hri9$anske ere. =a 1i se ova godina pretvorila u godinu hri9$anske ere #orao joj se dodati 1roj 230. i od tog z1ira od1iti 3000. godina i o1rnuto ako @eli#o hri9$anku godinu pretvoriti u jevrejsku onda joj sa#o doda#o 3(70. godina. Hi .retska era se ra/una po seo1i poslanika 6uha##eda s.a.S.s. iz 6ekke u 6edinu. Po/etak se ra/una od prvog dana arapske #jese/eve godine tj. od petka 17. #aja 722.g. 9to odgovara hri9$ansko# datu#u 17. juli 722.g. Fsla#ska lunarna godina kra$a je od sun/ane i traje 3-3 dana. Sastoji se od 9est neparnih #jese8i koji i#aju po 30. dana i 9est parnih #jese8i sa po 2'. dana. *a taj na/in za 33. godine razlika naraste za 8ijelu godinu, pa na 33. godine isla#skog kalendara doDu 32. hri9$anskog. ko 1i s#o hid@retsku godinu pretvorili u hri9$ansku najprije 1i s#o godinu podijelili sa 33., a rezultat dijeljenja oduzeli od hid@retske godine i na kraju dodaje#o 722. =a 1i se hid@retska godina pri1li@no uskladila sa kretanje# #jese8a u 8iklusu od 30. godina uzeto je 11. prestupnih godina sa po 3--. dana. F na kraju i#a#o kr9$ansku eru, u 30. godina je uzeto 11. prestupnih godina sa po 3-- dana.

Po#o$ne historijske nauke

31

?ranska era ra/una se po roDenju &rista, njen tvora8 je ri#ski opat Dioni$ije Mali koji je po nalogu pape -2-.g. pro9irio i dopunio uskrsne ta1li8e. 0a po/etak ra/unanja vre#ena po ovoj eri uzi#ao se 1. januar (-3.g. po )aronovoj eri, kada se po njegovo# ra/unanju rodio &rist. >tvrDeno je da je njegov ra/un ne ta/an i da se &rist rodio 7. ili (. godina ranije. > Ftaliji ova se era upotre1ljavala ve$ u )F sto., a u njeno# 9irenju pose1no je doprinjeo redovnik /e a Venera)ilis, koji ju je uveo u Gnglesku ((-.g. *ajprije su je upotre1ljavali histori/ari i hroni/ari, a kasnije 9iri zahvaljuju$i karolin9koj kan8elariji i na druge. 1%1 Poe*i go ina ili stilo"i Po/etak godine je takoDer kroz historiju razli/ito uzi#an. ?i razni na/ini po/etka godine u hronologiji se zovu stilovi. Prvi je stil stilus *irkonsisionis, preuzet je od <i#ljana kao po/etak julijanske, a poto# i gregorijanske godine. ?o je stil po koje# godina i danas po/inje sa 1. januaro#. Lrkva se u po/etku protivila ovo# datiranju ali je kasnije prihvatila taj datu# i slavi ga kao *irku*i*io omini Bo1rezanje &ristovoC. Ovaj stil se upotre1ljava od )FF sto. da 1i u E)F sto. svugdje preovladao. Slu@1eno je uveden 17'1.g. 1ulo# pape Fno8entija EFF. !tilus Venetus je drugi stil, njega su upotre1ljavali stari <i#ljani prije refor#e julijanskog kalendara. Ovi# stilo# godina je zapo/injala 1. #arta. 0adr@ao se u upotre1i u Fran8uskoj od )F do )FFF sto., u <usiji do EFFF sto., a u )ene8iji sve do propasti repu1like Sv. 6arka. Po to#e se i zove stilus )enetus. Ovaj stil je 1io u upotre1i sa#o u slu@1eni# akti#a, dok se u notarski# akti#a zadr@ao stil inkernacije. !tilus @n*arnationis, je vezan za dan kada 8rkva slavi dan ,lagovijesti ili navije9tenja, a to je 2-. #art, jo9 se zove !tilus Maria% Ovaj stil je i#ao dva ra/unanja: ?alkulus >lorentinus i ?alkulus Pisanus, nazvani tako po Firen8i i Pizi gdje su se prvi put po/eli upotre1ljavati. > Firen8i se po/eo upotre1ljavati u E sto. i podudarao se sa dana9nji# ra/unanje# vre#ena, od 2-. #arta do 31. de8e#1ra, dok 1roj godine u prva tri #jese8a tre1a pove$ati za jedan 1roj. > Pizi po/etak godine se ra/unao '. #jese8i i (. dana prije pa se sa dana9nji# ra/unanje# vre#ena poklapa u prva tri #jese8a, do 2-.#arta, a od tog dana do 31. de8e#1ra se ne poklapa u Pizi. !tilus Aali*us ili ,skrsni stil po koje# nova godina pada na >skrs. ,udu$i da je >skrs po#i/ni praznik koji pada u razli/ite dane, po/etak nove godine pada u prvu nedjelju iz#eDu 22. #arta do 21. aprila. =atiranje po ovo# stilu susre$e#o u fran8uski# srednjovjekovni# doku#enti#a oso1ito od EF do E)F sto., pa odatle naziv stilus gali8us ili !tilus >ran*e.

Po#o$ne historijske nauke

32

!tilus /i$antinus, po/inje sa 1. septe#1ro#, pa tako se 1izantinska godina podudara sa dana9nji# ra/unanje# od 1. januara do 31. augusta, a nakon toga ide ispred na9eg ra/unanja. Ovakav na/in ra/unanja pri#jenjuje se u ,izantiji ve$ u )FF sto., a u <usiji traje /ak do kraja E)FF sto. Ovo# novo# godino# zapo/inje gr/ka era Bsa 1. septe#1ro#C, pa je --0'.g. prva godina te ere. !tilus #a"itationis ili /o.ini stil, zapo/inje sa 2-. de8e#1ro#, na ,o@i$, dakle (. dana prije godine po novo# stilu. 1%5 ?ontrolni elementi atuma 0a provjeru osnovnih dijelova datu#a, naj/e9$e godine u srednje# vijeku su se koristili po#o$ni ele#enti. ?o su indikcije, epakte i konkurente. @n ik*ija je 8iklus od 1-. godina ali i oznaka za jedno od tih godina unutar 8iklusa. 6isli se da poti/e iz Ggipta gdje se svakih 1-. godina vr9ila revizija poreskih o1aveza. *jen nastanak je vezan za 8arsku odred1u ili edikt. > staro# <i#u o raspisu poreza na osnovu pro8jene ze#lji9ta. Od F) sto. taj se porez odreDivao unaprijed za 8iklus od 1-. godina. F#a#o /etiri vrste indik8ije: 1. grka ili )i$antska in ik*ija koja zapo/inje sa 1. septe#1ro# i traje do 31. augusta 2. )e anska ili *arska in ik*ija, nazvana tako po ,eda )enera1ilis, a po/injala je 23. septe#1ra. >potre1ljava se u do1a &arolinga, kao i u nje#a/ki# 1iskupski# kan8elarija#a od EFF do EF) sto. 3. rimska in ik*ija zapo/inje sa 2-. de8e#1ro# 3. in i*tio semenssis upotre1ljava se jedino u gradu Sijeni, a zapo/inje sa :. septe#1ro# > srednje# vijeku ovaj 8iklus je slu@io za prou/avanje godina, on po/inje sa tre$o# godino# prije nove ere. Fndik8ija se do1iva po#o$u for#ule:

D je godina za koju tra@i#o indik8iju, a kada se podjeli sa 1-. do1ije se ostatak koji je indik8ija. Epaktama se odreDuje starost 6jese8a na neki datu#, odnosno epakte na# kazuju u kojoj fazi je 6jese8 na dan 22. #arta zato 9to je to najranije #ogu$i datu# kad po/inje >skrs. Gpakta zna/i i starost 6jese8a na neki odreDeni dan, to je ustvari 1roj dana koji je protekao od posljednjeg #ladog
Po#o$ne historijske nauke

33

#jese8a do nekog odreDenog dana. ?aj dan #o@e 1iti od 0. do 2:. odnosno epakti je 1ilo 30. do refor#e julijanskog kalendara 1-3(.g. Gpaktu ra/una#o i tako 9to zlatno# 1roju doti/ne godine dodaje#o 11. pa se do1iveni 1roj podijeli sa 30, a epakta je, takoDer, ostatak dijeljenja, 6eDuti#, da 1i s#o prona9li epaktu #i prvo #ora#o prona$i zlatni 1roj ili numerus aureus, nazvan tako jer je u kalendaru pisan zlatni# slovi#a. 0latni 1roj je prona9ao 6eton, /uveni anti/ki #ate#ati/ar, 3. godine :7. Oli#pijade tj. 333.g. pr.n.e. Ovaj 1roj nije ni9ta drugo nego period od 1'. godina u koje# se Sun8e i 6jese8 ponovo susre$u na isto# #jestu zodijaka gdje su se susreli prije tih godina. On ozna/ava u koje sve dane pada #ladi #jese8. .edne godine $e svi dani, kada pada #ladi #jese8, 1iti ozna/eni sa 1roje# 1. drugi sa 2., pa sve do 1roja 1'. *akon 1'. sun/evih godina #jese/eve faze se vra$aju u iste dane. Pojedini progresivni 1roj ovog 8iklusa od 1. do 1'. je zlatni 1roj. Stoga zlatno 1roj izra/unava#o tako 9to odreDenoj godini doda#o 1roj 1. i podijeli#o sa 1'., ostatak dijeljenja je zlatni 1roj. Pri#jer:

?onkurente su odreDeni dan u sed#i8i, odnosno ozna/avaju koji je dan u sed#i8i 1io na dan 23. #arta. Pri to#e se dani u sed#i8i 1ilje@e 1rojevi#a od 1. do (. ko naDe#o da su odreDene godine konkurente (., zna/i da je te godine 23. #art padao u su1otu, jer se posljednji dan u sed#i8i tako o1ilje@avao, a nedjelja je ozna/avana prvi# dano#.

5% Diplomatika 5%1 Pojam i $a aa <ije/ diplo#atika poti/e od gr/ke rije/i diploma Bdvostruka ta1li8aC, a odnosi se na najstariji o1lik nekog pravnog akta. > anti8i je ozna/avala dopu9tanje senata ili 8ara da se neko slu@i dr@avno# po9tansko# slu@1o# za slanje pisa#a, ili pak ozna/ava dekret koji# se veterani#a daje F>S LF)F? ?GS Bslo1odaC. > srednje# vijeku ozna/avala je 8arski privilegij, a u hu#aniz#u diplo#e ili isprave izdate od vladara Bfeudala8aC u sve/ano# o1liku. Ovo zna/enje diplo#e kao sve/ane isprave sa/uvalo se sve do danas. Osnovni zadatak diplo#atike je prou/avanje povelja kako njen pravni tako i historijski sadr@aj. Ona ne prou/ava sa#o povelje kao gotovu tvorevinu, nego i njen nastanak. 0adatak diplo#atike je da ispita autenti/nost i
Po#o$ne historijske nauke

33

vjerodostojnost originalne isprave, ali i one koja se sa/uvala u prepisu. *aziv diplo#atika je dao Fan Fak Ma)ion u djelu ((*e re diplomatica((. =iplo#atika kao nauka prou/ava isprave Bdiplo#eC vlastiti# kriti/ko# #etodo# das 1i utvrdila vjerodostojnost. Svaka diplo#a sadr@i dva teksta: historijski i diplo#ati/ki tekst. =iplo#ati/ki tekst je 8ijeli tekst isprave 9to $e re$i protokol, tekst i eshatokol. 2istorijski tekst je onaj dio teksta koji se odnosi na podatak koji na# #o@e poslu@iti za uspostavljanje i po1ijanje neke tvrdnje. > skladu s ti# .akov Stipi9i$ razlikuje povijesnu od diplo#ati/ke autenti/nosti. &ada ispituje#o vjerodostojnost isprave najprije #ora#o utvrditi da li je ona ono za 9to se izdaje, jer #o@e 1iti diplo#ati/ka autenti/nost, ali ne i historijska. ntoljak ka@e da postoje dvije vrste falsifikata: historijski i diplo#ati/ki, pa tako povelja #o@e 1iti diplo#ati/ki autenti/na, ali ne i historijski. =iplo#ati/ko# kritiko# se do1iva istinita jezgra koju odvaja#o od ostalog teksta diplo#e. *a taj na/in se do1iva historijski tekst. 5%& =a$"oj iplomatike kao pomone historijske nauke Fako se diplo#atika, kao po#o$na historijska nauka, pojavila tek u 1(. stolje$u, ipak je razlikovanje autenti/nih od krivotvorenih isprava po/elo jo9 u rano# srednje# vijeku. Falsifikovanje isprava je oso1ito uzelo #aha u 12. stolje$u. Falsifikovanje papskih isprava u do1a pape Fno/entija EFFF je toliko uzelo #aha da je ovaj, ina/e vrstan pravnik, #orao izdati 11':. godine /uveni NN=ekret o zlo/inu falsifikovanjaNN. ?u on daje uputstva kako se odreDuju falsifikati. >putstva su se odnosila na sastav povelje, pisa#a, #aterijala, pe/ata i dr. 2u#anisti su u 1-. stolje$u podstaknuti, takoDer, veliki# 1roje# falsifikata krenuli u njihovo otkrivanje. ?ako je Loren$o Vala 1330.godine otkrio da je falsifikat +onstantinova darovnica, kojo# je ovaj, navodno, darovao papi Silvestru F 0apadno ri#sko 8arstvo. > 17. stolje$u refor#a8ija je uvela kriti/ko ispitivanje #aterijala. ?ako je Matija Vlai pokrenuo izdavanje djela %agdemburke centurije, koje su iza9le u 13 svezaka. 6eDuti#, tek sa 1(. stolje$e# Berudi8ijaC, #o@e se govoriti o uslovi#a za nastanak diplo#atike kao po#o$ne historijske nauke, 9to je podstaknuto odreDeni# dogaDaji#a. Pjer Aoni konstatuje da se 1(. stolje$e odvra$a od historije iz vi9e razloga Bne#iri u Gngleskoj, tridesetogodi9nji rat u *je#a/koj i dr.C. to je vijek kada niko u histori/ari#a na prepoznaje nau/nika ili filozofa. 2istorija se na prou/ava, jer je poznavanje pro9losti ne korisno. 0a razliku od njega Mark /loh se divi 1(. stolje$u, vezano za 6a1ionovo djelo ((*e re diplomatica(( B17:1. godineC, 9to je po nje#u NNveliki datu# u historiji ljudskog rodaNN, jer se tada raDa historijski #etoda. Suko1 katolika i protestanata u *je#a/koj de9avao se u vezi sa pravi#a na posjed. ?ako iz1ija rat 171:. godine, koji zavr9ava )estvalski# #iro# 173:. godine. Odred1a#a ovog #ira odreDeno je da se sva prava na posjed #oraju utvrditi na osnovu starih povelja 9to je izazvalo poplavu falsifikata. > isto
Po#o$ne historijske nauke

3-

vrije#e u Fran8uskoj se vodi tzv. =iplo#ati/ki rat izazvan pojavo# diplo#ati/ke rasprave isusov8a Daniela Papen)ruka% Papen1ruk je utvrdio da su #noge #erovin9ke diplo#e izdate 1enediktinsko# sa#ostanu San =eni falsifikat. > sa#ostanu San Her#en =e Pre u Parizu, djeluje u/ena grupa 1enediktina8a #aDu koji#a je 1io Han Hak 6a1ion koji je Papen1ruku odgovorio djelo# ((*e re diplomatica libri se'(( Bu 9est knjigaC 17:1. godine. ?u on nije pole#izirao sa Papen1ruko#, nego je pro1le# stavio na nau/nu osnovu o /e#u govori sadr@aj ovih 7 knjiga. 1. knjiga sadr@i vrste isprava, op$e poj#ove, #aterijal za pisanje, vrste pisa#a itd. 2. knjiga Bstil isprave, for#ular, kan8elarijsko oso1lje, pe/at, svjedo8i, potpis datiranjeC 3. knjiga Bpo1ijanje navoda Papen1ruka, noti8ije, kopijalne knjigeC 3. knjiga Bdvorovi frana/kih kraljevaC -. knjiga Buzro8i pisa#a i njihova o1ja9njenjaC 7. knjiga sadr@i prilog koji se sastoji od preko 200 diplo#a izdatih u periodu od 3(1. godine do kraja 12. stolje$a Ovi# djelo# udaren je te#elj #odernoj diplo#ati8i, da 1i dalji razvoj do@ivjela zahvaljuju$i dvoji8i pripadnika istog reda =ene 0astinu i Garlsu 0ustenu, koji su po uzoru na 6a1iona izdali opse@no djelo pod nazivo# ((,ovo bavljenje diplomatikom(( Bdjelo napisano u 7 svezaka od 1(-0!1(7-. godine u ParizuC. > to# djelu oni su op9irno o1radili neka pitanja iz paleografije Btzv. spe8ijalne diplo#atikeC koja se 1avi pojedini# srednjovjekovni# kan8elarija#a. > Gvropi tog do1a napisano je nekoliko priru/nika od kojih se isti/e nedovr9eno djelo !*ipiona Mafeia ((-istorijska diplomatika(( . Poslije Fran8uske revolu8ije isprava do1iva drugi zna/aj, ta/nije, gu1i se njeno pravno zna/enje. =ok je u feudaliz#u zna/ila svjedo/anstvo o neko# pravu, u graDansko# dru9tvu postaje isklju/en historijski doku#ent, koji se kao arhivski #aterijal pohranjuje u arhiv. 0eo or >on$ikl se s#atra o8e# #oderne diplo#atike. > svoji# djeli#a on iznosi na/ela u koji#a se utvrDuje autenti/nost isprave te o1javljuje faksi#ile srednjovjekovnih isprava. *jegova #etoda se sastoji od uporeDivanja pis#a i stila koji# su pisali pojedini pisari u jednoj kan8elariji. On je osniva/ instituta u ,e/u,1:-3. godine. > 1'. stolje$u diplo#atika se razvija u dva prav8a: 1. nastavljanje# na 6a1iona usavr9ava se op$a diplo#atika Bpogotovo u Fran8uskojC 2. razvoj pose1ne diplo#atike tako 9to su se pojedine pojave pratile u svo# razvoju kroz /itav ko#pleks isprava
Po#o$ne historijske nauke

37

> o1javljivanju z1irki faksi#ila isprava u 1'. stolje$u najvi9e se 1avila 9kola NN&arataNN osnovana u Parizu 1:21. godine, a u *je#a/koj NN=ru9tvo za prou/avanje starije nje#a/ke historijeNN osnovano 1:1'. godine u Frankfurtu. Ovo dru9tvo je pokrenulo izdavanje serije pod nazivo# ((%onumenta .ermania istorica((. Prvi svezak iza9ao je 1:27. godine, s 8ilje# o1javljivanja srednjovjekovnih izvora 9to je u vezi sa pojavo# ro#antiz#a. Serija je podijeljena na: 1. 2. 3. 3. -. s*riptores BprepisiC leges BugovoriC iplomata BpoveljeC epistole Bposlani8e i pis#aC antiHuitates BstarineC

0adatak ove serije je 1io u o1javljivanju regesta svih diplo#a nje#a/kih kraljeva i 8areva. 5%' Diploma ili ispra"a :po"elje; O8e# #oderne diplo#atike s#atra se 0eo or >on$ikl. > svo# djelu pod nazivo# (()cta regnum et imperatorum +arlomanum(( on daje sljede$u defini8iju isprave: NNisprava je pisano svjedo/anstvo o jedno# /inu pravne naravi, sastavljeno u odreDeno# o1liku koje se razlikuje po #jestu, epohi, oso1a#a, te vrsti sa#og pravnog aktaNN. ?alijanski diplo#ata Ge$are Paoli o1javio je djelo ((*iplomatica(( u Firen8i 1:':!1:''. godine i takoDer daje defini8iju isprave kao NNpisanog svjedo/anstva o jedno# pravno# /inu sastavljeno u propisano# o1liku koji i#a zada$u da joj zaja#/i vjerodostojnost i daje dokaznu #o$NN. *a osnovu ovih defini8ija .akov Stipi9i$ zaklju/uje da su za ispravu potre1na 3 ele#enta: 1. isprava #ora 1iti pisana 2. njen sadr@aj #ora 1iti isklju/ivo pravni /in 3. o1lik u koje# je isprava sastavljena ta/no je prepisan razli/ito od vre#ena u koje# nastaje Pored diplo#a u arhivi#a se /uvaju i drugi pisani spo#eni8i koji ne#aju for#u diplo#e, ali su ipak s njo# u vezi. ?o su akta koja prethode ispravi u u@e# s#islu, dok u 9ire# s#islu on ih dijeli:

Po#o$ne historijske nauke

3(

1. man ata BodlukeC I doku#ent isklju/ivo ad#inistrativnog karaktera koje vi9a vlast upu$uje ni@oj, a koji sadr@i nared1e koje tre1a pri#ijeniti 2. epistole Bpis#aC I o1uhvataju koresponden8iju svih vrsta, a 1li@i su narativni# izvori#a. Fpak se i u nji#a pri#jenjuju odreDene for#e koje variraju od #jesta, do sadr@aja. ko ih pi9e vladar onda se po svoji# vanjski# i unutra9nji# odlika#a pis#a uvr9tavaju u pravne izvore 3. akta I slu@1eni spisi koji prethode ispravi ili dolaze nakon nje. 6ogu 1iti razni izvje9taji, zapisni8i, iskazi svjedoka i sl. kta ne #oraju i#ati propisanu for#u, niti pravni sadr@aj Fsprave ili diplo#e #oderna diplo#atika dijeli na javne i privatne isprave. 6ada se razlikuju uglavno# po o1liku, nekad je te9ko napraviti grani8u iz#eDu njih. .avne isprave su sve/anijeg o1lika od notarskih isprava. .avne isprave su one koje izdaje 8ar, kralj ili papa u o1liku koji# se slu@e njihove kan8elarije. *astanak ovih isprava #o@e se pratiti u 3 osnovne faze: 1. faza o1uhvata poslove koji prethode pravno# /inu, zati# sa# pravni /in i nared1u da se isprava sastavi Bvladar o to#e sa# odlu/uje, ili je izdaje na #ol1u nekogaC 2. faza o1uhvata doku#entovanje pravnog /ina 3. faza je zavr9ni /in /itavog postupka koji o1uhvata ovjeru i predaju isprave Odnos isprave pre#a javno# /inu #o@e 1iti: 1. isprava kao eklarati"ni element pravnog /ina je onda, kada je sastavljena nakon izvr9enja pravnog /ina. ?ada isprava i#a svrhu da ovjekovje/i pravni /inR 2. isprava kao konstituti"ni element pravnog /ina je ona isprava 1ez koje je pravni /in perfektuiran dokazne isprave ili noti8ije ne sudjeluju u pravno# /inu, nego svjedo/e o zavr9eno# pravno# poslu. ?ada je isprava =G&+ < ?F)* dispozi8ione BposlovneC isprave su one koje sa#e sudjeluju u pravno# poslu i o#ogu$uju njegovo ostvarenje. ?ada je isprava &O*S?F?>?F)* &ada je rije/ o javni# isprava#a, tre1a re$i da osi# sudskih isprava, sve druge javne isprave su dispozitivne. &od privatnih isprava ova razlika je va@nija.

Po#o$ne historijske nauke

3:

5%+ #astanak po"elje :ispra"e; Fsprava se kod nas #ogla na$i kao kon8ept, original i prepis. > veliki# kan8elarija#a prvo se sastavljao kon8ept isprave i nazivao se prethodna isprava. &on8ept su pisali pri#ao8i isprave i slali izdava/u i njegovoj kan8elariji, da 1i se na osnovu tog kon8epta izdala kona/na isprava. Fsprave su sastavljane: 1. 2. 3. 3. -. 7. po for#alno# o1ras8u po uzoru na stare povelje po kon8eptu diktatu na pa#et po 1ilje9ka#a

Prije predaje isprave u pojedini# kan8elarija#a se vr9ila registra8ija isprave potpuno ili skra$eno u knjige koje naziva#o registri, da 1i se ukoliko zatre1a #ogao uraditi prepis. <egistra8ija isprave se o1avlja u kan8elariji izdava/a. 01og ve$e sigurnosti, vlasni8i Boso1ito 8rkvaC, isprave su unosili u pose1ne kopijalne knjige ili kalkulare. ?o je uno9en prepis potpun ili djelo#i/an i sva prava koja se odnose na njihovu i#ovinu i posjede. &alkulari nastaju u kan8elarija#a pri#ao8a. Stariji kalkulari nisu i#ali nikakvu ovjeru jer je sa#a institu8ija kojoj su pripadale 1ila dovoljno ja#stvo za njihovu vjerodostojnost. ?ek sa pojavo# autarijata u EFFF i EF) sto. kalkulare je #orao ovjeriti notar. 0a diplo#atiku isprave u kalkulari#a su i#ale vrijednost prepisa. > 8rkva#a i #anastiri#a postojale su tzv. tra i*ionalne knjige u koje su uno9eni svi pravni poslovi. One su prethodile ur)alijima Bkatastarske knjigeC u EFF i EFFF sto. > jedno# te isto# kodeksu, #ogle su se na$i tradi8ionalne, kopijalne i ur1ijalne knjige. ?o je 9to se ti/e ja"nih ispra"a. Pri"atne ispra"e su one koje izdaje ovla9tena oso1a u uredi#a ili kan8elarija#a u o1liku koji se redovno upotre1ljava u poslovni# ugovori#a. *astale su z1og potre1a svakodnevnog @ivota. <azlikuje#o notarske i kaptolske privatne isprave. Privatne isprave notarske, nastaju na sli/an na/in kao i javne isprave, po9to su se stranke dogovorile o sklapanju ugovora o pravno# poslu o1ra$ali su se notaru koji i# sa/injava doku#ent o pravno# /inu. On 8itira kon8ept ugovora koji unosi u pose1nu knjigu, a zati# tek sa#og ugovora koji unosi u knjigu in)re"iatura. &ao tre$a faza u nastanku isprave su dopisi stranaka i svjedoka i na kraju dopis notara. =opis notara sadr@i i#e, zvanje, i#e o8a, #jesto roDenja i #jesto gdje je vr9io notarsku slu@1u, te njegova izjava da je prisustvovao ispravno# /inu i da je za#oljen da o to#e napravi ispravi. *otari su 1ili vrlo o1razovani ljudi pa se tako u Splitu spo#inje ?o#a rhiDakon Bpisa8 historije SalonitaneC, a u =u1rovniku iz#eDu ostalih Filip de =iversis Bnapisao je povijest =u1rovnikaC. *otarske knjige in1revijatura su oso1iti va@ne kao izvori za izu/avanje nastanka
Po#o$ne historijske nauke

3'

i razvoja srednjovjekovnih gradova, a zato su zna/ajne i tzv. &apzolske isprave koje nastaju gradovi#a gdje ne#a notarijata, 9to zna/i da su neki gradovi u =al#a8iji i#ali ovlasti za pisanje isprava. 5%1 !truktura latinske po"elje Povelja se sastoji od tri osnovna djela: @ Protokol Buvodni dioC, a unutar njega: 1. in"oka*ija I for#ula kojo# zapo/inje protokol, a kojo# se zaziva i#e ,o@je na razli/ite na/ine. Fnvoka8ija #o@e 1iti ver1alna ili si#1oli/ka. Si#1oli/ka je znak krsta ili ini8ijali Fsusa &rista. > 4r/koj ver1alna invoka8ija se javlja ve$ kraje# F) sto., a u ,izantiji traje sve do FE sto. *a 0apadu, ver1alnu invoka8iju uvodi &arlo )eliki, a do tada isprave su i#ale isklju/ivo si#1oli/ku invoka8iju. 2. intitula*ija I je drugi dio protokola, ona sadr@i i#e pis8a isprave, odnosno onoga koji je izdaje. F nju je uveo &arlo )eliki, a uz intitula8iju on uvodi i tzv. De"o*ionu formulu dei racia! Bs ,o@ijo# #ilo9$uC kao dodatak uz titulu. 3. ins*riptio I je ustvari adresa pri#ao8a izre/ena u sve/ano# for#o#. 3. saluta*io I for#ula pozdrava i glasi salute in "omino!. .avlja se jo9 kod starih 4rka i <i#ljana. @@ 0ekst Bsredi9nji dioC 1. arenga I je prvi dio tekst i zapo/inje sa teksto# koji sadr@i filozofsku, teolo9ku, #oralnu ili pravnu #isao, koja po1o@ni# rije/i#a ili 1i1lijski# 8itati#a iskazuje za9to je #oralno i ispravno da se uradi ono 9to je re/eno u ispravi. =akle, arengo# se op9ti# razlozi#a o1razla@e nastanak pravnog /ina. Privatne isprave vrlo rijetko i#aju arengu, osi# testa#enata. Po !tipiiu, arengo# se #o@e utvrditi vrije#e kada je isprava nastala jer je u E sto. arenga 1ila kratka, u EF sto. duga i dosadna, a u polovini EFF sto. opet kratka i vi9e je u vezi sa sadr@aje# isprave 2. promogatio ili pu)li*atio I je drugi dio, to je kratka for#ula kojo# se javnost upozorava na ispravu, od arenge je odvojena izrazo# koji redovno zna/i stoga. Po Antoljaku pak pro#ogatio nije 1itan. 3. naratio ili eDpositio I govori o okolnosti #a koje su prethodile pravno# /inu i njegovo# doku#entovanju ona govori o #otivi#a za dono9enje odluke o pravno# /inu. Prije svega, na1rajaju se zasluge estinatora ili i$ a"aa, pa nara8ija /esto sadr@i zani#ljive historijske
Po#o$ne historijske nauke

-0

3.

-.

7.

(.

podatke. Ovaj dio isprave #o@e da sadr@i i i#e oso1e koja se zauzela za onoga ko#e se ne9to daje ispravo#. Po#injanje oso1e na /iji zahtjev je u/injeno ono 9to je navedeno ili na /iju #ol1u je to uraDeno naziva se inter"en*ija ili peti*ija. Ona dopunjuje ispo$i*iju i va@na je z1og historijskih podataka jer su u njoj nazna/ena i#ena uti8ajnih ljudi sa dvora koji na# pru@aju odreDene podatke. ispo$i*ija I s o1ziro# na pravni /in ona je najva@niji dio isprave jer sadr@i #aterijalni ili #oralni o1jekt koji se daje ispravo#. Ona je izraz volje izdava/a da se izvr9i taj pravni /in. =ispozi8ija o1uhvata najve$i dio isprave, odnosno tekst isprave. san*tio I for#ula kojo# se izri/e kazna oni#a koji 1i u/inili da se dispozi8ija ne izvr9i, a ponekad, ali vrlo rijetko i nagradu za izvr9enje odreDenog 8ilja. &azne #ogu 1iti duhovne Bo1uhvataju anate#u, eksko#unika8iju te zazivanje srd@1e ,o@jeC, ali #ogu 1iti i #aterijalne, odnosno vre#enske i sastoje se od pla$anja nov/ane kazne dr@avnoj 1lagajni. 0a Antoljaka ovo je jedna od najva@nijih dijelova isprave jer utvrDuje dispozi8iju. kola)oratio I zna/i osna@iti, je for#ula koja sadr@i napo#enu da je isprava pokazana svjedo8i#a odnosno for#ula kojo# autor najavljuje sredstva i na/in na koji $e se osigurati izvr9enje pravnog /ina. Sredstva koja se tu javljaju su: izjava da je isprava po pravno# /inu napisana, zati# potpis i pe/at i sl. Pri#jer.: isprava se pi9e na perga#eni u duplikatu, ta dva dijela su odvojena razni# rije/i#a, slovi#a ili 9ara#a, zati# se isprava rezala ravno, valovito ili zup/astu tako da je rez i9ao preko ispisane rije/i ili slova. Svaka od stranaka do1ivala je po jedan pri#jerak, ako 1i do9lo do spora autenti/nost se dokazivala spajanje# isprave. *lausula finalis I sadr@i niz #anjih for#ula koji#a se 9titi u/inak pravnog /ina, #eDu nji#a je npr. Llausula o1ligatina kojo# ugovara/i zadano# #jero#, zakletvo# ili svjedo8i#a ili pak o1ligiranje# svoje oso1e i svojih do1ara ja#/e da $e ugovor 1iti ispunjen

@@@ Eshatokol 1. se sastoji od potpisa ili znakova koji su najvi9e pridonosili vjerodostojnosti isprave. S jedne strane su potpisi oso1a koje sudjeluju u sklapanju pravnog /ina, autor, ugovara/i, oso1a koja daje pristanak i svjedo8i, a s druge strane su potpisi oso1a koje sudjeluju u pisanju isprave, a to su notari, kan8elari ili pisari, ovisi o kakvoj je kan8elariji rije/. 2. atatio I je for#ula kojo# se ozna/ava #jesto i vrije#e sklapanja pravnog /ina, odnosno izdavanje isprave. O1i/no se sastoji od vre#enskog datu#a ili datu#a #jesta u koje# je registrovana isprava.
Po#o$ne historijske nauke

-1

*a 0apadu se datiralo po roDenju Fsusa &rista B1. januaraC, a u ,izantiji po godina#a od stvaranja svijeta, a to je --0:.g. sa 1. septe#1ro#. 3. aperkatio I je kratka for#ula koja izra@ava @elju svih sudionika da sadr@aj isprave 1ude uspje9an. O1i/no se sadr@i od jedne rije/i amen! ili in dei nomine #elicite! i navodi se na kraju isprave. Odgovara dakle invoka8iji sa po/etka isprave jer se upotre1ljava po prin8ipu da svaki posao tre1a zapo/eti i zavr9iti sa prizivanje# i#ena ,o@jeg. Od EF sto. ovaj dio isprave se gu1i u isprava#a, a u EFFF se vi9e ne upotre1ljava. Osi# strukture isprave, unutra9nji ele#enti ili karakteristike isprave su i stil i jezik koji# je isprava pisana. *arodni jezik u isprava#a se pojavljuje razli/ito u ze#lja#a 0apadne Gvrope. > Gngleskoj u FE sto., u Fran8uskoj Bu ju@nojC u E sto., a u sjevernoj Fran8uskoj tek u EFFF sto. kada se pojavio i u drugi# dijelovi#a Gvrope pa i u 2rvatskoj. 5%5 Vanjske karakteristike ispra"e > vanjske karakteristike isprave u1raja#o: materijal na kojem je isprava pisana, tintu ili mastilo, pismo, osobiti gra#iki znaci i peati. =o )FF sto. na prostoru nekada9njeg <i#skog 8arstva kao #aterijal za pisanje koristio se papirus kada ga za#jenjuje perga#ena, #eDuti#, ne u svi# podru/ji#a. > Ftaliji upotre1a papirusa se #o@e pratiti do polovine )FFF sto., a u kan8elariji razli/itih 1iskupa do polovine FE sto., a u papskoj kan8elariji sve do EF sto. Papir se po/eo upotre1ljavati tek u EFFF sto. Pose1ni grafi/ki zna8i su: znak kri@a u invoka8iji ili pak #onogra# koji se sastoji od slova i#ena autora isprave postavljenih opet u znaku kri@a. Od vre#ena &arla )elikog #onogra# se stavlja u eshatokolu Bzavr9no# dijelu ispraveC. Peat je takoDer vanjska karakteristika isprave, on je sredstvo validnosti doku#enta, oso1ito u do1u &arla )elikog koji je 1io nepis#en, pa su se ne sa#o kraljevski nego i ostali doku#enti ovjeravali pe/ato# kao glavni# sredstvo# vjerodostojnosti. &oliko je pe/at zna/ajan u diplo#ati/koj analizi naj1olje na# govori /injeni8a da se razvila pose1na nauka o pe/ati#a I svragistika ili sigilografija. Pe/at se u po/etku pravio isklju/ivo od prirodnog voska o1ojen odreDeno# 1ojo#. > EF. Sto. javlja se 8rveni i zeleni, a u EFFF s#eDi pe/at. &ao #atri8a pe/a$enja pojavljuje se prsten. 6etalni pe/at, najprije se pojavljuje u ,izantiji odakle dolazi u Ftaliju, pa u papsku kan8elariju. Od #etala najprije se upotre1ljavalo olovo, a za sve/ane povelje zlato. O1lik pe/ata ovisio je od #aterijala od kojeg je pravljen. =ok je #etalni pe/at #ogao 1iti okrugao, vo9tani je #orao 1iti: najstariji okrugao Bkarakteristi/an za 8arske i kraljevske kan8elarijeC, o"alni Bu kan8elariji prvih &arolingaC, uguljasti ili
Po#o$ne historijske nauke

-2

goti/ki Bkoji se upotre1ljava od EFF sto. u 8rkveni# institu8ija#aC, i i#a#o peat u o)liku nita koje upotre1ljava ple#stvo od EFFF sto. =i#enzije pe/ata su varirale od 3. do (., pa /ak do 1-. 8#. Poznati su slijede$i tipovi pe/ata: "la arski peat I sa liko# vladara koji sjedi na prijestolju konjaniki peat I sa liko# /ovjeka na konju kojeg upotre1ljava #anje zna/ajan vladar u periodu od EF sto. pjeaki peat I prikazuje /ovjeka kako stoji i upotre1ljava ga ni@e ple#stvo heral iki peat I sa gr1o# vlasnika pe/ata, a pojavljuje se od EFF sto. hagiografski peat I sa liko# sve8a kojeg upotre1ljavaju 8rkva ali i pojedini gradovi, kao =u1rovnik npr. monumentalni ili topografski peat I sa liko# 8rkve, grada, utvrde peat na kojem se poja"ljuje samo natpis 5%7 /i$antinska iplomatika &ada je rije/ o 1izantinskoj diplo#ati8i ntoljak ka@e da je ona i#ala takoDer svog #aviona u li/nosti ;irila, #onaha sa Peloponeza. *astanak ove vezan je za period hu#aniz#a i renesanse, period u ko#e se razvija 1izantologija, nauka koja se 1avi prou/avanje# historije i kulture ,izantijskog 8arstva. 5%8 Po"elje pisane na grkom Ove povelje #o@e#o podijeliti na dva tipa: hriso"ulje prostagme <azlikuju se svoji# vanjski# izgledo#, for#ato#, #aterijalo# za pisanje i sa#i# pis#o#, ali i sadr@aje# i sa#o# for#ulo#. 2risovulja je sadr@ajnija i slo@enija od prostag#e, razli/ito su i datirane. 2risovulja i#a #jese8, indik8iju i godinu, a prostag#a sa#o #jese8 i indik8iju. > hrisovulji stoji potpuni svojeru/ni potpis vladara, a u prostag#i on je za#ijenjen datu#o# kojeg je sa# vladar stavio. Osnovna razlika jeste to su hrisovulje pisane na pergameni zlatnim ili purpurnim mastilom dok su prostagme pisane na papiru.

Po#o$ne historijske nauke

-3

Hriso"ulja na gr/ki zna/i zlatna 1ula. ?o su isprave dekorativnog o1lika sa zlatni# pe/ato# koji je visio na svilenoj vrp8i, zato se i naziva zlatna 1ula. 2risovulje su o1i/no ozna/avale privilegij i i#ale su snagu zakona pa su slu@ile kao for#a za izdavanje zakona dr@avnih ugovora, a najvi9e odluke koji#a je dodjeljivan i#unitet. &ao i latinske isprave hrisovulja se sastoji od tri dijela: 1. protokol I Binvoka8ija ispred kojeg o1i/no stoji krst i institula8ija /esto sa devi8iono# for#ulo#C 2. inskrip*ija ili a resa I ponekad uz saluta8iju adrese. Polazi od uvodnih for#ula pre#a pravnoj sadr@ini, /esto /ini arenga i pro#unga8ija. 4lavni dio isprave i ovdje je tekst kojeg sa/injavaju dva dijela: ekspo$i*ija i iskrip*ija kojoj se ponekad dodaje sank*ija. 3. eshatokol I tu je ka1ora8ija spojena sa datu#o#, tu je i aperka8ija i potpis vladara. Ponekad se to#e doda i 1ilje9ka 8jenovnika koji je stavljao u povelju. >z hrisovulje koje su iza9le iz kan8elarije na propisan na/in i#a#o i tzv. despotske povelje koje su izdavali legiti#ni despoti, naj/e9$e su to 1ili sinovi 8ara ili despoti koji i#aju pretenzije da doDu na8arski prijestol. *ajstarija despotska povelja je datirana u EFFF sto. Prostagma je tipi/na for#a za upravne odred1e ili 8arske nared1e odnosno to je /ista ad#inistrativna nared1a koja je po for#i jednostavnija od hrisovulja i sadr@i sa#o invoka8iju u znaku kri@a iza koje od#ah ide ekspozi8ija, odnosno nara8ija. Pored ove dvije osnovne vrste povelja u ,izantiji postojale su slijede$e: e ikt I pose1no sve/ana, starodnevna for#a 8arske isprave, odnosno zakonska odred1a na#ijenjena 8jelokupno# stanovni9tvu 8arstva no"ela I je pose1na vrsta prostag#e i predstavlja pri#jed1u vladara na #ol1u upu$enu nje#u )a$ilikon ili knjiga I je inostrano pis#o koje 8ar upu$uje inostrani# vladari#a pa i papi. Oso1enost ove vrste povelja je dvojezi/nost: gr/ki i latinski ili gr/ki i arapski jezik, zavisi ko#e je 1ila upu$ena. 5%9 =a$"oj iplomatike na po ruju )i"e -ugosla"ije *a podru/ju jugoisto/ne Gvrope diplo#ati/ki #aterijal se #o@e podijeliti u dvije skupine. Prvi je onaj koji nastaje pod uti8aje# 1izantinske diplo#atike i druge, latinske isprave koje nastaju pod uti8aje# zapadno!evropske diplo#atike. Pod uti8aje# 1izantinske diplo#atike nastaju srpske povelje koji# $e se 1aviti slijede$i 1roj autora, u redak8iji tih povelja. ?o su: Pu8i9i$, 6iklo9i$, Stojanovi$, =i#i$, Mre#o9nik, 6o9in i dr.
Po#o$ne historijske nauke

-3

2rvatski# diplo#atski# #aterijalo# prvi se 1avio @"an Lui. On se s#atra prvi# hrvatski# diplo#ati/are#. Prvo djelo #u je 1ilo "Hivotopis Sv. Fvana ?rogirskog%, a zati# njegova rasprava " *e regno *almatie et /roatiae libri se'%. osniva/e# #oderne hrvatske diplo#atike s#atra se @"an ?ukulje"i !an*inski sa koji# po/inje diplo#atska o1rada hrvatskih povelja, a visoki u visoki stepen #etodolo9ke o1rade zapo/inje sa >ranjom =akim. 5%1< Hr"atska "orska kan*elarija .asno su prepoznatljiva dva perioda u razvoju ove kan8elarije. Prvi je u do1a narodnih vladara, a drugi kada je na ti# podru/je# vladalo ustro! >garsko 8arstvo. 2rvatsku dvorsku kan8elariju u do1a narodnih vladara sa/injavali su sa#o kan8elar i notar , a to su 1ila naj/e9$e sve9tena li8a. *ajstarije su isprave iz FE sto. koje i#aju o1lik karte. Ovakva for#a isprava sadr@i dokaznu #o$ 1ez o1zira na li8a koja su u njoj po#enuta. Minjeni8a je #eDuti# da su sa/uvane sa#o u prijepisu, nijedan nije sa/uvan u originalu iz tog perioda, a #noge su sa/uvane i kao falsifikati. =ijele se na javne i privatne, pisane su na latinsko# jeziku, #astilo# na perga#eni, a za neke su pretpostavlja da su i#ale pe/at. =olasko# rpadovi$a na vlast i propasti hrvatske sa#ostalnosti #ijenja se i o1lik isprave. ?o su isprave koje izlaze iz >garske kan8elarije. >glavno# se radi o privilegija#a i darovni8a#a /iji je protokol sa/injen od invoka8ije i intitula8ije iza /ega slijedi tekst koji zapo/inje sa arengo# zati# pro#uga8ija kao uvod u tekst sa kola1ora8ijo# na kraju. Gshatokol se sadr@i od datiranja. Sastoji se od godine koja se ra/una po hri9$anskoj eri i dana ra/unato po ri#sko# kalendaru i godine kraljevog vladanja, te i#e, zvanje, te dvorski polo@aj li8a koje je upravljalo kod izdavanja sa#e isprave, a ne i sastavlja/ isprave. *a sa#o# kraju na1rojani su dostojanstveni8i koji su savre#eni8i izdanja isprave. Ove povelje su takoDer pisane na perga#eni koja je tada 1ila u op9toj upotre1i u Gvropi. Pisane su 8rni# #astilo# i ustaljeni# o1liko# od kraja EFF sto., da su 9ire nego dulje. &od ovih isprava pe/at je i#ao oso1ito zna/enje i vrijednost. )o9tani su #ogli 1iti jednostrani i dvostrani dok su #etalni 1ili sa#o dvostrani. *ajstariji sa/uvani pe/at potje/e od kralja +adislava s kraja EF sto. dok je zlatna 1ula prva sa/uvana od ,ele FF iz EFF sto. > =al#a8iji jo9 u EF sto. postoje pisari koji su i#ali pravo izdavanja isprava. Ove isprave su i#ale su i#ale javnu vjeru tj. one su pred sudo# va@ile kao dokazno sredstvo i s#atrale se autenti/ni#. Od kraja EFF sto. i po/etko# EFFF u dal#atinski# gradovi#a postoji skoro u svi# notarijat, koji je organizovan po uzoru na talijanski. *otara je 1irala sa#a ko#una u skladu sa statuto# dal#atinski gradova. Stranka je dolazila notaru sa #ol1o# da napi9e ispravu pa se taj /in nazivao rogatio, a notar rogatorum. *akon toga notar sastavlja kon8ept isprave koje unosi u svoju notarsku knjigu li)er im)re"iatorum, a najkasnije za tri dana #ora izdati ispravu na osnovu
Po#o$ne historijske nauke

--

teksta koji je unio u notarsku knjigu. Fzdanu ispravu notar ovjerava notarski# znako# /i#e on daje javnu vjeru Jfi es pu)li*aK% > EFFF sto. javna vjera je postala ovisna od toga da li je ispravu pregledao ili u izdavanju u/estvovao postavljeni gradski /inovnik na sjeveru zvan eg$aminatore, a na jugu au itore. Oni su 1ili neka vrsta kontrole notaru, a notari su uglavno# 1ila sve9tena li8a porijeklo# iz Ftalije. &od sastavljanja ugovora notar je to #orao u/initi u prisustvu stranaka, svjedoka, egza#inatora 9to unosi u svoju knjigu. =vije su vrste ovih isprava. Prva je: 1. ispra"a o kupo"ini I koja se sastoji se iz tri dijela: pravnog ugovora o kupovini, ispunjenja kupovine i for#ule o du@nosti prodava/a 2. ispra"a o ari"anju I koja sadr@i izjavu, i#e darovao8a i ko#e se izdaje, te 9ta je pred#et darovanja. ?o su testa#enti i oporuke koje notari pi9u uz prisustvo darovatelja ili oporu/itelja. ?ada se /ita javno kon8ept koji je pisar unio u svoju notarsku knjigu. >koliko 1i notar sa/inio la@nu izjavu #orao je platiti nov/anu kaznu, a ako to nije #ogao odsije8ala 1i #u se desna ruka i 1io 1i prognan iz grada. &asnije u dal#atinski# gradovi#a pojavljuju se notari koji pi9u na narodno# Bdo#a$e#C jeziku. 0a nas je od pose1nog zna/aja =u1rovnik u ko#e je dosta rano osnovana dr@avna kan8elarija u kojoj je u po/etku 1io jedan kan8elar i jedan notar, a od EF) sto. jo9 i pod!kan8elar sa /etiri notara i to su uglavno# 1ili ?alijani ili do#a$i koji su se o1razovali u Ftaliji. Pored latinske kan8elarije u =u1rovniku je postojala i $irilska kan8elarija. ?o je pose1no zna/ajno za izu/avanje historije srednjovjekovne ,osne. 5%11 /osanska i humska kan*elarija ,osanska kan8elarija je osnovana u 12. stolje$u, pa ve$ kraje# tog stolje$a javljaju se i njeni /inovni8i. =o 13((. godine ona je organizovana po uzoru =u1rova/ke kan8elarije Btalijanski i ugarski uti8ajC, a od te godine kralj ?vrtko je htio preurediti kan8elariju po uzoru na kan8elarije srpskih vladara. *a /elu kan8elarije nalazio se =F. & kojeg za#jenjuje naziv +O4O?G?. &an8elarija 1osanskih vladara nalazila se pri 1osansko# dvoru i pre#je9tala se je iz #jesta u #jesto idu$i za vladaro#. Pisalo se 1osan/i8o#, ali su i#ali i odjeljenje za latinska pis#a. )e$ kraje# 13. stolje$a i 1osanska vlastela i#a svoje kan8elarije. <azlikuje#o povelje nastale u 1osanskoj kan8elariji od onih koje su nastale u du1rova/koj, $irilskoj kan8elariji, kao i dvije faze u razvoju 1osanske kan8elarije. > prvoj fazi povelje i akta 1osanske kan8elarije organizovane su u vrije#e 1osanskih 1anova, a organizovane su po du1rova/ko# uzoru. *akon progla9enja kraljevstva osjeti se srpski uti8aj. > prvoj fazi povelje su 1ez potpisa, a autenti/nost je potvrDivao pe/at, dok u
Po#o$ne historijske nauke

-7

drugoj fazi. Po uzoru na srpsku kan8elariju, na va@niji# povelja#a i#a#o i potpis vladara, dok su #anje zna/ajna akta 1ez potpisa. ,osanska dr@avna kan8elarija uzela je in"oka*iju sa zapada i prevladavala je ver1alna invoka8ija, dok sa#o u tri povelje i#a#o si#1oli/ku invoka8iju. @ntitula*ija je po uzoru na ugarsku, u po/etku kratka, a kasnije ne9to 9ira. @nskrip*ija je od#ah na po/etku sa zakletvo#, dok arenge nije 1ilo u povelja#a sve do ?vrtka. > 1osanski# povelja#a interven8ija je ve$a nego u du1rova/ki# povelja#a. =ispozi8ija je pose1no interesantna po svo# sadr@aju, dok u sank8ija#a i#a#o sa#o duhovne kazne. Pod uti8aje# sa zapada u povelja#a se spo#inju dija8i, logoteti, pisari, ali i svjedo8i. Oso1iti se kao svjedo8i pojavljuju pripadni8i Lrkve 1osanske. Pe/at je i#ao va@nu ulogu u 1osanski# isprava#a B#ali, srednji i veliki pe/atC, dok je kao pe/atnjak /esto kori9ten prsten. Povelje su datirane po 2ristu i navodi se, ne sa#o dan, #jese8 i godina, nego i neki praznik i indik8ija, te #jesto izdavanja povelje Bnpr. pod grado#, u stolno# #jestu itd.C. Sa#o se u &ulinovoj povelji navodi po /ije# nalogu je izdana, a do kraja 13. stolje$a to se ne navodi, pa i iza toga vrlo rijetko. &ulinova povelja iz 11:'. godine sastavljena je od sljede$ih ele#enata: in"oka*ije, intitula*ije, inskrip*ije, $aklet"e, ispo$i*ije, aperka*ije, ime pisara i atum% Po ovo# for#ularu, uglavno#, su raDene sve povelje u 13. i 1-. stolje$u uz poneku povelju sastavljenu po srpsko# uzoru u kojoj se nalazi arenga i potpis vladara. > 1osanskoj kan8elariji upotre1ljavali su se razni nazivi za akta, od onog najstarijeg Iknjiga!, pa zati# list, zapis, povelja, slovo itd. 0a razliku od hrvatskih, /ini se da iz ove kan8elarije nije iza9ao niti jedan falsifikat, 9to nije slu/aj sa hu#ski# povelja#a. > Humu je pose1na kan8elarija osnovana tek u 13. stolje$u, a sve do propasti 2er8egovine 13(1. godine 1ila je pod jednaki# uti8aje# isto/ne i zapadne kan8elarije. &ao i u 1osanski# povelja#a i u hu#ski# povelja#a ovjera se vr9ila pe/ato#, a nakon progla9enja Stjepana )uk/i$a za 2er8ega 133:. godine uz pe/at se pojavljuje i potpis. > 13. stolje$u ne#a navedenog pisara, a tek u 13. stolje$u spo#inju se dija8i i svjedo8i. =o 13. stolje$a hu#ske povelje su nedatirane, a od 13. stolje$a datiraju se po 2ristu B1. januaraC. F kod njih je navedeno #jesto izdavanja. *azivi za povelju isti su kao i u 1osanskoj kan8elariji i nazivaju se pisanije, zapisi, povelje itd. 5%1& ?an*elarija Lete :Duklje; =ukljanski vladari koji su vladali potpuno organizovano# dr@avo#, po #i9ljenju ntoljaka, su #orali i#ati kan8elariju. On pretpostavlja da je #orala 1iti organizovana po uzoru na kan8elariju hrvatskih vladara. Prva javna isprava
Po#o$ne historijske nauke

-(

sa/injena u ovoj kan8elariji je pisana na latinsko# jeziku iz 10((. godine, koju je 6ihajlo uputio papi 4rguru )FF, a tu su i povelje iz tzv. Lokrumskih falsifikata% =o polovine 13. stolje$a, sve povelje pisane su po du1rova/ko# for#ularu, a nakon toga se javlja srpski Bra9kiC for#ular.

5%1' =aka kan*elarija Po ntoljaku, nastala je u 12. stolje$u, ali se o njeno# ureDenju ni9ta ne zna. Prva poznata $irilska isprava poti/e sa kraja 12. stolje$a, a nastala je u kan8elariji )elikog @upana Stefana *e#anje i predstavlja ugovor sa Splito#, koji# se Spli$ani#a garantuje slo1oda trgovine. Fza ove i#a#o povelju Stefana Prvovjen/anog 121-. godine, a sa/uvana je u originalu sa vise$i# pe/ato# i u latinsko# prevodu iz 13. stolje$a. Pisane su $irilski# pis#o#, a po/etko# 13. stolje$a i#a#o isprave pisane latinski# pis#o#, a od sredine 13. stolje$a srpski vladari i#aju na dvoru gr/ke pisare. Pojedina vlastela, u po/etku, i#a svoje pisare, a nakon =u9anove s#rti for#iraju se i kan8elarije. Od sredine 13. stolje$a u ovoj kan8elariji pojavljuju se i javni notari koji su pisali ugovore i javne isprave i zvali su se nomi*i. *jihovu pojavu 1ilje@i#o u razvijeni# rudni8i#a B?rep/a i *ovo 1rdoC. *je#a/ki rudari Sasi i#ali su svoju kan8elariju i nje#a/ke pisare. Prve ra9ke povelje pisane su pre#a zapadno# for#ularu, a tek kasnije pre#a vizantijsko#. =o kraja 13. stolje$a u srpski# povelja#a ne#a ver1alne invoka8ije, pa i tada se upotre1ljava sa#o u privatni# ugovori#a i akti#a. Ona je, uglavno# si#1oli/ka i nalazi se na po/etku akta, ali i uz vladarov potpis. Svjetovne povelje su, /esto, 1ez intitula8ije. > prvi# povelja#a ne#a ni arenge. *ajinteresantnija pojava u srpskoj diplo#ati8i je P<O6>*4 LF. , a ona predstavlja kratku for#ulu kojo# se javnost upozorava na ispravu. Fako se ne javlja u 8rkveni# povelja#a, ipak je nalazi#o u nekoliko njih. > srpski# povelja#a, vrlo /esto, i#a#o inter"en*iju. *e9to historijskih podataka #o@e#o prona$i u ispo$i*ijama, dok je sank*ija i u jedni# i u drugi# najop9irnije data. Sve povelje iza9le iz srpske kan8elarije sadr@e potpis. Pisari se u povelja#a spo#inju se tek od kraja 13. stolje$a. Pisari listina koje su izdavala li8a sa pravni# polo@aje# zvali su se ijak, arhi ijak, logotet, kan*elar i gramatik, dok je nazivo# nomik nazivao se pisar koji je sastavljao i pisao isprave privatni# li8i#a. Svjedo8i su navoDeni veo#a rijetko, a 1udu$i da su sadr@avali potpis, rijetko se spo#inje i pe/at. ?ek od =u9anovog vre#ena u povelja#a se navodi da su pisane po nalogu vladara ili nekog feudal8a. =atiranje je vr9eno po uzoru na zapad, ali i na istok. Svjetovne povelje se nazivaju povelja, knjiga i zapisanije, a 8rkvene hriso"ulje. Falsifikata je 1ilo

Po#o$ne historijske nauke

-:

dosta i te9ko ih je 1ilo utvrditi. *ekoliko povelja je interpolirano, a neke su sastavljane po uzoru na dvije povelje i sa/uvane su , uglavno#, u prepisi#a. Srpski vladari od 13. do 13. stolje$a izdavali su, ne sa#o veliki 1roj sve/anih hrisovulja, nego i takvih akata koji odgovaraju 1izantinskoj prostag#i, a koje u#jesto zlatnog pe/ata i#aju vo9tani pe/at i jednostavnije su. Od 1izantinski prostag#i razlikuju se po to#e 9to su potpisane kraljevi# i#eno#, a kasnije #onogra#o#. 7% Paleografija Paleografija je po#o$na historijska nauka koja se 1avi prou/avanje# porijekla, pro8esa, razvoja i prav8e 9irenja starih pisa#a. *aziv poti/e od gr/kih rije/i palailos!star i grafos!pis#o, a prvi put se spo#inje 1(0:. godine u djelu fran8uskog 1enediktin8a /ernar usa De Mon falkona kada je upotrije1ljena rije/ paleografi. > 9ire# zna/enju paleografija se 1avi istra@ivanje# svih starih pisa#a na razni# vrsta#a #aterijala: papirus, perga#ent, papir itd. Prakti/na strana u/enja paleografije je ovladavanje /itanja rukopisa starih pisa#a, a nau/na strana u odreDivanju starosti, vrste i #jesta nastanka nekog pis#a, odnosno u utvrDivanju falsifikata kao i u analizi izvora, /i#e se odreDuje njegova historijska vrijednost. Paleografija je i po#o$no sredstvo koji# du1oko ponire#o u vrije#e nastanka nekog pis#a i kulturnu sredinu u kojoj je to pis#o nastalo i z1og toga je ntoljak s#atra sastavni# dijelo# op$e kulturne historije. KurDev, takoDer, isti/e da upravo zahvaljuju$i o/uvanosti starih tekstova #i s#o u stanju da se u@ivi#o u svijet davno izu#rlih genera8ija, da upozna#o njihova htijenja, znanja i njihov idejni svijet. Sve do 17. stolje$a paleografija nije s#atrana pose1no# nau/no# dis8iplino#, kada je u ,olonji osnovana prva katedra za paleografiju s 8ilje# u/enja i /itanja starih pisa#a, a sa isti# 8ilje# je 1olonjski nau/nik ,lis Al ro)an i 1-:0. godine napisao prvi ud@1enik paleografije pod nazivo# ((0ibliografija((. ?ek sa 1(. stolje$e# #o@e se govoriti da su stvoreni uslovi za razvoj paleografije, pole#ika#a oko autenti/nosti nekih isprava. ?o je period kada je historiografija se1i stavila u zadatak istra@ivanje izvora, kritiku izvora i utvrDivanje /injeni8a te pu1likovanje isprava. ?o nisu vi9e antikvari hu#aniz#a koji su skupljali starine, nego su to erudite koji se siste#atski 1ave kritiko# izvora i na te#elju dotada9njih iskustava pronalaze pravila za taj postupak. .edan od zna/ajnijih poduhvata erudita pokrenuo je isusova8 Fan /olan po koje# su sljed1eni8i nazvani ,olandisti#a. On je sa svoji# saradni8i#a zapo/eo 1733. godine izdavanje edi8ije (()cta "anctorum(( s 8ilje# da @ivotopise sveta8a o/isti od legendi i da se na taj na/in suprotstave napadu hu#anista na kult sveta8a. &riti/ko# analizo# tekstova nastojali su utvrditi najstarije izvore

Po#o$ne historijske nauke

-'

te njihovu autenti/nost i vjerodostojnost. *au/na #etoda kojo# su pristupili ovo# poslu do tada nije 1ila pri#jenjivana. *ajzna/ajniji sljed1enik Daniel Papen)ruk je hiperkriti/ki pristupio prou/avanju i analizi povelja pose1no onih iz do1a #erovinga i prvih karolinga koje su izdate fran8uski# 1enediktinski# sa#ostani#a pose1no San =eniju kod Pariza. Svojo# hiperkritiko# on je utvrdio da su sa#o neke autenti/ne. ?o je 1io razlog da se fran8uski 1enediktin8i BHan Hak 6a1ionC iz sa#ostana Sen Her#en, koji je i#ao vrlo 1ogatu 1i1lioteku i arhivski #aterijal, 9to je podstaknuto pole#iko# koju je vodio sa Papen1ruko# o #etodi prepoznavanja autenti/nosti doku#enta. 6a1ion je pristupio te#eljito# prou/avanju ove graDe u koju je Papen1ruk unio tolike su#nje. <ezultat je djelo ((*e re diplomatica libri se'(( B17:1. godineC koji# je ute#eljena diplo#atika kao analiza i redak8ija isprava i #etoda utvrDivanja njihove autenti/nosti. O1razlaganje# #etoda na osnovu kojeg se #o@e razlikovati original od falsifikata, on je dao te#elje paleografiji i diplo#ati8i i doprinijeo je razvoju historijskih #etoda. Fz sa#og naziva djela vidi se da on ne raspravlja sa#o o diplo#ati8i nego i historijski# pravu, arheologiji, svragisti8i, hronologiji i paleografiji. 01og toga 9to je tre1ao, da iz#eDu ostalog, rije9i i pitanja postanka i upotre1e razli/itih vrsta pis#a, u 11. poglavlju svoje knjige 6a1ion je prvi siste#atizirao latinsko pis#o po koje# razlikuje 2 vrste pisa#a: 1. staro ri#sko pis#o 2. srednjovjekovna latinska pis#a u koja u1raja: gotsko, anglo!sasko, lango1ardsko, frana/ko, galsko, #erovin9ko i karolin9ko pis#o 6a1ionovo djelo ostalo je osnova za paleografiju, tj. za siste#atsko prou/avanje razvoja latinskog pis#a, ali i nastanak prvog djela gr/ke paleografije, koje je napisao /ernar us Mon falkon pod nazivo# ((.rka paleografija((. Ovo djelo predstavlja veliki doprinos u #etodolo9ko# pogledu za razvoj paleografije. 6eDuti#, tre1alo je da proDe jo9 jedno stolje$e pa da paleografija do1ije ono zna/enje koje je dao 6ondfalkon. Prethodni8a u njeno# razvoju u 1:. stolje$u nastaje u Ftaliji i to zaslugo# !*ipiona Mafeia, talijanskog pjesnika i knji@evnika, koji je svoji# djeli#a podjednako doprinijeo razvoju paleografije i filologije. *a osnovu 1rojnih rukopisa koje je na9ao u 1i1liote8i u )eroni, on isti/e tezu o geneti/ko# razvoju latinskog pis#a. *asuprot 6a1ionu, koji je zastupao tezu o klasifika8iji pisa#a, 6afei ne sa#o da to od1a8uje, nego i tvrdi da postoji sa#o jedno latinsko ri#sko pis#o koje se pojavljuje u 3 osnovna vida: 1. #ajuskula 2. #inuskula
Po#o$ne historijske nauke

70

3. kursiv Sa ovi# otkri$e# 6afei se s#atra prethodniko# #oderne paleografije, jer je do9ao do nau/ne istine. <ad 1enediktina8a je 1io poznat u Gngleskoj, Apaniji, Ftaliji i pose1no u *je#a/koj gdje se po#o$ne historijske nauke izu/avaju na tada9nji# poznati# univerziteti#a u .eni i .etinge#u. Fpak su Fran8uzi najzaslu@niji za razvoj paleografije koji osnivaju Akolu &arata ili isprava. > okviru o1razovanja 1i1liotekara i arhivista ova 9kola je i#ala i kurseve iz po#o$nih historijskih nauka: paleografije, diplo#atike, filologije, pravne historije, arheologije, arhivistike i 1i1liotekarstva. Ova 9kola postala je i 8entar za razvoj op$e historijske #etodologije. Fz ove 9kole je iza9ao i prvi ud@1enik u 2 svezka. > Ftaliji, prva 9kola paleografije i diplo#atike osnovana je u Firen8i 1:-(. godine pri Lentralno# dr@avno# arhivu. F ona je dala nekoliko paleografa i doprinijela je razvoju talijanske paleografije. > <i#u je osnovana paleografska 9kola, pa je pokrenut i arhivski /asopis 1::2. godine. *a podsti8aj pape +eona EFFF for#irana je u )atikanu )atikanska 9kola paleografije i diplo#atike. >poredo sa ovi# #o@e se pratiti i razvoj paleografije u drugi# evropski# ze#lja#a. Prvi 9kolovani paleograf sa ovih prostora je >ranjo =aki, koji je priliko# pokretanja ini8ijative za osnivanje sveu/ili9ta u 0agre1u, zahtijevao da se uz historiju predaju i po#o$ne znanosti. Svoje znanje iz paleografije <a/ki je stekao u <i#u 1:-(!1:70. godine. On je siste#atski prou/io latinsku, glagoljsku i $irilsku paleografiju, a poto# i diplo#atiku. Pored <a/kog, zna/ajan je i 0a eu !miiklas, koji je nakon osnivanja sveu/ili9ta u 0agre1u 1:(3. godine, na Filozofsko# fakultetu predavao po#o$ne nauke B1:::!1:'-C. ?u su i studenti )atikanske 9kole, #eDu koji#a se isti/e Viktor #o"ak, autor ud@1enika ((1atinska paleografija(( B,eograd, 1'-2. godineC

Po#o$ne historijske nauke

71