You are on page 1of 8

INENJERSKA

MATEMATIKA

Glava VIII: FOURIEROVI REDOVI, FOURIEROVI INTEGRALI I FOURIEROVA TRANSFORMACIJA


Francuski matematiar J. B. J. Fourier 1807. godine podnio je u Francuskoj akademiji Memoar, ija e kasnije objavljena verzija (u Parizu 1822., u ikagu 1952. godine) oznaiti prekretnicu u razvoju matematike fizike i njene primjene u mnogim ostalim naunim oblastima; u kom je, izmeu ostalog, iznio tvrdnju da se manje vie proizvoljna funkcija na konvergentnom intervalu moe razviti kao suma linearne funkcije i reda sinusa oblika c sin ( l je duina posmatranog intervala). Ta n =1 n l tvrdnja je naila na opravdanu sumnju akademika. Naime, u smislu konvergencije po takama (tj. u smislu obine konvergencije) tvrdnja nije tana ni u klasi neprekidnih funkcija, jer je 1876. godine Du Bois Reymond konstruisao primjer neprekidne funkcije iji Fourierov red divergira u taki neprekidnosti. Klasa realnih funkcija za koju je program Fourierove teorije u klasinom smislu provodiv uveden je pet godina kasnije u radu C. Jordana: Fourierov red analitike funkcije konvergira svuda, a u sluaju neprekidne funkcije ta konvergencija je i uniformna. Ukoliko je modul neprekidnosti funkcije takav da ujedno pripada klasi Lipica dobijemo i apsolutnu konvergenciju. Meutim, tek oko 1900. godine Lebesguevo uvoenje pojma mjere integrala dobijen je matematski alat primjeren potrebama Fourierove torije. ezdeset godina kasnije Charles je dokazao Luzinovu hipotezu da Fourierov red neprekidne funkcije konvergira skoro svuda (tj. skup taaka je Lebesgueove mjere nula). Inae, napomenimo da je prirodi fizikalnih fenomena najblie ideja funkcije kao operatora (tzv. distribucije). Fourier vri prva ispitivanja na realnoj funkciji jedne realne promjenljive zadane sa:
4, 2 <x< 2, y ( x) = 3 , <x< . 2 2 4
nx

Ta funkcija nije periodina, ali se moe produiti do periodike funkcije ako se postavi zahtjev: y (x + 2k) y (x), (k = 1, 2, ...). Ona je po dijelovima neprekidna, a ima prvi izvod y '(x) = 0 svugdje osim u ,
2

1 3 , ... Fourierov red te funkcije e biti red kosinusa ( y (x) = cos x cos 3x + 3 2

1 cos 5x ... ) koji konvergia i predstavlja tu funkciju u svakoj od taaka njene neprekidnosti, a u 5

takama prekida je
y + 0 = , y 0 = 4 4 2 2

8.1. Ortogonalan sistem funkcija

Problematika u vezi s Fourierovim redovima jako je opirna i mnogi odgovori na pojedina pitanja nisu jo uvijek pronaeni. Obiljeimo sa H skup djelimino neprekidnih realnih funkcija posmatranih na segmentu [a, b]. Ovaj skup ine sve neprekidne funkcije na segmentu [a, b] sa iskljuenjem moda konanog broja prekida prve vrste i konanog broja taaka otklonjivog prekida. Skup H obrazuje vektorski prostor nad poljem (R, +, ). 1

Definicija 8.1.1. Srednje kvadratno odstupanje izmeu funkcija f , H definirano je izrazom d ( f, ) = [ f ( x) ( x)] 2 dx .
a b

(8.1.1)

Lako se provjeri da je izrazom (8.1.1) definirana metrika funkcija na H, tj. da je ureen skup (H, d ) metriki prostor, ali vodei rauna da je d ( f, ) = 0 akko je f (x) = (x), x[a, b] sa moda iskljuenjem konanog broja taaka. Pri dokazu se moe iskoristiti nejednakost Bunjakovskog:

b 2 b 2 g ( x)dx , f ( x) g ( x)dx f ( x ) dx a a

koja vai za realne funkcije funkcija R[a, b].

f i

jedne realne promjenljive koje pripadaju klasi integrabilnih

Dakle, metriki prostor H je zapravo normiran (vektorski) prostor kod kojeg je norma definirana izrazom
|| f ( x) ||=

( f ( x))
a

dx

( = 0), f H.

Definicija 8.1.2. Skalarni proizvod ( f ; ) funkcija f , H definira se izrazom: ( f ; ) = f ( x) ( x)dx .


a b

Definicija 8.1.3. Za funkcije f , H kaemo da su ortogonalne na segmentu [a, b] ako im je skalarni proizvod jednak nuli. ( n), nH, nN kaemo da je ortogonalan na segmentu [a, b] ako je Definicija 8.1.4. Za niz (8.1.2)

i ( x) j ( x)dx = || i ||2 0,
a

0,

i j , (i, j = 1,2,...), j = i, ( j = 1,2,...).

Definicija 8.1.5. Za ortogonalan niz dat sa (8.1.2) kaemo da je ortonormiran ako svaki od njegovih lanova ima normu jednaku jedan, tj. || n || = 1, nN. Tvrdnja 8.1.1. Svaki ortogonalni niz moe se transformirati u ortonormiran. Dokaz: Neka je niz dat sa (8.1.2) ortogonalan na segmentu [a, b]. Formirajmo niz ( i) iji su lanovi definirani sa

i(x) = i ( x) , iN.
|| i ||

Lako se vidi da i H, te da imamo


b 1 i ( x) j ( x)dx = 0, b || i || || j || a = x x dx ( ) ( ) j i b a 1 (i ( x) )2 dx = 1, 2 || || i a

i j , (i, j = 1,2,...), j = i, ( j = 1,2,...).

Otuda slijedi da je niz

( i) ortonormiran.

8.2. Fourierovi redovi


Definicija 8.2.1. Fourierovim redom funkcije fH po ortonormiranom nizu ( i) ( i H), iN nazivamo funkcionalni red oblika

(8.2.1) (8.2.2)

cii ( x) (= c11 ( x) + c2 2 ( x) + + cn n ( x) + )
i =1

u kojem su koeficijenti

c1, c2, ..., cn, ...

definirani izrazom

cn = f ( x) n ( x)dx , nN. Ove


a

koeficijente nazivamo Fourierovim koeficijentima funkcije fH po ortonormiranom nizu (8.2.1). Iz navedene definicije 8.2.1. pojma Fourierovog reda slijedi da se funkciji fH moe pridruiti Fourierov red oblika (8.2.2) po ortonormiranom nizu (8.2.1), to simboliki piemo f (x) cn n ( x) .
n =1

(8.2.3)

Navedeno pridruivanje ne daje nam pravo o zakljuivanju konvergencije pridruenog Fourierovog reda funkciji f ka toj funkciji f, tako da je potrebno dodatno analizirati pitanja konvergencije Fourierovog reda. Napomenimo da ako pretpostavimo da na segmentu [a, b] vai: f (x) = cn n ( x)
n =1

(8.2.4)

i da pri tome red dat na desnoj strani (8.2.4) zadovoljava uslove o integraciji funkcionalnog reda lan po lan, tada mnoenjem jednakosti (8.2.4) sa funkcijom n(x), nN i integriranjem dobijene jednakosti u granicama a, b lan po lan dobijemo

f ( x) n ( x)dx = cn ,
a

jer je po pretpostavci niz (8.2.1) ortonormiran i to predstavlja formalno opravdanje za formulisanje Fourierovih koeficijenata. Teorema 8.2.1. Od svih linearnih kombinacija datih sa

n (x) = kii ( x)
i =1

(kR, nN,

i = 1, 2, ..., n) najmanje srednje kvadratno odstupanje od fH ima n ta parcijalna suma Fourierovog reda funkcije f (H ) po ortonormiranom nizu (8.2.1). Dokaz: Kako je d 2( f, n ) = [ f ( x) n ( x)] 2 dx = ( f ( x) )2 dx 2 f ( x) n ( x)dx + ( n ( x) )2 dx
a a a a b b b b

i kako je

f ( x) n ( x)dx = k i f ( x) i ( x)dx = k i ci i =1 a 1 4 4 244 3 i =1


ci
b

2 ( n ( x)) dx = kii ( x)
n a a i =1

dx = ki ,
2 i =1

to je d 2( f, n ) = ( f ( x) )2 dx 2 ki ci + k i 2 .
a
i =1 i =1 n n

Ako sada s desne strane dodamo i oduzmemo ci 2 imamo :


i =1

d 2( f, n ) = ( f ( x))2 dx + (ci ki ) 2 ci 2 ,
a
i =1 i =1

a odavde slijedi da d 2( f, n ) ima najmanju vrijednost ako je ki = ci (i = 1, ..., n), tj. kada je n(x) jednaka n toj parcijalnoj sumi Fourierovog reda funkcije f po ortonormiranom nizu (8.2.1).
Posljedica 8.2.1. Vai jednakost:
n

d 2( f, cii ) = ( f ( x) )2 dx ci 2 .
i =1

(8.2.5)

i =1

Iz jednakosti (8.2.5) slijedi da vai nejednakost:


2 2 ci ( f ( x)) dx , nN. i =1 n

Odavde slijedi da red ci


i =1

konvergira i vai
2 2 ci ( f ( x) ) dx . i =1

(8.2.6)

Nejednakost (8.2.6) poznata je kao Besselova nejednakost. Iz konvergencije reda ci 2


i =1

slijedi da niz (ci) Fourierovih koeficijenata konvergira ka nuli.

Napomenimo da je potreban uslov za konvergenciju reda da opti lan tei nuli.


Definicija 8.2.2. Za niz

( fn) funkcija fnH (nN) (8.2.7) kaemo da konvergira u srednjem ka funkciji fH na segmentu [a, b] ako za > 0 postoji prirodan broj N = N () takav da je

[ f ( x ) f n ( x )]
a

dx < , za n > N(),

to je ekvivalentno sa
lim [ f ( x) f n ( x)] 2 dx = 0 .
n a b

Definiranu konvergenciju kratko piemo u obliku:


f n ( x) f ( x) ,
sr.

(x[a, b]).

Napomenimo da ova konvergencija predstavlja specijalan sluaj konvergencije u metrikom prostoru.


Tvrdnja 8.2.1. Ako niz ( fn) funkcija fnH (nN) konvergira u srednjem ka funkcijama f i F na segmentu [a, b] onda vai f (x) = F(x), x[a, b] s iskljuenjem moda konanog broja taaka. Dokaz: Zaista, tanost tvrdnje 8.2.2. slijedi iz poznate nejednakosti d ( f ; F ) d ( f ; fn) + d ( fn ; F ) i definicije pojma srednjeg kvadratnog odstupanja. Teorema 8.2.2. Ako niz funkcija dat sa (8.2.7) ravnomjerno konvergira ka funkciji segmentu [a, b], onda on konvergira i u srednjem na segmentu [a, b].

f na

Dokaz: Iz pretpostavke da niz ( fn) uniformno konvergira ka funkciji f na segmentu [a, b], slijedi da je funkcija f i integrabilna na segmentu [a, b]. Uzmimo proizvoljno > 0. Tada iz uniformne konvergencije niza ( fn) ka funkciji f na segmentu [a, b] slijedi da postoji N = N () tako da vrijedi nejednakost
f n ( x) f ( x) <

2(b a)

, za n > N(), x[a, b]. 4

Slijedi da vrijedi

[ f ( x ) f n ( x )]
a

dx

< , n > N(),

pa zakljuujemo da
f n ( x) f ( x) ,
sr.

(x[a, b]).

Ovim je dokaz teoreme 8.2.2. zavren.


Teorema 8.2.3. Potreban i dovoljan uslov da bi Fourierov red funkcije fH po ortonormiranom nizu (8.2.1) konvergirao u srednjem ka funkciji f na segmentu [a, b] dat je sa jednakou :
2 2 ci = ( f ( x)) dx , i =1 a

gdje su

c1, c2, ..., cn, ... Fourierovi koeficijenti funkcije f po ortonormiranom sistemu (8.2.1).

Posljednja jednakost naziva se Parsevalova jednakost.


Dokaz: Iz (8.2.5.) imamo:
b

d 2(Sn, f ) = ( f ( x) )2 dx ci 2 ,
a
i =1

nN,

pri emu je Sn n ta parcijalna suma Fourierovog reda po sistemu (8.2.1). Tanost teoreme 8.2.3. slijedi zbog lim d (Sn, f ) = 0 akko je ( f ( x) )2 dx = ci 2 . n
a
i =1

8.3. Zatvoreni ortonormirani sistemi funkcija


Definicija 8.3.1. Za ortonormirani sistem (niz) ( n) ( n H, nN) kaemo da je zatvoren u skupu djelomino neprekidnih funkcija H ako Fourierov red proizvoljne funkcije fH po tom ortonormiranom nizu konvergira u srednjem ka funkciji f .

Iz date definicije 8.3.1. i teoreme 8.2.3. o potrebnom i dovoljnom uslovu za konvergenciju u srednjem Fourierovog reda funkcije fH po ortonormiranom sistemu (8.2.1) slijedi tanost sljedee tvrdnje:
Tvrdnja 8.3.1. Parsevalova jednakost predstavlja potreban i dovoljan uslov da bi ortonormirani sistem dat sa (8.2.1) bio zatvoren u skupu H.

Za zatvoreni ortonormirani niz (8.2.1) vai sljedea teorema:


Teorema 8.3.1. Ako je funkcija fH ortogonalna funkcija u zatvorenom sistemu ( n) ( n H, nN), onda je f (x) = 0 na segmentu [a, b] sa iskljuenjem, eventualno, konanog broja taaka. Dokaz: Iz pretpostavke teoreme slijedi da za nN je
cn = f ( x) n ( x)dx ,
a b

pa iz jednakosti Parsevala imamo da vrijedi:

( f ( x) ) dx = cn
2
a

=0.

Iz posljednje jednakosti slijedi tanost teoreme 8.3.1.


Teorema 8.3.2. Ako funkcije f i F H imaju isti Fourierov red na zatvorenom ortonormiranom sistemu, onda je f (x) =F (x) na segmentu [a, b] sa iskljuenjem konano mnogo taaka.

Dokaz: Ako funkcije f (x) i F(x) imaju isti Fourierov red, onda niz (Sn) parcijalnih suma tog reda konvergira u srednjem ka tim funkcijama, pa tanost tvrdnje slijedi iz lim d ( f, Sn) = 0, lim d ( F, Sn) = 0;
n n

d ( f , F ) d ( f , S n ) + d (S n , F ) , 1 4 2 4 3 1 4 24 3 1 4 24 3
0
(n)

nN.

( n)

Teorema 8.3.3. Ako Fourierov red funkcije fH po zatvorenom ortonormiranom sistemu (8.2.1) uniformno konvergira na segmentu [a, b] ka funkciji f, onda je njegova suma jednaka funkciji f, tj.

cii ( x) =
i =1

f ( x) ,

x[a, b] sa iskljuenjem moda konanog broja taaka.

Dokaz: Neka niz parcijalnih suma (Sn) Fourierovog reda funkcije f ravnomjerno konvergira ka funkciji F. Kako posmatrani niz parcijalnih suma konvergira u srednjem ka funkciji f, to prema teoremi 8.3.2. slijedi da je f (x) = F(x), x[a, b] sa iskljuenjem moda konanog broja taaka. Ako su funkcije datog ortonormiranog sistema ( n) ( n H, nN) i funkcija fH neprekidne i ako Fourierov red ravnomjerno konvergira na segmentu [a, b], onda je njegova suma jednaka f na posmatranom segmentu [a, b]. Ovim je dokaz teoreme 8.3.3. zavren.

Napomenimom da teorema 8.3.3. daje dovoljan uslov pri kojem se funkcija fH moe razviti u Fourierov red po funkcijama n ( n H ) zatvorenog ortonormiranog sistema ( n). Vrijedi sljedea teorema koju navodimo bez dokaza:
Teorema 8.3.4. Trigonometrijski sistem funkcija je zatvoren u skupu djelomino neprekidnih funkcija.

8.4. Trigonometrijski Fourierovi redovi


Posebno mjesto meu Fourierovim redovima zauzimaju tzv. trigonometrijski Fourierovi redovi. U mnogim problemima fizike, hemije, matematike itd. namee se pitanje da se periodina funkcija f : R R osnovnog perioda 2 prikae u obliku trigonometrijskog polinoma ili, optije, trigonometrijskog reda. Neka je funkcija f periodina sa osnovnim periodom T. Svakoj djelimino neprekidnoj funkciji f na posmatranom razmaku odgovara Fourierov red f (x)
a0 2n 2n + (an cos x + bn sin x) , 2 n=1 T T

koji se esto naziva trigonometrijski Fourierov red. Brojevi an i bn se zovu Fourierovi koeficijenti i odreuju se pomou sljedeih formula:
an =
2 T

f ( x) cos
a

2n xdx , (n = 1, 2, ...); T

a0 =

2 T

f ( x)dx ,
a

2 bn = T

2n f ( x) sin xdx , T

(n = 1, 2, ...).
T T

Ako je segment [a, b] simetrian oko ishodita, odnosno ako je [a, b] = 2 , 2 , onda se u sljedea dva sluaja raunanje Fourierovih koeficijenata moe znatno pojednostaviti:

1 ako je f (x) parna funkcija, tj. ako je f ( x ) = f (x), onda je Fourierove koeficijente moemo raunati na sljedei nain:

T /2

T / 2

f ( x)dx = 2 f ( x)dx , pa
0

T /2

an =

4 T /2 2n f ( x) cos xdx T T 0

za n = 0, 1, 2, ... i

bn = 0 za n = 1, 2, ...;
T /2

2 ako je f (x) neparna funkcija, tj. ako je f ( x ) = f (x), onda vrijedi da je pa Fourierove koeficijente moemo raunati na sljedei nain: an = 0 za n = 0, 1, 2, ... i
bn =
4 T /2 2n f ( x) sin xdx za n = 1, 2, ... . T T 0

T / 2

f ( x)dx = 0 ,

Slino kao i kod Taylorovog reda funkcije i ovdje se postavljaju dva pitanja: 1. Da li Fourierov red funkcije f (x) konvergira? 2. Ako Fourierov red konvergira u taki xR ka broju S(x), da li je onda S(x) = f (x), tj. da li konvergentan red predstavlja funkciju f ? Problematika sa konvergencijom optih Fourierovih redova je jako opirna i na mnoga pitanja jo uvijek nisu dati odgovori. Pitanja 1. i 2. su rijeeni Dirichletovom teoremom.
Teorema 8.4.1. Pretpostavke za funkciju f : [, ] R su (tzv. Dirichletovi uslovi): (i) postoji konaan skup A[, ] tako da je f neprekidna funkcija u svakoj taki skupa [, ]\ A. Ukoliko je A, onda u svakoj taki skupa A funkcija f ima skok prve vrste ; (ii) postoji podjela (subdivizija) = x0 < ... < xi 1 < xi < ... < xn = segmenta [, ] na konano mnogo dijelova takva da je funkcija f monotona na svakom segmentu [xi 1 , xi ] (i = 1, ..., n).

Zakljuak: (i) Fourierov red funkcije f konvergira za svaki realni broj x. Neka je S : R R funkcija koju taj red definira. (ii) Ako je f neprekidna u taki x(, ), onda je f (x) = S(x). (iii) Ako funkcija f ima prekid u x(, ), onda je S(x) = (iv) Na krajevima intervala je S() = S() =
f ( x + 0) + f ( x 0) . 2

f ( + ) + f ( ) 2

Ako funkcija f nije periodina, onda se njena restrikcija ili sama ta funkcija moe periodiki produiti do funkcije f * definirane na skupu realnih brojeva. Neka je funkcija f periodina sa osnovnim periodom 2, te neka su funkcija f i njen prvi izvod f ' djelomino neprekidni na [, ]. Tada se dokazuje da vrijedi:
Teorema 8.4.2. Ako su periodina funkcija f (sa osnovnim periodom 2 ) i njen izvod f '(x) djelomino neprekidni, onda za xR vai
f ( x + 0) + f ( x 0) 2 an =

a0 2 n 2n + (an cos x + bn sin x) , 2 n=1 T T bn =

a + 2 a

f ( x) cos nxdx , (n = 0, 1, 2, ...);

a + 2 a

f ( x) sin nxdx , (n = 1, 2, ...).

Teorema 8.4.2. daje dovoljne uslove za razvoj funkcije u Fourierov red. Ako je uz navedene uslove f jo i neprekidna funkcija u R, onda vrijedi :
f ( x + 0) + f ( x 0) = f (x), xR. 2

Primjer 8.4.1. Stepenasta funkcija y = f *(x) je 2 - periodiko proirenje fukcije y = f (x) definirane formulom:

f (x) = kao na slici:

1, za x ( ,0), 0, za x = 0, 1, za x (0, ],

y
y = f (x)

1 0 1 Fourierov red te funkcije je red funkcija:


1 1 1 4 (sin x + sin 3 x + sin 5 x + sin 7 x + ...) = 7 3 5 4

2n 1 sin(2n 1) x .
n =1

Zaista, budui da je y = f *(x) neparna funkcija, to je an = 0 za n = 0, 1, 2, ... za n = 1, 2, ... . i


bn =

4 4 T /2 2n 2 2 , za n neparan, f x xdx nxdx n = = = ( ) sin 1 sin ( 1 cos ) n T T 0 0 0, za n paran,

Primjer 8.4.2. Pilasta funkcija je 2 - periodiko proirenje fukcije y = f (x) zadane formulom

f (x) = 0, x = k , kao na slici: y

x, x ( , ),

y = f (x) 1 0 1

Fourierov red pilaste funkcije je red funkcija


2(sin x
1 1 1 (1) n1 sin 2 x + sin 3x sin 4 x + ...) = 2 sin nx . 2 3 4 n n =1