You are on page 1of 4

ODABRANI ULOMCI IZ PRIRUNIKA:

ODNOS IZMEU ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA I BOLESNIKA


Svijesni smo mnogih nesporazuma u odnosima izmeu ljudi, to vrlo esto ostavlja traume. Ako
takvi nesporazumi nastanu na relaciji bolesnik zdravstveni djelatnik, tada su posljedice mnogo
tee.
Komunikacija izmeu ljudi ostvaruje se na nekoliko razina, to je esto razlog, ako isto ne
prepoznajemo, razliitih iznenaenja, nesporazuma, pogrjenih oekivanja, sukoba i sl.
TO ZDRAVSTVENI RADNIK MORA ZNATI?
1. Mora biti dobar strunjak i nikada ne smije prestati uiti.
Moramo biti struni onoliko koliko bismo eljeli da budu struni oni koji e pomagati nama ako se
razbolimo, ili nama dragim osobama.
2. Mora poznavati osnove komunikacije i komunikacijskih vjetina.
esto se puta i kao zdravstveni djelatnici i kao ljudi pitamo: to ja to radim pogreno da me ljudi
ne razumiju, da ne prepoznaju moje dobre namjere, da umjesto da mi zahvale na svemu to sam
uinio(la), reagiraju nezahvalnou i ljutnjom?
esto si, meutim, postavljamo i pitanje: zato i mi reagiramo na neke ljude u svakodnevnom
ivotu, ili na neke bolesnike u profesionalnom ivotu, bez nekog razloga nesnoljivo, a neki put
ljubazno i krajnje trpeljivo.
Korisno je tada postaviti si pitanja:
to odreuje moj odnos prema drugom ljudskom biu?
Zato smo prema nekom ljubazni i tolerantni, a prema drugoj osobi netolerantni, a da objektivno
ni za jedno ni za drugo nemamo razloga?
Zato smo nekomu spremni pomoi bez njegovih posebnih zasluga, a drugomu ni onda kada
mu je pomo potrebna?
Takva i mnoga slina pitanja svatko od nas postavio je sigurno ne jednom u svom ivotu.
Odgovor je vrlo jednostavan:
svaki susret dvaju ljudskih bia izaziva mnoge psiholoke reakcije, koje se zasnivaju na
sjeanjima iz nekoga naeg ranijeg razdoblja, a koje je ovjek s kojim smo se susreli nesvjesno
pokrenuo,
u svakom susretu dvaju ljudskih bia pojavljuju se oekivanja, koja esto nisu osvijetena, ali koja
imaju svoje korijene u nekim drugim ranim odnosima i nekim ranijim oekivanjima,
svaki susret izaziva dvosmjerne emocionalne reakcije,
u svakom biu nalazimo neke slinosti s osobama iz nae prolosti i naeg sadanjeg ivota, to
u nama izaziva dobre ili loe reakcije. Ne smijemo zaboraviti da se isto dogaa i u onoj drugoj
osobi, pa je taj dvosmjerni odnos esto odgovoran za mnoga dobra i loa iskustva.
Bitno je istaknuti da je to doputeno u naem privatnom ivotu, ali je nedopustivo u naem
profesionalnom ivotu, posebice ako smo zdravstveni djelatnici i k nama dolaze bolesne osobe
koje trae pomo i koje imaju ve u prvom doticaju svoj emocionalni odnos prema nama, koji
moe biti dobar, ali i lo. To je, meutim, njihovo pravo i njihova potreba.

Naa je obveza da svoje emocije nadziremo i da svojim ponaanjem pozitivno djelujemo. To je


mogue jedino ako svladamo vjetine komunikacije i razvijemo svijest o potrebi kvalitetnog
odnosa, koji u sebi sadrava i sigurnost i toplinu i empatiju.
KAKO POBOLJATI KOMUNIKACIJU?
Komunikaciju je, kao i svaku drugu socijalnu vjetinu, mogue poboljati. Lake je poboljati
verbalnu komunikaciju jer smo je svjesniji.
Uz malo vjebe mogue je, meutim, osvijestiti i poboljati neke oblike neverbalne komunikacije.
Osvjeivanjem to poruujemo odreenim izrazom lica, pogledom, poloajem tijela, gestama i
sl. moemo poboljati komunikaciju u svim okolnostima.
Osim u svakodnevnom ivotu, to je posebice bitno u profesionalnim odnosima, a napose u
komunikaciji zdravstvenog djelanika s bolesnikom.
OBLICI I POSTUPAK TERAPIJSKE KOMUNIKACIJE
Osnovni su oblici terapijske komunikacije:
sluanje,
razumijevanje,
davanje podrke,
suosjeanje,
davanje savjeta i uputa.
Ukratko, to je pomaganje drugima komunikacijom (rijeju, gestom, mimikom, pokretom,
smijekom, pogledom, dodirom).
Terapijska je komunikacija vjetina koju, kao i sve ostale vjetine, moemo nauiti.
Standardni postupak terapijske komunikacije zbiva se u tri faze:
1 zapoinjanje komunikacije,
2. tok komunikacije,
3. zavravanje komunikacije.
Svaka od tih faza treba se zbivati prema nekim opim pravilima koja nam mogu pomoi u boljem i
uspjenijem ostvarenju komunikacije:
1. Zapoinjanje razgovora
Pozdravite bolesnika imenom.
Ponudite ga da sjedne.
Predstavite se, ako vas bolesnik ne poznaje.
Objasnite svrhu razgovora.
Recite mu koliko imate vremena za razgovor.
2. Tok razgovora
Osigurajte privatnost razgovora bez nazonosti ostalih ljudi.
Zaponite razgovor otvorenim pitanjima na koja bolesnik moe ire odgovoriti, a ne samo s da
ili ne.

Gledajte bolesnika u oi dok s njim razgovarate.


Ohrabrujte bolesnika na razgovor ohrabrujuim gestama (npr. klimanjem glave) i izrazima lica
(smijekom i sl).
Pozorno sluajte sve to bolesnik govori.
Promatrajte neverbalne znakove dok bolesnik govori (izraz lica, geste, poloaj tijela).
Pokaite svoju podrku, razumijevanje i suosjeanje.
Potiite bolesnika kada govori neto to je bitno za njegov problem (Recite mi neto vie o
tome.; Da, razumijem, molim vas, nastavite!).
Upotrijebite zatvorena pitanja kad je to nuno za bolji uvid u problem.
Ako neto niste dobro razumjeli, zamolite bolesnika da podrobnije objasni.
Ne postavljajte prevelik broj pitanja.
Neka pitanja budu kratka i razumljiva.
Ohrabrite bolesnika da sam pita to ga zanima.
3. Zavravanje razgovora
Ponovite ukratko pred bolesnikom sve bitno to vam je rekao, provjerite zajedno s bolesnikom
jeste li se meusobno dobro shvatili.
Upitajte bolesnika je li neto propustio i eli li to dodati.
Zahvalite bolesniku na razgovoru, pozdravite ga i otpratite do vrata.
KOMUNIKACIJA S OSOBOM U STRESU
Stres je svakodnevno prisutan u naem ivotu, a oituje se na vrlo razliite naine. Doivljaj
stresa zavisi o intenzitetu i znaenju stresora (imbenik koji izaziva stres) za osobu, ranijim
iskustvima i strukturi osobe koja je pod stresom.

ZNAKOVI PREMA KOJIMA SE MOE PREPOZNATI DA JE OVJEK U STANJU STRESA:


govor - postaje glasniji i bri ili postaje tii,
izraz lica mijenja se, javlja se crvenilo, osoba odvraa pogled,
ponaanje nestrpljivo ili nepopustljivo,
tjelesni znakovi zatvara se ili ini nagle pokrete rukama usmjerene prema van.

TO MOEMO UINITI ZA BOLJU KOMUNIKACIJU S LJUDIMA U STANJU STRESA?


Pozorno sluati s izrazom lica koji pristaje okolnostima.
Pokazati strpljenje i razumijevanje za stanje u kojem se bolesnik nalazi.
Pruiti podrku i brinost verbalno ili neverbalno.
Ne pokuavati objanjavati i uvjeravati osobu na kognitivnog razini jer je u emocionalnom
problemu i ne moe prihvatiti nae kognitivno objanjenje.
Kad ovjek iznese svoje probleme pokuajmo mu rei na prihvatljiv nain da su i neki drugi ljudi
imali slina doivljavanja i da su to rjeavali na razliite naine.
Ljudima koji se osjeaju bespomono treba ponuditi optimizam i vjeru u sebe.
Pomoi bolesniku u razjanjenju okolnosti kako bi to realistinije prosudio to moe ili ne moe
promijeniti.
Osobu pod stresom treba opustiti ljudi se u stanju stresa teko oputaju pa ih je dobro uputiti u
tehnike oputanja.
osobu uputiti na traenje pomoi od strunjaka.

KOMUNIKACIJA S LJUTITIM I AGRESIVNIM BOLESNIKOM

Agresivnost je reakcija na frustraciju, tj. na onemoguavanje osobe da postigne neki cilj. Bolesnik
moe svoj bijes i agresivnost usmjeriti na zdravstvene djelatnike zato to se osjea neugodno,
uplaeno, bespomono, ugroeno.
Bitno je ne uzvratiti agresijom na agresiju, a cilj je smiriti bolesnika. Ne treba se suprotstavljati
osobi ili joj prijetiti. Bolje je uspostaviti smireno ozraje s uobiajenim djelatnostima. Ako ustreba,
dobro je potraiti pomo drugih ljudi.
KOMUNIKACIJA S DEPRESIVNIM BOLESNIKOM
Znakovi su depresije: osjeaj potitenosti, plaljivost, gubitak samopotovanja, usporenost misli i
aktivnosti, zabrinutost, gubitak zanimanja, tekoe sa spavanjem i tekom, aljenje na tjelesne
simptome, suicidalne misli. Osoba se moe osjeati bespomonom i nesposobnom za
savladavanje svakodnevnog ivota.
Bitno je pokuati uspostaviti komunikaciju i odrati je, iako osoba ne pokazuje zanimanje za
razgovor.
KOMUNIKACIJA S TJESKOBNIM BOLESNIKOM
Tjeskoba ili anksioznost je pretjerana zabrinutost bez primjerenog uzroka. Tjeskoba se oituje
pojaanom nervozom, nemirom, nesposobnosti usredotoenosti, nesanicom.
Komunikacijom se moe osobi pruiti potpora i ublaiti tjeskoba.
NAA LJUBAZNOST POETAK JE SVAKOG LIJEENJA!
TO DOBIVAMO LJUBAZNOU?
u kraem vremenu postie se bolji odnos s bolesnikom
ugodnije ozraje na poslu, gdje provodimo veinu vremena u danu
bolje odnose i suradnju s ostalim osobljem
snaniju motivaciju za posao
bolje radne rezultate
vee osobno zadovoljstvo poslom.
Zadovoljstvo poslom koji radimo poveat e uinkovitost naeg rada uspostavljanjem boljeg
odnosa s bolesnicima, boljeg odnosa i suradnje s ostalim osobljem, jaanjem vlastite motivacije
za posao. Konani se uinak oituje u poticanju i vlastitog i profesionalnog razvoja i sazrijevanja.
Tko moe odoljeti osmijehu?
Osmijeh oputa ljude i potie pozitivna uvstva.
Ne moete pogrijeiti ako pozdravite osobu s osmijehom