You are on page 1of 125

IVAN PAVOKOVI BAJO

CRVENI I ONI DRUGI

Impresum

Tisak: Digraf Rijeka


Nakladnik i urednik: Ivan Pavokovi
Lektura, korektura, ovitak i grafiko
oblikovanje: Saa Pavokovi
vlastita naklada: Rijeka, 2014. - Crveni i oni drugi
ISBN
CIP dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Rijeci
pod brojem.
Sva prava pridrana. Nijedan dio ove knjige ne moe biti objavljen bez prethodne
suglasnosti autora.

SADRAJ:
Uvod
E moj narode
Koncert
Priznanja
Nada
Sabor i politiari
Nasilje maloumnih
Mjere protiv krize
Do kada
Vlast i nogometni navijai
Nasilje nad graanima i mir
Debate
Stoka
Stanje sve tanje
Kako je bilo prije
Monik
Pilot
Krvave izme
Buzdovan
Pionirski naelnik
Budak
iro
Mirko
Taarzan
Prof. Mladen
Dvije ljubavi
I opet peh
Ljubavnici
Dravno odlije
Izmjena pravila
Prof. Radovan
Milan
Koarkaki trener
Crvena knjiica
Dobrotvor ili diktator
ta donosi rat
Rije autora

UVOD
Neki ekstremni Hrvati ne mogu ni vidjeti kartu NDH na zemljovidu, pa ako
se to i desi odmah prozivaju autora zbog bezosjeajnosti i drskosti a da se pri tome
u ope ne pozivaju na povijest hrvatskog naroda. U tom vienju uvijek se spominju
zloini nad idovima, ali pridaju se i druge neistine a zaboravlja se na rat i podjelu
Hrvata na crvene i one druge.
Naravno da je u tom ratu bilo zloina, jednako tako kao to ga je bilo i u svim
drugim ratovima. To zato to su jedni uzvraali drugima ,to znai da su poinjeni
s jedne i druge strane.
Svaki rat treba gledati u kontekstu a ne iz perspektive koja nas odvodi u
doba daleko naprijed, kada je ve sve trebalo biti zaboravljeno. Kod toga ne treba
ni zaboraviti da ni jedan reim koji je tada bio na snazi nije proao bez grijeha.
Jednako tako kao NDH i vladavina Tita koja je trajala skoro pola stoljea inila je
propuste poremeenog prava pa se povijesno tumai da je u komunizmu uinjeno
vie zla hrvatskom narodu, nego u svim ostalim reimima zajedno. A sve to toboe u
ime naroda i pravde koja je uvijek na strani onoga koji vlada, a na tetu onog
drugog.
Socijalizam je trajao dok su se mogle crpiti zalihe. Kad ih je nestalo, nestao
je i socijalizam. Istu takovu sudbinu doivjet e i kapitalizam. Kad se i to ostvari,
tek tada moi e se stvoriti novo drutvo u kome e vladati solidarnost. Ma ne
ovakva kakva se danas provodi za gladnu djecu Afrike kojekakvim koncertima. Ali
ne i ratom ni revolucijama u kojima ginu uglavnom nevini.
Iz svakog rata pojedinci izvlae korist. Ti koji su se obogatili stekli su i
privilegije i kao takvi postali idoli i nedodirljivi a pravo na uivanje na raun drave
teklo je sve do kraja njihovog ivota. Uz vlast koju su obnaali provodili su i teror
pa svi oni koji su im se suprotstavili ili su zavrili pod zemljom ili su pobjegli van
zemlje ili su trulili po zatvorima.
Ta spoznaja nije bila samo kod nas ve i u svim drugim komunistikim
zemljama diljem svijeta. Umjesto osude krivci i danas slobodno eu a neki su jo
idoli, pa u njihovo ime mnogi jo uvijek rovare ne bi li se povratio komunistiki
sistem. Pri tom zaboravljaju da su oni jo uvijek krivi ne samo zato to su krili
pravo ve i za to to su oni i doveli do Domovinskog rata. Jo uvijek puni bijesa na
sve koji im ne daju za pravo i dalje trae vlast kako bi opet uivali na raun drave
a na tetu naivnog naroda.
Zloin bez obzira nastao on u faizmu, komunizmu ili bilo kojem lizmu
treba osuditi i krivca kazniti dok sva dogaanja tog doba treba prepustiti
povjesniarima koji bi nam trebali prikazati realno stanje , ne zato da se i dalje
rovari po tom pitanju, ve zato da vie ne bude podjele Hrvata na crvene i one
druge.
Jo i danas i crveni i oni drugi jednako tumae da su se borili za narod, za
bolje sutra, za dobrobit svima. Koliko je u tome istine govori povijest koja bi trebala
prikazati istinu, a ne isticati da su jedni radili to u ime naroda Hrvatske a drugi u
ime drugog naroda pa se zato jedan zloin opravdava a drugi osuuje.

injenice govore da nema oslonca na ove ili one, ve se tu uvijek radi na elju
osvajanja vlasti, a vlast i pie povijest, donosi pravdu i opravdanje za svoja gledita
koja ih vodi i dalje samo do bogaenja, a sve na tetu naroda koji zbog svoje
nedoraslosti jo uvijek ne uvia pravu istinu. I sve dok je takvog naroda imat emo
i takvu vlast. A dok je takva vlast i dalje e biti crvenih i onih drugih.
Ekstremisti s obje strane trebali bi donijeti diplomatski sporazum u kome e
se ispuniti kriteriji koji e omoguiti potivanje svih ljudi bez obzira koje su
nacionalnosti a koji su graani Hrvatske. Jasno da se to nee ostvariti tako brzo jer
su u pitanju interesi, no ti interesi moraju ii u prilog Hrvatske i hrvatskog naroda
koji ima za cilj obnovu zemlje koja e svima donijeti dobro ali u miru i bez podjela,
pogotovo ne one na crvene i one druge. Danas se zbog interesa pojedinih stranaka i
borci Domovinskog rata uzdiu do idola. A dok su se borili to im je bilo radno
mjesto gdje su dobivali dvostruku plau, dvostruku radni sta, a neki i plau od
radne organizacije, Uz to ila je nekima jo i plaa od pljake. Danas ih se i dalje
velia samo zato da bi dali svoj glas toj stranki na izborima. Dokle e jo trajati te
privilegije? To ispada da bi onda i ovi koji su poli kao dobrovoljci u Afganistan,
Kosovo ili dr. takoer trebali dobivati te privilegije. A njihova plaa kree se u
visini trideset tisua kuna mjeseno uz sve ostalo to jo dobivaju. Za razliku od njih
radnik i ne dobiva plau. Ako da, ona iznosi jedva do tri tisue kuna. A bez tog
radnika ni oni ne bi mogli opstati na bojitu.
U ovim priama imena lica s razlogom su izmijenjena, ali doivljaji su
istiniti, doivljeni od samog autora ili njegovih poznanika.
Prie su inspirirane na temelju krivih interpretacija koje jo i danas sluamo o
prolom, pa i sadanjem sistemu i lijepom ivotu nekada. Kao istinita dogaanja
prezentirana su itaocima kako bi shvatili okolnosti vremena u kojima se dogaaju.
Svaka pria poglavlje je za sebe, ali svojim tokom sve su vezane ne samo proteklim
vremenom ve i skrhanim dostojanstvom malog ovjeka, u korist onih
privilegiranih, privreni tadanjem sistemu ija pokvarenost svojim korijenjem
dosee danas Hrvatsku.
Sagledavajui to vrijeme mnogi e rei ne ponovilo se.
Pa ipak, unato nepravdi i drugim negativnostima koje su ga obiljeavali, danas u
novoj Hrvatskoj prema neslubenim anketama ak 60% Hrvata izjasnilo se da bi se
vratili na staro.
Kako to shvatiti? Teko je rei. Razlog ne treba traiti u sistemu, ne treba ga
traiti niti u ljudima koji su iz one preli u ovu vlast, Razlog treba traiti u pravu
graana koji unato demokraciji i tenji da uivaju i dalje nemaju to pravo.
Danas u Hrvatskoj 10% privilegiranih uiva blagodati drutva, dok 90%
ivotari, veinom bez posla i osnovnih ivotnih potreba. Na sve te potrebe koje
podnose Hrvati i dalje nema nade za poboljanje. Nema posla, ali narod zato ima
kruha i igara uz kriminal i druge grijehe koji ga okruuju. Ipak, sa time se
zadovoljava, a dok je god narod zadovoljan, zadovoljna je i vlast pa makar ga ona
odvede i u stanje kakvo je bilo i do sada. A ti isti koji su bili u vlasti do sada i
ponovo su, samo s tom razlikom to su promijenili stranku. Promjena u vlasti odvija
se horizontalno. Danas si vlast, sutra oporba i tako u nedogled uvijek isti. Sebi su
izglasali da nakon dvije godine u Saboru stjeu mirovinu, bar etiri puta veu od

radnika, muki nakon 25 godina staa a enske nakon 20 godina. Za razliku od njih
radnik mora imati 65 godina starosti da bi stekao mirovinu od koje se jedva
preivljava. I onda kaemo da imamo demokraciju i pravnu dravu. Jeste, imamo
dravu, ali bez demokracije i bez pravde jer je na snazi anarhija, a zna se kuda nas
ona dovodi. Opet na podjelu crveni i oni drugi.
Nekada smo sluali politiare kako obeavaju da e nam socijalizam donijeti
bolje, kako emo svi biti bogati, kako e nam biti puno lake jer e napredovati
tehnika koja e automatizacijom zamijeniti ljudski rad. Kad se to ostvari radnici e
umjesto osam sati raditi upola manje, a plae e biti upola vea.
Danas kada gledamo neto se od toga i ostvarilo. Napredovala je tehnika, uvodi se u
posao i automatizacija i sve je to se tie posla lake. Meutim radnik je ostao na
istom, zapravo na gorem. Uslijed automatizacije gubi posao a oni koji rade, svoj
rad obavljaju i dalje osam sati. Nema govora o nekakvom skraivanju radnog
vremena, niti poveanju plaa. Sve se i dalje lomi na grbai onoga koji radi, a
zaradu grabe vlasnici kojima nije stalo do drugog nego do zarade. Radnik je uvijek
radio i zato bi sada bilo drugaije. Radniku zato i ne preostaje drugo nego da
zahvali Bogu to mu poslodavac daje posao. Danas je taj posao ubitaan, bez
socijalnog, bez plae, a dobiti posao na koga eka kolona radnika to je lutrija.
Radnika se jednako iskoritava kao i prije. Razlika je jedino to danas ima pravo da
se potui. Na alost to mu doe jednako kao i pianje uz vjetar. I dok god pue
vjetar nee nam biti bolje. Bolje e biti samo onima koji imaju, a onaj koji ima,
stekao je to na upitan nain, a zbog toga nikada nee odgovarati. To je i razlog da
se narod dijeli na crvene i one druge. I sve dok traje ta podjela nee nam biti bolje.
to na to sve kae naa vlast?
Vi koji ste kolovani ako nemate posla potraite ga u inostranstvu ili se
pridruite na Zavodu za zapoljavanje pa ekajte. Tko eka taj doeka. U
protivnom: lipi magare dok trava ne naraste.
Gledajui ivotinje uviamo da se u svakom krdu javlja dominantna enka
ili mujak koji sebe stavlja na elo kao vou. Jednako je tako i kod ljudi. Od kada
postoji svijet ljudi su imali najjaeg za vou. Danas se to bira glasanjem, ali na
alost ti koji su izabrani znaju postati suprotno od onog to su obeavali. Zato u
dravi cvijeta korupcija, nepotizam, kraa, nekada i terorizam a sve samo zato da
bi se ovi koji su u vlasti obogatili na raun drave i naroda. Upravo oni dijele narod
na crvene i one druge, jer sve dok je te podjele bit e lake upravljati dravom,
drava kakva god bila, crvena ili ona druga uvijek je ista. Narod takoer samo zato
to se zadovoljava kruhom i igrama. Bez obzira to taj narod uvia gdje je pogreka
i dalje podrava takvo stanje. Zato? Vjerojatno zato to se svatko nada da e i sam
doi u vlast. Pa narode, ta se onda buni? uti i ponovo glasaj za iste. Kakav je
narod, takva je i drava. A sve dok je tako drugo ne moemo ni oekivati ve tu
glupu podjelu. I sve dok god bude te podjele, nee nam biti bolje.

E MOJ NARODE
Nabrojati sva zadovoljstva koja ovjek u ivotu uiva, trebala bi povea lista.
Jo vea lista trebala bi za ono to prieljkuje. Ipak, najvee je zadovoljstvo ovjeku
kad mu se prizna njegov rad, kad se potuje njegovo dostojanstvo. I to je to
potivanje vee, to je i vea srea, ljubav i uzajamno pomaganje.
Najljepe to nam se moe u ivotu dogoditi je da u ljubavi doivimo duboku starost
uz svoje voljene. I sve bi se to moglo ostvariti uz pravdu s vjerom u Boga. No vjera
u Boga i ljudsko dostojanstvo su jedno, a ivot sasvim drugo.
Prema narodnoj prii ivot se odvijao ovako:
-I Bog stvori mazgu te joj ree: ivjet e osamdeset godina i za to vrijeme
radit e po cijeli dan najtee poslove za ovjeka.
Mazga e na to: To je puno ivota za tako naporni rad. Dosta mi je i pola od toga. I
tako bi.
-I Bog stvori lava te mu ree: ivjet e etrdeset godina i bit e car
ivotinja i borit e se za svaki svoj plijen. Svi e te se zbog toga bojati. Lav e na to.
Dosta mi je za to samo pola godina. I tako bi.
-I Bog stvori majmuna pa mu ree: ivjet e dvadeset godina i za to vrijeme
izvoditi majmunarije kako bi nasmijavao ljude. Majmun ree da mu je za to dosta i
polovica godina. I tako bi.
-I Bog stvori psa te mu ree: ivjet e trideset godina i za to vrijeme biti
najvjerniji i najbolji ovjekov prijatelj. Pas ree da mu je za to dosta i polovica . I
tako bi.
-I Bog stvori ovjeka i ree mu: ivjet e dvadeset godina i za to vrijeme bit
e najinteligentnije bie na zemlji i gospodar svih ivih stvorova. ovjek e na to:
To mi je malo godina pa mi podari jo one godine koje si oduzeo mazgi, lavu,
majmunu i psu. I tako bi.
Za to vrijeme svog ivota ovjek je etrdeset godina rintao ko mazga da bi stekao
ono malo imanja i stvorio obitelj. A onda se u toj obitelji borio dvadeset godina ko
lav kako bi dostojanstveno podigao djecu na noge. Potom je deset godina izigravao
majmuna uvajui unuke. A danas ve petnaest godina ivi ko pas. Unato svojoj
vjernosti i ljubavi, djeca su prigrabila sve, a njega poslali na ulicu.
Kad je ovjek osamljen svi ga odbacuju, pogotovo oni bogati. Jedini koji mu moe
priskoiti u pomo je siromah kakav je i sam.
S druge strane neki pojedinci uivaju sve blagodati ovoga svijeta. I za udo, mada se
zna da su bogatstvo stekli na nepoten i nadasve osuujui nain, narod ih za to ne
osuuje. ak im se i divi i kuje ih u zvijezde. Kao da im zamjera. Takvi poslije ulaze
i u vlast, izigravaju dobrotvore, obeavaju kule i dvorove, dok na kraju prisvajaju
sve za sebe. Njihova pohlepa i neodgovornost prelazi sve granice ljudskog
shvaanja.
A kada je rije o takvim ljudima, postavlja se pitanje tko je kriv da je do
toga dolo? Tko je kriv da danas privilegirani ljudi uivaju sve povlastice ovoga
drutva, dok oni marljivi i vrijedni ne mogu uope doi do izraaja, mada postiu
rezultate koji bi nam svima mogli omoguiti solidan ivot, a ipak njega koriste
samo oni odabrani, dok ovi drugi ostaju bez priznanja, bez posla i egzistencije, u
oaju i bez budunosti.

Gdje je tu pravda? Tko moe oekivati bolje sutra ako u dravi nema pravde? A
pravda moe biti samo ako postoje zakoni. Na alost i one zakone koje posjedujemo
moemo staviti pod tepih o koji briemo noge.
ak i novinari i mediji koji bi trebali osuivati te gadarije, jo ih vie stvaraju, pa
mnoge lai postaju istina, a one koji lau, najvie se i cijene. Drutvo se toliko
izvitoperilo da u njemu danas najbolje prolaze prekritelji zakona. alosno je da se
jednako okrivljuje onoga koji ukazuje na prekritelja i onog koji kri zakon.. Zbog
toga se prekritelji umnoavaju, a potene proglaava glupanima.
Na medije se ugledavaju i oni koji manipuliraju narodom, kao i oni koji
odluuju o njegovoj sudbini. Vano je da netko uini kakav eksces ili da od sebe
naini nakazu i eto ga odmah zapaenog u javnosti. Uz to i svi e mu podilaziti. A
kakav je on u svom poslu, privatnom ivotu, to je u stanju dobrog uiniti za
drutvo, to uope nije vano. Vana je jedino senzacija koja je ujedno i poslastica
drutva i javnosti. Kome ona treba? Narodu sigurno ne. Moda jedino onima gore
ne bi li ostvarili jo vei status, veu plau, vei poloaj. A tko ispata zbog toga?
Opet narod.
Je li ispravno da voditelj na TV zato to se izlae pogledima javnosti prima
trideset pet tisua kuna za jedan mjesec rada , dok istovremeno profesor u koli sa
istom kolskom spremom pet tisua kuna. Koliko tek prima jedan nogometa ili
manekenka, koliko politiar? Bolje je o tome ni ne znati jer je razlika ogromna. A
tko ih plaa? Opet narod.
Netko e rei da postoji regulator koji se zove publika. Zbog te i takve publike koja
inae ini manjinu ne bi smjela trpjeti veina. A nai mediji upravo podilaze toj
manjini. Sveukupno od tih malih ciljeva ispadne velika katastrofa.
I tko je kriv da do toga dolazi? Opet narod.
Ni Hitler ne bi mogao initi sva ona nedjela da mu to nije omoguio narod. Ni
Staljin nije mogao ubijati toliko nedunih ljudi da mu to nije omoguavao narod. A
ni Tito nije mogao toliko troiti za odranje vlasti da mu to nije omoguio narod. Pa
ni ovi danas koji nas bombardiraju nepravdama ne bi to mogli initi da im ne
omoguava narod.. Zato i kaemo da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zasluuje.
I sve dok je narod glup i slijep, i sve dok podilazi tima koji uivaju privilegije i time
manipuliraju narodom, nee nam biti bolje.
Trebamo li zbog toga mrziti ove sa privilegijama? Ne, jer bi to bila bolest u nama.
To bi onda bila ista fobija kakvu imaju oni koji se boje normalnog ljudskog izgleda.
Nije stvar u mrnji. I Srbi su Hrvatima nanijeli toliko zla da je to za svaku osudu.
Ali nisu to inili svi Srbi. Zato bi onda trebalo mrziti sve Srbe.
U naim kolama ne samo danas, ve oduvijek bilo je deset posto mentalno skrenute
ili poremeene djece. Upravo oni ine zla zbog kojih se profesori gnue. Treba li zato
mrziti svu djecu? Ne, djecu treba voljeti, jednako kao i sve ljude. I ovi zli moda su
upravo takvi jer im manjka ljubav. Ipak, za ono loe to ine treba im suditi, ba
kao i nepravdama koje haraju naim drutvom.
Kau da odijelo ne ini ovjeka ovjekom, ve njegov izgled. A dananji
izgled nekih Hrvata, ak i meu ovim privilegiranim vie je nego osuujui. A zna
se kakav je izgled Hrvata ve stoljeima. Na alost neki izgledaju kao da su doli sa
drugih planeta. Onda se ne udimo da su im takva i djeca. Interesantno da su
upravo takvi otkaenjaci na najveoj cijeni medija. ak se i djeca u reklamnim

spotovima ne mogu pojaviti u koliko nemaju dugu kosu. I dok god takvi imaju
prioritet u tampi, na TV, u koli, bit e i anarhije, a dok je u dravi na snazi
anarhija, nema boljitka za narod. Na alost danas i dalje najbolje prolaze oni
otkaeni, oni sa dugom kosom, sa pregrtom naunica na sebi, sa nakaradnim
izgledom. Njima se odaje priznanje ak i kad ih nema meu ivima. Njih se
proglaava herojima, njih se velia do zvijezda. Danas takvi dolaze i u kolu i ne daj
boe da mu tko zamjeri na tome. A svega ih je deset posto.
Hrvati su poten, radian i ambiciozan narod, ali i lakovjeran a to je i razlog
da se dajemo drugima da nas vode. Ako to vodstvo preuzimaju oni koji su doli u
vlast u ime naroda, mada to ne zasluuju, onda sve u dravi ide naopako.
U prolom sistemu postojala je samo jedna politika stranka KPJ. Njeni elnici i
ako nisu vjerovali niti potivali Boga, bili su vei bogovi od samoga Boga. Dovoljan
je bio samo jedan krivi pogled, ili pogrena emocija nekog jadnika i taj bi vidio svog
boga. A te male bogove dizali smo u zvijezde. Onaj jadnik koji to ne bi inio, vidio bi
svog boga, a nikad vie ne bi viao zvijezde. Smjeten u samici viao bi zvijezde
samo na kapama svojih krvnika. Nakon to bi ga pretukli vidio bi zvijezde zbog
batina nakon kojih je skapao zauvijek.
Od te jedne partije danas je stvoreno stotinjak malih. Desetak od njih
smatraju se vodeim. I za udo, u njima se nalaze oni isti ljudi na koje smo nailazili i
u komunizmu. ast izuzetcima koji su u velikoj manjini. Na alost oni ne mogu
dolaziti do izraaja. Razumljivo je da ima i novih koji se do tada nisu ni rodili. Ipak,
veina ih je tu zbog privilegija, rodbinskih, mafijakih ili pederskih i svi imaju isto
geslo: Tu su zbog zarade, jer samo novac donosi vlast.
Te partije koje danas nazivamo strankama poznajemo po njihovim rukovodeim
ljudima. Govori se da e oni ostati na rukovodeim mjestima tih stranaka i za nae
praunuke. Dre se politike jer im ona omoguava lagodan ivot sve do duboke
starosti, uz sve privilegije koje koriste za sebe i svoje najblie. Rotacija u vlasti je
samo horizontalna, to je bila i do sada. Stoga bolje moe biti samo onima gore.
Ako koji od gore sluajno ispadne iz stranke, prelazi u drugu ili osniva novu i evo ga
opet gore, gdje obeava da samo on moe Hrvatskoj donijeti bolje sutra.
Dok on daje to obeanje, onaj iz druge stranke govori to isto i zato jedan drugog
optuuju zbog malverzacije, korupcije, privatizacije, homoseksualizma, droge,
kriminala, oko svega gdje su umijeani i njihovi prsti.
Narodu se kao i do sada obeava sva mogua obeanja, a od obeanja i pravde
nikad nije bilo nita kao ni do sada, niti e biti u budue. Pa glupi narod ni ne
zasluuje bolje.
Kau da mo kvari ovjeka, a apsolutna mo apsolutno kvari ovjeka. A na
narod ak i te apsolutiste jo uvijek velia u zvijezde, mada su ti ve odavno meu
zvijezdama smrskani u prah.
I tko onda da razumije taj narod? Nije mu dosta to podmiruje one koji u drutvu
uivaju sve privilegije, ve u zadnje vrijeme podie u zvijezde i otkaenjake.
Svaki ovjek eli se disponirati u drutvu. To se pogotovo odnosi na one mlae. Neki
to ine pomou glazbe, neki sportom, umjetnou, inovacijom ili radom. Neki pak
glupostima. Ti koji to rade glupostima na sebe stavljaju kojekakve ogrlice, piercing,
tetovau, putaju dugu kosu, farbaju se, neprikladno oblae i jo kojeta samo da na
sebe skrenu panju. 90% ljudi kad ih vidi rei e: kreten ili jadnik. Istomiljenici e

se diviti takvima. Najalosnije to takvima podilaze i mediji pa ih koriste u reklami.


Poslije samo takve gledamo na TV, o takvima itamo, takvi se koriste onda i u naoj
kulturi i kulturnoj propagandi. Takvi i zgru novac, a sve to plaa glupi narod.
I umjesto da narod takve osuuje, on im jo i pljee.
E moj narode! Neka ti onda i dalje bude ovako. Bolje ne zasluuje.

10

KONCERT
Nedavno sam na slovenskoj TV pratio koncert Darije vajger. Uz ostalo
pjevala je i "vjene melodije" uz pratnju Simfonijskog orkestra TV Slovenije.
Dvorana Cankarevog doma bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.
Zanimljivo je kod toga da pozornica nije bila osvijetljena brojnim reflektorima.
Nije bilo ni vatrometa ni drugih pirotehnikih pomagala. Nije bilo ni vriska ni
glasnog urlikanja publike, kao ni zviduka, ni dobacivanja.
Darija nije na sebi imala ni po deset rinica u svakom uhu. Nije ih imala ni na nosu,
obrvama ili na usnama. Jednostavna i skromna u predivnoj dugoj haljini plijenila je
samo pljesak svojim nastupom.
Nije joj trebalo ni skakati po pozornici, ni pratnja goliavih plesaica, niti je bila
okruena dugokosim polumukarcima. Sve je proteklo u kulturnom ozraeniju, a
na TV ovo je bio jedan od najboljih koncerata koje sam gledao.
Nedugo od ovoga poeo sam gledati na naoj TV i koncert jednog naeg
pjevaa. Ne smijem mu spomenuti ime jer bi to za njega bila jo jedna reklama. Za
razliku od Darije on je na pozornicu doao obuen ko klotar. Okruen jednako
takvim gledaocima koji su uz vrisak i dobacivanje pratili njegov nastup.
Pjevao je u pratnji dugokosih sviraa prepunih rinica na sebi . A onda se
najednom zaeo skidati. Kad je bio potpuno gol, priao je do kraja pozornice ,
zaustavio se i tada poeo piati po publici koja je bila naslonjena na pozornicu.
etvorica popianih nakon toga pobjegli su iz dvorane. Ostali gledaoci popratili su
to glasnim smijehom i pljeskom.
Bio sam uvjeren da se taj pjeva vie nikad nee pojaviti na naoj TV. Ne samo da
mu to nije nitko zamjerio. ak je dobio jo vei publicitet.
I tko onda moe rei da nam TV nije kulturna tvorevina.

11

PRIZNANJA
Od svog postanka Hrvati su uvijek bili razdvojeni narod. Ako su jedni za,
drugi su obavezno protiv. Danas kao i juer odluku o tome kome treba odavati
priznanja za pojedina podruja svodi se na uvjerenje i uvjeravanje, a nikako po
zasluzi i kljuu koji odreuje pravdu.
U veini sluajeva takva pravda ne donosi pravedno rjeenje. To je i razlog da
danas svakodnevno sluamo rijei kako su nai sportai jedini prolongirali glas u
svijetu o Hrvatskoj. Govori se da ak i u Indiji djeca znaju tko je uker, Boban ili
Pro, ali nitko nije uo ni za Bokovia, Teslu, Penkala i druge nauenjake.
Unato to znaju te nogometae, nitko ne zna ni gdje je ta Hrvatska, niti to ona
prua onima koji dolaze u nju. A svi ti nai poznati nogometai uz tu propagandu
Hrvatske dobro su unovili svoj glas, pa danas na raun toga svoje zaraene
milijune slau u banke van Hrvatske. Uz to mi ih i dalje drimo za idole, i dalje ih
plaamo za njihovu igru, obmanu i iskoritavanje naivnih.
Za razliku od njih oni drugi mogu jedino plakati, ali ni to im nee pomoi
Mi smo narod koji nema povjerenja u jednu instituciju i zato smo nesigurni ak i u
vlast koja nas predstavlja pa traimo nekakvu vrstu ruku koja bi po uzoru na
prolost provodila tiraniju u vlasti. Jo uvijek oko 60% Hrvata dalo bi i svoje
guzice samo da im se ponovo vrati Tito. To upravo i brine jer se pouzdajemo u
prolost a nikako u budunost. Mi smo skloni da se pouzdajemo samo u takve koji
u sebi sadre neke negativne primjese. Osobe koje su vee ivotinje od ivotinje.
Kad takav naie na ivotinju on ju utne ili ubije, on je osoba koja nikad nije
pomirisala cvijet jer ga nikad nije ni ubrala, osoba koja nikad i nije pogledala u
nebo jer je uvijek ivjela u tami. Tek uz takve znali bi cijeniti vodstvo., a onaj koji
je na cijeni visoko kotira i za nas predstavlja boanstvo. Mi smo ljudi koji ne trae
drugo do kruha i igara, uz oboavanje idola kojih je ne samo u politici, ve i u
estradi, sportu. Toliko su se namnoili da ih je previe. Ako i dalje budu ili tim
putem, vie i nee biti naroda. A bez naroda tko e ih oboavati, veliati, plaati,
uzdizati do idola.
Kud je narod glup i ugnjetavan jo uvijek srlja u govna, a sve samo zato da
bi se nekome divio. Zar ne bi bilo bolje i pametnije da se plode nego klanjaju tim
koji ve odavno ni ne znaju ta je to plodnost.
Ako se pitate moemo li se pouzdati u vlast koju danas imamo, odgovor je: Jo nije
vrijeme za promjene. A kod nas se drugo i ne mijenja nego vrijeme, a kakvo god
bilo vrijeme govna uvijek isplivaju na povrinu. Pa kada od takvih traimo pomo,
mada to i nije pomo, oni koriste svoje vrijeme i mo dok su u vlasti, pa pomau
jedino ako u toj pomoi ostvaruju i vlastiti korist, koju grabe na vrijeme, a init e
to sve vrijeme dok im to omoguava ovakvo vrijeme. Zato kako se kod nas nita
drugo i ne mijenja nego samo vrijeme, to kakvo god bilo vrijeme oni gore ostaju
gore, a mali ljudi dolje gdje nemaju nikakvog izgleda da se uspnu gore.
I to im onda ostaje nego da i dalje ekaju neko drugo vrijeme.
Treba li onda oekivati i nekakvo priznanje za svoj rad koji je nagraen mizerijom
po sto puta manjoj od onih koje dobivaju nogometai. Neki ak ni to ne dobivaju i
po nekoliko mjeseci, a skoro pola milijuna ih je na ekanju za posao. Ovi koji rade

12

strepe za svoje radno mjesto. Vie ne koristi ni kola ni znanje. Jedino uspjeh
prolazi s vezom, a ona je samo mafijaka, rodbinska ili pederska. Pomae i solucija:
ja tebi a ti meni, ali samo u valuti. Moe ak i u kunama. Korupcija, nepotizam,
lopovluk, obmana i druge nedae svakodnevna je pojava i u svim sferama drutva.
Vlast ne vodi rauna o napretku drave. Briga je jedino kako i dalje ostati na vlasti.
A narod sve to prihvaa pa na slijedeim izborima bira, a koga drugog nego iste.
I koga onda treba mijenjati za ovakvo stanje? Jedino narod. Ovi u vlasti kau: Ako
treba uinit emo i to. Uvest emo Kineze, Ukrajinke pa se oni bar nee buniti.

13

NADA
Uskoro e i Nova godina, vrijeme u koje ulazimo sa nadom da e nam biti
bolje. A sve dok u ovjeka kuca srce, ivi u nadi. To srce koje je otvoreno za sve
ljude na ovome svijetu, kuca u ritmu s nadom da e nam budunost donijeti sreu,
ljubav, bolji ivot i zdravlje. Ali ta nada moe nas i razoarati. Oekivati bolje
moemo jedino ako smo osigurali temelj i sredstva za gradnju tog boljeg. Unato
toga ne osiguranja svijetlo nade ukazuje nam se na tom putu svake godine, ali opet
ostajemo bez nade.
Nadamo se svi, ne samo zdravi ve i bolesni, siromani, ali i oni bogati kojima
je cilj postati jo bogatiji. I kako vidimo, nada otvara vrata svima, pa sve dok se
nadamo i ivimo za budunost koja u svima nama budi osjeaj za boljim.
I dok se god nadamo postavljamo si i pitanje: emu se to nadamo?
Velika veina u tome gleda sreu. Ali sreu ini samo srea, a ona se ostvaruje samo
onome tko nalazi tu sreu. Nekome je sklona manje, nekome vie. Nekome i unato
nade nikada nije naklonjena. To zato to je nesretan, a nesretan je upravo zato to
je uvjeren da mu nesrea ne omoguava sreu. Takvi ljudi i smatraju da je razlog te
nesree okolina u kojoj neki zgru i rukama i nogama sve to im se nae na putu,
pa time onim drugima uskrauju i ono najnunije. A ti koji to ine rade to zato to
im to omoguava ova vlast. Ponekad je u to ukljuena i sama vlast. A sve dok je
takve vlasti bit e i takvih koji ju koriste na tetu drugih, pa zato i gubimo nadu.
Gubimo i budunost, a ovjek bez budunosti izgubljen je ovjek. Tada se ponovo
vraamo prolosti koja je jednako tako izgubljena kao i nada.
Mladi ne ele natrag u prolost. Smatraju da bi svojim prisustvovanjem bili
obmanuti. Govori se da se na osnovu iskustva prolosti moe graditi budunost.
Poslije boja u veini svi smo mi generali, a upravo to saznanje daje nam
krila pa umjesto gradnje bolje budunosti predanim radom, mi si ivot pretvaramo
u patnju samo zato to sebe smatramo boljim od drugih. Svi mi tvrdimo da bi vodili
zemlju bolje od ovih sadanjih, a da smo jedini sposobni izvesti sve na pravi put.
Takva obeanja pljute pogotovo u vrijeme izbora. Jednako tako govore i drugi. A
sve dok je puno baba oko porodilje raa se kilavo dijete.
Grabeljivim hrvanjem oko uspona na vrh vlasti gubi se uporite i zato se sa
njega lako i sklizne. Da se to ne dogodi pribjegava se drugim metodama. Kako tu
nije dovoljna samo snaga vlastitih ruku koriste se prazna obeanja, laganja,
ubjeivanja, nekad i nasilje uz niz i drugih bespravnih aktivnosti. Na alost sve to i
te kako kota a novaca nikad dosta. To je razlog da se koriste i sredstva za ouvanje
vlasti pa se kre zakoni, provodi korupcija, bezakonje i niz drugih radnji s ciljem
ostati gore. Oni dolje obmanjeni, ponieni, gaeni, opljakani, ostavljeni bez nade
usmjeravaju se jedino da se klanjaju ovima gore pa e zato dobiti kruha i igara.
Samo i to se ne odnosi na sve. Nekima ostaju jedino igre od kojih se ne moe ivjeti.
Takvi su prisiljeni eprkati po kontejnerima za smee ne bi li si to pronali da
prenesu u vrijednost kako bi si kupili kruha. A ovjek se ne eli dati obmanjivati i
zato trai istinsku nadu u kojoj bi mogao procijeniti isplati li se ivjeti u takvom
okruenju. Iz dosadanjeg iskustva doao je do zakljuka da se to vie ne moe
trpjeti pa zato trai promjene.

14

I sve bi bilo dobro da je sav narod usmjeren u tom pravcu. Na alost mi smo
Hrvati. A gdje je dva Hrvata tu su i tri stranke. Upravo taj razlog stalno nas dijeli
na ustae i partizane, na crvene i one druge. Opet se ne moemo sloiti. Jedino u
emu se slaemo to je ubiranje dobitka. Prodat emo i posljednji komad dravne
zemlje samo da u tome ostvarimo i vlastitu dobit. A sve dok takvima od nekuda
kaplje ne ele ni mijenjati ovo stanje, a to je i razlog zato se ne smije remetiti
upravljanje sadanje vlasti. Na kraju opet izlazimo na izbore i biramo ponovo iste.
A ti isti vrte se u krugu samo horizontalno i dok su gore grabe to vie jer samo
bogati sposobni su da se odre gore. Malom ovjeku opet e ostati jedino nada, a ta
nada nee biti nita bolja od prethodne.
Oni gore i dalje e samo obeavati bolji ivot za sve, a taj bolji ivot jedino e
priutiti samo sebi, dok e oni dolje ponovo ostati obmanjeni uz novu nadu da e
neko novo vrijeme donijeti bolje.
Realnost te nade opet e ostati samo utopija. To je i razlog da se gasi vizija boljeg
ivota a to dovodi i do odbacivanja nade. ivot u pesimizmu dovodi i do ranije smrti
a sve smo zbog siromatva i gubitka nade. Ako se tomu pridodaju jo i prirodne
katastrofe kao poplava, potres, poar ili ta drugo, eto naina da to prije zavrimo
ivot. U nama nestaje i dobrota, ljubav, okreemo se prema zlu. Kod toga ne
moemo oekivati nekakvu preobrazbu koja bi nas povela na put ka boljem. A sve
se je to moglo izbjei samo na jedan nain.
Svi smo mi Hrvati ljudi koji samo gledaju sebe. Upravo ta sebinost razlog je
i stanja u dravi. I sve dok je na snazi ta poast ne moe nam biti bolje, pogotovo
ako ta grabe nastavi tei i dalje.
Ljudima treba pravna drava, potivanje zakona ali i njegovo provoenje te
drastine kazne za one koji se ne dre toga. Ne treba nam tih podjela kod Hrvata, ne
trebaju nam ni sve te stranke. Trebaju nam pametni ali obrazovani ljudi, ljudi od
struke da vode posao za koji su se kolovali, treba nam posla za sve, treba nam i
nade koja donosi bolju budunost koja uz ljubav osigurava i zadovoljstvo ivota.
Kako uiniti da se doe na to bolje? Jedino revolucijom, ali revolucija iziskuje i
rtve. I to dobivamo ako ubijamo svoje? Za revoluciju trebaju i voe ili bar
skupine ljudi koji e poi na proteste. Ali bez ujedinjenja to nee ii. Oni drugi bit
e priklonjeni vlasti, pa zato jo nije vrijeme za promjene, a treba proi jo vrijeme
dok za to doe vrijeme. Dokle, pokazat e vrijeme. Za sad je to samo vrijeme u
kojem emo se i dalje stalno optuivati zbog nedaa koje nas okruuju. Sva ta
optuivanja doe vam ko pianje uz vjetar. Vjetar ga otpuhne jednako kao i nadu, a
kako znamo, bez nade nema nam ni budunosti. Dotle se nadajmo da e biti bolje i
zato ponovo ekajmo novu godinu.
-

15

SABOR I POLITIARI
Ve je odavno izalo sunce a Marko se tek sada digao iz svog toplog kreveta.
Mira , njegova supruga naprotiv , ve je uradila podosta poslova ali i dalje radi.
Nakon to je Marko sjeo za stol u kuhinji i pojeo svoj slasni doruak poao je u
dnevnom boravku gdje se smjestio na fotelji te daljinskim ukljuio TV. Na
programu se upravo prikazuje prijenos sjednice Sabora.
Danas nije trebao poi na posao pa je odluio i malo se odmoriti. Nije znao bi li
poao van ili da se opusti uz TV. Odluio se za ovo drugo. Za izlazak ima jo
vremena do noi . A i bolje je da je kod kue jer ga izlasci skupo kotaju, pogotovo
ako ide van sa enom. Ovako e se zabaviti uz TV a i odmoriti od napornog rada
kojeg je imao zadnji tjedan.
-to to gleda ? upita ga ena.
-Odlian program je na TV, mogla bi mi se i ti pridruiti.
-to je tako zanimljivo?
-Upravo je na programu prijenos sjednice Sabora.
-A ja pomislila da gleda neki ljubavni film?
-Ovo je bolje od zabave, hoe li doi?Ne moram da dovrim pranje ovog sua. Ima ga uvijek na tone. Tjei me
jedino da e ga sutra biti manje ako ga danas operem.
Svaka ena nakon napornog rada eli i da se opusti ali unato umoru njoj bi
najbolje oputanje bilo kad bi ju poveo van u kupovinu. Ovako uz TV i ona e se
dosaivati ko i sve druge domaice. Ali to joj to vrijedi kad je takva sudbina. Na
tren prilazi do sobe i upita Marka. to je sada na programu tog Sabora?
- A evo ga , pie po -po razno.
- Valjda porazno.
- Moe i tako samo se to nekako odugovlai kao da dijele odlikovanja
borcima u nedogled.
- Jedan kae da je Hrvatska u takvom stanju da se vie ne trebamo niega
bojati.
- Bome ja se bojim ljudi koji se niega ne boje.
- I ja to kaem. Zato su mi ovakvi programi i neukusni.
- Doi onda u kuhinju pa si iz friidera uzmi neto to je ukusno.- Ne hvala ali radije u sluati dalje. uj ovo, jedan kae da nai politiari
najradije putuju u Vatikan.
- Odatle sigurno najbolje raunaju na boju pomo.
- Dodaje da se dobro i potenje najvie isplati i da za to treba rtvovati sve.
- Da, ak i dobrotu i potenje.
- Kae da je kriza kod nas dogurala dotle da ljudi kupuju samo ono to je
najnunije za ivot a na ponudi je sve vie raskonih kuharica.
- to bi taj htio da od sada jelo gledamo samo na slikama. Imam dojam da bi
bre i lake nainila kiseli kupus nego ono to ostvaruju nai politiari. A ti
koji se toboe skrbe za narod najlake podravaju podcjenjivanje.
- Oito bi ti da si politiarka iskoristila sve mogunosti?
- Najtee je zapiti zadnji novi kojeg posjeduje.

16

Zato?
- Zato jer za njega ne moe kupiti nita.
Da ja ipak i dalje pogledam to se tamo dogaa.
Jedan tvrdi da svi Hrvati ljube svoju domovinu.
Nedostaje im jo samo domae vino a njega ne smiju konzumirati zbog 0,0
% zna se kada.
- Ljudi kau da u svakoj ali ima i istine.
- Jest, ali i u svakoj istini ima i ale. Zato se nai politiari i ale na raun
istine a zbog toga je bolje imati lopove nego ljenjivce.
- Zato to?
- Zato to lopove jo moe uloviti na dijelu dok ljenjivce nikako.
- Jedan se ali na svog kolegu da s njim nije pasao krave. Ovaj odgovara da
je to la jer on nikada nije pasao krave ve samo ovce.
- Jedan kae da se je nae gospodarstvo uspavalo.
- uj, a da mi malo poekamo. Moda zaspi.
- A to kad se probudi?
- Kako da se probudi kad jo nije ni zaspalo. Radije mi reci zato je kod nas
vrijeme tako promjenljivo?
- Moda zato to sve stranke ele vedriti i oblaiti. Evo jedan govori da se
moramo pridruiti zvijezdama Europske Unije.
- Radije ti doi u kuhinju pa se pridrui sa mnom zvijezdama na ovoj boci
vinjaka. Jedna aica e te valjda otrijezniti od te politike?
- Pa nalij onda dvije aice, eto mene dolazim!
U pravu si a to sue neka jo malo poeka za pranje, bar do onih boljih
vremena koje nam obeavaju politiari.
Nakon to su ispili pie ona ga milo gleda, valjda zato to sad oekuje da e
se malo i njoj posvetiti. Umjesto toga on se zagledava u aicu. Pomilja da bi
mogao popiti jo jednu. A onda se predomilja i ree. : Ne ipak mi je dosta , radije
idem da jo malo pogledam ovaj prijenos Sabora a i ti bi ipak trebala dovriti
pranje tog sua.
-

-Ako ti je stalo vie do njih onda da i dalje idemo svatko na svoj posao?
-I ja vidim da svatko treba da radi svoj posao. A evo ga jedan upravo tvrdi
da nam najvie vremena oduzimaju poslovi u kojima odlaemo sve to nas
optereuje A zato se kod nas radi malo jer je tehnika u svemu uzela maha.
-Ti koji kod nas rade malo ne bi uradili vie ni pored svih tehnika koje im se
nude.
Zbog te tehnike i nae ene su udne. Ne boje se ni najmonijeg ovjeka u dravi a
boje se djeteta na kojeg e ekati devet mjeseci,. Zna li ti koja je kod nas najvea
la?
-Ne znam reci?
-Ona koja kae da kod nas ljudi imaju pravo na istinu. Govori se da je kod
nas i sve vie bogatih .Koliko je tu istine?

17

Bogati su oni koji imaju vie novca od pameti. Da smo svi pametni ne bi bilo ni tih
bogatih a sve dotle dok se bogate na raun nae gluposti bit e i razlika. Zato ne
osuujmo njih ve nas.
Da u pravu si, no da ujemo to ima jo. Evo jedan kae da u Sabornici vie nema
pravog delikta, svako govori to god hoe.
-Pa politiari i rade to hoe.
Jedan govori da je naa TV preplavljena erotikom.
-ini mi se da ele nai rjeenje da se to smije odvijati samo u zakonskim
spavaonicama.
-Imam dojam da ele potpuno zabraniti seks. Moda zato to su i sami
impotentni?
Ovaj i dalje trai da se zabrani erotika i da se zbog toga odri javni skup graana
gdje e se demonstracije proiriti i na druga nezadovoljstva kao to su male plae.
-Nemogue je, pa mi nemamo prostor gdje bi stalo toliko automobila.
-Ovi poslanici smiljaju sve ono to su sami zakuhali.
-To nije udno jer smo ih ve odavno siti.
-U pravu si u ovom drutvu ovjek vie ne moe biti idealist zbog tih
politiara.
-Ideali odlaze ali gotovina ostaje.
-Ostaje, ali u Hagu.
-Jedan govori da nai ljudi kupuju sve manje hrane jer im cijela plaa odlazi
na reije
-Politiari se pravdaju da to nije istina. Kau da su mladi na dijeti a stariji
vie ne mogu jesti . Ministri istiu da bi trebalo vie postiti ako elimo udovoljiti i
crkvi.
-Muti me to nas unato svih tih lai za koje ve znaju i vrapci na granama
ovi i dalje lau. Zbog njih ovjek vie ne moe biti idealist a bez ideala ode sve u
vraju mater. Muti me to nas toliko vuku za nos.
-I ja se toga bojim.
-Zato ti?
-Pa valjda zato to oni nemaju iste ruke.
-Kau da zato sve odluke koje donose imaju u malom prstu.
-Ako je to istina onda im vie ne treba ni glava. Kau da ako hoemo da nam
bude dobro trebamo sluati njihove savjete.
-Na svijetu od tih savjeta najbolju korist imali su jedino oni koji su
savjetovali..
-Nije mi jasno da od nas trae da uinimo toliko da damo sve od sebe. Kako
kad smo ostali bez svega. alosno je da smo ostali ak i bez humora.
-To je zato to izmeu alosnih i smijenih stvari vie nema razlike.
-To se vidi i po novim zakonima koji nam ne dozvoljavaju ni pravo disati a
kamo li oivjeti.
-Moda je to zato to je takav dah vremena.
-I ja mislim da je to razlog. Moda bi se neto promijenilo da bar zamjene
pet ministara.
-Zato to misli?
-Pa imaju sve karte u rukama a ne znaju kartati.

18

-Nedavno su smijenili jednog ministra jer je bio nesposoban.


-ta je time postignuto? Nita. Pa takvih imamo koliko ti srce eli.
-Zna da novac najvie kvari ovjeka?
-Kako to onda tumai da ti najpokvareniji najvie koriste drutvo a
drutvo takve unato svega i dalje najvie nagrauje?
-Da to je udno. Od naroda ni ne moe drugo oekivati nego da vjeruje u
uda.
-udo bi bilo da se koji politiar zbog nesposobnosti sam odrekne politike.
-Kriv je novac. Nekad su najbolje obuveni bili oni koji su najmanje hodali.
-Danas su najbolje obuveni ti koji se voze u automobilima.
-A politiari nas obasipaju rafalnom paljbom obeanja i tvrde da su u toj
kampanji ostali bez municije i sada zbog toga moraju poveati porez. Od nekud
treba nadoknaditi to to su izgubili, a narod se ne treba zaletati i na sve reagirati
tako da glavom ide kroz zid. Ako nas od te paljbe boli glava rjeenje je u porezu a
ne u zidu.
ovjek tei za time da je sit a mi smo siti jedino tih politiara, i svega onog to nam
obeavaju. Danas su ljudi svega siti ali to se odnosi u stvari samo na one koji su
uistinu gladni.
-Nedavno sam i ja bio na jednom skupu.
-I kako su vas usluili?
-Za ruak nam nisu dali nita a za veeru smo dobili ono to je ostalo od
ruka.
-Kau da e nam idue godine nabaviti vea korita.
-Hoe li zbog toga biti i vie svinja?
-Kau da su kod nas najbolje nagraeni guzolizci.
-To je valjda benificija za njihov smrdljivi posao.
-Unato nepravdi neki reimi ostaju vjeni.
-Da, ali samo dok traju.
-Zna da je na svijetu unato toga sve vie dobrih ljudi?
-Kako to tumai?
-Pa dobrota proizlazi iz sirotinje a nje je sve vie.
-A da ja ipak okrenem neki drugi program?
-To si ve odavno trebao uiniti.
-Moda ima kakav drugi prijedlog?
-to mi koristi kad ga nee prihvatiti.
-Reci, moda ipak hou?
-Izvedi me u trgovinu. Juer mi je kolegica priala da se u Marketu odvija
rasprodaja po vrlo povoljnim cijenama.
-Toga se najvie i bojim. Zadnji put je bilo isto tako a kotalo me vie od
onog to nam uzima drava za potrebe svojih politiara koji troe jednak kao i ti.
-Znala sam da e to rei.
-Pa kad zna onda je najbolje da se ponovo latim TV. Sluajui i dalje
politiare bar u se zabaviti i skratiti vrijeme a ono i onako brzo prolazi.

19

NASILJE

MALOUMNIH

Jo je Leonardo da Vini govorio da su mnogi ljudi svojim obmanama


usavrili zanat inei lana uda kako bi varali glupi narod. Nita se od tog vremena
nije promijenilo. ak je i vlast preuzela ulogu tog obmanitelja. Obasipaju nas
obmanama i obeanjima kojima obeavaju uda koja se ni u udu ne bi mogla
obistiniti. A za udo glupi narod im i dalje vjeruje.
Najalosnije od svega je to taj narod ne uvia obmanu. Neki ljudi pak smatraju da
je obmana preblago sredstvo za pokoru naroda pa prilaze drugoj drastinoj metodinasiljem. Ne, nije nasilje samo ono to danas gledamo na nogometnim utakmicama
gdje grupa huligana terorizira sve ostale gledaoce kao i one koji to gledaju preko
TV. Nasilje se danas provodi u naoj svakodnevnici a najvie u glasilima javnog
informiranja.
Zar nije nasilje prezentiranje uvijek istih linosti u emisijama koje bi trebale
biti zabavne, u kojima se poziva u goste stalno iste osobe od kojih vie nemamo uti
nita to ve nismo. Nasilje se provodi ak i u reklamama. Svakodnevno sluanje one
pjesme navijaa za vrijeme mundijala dovodi nas do ludila. Ali i gledanje pjevaa
kako se na pozornici skida do gola zar ne predstavlja nasilje. Pri tome se zaboravlja
da je taj isti pjeva ve gol piao sa pozornice po publici. I umjesto da se takvog
zauvijek skine sa pozornice ili ekrana daje mu se novi pristup i jo veu mogunost
da to nasilje umnoava. Ispada da kod nas nema drugih sportova osim nogometa pa
svaki dan sluamo kako je gol Cico zabio Pri a Pra Kovau. Dokle emo to sluati
i koga to zanima. A zar nije nasilje i sluati svakodnevne zahtjeve boraca
Domovinskog rata za dobivanje doivotnih privilegija. Pri tome se zaboravlja da su
oni kao vojnici bili samo na svojim radnim mjestima uz dvostruku plau, uz jo i
plau radne organizacije, a uz to i priznat dupli radni sta. Mnogi su tada uz to
zaradili i jo jednu plau pljakom. Na sve to narod gleda samo iz jednog ugla, onog
kojeg tumae oni koji nas vjeno obmanjuju. ak i oni koji su svojim krvavim
rukama sijali smrt nevinih ljudi na Krinom putu poslije rata tee za privilegijama
kako bi se izjednaili sa ovima iz Domovinskog rata. A svi zajedno trae i
izjednaavanje primanja sa Saborskim zastupnicima koji su u privilegijama otili
najdalje.
Danas se ide dotle da i homii trae privilegije mada u svim sferama ovog
drutva oni zauzimaju najvie pozicije.
Mali ljudi na sve to gledaju s prezirom i ute jer dok ute raunaju da ih nitko nee
dirati Dok ih se dira moglo bi se shvatiti kao i ono kad se dva muka grle. Neki bi i
to prihvatili ali samo da ih nitko ne vidi.
Po uzoru na sva ta nasilja danas se javlja jo jedno kojemu izgleda u ovoj
zemlji nema lijeka. Naime, radi se o nasilju maloljetnika koji ive u naoj okolini i
koje susreemo u svakodnevnom ivotu kao da su nae sjene. Ne, nisu oni ovakvi od
danas. I dok su bili mlai svojim ponaanjem remetili su mir u ulici. Danas kao
dvadesetogodinjaci neki imaju i automobile kojim ugroavaju ivote onih koji se
nau na ulici. Dopodne spavaju a popodne dolaze pred kue gdje na praznom
betonskom prostoru nabijaju loptu sve do noi, a to popraaju urlikom i psovkama

20

od ega se ukuanima die kosa na glavi uz povienje tlaka, eera, smanjenje


imuniteta a poveanje depresije i drugih tegoba za koje e morati intervenirati
lijenik. Najgora situacija tog terora odvija se kada nastupi mrak. Tada posjedaju
na zidie kraj kue i nastavljaju drekom do kasno u noi. A kada doe vrijeme rada
diskaa grupiraju se ispred automobila koji ih ekaju, a iz kojih za to vrijeme treti
muzika koja se uje na kilometre. Interesantno je da tu muziku i njihovo deranje
uju svi jedino ne i policija. To to se uje zapravo i nije pjesma ve deranje koje
traje par sati kada odlaze u diskae i tada nastaje mir. Reklo bi se mir jer on traje
sve dok se oko dva tri sata ovi ne vraaju s plesa. Tek tada se uje glasna muzika iz
njihovih automobila. Nakon to izau napolje ostaju jo bar dva sata na ulici a za to
vrijeme i dalje slijedi urlik deraina i kretenje muzike. Njih je desetak ali buka je
jednaka kao da ih je cijeli stadion. Nitko se od njih ne pita da li ljudi od te dreke
mogu spavati. Dosta da ih je samo dvojica i ne bi bilo mira jer oni ne razgovaraju.
Oni se dovikuju. Ti mulci veinom su pijani ili drogirani pa je i to razlog da ne
uviaju svoju zabludu. A narod im se ne smije suprotstaviti jer bi bilo posljedica.
Oni koji su to dosada uinili, kau da se vie nikad nee dirati u njih jer su osjetili to
ako ne na sebi a ono na svom automobilu. Zato se ljudi i dalje deru u sebi i trpe a
policiji puca prsluk na albe. Kau da to nije u njihovoj nadlenosti sve dok se ne
uini kakvo zlo. Zar se zlo ne mora prije sprijeiti. to da netko zbog trpljenja koje
prelazi granicu na te baci bombu. U toj ulici stanuju i neki policajci. Pitamo ih
zato oni ne reagiraju kad i njima smeta. Kau da nemaju ovlasti, jedino mogu kao
civili ali tada je i njima ugroen automobil ili neto drugo. Tako se i dalje to nasilje
odvija bez bojazni.
Koga kriviti za takvo stanje? Zar te maloumne mulce koji umiljaju da
terorom pokazuju svoje odrastanje i mo koju e upotrijebiti ako im se tko
suprotstavi?
Da li treba kriviti policiju koja je gluha i na ono to svi uju samo oni ne, pogotovo
ne vapaje stanara. Netko e rei da krivica lei u roditeljima, drugi da je u
opinskoj vlasti no ipak najvei je krivac vlast u dravi koja ne poduzima ba nita
za narod. A krivac je i sam narod koji u vrijeme izbora daje svoj glas za takvu vlast
koja samo obeava a nita ne ini. A ti koji su u vlasti, u njoj su jo od 1945 godine i
jo se nikada nisu promijenili ni u ponaanju ni u odlukama. Dokle nam god
obeavaju da e konano uspostaviti mir samo da dou na vlast ostaje obmana. A
graani sve dok ne budu postali invalidi zbog nasilja i dalje e trpjeti ovo to trpe
ve godinama. Moda bi im za to trebali priznati i dupli radni sta.
. Tada bi valjda ova tema dospjela i na TV ili je sve to samo obmana pa treba opet
angairati onog pjevaa da se na sve popia.
Nedavno smo itali u tampi da je neki ovjek pucao u gostionicu zbog glasne
muzike. I sad umjesto da se kazni gostioniara koji time provodi teror radi
stjecanja bogatstva, svi su se okomili na tog ovjeka zbog pucanja iz pitolja.
Ustvari nije trebao pucati na zgradu gostionice ve na o noga tko je gostioniaru
dao dozvolu da provodi teror. Ako je glasna muzika dozvoljena do 21 ili23 sata onda
to treba i potivati.
Ne nije samo taj gostioniar koji kri propise kunog reda. Kre ga i o ni
koji piu i koji donose kuni red. ini se da ti niti ne znaju to je to jer da znaju

21

znalo bi se i tko ga treba provoditi i koje su kazne u koliko dolazi do remeenja.


Kod nas se ne zna ni tko pije a tko plaa, zato anarhija caruje.
U naoj ulici opet je otvorena gostionica. O tom ugostiteljskom objektu bilo
je niz tubi i prigovora. Ali ini se da novac otvara sva vrata pa je zato opet
otvorena. Gazda tu i tamo organizira tulum za goste. Sve b i bilo u redu da se to
odvija do vremena predvienog zakonom. Ali tko kod nas gleda na zakon? Prole
subote u toj gostioni odvijala se zabava uz glasnu muziku koja se ula i do Korza.
Puca njemu prsluk to mi od toga ne moemo spavati. Ponekad zna i zatvoriti
prozore da se manje uje ali kad svako toliko neko ulazi ili izlazi iz t prostorije uje
se itekako urlik koji dopire iz unutranjosti. A to ne samo da para ui ve unitava
zdravlje. to da neki od stanara slijedee jutro mora na put. Neispavan mogao bi
zaspati za volanom. Tko bi tada bio kriv za posljedice. No, to nije jedina posljedica.
Umjesto da taj gostioniar nama plaa odtetu za poremeeno zdravlje on se smije
tomu to mi trpimo. Smiju se i politiari koji su mu dali to pravo da nas maltretira.
A alosno je da se nemamo komu poaliti. A i tko se smije aliti jer doim se to
dozna slijedi osveta za koju nitko ne odgovara. A vlast istie kako imamo mir. Jest,
imaju ga oni u svojim dvorima gdje su zatieniji od medvjeda.
I kad u tri sata gosti naputaju gostionu, uz dreku i buku, ne proe ni pola sata i evo
se vraaju mulci iz nae ulice koji i dalje zamiljaju da su jo u plesnjaku. Zar
mislite da netko smije bilo to im rei ne bi li prestali i otili svojim kuama. I onda
jo netko moe rei kako kod nas vlada demokracija. Hoe li vlast ikada shvatiti da
je ova demokracije ve odavno prela u anarhiju. A od anarhije do terora samo je
jedan korak. Treba li ekati da do njega doe?
Nedavno se jedna ena tuila protiv buke koja se odvija u gostioni preko
puta njene kue iza 23 sata.
Nije uspjela sa policijom, opinom pa ni sudom i zato se poalila meunarodnom
sudu.
Traila je odtetu sto tisua eura. Dobila je petnaest tisua . Sada po noi ima i mir.
Dokle e taj mir trajati, pitanje je? Ona kae da e se ponovo aliti bude li naruen.
Da smo svi takvi kao ona, vjerojatno bi i mi imali taj mir. A mir se ostvaruje jedino
zakonom kojeg se mora potovati. U protivnom caruje anarhija, a znamo to ona
donosi.

22

MJERE PROTIV KRIZE


U doba ove recesije kada su sve drave prisiljene na tednju, ni mi ne
moemo biti iznimka. Potrebno je poduzeti sve mjere da se izvuemo iz krize, a to se
moe jedino na nain da se utia narod. Danas si taj narod svata doputa. Jest da je
demokracija, ali opet tolika, to ne ide. Javno se izraava nezadovoljstvo protiv vlasti
to ide na tetu ovih koji upravljaju dravom i koji su privilegirani u dravi.
Hajde, dok su se jo bunili protiv toga da smo drava u kojoj pravnici odreuju
prava i zato u dravi i nema prava pa zbog toga caruje anarhija, jo se moglo i
podnijeti. Dok su se osuivali huligani zbog silnih izgreda, pogotovo na stadionima i
poslije utakmice, dok su se osuivali dileri i kojekakvi izrodi prepuni rinica,
tetovae i kojekakvih nakaradnih frizura, te drugi elementi drutva koji ga
nakarauju, nije trebalo nita tom narodu ve jedino kruha i igara. Na koncu od
kad postoji narod u dravi kojom caruje vlast drugo i nisu dobivali. Ali sada kad je
nestalo kruha, a nogometni igrai ubiru primanja vea od onih u vlasti, tome se
mora stati na kraj.
Ako se narod i dalje bude bunio, nema nam drugo nego ga promijeniti.
Kako smo do sad uvozili zemlju, travu, vodu, ubre i robu kojoj je ve odavno
izaao rok trajanja, ak i kontaminiranu, uz ostalo to se jo moe koristiti kao
otpad, tako emo uvoziti i Kineze, Ukrajinke i sve druge kojih je ve i onako ko
pljeve u svijetu. Kao stranci bar se nee smjeti buniti.
Zato da nai ministri reu proraune i smanjuju si dohodak kad u drutvenoj
blagajni nema dovoljno ni za njihovu poviicu. A nema zato jer je sve ve
pokradeno. Ovaj narod o tome ne vodi rauna jednako tako kao ni o socijalnim
izdacima za bolest. Doim se netko razboli od gripe, odmah to prenosi i na druge.
Kakav je to nain da jedan slijedi drugoga i to jo u bolesti. Hajde da je u
dobrovoljnoj akciji darivanja u kojoj bi i vlast mogla iskoristiti to za svoju dobit ne
bi li time imala novac za pogon svojih automobila, jahti i aviona, ali traiti od
drave jo i socijalu, to nikako ne ide.
Zato bi plaali prilikom kupovine samo 23% PDV. Trebalo bi to barem
udvostruiti a ne uz to jo traiti i kojekakve boinice, doplatak na djecu i jo k
tome vee penzije i plae. Ama to je ucjena i tome se mora stati na kraj. Gdje bi mi
dospjeli kad bi udovoljavali sve te zahtjeve? Kako vidimo svakim danom ih je sve
vie.
Dosta je da udovoljimo samo jedno pa da nam se time poremeti kupnja novih
nogometaa. Nama je itekako stalo da imamo kvalitetnu nogometnu reprezentaciju.
Nogometom se pokorava i narod. Svaki Hrvat prije bi se odrekao svoje ene nego
nogometa. I kome je stalo vie do bilo ega osim nogometa. Upravo zato nogomet i
dalje mora biti odmah do politike. Treba poraditi na tome da novi igrai budu bar
duplo plaeni vie nego do sada. Velika primanja donose i bolje igre, a bolje igre
donose i narodu zadovoljstvo, a zadovoljan narod se ne buni. Danas je plaa tih
nogometaa svega po sto tisua mjeseno, Radnik jedva dobiva dvije i pol tisue i od
toga bar pola dat e za nogomet pa sve dok su ti nogometai na cijeni bit e i
cijenjeni. Uz to oni su i idoli naeg drutva, a idolima se svi klanjaju. I tko onda
moe rei ta protiv vlasti? To dokazuje da vlast time najvie dobiva. Sve dok je tih

23

idola mi u politici radimo i dalje po svom i za svoju korist a narod mora sluati i
sluiti. Na koncu mi mu pruamo kruha i igara i to mu treba vie od toga.
Moda jo jedino kupnja novih igraa. Za to emo uvijek nai sredstva pa kotalo
nas milijune i milijune, samo da meu tim novim ne budu Maradona, Pele i drugi
ve istroeni starci.

24

DO KADA
U nekom mjestu Hrvatske istog dana rodila su se etiri djeaka.. Kad Bog to
pouje odmah alje svog Anela. Doim je prispio djeacima prvom podari snagu,
drugom glas, treem spretnost a etvrtom pamet.
Kao djeca igrali su se skupa, a onda je dolo i vrijeme odrastanja. Prvi je postao
radnik, drugi pjeva, trei nogometa a etvrti politiar.
Danas jedino radnik ostvaruje dobit od koje skupo plaa ostaloj trojici kako bi
nakon posla mogao sluati pjevaa, gledati nogometaa i slijepo slijediti politiara
ne bi li mu izvrio obeanje koje je dao prije izbora a koje bi radniku donijelo bolje,
uz pravdu.
A sve to vrijeme dok radi radnik zarauje tri tisue kuna mjeseno.
Istovremeno pjeva dobiva trideset tisua po otpjevanoj pjesmi, nogometa tristo
tisua po odigranoj utakmici a politiar tri milijuna po mandatu.
I sve bi bilo u redu da su pjeva, nogometa i politiar zadovoljni. Nije im dosta to
ih svakodnevno gledamo na TV, to svaki dan itamo o njima u novinama, to ih
gledamo na svim prijemima gdje se dobro dere i pije i uz to uiva droga, a pristup
imaju samo privilegirane osobe koje uz slavu i bogatstvo trae samo jo. Govore da
na zapadu njihovi kolege zarauju daleko vie. A od koga e to namiriti nego od
radnika.
I tko je kriv za sve to nego opet radnik? To zato jer on ostalu trojicu kuje u
zvijezde i od njih stvara male bogove. To je i razlog da sve skupo plaa i da snosi
sav teret.
A sve dok radnik ne dobije pamet politiara kako bi shvatio tko ga iskoritava, sve
dok ne dobije spretnost nogometaa da pronae izlaz iz nastale situacije i sve dok ne
dobije glas pjevaa da zna to rei u obranu svojih prava, nee mu biti bolje.
Do tada mu ne preostaje drugo nego da slua pjevaa, da gleda nogometaa i da
slijedi i podrava politiara koji e mu unato obeanju i dalje ostati glup i slijep. A
radnik nepromijenjen.

25

VLAST I NOGOMETNI NAVIJAI


Pratei natpise u naoj tampi gdje se opisuje kako gospodin gradonaelnik
Zagreba daruje nogometnim navijaima Dinama prostor u samom centru Zagreba,
koji se inae plaa suhim zlatom, a uz to im daruje i pedeset tisua kuna, valjda
zato kako bi si mogli kupiti bengalke koje e zavriti na atletskoj stazi stadiona u
vidu upaljenih baklji.
Njegov kolega iz Osijeka svojim navijaima dijeli sendvie, valjda zato da bi poslije
utakmice dobili snagu za razbijanje grada.
Svima nam je poznato da ti navijai predstavljaju jedan od najveih
problema huliganstva koji je prerastao u pokret u Hrvatskoj.
Ti frustrirajui agresivci i ne dolaze na utakmice zbog drugog ve radi izazivanja
nereda, tunjave, unitavanja, a spremni su ak i na ubojstvo.
I sve bi bilo u redu da se ta podrka navijaima ne prenosi i na odobravanje
medija a ne samo politike.
Dobro tretirani i organizirani navijai shvatili su svoju mo pa sad ta razularena
gomila sebi daje za pravo da teror prenosi i na one za koje smo do sada govorili da
su mirni djeaci.
Ovakav pristup kojeg smo do sad imali uglavnom na stadionima, danas
imamo u svim naim ulicama. To to nam sada ti "pristojni" djeaci jebu mater u
koliko im prigovorimo za huligansko ponaanje moemo zahvaliti samo naim
politiarima koji kao da uivaju u tome gledanju kako mladi teroriziraju ostale
graane. Ako tome dodamo da ih podravaju i mediji, onda komentari na to da se
trebaju ljudski ponaati odlaze u p.m.
Deblji kraj uvijek e izvui onaj poteni bude li se komu poalio. A u ovoj
dravi i nema se vie komu poaliti. Svi se ogluavaju, tonije odbijaju one koji se
ale, te i dalje podravaju huligane ,koje izgleda neemo nikada istrijebiti kao
korov iz naeg vrta., a sve zato to imamo vlast koja im daje podrku.
alosno da ni katolika crkva ne reagira pa se ni ona ne uplie u smirivanje
huliganstva. Ljudi su uvjereni da kad bi dolo do kakvog masakra u kome bi bilo i
rtava, krivicu ne bi trebalo traiti u kod tih mladih, ve kod onih koji se ne odupiru
najezdi tog pokreta.
Gradonaelnik Zagreba, Osijeka i drugih gradova uz politiare sumnjivog
morala nastave li i dalje sa tienjem tih navijaa, dovode samo do njihovog
uveanja, a kome to pogoduje?
Kada se negdje u Hrvatskoj pojavi neki od vodeih politiara, policija nauli ui, sve
u koje sumnjaju odstranjuju a po potrebi i odvode iza brave. Kad bi se tako
postupalo i sa onima koji ometaju mir, pogotovo nou.
Sve u svemu izgleda da je borba protiv te poasti samo vika koja se vraa poput
jeke. Bolje moemo oekivati jedino na onome svijetu. Na alost i tamo e dospjeti
ovi koji sada daju podrku tim huliganima.

26

NASILJE NAD GRAANIMA I MIR


Svijet se od uvijek dijelio na dobre i zle, ili kako se to kae na drutveno
opasne i one koji potuju zakon.
Ti drutveno opasni zbog svog genetskog zagaenja krivci su za mnoga nasilja,
ubojstva i druge vidove asocijalnog ponaanja.
Oblik ponaanja ugraen je i u svjetonazor svake politike, a on se provodi bez
kontrole iz sasvim razumljivih razloga.
Toleranciju koju ima naa vlada prema mladima, opravdava se huliganstvo i tretira
kao rtvovanje domovini uz opravdanje da se to koristi u sluaju obrane
domovine.. Politiko nasilje stoga je i glavni element kojeg slijedi razularena rulja
pa meusobni sukobi i sukobi sa huliganima drugih gradova iziskuju instinktivno
po zakonima prirode, a svemu je krajnji cilj odupiranje reimu kojeg smatraju i
glavnim krivcem za nedae koje djeluju na podruju Hrvatske.
Posljedice se ogledavaju na ruenju ograda stadiona, trganju stolica, a van stadiona
unitavanju automobila i drugih prepreka na koje nailaze.
Nebriga vlasti za budunost mladih koji bez posla ive u utopiji, stvaraju
jezive posljedice borbom za opstanak, pa dok se ne uklone prepreke huligani idu za
tim da rue ak i ono to se po tradiciji izgradilo za bole sutra svima nama.
Utopija obeanja da e sutra biti bolje daleko je od ideala kojima mladi tee. Zato i
nastaje jaz dobra i zla pa se la samo pretvara u drugu la.
Vlast i narod i dalje su u suprotnosti.
Sagledavajui vrijeme koje je iza nas mnogi e rei: - ne ponovilo se. Pa ipak unato
nepravdi i drugih negativnih obiljeja koje su ga pratile, danas u novoj Hrvatskoj ,
izjanjavajui se bar 60% graana radije bi se vratilo na staro i ivot u socijalizmu
nego u ovakvoj demokraciji.
Ne, nije rije o nostalgiji za mladou, niti ljubav za onom vlau i
diktaturom koji je provodio ondanji sistem. Zato razloge ne treba traiti u sistemu,
ve u ljudima koji su iz one preli u ovu vlast. Razlog treba traiti i u pravima
graana koji unato demokracije trae da uivaju u svojim pravima. Na alost
pravo ostaje samo na papiru a uiva ga samo 10% graana koji su privilegirani dok
ih 90% siromanih, bez posla, bez kruha i osnovnih ivotnih potreba za ouvanje
egzistencije trpe kao i do sada.
Na sve te nepravde koje Hrvati podnose i dalje nema nade za bolje sutra.
Hoe li biti te nade kad uemo u Europsku Uniju? Narod nema posla ali zato ima
igre, ma ne i kruha, pa dok je zadovoljan igrama valjda je i sit.
1991. godinu doekali smo s veseljem i nadom da e se njen dolazak promijeniti na
bolje, da e nastati promijene koje e unaprijediti Hrvatsku. Na alost oni koji su se
borili u mutnom opljakali su dravu vie od onih koji su je okupacijom unitili i
opustoili, a narod su opet doveli u stanje u kojem su bili i do tada.
Preoptereeni kreditom, osiromaeni, gladni graani Hrvatske i dalje gledaju kako
stranci harae po dravi, pa uz domae lopove kupuju sve ono to je narod stekao.
Divlji kapital stvara samo privid normalnog stanja. Sve je to i razlog da se mnogi
opet ele vratiti u socijalizam.

27

Nekada smo u naem gradu imali prepotentne, ali impotentne politiare koji
su donosili udne zakone. Na alost ti su zakoni bili jednako impotentni poput onih
koji su ih i izglasali pa ne udi da su zavrili tamo gdje je i "Titova kompozicija"
pogotovo ako se je to odnosilo na kuni red.
Onaj koji je pisao taj red vjerojatno je u svojoj glavi imao veliki nered pa nije
uviao drvo od ume. Moda je on kopirao ove politiare danas koji su donijeli
jednako tako impotentne zakone, meu kojima je i onaj da se u gradu ne smije
pucati za Novogodinje praznike velikim petardama. Malima se moe slobodno i
gdje vas je god volja. To mu doe jednako da vam kau: velikim licama je
zabranjeno jesti, ali malima moete jesti koliko vas je god volja.
A to to narod trpi buku tih petardi skoro mjesec dana prije Nove godine, koga je to
briga. Oni u vlasti jedino vode brigu da i dalje ostanu u vlasti A tko ljivi narod?
Taj koji je donio ovaj zakon vjerojatno u svojoj glavi ima barut umjesto mozga.
Zato e se i on pridruiti ovima sa petardama onog dana kad se najede graha, pa
ako i ne bude imao petarde upotrijebit e svoju stranjicu. Bar u tome ima iskustva,
jer sve to narodu govori, isto je i ono to mu kae svojom stranjicom.
I to preostaje narodu? Jedino moliti se bogu da na slijedeim izborima doe neka
nova vlast. I kakva e ona biti ako ne ista. Vlast i ne moe biti drugaija. To
potvruje i jeka kad su meu stijenama vikali faisti i komunisti, uvijek je
odzvanjalo isti.
A ti narode trpi. Pa zato i postoji da trpi. U to te ak uvjerava i vjera.
Jadno je kad se netko u vlasti postavi kao tiranin, ali jo je jadnije kad se neki
mulac postavi u toj ulozi, a ti mu ne moe nita.
Nacija treba da ide u progres putem ne samo ekonomskog zadovoljenja, ve i
dostojanstva svakog ovjeka kojeg po Ustavu i zasluujemo.
To bi bilo i ostvarivo da se u anarhiju ne upliu politiari, malte ne svih stranaka
koji na rat maloljetnih huligana protiv naroda ne samo u vrijeme Novogodinjih
praznika, ve i tokom cijele godine gledaju na to kao na djeju igru. To to ta igra
kod mnogih ljudi dovodi do poremeaja zdravlja , kao poveanja eera, tlaka,
smanjenja imuniteta i jo mnogo drugih tekoa, nikoga nije briga. Politiari jo
nikada nisu zagazili nogom na tlo tamo gdje narod trpi. A za taj narod i nikad nisu
uinili nita dobrog. Sve ono to je dobro prigrabljuju sebi. I dok god u dravi vlada
anarhija uivat e jedino imbecili i oni privilegirani, a vlast e se na kraju godine
ponovo busati u prsa uz isticanje kako je i ova godina prola uspjeno.
E pa neka im onda bog podari to prije takav mir i naredne godine, ali u svojim
kuama.

28

DEBATE
Nitko ne polazi u veliki posao ili u veliku akciju sluajno. Nemogue je
zamisliti da u jednom mahu sluajnost moe biti nadahnue. Sve promjene nastaju
postupno putem evolucije koja ide u pravcu progresivnosti.. Pokretaka sila nije
adaptacija na vremenske prilike ili surove ivotne uvjete. Pojava napretka u
evoluciji nije statika niti iluzija ve ostvarenje novog, veeg, boljeg, bogatijeg. Zato
i utrka za naoruanjem koja prati ekonomski razvoj ima za cilj jo vee snage.
Dananje polemike o tome to je ispravno a to ne provode se u raspravama u
kojima nema rezultata. I izuavanje zato je dolo do rata izmeu nekih zemalja
kontraverzno je. A u svim tim raspravama teoretiari izlau opravdanost svoje teze,
vodei rauna da u tom nastupu dobiju honorar koji nije malen kao i mogunost za
novi nastup.
A na tim raspravama i nema nieg vrijednog jer se sve svodi samo na goli
interes, pa ponekad te debate lie na nogometnu utakmicu u kojoj pobjeda nije
dola do nekog znanstvenog rezultata, ve samo osobnog zadovoljstva.
Kad bi u toj debati doao neki znaajniji argument, onda bismo raspravljali i dalje
Ovako sve ovo ide na poticanje reklamiranja politike u neasnoj utrci za presti koji
stranki donosi vlast.
U svojim iskazima politiari istiu da su i u Narodno oslobodilaki pokret
odlazili iz uvjerenja da e time dravu osloboditi faizma. Ali ako pratimo
promijene koje su nastale poslije, uviamo da su ti borci sve to inili jedino zato da
poslije dou na vlast. Pa i povijest govori da je promjena samo pogodovala njima,
dok je narod i dalje ostao razoaran jer je shvatio da je opet sve ostalo isto.
Sram nas je priznati injenicu da ljudi koji ine zlo i dalje to ine bez bojazni
da e zbog toga ikada biti osueni. Zato se kod nas i ne osuuje njih ve one "dobre
koji na to zlo gledaju indiferentno, a mogli su ga sprijeiti.
Hrvatska nam je u krvi, a to su nam i Hrvati i zato smo za Hrvatsku. Stoga
svi i elimo procvat kako bi nam bilo bolje. Naravno da se to ne moe ostvariti
preko noi. Iskuenje se sastoji u tome da stvorimo uvjete za napredak, a on se
sastoji u poboljanju obrazovanja, ekonomskih i drugih interesa.
Na alost u svemu tom napretku opet se javljaju osobni interesi. I biljka ako
dobro rodi, to je dobro za biljodere, a ako je njima dobro, dobro je i za mesodere.
No, najvee dobro iz toga izvlai ovjek. Tako iz jedne uspjenice svi imaju korist.
Ta pojava odnosi se i na nae drutvo i ivot Hrvata.
Pa ako nam je dobro zato se onda treba aliti na odluke politiara? Pa oni
su tu da i dalje obeavaju dobro, a narod je tu da i dalje glasa za njih kako bi i dalje
oekivali to dobro. A koliko e nam biti dobro govore debate. I dobro je da se o
tome moe debatirati. Debate i ne slue za drugo. I dok je god debata imat emo i
demokraciju. A to to ona prerasta u anarhiju bit e ponovo tema u slijedeoj
debati. to e debata donijeti novoga i nije vano. Vano je da se debatira i da od
toga bar neko ima korist. Taj netko uvijek je i do sada bio samo taj koji debatira.
Narodu i onako drugo ne treba do kruha i igara. I debate su igra a dok je igara tko
jo da misli na kruh.

29

STOKA
Kau da je kod nas ak 70% stanovnitva katolike vjere. Sveenici svoje
katolike nazivaju pastva to po naim znai stado, a to mu doe isto kao i stoka pa
nije udo da te vjernike vlast usporeujemo sa ovcama. Za ovce kau da su
najgluplje meu ivotinjama.. A poto se i ljudi kod nas ponaaju kao ovce, to ne
udi da zbog gluposti kojoj se izlau i vrednuju poput stoke.
Svako vee stado ovaca ima i svog vodia. Veinom je to magarac. Zato se
kod stoke svatko gura na njegovo mjesto. Stado je okrueno i psima uvarima, dok
oban samo iz prikrajka pazi da koja ovca ne bi kuda skrenula.
Jednako tako i ovi iz vlasti paze na nas ko oban na svoje ovce, a sve zato
kako bi ouvali vlast. Ako se koja ovca stalno odvaja od stada oban je znade
uhvatiti i priklati ko janje. A gdje e poslije zavriti zna se. Tamo gdje i svi Hrvati
nakon to od svih sranja izaberu upravo najvee, pa poslije ale za prolou za
koju kau da je bila bolja i od budunosti koja je pred nama. A budunost je uvijek
takva kakvu si sami izborimo. Naa budunost sastoji se u tome da ostanemo ovce.
Zato? Zato to smo katolici. Pa jo od stoljea sedmog katolici su stado, a to znai
ovce
Neki su samo stoka pa se jo uvijek ponaaju kao stoka. Pogotovo se to odnosi na
one na nogometnim stadionima. Neki s tim ponaanjem nastavljaju i na ulici, kraj
naih kua, u kolama i gdje sve ne.
Neki i ne idu na te utakmice ali ipak ostaju stoka, pogotovo prema onima
koji trae potivanje zakona.
Lako je ovcama. Njih predvodi magarac a uvaju psi. Uz to tu je i oban.
Ali na ljudsku stoku kod nas nitko ne pazi pa zato svinjarije izvode po vlastitom
izboru, a on je za ostale uvijek za osudu.
Stoku svojom bahatou moemo usporediti s onima koji su do sada bahato i
s terorom provodili zakone u ime pravde. Kolika je pravedna ta pravda vidi se po
bahatom ponaanju stoke i nadalje. A ovi koji provode tu pravdu i zakone ne bi
mogli to initi bez stege, kojoj se pridodaje jo i sila. Od koga bi to nauili ako ne od
stoke.
Kako stoka (ovce) ne mogu ostati bez nadzora, to i ovom stokom u narodu
treba dati pravo da uestvuju u upravljanju ne bi li nadzirali stado, zato se u vlast i
izabire one koji odobravaju anarhiju koju provodi stoka. Anarhija dovodi i do
krvoprolia to je dobro jer da nema toga ne bi bilo ni darovatelja krvi. Pa nee se
valjda u pomanjkanju krvi ljudima darivati voda. Zna se da voda nije dobra ni u
cipeli a kamo li u stomaku. Treba ju zato zamijeniti nekim estokim piem, a poslije
toga stupit e i na snagu estoki zakoni, koji su kod nas do sada bili bezakoniti
estoki zakoni trebali bi tititi u prvom redu one u vlasti pa zato njima trebaju i psi
uvari uz magarce koji e predvoditi stoku misli se na narod, a ovce, zapravo
stoka i onako ne znaju da postoji zakon jer kad bi znale, ne bi bile ovce
Zato kod nas i nema problema sa zakonom. Ako ga treba promijeniti, ovi iz vlasti
sa manje truda lake e promijeniti narod. Uvest emo Kineze i Ukrajinke i svi e
opet biti zadovoljni, a ovi uvezeni i onako nemaju pravo glasa i zato narod treba da
ostane onakav kakav je bio stoljeima - pastva ili stoka.

30

STANJE SVE TANJE


itam dananju tampu i gle uda, ak ima i lanaka u kome osim nogometa
i politike ima i natpisa o narodu. To da li je narod oduevljen sa time ili ne, drugo je
pitanje. Glavno je da se ipak i o tome pie. Na alost sve je to u rubrici gdje je
smjetena tako zvana uta tampa. A bolje je da je i tu nego da je uope nema.
Izdvajamo sedam pria:
1.
Kome je u interesu da podrava ovakvu vlast. injenica je da su tokom svoje
vladavine nabili za duplo vanjski dug, rasprodali zemlju strancima, osiromaili
narod koji vie nema ni za kruh, unitili privredu, kolstvo, zdravstvo, socijalu,
kulturu. Jedino to nisu unitili to je kriminal, gdje imaju i svoje prste. Zato ne udi
da su od 1990 pokrali 900 milijardi kuna, a to iznosi vie nego teta koju nam je
prouzrokovao Domovinski rat. I onda se pitamo moemo li im i dalje dozvoliti da
ire korupciju, nepotizam, anarhiju i druge oblike koji upropauju nae drutvo i
time dovode zemlju u jo vei glib, nego ovaj u kome smo sada.
Ali mi to vie neemo trpjeti, neemo im i dalje dozvoliti da na raun ovog
jadnog naroda samo trpaju novac u svoje depove, niti da upropatavaju zemlju. Mi
emo unititi korupciju, nepotizam, nasilje Dovest emo zemlju u red. Svakom
ovjeku omoguit emo posao od kojeg e moi pristojno ivjeti. Zato birajte nas jer
mi smo jedini koji mogu ovu zemlju postaviti na pravi put.
Takve izjava svakodnevno itamo u tampi, sluamo na radiju ili gledamo na
televiziji, ne samo od ovih privilegiranih, nego i od svih drugih iz 140 stranki koliko
ih ima u Hrvatskoj. Takvo stanje je uvijek pred izbore. Moemo li to onda nazvati
prljavom propagandom ili ih treba ignorirati, ili moda to samo shvatiti kao alu s
kojom su nas pokuali nasmijati. Pa i onako vie nema humora kod Hrvata. Stoga
ovakve aljive prepirke samo nas zabavljaju i nitko ih ne uzima za ozbiljno.
Koliko je narodu stalo do tih prepirki, vidi se i po tome to u vlast uvijek bira
iste, a sve dok se bira iste i bit e nam isto. Zato i ne treba da udi da se jo uvijek
dijelimo na crvene i one druge. Zapravo na crvene i one glupe.
2.
U svim naim novinama politiari daju iste izjave kao da to jedan drugom
prenose preko indiga. Nije vano koja si stranka ili si nezavisni kandidat. Vano je
da ko jeka to odzvanja toliko da se korupcija, nepotizam, nesposobnost i sve ono to
se navodi razbija u naim uima. Od toga nas sve vie boli glava, osjeamo se loe.
Jedino to nas tjei je da e zavriti izbori pa emo valjda etiri godine imati mir,
bar od toga. Pravog mira nee biti nikada . Ali obeanja e biti koliko ti srce eli.
U ovoj eri pred izborne kampanje na jednom panou stoji natpis: sve je to sranje
samo drugo pakovanje. Dokle tako?
3.
Danas dobiti radno mjesto jednako je kao i dobiti glavni zgoditak na lutriji.
Iznimka je onima koji imaju veze ili novac. I kad na kraju ipak dobije kakav jadni
posao, slijedi ti isto tako i jadna plaa. Zamilja da si sada u stanju zbrinuti i svoju

31

obitelj i da e time sada stupiti u srednju klasu u ovom jadnom drutvu gdje je
10% bogatih i 90% sirotinje. Na kraju uvia da je tvoja nada samo ludom
radovanje.
Od kad si stupio na posao prolo je ve tri mjeseca a jo nisi dobio plau. Ako
se ali efu, rei e ti da slobodno moe otii . Nitko te tu ne dri , a s tom bunom
jo utjee i na druge negativno.
Ova agonija zasluenog novca kojeg ne dobiva nastavlja se i dalje, a onda
nastupa ono ega si se najmanje nadao. Poduzee dospijeva pod steaj i ti se nae
na ulici s neisplaenih desetak zaraenih plaa. Protesti, albe, molbe, tubeNita
tu ne pomae. Sve to moe objesiti maku o rep. Jedino to ti preostaje to je da opet
eka par godina na novi posao, ako ga dobije. Dotle ivi u nadi da e nam biti
bolje. Pa ovi u vlasti stalno to i obeavaju. A njihovim obeanjima moramo
vjerovati. Pa zato smo ih i birali ponovo u vlast. inimo to jo od 1945. Barem smo u
tome jedinstveni.

4.
To je za svaku osudu. Pa kako takav ovjek moe raditi u prosvjeti? Dalje
nastavlja autor u svom lanku opisivati sve negativnosti kolskog sistema koji
tolerira nasilje nad uenicima. U lanku se ne navodi i odgovornost roditelja a
nadasve vlasti. Na kraju ispada kao da autor i nikad nije pohaao kolu. Moda
jedino politiku partijsku u kojoj je tri mjeseca priznato kao fakultet.
Ovaj put radi se o 15 godinjaku koji ve etiri godine vai za najgoreg
uenika u koli. Svake godine na 300 neopravdanih sati navukao je i bar 30 ukora
zbog loeg vladanja. A na kraju svake godine zbog njega se na zavrnoj sjednici
razrednog vijea bar pola sata odrava licitacija njegovih ocjena. Od 12 jedinica
koliko ih je upisano u dnevniku treba ih se bar 10 ispraviti kako bi ga se uputilo na
popravni, to znai- propustiti ga da proe i ovaj razred.
Tog kobnog dana drsko je nasrnuo na nastavnika u namjeri da ga udari. Uz
prijetnju dobacio mu je i uvredljivu porugu. U bijesu nastavnik je zamahnuo da se
obrani ali se u zadnji as suzdrao i samo ga odgurnuo od sebe. Ovaj prefriganac je
to iskoristio glumei da je zadobio udarac, nakon ega je sjeo na pod i jo glavom
zamahnuo natrag i tako glavom lupio u stol. Onaj koji nije dobro pratio dogaanje
kad je pogledao ovog na podu dobio je dojam da ga je nastavnik snano udario.
Zato to je grubo nasrnuo na uenika dobio je osudu od cijelog razreda. A svi su
bili jednoglasni u osudi nastavnika, a ne smiljenoj provokaciji nasilnog uenika.
Svake godine u naim kolama deavaju se sline situacije. To zato to danas
uenici imaju sva prava a nikakve dunosti, dok nastavnici obratno. Uz to to trpe
nasilje od uenika rade i za mizernu plau, osuivani za svaki lo potez koji u biti i
nije lo. I onda se pitamo tko je tu lud? A pomaka nema jo od 1945. a da ne
govorimo da se je od 1990 stanje jo i daleko pogoralo. Sudei po nasilju koje je jo
popraeno i sa porocima koji su uzeli maha i kod mladih i nee biti pomaka. Danas
su u koli uenici oni crveni a nastavnici oni drugi.

32

5.
Nai estradni pjevai mogu i goli nastupati na pozornici pred publikom a da
za to ne snose nikakve sankcije. I u kolu uenice mogu dolaziti ak i samo u
tangama, a duga kosa u mukaraca, tetovaa, rinice i drugi ukrasi njihov je imid
koji u oima drugih ne smije smetati. I ne dao bog da se kome zbog toga zamjeri.
Sve novine osudile bi te istog asa vie nego najveeg zloinca. Na TV svakodnevno
gledamo samo takve. Oni su nae boanstvo. Nigdje se ne spominje kultura
odijevanja, kultura izgleda, kultura odnosa meu ljudima.
A kau da odijelo ne ini ovjeka ve njegov izgled. Pa izgleda da smo mi
Hrvati onda skrenuli ne samo u izgledu, ve i u izgledu bolje budunosti. Nee proi
dugo i vie neemo znati razlikovati tko je sa ove a tko sa druge planete. Tko je
muki a tko enska danas i nema razlike.
6.
U odnosu meu ljudima najvee trzavice deavaju se u susjedstvu ili sa
susjedima. Razlog je banalan a opet tako velik da ti zagorava cijeli ivot.
Susjed je kupio novi namjetaj pa je ovaj stari umjesto da ga baci, smjestio u
zajedniku suionicu s obrazloenjem da e ga odvesti na selo u svoju brvnaru.
Od tada su prole godine a namjetaj jo uvijek predstavlja smetnju za prolaz
drugima da na trik objese mokro rublje. Nije samo taj namjetaj koji smeta. Donio
je i nekakve kante, limenke sa bojom i drugi otpad koji mu nikad nee trebati.
Drugi susjed u prostor za ulazak u svoj dio podruma naslagao je dotrajalom
penicom, plinskim bocama, nekim sanducima, daskama i ko zna to sve tuga nema,
a to sve onemoguuje pristup ostalim stanarima do ulaza u svoje podrumske
prostorije.
Pored svega to su uzurpirali prostor u zajednikim prostorijama, njihova
djeca koriste plonik ispred ulaza u kuu i tu po cijeli dan nabijaju loptu. A njihove
starije keri uveer na zidi ispred kue dovode momke koji tu urliu i do neko
doba noi. Ako je kia onda se premjetaju na kuno stepenite. Najgore je to to sa
tim dekima dolazi i pratnja pa ih se zna nai i po 20. I tko im smije neto prebaciti?
Pa taj bi odmah osjetio posljedice na svom automobilu, a pokatkad i na sebi.
A gradska vlast? Njima puca prsluk to Maarska nema more. Policija
reagira samo ako je tko mrtav. To to stanarima raste tlak, eer, a pada imunitet i
uz to nastaju druge smetnje nikoga nije briga. Narod ima demokraciju i emu se na
to treba aliti? Zato i vlada utnja. E pa ivjela onda takva demokracija!
7.
Od naih politiara svakodnevno dobivamo obeanja da e se anarhiji stati
na rep. Na alost od tog obeanja nema ni p u pomaku. I dalje se sa stadiona
ludovanje prenosi na ulice. Obeanja i dalje pljute, a kraa, korupcija i drugi
oblici negativnog ponaanja se samo mnoe. I dalje se uvozi ak i ozraena hrana, a
seljak nema svoju robu kome prodati. I dalje propadaju poduzea a radnici ostaju
bez svog dohotka. Penzioneri i dalje primaju samo 38% od prosjeka plae za
razliku od zemalja Unije kod kojih je to 80% . I dalje bi mogli nabrajati do sutra jo
puno toga i ne bi sve nabrojali to sve ne valja. A sve je to vlast obeala otkloniti. Na

33

kraju sve je ostalo samo na obeanju, ali danas pred izbore kad bi trebalo doi do
smjene vlasti svi opet obeavaju. Ako ih budemo izglasali oni e nam opet obeati
obeanje koje e nas izvui iz krize. Koliko jo puta moramo podrati to obeanje i
koliko puta emo nasjesti na obeanje? Kad emo ve jednom shvatiti da je
svakome takvo obeanje samo ludom radovanje? I sve dok je takvog ludog naroda i
bit e nam jedino do ludovanja. Za drugo i nismo.

34

KAKO JE BILO PRIJE


Pametan zna da svaki napredak donosi boljitak. Glupan se uvijek vraa unatrag.
Prosjean ovjek uvijek ivi u uvjerenju da e mu sutra biti bolje. A bolje e jedino
biti onima gore, jednako danas kao to je bilo i juer.
Naredne prie govore o tome kako je bilo u vrijeme socijalizma, vrijeme za kojim
jo uvijek neki ale. I mada je u to vrijeme zemljom vladao diktator, to se
zaboravlja a istie pravda, jednakost, bratstvo i jedinstvo, i jo togod to se
zamilja, a u stvari zaboravlja se istina.
Ja bih rekao da ti ustvari ude za nostalgijom svoje mladosti koja se vie nikad
nee povratiti, jednako tako kao to nee ni taj i takav socijalizam.
U to vrijeme ljudi su se dijelili na dvije klase: crveni i oni drugi.
Usporeujui ono vrijeme i ovo danas ustvari uoavamo da i nema razlike. Razlika
je jedino u vremenu, a kakvo god bilo vrijeme uvijek e biti razlike meu ljudima.
Uvijek e biti crvenih i onih drugih.

35

MONIK
Zalupivi vrata dnevne sobe ne osvrui se Ana krene prema kauu. Srce joj je
tuklo ko podivljalo a noge su joj se tresle kao da su od eljezne ice koja je izloena
trenju na velikoj buri. Kraj kaua na tren zastane a onda se baci na njega i
prekrivenim rukama pokuava zaustaviti suze koje su joj se slijevale niz njenog
lijepog lica.
U glibu jada ulo se samo njeno jecanje. Uz njega izvana dopirao je jedino zvuk
automobila koji se sve vie udaljavao.
Ana se nije mogla pomiriti s injenicom da taj auto odvozi njenog Marka u zatvor
iz koga se moda vie nikad i nee vratiti.
Plakala je dugo vremena, a kad je opet podigla glavu primijeti da je sunce ve
visoko na horizontu.
Bijesna na Milana ustaje i prilazi vratima gdje na zidu pritiska prekida rasvjete
kako bi ugasila svjetlo. Okree glavu iza koje se ukazuje razbacan namjetaj i stvari
koje su ostale nakon to je milicija pretraivala sobu. Pospremit e sve, potom e se
istuirati a onda e pokuati i srediti misli. Moda e joj u tome pomoi aa mlijeka
kad ga popije. Danas ju eka jo puno poslova a vie joj nema tko pomoi. Nema je
vie ni tko prihvatiti u svoj zagrljaj kad umorna zatrai njenost i utjehu oputanja.
Ipak nije smak svijeta. Moda jo uvijek ima nade da nekome predoi nepravdu
koja joj je uinjena, pa da se njen Marko ponovo povrati kui. Na tren joj se na
njenom lijepom licu povrati osmjeh. Trajao je samo kratko. Opet ga zamjeni
tjeskoba i tmurnost.
Ana se poslije napornog rada tokom dana opet priblii ulaznim vratima svoje
kue, zakljua ih a onda se u svojoj samoi smjesti na krevet i preputa bolnom
sjeanju koji ih je i doveo do toga da Marka odvedu u zatvor.
*
Marka je upoznala na studiju. Najboljoj prijateljici Meri otkrila je svoje osjeaje
prema njemu. Unato svoje ljepote koja je plijenila muke poglede i njihovog
nadmetanja da im pristupi osjeala je da je jedino Marko ne zapaa. Ve je
pomislila da mu prie i otvoreno iskae svoje osjeaje kako bi prestala ova napeta
atmosfera koja ju pogaa i koja joj ne prilii, jer uz njenu ljepotu mogla bi imati
svakoga koga poeli. Ali Marko je i dalje po strani kao da izmeu njih dvoje postoji
neka nevidljiva prepreka.
Ana duboko uzdahne. Na trenutak je njome zavladala tiina. Pogleda oko
sebe kao da trai rijei, a onda ne mogavi vie izdrati pogleda u prostor.
Zauujue, ni u jednom trenutku nije mogla izbrisati sliku Markova tunog
pogleda dok su ga odvodili.
-Jesam li ja kriva za to? pitala se .
Njen grijeh sastojao se samo u odanou, vjernosti i ljubavi koju mu je
podarila svih ovih godina njihovog braka. Nije bila svjesna je li ona jedina ena koja
nije mogla izvriti preljub. Nije se zbog toga smatrala izdanom i prevarenom, ali ta
je odanost uzrokovala ovo to je uslijedilo.

36

-Ne znam bi li druga ena postupila drugaije. Mada sam znala poznavajui
Milana i njegovu mo da e moje odbijanje dovesti do stranog gubitka koji e
pogoditi ne samo mene, ve i Marka. Ipak si postavlja pitanje: Jesam li pametno
postupila? Zakljui da je jedino vana njihova ljubav, a ta je ljubav poela ve od
prvog dana kad su se sreli. Do tada njen ivot bio je sveden samo na oekivanje
sree. vrsto je vjerovala u nju mada se puno puta osvjedoila da one ne postoji.
Dok je studirala, sanjala je vezu sa Markom, a ta veza dola je sasvim
sluajno. Izlazei iz zgrade fakulteta pred samim ulaznim vratima iz torbice joj je
ispala teka. Dok se saginjala da ju podigne, istovremeno i Marko koji se tu sluajno
zatekao, kavalirski se sagne da podigne teku. Pri tome glave im se sudarie.
Udarac njene glave o njegov nos bio je tako snaan da je iz njega odmah potekla
krv. Zastraujuu spoznaju to je uinila kad ugleda otok i plavicu uz krvarenje na
njegovom licu dok se Marko podizao, doivjela je ko ok.
Dok se Marko kretao prema vratima fakultetske zgrade ona mu se nala na putu..
Marko na tren zastane a potom se svom teinom naslanja na Anu. Obuzela ju je
panika. Doim ga obgrli osjea toplinu njegovog dodira. Srce joj zane jae udarati.
Osjeala je da se i njoj vrti u glavi. Za trenutak mislila je da e da e i sama izgubiti
svijest. Nekoliko se trenutka borila kako bi dola do zraka. Podie glavu i pri tome
ugleda njegov mili pogled.
-Gdje sam? upita ga.
-Koliko uviam, nalazi se u mom zagrljaju.
U tren se ona odvija od njega. Imala je osjeaj da joj zamjera tu slobodu i da e ju
sada zbog toga ukoriti.
-Zato si se najednom tako naglo odvojila od mene? Volio bih da me ponovo
prigrli kako bi mi pomogla doi do klupe. Malo mi se vrti u glavi pa me strah da ne
padnem, a to ti ne bih volio priutiti jer bi poslije imala sa mnom jo vie posla.
-Joj oprosti! Prila mu je blie i ponovo ga obgrli. Opet je obuze isti osjeaj
kao i malo prije. Pogotovo tada kad osjeti da je on svoju ruku poloio na njeno
rame. vrsto ju je prigrlio i tad se upute do klupe. Drugom rukom pridravao je
nos kako bi zaustavio krvarenje.
-ao mi je to sam ti nanijela tu nezgodu. Opravdavala se kao da je to
nekakva velika povreda. U nju se uvukao nemir jer jo uvijek nije bila svjesna kako
da mu pomogne, pogotovo kako da zaustavi krvarenje. Ljutila se i na njegovu
smirenost. Njoj je svaki mii, svaki ivac bio napet, a nije znala to da uradi. On je
i dalje bio miran. Drei vrsto prstima svoj nos i dalje ju je samo promatrao.
Vrijeme je prolazilo. Pokuala je nai maramicu. U urbi pretrauje svoju
torbicu. U ljutnji utvrdi da ju nije uzela sobom. Istog asa on skida ruku sa nosa te
utvruju da je krvarenje prestalo. Svoju bol zbog nanesene mu ozljede pokuava
izraziti sa opravdanjem. Cijelo vrijeme sjedei kraj njega pitala se da li joj
zamjera, te to e uslijediti kad se podignu sa klupe.
Marko se razlikovao od nje. Dok je ona sa strepnjom oekivala nastavak koji
e uslijediti, on je za to vrijeme samo smireno promatrao. A onda ree:
-Osjeam da bi mi tvoja glava na mom ramenu povratila snagu. Traim li
previe?
-Ne i meni je potrebna snaga. Nije se dvoumila. Opet su zagrljeni sjedili
jedan uz drugog. Doim je malo podigla glavu ponovo primjeuje njegov umiljati

37

pogled. A onda je uslijedio i poljubac. Osjea da su joj noge oduzete a da joj srce
toliko lupa kao da e iskoiti iz grudi. To je djelovalo sve dotle dok se opet nisu
odvojili. Najprije ga stane motriti kao da se u udu pita: otkud to? ta nam bi da
smo otili tako daleko? A onda zakljui da je sretna da je do toga dolo.
-Zanima me kako je sada sa tvojim nosom?
-Ne brini, preivjet u.
To je bio dobar poetak za nastavak razgovora. Upijala je svaku njegovo rije.
Pokuala ih je smjestiti u memoriju, no one su se gubile a opstalo je jedino ushienje
koje ju je dovelo dotle da nije znala je li to samo san ili se to u stvari i dogaa.
Od tada su se nalazili svakodnevno. Nikakvih drugih ljubavi, nikakvih
drugih ljubavnih brodoloma vie nije bilo iza njega. To je bio poetak i njenog
ivota, poetak jedne divne veze koja traje sve do dananjeg dana.
Marko je tri godine stariji od nje. Dobio je posao u jednoj dobroj firmi
odmah po zavretku fakulteta. Ana je nastavila studij kao i do tada. Radei i
honorarno u jednim gradskim novinama Marko je svojim lankom dotakao se i
nepravilnosti rada u firmi u kojoj je monik stajao ne samo tu na elu ve i na elu
gradske uprave.
Dirati se u osinje gnijezdo u to vrijeme znailo je samo jedno loe po tebe. A to loe
je ubrzo i dolo. Srea da je sve samo zavrilo s Markovim otkazom. Ta spoznaja
objavljena je i u javnosti. Mogla ga je stajati i odlaskom na Goli otok gdje bi na
dugogodinjim robovanju mogao ni kriv ni duan okonati ivot.
Da je monik likovao, razumljivo je samo po sebi.
Slijedeeg dana Marko je potraio drugi posao. Ali gdje je god zakucao na vrata
firme, dobivao je negativan odgovor. Nekoliko dana drala ga je nada da e ipak
uspjeti zaposliti se, ako ne u struci, moda bilo kakav drugi posao. Bilo je i takvih
koji su mu obeavali pomoi, ali doim su stupili u kontakt sa monikom , dobili su
zabranu da ita poduzmu. ak ni kao manualni radnik nije mogao dobiti posao.
Doli su i dani kad se vie nije znalo to dalje. Nije si mogao dopustiti da ga Ana
koja ni sama nema dovoljno financija uzdrava. Treba jesti, treba novac i za druge
potreba, a njega nema. I kako onda dalje?
Sjedei na klupi gradskog parka pitali su se kakav ih ivot eka u
budunosti. Dok kraj njih prolaze ljudi i odlaze po svom poslu, Marko i Ana ekaju
da im netko prie i od njih odnese svu napetost i nemir koji se u njima sakupio. To
ekanje bilo je uzalud.
Ima li smisla i dalje ovako ekati ili moraju ipak neto poduzeti. Nastave li i
dalje tako dotui e ih bolest, a to bi doprinijelo samo jo veem likovanju monika.
Njima bi samo to bila jo vea patnja. Ima li smisla i dalje tu ekati? Neto se ipak
mora poduzeti. Prva je pomisao Marku bila prebjeg preko granice pa u drugoj
dravi nai utoite koje e im osigurati budunost. U to vrijeme ljudi su masovno
bjeali preko granice. Stotine tisue Hrvata potrailo je utoite u Njemakoj, pa
zato ne bi pokuali i mi? Taj prijedlog uputio je Ani.
Mada je to bila najgora solucija, jer ako ih uhvate, proglasit e ih dravnim
neprijateljima, a tada im ne gine dugogodinji zatvor. Dok budu robovali svoje
prste uplest e i monik, a tada slijedi jo vea kazna. Ana se tome protivila.
-Znam da emo uspjeti, tjeio ju je Marko.

38

Ana nije vjerovala njegovim rijeima. Bila je ranjiva i na pomisao to bi im se


dogodilo da ih uhvate. Bila je svjesna da bi tada i zavrila njihova veza koja je do
sada protekla u ljubavnoj idili. A onda zakljui da e jednoga dana ipak doi
vrijeme pravde i on e ovdje ipak imati posao u svojoj struci. Do tog treba doi, ali
dokle ekati?
I dok su ekali da se vrijeme okrene na bolje, kako bi konano i oni zaeli
ivjeti ko ljudi, situacija se jo samo pogoravala. To ih je dovodilo do stanja i pred
svau. Zahvaljujui Markovom smirenju sve je opstalo samo na ekanju. A onda
jednog dana stie na njegovu adresu slubeno pismo upueno od suda. Dugo se je
predomiljao da ga otvori. Bio je uvjeren da ga i ovi koji su ga poslali optuuju za
kakav grijeh. Ana nije mogla izdrati i trai da ga otvori. Iznenadi se kad uoi
sadraj. Radi se o nasljedstvu. Umro mu je djed i sve njegovo imanje oporukom
ostavlja Marku. U prvi mah Marku su potekle suze za umrlim djedom kojeg je
neizmjerno volio, a potom se alost pretvara u veselje, koje mu daje i nadu kako
dalje. Zato predlae Ani da se vjenaju i da pou na selo. Moraju biti svjesni da ih
tamo ne ekaju polja s mirisnim cvjetovima, ve naporan rad, ali rad koji donosi i
zaradu a time i bolji ivot. Obgrli Anu, poljubi je i jo jednom upita to misli o
njegovom prijedlogu. Ana je znala da e uz Marka uspjeti. On je sposoban da uini
uda. Svaki posao radit e s istim arom. Jedino to ga moe sprijeiti, to je bolest.
Da ostanu ovdje ta bolest dola bi i prije. Zato dok su mladi i zdravi treba iskoristiti
to to im se prua.
-Da li se pribojava ivota na selu? upita je smireno.
-Zato misli da bi se ja trebala bojati? eli mu rei i da bi strah znaio i
izdaju i ismijavanje njegove ideje, a ona ih opet vraa u ivot. I kako onda da mu
osporava budunost koja za njih dvoje znai i zbrinjavanje obitelji. Jest da se ona
odnosi na novu situaciju koja im je nepoznata. U poetku e im moda biti i teko,
ali poput drugih i oni e se naviknuti i nauiti rad koji e im olakati ivot. A onda
joj sinu u glavu i to da e tamo doi kao njegova supruga.
Marko joj je savjetovao da jo neko vrijeme promisli o prijedlogu kako se poslije ne
bi pokajala zbog pogrene odluke. Moda se tako ini, ali sudei po nasljedstvu
pretpostavlja da e im imanje samo donositi korist. Bit e to poetak borbe za novi
ivot kojeg e nada se ostvariti u koliko bude i dalje meu njima bilo ljubavi i sloge.
I Ana je bila odluna u svojoj prognozi, pogotovo to oboje zamiljaju isto.
Godila joj je Markova blizina. Pristala je sve ostaviti, pa ak i prekinuti studije
samo da bude uz njega. Zato je odluka o preseljenju donijeta brzo. I za par dana
nali su se u novoj sredini u srcu ravne Slavonije.
Selo ko i svako drugo. Niz kua ispred kojih su zasaena stabla ispod kojih
su klupe za odmor, a i za to da se pozdrave sa onima koji su u prolazu. Njihova kua
nalazila se u sredini sela. Prostrana prizemnica sa pet soba, kuhinjom, ostavom i
velikim dnevnim boravkom. Veliko dvorite koje sadri i staje za stoku i perad a
iza vonjak i veliki prostor za sadnju povra. Sve to skupa predstavljalo je prostor
koji jo samo eka da bude popunjen sa blagom, a svakako i sa djecom. Ana se
veselila novom ambijentu. U novoj sredini utonula je i u seoski posao. Grlo joj se
osuilo pri pomisli hoe li moi izdrati taj tempo. Bila je sigurna da mora i zato eli
rijeiti sve probleme koji joj se nau na putu. Kad se Marko povrati sa posla,

39

namjera joj je da ga doeka sa veseljem i bez bojazni da e joj ita prebaciti ako to
nije uradila.
Marko je odmah dobio posao u umarskoj industriji kao zamjenik poslovoe. Zato
je svakodnevno izbivao na terenu. Nije bio kolovan za umarstvo, ali ubrzo se
prihvatio knjige i u slobodno vrijeme prouavao znanje i tog zanata. Bio je sretan
da radi i da donosi novac koji e moda poslije pomoi i Ani da zavri fakultet.
Pored posla u firmi jo je obavljao i poljoprivredne radove na svom imanju. Cilj mu
je da kupi i stoku pa da im osigura pristojan ivot. Dolaskom na djedovo imanje
naslijedili su i traktor uz ostalu mehanizaciju, a to e mu itekako pomoi u
obavljanju poslova.
-Jadna moja Ana, sigurno ti je teko izdrati taj tempo i jo uz to sama,
Nadam se da e se brzo priviknuti a poslije e ti biti lake. Tjeio ju je svaki put
kad je dolazio sa posla kui.
-Nije meni nita teko. Jedino mi nedostaje ti. Voljela bi da smo ee
zajedno. Nekad me je ak i strah ostati sama, pogotovo kad se kasno vraa.
-U subotu i nedjelu ne radim pa emo biti cijeli dan zajedno. Tada emo se
prepustiti i zabavi. Moemo poi i u posjet mome efu Josipu. Prijazan je ovjek, a
jednako takva je i njegova supruga Mira koja jedva eka da te upozna.
-Do subote je jo dva dana i moda to i nije tako loa ideja. Svakako se elim
sa nekim ispriati, a nadam se da u u Miri nai i odanu prijateljicu. U svakom
sluaju drim se onoga bolje je imati sto prijatelja nego jednoga neprijatelja.
-Drago mi je to se veseli tome. Kad god poslije zaeli, moe je pozvati u
nau kuu, a i njoj e biti drago da se naete jer i ona preivljava isto to i ti.
-Kad doe to poznanstvo onda emo govoriti o tome
-Mira je samo za poetak poznanica. Nadam se da e poslije uslijediti i
druge.
-Lijepo od tebe da misli i o tome.
Dola je i subota. Marko je bio u pravu kad je rekao da su Mira i Josip
prijazni ljudi. Ana je bila oduevljena ljubaznim prijemom. Nije oekivala da e se
toliko opustiti i napriati sa Mirom.
Mira je dvije godine starija od nje,. Krasi ju ne samo lijepo lice ve i skladno
graeno tijelo. Josip je oko deset godina stariji od nje, ali atletske grae pa se ta
razlika ni ne uoava. U svakom sluaju skladan su par. Po njihovom dranju Ana
ima dojam da se vole i da im je brak solidan. Jedino ne zna zato jo nemaju djece.
Jednog dana valjda e i to doi. Najvanije je da je sada stekla vjernu prijateljicu
kojoj se moe povjeriti, zakljui Ana.
Od tog dana esto su se uzajamno posjeivale.
Tog dana dogodilo se neto to je Anu jako iznenadilo, ali i pogodilo. Doavi kod
Mire zakucala je na vrata ali se nitko nije odazvao. Ana ue kao i svaki put. Uini
joj se kao da iz sobe uje neke glasove. U prvi mah pomisli na Josipa. - Da nije
danas ostao kod kue? ta mu bi da nije poao na posao? A moda je to kod nje
neka susjeda. Valjda im neu smetati. Moda je i dobro da uz Mitu upoznam jo
koju prijateljicu. Poe naprijed i malo zastane pred vratima. Tiina! Da ipak ne
smetam ako je Josip? enska znatielja ipak je prevladala u njoj. Polako otvara
vrata. Prizor koji ju je zatekao zapanjio ju je. Ugledala je golog mukarca golog

40

Mukarca kako ispruen lei na krevetu, a jednako tako gola Mira u jahaoj pozi
sjedi na njemu. Zapanjena prizorom Ana oajniki potri ka izlaznim vratima. U
urbi zapne za ormari te prevrne vazu s cvijeem. Nije zastala. Proavi kroz vrata
jo je samo zaula Mirin glas. Tko je?
Nije se osvrtala niti zastala. Sve do svoje kue nije smanjivala tempo hoda. Tek kad
je stupila u svoju kuu sjedne za stol i glavu podboila rukama stade razmiljati. U
prvi mah imala je dojam kao da se davi u vodi i zato skuplja snagu ne bi li se
dovukla do povrine kako bi udahnula zrak. Doim se opet smiri zapita se: -to se to
deava sa mnom? Zato je morala vidjeti taj prizor i mora li sad i ona koja nema
nikakve veze sa seksualnim ivotom Mire, niti udjela u tome sada lupati glavu. A
opet nije njoj pravo. udi se kako Mira moe biti tako dvolina. Sa Josipom glumi
toliku ljubav, a ovdje ga vara dok je on na poslu. Ana tupo gleda ispred sebe i jo se
jednom pita to se to deava? Tada uze au i iz bokala u nju uspe vodu, ispije par
gutljaja i odloi au Ne zna koliko je vremena tako sjedila i sreivala misli kad
zauje da se otvaraju vrata. Okree glavu i pred sobom ugleda Miru.
Doim je ula Mira bez rijei sjeda za stol nasuprot Ane. U prvi mah samo su se
gledale.
-to ti je Ana? oglasi se Mira.
-Ne elim o tome govoriti.
-Da, znam da ti je neugodno, ali i dalje moe raunati na moje prijateljstvo.
Voljela bi da i nadalje ostanemo bliske, a o ovom dogaaju nadam se da nee
nikome priati.
Ana je i dalje utjela i samo je pozorno zurila u prostor na stolu. A onda pogled
usmjeri na Miru. Znam da ti je teko po cijele dane oekivati Josipa da se vrati sa
posla. Sudim to i po sebi, ipak to nije razlog da ga vara. Ovaj put sam naila ja. A
to da je naiao tko drugi, ili da je doao sam Josip i ugledao te u tom prizoru? On
je plemenit ovjek i vjerujem da ne zasluuje to to mu ini. Ne vjerujem da bi ti
tog momenta kad bi te zatekao s drugim mukarcem nanio kakvo zlo, ali mora
shvatiti da bi ti se poslije ivot izmijenio iz temelja. A koliko uviam i on tebe treba
kao i ti njega. Zato onda to radi?
Mira se nagnula blie i njeno svoju ruko polae na Aninu.
-Ana, kad uje cijelu priu moda e drugaije gledati na to.
-Ne znam, ali u svakom sluaju tu vezu mora to prije prekinuti.
-Zar misli da to ve odavno nisam pokuavala?
-Ja bih se gorko upitala kako mogu ivjeti sa muem i nadalje ga varati, a ti
kae da ne moe prekinuti tu vezu. Onaj tko to eli i uini. To tvoje opravdanje ne
ide mi u glavu.
-Ana, zaboga! Ti ne zna kakav je taj ovjek. On je u stanju da mom muu
nanese takvo zlo iz kog se dok je iv ne bi mogao izvui. Prijetio mi je i njegovom
smru u koliko doe do naeg prekida. Da nisam pristala s njime na blud moj bi
Josip ve odavno bio meu pokojnima.
Poela je drhtati, a onda joj potekoe suze. Ana prie i zagrli ju. Smirivanje je
trajalo dugo.
-Ana, tako si dobra. Vjeruj mi da mi i sama pomisao na Milana, naime tako
se zove taj gad, izaziva strah.

41

Mira se podigne a potom obje prihvate u zagrljaj. Mira je i dalje drhtala i jo uvijek
izgledala uplaeno.
-Sluaj me Miro! Ovako dalje ne moe. Ako si ena Josipu onda u
potpunosti preuzmi tu ulogu i prisili sebe na vjernost jer prije ili kasnije on e poeti
sumnjati u tvoju odanost, a moda ak i neto nauje i bojim se da bi ti poslije brak
i opstanak tog braka doao u krizu iz koje bi osjetila samo posljedice, ali ne
vjerujem da bi opstao.
-U pravu si, ali ti ne zna Milana. Kad se razbjesni koliko je opak mogao bi i
mene ubiti. To bi i podnijela li se bojim da me osakati, a taj je u stanju uiniti i to,
ne samo meni nego i mom muu. Njegova volja je zapovijed , a ja se osjeam previe
slabom da bi mu se mogla oduprijeti.
- Zar se u selu ne moe nekome poaliti?
-Kome kad je njegov vlast ovdje dosegla razinu najsnanijeg politiara koji
moe da radi to ga volja i dokle ga volja.
-Voljela bih da ga upoznam.
-Ja ti savjetujem da to ne ini. Mogla bi doivjeti moju sudbinu, a onda e
znati to je patnja.
-Bojim se da nismo istog kova. Ja se znam oduprijeti.
-I ja sam mislila da to znam pa ipak nisam uspjela. Najradije bih otila iz
ovog mjesta i sve ostavila, ali kako da uvjerim Josipa da to uinimo. Zar da mu
kaem istinu? Ne, to bi me odvelo u jo vei drek od ovoga u koji sam upala. I to
onda da radim? Osjeam se izgubljeno. Srce mi se ledi od slutnje da e me i dalje
Milan napastovati gdje god bila. Doe li do mene moram ga posluati bez pogovora.
Jedino je rjeenje da se ubijem. Da odem bilo kamo taj bi me vrag naao.
Sunce se ve visoko podiglo i vrijeme je da se njihovi muevi povrate s posla.
-Ana, molim te jo jednom da o ovome nikome ne pria, pa ak ni muu.
-Ne brini Miro. Sutra emo nastaviti na razgovor a sad poi smireno kako
bi i smireno doekala Josipa.
Ana je znala da e se Mira sa Josipom ponaati kao i do sada. Moda je
sumnja s moje srane u njihov brak preuranjena, pogotovo ako ta veza s Milanom
traje due. Sjela je ponovo za stol i u mislima oekivala Marka. Nakon desetak
minuta on je i stigao. Doim ga ugleda podie se i poleti mu u zagrljaj.
-ta ovo znai? Zar sam ti zbilja toliko nedostajao?
-Reci mi da li me voli?
-Otkud sad to kad dobro zna da te ne bi dao nizato na ovome svijetu.
-A da ti se ukae prilika, bi li me prevario?
-Ana, ta to znai? Zar hoe da ti laem? Pobogu, valjda me poznaje i ne
znam otkud ti sad najednom pada na pamet ta glupost.
-Marko, trebam te ree potiho.
-Tu sam i za tebe u uiniti sve to god poeli. Ipak bi prije nego nastavimo
sa ovim dijalogom htio neto pojesti. Ta zna da se od cjelodnevnog rada i ogladni..
Mogu li prije dobiti kakvo jelo?
Ana je bila presretna to je njihova veza postojana i to sve svoje probleme rjeava
uz ovog divnog mua.
*

42

Tog dana Marko je poao na slubeni put s kojeg se nee vratiti dva dana.
Nakon to ju je popodne posjetila Mira i s njom ostala sve do noi, Ana prilazi do
ulaznih vrata te ih zakljua. Nakon veere prepustila se opruena na krevetu
itanju. Zanimljivo tivo vuklo ju je i dalje za itanjem. Odjednom se trgne. Zaula
je korake pod prozorom svoje sobe. Dok je oslukivala zadrala je dah. Bila je
sigurna da je to nekakav nepozvani gost, ali tko? Ustane i prilazi vratima da jo
jednom provjeri jesu li zakljuana. I dalje je sluala korake koji su obilazili oko
kue. Ako je lopov neka si uzme to eli, samo da nju ostavi na miru pomisli.
Opet se vrati u krevet. Trenutak kasnije neznanac je priao do vrata i pokuava ih
otvoriti. Kako nije uspio zane lupati po njima.
-Tko je! oglasi se Ana.
-Otvori, ja sam Milan.
Zauvi to ime Ana se strese. Otkud on ovdje? Pita se i to smjera.
-Otvori! opet se zauje njegov glas.
-Odlazi jer za koji as se vraa moj mu i ako te tu nae, bit e loe po tebe.
-Nee se on vratiti dva dana i za to ne brini.
-Otkud ti to zna?
-Znam jer sam ja sredio da poe na taj put.
-O gospode , to se to dogaa? bila je zapanjena.
-Hoe li otvoriti ili treba da razvalim vrata?
-Ne neu otvoriti, a ue li na silu doekat e te nevolja.
Na trenutak je nastala tiina a onda se opet zauje njegov glas.
-Ne treba se plaiti. Doao sam samo da porazgovaramo.
-Razgovarat moemo i sutra, no mislim da za to nema nikakve potrebe.
Odlazi, hou da spavam u miru.
-Pusti me unutra, nee ti biti ao.
-Odlazi jer u zvati miliciju.
On se na tu prijetnju grohotom nasmije.
-Milicijom upravljam ja i to ti ne bi nita pomoglo, ak bi ti i odmoglo. Zato
ti je bolje da otvori ta vrata.
-Ne, odlazi i ostavi me na miru!
-Dobro, idem, ali znaj da e zbog toga gorko poaliti.
Jedno vrijeme je jo stajala kraj vrata i oslukivala a tak zakljui da je ipak otiao.
Jo je bila u strahu ali on se znatno smanjio. Nije mogla zamisliti tu drskost mjesnog
silnika. Bojala se da opet ne doe, zato poe u kuhinju gdje iz ladice uzima veliki
no, a potom se ponovo vraa do kreveta. Tu no sve do jutra nemirno je provela u
krevetu. Da je bar sada doao Marko, ali on e doi tek sutra i morat e provesti jo
jednu no u iekivanju. Pita se hoe li Milan ponovo pokuati ui u kuu.
Prisjeti se Mire i njene prie o tome kako je Milan okrutan ovjek. Boji se da i
Marku ne uini kakvo zlo. Bi li se to ipak moglo ostvariti? pita se zabrinuto. Ipak
nee popustiti. Prije bi si zarila no u srce nego se njemu podala.
Nakon to je pospremila kuu uputi se do Mire. Bojala se da tamo opet ne sretne
Milana. Prilazi polako, a tada zastane i oslukuje pod prozorom. Odlui da ipak
ue. Mira je bila sama i doim ugleda Anu veselo joj prilazi.
-Ba mi je drago da si dola do mene.
-Sjednimo pa e uti novosti.

43

-to je, to mi to ima rei?


-Znam da ima obaveza pripremiti sve dok se Josip ne vrati, ipak me mora
sasluati.
-Daj ne odugovlai ve prijei na stvar.
Ana joj ispria cijeli tok protekle noi.
-Taj gad nema granice drskosti, ipak zanemari to je bilo. Za svaki sluaj i
danas zatvori vrata i sve prozore. Ako ue u kuu silovat e te kako je i mene, a
poslije e se ponaati kao da si njegovo vlasnitvo i ne dao ti bog da ne izvrava
njegovo nareenje. Vrit e pritisak i na Marka , a zagorat e ti ivot da e doi u
stanje kao i ja. Savjetujem ti da ne bude popustljiva.
-Nisam naivna da sa takvom nemani pristajem na blud. Prestani sumnjati u
moju odlunost. Odana sam Marku i takva u ostati sve do kraja ivota.
-Dobro, dobro, smo znaj da e ti se on osvetiti na bilo koji nain ako mu ne
udovolji zahtjevu.
-Moe me jedino ubiti.
-Ne, tebe nee ubiti, ali mogao bi Marka. A kad ostane sama opet e te
napastovati sve dok ne ostvari svoj cilj.
-O Boe, zar je dotle dolo? zajeca.
-Ana, previe se toga dogaa da moemo biti spokojne. Ja u ti pomoi koliko
god budu doputale moje mogunosti i ve idui put kad se pojavi kod mene,
pokuat u ga urazumiti. Za sad ti mogu samo toliko obeati. Da se smiri idem nam
skuhati kavu.
Pri ispijanju kave Mira se zane ponaati oputeno i veselo. Uz dosjetke i viceve
htjela je oraspoloiti Anu i skrenuti joj misli na drugu stranu. Nakon nekog
vremena to je i uspjela. Ana se zane smijati te i ona ispria pokoji vic. Vrijeme su
nadalje proveli u temi koja se odnosila na kuhanje.
Vesele to je Ana opet ona stara prijazna ena, Mira ju isprati na odlasku do vrata.
Tu malo zastanu.
-Kad bi mogla upoznati kakvog mukarca koji ima veu vlast od Milana, ne
bih se ustruavala da mu se podam , samo da ovoga gada makne iz naega sela
bijesno izusti Mira.
-Draga moja Miro, moda e se nai neki drugi nain, pa nee trebati ii tako
daleko.
I ako su se ove dvije mlade ene tek sprijateljile, njihov ivotni put naao se na istoj
trasi, onoj koja vodi u nesreu. I dok se Mira prepustila sudbini Ana je odluila
boriti se i dalje. No protivnik je prejak i hoe li uspjeti izvojevat pobjedu?
Doim je dola svojoj kui zabravi vrata i provjeri jesu li svi prozori
zatvoreni. Zadovoljna to je sve u redu obavi kune poslove a uveer se opet oprui
na svom krevetu. Ponovo prihvaa knjigu i zainje itati. Ovaj put na ormari je
stavila veliki no u koliko bi se ponovo pojavio Milan. Napeto je oslukivala pa joj ni
itanje nije pomoglo za smirivanje. Tek pred jutro je zaspala. Utvruje da nitko
noas nije dolazio. Moda se ipak uplaio mojih prijetnji pa je zato odustao od
svoje namjere ? tjeila se. Kad bi taj gad dopustio sebi pronai nekakvu pravu
enu koja bi ga opinjavala, mogao bi svoj cilj postii i na ljudski nain. Koliko ga
je gledala dok je opio sa Mirom uoila je da je solidan momak koji bi si lako naao
svaku zgodnu ali slobodnu djevojku, ali da se u nju zagleda na nain kako to

44

dolikuje mukom pristupu a ne ovako kako to ini sa njih dvije. Izgleda da mu je


vlast udarila u glavu pa si zamilja da moe raditi to ga je volja. Neka zna da se
ovaj puta prevario jer ja nisam od onih koje poputaju zakljui.
Ustala je i ponovo zaela sa kunim poslom. Pomilja kako bi joj sad dobro dola
Markova potpora. Ali da on dozna to Milan sprema, boji se da bi ga izazvao. Dolo
bi sigurno do tue a to bi samo pogoralo situaciju jer bi ovaj tek onda iao na
osvetu. To je i razlog da mu ne smije nita rei.
Sa oduevljenjem ga je prigrabila u zagrljaj kad se vratio sa slubenog puta.
To ne udi jer je bila opsjednuta s njime.
-Dugo vremena nismo priali o tvom poslu. Upita ga.
-Tu se nama ta priati, a raditi se mora jer bez rada ne bi mogli ivjeti
dostojno kao i drugi ljudi. Ne bi mi bilo ni drago da i ti zbog toga trpi.
Ana ga je dovoljno poznavala, ba toliko da odmah zakljui kako je u pravu.
Marko je zagrli i privue do sebe. Nakon poljupca ona svoju glavu polae na
njegovo rame. Osjea se zatienom te shvaa kako je lijepo imati takvu zatiti i
tokom cijelog dana, a pogotovo po noi.
Kad je Ana sutradan ponovo dola do Mire, radovala se to e joj s veseljem
ispriati kako je provela jueranji dan. Pomisli da bi i svi etvero mogli poi na
zajedniki izlet. Da to u joj predloiti. Nadam se da e i Josip na to pristati.
Premda vie nije mislila na Milana ipak se pribojavala da bi ga mogla sresti u
Mirinoj kui. Prije je u tu kuu ulazila bez straha, ali sad doim se njoj priblii srce
joj jae zakuca. Srami se to rei Miri, ali nada se da e i tom jednom doi kraj.
Doim je ula u kuu zastane zapanjena. Mira je sjedila za stolom i glasno plakala.
Na lijevoj strani oko oka uoavala se plavica.
-Miro duo, ta ti se to desilo, govori!
Mira ju pogleda a onda se podie i stee ju u zagrljaj.
-Da si dola sat ranije zatekla bi ga ovdje.
-Koga bi zatekla? zbunjeno upita .
-Pa njega, Milana.
-Zar taj gad i dalje dolazi? Mislila sam da sad kad i ja za to znam, da e
odustati
-Nee on odustati sve dok je u naem selu i dok god ima tu vlast.
-Otkud ti ta modrica?
-Doim sam zaela razgovor o tebi najprije me je tako snano gurnuo od sebe
da sam odletjela i leima lupila u ormar, a kad sam se podigla snano me udario u
obraz pa sam se po novo nala na podu. Zaprijetio mi je da e ubiti Boga u meni u
koliko jo jednom zaponem razgovor o tebi. Sad me je strah kakvo opravdanje
naem za ovu modricu oko oka i to e na to rei Josip.
-Stavljaj si na lice hladan oblog i ee ga mijenjaj. Moda do dolaska Josipa
splasne. U svakom sluaju ni za bilo to na svijetu ne spominji Milana. Najbolje je
da kae da si se udarila na vrata.
-Nije mi toliko stalo do mene, ali strah me je to e nakon ovoga uraditi tebi.
Taj ne odustaje lako od svoje namjere i bojim se da e ti prvom prilikom ponovo
zakucati na vrata. Budu li zatvorena nee se ustruavati ni da ih razvali.
-Svi snovi o kojima sam ti htjela govoriti za nedjelju sada su pali u vodu, a
sve je pokvario ovaj tip. Prava je sotona kojoj nije mjesto na kugli zemaljskoj.

45

-to si to zamislila za nedjelju?


-Mislila sam da bi bilo dobro da svi skupa poemo na jedan izlet.
-To je dobra ideja i im doe Josip govorit u sa njim.
Mirjanino raspoloenje opet se povrati, pogotovo kad je tema pola na razgovor o
kunim poslovima. Nakon skoro dva sata akulanja Ana polazi kui. Zamiljena
pogleda koraala je ulicom ne vodei rauna o prolaznicima koje susree. U tijesnim
bijelim hlaama i arenoj bluzi koja se takoer pripijala uz tijelo njena prekrasna
figura dola je do punog izraaja. ene su je promatrale sa zaviu a mukarci
izbezumljenog pogleda samo su uzdisali od ushienja. Anino zgraanje odjednom se
rasplamsa kad ispred sebe ugleda Milana. Stvorio se tu iznenada i u vrijeme kad mu
se najmanje nadala. U prvi tren pokuava ga zaobii, no on se hitro opet postavi
ispred nje.
-Dokle me ti kani izbjegavati, govori? rekao je to otrim tonom.
-Ostavi me na miru jer u zaeti vritati.
-Ne boj se, neu ti nita, ali upozoravam te da e me za koji da i sama taiti.
-Nita kao to nisi nita ni Miri uradio. Odmakni se od mene jer ako to ne
uini ovim rukama iskopat u ti oi, pokvareni gadu.
Milan proguta slinu ali ne ree nita. Naini samo korak u stranu a Ana poe. Tada
doviknu za njom: - Sutra e ve poeljeti da ti doem. Znaj da neu, ali ipak u
ekati da ti doe do mene.
Ana se ve dovoljno udaljila i zato se osvre da uoi je li ju prati. Ne vidi ga i zato
jo vie ubrzava korake. U prvi tren nje razmiljala o njegovim rijeima, ali to je
dalje odmicala sve su joj vie te rijei odzvanjale kraj uha. to je time mislio?
pitala se. Osjeala se sigurno kad je stupila u svoje dvorite. Otvara kuna vrata i
lagano se zanjie. Otkud najednom ta slabina? pita se. Prilazi do stolice i sjeda.
Nakon par minuta osjea da joj je bolje. Odajom zavlada tiina. Jedino se uje
njeno ubrzano disanje. Nepotrebno je da se sekiram. Taj klipan mora ve jednom
shvatiti da me mora ostaviti na miru. Neoptereena vie tim brigama prihvati se
kunih poslova. A onda joj se ponovo u glavu vraaju njegove rijei.- Zato bi ja
poeljela da mu doem? Uvjerava sebe da to nikad ne bi uinila. Ostatak dana
provela je u ugodi jer se Marko ranije vratio sa posla. Premda je Milan opasan i zna
da bi im mogao nainiti zlo, ipak je jako pazila da nikakvim znakom ne daje marku
slutnju u sumnju. Svoje probleme mora rjeavati sama. Kako jo nije zapala u veu
krizu najbolje je da se posveti kunim poslovima a poslije svom muu. Nada se
nekakvom nainu s kojim e skinuti masku sa Milanovog lica, te ga spustiti na
zemlju, jer ako ovako nastavi ve sutra bi mogla u selu na red doi jo koja ena da
doivi istu sudbinu. Moda ne odmah ali u dogledno vrijeme valjda u upoznati
nekakvu osobu koja ima veu mo od Milana. Nadam se da e taj biti u stanju da
obuzda Milanovo ponaanje. Nezadovoljstvo koje se zavuklo u njoj mora to prije
istresti jer bi Marko mogao naslutiti da neto nije u redu a njemu ne smije lagati.
Njena ljutnja na Milana sve je vie rasla i sad kad je izrazio prijetnju ne smije samo
mirno ekati. to prije udruena sa Mirom morat e neto poduzeti, ali to?
*
Glasan zvuk na vratima trgne ju iz sna.
-Tko bi to mogao biti? zapita ju Marko.

46

Da nije opet Milan, uplaeno se zapita Ana. Ali ne, pa valjda mu je jasno da je i
Marko tu. Idem ja pogledati.
-Ne, ti samo i dalje ostani u krevetu a ja u se dii da vidim tko je.
Marko prilazi vratima i otvara ih. Iznenaeno zastane kad ispred ugleda dvojicu
milicionara i jednog civila.
-Ljudi, koje vas dobro donosi tako rano do mene?
-Nije rano, upravo je prolo est oglasi se ovjek u civilu.
-Uite pa da vas usluim u koliko ste za toplu kavu.
Doim su stupili u dnevnu sobu prila im je i Ana. U sebi je negodovala ugledavi
neljubazna lica nepozvanih gostiju. Nije rekla ni rije samo je budno pratila tijek
dogaanja. Tada se opet oglasi ovaj u civilnom odijelu.
-Prema naoj evidenciji utvrdili smo da ste za obavezu trebali dati tristo
kilograma penice i jednako toliko krumpira, ali i drugih namirnica koje neu sad
nabrajati, a vi niste dali ni pola od toga i zato trebate snositi posljedice.
-Otkud sad najednom te poveane brojke. Dao sam sve koliko ste traili
ljutito e marko.
-Drue, ja tu nita ne odreujem. Ja tu samo vrim svoj posao. Imate li to
sada odmah predati, jer ako ne idete s nama.
-Znate da nemam. Morao bih to kupiti ali nemam ni novaca toliko.
-Onda vie nemamo to raspravljati. Stavi mu lisice i ide s nama.
-Zato to inite? Skoro vritei Ana se obraa ovjeku u civilu.
-Drugarice, budete li i dalje postupali s ovoliko nasilja na slubenika vlade i
vas emo povesti u zatvor. Jel vam jasno? Strogo e.
Ana se skameni od uasa kad ugleda kako grubo milicionari prihvaaju Marka U
nekoliko sekundi odveli su ga do auta koji je ostao parkiran na cesti ispred kue.
Ana je sve to nijemo promatrala tresui se od straha i koliko god pokuavala
shvatiti to se to deava, nije mogla obuzdati svoje srce koje je udaralo ko
lokomotiva takvom silinom kao da eli iskoiti iz grudiju. Taj gad ipak je ostvario
svoj naum. Nije mi bilo ni na kraj pameti da e do toga tako brzo doi. Toliko se
toga dogodilo u ovo kratko vrijeme i jo joj uvijek nije bilo jasno zato. Zato se svi
obruavaju ba na nas? Ma koliko god pokuavala da se smiri i sabere svoje misli
nije joj iz glave izlazila scena pogleda njenog Marka. Ovo je ipak previe za nju
zakljui. Drugo joj ne preostaje nego borba u kojoj mora dokazati nedunost njenog
mua kao i podlost koja je uinjena sa strane ovjeka koji nije zasluio ni da ga se
pljune, jer i ta pljuvaka vrijedi vie od njega.
emu slui obrazovanje, rad i potenje kad ti ovi nepismeni monici kidaju
dostojanstvo i itav tvoj trud unitavaju za jedan dan. Pola ivota utroili smo na
kolu i uenje, a onda uvia da su ti efovi i ako nepismeni, duplo vie plaeni od
tebe. Uz to nita im ne smije rei jer odmah slijedi otkaz. A tu nepravdu nema
kome izrei jer su svi isti. Jedan titi drugog, a sve njih zajedno partija od koje
uvijek gubi ma gdje god doao.
Ani je dan proao u tuzi. I no joj se beskrajno oduila. Doim je ujutro
ustala pola je do Mire.
-Ba je grozno to to ti se dogodilo. Osjeam da bi tom gadu mogla zariti no
u utrobu samo da ga vie nikad ne vidim, pa ni u snu ljutila se Mira.

47

-Razmiljala sam da Milanu moemo doi na kraj samo ako dokaemo


njegov lo odnos prema dravi. Moda zna nekoga u opini koji bi nam u tome
pomogao. Uvjerena sam da u njegovim poslovnim knjigama ima krae i korupcije,
pa ako to dokaemo moemo ga maknuti sa tog poloaja koji sada zastupa. To e
mu biti najbolniji udarac. Za sve drugo mi smo preslabe. Miro, promisli ima li koga
da bi nam u tome pomogao?
-Da, ima jedna. To je Cica. I ona je jedno vrijeme bila njegova rtva, ali ju se
valjda zasitio i preao je na druge u koje se ubrajamo i nas dvije. Cica ima pristup
svugdje i uvjerena sam da e stati na nau stranu.
-Potrai je im prije , ali opomeni je da se jako pripazi kako on ne bi nita
naslutio, jer joj se poslije crno pie.
-Ne brini, uinit u sve diskretno i o svemu te obavijestiti.
-Sad mi je najvanije da doznam gdje je zavrio Marko. Pokuat u ga
posjetiti i utjeiti da izdri do otkrivanja pravde. Onda e ga valjda i pustiti.
-Bojim se da ti je to uzaludan trud. Prvo ti nee dopustiti susret sa njim jer
jo uvijek traje istraga, a kad na snagu stupi optunica mogu ga smjestiti i na Goli
otok. Odande se malo njih vrati ivi. Ali ako bi se poslije kajala da nisi nita
pokuala, poi pa se uvjeri jesam li bila u pravu.
Ana je bila drugog uvjerenja. Oekivala je da e njen posjet ubrzati istragu. Stoga
je slijedee dane uloila napor da obie sve monike drugih opina. Svugdje je
dobivala isti odgovor.
-To je dravna tajna drugarice i za sada vam ne moemo nita priopiti
taman da nam je sve poznato.
-Ali on je nevin odveden posredstvom jednoga monika.
-Budite smireni. Ako je nevin to e se dokazati u istrazi. No znajte da svi koji
su uhapeni tvrde da su nevini a jo je puna drava ostataka faizma kojeg moramo
istrijebiti do kraja kako bi konano ivjeli u slobodi koju smo sa puno rtava
izvojevali.
-Moj mu nema nikakve veze sa tim faizmom.
-Drugarice, to e se tek utvrditi. No znajte da je faizam i neispunjavanje
obaveze. Da je ispunio svoju obavezu ne bi ga uhapsili. To neka vam bude jasno.
Njegov strogi pogled parao ju je do sri. Svi napori da dokae kako Marko nije kriv
odlazili su u dim. Na kraju je stekla utisak da ovaj nije nita bolji od Milana. Ako su
u vlasti svi ovakvi Marko nee imati ansu da izae iz zatvora dok je god iv.
Jednako tako prola je i kod drugih monika. I to sada da radi?
-Nemate pravo, on je morao da izvri svoju obavezu. Svi koji to ne uine na
vrijeme neprijatelji su ove drave. Gdje bi mi dospjeli u razvoju socijalizma da smo
svi takvi. Ovoj zemlji treba pomo, a ti koji odmau ne zasluuju drugo nego zatvor.
Njeno traganje za pravdom nije urodilo plodom jer je dobivala uvijek iste odgovore,
pa ak i kad se poalila onima najviim u dravi. Izgubila je svaku nadu te odustala
od daljnje borbe.
Opet se vratila ne samo kunim poslovima, ve i onima u polju. Trebalo je
obraditi zemlju koju je ve prekrila trava i korov, A kako na sve stii kade ni za ono
najosnovnije vie nema snage. Snagu joj najvie oduzima briga. Jo da ima novca,
ali kako Marko vie ne radi nema ni plae. Bez novca nema ni za osnovne ivotne
potrebe i to sad? Na sva pitanja traila je odgovor a njega nema.

48

U par navrata susretala se i sa Milanom. Nisu razgovarali. Jedino se on svaki put


ciniki smijao kad bi ju sreo. Svaki put joj je i dobacio: Ako opet hoe imati kraj
sebe svog mua, zna ta ti je initi.
Nikako joj nije ilo u glavu da ne postoji drugi nain osloboenje Marka, osim da se
poda Milanu. Ne, ne bi to uinila pa makar sutra umrla.
Na usnama joj zatitra osmjeh kad pred sobom ugleda Miru. Nakon to su
sjele za stol Ana joj obrazlae to je sve poduzela dosad. Najvie se jadala dok joj je
govorila o drskosti ostalih monika kod kojih je bila.
-Ja sam ti rekla kako e to zavriti i sada ti preostaje jedino ono to si
predloila. Ja sam po tom pitanju bila vrlo poduzetna. Ve sam doznala neke stvari
od Cice. Doim smogne prilika, pokuat e uzeti neke dokumente koji potvruju
njegovu nelegalnu aktivnost od koje bi mogao i u zatvor. Dokazi potvruju i
pronevjeru, a radi se o velikoj svoti novca. No problem je kome to rei, jer oni su svi
meusobno povezani i svi su jednako tako krali. A nai nekoga koji u sebi ima jo
samo trunku dostojanstva prosto je nemogue. Pravdu ne moemo istjerati na istac
sve dok ne naemo nekoga tko u sebi ima bar malo ljudskosti. Na alost takvih u
politici nema, a oni dre svu vlast u svojim rukama. Zato se plaim da e ti dokazi
ostati samo mrtvo slovo na papiru. Svi oni govore da su se borili za narod i da rade
u interesu drave, ali kako uviam ta borba je bila samo u svom interesu jednako
tako kao i obnaanje sadanje vlasti. Jedini im je cilj vlastiti probitak i privilegije
koje im omoguavaju nesmetano ubirati plodove bez rada, a na tetu drugih. Dok
jedno priaju, rade drugo a misle na tree. A njihovo obeanje samo je ludom
radovanje. Narod je ispatao i do sada i tako e biti i u budue bez obzira koja vlast
dola. Za sad na je jedina nada ekanje da naie onaj pravi. Hoe li do toga doi
pokazat e vrijeme. A ti Ana pokuaj izdrati i radi samo onoliko koliko ti
omoguava preivljavanje. Josip i ja emo ti pomoi, ali i sama se mora potruditi
jer kukanjem i oekivanjem povratka Marka ne postie nita. Samo gubi.
U obavljanju svakodnevnih poslova Ana se toliko iscrpila da je nastala
bojazan da kad se Marko vrati, nee ju ni prepoznati. Osim kod Mire nikome
drugom nije ni odlazila. Svi su susjedi znali tko stoji iza Markovog hapenja i zato
se nitko nije smio ni ponuditi za pomo iz straha da se i njima ne dogodi zlo.
Ani je jedino falilo da na kraju dana podijeli radost ivota pa makar i na tren. Pa i
drugi ljudi nau slobodnih trenutaka za sebe, a nigdje nema takvog mjesta do
gostionice. Zato Ana predloi Miri da se i njih dvije nau u gostionici gdje e uz
aicu kakvog pia moi i da se opuste. Od tri koliko ih posjeduje njihovo selo
odabrale su onu na zapadnom dijelu gdje se sa terase prua prekrasan pogled na
rijeku koja protjee kroz selo. Ana je bila presretna kad su sjele za stol i uz aicu
hladnog napitka zaele s priom.
-Koliko sam puta prolazila pored a nikad nisam uoila da je tu tako lijepo
oduevljavala se Ana.
-Moram priznati da je i meni ugodno sjediti ispod ove vrbe i sluati ubor
vode koja tu protjee. I da zna da im doem kui prvo to u uraditi pogledat u u
zemljopis gdje se ulijeva ta naa rijeka. Sramotno je da ni to ne znam.
-Ne sekiraj se, nisi jedina. Da zna da ni ja ne znam.
Obje se ne tu primjedbu veselo nasmiju.
-Red je da naruimo jo kakvo pie, reci to bi ti upita Mira.

49

-Da popijemo jo jedan sok?


-Ja bih radije neto estoko.
-Pa onda nazdravimo sa rumom kojeg emo uliti u taj sok, vai?
-A da to uinimo obratno?
-Ne to bi ipak bilo previe. Trebamo se i trijezni vratiti kui.
Kad je konobar donio pie Mira uzdahne pa onda ivjele nas dvije!
-Uivajmo bar na kratko.
Sunce je ve bilo visoko i na svom zalazu obasjavalo lica dviju prekrasnih ena.
Itko tko ih gleda ne bi mogao uoiti i probleme koji ih tite. Odvojene od stvarnosti
u trenutku oputanja odale su se snovima u kojima je bilo i putovanja u egzotine
krajeve.
-to ti je da si najednom uutjela? zabrinuto upita Ana.
-Moram ti neto rei.
Ana stee usne i ree razoarano. Da nije u gostionicu doao Milan?
-Ne, nije Milan ve dva oficira. Otkad su sjeli za stol jedan od njih ne skida
pogled sa tebe.
Ana ju ispitivaki pogleda. Sigurno gleda tebe a ne mene?
-Nisi u pravu. Dobro znam kad se muki zagleda u koga je to, ili na koga se
odnosi.
Ana je sve drugo oekivala samo ne to.
-Ne ide mi u glavu tolika upornost. Jo uvijek nije skrenuo pogled na neku
drugu stranu.
-Reci mi bar je li zgodan?
-Jo pita, pravi ljepotan.
-to mi to vrijedi kad sam udana i vjerna svom muu. U ovom trenutku fali
mi jedino Marko.
-Budi mirna i diskretno se okreni da vidi kakav je. Moda poslije i
promijeni miljenje. Moram ti rei da ni drugi nije lo.
Ne, neu pogledati. Da to uinim ispalo bi da ga mamim ovamo za na stol, a
ja to ne elim.
-Ne treba ga mamiti. On i bez toga dolazi.
Ana je ispitivaki pogleda. Mira nita ne govori ve samo oekuje dolazak
posjetioca. Doim je pristupio zastane kraj Ane.
-Oprostite na mojoj slobodi, no vi me toliko podsjeate na jednu moju
susjedu iz sela. Zanima me jeste li joj moda ta u rodu. Zove se Ana Mili.
Zapravo to mi je djevojako prezime.
-Ana, ne mogu vjerovati da si to uistinu ti. Ja sam uro, tvoj prvi susjed i
kolski kolega iz osnovne kole. Zar me ne prepoznaje?
Njena ruka zadrhti kad osjeti njegovu prilikom rukovanja. Bila je jednako tako
uzbuena kao i on. Jo ga jednom dobro pogleda.
-Jasno da te sada prepoznajem mada si se mnogo promijenio pa iz djeaka
postao sreli mukarac.
-Ana, ustani da te prigrlim ko svoju sestru.
Nakon to mu predstavi Miru jo su neko vrijeme izmjenjivali dojmove, a tada on
predloi da pou za njegov stol.
-Ovo je moj kolega Mio predstavi ga uro.

50

Doim su sjeli za stol uro zove konobara ali i dalje veselo promatra Anu.
-Jo uvijek ne mogu doi sebi od sree to sam te ovdje susreo.
I Ana se veselila to via nekoga iz svog sela mada se tome nikad ne bi nadala.
-uro, reci to radi u naem selu?
-Tu sam sa svojom jedinicom na nekom vojnom zadatku.
-Vidim da epoletama ima zvjezdice. Reci mi koji to in ima?
-Pukovnik.
-Ba me veseli da si dotle dogurao. No jo mi uvijek ne ide u glavu da smo se
nali ovdje i vjeruj mi da se osjeam tako sretna to sam susrela ovjeka iz mog sela.
Vjeruj mi da se tebi ne bi nadala ni u snu.
-Evo, srea ti se ispunila i zato ovo moramo dostojno proslaviti.
U tom je doao i konobar. Naruili su obrok uz pie te ampanjac.
-Vas dvoje stalno priate, a ne uviate da smo i nas dvoje tu. Javi se Mira.
-Joj oprosti Miro. Nadam se da se ne ljuti to te oslovljavam sa ti.
-I meni je drago da sam upoznala dva ovako stasita momka.
U veselom raspoloenju odvijao se daljnji tok njihovog razgovora i druenja. A
onda se oglasi Mira.
-Ja bih sada morala poi. Za mene je kasno.
-Ako ti je zbilja toliko hitno ja u te odvesti kolima oglasi se Mio.
-Ne bih htjela da ti to bude optereenje i da naputa ovako bogati stol.
-Nije mi to nikakvo optereenje, a ovako bogati stol imam vrlo esto. ak e
mi biti drago da i nas dvoje nesmetano jo malo popriamo.
-Ana, ne ljuti se to odlazim?
-Ne, zato, pa vidjet emo se po novo sutra.
Doim su njih dvoje otili uro primie svoju stolicu blie Ani.
-Nakon toliko godina postala si prava ljepotica, a u koli si bila runo pae.
-Sad sam udana i ne trudi se puno sa tim laskanjem jer ti je uzalud.
-Govorim istinu. Uz to me zanima otkud si dola da ivi u tom selu. Mislio
sam da si jo uvijek na studiju u Zagrebu.
-Ne, napustila sam studije a i Zagreb kad je moj mu dobio nasljedstvo tu.
-I kako se slae sa muem?
-U njegovom zagrljaju osjeam toplinu i sigurnost koja mi nedostaje ve vie
od est mjeseci.
-Koji je razlog da se to dogaa?
-O tome emo drugom zgodom. Radije mi priaj kako ti provodi vrijeme u
vojsci?
-To su dosadne teme i ne bi te ni malo zanimale, ali tvoja pria
pretpostavljam da je vrlo zanimljiva. Hajde ispriaj mi ta te to titi ve est
mjeseci?
-Pria je poduga pa se bojim da ti ne dosadi.
-Ne brini za to i ne okoliaj ve zaponi. Jedva ekam da je ujem.
Ana mu je iznijela sve probleme sa Milanom. Spomenula je i ono to ini sa Mirom,
ali i to da su doznale o pronevjeri novca iz opinske blagajne. Rekla mu je i o
problemu kojeg je doivio njen mu i ako nevin sada ami u zatvoru a ni sama ne
zna gdje, niti joj daju da ga posjeti. Govorila je sve to kroz pla.
uro polae ruku na njenu i zane ju smirivati. Tad ona opet nastavlja:

51

-Sve oko mene postalo je nejasno i neodreeno. Borila sam se uvijek samo sa
suzama od kojih me ve i peku oi. Stvari koje gledam oko sebe gube pravi oblik i
poprimaju obrise iskrivljenosti jednako tako kao to je i iskrivljena pravda od koje
oekujem presudu jedino na svoju tetu, a sve to samo zato to sam se ponijela kao
ena privrena svome muu. Ovo nije samo pogreno mjesto u koje sam dospjela,
ve i pogreno vrijeme u kome borba sa rogatima ide samo na tvoju tetu. Moda
zbog tog to smo poteni i moramo ispatati, no sigurna sam da i ako ovako dalje
nastavi ta patnja da u loe zavriti. est mjeseci uzaludnog nadanja da ostvarimo
pravdu, nagoni me na pomisao da uinim i najpodliju stvar samo da ostvarim svoje
pravo.
Ana podigne glavu i zagleda se u urine oi.
-Joj oprosti to te gnjavim svojim problemima, ali osjetila sam potrebu da se
nekome izjadam smatrajui da e me barem na tren proi bijes na sve ono to se
dosad dogaalo. Molim te da ne zamjeri to sam sad tebe izabrala za sluaoca.
-Ana ne sekiraj se zbog toga. Sve e se ponovo dovesti u red i stanje koje je
bilo prije samo mora ostati vrsta, a ja vjerujem da e uspjeti ako i dalje bude
ustrajna.
-Kad bi se tvoje rijei ostvarile opet bi bila najsretnija ena na svijetu.
Primjeujem da dogo nema tvog kolege. Da mu se nije to dogodilo s autom na
putu? A i ja bih ve morala poi.
-Ne sekiraj se za njega. On dobro zna to treba da uini i gdje da se pojavi.
-Nee se ljutiti ako i ja poem?
-Zar zbilja mora?
-Da, ve je kasno.
-Onda dozvoli da te otpratim do tvoje kue.
-Nemoj se truditi. Blizu sam i mogu sama.
-Bio bih hulja da te pustim da ide sama. Idemo zajedno! Oprosti, samo da se
prije javim konobaru.
Doim su napustili gostionicu prihvati je za ruku. Doim su doli na most zastanu.
-Zavidim onima koji u slobodno vrijeme provode nono kupanje na rijeci.
Ana, to kae na taj prijedlog da se i mi ogledamo sada u tome?
-Jo se nikad nisam kupala u ovoj rijeci ni po danu a kamo li po noi.
-Zato je moda vrijeme da jednom i to isproba.
-Ne znam bi li se usudila ui u vodu. Ne znam ni to me u njoj vreba ni po
danu a kamo li po noi. to da naiem na kakvu zmiju. Zato zbilja sad to ne dolazi
u obzir. Ne ljuti se ako ti nisam udovoljila elji.
-Ja sam mislio da e time bar na trenutak zaboraviti na brige koje te tite.
-Budi siguran da u ovu no misliti jedino na ugodne trenutke koje sam
provela s tobom i ono dvoje uz divno sjeanje na nae selo i mladost koju smo
evocirali u razgovoru.
Put do kue protekao im je u ponovnom razgovoru o svom djetinjstvu.
-Evo nas kod moje kue, stigli smo. Hvala ti na pratnji. Zbilja si pravi
prijatelj.
-Zar me nee pozvati unutra, bar na tren.
-Ne znam ima li to smisla.
-Valjda ima kui neko pie da me ponudi prije rastanka?

52

-Da, ali ne nam to da kaem za posjet.


-Nita nemoj. Dovoljno je samo rei ulazi.
-Dobro, onda ui ali na kratko.
Sjeo je na kau a onda mu je ona pred njega stavila bocu i au.
-elim ti pokazati jo neto. Poslui se sam a ja u za to vrijeme to potraiti.
-to je to?
-Uskoro e saznati.
Kad se vratila u ruci je drala album sa slikama.
-Meu ovim slikama jedna je i na kojoj si ti.
-Kad je tako sjedni kraj mene pa da to zajedno pogledamo.
Doim je sjela on svoju ruku polae na njeno rame i privue judo sebe. Tek je sad
shvatila njegove namjere. Morat e itekako pripaziti na njegov slijedei potez. Ana,
u sosu si im si mu dopustila da ti ue u kuu. to sad? Pokuava se odmai od
njega ali uzalud . On je i dalje vrsto dri.
-Ne mora se bojati, ali ti si tako lijepa ena d ti ni jedan mukarac ne bi
mogao odoljeti.
-ali se. Sigurno se nisi dobro pogledao u ogledalu. Uz to ja imam i svojim
mana koje je bolje da ti ne spominjem.
-Ti doista nisi svjesna svoje ljepote.
-Ne bih htjela vie o tome sluati, radije pogledaj slike.
Nakon to su prelistali album on je ponovo prihvaa u zagrljaj. Pogled usmjeri u
njezine oi.
-Prestani uro, treba ti biti jasno da sam ja udata i da volim svoga mua.
-Ljubav je slijepa i u koliko ti je stalo do njega zatvori oi i zamiljaj da je
sad on kraj tebe.
-Jo si i cinik, a mislila sam da si mi prijatelj. Sad tek uviam da si isti kao i
svi drugi.
-Ne, nisam ja isti kao i svi drugi. Ja se ipak razlikujem od njih i nakon to
uvidi da je to istina postat emo jo vei prijatelji nego smo bili do sada.
-Ne uro, ne mogu to.
-eli li da ti se mu vrati kui?
-Jasno da samo to elim.
-Onda zatvori oi i uuti.
-Zar uistinu moe neto uiniti za njega?
-A zar misli da bi ti to lagao.
-O gospode, to se to dogaa i to ja inim?
-Uradi samo ono to sam ti rekao. Zatvori oi i prepusti se mati.
Ana ga na tren poslua a tada osjeti da ju je vrsto prigrlio i zaeo strastveno ljubiti.
Ni u snu nije mogla zamisliti da e doi do ovoga. Nije joj ilo u glavu da e unato
otpora osjetiti i seksualnu potrebu koja se razbuktala doim je osjetila njegovu ruku
na svojim grudima. Bilo je oigledno da uro zna kako treba postupati dalje.
Prihvatio ju je u naruje i podigao. Reci gdje ti je spavaa soba?
-uro, to nije u redu. Ne bi smjeli to initi.
ini se da je i kod nje uzbuenje prevladalo. U njegovom zagrljaju osjetila je
mukarca kojeg ve est mjeseci prieljkuje. Vie se nije opirala. I protiv svoje volje
zatvori oi. Onda ih ponovo otvara i obraa mu se Molim te da ne svri unutra.

53

-Ne brini, znam to mi je initi.


*
Ujutro Ana otkriva pokriva i zbunjeno podie glavu.
-Pa ti si se ve ustao a tek je pet sati.
-U vojsci se rano diemo.
U njegovim oima umjesto veselja uvia ozbiljnost. Oekivala je sve samo ne to.
Nije joj ilo u glavu da je ona skrivila to. Uostalom, moda je i bolje da je tako
pomisli.
-Bijesan sam jer moram poi. Danas me eka jo puno posla.
-A ja sam se pobojala da mene ne okrivljuje za to stanje.
-Ne Ana, ti si divna ena i za tebe mogu rei samo sve najbolje.
Priao joj je i blago spusti ruku na njeno rame a potom je jo jednom poljubi a
potom ree. Sad zbilja moram poi. Prekosutra naputamo ovaj kraj a jo ne
znam gdje emo zavriti, ali prije toga moram uiniti neto vrlo vano. Nadam se da
shvaa i zato ne zamjeri to se sad rastajemo.
-Ne treba se pravdati. Ipak prije nego ode ima jedna stvar koju bih htjela
da mi ispuni.
-A to je ?- prekinu je prije nego je dovrila reenicu.
-To je da zaboravi ovu no i sve to se u njoj dogaalo.
-ao mi je Ana, ali tu ti elju ne mogu ispuniti. Ovu no neu zaboraviti dok
sam god iv. U njoj sam osjetio toliko strasti i zadovoljstva da e me to pratiti
vjeno. Ipak sve to je lijepo mora i da zavri.
Njihovi pogledi se sretnu. Ona naglo okree glavu.
-Boe, ne razumijem to se to deava sa mnom.
-Zar je to teko shvatiti.
Kad se ponovo zagleda u njegove oi, osjea kao da slua rijei: eli da odem a opet
bi htjela da ostanem. Onda opet kao da se budi i za sebe govori. Ipak sve je to
besmislica. I dalje volim svoga mua i uvijek u ga voljet. Da, samo na ivot vie ne
gledam istim oima kao do sad. Ipak, sve to sam uradila bilo je jedino u interesu da
Marku pomognem.
uro je blago prodrma.
-Hej, doi k sebi. Vidim da si u mislima nekuda odlutala.
Jo zbunjena pogleda u njega.
-No, hoe li me poljubiti na rastanku ? upita je nasmijano.
-Ja jo nita ne shvaa.
-Moram poi. Otprati me bar do vrata..
Ana uzima ogrta i stavlja ga na sebe . Zastali su kraj vrata. On je pokuava jo
jednom poljubiti ali ona stavlja svoju ruku pred usta.
-Molim te nemoj to vie traiti, ne samo sad ve nikad. Neka ovaj oprotaj
ostane samo u znaku prijateljstva
-Ako ti tako eli onda zbogom.
-Zbogom!
Dok ga je pratila pogledom kako odlazi u misli joj se vraa sve to se zbilo ove noi.
Sve joj to prolazi kao san kojeg mora to prije zaboraviti. Ali da li e uistinu moi ili
e ju ovaj dogaaj pratiti kroz njezin ivot kao i njega. Uostalom i druge ene ine

54

preljub i unato toga i dalje ive u sretnom braku. I dalje vole svoga mua. U ovom
trenutku moda jo osjea grinju savjesti, ali ivot ide dalje i treba izdrati uza sve
napore koji su pred njom. Uza sve tu je jo i borba za ostvarenje pravde kako bi joj
se povratio mu iz zatvora.
*
U daljnjem poslu Ana se osjeala smetena jer su joj se jo uvijek u glavi
odigravala zbivanja . Kad je stupila meu ivinu uvjeravala je sebe da je to bio
samo san, a ovo to je oko nje , to je u stvari stvarnost za koju mora da brine kako
bi preivjela. Ipak se osjea sretna to joj je dan proao u ugodi. Osjea da ivi i
zato to je sa urom izvrila preljub. Kad joj je do nogu doao prai i oeao se o
njenu nogu, nije se bunila makar je bio zaprljan. Srce joj je tuklo od zadovoljstva.
ak se vie ne pribojava ni dolaska Milana. Je li joj tu snagu dao uro ili je taj
priziv prihvatila zato to je sigurna u sebe nije znala odgovor. Uini joj se da e
moi izdrati napore pa makar Marko u zatvoru ostane jo koji mjesec.
Te veeri rano je legla u krevet. Nije ni udo jer je prolu no skoro cijelu bila
budna. San joj je zato odmah doao pred oi. Srce joj je snano tuklo kad osjeti
blago aputanje i ljubavne rijei od njoj nepoznatog mukarca. Njegove ruke
milovale su je po cijelom tijelu sve dotle dok nije bespomona dopustila da ue u
nju. A onda se naglo budi i zakljuuje da je to samo san. Privlai noge blie grudima
a potom se trgne. ta je to sa mnom da sanjam ovakve snove? Pokuava ponovo
zaspati ali misli na drugog mukarca i dalje lebde oko nje. Hou li izdrati ovako do
jutra. Pokuava trljanjem klitorisa zadovoljiti nagon jer je uvjerena da e poslije
toga doi san. ini joj se da e to ubrzo doi. Pa da ponovo zaspi. Zamjera enama
koje spavaju pored svojih mueva. Njima ne treba samozadovoljstva. Da je bar
Marko tu sad bi ga obgrlila i ne bi se odvajala od njega sve do jutra. Ovako je samo
na mukama od tih ludih misli koje rovare u njezinoj glavi. Ova nona mora
prestati. vrsto zagrli jastuk a onda drugi stavlja izmeu svojih nogu. Odjednom
joj kroz tijelo prolete trnci. Osjea zadovoljstvo a potom ponovo zapada u san.
Ujutro se zadovoljna die iz kreveta. Shvaa da pripada onim ljudima koji od
ivota ne trae puno. Pa i to malo to ga ima eli podijeliti sa svojim muem a to su
joj onemoguili ljudi koji u sebi nemaju nita ljudskoga. Nakon toalete ponovo
odlazi u staju meu svoje etveronone ljubimce. Donijela im je hranu. Kokoi je
pustila na dvorite i sad zadovoljna i u miru gleda kako joj dva praia slatko jedu.
I dok se zadovoljna naslaivala tim pogledom zauje kako ju netko doziva. Bila je to
Mira. Doim ju ugleda Mira ne izdri da joj polaska.
-Ne treba mi nita govoriti. Tvoje oi mi odaju da si sretna i zadovoljna.
Znai da je bilo neega izmeu tebe i ure, je li tako?
-Mi smo0 samo prijatelji. Zatajila je pravi odgovor.
-Mene ne moe prevariti. Dobro mi je poznat taj osjeaj zadovoljstva koji te
odaje, ali nije me briga. Na koncu to je tvoja intimna stvar koju treba drati samo
za sebe. No nisam dola da te ispitujem kako je bilo. Dola sam da ti saopim novost
koja e te sigurno razveseliti.
-O emu se radi?

55

-Upravo sam srela Cicu. Rekla mi je da su u opinu prispjela dvojica


financijskih slubenika. Razgledavaju poslovne knjige od kad su doli i ve na
samom poetku uoili su niz malverzacija i kraa koje je poinio Milan. Cica kae
da e do kraja dana nai toga jo, a zna se to iza toga slijedi.
-O gospode! Da ga barem odvedu i da se vie nikad ne vrati u nae selo.
-Ako ga odvedu, njemu je mjesto jedino u zatvoru, a tamo ve odavno
pripada.
-Miro, ne budi toliko optimista. Ta zna da vrana vrani oi ne kopa. Zato se
bojim da e taj gad proi samo sa opomenom. A to znai da e za nas i dalje
predstavljati opasnost.
-Ti si opet veliki pesimista. Ne misli valjda da e mu oprostiti krau
dravnog novca. Jo da se okomio na nekog privatnika moda bi i bilo po tvom, ali
kad se radi o krai drave, bojim se da se to ne oprata.
-Jo nikad nisam ula da su nekog njihovog zbog toga uhapsili. Ipak se
veselim da su otkrili tko je, a to mu sigurno nee biti odskona daska za napredak u
politici onih privilegiranih..
-Imam dojam da su za ovu istragu upleteni i prsti ure i Mie. Da zna da
mi je Mio rekao da e uiniti sve to je u njihovoj moi. Nisam ti rekla da sam i ja
njemu govorila o Marku i svemu to nam se tu deava.
-Zar i ti? Nadajmo se da e njihovo uplitanje ipak uroditi plodom.
-Moda ga ipak uklone odavde.
-Dao Bog da tog gada vie nikad ne vidim ni u snu a kamo li na javi.
-Idem ja sad kui a ti poslije navrati do mene. Moda ujemo jo kakvu
novost. Htjela sam samo da te ovom obradujem.
-I da zna da jesi.
*
Nije proao ni sat po odlasku Mire, kad u dvorite dolazi jedan vojnik.
Iznenaena Ana ne zna to to znai. Znatieljno ga promatra i uti sve dok nije
doao do nje.
-Dobar dan. Jeste li vi drugarica Ana
-Da, recite o emu se radi?
-Donosim vam jedno pismo.
-Oprostite to ovako izgledam. U poslu sam sa stokom pa se nisam uspjela
presvui. A to se tie pisma sigurno ste se zabunili. Vjerojatno je namijenjeno
nekoj drugoj Ani a ne meni.
-Ne, ovo je pismo za vas. Izvolite ga primiti.
Bila je u nedoumici tko bi joj to mogao pisati.. Prvo je pomislila na uru, ali zato
bi to bio on. Pa tek je otiao. Da ne misli ponovo doi? Zadrhta na tu pomisao.
Pogleda vojnika i zakljui da on ne snosi nikakvu krivicu. Pa on samo prenosi
pismo. Zato ga uzme.
-elite li neto popiti?
-Ne hvala, sad bi morao poi.
-Hvala vama na pismu.
Doim je vojnik otiao pogleda u pismo koje jo uvijek vrsto dri u svojoj ruci. A
onda ga ipak otvara i zane itati.. Iznenaena sadrajem odlazi do klupe te sjeda

56

na nju. Nakon par minuta ponovo gleda u pismo. Tada se zapita: - Ma je li to


uistinu istina? Znai da je uro ipak odrao svoje obeanje. Onda se opet zamisli.
A to je to? Ma ne smijem to ni pomisliti. U nedoumici da li da povjeruje u istinitost
ili da i dalje sumnja. Opet se zagledava u pismo i ponovo ita: - Oko 18 sati Marka
e kamionom dovesti pred opinu. Niti pie tko pismo alje niti ima kakav potpis,
niti bilo kakvo obrazloenje. Pita se je li to igra. Trebala je bar upitati vojnika od
koga je to pismo. to ako je to podvala Milana. Samo on u stanju je uiniti tako
neto i time joj nanijeti jo veu bol i razoaranje nakon kojega e ponovo likovati
onim svojim cinikim osmjehom. Netko bi u ovoj dravi morao voditi rauna o
takvim ljudima koji drugima samo nanose zlo. Ali tko je u stanju takvima gadovima
stati na rep? Rukama podboi glavu i zane plakat. Umjesto veselja opet ju je
spopala tuga. Skrhana od boli ponovo podie glavu te donosi odluku. Ipak e poi
do opine. Izdrat e jo jedno ponienje. U koliko je to Milanova smicalica potrait
e nain da mu se osveti pa makar i nju zatvorili.
Vrijeme do 18 sati oteglo se ko gladna godina. Kad je doao taj as krene. Prije toga
jo je jednom proitala pismo a potom ga smota i stavi u dep. Kako bilo da bilo
mora provjeriti je li ovo istina ili je ipak Milanova podla smicalica.
Put do opine izgleda joj dui nego inae. Pomilja i na to da sobom povede Miru,
ali odustaje zbog bojazni da bi ju i tamo mogao udariti, a ona ne eli to. Zato
odustaje od te namjere i dalje ide sama. Ljude koje je susretala pozdravljala je
klimanjem glave. Nakon to se odmakla od tih prolaznika uini joj se da se svi za
njom smiju. Nije htjela provjeravati je li to istina. Ide dalje i ba kad je stigla pred
opinu zastane. Okree glavu i uoava da tu nema nigdje nikoga. Zato ju opsjedaju
te udne misli? ta joj ini taj zlotvor da vie ne moe ni sobom vladati? Blii se 18
sati. Ispred opine stoji samo jedan osobni automobil. Od kamiona ni traga ni glasa.
Odjednom se protrese. Iz opine izlazi Milan u pratnji dvojice financijskih
policajaca. Ana se ne moe nauditi kad ugleda lisice na Milanovim rukama. U tren
su uli u auto i ubrzo nestali sa vidika. Jedino to je prethodno zapazila bilo je
Milanovo lice. Izgledalo je jadno i bez onog cinikog osmjeha.
-Ne ovo nije mogue. Zar ja to jo uvijek sanjam ili je to zbilja stvarnost. Ipak to
pismo nije poslao Milan a to ju jako obraduje. Da je to on ne bi si dozvolio da ona
likuje pogledom kako ga odvode sputanog u lisice. Ali prolo je ve 18 sati a
kamiona nema. Moda je ipak to Milanovo maslo. Znao je to e mu se dogoditi pa
je smislio svoju posljednju prljavu rabotu. To je samo njemu svojstveno. Moram
poi do Mire da joj kaem veselu novost koja me je bar na tren usreila. Na koncu
bar sam vidjela neto to e radovati sve dok se Marko ne vrati zakljui. Za ovo
zadovoljstvo platila bi ne znam koje pare. Sad u barem moi koraati ulicom bez
ikakve bojazni da naiem na tog gada. Vjerujem da e od sada i Mira u miru
nastaviti svoj ivot uz Josipa. Nema kamiona a ve je prolo dvadeset minuta. Idem
tuna to nije doao Marko ali bar vesela to sam vidjela kako odvode Milana.
Jo jednom uputi pogled na cestu. Poveseli se kad ipak ugleda u daljini kamion. Je li
to taj ili neki drugi?. Ne moe nikoga kriviti ako to nije taj kojeg ona oekuje. Zato
e poekati da bar provjeri. Srce joj snano udara od oekivanja. Kamion dolazi sve
blie i zaustavlja se pred opinom. Nada joj splasne kad ugleda u kabini samo jednu
osobu. Bio je to voza u vojnoj opremi. Njenog Marka tu nema. Sav izljev bijesa
Ana istrese iz sebe masnom psovkom. Odjednom se trgne. Pa kamion je prekriven

57

ceradom. Moda se u njemu ipak netko nalazi. U tom momentu voza izlazi iz
kabine i prilazi stranjem djelu kamiona. Otvara stranicu i na kamion prislanja
ljestve. Potom iz njega izlazi ovjek zarastao u dugu kosu i bradu, mrav i iscrpljen
kao da dolazi iz nekakvog logora kakvog su za vrijeme rata imali Nijemci.
Ana ga gleda tuno i sa aljenjem konstatira da je proveo teke dana negdje u
zatoenitvu. No, hoe li joj se pojaviti i njen Marko?
Vojnik zatvara stranicu straga na kamionu, ponovo ulazi u kabinu te se kamionom
upuuje dalje na put.
Ana tuno gleda u pridolicu. Da li da mu prie i pomogne mu na putu do
kue, ili da se dri po strani pa da ga prepusti njegovoj sudbini. Nikad ne zna sa
kakvom osobom ima posla. Ne, ipak mu moa pomoi. ovjek zbilja izgleda slabo i
bilo bi od nje podlo da se samo tako udalji. Odjednom protrne. ovjek joj prilazi.
Sa osjeajem gorine to nije doekala Marka jo jednom uputi svoj pogled na
kamion koji se jo jedva vidio, a onda opet skrene pogled na pridolicu. Na dva
koraka od nje on zastane.
-Ana, zar sam se zbilja toliko promijenio da me vie ne pozna?
Kad je ula te rijei od slabine skoro da se nije sruila a onda ko izbezumljena poleti
mu u zagrljaj. Dok su se grlili obadvojima potekoe suze. Plakali su ali su se na
koncu zajedno i smijali radosni zbog ponovnog vienja.
-to su to uradili od tebe? zapita oajna.
-Nemam snage da ti sad o tome obrazlaem. I u kamionu sam leao otraga na
ceradi jer nisam imao ni snage da se popnem u kabinu gdje me pozvao vojnik.
Glavno da sam ostao iv i zato mi pomozi da uz tebe doem do kue.
*
Ana se jo jednom saali kad ga ujutro ugleda na krevetu. Njen prvi zadatak
je da ga sada obrije i oia kako i dalje ne bi izgledao ovako jadno. Navrle su joj
suze dok ga je gledala, ali stisnula je zube da on ne primjeri njen pla.
Bio je budan ali nije nita govorio.
-Znam da ti je bilo teko ovih dana samoj, ali sad sam ja tu i nadam se da u
se ubrzo oporaviti. Doim stanem na svoje noge uvjeravam te da e nam poi bolje u
koliko i dalje bude meu nama ljubavi.
-O jadni moj Marko, jesi li se probudio? Jesi li se dosta naspavao?
-Nakon toliko mjeseci ovo mi je prvi put da sam usnuo itavu no. U zatvoru
su nas i po noi ometali. No o tome sad nije vrijeme da razgovaramo. Radije mi
pomozi odstraniti svu tu suvinu dlaku sa mene.
-I ja sam o tome razmiljala i pripremila sve za taj posao.
Nakon to ga je uredila oprala i obukla uoava da je to onaj njeni dragi Marko
kojeg je toliko oekivala.
Dok je spremala doruak Marko je za stolom itao novine. Nakon skromnog ali
slasnog obroka Marko joj se obrati: - Hoe li moi sama obavljati posao i dalje, bar
dotle dok se ja ne oporavim.
-Ne brini se o tome. Glavno je da si sad uz mene a to e mi dati snagu da
radim i za dvojicu.
-Ja sam toliko iscrpljen da bi ti samo smetao u koliko bi poao da ti
pomognem. Nadam se da mi ne zamjera na tome?

58

-Daj Marko ne priaj budalatine. Bila bi podla kad ti to ne bi mogla


omoguiti, a kako sam sama obavljala sve tako u i dalje i zato se opusti kako bi se
brzo oporavio. Hoe li jo mlijeka ili kakvog soka, voa ili neto drugo?
-Ne hvala, dovoljne su mi za sad te novine.
Vrijeme je protjecalo u tiini. Ana je obavljala svoje poslove a Marko je sjedio za
stolom i itao. Uskoro je dolo i vrijeme za ruak.
-Ova juha je tako ukusna da nemam rijei pohvale. Ve sam zaboravio to to
znai staviti u usta neto to se zove jelo.
-Ako ti se svia ne ustruavaj se pojesti ako eli sve. Ja sam sita jo od
doruka bit u sretna da te vidim zadovoljnog.
-Ne, toliko ipak nisam gladan. Uz tebe pojaat e mi se i apetit. Tako sam
sretan to smo ponovo skupa.
-A tek ja.
Poslije ruka malo se odmarali na krevetu . Marko je sa aljenjem izjavio da se jo
uvijek osjea preslab za ljubav.
-Ne mora se opravdavati. Doi e i za to vrijeme a onda ne misli da u imati
milosti. Neu te putati iz zagrljaja sve do jutra.
Njihovu idilu prekinu dolazak Josipa i Mire.
-Loe vijesti brzo se ire a dobre jo bre. Doim smo uli da si doao,
pourili smo da te vidimo. Nadamo se da vas nismo prekinuli u idili?
-I ja se veselim to vas dvoje vidim. Niste trebali prekidati svoju idilu da
doete tu samo zbog mene. Ne bih imao nita protiv da ste doli i kasnije.
Pozdrave se zagrljajem.
-Ana, ja sam jedva ekala da doem do tebe kako bi ti prenijela veselu
novost.
-O emu se radi?
-Milana su juer sa lisicama odveli u zatvor.
-Gledala sam to svojim oima, no bojim se da se taj gad ne izvue bez kazne
pa da se ponovo vrati. Tek tada bi nam prisjelo jer bi se osveivao svima u selu.
-Pustite priu o tom primitivnom moniku. Radije posluajmo Marka da
nam ispria kako mu je bilo u zatoenitvu. oglasi se Josip.
-Da, to bi svi eljeli uti ree Mira.
Marko sagne glavu, pogleda u pod a onda se ponovo u njih zagleda.
-Ako ti je sad teko o tome govoriti, nemoj. Ima vremena i drugi put oglasi
se Josip.
-Ne, nije rije o tome, ali sjeanje na dane provedene u zatvoru ine me
tunim, a ja sam mislio da bi se vi radije veselili skupa sa mnom.
-Za veselje e se uvijek nai vremena, ali ovo je neto to nas zanima i sa
nestrpljenjem elimo uti bar ono najvanije.
-Dobro. Ako vas zanima pa onda posluajte, samo se bojim da ba nije
zanimljivo.
Ana im prinese pie i narezak slanine sa lukom. Kad je i ona sjela za stol Marko
otpone svoje izlaganje. Izgledao je tako jadno da se saalila nad njim. Jednako
takav dojam stekli su Josip i Mira. Ana obrie suze. Marko je pak djelovao smiren.
Udahne i zapone svoju priu.

59

-Doim su nas kamionom prekrivenim ceradom doveli do prvog zatvora


smjestili su nas u prostoriju koja nije bila vea od 4x4 metra. A nas je bilo oko
trideset. Osjeali smo se ko sardine u konzervi. Nije bilo mogunosti ni sjesti gdje a
kamo li lei. Jedina kanta za nudu prelijevala se od vika fekalija koje su smrdjele
ko kuga. Dodamo li tome jo i znoj, ne trebam govoriti kako smo se osjeali. Tri
dana drali su nas u toj prostoriji , a potom s nas odvezli u zatvor gdje su nas
smjestili u elije koje nisu imale drugo do daske i jedne prljave deke uz kantu za
nudu. To je bila prava muiona. Od spavanja nije bilo ni bilo ni spomena. Svaki sat
vodili bi nas na sasluanje. Udaranje i polijevanje hladnom vodom kako bi priznali
da radimo za neprijatelja bila je svakodnevna tortura. Nakon nekoliko dan
provedenih u najteim mukama premjestili su me u drugi zatvor gdje nije bilo nita
bolje. Najtee mi je palo kad sa dospio u novi zatvor. Tu osim oajnih uvjeta u eliji
za razliku od prethodnih nije bilo ispitivanja, ali jednako tako budili su nas svaki
sat nakon ega bi nas postrojili, prozvali i ponovo smjetali u elije. Sve bi to jo
nekako i izdrao mada kau da je to u stanju samo vrst ovjek. Na alost ta se
vrstoa tako brzo omeka Da za koji dan vie ne predstavlja ljudsko bie, ve
samo osuenika koji odlazi samo na izvrenje smrtne kazne. Ako tog dana ostane
iv, to ne znai da te ponovo ona ne slijedi drugo dana i svih narednih dok te smrt
ne zakai. Naime svakog dana morali smo poi u dvorite i tu poredani jedan iza
drugog morali smo obilaziti krug, toboe zbog razgibavanja. Svaki put dok smo
obilazili krug od nekuda se zauo zvuk ispaljene puke iz koje je metak pogodio i
usmrtio jednog od etaa. Moete zamisliti taj osjeaj svaki put kad se naete u
dvoritu istovremeno oekujete da ste danas vi taj slijedei kojeg e pogoditi metak.
Doim je netko ubijen, etnja se prekida, a mi se vraamo u svoje elije gdje ekamo
slijedei dan koji je moda sudbonosan za svakoga od nas. A uvari su govorili da to
pucaju neprijatelji ove zemlje i da e ih brzo pohvatati i uvrstiti meu nas.
Nisam to vie mogao trpjeti. Iekivanje tih muka htio sam skratiti samoubojstvom.
Odustao sam jedino zbog nade da ponovo jednog dana opet vidim Anu. Njena
ljubav drala me je da ustrajem. Nadao sam se a e jednog dana i pravda biti na
strani naroda jer toliki ljudi koji zajedno dijele sa mnom ove muke a svi smo nevini.
Ovi koji su nas strpali u zatvor umjesto tuge smiju se naim mukama. Ne krivim
samo njih. Jednako tako svirepi bili su i uvari kojima nainiti zloin predstavlja
jednako kao i popiti au piva.
Kad sam zadnji put doao u dvorite na prisilnu etnju u agoniji ekanja da doleti
metak u nekoga od nas prila su mi dva uvara i grubo me prihvatili za ruke te
priveli do upravitelja zatvora. Sa njime u prostoriji bio je i jedan oficir. Neko
vrijeme njih su dvojica o neemu razgovarali a potom mi prilazi upravitelj.
-Ide doma, slobodan si.
Marko jo jednom uzdahne a potom gorko zaplae. Od jecanja vie nije mogao
izgovarati ni rijei. Svi troje priskoe do njega i zanu ga tjeiti
-Umiri se, sve e opet biti dobro. Za koji dan opet e biti onaj stari Marko
koji je uvijek spreman za alu ali i za dobru kapljicu s kojom emo nazdraviti tvoj
povratak u ivot. umiruje ga Josip.
Ana suznih oiju gleda u svog mua. Nije dugo trajalo a Marko podie glavu.
Susree sa pogledom Ane. Znala je da joj se opet vraa ljubav njenog ivota. Ne
eli mi za sada nita rei. Za to e biti jo puno prilika.

60

U ono vrijeme ispriati ovakvu priu bilo bi jednako riskantno kao nainiti najvei
zloin. Vremena se mijenjaju ali dogaaji ostaju u naim sjeanjima uz alosne
injenice da je to bilo vrijeme u kome su oni gore drali sve konce u svojim rukama
a na tim koncima bili su privezani svi oni koji nisu bili na njihovoj strani, strani
crvenih. Na alost jo je uvijek onih koji tuguju za tim vremenom, a sve dok se
tolerira to , postoji i sumnja da bi opet moglo doi do podjele na crvene i one druge.
Ova istinita pria koju sam sluao u vrijeme moje mladosti ostavila je i na
mene dojam pogleda na strahote zbog kojih i danas neki pate. Na alost uvije je bilo
i uvijek e biti takvih koji uivaju u tuim mukama.
Naredne prie iz onoga doba koje se odnose na mene ili na moje prijatelje
nisu tako dramatine, mada su i one istinite. Evo nekih od onih kojih se prisjeam.
*

61

PILOT
Mislim da ni danas nema meu djecom onoga koji ne osjea elju postati
pilot. Neku u tome i uspijevaju, ali mnogi ostaju piloti samo u svojoj mati i kroz
vrijeme svojeg odrastanja i oekuju da im se ispuni elja, bar da polete avionom.
Ja sam kao djeak puno puta pilotirao u pravom avionu, a da se pri tome
nikad nisam vinuo u visine.
Tog dana vraali smo se iz kole kad naletimo na straara zrane luke u
Borovu naselju pun bijesa povikao na nas, traei da odstupimo sa mjesta gdje smo
se nalazili jer je tu zabranjen pristup civilima. Posluali smo naredbu. Nikola, moj
drug uz mene poe drugim pravcem i ja ga slijedim, ali doim se straar okrenuo,
vrsto smo uhvatili kolske torbe pod tuke te trkom izmeu dasaka dospijevamo do
prvog od desetak oteenih zrakoplova parkiranih uz zranu luku.
Bio je to njemaki Dornijer, neupotrebljiv dvomotorac koji je proao kroz mnoga
bojita. Vie nije bilo straara na vidiku pa bez straha ulazimo u zrakoplov.
Podigavi glavu na plafonu njegove unutranjosti uoavam pauinu, a kad sam
spustio pogled na tlu ugledam otvorenu eljeznu kutiju punu metaka. Zrakoplov je
dosta oteen, ali bez tragova krvi. udno mi je bilo gledati tu masu metaka kojih
je bilo rasutih i po podu kraj neupotrebljive strojnice.
Dok sam hodao prema upravljakoj kabini glavom sam pokupio za sobom i
pauinu. Dok sam ju otresao sa sebe Nikola me pretekao i sjeo na upravljako
mjesto pilota. Gledao sam ga kako prstima plee po komandnoj ploi, a tada me
uhvati jeza kad zaujem da je neto jao kripnulo.
-Zar hoe da privue straara, glupane? ljutito sam ga ukorio.
-Ljut si zato to sam te pretekao i sjeo na pilotsko mjesto. Dok ja upravljam
zrakoplovom ti se dotle prihvati mitraljeza i budi spreman za napad. Uskoro
polijeemo.
Posluao sam ga i predao se mati. Zamiljam kako oko nas praskaju granate, ali mi
ne marimo za to ve i dalje traimo cilj gdje emo izbaciti svoje bombe. I dok letimo
iznad mjesta uviam ljude kako se grevito bore za kruh kojeg je dovezao
automobil. Zamiljam da je bomba koju smo izbacili pogodila cilj i daje prilikom
eksplozije osim zemlje koja je letjela na sve strana do nas doletjela i truca kruha.
Hvatam je te polovicu dajem Nikoli, a onda nastavljamo let uz slastan zalogaj.
-Idemo, trgne me iz sanjarenja Nikolin glas.
-ta je, ega si se sad to uplaio.
-Uinilo mi se da ujem neke korake. Bojim se da nije onaj straar. Moda
je uo ono kripanje i sad dolazi da provjeri to je to.
-Briimo onda to prije. Dok smo se utili prema vratima ja sa poda uzimam
jedan metak i stavljam ga u dep hlaa.
Opet smo trali izmeu kupova naslaganih dasaka. Uplaio sam se kad sam zauo
prasak iz puke i zujanje metka iznad naih glava.
-Izgleda da smo dobro naljutili straara doim je upotrijebio vatreno oruje
govori Nikola.
Da li je straar znao da smo to nas dvojica ili je pomislio da je neki drugi uljez koji
mu nije o volji? Nisam traio odgovor. Jo sam se jednom okrenuo da provjerim da
li nas straar prati. Nije bilo nikoga.

62

-Izgleda da je opasnost prestala prekinu me Nikola u razmiljanju.


Kad smo se udaljili toliko da smo zakljuili kako je sad sigurno usporili smo bijeg i
nastavili hodajui. Put nas je vodio do gradskog stadiona. Stigavi sjeli smo na zidi
ispred ulaza i tu ekali . Htjeli smo provjeriti da li nas straar ipak prati. Sve je bilo
mirno i donosimo odluku da idemo u centar do Doma.
-to misli, hoe li nas straar moda poslije potraiti?
Nikola samo slegne ramenima
-Bolje je da se izgubimo odavde dok ej situacija ista i zasad povoljna za nas.
Da nas taj glupan sada ugleda mogao bi ponovo zapucati.
Odluka je donesena brzo. Zato smo se ponovo dali u trk prema svojoj kui
Zastali smo pred duanom gdje je desetak ljudi stajalo u redu ispred. I nas dvojica
se prikljuimo do njih. Ako bi straar doao i tu ne bi nam mogao nita jer se
nalazimo u masi.
udno je to vrijeme. Rat je zavrio pred tri godine, a ovi jo uvijek strahuju od
nekakvog izmiljenog neprijatelja. Svakodnevno u novinama itamo i o nekakvim
kriarima koji su ilegalno doli u dravu gdje provode nasilje. Pie i o brojnim
saboterima, unutranjim i vanjskim neprijateljima, a nitko se ne usuuje ni
pomoliti glavu jer na svakom mjestu vrebaju agenti, a kamo li uzeti puku u ruke i
ponovo zapoeti rat. I da se nae kakav luak da to uini, to ne bi bio nikakav
neprijatelj , ve kandidat za ludnicu. A ovi i dalje ire propagandu kako je tih
svakim danom sve vie. Nije mi tada bilo jasno ta sa time ele postii. Pozivam
Nikolu koji se trenutno udaljio od mene par koraka.
-to je ? upita doim se vrati.
-Ja sam ogladnio i meni je dosta tog bjeanja. Idem kui da neto pojedem.
-To ti je dobra ideja. Idemo onda i naimo se pred Domom opet za jedan sat.
Doim sam uao u kuu stariju sestru zateknem u kuhinji. Upravo je spremala
objed.
-Kako to izgleda? bilo joj je to prvo pitanje im me ugledala.
-Daj mi malo kruha i masti, gladan sam.
Dok sam odlagao kolsku torbu ona se zagleda u mene.
-to to ima u depu?
-A to, imam bombone.
-Otkud tebi novac za bombone? Sigurno si ga negdje ukrao?
-Ma nisu to bomboni. Samo sam se malo naalio s tobom. To je kamenje za
praku.
-Ne, nee to nosati po depovima pa da ja poslije moram krpati tvoje hlae.
Bacaj to smjesta u smee.
-Dobro, bacit u doim izaem van kue.
-Ne, sad e to uiniti jer ti ne vjerujem. Bila je odluna.
-Ne mogu sad i dalje sam se odupirao.
-Daj da ja ipak provjerim ta ti je to u depu jer imam dojam da me mulja.
Uhvati me za nadlakticu i svoju ruku gura u moj dep. Protrne kad umjesto
kamenja u njemu nalazi metak duine preko 20 centimetra.
-Odakle ti to? bijesna me upita.
-Naao sam ga.

63

-Odmah e to baciti u kantu za smee jer ne elim oruje u kui. Bacit e i


sve ono to ima u podrumu i da mi vie ne donosi takve stvari u kuu.
Ne bi mi pomoglo da se i dalje odupirem. Deset godina starija je od mene i kao
takva jaa. A i mama bi mi ispraila guzu ako bi ula da sam se sestri odupro. Zato
obeavam da u odmah baciti metak im izaem iz kue.
-ekaj, uzmi i pepeo sa kutijom iz penice pa usput i to baci a onda kad se
vrati dobit e i kruh sa masti.
Poe prema penici, ali odmah zastane i okree se prema meni.
-Ne, mogao bi me prevariti i negdje sakriti metak. Radije u onda pepeo
odnijeti sama. Metak mi daj ovamo. Uzima ga i ostavlja u pepeo. Potom odree
komad kruha, namae ga mau.
-Dri i za sat vremena se vrati kako bi na vrijeme svi zajedno ruali.
Trkom sam izaao iz kue i poao do Doma. Nikola me tu ve ekao. Nakon to smo
se malo zadrali u promatranju djevojaka u prolazu, odlazimo na livadu gdje su
etiri djeaka igrali nogomet. I mi im se pridruimo. Igra je trajala oko jedan sat a
potom svi odlazimo svojim kuama.
Ve kod ulaznih vrata zastajem i u udu uoavam tragove krvi. Otvaram vrata i
primjeujem da tragovi krvi vode sve do kuhinje. To je bilo dovoljno da shvatim da
je netko ranjen. Moju znatielju pobudi sumnja da s nije to desilo sestri. Ne,
nemogue. Pa prije jednog sata bila je potpuno zdrava. A i rat je daleko iza nas i
ne vjerujem da je netko od tih dravnih neprijatelja banuo u kuu. I zar bi u njoj
traio neprijatelja? Bilo bi svirepo sumnjati i da ju je ugrizla kakva ivotinja. Ona
je veliki ljubitelj ivotinja pa bi i najkrvoloniju znala umiriti. A da nisu susjedi
imali kolinje pa donijeli meso kako bi se tu ispeklo i pri tom neoprezno zakrvarili
pod? Vjerojatno je ona sad kod njih i tamo pomae. Samo gdje je to meso koje se
peklo? I zato su ostala nezakljuana ulazna vrata? Na sva ta pitanja nisam znao
odgovor. Ne preostaje mi drugo do da se raspitam kod susjeda. U tom momentu eto
ti susjede na vratima.
-Bog s tobom, kako si mogao donijeti metak u kuu.? I ne pita se to si time
nainio sestri.
-Nita ja nisam uradio i nemam pojma to joj se desilo.
-Metak je eksplodirao i raznio dijelove penice te nju ranio u prsa i lice.
Tek tada se zagledam u penicu.
-Srea da smo uli eksploziju i doli brzo do nje. Mogla je i iskrvariti a sve to
zbog tvoje nesmotrenosti ljutila se susjeda.
Stresao sam se od pomisli na posljedice. Znao sam da e i mama doim me ugleda
pobijesniti zbog toga te na meni iskaliti svu tugu i alost. Moda poslije batina i ja
dospijem u bolnicu gdje je sad smjetena i moja sestra.
Negdje pri kraju dana sjedei zamiljen nisam ni primijetio da mi je netko poloio
ruku na rame. Doim sam to osjetio okreem se i iza sebe ugledam mamu.
Sve je dobro zavrilo. Sestra je ve sutra dola kui. Problem je jedino to emo
morati nai novac za popravak penice.
Dok sam gledao u mamine oi punih suza i ja sam zaplakao. Nije me korila, samo
me je vrsto zagrlila. Doim sam opet bio slobodan za izlazak svratio sam u podrum
i sve ono to je bilo tu kao ratni trofej spakirao sam u kutiju i bacio u kantu za
smee. I mada sam to skupljao godinama cijenei sve kao uspomenu na dane koji su

64

obiljeili to doba , nisam alio zbog toga. To doba moe se pamtiti i bez tih trofeja,
zakljuujem.

65

KRVAVE IZME
-Tutnjava kamiona koji su rijetko prolazili naom ulicom u etvrtoj koloniji,
razbudila me u trenutku kad su prve zrake sunca obasjale moju spavau sobu u
kojoj sam proveo zadnjih osam sati u spavanju. Prolaz tih kamiona danas bih
mogao usporediti sa kakvim koncertom moderne glazbe nekog rock sastava, ije je
ozvuenje takvo da bi i mrtvaca probudilo. Uz to se i javilo i crkveno zvono. Nije ni
udo jer je danas nedjelja. Obeao sam i sveeniku da u doi ministrirati na misi
koja poinje u sedam. Znai da je vrijeme da se ustanem. Poao sam u kupaonu i
nakon ceremonije pranja svraam u kuhinju gdje utjehu zadovoljstva apetita
potraim u boci kiselog mlijeka kojeg sam uz kruh slasno pojeo. Ostatak vremena
utroio sam na oblaenju i pospremanju kreveta, a potom tiho da ne probudim
ostale ukuane odlazim u crkvu. Moji su rekli da e ii na misu koja poinje u deset.
Iza svake mise sveenik mi je dao i pokoji dinar, ali nikad toliko da bi to bilo
dovoljno i za ulaznicu za kino. A najnia cijena za kartu iznosila je est i pol dinara.
Da bi zaradio ostatak prihvaao bi se raznih poslova, pogotovo u susjedstvu. Doim
bi nekomu prispjela drva ili ugljen, odmah sam pristupio kako bi im pomogao to
spremiti u podrum ili slaganju pred kuu. Nakon najmanje dva a ponekad i puno
vie sati tekog rada oekivao sam da e me nagraditi novcem. Umjesto toga darivali
su mi jabuke ili kakve slatkie. Zato mi nije preostajalo drugo do stajati i po sat
vremena ispred blagajne gdje su se kupovale karte za kino. Od svakoga kome sam
se ponudio da u mu kupiti kartu traio sam za uslugu i pola dinara. To je bila i
inae utvrena cijena i kod drugih. Nitko nije bio toliko velikoduan da mi ostavi
dinar. Moglo se je kupiti najvie est karata pa ako sam elio gledati predstavu,
trebao sam stati dva puta u red za karte.
Nakon to smo propustili prvu predstavu koja je zapoinjala u 18 sati, Nikola i ja
sjeli smo na zidi ispred kina odakle smo imali pregled na cijeli korzo ispred Doma.
Nitko nije obraao panju na nas dvojicu, a osim prolaznika nismo imali ni
mogunosti gledati to drugo. Iza zida kino sale odvijala se radnja napetog filma, ali
nama je ona tog dana bila nedostupna jer na veernju predstavu koja poinje u 20
sati nisu putali maloljetnike. Jedan se film obino davao samo dva dana, a potom je
uslijedio novi. Ako nismo uspjeli ui na predstavu onda nam je neki poznanik
ispriao sadraj. U to vrijeme puno sam itao knjige pa sam esto u literaturi naiao
i na takvu u kojoj je opisan sadraj filma.
Dosaivali smo se dok smo sjedili na zidiu. Odjednom Nikola prua kaiprst iz
stisnute ake. Uperio ga je u izme mukarca obuenog u vojnu opremu. Do njega je
stajao jo jedan tako uniformirani ovjek.
-Vidi to ovaj ima krvave izme! usklikne u trenu ba kad se ovaj okrene
prema nama.
Rije krvavo u to vrijeme ju djejem argonu znailo je neto posebno lijepo i
nadasve cijenjeno. Na alost oba ova vojnika nisu poznavali taj argon. Prvi od njih
odmah pristupi do nas i bez rijei vrsto zgrabi Nikolu za nadlakticu. Potom iz
depa vadi lisiine i stavlja mu ih na ruke . A onda kako su prili tako brzo i odlaze
odvodei sobom i Nikolu.
Dok je trajao rat ovakve scene bile su svakodnevne, ali sada je mir i one u tom dobu
ne prilie, pogotovo kad se to odnosi na dijete s navrenih dvanaest godina. Nisam

66

imao pravo na protest, a nisam bio ni svjestan koji je razlog tomu. Pa samo smo
mirno sjedili na zidiu. Bilo mi je udno zato samo njega. Zato nisu odveli i mene?
Prije nekoliko dana Nikola mi jer priao o svojim dogaanjima na ljetovanju
kod strica, negdje na selu kraj Osijeka. Da nije tamo uinio neto to se vojnicima
nije dopalo pa su ga tu prepoznali i sad tek odveli da ga kazne. Jo da su to obini
partizani. Ali ovi imaju oznake OZN-e i nekakve inove koji mi nisu znani. Ipak , za
njih sam uo da su gadni. Jao si ga onom koji dospijeva u njihove ake.
Da li da obavijestim Nikoline roditelje. to ako se budu bunili zbog brutalnost nad
njihovim djetetu pa da poslije i njih kanjavaju. Bojim se to e na to rei i moji.
Zato ipak odluim jo malo poekati. Dok ekam moda je bolje da ponovo stanem
u red za kino karte. Moda danas jo zaradim koji dinar. Kad sam poao do
blagajne uoavam da su ve sve karte rasprodane. Ponovo se vraam na zidi.
Moda se Nikola ipak vrati. Dok sam sjedio i ekao stalno sam gledao na zidni sat
objeen ispred vrata na ulazu u restoran. Od kad su odveli Nikolu prolo je ve
devedeset minuta. Hoe li ga ovi zadrati u eliju do sutra ili e ga ipak pustiti?
Ta pitanja stalno sam postavljao sebi, ali odgovor nije stizao, jednako tako kao ni
Nikola. Ve je osam sati. Upravo je zapoela i veernja predstava u kinu a to je
vrijeme da i ja moram kui. Doem li kasnije i ja bih mogao doivjeti od svojih
torturu koju vjerojatno sada doivljava Nikola. I taman da se dignem sa zidia, kad
ugledam Nikolu. Gegajui se jedva je stigao do mene. A onda pada na koljena i
svoje tijelo naslanja na mene. Izgledao je poput ovjeka koji se upravo podigao sa
operacijskog stola nakon to su mu odrezali jedan organ iz tijela. Blijed i iscrpljen
izgledao je jadno. Na licu mu se nije uoavala ni jedna modrica pa sam
pretpostavljao da ga nisu tukli. Ali otkud onda ta nemo i iscrpljenost. to je tamo
radio da je dospio u to stanje?
-Imam dojam kao da dolazi iz groba. Reci mi konano ta su i ona dvojica
uradili da si ovako iscrpljen.
-Ne pitaj izusti tiho a potom nastavlja. Ubili su Boga u meni. Takve batine
nisam dobio ni od onog klipana iz osmog razreda kad me je devetao prole godine
pred kolom.
-Kako, pa na tebi se ne vidi ni jedne masnice.
-Koristili su nekakve vree sa pijeskom. Od boli nisam ni mogao gledati s
ime ni kako me udaraju. I dok sam im pokuavao dokazati to znai rije krvavo
trebalo im je dva sata da shvate. Nakon toga su me pustili bez ikakvog opravdanja.

67

BUZDOVAN
Vjerujem da ni u jednoj osnovnoj koli nije bilo tako zlog djeaka kao to je
u naoj bio Buzdovan. Kad te taj udari akom ima dojam kao da te udario
buzdovanom, a to je valjda i razlog zato su m dali nadimak Buzdovan. On se po
nosio tim nadimkom, jednako tako kao to se ponosio svojim nasilnikim
ponaanjem. U cijeloj koli nije bilo uenika koji bi mu se mogao oduprijeti. A
Buzdovan je dirao svakoga ko bi mu se naao na putu. Zato su se svi sklanjali doim
bi se on pojavio. Ako bi mu se netko bilo na koji nain suprotstavio, ovaj bi ubio
Boga u njemu. Tukao bi ga sve dok bi taj bio na nogama. Nije bilo vano jesi li mu
rod ili te prvi put vidi. Koji put bilo je dovoljno da ga samo krivo pogleda i odmah
bi uslijedio amar iza koga si morao ii prati usta jer bi inae zakrvario cijelu
uionicu.
Nisu ga se bojali samo uenici. Bojali su ga se i nastavnici. Da li je to bio strah od
osvete ili je bio u pitanju njegov otac, bivi partizan i jo uvijek teki komunist koji
je kao lan gradskog komiteta KP gdje je vedrio i oblaio, mada polupismen. Kad bi
taj stao pred kojeg nastavnika uslijedile bi posljedice od kojih se teko oporavlja. To
je bio i razlog straha, pogotovo za svoja radna mjesta, a on je imao toliku vlast da bi
svakoga mogao srediti i zauvijek. Sreom nije se puno dirao u nau kolu, ali zato je
sin bio strah i trepet to je i oca ushiivalo.
Svakog dana Buzdovan bi izabrao nekoga od nas kako bi mu izabrani izvrio
nekakvu uslugu Nekome bi naredio da mu donese jogurt, nekome, kruh, voe ili
kakvo pie ili neto tree. Pri tome nikad nije davao novac za to. A ne dao ti Bog da
ne izvri tu naredbu. Ako bi se nesretnik potuio da nema novca za tu kupovinu
uslijedio bi udarac po ustima. Poslije bi taj moda morao i skupljati zube po podu.
Na sreu bili smo sloni i u tren bi sakupili novac samo da Buzdovan ostane
zadovoljan a proe bez posljedica. Svaki put Buzdovan je na nae uenje
pokazivao svoju ogromnu pesnicu od koje smo svi strepili.
esto puta nali smo se u raspravi kako da sprijeimo to njegovo nasilje. Jednog
dana kad zavri nastava u koli mogli bi ga doekati i svi zajedno nasrnuti
batinama na njega.- Bio je to prijedlog kojeg je dosta njih prihvatilo.
-Moda je to dobra ideja, ali to ako on u obrani otrgne kome batinu i stane s
njom uzvraati. Dovoljno je da pokosi jednog, svi drugi bi se toliko uplaili da bi za
as Buzdovan osao sam . A to poslije slijedi, zna se. Tako je i taj prijedlog odbaen.
Njega treba umiriti na drugi nain rekao sam.
-Da ga pokuamo odvui u neki sportski klub, moda bi kao sporta stekao
druga uvjerenja o prijateljstvu i ostavio nas na miru predloi Nikola.
Nitko se nije htio angairati da to provede u djelo. Opet je bilo sve kao do sad.
Buzdovan nas je i dalje terorizirao a izlaz se jo nije pojavio.
Sa nama u razredu bio je i Vlado. Dvije godine stariji od Buzdovana drao
se uvijek po strani i zato se sa njime nije nitko druio. Tog usamljenika ak ni
Buzdovan nije nikada dirao. Osim to ga je zanimala knjiga odlazio je i u sportski
klub na redovne treninge. Nije nas zanimalo u koji to klub odlazi a on sam nije
nikada o tome ni govorio. Kako smo ga smatrali objeenjakom, to je kao otpisani
uivao u svojoj samostalnosti. Mada je i on mogao doi na tapetu Buzdovanovih

68

elja, nikada se nije plaio toga niti je ikada uestvovao u raspravi oko njegovog
obuzdavanja.
Jednog dana ipak je i on doao na red to nas je sve iznenadilo. Kad je
Buzdovan stao ispred njega durio se svojim pesnicama. U odnosu na Buzdovana
Vlado je bio puno slabiji na prvi pogled. Mrav i neto vii, ali vrste miine grae
Nije pokazivao nikakav strah kad se ovaj pojavio.
-Pusti me na miru. Ja se ne diram u tebe i ne elim da se ti dira u mene, je li
ti to jasno?
Kad je podigao svoj pogled jo uvijek sjedei na klupi, ugleda glomazno tijelo
Buzdovana koji se nagnuo iznad njega.
-Zar se netko ovdje smije suprotstaviti mojoj volji? Smodit u te samo
jednom rukom bude li odupirao izvrenju moje volje bjesnio je Buzdovan.
-Rekao sam da me ostavi na miru, uje li ti mene? uzvrati mu Vlado.
-Ma jel ti to ozbiljno?
-Izgleda da u toj tvojoj velikoj, ali upljoj glavi uope nema mozga. Da ga
ima imalo shvatio bi ve odavno da svojim ponaanjem samo sebi pravi zlo.
Mada su svi oekivali da e sada Buzdovan nasrnuti na njega i izmlatiti ga toliko da
se ovaj nee jo dugo oporaviti, ispalo je sasvim drugaije.
Kad je Buzdovan zamahnuo rukom da ovoga udari, Vlado je skladnom eskivaom
izbjegao udarac, a potom je uzvratio nekoliko snanih direkta i aperkata od kojih
se Buzdovan srui na tlo ko pokoen. Nakon to je Buzdovan doao k sebi pokuava
se podii, ali ga doeka jo jedan Vladin udarac u bradu koji ga smiri za due
vrijeme.
-Svi smo se plaili da e sada uslijediti osveta Buzdovanovog oca. Nakon to
sredi Vladu, Buzdovan e se na nama ponovo iivljavati. Opet je ispalo sasvim
drugaije. Buzdovan vie nije nikada ispoljavao svoje nasilnike sklonosti. Poput
Vlade postao je usamljenik za koga vie nitko nije mario.

69

PIONIRSKI NAELNIK
Istinski moram rei da mi nigdje nije bilo tako lijepo kao u Borovu za
vrijeme mog djetinjstva. To malo ali prekrasno mjesto kraj Dunava, a u blizini
Vukovara sa prekrasnim parkovima i okolinom djelovalo mi je poput dvorca iz
mate. Uvijek u drutvu vrnjaka izmiljali smo razne igre, a one su se toliko
razbuktale da ih je prihvatilo cijelo nasilje. Zato smo esto organizirali turnire
izmeu kolonija na prostoru ispred kole. U to vrijeme najbolji animator i autor
novih igara bio sam ja. Bar su tako govorili moji vrnjaci. Modifikacija tenisa,
glavometa, golfa i drugih igara kojih je bilo u izobilju okupljale su nas svakog dana
u slobodno vrijeme. Interes je pobudio i ensku populaciju pa su se ravnopravno
borile svrstane u ekipu mukih. ak i zatvoreni prostor gdje nije bilo nieg osim
golih zidova znali bi za as pretvoriti u arenu koja okuplja ne samo interes uesnika
ve i promatraa.
Promatram djecu danas ispred moje kue. Osim nabijanja lopte nogama jo
nikad nisam vidio da sport upranjavaju i na druge naine. A mi smo ga koristili na
bar trideset. Od svakog sporta izmiljali smo modifikacije i to koristili u
nadmetanju sa pravilima koje smo odmah ozakonili, ali i potovali.
Nekim nepisanim zakonom kapetan ekipe uvijek je bio najjai djeak. Ja sam u to
vrijeme bio nekakva vrsta menadera koji ugovara susrete sa dekima iz ostalih
kolonija. Unato provokacijama i pokuaju s podvalama, mi smo u veini sluajeva
ispadali kao pobjednici.
Na kolega Mirko bio je stalni lan nae ekipe mada je bilo i boljih od njega.
Razlog je tog uea to to mu je otac bio lan komiteta KPJ u mjestu. Na svim
sveanostima on se kitio svojim brojnim odlikovanjima koje je dobio kako je
govorio zbog zasluga u ratu. Nasuprot njega Mirko nikada nije pokazivao ushienje,
niti je ikad isticao oca kao uzor. Poput drugih djeaka i njemu je preokupacija bila
kola i igra u slobodno vrijeme. Politika jo nije dospjela do naeg dometa. Za to su
postojali stariji.
Nakon to je izgraen Pionirski dom u naem kvartu, Mirkov otac odrao je
govor i presjekao vrpcu. Kako bi dom mogao odmah zapoeti svojim djelovanjem
trebalo je izabrati pionirskog naelnika uz kojeg i druinu ija e uloga biti
upravljanjem sadraja aktivnosti pionira Borova naselja. Da bi se to ostvarilo,
Mirkov otac e sazvati skuptinu n a kojoj e uslijediti izbor.
Prije toga pozvao je u Komitet Mirka i jo neke uenike kako bi sa njima
porazgovarao , te uz to od njih uo i imena kandidata za listu odbora.
A onda je na red dola i izborna skuptina. Prepuna dvorana mladih nakon
ceremonije govora i drugih formalnih radnji napokon dobivaju mogunost
prijedloga osobe koja e biti naelnik. Iznenadio sam se kad je jedan od njih
predloio mene za tu dunost. On je ne samo vrijedan i marljiv lan naeg
drutva, ve i poten, iskren a nadasve zasluan za sve sportske aktivnosti koje se
odravaju kod nas mladih u Borovu bez prisustva odraslih.
To je potvrdio i drugi djeak , a potom je cijela dvorana uz aplauz izvikivala i moje
ime. Jasno da me to uinilo ponositim. Nasuprot meni to se nije svidjelo Markovom
ocu, jer je oekivao da e to mjesto zauzeti njegov sin.

70

Na alost moje stolovanje u ulozi naelnika trajalo je samo jedan dan, a da jo ni


danas ne znam koje bi mi bile dunosti u toj ulozi.
Ve drugog dana pozvao me Markov otac na razgovor. Oekivao sam da e mi
govoriti o zadacima koji stoje pred mnom u vezi organiziranja skupova i drugih
radnji vezanih za rad doma. Doavi u njegovu kancelariju, prostor u kome se
donose sve vane odluke za rad i provoenje reda i rada svih vanih inioca koji se
odnose na ivot graana Borova. Ugledavi njegovo mrko lice, znao sam da mi ne
slijedi nita dobro.
Jo sa vrata, a da me nije niti pozdravio niti ponudio da sjednem upita me:
Je li bre! Ide li ti u crkvu?
-Da, ja sam i ministrant. S ponosom sam to istakao.
-Platit e mi onaj mangup koji te je predloio. Bjesnio je toliko da mu je i
pjena potekla na usta. Meni nije bilo jasno emu se sad ljuti. I zato pred mnom
iskazuje to nezadovoljstvo. A onda povienim glasom izgovori:
-A ti vie nisi pionirski naelnik i ne pomiljaj da se vie ikada pojavi u
pionirskom domu. A sad mi se gubi ispred oiju.

71

BUDAK
Sunce se ve visoko uzdiglo na horizontu kad sam se naao u krugu
Vinogradske bolnice u Zagrebu. Obasjavajui kue i drvee, njegove zrake
prolazei kroz grane obasjavale su i rijetke prolaznike koji su se tu zatekli tog jutra.
U guvi zgrada teko mi je bilo prepoznati koja je od njih medicinska kola.
Nikakav zov, nikakav odjek, niti natpis nije mi ukazivao ni gdje da ju potraim.
Stojei nasred bolnikog kruga u toj neizvjesnosti ipak odluim otii u lijevo. I za
udo. Uz uobiajenu kletvu a na moje zadovoljstvo konano sam je naao. Stigavi
do ulaznih vrata zastajem i doim ugledam natpis uoavam da pie kako nastava
poinje tek sutra. Razlog su nedovreni radovi oko kreenja i ureenja uionica.
Navodi se da e se sutra svi okupljeni uenici povesti u radnu akciju oko ureenja
okolia bolnice
-Borovo naselje napustio sam sa jo jednim kolegom zbog nastavka
kolovanja u ovoj koli. Moji su i dalje ostali tamo. Tog kolegu krstit u imenom
iro. Dok smo se vozili vlakom do Zagreba, tjeili smo se da e nam boravak u
glavnom gradu Hrvatske biti ugodan. Jedino je teta da neemo biti u istoj koli. No,
nalazit emo se kad se god ukae za to vrijeme. Na koncu, ni Zagreb nije dungla u
kojoj bi se morali prilagoavati novom ivotu odvojeni od svega.
Stojei pred ulazom u kolu prenaao sam tjelesnu teinu sa jedne na drugu
nogu matajui o tome kako u ovdje provesti naredne etiri godine. Pusti prozori
iza kojih se ulo samo pokoji glas molera nisu mi mogli dati nikakav odgovor na
moj upit. U tom momentu prekinu me dolazei korak nekog ovjeka. Okrenem se i
ugledam ga. Drao je u ruci neki veliki kofer ne znajui kome da ga povjeri dok
obilazi bolnike zgrade. Nisam vidio razlog da mu pristupim jer bi time i sebi oteao
posao, a zbog tereta kojeg je nosio sa lica su mu se slijevale i krupne kapi znoja u
ovoj ljetnoj sparini. Ope je miljenje da svaki ovjek sam treba da snosi brigu o
svojim stvarima. A onda pomislim da je kofer moda prepun unki i drugog mesa
kojeg nosi lijenicima kao mito za onoga koji je kod njih na lijeenju. U ono vrijeme
nije se da vala plava koverta ve kofer ispunjen suhim ili peenim mesom uz pie i
druge namirnice. Otiao sam bez optereenja da utvrdim to je u koferu. Jedini cilj
mi je da se sutra ponovo vratim na ovo mjesto.
Dolo je sutranje jutro. Pred kolom sam ve zatekao skupinu od desetak
uenika. Nita mi nije moglo potvrditi niti opovrgnuti bojazan da se neu moi
uklopiti u novu sredinu. Broj se stalno poveavao, a kad sam na kraju doznao kome
razredu pripadam, priao sam svojoj grupi. Oekivao sam da emo biti svi istog
godita. Iznenadio sam se kad sam uoio da se raspon starosti uenika kree od
etrnaest do dvadeset osam godina. Najstariji meu nama bio je mrav i visok ali
ilav mladi. Na prvi pogled izgledao mi je jak. Stajao je malo po strani i budno
pratio kretanje ostalih uenika. Nisam mogao razaznati zato nije prije zavrio
srednju kolu. Razlog sigurno postoji, ali to je njegova briga. Vjerovao sam da ga ta
razlika nee sputavati u izvrenju svojih radnih zadataka.
A onda pred nas istupi krupan ovjek srednjih godina. Zakljuio sam da mu je
najvie 55. Nakon uvodnog govora koji je malo trajao zaelio nam je ugodan
boravak u narednih etiri godine u ovoj koli. Potom je predstavio sebe navodei da
je direktor, a potom i ostale nastavnike. Veselio sam se to mi je razrednica bila

72

mlada a nadasve i lijepa osoba. Jo smo se tu nekoliko minuta zadrali oko


ceremonije upoznavanja sa programom a potom smo poli na radnu akciju.
-Ima dana kad si ovjek umilja u poslu da umjesto kopanja lovi ribu, pa kad
na zemlji nae glistu, upotrjebi je kao mamac i na kraju ulovi arana. Utvrdivi da
nije dovoljno velik vraa ga u vodu. Poslije zavrenog lova broji plijen i zadovoljno
odlazi kui. I kad je prispio zaboravlja da je radio sasvim drugi posao. Na suutne
poglede ostalih reagira s osmjehom govorei da je svaki posao jednako vrijedan a
moe biti i zabavan u koliko ga ovjek prihvaa sa razumijevanjem. Ni u ovom
poslu nije bilo razloga za protestiranje. Svaki pokret zamaha s krampom uz veselo
drutvo oko sebe olakavao mi je kopanje. Ali kad je na red dola krhka zemlja,
kamp postaje preuzak. Zato sam se kolegi do sebe obratio rijeima:
-Hajdemo se zamijeniti. Evo tebi ovaj kramp a ti meni daj tog budaka.
Kod nas se krampica naziva budak.
Istog momenta do nas stie direktor kole.
-Je li ti, kako se zove? obraa se meni strogog pogleda.
Nakon to je dobio odgovor opet me pita:
-Odakle si ti doao u ovu kolu?
-Iz Borova naselja.
-Ama to nisi ostao tamo praviti cipele nego si tu doao etiri godine
zagoravati mi ivot?
Bez rijei okrene se i ode od nas jednako tako hitro kako je i doao.
-to sam uinio tako loe da me direktor ukori tim rijeima? obraam se
kolegi do sebe.
-Zar ti ne zna da se on preziva Budak.

73

IRO
Iza okuke Juriieve i Drakovieve ulice bio je smjeten na aki dom.
Zvonjava tramvaja i galama ispod prozora nakon to su pijanci izlazili iz gostionice
nije samo nama smetala pri uenju. Smetala je i stanarima oblinjih kua, ali kako
ni danas, tako ni onda nitko to nije mogao sprijeiti.
ivot u domu odvijao se po kunom redu. Ostalo vrijeme koje moe provoditi u
slobodi ovisi o onoj naoj narodnoj: Koliko para, toliko muzike. A novca ni otkud.
Zato smo najee vrijeme koristili u razgledanju izloga, obilasku robnih kua ili
sjedei u parku i tu promatrali djevojke u pokretu te im davali ocjene o ljepoti
njihove pozadine. Prava razbibriga bilo je otii na nekakvu utakmicu. Jedino nismo
ili na nogometne jer se ulaz uvijek naplaivao.
-Tog dana moje spavanje prekinu dolazak posjetioca. Bio je to moj kolski
prijatelj koga smo u Borovu nazvali iro. Jo od malena bili smo nerazdvojni
drugovi. teta da je tu u Zagrebu u drugoj koli. Ostali moji kolega a stanovnici
doma nisu se ni trgnuli od drijemanja dok smo nas dvojica naputali prostor
ispunjen krevetima. Koji put njihovo hrkanje nadjaava i buko koja se odvija ispod
prozora doma.
Koliko me obradovao dolazak ire, toliko me raalostila injenica da u
depu nemam ni dinara, a pogled na pridolicu ukazivao je da je i on u istoj
situaciji. Pet minuta nakon to smo izmijenili utiske uslijedio je dogovor i donesena
odluka da poemo u oblinji Luna park. Nije bio daleko udaljen od nas pa smo brzo
stigli. U tom momentu iro zastane uzima sa poda i baca ga prema prvom drvetu
udaljenom oko deset metara ispred. Nije mi znao razlog tom inu. Napomenuo je
samo da ne idemo do Luna parka hodajui stazom ve tranjem za tramvajem.
Nisam se dvoumio. Po cijeli dan sjedei na klupi uz knjigu ovo je prilika da sad i
razgiban noge I doim je prvi tramvaj projurio mimo nas dali smo se u trk za njim.
Kad se tramvaj zaustavio, stali smo i mi. Tad mi se iro obrati: -Oprosti to sam bio
bri od tebe?
-Zar misli da se to moe ponoviti? Druga runda je moja.
-Hm, to emo jo vidjeti.
iro je bio simpatian momak. Svima prijateljima inio je dobra djela i zato je bio
obljubljen u drutvu. U Borovu smo i zajedno pohaali atletske treninge, a ovdje
dok se ponovo ne ukljuimo u atletiku ovo tranje za tramvajima bit e nam samo
dodatna priprema za nastavak u postizavanju boljih rezultata.
Kad je tramvaj ponovo krenuo iro nije raunao na moj eksplozivni start. Zaostao
je par koraka koje nije mogao nadoknaditi sve do nove stanice. Ovaj put sam ja
traio oprost. Vie nije bilo prilike za odluku jer je ovo stanica gdje je smjeten
Luna park. Kad se pred nama ukazala struktura atora, ringipila i drugih
vrtuljaka, te ostalih sadraja koje nudi park, nismo znali za to da se odluimo prvo.
A onda donosimo odluku da idemo redom . Kad smo se zaustavili na mjestu gdje se
odmjerava snaga udarca akom, ugledali smo enu koja je zajedno s nama
pljeskom pozdravljala najjaega.
-Fiukam ja na ovo gledanje ako ne mogu i sam doznati mjesto na koje
pripadam ljutio se iro te mi jo jednom pokazuje prazne depove.

74

-To da nema ni kinte ve sam odavno uoio i me mora time isticati svoje
siromatvo jer me to samo rastuuje.
-Ma nisi ti za to kriv i ne ljutim se na tebe ve na ove kretena koje gledam
kako se razbacuju novcima, a mi jedino kao prosjaci to moemo samo gledati.
-Doi e vrijeme kad emo i mi biti u stanju priutiti si tu zabavu
-Jest, ali kada?
-Zato je bolje da vie ne obilazimo Luna park ve da se dademo u drugom
pravcu.
-Pa ta onda eka? Idemo! Istog momenta zane trati prema izlazu a ja za
njim.
-to ti bi da si najednom ovako zaeo bjeati?
-Pravo da ti kaem ni sam e znam.
Tramvaji su i dalje prolazili mimo nas, ali mi smo se dali u drugi pravac.
Od silnog lutanja nismo ni uoili kako je ubrzo dola no. Sa njome je stigla i glad i
zato odluismo da se rastanemo, ali dogovorimo se da se naemo sutra. Subota je i
nema kole pa bi mogli poi i do Save kako bi iskoristili jo tih par toplih dana za
kupanje, ili bar sunanje na plai.
Kad sam ga sutradan ugledao, iznenadio sam se njegovoj odjei. Na sebi je
imao samo kratke hlae i majicu bez rukava, a na nogama tenisice. U to vrijeme
nije bilo prikladno u takvoj odjei pojaviti se na ulici Zagreba.
-Izgleda mi kao turist. Da te sada ugleda kakav novinar odmah bi te traio
intervju i poslije o tebi napisao dvije stranice uz slike koje bi uslijedile. A da te
ugleda kakva maka ne bi te vie isputala iz ruku.
-Daj ne gnjavi ve se postavimo za start i im naie kakav tramvaj koji ide
do Save jurimo za njim sve do mosta.
U kino Sali gledao sam turiste koji su u ovakvoj odjei etali ulicom, ali to se
odnosilo samo na gradove uz more. Da sam imao mogunosti imati takvu odjei i ja
bi se odjenuo kao iro. Ali osim ovih hlaa na sebi jo sam imao u posjedu jedne
koje se nalaze u mom ormaru u domu. Da ih skratim do koljena i da na pidami
odreem rukave, to bi mi poslije ostalo. Odrezati nogavice i rukave bilo bi i ludo
pogotovo zato to se pribliava jesen iza koje dolazi i zima. Zato je bolje o tome ni ne
misliti. Moje misli prekinu dolazak tramvaja. Zaeli smo trati za njim. Na treoj
stanici nismo ni primijetili da su nam prila dva robusna momka, desetak godina
starijih od nas. I ako su b ili u civilu, neto mi je odmah sinulo u glavu da ovi imaju
vezu sa policijom. Za trenutak je nastala tiina. Postavili su se izmeu nas i
tramvaja i samo su nas nijemo promatrali, a onda se oglasi jedan .
-Ima li legitimaciju? Obraa se iri.
-Nemam je uz sebe jer idemo na kupanje.
-Onda e morati sa nama.
Mene nisu nita pitali, niti sam ih ja zanimao. Nisu ni iri nita objanjavali koji je
razlog da je morao poi sa njima. Nakon toga primili su ga za nadlaktice i odveli do
automobila koji je bio parkiran tu u blizini.
Ja sam htio da neto kaem prije nego su ga odveli ali ovaj drugi mi je zaprijetio da
utim jer bi mogao osjetiti kaznu.

75

Sutradan kao i nekoliko dana poslije toga iro mi se nije javljao. ao mi je to


nisam uzeo adresu kako bi ga posjetio u stanu jer sam naslutio da mu nije dobro.
Nije bilo drugog do ekanja. Tek sedmi dan ugledam ponovo iru.
Na licu nije imao modrice ali i pored toga odmah sam uoio da u njegovim
kretnjama koje se odvijaju sa bolom ipak ima neega loeg po njegovo zdravlje.
Znatieljno zurim u njega i ekam da mi kae kako je proao nakon to su ga ona
dvojica odveli.
-Znam da te zanima cijeli proces koji se odvijao sa mnom u stanici milicije.
elim ti dati do znanja da sam dobio takvih batina kao nikad u ivotu. Nema mjesta
na tijelu gdje me nisu udarali. Jedino su mi potedjeli glavu.
-Nisi mi rekao zato i koji ih je razlog naveo na to?
-Ni sam ne znam. Nakon to su me izmlatili govorili su mi da irim nemoral i
da takva odjea koju nosim nije svojstvena naoj kulturu, ve onima na zapadu koji
su jo uvijek nai neprijatelji. Jo su mi zaprijetili da nikome ne smijem govoriti to
mi se tu desilo jer ako me ponovo dovedu, zavrit u kao neprijatelj u zatvoru iz
kojega se neu tako lako izvui.
Ovo me podsjetilo i na dogaanje sa krvavim izmama. Pitam se zato uvijek
uslijede prvo batine a tek poslije trae obrazloenje i razlog zbog ega je to
uslijedilo

76

MIRKO
Ve je proao prilian broj godina od zavretka rata . Nijemci mada vie nisu
bili prisutni na ovom tlu, jo su uvijek bili nai najvei neprijatelji.
U to vrijeme trebalo je paziti to se govori, to se radi. Jednako tako trebalo je svaki
put pljeskati rukovodiocima, pogotovo ako bilo to predstavljaju u politici. Zato i
iro koji se je oporavio od batina od svega to je nauio bilo je da se treba uvati
svakog bira koji se skriva iza ugla.
Vrijeme straha nije pratilo samo iru. Dovoljna je bila i sitnica pa da te izbace iz
omladine, a ako nisi omladinac nema ni mogunosti nastaviti kolovanje.
Doim su zavrili prvomajski praznici opet smo se nali zajedno u kolskim
klupama. Neki su odmah zaradili jedinice, a ja sam sa ponosom isticao da sam iz
kemije dobio peticu. Nakon to nam je razrednica saopila da sutra nema nastave
jer idemo na poumljavanje Sljemena, nastalo je veselje.
U vrijeme odlaska na Sljeme nailazili smo i na brojne voke. teta da su sada u
cvatu pa jo nema plodova. Moda se ipak ukae kakva prilika da se okoristimo
neim drugim. Kad smo doli na Sljeme, podijelili su nas u parove za radnu akciju.
Meni je dodijeljen Mirko. Mada u nastavi nije nikad dogurao do vee ocjene od
trojke u poljoprivredi je bio pravi strunjak. Zato kad bi traio partnera za sadnju
voki, uvijek bi prvo izabrao njega. Bio je i zabavan pa me veselilo njegovo drutvo.
Za sobom je ostavljao pravi uzor sadnica. A kad smo posadili i pedesetu od veselja
je to naglasio da su uli i drugi. Mada smo bili bolji od svih drugih nismo stali. I
dalje smo nastavili istim tempom. Prilikom iskapanja rupe za novu sadnicu Mirko
odjednom zastane. Ma vidi to sam naao? - pohvali mi se.
-to je to? bio sam znatieljan kad sam ugledao svjetlucavi predmet u
njegovoj ruci.
-Nekakvo odlikovanje. Izgleda da je od nekog Nijemca, vjerojatno poginulog
na ovim prostoru. Blistalo je svojim sjajem mada je ve dugo bilo pod zemljom, pa
smo proricali da je moda zlatno i da sigurno zato i vrijedi . Mirkova radost to e
ako ga proda moda zaraditi i koji dinar malo je trajala. Opet smo nastavili sa
poslom sadnje. Treba naglasiti da je Mirko bio pravi drug. I posljednju koricu
kruha podijelio bi sa nekim tko nema. Toj humanosti svi smo se divili. Odrastao u
sirotinjskoj obitelji, rano je ostao bez oca. Kod kue mu je majka sama sa jo
dvojicom mlae brae radila i najtee poslove kako bi Mirku omoguila kolovanje.
I mada joj je nedostajao, veselila se to e izrasti u ovjeka koji posjeduje
zanimanje, to znai da e samostalno zaraivati i za kruh. Nepogreivo je pamtio
dogaanja iz djetinjstva i to nam je rado prepriavao. Meu ostalim ponekad je
spomenuo i frustracije koje su izraavali neki njegovi poznanici zbog negativnih
ponaanja pojedinaca poslije rata. Nitko mu nije zamjerio to i o tome pria jer je to
i druge smetalo, ali ipak to ba nije bilo preporuljivo govoriti. Kako je bio uz to i
veliki dobriina, skoro svi su ga voljeli. Unato toga bilo je i onih kojima se on nije
sviao.
Kad smo se vratili u dom i posjedali po svojim krevetima, Mirko je ponovo
izvadio iz depa naeno odlikovanje i zaeo ga istiti maramicom. Danas taj ukras
ne bi nikome znaio jer je prolo vrijeme dok su osvajai harali na ovom prostoru.
Moda ipak nekom kolekcionaru. Ako ga proda bar e mami moi poslati koji

77

dinar, zamiljao je. I dok je istio taj blistavi komad metala i ja sam alio da ga
nisam prvi ugledao i prisvojio sebi. Moda bi time popunio i onako uvijek prazan
dep. Tada bi se i iri pohvalio kako posjedujem novac s kojim si moemo priutiti i
odmjeravanje snaga udara akom u Luna parku. Ipak nama je prva briga za sada
kola, a kad ostvarimo svoja znanja valja e biti i novca. Zato nas i nije morila ta
nestaica. Kruha nam jo nije nedostajalo, a to je i ono glavno u ivotu pa zato ne
vodimo brigu o stanju u kome se nalazimo.
Jedan od ulizica sistema koji je boravio sa nama u domu kad je ugledao
odlikovanje u Markovoj ruci, odmah je iskoristio priliku kako bi se popeo na vii
stupanj u hijerarhiji komunistike vlasti, prokazao je Mirka u Komitetu KPJ.
Nije prolo dugo i ve se sastao Komitet kole koji je u bunoj raspravi donio
jednoglasnu odluku kojom se Mirka zbog toga to je pristalica faizma izbacuje iz
omladine.
-Kad je drugog dana Mirko doao veseo u kolu, odjednom iz dubine due
osjeti pretkazanje koje ne sluti na dobro. Uenici koji su mu do sada iskazivali
potovanje i pruali ruke u znak pozdrava, sada su mu okretali lea i udaljavali se
od njega. Nije mu bio jasan povod, a nije se htio nikome obraati zbog
obrazloenja razloga. A onda su mu prila dvojica robusnih kolskih nasilnika,
vrsto ga uhvatili za nadlaktice i odveli van uionice. Nedugo zatim stiglo je
nareenje odozgo da se poredamo u dva reda po dugom hodniku. Nakon izvrenja
nismo dugo ekali. Pojavili su se lanovi Komiteta. Sekretar je potom rekao
nekoliko rijei koje idu u prilog socijalistikog sistema i borbe protiv neprijatelja
koji je jo uvijek prisutan na ovim podrujima. Nakon toga iznio je kako i meu
nama ima simpatizera faizma kojima nije tu mjesto. A onda je naglasio da se
prema ovakvima trebamo odnositi onako kako im to dolikuje.
Tada se pojavio i Mirko. Tuna lica i suznih oiju jo je jednom pogledao u
nekadanje svoje drugove a potom se uputio kroz palir. Svaki uenik trebao ga je
udariti ili pljunuti na njega. Na kraju hodnika izudaran i popljuvan Mirko naputa
kolu jo uvijek ne shvaajui zato.

78

TARZAN
Za vrijeme zimskog kolskog raspusta svi odlazimo svojim kuama na
zasluan odmor. I ja se vraam u Borovo. Odmah po dolasku elja me vue da
pogledam Dunav. Na obje obali bijeli se snijeg, a izmeu toga sivilo smrti santi leda
noene vodenom strujom mijenjaju oblike i pri tom stvaraju slike poput bajki iz
crtanog filma. Tamo uz obalu gdje po koja zastane odmah se formira ledeni brijeg
koji ne dozvoljava drugima prolaz. Na desnoj strani toka rijeke odmah do obale
smjeten je gradi Borovo koji i u ovij zimi predstavlja idilu za mene najljepeg
gradia na svijetu. Naprijed uz Dunav prua se pogled na Vukovar, a sa druge
strane na beskrajnu ravnicu koja se vezuje sa horizontom u daljini. esto se pitam
hou li ovdje i dalje uivati ovu ljepotu, ili e moji odabrati drugo mjesto za daljnji
ivot. Jedna sestra zavrila je u Beogradu, a druge dvije doim se udaju odlaze za
svojim muevima. Kako emo poslije ja i mama?
Za tri dana navravam esnaest godina. U proteklo vrijeme nikad se nisam
susretao sa tolikom ljudskom pokvarenou, koja granii do te mjere da se
usporeuje sa zloinom. Kao i sva djeca usmjerujem i ja svoje vrijeme samo na igru
i uenje. udne igre izvodili smo i ovdje. as smo bili Indijanci a drugi kauboji, a
onda graditelji dok drugi pustolovi. A onda dolaze godine u kojima te igre
zamjenjuje i neim drugim. Izabire i drugo podruje u kome nastupaju i drugi
igrai. Neki kau da je i bolje tako. U dosadanjim igrama bezbroj puta sam bio
ranjen, ubijen, a unato toga na sebi nema ni traga od posljedica.
Kad je doao dan u kome se slavi moj roendan, iznenadilo me da je mama ispekla i
tortu. Dobio sam i neke darove koji se odnose na pribor za kolu. Od svega ipak
najvie mi se dopala knjiga koju mi je poklonila najstarija sestra. Bila je to knjiga
naslovljene stranice Tarzan. Odmah sam poeo sa itanjem. Nisam se odvajao sve
do kraja. Kako mi se sviao sadraj , donosim odluku da u je ponijeti u Zagreb te
dati i drugima u domu na itanje. To e im biti najljepi dar pomiljam.
Uskoro je doao i dan povratka u Zagreb. Opet sam stanovnik doma. I kako
sam pretpostavljao knjiga o Tarzanu zaintrigirala je i sve moje kolege. Ubrzo je
kruila od ruku do ruku. Najvie mi se obraao u potranji za nju Milutin.
-Ne mogu je uzeti od drugog dok je nije vratio. im doe na red budi
siguran da e se nai u tvojim rukama, - tjeio sam ga. Izgleda da mu to nije bilo
dovoljno. U grupi kad smo razgovarali o bilo emu, Milutin nam je uvijek
dokazivao kako je on dosljedan svom uvjerenju i da je oduvijek bio komunist te da
e zauvijek ostati komunist. Nije nam bilo pravo kad je donio Titovu sliku i objesio
je na slobodan zid a koji smo bacali jastuke kako bi pogodili lopticu koju bi jedan
od nas lansirao. Sad kad je Titova slika tu netko bi je mogao i sruiti. A to bi
jednako tako predstavljalo in kao najvea provokacija zbog koje se odgovara. I
dok smo se mi igrali u sobi i izvravali razne ludorije, Milutin je izigravao nekakvog
partijskog rukovodioca uvjeravajui nas da e po zavretku kole kao strastveni
lovac poi u lov sa samim Titom. Nismo tome pridavali vanost. Ipak Milutin nam je
ostao u sjeanju zbog toga to je svaku no prije spavanja prao samo jednu nogu.
Jo i danas mi nije poznato koji ga je motiv tjerao na to. Da li je to neka vrsta fobije
ili je bio po srijedi urok. Pa i danas mukarci putaju dugu kosu ili na sebe stavljaju

79

rinice to smatram nekakvom vrsto fobije normalnog izgleda. Znam jedino da smo
na raun te Milutinove fobije pravili zafrkancije.
Kako se pribliava sutranji dan, kada poinje i nastava u koli, dali smo se
na uenje. Svima nama bez obzira na ljubav prema partiji, socijalizmu, komunizmu
, kola je ipak prva stvar. Vrijeme je prolazilo te sam ve zaboravio sve drugo osim
kolskih obaveza. I dok sam tog dana etao po prostranom hodniku za vrijeme
kolskog odmora, prie mi kolega Jure. Uz Acu i on je bio lan kolskog partijskog
komiteta.
-Je li ovjee, kakvu si to knjigu donio u dom? upita me znatieljno.
Mislio sam da me to pita zato da bi je i njemu posudio. Stoga ni nisam bio iznenaen
tim pitanjem.
-Nita osobito, pustolovine Tarzana.
-Pria se da je posuuje i ostalim kolegama u domu.
-Deki trae i zato im to ne bih udovoljio. Ne znam ta ima u tome loe.
-Zna li ti da su te zbog te knjige prijavili u kolski partijski komitet.
-Ne znam to ima loe u toj knjizi. Dobio sam je od sestre za roendan.
Knjiga kao i svaka druga, jedino je ova moda interesantnija jer se radi o ovjeku
koji svoj ivot provodi sa ivotinjama.
-Nisam je itao i nije mi poznato ta u njoj pie, no elim ti sam rei da si
sutra na listi rasprave zbog toga. Mogao bi biti i optuen.
-Ma ta pria? Zato bi me optuili?
-Zato jer iri po domu zapadnu kulturu i time naruava na socijalistiki
odgoj.
Bio sam izbezumljen na Jurino upozorenje. Sa zebnjom sam doekao sutranji dan.
Povuen u sebe oekivao sam ishod kao da mi se sudi za najvei zloin. Jo se uvijek
udim zato bi bio zloin itati neku knjigu bez obzira na sadraj i odakle dola. A
knjiga je nedavno objavljena kod nas. Kako da su to dozvolili? Tada mi pade na
pamet da su moda i tiskara kaznili. Usporedim li tu knjigu i ove koje nam nude u
itaonici, a u kojima se opisuje borba, ubojstva, mrtvi, ranjeni, krv i prolivene suze,
pa ako je usporedim sa ovom u kojoj se ovjek bori za pravo i zatitu ivotinja,
dobivam dojam da je ova odgojna za razliku od onih drugih. I to je onda u tome
loe?
Doim sam kolegama u domu rekao to me eka, onaj kod kojeg je bila knjiga
odmah mi ju je vratio i zamolio me da ga ne spominjem kao itaoca. Doao je i
mrak. Jo uvijek nisam doznao je li bio sastanak komiteta i jesu li raspravljali o
meni. Ta no iekivanja toliko me iscrpila da nisam ni oka sklopio. I dok sam tog
jutra sjedio na kolskoj klupi, misli su mi lutale oko sveg drugog a ne oko
profesorovog izlaganja. im je zvono oglasilo kraj drugog sata, poletim na veliki
hodnik da potraim Juru. Nastupio je veliki odmor pa ga u guvi nisam ugledao. A
onda osjetim kako me netko otraga lupka po ramenu.
-A ti si! poveselim se kad ugledam Juru. Reci kako je prolo? bio sam
nestrpljiv da ujem odgovor.
-Dobro si proao ovoga puta. Dobio si sam kaznu ukora pred iskljuenjem iz
omladine. To moe zahvaliti samo meni i Aci koji je o tebi govorio sve najljepe,
navodei te kao uzorna radnika, druga koji e svakom pruiti ruku, ovjeka koji
voli ovu zemlju i ljude oko sebe. Kaznu e ti javno izrei na prvom skupu, a dotle

80

zaboravi na sve i uivaj u knjigama koje govore o podvizima partizana, a ovu


spremi da je nitko ne nae.
-Moe li i rei tko me je tuio?
-To ti ne bih smio govoriti, ali znaj da ti u domu nisu svi prijatelji. Uvijek
meu onim dobrima ima i zlih. Ipak znaj i to da nije dobro ono to se navodi kod
naih naroda: Tko tebe kamenom, ti njemu umjesto kruhom uzvraa na isti
nain. Radije mu uzvrati kruhom. Bit e to vei uinak.
-Posluat u te, no ipak bih elio znati ime toga koji me je prijavio.
-Rei u ti ali to ostaje meu nama. Doznam li da si kome rekao vie mi
nikad ne prilazi na oi.
-Zna da u uiniti sve to kae. Ne brini o tome.
-Prijavio te Milutin.
Dok sam se vraao prema vratima svog razreda u mislima mi se prikae slika
Mirka kad su ga zbog onog odlikovanja iskljuili iz omladine. I ja sam mogao tako
zavriti. I zbog ega? Samo zbog ljudske gluposti i zalupanosti. Na alost, tada su to
bila takva vremena i bolje je da se vie nikad ne ponove.

81

PROFESOR MLADEN
Od uvijek me vukla elja uspona na planine. Moda zato to sam roen u
nizini i im se u koli otvorila i planinarska sekcija meu prvima pristupio sam joj.
Meu lanovima bilo je oko deset, profesora i neto vie uenika. Svake subote i
nedjelje ako je bio lijep dan odlazili smo na Sljeme, u Samobor ili ostala izletita. Iz
tih planinarskih pohoda nosim najljepe uspomene. Najaktivniji meu nama bio je
najstariji lan, profesor Mladen. Mislim da se ni jedan planinar u dravi ne bi
mogao usporediti sa njim kad su u pitanju vrhovi koje je osvojio, ne samo kod nas
ve i po cijelom svijetu. Ovako nam je opisao jedan od svojih poduhvata.
-Dok su i posljednje kine kapi padale po krovu planinarske kuice, svi su
planinari poivali na svojim klupama i ekali da se razvedri nebo kako bi mogli poi
na osvajanje okolnih vrhova.
Profesor Mladen kopkao je po svom ruksaku provjeravajui jo jednom ima li u
njemu sve to e mu trebati na narednom pohodu. Katkad bi krajikom oka
pogledavao prema prozoru, a potom bi ponovo vratio pogled na ruksak Uvjerivi da
je sve u redu u mislima proe jo jednom i po karti puta koji slijedi, a onda se uputi
do anka gdje od pipniarke zatrai bocu mineralne vode.
-Je li to sve ili elite jo neto? upita zgodna ena iza anka.
-Da hvala, dosta mi je samo to.
-Pa onda sretno na dananjem putovanju. Nadam se da e i ta kia uskoro
prestati.
I zbilja kia je uskoro prestala, a iz vedrog neba pojavilo se i sunce. Mladen prilazi
vratima. Ispred njega stigao je jedan brani par.
-Hoete li se pridruiti nama profesore? upita ga ena.
-Hvala na pozivu, ali ne odgovara mi va tempo. Sam u prije doi do vrha.
Moda se tamo susretnemo u koliko idete na kotu dvanaest.
-Da, i mi idemo tamo. Valjda emo se jo jednom vidjeti.
Otiao je ne osvrui se vie za sobom. Jesam li na pravoj stazi? govori sam sebi.
Klimne glavom kad ugleda znak i poe dalje. irom otvara oi i prati nebo ne bi li u
njemu otkrio kakvu promjenu koje bi ga mogla omesti u namjeri osvajanja vrha.
Slika koja je nagovjetavala samo poboljanje obradova ga i uini zadovoljnim.
Divio se planinskim vrhovima koji su se poput divova preklapali po okolici kao da
ih je oblikovao kipar stvarajui ono to ljudskom oku ini ugoaj.
Mladen je obiao sve kontinente, a u Europi sve najvie vrhove. Planinarstvom se
bavi od svoje najranije mladosti. U ranijim godinama uvijek je iao u drutvu
drugih planinara. Sada se prikljui nekoj skupini, ali esto polazi sam to ba i nije
dobro jer na svakom koraku vreba vas opasnost. Zato to nije dobro, ali ako si ve
toga toliko proao kao Mladen, nosi te i iskustvo i ljubav koje osjea za
planinarstvo i prirodu, ali i ljude kao astan i poten ovjek. Uz to mada u
godinama jo uvijek posjeduje snagu i kondiciju poput onih mladih, no izdrljivost
mu je bez premca. Uvjeren je da ga uva i Bog, a ovdje u mislima moe ostvariti
svoje enje i ispuniti sva svoja obeanja. Gdje god dospijevam, ostvarujem i svoj
cilj, a ispred sebe gledam samo ljepotu o kojoj se u gradu moe samo sanjati,
govorio bi.

82

Kad je priao jednom proplanku, zapazi dvojicu planinara. im su i oni


njega zapazili prilaze mu. Jedan je drao u ruci mikrofon a drugi kino kameru.
Izgledali su poput drugih planinara i zato se udio rekvizitima koje su imali uz sebe.
-Mi smo ekipa dravne televizije i upravo snimamo ljepotu ovih planina, ali i
ljudi koje susreemo. Kako ste vi jedan od njih, htjeli bi popriati i s vama ako
doputate?
Mladen se nije nadao ovom susretu. Nije mogao ni sanjati da bi ga netko u ovakvoj
samini mogao snimati za TV. No, kako neki ljudi ele mijenjati svijet, on e u svom
izlaganju samo istai ljepotu ovog sporta. Zato je odmah pristao na razgovor.
-Koliko vam je godina? bilo je to prvo pitanje kad je otpoelo snimanje.
-Proli mjesec upravo sam navrio 60.
-I kako se osjeate tu na planini?
-Jako dobro, jo me uvijek dri snaga a o volji bolje da i ne govorim.
-Kad ste poeli sa planinarstvom?
-Bilo mi je pet godina kad me otac prvi put odveo u visoke planine. Od tada
se ne odvajam od njih. Pri svom izlaganju naveo je da je iz Rijeke. Spomenuo je jo
neka dogaanja koji su uvjetovali i elju i za novim poduhvatima. Po rastanku
poeljeli su mu sreu te ugodu kad se bude gledao na TV.
Mladen je tada poao dalje i smijeei se prelazio mislima po svom djetinjstvu. U
tom odrastanju druio se s trojicom prijatelja. Svi su oni bili dobri sportai. Pero i
Boris provlaili su se uspjehom u uenju kroz razrede, dok su Slavko i on bili
odlini uenici. Napokon kao odrasli Pero je postao golman kod rukometaa a Boris
kod nogometaa. Slavko je postao atletiar a on planinar. Prva dvojica vinula su se
u sam vrh hrvatskog sporta dospjevi do reprezentacije. Pero je bio u djetinjstvu
otkaenjak. Zafrkavali smo ga zbog toga i govorili mu da u sportu zato moe uspjeti
jedino kao golman. I uspio je. U prvo vrijeme vaio je uglavnom kao rezerva.
Jednom priliko prvi golman se povrijedio i u zamjenu je uskoio Pero. Kosu je
obojio u arko crvenu boju pa je to kod kolega u prvi tren izazivao saaljenje, a
poslije vie to nisu ni zapaali. Kad je u toj zamjeni sluajno obranio sedmerac i
time naoj ekipi osigurao pobjedu, na njega su se okomili snimatelji i novinari. Od
tada je postao zvijezda za kojom se jagme svi oni koji na lak nain zarauju novac
od naivnog naroda. I Boris je u nogometu uglavnom samo grijao rezervnu klupu i
meu ostalim rezervnim igraima ekao svoju ansu. I on je jednom prilikom u
zadnjoj minuti doao u ekipu i zahvaljujui obrani spasio ekipu od poraza. Od tada
je branio ee, ali stigao je i do reprezentacije. Od tada poput Pere njegove slike
svakodnevno gledamo po novinama, ili n TV.
Jedini koji je zasluio svoju slavu bio je Slavko, nakon to je na Olimpijadi osvojio
zlatnu medalju u atletici, u utrci na 800 metara. Poslije toga napustio je aktivni
sport te se dao u politiku. I njega svakodnevno gledamo na TV ili o njemu itamo u
tampi. Jedino je Mladen unato svojim zaslugama u radu s mladima koje je
ukljuio u sport te im dao osnove za uspon do vrha, ali nikada ni jednim slovom o
njemu nismo itali u novinama.
Dananji dogaaj prvi mu je susret sa snimateljima TV. Jasno mu je da
poslije toga nee dobiti nikakve pohvale niti priznanja, niti e mu itko ponuditi
mjesto u reklami za svoje proizvode kao to je to bio sluaj sa ovom trojicom, a to
znai jo i dodatna zarada, uz druge privilegije koje oni uivaju u drutvu u kome

83

jo i vae za idole Hrvatske. I dok koraa prema vrhu jo se jednom pita zato
postoji ta razlika meu ljudima. Pa za ovo drutvo on je dao i vie od ove trojice ako
se uzme u obzir cjelokupni drutveni rad. Na alost kod nas se jo uvijek cijeni
jedino ono to objave novine ili TV. Sigurno postoji nekakav znak na ljudima da
uoe tu nepravdu i da tu razliku gledaju oima pravednika. Na alost jo smo uvijek
drutvo koje nema svoj stav. Prihvaamo jedino ono to nam nameu ovi gore. To je
i razlog da neki ljudi sjede u vrhu gdje uivaju plodove u neradu do kraja ivota i
za to primaju visoka priznanja a jo viu zaradu, dok o ni drugi moraju plaziti kako
bi se izvukli iz rupe u koju su ih ovi gurnuli.
urno je iao dalje ne naavi odgovor. Kad je stigao do vrha zakljui da mu je to
jo jedno priznanje koje e ostati anonimno jednako tako kao i sav rad do sada.
Nakon to se nagledao ljepote krajolika poao je opet natrag , ali ovaj put je
izabrao drugu trasu koja na kraju vodi do planinarske kue odakle je poao na ovaj
pohod. I dok se sputao niz planinu u neposrednoj blizini planinarske kue gleda
veu skupinu ljudi. Na prvi pogled tome nije pridavao vanost. A onda mu sinu u
glavu. Da ovi ljudi to ne ekaju na njegov dolazak. udi da je tako brzo objavljen
na TV njegov razgovor i da se sad ova masa nala tu kako bi ga pozdravila.
Dananja tehnika ide tako daleko da je i to mogue. Pa prolo je dva sata od kad
sam se rastavio sa onom dvojicom iz TV. Moda su odmah dostavili sliku i zato je
javnost upoznata. A gospoa iza anka u planinarskoj kuici obavijestila je ostale
planinare da u svaki as stii i zato se tu i dalje okupljaju kako bi me pozdravili
umilja Mladen. Tada opet zane sumnjati. Ne to je nemogue. Danas ljudi ne
pridaju vanost nikome tko nije zvijezda. A opet, ovjek koji je toliko proao u
svom ivotu i kome je 60 godina a jo je uvijek aktivan jednako poput onih mladih
valjda zasluuje priznanje. Ovi ljudi koji su se tu okupili planinari su i kao takvi
znaju cijeniti pravog planinara. -O Boe, zar se to uistinu meni dogaa? izusti kad
primijeti da masa gleda u njegovom pravcu, mae mu i dovikuje. Ponosan sputa se
na cestu i klimanjem glave i mahanjem ruke pozdravlja prisutne.
Lijepo je da su mu priredili ovakav doek. Smatra da je to nakon toliko godina
planinarskih poduhvata i zasluio. Ako usporeuje sebe i svoja tri druga koji ne idu
ni piati u koliko iza njih nije TV kamera i brojni novinari, ovo je samo sitnica u
usporedbi na ono to su oni sve doivjeli.
U svom zanosu vie nije uo ni pojedinana dovikivanja niti je zapaao
mahanje pojedinaca. Jedino to je vidio bilo je oduevljenje uznemirene mase koja
zna cijeniti zasluge pravoga ovjeka.
A onda kao da se budi iz sna. Odjednom ugleda ovjeka ispred sebe. Iznenada i on
zastaje i izbezumljeno gleda u pridolicu koji mu dovikuje uz mahanje ruku:
-Makni se budalo stara. Zar hoe da te pregaze?
To ga trgne kao da se budi kao iz none more. Dolazi k sebi. Okree glavu natrag pa
na stotinjak metara iza ugleda poveu grupu biciklista koji im se sve vie primiu.
U utrci oko Hrvatske i Slovenije ovo im je bila i jedna od etapa.

84

DVIJE LJUBAVI
Kao iscijeena krpa osjeao sam se dok sam hodajui pustom ulicom vraao
kui sa plesa, Katkad bi krajikom oka pogledavao as lijevo, as desno, a potom bi
pogled usmjerio ispred sebe i u mislima se vraao na dogaaj koji je upravo
prethodio. Dok sam tako optereen mislima hodao, imao sam osjeaj da e mi
mozak iskoiti iz lubanje, vapijui za onim to me u plesnoj dvorani snalo.
Do tog vremena zabavljao sam se istovremeno sa dvije djevojke. -Je li to ona
prava? pitao sam se kad sam upoznao plavokosu Jelenu. A onda je dola
Gabrijela, zanosna crnka koja me je ve na prvi pogled oparala svojim zelenim
oima. Idila sa dvije djevojke prekrasne ljepote trajala je puna etiri mjeseca.
U prvo vrijeme pomiljao sam da jednu ipak ostavim a drugu zadrim kao bie
svojih snova s kojim u dijeliti dobro i zlo u branoj zajednici, koja e nastupiti
jednoga dana. A onda dolazim do zakljuka da bih najradije poelio da padne kia
koja e oprati sve moje pogreke, uinivi to da obgrlim obje. Ali doim zatvorim
oi, slika koja mi se javlja progoni me ko osobu koja posee za dvije poslastice,
snebivajui koju da prigrabi. Poput nezrelog djeteta koji prua ruku za objema,
tako sam postupio i ja. etiri mjeseca skrivao sam tajnu pred jednom i drugom
nadajui se da se opna nee nikada otkriti.
D sam barem za izlaske odabirao skrivena mjesta, negdje daleko gdje jedna drugu
ne bi susrela ni u snu, ja sam se ponio kao starac kome ubara na glavi prekriva oi
pa ne vidi ni to se oko njega dogaa. Kako pijanac voli posegnuti najprije iz jedne,
a potom i iz druge ae, tako sam i ja istom pohlepom posezao za Jelenom i
Gabrijelom.
Dok sam drei u naruju stiskao Jelenu i u plesnim koracima kruio po
dvorani miriui joj bujnu i lepravu kosu koja se razlijevala po njenim ramenima,
odjednom me neka crna slutnja podsjeti na Gabrijelu. ta bi ona uinila da me
sada zatekne u naruju druge djevojke? No, sauvao me Bog i do sada pa se nadam
da e i nadalje. Ve sutra u se posvetiti i njoj pa e obje djevojke biti sretne i
zadovoljne jednako tako kako su bile sve do sada.
Doim je zavrio ples poli smo u kut dvorane gdje smo sjeli za svoj stol. Okrenut
leima prema ulaznim vratima dvorane nisam ni zapazio da nam je do stola prila
djevojka. Jelena veselo skoi sa svoje stolice doim je ugleda, te ju prihvaa u
zagrljaj. A kad se odvoje upire pogled u mene i ree: - Ovo je moj deko o kojem
smo ve toliko puta razgovarale. Sad je vrijeme i da se upoznate.
Kako pijanci mijenjaju ae, tako sam i ja sada mijenjao boje, as u sivu, as u
crvenu. Potom bih pogled usmjeravao na jednu pa na drugu. Uslijedilo je
Gabrijelino priznanje da se radi o istoj osobi o kojoj je i ona govorila Jeleni. Na
kraju je nastala situacija koju vie nisam mogao podnijeti. Pokunjen naputam
dvoranu osamljen i naputen, oznojen ko krpa namoena u vodu.
Zadnje to sam uoio na njima vidio sam kako Jelena stoji u kutu i tupo gleda kao
da ne vjeruje da je to istina. Gabrijela je svoje prelijepe oi usmjerila u pod a iz njih
su se slijevale suze kotrljajui se niz plesnu dvoranu traei izlaz u taktu muzike
koji je odlazio nepovratno u eter.

85

Dogodilo se ono to se moralo dogoditi. Dok sam prilazio vratima jo sam uputio
pogled na njih dvije. Zapazio sam da se jedna baca drugoj u zagrljaj uz jo vei
pla.
-uvao vas Bog! Bile su jo posljednje rijei koje sam mogao izgovoriti a
potom sam se naao usamljen i tuan bez utjehe i nade na ulici. Jedino to me
ispratilo u veselju bili su taktovi muzike, koja e se na kraju izgubiti jednako tako
kao i veza sa dvije izgubljene ljubavi.
Koraajui pustom ulicom nisam ni zapaao sluajne prolaznike koje sam
susretao u tmurnoj noi u dva sata ujutro. Nikakav znak na nebu, nikakav osjeaj
na zemlji nijemi nagovjetavao da iz misli o djevojkama moram potraiti spas u
drugoj preokupaciji kako ne bih doao do razine pred stresom, koja je tog momenta
rovarila u meni. Klimajui glavom pokuavao sam istisnuti te misli koje me
optereuju. Pitam se hou li ih moi preboljeti? Znam da sam se runo ponio, ali
obje sam volio jednakom strau, a sada u zbog obadvije jednako patiti. Ali dokle?
I dok sam se niz ulicu sputao prema malenom parku odakle put vodi do
moje kue, odjednom zaujem vrisak uz glasno zapomaganje i traenje pomoi.
Podiem pogled i ispred sebe ugledam enu kako izbezumljena tri, a iza nje slijedi
je mukarac. Uskoro ju je dostigao. Doim ju je uhvatio stade ju udarati. Od siline
udaraca ena je pala te i dalje zapomagala Mukarac se na to nije osvrtao. Nastavio
je udarati i dalje makar je leala na tlu.
Nisam se dvoumio. Istog trena potrao sam do njih. Doim sam pristigao, zgrabio
sam mukarca za rever kaputa, snano ga povukao a tada ga jo snanije udario
akom u lice. Skljokao se na tlo ko pokoen. Odmah potom priao sam do ene.
Blagim milovanjem pokuao sam ju smiriti. Nisam ju pitao kakav je to ovjek koji
je u stanju batinama ju osakatiti ni zato je dolo do toga. elja mi je bila jedino da
joj pomognem i sprijeim dalje nasilje. Potom ju podiem te upitam eli li da ju
odvedem kui. Odjednom ena skamenjena pogleda zapazi na tlu mukarca koji ju
je tukao, a tada se grubo okree prema meni te me zane objema rukama udarati
po glavi i tijelu. To zbilja nisam oekivao. I dok sam se pokuavao obraniti ona je
vikom izgovorila rijei. Tko te zvao da se mijea u nau privatnost? Nisam to
mogao trpjeti. Naglo sam je odgurnuo od sebe. Pala je na tlo tik do mukarca koji je
i dalje leao na mjestu nakon mog udarca.
Ljut na samog sebe ne shvaajui to mi je to trebalo urno sam poao dalje. U elji
da se to bre udaljim sa tog mjesta.
Nije prolo dugo a tada ponovo zaujem enino zapomaganje uz vrisak koji je
uslijedio nakon to ju je mukarac opet zaeo tui. Nisam se na to vie ni okrenuo.
Koraao sam i dalje pitajui se: -Boe je li mogue da normalan svijet svoje
uprljano lice pere na ovaj nain i u ovo rano tmurno jutro?

86

I OPET PEH
Za neke ljude kau da se nikad nee opametiti. Slaui slike u albumu kojeg
nakon nekog vremena prelistava, uoava i da postaje stariji. U svakoj od tih slika
dok ju gleda dolazi do spoznaje da moe ispriati neku ivotnu priu nakon koje
moe pokazati i put koji te odvodi do groba.
U neke e i uprti prstom ne bi li izbrisao sjeanje zbog kojeg si se pitao zato?
Zato si zbog toga patio a da ni sam nisi mogao objasniti ni kako je do toga dolo
niti zato je do toga moralo doi.
ivot u naem akom domu odvijao se u uenju i igri. Na raspolaganju su
nam stajali ah, domino, ovjee ne ljuti se, gumene ploice za boanje i jo
kojekakve druge igrice. Onaj tko se nije elio igrati time mogao je itati kakvu
knjigu ili pisati pismo. A sedamnaestogodinji mladii zaljubljeni u svoje djevojke
mogli su se sastajati na due vrijeme samo vikendom. Neki su izmiljali svakojake
smicalice samo da se izvuku van doma gdje su ih na ulici ekale djevojke.
Odgajatelji su znali kako tomu doi na kraj pa je zato klju izlaznih vrata uvijek bio
u njihovim rukama. Komunikacija s djevojkama zato je bila najee preko pisama.
Risto, mladi kojemu je bilo ve 22 godine ivio je s nama, ali nikad se nije
mirio takvim domskim pravilima te je lud od tuge traio izlaz drugim rjeenjem.
Vezao je nekoliko plahti jednu na drugu i po njima se sputao na ulicu i jednako
tako uspinjao do sobe. Jednom prilikom pri sputanju skoro da nije sjeo na glavu
glavnom odgojitelju. Od tada mu je izlazak u slobodu bio uskraen za tri mjeseca..
Za vrijeme te kazne nije htio sa nama ni razgovarati smatrajui da smo mi poslali
dolje odgojitelja te da je zbog toga prekinuo i vezu sa djevojkom. Nakon toga
zarekao se da dok je god iv nee vie imati djevojku.
Moj dio svijeta u to vrijeme bio je najvie zaokupljen sa sportom Zbog
kolskih obaveza dolo je do poremeaja u vremenu pa sam morao napustiti
atletiku, te sam se prebacio na boks. Razlog je bio i taj to smo nakon svakog
treninga dobivali i kruh namazan patetom ili pekmezom uz aj. Doim sam se
domogao tog malog ali slasnog obroka, svijet sam gledao drugim oima. Osjeao
sam se vaan pred kolegama u domu kad bi se pohvalio. Dok su oni lijegali u krevet
vie gladni nego siti, ja sam punog stomaka mogao zaspati ko top.
Kau da ivot vrijedi samo ako si sit, a sit ovjek posjeduje ne samo snagu ve i
volju za rad, za nova stvaranja. Osjea se da lepra poput pele, a sve dok zna da
kolege na tebe gledaju kao na udo koje je dolo iz Amerike ili Japana, ti iznutra
izlijeva zadovoljstvo samim sobom. Tada pristupa i igri uvjeren u pobjedu. I
pobjeda dolazi, ali u ahu, dominu i drugim igrama. Unato brojnim igrama meni se
uvijek inilo da ih je premalo. Sjeam se onih stotinu koje smo kao djeca
upranjavali u Borovu
Kad sam se nakon ljetnih praznika ponovo naao u domu, sobom sam i donio
karte koje sam naao zabaene u jednoj ladici u svojoj kui. Jo su bile kao nove i
niim se nisu razlikovale od onih koje se mogu kupiti u trgovini. im su ih moj
kolege vidjeli, odmah su ih prigrabili i otpoeli s kartanjem. Dok su etvorica igrali
oko deset kibica pratilo je igru i glasno navijalo. Ja sam za to vrijeme pospremao
svoje stvari.

87

Kako u svakoj igri doe kraj, tako je doao i ovoj. Doim je odgojitelj uo galamu
priao je u sobu. Odmah zatim nastala je tiina kao na groblju. Tiinu odjednom
prekine strogi odgojiteljev glas.
-ta ovo znai? Zar netko od vas eli dom pretvoriti i kockarnicu? ije su to
kate?
U mukloj tiini deki su se ogledavali jedan na drugog. Doim nitko nije progovorio
javljam se ja.
-Karte su moje.
-Svi van a ti ostani - odgojitelj pokazuje na mene.
Doim su svi napustili sobu on nastavlja. Zar tebi ve jedan grijeh kojeg si
nedavno uinio, ve i dalje nastavlja svojom drskom igrom i ostale uvlaiti u
kapitalizam?
-Drue odgojitelju, nisam nita loe uinio od igre s kartama ili aha.
-Jasno da ne vidi jer nisi odgojen u duhu socijalizma. Ali ivot e te nauiti i
tada e uvidjeti da ide u krivom smjeru. Zar tebi nije poznato da e za koju
godinu i Amerika postati socijalistika zemlja.
-Pa ja nemam nikakve veze sa Amerikom - prekinem ga u izlaganju.
-To ti misli. Vidim da se raspakira nakon dolaska od kue. Sada e to
uiniti obratno. Ponovo se spakiraj a sutra naputa dom. I da te nikad vie ne
vidim da se i priblii njemu. I budi sretan da te kanjavam samo sa time.
-Zar je to srea nai se na ulici?
-Sam si za to kriv. Kako sam rekao ujutro nakon ustajanja uzimaj svoje
stvari i odlazi.

88

LJUBAVNICI
Otkad postoji ljudska vrsta, svi ljudi tee za svojom ljubavi. Pri tome svatko
ima pravo izabrati osobu koja mu je draga, pa kad se nau skupa u ljubavnoj idili
negdje na klupi gradskog parka, jedan drugom izgovaraju prie svog ivota.
Duboko u sebi njegovu priu i ona proivljava pa upravo ta slinost ih i vee jednog
za drugog.
Promatram svoje kolege koji su ve duboko zagrizli u ljubavnu vezu. Uoavam da
se ne razlikuju mnogo od nas koji smo jo junci, pa na sve to gledamo drugim
oima.
-Vinko je pet godina stariji od mene. Kran momak rado vien u enskom
drutvu. Gledam i djevojke u mom razredu. Ni jedna ne moe otkloniti pogled sa
njega. Dobiva se dojam da bi svaka bila presretna biti njegova. Ipak, on je odabrao
curu iz druge kole i kako uoavam jako joj je vjeran. Jasno da je pred njim jo
puno dana do donoenja odluke da joj ponudi brak
Ako bi mene pitao to mislim o njegovoj curi, ja bih odgovorio isto onako kako bi i
drugi. ivot je pred vama i dok ste u idili koristite vrijeme dok se jo ukazuje ta
prilika, jer jednog dana moe naii netko tko e pokvariti tu idilu iza koje slijedi
pla i tuga. U pogledu njegove cure uo am da je plemenita i draga osoba, odlina
uenica, skromna i vrlo privrena Vinku. Koliko poznajem njega, u svako doba
odazvat e se pomoi drugima ako je to potrebno. Mislim da su njih dvoje nali
slinosti i to ih vee skupa. A ta veza nikome do sada nije smetala, niti su njom
ikome zbog toga nanijeli zlo.
Kad je dolo vrijeme prijave za dobrovoljne radne akcije, Vinko je predloio
svojoj djevojki Lejli da se prijave za istu brigadu. U prvo vrijeme ona je to odbila
tvrdei da ima pretkazanje neke zle slutnje koja joj ukazuje da to ne bi bilo dobro.
Zato? To nije znala objasniti.
-Ali bit emo svaki dan zajedno poslije rada i ne vidim ta je u tome loe.
Moi emo se svaki dan susretati i provoditi ljubav u izobilju.
-Upravo zbog te ljubavi mene je strah. Govorim to iz iskustva mojih kolegica
koje su prole jednako tako radnu akciju.
Na kraju ipak je prihvatila njegov poziv znajui da ivot nije uvijek onakav kakvim
ga zamiljamo i kakvog elimo.
Meni je to trea radna akcija i ja se nisam prijavio zbog idile, niti
uvjeravanja da time pomaem izgradnju domovine. Idem zbog toga da mjesec
dana ne budem na teret roditelja, a uz to dobit u radno odijelo i tenisice. Postanem
li udarnik slijedi me jo i bon za kupnju besplatnih namirnica. Neki e rei da je to
jeftini nain prodavanja svog slobodnog vremena. Treba znati i to da su tada bila
druga vremena. U to vrijeme nita te nije moglo obradovati vie od punog eluca.
Budu li nam davali i besplatne cigarete kao na prethodnim akcijama, kao nepua
moi u i na tome zaraditi koji dinar.
Pruga Banja Luka Doboj gdje smo se stacionirali ve prvih dana
obeavala je rad do iznemoglosti. I kad gleda koliko ruku krampovima kopa jednu
rupu i koliko to traje, a bager bi to uinio za najvie jedan sat, pita se koja je svrha
tog rada? Umoran i iscrpljen jedva eka da legne na svoj krevet, a umjesto tog
odmora znaju te poslati i na dodatne aktivnosti meu koje spada i uvanje strae s

89

pukom o ramenu oko logora gdje smo boravili. Sve to samo zbog zamiljenog
neprijatelja kojeg nije bilo na pomolu ni u mislima jer je rat odavno zavrio.
U to vrijeme naa vlast je izmiljala vanjske i unutranje neprijatelje, kriare,
ustae i tko zna to ne samo zato da narod dri u pokornosti. A zavedena mlade
vjerovala je u istinitost te tvrdnje i slijepo se pokoravala svim naredbama.
Tu veer jedan od straara iz naih redova zauo je u kukuruzu nekakvo
ukanje. Iznenadio se kad je umjesto neprijatelja ugledao Lejlu i Vinka u
ljubavnom zagrljaju. Neki smuen tip umjesto da ih ostavi na miru, u njih je uperio
puku te ih doveo do komandanta brigade.
Svako jutro postrojeni brigadiri nakon ceremonije podizanja zastave
posluali su dnevnu zapovijed. Nakon toga uslijedio bi doruak i ponovo postrojba
za odlazak na posao. Ovaj put umjesto dnevne zapovijedi pred nas istupi
komandant te strogim glasom naredi: - Vas dvoje, pokazuje na Lejlu u Vinka
istupite iz stroja, a potom nastavlja; Drugovi i drugarice, brigadiri. Ovo dvoje
zamilja da je radna akcija kupleraj i mjesto gdje se nemoralnim ponaanjem mogu
izjednaavati sa kapitalistikim shvaanjem. No, neka znaju da smo mi sa
kapitalizmom ve odavno raskinuli te svatko tko misli drugaije tu nema mjesta.
Drugovi i drugarice, nainite palir pa im pokaite kako mi ispraamo takve koji ne
potuju naela socijalizma i volje naroda, ve se protive Titu , partiji i socijalizmu
Odmah nakon to je izgovorio te rijei etvorica brigadira istri iz stroja te
prihvaaju za nadlaktice Vinka i Lejlu.
-Zar se opet ponavlja ona slika kad su u koli Marka izbacivala iz omladine
zbog njemakog odlija pitam se ja.
Neki brigadiri bili su toliko opaki da se ni najgori sadista ne bi mogao usporediti sa
njim. Nakon to su proli kroz palir tuno je bilo gledati dok su popljuvani ili
izudarani naputali na logor. A zato? Samo zato to su se voljeli.
U ono vrijeme nisam bio toliko zreo da prosudim je li njihov grijeh bio toliko
straan, ali zaslijepljeni i glupi morali smo prihvaati nametnuto miljenje naih
rukovodioca za koje smo vjerovali da su boanstvo i kao takvi bezgreni.
A dok smo mi gladni i iscrpljeni poslije napornog rada jedva ekali na koricu
kruha, u kancelariji taba brigade sasvim sluajno uoio sam sasvim sluajno
ormar prepun raznih salama, sira, okolade, keksa i drugih namirnica uz nekoliko
boca raznog pia. Sline su mi tekle niz bradu dok sam to gledao, a nisam smio ni
taknuti. Nasuprot mene tablije su se time tovili do iznemoglosti.
Jednog dana trebao sam komandantu dostaviti nekakav pismeni izvjetaj od
komandira ete. Doavi do kancelarije taba zatekao sam poluotvorena vrata.
Zastanem kad iznutra zaujem udan enski glas. Odvijao se u valovima
mijenjajui stenjanje i smijeh. Do tada to jo nisam tako nikad uo pa mi je zato
prva pomisao bila da ta enska u sobi jede hranu iz ormara i pri tome izraava
svoje zadovoljstvo oduevljenjem. Polako otvaram vrata a onda iznenada zastajem.
Da, jelo se ali ranije to svjedoe ostatci hrane na drugom stolu. Ali taj glas enske
nije dolazio zbog hrane i pia. Na stolu je leala gola nogu poloenih na
komandantova ramena, a on se trudio da svoj ud to dublje porine u njeno
meunoje. Bili su previe okupirani seksom pa me zato nisu zapazili, ali sam ja
zapazio da je ta djevojka jedna od naih kolegica stara 17 godina, dok je

90

komandantu bilo 27. Ovaj prizor uzbudio me ne zbog naslade ve zbog straha. Da
me ne primijete brzo sam se sklonio i odatle otrao ko zec.
Kad sam se vratio u brigadu saopio sam komandiru da komandanta nisam naao.
Nikome nisam o tome govorio. Jedino to sam se pitao bilo je: Boe, gdje je tu
pravda?

91

DRAVNO ODLIJE
U petoj osnovnoj koli gdje sam dobio posao nastavnika bilo nas je trojica
zaduenih po pitanju tjelesnog odgoja. Milan koji je bio i najstariji uz rad u koli
zbog politike podobnosti i lanstva u komunistikoj partiji bio je angairan i u
Mjesnoj zajednici. Upravo zbog te angairanosti esto je izostajao sa nastave pa
smo rad sa njegovim uenicima preuzimali kolega i ja.
Nije dugo potrajalo i kolega Marko primljen je u partiju. Nakon toga kod nas je
radio jo do kraja mjeseca a tada je napustio kolu i zaposlio se kao rukovodilac u
nekom poduzeu. Slijedee godine i Milan naputa nau kolu i odlazi na mjesto
direktora u drugu kolu. Jedini koji je ostao i dalje vjeran uenicima bio sam ja.
U to vrijeme enske su za mene govorile da sam zgodan i da liim na nekog
amerikog glumca. Prognozirale su mi da u svojim izduenim licem i plavim oima
i kad ostarim izgledati mladolik. Volio bih da me danas pogledaju pa da utvrde
jesu li bile u pravu.
I dok sam tog dana sjedei na terasi jednog restorana na Korzu uivao u
asu ispijanja hladnog piva podsjetim se i na pet svojih radnih akcija i tada se
prisjeam Vinka i Lejle. Kao da je bio programiran odjednom se Vinko stvori kraj
mene. Mislio sam da e biti ogoren na sve one koji su ga tukli u paliru, a tu sam
bio i ja, ali ne. Priao mi je uz srdani stisak ruke. Rekao mi je da ivi sa Lejlom u
sretnom braku sa dvoje prekrasne djece. Ogoren na radne akcije i socijalizam ne
eli da ga podsjeam na to vrijeme. eli da govorimo o sadanjosti koju smatra jo
uvijek loom za malog ovjeka u koliko ne stoji na strani onih gore. urio se pa
nismo stigli ni izmijeniti misli. Obeao je da e me potraiti kad bude imao vie
vremena.
Na sjednicama nastavnikog vijea i dalje sam ostao nezapaen jer se nikada
nisam paao u politiku. Izgleda da sam zato i za ulazak u partiju bio nepoeljan.
Ali zato sam se angairao na polju sporta. Pa i kao mladi u Borovu i Zagrebu
isticao sam se u atletskim disciplinama tranju i skokovima.
Kada su moji uenici na sportskim natjecanjima u organizaciji Saveza SD poeli
osvajati prva mjesta prihvatili su me i u odbor Saveza.
U to vrijeme nastavnike se svake godine ocjenjivalo za protekli rad. Ako si dobio tri
godine za redom naroito se istie, stjee jedan platni razred vie. Dvije godine za
redom i ja sam dobivao najvee ocjene ali tree za tu ocjenu trebala je i politika
podobnost.Za podnositi albu nije imalo nikakve svrhe jer se nije cijenila vrijednost
rada ve podobnost. One koji su svojim trudom dali u radu sve od sebe smatrali su
ekscentrikom. U nekom pogledu i to je dobro jer si bar u neemu zapaen.
Ipak svaki ovjek kad uoava da mu rad tee ka usponu oekuje i nekakvo
priznanje. U koli to nisu zapazili, ali su zato zapazili moj kolege u SSD.
Na zahtjev Komiteta KPJ na je Savez trebao dostaviti listu od pet najzaslunijih
lanova koji e konkurirati za orden rada, a to je bilo i najvee priznanje tog doba.
Jednoglasno mene su stavili na prvo mjesto uz jo etiri kandidata. Kao prilog
mojoj kandidaturi navedeno je kako sam jedan od najistaknutijih radnika ne samo
na podruju Rijeke i Hrvatske, ve i Jugoslavije u radu sa mladima.
U svom radu osim redovnog posla u nastavi i slobodnim aktivnostima ja sam
u slobodno vrijeme i vodio djecu na planinarske izlete nadajui se da time

92

doprinosim samo dobro. Kad sam douo da to inim zato to sam pedofil, peder i jo
kojeta uvrijeen sam odustao od toga. Djecu sam uputio u planinarsko drutvo, ali
sam poslije uvidio da se prepolovio interes.
Tu veer sjedei u fotelji pratim Dnevnik i na listi onih koji su dobili odlija
oekujem da u ugledati i svoje ime. Ne, nije ga bilo ali su zato tu imena politiara
koji su jedino na zavrnim sveanostima odrali govor pred naim skupom, a da pri
tome nikada nisu ni prstom mrdnuli u radu s djecom. Jedino gdje su bili zapaeni to
je na gozbama gdje su obilato konzumirali hranu i pie.
Ljutit zbog toga sutradan potraim tajnika SSD.
-Kad su ugledali i tvoje ime digla im se kosa na glavi . Nije mi jasno zato si
im se toliko zamjerio? govori mi tajnik.
Nisam znao odgovor. Moda je to potaklo dolazak jednog politiara, velikog
glavonje u nau kolu. Kad je stupio u nau sportsku dvoranu ve u prvom dodiru
zaeo me oslovljavati sa ti. - Kako ima lijepu dvoranu , pa takvu nemaju ni oni na
zapadu . Uvjeren sam da si prezadovoljan .
-Kad bih ja to gledao tvojim oima (i ja njemu idem na ti) to bi bilo isto kao
da se divim slozi dvije obitelji sa po deset lanova u zajednikom stanu od 50
kvadrata.
Dok je naputao dvoranu pjena mu je ila na usta, a u bijesu je vikao: - Zato jo
uvijek drite na poslu tog luaka?
Na moju sreu direktor kole iao je na moju ruku i nije izvrio njegovu zapovijed.
Pomiljam da moda to nije uzrok ljutnje na mene ovih u Komitetu.
Te nagrade koje ne moemo unoviti jedino nama daju poticaj za jo veim
radom i zalaganjem. Meni ta stimulacija nije potrebna jer mi je uroena od
mladosti.
Godine prolaze a sa njima i promjene. Umjesto Jugoslavije sada smo dobili
demokratsku Hrvatsku. Stvorena je pravna drava u kojoj oni gore obeavaju da
vie nee biti onih privilegiranih koji ubiru korist samo za sebe.
Ja sam i dalje entuzijasta i cijelog sebe dajem za ostvarenje ciljeva koji pomau u
odgoju i obrazovanju mladih. Upravo zato moji suradnici smatraju da zasluujem
nagradu Franjo Buar, najvee priznanje koje se daje za sport u Hrvatskoj.
Poslije izbora ponovo u svojoj fotelji ekam rezultate na listi gdje sam oekivao i
svoje ime. Mog imena ni za lijek, ali uoavam da su dobitnici nagrade samo oni
privilegirani. Zapravo isto je onako kako je to bilo i u prolom sistemu. Uz
politiare na listi su i estradne sportske zvijezde koje uz basnoslovnu zaradu ne
plaaju ni porez a svoje novce ulau u strane banke.
Nekada smo meu tim privilegiranim imali komuniste. Danas su to tajkuni,
borci domovinskog rata, nogometai koje smo proglasili za idole , kao i svi oni koji
na raun naroda trpaju u dep dravni novac. I ponovo sve to plaa narod
Kau da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zasluuje, a izgleda da ovaj narod
zasluuje da gaze po njemu sve dok ga ne ukopaju toliko duboko da se vie nikad
nee iz gliba izvui, dok ti isti vie ni ne znaju kud e sa svojim bogatstvom.
Stvaranjem nove drave dolo je do promjene sistema, ali ostali su oni isti
ljudi koji su samo promijenili boju i vie nisu crveni ve oni drugi, a ti drugi
jednako koriste ovaj narod kao i oni crveni.

93

Ne, nisu oni krivi za to stanje. Kriv je narod koji i dalje ove uzdie do zvijezda,
koji i dalje podupire svoje idole, klanja im se do nogu i ponovo iste bira u vlast.
Moda ovakvom narodu ne smijemo to ni zamjeriti. Razlog je neukost. Zato neka
mu Bog oprosti. Moda jednoga dana taj narod stekne pamet, tada e valjda stati
na svoje noge pa e nastati i pravo stanje kakvog svi zasluujemo.
I sve dok u tampi itamo kako je jednom nogometau pukao nokat na
malom prstu pa zbog toga nee nastupati na nedjeljnoj utakmici, ili to e neki svoju
dugu kosu vezati u punu, ili sa svog uha rinicu premjestiti na nos kako bi lake
mogao umrkavati drogu, nee ni radniku biti bolje Stoljeima je bio iskoritavan i
zato bi se to ba sada trebalo mijenjati?
Ja se i dalje ne sekiram. Sretan sam dok radim sa dobrom djecom. elja mi
je da u svom usponu neki i dostignu cilj i najveeg naslova ne samo u Hrvatskoj ve
i u svijetu. Oni koji to ne ostvare od mene su bar dobili osnove, a to je jednako
znaajno za njihovu dob kao i ostvaren najvii rezultat, a za mene vredniji nego sva
ta priznanja koja i danas ubiru oni privilegirani.

94

IZMJENA PRAVILA
Doim grane sunce obasjavajui okolne nebodere i na igralitu kojeg smo
nazivali Campeto iscrtavale su se prilike mladih koje pod budnim okom nastavnika
tu uz igru i zabavu provode redovni sat tjelesnog odgoja, Dogaaj popraen djejom
drekom i veseljem razbuktava i interes stanara okolnih kua. Naslonjeni na svoje
prozore budno prate akcije koje u nekim sluajevima izazivaju i vei interes od igre
onih starijih.
U to vrijeme igralo se koarku, odbojku, rukomet i nogomet, ali jednako tako
i modificirane igre novih sportova koje podsjeaju na hokej, bezbol, boanje, golf i
druge sportove a nadasve atletiku.
Nita na ovom ivahnom prostoru ne moe potvrditi za koju igru vlada
najvei interes. ini se da djeca jednako prihvaaju sve to im nastavnici odrede tog
dana. Pa i ope je miljenje da svaki sport jednako djeluje na organizam
osiguravajui mu zdravlje, rast i jaanje uz ostale psihofizike osobine, a nadasve
zadovoljstvo koje se ne moe mjeriti niim drugim nego opet igrama.
Ve po ponovnom dolasku u Rijeku ukljuio sam se aktivno i u rad dizakog
i hrvakog kluba. Za dizanje utega zainteresirao sam i neke svoje uenike. Uskoro
su neki postali i dravni prvaci. A da bi zadovoljio i ostale kojima u slobodno
vrijeme sport predstavlja preokupaciju a nisu u klubovima ukljuio sam ih u
meukolska natjecanja u organizaciji SSD. Jednakom strau djeca su prilazila
svakom sportu traei od njega uspon u kvaliteti kako bi dokazali svoju spremnost
u borbi za najvei trofej.
Ponosio sam se svojim uenicima kada sam uoio elju i borbenost u
nadmetanju sa protivnicima, a i oni su mene cijenili i potovali uz zahvalnost to
ulaem trud za njihov napredak. Sve to sam mogao uiniti za njihov napredak
nikad mi nije bilo teko.
Jednog dana doli su mi u posjet dvojica predstavnika Odbojkakog saveza
Rijeke. Jedan se predstavio da je predsjednik a drugi da je trener kluba Rijeka.
U to vrijeme odbojka se nije jo uvrstila u natjecanje , a samo sam ja i kolega
Marijan sa druge kole upranjavali taj sport sa djecom. Ta dvojica traili su da se i
odbojka uvrsti u natjecanje SD. Pristao sam i ve idue godine Marijan i ja
oformili smo po dvije ekipe koje su sainjavali ligu. Tek nakon par godina i druge
kole su nam se prikljuile. N alost o tome jo nigdje nisam naao podatke u
Almanahu odbojke u Rijeci. Jednako tako nisam naao ni o drugim sportovima
koji bez ovih mladih ne bi mogli ni djelovati. Ali zato se svugdje istiu oni koje
nazivamo privilegiranim.
Dok smo igrali odbojku uoio sam da su mi tadanja pravila malo monotona
i zato sam traio nain da se igra ubrza. Zato sam svaku greko poentirao, set sam
produio do 25 poena a servis se mogao primijeniti iza cijele linije a ne samo iz
odreenog prostora od tri metra. Ostalo je ilo po standardnim pravilima. Kad sam
to saopio Odbojkakim djelatnicima u Savezu traei da predloe Svjetskoj
federaciji izmjene koja ja primjenjujem, svi su mi se smijali. Neki su se ak i
izrugivali tim prijedlogom. I oni iz Hrvatskog saveza izrugivali su se jednako kao i
ovi iz Rijeke.

95

I u dizanju utega zamjerao sam rukovodstvu Saveza na organizaciji


pojedinanih prvenstava koja traju i po deset sati ime se gubi dragocjeno vrijeme,
a pogotovo interes publike koja nije u stanju ni pratiti ne samo natjecanje nego i
plasman. Moj je prijedlog bio da se natjecanje odvija na tri podijuma istovremeno.
Od devet kategorija istovremeno bi tri skupine nastupile na svom podiju i odmah bi
se znalo redoslijed plasmana u svakoj kategoriji a cijelokupno natjecanje umjesto
deset trajalo bi samo dva sata.
Ne samo da je to odbijeno, ve su poslije uslijedile zafrkancije na moj raun.
Doim sam se pojavio govorili su: ide onaj sa tri podijuma.
Liga natjecanje odvijala se u to vrijeme u devet kola. Ja sam predloio da to
bude u etiri kola ali ne u dvomeu ve tromeu. Devet ekipa koje sainjavaju ligu
tako e si uskratiti trokove putovanja. Nainio sam tablicu i to objavio u biltenu.
Jednako tako i taj je prijedlog bio ismijan kao i ovi prethodni.
Nekoliko godina poslije jedan od lanova Predsjednitva Saveza sluajno je
naao taj bilten i kad je proitao moj prijedlog oduevljen ga je predoio Savezu.
Koji ga je odmah i prihvatio.
O tim prijedlozima govorio sam i nekim predstavnicima stranih klubova
dok smo bili na gostovanju u inozemstvu. Za razliku od naih oni su bili oduevljeni
prijedlogom i za odbojku i za dizanje utega.
Ve nakon par godina uoavam da se odbojkaka pravila mijenjaju. Upravo
ono to sam ja predlagao usvojeno je kao da je prepisano iz mojih biljeaka,
Jednako tako i dizanje utega odvija se na tri podija ba onako kako sam ja
predlagao. Ali nigdje se ne spominje da je prijedlog doao iz Hrvatske.
U ovom asu nemam iluzija da e moje ime zasjati u svojstvu autora poput
mjeseine koja se u vodi razbuktava ispunjavajui prostor osvjetljavajui ga poput
svijetla mnogobrojnih reflektora. Ja sam zadovoljan da je to ipak prihvaeno od
strane djece makar na najbeznaajniji nain. A u interesu sporta i ovo drugo n
zadovoljstvo ne samo sportaa ve i publike.
U mraku sijeanja ipak ostaju oni koji su ignorirali moje prijedloge iji je cilj bio
jedino unaprjeenje sporta.

96

PROFESOR RADOVAN
Ako bi olovkom povukao pravu rtu ne bi prelazila ni 50 metara zrane linije od
moje kole do Pedagokog fakulteta. U borbi za bolju zaradu treba mi jo dvije
godine kako bi postao profesor a kad u to ostvariti nego sada dok sam jo mlad.
Kolegu koji radi u susjednoj koli, a pohaa etvrtu godinu Pedagokog
fakulteta, posjetio sam u njegovoj sportskoj dvorani. Izrazio sam mu elju da i ja
nastavim njegovim putem pa sam ga zatraio neke upute oko upisa i ostalo to kod
toga slijedi.
-Ne znam da li e u tome uspjeti. Ne sumnjam u tvoje predznanje i
sposobnosti uz jaku elju za nastavkom kolovanja ali taj fakultet zahtjeva posebne
dokumente kao prilog za upis. U prvom redu to je politika podobnost, zapravo
lanstvo u KPJ te rukovodee mjesto, a ti nema ni jedno ni drugo. Uz to profesor
Radovan koji je tamo bog i batina doim te ugleda ni uz stotine preporuke nee ti
dopustiti upis radi onoga to si mu izdijelio na skupu kad je bio kod vas u koli.
Na tom skupu on je odrao predavanje o tome kako postupati danas sa
djecom u odgoju i obrazovanju, obzirom na sve vee devijantno ponaanje uenika,
te mjere to treba sve poduzeti da se to otkloni.
Nakon njegovog izlaganja javio sam se ja za rije. Smatram da drug profesor ne
samo da ne pozna dananju djecu, ve da ne zna niti kako dananja djeca izgledaju
pa zato pria ovakve gluposti koje nemaju nikakve veze sa ivotom. Odnos
nastavnika i devijantnih uenika danas moemo usporediti sa odnosom Nijemaca i
idova u drugom svjetskom ratu. Nikakva uvjeravanja niti obeanja nisu idovima
omoguili uspjene pregovore. Jedini put ka slobodi bio je otpor. U dananjoj koli
nastavnici jednako prolaze kao idovi, a sve dok se ne uskladi taj odnos predstoji
sukob koji se protee jo od davnine, a protezat e se sve dotle dok prosvjetna vlast
ne shvati da je jedino potivanje zakona to to moe uspostaviti red. Za ne
pridravanje zakona treba uvesti stroge sankcije koje se sastoje u velikoj novanoj
kazni. U protivnom ti zlikovci e uzeti pravdu u svoje ruke pa nas i dalje sve vie
maltretirati. Zato dok god budemo sluali prie za malu djecu koju je upravo
izgovorio ovaj drug, nee se istrijebiti nasilje u kolama. Ono e se jo vie
poveavati.
ovjek se raduje potovanju i dostojanstvu svog poziva vie nego bogaenju,
to zato to ivot nije iivljavanje. On je prilagoen redu i radu i to treba potovati.
Pa i tu djecu koja ispoljavaju takvo ponaanje treba voljeti i potivati, ali jednako to
isto traimo i od njih. Nema li tog odnosa uslijedit e stroge sankcije. Na alost tom
zakonu jo uvijek nema mjesta ak ni danas u kolama.. A sve dok se to ne ostvari
sve svi ideali za koje se borimo padaju u vodu.
-U pogledu upisa svake godine bio sam jednako uporan.
-Dok sam ja ovdje ti se nee upisati na ovaj fakultet pa makar se okrenuo i
na glavu. Je li ti jasno? govorio bi mi profesor Radovan.
Unato to mi je bilo jasno nisam odustajao. ak sam pribavio i lanu
dokumentaciju u kojoj se navodi da sam lan KPJ i pedagoki rukovodilac nisam
uspio. Profesor Radovan osobno je poao u potragu da ispita istinitost tih navoda.
Dobro sam proao jer me zbog lanog predstavljanja mogao i tuiti.

97

Nakon deset godina uzaludnog pokuavanja ukazala mi se idealna prilika.


Profesor Radovan bit e odsutan tri mjeseca zbog nekakvog slubenog puta po
Srbiji. Zamjenjuje ga profesor Miroslav, moj stari znanac s kojim sam na Kantridi
trenirao atletiku.
-Poznat mi je tvoj sukob sa profesorom Radovanom i zato se bojim da poslije
ne bi i meni naudio ako te primim. Politiki je prejak i dovoljna je samo jedna rije
pa da te pojede magla. Ipak u riskirati i upisati te, a kad on doe, pravit u se lud
kao da nita nisam znao. Ali upisat u te ne na grupu pedagogije gdje je on
predava , nego na kadrologiju koja nema veza sa njim. Da si kod njega nikad ne bi
dobio pozitivnu ocjenu, a to znai da nikad ne bi ni zavrio studije.
Ja upravo to i elim jer sam dobio obeanje za radno mjesto kadrovika u
jednoj firmi.
Prolazili su dani i ja sam redovito pohaao predavanja
Prilikom davanja nekih dokumenata u tajnitvu fakulteta, slubenica se obradovala
da sam ipak uspio postati student.
Veselim se tome jer profesor Radovan je pravi gad. govori mi ona. Ovdje
je on utjecajniji ne samo od dekana ve i od svih njih zajedno i da je poten. Zadnji
put dostavio mi je tri putna naloga za devet dnevnica i tri putovanja avionom a sve
je obavio jednim putovanjem i to sa vlakom. I to sam mogla nego mu sve to
isplatiti. Nekome rei istinu kotalo bi me gore nego onima koji su zavrili na Golom
otoku. Toliko je osvetoljubljiv a tu nam izigrava velikog komunistu i potenjaka.
-Nije on jedini takav. Zato vam je najbolje da po onom mafijakom zakonu
budete slijepi, gluhi i nijemi u koliko elite ostati na svom radnom mjestu.
Proao je prvi semestar. Ve sam dao i nekoliko ispita i smatrao sam da je
sada sve u redu. I upravo kad smo izlazili iz uionice ugledam njega. Odmjerio me
od glave do pete ali nita nije rekao. Sutradan preko kurira dobivam poziv da se
javim u njegovu kancelariju. Doim sam stupio doekao me mrkim pogledom. Nije
me ponudio da sjednem niti me je pitao kako sam se upisao na fakultet. Odmah je
preao na ono konkretno.
-Ti nema to traiti na kadrologiji. Mora se odmah premjestiti na moju
grupu.
-To nee ii jer sam obolio i moram mijenjati struku, a odluka je to
zdravstvene komisije.
-Tako znai! Dobro, ostani ali znaj da dok sam ja iv ti nigdje u zemlji nee
moi dobiti mjesto kadrovika. Moe ii.
Bio je u pravu. Nakon zavrenog studija partijski Komitet za mjesto
kadrovika mora dati svoj pristanak. Podnio sam molbu na 17 mjesta u Rijeci, ali
odgovor svih je bio isti: -Da ima i sto diploma, bez odobrenja Komiteta nitko te
nee primiti. Mirovinu sam stoga doekao radei i dalje kao nastavnik.
Tog dana hodajui Korzom zastanem kad zaujem svoje ime. Dozivao me
kolega koji je radio sa mnom na koli. Sjedio je za stolom sa jednim starijim
gospodinom. Kolega je pio konjak a ovaj kavu.
-Sjedni malo s nama da porazgovaramo o tome kako ti je sada u mirovini.
-Bolje ne moe biti. Da si skratim vrijeme odao sam se pisanju, a kako si ti?
Reci to je novoga u koli.

98

-Od kako si ti otiao stanje u koli sto puta je postalo gore. Vie nema
discipline, nema entuzijazma kod uenika. ak i od sporta bjee kao od kuge. I dok
je u svakom razredu bilo njih 10% otkaenjaka koji odskau od prosjeka, sada je
taj omjer preokrenut. 10% je dobre djece. Masovno dolaze u kolu s dugom kosom
koju veu u konjski rep, neki prave punu, puni rinica, tetovae, a enske jo gore.
Od njih 30 jedva na satu njih 15 skinu se u dres. Ma i sama pomisao na njih die mi
kosu sa glave. Zato radije preimo na drugu temu. Oekivao sam da e novi
poredak donijeti promijene, a ono sad je ak i gore nego prije. Zato mi radije reci
kako ti je obitelj?
Stariji gospodin nije se uplitao u na razgovor. Mislio sam zato da su svi
stolovi bili popunjeni pa da se je kolega prikljuio njemu jer su jo tri stolice bile
slobodne. Jo je neko vrijeme sjedio s nama a potom je izjavio da mora poi.
Kad smo ostali sami razmjenjivali smo uspomene na bivi rad. Tada ga ja upitam.
-Je li Mate, nisi mi rekao tko je ovaj gospodin to je sjedio tu za naim
stolom? Nisi mi ga ni predstavio.
-Ja sam mislio da ga zna. To je profesor Radovan sa Pedagokog fakulteta.
udi me da ga nisi prepoznao. Ve je deset godina u mirovini i puno se promijenio.
I meni izgleda kao oronuli starac i moda je to razlog da ga nisi prepoznao.
Nisam i ne alim. No, zanima me je li on mene prepoznao.

99

MILAN
Od svih studenata Pedagokog fakulteta Milan je bio poseban. Umjesto
knjiga i teka, na predavanja je uvijek sobom donosio crtane romane. Najvie ga je
oduevljavao Alan Ford. Bio je opsjednut tim romanima, a od onoga to je proitao
govorio bi da je i matao itave noi. Te prie nikada mu nisu dosadile a za njih je
govorio da nose spoznaju koja povezuje njegov rad i zanimanje. Kad bi priao o
emu je zadnje proitao , ivot bi mu se pretvarao u napeti roman u kojem sve to je
reeno ovisi o glavnom junaku.
Fakultet je odabrao zbog svog posla. Za efovsko mjesto direktora zatvora
kojeg je Milan obavljao trebala je visoka struna sprema, a on je zavrio s amo viu.
Kae da je meu nama naao i svoje zadovoljstvo i prijatelje u koje se moe
pouzdati. To zadovoljstvo podijelio je i s nama astei nas u studenskoj menzi. A on
si je to mogao priutiti. Obzirom na svoj posao i resor kojeg je obavljao za oekivati
je da se radi o osobi koja se ne treba snebivati. Umjesto strepnje i surovosti iz njega
je izvirala dobrota povezana djejom osobitou. I dok god su se nama tresle noge
pred svakim ispitom, on je uvijek smireno proetao do profesora i isto takav iziao
van sobe hvalei da je opet dobio peticu.
Pitanja i odgovori meni su se mijeali u glavi od silnog uenja, za pojedini
predmet i po par mjeseci, a jo vie ako se radilo o profesoru koji je na zlu glasu
zbog svoje strogosti. Neke ispite polagao sam i po dva puta.
Za udo, Milan je odlazio na ispit kao da ide na farmu brati jabuke. I prvo to je
uinio nakon poloenog ispita bilo je aenje svojim najboljih prijatelja meu
kojima sam bio i ja. A on si je mogao to priutiti bolje od svih nas zajedno. Njegovo
kolovanje plaalo je Ministarstvo. Uz to primao je i redovnu plau svoje radne
organizacije uz dnevnice i putne trokove, uz trokove luksuznog hotela koji mu je
uz to osiguravao i prijevoz do fakulteta.
Meni se steglo grlo kad sam uo to sve dobiva za ovo usavravanje, za razliku od
moje skromne plae od koje otkidam i za to.
Ubrzo se pribliavao kraj godine, vrijeme kad se odlazi svojim kuama.
Preostao mi je jo jedan ispit da bi se mogao upisati u slijedei semestar. Dobro sam
ga pripremio jer se radilo o zadrtom profesoru koji trai dlaku u jajetu, pa ako mu
nisu odgovori po volji, vraa te na ispit tek za mjesec dana. Jasno da mi to ne bi
odgovaralo jer bi mi pokvarilo planove za ljetni raspust. Uz dodatne poslove koji bi
mi omoguili plaanje novog semestra. Nisam inzistirao na velikoj ocjeni. Dovoljno
mi je samo da proem.
Tog dana naao sam se pred kancelarijom profesora. Uz mene tu su ekali
jo i etvorica studenata. Peti je unutra polagao ispit.
Dok sam u mislima razlagao gradivo koje slijedi na ispiti iznenadi me Milanov glas.
-Stari! tako me je uvijek oslovljavao mada je bio devet godina stariji od
mene. ta tu eka?
-ekam na ispit. A to tebe donosi ovdje?
-I ja sam doao na ispit.
-Sjedni onda do mene pa emo ekati zajedno. Dok doemo na red proi e i
nekoliko sati a u dvoje vrijeme bre prolazi.
-Kako misli provesti ovo ljeto? bio je znatieljan.

100

-Jednako kao i svako drugo. Kau tko ima para kupa se u moru, a tko
nema doma u lavoru. Ja na alost nemam ni lavor, a ti?
-Ja idem sa enom i djecom na Babin kuk. Uplatili smo aranman od mjesec
dana. Za to vrijeme poi emo i na koji izlet i nadam se da nam nee biti dosadno.
-Blago tebi. Htio sam ga jo neto upitati, kad iz kancelarije izlazi student
zadovoljna lica, vjerojatno zbog pozitivne ocjene. Odmah iza njega pojavljuje se i
profesor. Zaudih se kad uvidim da prilazi do nas dvojice. Noge mi zadrhtae kad
se zaustavio.
-O stigli ste drue Milane! Sad su mi javili da ete doi. Izvolite ui.
Nakon toga obojica su nestali iza zatvorenih vrata. Pet minuta je prolo a Milan
izlazi napolje. Smatrao sam da se radi o nekakvom privatnom ili slubenom poslu
pa su izmijenili upute. Ali to nije moja stvar i ne elim se u to mijeati.
-Danas emo se naekati za ispit, -dobacim ja.
-Ti moda, ali ja sam upravo sada poloio taj ispit.
-Daj ne zafrkavaj me.
-Ma kad ti kaem.
-Ne vjerujem ti. Nisi bio unutra ni deset minuta a on svakog zadri bar jedan
sat.
-Evo ti indeks pa se uvjeri. gledao sam zabezeknut. Lijepo, pomislim u sebi.
-Stari, ja sada idem. Vidimo se na jesen. Barem se nadam da me nee na
ljetovanju pojesti kakav morski pas. Dri se i sretno ti bilo ovo ljeto uz obitelj.
Nakon pozdrava otiao je a ja ponovo sjedam na klupu i ekajui razmiljam; Eto
to ti je ivot. Dok se ti mui i znoji ne bi li zaradio tu pozitivnu ocjenu koja e ti
pomoi zavretak kole kako bi uz diplomu dobio koju paru vie i time prehranio
svoju obitelj, nekome u to vrijeme sve pada s neba i bez truda si osigurava dobar
ivot na raun drave.
Za etiri sata i ja sam doao na red za ispit. Preko sat vremena profesor mi je
postavljao pitanja iz podruja koja mi nikada u ivotu nee trebati. Na kraju sam
ipak dobio ocjenu vrlo dobar.

101

KOARKAKI TRENER
Na periferiji Rijeke u zapadnom dijelu grada gdje je nekad bilo parkiralite,
postavljena su dva koa i sada taj prostor mladi koriste za koarku. Prostor koji je
okruen vrtovima u kojima se osim povra sadi i cvijee, a u rano proljee uz to
niknu i brojne visibabe i ljubiice pa se osjea prekrasan miris. Za razliku sa
igralita uslijed prevelikog naprezanja posjetitelja osjetit ete samo miris znoja.
Ante, moj bivi uenik a i daljnji roak zanesen u koarku poput drugih
mladia, stojei kraj mene promatrao je igru koja je u toku, a onda mi se odjednom
obrati.
-Zato i mi ne bi na ovom prostoru osnovali koarkaki klub?
Ubrzo smo njegov prijedlog dostavili Mjesnoj zajednici. Oduevljeno su ga
prihvatili. Uskoro su mladii obavili sve formalnosti oko registracije kluba, a onda
su se dali u potragu za trenerom.
Mogli bi za to angairati mog roaka govorio im je Ante. On je bivi trener
i vrsni znalac koarkake igre. Moda bi prihvatio na zahtjev jer je sada bez
obaveza u slobodnom vremenu.
Kad sam u svom stanu u pratnji Ante ugledao dvojicu mladia bio sam
iznenaen jednako kao i oni. Doim su stupili u dnevni boravak pao im je pogled na
vitrinu u kojoj su bila izloena mnoga moja priznanja i trofeji sa sportskih
natjecanja. Od oduevljenja nisu znali to da kau. Nakon razgledanja predloio
sam im da sjednu, ponudio sokom i keksima te upitao koje ih dobro donosi.
-Doli smo vas zamoliti da budete trener naeg kluba javio se stariji.
-elite li postati prvaci Rijeke ili se mislite zadovoljiti samo treninzima i
skromnim plasmanom na tablici?
-Nije li je to malo preuranjeno pitati a jo nemamo ni formirane ekipe?
-Da sad ne duljimo oko toga, posluite se ovim to je na stolu a sutra u doi
da vas provjerim a potom emo porazgovarati to dalje ili u vam preporuiti da se
obratite nekome drugom.
Kad sam sutradan doao na igralite, tu su me doekala 25 momaka i jedna
lopta. Dva sata provjeravao sam njihovo koarkako umijee a nakon toga sjeli smo
na zidi i zaeli razgovor.
-Bit u iskren u pogledu ocjene. Ne samo da ste nauili krivo bacati loptu u
ko, nego i drugo radite sasvim pogreno. Puno e trebati na ispravljanju greaka a
tek onda moe uslijediti pouka koja e od vas nainiti igrae. Odmah da vam kaem
da je za igru vanjskog igraa potreba rad od etiri godine. Za centre je dovoljno je i
godinu dana napornog rada. Za jedan pokret trebate nainiti 3000 ponavljanja.
Amerikanci trae ak 10.000 ponavljanja u koliko ele da se obavlja savreno.
Kako vidite igra koarke zahtjeva puno rada u koliko elite uspjeh. O svemu malo
promislite pa ako vas ostane bar deset moemo zapoeti s treninzima. Svatko e
sobom morati donositi loptu. Ukljuit emo se u ligu ali ne garantiram prve godine
nita veliko. Moda predzadnje mjesto.
Godinu dana kasnije ostvarili smo meu devet ekipa sedmo mjesto. Bilo je
dirljivo promatrati njihovu radost. Za razliku od njih predstavnici Mjesne
zajednice pokazivali su negodovanje. Ponaali su se kao da su oekivali prvo.

102

Ve drugi tjedan sazvan je sastanak uprave Mjesne zajednice na kome se


raspravljalo i o koarkakoj ekipi.
Upravo sam suio fenom opranu kosu kad na vratima zaujem zvono.
-Ante, otkuda ti ovdje? Iznenadio me njegov snudeni izgled. U ruci je drao
nekakav papir kojeg je znojnim rukama stalno stiskao kao da se plai to e rei. A
onda kao da se malo smirio zane sa rijeima. Ispoetka rijei su mu bile mutne a
onda kao u ritmu molitve otpone svoju priu.
-Doznao sam da su ovi iz uprave Mjesne zajednice donijeli odluku da se
mijenja trener koarkake ekipe. Smatraju da e novi ostvariti vei plasman od
tebe. Zato su angairali jednog biveg koarkaa Rijeke koji e sobom dovesti i neke
igrae to garantira i osvajanje prvog mjesta nae ekipe, a to znai i vii rang u
natjecanju.
-A to e biti sa domaim dekima dosadanjim igraima?
-On obeava da e svi i dalje igrati.
-Onda neka vam bude sretno!
Nisam se vie zanimao za stanje ekipe niti za njen plasman. Od tada je prolo dvije
godine. Zaudio sam se kad sam u svom stanu ponovo ugledao dvojicu lanova koje
je ponovo doveo Ante.
-Onda deki, jeste li uspjeli ui u prvu ligu? pitam u aljivom tonu.
-Ne zafrkavajte se s nama. Onaj trener koji je vas zamijenio sobom je doveo i
etiri igraa koji su uz njega bili jedina postava ekipe, a mi smo uvijek ostali kao
rezerva na klupi. I da smo postigli kakav bolji uspjeh. Evo ve dvije godine i dalje
dijelimo samo sedmo mjesto. To je razlog da smo doli do vas s molbom da nam se
vratite.
-Je li to zahtjev samo od igraa ili u tome svoje prste ima i Uprava.?
-I jedni i drugi suglasni smo u tome.
-U trenutcima kada je sve izgubljeno vjernost je jo jedina kojoj ovjek moe
vjerovati. A vi ste tu vjernost pogazili doim se ukazao novi trener. Kad jednog
dana dostignete zrelost shvatit ete da je u ivotu najvea vrlina biti ovjek. A biti
ovjek moe samo tada ako dri do svog dostojanstva. I ja sam jedan od onih koji
uzaludno pokuava sauvati razasutu sliku svijeta. Na alost, danas je takvih malo i
zato sva nastojanja da povratim tu izgubljenu vrijednost, ostat e samo slovo na
papiru. Zato prihvatite moje ne bez objanjenja.
Dok sam ispijao svoju jutarnju kavu zaujem zvono na mojim ulaznim
vratima. Iznenaen ugledam dvojicu mukaraca. Predstavili su se kao politiari.
Jedan je predsjednik mjesne zajednice , a drugi sekretar gradskog komiteta KPJ.
Ba mi nje bilo drago imati ljude u kui tog profila. Pomislio sam da nije u pitanju
opet kakav moj grijeh u pogledu politikog stava i miljena o ovom sistemu.
Ljubazno sam ih primio i ponudio da sjednu. Potom sam im servisirao pie uz kavu
a nakon par nevezanih izmjena rijei upitao ih cilj njihova posjeta.
-elja nam je u naoj Mjesnoj zajednici oformiti koarkaki klub. uli smo
da ste vi vrstan strunjak u tome i zato smo doli da vas angairamo kao trenera.
Dobro emo vam plaati va rad i znajte da nam nije vaan uspjeh ekipe. Vano je
da deke zaokupljate oko sebe, pogotovo nedjeljom kako ne bi ili u crkvu zavrio
je svoje izlaganje predsjednik.

103

Hm, bojim se da ste doli na krivu adresu. Za tu ulogu ja ba nisam


kompetentan, ali mogu vam preporuiti svog susjeda. On je milicionar i od svih taj
bi posao najbolje obavio.
Mrko su me pogledali a potom su ustali i bez rijei i pozdrava napustili moj stan.
Nikad ih poslije nisam vidio.

104

CRVENA KNJIICA
Ima li jo koja zemlja u svijetu koja vie cijeni podobnost od fakultetske
spreme? Smatram da je svaki rad vrijedan priznanja ali za svaki rad potrebna je i
strunost a ona se postie naukom. Ako se to znanje srozava dotle da se vie cijeni
osnovna kola uz podobnost od fakultetske spreme, onda se tu srozava ljudsko
dostojanstvo, pogotovo ako je ta razlika i u plai vea za onog sa manjom kolom.
U mom susjedstvu stanovala je sa muem bez djece i gospoa Mira. Uvijek je
isticala da ivi u idilinom braku uz mua koji joj ne zamjera njeno rasipnitvo kad
ide u kupovinu. On je to tumaio kao kompenzaciju zbog manjka djece.
-Ja zaraujem toliko da joj mogu sve priutiti govorio bi on.
I bio je u pravu. Ona se okolo hvalila kako on zarauje ak 6000 dinara mjeseno. U
usporedbi sa mojom plaom to je tri puta vie. A uro, tako se zvao njen mu imao
je samo zavrenu osnovnu kolu i tri mjeseca kursa za varioca. Ne omalovaavam
to zanimanje, ali ipak ne odobravam ni tu razliku u zaradi.
U odnosu na moju enu Mira je odskakala u oblaenju. Upravo zato nije se
nikad ustruavala govoriti kako je ona daleko vea dama od profesorove ene.
Moja ena nije bila sretna ako bi sluala takvo dobacivanje. Prigovarala je ne samo
zbog urine plae, ve i to da meu dvadeset stanara u kui ,moja plaa iznosi
najmanje, mada sam ja jedini sa fakultetskom spremom.
U takvoj situaciji kada eli odrati jedino mir u kui trai dodatnu zaradu. Sretan
si ako si osigura jo kakav posao uz redovan rad. Pomiljao sam i da promijenim
struku . Ali dobiti posao ni onda kao ni danas nije ba lako.
Podsjeam se i na dane kad sam zavrio fakultet i stekao zvanje diplomiranog
kadrologa. Prije upisa radio sam u klubu u kome je uz mene u Upravi zajedno
sjedilo i petorica rukovodilaca firme Jedinstvo. Jedan od njih bio je i na samom
vrhu firme. Obeali su mi posao kadrovika u svojoj firmi doim zavrim fakultet.
Doim sam dobio diplomu obraam se direktoru firme.
-Ono to smo ti obeali spremni smo i izvriti. Predaj mi sve dokumente i ve
prvog u slijedeem mjesecu stupa kod nas na posao. Plaa e ti biti daleko vea od
sadanje koju ima u koli, a nakon to se uhoda i vea. A sad idemo da te upoznam
sa prostorom i slubenicama s kojima e raditi. Ostale efove firme neu ti
predstavljati jer ih i sam ve odavno zna.
Dok smo naputali prostoriju kadrovske slube uo sam i dobacivanje jedne
slubenice Ne samo da je vrlo mlad ve i vrlo zgodan. teta da je oenjen
dobaci druga. Kako zna? Pa zar nisi vidjela burmu na njegovoj ruci?
Da li su jo ta govorili o meni nije mi poznato jer smo zali iza zatvorenih vrata.
-Direktore, moe li mi bar rei kolika e mi biti plaa?
-U prvo vrijeme sedam tisua a poslije kad se uhoda i vea kako sam ti
rekao. Budi siguran da e ti kod nas biti daleko bolje nego u koli.
Sad mi bar ena nee prebacivati mizeriju koju dobivam u koli- pomiljam.
Ve slijedeeg dana ena si je kupila novu haljinu. Nakon to ju je obukla veselo se
paradira oko mene.
-Onda, to kae na ovo?
-Sada mi izgleda ko dama.
-Pa to i dolikuje eni budueg kadrovika.

105

-Ma ti si meni lijepa ne samo u toj haljini ve i u onima koje si nosila do sada,
a pogotovo bez haljine.
Nisam joj stigao vie laskati jer je zazvonio telefon.
-Ja sam, direktor firme.
-Reci o emu se radi?
-Dao si mi sve dokumente, ali meu njima manjka crvena knjiica.
-Pa ja je nemam jer nisam lan SKJ.
-Au, to emo sada? Bez nje nema ni govora da stupi na tu dunost. Tvoje
imenovanje mora odobriti Komitet. Probaj zato u tih par dana ostvariti upis u
partiju. Rijei to brzo i onda mi se javi.
U svojoj koli ne bi valjda trebalo biti zapreka da me prime u partiju,
pogotovo kad znaju da mi to osigurava bolje radno mjesto. Dosta je kolega koji
istiu da su mi prijatelji a lanovi su partije. Pokuat u ih pridobiti i ostvariti si i
taj dokument. Do sada su me ve tri puta pokuavali pridobiti za lanstvo i ja sam
uvijek odbio. Nikada nisam podravao taj sistem, ali o tome nikada nisam ni
govorio, pogotovo ne sa partijcima. Svi znaju da sam vrijedan radnik. Sa djecom
imam i znatne uspjehe u sportu. Aktivan sam i u Mjesnoj zajednici, a pogotovo u
klubu. Trait u i od njih karakteristike,
Dok sam razgovarao sa kolegama svi su jednoglasno izrazili slijedee: pa ti si vei
partijac od svih nas ako sudimo ljudskost, rad i odnos meu ljudima, a to trai i
partija i zato nema dvojbe da se tebe odbije govorili bi. A preporuke kluba i
Mjesne zajednice koje sam pribavio? Ama ta e ti to. Znam te dobro i samo
napii molbu za prijem i na prvom sastanku i ti si na lan govorili bi.
I doao je taj dan da se provede i ta odluka. ivio sam u nadi da u sada poi na
drugo radno mjesto zahvaljujui prijateljstvu i ljudskosti kolega.
Zavrio je sastanak ali od kolega mi ne prilazi ba ni jedan lan. Obilaze oko mene
ko da sam crna guja. Zato? Svi govore isto: jo nismo nita o tebi raspravljali.
A onda mi se javi podvornik. Neki dan smo raspravljali o tvom ulasku u partiju.
Znam da si se obraao kolegama da te podre u vezi prijema. Moram ti rei da od
tih kojima si se obraao ni jedan nije digao ruku za tebe. Neki su se ak izjasnili
javno da su protiv. Samo smo nas dvoje bili za, svi ostali protiv. Bojim se da od tvog
novog posla nee biti nita. Jedino te molim da o ovome mene nigdje ne spominje.
U trenutcima kad je sve izgubljeno ovjeku uvijek ostaje nada. Nadao sam se
da u i bez te knjiice moda ostvariti prijelaz na drugo radno mjesto. Sad to
pogotovo elim jo i vie. Smeta mi dvolinost tih koji su mi do sada bili toboe
prijatelji. Kako da ih i dalje gledam u oi kad iz njih viri podlost, zavist,
nepovjerenje a nadasve neljudskost. Moje dostojanstvo nikad mi ne bi dozvolilo da
govorim jedno a radim drugo. A eto oni kao lanovi partije, avangarde ovog drutva
pokazali su se u svom pravom svjetlu. Moda ima i takvih koji e im dati za pravo.
Zato da meni bude bolje? Zato da ja imam duplo veu plau a oni da i dalje
rintaju za mizeriju? Zato se gleda na pogodnost a ne na znanje? Tih zato bilo bi u
nedogled ko bi i dalje razmiljao oko toga. Dosadanja vjernost koli koja je bila
vea od ljubavi za osobnou ostala je samo potreba da se to prije udaljim kako bi
opravdao sve propuste koji kao u zatvorenoj konzervi ostaju u meni, a sve samo
zbog potenja i naivnog vjerovanja u ljude

106

Ni trideset molbi koje sam odaslao na razna poduzea nisu donijeli pozitivnog
rezultata. Svugdje sam bio odbijen.
-Kako to da ste primili na taj posao ovjeka koji nema ni priblino istu kolu
koja se trai za to radno mjesto a mene ste kao kvalificiranog odbili? rijei koje
sam uputio jednom direktoru firme.
-Drue, da ima i deset fakulteta i jednako toliko doktorata, nita ti to ne bi
znailo bez crvene knjiice. Utuvi si to u glavu i odustani od daljnje potrage sve dok
god ne stekne tu privilegiju i postane lan SKJ.
Posluao sam ga. Ali odustao sam i od elje za lanstvom. Bilo bi mi ispod
asti raspravljati sa onim dvolinjacima na sastancima gdje se ne moe izraziti svoj
stav u koliko se kosi sa onima gore. I dalje sam morao raditi u toj ustanovi. Na moju
sreu svake se godine deavaju promijene. Dolaze novi ljudi, dolazi i novi sistem a sa
njim i novi poredak u kojemu partija vie nema nikakvog udjela. Barem sam tako
zamiljao kad sam pristupio HDZ-u. Na kraju sam uoio da su i tamo svi bivi
partijci samo sada u drugoj ulozi i sa drugom zastavom.

107

TROKOVI
Koliko toga ide na nas a koliko na dravu? A tko je drava nego opet
pojedinci koji ive na raun nas a sve ono to ne valja rade u ime drave te zbog
toga sebi natrpavaju takve plae da nam se plae od pomisli kako nam treba cijela
godina rada koliko oni dobivaju za jedan mjesec. Ne gledajte samo na ono koliko
vam oni govore. Tu su i druga primanja koja se ne navode. Uostalom to je politika i
sa time se moramo pomiriti u koliko elimo imati mir. To to imamo prazne depove
koga je briga. Jo je manja briga da si oni namire primanja bez obzira imamo li mi
novaca ili ne. Ako ga nema posudit e ga ili e opet neto nacionalno prodati pa e si
ve namiriti jer njima treba. Tvoje je da uti i da im na slijedeim izborima opet
da svoj glas. Oni su dobili glas i mogu te okriviti ni kriva ni duna, a sve dok uti i
odobrava njihove radnje ti si za njih dobitak. Dokle e to trajati, sve ovisi o politici.
To zato jer je politika najvea kurva.
Politiari su ljudi kao to smo i mi. Zato bi u njima onda trebali gledati idole
ako to nisu? Openito na nikoga ne smijemo gledati kao idola jer bi to bilo
bogohulstvo. Zapravo to je grijeh, a kao vjernici ne smijemo grijeiti. Na alost
nismo svi jednaki. Neki su jednakiji dok su drugi podloni pa nasjedaju i u drugima
gledaju idole. A da bi sagledali u njihov privatni ivot uoili bi da su ti idoli najvei
pokvarenjaci. Dakle, daleko gori od nas. Zato se takvog i ne smije smatrati bogom.
Jeste da nas je svakojakih na ovoj kugli zemaljskoj ali to ne znai da se
jednima moramo toliko diviti a druge smatrati manje vrijednim. Svi mi jednako
doprinosimo ovoj dravi. Razlika je jedino u koli i to treba cijeniti. Pa ipak,
najvie je onih koji imaju mozak ne vei od pigule. To je razlog zato su i Hrvati
toliko podloni. Pa svaki peti je nepismen. ak ih je 50% samo sa zavrenom
osnovnom kolom. Sve dok se ne ispuni norma da svi budemo kolovani neemo biti
ni razumni i zato emo i dalje imati idole. Kome nije pravo neka si glavu stavi u
pijesak, ali samo ako i njega negdje nae. To je zatita i od politike.
Na alost tako je u itavom svijetu. Najgore je tamo gdje se vlada pretvorila
u strahovladu pa na raun toga iskoritava sirotinju. A sirotinja kakva da je, uvijek
ostaje sirotinja koja mora uvati svoje radno mjesto ako ga ima jer ako ga izgubi ,
ponovo ga nai jednako je kao dobitak na lutriji.

108

RAZMILJANJA
U trenutku kad zanemo trezveno razmiljati o ivotu Hrvata, razum govori
jedno a osjeaj drugo. Tada vie ne gledamo na prijatelja ili neprijatelja ve samo
na ono to od ivota prieljkujemo. U tom trenutku u nama se budi istina u kojoj
zaboravljamo da bi nas samo pravda dovela do ivota kojeg svi zasluujemo.
Ne znam zato smo do sada svi bili zatoeni milju da nema promijene i da
se moramo ponaati stanjem u kome smo se nali. ini se da zato to smo se pomirili
tim stanjem do kraja ivota, zato na svijet gledamo oima u kojima se on dijeli na
prijatelje i neprijatelje, ali i na dobre i zle.
Teko je sve zle osuditi a dobre prihvatiti. Iskustvo nam govori da je i do
sada uvijek bilo dva svijeta i bojim se da to vie nitko nee osporiti.. Previe se
zanosimo s time da je zanos varljiv, ali njegov glas je tih , zapravo njean i bojim se
da ga ne povrijedimo. Rijei koje izgovaramo za mnoge su moda i poniavajue pa
dovode do mrnje. Ipak ne mogu vjerovati da ljudi bojaljivo gledaju na sve oko
sebe i mirno reagiraju na ta dogaanja i ako znaju da je u njima krivnja koja je
dovela do tih razlika. Mada znaju da je ta krivnja poraavajua u glasu ima i
nevjerica ali ju ne izriu. Ona se gubi kao i osjeaj da su godine koje su iza samo
sjeanje na ljepotu zanesenu mislima kojima se treba diviti, dok mrnju i nepravdu
zaboravljamo u uvjerenju da smo samo krani koji trebaju i opratati.
Ima u tome neto i istine pa je bolje da je tako jer kad pomislimo da razlika
samo produbljuje stanje koje je i onako velika nepravda, u meni se stvara bol koja
razara organizam. Tu bol nosim i u srcu sve dok sam iv. Ali zato da ja sve to trpim
i podnosim a za razliku od mene on uiva u obilju pa ni ne zna to bi sve inio, a to
je i razlika mog gledanja.
Znam da smo samo u vrijeme raanja i u vrijeme smrti svi jednaki. Sve
ostalo ovisi o tome gdje smo roeni, kojeg smo porijekla i koju smo sreu ugrabili
da se uvrstimo u one koji uivaju ivot ili one druge koji omoguavaju ovima
odabranim da na raun toga to su bogati i dalje sjede na naim grbaama i za to
vrijeme jo vie samo poveavaju svoje bogatstvo.
Hvala im na svakom dobroinstvu kojeg nam pruaju, a koje to nije.
Svaka nada da emo ih skinuti sa grbae otpada i propada uzaludno jer nadati se da
emo to ipak uspjeti ne uspijeva. Uspjela bi jedino da uzmemo pravdu u svoje ruke.
I mada je pravda na naoj strani sa njom upravljaju upravo oni protiv kojih
se borimo a upravljat e sve dotle dok god sjede na naim grbaama a sve dok je
tako pravda e biti svirepa i nepravedna. Uvijek e bolje proi ti koji s njom
upravljaju pa na raun toga jo vie poveati svoje bogatstvo do kojeg su doli na
nepoten nain varajui siromane i naivne a nadasve glupane. Zato i kaemo da je
netko iao u partizane ili u Domovinski rat samo zato da bi si poslije osigurao
privilegije, oni bi rekli da je to nizak udarac i da za razliku od tebe koji sipa samo
otrov oni su zasluni pa uz smijeak odgovaraju da ono to govori i ne misli tako
te da je tvoja primjedba samo tvoje trenutno ispaljivanje gnjeva kojeg si nakupljao
u sebi zbog neslaganja u braku, a to je osjeaj koji te titi i potpuno je drugaiji od
onog to osjeaju i drugi koji u ovima gore vide tu dobrotu za promjenama koje
nam svima donose samo dobro. A to dobro mogu samo oni ostvariti.

109

Naviknuti sa takvim stanjem prisiljen si da uti. Zato se ljudi i mire i


zaueno promatraju onog koji misli drugaije. Otkad znam za sebe svi smo ipak
nezadovoljni, a razlike koje su duboko usaene u drutvu povezuje jedino posao i
samo su plae te koje ine tu razliku. Razlike ipak postoje i ostaju.
Jedan moj prijatelj iz mladosti za razliku od mene bio je po ocjeni drutva
pravi kreten. I sam je cijenio samo sebe i svoje kretensko ponaanje. ak je i u
ljubavi njegova ostvarena veza bila sa puno bola , a slomljena enska koju je
poniavao i zlostavljao samo zato da bi prikrio svoju spolnu nemo.
I dok sam ja zavrio i fakultet, on je za to vrijeme besposliario da bi se kao
takav dao i u nogomet. Danas on kao nogometa zarauje vie za jednu godinu nego
ja za cijeli ivot. Uz to ponaa se kao da je cijeli svijet u njegovim rukama, jer uz
slavu koja ga velia o njemu svakodnevno itamo u novinama, pogotovo kada dade
gol. Nema u dravi omladinca koji ne zna njegovo ime.
Nakon to je oenio poznatu manekenku postao je jo veim idolom pa mu se narod
klanja sve do zemlje.
Pitam se hoe li doi konano vrijeme da se upitamo to je to sa nama? Zar je
nogomet neto drugo od cirkusa? Razlog je jedino to u ator ne bi nikad stalo toliko
gledalaca koliko stane na tribine stadiona, pa ipak cirkusante nitko niti zna, niti
cijeni kliko nogometae.
Netko e rei da nogometai to zasluuju. Ne znam da li taj koji to izjavljuje zna da
u svojoj glavi ima toliko koliko nogometa u svojim nogama ili je to utisak kojeg na
njega ostavlja uvjerenje da se bar u mislima izjednaava sa nogometaima
stavljajui sebe u atmosferu prostora okruen istomiljenicima koji bi i na raun
toga da budu gladni dali im sve samo zato da se dive tim gotovanima koji jednako
tako sjede na naim grbaama kao i svi oni koji su na nepoten nain doli do svog
bogatstva.
Na alost nisu samo nogometai ti koji se smatraju zvijezdama u naoj zemlji
pa ih zato narod uzdie do nebesa i od njih stvara idole.
I pjevai samo za jedan nastup trae vie od trideset tisua eura. Za razliku
od njih jedan radnik to nije u stanju zaraditi ni za vjena vremena. Uz to izgled tih
pjevaa kao i nogometaa jednak je onima koji kao da dolaze sa druge planete.
Previe bih se zanosio kad bi svoj glas dao pjevanju ili nogometu. Za takvu odluku
bio bi jednako takav kreten kao to je bio i moj prijatelj. Moj ivot se ipak razlikuje
od njegovog. Dok ja svoje znanje i iskustvo koristim za sve nas, dotle se on prodaje
po cijelom svijetu a svoju zaradu slae u stranu zemlju kako bi izbjegao porez.
Mada se za njega jagme svi jo ga uvijek plaa naa zemlja. I sve ono to on dobiva
uzima se od radnika koji na tu odluku ne reagiraju ve to ak i odobravaju. Sve dok
je takvog naroda i bit e nepravde.
Meu te koji koriste ovo drutvo pa zato varaju glupi narod ubrajaju se i
politiari. Za njih se ne smije rei da su zaeti analno. Ne znamo da li je njihov seks
toliko lo sa enom pa zato to su impotentni prema svojim suradnicima su
prepotentni a narod jebu u zdrav mozak. Narod to zna ali jo uvijek podmee svoje
guzice. I tko je onda tu lud?
to se toliko promijenilo u naim osjeajima, u naim pogledima, naem razumu?
Jedino to nam je jo ispravno to je nae sanjarenje. Jedino pravda i istina jo nam

110

uvijek lebde pred oima pa na njih gledamo kao na ene koje ne bi mogli ne samo
osvojiti nego ak ni dokuiti.
injenica govori da je nogomet samo prolazni zanos i kao takvog ga trebamo
i gledati. Zato onda tako i ne osjeamo? Razoaranje koje dolazi zbog poraza opet
nas odvodi na staro a to je isto kao i vraanje nepravde. I sve dok se ne ukloni taj
korov nee nam biti bolje. Glupi narod i dalje e se ulizivati samo onima gore pa e
nam zato i biti gore.
Narod govori da je prije bilo bolje. Razlika postoji ali ona se odnosi na
vrijeme dok smo bili mlai. I onda kao i danas bilo je kriminala, korupcije,
birokracije, nepravde i tko zna ega sve ne. Toga je bilo uvijek a bit e ga sve dotle
dok se god narod ne koluje jer samo kola daje pozitivan pomak na bolje. Do tog
vremena ostaje nam sadanje stanje a zna se kakvo je ono ne samo danas .

111

*
Sve ove prie bile bi beznaajne ako ne bi spomenuli i ovjeka koji je
ostvario uz pomo svojih suradnika ovu podjelu na crvene i one druge. Rije je o
osobi koja je ve odavno meu mrtvima, ali jo uvijek ivi meu nama i jo ga se
uvijek slavi kao najveeg sina naih naroda. I mada je bio vei bog i od samog boga,
svima koji bi mu se usprotivili uinio bi da plate svog boga. Sebe je uzdigao do
boanstva pa jo dugo i poslije svoje smrti ostaje bog. A dok god uz Boga kod
Hrvata bude i drugih bogova, narod ostaje zalupan, a zalupan narod trai jedino
kruha i igara da bi bio zadovoljan. I onda se jo uvijek pitamo je li prije bilo
bolje?
*

DOBROTVOR ILI DIKTATOR


Govoriti o Josipu Brozu Titu koga vie nema meu ivima za neke je
okrnjivanje mrtvih dok za druge samo povijest. A o povijesti svoj sud trebaju dati
strunjaci.
Prema iskazu tih strunjaka izgleda da je to jo uvijek tabu tema. Jest da je
Hrvatska danas u drugim prilikama koje bi prije trebalo rijeiti, ipak smatram da
je u ovoj demokraciji koja je ve dosegla kulminaciju ipak trebalo progovoriti i o
ulozi Josipa Broza i njegovim (ne) djelima.
itajui raznu tampu zemalja bive Jugoslavije ispada da je kriza koja
danas vlada u Hrvatskoj posljedica loe ekonomije. No strunjaci istiu da je naa
ekonomija razorena upravo zato to je morala skoro pola stoljea financirati vlast
Josipa Broza i njegovih sljedbenika koji su u ime bratstva i jedinstva,
samoupravljanja i jo kojeta a u stvari osobne koristi upropastili Jugoslaviju i svoj
narod doveli u red jedne od siromanijih zemalja na svijetu. To je i razlog da je
zbog zastarjele tehnologije u demokratskoj Hrvatskoj dolo do steaja mnogih
firmi. Zato ne udi da je danas blizu pola milijuna ljudi bez posla.
Vladavina komunistikog diktatora Josipa Broza sruena je kao to je sruen i
boljeviki sistem ne samo kod nas ve i u niz zemalja istone Europe .Danas je to
ve daleka prolost. Ni Broza vie nema a ipak ostali su jo uvijek titoisti, takozvana
avangarda radnike klase koja jo uvijek uiva privilegije i mada su obezbjeeni do
kraja ivota blagostanjem i obiljem nije im dosta ve i dalje u ime Josipa Broza
rovare kako bi povratili staro boljeviko drutvo., vjerojatno zato kako bi mogli i
dalje obavljati potkradanja hrvatskog naroda. Takvi ire i glasine: Tuman nam je
donio razdor i besparicu, a dok je Tito bio iv svi smo imali ivot u slozi, zaposlenje i
svi smo bili siti.
A ti titoisti zaboravljaju da je upravo i Tito uz svoje sljedbenike kriv za
dananju besparicu, nacionalnu razdvojenost i brojnu nezaposlenost. Danas iz tog
gliba svi moramo traiti putove izlaska jer smo u njemu bili zaronjeni pola stoljea.
Taj put Hrvatska bi moda i nala da nije tih koniara u obliku boljeviki

112

orijentiranih politiara koji i dalje ire razdor, koji i dalje pljakaju drutvenu
imovinu, uz pristalice Tita i titoista.
Neosporno je da je za vladavine Tita bilo posla, mada ne za sve. Za vladavine
Tita oko pola milijuna Hrvata potrailo je i posao van drave, Dok je u Hrvatskoj
produktivnost bila vrlo niska na zapadu je rasla. A to se vidi i po niz propalih
poduzea i onih koji su otili u steajeve .Nakon svega trebalo je vratiti i gomilu
dugova te stvoriti profite a gdje se je to moglo nakon pola stoljea zaostalosti.
Iz obeanja koje nam je Tito dao dva su se sigurno ispunila: -Dok ja budem iv i vi
ete ivjeti. Kako? to je ve drugo pitanje.
-Svakog Jugoslavena uinit u milijunaem, govorio je Tito. I uinio je to ali
zaboravlja se pri tom da se za jedan milijun dinara moglo kupiti jednu kutiju ibica.
Svaki dravnik moe si izboriti priznanje zasluga da je donio slobodu ili
demokraciju jednom narodu ali za ekonomsko drutveni gubitak uslijed nazadnog
razvojnog gospodarstva nikad.
Zato bi konano Titovi sljedbenici morali shvatiti da trebaju priznati svoje
komunistiko ideoloko razvojne promaaje koji predstavljaju pljaku stoljea. A
Tito je izravno bio kriv i za razvojni genocid kao i za masovne zloine nad
ideolokim protivnicima za vrijeme njegove vladavine. Tito je odgovoran i za pola
stoljea komunistike diktature iza koje su ostale negativne posljedice po
gospodarstvu, profitni razvoj, znanje,, opi radni moral, ivotni standard i spori
tranzicijski oporavak to je i dovelo do gubitka koji u Hrvatskoj iznosi milijarde
amerikih dolara.
Ako tome dodamo masovne, bespotrebne i u veini sluajeva nevine rtve, dugo e
nam trebati da se povratimo na put koji e nas odvesti u razvoj profitnog
gospodarstva.
Time to okrivljujemo Tita i komunistiki sustav ne treba opravdavati
greke koje i danas koe razvoj profitabilnog gospodarstva. Razlog moramo traiti
u ostavtini i ljudima koji su promijenili samo knjiicu ali ne i uvjerenje kojim
putem trebamo ii dalje. A sve dok vodee strukture budu gledale samo vlastitu
korist, a boli ih briga za narod, nee biti ni prosperiteta. Zato i ne udi to je danas
90% sirotinje dok ih je 10% bogatih u Hrvatskoj. No, krivnja je u narodu. Sve dok
taj narod ne stekne hrabrost i shvati u emu je pogreka bit e mu tako. Zato i kau
da svaki narod ima onakvu vlast koju zasluuje.
A ti koji jo uvijek veliaju kult Tita kojeg su doveli do boanstva izgleda da
vole samo sebe. Uvjeren sam da je to samo ljubav iz osobne koristi. U koliko to nije
tako onda sa tim osobama neto nije u redu , to je onda stvar psihijatra.
Govori se da je najvea zasluga Tita odcjepljenje iz saveza sa Rusijom. Pri
tome se opet zaboravlja da je u to vrijeme Jugoslavija i Bugarska uz Albaniju
trebala biti jedna drava. Tito je bio oduevljen tom idejom. No kad je Staljin
odluio da e na elu te drave biti Dimitrov a Tito samo general armije, njegovo
oduevljenje je spalo. Geslo da je bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu potaklo
ga je na drugu odluku. Uz podrku Amerike i Sredozemne flote koja je u to vrijeme
bila stacionirana u Jadranu Rusi se nisu smjeli oduprijeti njegovom istupanju.
Na osnovu dvadesetak razliitih izjava kako je Tito doao na elo partije na
kraju ispada da se je postavio sam. to je sa njegovim suradnicima iz tog doba u

113

kom su skoro svi zavrili u predjelima Sibira ili sa metkom u glavi a jedini on
proao je bez ogrebotine. To i niz jo kojekakvih pitanja ostaju zatakani.
Vlast koju je stekao poslije, donijela mu je bogatstvo jednog od najveih ljudi
u Europi. Njegovih 36. dvoraca uz osobni otok s najveim zoo u Europi, uz tisue
puaka, kamera, odijela i druge opreme ,uz tisue putovanja u cilju avanturizma u
sve dijelove svijeta koji su godinje kotali koliko i sav prihod od turizma , govore
sasvim drugaije. Uz sve to svim tim dravnicima koje je posjeivao dijelio je darove
u milijunskoj dolarskoj vrijednosti. Darove u vidu zlatnih lania, satova, prstenja i
dr. dijelio je i pomonom osoblju koje ga je usluivalo na tom putu. Treba li
spomenuti i prekid rada u svim poduzeima kada je on dolazio u posjet tom gradu.
Koliki su samo to gubitci a sve zbog poasti jednom diktatoru. Koliko nas kota
samo proslava njegovog roendana uz tafetu, koliko su kotali odravanje njegovih
dvorova, atomskih sklonita, njegovo osiguranje , a da ne govorimo i o osiguranju
njegovih doglavnika. Sve se to broji u milijardama dolara. Njegov put uz brod
Galeb pratilo je jo tri broda sa suradnicima, zabavljaima, obezbeenjem,
pomonim osobljem i kurvama koje su trebale za zabavu. Je li to jedina krivica
upropatavanja Jugoslavije od strane Tita? Kamo sree da je. Svi oni koji su gradili
njegova atomska sklonita, poslije su i zavrili u tim sklonitima zauvijek, a da ne
govorimo o drugim zlodjelima.
Uz sve privilegije i boanstva koje mu se pripisuje stoji da je on i najvei sin
kojeg je Jugoslavija ikad imala. Jedanaest godina poslije njegove smrti jo su uvijek
o njemu titoisti pjevali : Mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skreemo. Njega se i
danas jo uvijek slavi, a brojne ulice i trgovi nose njegovo ime.
Mogu li se Titova (ne) dijela usporediti s onima Hitlera ili Staljina? Ne,
njegova (ne) dijela neto su manja. Tito je otiao sa politike scene kao predsjednik,
generalni sekretar, voa, predsjednik svih predsjednika i tko zna to sve nije bio za
vrijeme ivota i poslije svoje smrti. Povijest e ga pamtiti kao vladara Jugoslavije od
l944 do l980 i o njemu e se uiti kao i o drugim kraljevima i vladarima ali povijest
e ga pamtiti i po odgovornosti za oko pola miliona rtvovanih Hrvata u cilju
ouvanja komunizma i njegove vladavine, a koje su progutali Jazovka, Blajburg,
Goli otok i ostali logori Jugoslavenskog Sibira. Meu tim rtvama bilo je djece, ena
staraca i nadasve nedunih ljudi , pogotovo onih iz crkvenih krugova.
Zaista je smijeno suditi jedan sistem a njegove voe i dalje slaviti i dizati im
spomenike i ako znamo da su oni glavni krivci da je dolo do toga. Oni su samo nae
alosno stanje i nije nam potreban nikakav dvostruki moral da opravdavamo
njihove zloine, korupciju,pljaku a uzdiemo njihov arm.
Njegovi potomci i aktivni maralovi sljedbenici oarani pionirskom kapom i
maramom jo uvijek vjeruju da je Tito bio bezgrean. Dodue jo i danas ti
fanatini starci izgubljeni u vremenu pokuavaju promovirati tog notornog
komunistikog diktatora odgovornog za brojne zloine. Odgovor na to pitanje
nema nikakve veze s njegovim povijesnim zaslugama. Istina lei jedino da on ostaje
povijesna linost ali osoba koju svrstavaju na deseto mjesto masovnih zloinaca koji
su pobili milione ljudi radi ouvanja svoje vlasti. Sve do danas bili smo uvjereni da
su mnogi od nabrojenih bili borci za boljitak svog naroda. injenice govore
suprotno. Prema anketi i istraivanju strunjaka EU lista je slijedea:

114

Na prvo mjesto poslijeratnog zloinca dvadesetog stoljea uvrtava se Staljin


sa 100 milijuna rtava, Hitler sa 6O, Mao ce Tung sa odgovornosti za 50 milijuna
rtava za vrijeme svoje vladavine. Slijede , ang Kaj ek 10 ., Lenjin 4, Tajo Hideki
3 Pol Pot 2 , Mariam Mengistu 2 , Yahija Khan 1 , i Josip Broz Tito sa 1 milijunom
rtava.
Unato injenici da i poslije Tita ostaje Tito o tim zloinima jo nitko ne
smije kod nas izgovoriti ni rijei. Zato jo uvijek vlada strah rei istinu?
Svakodnevno se otkrivaju nove grobnice i nedjela koje su nainili partizani. I dok
se ustae osuuje i za najmanji delikt, partizane se opravdava da su to inili u ime
naroda kako bi narodu bilo bolje. Koje bolje ako je uinjen zloin? Bez obzira sa
koje strane, on je zloin koji zahtjeva osudu. A sve dotle dok se budemo dijelili na
komuniste ili faiste jeka e odzvanjati iste, meu dva Hrvata bit e i tri stranke.
Dok se ne zabrane oba ta pokreta u Hrvatskoj nee biti sloge a time ni napretka.
Nadamo se da e se jednog dana ostvariti i to, a tada e i Tito biti samo povijesna
linost, a idoli nam ni do sada nisu bili potrebni.
Mi nismo svjesni zato se o takvim ljudima jo uvijek raspravlja. Vie nisu zasluili
ni da ih se spominje a kamo li da ih se kuje u zvijezde. Oni su samo naa tuna
prolost koju treba jednako tako kao i njih zaboraviti. U naa sijeanja treba
vraati samo ono to nas ui povijest, ali takva koja govori istinu. A sve dotle dok
smo mi dvostrukog gledita pa za isti grijeh jednog osuujemo a drugom ne samo
da pratamo ve ga jo pretvaramo u idola, bit emo marva koja ne zasluuje drugo
do aljenje.
Najvei poslijeratni grijeh kojeg se pripisuje Titu je Blajburg i Krini put,
Goli otok, Jazovka i drugi logori hrvatskog Sibira. rtve koje su tu stradale bez
prava na sud i istinu bio je najvei poslijeratni zloin na tlu Europe a poinili su ga
komunisti na elu sa Titom. Dodamo li tomu i izgradnju atomskih sklonita za elitu,
nakon ega su graditelji pogubljeni, onda je grijeh jo vei.
Sramotno je to se krivci i danas slobodno eu a krivi su za pokolj koji je za svaku
osudu. Svi ratovi stvaraju svoje heroje. Takozvani narodno oslobodilaki rat svoje
heroje ustoliio je brojem rtava.
Krini put hrvatskog naroda protekao je kroz itavu njegovu povijest ali
ovaj put od Blajburga upustio se u sustavno zatiranje imena i spomena hrvatskog
naroda.. Bio je to pravi genocid u kome su kanjavani ak i oni koji su priali o tim
zloinima. Unato svega zloince se i dalje cijeni, diu im se spomenici i veliaju
njihova djela , mada zasluuju svaku osudu. Najvei apsurd od svega je da su i
danas neki od njih u vlasti. Interesantno je da 60% Hrvata jo uvijek ne vjeruju u te
zloine i smatraju da je to samo dio propagande onih drugih. Jo uvijek 60%
Hrvata dalo bi i svoje guzice samo da im se vrati Tito. Treba li tomu kakav
komentar?
Jednog dana povijest e ipak rei istinu a to e biti i jedina kazna za ova
nedjela.
Danas kada je Hrvatska samostalna i demokratska drava jo uvijek spori sa
susjedima oko svog teritorija. Slovenci koji jo uvijek dre Tita za boga
zaboravljaju da je upravo Tito dio njihove zemlje darovao Talijanima, samo zato da

115

bi dobio natrag ustae koji su bili prijetnja za njegovu vlast. Umjesto tog ustupa,
koji se pridaje i onom u Austriji sa Celovcem, za zamjenu dao je dio Istre Sloveniji.
Hrvatima je na to rekao da je to sve i onako Jugoslavija, a da mora i onako imaju i
previe. Jednako tako dao je i Crnogorcima Boku i dio do Ulcinja. Bosanci su
trebali su dobiti izlaz na more u Boki ali su se tome protivili Crnogorci pa im je
Tito dao Neum. I Srbi su dobili Srijem kao i cjelokupnu Vojvodinu. Na sve to
hrvatski politiari nisu smjeli reagirati, zbog svojih fotelja. A vlast je slast. Jednako
tako i dio Bosne koja je pripadala Hrvatskoj za vrijeme Banovine ostaje tabu.
Jo i danas mnogi od tih susjeda svojataju dio po dio hrvatskog teritorija
kojeg ele prisvojiti kao svoj, a sve samo zbog toga to je Tito na raun odranja
svoje vlasti bio toliko "dareljiv." Trebaju li Hrvati zbog toga slaviti Tita jo
godinama? ini se da mladi nemaju takav stav i da e nove generacije jednog dana
doi do istine koja e ih opametiti, mada od toga vie nee biti nikakve koristi.
Jedina korist koja nam ostaje ,to je da se zaborave svi ti idoli i da narod konano
zrelo razmilja o svojoj sadanjosti kako bi ju sauvali za budue narataje, bez
optereenosti sa lanim bogovima. To e se postii samo kad se svi opismenimo i
prestanemo dijeliti na ustae i partizane. Kad se zabrani isticanje oba ta pokreta,
tek tada moemo raunati na to da vie nee biti onoga; gdje su dva Hrvata tu je tri
stranke.
Danas moemo itati o tome kako je Enver Hoxha, albanski diktator od 1944
-85 u svojoj zemlji osnovao tajnu policiju koja je provodila represivne mjere, sebe
proglasio doivotnim diktatorom, oduzimao zemlju veleposjednicima, napadao
crkvu a politike protivnike slao u zatvore, ubijao ili tjerao u emigraciju.
Zar je Tito bio imalo drugaiji?
*
Neki politiari, novinari i drugi povijesni istraivai tumae da je pravi Josip
Broz poginuo u panjolskom graanskom ratu, pod imenom apajev godine
1939. Govori se da je ubijen u Francuskoj ali i u Drvaru
Tito se koristio i drugim imenima kao : Spiridon Mekas, Jon Aleksandar Karson i
dr.
Njegov prijatelj iz panjolskog rata, ruski propali grof i hotapler koji se krio pod
imenom Valter nakon Titove smrti zauzeo je njegovo mjesto koje i danas zauzima
u grobnici na Dedinju.
Ta tvrdnja zasniva se i na tome da je Tito branio ikakvo spominjanje o
uestvovanju u panjolskom ratu.
Tvrdnja da je Josip Broz (Zagorac) poginuo u tom ratu opisana je i u knjizi
Engleskog komuniste Capemana.
Da li su te tvrdnje istinite ili ne, danas nam to nije ni vano. Nije ni vano to
je pravi ili lani Tito okrenuo lea Staljinu sa gestom: bolje je biti prvi u selu nego
zadnji u gradu te stvorio Novu Jugoslaviju u kojoj je sebe proglasio apsolutistom
koji je kao takav vladao sve do svoje smrti.
Danas itamo i kako su nas ovi danas iz vlasti za 20. godina opljakali
iznosom od preko nekoliko desetaka milijardi dolara. Da li se to odnosi samo na
jednu godinu ili ukupno??? Usporedimo li to za vrijeme Titove vladavine, on nas je

116

toliko kotao godinje. Netko e rei da je to nemogue. Pa raunajte: Dvije


milijarde dolara godinje ilo je samo na njegova putovanja, milijarda za njegovu
tafetu, milijarda za njegovo osiguranje i milijarda za njegove dvorce, sklonita i
druge bespotrebne raune. To je dio onog to je ilo na njega , a ne zaboravimo i
njegove doglavnike to iznosi upravo toliko koliko i ovaj iznos krae danas.
Ni o tome se jo uvijek ne smije priati a pogotovo pisati. Sva njegova
zlodjela opravdavaju se i time da su uinjena po nalogu Ruzvelta, erila i Staljina
na Malti, kada su donijeli uz ostalo i odluku da se faistima ne smije opratati. A da
se ne bi ponovilo zlo treba ih likvidirati. To je i navodni razlog likvidacije poslije
rata kod nas, ali i u drugim zemljama, pogotovo u Rusiji gdje je u Sibiru
likvidirano stotine tisua rtava.
Danas se govori i to da je Jovanka bila najvea prepreka u njegovom radu
stvaranja bolje drave zato to je traila previe seksa. Ona na to odgovara: Koja
besmislica, pa posljednjih trideset godina on je totalno impotentan i nije mu se
pomakao ni za centimetar.
Poslije rata pisalo se da je i Jasenovac ustaki logor zatvoren 1945.
Neki logorai koji su tu bili zatoeni nakon krinog puta iz Blajburga govore da je
Logor radio jo 1947. a da su u njemu zakopavani brojni domobrani i ustae koji su
bili privedeni , kako bi se partizani osvetilo zbog smaknua svojih rtava.
Pravi razlog navodi se da je to bilo i zato da se na kraju moe prikazati vei broj
rtava od onih koji su tu pokopani , a samo zato jer su se protivili ustakom reimu.
to je vie rtava, to je i vea osuda, a nitko nee gledati je li ubijeni partizan ili
ustaa.
Bez suda, bez utvrivanja krivca tako je ubijeno tisue ljudi u ime naroda. Ma
kojeg naroda kad se o tome jo ni danas ne smije znati. Ubijeni su radi osvete.
Svako ubojstvo, bez obzira u ije se ime ini, predstavlja zloin koji je za osudu.
Jeste da je to tako, ali zaboravlja se da je rije o ljudima i o obmani koja ne vodi u
opravdanje zloina koji je poinjen, bez obzira sa koje strane doao.
I jedni i drugi inili su zloine i zato bi se onda jedne opravdavalo a druge
osuivalo.
I dan ustanka protiv faizma kojeg danas slavimo prema izjavama novinara deava
se drugaije nego onakvo kako nam to prikazuju Antifaisti.
Grupa njih nekoliko bogatila se na krai eljeza. Kako je najveu zaradu donosilo
eljezo sa pruge, to su se uzimale ine, a nakon toga i tokovi vagona koji su znatno
tei od drugog sitnog materijala. Doim je za to doznala vlast postavljena je istraga.
Da ne bi zavrili u kazni poinioci krae pobjegli su u umu. Da li su se poslije
branili radi svoje slobode, ili zbog ideala? Zakljuak donesite sami.
*
Da ne bi tko pomislio da je poslije Tita dolo bolje vrijeme. Kriminal ,
korupcija, nepotizam, plemenska solidarnost, a nadasve birokracija sve to je dobro
zapostavlja ili slae pod tepih za brisanje nogu.
Novi voe ponovo trasiraju put u katastrofu uvodei kleptomanski reim. I kakvo
god bilo stanje nita se nije promijenilo osim vremena, a kakvo god bilo vrijeme
govna uvijek isplivavaju na povrinu pa se razmjer kriminala , korupcije i dr. jo
vie poveava . Vlast vie nema ni znanja, ni sposobnosti, ali ni volje da ita

117

ispravlja pa zemlja sve vie tone u blato. Jedino to raste to su zaduenja koja
prelaze milijarde i milijarde eura. A sve to treba vratiti i tko e nego narod.
Iz totalitarizma preli smo u demokraciju u kojoj svi gledaju samo svoj
interes u cilju bogaenja. Mladi i kolovani ljudi umjesto da osjeaju zadovoljstvo
svoje profesije, bore se za bilo kakav posao, samo da bi radili i zaradili za koricu
kruha. Politika elita forsira narodu jedino kruha i igara. U igrama su nenadmani
pa od igraa , pogotovo u nogometu stvaraju idole koje se plaa po sto puta vie od
radnika. U zemlji je i dalje svaki peti nepismen. Narod se i dalje dijeli na crvene i
one druge, zapravo ustae i partizane. I dok se ustae osuuje na sva zvona,
partizane se pokuava veliati do zvijezda. Intelektualna elita nekada se klanjala
samo partiji i Titu. Danas kada ivi na jaslicama drave mora se klanjati ovima u
vlasti kako bi zadrala svoj posao. U protivnom slijedi egzodus. Narod vie ni ne zna
to je pravo a to krivo, to je dobro a to loe. Radi se za mizernu plau koja se
ponekad ne dobiva i po nekoliko mjeseci. Skoro pola milijuna ih je bez posla, oko
milijun ih je umirovljeno a svega ih milijun radi. Ovi iz Vlasti ne poduzimaju nita
da se stanje popravi. Svaki dan sluamo nove afere o krai dravnog novca. Toga je
ve toliko da ih se ni ne moe sve strpati u zatvore. Vie ne bi pomoglo ni ponovno
otvaranje Golog otoka.
A sve dok se ne ojaa graanski sloj i dok mladi ne zanu zrelije razmiljati nema
izgleda da se stanje svede na bolje. Cilj je uvesti liberalno demokratski sistem u
kome e svaki ovjek biti u centru mogunosti dogaanja neovisno o stranakoj
pripadnosti ili vezama koje su za sad samo rodbinske, mafijake i pederske.
Promjena vlasti ide samo horizontalnim putem danas si vlast, sutra oporba i
obratno, a to je isto kako je bilo u vrijeme Tita. Uvijek isti ljudi odluuju o naoj
sudbini. Razlika je to je onda bio samo jedan kandidat na listi.
Dok se god ne prestanemo dijeliti na crvene i one druge, dok se ne zabrani i
spomen na ustae i partizane, nee biti mira u zemlji. Sve dok nam prokinjava krov
a kua se rui, ne treba raspravljati o tome jesu li nam djedovi bili na strani jednih
ili drugih.
Neki pokuavaju ponovo vratiti vrijeme u komunizam. Opet se pokuava ii
putem kojeg je zacrtao Tito, ne vodei rauna da taj put ponovo vodi u pakao.
Svi oni koji su u vlasti imaju osjeaj nedodirljivosti pa misle da su uz vlast dobili i
vlasnitvo. Svi misle da je vrijednost uspjeha stei to vee bogatstvo. Forsiraju se
uzori u liku nogometaa i dr. uspjenih sportaa, starleta i manekenki koje smo
pretvorili u zvijezde pa ih svakodnevno gledamo na TV. Samo se o njima pie u
svim novinama Dobiva se i dojam da su ovi iz vlasti vie nastrojeni dugokosima,
minuarima, otkaenjacima, homoseksualcima nego onim drugima.
Jasno da se zbog svega toga javlja nezadovoljstvo kod naroda koje prerasta u
protest. Javljaju se grupe koje izlaze na ulicu u cilju isticanja javnog
nezadovoljstva.
Nitko ne zamjera te proteste. Na koncu to je ustavno pravo naroda. Ali ako se meu
protestante umijeaju huligani, tada nastaje kaos, jednako takav kakav nastaje
poslije svake nogometne utakmice. Razbijanja drutvene imovine, nasilje,
unitavanje i drugi vidovi divljatva uzimaju toliko maha da se poslije zbrajaju
tete. I tko ih plaa i nadoknauje nego opet narod koji i onako grca u siromatvu.

118

I koga se krivi poslije toga? Ministra unutarnjih poslova i policiju zbog sile.
Pri tome se ne gleda da li je policija bila izazvana. Pa ti policajci samo rade svoj
posao. Sve to povlai za sobom daljnje proteste. I dobro je dok se u njih mijeaju
samo ti huligani. Ali to ako se umijeaju oni s ciljem?
Zar nama ponovo treba rat? Pa rat donosi samo bijedu i korist jedino onima
koji su izazvali rat. Narod bez obzira na posljedice slijepo slijedi te voe. Na kraju
samo voe vuku najveu korist, opet se na jednoj strani stvaraju bogati a na drugoj
sirotinja koja kao ni do sada nije imala izgleda za bolje.
I sve dok se ta sirotinja ne obrazuje pa zane misliti svojim glavom, nama
nee biti bolje. Bolje e biti samo onima kojima je i do sada bilo dobro pa su time
dobili mogunost da i dalje manipuliraju narodom.
Oni e se i dalje bogatiti na raun naroda. Zato nama treba nova generacija
vlasti, ali ne mladih, ni onih privilegiranih, pogotovo ne onih od 1945, ali ni onih od
1990 ve strunih i sposobnih graana koji imaju sposobnosti i ljubavi za narod i
koji e raditi svoj posao asno, ali koji e i narodu omoguiti da radi, a sve dok se to
ne ostvari nee biti ni boljitka u dravi. Ovima gore nee nikada manjkati sredstava
da i dalje imaju svega u izobilju. Uvest e se porezi, prirezi, PDV kao i drugi nameti
od sirotinje i oni e se namiriti ono to im treba. A sirotinji e se opet priutiti kruha
i igara. I kako god gledamo opet smo na istom.
Boriti se za ostvarenje pravde danas je to samo iluzija. I onaj koji bi se stavio na
bojno polje za njeno ostvarenje ne bi to inio zbog ideala. U toj borbi brzo bi bio
odstranjen kao kolateralna rtva. Zato i nema onih koji bi se na taj nain
zauzimali za neto to nam je za sada samo jo u oblacima. Pravda znai istina, a na
istinu se uvijek gleda iz vie uglova. Da bi postala istina, mora proi svoj put. Za
neke je ona to, ali za druge nije. A sve dok ne doe do cilja, na tom putu moe
doivjeti puno promjena. Na kraju istina e biti uvijek onakva kakvu je ele oni
gore. Oni uvijek imaju zadnju rije. Narod nikada nije bio u pravu, a zadovoljava se
obeanjima, a ove koji se tome protive proglasit e se laovima i neprijateljima
drave. To je razlog da se nitko i ne pokuava dosei istine. Uvijek se misli da je
najbolje onakvo stanje kakvo su odredili ovi gore. Zato se uti, a dok se uti oni
rade onako kako to ide njima u prilog. Narodu daju kruha i igara i ta mu vie
treba. I do sad je to imao pa zato bi od sada bilo drugaije. Da se ostvari neto
drugo i dalje bi ostalo na starom.
Hoemo li se mi nakon toga izmijeniti? Sumnjamo. Kakvi smo, najbolje
govori slijedea pria :
Doao Isus na zemlju a ono pusto, nigdje nikoga. Poe on na istok, kad tu
zapazi jednog pastira sa velikim stadom ovaca.
-Kako ivite i je li vam je dobro? Pita ga Isus.
-Ma dobro je i sve bi bilo u redu samo da nije onoga na zapadu.
Nakon toga Isus poe na zapad i tamo susretne jednog pastira sa velikim stadom
ovaca. I njega Isus pita. Kako vam je, je li vam dobro?
-Ma dobro je i sve bi bilo u redu samo da nije onoga sa istoka.
Danas ivimo u vremenu u kojem smo okrueni morskim psima i zato ako elimo
opstati i sami moramo postati morski psi. Vie nema u nama ljudskosti, Cilj
opstanka jedino je novac. A novac i otvara sva vrata. Upravo novac i pogrena
manipulacija s njime dovela nas je do krize. Interesantno da ti koji su je uzrokovali

119

i dalje ive kao privilegirani sloj drutva. Umjesto da se buni, narod uti i trpi. A
utnja je najgori oblik komunikacije. Ni Isus ne bi dospio na raspelo da nije utio.
Hoe li naa mladost slijediti nae stavove ili e konano shvatiti vrijednosti za koje
se mora izboriti, pokazat e vrijeme. Dananje vrijeme predvia da se to jo dugo
nee promijeniti. A sve dok je god takvog vremena dijelit emo se na crvene i one
druge. Jo da ova vlast ima snagu da uvidi kamo to vodi, ona potpomae
odvajanjem milijuna za organizacije iji je jedini cilj opet doi na vlast. Od tih
organizacija narod nema ama ba nikakve koristi. Jedinu korist uzimaju ovi gore
jer u takvima imaju svoju podrku i dalje biti gore. A sve dok se ta sredstva ne daju
za nae dobro koje se sastoji u stvaranju novih firmi koje omoguavaju radna
mjesta kako bi se konano mogli zaposliti i mladi, mi se bavimo politikom.

120

TO DONOSI RAT
Veliko oduevljenje stvaralo se u narodu kad su mladi odlazili u rat s nadom
da se idu boriti za bolju budunost.
U stvari ta je budunost bila samo zabluda, jer u ratu dobitak grabe samo oni koji
su izazvali taj rat , pa uz svoje pristalice poslije uzimali korist samo za sebe. Poslije
rata tek su stekli bogatstvo, ali i vlast koja donosi jo.
Prvi svjetski rat moemo nazvati velikim zbog rtava koje su nastale u tom
ratu. Pretpostavlja se da ih je poginulo deset milijuna, a jo dvadeset je ostalo
invalidima No posljedice nisu samo u tom broju. Posljedice su ostale i u razaranju,
gladi, bolesti i drugom.
A onda, jo se nije ni stiala bura, a evo nam i drugi svjetski rat. Politiari
koji su ga izazvali nisu ni slutili koje e sve nevolje donijeti to nasilje. Dravnici su
izigrali povjerenje, vjerski voe su prevarili narod, a vojni zapovjednici ga izdali.
Poslije rata umjesto blagostanja nastao je kaos koji je doveo krane do toga da vie
ne osjeaju bratsku ljubav prema blinjim, ve elju za novim ubijanjima.
Drugi svjetski rat svojom surovou bio je daleko svirepiji od prvog. Taj je rat
unitio cijele generacije ljudi, razorio njihov um i zauvijek ugasio njihova srca.
Promijenila se i politika scena, nestalo je mira, a uslijedile su revolucije, smjene
poretka, te druge probleme gdje je opet siromatvo ostalo tamo gdje su i bili u
poetku. Brojni narodi zbog gladi nisu doekali svoju starost.
Zna li se tko stoji iza tih ratova?
U naem narodu govore za muke: Daj mu vlast pa e znati s kim ima posla.
Za enu kau: Daj joj slobodu pa e znati s kim ima posla.
injenice govore da ti koji stoje iza tih nevolja nisu nikada bili ljudi u koje bi se
drugi trebali ugledati. A mi smo jednom takvom skoro pola stoljea klicali kako se
kunemo da sa njegovog puta ne skreemo. Doim je on umro dolo je do skretanja.
Jagma za bogatstvom poela je otimanjem tueg zemljita. Da se to sprijei
otpoeo je Domovinski rat.
I on je zavrio i to nam je donio? Opet brojne rtve, siromatvo, glad.
Opet su se nakon zavretka njime okoristili pojedinci, bilo stjecanjem bogatstva ili
vlasti. Prema istraivanja imali smo poslije i 70 % lanih invalida, a od petsto
tisua boraca vie od polovice bilo je lanih. Ali zato drava daje i dalje za
organizacije boraca znatna sredstva. A sve samo zato da bi imali one koji e i dalje
glasati za njih.
I kad gledamo strukturu vlasti, u njoj su opet oni koji su bili i u komunizmu. Jedino
to se je promijenilo, to je ime. Narod sad ima pravo da se buni, ali kome kad ga
nitko ne slua. Korupcija, nepotizam i druge krae drutva uestalije su vie nego je
to bilo prije. Ljudi su izgubili povjerenje u politiku, vjeru Ponaaju se kao da
ponovo ekaju kada e nastati novi rat u kojem nee imati milosti ni prema svom
najbliemu.
Opet se pitamo zato ta nepravda i dokle emo ju trpjeti? Dokle e ovi s nepravdom
ugnjetavati slabije?

121

Odgovor na to je: sve dotle dok smo slijepi te sami ne vidimo svoje zablude, pa u
vlast biramo samo one koji obeavaju, a to emo uspjeti samo kad se dovoljno
obrazujemo. Tada emo valjda shvatiti da su nam i najvee voe bili ljudi u koje
ne smijemo vjerovati. Veina od njih bili su i psihopati. Mi smo ti koji izglasavamo
zakone koji bi trebali sluiti ne samo za nas , nego i za one gore, jer mi smo ih
izabrali.
Ako se suoimo sa nepravdom ne smijemo ostati skrtenih ruku. Istina i pravda
trebaju doi do izraaja, a to e se ostvarili samo u slozi.
Nemogue je ostati ravnoduan i pustiti spletkare da i dalje ine spletke.
Na alost mi smo spremni ii protiv svakoga , ali za to su nam uvijek potrebni voe,
a oni se postavljaju opet pomou spletki. to nam onda ostaje nego ovakvo stanje
kakvo je bilo i do sada. Gore ne moe biti jer ovi koji su gore ne dozvoljavaju da se
ita promijeni, jer bi to ugrozilo njih. Eto to je naa sudbina, koja nas prati jo od
naeg postanka.
Moemo samo pretpostavljati da bi nam bilo lijepo kad bi sve pokvarenjake
otklonili zauvijek. Dok ne doe to vrijeme ostajemo u stanju da imamo vlast onakvu
kakvu zasluujemo, zato nam predstoji borba da prvo otklonimo crvene i one
druge, jer podjela donosi nezadovoljstvo koje jednog dana moe prerasti u stanje
koje ne smijemo opet doivjeti.

122

RIJE AUTORA
Do sada sam izdao petnaest Ama ta ja to govorim? Pa ja nikad u ivotu nisam
nikoga izdao Ali zato sam doivio izdajstvo mnogo puta. Izdali su me od
Ministarstva Hrvatske, opine, saveza , klubova do pojedinaca. Nisu me izdali
jedino sponzori. To zato to ih nikad nisam koristio. A da jesam, ono to bi mi dali
ukrali bi od svojih radnika koji imaju i onako mizerne plae. Ja si to ne mogu
priutiti. Pa i da bi dali meni , nogometai koji imaju plae i po deset puta vee od
predsjednika drave ostali bi uskraeni. Kako bi ti jadnici poslije pokazali onim
zadrtim gledaocima svoje umijee. A ti zadrti gledaoci poslije bi se na nama
iskalili.
Kakvi smo, mi bi im lizali i guzice samo da ne prave gluposti koje ine na
utakmicama.
Bunit emo se protiv vlasti, na poreze, na skupou, vlastite ene i jo ta, ali protiv
nogometa ne daj bog da itko pisne i rije. To je gore od vrijeanja vlasti. I onda
nema smisla aliti za daljnja izdajstva bilo koja su prola ili ona koja e doi. Vano
mi je da ja ne izdam svoje itaoce, Ni do sad to nisam nikada uinio. Budite sigurni
da sam vam oduvijek elio ukazati jedino na to da se uvate tih izdajica, Oni su u
stanju da mijenjaju boje. Obeavat e vam kule i dvorove a poslije nee nam
priutiti ni kolibe za stanovanje.
Na kraju, nai ete se tamo gdje sam i ja. Jo me samo trebaju proglasiti
izdajnikom, a oni su u stanju uiniti i to samo zato da me uutkaju. Zato je bolje da
govorimo o drugim temama vezanim za moje knjige, a politiku ostavimo za neko
drugo vrijeme koje e moda jednom doi. To e se moda i ostvariti, ali tek onda
kad se vie ne budemo dijelili na crvene i one druge.

123

Ponuda i ostale knjige

124

Zadnja stranica
Poduhvat oko izdavanja knjige mukotrpan je posao koji zahtjeva puno samo
odricanja i truda, a sva nastojanja da ti u tome netko pomogne, uzaludna su.
Rekli bi borba Don Kihota sa vjetrenjaama.
U ovoj knjizi na realistian nain opisana je ta borba.
Do danas autor je objavio petnaest knjiga u vlastitoj nakladi. Meu njima ima i
takvih koje bi na zapadu bile hit. Kod nas njegove knjige ne primaju ni knjiare.
Razlog : autoru nije poznato ime. Da se kojim sluajem zove iro Blaevi
Izdavai bi se otimali za njega. To je najbolji pokazatelj puta kojim je do sada
proao autor. Po tome moemo utvrditi i kakva nam je drava.
Korice:

125