You are on page 1of 14

Adriana Car-Mihec Struktura prostora u ranim dramama Tanje Radovi Tanja Radovi dramska je spisateljica roena 1964.

godine u Karlovcu. Svoj prvi dramski tekst objavila je u asopisu za prozu i dramu Plima 1995. godine pod naslovom Centar za spavanje.1 Slijedi potom jo desetak drama od kojih je veina tiskana2 u njenoj prvoj knjizi Iznajmljivanje vremena3 (Iznajmljivanje vremena,4 Tmaaart10 2002. godine.
1 2

Maja glava5, Kompjutor6, Mrea7, Zarobljeni u

crteu,8 Putovanje u plavo9). Drama, pak, Guterica objavljena je u asopisu

Centar za spavanje, Plima, II, 1995, 9, Zagreb, str. 57 73. Neki od autoriinih tekstova, primjerice: Pomaknute ljubavi, Sredite ivota i Suneve pjege za sada nisu tiskane, ali su svoju izvedbu doivjele na Hrvatskom radiju. 3 Iznajmljivanje vremena, Meandar, Zagreb, 2001. Tekst je tiskan i u Zborniku drama i predloaka za igre praizvedene u programima 22. i 23. susreta zagrebakih kazalinih amatera, Zagreb, Kulturni centar Peenica, 1999. 4 Taj je dramski tekst prvi puta objavljen u asopisu Glumite: Iznajmljivanje vremena, Glumite, I, 1998, 1, Zagreb, str. 83 94. Isti je objavljen i u Zborniku drama i predloaka za igre praizvedenih u programima 22.i 23. susreta zagrebakih kazalinih amatera, Zagreb, Kulturni centar Peenica, 1999. Tekst je nastao 1995. g. (vidi: Hrvatska drama 4, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 1999, str. 34.) 5 Maja glava, Plima, VII, 2000, 18, Zagreb, str. 3 19. Tekst je nastao 1995. g. (vidi: Hrvatska drama 4, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 1998, str. 32.) 6 Tekst je objavljen i u Zborniku drama i predloaka za igre praizvedenih u programu 21. susreta zagrebakih kazalinih amatera, Zagreb, Kulturni centar Peenica, 1997. Nastao je 1996. g. (vidi: Hrvatska drama 5, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 1998, str. 32.) 7 Tekst je napisan 1998. g. (vidi: Hrvatska drama 6/7, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 2001, str. 40.) 8 Drama Zarobljeni u crteu objavljena je u Zborniku drama i predloaka za igre autorskog alternativnoga kazalita 2000, Zagreb, Centar za kulturu i informacije Maksimir, 2001; u Zborniku dramskih tekstova i sinopsisa praizvedenih na Susretima zagrebakih kazalinih amatera 2000. i 2001. godine, Zagreb, Kulturni centar Peenica, 2001. te u izboru iz suvremene hrvatske drame na engleskom jeziku Different voices" (izbor Boris Senker, Zagreb, Hrvatski centar ITI-UNESCO, 2003, str.121 162.). Nastao je 1999. g. (vidi: Hrvatska drama 6/7, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 2001, str. 40.) 9 Tekst je napisan 2000. g. (vidi: Hrvatska drama 8, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 2002, str. 44.) 10 Tekst Guterica objavljen je u kao poseban dodatak asopis, Tmacaart, 3, 2002, 13 14. Nastao je 1997. g. (vidi: Hrvatska drama 5, Bilten hrvatskog centra ITI, Zagreb, 1998, str. 32.)

U hrestomatijama i antologijama hrvatske dramske knjievnosti autoriino se ime navodi tek sporadino i oprezno11: Boris Senker spominje ju kao predstavnicu, recimo tako, 'tehno drame',12 Sanja Nikevi njeno ime vee uz val nove hrvatske drame koji je, po njenu sudu, odredio devedesete godine prolog stoljea i koji predstavlja znatni odmak u odnosu na autore mlade hrvatske drame.13 Kazaline kritike o spisateljiinim predstava14 najee, pak, govore kao o jednom, u odnosu na dosadanju kazalinu produkciju, potpuno novom15 dramskom rukopisu koji progovara o zaudnoj projekciji otuene budunosti, fascinaciji umjetnim svjetovima kompjuterske tehnologije, o suvremenim paranojama ljudi prema raunalima, izoliranosti, osamljenosti i beutnosti dananjeg vremena.16 Usporedimo li na tragu takvih promiljanja hrvatsko dramsko pismo s poetka devedesetih godina i njegovu sklonost intertekstualnom relacioniranju vlastitog dramskog diskursa, estim koritenjima predloaka iz knjievne tradicije, reinterpretiranju tradicijskih dramskih tema, likova, aktancijalnih relacija, iskaza i njihovu dovoenju u novi kontekst, interpretaciji grkih mitova, parodiranju, farsi, travestiji i groteski, mijeanju disparatnih stilova, socijalnom eskapizmu17 s, kako istie Sanja Nikevi, pomaknutim18 svjetovima Tanje Radovi uoit emo zaista znaajnu razliku. Tie se ona ponajprije spomenutog ludistikog reinterpretiranja tradicijskih tema i likova, slobodnog poigravanja predlocima iz grke knjievnosti, moderne europske dramske batine,
11 12

to je, naravno, i razumljivo zbog nedostatnog vremenskog odmaka. Vidi: Senker, Boris, Hrestomatija novije hrvatske drame II. dio (1941 1995), DISPUT, Zagreb, 2001. 13 Vidi: Nikevi, Sanja, Antologija na novata hrvatska drama, Fakultet za dramski umetnosti, Skopje, 2002, str. 10. (prevela: Sanja Nikevi). 14 O izvedbama autoriinih drama vidi: http://web.vip.hr/robert.ravnic.vip/Macja%20glava%20predstava.htm (26. 10. 2005.). 15 Brean, Ivo, 11. Marulievi dani i 'nova hrvatska drama', Kazalite, 4, 2001, 5 6, Zagreb, str. 60. 16 Vidi: http://web.vip.hr/robert.ravnic.vip/Kritike.htm. (26. 10. 2005.). 17 Vidi npr.: Car-Mihec, Adriana, Na putu od mlade do nove hrvatske drame ili to je to suvremenost, Rije, 10, 2004, 1, Rijeka, 2004, str. 87 107. 18 Nikevi, Sanja, Pomaknuta realnost, Kazalite, IV,2001, 7 8, str. 21 221.

nacionalnim kliejima, iroziniranja domae klasike i izbjegavanja izravnog komentara drutvene zbilje kao najee spominjanih obiljeja te tzv. mlade hrvatske drame. Njih je, svakako, teko pripisati dramskom rukopisu Tanje Radakovi. No, valja u isto vrijeme biti oprezan te primijetiti da je izrazito stilski i anrovski nekoherentan i raznolik korpus tih dramskih tekstova s poetka devedesetih godina nemogue svesti na iskljuivo dva (po sudu kritiara) dominantna stilska obiljeja: intertekstualnost i odmaknutost od drutvene stvarnosti. Ni u kom smislu ne smije se zaboraviti da uz dramske svjetove, primjerice, Asje Srnec Todorovi, Ivana Vidia, Pave Marinkovia, Mislava Brumeca i drugih valja vezati i mnoge druge osobitosti, kao to su npr. izrazita klustrofobinost, fluidnost, rasprenost znaenja, strukturiranje drama po 'shemi pada', montae, diskontinuiteta, tematiziranje osamljenosti i otuenosti, obiteljskih frustracija. Sve su to elementi kojima su spomenuti autori, po sudu kritiara, bitno utjecali na nadolazeu generaciju dramskih pisaca. 19 Toj mladoj generaciji koja na kazalinu scenu stupa sredinom, tj. krajem devedesetih umnogome su utrli put i osobitim poigravanjem prostornim i vremenskim dimenzijama to ovom prilikom elim propitati na trima dramskim tekstovima Tanje Radovi nastalim 1995. godine: Centar za spavanje, Maja glava i Iznajmljivanje vremena. Drim, naime, da je upravo u njima mogue prepoznati kljune poveznice izmeu dramske produkcije poetka i kraja deve desetih godina prolog stoljea, izmeu tzv. mlade hrvatske drame i njoj esto suprotstavljene nove drame.20

Nezaobilazno mjesto u propitivanju prostorno-vremenskih odnosa u dramskim tekstovima mladih hrvatskih dramatiara svakako zauzima studija Dubravke Vrgo pod naslovom Nova hrvatska drama. Analizirajui u njoj

19

Vidi npr.: Lederer, Ana, Vrijeme osobne povijesti Ogledi o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalitu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004; Nikevi, n.d. 20 O terminu nova drama vidi: Lederer, A., n.d., str. 69.

hrvatsko dramsko stvaralatvo kraja 80-tih i poetka 90-tih godina autorica istie da naznake mjesta u veini drama upuuju na skuene klaustrofobine prostore koji odreuju smjerove zbivanja i motivaciju likova. Ti dramski rukopisi prije svega izbjegavaju scenski realizam s preciznim opisom rekvizita i prenatrpanim pozornicama na kojima mnotvo predmeta nudi iluziju ivota uvjeravajui gledatelje kako se pred njima nalazi ne privid stvarnosti, ve stvarnost sama. Nova generacija dramatiara u svoje tekstove uvodi mitske prostore, realne prostore, snovite prostore, prostore sjeanja i kroz tu razliitost prostora uslonjava znaenja. No, upravo je na primjerima tih drama nemogue govoriti o vrstom prostoru, neemu to bi bila prepoznatljiva, stilizirana ili mimetiki oblikovana slika i jasan prikaz fragmenta svijeta. Specifine naznake ne definiraju prostor, ve slue da bi se on razgradio. 21 Dodajui da je taj prostor u svojoj nedovrenosti i razlomljenosti zapravo odraz fragmentarne i teko prepoznatljive slike svijeta posebnu panju usmjerava na njegovu sljubljenost s vremenom, koje je, jednako dakle kao i prostor, rascijepljeno izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti, te zakljuuje Suprotno suvislom slijedu uzronoposljedinih dogaaja te se drame odvijaju u prostornom i vremenskom diskontinuitetu. Razliita mjesta i vremena prikazuju se ovdje simultano, stoga vrijeme preuzima oblik prostora, a prostor ulazi u proces temporalizacije.22 U kakvim se, pak, prostorima odvijaju drame Tanje Radovi? Soba u Centru za spavanje i ordinacija jedini su lakonski navodi iz didaskalijskih natuknica u kojima se iscrpljuju podaci o mjestu radnje njena prvoobjavljena teksta Centar za spavanje. Ta je drama podijeljena na osamnaest kratkih scena ija je izmjena uvjetovana bilo promjenama mjesta radnje (ordinacija - soba), bilo ulascima i izlascima pojedinih protagonista ili, pak, izmjenama budnih i snovitih stanja. Takvom izrazito neutralnom koncepcijom prostora koja je tek

21

Vrgo, Dubravka, Nova hrvatska drama (primjeri dramskog stvaralatva s kraja 80-tih godina, Kolo, VII, 1997, 2, Zagreb, str. 137. 22 Isto, str. 143.

neznatno konkretizirana i specificirana autorica fokus prikazivanja likova premjeta u unutranjost svijesti likova koji se u Centru nalaze zbog 'poremeaja spavanja', tj. injenice da jednostavno ne sanjaju: Doktor: Pokuat u vam laiki objasniti o emu se radi. Va problem je u tome to ne sanjate. Samo spavate, a to normalnom ljudskom biu nije dovoljno. I vi to osjeate, zar ne? Mirej (Odsutno): Molim? Doktor: Eto, vidite! Sasvim ste dekoncentrirani, percepcija vam je razbijena, neprestano ste u nekom polulebdeem stanju. Ako ne sanjate, ne moete sasvim dobro razlikovati stvarnost. Mirej: Meni san nije potreban. Doktor: Tipina pojava! Vas spavanje ne ispunjava i ne odmara, ve razdrauje. Eto kako bi se ovjek brzo srozao na nivo ivotinje kad ne bi sanjao. A tek ovjeanstvo! itava civilizacija temelji se na snovima.23 Praznina pozornice u ovome tekstu naglaena je i dvama korespodentnim grupama scenskih rekvizita: injekcijom i krevetom u kojem lei nepomian ovjek (Stari) u prostoru sobe, tj. krevetom i 'arobnom spravicom' - aparatom za umjetno stimuliranje tzv. REM-faze sna u prostoru ordinacije. Ti malobrojni rekviziti ni u kom sluaju nisu u funkciji doaravanja zbilje ve su u slubi odvijanja radnje te djeluju kao instrumenti odmaka od isprazne stvarnosti i pomaka u predjele snova. Prijelaze iz realne dimenzije u kojoj se odvija dramska igra u uklopljenu razinu sna autorica pri tom signalizira postupcima zatamnjenja i osvjetljenja scene. Osvjetljenje kao znaajan vizualni oblikovni znak propraeno je uvijek i muzikom pratnjom odgovarajueg tona: romantina glazba prati stiliziranu ljubavnu scenu u 3. sceni, tjelesna glazba vezana je uz erotsku igru u 7. sceni, komina glazba iz Muppet Shawa javlja se u 11. sceni u

23

Radovi, Tanja, Centar za spavanje, Plima, II, 1995, 9, Zagreb, str. 58.

kojoj se Miss Piggy u donjem rublju udvara Mireju te konano, u 17. sceni, dramu zatvara ponovljena romantina glazba iz prvog Mirejevog sna.24 Preuzimajui i ulogu saimanja vremenske koherencije rekviziti u ovoj drami 'provodnici' su prelaska u snove predoene kao izdvoje ne, scenski prezentirane sekvence radnji koji nastaju u Mirejevoj mati omoguujui spisateljici ne samo krajnju subjektivizaciju dramske prezentacije, ve i uslonjavanje znaenja, ironino preispitivanje, relativiziranje smisla i naina ivljenja u prostorima dananjice. Jer, kako i tvrdi jedan od protagonista Centra za spavanje gospodin Tadej, ostvarenje sna u dananjem je svijetu tek tlapnja: Nemojte biti razoarani, Mirej. Proi e vas slatki okus sna. Kad su mene prikljuivali na onu napravicu, imao sam fantastine erotske snove. Sanjao sam, u poetku, najpoeljnije ene, a onda, malo po malo, erotizam se poeo iriti na sve to postoji. Kamenje, drvee, biljke Zabrinuo sam se kad su i neiva bia ula u igru. Tada sam odluio da u se pomiriti s realnou. Nema ljubavi iz snova prelazi u karikaturu.25 Ispranjenom i bezlinom pozornicom autorica upuuje na egzistencijalnu situaciju svojih likova, njihovu izoliranost, dezorijentiranost i izgubljenost u svijetu svakodnevnice. Prostor ovdje slui tek simbolikom odraavanju stanja svijesti i zadobiva na neki nain status opeg egzistencijalnog modela. Slino kao i u mladih hrvatskih dramatiara i u ovom prvom tekstu Tanje Radovi svijest je likova odreena kao autonomna, uglavnom neuvjetovana materija lnopredmetnim okolnostima, a specifine, ture prostorne naznake ne definiraju, ve razgrauju prostor koji je svodljiv tek, kako i tvrdi Dubravka Vrgo, na razlomljenu, fragmentarnu i teko prepoznatljivu sliku svijeta u ovjeku. Taj se prostor ne utapa u sjeanjima, ve pomak od realnosti realizira na sebi svojstven,

24

Slinim se postupcima autorica slui i u svojim narednim dramskom tekstovima. Prijelazi u svijet TV sapunice u Majoj glavi tako su, npr. u 15. sceni popraeni holivudskom glazbom, a protagonisti pleu okrueni svjetlom reflektora u stilu Freda Astairea i Ginger Rogersa. U Iznajmljivanju vremena pomaci u nadrealno vrijeme naznaeni su promjenom svjetla. 25 Isto, str. 67.

u odnosu na mlade dramatiare bitno drugaiji nain putem umetnutih scena snova u ije prostore akteri dospijevaju pomou REM stimulatora, tj. injekcija. Te scene ujedno upuuju na simultanost prostora koji odgovara rascijepljenom ili decentriranom subjektu slino kao i u, primjerice, tekstovima Asje Srnec Todorovi i Ivana Vidia. Snovi briu 'pravo', 'realno' jastvo, protagonistima daju privid slobode, prepoznavanja, smisla. Sjeanja, prolost, uostalom kao i sadanjost, za ovu su mladu autoricu tek nesnoljive injenice koje nema smisla elaborirati, jer kako i tvrdi jedan od njenih protagonista, Doktor: Mi ovdje u Centru za spavanje i istraivanje spavanja openito smatramo da je san uzrokom svih naih raspoloenja. Zato mi je drago da ste dobro sanjali. No, nemojte se bojati, neu vas ispitivati sadraje vaih snova mi se ovdje ne igramo Freuda! Nas se tie samo sanja li itko ili ne je li zdrav ili bolestan. A sad sanja li tko vjetice ili vile to ne moemo popraviti!() Znate, dolaze nam svakakvi sluajevi ljudi se ele rijeiti nonih mora. I to da im ovjek kae ako sam doktor, nisam egzorcist. () Drugi bi htjeli da im tumaim snove. ekajte malo, ljudi pa ne bavim se ja, kao Freud, gatanjem. Pa ja sam doktor!26 Stvarnost je tek puki privid, a vani nema niega. Snovi su jedini mogui prostor u kojem, konstatira Mirej, protagonisti anestezirani od ivota mogu postati stvarne osobe. Ili, kako tvrdi Gospodin Tadej: Zato bi gledao ovaj svijet?! Ljepe ga je sanjati!27 U Majoj glavi, sljedeem autoriinu tekstu, bijeg od stvarnosti glavne likove, enu i Mua vodi u svijet televizijskih sapunica. Radnja se takoer odvija u zatvorenom prostoru ovoga puta to je tipian kuni interijer sveden na stol s teglom sa arenim cvijeem, dvije stolice smjetene jedna nasuprot drugoj, u pozadini se nalazi brani krevet, a sve je to uokvireno kiastim zavjesicama. Zatvorenost ovog prostora ima specifino tematske funkcije i u slubi je dodatnog izazivanja tjeskobe i bezizlaznosti: konstantnost mjesta radnje i ture
26 27

Isto, str. 61. Isto, str. 58.

naznake o dijelovima namjetaja kao svojevrsnim metonimijskim znakovima za nadasve tipian, otuen, isprazan i opustoen prostor obiteljskog doma iji protagonisti neprestano iekuju da ivot konano pone ovdje dodatno izolira likove od vanjskog svijeta koji ni na koji nain ne prodire na scenu. Mu i ena nalaze se, kako i istie sama autorica u svom intervjuu za asopis Aleph, zaglavljeni u repetitivnosti i kliejiziranosti svojih svakodnevnih uloga i radnji,28 zatoeni u smradu svoje svakodnevnice svodljive na eninu manijakalnu opsjednutost usisavanjem stana29, ruanje30, spavanje, trikanje, premotavanje vune, stiskanje daljinskog upravljaa televizijskog prijemnika. Televizor je jedina razdjelnica prostora, ovog stvarnog i onog uenog. Zanimljivo je pri tom da publika predstavlja ekran televizora te tako svojom nazonou postaje izravnim sudionikom 'zbilje' koja je pred njom predstavljena.31 Televizijski ekran, osim toga, slui u ovoj drami i za dinamine izmjene realnih scena sa scenama iz televizijske sapunice. Likovi ove drame zarobljeni su, slino kao i u Centru za spavanje, u svojoj sredini koja ne doputa nikakve promjene i dri ih zatoenima u njihovoj ukoenosti i tromosti. Televizor kao razdiobno mjesto tog prostora preuzima i ulogu uznemirujueg simbola otuenja: Televizija je udaljila mua i enu. Definitivno. To su izmislili pobornici samakog ivota. S televizijom kao da nisi sam. A nisi ni s drugim. Tko zna gdje si () Recimo, izumro je razgovor izumro je siks izumrla je kavica, gatanje() Sve je definitivno izumrlo.32

28 29

Vidi: Radovi, Tanja, O dramskom injenu, ALEPH, X, 2005, 12,Osijek, str. 24 27. Zar moram progutati tonu praine da bi moj mu primijetio moje postojanje?! Kad ukljuim kuanske aparate, kao da se i on nekako trgne. (Radovi, Tanja, Maja glava, Iznajmljivanje vremena, Meandar, Zagreb, 2001, str. 7.) 30 Stol kao sredinji simbol obiteljskog doma u ovoj je drami vezan iskljuivo uz funkciju jedenja, lane brige o zdravom ivotu te kao takav doslovni je prijenosnik, groteskan ikoniki znak krajnje otuenih branih odnosa. 31 Slinim postupkom autorica e se posluiti i u svojoj drami Mrea. 32 Radovi, T. Maja, str. 12-13.

Bijeg kojeg on nudi - preuzimanje uloga u glamuroznoj holivudskoj TV sapunici potpuno je pri tom sukladan moralnoj i drutvenoj ispraznosti nositelja dramske radnje. Njegov je prostor tek privid, groteskna metonimija drutvenog stanja kojeg proizvodi model ivljenja to se zasniva na potpunom izostanku meusobne komunikacije. Nepremostivi jaz utnje i izoliranosti u njemu ne moe prevladati niti pojava nesnosnog smrada kao osobitog metaforikog znaka koji upuuje na elju za promjenom, udnju za blizinom i ljubavlju to ponajbolje odraava potresan enin monolog iz 13. scene ovoga teksta: Nema veze to u stanu srdi njega to apsolutno ne zanima! Ni jedne jedine rijei itavo vrijeme! Ja sam se pretrgla da ga navedem na to, ali on je sasvim neosjetljiv!() Zato nita ne poduzima? Zato mi se ne poali ako nema hrabrosti? Mogli bismo se zajedno smijati tome i rijeiti problem.() Da mi je samo doao, poalio se, ja bih ga privinula k sebi! Mogao bi ak i plakati! () Kad bih mu samo bila potrebna!() Tako je dosadno biti nepotreban. to bih ja sve uinila za njega, makar najmanju sitnicu! Makar neto to ne bi ni osjetio! (stanka) ja bih ga utjeila; sve bih mu oprostila! ak i taj smrad! Koji mi je podmetnuo! Mogla bih to podnijeti! Kao ljubavnicu! Mogla bih mu oprostiti i ljubavnicu! Kad bolje razmislim, sve bih mu mogla oprostiti! Nita mi ne bi znailo! Sve te godine, i to kako smo se upoznali i oenili i kako se nismo poznavali i ne poznajemo se Oprostila bih mu i to to smo ovdje grekom! 33 Bilo kakav pokuaj izlaza iz nesnoljive situacije unaprijed je u ovoj drami osuen na neuspjeh jer, ba kao i u Centru za spavanje i u Majoj glavi vani nema niega. Stoga ne udi da nakon Mueve pobune izazvane eninim neprestanim odbijanjem njegovih tvrdnji da izlaza za njih jednostavno nema 34 te

33 34

Isto, str. 30-31. ENA: Hou ii van! MU: Nema nieg vani. ENA: Neto sigurno ima. elim probati! MU: Vani se nita ne dogaa!

konanim otkrivanjem maje glave kao izvora smrada koji je u monotonu svakodnevnicu unio razdor enin telefonski poziv policiji za spasom dolazi prekasno. Muevljevo osloboenje i pobjeda nad eninim pokuajima da promjeni tokove njihove bezline sudbine u kojoj povremeni iskoraci u simulirane, tue svjetove daju tek privid ivljenja, njegov pobjedniki usklik Moe mi zahvaliti, ja sam te spasio!35 samo su groteskna potvrda potpunog kraha i nesnoljive beznadnosti, konanog pada u, rekla bi sama autorica, ponore potpune otupjelosti i ravnodunosti. Oajniki enin usklik: Moj mu me je ubio!36 kojim okonava ova drama, te slika pale telefonske slualice doslovni su ikoniki znakovi posvemanjeg otuenja i brutalne ispraznosti naeg doba. Kua je dominantni prostorni element i u sljedeoj autoriinoj drami objavljenoj pod naslovom Iznajmljivanje vremena. Inoaktivna reenica ovog teksta Aaaaa, evo nae kuice!37 uvlai nas tu u prostor besprijekorno ureene dnevne sobe u koju ulaze protagonisti prie prvoga branog para38: mu, ena i dvoje djece pubertetskog uzrasta pretovareni kovezima, vreicama i kojekakvim stvaricama za odmor i razonodu, ulaze buno i bacaju stvari na pod.39 Taj se tek naoko idilian obiteljski milje u kojem likovi, bjeei iz realnog svijeta, pokuavaju pronai svoje utoite ne mijenja tijekom razvoja dramske radnje. Ostaje identian i u priama ostalih triju branih parova (sredovjenog mua i ene sa retardiranim sinom, novopeenih mladenaca te starijeg branog para) od kojih svako ima pravo na dva tjedna odmora u toj istoj kui pod uvjetom da se nikada ne sretnu. Prostor je uvijek, istie autorica u didaskalijskoj

ENA: Ovdje se nita ne dogaa! MU: Ali, vani je opasno! ENA: Ne, nije! Ovdje je opasno. Htjela sam da sasvim obino izaemo. MU: Shvati, za nas nema sasvim obinog izlaza. (stanka) Ostajemo. (mrak) (Isto, str. 33.) 35 Isto, str. 37. 36 Isto, str. 38. 37 Radovi, Tanja, Iznajmljivanje vremena, Iznajmljivanje vremena, Meandar, Zagreb, 2001, str. 41. 38 Tekst je podijeljen u dva dijela unutar kojih se odvijaju prie etiriju branih parova. 39 Isto.

10

natuknici svake nove scene, isti, zatvoren, i ovdje je potpuno izoliran od izvanjske stvarnosti: Ovdje nema niega. Niti u okolici40. Jedini scenski rekviziti koji ulaze u njegovu prazninu, slino kao i u prethodnim autoriinim dramama, su: krevet, stol za ruak, te kompjuter koji slui za razmjenjivanje informacija o raunima s ostalim vlasnicima kue. Taj neprestano ponavljajui, uvijek isti, besprijekoran prostor sobe (slino kao i u Majoj glavi) nije idilino obiteljsko gnijezdo koji titi protagoniste i doputa mirno ivljenje41 kako se ini u poetku svake od etiriju pria. Upravo suprotno, on je dezintegrativne, prijetee naravi jer unitava njoj imanentno naelo utoita, funkcionira poput sredita kruga u kojem se zbivanja pon avljaju i pripisuju drugim likovima42 u razliitim vremenima, jer: Ova je kua podijeljena na odsjeke vremena koji pripadaju raznim vlasnicima. Ali, nitko od nas nema kuu. Vrijeme koje smo proveli, vie ne postoji. Ti ga se ak ni ne sjea. Mi smo, kao i ostali, zapravo iznajmljivali cijeli svoj ivot. To je naprosto razgraen, simultan prostor koji, slino kao i u dramskim tekstovima mladih dramatiara (posebice Asje Srnec Todorovi), funkcionira poput kruga u kome se zbivanja ponavljaju,43 a nijedan se odnos meu likovima, kao to i tvrdi Tanja Radovi, ne uspostavlja u stvarnosti, ve Na nadrealnoj razini drame djeca prvog branog para susreu retardiranog djeaka i pretvaraju ga u normalnog mladia.() Na nadrealnoj razini 'retardirani' mladi zavede mladu nevjestu.44 U takvu prostoru, kao to tvrdi Ivo Brean, Tanja Radovi nizom metafora gradi iskonstruirani svijet, otkrivajui nam ono to je svakodnevnom iskustvu skriveno; depersonalizaciju osobnosti, otuenje u najkonzistentnijoj drutvenoj
40 41

Isto, str. 42. Mu iz druge prie objanjava eni: svatko ima osjeaj da je jedini vlasnik. I da mu nitko ne dosauje. Firma preko koje smo kupili svoja dva tjedna garantira zatitu privatnosti. To je u redu! Isplati se malo vie platiti pa se rijeiti svih nametljivaca koji vole gurati nos u tui ivot. (Isto, str. 51.) 42 Posebno je to vidljivo iz zavrnih pria treeg i etvrtog para. 43 Najdojmljivija je u tom kontekstu svakako 4. scena iz prie etvrtog para prvog dijela drame. 44 http://web.vip.hr/robert.ravnic.vip/Iznajmljivanje%20vremena.htm (26. 10. 2005.).

11

zajednici kao to je obitelj i pretvaranje ovjeka u nemislee, mehaniko bie po razarajuim djelovanjem elektronike tehnike, koja se zavukla i u najintimnije zakutke ljudske psihe.45 Svaki bi pokuaj rekonstruiranja izvanjske kronologije, ba kao i u mladih dramatiara, vodio i ovdje do niza kontradikcija. No, za razliku od njih, Tanja se Radovi ne poigrava razliitim mjestima i odnosom prolost-sadanjost, ve na potpuno identinom mjestu suprotno bilo kakvom loginom slijedu uzrono-posljedinih dogaaja lucidno 'lijepi' naslage korespondentnih, kruno obnavljajuih otuenih sudbina, njihovih u vremenu 'iznajmljenih' pria. U tom uvijek istom, nepromijenjenom prostoru stvarnost je naprosto 'pomaknuta'. Vjetim ubrzavanjem tempa radnje, intenziviranjem napetosti (posebice u njenu drugom djelu) stvara ona morbidnu, paranoinu sliku izgubljene zbilje iji prostor, kao i u prethodnim autoriinim tekstovima, slui jedino simbolikom oslikavanju stanja svijesti ve odavno mrtvih ljudi koji su sve propustili.46 On zadobiva status opeg egzistencijalnog modela u kojem neprestano ponavljajua fraza Ne poznajem vas! preuzima ulogu prijeteeg i zastraujueg simbola. Jer, prostor besprijekorno ureene sobe, slino kao i snovi u Centru za spavanje, tj. svijet TV sapunica u Majoj glavi, samo je prividno utoite, pokuaj paninog bijega od mrane stvarnosti, stranog, okrutnog Vlasnika od kojeg je jednostavno nemogue pobjei. Vidljivo je, dakle, da protagonisti Tanje Radovi bespomono zatvoreni u svojim sobama poseu za 'zamjenskim prostorima' koje im nudi nova tehnologija (aparat za stimuliranje Rem faze sna, televizor, kompjuter). 'Iznajmljeni' u vremenu ti se isti prostori pokazuju tek kao kratkotrajna obmana, upozorenje da tehnologija sama samo po sebi nije rjeenje, ve sutina problema. Kronoloki se neoznaeno uvlae oni u sadanjost ime se, upravo kao i u dramskim svjetovima mladih dramatiara, stvara dojam beskonanog ponavljanja (posebice u tekstu Iznajmljivanje vremena) koja naposljetku
45 46

Brean, I., n.d., str. 60. Radovi, T., Iznajmljivanje, str. 73.

12

sugeriraju kako je rije o vjenosti u kojoj se definitivno ponitavaju sve vremenske i ostale granice.47 U sadrajnom smislu u odnosu na prethodnike bitno razliiti, a dananjoj visokorazvijenoj stvarnosti mnogo blii oni su jednako nemjerljivih dimenzija, prostornost su sama. 48 Razlomljeni su kroz vrijeme kao i ivoti njihovih protagonista koji uzaludno pokuavaju u procijepu izmeu realnosti i elja pronai neki novi smisao. Sama autorica istie: Pisac je uronjen u vlastito vrijeme i ne moe mu izmaknuti. Ne moe pisati u prolim povijesnim stilovima. ak i kad bi se jako potrudio oponaati ih i imao takvu vjetinu da ih u potpunosti oivotvori, teko bi prikrio pripadnost svojem vremenu. Dakle, ono to mui dramatiara dananjice (naravno da neprestano govorim i o sebi) je raspad osobnosti lika, bolje reeno - postmoderna rascjepkanost osobnosti. A dramatiari su se stoljeima bavili likovima koji su bili osobnosti. One su se mogle raspadati pod dramskim pritiscima, ali danas ve i prije nego to uu u dramsko dogaanje ve su - nepostojee! Dakle, dramatiaru ostaju nekakve puzzle, fragmenti koje moe preslagivati i stilizacije, ali to nije pravi dramatiarev izazov budui da zadovoljava samo dimenziju igre. Moji likovi zahvaeni su entropinim silama otuenja, nisu u stanju uspostaviti vlastitu osobnost i stvarnost koja se pred njihovim oima raspada.49 Vidljivo je, dakle, da u svezi drama Tanje Radovi nastalih 1995. godine ne moemo govoriti o drastinoj i nagloj promjeni paradigme. Strukturom i posredovanjem prostora i vremena one nasljeuju tekstove mladih dramatiara. Kontaminirajui stilski u sebi nadrealizam i realizam ne oponiraju u potpunosti radikalnoj varijanti postmodernistikog kazalita kome nije bila vana komunikacija i koje se je zatvaralo u rasprene prostore sjeanja i klaustrofobine kutke osamljenosti i obiteljskih frustracija. Nastavljajui se na

47 48

Isto, str. 141. Usp. Vrgo, D., n.d., str. 137. 49 Radovi, T., O dramskom , str. 26.

13

njihov fragmentaran monolog te su drame otvorile vrata novim prostorima koji vie nee biti vezani iskljuivo uz prolost, ali ni uz izravnije problematiziranje zbilje kao poslijeratnog traumatinog stanja,50 ve upravo uz nau visokotehnoloki razvijenu dananjicu, odnosno, kako je i primijetila Natae Govedi u svezi autoriine drame Kompjutor nastale ve sljedee godine: Bogu hvala da je netko od hrvatskih dramatiara primijetio da ivimo na samom kraju 20. st., a ne samo ispred vjeno reciklirajueg Hada i umorne postmoderne kao kulta preraivanja starih predloaka.51 Sadraj i opseg prividnih, neprestano pomaknutih, odmaknutih, eljenih prostora prvih drama Tanje Radovi usko je, dakle, sljubljen uz miteme urbane, visokotehnoloki razvijene stvarnosti dosad uglavnom strane naoj dramskoj literaturi.52 U narednim njenim tekstovima pretvorit e se oni, kako i sama tvrdi, u pravu fascinaciju umjetnim svjetovima kompjuterske tehnologije, osobiti oblik (posebno kada je rije o tekstovima Kompjuter, tj. Mrea) dramskog cyberpunka iji je scenski prostor, parafrazirajmo samu autoricu, virtualna iluzija stvorena od rijei i digitalne svjetlosti, zvuka i slike. Taj halucinatorni krajolik postati e popritem za nau dramsku knjievnost jedne potpuno nove, posudimo izraz Arthura Krokera, panine psihologije kojim lutaju softverski surogati ljudi nudei gledalitu tjeskobnu viziju distopijske budunosti.

50 51

Vidi: Lederer, n.d. http://web.vip.hr/robert.ravnic.vip/Kritike.htm (26.10.2005.) 52 U tom kontekstu svakako valja spomenuti Ivana Bakmaza kao jednog od rijetkih hrvatskih pisaca koji je u svojim dramama Video-fabula i Video ivot tematizirao podruje razvijene kulture kunog videa. Vidi npr. ale-Feldman, Lada, Teatar u teatru u hrvatskom teatru, MH, Zagreb, 1997.

14