Prof. dr. sc. Hajrija Sijerčić – Čolić Mr. sc.

Haris Halilović, viši asistent

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO
S POSEBNIM OSVRTOM NA KRIVIČNI POSTUPAK KOSOVA

PRIŠTINA, 2007.

PREDGOVOR Knjiga „Krivično procesno pravo s posebnim osvrtom na krivični postupak Kosova“ uređuje materiju krivičnog procesnog prava kroz istovremenu analizu i razmatranje pozitivnih propisa Kosova kojima se uređuje krivični postupak. Na prvom mjestu je to Privremeni zakon o krivičnom postupku kao temeljni izvor krivičnog procesnog prava Kosova, ali i niz drugih propisa kojima se kao dopunskim uređuje područje krivičnog postupanja. Tekst koji se nalazi pred vama namjenjen je u prvom redu studentima Fakulteta kriminalističkih nauka u Prištini, a u svrhu stjecanja znanja iz područja krivičnog procesnog prava, te stručnog osposobljavanja za obavljanje onih poslova koji ulaze u širi okvir kriminalističke profesije. Ista je također namjenjena i svim onim koji se u svom stručnom radu ili znanstvenom usavršavanju dotiču ili ih interesira krivično procesno pravo i krivični postupak.

Autori Priština, mart 2007. godine.

Napomena u vezi roda Korištenje zamjenica „on“, njegov“ i sl. u ovom tekstu ne ukazuje na spolnu pristrasnost, već se iste koriste da bi se izbjegla upotreba šire formulacije on/ona, njegov/njen i sl.

2

SADRŽAJ: strana PREDGOVOR PRVI DIO KRIVIČNO PROCESNO PRAVO I KRIVIČNI POSTUPAK 1. Pojam krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava. Društveno prihvatljiv cilj krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava 2. Krivični postupak i drugi kazneni postupci 3. Međunarodno pravo o pravima čovjeka i krivično procesno pravo DRUGI DIO OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA 4. Uopšte o osnovnim načelima 5. Načelo oficijelnosti krivičnog gonjenja 6. Načelo legaliteta i oportuniteta krivičnog gonjenja 7. Načelo akuzatornosti 8. Načelo kontradiktornosti 9. Načelo utvrđivanja materijalne istine 10. Načelo slobodne ocjene dokaza 11. Načelo neposrednosti u provođenju i ocjeni dokaza 12. Načelo usmenosti 13. Načelo pravičnog postupka 14. Načelo pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo 15. Načelo ne bis in idem 16. Načelo upotrebe jezika i pisma u krivičnom postupku 17. Načelo javnosti u krivičnom postupku TREĆI DIO SUBJEKTI KRIVIČNOG POSTUPKA 18. Subjekti krivičnog potupka – pojam i podjela 19. Stranke - opšti pojam. Stranačka i procesna sposobnost ČETVRTI DIO SUD 20. Uopće o sudu 21. Načela u obavljanju sudske funkcije 22. Pojam i vrste sudske nadležnosti 23. Stvarna nadležnost 24. Mjesna nadležnost A) Redovne mjesne nadležnosti B) Vanredne mjesne nadležnosti 25. Funkcionalna nadležnost 26. Lična nadležnost 27. Ocjena nadležnosti i sukb nadležnosti 28. Izuzeće sudije, sudije porotnika, tužioca i drugih učesnika u postupku PETI DIO TUŽILAC 29. Ovlašteni tužilac u krivičnom postupku 30. Uređenje tužilaštva i specifična načela 31. Prava i dužnosti tužioca u krivičnom postupku 2 9 9 10 10 12 12 12 13 14 15 15 19 19 21 21 23 23 24 24 27 27 27 29 29 29 30 30 31 31 31 32 32 32 33 34 34 34 35 3

Obećanje okrivljenog da neće napustiti mjesto boravišta 47. Pojam oštećenog i položaj u krivičnom postupku 40. Vrste odbrane uz pomoć branioca 38. Poziv 45. Pojam osumnjičenog. Zabrana približavanja određenom mjestu ili osobi 48. Prava i dužnosti branioca SEDMI DIO OŠTEĆENI U KRIVIČNOM POSTUPKU 39. Pojam i vrste odluka u krivičnom postupku 58. Oblik ili forma radnji u krivičnom postupku 55. Uopšte o predmetu krivičnog postupka 42. Pojam radnje u krivičnom postupku 54. Pravosnažnost i izvršnost odluka 35 37 37 37 38 39 39 40 42 42 43 44 44 44 46 46 46 47 47 47 48 48 49 49 53 56 56 56 56 57 58 58 58 4 . Sudski pritvor 52. SPREČAVANJE PONAVLJANJA KRIVIČNOG DJELA I OBEZBJEĐIVANJE USPJEŠNOG VOĐENJA KRIVIČNOG POSTUPKA 43.32. Sporedni predmeti krivičnog postupka DEVETI DIO MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OKRIVLJENOG. Oštećeni kao tužilac i privatni tužilac ŠESTI DIO OKRIVLJENI I PRAVO NA ODBRANU 33. Javljanje u policijsku stanicu 49. Nalog za lišavanje slobode 46. Mjesto izvršenja radnji u krivičnom postupku 56. Privremeno lišenje slobode i policijsko zadržavanje DESETI DIO RADNJE U KRIVIČNOM POSTUPKU 53. Vrijeme izvršenja radnji u krivičnom postupku JEDANAESTI DIO ODLUKE U KRIVIČNOM POSTUPKU 57. Procesni položaj okrivljenog 35. Uopšte o mjeama za obezbjeđenje prisustva okrivljenog. okrivljenog i optuženog 34. Imovinskopravni zahtjevi OSMI DIO PREDMET KRIVIČNOG POSTUPKA 41. Jemstvo 50. Pravo na odbranu i vrste odbrane 36. Kućni pritvor 51. Branilac 37. sprečavanje ponavljanja krivičnog djela i obezbjeđivanje uspješnog vođenja krivičnog postupka 44.

O dokazima i dokazivanju TRINAESTI DIO PRETPRETRESNI POSTUPAK 63. Ispitivanje okrivljenog 75. Načini utvrđivanja činjenica u postupku 62. Podnošenje krivične prijave B) Opće dužnosti i ovlaštenja policije 66. Obaveza na istraživanje krivičnih djela 67. Neprihvatljivost dokaza pribavljenih pretresom 82. Pojam i vrste pretresa 78. Privremena konfiskacija predmeta G) Uviđaj i rekonstrukcija događaja 83. Neprihvatljivost iskaza okrivljenog 76. Podnošenje dopuna prijave C) Opće dužnosti i ovlaštenja javnog tužioca 69. Prekid i obustava istrage ŠESNAESTI DIO ISTRAŽNE RADNJE A) Uopće o istražnim radnjama i njihovoj svrsi u krivičnom postupku B) Iskaz okrivljenog 73. njenim specifičnostima i funkciji 71. Uopće o istrazi. Činjenice koje se ne utvrđuju u krivičnom postupku 61. Uviđaj i rekonstrukcija događaja – pojam i procesne formalnosti H) Identifikacija osoba i predmeta 60 60 60 61 61 64 64 65 65 65 65 65 65 67 68 68 68 70 70 70 71 73 73 73 73 73 75 75 75 76 76 77 77 77 77 79 79 80 82 82 83 5 . O činjenicama i vrstama činjenica 60. Postupanje tužioca po zaprimanju krivične prijave PETNAESTI DIO ISTRAGA 70. Prava osobe prema kojoj je poduzeta neka od radnji policije 68. Uvjeti za pretres 79. Uopće o pretpretresnom postupku ČETRNAESTI DIO KRIVIČNA PRIJAVA A) Krivična prijava – pojam i vrste 64. Pretresanje bez sudske naredbe 81. Dokazna vrijednost iskaza okrivljenog C) Svjedoci i vještaci D) Vanredna istražna mogućnost E) Zahtjevi okrivljenog ili oštećenog za prikupljanje dokaza F) Pretres i privemena konfiskacija 77. Pravni osnov i postupak pretresanja 80. Pokretanje i trajanje istrage 72. Uopće o iskazu okrivljenog 74.DVANAESTI DIO UTVRĐIVANJE ČINJENICA U KRIVIČNOM POSTUPKU 59. Obaveza na prijavljivanje krivičnog djela 65.

Pojam vještaka i vještačenja 100. Odbacivanje optužnice 112. Dužnosti svjedoka i sankcije za njihovu povredu. Dokazna vrijednost iskaza svjedoka 96. Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa 84 84 84 86 87 92 95 95 97 97 97 98 99 100 100 101 103 103 103 107 107 107 107 108 109 111 112 112 113 113 113 113 115 117 118 119 119 119 6 . Prava svjedoka 92. Određivanje vještačenja 101. Pravomoćnost optužnice DVADESETTREĆI DIO GLAVNI PRETRES 113. Ovlaštenje za izdavanje naloga za provođenje mjera 88. Pojam svjedoka i svjedočenja 91. Obavezne vrste vještačenja 104. Razmatranje prihvatljivosti i neprihvatljivosti dokaza prikupljenih skrivenim i tehničkim mjerama praćenja i istrage OSAMNAESTI DIO DOKAZI 89. Postupak vještačenja 103.SEDAMANESTI DIO SKRIVENE I TEHNIČKE MJERE PRAĆENJA I ISTRAGE 84. Vrste skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage 86. Opće napomene DEVETNAESTI DIO SVJEDOCI 90. Podizanje optužnice 109. Saslušanje svjedoka 94. Optužnica – pojam 108. Kooperativni svjedoci DVADESETI DIO ZAŠTITA OŠTEĆENOG I SVJEDOKA 97. Dokazna vrijednost iskaza vještaka DVADESETDRUGI DIO POSTUPAK OPTUŽIVANJA 107. Zakonski uvjeti za primjenu skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage 87. Uopće o skrivenim i tehničkim mjerama praćenja i istrage 85. Slučajevi nevaljanosti iskaza svjedoka 95. Uopće o zaštiti oštećenog i svjedoka u krivičnom postupku 98. Dužnosti i prava vještaka 102. Isključenje i oslobođenje od dužnosti svjedočenja 93. značaj i svrha glavnog pretresa 114. Pojam. Potvrđivanje optužnice 111. Molekularna i genetička istraživanja i analiza DNK 105. Mjere zaštite oštećenog i svjedoka DVADESETPRVI DIO VJEŠTAČENJE 99. Financijsko vještačenje 106. Sudska kontrola optužnice 110.

115. Presuda kojom se optuženi oglašava krivim DVADESETPETI DIO PRAVNI LIJEKOVI 120. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi 135. Uopšte o međunarodnoj krivičnopravnoj pomoći i vrstama te pomoći 132. Postupak izdavaja kaznenog naloga 129. Tok glavnog pretresa DVADESETČETVRTI DIO PRESUDA 116. Ponavljanje krivičnog postupka 125. Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe 119. POSTUPAK ZA PREBACIVANJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH OSOBA U NADLEŽNOSTI STRANIH PRAVOSUĐA I IZ NADLEŽNOSTI STRANIH PRAVOSUĐA 131. Izvršenje strane krivične presude 134. Postupak prebacivanja okrivljenih i osuđenih osoba u nadležnost stranih pravosuđa i iz nadležnosti stranih pravosuđa (ekstradicija) DVADESETDEVETI DIO POSTUPAK ZA NAKNADU. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE TRIDESETI DIO POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I JAVNIH OBAVJEŠTENJA 120 121 121 121 121 121 123 123 124 125 126 126 127 127 128 128 128 129 130 130 132 132 132 133 133 134 135 138 7 . Žalba na prvostepenu i drugostepenu presudu 122. Vrste posebnih postupaka DVADESETOSMI DIO POSTUPAK PRUŽANJA MEĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA I DONOŠENJE SUDSKE OPOMENE 127. Izricanje sudske opomene DVADESETSEDMI DIO POSEBNI POSTUPCI 130. Pojam. Vanredno ublažavanje kazne 126. Žalba na rješenje 123. Zahtjev za zaštitu zakonitosti DVADESETŠESTI DIO SKRAĆENI POSTUPAK. Skraćeni postupak 128. „Mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć 133. Objavljivanje i pismena izrada presude 117. Smisao i značaj vanrednog pravnog lijeka 124. vrste i predmet presude. Presuda kojom se optužba odbija 118. Uopšte o pravnim lijekovima 121.

TRIDESETPRVI DIO POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA TRIDESETDRUGI DIO POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI U VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA LITERATURA 139 140 141 142 8 .

odnosno normama krivičnog procesnog prava.). kao i oblik krivičnoprocesnih odnosa u koje stupaju krivičnoprocesni subjekti kad preduzimaju krivičnoprocesne radnje. U tom smislu. U pogledu društveno prihvatljivog cilja krivičnog postupka treba naglasiti da se on ogleda u traženju odgovora na sljedeća pitanja: . Uzimajući u obzir naprijed navedene definicije krivičnog postupka. Pojam krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava. pravila utvrđena krivično procesnim pravom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuđen.. V. Skup krivičnoprocesnih odnosa koji se razvijaju između krivičnoprocesnih subjekata u slučaju sumnje da je izvršeno krivično djelo kako bi se postigao društveno prihvatljiv cilj reakcije na kriminalitet – predstavlja krivični postupak. .da li je kriva ili nije kriva za djelo koje joj se stavlja na teret i . st.pravo izvršenja krivičnih sankcija (izvršno krivično pravo).1 Skup krivičnoprocesnih radnji koje preduzimaju krivičnoprocesni subjekti (nadležni organi i osobe) u slučaju postojanja sumnje da je izvršeno krivično djelo kako bi se ostvario društveno prihvatljiv cilj reakcije na kriminalitet .da li je osoba prema kojoj je upravljen krivičnopravni zahtjev izvršila krivično djelo. krivično procesno pravo je grana prava koja pravno normira ili uređuje krivični postupak. Društveno prihvatljiv cilj krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava U okviru sistema pravnih normi kojima se uređuje ostvarivanje krivičnopravnog zahtjeva nastalog izvršenjem krivičnog djela uočavaju se tri grane prava: . Naime. – 8.krivično pravo (materijalno krivično pravo ili krivično pravo u užem smislu riječi). 1 9 .krivično procesno pravo (procesno ili formalno krivično pravo) i .predstavlja krivični postupak.PRVI DIO KRIVIČNO PROCESNO PRAVO I KRIVIČNI POSTUPAK 1. može se zaključiti da je krivično procesno pravo pravna grana koja uređuje prava i dužnosti krivičnoprocesnih subjekata. Prema tome. 2. u krivičnom postupku učestvuju određeni nadležni organi i osobe koji preduzimajući krivičnoprocesne radnje stupaju u raznovrsne krivičnoprocesne odnose. Pojam krivičnog postupka ostao bi nepotpun ako se ne predstavi sa aspekta krivičnoprocesnih odnosa.da li se u smislu materijalnog krivičnog prava mogu primjeniti krivične sankcije. krivično procesno pravo i pravo izvršenja krivičnopravnih sankcija dijelovi su krivičnog prava u širem smislu riječi. vrste i oblik krivičnoprocesnih radnji koje se preduzimaju. 4. . Učenje o pojmu krivičnog postupka oslanja se na definisanje krivičnog postupka kako sa aspekta krivičnoprocesnih radnji koje se preduzimaju u cilju rasvjetljavanja krivičnog djela i otkrivanja njegovog izvršioca. Krivično pravo.. Krivični postupak je uređen posebnim pravnim propisima. 1. a da kazna ili druga kaznena mjera bude izrečena isključivo osobi koja je izvršila krivično djelo prema uslovima koje propisuje Privremeni krivični zakon i drugi zakoni Kosova koji utvrđuju krivična djela i na osnovu postupka sprovedenog zakonito i pravedno (čl. str. 1995. I. tako i polazeći od krivičnoprocesnih odnosa koji se razvijaju između krivičnoprocesnih subjekata.da li je u konkretnom slučaju izvršeno krivično djelo. Za izlaganja o definiciji krivičnog postupka sa aspekta krivičnoprocesnih radnji i krivičnoprocesnih odnosa detaljnije Bayer. .

radnjama dokazivanja (npr. posebno treba izdvojiti sljedeće univerzalne dokumente: Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka (1948). usvojena je podjela kaznenih postupaka na: . koja se često označava kao “najmanji zajednički imenitelj” zaštite prava čovjeka u Evropi. Međunarodno pravo o pravima čovjeka i krivično procesno pravo Za krivični postupak je vezano učenje o egzistenciji dvije poznate tendencije u njegovim okvirima: tendencije za osiguranjem efikasnosti krivičnog postupka u borbi protiv kriminaliteta ili da svaki poznati izvršilac krivičnog djela bude uhvaćen i kažnjen u skladu sa propisima iz materijalnog krivičnog prava i tendencije zaštite građana od neopravdanog krivičnog gonjenja i osude. I. R. Međunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije (1965). posebno mjesto pripada međunarodnim deklaracijama i konvencijama. Deklaracija o nezavisnosti pravosuđa (1989). Materijalnopravna pitanja kojima se propisuju druga kažnjiva djela (koja nisu krivična djela) i odgovarajuće kazne ili mjere koje se mogu izreći. o prekršajima se raspravlja pred nadležnim sudom za prekršaje ili nekim drugim državnim organom. Konvencija protiv mučenja i drugih oblika okrutnog. 3.2.. privredne prestupe. saslušanje osoba). s tim u vezi.krivični postupak. str.: Protection of Human Rights Under Kosovo's Criminal Code and Criminal Procedure Code. također. javnosti. odnosno da svaka osoba protiv koje se vodi krivični postupak raspolaže mogućnostima za odbranu. deklaracija i preporuka.. štite osnovne slobode i prava čovjeka sadržani su i u regionalnim dokumentima.2 Proučavanjem odnosa između krivičnog postupka i drugih kaznenih postupaka uočavaju se sličnosti i razlike. Uredbu UNMIK-a br 1999/24. Chicago-Kent Law Review. – 13. načelo istine. te procesnopravna pitanja o načinu postupanja u slučaju sumnje da je izvršeno neko kažnjivo djelo (koje nije krivično djelo) uređena su posebnim propisima (npr. Instrumenti kojima se. Bayer.3 Uvažavajući postojanje tendencija o efikasnom krivičnom postupku i zaštiti prava i sloboda čovjeka u krivičnom postupku znači priznanje njihovog uticaja na uređenje krivičnog postupka i. Od brojnih međunarodnih konvencija. 99. Standardna minimalna pravila UN za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima (1985). 1995. propisima o prekršajima ili disciplinskoj odgovornosti osoba). Konvencija o pravima djeteta (1989). Što se tiče razlika one su u: . – 116. te su po pravilu kratkotrajniji i jednostavniji. Primjera radi. 12.. dok ostali kazneni postupci nisu tako detaljno pravno uređeni. Međunarodni ugovor o građanskim i političkim pravima (1966) sa dopunskim protokolima (1989). dok se o disciplinskim krivicama raspravlja pred disciplinskom komisijom).izricanju kazni (npr. . 3 2 10 . U tom smislu. afirmaciju odnosno ograničavanje prava i sloboda čovjeka. prekršaje i disciplinske krivice.. koje se mogu označiti kao univerzalni i regionalni dokumenti.. postupak za privredne prestupe.. Standardna minimalna pravila UN za postupanje sa osuđenicima (1955). kao i praksa Evropskog O propisima koji su ranije doneseni i koji se nisu mijenjali v. nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984). sličnosti su u: . krivični postupak je detaljno pravno normiran. O zaštiti ljudskih prava u okviru krivičnog zakonodavstva na Kosovu detaljnije: Murati. str. . Najvažniji su: Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) sa dodatnim protokolima. novčana kazna) ili – pravnoj određenosti s obzirom da su kažnjiva djela (kao i krivična djela) unaprijed propisana i unaprijed su određeni uslovi za primjenu kazni i drugih mjera. Krivični postupak i drugi kazneni postupci Imajući u vidu da se kažnjiva djela dijele na krivična djela.V. . U pogledu stepena pravne uređenosti. kontradiktornosti). 80 (2005) 1..nadležnim organima i tijelima pred kojima se vodi odgovarajući kazneni postupak (npr.procesnim načelima (npr.prekršajni postupak i – disciplinski postupak.

. .zabranu ponovnog suđenja.zabranu svakog oblika diskriminacije i mučenja. koji djeluje na trajnoj osnovi.«najbolji interes djeteta» kao osnovno načelo u postupanju sa maloljetnicima i zaštitu prava maloljetnika. Evropska konvencija o spriječavanju mučenja. 1998.prava osuđenih osoba i tretman osoba prema kojima se izvršavaju krivične sankcije. . godine.pravo na korištenje pravnog sredstva protiv odluke državnog tijela. 11. Prema Protokolu broj 11 (ETS No.pravo svakog čovjeka na pravično suđenje. koji je stupio na snagu 1. . .uslove za lišenje slobode odnosno ograničenje prava na slobodu i sigurnost osobe.pravo na poštivanje privatnog života i zaštitu stana i prepiske.4 Od uticaja su i.nezavisnost i samostalnost sudske funkcije. između ostalog. 155). . . 4 11 . npr.suda za ljudska prava.pretpostavku nevinosti. .pravo na rehabilitaciju i naknadu štete osobama koje su neosnovano osuđene i nezakonito lišene slobode ili . . odnose na: . nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987). Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog susa za ljudska prava ustanovljen je „Evropski sud za ljudska prava”. Evropska zatvorska pravila (1987) ili Evropska konvencija o ostvarivanju prava djeteta (1995). .pravo na tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo. U ovim dokumentima nalazimo norme koje se..

pronevjera. str. H. str. 160. funkciju krivičnog gonjenja ostvaruje nadležni organ po službenoj dužnosti (lat. 47. gonjenje se vrši po službenoj dužnosti (čl. 1. 161. prijetnja.DRUGI DIO OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA 4. Murati. 6. PKZK. Krivični postupak na Kosovu zasniva se na sljedećim krivičnoprocesnim načelima: . S obzirom da se za najveći broj krivičnih djela gonjenje preduzima ex officio. i 5.). Kunštek.utvrđivanje materijalne istine.8 Zbog toga je PZKPK predviđeno da je ovlašteni tužilac za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti . koja to gonjenje ostvaruje kroz privatnu tužbu. načelo oprtuniteta..5 U izlaganjima što slijede razmatrat će se navedena. 2005. neovlašteno fotografisanje i drugo snimanje. st. 190. st.načelo javnosti.. Naime. – presumpcija nevinosti. u posebnom dijelu PKZK propisano je da se za neka krivična djela gonjenje preduzima po privatnoj tužbi (također manji broj krivičnih djela). usvojeno je načelo oficijelnosti budući da za najveći broj krivičnih djela postupak pokreće po službenoj dužnosti javni tužilac. Za razliku od načela oficijelnosti krivičnog gonjenja. E. . ex officio) u javnom interesu nezavisno od volje osobe koja je oštećena krivičnim djelom ili neke druge osobe koja bi imala interes da se u određenom predmetu (ne)ostvari funkcija krivičnog gonjenja. . S obzirom da se prema načelu oficijelnosti funkcija krivičnog gonjenja ostvaruje u javnom interesu.načelo sudske nezavisnosti.načelo upotrebe svog jezika. jer se širi na cijeli tok krivičnog postupka. uzimanje pokretne imovine. javni tužilac pokreće krivični postupak samo na osnovu prijedloga.načelo pravičnog postupka.načelo nadoknade štete i rehabilitacije itd.. Ovo načelo nije vazano samo za pokretanje krivičnog postupka. čl. načelo dispozicije prepušta pravo krivičnog gonjenja volji oštećene osobe. 5. 5 6 7 Sahiti. U savremenom krivičnom postupku načelo oficijelnosti je u prvom planu čime se u najvećoj mogućoj mjeri ograničava gonjenje na inicijativu oštećenog. 12 .načelo akuzatornosti. Sijerčić-Čolić. 6. ta funkcija je u najvećem broju savremenih pravnih sistema povjerena javnom tužilaštvu.. 2.7 Pored krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti (najveći broj krivičnih djela) i krivičnih djela koja se gone na prijedlog oštećene strane (manji broj krivičnih djela). za neka krivična djela propisana krivičnim zakonom (npr. st.. 8 Npr. .načelo „jednakosti oružja“. PKZK). Načelo oficijelnosti krivičnog gonjenja Prema tom načelu. E. čl. a za djela koja se gone po privatnoj tužbi privatni tužilac (čl.). . prinuda. čl. 257. R. . PKZK. u osnovi. I. 1.6 Načelo oficijelnosti se odnosi na jednu od tri osnovne krivičnoprocesne funkcije – funkciju krivičnog gonjenja. st. 2004.javni tužilac. 171. krivična djela protiv časti u ugleda (čl. 69. čl. To pravo i dužnost javni tužilac ima i za krivična djela koja se gone na prijedlog oštećenog. . 258.. 134. .. Prema PZKPK.. PKZK. PKZK). Interes suzbijanja kriminaliteta i zaštita društva od vršenja krivičnih djela višestruko nadilazi interese oštećenog i njegovu volju koju bi želio izraziti u pogledu iniciranja krivičnog gonjenja.načelo legalieteta sa načelom oficijelnosti.. . načelo in dubio pro reo. Uopšte o osnovnim načelima Krivičnoprocesna načela imaju značaj za razumijevanje krivičnog procesnog prava i njegovu pravilnu primjenu u praksi. 1.načelo slobodne ocjene dokaza. kao i druga krivičnoprocesna načela. . PKZK. osnovno pravo i osnovna dužnost javnog tužioca je istraživanje krivičnih djela i krivično gonjenje njihovih izvršilaca (čl.). čl. Poslije podnošenja takvog prijedloga. 2.

Načela legaliteta i oportuniteta krivičnog gonjenja Za razliku od načela oficijelnosti krivičnog gonjenja. 6. nezavisnost i objektivnost krivičnog pravosuđa i generalno preventivni efekti. tako prema načelu legaliteta krivičnog gonjenja pokretanje krivičnog postupka ne zavisi od volje javnog tužioca. Dakle. neuporedivo širu od one koju ima kad je krivično gonjenje zasnovano na principu legaliteta“.6.10 Kod načela oportuniteta tužilac nema pravo na proizvoljan izbor između ostvarivanja funkcije krivičnog gonjenja i njenog neostvarivanja. T. T.. 3. 3. prema načelu oportuniteta. smrt okrivljenog ili zastarjelost krivičnog gonjenja). nepristrasnost u ostvarivanju funkcije krivičnog gonjenja. st. str.. javni tužilac koji je nosilac prava na pokretanje krivičnog postupka po službenoj dužnosti.. pokretanje krivičnog postupka nije za tužioca samo mogućnost već i dužnost. 1995. dolazi do krivičnog gonjenja samo ako tužilac smatra da je u konkretnom slučaju s javnog stajališta oportuno (ili cjelishodno) preduzimanje krivičnog gonjenja. osim ako taj zakon ne propisuje drukčije (čl. dok se o pozitivnim stranama načela oportuniteta govori u smislu izbjegavanja krivičnog postupka za lakša krivična djela ili za specifične izvršioce krivičnih djela. organe krivičnog gonjenja vežu uz pravna. osigurava krivično gonjenje u javnom interesu bez obzira na volju oštećenog.9 Načelo legaliteta krivičnog gonjenja vrijedi za cijeli tok krivičnog postupka jer je tužilac dužan ostvarivati funkciju krivičnog gonjenja sve dok postoje zakonski uslovi. U zakonom propisanim slučajevima javni tužilac nije dužan preduzeti krivično gonjenje iako postoji opravdana sumnja da je izvršeno krivično djelo za koje se goni ex officio i ne postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje (čl. suprotno dužnosti tužioca da kad su ispunjeni zakonski uslovi inicira pokretanje krivičnog postupka i učestvuje u postupku. M. predviđa se pravo tužioca da po načelu oportuniteta (ili cjelishodnosti) krivičnog gonjenja ne preduzima krivično gonjenje. bez obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno krivično gonjenje. te rasterećenje krivičnog pravosuđa. V.. već samo pravo na ocjenu da li je polazeći od javnog interesa gonjenje u konkretnom slučaju oportuno (cjelishodno) ili ne. 137. procesna ekonomija. kako smo vidjeli. npr.. Prema PZKPK javni tužilac je dužan da pokrene krivični postupak kada postoji opravdana sumnja da je izvršeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. koje. 6. Zbog toga pravni sistemi koji prihvataju načelo oportuniteta. Dakle. st. dužan je po zakonu (lat. Naime. ili Grubač. koji smatra da načelo oportuniteta daje tužiocu „vrlo široku vlast. Pored postojanja opravdane sumnje da je izvršeno krivično djelo. 2006.).. 1981. prihvaćeno je načelo legaliteta krivičnog gonjenja. I.11 I jedno i drugo načelo je danas prihvaćeno. Kao prednosti načela legaliteta ističu se: jednakost građana pred zakonom. Kao što prema načelu oficijelnosti pokretanje krivičnog postupka ne zavisi od volje oštećenog. 11 Tako. Bayer.). 121. str... str. 121. ex lege) preduzeti krivično gonjenje uvijek kad su za to ispunjeni propisani uslovi. deontološka i druga pravila 10 9 13 . ali i onda kada taj preduslov postoji.. dakle. 1981. bez obzira što su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za to. 103. str.. Vasiljević. jer postojanje opravdane sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti obavezuje javnog tužioca da preduzme krivično gonjenje. Odstupanje od načela legaliteta krivičnog gonjenja i primjena principa oportuniteta krivičnog gonjenja propisana je za: Vasiljević. – 123. načelo legaliteta krivičnog gonjenja znači da je javni tužilac dužan preduzeti krivično gonjenje ako su ispunjeni zakonski uslovi. u konkretnom slučaju ne smiju postojati zakonske smetnje za krivično gonjenje (npr. kad su ispunjeni zakonski uslovi. U savremenim krivičnim postupcima ne primjenjuje se isključivo načelo legaliteta. Dakle. ako to nije u javnom interesu.. postojanje zakonskih uslova za gonjenje je nužan pravni preduslov za mogućnost krivičnog gonjenja.

4. Načelo akuzatornosti Načelo akuzatornosti ili optužno načelo (lat. 1. Druga osnovna krivičnoprocesna funkcija jeste funkcija presuđenja. i 2. zastupa optužbu pred nadležnim sudom i preduzima druge potrebne i zakonom propisane krivičnoprocesne radnje.• • • • • • • krivična djela za koja se goni po prethodnom odobrenju nadležnog organa (čl.12 Pravilna primjena načela legaliteta krivičnog gonjenja obezbjeđena je. ZMK). već i za sve vrijeme njegovog trajanja. 514. Sud nema inicijativu za pokretanje krivičnog postupka. lakša krivična djela čiji su izvršioci maloljetne osobe (čl. podst. ako okrivljeni prihvati da se ponaša prema uputstvima javnog tužioca i da izvrši neke obaveze (čl.). i 54. krivični postupak se pokreće i vodi samo po zahtjevu tužioca. Naime. Prema ovom načelu. ne samo prilikom pokretanja.). odvojena je funkcija krivičnog gonjenja ili optuženja i povjerena tužiocu. Oštećeni ima pravo da preduzme. st. Tako javni tužilac može odustati od krivičnog gonjenja do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom. već mora u postupku ostati do kraja. 14 . 2006. krivična djela čije se krivično gonjenje može ustupiti stranoj državi pod zakonom propisanim uslovima (čl. 2)). 227. 143. 300. accusare – optužiti) tradicionalno se smatra jednim od osnovnih krivičnoprocesnih načela. i čl.). dužan je u roku od osam dana o tome obavijestiti oštećenog i uputiti ga da može sam preduzeti gonjenje kao subsidijarni tužilac. prema načelu imutabiliteta tužilac ne može odustati od krivičnog gonjenja. str. sve dok se ne donese meritorna sudska odluka o predmetu suđenja.. a u postupku pred višim sudom samo u slučajevima propisanim zakonom (čl.. kad javni tužilac ne preduzme krivično gonjenje ili odustane od krivičnog gonjenja. niti za njegovo održanje u toku. institutom suspsidijarnog tužioca. 6. Iako PZKPK prihvata princip legaliteta krivičnog gonjenja. 226. koja je povjerena sudu. U tom smislu. krivična djela kažnjiva novčano ili zatvorom do godinu dana za koje počinilac izrazi iskreno kajanje. M. Suprotno. Također. Bez tužioca nema postupka. između ostalog. spriječi štetne posljedice ili nadoknadi štetu (čl. 144. odnosno nastavi gonjenje u roku od osam dana od dana kad je primio obavještenje od javnog tužioca (čl. 4. 62. Tužilac može odustati od svog krivičnopravnog zahtjeva i u tom slučaju krivični postupak se obustavlja.). 14. 52. krivična djela kažnjiva novčano ili zatvorom do tri godine. sud može raspravljati samo o onom krivičnom djelu i samo o onom izvršiocu 12 Grubač. Funkcija suda ogleda se u presuđenju konkretne krivične stvari.).).). Tužilaštvo funkciju krivičnog gonjenja ostvaruje na način da pokreće krivični postupak. pa tako i u krivičnom procesnom pravu Kosova. 50. 227. st. ipak javni tužilac ima pravo da odustane od krivičnog gonjenja ako smatra da više ne postoje zakonski uslovi za krivično gonjenje (načelo mutabiliteta). st. Prihvatanje ovog načela omogućava razdvajanje osnovnih krivičnoprocesnih funkcija i njihovo povjeravanje različitim subjektima. krivična djela za koja je izdata zabrana pokretanja ili nastavljanja krivičnog postupka protiv kooperativnog svjedoka (čl. Ovo načelo široko je prihvaćeno u savremenim krivičnim postupcima. Treba naglasiti da bez funkcije krivičnog gonjenja nema krivičnog postupka i da njeno povjeravanje posebnom subjektu omogućava uspostavanje javnog tužilaštva kao nezavisnog tijela. u skladu sa načela akuzatornosti. 7. krivična djela za koja krivični zakon predviđa da sud može da se odrekne kažnjavanja izvršioca krivičnog djela (čl.

a sud može voditi postupak samo protiv osobe koja je obuhvaćena optužnim aktom i samo za opisano krivično djelo (čl. odnosno donošenju presude kojom se optužba odbija ukoliko tužilac odustane od krivičnog gonjenja (326. tradicionalno uzima za jedno od osnovnih krivičnoprocesnih načela. 10. tužilac i okrivljeni pred sudom iznose dvije suprotne teze: tezu optužbe i tezu odbrane. 1. Mogućnost optuženog da na glavnom pretresu iznese tezu odbrane i da se osvrne na navode ovlaštenog tužioca od posebnog je značaja za ostvarivanje prava na odbranu i zaštitu prava i sloboda čovjeka. s obzirom da sud može presuditi spor tek pošto su stranke bile u mogućnosti da izraze svoje stavove i da se izjasne o stavovima druge strane. Dakle. koju vrši okrivljeni uz pomoć branioca. okrivljeni ima pravo na odbranu u toku cijelog krivičnog postupka (čl. Često se ovo načelo označava i kao raspravno načelo. 10. Načelo utvrđivanja materijalne istine Načelo utvrđivanja materijalne istine o nevinosti ili krivnji osobe protiv koje se vodi krivični postupak nije samo jedno od najvažnijih krivičnoprocesnih načela. st. 1.. kao i da se izjasne o navodima suprotne stranke. Ovo načelo naročito dolazi do izražaja na glavnom pretresu. usmenog i neposrednog iznošenja određenih činjenica i dokaza. Zatim. Načelo kontradiktornosti Za načelo akuzatornosti vezano je načelo kontradiktornosti. načelo kontradiktornosti omogućava potpunije ostvarenje načela istine. Razdvajanjem funkcija krivičnog gonjenja i presuđenja izdvaja se i treća funkcija . odnosno drugostepeni postupak služi preispitivanju zakonitosti i pravilnosti prvostepene presude. U sadržajnom smislu. H. krivični postupak ima konstrukciju spora između ravnopravnih stranaka pred nepristrasnim sudom. – 14. i 389. načelo kontradiktornosti omogućava strankama (dakle. također.funkcija odbrane.). 2005. st. a prije nego što sud donese odluku povodom onog što je predmet raspravljanja u postupku. Zahvaljujući ovom načelu. str. Prema PZKPK prihvaćeno je načelo kontradiktornosti. 1.. Prema PZKPK. Načelo akuzatornosti omogućava okrivljenom procesni položaj stranke. a sud je dužan da ih sasluša prije donošenja odluke o konkretnom krivičnopravnom zahtjevu.). sud ne može inicirati krivični postupak.koji su obuhvaćeni krivičnopravnim zahtjevom tužioca (tzv. 386. dok istraga predstavlja postupanje određenih državnih organa radi utvrđivanja činjenica na osnovu kojih tužilac može ocijeniti ima li mjesta optuženju ili istragu treba obustaviti. koje se. Zbog toga. odnosno nakon što je saslušao procesne izjave obje strane i sagledao njihove dokaze. a odvojene su i tri osnovne krivičnoprocesne funkcije i one su povjerene zasebnim procesnim subjektima. st. 8. 6. Također. 15 . prije donošenja obavezujuće sudske odluke treba utvrditi istinu o tome da li je u konkretnom primjeru izvršeno krivično djelo i da li se na optuženog mogu primijeniti norme materijalnog krivičnog prava o izricanju krivičnih sankcija. 80. dok je u istrazi i drugostepenom postupku predviđeno u ograničenom obimu. To je razumljivo jer se na glavnom pretresu donosi presuda nakon kontradiktornog.).).13 Prema tome. Dakle.). Da bi krivični postupak mogao ostvariti svrhu u smislu da se na osnovu zakonito 13 Sijerčić-Čolić. 9. objektivni i subjektivni identitet između optužbe i presude). već je istovremeno i jedan od ciljeva krivičnog postupka. krivični postupak ima prirodu spora koji se odvija između dvije ravnopravne stranke (tužioca i okrivljenog) pred nepristrasnim sudom (čl. I. tužiocu i okrivljenom) da pred sudom iznose svoje navode i argumente za njih. krivični postupak se pokreće samo na zahtjev ovlaštenog tužioca (čl. Načelo akuzatornosti izraženo je i u procesnim odredbama o obustavi krivičnog postupka.

krivično procesno pravo poznaje određene procesne institute koje doprinose da Prema čl. 320. 20 Relativnost i subjektivnost nije samo specifična za istinu koja se utvrđuje u krivičnom postupku.. T. koja. krivično procesno zakonodavstvo Kosova naglašava da su sud. 119.. 14 16 . 1998.14 krivični postupak se mora urediti tako da se ostvari ovo načelo. ističe da krivično procesno pravo odbacuje one forme postupanja koje bi mogle onemogućiti ili dovesti u pitanje utvrđivanje istine o činjenicama na kojima se temelji optužba i drugim pravno relevantnim činjenicama.moraju biti istinito i potpuno utvrđene. I. iako je najviši stepen spoznaje o istinitosti činjenica u krivičnom postupku. njegovih uvjerenja.. Tako se. 7..17 Dakle.. B. nezavisni i nepristrasni sud u postupku koji je pokrenut i sproveden saglasno ovom Zakonu“.16 U literaturi se navode i drugi razlozi za upotrebu pojma materijalna istina. postavlja se pitanje da li je ta istina apsolutna ili relativna u odnosu na to kako se krivično djelo zaista desilo u prošlosti. 1. PZKPK „Kaznu ili bilo koju krivičnu sankciju učiniocu krivičnog djela može da izrekne samo nadležni. Zakonodavac ne određuje pojam. 15 Sijerčić-Čolić. – 117. U teoriji krivičnog procesnog prava se o ovim pitanjima naročito raspravlja od kraja XIX vijeka. – 86.. nesputan dokaznim pravilima. vještaci.19 Drugim riječima. 114. a zašto je odgovoran sud. činjenice na kojima se zasniva sudska odluka.. javni tužilac i policija dužni istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke (čl.. 18 Tomašević. S tim u vezi treba istači da se apsolutna istina ne postiže materijalnom istinom krivičnog postupka. Tako se smatralo istinitim ono što je odgovaralo tim pravilima. 19 Na ova objašnjenja upućuje.. st. a ne putem ocjene koja je unaprijed određena formalnim (ili zakonskim) pravilima. načelo utvrđivanja materijalne istine zahtijeva od zakonodavca da u pravilu izbjegava propisivanje onih formi postupanja koje bi mogle otežati utvrđivanje istine u krivičnom postupku. 2005. jer njeno utvrđivanje uvijek zavisi od ličnosti sudije. u inkvizitorskom postupku odluke suda su donošene na osnovu određenih dokaza ili određenog broja dokaza.18 U pogledu obilježja istine koja se utvrđuje u krivičnom postupku. a ni obilježja «istine» za potrebe krivičnog postupka. 1981. G. 85.. str. prema unaprijed propisanim dokaznim pravilima i bez obzira da li se događaj tako odigrao u stvarnosti ili ne. kada se o postojanju krivičnog djela i njegovog izvršioca zaključuje iz aspketa slobodne ocjene dokaza (o ovom načelu v. str. S pojmom materijalna istina se željelo naglasiti da sud do istine treba doći kroz slobodnu ocjenu dokaza. I. također.20 U vezi sa zahtjevom da se pravno relevantne činjenice istinito i potpuno utvrde u krivičnom postupku. V. npr. odnosno činjenice na kojima se temelji odgovor na pitanja da li je izvršeno krivično djelo. predstavlja samo relativnu istinu do koje se došlo na temelju iskustva. svjedoci. ko je izvršilac i da li se mogu primjeniti krivične sankcije u smislu materijalnog krivičnog prava . izlaganja koja slijede). 1995. 2005. 27. Dakle. npr. Vasiljević. Utvrđivanje istine je u javnom interesu i kažnjen može i smije biti samo onaj optuženi čija je krivična odgovornost potpuno i nesporno utvrđena. s obzirom da je za tadašnje prilike cilj krivičnog postupka bila formalna istina. 16 Pavišić. str. str.pokrenutog i provedenog postupka donese pravilna presuda. relativna.). i koja ne isključuje mogućnost suprotne spoznaje o tome kako se događaj koji ima obilježja krivičnog djela odigrao u prošlosti. Često se ističe da je istina o proteklim događajima ili činjenicama za koje se tvrdi da su se dogodile u prošlosti.. pitanje utvrđivanja istine se ne postavlja u doba inkvizitorskog krivičnog postupka. Dakle. a i sama dokazna sredstva pomoću koji se najčešće utvrđuje istina u krivičnom postupku (npr. str... istina koja se utvrđuje u krivičnom postupku je subjektivna i relativna. optuženi) su subjektivna. znanja ili iskustva. H. Naime. 17 Bayer. S tim u vezi. 2.15 Zbog toga se nazivom materijalna istina (kao suprotnost formalnoj istini ili takvom utvrđivanju činjenica koje je zasnovano na zakonskim propisima o snazi pojedinih dokaza) označava utvrđivanje činjenica do kojeg sudija dolazi slobodno.

Dakle. Tako je u žalbenom postupku dozvoljeno iznošenje novih činjenica i novih dokaza (čl. 3. st. i čl. 3.). podst. 3)). Time se omogućuje istinito i potpuno utvrđivanje pravno relevantnih činjenica.da li je priznanje okrivljeni dao dobrovoljno poslije dovoljnih konsultacija sa braniocem ili – da li je priznanje krivice podržano dokazima. st. i 4. st. 2. Samo priznanje nije dovoljno za osudu. S druge strane. tako i one koje mu idu u korist.). i da sve činjenice i dokaze koji idu u prilog okrivljenom stave na raspolaganje odbrani prije početka i u toku postupka (čl. 333.). pozitivno procesno zakonodavstvo omogućava iznošenje dokaza u toku prvostepenog postupka. 17 • • • • • • .). stabilnost sudskih odluka i pravnog poretka ili doprinose procesnoj ekononiji. sudija utvrđuje: . st. st. 360. Naime.da li okrivljeni razumije prirodu i posljedice priznanja krivice.sudska odluka bude zasnovana na potpuno i istinito utvrđenom činjeničnom stanju. dužnost je sudije. dakle. 442. krivično procesno pravo poznaje određen procesne institute koji obezbjeđuju vrlo važna prava čovjeka u krivičnom postupku. provjeravanje priznanja krivnje (čl. Naime. U tom smislu. tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. 4. Žalbom na presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja obezbjeđuje se kritičko rasuđivanje i ocjena dokaznog materijala i utvrđenih činjenica iz prvostepenog postupka. kada okrivljeni prizna krivicu po svim tačkama optužnice. te se često označavaju kao odstupanja od načela utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku. 359.). javnog tužioca i policije da istinito i potpuno utvrde činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i da pažljivo i predano ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete okrivljenog. a nove se činjenice i dokazi mogu iznositi i nakon pravosnažnosti presude u okviru ponavljanja postupka kao vanrednog pravnog lijeka (čl. . ispravno se zaključuje da načelo materijalne istine nije apsolutno primjenjivo u krivičnom postupku. 2.). 405. 360. st. st. 7. i 5. 1. odnosno predsjednika vijeća da obezbjedi da slučaj bude pažljivo i pošteno ispitan (čl. provjeravanje njegove osnovanosti i dobrovoljnosti. na glavnom pretresu se izvode i dokazi koje je sudsko vijeće po službenoj dužnosti naložilo da budu prikupljeni ako je to potrebno za pošteno i potpuno rješenje slučaja (čl. Provjeravanje priznanja okrivljenog je. te stranke i oštećeni mogu do završetka glavnog pretresa da predlažu da se izvrši uvid u nove činjenice i da se pribave novi dokazi (čl.). pobijanje presude žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. pored inicijative stranaka i branioca. st.). 4. iznošenje dokaza u krivičnom postupku nije vezano ni za kakav rok. ovlašteni subjekti imaju pravo da nove činjenice i nove dokaze iznose i u postupku po pravnim lijekovima. Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju (ili slobodno sudijsko uvjerenje) naglašena je i obavezom suda da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena (čl. 1. 401. pravila koja treba da obezbjede pomenute vrijednosti i ciljeve onemogućavaju saznanje istine. 387. pravo suda. 2. Također. 315. Ovom odredbom je isključena zakonska ocjena dokaza ili ocjena dokaza koja je unaprijed zakonom određena u smislu da zakon određuje vrijednost pojedinih dokaza. Sljedeći procesni instituti služe utvrđivanju materijalne istine: • opšta je obaveza suda.

u interesu zaštite prava optužene osobe je i princip zabrane preinačenja presude na štetu optuženog. 160. Najznačajnija procesna pravila koja predstvljaju odstupanje od načela utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku su: • zbog zaštite prava i sloboda čovjeka. materijalna istina do koje je došao sud povodom pravnog lijeka neće se moći izraziti kroz novu sudsku odluku. odnosno da se određenim osobama pruži zaštita zbog njihovih specifičnih i vrlo bliskih porodičnih i drugih odnosa i veza. st. Dakle. sud će donijeti oslobađajuću presudu jer nije dokazano da je optuženi izvršio krivično djelo za koje se optužuje (čl. 390. Određeni oblik postupanja je zabranjen. Naime. presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu (čl.). ako je žalba izjavljena samo u korist optuženog. 18 • • • • • . st. st.• sud je. istinito. odnosno izjava.). 3)). načelo ne bis in idem („ne dva puta o istom“) ili zabrana ponovnog suđenja u istoj krivičnoj stvari. odnosno oslobođenje od građanske dužnosti svjedočenja (čl. ili na bilo koji drugi sličan način (čl. isključenje i oslobođenje od dužnosti svjedočenja predstavlja put za rješavanje sukoba suprotnih interesa u postupku: interesa da se utvrdi materijalna istina o krivičnom djelu i njegovom izvršiocu i interesa da se istina o nekim činjenicama sačuva kao tajna.). u krivičnom postupku je obezbjeđeno pravo na šutnju i mogućnost davanja lažnog iskaza. Ako na glavnom pretresu izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo činjenično stanje.). 4.). dakle. ovlašten na rješavanje prethodnih (ili prejudicijalnih) pitanja. također. a tužilac ne izmijeni svoj optužni akt.) predstavlja. bez izmjene optužbe sud ne može zasnivati presudu na činjenicama koje su utvrđene na glavnom pretresu.. 1. donošenje odluke na štetu optuženog nije moguće bez obzira što su u žalbenom postupku utvrđene činjenice koje su na štetu optuženog. pretnje ili pod uticajem lijekova.). Zabrana da se saslušaju kao svjedoci određene osobe (čl. Pravo na šutnju znači da okrivljeni nije dužan da se izjašnjava o svom slučaju niti da odgovara na bilo kakva pitanja. bez obzira da li je o takvom prethodnom pitanju već donio odluku sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ (čl. Njihovo postojanje potvrđuje da istina nije jedini ili isključivi cilj krivičnog postupka. sile. 417. Npr. Utvrđivanju istine u krivičnom postupku suprotstavljaju se druga pravila kojima se nastoji razriješiti kolizija različitih interesa u krivičnom postupku. odstupanje od načela utvrđivanja materijalne istine. a ako se izjasni nije dužan da sam sebe optuži niti prizna krivnju (čl. tač. 11. 11. u krivičnom postupku materijalna istina se ne smije utvrđivati na zakonom zabranjeni način. 159. Sud raspravlja i odlučuje o krivičnopravnom zahtjevu koji je naveden u optužnom aktu. 19. Prema tome. 386. 2. odstupanje od načela utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku je subjektivni i objektivni identitet između presude i optužbe (čl. ili ako je krivični postupak obustavljen pravosnažnom sudskom odlukom ili ako je optužba odbijena pravosnažnom odlukom suda (čl. bez obzira da li je iznuđeno priznanje. Samo u okviru ponavljanja postupka u korist osuđene osobe može se isključiti primjena načela ne bis in idem.). Dakle. PZKPK predviđeno je da niko ne može biti gonjen niti kažnjen za krivično djelo za koje je oslobođen ili je osuđen pravosnažnom sudska odluka. predstavlja odstupanje od načelonog stava da se u krivičnom postupku treba utvrditi materijalna istina. zabranjeno je i kažnjivo iznuđivanje priznanja ili bilo koje druge izjave od okrivljenog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u krivičnom postupku putem torture. također. 3.

sud. utvrdio uzrok smrti neke osobe mora se narediti post mortem pregled i obdukcija. na 21 Npr. jer se u obrazloženju presude iznosi na osnovu čega se uzima da je neka činjenica dokazna. Krivično procesno pravo Kosova propisuje da sud donosi odluku na osnovu dokaza koji su razmatrani i potvrđeni na glavnom pretresu (čl. podst. 11. npr. 8. Ovo načelo znači da sud ocjenjuje izvedene dokaze u skladu sa svojom logičkom i psihološkom analizom. sud nije vezan za zakonska pravila koja bi unaprijed (lat. 1. 1.. kako bi ih sud neposredno ocijenio i na osnovu neposredne ocjene dokaza donio presudu. O posrednom izvođenju i ocjeni dokaza se govori onda ako se čitaju zapisnici o dokaznim radnjama preduzetim u toku krivičnog postupka ili pred nekim drugim organom.).. 1.). npr. Dakle. tako da sud prima. što je osnov za ulaganje žalbe (čl. str. Sud mora u obrazloženju presude navesti određeno i potpuno iz kojih razloga uzima da su određene pravno relevantne činjenice dokazane. da bi se. – 9. st.). st. To je slučaj. 190. Na osnovu toga se slobodna ocjena dokaza može sagledati u drugostepenom postupku.10. učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka. izvođenje dokaza i sve druge radnje potrebne za formiranje odluke moraju biti izvedene pred sudom koji će donijeti odluku. Tako Vasiljević. odnosno da nije dokazano njihovo postojanje.). slobodna ocjena dokaza u konkretnom krivičnom predmetu zahtijeva obrazloženje. Ukoliko sud u obrazloženju presude određeno i potpuno ne iznese razloge za svoju slobodnu ocjenu dokaza. 1981. st. prilikom donošenja presude sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak o tome da li je neka činjenica dokazana (čl. Ovo načelo vrijedi kako za dokaze koji se sastoje u iskazima osoba (iskaz optuženog.). Izuzetno. Također. na osnovu zakonitosti ljudskog mišljenja i iskustva. u pogledu svih njih vrijedi načelo neposrednosti i oni se moraju na glavnom pretresu izvesti u originalnom ili izvornom obliku. T. 12)). kako svakog dokaza pojedinačno. 248. 2. kod obaveznih vrsta vještačenja. tako i za materijalne dokaze ili predmete krivičnog djela. ili čl. 6. a u boljoj su poziciji i stranke koje taj iskaz trebaju podvrgnuti svom kritičkom ocjenjivanju. svjedoka ili vještaka). o čemu će biti više riječi kasnije).. Načelo slobodne ocjene dokaza Načelo slobodne ocjene dokaza je u neposrednoj vezi sa načelom utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku. isprave i tehničke snimke činjenica. tako i svih dokaza zajedno. 403. npr. 19 . Stoga. u boljoj je situaciji od suda koji presudu treba za zasnuje na zapisniku o iskazu svjedoka iz istrage. te način na koji se došlo do takvog zaključka (čl. 396.. u sadržajnom smislu. bez posredovanja drugih organa. pozitivno procesno pravo poznaje odstupanja od načela slobodne ocjene dokaza. 186.. sud naređuje toksikološko vještačenje (čl. 387. Tako. 2. odnosno ako postoji sumnja na trovanje. odnosno da zasniva svoju presudu samo na činjenicama i dokazima koji su razmatrani na glavnom pretresu (čl. Načelo neposrednosti u provođenju i ocjeni dokaza Ovo načelo ogleda se u zahtjevu da izlaganja stranaka.. st.21 Načelo neposrednosti ili ponovno izvođenje dokaza neposredno pred sudom (bez obzira što su ti dokazi već provedeni u istrazi i što o tome postoje zapisnici koji bi se mogli pročitati na glavnom pretresu). U tom smislu. st. koji treba zasnovati presudu na iskazu svjedoka kojeg je sam saslušao. doprinosi ostvarivanju načela utvrđivanja istine u krivičnom postupku i načelu kontradiktornosti. odnosno da nije dokazna. a priori) određivala vrijednost pojedinih dokaza. 387. čulne utiske o cjelokupnom procesnom materijalu na kome će se zasnivati njegova odluka. Dokazi koji nisu neposredno izvedeni u toku glavnog pretresa i podvrgnuti neposrednoj ocjeni suda ne mogu se uzeti u obzir prilikom donošenja presude (osim ako zakonom nisu dozvoljeni izuzeci. st. bez obzira što postoji zapisnik o saslušanju svjedoka u istrazi. Pri tome.

). kao i posljedice u slučaju neodazivanja. st. nedolazak javnog tužioca na glavni pretres ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa (čl. 367. Ako optuženi očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres. sud može optuženom odrediti sudski pritvor (čl. Izvođenje dokaza u neposrednom obliku je pravilo. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu. 346. pa ako je u izgledu da će glavni pretres duže trajati. 366. odložit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude (čl. i 345. st. a po potrebi i svjedoku i vještaku (čl.. 2. Zapisnici se moraju čitati ako se žele određeni dokazi upotrijebiti kod donošenja presude. st. Primjena načela posrednosti dozvoljena je u sljedećim slučajevima: . 1.).). U vezi sa načelom neposrednosti u sprovođenju i ocjeni dokaza.čitanje zapisnika o iskazima svjedoka. odnosno vijećem). predsjednik vijeća može od predsjednika suda zatražiti da odredi jednog ili dvojicu sudija. da slijede jedna za drugom. kao i odlaganje objavljivanja presude najviše za tri dana predstavljaju izuzetke od načela neposrednosti u sprovođenju i ocjeni dokaza. 212. 340. . 3.). kao izuzetke od zahtjeva da se radnje na glavnom pretresu odvijaju u kontinuitetu. osnovna pravila za njegovo sprovođenje su: • sud zasniva svoju presudu samo na činjenicama i dokazima koji su razmatrani na glavnom pretresu.saslušanje van sudnice svjedoka ili vještaka koji nije u mogućnosti da dođe na glavni pretres.). M. Npr. glavni pretres mora iznova početi i svi dokazi se moraju ponovo izvesti (čl.). odnosno odlaže glavni pretres i nalaže da se optuženi na idući glavni pretres prinudno dovede. dok u slučaju odlaganja glavnog pretresa duže od tri mjeseca. 367. 323. st. saoptuženih ili vještaka (čl. 1. sud izdaje nalog za hapšenje optuženog. samo izuzetno (kada je neposredno izvođenje dokaza nemoguće ili kada to zakon posebno predviđa) čitaju se zapisnici o radnjama preduzetim u toku istrage i od strane drugog organa krivičnog postupka. 1.). zakon predviđa prekid i odlaganje glavnog pretresa. • • • 22 Grubač. 368.čitanje zapisnika o uviđaju. 2. 367. 392. S obzirom na značaj načela neposrednosti.). dakle. 20 . Naime. Polazeći od složenosti krivičnih djela i dugotrajnosti sudskih postupaka. što se tiče predmeta krivičnog djela koji služe kao dokaz u krivičnom postupku.) ili – reprodukcija audio ili video snimka istražnih radnji (čl. str. . dok je izvođenje dokaza u posrednom obliku izuzetno..). st. 341. dokumenta koja imaju dokaznu vrijednost po mogućnosti se podnose u originalnom obliku (čl.). U slučaju neopravdanog nedolazaka optuženog na glavni pretres. st. st. kontinuitet glavnog pretresa i koncentracija radnji na glavnom pretresu. permanentno prisustvo svih članova sudskog vijeća na glavnom pretresu. 367. odnosno sudija porotnika da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijenili članove sudskog vijeća u slučaju njihove sprječenosti (čl.glavnom pretresu će se u okviru načela neposrednosti svjedok ispitati. a čije je svjedočenje važno za konkretni krivični predmet (čl. oni se na glavnom pretresu mogu pokazati optuženom. 2006. Prekidanje i odlaganje glavnog pretresa. prekid glavnog pretresa nema negativnog uticaja na to načelo (glavni pretres se nastavlja pred istim sudijom.. pretresanju stana i osoba.22 Radnje na glavnom pretresu se moraju preduzimati u kontinuitetu. konfiskaciji predmeta i dokumenata (čl. 1. a presuda se izriče i objavljuje istog dana po završetku glavnog pretresa. dužnost tužioca i optuženog da se odazovu pozivu.

12. Načelo usmenosti Načelo usmenosti, kao jedno od osnovnih krivičnoprocesnih načela, odnosi se na oblik u kome se preduzimaju krivičnoprocesne radnje. Prema ovom načelu, sve činjenice i svi dokazi na kojima se zasniva presuda moraju se usmeno iznijeti na glavnom pretresu. Načelo pismenosti je suprotno načelo. Prema tom načelu sud svoju odluku zasniva isključivo na pisanom dokaznom materijalu, tj. na dokazima koji se nalaze u spisu krivičnog predmeta. Načelo usmenosti na glavnom pretresu naročito znači sljedeće: • • • • • • procesni materijal na kome sud zasniva presudu mora se na glavnom pretresu iznijeti u usmenom obliku; tužilac i optuženi svoje izjave daju usmeno; glavni pretres počinje čitanjem optužnice ili privatne tužbe; dokazni postupak je usmen (svjedoci i vještaci se usmeno ispituju, a dokazivanje ispravama, zapisnicima ili drugim spisima se ostvaruje njihovim čitanjem); završne riječi tužioca, oštećenog, branioca i optuženog su, također, usmene; izrerka presude će se uvijek javno pročitati i ukratko će se izložiti razlozi za određenu presudu.

Na osnovu izloženog može se zaključiti da sve ono na čemu sud zasniva svoju presudu, mora biti usmeno izneseno ili saopšteno na glavnom pretresu. To je način da se otklone protivrječnosti, nejasnoće i olakša utvrđivanje materijalne istine. Vrijednost načela usmenosti jeste u tome da ovo načelo doprinosi realizovanju načela kontradiktornosti, načela javnosti glavnog pretresa, načela neposrednosti u sprovođenju i ocjeni dokaza te načela utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postpku. 13. Načelo pravičnog postupka Odredbom člana 6. EKLJP zagarantovano je pravo na pravičan postupak u krivičnim predmetima, kao jedno od osnovnih prava i sloboda čovjeka. Načelo pravičnog postupka obuhvata veći broj prava svakog čovjeka protiv koga se vodi krivični postupak. Ova prava određuju uslove koji su potrebni da bi se određeni postupak mogao označiti kao pravičan.23 U tom smislu, pravo na pravičan postupak je : • • pravo svakog čovjeka da o krivičnoj optužbi protiv njega odluči nezavisan i nepristrasan sud koji je ustanovljen zakonom; pravo na javno suđenje i javno objavljivanje presude. Načelo javnosti krivičnog postupka i javnog izricanja presude u interesu je kako stranaka, tako i građana, jer se tim putem vrši i kontrola nad radom sudskih organa; pravo na suđenje u razumnom roku; načelo ravnopravnosti stranaka ili “jednakosti oružja” (eng. equality of arms). To načelo znači da svaka strana u postupku mora imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente, odnosno obje strane imaju pravo na

• •

U odlukama ESLJP član 6. EKLJP se tumači široko, jer se smatra da je ova odredba od suštinskog značaja za razvoj demokratije. Pravo na pravičan postupak se odnosi i na postupanje drugih državnih organa kad ti organi odlučuju o stvarima koje su po svojoj prirodi krivične ili bi se mogle iz građanskih ili upravnih pretvoriti u krivične zbog prirode sankcija koje se mogu u konkretnom primjeru upotrijebiti. V. odluke u predmetima Delcourt protiv Belgije (1970.) ili Ozturk protiv SR Njemačke (1984.).

23

21

informacije o činjenicama i navodima suprotne strane i pravo odgovora na te navode;24 • načelo presumpcije nevinosti. Smisao je ove pretpostavke da svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na zakonit način ne utvrdi njegova krivnja. Ta presumpcija se priznaje u toku cijelog krivičnog postupka; pravo okrivljenog da odmah i na jeziku koji razumije bude obaviješten o optužbi koja se podiže protiv njega; pravo okrivljenog na odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremanje odbrane; pravo okrivljenog da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili koji mu je dodijeljen po službenoj dužnosti ako nema dovoljno sredstava da plati pravnu pomoć; pravo okrivljenog na predlaganje i ispitivanje svjedoka odbrane i ispitivanje svjedoka optužbe; pravo okrivljenog na besplatno prevođenje ako ne razumije ili ne govori jezik koji je u upotrebi u sudu.

• • •

• •

PZKPK utvrđuje pravila koja osiguravaju da niko nevin ne bude osuđen, a da kazna ili bilo koja kaznena mjera bude izrečena isključivo osobi koja je izvršila krivično djelo pod uslovima koje propisuje PKZK i drugi zakoni Kosova koji utvrđuju krivična djela i na temelju postupka sprovedenog zakonito i pravedno (čl. 1. st. 2.). U okviru pravila da niko nevin ne bi bio osuđen, a da kazna ili bilo koja kaznena mjera bude izrečena isključivo osobi koja je izvršila krivično djelo, predviđa se, između ostalog, pretpostavka nevinosti (čl. 3. st. 1.), pravilo in dubio pro reo (čl. 3. st. 2.) i pravo na materijalnu i formalnu odbranu (čl. 10. - 12.). Što se tiče drugog cilja – da izricanje krivičnih sankcija mora biti pod zakonskim uslovima, treba naglasiti da se radi o krivičnim sankcijama koje su predviđene PKZK, kao i drugim zakonima u kojima su propisana krivična djela. I, treći cilj – da se pomenute sankcije mogu izreći na temelju postupka sprovedenog zakonito i pravedno, predstavlja zahtjev da se krivična sankcija izrekne na osnovu postupka koji je sproveden po pravilima PZKPK (pravo svakog čovjeka da o krivičnoj optužbi protiv njega odluči zakonom unaprijed određen sud /stvarna i mjesna nadležnost, čl. 20. – 32./, pravo na javnost glavnog pretresa /čl. 328. – 331./, pravo na pošten krivični postupak sproveden u razumnom roku /čl. 5./, pravo prisustvovanja suđenju, zabrana ponovnog suđenja u istom krivičnom predmetu /čl. 4./ ili pravo na upotrebu jezika i pisma /čl. 15./). Zahtjevi koji su navedeni trebaju, dakle, osigurati opšti okvir za ostvarenje prava na odbranu i onemogućiti ograničenje tog prava izvan racionalnih granica, zaštititi pretpostavljenog izvršioca krivičnog djela od samovolje nadležnih organa, te zaštititi građane od neopravdanog krivičnog gonjenja i osude. Istovremeno, ova odredba obezbjeđuje efikasnost krivičnog postupka, koja se izražava kroz opravdan razlog da svaki poznati izvršilac krivičnog djela bude kažnjen u skladu sa propisima krivičnog zakonodavstva.

24

Neumeister protiv Austrije (1968.).

22

14. Načela pretpostavke nevinosti i in dubio pro reo Jedno od osnovnih načela na kojima se zasniva savremeni krivični postupak je načelo pretpostavke nevinosti (čl. 3. st. 1.). U domaćem procesnom pravu, pretpostavka (ili presumpcija) nevinosti je određena u skladu sa međunarodnim dokumentima (čl. 14. st. 2. MPGPP i čl. 6. st. 2. EKLJP) na način da se bilo koja osoba osumnjičena ili optužena da je izvršila krivično djelo smatra nevinom dok se pravosnažnom presudom suda ne utvrdi njena krivnja. Presumpcija nevinosti prihvata se u toku cijelog krivičnog postupka, ali se odnosi i na radnje koje mu prethode a kojima državni organi prikupljaju podatke o krivičnom djelu.25 Procesna pretpostavka nevinosti je tzv. privremena pretpostavka koja vrijedi dok se suprotno ne dokaže. U krivičnoprocesnoj teoriji, presumpcija nevinosti znači sljedeće: - okrivljeni ima pravo, ali ne i dužnost da se brani, - okrivljeni je oslobođen tereta dokazivanja i pripada mu privilegija protiv samooptuživanja (eng. privilege against self-incrimination), - obaveza ili teret dokazivanja leži na tužiocu, te – u slučaju sumnje sud uvijek mora ići u korist optužene osobe. Također, ovo načelo u tijesnoj je vezi i sa - poštivanjem prava na lični integritet i ljudsko dostojanstvo, - pravom na šutnju, - poznavanjem predmeta optužbe i - donošenjem oslobađajuće presude iz razloga što nije dokazano da je optuženi učinio djelo za koje se optužuje. Jedna od neposrednih posljedica presumpcije nevinosti je zakonska odredba prema kojoj se sumnja u pogledu postojanja činjenica relevantnih za slučaj ili sumnja u odnosu na primjenu neke odredbe krivičnog zakona tumači u korist okrivljenog i njegovih prava (čl. 3. st. 2.). Riječ je o načelu in dubio pro reo. Shodno ovom načelu, sud će donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuženog, već i onda kad nije dokazana krivnja optuženog. Dakle, svaka sumnja u postojanje neke pravno relevantne činjenice mora se odraziti u korist optuženog. U tom smislu, zakonodavac obavezuje sud da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak je li neka činjenica dokazana. Načelo in dubio pro reo sadrži dva pravila. Prvo pravilo se odnosi na činjenice koje idu na štetu optuženog. Ove činjenice moraju biti utvrđene sa potpunom sigurnošću (npr., u anglo-američkom pravu to je dokazni standard “izvan svake razumne sumnje“, eng. proof beyond a reasonable doubt). Ako postoji sumnja u odnosu na te činjenice, one se ne mogu uzeti kao utvrđene, tj. smatraju se neutvrđenim. Drugo pravilo se veže uz činjenice koje idu u korist optuženog. Te se činjenice uzimaju za utvrđene čak i onda ako su samo vjerovatne, tj. ako se sumnja u njihovo postojanje, pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuženog vjerovatnije. 15. Načelo ne bis in idem Zabrana ponovnog suđenja u istoj krivičnoj stvari izražena je kroz načelo ne bis in idem. Ovo načelo je propisano u članu 14. stav 7. MPGPP i članu 4. Protokola broj 7 uz EKLJP. Pomenuti međunarodni dokumenti predviđaju da se nikome ne može ponovo suditi, odnosno da se niko ne može ponovo kazniti u krivičnom postupku iste države za krivično djelo za koje je već pravosnažno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i krivičnim postupkom te države (čl. 4. st. 1. Protokola br. 7 uz EKLJP). Rezultat primjene ovog načela ogleda se i u predviđanju njegovih izuzetaka u smislu da se može otvoriti ponovno razmatranje određenog predmeta ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim činjenicama, ili ako je u prethodnom postupku došlo do bitnih povreda koje su mogle uticati na rješenje slučaja (čl. 4. st. 2.
25

Pavišić, B., 2005., str. 14. – 16.

23

15. Luedicke. – 447. 2. Belkacem i Koc protiv Njemačke (1978.). Načelo javnosti u krivičnom postupku Ovo načelo se. 15. svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da odmah na jeziku koji razumije bude podrobno obaviješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega. 5. 1. st. a osoba se tog prava može odreći ako zna jezik na kome se vodi postupak. 438. Pravosnažnost u materijalnom smislu znači zabranu ponovnog vođenja krivičnog postupka o onoj krivičnoj stvari o kojoj je donesena pravosnažna sudska odluka (ili ne bis in idem). srpski i engleski jezik i njihova pisma. tač a) i e) EKLJP). st. 4. 7. svako ko je uhapšen bit će odmah obaviješten. 135. 7 uz EKLJP).. 26 Npr. te kod prava na pravično suđenje (čl. Formalno je pravosnažna ona sudska odluka koja se više ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dozvoljena (čl. 3.26 17. na jeziku koji razumije. ostalih prostorija ili pokretnih stvari). načelo upotrebe jezika i pisma u krivičnom postupku označava da optužena osoba koja ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu ima pravo na besplatnu pomoć prevodioca pri prevođenju svih dokumenata ili izjava u postupku pokrenutom protiv njega. odnosi na građansku javnost ili pravo drugih osoba koje u konkretnom krivičnom postupku nisu procesni subjekti da prisustvuju sudskim raspravama (opšta javnost). st. govori se o pravu krivičnoprocesnih subjekata na upotrebu svog jezika. MPGPP i čl. bez obzira da li je taj jezik i službeni jezik na kome se vodi krivični postupak i pravu na besplatno prevođenje od strane nezavisnog prevodioca. odluka i podnesaka na jeziku kojim se ta osoba služi u postupku (čl. Za raspravljanje o načelu ne bis in idem vežu se pojmovi formalne i materijalne pravosnažnosti. u krivičnom postupku postoji i stranačka javnost ili pravo stranaka da prisustvuju radnjama u krivičnom postupku (npr. Međunarodno pravo o pravima čovjeka predviđa pravo na upotrebu svog jezika prilikom lišenja slobode. Također. Kada se govori o načelu javnosti. obje ove pravosnažnosti nastupaju u isto vrijeme. Zbog važnosti ovog načela.). EKLJP). kao i dodatni jezici ili pisma ako je to propisano zakonom za upotrebu u okviru individualne mjesne nadležnosti sudova. Protokola br.). u zapisniku će se zabilježiti ne samo da je data pouka o pravu na upotrebu jezika. Načelo ne bis in idem obuhvata dva kumulativna uslova: . uz EKLJP i čl. 14. st. Naime. 6. Pored opšte javnosti.). Također. A prema praksi ESLJP. PZKPK).. Načelo upotrebe jezika i pisma u krivičnom postupku PZKPK propisuje da se u krivičnom postupku mogu koristiti albanski. 24 . 1. EKLJP). Pouka o navedenim pravima se mora dati prije prvog ispitivanja. jer je to neophodno da se ostvare beneficije pravičnog suđenja. st.Protokola br. 16. Po pravilu. 3. st. kao i da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu. pravo okrivljenog da prisustvuje pretresanju stana. 14. onda se misli na opštu javnost na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom (čl. 3. već i izjava osobe u vezi sa korištenjem ovog prava.da je krivični postupak već vođen protiv određene osobe za određeno krivično djelo i – da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu. odnosno pritvaranja (čl. odnosno da se na taj način završeni krivični postupak može ponoviti samo na osnovu odredbi o ponavljanju postupka kao vanrednom pravnom lijeku (čl. Ovo načelo se ne može derogirati u vrijeme rata ili drugog vanrednog stanja (čl. Osobi koja je lišena slobode ili se nalazi u sudskom pritvoru ili na izdržavanju kazne dostavit će se prevod sudskih poziva. o razlozima hapšenja i o svim optužbama protiv njega. prije svega. MPGPP i čl. PZKPK naglašava da niko ne može da bude gonjen niti kažnjen za krivično djelo za koje je oslobođen ili je osuđen pravosnažnom sudskom odlukom (čl. 4.

403. već i kao političko. predsjednik Vrhovnog suda Kosova može odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu. Načelo javnosti odnosi se i na javno objavljivanje sudske presude. Međutim. Krivični postupak i mediji.. zbog čega se prvostepena presuda mora ukinuti (čl. EKLJP) i prava na slobodno informisanje javnosti ili slobode štampe (čl. 27 Presuda u slučaju Worm protiv Austrije (1997. Ako se djeca i maloljetnici moraju saslušati kao svjedoci. Sa glavnog pretresa se može. str.). Načelo javnosti se često opisuje ne samo kao krivičnoprocesno načelo. podst. preventivnom djelovanju u suzbijanju kriminaliteta. isključiti opšta javnost. 329. U: Novinarstvo u borbi protiv korupcije. pravo sredstava javnog informisanja ili medija da obavještavaju i komentarišu krivične sudske postupke ne obuhvata i pravo medija da se uključe u proizvodnju sudskog procesa. Prema praksi ESLJP. U prethodnom postupku ili istrazi preuzeta je samo stranačka javnost. Tajnost ovog stadija krivičnog postupka se. odnose između prava na pravično suđenje. Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. 4)). discipline ili poznavanju zakona. st. Također.). 6. Sijerčić-Čolić. 3. u pravilu. 3. u sudnici borave samo onoliko koliko je potrebno da daju svoj iskaz. Međutim.zaštite službene tajne. u sudnici je zabranjeno fotografisanje. objašnjava na sljedeći način: – osiguranje efikasnosti u rasvjetljavanju konkretnog krivičnog djela.. 1. . ali uvijek po njihovom saslušanju. 1. isključiti javnost za cio glavni pretres ili jedan njegov dio ako je to potrebno radi: . .). 1. niti je dopušteno u javnosti stvarati sud o njenoj krivnji. 410. 10. 25 . razvijanju morala. zaštite ličnog ili porodičnog života optuženog. st. 2003. prava na privatnost. To znači da se osoba u toku trajanja postupka ne smije prikazivati kao kriminalac. koje je praćeno garancijama o sudskoj nezavisnosti i presumpciji nevinosti (čl.). st.primjena načela presumpcije nevinosti. Sarajevo. televizijsko snimanje i druga snimanja pomoću tehničkih sredstava. Isključenje javnosti protivno zakonskim uslovima predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. zaštite interesa djece ili zaštite oštećenog ili svjedoka (čl. Izuzetno. ustvano ili načelo u okviru međunarodnog prava o pravima čovjeka (čl. Vijećanju i glasanju mogu da prisustvuju samo članovi vijeća i zapisničar. pod zakonskim uslovima. i svi oni koji su prisutni suđenju imaju pravo da izvještavaju sa suđenja. 2. Naime. – zaštita prava okrivljenog i .328–331. oštećenog ili drugih učesnika u postupku. kao i na opštu javnost pred drugostepenim sudom (čl.). st. EKLJP). jer bi to neiminovno promijenilo cilj krivičnog postupka. Sudske rasprave su za javnost otvoren događaj. po službenoj dužnosti ili po prijedlogu stranaka i branioca.čuvanja javnog reda. H. – 46. sud može od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa. snimanje filmskom kamerom. 14. ali na način da se to radi diskretno i uz sve obzire koje nalaže poštovanje presumcije nevinosti. MPGPP i čl. ali iz opravdanih razloga može se donijeti odluka da se pojedini dijelovi glavnog pretresa ne snimaju (čl. ovo načelo ne vrijedi za vijećanje i glasanje sudećeg vijeća u toku glavnog pretresa ili nakon povlaćenja na vijećanje i glasanje radi donošenje presude. Također. 93. EKLJP) treba rješavati tako da se javnost obavještava o krivičnom postupku koji je u toku. nepristrasnosti i objektivnosti suđenja. Informisanje javnosti kroz medije mora biti objektivno i bez prejudiciranja raspleta i ishoda u konkretnom krivičnom predmetu. st. odnosno optuženog. Najvažniji razlozi za uvođenje ovog načela u krivični postupak su njegov doprinos pravilnosti. te zaštitu moralnog integrtiteta i ljudskog dostojanstva osumnjičenog. 5. i 5. V. prava na odbranu. Maloljetne osobe ne mogu prisustvovati glavnom pretresu. Pozitivna procesna zakonodavstva poznaju načelo tajnosti prethodnog krivičnog postupka (ili istrage).čuvanja povjerljivosti informacije koja bi bila ugrožena javnim pretresom. 6. obavještavanje javnosti o krivičnim djelima obuhvaćeno je i kroz obavještavanje građana putem medija o samom toku konkretnog krivičnog postupka.27 Glavni pretres je javan.

Isključenje javnosti sa glavnog pretresa ne odnosi se na stranke.). Sudija. izreka presude se čita u javnom zasjedanju. 1. 4. I pored toga što je isključena javnost sa glavnog pretresa. st. njihove zastupnike.). 1.28 Odluka o isključenju javnosti donosi se u obliku rješenja. odnosno vanbračnom drugu i bliskim srodnicima. st. st. 28 Udaljenje iz sudnice osobe koja narušava red i procesnu disciplinu ne predstavlja isključenje javnosti (čl. presuda se uvijek objavljuje javno. branioca. 330. 26 . a na zahtjev optuženog to se može dopustiti njegovom bračnom. Također. 336. odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom pretresu na kome je javnost isključena da su dužne da kao tajnu čuvaju sve informacije koje su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo (čl. Pri tome. st. osim ako se ne radi o zaštiti oštećenog i svjedoka (čl. 3. sud može dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost isključena budu prisutne službene osobe.). naučni i javni radnici. a u pogledu objavljivanja razloga presude. 392. koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno. 330. oštećenog. sud odlučuje da li će i koliko isključiti javnost (čl.).

. za krivični postupak su vezane tri odvojene funkcije koje su povjerene različitim i samostalnim subjektima. Dakle. Zbog toga. “…. kao i ostvarivanje principa “jednakosti oružja” su od naročitog značaja za uređenje krivičnog postupka. funkcija odbrane i funkcija presuđenja. bez nijh se ne može odvijati krivični postupak. oštećeni kao tužilac (subsidijarni tužilac koji nakon odustanka javnog tužioca od krivičnog gonjenja može da preuzme ili nastavi krivično gonjenje) i privatni tužilac za krivična djela za koje se goni po privatnoj tužbi. I. 53. okrivljeni i sud su glavni ili osnovni subjekti krivičnog postupka. punomoćnik. policijski službenik. stranka je krivičnoprocesni subjekt koji ističe krivičnopravni zahtjev i povodom njega zahtijeva sudsku odluku (tužilac) i subjekt prema kome je usmjeren krivičnopravni zahtjev i prema kome se zahtijeva sudska odluka (okrivljeni). to su funkcija krivičnog gonjenja. prava i dužnosti u krivičnom postupku. Od osnovnih krivičnoprocesnih subjekata razlikuju se po tome što se bez njih krivični postupak može pokrenuti. Tako se nastoji što više izjednačiti položaj tužioca i okrivljenog u krivičnom postupku i obezbijediti princip “jednakosti oružja” (eng. Osnovni krivičnoprocesni subjekti imaju zakonom predviđena prava i dužnosti u toku krivičnog postupka.. Funkciju krivičnog gonjenja vrši ovlašteni tužilac: javni tužilac kome je zakonom dato pravo i dužnost krivičnog gonjenja za krivična djela za koje se goni po službenoj dužnosti. 16)). G. međunarodno pravo o pravima čovjeka i krivično procesno pravo garantuju određena prava koja pripadaju okrivljenom i koja se nazivaju pravom na odbranu. 151. Okrivljeni vrši funkciju odbrane (u ostvarivanju te funkcije njemu pomaže branilac). str. 1998. podst. Kao što je već izloženo.29 Prema načelu akuzatornosti. 123. Sporedni krivičnoprocesni subjekti su: oštećeni.TREĆI DIO SUBJEKTI KRIVIČNOG POSTUPKA 18. U realnosti krivičnoprocesnih odnosa stranke nisu u potpunosti izjednačene. Pitanja njihovog procesnog položaja. a ona sama 29 30 Sijerčić-Čolić.pojam i podjela Subjekti krivičnog postupka su fizičke i pravne osobe koje u krivičnom postupku vrše krivičnoprocesne radnje.. ovlašteni tužilac. str. H. Subjekti krivičnog postupka . Tako Tomašević. Funkcija presuđenja isključivo pripada sudu. svjedoci ili vještaci. Dakle. Pored osnovnih krivičnoprocesnih subjekata u krivičnom postupku učestvuju i sporedni krivičnoprocesni subjekti. U krivičnom postupku stranke su načelno međusobno izjednačene u pogledu mogućnosti ostvarivanja svojih interesa i zahtjeva pred sudom. equality of arms). 19..30 U tom smislu. Stranačka i procesna sposobnost Stranke su subjekti koji u krivičnom postupku ostvaruju suprotne interese i raspolažu samostalnim procesnim pravima i dužnostima. 2005. stranke su tužilac i okrivljeni (čl. voditi i okončati. imaju zakonom određena prava i dužnosti i stupaju u krivičnoprocesne odnose. 27 . Ovi subjekti moraju postojati u svakom krivičnom postupku. jer se zbog krivičnoprocesnih funkcija koje obavljaju (funkcije krivičnog gonjenja i funkcije odbrane) nalaze u poziciji da raspolažu različitim pravima i dužnostima. zakonski zastupnik.opšti pojam. Stranke .

Stranka u krivičnom postupku mora imati stranačku i procesnu sposobnost. dakle da bude tužilac ili okrivljeni. 127. Stranačka sposobnost je sposobnost osobe da bude stranka u konkretnom krivičnom postupku. 10. str..). osim ako tim zakonom nije drukčije propisano (čl. Procesna sposobnost je sposobnost stranke da u krivičnom postupku preduzima krivičnoprocesne radnje. i da sve činjenice i dokaze koji idu u prilog okrivljenom stave na raspolaganje odbrani prije početka i u toku postupka (čl. st. kulturnih i drugih prilika datog društva.. M.su odraz političkih.”31 I prema PZKPK okrivljeni i tužilac u krivičnom postupku imaju status ravnopravnih stranaka. A javni tužilac (uz sud i policiju) dužan je da pažljivo ispituje i da sa maksimalnom profesionalnom odanošću utvrđuje sa jednakom pažnjom činjenice koje terete okrivljenog kao i one koje mu idu u prilog. 2006. 28 . 7.). 31 Grubač. st. 1. 2. Istorija krivičnog postupka se svodi u suštini na istoriju stranaka i njihovog položaja u postupku.

34 Organizacija sudova reguliše se Zakonom o redovnim sudovima Kosova („Službeni list SAPK“. U skladu sa ovim načelom. Uredbom 1999/24 propisano je da se navedeni propisi ostavljaju na snazi. Primjenjujući određeni sistem pravnih propisa na konkretne društvene odnose. imenovanje. Načelo zakonitosti stoji u tijesnoj vezi sa načelom nezavisnosti i nepristrasnosti. zbornosti i višestepenosti. 34 Sudije i sudije porotnike imenuje specijalni predstavnik Generalnog sekretara UN. Sudska funkcija ogleda se u primjeni određenog sistema pravnih propisa na konkretne društvene odnose. sud raspravlja protivrječnosti u društvu i rješava sukob interesa kroz prizmu sudskih sporova. kao osnovnih uslova njegove nepristranoisti. te načelo pravičnosti kao jedno od osnovnih načela u postupku pred sudom. Načelo izbornosti i razrješivosti sudija obuhvata uslove za izbor kandidata na sudsku funkciju.32 21. EKLJP određuje da svako ima pravo da o krivičnoj optužbi protiv njega odluči nezavisan i nepristrasan sud (čl. U tom smislu. 33 Kad odlučuje da li je neki sud nezavisan. 21/1978. okružni sudovi i Vrhovni sud Kosova. br. st. zavisi kako će se načelo nezavisnosti i nepristrasnosti krivičnog suda ostvariti u praksi. trajanje mandata. O drukčijoj strukturi sudova govori Nacrt Zakona o sudovima na Kosovu.postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i – da li određeni sud ostavlja utisak nezavisnosti. npr. kao i postupak. njegove stručnosti i “moralnog uzrasta”. Uredba UNMIK-a 2001/28). Uopšte o sudu Sud obavlja sudsku funkciju kao jednu od bitnih funkcija organizovanog ljudskog društva. kako bi se osigurala jednakost u postupanju. izbornosti i razrješivosti sudija.). ESLJP uzima u razmatranje sljedeće: . 1. 5. 6. 32 29 . Naime. U tom smislu. napredovanje u službi i prestanak sudskog poziva. 2/1989. sastav i organizacija.. od posebne važnosti su načela: sudske nezavisnosti i nepristrasnosti.ČETVRTI DIO SUD 20. Zakonom se sudovi ustanovljavaju i utvrđuje njihova nadležnost. Za sudsku funkciju u krivičnom postupku na Kosovu nadležni su sudovi opšte (ili redovne) nadležnosti: opštinski sudovi. izmjene i dopune „Službeni glasnik SAPK“. utemeljenom na zakonskim propisima.33 Od pravnog položaja sudije. o svim pomenutim pitanjima mora odlučivati organ koji je nezavisan od izvršne ili zakonodavne vlasti. koji je u postupku pripremanja. Načelo sudske nezavisnosti i nepristrasnosti. na prijedlog Vijeća (čl. Osnovna funkcija suda u krivičnom postupku je da kao nezavisan i nepristrasan organ u zakonom propisanom postupku odluči da li je optuženi izvršio krivično djelo i primijeni pozitivno krivično pravo. Načela u obavljanju sudske funkcije Osnovna načela na kojima je zasnovana organizacija i djelatnost sudova vrše neposredni uticaj na ostvarivanje sudske funkcije. Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1984. . sudovi su dužni suditi na osnovu zakona. V. br.). sudije sude samo prema svom slobodnom sudijskom uvjerenju.način postavljanja sudija.. zakonitosti.). na osnovu zakona i u okviru zakonom propisanog postupka.

dakle. 22. Stvarna nadležnost Stvarna nadležnost je zakonom propisano pravo i dužnost određene vrste sudova da presuđuju za određena krivična djela s obzirom na njihovu težinu. 24. Prema ovom načelu. nadležan je viši sud (čl.).). Načelo višestepenosti znači da o jednom krivičnom predmetu odlučuje više sudova. i svojstvo okrivljenog može imati značaj za određivanje nadležnosti. Osnov za određivanje ove nadležnosti je. opštinskih) moguća je na osnovu veze koja postoji između krivičnog djela i njegovog izvršioca i određenog mjesta. Osnov za određivanje ove sudske nadležnosti je. Nadležnost je zakonom propisano pravo i dužnost određenog suda da postupa u određenom krivičnom predmetu. tj. krivično djelo. Težina krivičnog djela izražena je kroz kaznu koja je za pojedino krivično djelo predviđena krivičnim zakonom. 6. U tom smislu. st. 37. Ova nadležnost dolazi do izražaja u postupku prema maloljetnicima. Konačno. Pored toga.). 1. neophodno je utvrditi njihovu nadležnost kao djelokrug rada u konkretnim krivičnim predmetima. pravo je svakog čovjeka da o krivičnoj optužbi protiv njega odluči zakonom unaprijed određen sud u postupku koji je pokrenut i proveden po pozitivnom procesnom pravu (čl.ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suđenje nadležan niži sud neće dostaviti predmet tom sudu. Za određivanje sudske nadležnosti primjenjuju se sljedeći kriteriji: a) priroda ili težina krivičnog djela i propisana kazna omogućava određivanje stvarne nadležnosti. 2. Ta se nadležnost naziva mjesna nadležnost. Odstupanja od pravila da može suditi samo stvano nadležan sud su: . nego će sam provesti postupak i donijeti odluku (čl.). a u trećem stepenu sudi vijeće od petoro sudija. 23. opštinski sud sudi u vijeću sastavljenom od jednog sudije i dvoje sudija porotnika. Pojam i vrste sudske nadležnosti S obzirom na postojanje više vrsta sudova i većeg broja sudova unutar određene vrste.) i – ako je u vrijeme stupanja na snagu PZKPK neki krivični predmet još 30 . Tada govorimo o ličnoj nadležnosti. 22. st. U drugom stepenu sudi vijeće sastavljeno od troje. i 26..Načelo zbornosti odnosi se na unutrašnju organizaciju suda i način rada u sudu. dakle. c) podjela krivičnog postupka na stadije ili funkcije koje sudija ima u toku krivičnog postupka omogućava određivanje funkcionalne nadležnosti. EKLJP). . Od ovog načela predviđen je izuzetak za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna kao glavna kazna s obzirom da za ta krivična djela sudi sudija pojedinac opštinskog suda (čl.ako je ista osoba optužena za više krivičnih djela. pa je za neka od tih djela nadležan niži a za neka viši sud. 33. Okružni sud sudi u vijeću od jednog sudije i dvoje sudija porotnika. niži i viši sudovi (u postupku po pravnom lijeku). odnosno za teža krivična djela u vijeću od dvoje sudija i troje sudija porotnika. 23. b) podjela poslova između sudova iste vrste (npr. Stvarna nadležnost omogućava da se krivična djela predaju na presuđenje opštinskom ili okružnom sudu. mjesto za koje su krivično djelo ili njegov izvršilac vezani. opštinski sudovi su nadležni da presuđuju za krivična djela za koja je propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina. odnosno petoro sudija. osim kada je okružni sud nadležan za presuđivanje tih krivičnih djela (čl. Okružni sudovi su nadležni da presuđuju za krivična djela kažnjiva sa najmanje pet godina zatvora ili dugotrajnim zatvorom i druga krivična djela za koja je zakonom propisana nadležnost okružnog suda (čl. 21.

st. 552. 3. 1. 28.). Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela.uvijek u postupku. st. 3. nadležan je sud na čijem je području štampan list (čl. prvi sud kojem je podnesen zahtjev za pokretanje postupka biće nadležan (čl. tako da se ne može mijenjati sudskom odlukom ili sporazumom stranaka. 27. s obzirom da se na području tog suda nalaze potrebna dokazna sredstva. s druge strane. 30. B) Vanredne mjesne nadležnosti Pored pravila o redovnoj mjesnoj nadležnosti. sud se mora oglasiti nenadležnim i po pravosnažnosti rješenja uputiti predmet nadležnom sudu (čl. Ako je krivično djelo izvršeno putem štampe. ostaje nadležan iako se saznalo za mjesto izvršenja krivičnog djela (čl. 1. st. 1. PZKPK ima posebne 31 . ili gdje je nastupila posljedica (čl. dodjeljuje sudu na čijem je području krivično djelo izvršeno ili pokušano. jedan sud u okviru većeg broja stvarno nadležnih sudova koji će suditi u konkretnom krivičnom predmetu.). dakle.). st. u toku cijelog postupka isticati prigovor stvarne nenadležnosti. A) Redovne mjesne nadležnosti Mjesna nadležnost se. Ako je krivično djelo izvršeno u vazduhoplovu. Ova primarna redovna mjesna nadležnost treba omogućiti najlakše vođenje krivičnog postupka. ili su oba van teritorije Kosova. 29. a dođe do izmjene pravne kvalifikacije ili do izmjene stvarne nadležnosti. 3. st. 27. 1. Ako nije poznato mjesto izvršenja krivičnog djela ili ako je to mjesto van teritorije Kosova. taj predmet će se završiti pred tim sudom (čl. Ako postupak nije pokrenut. Pozitivno procesno pravo poznaje pravila koja govore o redovnim i vanrednim mjesnim nadležnostima.). Mjesna nadležnost Mjesna nadležnost je pravo i dužnost stvarno nadležnog suda da preduzima krivičnoprocesne radnje i presudi određeno krivično djelo zbog specifične povezanosti krivičnog djela i njegovog učinioca.). 37. sud koji prvi pokrene postupak kao odgovor na zahtjev ovlaštenog tužioca biće nadležan. u PZKPK dati su dopunski kriteriji za određivanje mjesno nadležnog suda i tada se govori o vanrednim mjesnim nadležnostima. st. st. 24. Mjesto izvršenja krivičnog djela određuje se propisima materijalnog krivičnog prava. Ako je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište već započeo postupak.). Pravilima o mjesnoj nadležnosti određuje se. Ako je krivično djelo izvršeno ili pokušano ili su posljedice tog djela nastupile na području koje pokriva više sudova ili na granici tih područja. Na stvarnu nadležnost sud je dužan paziti u toku cijelog krivičnog postupka. a niti prebivalište ili boravište okrivljenog. i područja na kome se sud nalazi. 1. s jedne strane. po pravilu.). nadležan je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište. I jedna i druga vrsta ove nadležnosti je određena zakonom. također. i 2. a stranke mogu. 37. Na mjesnu nadležnost sud pazi do pravosnažnosti optužnice (čl. st. Primjena pravila o vanrednoj mjesnoj nadležnosti dopuštena je tek ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema pravilima o redovnim mjesnim nadležnostima. Pravila o vanrednim mjesnim nadležnostima primjenjuju se onda kada se na osnovu pravila o redovnim mjesnim nadležnostima ne može odrediti mjesno nadležan sud.). U slučaju stvarne nenadležnosti. 30.). nadležan je sud na čijoj je teritoriji vazduhoplov registrovan (čl. nadležan je sud na čijem se području okrivljeni uhapsi ili se sam preda vlastima (čl.

funkciju presuđenja u prvom stepenu dijele sudija pojedinac (za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godina ili novčana kazna kao glavna kazna) i mješovita vijeća za teža krivična djela. A o negativnom sukobu nadležnosti govorimo onda kad jedan sud ili više sudova odbija od sebe nadležnost za presuđenje.paziti na stvarnu nadležnost u toku cijelog krivičnog postupka. ili ako je očigledno da će se tako mnogo lakše sprovesti postupak ili ako postoje drugi bitni razlozi. ZMK). 26. čl. također. odnosno drugostepenom sudu (čl. 49. Sukob nadležnosti je prema tome spor dva ili više sudova o tome koji je između njih stvarno i/ili mjesno nadležan da riješi konkretni krivični događaj.) i nadležnosti po koneksitetu (pravila ove nadležnosti primjenjuju se onda ako postoji veza između više krivičnih predmeta u pogledu koji se treba voditi jedinstven krivični postupak i donijeti jedna presuda. Kao što smo istakli. jer je za preduzimanje krivičnoprocesnih radnji i presuđenje krivičnih djela maloljetnih osoba nadležan sudija za maloljetnike i vijeće za maloljetnike na prvostepenom. Postupak za rješavanje sukoba nadležnosti 35 Koneksitet označava vezu koja postoji između dva ili više krivičnih predmeta. čl. Lična nadležnost U pogledu lične nadležnosti potrebno je zaključiti da svojstvo okrivljenog kao pretpostavljenog izvršioca krivičnog djela ima značaj za određivanje sudske nadležnosti.odredbe o nadležnosti po odluci suda (i to Vrhovnog suda Kosova. 33. . delegiranoj nadležnosti (prenošenje mjesne nadležnosti iz pravnih ili stvarnih razloga. O pozitivnom sukobu nadležnosti govorimo onda kad dva ili više sudova u konkretnom krivičnom predmetu prisvaju nadležnost. . kao i prema stepenu u kome se ostvaruje funkcija presuđenja. Funkcionalna nadležnost Funkcionalna nadležnost je pravo i dužnost suda da preduzima određene krivičnoprocesne radnje u toku konkretnog krivičnog postupka.).35 25. Subjektivni koneksitet postoji onda ako je jedna osoba učinila više krivičnih djela (sticaj). Sukob nadležnosti može biti pozitivan i negativan. 32. Ocjena nadležnosti i sukob nadležnosti Prethodna izlaganja su pokazala da sud mora: . čl. pomenuta nadležnost dolazi do izražaja u postupku prema maloljetnicima. S tim u vezi. i 36. 35.). I pored propisanih obaveza za sud.paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost po službenoj dužnosti. moguće je da prilikom ocjene nadležnosti dođe do nesalaganja među sudovima o tome ko je nadležan za presuđenje. U trećem stepnu. koje se određuju prema stadiju u kome se nalazi konkretni krivični postupak. Mješoviti koneksitet postoji u slučaju kad je više osoba optuženo za više krivičnih djela a između izvršenih krivičnih djela postoji međusobna veza i isti dokazi. 27. Tako. U drugostepenom postupku sudovi sude u zbornom sastavu. objektivni i mješoviti (subjektivno-objektivni). – paziti na mjesnu nadležnost do pravosnažnosti optužnice. 32 . Objektivni koneksitet imamo onda kad je u izvršenju jednog krivičnog djela učestvovalo više osoba ili je više osoba na drugi način u neposrednoj vezi sa izvršenim krivičnim djelo (saučesništvo). sudije koji sprovodi postupak potvrđivanja optužnice (u stadiju optuživanja) ili predsjednika sudskog vijeća (na glavnom pretresu). Zakonom su izdvojene i aktivnosti pretpretresnog sudije (u istrazi).oglasiti se nenadležnim i predmet uputiti nadležnom sudu i – kao nenadležan sud preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. odlučuje vijeće. Koneksitet može biti subjektivni. sudovi imaju različite funkcije.

G. 60.. izuzeće mogu zahtijevati i stranke. uslovi za izbor i razrješenje sudije kako bi se osigurala njegova sposobnost da nepristrasno. 1998. ovlaštene osobe iz policije. Sudija ili sudija porotnik je dužan da prekine rada na predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda koji imenuje drugog sudiju. st. a o njegovom izuzeću predsjednik neposredno višeg suda.ako je u istom krivičnom predmetu već obavljao određene radnje (npr. 6. U cilju osiguranja sudske nepristrasnosti i samostalnosti.ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (čl. Izuzeće sudije. 33 .. Odredbe o izuzeću sudija i sudija porotnika primjenjuju se i na izuzeće javnog tužioca i osoba koje su ovlaštene da ga zastupaju. ..ako je sudija ili sudija porotnik oštećen krivičnim djelom. Pored sudije ili sudije porotnika.). str. Zahtjev se mora podnijeti do početka glavnog pretresa (ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost). pravično i bez vanjskih uticaja vrši funkciju presuđenja. 43. zakonom ustanovljen sud (čl. 98. specijaliste ili vještake (čl. B. bračni ili vanbračni drug okrivljenog. ili je učestvovao u donošenju odluke nižeg suda) ili . 45. odnosno prije završetka glavnog pretresa (ako je riječ o ostalim razlozima za izuzeće). između ostalog.. 2005.36 Razlozi za izuzeće su: . Tomašević. 1. usvojilac okrivljenog). i 39.). 36 Pavišić. 40. 37..pokreće sud po službenoj dužnosti. EKLJP). sudske zapisničare. prevodioca. i 2. Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud (čl. Izuzeće sudije ili sudije protnika predstavlja njegovo izuzimanje od suđenja ili vršenja drugih procesnih radnji u određenom krivičnom predmetu zbog postojanja razloga koji dovode u sumnju njegovu nepristrasnost i objektivnost. 28.ako se nalazi u vrlo bliskim vezama i odnosima sa učesnicima u postupku (npr. propisima o obavljanju sudske funkcije utvrđeni su. PZKPK predviđa ustanovu izuzeća. st.. Zahtjev za izuzeće se mora obrazložiti. kao tužilac ili branilac. .). O izuzeću i zamjeni odlučuje predsjednik suda. tužioca i drugih učesnika u postupku Imajući u vidu pravo svakog čovjeka da o krivičnoj optužbi protiv njega odluči nezavisan i nepristrasan. sudije porotnika. str. O izuzeću predsjednika Vrhovnog suda Kosova odlučuje se na generalnom zasjedanju Vrhovnog suda Kosova (čl.). 1.. – 61.

tj. str. i sudije. 5. „Službeni list SAPK. 30. koji predviđa drukčiju strukturu tužilaštava na Kosovu. okružno i Javno tužilaštvo Kosova. V. dakle. I. Ovlašteni tužilac zahtijeva od suda da u krivičnom postupku utvrdi da li je izvršeno krivično djelo.načelo zakonitosti.. može funkciju krivičnog gonjenja vršiti neposredno sam ili te aktivnosti povjeriti drugim tužiocima u tužilaštvu na čijem se čelu nalazi. Dakle.. 39 Zakon o javnom tužilaštvu Kosova.37 Funkcija krivičnog gonjenja postavljena je prije svega kao javna funkcija koja se ostvaruje u javnom interesu. 44/1982. PZKPK poznaje. str. H. Uredbe UNMIK-a 2001/28. krivično gonjenje se ostvaruje po službenoj dužnosti od strane javnog tužilaštva. Kao. 134. Ovlašteni tužilac u krivičnom postupku U skladu sa načelom akuzatornosti. krivična tužba je procesna aktivnost ovlaštenog tužioca koja se odnosi na raznovrsne procesne radnje kojima se od suda traži da u krivičnom postupku utvrdi postojanje krivičnopravnog zahtjeva i da u zavisnosti od rezultata tog nalaza prema optuženoj osobi primijeni odgovarajuće krivične sankcije. U postupku je donošenje Zakona o javnom tužilaštvu Kosova. jer sva tužilaštva čine jedinstvenu organizaciju u kojoj su niža tužilaštva podređena višem tužilaštvu. . postoje krivična djela čije se gonjenje veže uz prijedlog oštećenog. U tom smislu. Tom 37 38 Grubač. Tužilaštvo mora da preduzme krivično gonjenje kada su ispunjeni zakonski uslovi. zastupa tužilaštvo i upravlja njegovim radom. Svako tužilaštvo vrši svoju funkciju prema odgovarjućim zakonskim propisima. prethodna izlaganja o načelu oficijelnosti krivičnog gonjenja. nakon što oštećeni postavi takav prijedlog.načelo monokratskog uređenja znači da samo jedna osoba.. Sijerčić-Čolić. Ovo načelo odnosi se na način i oblik vršenja funkcije krivičnog gonjenja od strane onog tužioca koji se nalazi na čelu određene tužilačke organizacije. 40 Čl. Također. 42/1977. Tužilac koji se nalazi na čelu tužilaštva. kada postoje dokazi da je izvršeno krivično djelo (načelo legaliteta krivičnog gonjenja). i oštećenog kao tužioca (ili subsidijarnog tužioca).PETI DIO TUŽILAC 29. tako i tužioce na Kosovu imenuje specijalni predstavnik Generalnog sekretara UN. M.39 Tim zakonom su osnovani: opštinsko. i 44/1984. 32/1976. 2005. da li je krivično odgovorna i da li se na nju mogu primjeniti krivične sankcije. pored javnog tužioca. Pored krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti. – 135. Uređenje tužilaštva i specifična načela Organizacija tužilaštva na Kosovu uređena je posebnim zakonom o tužilaštvu i prilagođena organizaciji sudova.40 Uređenje tužilaštva zasnovano je na određenim načeilma: . Ovaj zakon je Uredbom UNMIK-a 1999/24 ostavljen na snazi.38 U pogledu krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti. Procesna djelatnost ovlaštenog tužioca kojom on od suda traži da utvrdi postojanje krivičnopravnog zahtjeva u konkretnom slučaju u literaturi se naziva krivična tužba. koji ostvaruje krivično gonjenje u slučaju ako javni tužilac ne preduzme krivično gonjenje. 34 . 2006. a to je glavni tužilac. 161. Tužilaštvo je izgrađeno na principu organizacionog jedinstva. .načelo jedinstva tužilaštva. funkcija krivičnog gonjenja povjerena je ovlaštenom tužiocu. da li je optužena osoba izvršilac tog djela. izmjene i dopune br. Ono što je specifično za ta krivična djela jeste da funkciju krivičnog gonjenja vrši javni tužilac. postoje i krivična djela koja se gone po privatnoj tužbi i kod njih se kao tužilac javlja privatni tužilac.. br.

i pored načela unutrašnje hijerarhije i monokratskog odlučivanja. tužilac koji se nalazi na čelu konkretnog tužilaštva rukovodi radom svojih tužilaca. ona ne obavezuju i sud jer je za sud mjerodavna izjava odnosno radnja tužioca data ili preduzeta u postupku bez obzira da li je u skaldu sa datim uputstvom.načelo supstitucije je pravo višeg tužioca da postupanje u određenom predmetu ili preduzimanje određenih procesnih radnji izuzme od nadležnog nižeg tužioca i povjeri ih drugom nenadležnom tužiocu. U vezi s izloženim je i davanje obaveznih uputstava. Ovo načelo znači podređenost nižih tužilaštava višem tužilaštvu. odnosno nadređenost višeg tužilaštva u odnosu na niža tužilaštva. izjavljuje žalbe na odluke suda koje nisu postale pravosnažne i podnosi vanredne pravne lijekove protiv pravosnažno obavezujućih odluka suda. . st. vrši raspodjelu poslova među njima.načelo devolucije znači pravo višeg tužioca da preuzima i neposredno vrši poslove iz nadležnosti nižeg tužioca (npr. s tim da tužioci aktivnosti na ostvarivanju funkcije krivičnog gonjenja vrše sami i odgovorni su za zakonito vršenje ovih poslova i zadataka. obavlja i druge poslove i preduzima druge radnje propisane zakonom (čl. – načelo hijerarhijskog uređenja. kao i one koje idu u prilog okrivljenom. preduzima potrebne mjere u vezi sa utvrđivanjem krivičnih djela i otkrivanjem izvršilaca i da sprovodi istražne radnje. 31. sud ne provjerava da li tužilac postupa u skladu sa uputstvom. može preduzeti vršenje određenih poslova na način da ih obavi umjesto određenog tužioca ili da te poslove povjeri drugom tužiocu u tom tužilaštvu. . pri čemu i rukovodi ili nadgleda istragu u prethodnom krivičnom postupku. Javni tužilac je dužan da razmotri dokaze i činjenice koje terete. 47. 32. Dakle.prilikom im može dati potrebna uputstva za obavljanje tih poslova.). Javni tužilac može u konkretnom slučaju da ne preduzme krivično gonjenje ili da od već pokrenutog gonjenja odustane. da obezbjedi da istraga bude sprovedena uz puno poštovanje prava okrivljenog i da do prikupljanja dokaza ne dođe kršenjem odredbi krivičnog postupka (čl. Načelo hijerarhijskog uređenja se primjenjuje i unutar konkretnog tužilaštva. podiže i zastupa optužnicu. za postupanje tužilac ne treba punomoć. i 3. odnosno optužni prijedlog pred nadležnim sudom. U ostvarivanju funkcije krivičnog gonjenja. javni tužilac ima pravo i dužan je da: 1. Ako javni tužilac smatra da nema osnova za pokretanje ili nastavljanje krivičnog postupka njegovu ulogu može da preuzme oštećena strana pod 35 . 46. krivično gonjenje optuženih za izvršena krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti ili na zahtjev oštećene strane. 4. Međutim.. a u toku postupka se tužioci mogu mijenjati. 2. nadgledanje rada sudske policije pri vođenju istrage i prikupljanje dokaza i informacija. Prava i dužnosti javnog tužioca u krivičnom postupku Javno tužilaštvo je nezavisno tijelo. Radnja preduzeta u postupku od bilo kojeg člana tužilaštva obavezuje tužilaštvo u cjelini pa čak i onda kad je preduzeta suprotno uputstvu glavnog tužioca. svaki tužilac može po zakonu i bez posebnog ovlaštenja da preduzme svaku radnju u postupku pred sudom ili drugim državnim organom koju bi mogao da preduzme glavni tužilac. glavni tužilac okružnog tužilaštva može preuzeti funkciju krivičnog gonjenja od opštinskog tužioca i sam je vršiti u konkretnom krivičnom postupku pred nadležnim opštinskim sudom). 1. Dakle.). dakle. Oštećeni kao tužilac i privatni tužilac Prema načelu legaliteta krivičnog gonjenja javni tužilac je dužan da pokrene krivični postupak kada postoji opravdana sumnja da je izvršeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Uputstva su internog karaktera i obavezuju onog tužioca kome su data. odgovorno za istraživanje krivičnih djela. 3.

Javni tužilac kod ovih krivičnih djela nema nikakvih ingerencija. Kad su u pitanju krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi. . 62. osoba na čiju je štetu takvo krivično djelo učinjeno. spise i predmete koji služe kao dokaz u skladu sa odredbama PZKPK (čl. 1. st.zakonskim uslovima (čl. tj. Za krivična djela koja se gone po osnovu privatne tužbe. funkciju krivičnog gonjenja ostvaruje privatni tužilac. st. 62. 41 Isti postupak primjenjuje i sud ako je javni tužilac odustao od gonjenja prije početka glavnog pretresa (čl. 36 . Subsidijarni tužilac i privatni tužilac imaju pravo da u toku svih faza krivičnog postupka ukažu na sve činjenice i da predlože dokaze koji su od važnosti za utvrđivaje krivičnog djela. Dakle. kad javni tužilac ne preduzme gonjenje ili odustane od gonjenja. 1.3. odnosno nastavi krivično gonjenje u roku od osam dana od dana kad je primio obavještenje. Ako privatni tužilac podnese privatnu tužbu. st. postavljaju pitanja optuženom. Subsidijarni tužilac i privatni tužilac imaju pravo da pregledaju zapisnik.). 3. Na glavnom pretresu subsidijarni tužilac i privatni tužilac imaju pravo da predlažu dokaze. da iznose primjedbe i objašnjenja u pogledu njihovih svjedočenja i da daju druge izjave i podnose prijedloge. pronalaženje učinioca. Privatni tužilac odlučuje da li će preduzeti krivičnog gonjenje za takvo krivično djelo. st.41 Oštećeni ima pravo da preduzme. 1. dužan je u roku od osam dana o tome obavijestiti oštećenog i uputiti ga da može sam preduzeti gonjenje kao subsidijarni tužilac. oštećeni ima pravo da prihvati krivično gonjenje i javi se kao subsidijarni tužilac tek onda ako javni tužilac ne preduzima krivično gonjenje.). Zbog toga. st.). on je i zastupa. 6. može svoju izjavu da produžava postupak da da pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana kad je javni tužilac odbacio prijavu. ili utvrđivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva.). privatna tužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kada ovlaštena osoba sazna za krivično djelo i za izvršioca (čl.). i 4. odnosno od dana kad je donijeto rješenje o obuastavljanju postupka (čl. Oštećeni koji nije obaviješten da javni tužilac nije preduzeo gonjenje ili da je odustao od gonjenja. 54. 61. svjedocima i vještacima. 4.

ŠESTI DIO
OKRIVLJENI I PRAVO NA ODBRANU 33. Pojam osumnjičenog, okrivljenog i optuženog „Osumnjičeni“ je osoba za koju policija ili organ za krivično gonjenje opravdano sumnja da je izvršila krivično djelo, ali protiv koga krivični postupak nije pokrenut. „Okrivljeni“ je osoba protiv koje se vodi krivični postupak. „Optuženi“ je osoba protiv koje je: - optužnica postala pravosnažna, - podnijeta privatna tužba ili - podnijet optužni prijedlog i zakazan glavni pretres. „Osuđeni“ je osoba koje je pravosnažnom presudom suda proglašena krivom za izvršeno krivično djelo (čl. 151. tač. 1. - 4.). Izraz okrivljeni se, također, upotrebljava i kao opšti naziv za „okrivljenog“, „optuženog“ i „osuđenog“. Svaki izvršilac krivičnog djela ne može biti okrivljeni. Tako se krivični postupak ne može voditi protiv osobe koja uživa krivični materijalnopravni imunitet i/ili krivičnoprocesni imunitet (kod krivičnoprocesnog imuniteta, dok javni tužilac ne dobije potrebno odobrenje nadležnog organa, čl. 144. st. 1.), kao ni protiv osobe koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršila 14 godina života (čl. 11. st. 2. PKZK). 34. Procesni položaj okrivljenog U teoriji krivičnog procesnog prava se ističe da je procesni položaj okrivljenog određen njegovim pravima i dužnostima. Specifičnosti procesnog položaja okrivljenog ogledaju se i u pravnom položaju koji on ima u krivičnom postupku: okrivljeni je jedan od tri osnovna subjekta u krivičnom postupku. U tom smislu je to i stranka koja treba da ima sve pravne i stvarne mogućnosti da zastupa svoje interese. S druge strane, okrivljeni može biti i izvor saznanja o važnim činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom postupku, u smislu da se i protiv svoje volje podvrgne određenim prislilnim mjerama (npr., tjelesnom pregledu, ili pretresanju). Dakle, okrivljeni je krivičnoprocesni subjekt koji raspolaže pravom na odbranu, a može biti i pasivno dokazno sredstvo.42 Ta dva procesna položaja okrivljenog u krivičnom postupku različito se izražavaju u pojedinim njegovim stadijima: u istrazi okrivljeni je više podvrgnut prisilnim procesnim mjerama, koje su povezane s istraživanjem činjeničnog stanja, dok je na glavnom pretresu to slabije izraženo, jer je taj stadij krivičnog postupka namijenjen međusobnom suprostavljanju činjeničnih navoda i pravnih argumenata stranaka.43 Procesni položaj okrivljenog ogleda se u većem broju prava koja doprinose ostvarivanju jedne od tri osnovne krivičnoprocesne funkcije – funkcije odbrane.44 Zbog značaja prava na odbranu, to pravo je predviđeno međunarodnim dokumentima kojima se pruža zaštita osnovnim ljudskim pravima (npr., čl. 6. EKLJP), kao i krivičnim zakonodavstvom. Većina tih prava se može iskoristiti u toku cijelog krivičnog postupku, tj. u bilo kom njegovom stadiju. Dakle, uvijek postoje određena prava koja se moraju obezbjediti i koja osiguravaju okrivljenom svojstvo subjekta i stranke u postupku. Samo primjera radi ovdje ćemo navesti sljedeća prava okrivljenog (o ostalim pravima, u okviru izlaganja koja slijede):
42 43 44

Bayer, V., I, 1995., str. 268.; Tomašević, G., 1998., str. 70.; Vasiljević, T., 1981., str. 154. Krapac, D., 2003., str. 159. – 160.

Na ovom mjestu treba naglasiti da ako informacije iz krivične prijave čine osnov za opravdanu sumnju da je određena osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili ako u toku prikupljanja informacija od osobe policija dođe do saznanja da je ta osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, ta osoba se tretira kao

okrivljeni i ima prava koja su PZKPK predviđena za okrivljenog, bez obzira što istraga još nije pokrenuta (čl. 220. st. 3.). O pravima okrivljenog v. Sahiti, E., Murati, R., Kunštek, E., 2004., str. 132.

37

• • • • • • •

bilo koja osoba okrivljena da je izvršila krivično djelo smtra se nevinin dok se njena krivnja ne utvrdi pravosnažnom presudom suda (čl. 3. st. 1.); bilo koja osoba okrivljena da je izvršila krivično djelo ima pravo na pošten krivični postupak sproveden u razumnom roku (čl. 5. st. 1.); pri prvom ispitivanju, okrivljeni mora brzo i detaljno biti informisan na jeziku koji on razumije o prirodi i razlozima optužbe protiv njega (čl. 11. st. 1.); pravo na šutnju u smislu da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na pitanja (čl. 11. st. 2.); pravo da nije obavezan da inkriminiše sebe ili svoju najbližu rodbinu, niti da prizna krivnju (čl. 11. st. 2.); pravo na branioca po vlastitom izboru, o kojem pravu mora biti upozoren već prilikom prvog ispitivanja ili lišenja slobode (čl. 12. st. 2.); pravo na besplatnu stručnu pomoć branioca (čl. 12. st. 4.).

Pored prava, okrivljeni u krivičnom postupku ima i dužnosti: • ljekarski pregled okrivljenog može da bude sproveden bez njegovog pristanka ako je on neophodan da bi bile utvrđene činjenice koje su važne za krivični postupak. Ljekarski pregled koji uključuje tjelesni zahvat, kao što je uzimanje uzoraka krvi u toku ljekarskog pregleda može da bude obavljeno samo uz sudsku naredbu ili uz dobrovoljni pristanak osobe o kojoj se radi (čl. 192. st. 2. i 5.); dužnost odazivanja na poziv organa krivičnog postupka. U tom smislu su predviđene i mjere kojima se osigurava prisustvo okrivljenog, a kojima se ograničava osnovno pravo čovjeka - pravo na slobodu (čl. 268.).

35. Pravo na odbranu i vrste odbrane Pravo na odbranu je najznačajnije pravo okrivljenog i iz tog prava izvode se njegova druga prava. Odbrana predstavlja procesnu aktivnost koja je usmjerena na pobijanje optužbe u cjelini ili djelimično, utvrđivanje činjenica u korist okrivljenog, kao i na primjenu onih pravnih propisa koji su za njega najpovoljniji.45 U krivičnom postupku se javljaju dvije vrste odbrane: - materijalna ili lična odbrana (odbrana koju okrivljeni preduzima sam) i formalna ili stručna odbrana (odbrana uz stručnu pomoć branioca). O ovim vrstama odbrane govori odredba člana 12. stav 2. PZKPK. Također, i član 6. stav 3. tačka c) EKLJP govori o materijalnoj i formalnoj odbrani. U svojoj praksi, ESLJP je naglasio da se ove dvije vrste odbrane ne isključuju (dakle, nisu date alternativno), već se dopunjuju (tj. postavljene su kumulativno).46 Materijalna (lična) odbrana je ona odbrana koju okrivljeni preduzima sam, na način da daje iskaz (ako želi), ispituje svjedoke i vještake, predlaže dokaze, daje završnu riječ na glavnom pretresu, podnosi prigovore ili ulaže pravne lijekove. Okrivljeni može da ostvaruje pravo na ličnu odbranu ne samo prilikom ispitivanja, već u toku cijelog krivičnog postupka koristeći zakonom predviđena pravna sredstva. Materijalna ili lična odbrana ne pripada samo okrivljenom, jer tu odbranu vrše i organi koji učetvuju u krivičnom postupku, kao i druge
Tako Grubač, M., 2006., str. 180.; Tomašević, G., 1998., str. 73. Krapac, D., 2003., str. 160. – 165.; Matovski, N., 1984., str. 13. – 18. 46 Tako, npr., u predmetu Pakelli protiv Njemačke (1987.), Imbrioscia protiv Švajcarske (1993.).
45

38

osobe. U pogledu vršenja materijalne odbrane od strane organa koji učestvuju u krivičnom postupku ističe se da su, npr., sud, javni tužilac i policija dužni istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, odnosno da su dužni da pažljivo ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u prilog (čl. 7.). Pravo na materijalnu odbranu pripada i osobama koje su sa okrivljenim povezane određenim, vrlo bliskim odnosima i vezama (npr., bračni ili vanbračni drug, najbliži srodnici okrivljenog), jer te osobe mogu, npr., uzeti branioca okrivljenom (čl. 69. st. 6.), imaju pravo da ne svjedoče u krivičnom postupku (čl. 160.) ili da podnesu zahtjev za ponavljanje postupka (čl. 443. st. 1.). 36. Branilac Pored materijalne odbrane, koju, kako smo naveli, ostvaruje okrivljeni sam (te organi koji učestvuju u krivičnom postupku i određeni krug osoba koje su s okrivljenim povezane bliskim vezama), okrivljeni ima pravo da se brani i uz stručnu pomoć branioca. Smatra se da odbrana uz pomoć branioca obezbjeđuje izjednačavanje okrivljenog sa tužiocem u smislu principa «jednakosti oružja». Odbrana koju okrivljenom pruža branilac (koga on sam izabere ili mu ga postavi sud kad je zakonom određeno da je odbrana obavezna), naziva se formalna odbrana. Razlozi na strani formalne odbrane su višestruki, ali se najčešće pominje da branilac u krivičnom postupku pruža pravno-tehničku pomoć okrivljenom što doprinosi ravnopravnosti stranaka u krivičnom postupku. Tužilac je u odnosu na okrivljenog u pravu stručna osoba, dok je okrivljeni najčešće osoba koja ne poznaje pravo, njegove sadržaje i propise. Već samim tim je položaj tužioca snažniji i povoljniji. Ali to nisu jedine prednosti na strani tužioca. Okrivljeni je osoba protiv koje se vodi krivični postupak, dakle, osoba koja se zbog toga nalazi u posebnom psihičkom stanju. To ozbiljno može da utiče na njegovo vršenje odbrane, odnosno da njegovi postupci nisu uvijek dobro organizovani, cjelishodni, što može voditi propuštanju iznošenja bitnih okolnosti i činjenica za odbranu. Dakle, do pune odbrane okrivljenog može doći jedino ako okrivljeni, uz prava koja mu pripadaju, ima mogućnost angažovanja osobe koja je po svojoj stručnosti izjednačena sa tužiocem, tako da se uspostavlja stvarna ravnoteža između dvije suprostavljene stranke u krivičnom postupku – između tužioca i okrivljenog. Član 6. stav 3. tačka c) EKLJP predviđa pravo okrivljenog da se brani uz pomoć branioca po vlastitom izboru ili ako nema dovoljno sredstava da ga plati, kad to interesi pravde nalažu, da mu se dodijeli branilac po službenoj dužnosti. Prema PZKPK, okrivljeni ima pravo braniti se uz stručnu pomoć branioca koga sam izabere, a ako sam ne uzme branioca kad je to određeno ovim zakonom - postavit će mu se branilac po službenoj dužnosti. Također, kada interes pravde to zahtijeva, ako okrivljeni nema dovoljno sredstava za pravnu pomoć, na njegov zahtjev biće mu dodijeljen branilac koji će biti plaćen iz budžetskih sredstava (čl. 12. st. 2. – 4.). Okrivljeni ima pravo na branioca u svim stadijima postupka (čl. 69. st. 1.). Okrivljeni se o pravu na branioca obavještava na prvom ispitivanju, kao i o tome da će mu se, na njegov zahtjev, postaviti branilac ako zbog svog imovnog stanja ne može snositi troškove odbrane (čl. 12. st. 5.). O pravu na stručnu pravnu pomoć po svom izboru obavještava se i osoba lišena slobode (čl. 14. st. 1. podst. 2.). 37. Vrste odbrane uz pomoć branioca Odbrana uz pomoć branioca može biti organizovana kao fakultativna, obligatorna i odbrana osoba slabog imovnog stanja (tzv. odbrana siromašnih). S tim u vezi su i dva pravna osnova po kojima se branilac javlja u krivičnom postupku. To su: - punomoć za branioca koji je slobodno izabran (čl. 70. st. 2.) i – sudska odluka u formi rješenja o imenovanju branioca (čl. 73. i 74.). 39

Ako u slučaju obavezne odbrane okrivljeni ne agnažuje branioca.). na saslušanju u pritvoru. vrlo bliskim odnosima i vezama (čl. 73. Branioca mora imati već prilikom prvog ispitivanja. u slučaju slabog imovnog stanja. PZKPK predviđa postavljanje branioca i u nekim slučajevima fakultativne odbrane. ako je optužnica podignuta za krivično djelo kažnjivo sa najmanje osam godina zatvora. st. – 4. To je obligatorna formalna odbrana.). mogu to učiniti osobe koje su sa okrivljenim povezane određenim. 73.Fakultativna formalna odbrana predstavlja pravo okrivljenog da po slobodnom izboru ima branioca ako i kad to želi. To je odbrana osoba slabog imovnog stanja. ima slučajeva kada.). od podizanja optužnice.). st. gluh ili pokazuje znake duševnog oboljenja ili mentalne nesposobnosti ili kada mu je izrečena kazna dugotrajnog zatvora (čl. 73. 2.). podst. 1. st. 74. U skladu sa principijelnim stavom da je pravo na odbranu uz pomoć branioca jedno od osnovnih prava u krivičnom postupku. st.). Umjesto imenovanog branioca.zahtjev okrivljenog i – slabo imovno stanje okrivljenog zbog čega ne može snositi troškove odbrane. 6. U tom slučaju razriješit će se imenovani branilac (čl. zbog čega nije u stanju da se sam uspješno brani. 1. st. okrivljeni može sam uzeti drugog branioca. st. 47 Zbog navedenog se često za obligatornu odbranu kaže da je to odbrana po službenoj dužnosti. Kod fakultativne odbrane. sud postavlja branioca na zahtjev okrivljenog i uz ispunjenje određenih uslova.47 Također. 3. 75. ako branioca ne uzme sam okrivljeni. Opšti uslovi se odnose na: . Prava i dužnosti branioca U toku sprovođenja krivičnog postupka branilac ima određena prava i dužnosti. Da bi omogućio potpunu odbranu okrivljenog. 69. Branilac ima ista prava kao i okrivljeni. Okrivljeni ima pravo na branioca u toku cijelog krivičnog postupka i o ovom pravu mora biti obaviješten prije prvog ispitivanjaOkrivljeni može da ima najviše tri branioca (čl. ako u toku postupka optuženi ostane bez imenovanog branioca. Prava i dužnosti branioca usmjerena su na omogućavanje pravilne i efikasne odbrane u toku cijelog krivičnog postupka. o ovom pravu okrivljeni će se poučiti prije prvog ispitivanja (čl. 38. 1. Posebni uslovi su: . predsjednik suda ili nadležni organ koji vodi pretpretresni postupak imenuje po službenoj dužnosti branioca o javnom trošku (čl. i u postupku po vanrednim pravnim lijekovima ako je okrivljeni nijem. 2. Naime. jer sud postavlja branioca ex officio. zahtjev za postavljanjem branioca zbog slabog imovnog stanja može se istaknuti u toku cijelog postupka. i 3. Branilac ima pravo da slobodno komunicira sa okrivljenim.da se postupak vodi za krivično djelo kažnjivo sa najmanje osam godina zatvora ili – ako je to u interesu pravde (čl. osim onih koja su izričito rezervisana za okrivljenog. 2. bilo zbog težine krivičnog djela bilo zbog posebnih potreba okrivljenog. sve vrijeme dok pritvor traje. st. 74. gluh ili pokazuje znake duševnog oboljenja ili mentalne nesposobnosti. a sam ne angažuje drugog branioca. 71. Za razliku od fakultativne formalne odbrane. st.). .nepostojanje mogućnosti za obligatornu formalnu odbranu.). okrivljeni mora imati branioca da bi se uspješno ostvarili ciljevi krivičnog postupka i osigurala njegova odbrana. Ona je predviđena u sljedećim slučajevima: • • • • ako je okrivljeni nijem. 1. predsjednik sudskog vijeća ili nadležni organ koji vodi pretpretresni postupak imenuje po službenoj dužnosti novog branioca o javnom trošku (čl. 40 .

48 Također. Pored prava. dužnost je branioca da se primi odbrane i pruži pravnu pomoć okrivljenom. – 175. redovne i vanredne pravne lijekove. kao i da pregleda zapsinike dokaze koji se odnose na krivični predmet (čl. 77. obligatornoj ili odbrani osoba slabog imovnog stanja.49 48 49 Matovski. branilac ima pravo da u korist okrivljenog podnosi sva pravna sredstva. Istovremeno. bez obzira da li je riječ o fakultativnoj. kao i pritužbe i prigovore. Branilac ima pravo da unaprijed bude obaviješten o mjestu i vremenu preduzimanja bilo kakvih istražnih radnji i da u njima učestvuje. 141.. Zatim. str. iz razloga preopterećenosti drugim poslovima ili angažovanju na drugim predmetima. tj. branilac ne smije sprečavati sud. Pritom.. Isto tako. te ima pravo i dužnost da prešuti činjenice koje idu na štetu osobe koju brani.usmeno i pismeno pod uslovima koji garantuju tajnost. od branioca se ne traži objektivnost u postupanju. Osnovna dužnost branioca je da postupa savjesno u zaštiti interesa okrivljenog i da čuva kao tajnu sve što mu je povjereno kao braniocu. branilac ima pravo da predlaže izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica koje idu u korist okrivljenog. 41 . npr.. Branilac može odbiti prihvatanje odbrane. 1984. N.). tužioca i druge organe postupka da utvrđuju takve činjenice. branilac ima i određene dužnosti.

2.). izjavi žalbu na odluku suda o krivičnim sankcijama izrečenim za krivična djela protiv života i tijela. odnosno punomoćnika. na glavnom pretresu. i to: privatni tužilac (kod krivičnih djela koja se gone po privatnoj tužbi) ili subsidijarni tužilac (kod krivičnih djela koja se gone po službenoj dužnosti). bude obaviješten o povlačenju optužnice prije otvaranja glavnog pretresa i o tome da može nastaviti gonjenje (čl. 239. 326.51 ili troškova krivičnog postupka (čl. a nakon povlačenja optužnice od strane javnog tužioca. 6)). 62.). ukoliko želi.). st. nastavio krivično gonjenje (čl. podst. 1. 366. u toku istrage podnese zahtjev javnom tužiocu da obezbjedi određeni dokaz (čl.). 1. 2. Ovakav status oštećenog je osnov za njegov položaj u krivičnom postupku i predviđanje određenih prava i dužnosti. 1. i čl. 380. st. 3. i čl. osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva (čl. st. 151. 224. 151.). Krivičnim djelom može biti oštećena kako fizička. 1. sa određenim pravima i dužnostima. A „punomoćnik“ je osoba koja u slučajevima propisanim PZKPK postupa u ime i u interesu oštećenog (čl. što može predstavljati osnov za aktivnosti javnog tužioca i policije. podst. st.SEDMI DIO OŠTEĆENI U KRIVIČNOM POSTUPKU 39. 7)). st. Pojam oštećenog i položaj u krivičnom postupku Osoba čije je lično ili imovinsko pravo krivičnim djelom povrijeđeno ili ugroženo naziva se oštećeni (čl. 62. oštećeni može biti ovlašteni tužilac. 399. 1.50 Također. Također. bude obaviješten i da prisustvuje saslušanju svjedoka ili vještaka izvan sudnice. bude obaviješten o obustavi istrage kako bi. st. Svoja prava oštećeni u krivičnom postpku može ostvarivati sam. Oštećeni ima pravo da sam preduzme gonjenje kao subsidijarni tužilac (čl. 4. kao i uz pomoć zakonskog zastupnika. st. 514.) u završnoj riječi se osvrne na dokaze koji potkrepljuju imovinskopravni zahtjev i da ukaže na dokaze o krivičnoj odgovornosti optuženog (čl. 62. 3. podst. oštećeni može da izjavi žalbu po svim žalbenim osnovama. st. se protivi ustupanju krivičnog gonjenja stranoj državi.). 208. 51 Ako je javni tužilac preuzeo gonjenje od subsidijarnog tužioca (čl.). bude obaviješten o odbacivanju krivične prijave i o razlozima za to.).). st. 65. 151. i čl. izjavi da li želi nastaviti gonjenje (čl. 50 42 . 1. • • • • “Zakonski zastupnik” je roditelj ili osoba koja ima roditeljska prava ili obaveze ili zakonski staratelj (čl. kao i vršenju uviđaja ili rekonstrukciji događaja (čl. protiv seksualnog integriteta ili protiv bezbjednosti javnog saobraćaja. tako i pravna osoba. st. Oštećeni je sporedni krivičnoprocesni subjekt. Oštećeni ima pravo da: • • • • • • podnese prijavu o izvršenom krivičnom djelu. oštećeni ima pravo da preda prijedlog javnom tužiocu za gonjenje krivičnih djela koja se gone po prijedlogu. 2. 5)). st. 63. st.

Zahtjev za povraćaj stvari odnosi se kako na pokretnu.) podvrgavanje ljekarskom pregledu ako je oštećeni svjedok i ako je neophodno da bi bilo utvrđeno da li se na njegovom tijelu nalaze tragovi ili određena posljedica krivičnog djela (čl. 109. kad je zbog izvršenja krivičnog djela nastao po propisima imovinskog prava imovinskopravni zahtjev oštećenog. teretne ili dobročine. U slučaju donošenja oslobađajuće presude ili presude kojom se optužba odbija. 158. • • Naknada štete obuhvata naknadu imovinske (ili materijalne) i neimovinske (ili nemareijalne) štete. sud ispituje okrivljenog o činjenicama vezanim za prijedlog ovlaštene osobe i istražuje činjenice koje su od značaja za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva (čl. st. Naime. st. 107. 107. kao i onda ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan temelj za djelimično ili potpuno dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva. Predmeti imovinskopravnog zahtjeva su različiti i u krivičnom postupku mogu se odnositi na nadoknadu štete. Osoba ovlaštena na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva dužna je da podnese dokaze o svom zahtjevu.). 1. Zahtjev za poništavanjem određenog pravnog posla može se odnositi na različite pravne poslove (jednostrane ili dvostrane.). raspravit će se u krivičnom postupku ukoliko je: . a može ovlaštenu osobu uputiti na parnični postupak za nedosuđeni dio imovinskopravnog zahtjeva. 107. Imovinskopravni zahtjev. oštećeni u krivičnom postupku ima i dužnosti. 1. 111.).ako ovaj pridružni postupak neće odugovlačiti postupak o krivičnom djelu kao osnovnom predmetu krivičnog postupka (čl. podvrgavanje pregledu tjelesnih povreda (koje je obavezno kod povrede ili ugrožavanja tjelesnog integriteta oštećenog.52 Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva podnosi se nadležnom organu kome je podnijeta krivična prijava ili sudu pred kojim se vodi postupak (čl.imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela. st. 3. 2. on može zatražiti da se u krivičnom postupku razmotri njegov zahtjev (čl. 52 43 . U krivičnom postupku sud ne može donijeti odluku kojom imovinskopravni zahtjev odbija. 112.• postavi imovinskopravni zahtjev. one koji su sklopljeni među živima ili za slučaj smrti). 192. povraćaj stvari ili poništenje određenog pravnog posla (čl. Kad izrekne presudu kojom okrivljenog oglašava krivim. Imovinskopravni zahtjevi Oštećeni ima pravo da se u krivičnom postupku pridruži sa svojim imovinskopravnim zahtjevom i da ga u tom postupku i ostvaruje. kao što su. 1.). dužnosti svjedočenja (osim ako se ne radi o isključenju ili oslobođenju od dužnosti svjedočenja) i dužnosti istinitog svjedočenja u krivičnom postupku.). Riječ je o dužnosti odazivanja na uredno dostavljen poziv.: • ukoliko je pozvan kao svjedok. na oštećenog se primjenjuju sve dužnosti koje su vezane za položaj svjedoka u krivičnom postupku.) 40. O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud.). sud može usvojiti zahtjev u cjelini ili djelimično. čl. 2. – 118. st. tako i na nepokretnu stvar. Također. bude saslušan kao svjedok (čl. st. .). st. kao sporedni predmet krivičnog postupka. te rješenja kojim se obustavlja postupak. sud je obavezan da raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu i donošenje odluke o njemu prenese na sud u parničnom postupku (čl. • Pored navedenih prava. npr.ako je ovlaštena osoba postavila prijedlog i . 191.

koji nastaju usljed izvršenja krivičnog djela. st. bez obzira na ishod postupka.. 1. pridruženo raspravljanje i o imovinskopravnom zahtjevu odlučiti po načelima i pravilima građanskog prava. javnog tužioca ili suda koji vodi krivični postupak.. Određeni troškovi isplaćuju se unaprijed iz sredstava policije.). prekršaji) ne mogu biti predmet raspravljanja u krivičnom postupku. odnosno rješenja kojim se obustavlja krivični postupak. više krivičnih stvari koje stoje u odnosu određene vrste koneksiteta (subjektivnog. da bi krivični postupak mogao započeti i teći. Međutim. U zakonom predviđenim slučajevima može se voditi jedinstven krivični postupak zbog više krivičnih djela i/ili protiv više osoba. a naplaćuju se kasnije od osoba koje su dužne da ih plate prema odredbama PZKPK (čl. jer se o njima raspravlja u posebnom. Zbog toga. Isplaćivanje troškova postupka unaprijed je privremeno.visinu troškova krivičnog postupka. imovinskopravni zahtjevi kao sporedni predmet krivičnog postupka raspravit će se u krivičnom postupku ukoliko je: imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem krivičnog djela. 99.54 Učesnici u krivičnom postupku. i to: . a kad obustavi krivični postupak ili kad donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija – utvrdit će da 53 54 Tomašević.. troškovi krivičnog postupka i – prethodna pitanja. 44 . (npr. Pored raspravljanja o krivičnoj stvari. Odluku o troškovima krivičnog postupka donosi sud.odluku o tome ko snosi troškove krivičnog postupka. 23.imovinskopravni zahtjevi. 42. str. po završetku krivičnog postupka i u zavisnosti od njegovog ishoda. U takvom slučaju predmet krivičnog postupka je više krivičnih stvari u međusobnoj vezi. 1998. Ove tri pretpostavke predstavljaju uslove o kojima sud mora voditi računa prije nego što odluči da li će prihvatiti tzv. zbog čega se i vodi krivični postupak. Pravilo je da od ishoda krivičnog postupka zavisi odluka o tome na čiji teret padaju troškovi konkretnog krivičnog postupka. Ona treba da sadrži: .53 Osnovni predmet krivičnog postupka može se raspravljati i utvrđivati samo u krivičnom postupku.. snose određene troškove krivičnog postupka.). Odluka o troškovima krivičnog postupka sastavni je dio izreke presude. objektivnog ili mješovitog). 4. Uopšte o predmetu krivičnog postupka Osnovni predmet krivičnog postupka jeste krivična stvar kao događaj u stvarnosti koji ukazuje na mogućnost postojanja određenog krivičnog djela i njegovog izvršioca. 99. jer organ koji je dužan isplatiti troškove nije uvijek dužan i da ih definitivno snosi. Sporedni predmeti krivičnog postupka Kao što smo već naveli. potrebno je troškove postupka isplatiti unaprijed.. G.OSMI DIO PREDMET KRIVIČNOG POSTUPKA 41. ako su ti troškovi nastali njihovom krivicom (npr. odnosno. u krivičnom postupku se raspravljaju i sporedni predmeti. st. ako je ovlaštena osoba postavila prijedlog i ako taj postupak neće odugovlačiti krivični postupak. odlaganja istražne radnje ili glavnog pretresa). Druga kažnjiva djela (npr. kad sud optuženog oglasi krivim – izreći će u presudi da je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka. tj. troškovi dovođenja. prekršajnom) postupku. Troškovi krivičnog postupka su izdaci napravljeni u toku krivičnog postupka i troškovi povezani sa krivičnim postupkom (čl. odluku o oslobođenju od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka u cjelini ili djelimično i .

U tom smislu. d. sud u krivičnom postupku nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno određeno krivično djelo. te troškovi prevođenja padaju na teret budžetskih sredstava (čl. Međutim. u cjelini ili djelimično. primjeniti odredbe člana 6. Odluku o prethodnom pitanju koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ. zatim odbrane zbog slabog imovnog stanja. i 103. tač. upravni organ). o valjanosti braka.). Važno je napomenuti da troškovi branioca koji je postavljen u slučaju obavezne stručne odbrane.. prethodna (ili prejudicijalna) pitanja su također sporedni predmet krivičnog postupka. te besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik na kome se vodi krivični postupak. i f. odnosno neki drugi organ različit od suda (npr.. Iako se primjenjuju pravila dokazivanja u krivičnom postupku ipak se odluka o prethodnom pitanju (npr. stav 3. jer se i prilkom odlučivanja o troškovima krivičnog postupka moraju imati u vidu prava okrivljenog na besplatnu stručnu pomoć branioca. Sud je ovlašten optuženog osloboditi. niti činjenična. c. st. 99. 1. Prethodna pitanja su pitanja građanskog ili upravnog prava. i e. a u krivičnom postupku postaju prethodna onda kad od njihovog prethodnog rješenja zavisi primjena krivičnog zakona. Uz imovinskopravne zahtjeve i troškove krivičnog postupka. EKLJP i člana 14. Za rješavanje prethodnih pitanja nadležan je sud u nekom drugom postupku (npr. Iz navedenog razloga. svojstvu određene osobe) donosi na osnovu materijalnih propisa koje primjenjuje organ nadležan za rješavanje prethodnih pitanja (sud u drugom postupku ili neki drugi organ).troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava. ona ne dobiva klauzulu pravosnažnosti i ne obavezuje nadležni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti način.). te izvršnom postupku). 5. jer se o krivičnoj stvari raspravlja po pravilima krivičnog postupka. Polazeći od zaštite osnovnih prava čovjeka. Sud može samostalno odlučiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u krivičnom postupku i tada odluka suda po prethodnom pitanju ima dejstvo samo u konkretnom krivičnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. st. stav 3. 102. vlasništvu. dužnosti naknade troškova krivičnog postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavanje optuženog ili osoba koje je on dužan izdržavati (čl. i čl. dakle. parničnom ili vanparničnom. ne može promijeniti sud u krivičnom postupku. prethodna pitanja su pravna pitanja i ne mogu biti procesna. MPGPP. 45 . tač.. 104. prilikom odlučivanja o troškovima krivičnog postupka moraju se. odluka o prethodnom pitanju se unosi u obrazloženje presude.

odluku o primjeni mjera. jemstvo i kućni pritvor (čl. 2. Prisustvo određenih osoba u krivičnom postupku se postiže propisivanjem dužnosti odazivanja pozivu organa krivičnog postupka.55 Mjere za osiguranje prisustva okrivljenog i uspješno vođenje krivičnog postupka nisu krivične sankcije. poštivanje načela srazmjernosti. SPREČAVANJE PONAVLJANJA KRIVIČNOG DJELA I OBEZBJEĐIVANJE USPJEŠNOG VOĐENJA KRIVIČNOG POSTUPKA 43. sprečavanje ponavljanja krivičnog djela i obezbjeđenje uspješnog vođenja krivičnog postupka Za uspješno vođenje krivičnog postupka potrebno je osigurati prisustvo određenih osoba. Uopšte o mjerama za obezbjeđenje prisustva okrivljenog. Ove mjere ograničavaju pravo na slobodu čovjeka prije pravosnažnog okončanja krivičnog postupka. mjera se mora ukinuti po službenoj dužnosti kad prestanu razlozi koji su doveli do njene primjene. naredba suda. Pri odlučivanju o primjeni pomenutih mjera moraju se uvažiti zahtjevi koji su posljedica međunarodnog prava o pravima čovjeka (čl. donosi sud (načelo sudskog nadzora). 56 Pavišić. U ovom dijelu govori se isključivo o mjerama koje su usmjerene prema osobama.. u skali koja počinje najlakšom mjerom – pozivom. u manjem ili većem obimu. 5 EKLJP): • • • • zakonom moraju biti propisani uslovi za njihovu primjenu. – 111. izuzetno usmena57.). 124. kojih se mora pridržavati nadležni organ (načelo legaliteta). obezbjeđenje dokaznog materijala ili sigurnosti ljudi. Chicago-Kent Law Review. uz ograničene izuzetke. Ovim mjerama se nastoji. 109. kao što su. 80 (2005) 1. odazove na poziv i dođe u određeno vrijeme na 55 O mjerama kojima se ograničava pravo raspolaganja predmetima ili stvarima govori se u okviru radnji dokazivanja pretresanja stana. 57 Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud može i usmeno saopštiti osobi koja se nalazi pred sudom. pravo na ličnu slobodu. 2005. neometano odvijanje krivičnog postupka i preduzimanje krivičnoprocesnih radnji. zajedno sa poukom o posljedicama nedolaska (čl.). koje nalaže da se ne primjenjuje oštrija mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. B. kojom se okrivljenom naređuje da se. Ostale mjere između ove dvije su: nalog za lišenje slobode. 116. izvršenje izrečene krivičnopravne sankcije. Poziv Poziv je pismena. Murati. prostorija i osoba i privremenog oduzimanja predmeta i imovine. postići i drugi ciljevi. 268. uz uspješno vođenje krivičnog postupka. a završava se najtežom – sudskim pritvorom.. st. str. R. Taksativno su navedene u PZKPK. u smislu da im se predviđenim mjerama ograničava.DEVETI DIO MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OKRIVLJENOG. 1. odnosno zamijeniti drugom blažom mjerom ako su se za to stekli zakonski uslovi (načelo supsidijarnosti). javljanje u policijsku stanicu. sprečavanje novih kriminalnih radnji. privođenje izvršioca krivičnog djela pravdi. MPGPP i čl. 9. zabrana približavanja određenom mjestu ili određenoj osobi.56 44. zbog preduzimanja određene procesne radnje.: Protection of Human Rights Under Kosovo's Criminal Code and Criminal Procedure Code. 46 . npr. obećanje okrivljenog da neće napustiti mjesto boravišta. str... st.

određeno mjesto..). Izdavanje naloga za lišenje slobode u navedenim slučajevima je fakultativno. uhapšena osoba ima pravo i da sa njima komunicira usmeno ili pismeno (čl. 47 . Nalog za lišenje slobode izvršava policija.). st. svjedocima. 270. do 5.). . Za vrijeme hapšenja osoba mora biti informisana o razlozima za lišenje slobode na jeziku koji razumije. Obavezno izdavanje naloga za lišenje slobode predviđeno je u slučaju ako je optuženi uredno pozvan na glavni pretres. sa naznačenjem svojstva u kome se osoba poziva. Obećanje okrivljenog da neće napustiti mjesto boravišta Ova mjera sastoji se u obećanju okrivljenog pred sudom pred kojim se vodi postupak da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti boravište. Okrivljenog će se prilikom davanja obećanja 58 U krivičnom postupku se šalju pozivi i drugim osobama (npr. 1. na zahtjev javnog tužioca ili u hitnim okolnostima na zahtjev policije. ispitati će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima.). Nalog za lišenje slobode Nalog za lišenje slobode izdaje pretpretresni sudija ili predsjednik vijeća. ili ispitivanje biva odloženo (čl.). Kad se okrivljeni prvi put poziva poučiće se u pozivu o pravu da uzme branioca i pravu branioca da prisustvuje njegovom ispitivanju. . kao i način njegovog dostavljanja (čl. 214.58 Okrivljeni je dužan odazvati se pozivu koji mu je uredno dostavljen. ili predstavnik nadležne međunarodne organizacije ako je uhapšena osoba izbjeglica ili je na drugi način pod zaštitom međunarodne organizacije. 1.). stav 4. Pored obavještavanja pomenutih institucija.da obavijesti članove porodice ili drugu odgovarajuću osobu po svom izboru o lišenje slobode i – da uživa ljekarsku kontrolu i ljekarsku njegu. 269. Ako optuženi opravda svoje odsustvo prije nego što bude lišen slobode. a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak opravda. Ako okrivljeni nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje. – 3.ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva. 341. 1.59 45. Razlozi za izdavanje ovog naloga su: . 271.da joj bude pružena besplatna pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se govori u policiji. Također. a u slučaju neodazivanja na poziv može se prinudno dovesti (u pozivu se okrivljeni mora upozoriti da će biti prinudno doveden ukoliko se ne odazove na poziv).). 127. a odredbe člana 269. Nalog se izdaje po službenoj dužnosti. st. 230. diplomatska misija države čiji je državljanin. primjenjuju se uz neophodno prilagođavanje. st. vještacima). Sadržaj poziva propisuje se zakonom (čl.ako uredno pozvani okrivljeni ne dođe. 5. kao i o sljedećim pravima: – da šuti i da ne odgovara na bilo koje pitanje osim davanja podataka o svom identitetu. ako je osoba lišena slobode stranac. a svoj nedolazak ne opravda ili . ima pravo da o njenom lišenju slobode bude obaviještena kancelarija za vezu. 2. Okrivljeni je dužan da se pojavi kod javnog tužioca nakon što je pozvan. st.). 230. predsjednik sudskog vijeća opoziva nalog za lišenje slobode (čl. 6. 1. st. Nalog za lišenje slobode izdaje se pismeno. . 270. 2. i čl. uključujući i psihijatrijsko liječenje.kada postoje uslovi za određivanje sudskog pritvora (čl. st. 281. a iz okolnosti očigledno proizilazi da okrivljeni izbjegava prijem poziva (čl. st.). 59 Okrivljeni je dužan da se pojavi kod javnog tužioca nakon što je pozvan (čl. 46. . Okrivljeni može da podnese žalbu pretpretresnom sudiji na odlučivanje o zakonitosti obaveze da se pojavi pred javnim tužiocem (čl. st. Obaveza je okrivljenog da o svakoj promjeni adrese ili o namjeri da promjeni boravište odmah obavijesti sud. 1. Ovo obećanje sud može tražiti ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo i postoje razlozi da se sumnja da bi okrivljeni mogao da se sakrije ili da ode u nepoznato mjesto ili da napusti Kosovo u toku krivičnog postupka (čl. Sadržaj naloga i način lišenja slobode određeni su članom 270.). 269. st.da dobije pomoć branioca i da mu bude obezbjeđen branilac ako on nije u stanju da plati za pravnu pomoć.

Jemstvo O jemstvu govori član 5. 272. produženje ili ukidanje ove mjere shodno se primjenjuju zakonska rješenja o sudskom pritvoru. st. Okrivljenom koji je dao ovo obećanje može se privremeno oduzeti putna isprava. st. o čemu se okrivljeni unaprijed obavještava. načini ili okolnosti pod kojima je ono izvršeno. Zabrana približavanja određenom mjestu ili osobi Sud može zabraniti okrivljenom da se približava određenom mjestu ili osobi pod sljedećim uslovima: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo. 2) ako okrivljeni nije osumnjičen za krivično djelo kažnjivo zatvorom od najmanje pet godina prema poglavljima XII. Sud određuje sudski pritvor ako se okrivljeni ne pridržava izrečenih zabrana. sakriti. predviđajući da se puštanje na slobodu može usloviti jemstvom da će se osoba odazvati pozivu na suđenje. podst. okrivljeni se periodično pojavljuje u određeno vrijeme u policijskoj stanici u oblasti gdje ima prebivalište ili boravište ili gdje se zatekne u vrijeme donošenja sudske odluke o ovoj mjeri. 48. oštećene ili na suačesnike (čl. lične karakteristike. 1. 1. 1. st. u kojem se utvrđuje odgovarajuća udaljenost od određenog mjesta ili osobe koju okrivljeni mora da poštuje i koju ne smije namjerno da pređe. Obećanje okrivljenog unosi se u zapisnik. i o tome se okrivljeni unaprijed obavještava. sud može naložiti da okrivljeni ostane na slobodi uz jemstvo ili da uz jemstvo bude oslobođen iz sudskog pritvora: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo. ili neke druge lične okolnosti ukazuju na opasnost da okrivljeni ponovi krivično djelo.). uticati na svjedoke. XXV. 49. Na trajanje. 2. st. Jemstvo kao mjera za osiguranje prisustva okrivljenog i uspješno vođenje krivičnog postupka zamjena je za sudski pritvor. (ii)) ili ako ozbiljnost krivičnog djela. Ove zabrane se izriču rješenjem. Sud može narediti sudski pritvor ako se okrivljeni ne pridžava ove mjere. 3) ako je jedini osnov za sudski pritvor ponavljanje krivičnog djela. stav 3. dovršenje pokušanog krivičnog djela ili izvršenje krivičnog djela kojim se prijeti i 4) ako je okrivljeni obećao da neće ponoviti krivično djelo. Uz ovu mjeru može se narediti privremeno oduzimanje putne isprave. 281. dovrši pokušano krivično djelo ili učini krivično djelo kojim prijeti da će ga izvršiti (čl. Ukoliko se naredi ova mjera. Također. 2) ako je jedini razlog za sudski pritvor bojazan da okrivljeni može pobjeći i 3) ako je okrivljeni obećao da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište (čl. 281. 47. 273. tač. sud može naložiti da okrivljeni ostane na slobodi uz jemstvo ili da uz jesmtvo bude oslobođen iz sudskog pritvora: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo. XX. podst. Na trajanje. ponašanje u prošlosti. dovršiti pokušano krivično djelo ili počiniti krivično djelo kojim je prijetio (čl. st. Naime. promijeniti ili falsifikovati dokaze krivičnog djela ili ako posebne okolnosti ukazuju da će okrivljeni ometati tok krivičnog postupka uticanjem na svjedoke.). XIV. 2. XIX. (iii)) i 3) ako takva zabrana može umanjiti rizik da će okrivljeni uništiti dokaz krivičnog djela. EKLJP. ambijent i uslovi u kojima živi okrivljeni. XV. dovršiti pokušano krivično djelo ili izvršiti krivično 48 . 274. Javljanje u policijsku stanicu Ovu mjeru naređuje sud pod sljedećim uslovima: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo i 2) ako postoje osnovi za sumnju da će se okrivljeni sakriti ili otići na nepoznato mjesto ili napustiti Kosovo (čl. produženje ili ukidanje ove mjere shodno se primjenjuju zakonska rješenja o sudskom pritvoru. 1. 2) ako postoje razlozi za vjerovanje da će uništiti. tač.upozoriti da se protiv njega može odrediti sudski pritvor ako ovu obavezu prekrši.). 1. XXVII i XXVIII PKZ. saučesnike ili pomagače ili da će ponoviti krivično djelo.

Jemstvo može da bude položeno u vidu gotovine. 274. jemstvo se može dati da ne bi bio naređen pritvor zbog opasnosti od bjekstva ili zbog opsanosti od ponavljanja krivičnog djela. ili da bi se okrivljenom koji je već u sudskom pritvoru iz navedenih razloga. Pravo na slobodu i ličnu sigurnost uživa zaštitu u okviru međunarodnog prava o pravima čovjeka (čl. sud može dozvoliti okrivljenom da na određeno vrijeme napusti prostorije u kojima izdržava kućni pritvor. Za razliku od sudskog pritvora. kao i okrivljenog i branioca (čl. 2. 277. st. 277. Izuzetno. MPGPP i čl. Zbog toga. kućnim pritvorom se ograničava lična sloboda na način da se okrivljenom zabranjuje da napušta prostorije u kojima stalno ili privremeno živi. Novčani iznos jemstva je quaestio facti i utvrđuje se u svakom konkretnom slučaju prema težini krivičnog djela. 275. na određivanje. PZKPK predviđa posebnu vrstu pritvora – kućni pritvor. rješenjem će se odrediti da je vrijednost data kao jemstvo prihod budžeta Kosova (čl. ako okrivljeni ponovi krivično djelo.). Sudski pritvor kao preventivno lišenje slobode predstavlja prinudno zadržavanje okrivljenog na određenom mjestu. trajanje. Zbog toga je ovo pravo nepovredivo. Vrsta odluke kojom se određuje kućni pritvor je obrazloženo rješenje. 49 . jemstvo se ukida tek kad okrivljeni počne da izdržava kaznu (čl. dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari velike vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke na nepokretna dobra onoga ko daje jemstvo (stvarno jemstvo) ili u vidu lične obaveze jedne ili više osoba da će u slučaju bjekstva okrivljenog platiti utvrđeni iznos jemstva (lično jemstvo). 4. odredbe PKZ o uračunavanju sudskog pritvora u izrečenu kaznu primjenjuju se. 3. odnosno javnu ustanovu za liječenje ili staranje (čl. 5. odnosno sa osobama koje okrivljeni ne izdržava. st. O kućnom pritvoru odlučuje sud pod sljedećim uslovima: 1) ako postoji osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo i 2) ako postoje okolnosti za određivanje sudskog pritvora. Kućni pritvor U skladu sa načelom srazmjernosti. Sudski pritvor Uopšte o pritvoru. 51.). 278. da provjeri sprovođenje ove mjere i odmah informiše sud o mogućoj povredi ove mjere. dovrši pokušano krivično djelo ili izvršio krivično djelo kojim je prijetio da će ga izvršiti – iznos položen kao jemstvo dodjeljuje se rješenjem budžetu Kosova (čl. koje se predaje pritvoreniku i odgovarajućoj policijskoj stanici na teritoriji na kojoj se mjera izvršava. pritvor ukinuo. Zakonskem odredbe o sudskom pritvoru primjenjuju se. u postupku i na način koji su propisani zakonskim normama ( čemu govore i prethodna izlaganja o kućnom pritvoru). st. st. ličnim i porodičnim prilikama okrivljenog i imovnom stanju onoga ko daje jemstvo. Također. Dakle. 9. Izričući ovu mjeru sud može ograničiti ili zabraniti kontakt okrivljenog sa osobama koje ne žive sa njim. st. sud može odrediti sudski pritvor ako se okrivljeni ne pridržava izrečene mjere. Policija može u svako doba. st. Ako okrivljeni pobjegne. i bez zahtjeva suda.). o čemu se unaprijed obavještava prilikom naređivanja kućnog pritvora. hartija od vrijednosti. Ako je okrivljeni kažnjen zatvorskom kaznom.). EKLJP). a odluku o njegovom oduzimanju ili ograničenju donosi tijelo sudske vlasti. Također. koje se obezbjeđuje stražom ili drugom vrstom nadzora uz sprovođenje određenog režima izvršenja sudskog pritvora i postupanja s pritvorenicima. a poslije podizanja optužnice predsjednik sudskog vijeća) po saslušanju javnog tužioca. Jemstvo se ukida (ili se vraća onom ko ga je dao) kada se krivični postupak pravosnažno obustavi ili kada se krivični postupak okonča pravosnažnom presudom. uz određeno prilagođavanje. Sud vrši nadzor nad sprovođenjem mjere kućnog pritvora neposredno ili preko policije. i 5. 3. 3. kad je to prijeko potrebno da bi se obezbjedile neophodne životne potrebe ili da bi se obavio posao (čl. produženje i ukidanje kućnog pritvora. 3.djelo kojim je prijetio (čl.). uz određeno prilagođavanje. st. 278.). i na kućni pritvor. 276.). Rješenje kojim se jemstvo odobrava i rješenje kojim se jemstvo ukida donosi sud (pretpretresni sudija. 2. 50.

281. 1. podst. 281. 3. ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo i ako su druge mjere nedovoljne za postizanje određenih ciljeva u krivičnom postupku. 50 . izvršenje pritvora). Giulia Manzoni protiv Italije (1997. te predviđanje konkretnih obaveza javne vlasti u vezi s utvrđivanjem i izvođenjem postupka oduzimanja slobode (nadležnost za određivanje pritvora. koji predviđaju mjere za zaštitu ovog osnovnog prava čovjeka. Dakle. st. za određivanje sudskog pritvora traži se postojanje i posebnih uslova ili pritvorskih razloga (čl. 1. 63 O osnovanoj sumnji govori i čl. podst. 2) tač. Svrha određivanja pritvora u ovom primjeru je obezbjeđenje prisustva okrivljenog u krivičnom postupku. EKLJP. U tom smislu. MPGPP i čl. taksativno navođenje pritvorskih osnova. izbjegava prijem poziva ili je za njim bila raspisana potjernica. prvo. drugo. da spriječe ponavljanje krivičnog djela i obezbjede uspješno vođenje krivičnog postupka (čl. 62 Npr. Ovaj pritvor može se odrediti u toku cijelog krivičnog postupka. da su druge mjere predviđene za osiguranje prisustva okrivljenog. 5. podržava judikatura ESLJP. sudski pritvor se može odrediti: i) ako se krije. Fox.). 2. 64 Sudski pritvor će biti ukinut čim se utvrdi identitet (čl.60 Stav međunarodnih dokumenata o pritvaranju kao mjeri oduzimanja prava na slobodu isključivo pod zakonskim uslovima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom. 3)). lišenje slobode može biti okarakterisano kao nezakonito i suprotno konvencijskim odredbama. 9. i) – iii)). st.). st. 1. ako identitet ne može da bude utvrđen. I. Lawless protiv Irske (1961.64 ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. a ne samo u trenutku određivanja pritvora.. 1. sprečavanje vršenja krivičnih djela i uspješno vođenje krivičnog postupka nedovoljne da obezbjede prisustvo okrivljenog. st. st. Npr. Pored navedenih opštih uslova. Winterwert protiv Holandije (1979. Ooms i Versyp protiv Belgije (1971. 1))63 i. Te mjere se naročito odnose na: • • • zahtjev da se postupak oduzimanja slobode odredi zakonom. PZKPK propisuje razloge za određivanje sudskog pritvor. st.. str. ESLJP je istakao da je pravo na slobodu isuviše važno za demokratsko društvo i da ga pojedinac ne može izgubiti samo zato što se dobrovoljno podvrgao lišenju slobode.). Dakle. H. De Wilde. U skladu sa zakonskom odredbom prema kojoj prava i slobode okrivljenog mogu da budu ograničene prije donošenja pravosnažne presude samo pod zakonskim uslovima (čl.). postojanje osnovane sumnje da je određena osoba izvršila krivično djelo (čl. 5.Podlogu za zakonska rješenja o sudskom pritvoru predstavljaju čl.62 Zakonski razlozi za određivanje pritvora.). tač. 1.). 2005. trajanje pritvora. 226-227. uslovi za određivanje sudskog pritvora odnose se na postojanje dva opšta uslova za sudski pritvor i na postojanje jednog ili više u zakonu taksativno navedenih osnov za sudski pritvor. dužnost hitnog postupanja organa koji učestvuju u krivičnom postupku i koji pružaju pravnu pomoć. ESLJP je više puta izričito naglasio da osnovana sumnja mora postojati za sve vrijeme trajanja pritvora. Konkretne okolnosti na osnovu kojih se može zaključiti da postoji opasnost od bjekstva su: ako se okrivljeni krije.). 281.. podst. Opšti uslovi za određivanje sudskog pritvora su. c) EKLJP. Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1990. Isti cilj ima i fakultativno određivanje pritvora kojim se nastoji obezbijediti prisustvo optuženog na glavnom pretresu i nesmatano odvijanje glavnog 60 61 Sijerčić-Čolić.61 Ukoliko bi se pojedinac odrekao svojih prava navedenih u međunarodnim dokumentima i pristao na to da bude lišen slobode. 281.

Ovaj oblik pritvora. Naime.66 Prema pozitivnom procesnom pravu Kosova. 9. lične karakteristike. str.pretresa.65 Ovaj međunarodni standard u zaštiti prava čovjeka predviđa da svaka osoba lišena slobode ima pravo pokrenuti postupak u kome će sud hitno ispitati zakonitost pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu u slučaju da je lišenje slobode nezakonito (čl. st. o sudskom pritvoru može odlučiti samo sud. odnosno zatvora u slučaju kad smatra da je bio pritvor. habeas corpus). promijeniti ili falsifikovati dokaze krivičnog djela ili ako posebne okolnosti ukazuju da će okrivljeni ometati tok krivičnog postupka uticanjem na svjedoke. proističe pravo sudije da odredi puštanje iz pritvora. M. Kaurinović. Winterwerp protiv Holandije (1979. Jurčević. iterare – ponavljati). 9. ambijent i uslovi u kojima živi okrivljeni. 3. sakriti. 5. rodbinske i prijateljske veze okrivljenog i svjedoka. 2. dovrši pokušano krivično djelo ili učini krivično djelo kojim prijeti da će ga izvršiti. ili neke druge lične okolnosti ukazuju na opasnost da okrivljeni ponovi krivično djelo. EKLJP i čl. st. uz naznačenje tačnog vremena lišenja slobode (hapšenja) i vremena kad je osoba dovedena pred «Trebaš da imaš tijelo» početne riječi zakona o nepovredivosti čovjekove ličnosti koji je u engleskom parlamentu prihvaćen 1679. 341. također. odnosno zatvor određen protivpravno.. sudski pritvor određuje pretpretresni sudija. poslije izvođenja uhapšenog lica pred pretresnog sudiju. st.). EKLJP). ii) ako postoje razlozi za vjerovanje da će okrivljeni uništiti. Iz toga. M. Simović. 4.: opasnost od uništenja dokumentacije. ponašanje u prošlosti. to se takvo oduzimanje slobode naziva fakultativni sudski pritvor. st. pritisci na svjedoka. Kao što je već rečeno. Pritvor koji je određen po ovom osnovu ukinut će se čim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor određen.). O žalbi se rješava u roku od 48 sati od uručivanja žalbe. a rok za žalbu na rješenje o sudskom pritvoru je 24 sata od uručivanja rješenja (čl. 455. Također. odlučuje sud... Sijerčić-Čolić. V. pritvorena osoba ima pravo da pred sudom ospori zakonitost svog pritvaranja (lat. MPGPP). Određivanje sudskog pritvora. Hadžiomeragić. Prema odlukama ESLJP. 283. 65 51 .). 4. te da može odrediti pritvor ako su ispunjeni zakonski razlozi za pritvaranje. D. oštećene ili na suačesnike. godine. 1. npr. 1. colludere – tajno se dogovarati). ako ne bude ranije ukinut. također. sud odlučuje i o žalbi na rješenje o sudskom pritvoru. 282. 4. st. 5. ili iii) ozbiljnost krivičnog djela.. MPGPP i čl. sudija odmah informiše tu osobu o pravima koja joj pripadaju i koja su izričito navedana u čl. Naime.). koja se cijeni po nizu konkretnih okolnosti. traje do objavljivanja presude. S obzirom da sud u konkretnom slučaju cijeni postojanje zakonskih uslova i neophodnost određivanja pritvora. 281. saučesnika.. Pouka o pravima unosi se u zapisnik. 66 Tako. opasnost od dogovaranja saizvršilaca. M.). a najduže mjesec dana (čl. kako bi ga sudija mogao saslušati i odlučiti o opravdanosti lišenja slobode. U skladu sa međunarodnim pravom o pravima čovjeka određivanje pritvora je u isključivoj nadležnosti sudske instance (čl. st. Pritvorom zbog iteracijske opasnosti trebaju se onemogućiti nove kriminalne aktivnosti okrivljenog (čl. 2005. Sudsku odluku o pritvoru moguće je pobijati žalbom o kojoj. Pritvor se određuje zbog „koluzijske opasnosti” (lat. H. osoba lišena slobode mora biti ovlaštena da “pokrene postupak” radi ispitivanja zakonitosti pritvora u razumnim vremenskim granicama. npr. Značenje tih početnih riječi odnosi se na naređenje suda da onaj koji je nekoga lišio slobode toga privede pred sudiju. sudski pritvor određuje pretpretresni sudija nadležnog suda na osnovu pisanog zahtjeva javnog tužioca i nakon održanog saslušanja (čl. U tom smislu. st. 214. st.. – 456.. načini ili okolnosti pod kojima je ono izvršeno. 3. Ovdje je predviđeno određivanje pritvora zbog „ponovljene opasnosti” (lat.

67 67 Npr. Trajanje pritvora. Wemhoff protiv SR Njemačke (1968. 287. U pogledu trajanja pritvora nakon izricanja prvostepene presude. Žalba je dozvoljena na rješenje kojim se određuje. a razlozi zbog kojih je on određen više ne postoje (čl. Sudski pritvor koji je određen ili produžen može trajati dok presuda ne postane pravosnažna ali najduže do isteka vremena trajanja kazne izrečene u prvostepenoj presudi (čl. PZKPK postavlja rokove trajanja pritvora na sljedeći način.pretresnog sudiju. podstiču upravo navedene dužnosti. 279. Ako pretpretresni sudija odbije zahtjev javnog tužioca za određivanje sudskog pritvora može naložiti bilo koju drugu mjeru koja se odnosi na ličnost okrivljenog. odnosno predsjednik sudskog vijeća ispituje po službenoj dužnosti da li još uvijek postoje razlozi za sudski pritvor i donosi rješenje kojim se sudski pritvor produžava ili ukida (čl.. uz saglasnost javnog tužioca (čl. sud joj postavlja branioca po službenoj dužnosti. sudski pritvor može narediti. 1. dok žalba nije dozvoljena na rješenje kojim se odbija zahtjev za određivanje ili ukidanje sudskog pritvora (čl. koje mora biti obrazloženo (čl. kao i judikati ESLJP. EKLJP. Pretpretresni sudija po službenoj dužnosti ukida sudski pritvor dok je istraga u toku. Nakon što je podignuta optužnica. Sudski pritvor se može produžiti samo na prijedlog javnog tužioca. st. 286. S tim u vezi. također. Prije podizanja optužnice sudski pritvor ne može trajati duže od tri mjeseca ako se postupak vodi za krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora manjom od pet godina. odnosno šest mjeseci ako se postupak vodi za krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora od najmanje pet godina (čl. ovog Zakona. ali svaka dva mjeseca od posljednjeg rješenja o sudskom pritvoru.). kome prisustvuju javni tužilac i branilac. 1. Hitnost postupka. i 2. odnosno produžava pritvor.). produžiti ili ukinuti sudsko vijeće. a ukida sudski pritvor ako je optuženi u sudskom pritvoru. Zatim. Ako se okrivljeni nalazi u sudskom pritvoru dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i onih koji pružaju pravnu pomoć da posebno hitno postupaju i trajanje sudskog pritvora mora da bude svedeno na najkraće nužno vrijeme (čl.).).). pritvorena osoba i njen branilac mogu podnijeti sudu zahtjev za utvrđivanje zakonitosti pritvora (čl.). st. i 283. 1. st. pretpretresni sudija donosi. nastojeći izbjeći neograničeni pritvor za vrijeme trajanja krivičnog postupka. PZKPK određuje da pri donošenju presude kojom se optuženi osuđuje na kaznu zatvora sudsko vijeće određuje sudski pritvor ako su ispunjeni uslovi iz čl. rjšenje o sudskom pritvoru. 2. okrivljeni koji se nalazi u pritvoru ima pravo da se njegovom suđenju da prvenstvo u odnosu na suđenje osobi koja se brani sa slobode. ako su ispunjeni zakonski uslovi. Trajanje pritvora nije ograničeno.). st. a odluku o produženju donosi vijeće od troje sudija. Član 5. 286. i 2. ali samo na osnovu rješenja o produženju sudskog pritvora. 6. 281. 282. 1. Također. 287. Nakon što odluči o prijedlozima stranaka i drugim pitanjima relevantnim za primjenu pomenute mjere. odnosno predsjednik sudskog vijeća. 393.). st. 52 . 1. st. Dakle. Također. 284. st. Prema prvom rješenju o sudskom pritvoru. okrivljeni može biti pritvoren najduže mjesec dana od kad je lišen slobode. sudsko vijeće. U izuzetnim okolnostima kada optužnica nije podignuta u propisanim rokovima. 1. odlučujući o preispitivanju razloga za određivanje pritvora sud može donijeti odluku o izricanju blaže mjere. pretpretresni sudija vodi saslušanje o sudskom pritvoru. Nakon toga okrivljeni može biti zadržan u pritvoru. na koje se mogu osvrnuti okrivljeni i njegov branilac.). stav 3. odnosno 12 mjeseci (za teža krivična djela). 2.). 393. st. pritvor se može produžiti ali ne može trajati duže od devet mjeseci (za krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora manjom od pet godina). Ako uhapšena osoba ne angažuje branioca u roku od 24 sata od trenutka kada je informisana o tom pravu ili izjavi da neće da angažuje branioca. st. Na saslušanju o sudskom pritvoru javni tužilac iznosi svoje argumente za sudski pritvor.

Također. Pritvorenik ima pravo komunicirati sa vanjskim svijetom. nasilje nad fizičkim i mentalnim integritetom čovjeka vršenjem torture. 294. čl.). od očevidaca). nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1984. Policija ili bilo koja druga osoba ovlaštena je lišiti slobode osobu uhvaćenu pri izvršenju krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti ili osobu za kojom je u toku potraga. uz odobrenje i pod nadzorom pretpretresnog sudije.Izvršenje pritvora.). Osoba koja je lišena slobode od strane osoba koje ne pripadaju policiji mora se odmah predati policiji ili kad to nije moguće policija ili javni tužilac moraju odmah biti obaviješteni o tome (čl. zaticanje pod okolnostima koje ukazuju da je upravo ta osoba izvršila krivično djelo. .). Standardna minimalna pravila UN za postupanja sa zatvorenicima (1955.)..). predstavlja oduzimanje slobode osobi zbog sumnje da je izvršila krivično djelo. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo da bi se spriječilo njegovo bjekstvo ili komuniciranje koje bi moglo ugroziti efikasno odvijanje krivičnog postupka (čl. st. st. koji je dužan (ili sudija koga on imenuje.) i branioca (čl. 1. u regulisanju izvršenja pritvora zakon unosi ona ograničenja koja nužno zahtijeva svrha preventivnog lišenja slobode. Privremeno lišenje slobode i policijsko zadržavanje. s tim što se taj vid kontrole ne odnosi na Omdusmena za ljudska prava i njegovog zamjenika (komunikacija između osobe koja se nalazi u sudskom pritvoru i Omdusmena za ljudska prava i njegovog zamjenika može da se posmatra ali ne i da se sluša od strane pripadnika policijske službe. U navedenom slučaju dozvoljeno je lišenje slobode bez sudskog naloga. in flagranti) nije razlog za određivanje sudskog pritvora. ali jeste razlog za privremeno lišenje slobode (ili hapšenje). ne predstavlja krivičnu sankciju) čija je svrha da se obezbjedi prisustvo okrivljenog i uspješno vođenje krivičnog postupka. kao. po pravilu. Pojam „zaticanje pri izvršenju krivičnog djela” znači zaticanje u toku izvršenja krivičnog djela ili neposredno poslije izvršenja u situacijama koje su izjednačene sa tom situacijom (zaticanje sa predmetima koji potiču od krivičnog djela ili upućuju na učešće osobe u izvršenju djela. 52. Pritvorenici koji su strani državljani imaju pravo na posjete svojih diplomatskih i konzularnih predstavnika ili predstavnika države koja štiti njihove interese. Zaticanje na izvršenju krivičnog djela (lat. gonjenje izvršioca. EKLJP i članom 10. 294. nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (1987.). položaj osoba koje su lišene slobode i pritvorene uređuju određeni međunarodni dokumenti. 291.). Konvencija protiv mučenja i drugih oblika okrutnog. 4.) ili Evropska zatvorska pravila (1987. 2. u skladu sa međunarodnim pravom i internim propisima kojima se reguliše pritvor (čl. PZKPK sadrži odredbe o sprovođenju sudskog pritvora i postupanju s pritvorenom osobom (čl. 2. st. Sudski pritvor se izdržava u posebnim ustanovama namijenjenim za izdržavanje pritvora.). Postupanje prema pritvorenicima nadzire predsjednik nadležnog suda. tragovi na izvršiocu krivičnog djela neposredno po izvršenju djela. 288. Privremeno lišenje slobode. st. 210. S obzirom da pritvor predstavlja preventivnu mjeru (dakle. 297.). Pored toga. prethodi određivanju sudskog pritvora. ili u posebnom dijelu ustanove za izdržavanje kazni zatvora (čl. MPGPP. Evropska konvencija o spriječavanju mučenja.. 294.297. npr. Privremeno lišenje slobode i policijsko zadržavanje Od sudskog pritvora kao mjere za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i uspješno vođenje krivičnog postupka treba razlikovati privremeno lišenje slobode i policijsko zadržavanje koje. 3. Zakon izričito propisuje da se ne smije vrijeđati osoba i dostojanstvo pritvorenika. policija može lišiti slobode osobu ako postoje razlozi za sudski 53 .). ali ne i sudija koji je naložio sudski pritvor) da najmanje jednom nedeljno posjeti osobe koje se nalaze u sudskom pritvoru (čl. kao kratkotrajna i privremena mjera. st. Također. 288. npr. nehumanim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanjem zabranjeno je članom 3.

212. a najkasnije šest sati od trenutka hapšenja. i u pisanom obliku o drugim pravima koja joj pripadaju prema PZKPK. stav 1.da joj bude pružena besplatna pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se govori u policiji. ali je dužna tu osobu bez odlaganja izvesti pred pretresnog sudiju kako bi se odredio sudski pritvor (čl.). tač. 2001/28 o Pravima osoba koje su uhapsili organi reda (čl. Policijsko zadržavanje ne može trajati duže od 72 sata od trenutka lišenja slobode. a kada zbog hitnih okolnosti takvo odobrenje ne može biti dobijeno prije hapšenja.da dobije pomoć branioca i da mu bude obezbjeđen branilac ako on nije u stanju da plati za pravnu pomoć. 1. . PZKPK posebno izdvaja pravo osobe koja je lišena slobode na prisustvo branioca kojeg može sama izabrati nakon hapšenja (čl. Poslije hapšenja. koji o žalbi odlučuje u roku od 48 sati od trenutka lišenja slobode (čl. ima pravo da o njenom lišenju slobode bude obaviještena kancelarija za vezu. 214.). Osoba lišena slobode mora se obavijestiti o razlozima lišenja slobode na jeziku koji razumije. 211. ako je osoba lišena slobode stranac. st. godine o primjeni Uredbe br. 1.). policijski organ može izuzetno privremeno oduzeti slobodu osobi i zadržati je pod sljedećim uslovima: (1) ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. 2001/15 od 13. st. uključujući i psihijatrijsko liječenje (čl.). st. osoba 68 Tako u odluci Lawless protiv Irske (1961.). Utvrđeni postupak ograničavanja prava na slobodu temelji se na nastojanju da upotreba bilo kojeg vida prinude mora biti unaprijed zakonom određena i u skladu sa međunarodnim standardima o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda. ili predstavnik nadležne međunarodne organizacije ako je uhapšena osoba izbjeglica ili je na drugi način pod zaštitom međunarodne organizacije. zakonski osnov za lišenje slobode i pouku o pravu na žalbu. Pored obavještavanja pomenutih institucija. st. 2. Osoba lišena slobode ima pravo na povjerljivo komuniciranje sa braniocem. PZKPK predviđa sljedeće. Dakle. osim ako je određen sudski pritvor. 1. usmeno ili pismeno. svako oduzimanje slobode koje nije izvršeno sa namjerom da se u najkraćem mogućem vremenu pojedinac privede pred sud predstavlja kršenje člana 5.). Žalba se dostavlja pretpretresnom sudiji. (2) ako je lišenje slobode i zadržavanje potrebno da bi bio utvrđen identitet osobe. osoba lišena slobode ima pravo da izjavi žalbu. uhapšena osoba ima pravo i da sa njima komunicira usmeno ili pismeno (čl. javni tužilac ili ovlašteni viši policijski službenik izdaje uhapšenoj osobi pisanu odluku o policijskom zadržavanju koja sadrži ime i prezime osobe lišene slobode. 2. kao i o sljedećim pravima: – da šuti i da ne odgovara na bilo koje pitanje osim davanja podataka o svom identitetu.pritvor (iz čl. Policijsko zadržavanje. 213. odobrava policija koja mora o tome obavijestiti javnog tužioca odmah nakon hapšenja. 281. oktobra 2001.). tačka c) EKLJP. bit će joj obezbjeđen branilac u skladu sa Administrativnim naređenjem UNMIK-a br. Poslije isteka pomenutog roka. Također. st. 1. provjeren alibi ili da bi bila prikupljena obavještenja i dokazi u vezi sa konkretnim krivičnim djelom i (3) ako postoje razlozi za zadržavanje prema članu 281. 54 . datum i tačno vrijeme lišenja slobode. Ako osoba lišena slobode ne angažuje branioca ili to ne uradi neko za nju. diplomatska misija države čiji je državljanin. U toku saslušanja pred policijom. st. policija oslobađa osobu. osoba lišena slobode se obavještava usmeno o pravima iz člana 214. stav 1. 212.68 Uređujući policijsko zadržavanje. . Odmah nakon lišenja slobode. 213.da obavijesti članove porodice ili drugu odgovarajuću osobu po svom izboru o hapšenju i – da uživa ljekarsku kontrolu i ljekarsku njegu. Prema praksi ESLJP.). .). mjesto. krivično djelo za koje je osoba osumnjičena. podstav 2. Stoga. 214. (i) i (iii) ili postoji opravdan razlog za bojazan da ta osoba može uništiti tragove krivičnog djela (čl. Privremeno lišenje slobode i policijsko zadržavanje odobrava javni tužilac.

da bi se taj trenutak mogao vezati uz svako ograničenje slobode koje ima značenje prinudnog zadržavanja. 55 . Razgovor između uhapšene osobe i branioca može se posmatrati od strane službenika policije ali ne i slušati (čl.). saslušanje bez branioca se može obaviti samo ako javni tužilac ili policija odluče da bi odlaganje69 saslušanja ozbiljno pogoršalo vođenje istrage (čl. 1. 216.). a koji potkrepljuju savremena zakonodavstva i literatura. Smatramo ispravnim stav. Pored navedenih prava. zatim da osoba ima pravo na ljekarski pregled ili pregled zubara (čl.). 213. 3. 218. uhapšena osoba može da bude saslušana (čl. Ako se alternativni branilac ne pojavi u roku od jednog sata od trenutka kada je policija stupila u kontakt s njim. 69 Ako se branilac ne pojavi u roku od dva sata od trenutka kada je informisan o hapšenju policija obezbjeđuje alternativnog branioca. st. 218.).lišene slobode ima pravo na prisustvo branioca. Procesnom normom nije utvrđeno vrijeme od kojeg se računa lišenje slobode. st.). 215. PZKPK propisuje da osoba lišena slobode ima pravo da njena porodica ili druga osoba bude obaviještena o njenom hapšenju i o mjestu gdje je zadržana (čl.

te da bude korišten kao dokaz o toj radnji ili da posluži za naknadno ispitivanje pravilnosti obavljene radnje.). a zapisničar ne može da bude obezbjeđen (čl. rekonstrukcija događaja van sudnice). O svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka sastavlja se zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja.. Oblik ili forma radnji u krivičnom postupku Krivično procesno pravo propisuje oblik ili formu krivičnoprocesnih radnji. da li je izvršilac kriv i da li se mogu primjeniti krivične sankcije. pretresanja stana. Kaurinović. ali se mogu preduzimati i na drugom mjestu što zavisi od konkretnih okolnosti (npr.. Hadžiomeragić. 1.. 476. Izdvajaju se tri vrste procesnih normi koje se odnose na: oblik ili formu krivičnoprocesnih radnji. H. krivičnom predmetu po kojem se preduzima radnja.osiguranju kvalitetnog dokaznog materijala..obezbjeđenju nesmetanog i stvarnog vršenja prava koja su priznata procesnim subjektima i – postizanju najboljih procesnih rezultata na efikasan način. 54.). 70 Sijerčić-Čolić.. Pojam radnje u krivičnom postupku Krivični postupak je skup krivičnoprocesnih radnji koje preduzimaju krivičnoprocesni subjekti (nadležni organi i osobe) u slučaju postojanja sumnje da je izvršeno krivično djelo kako bi se utvrdilo da li je izvršeno krivično djelo. 55. zatim psihijatrijskog pregleda ili posmatranja radi vještačenja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi. Simović. vremenu i mjestu preduzimanja. 86. Javni tužilac. M. u zapisnik se unose bitni podaci o toku i sadržini preduzete radnje. 90.DESETI DIO RADNJE U KRIVIČNOM POSTUPKU 53. str. 87. te da li je došlo do privremenog oduzimanja predmeta i spisa (čl. ko je izvršilac krivičnog djela. M. kako u pogledu njegovog uvodnog dijela.. Mjesto izvršenja radnji u krivičnom postupku Po pravilu. . Dalje. sve krivičnoprocesne radnje se preduzimaju u sjedištu suda i zgradi suda. Jurčević. st.. tako i u odnosu na sam tok i sadržaj preduzete radnje. Zapisnik vodi sudski zapisničar. ili kad radnju preduzima javni tužilac zapisničar javnog tužilaštva. kao i ekshumacije leša. onda neposredno poslije toga. Zapisnik može da sastavlja osoba koja preduzima radnju samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe. Važnost preduzimanja procesnih radnji u propisanom obliku ili formi ogleda se u: . odnosno organa koji vrši radnju.). a ako to nije moguće. Svrha zapisnika kao pisane isprave jeste da se procesna radnja sačuva od zaborava. ili se radnja preduzima van službenih prostorija nadležnog organa. te osobama koje su prisutne.70 Zbog toga zakon propisuje sadržaj zapisnika. U toku istrage krivičnoprocesne radnje se mogu preduzimati na raznim mjestima. pretpretresni sudija ili predsjednik sudskog vijeća može naložiti da se ispitivanje zabilježi na video ili audio traku u skladu sa zakonskim uslovima (čl. uviđaja na mjestu izvršenja krivičnog djela. i 2.. To je slučaj. 56 . M. 2005. prostorija ili osoba ili preduzimanja skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage. kod post mortem pregleda i obdukcije. U uvodnom dijelu su podaci o onome ko obavlja radnju. npr. D. mjesto izvršenja krivičnoprocesnih radnji i vrijeme izvršenja krivičnoprocesnih radnji.

ali može dovesti do odgovornosti organa koji je propustio pomenuti rok. Zakonski rokovi su određeni zakonom i njihovo trajanje ne mogu mijenjati učesnici u krivičnom postupku. Zakonski rokovi su prekluzivni i njihovim propuštanjem gubi se pravo na određenu procesnu aktivnost. Rokovi određeni na dane. štetne posljedice propuštanja zakonskog roka mogu se odstraniti kroz ustanovu vraćanja u pređašnje stanje (čl.u kojima je dopušteno preduzimanje radnje ali čijim protekom se ne gubi mogućnost njenog naknadnog izvršenja (instrukcioni rok). U cilju blagovremenog i efikasnog preduzimanja radnji u krivičnom postupku predviđaju se različite vrste procesnih rokova. bez obzira da li je to neradni ili praznični dan. Izuzetno. mjesece ili godine počinju teći prvog narednog dana od dana dostavljanja ili saopštenja. uviđaj na licu mjesta i sl. Sudske rokove određuje sud i oni se mogu. 57 . 96. odnosno u kome je zabranjeno preduzimati konkretnu procesnu aktivnost jer se tek protekom roka ona može preduzeti. Rokovi se mogu podijeliti i na subjektivne (koji počinju teči od saznanja za određenu okolnost) i objektivne (rok se računa od nastupanja određenog događaja). Rokovi se određuju na sate. Vrijeme izvršenja radnji u krivičnom postupku Iz razloga efikasnog odvijanja krivičnog postupka. 72 Rokovi određeni za radnje suda i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku nazivaju se instrukcioni rokovi. mogu biti zakonski i sudski. Naravno. Pitanje računanja rokova uređeno je zakonom. rok za zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne). Ako je rok određen na sate za početak roka uzima se prvi naredni sat od sata. također.).56. produžiti odlukom suda.u okviru kojih se treba preduzeti radnja jer se njegovim propuštanjem gubi pravo na preduzimanje procesne radnje (prekluzivni ili peremptorni rok) i . U tom smislu. dane. procesne ekonomije i realizacije propisanih prava i obaveza.. mjesece i godine. krivičnoprocesne radnje se moraju izvršavati brzo i u određenom vremenskom periodu.. tužilaštva ili drugog organa koji učestvuje u krivičnom postupku.). i to na identičan način bez obzira da li se radi o zakonskim ili sudskim rokovima. .72 Rokovi.koji sprječavaju izvršenje određene procesne radnje sve dok ne protekne rok (suspenzivni ili dilatorni rok). kad za to postoje uslovi. razni oblici pretresanja.71 Rok je vremenski period u kome ovlaštena osoba treba da obavi određenu procesnu radnju. Po pravilu. Propuštanje ovih rokova ne povlači procesne posljedice. Rok teče samo ako je dostavljanje ili saopštenje uredno. 71 Uz procesnopravne postoje i materijalnopravni rokovi koji su određeni krivičnim zakonom (npr. krivičnoprocesne radnje se mogu preduzimati i izvan radnog vremena ako je to potrebno (npr. krivičnoprocesne radnje se preduzimaju u toku radnog vremena suda. rokovi se dijele na one: . istražne radnje koje ne trpe odlaganje. Ovim se potvrđuje pravilo da svako mora imati na raspolaganju “punu jedinicu vremena” kojom je rok određen. kad je dostavljanje ili saopštavanje izvršeno.

rješenje se može izvršiti i prije sticanja klauzule pravosnažnosti ako je to izričito propisano zakonom 58 . Fromalna pravosnažnost znači da se sudska odluka ne može pobijati redovnim pravnim lijekom. Procesni zakon postavlja određene uslove za izvršnost odluka u smislu da se presuda izvršava: . Materijalna pravosnažnost znači nemogućnost vođenja novog krivičnog postupka povodom istog krivičnog djela. Tako je protiv prvostepene presude žalba uvijek dozvoljena. odnosno rješenja. sadržaj presude).. rješenje o pritvoru. Pravnim propisima se mora urediti i osigurati da se sudka odluka donesena u krivičnom postupku izvrši kad su za to ispunjeni zakonski uslovi. Pojam i vrste odluka u krivičnom postupku Odluka je izjava volje suda ili drugog nadležnog organa u krivičnom postupku kojom se primjenjuje zakon na konkretno činjenično stanje. naročito presude čijim stupanjem na pravnu snagu se uzima da je konkretni krivični događaj riješen na konačan način. U pogledu izvršenja. Presuda je najvažnija odluka koja se donosi u krivičnom postupku i njom se odlučuje o osnovnom i sporednim predmetima krivičnog postupka.JEDANAESTI DIO ODLUKE U KRIVIČNOM POSTUPKU 57.presude.). Naredba nije obuhvaćena pravosnažnošću. dok obrazloženje ne stupa na pravnu snagu. Naime. naredba o lišenju slobode. naredba o skrivenim mjerama praćenja i istrage i sl.kad je pravosnažna. sadržaj rješenja o pritvoru). naredba o pretresanju. Donošenje presude je u isključivoj nadležnosti suda.. . a krivični postupak konačan završetak. dok protiv naredbe žalba nije dozvoljena. rješenje o pokretanju istrage. ono predstavlja ostvarivanje krivičnopravnog zahtjeva utvrđenog tokom suđenja i sadržanog u pravosnažnoj sudskoj odluci. Zakon poznaje presudu kojom se optužba odbija. protiv rješenja žalba je dozvoljena uvijek kad u zakonu nije izričito određeno da žalba nije dozvoljena. 135..kao takva dostavljena i . .). Rješenjem se raspravljaju brojna pitanja u toku postupka i odnose se na različite procesne situacije (npr. st. Međutim.kad za njeno izvršenje ne postoje zakonske smetnje (čl. Zakon je utvrdio formu i sadržinu odluka u krivičnom postupku. bilo da uopšte propisuje njihov sadržaj (npr. Presuda i rješenje moraju imati obrazloženje. U vezi rješenja.). i 138. Pravosnažnost i izvršnost odluka Kroz pravosnažnost sudska odluka dobiva konačan sadržaj. odnosno ostvarivanje odluke koja je donesena tokom krivičnog postupka. Od prirode odluke zavisi mogućnost njenog pobijanja. krivični postupak je usmjeren na donošenje određenih vrsta odluka. U krivičnom postupku odluke se donose u obliku: . ova odluka se po pravilu izvršava kad stupi na pravnu snagu. Pravosnažnost i izvršenost. 135. Sudska odluka ne može biti izvršna prije nego što stupi na pravnu snagu. Pod određenim zakonskim uslovima presuda i rješenje dobivaju klauzulu pravosnažnosti i izvršnosti (čl. Naredbom se rješavaju pitanja vezana uz tok krivičnog postupka ili preduzimanje određenih procesnih radnji (npr. 58. sadržaj naloga za lišenje slobode. rješenje o izuzeću sudija). nastupaju istovremeno. presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe i presudu kojom se optuženi oglašava krivim. 2.rješenja i – naredbe. U krivičnom postupku obje navedene vrste pravosnažnosti nastupaju u istom trenutku. bilo da predviđa šta te odluke sadrže u određenoj procesnoj situaciji (npr. Pravosnažnost nastupa samo u pogledu izreke ili dispozitiva presude.. po pravilu. dok naredba ne sadrži obrazloženje.

59 . 138. ako organ koji je naredbu izdao ne odredi drukčije (čl. 1.(npr.. st.). Izvršenju naredbe se pristupa odmah po njenom donošenju. određivanje sudskog pritvora).

. M. u slučaju sumnje i notorna činjenica se može utvrđivati. Krapac.. 1. 403. D. .).činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedio identitet presude i optužbe (čl.. 1980... 386. H.).73 S tim u vezi. znak) i pomoćne činjenice. Tomašević..79 Činjenice koje sud ne smije utvrđivati u postupku su: . i 278. 1998. 278.. str. 77 Detaljnije Grubač. str. M. Jurčević. postoji jedan broj činjenica koje se u krivičnom postupku ne utvrđuju. G. te indicije i pomoćne činjenice. M.... 2005. čl.da niko nevin ne bude osuđen.. D. te činjenice se dijele na: . Indicije su pravno irelevantne činjenice. O činjenicama i vrstama činjenica Da bi se mogao ostvariti društveno prihvatljivi cilja krivičnog postupka . str..DVANAESTI DIO UTVRĐIVANJE ČINJENICA U KRIVIČNOM POSTUPKU 59.). pomoćne činjenice se razlikuju od indicija po tome što se njima samo provjeravaju druge činjenice. 79 Te činjenice su poznate širem krugu ljudi. 159. Činjenice koje se ne utvrđuju u krivičnom postupku Kao što je već navedeno. 2005. 2003.. 2003. Prema pravnoj teoriji. 294.76 60. Hadžiomeragić. – 240. B. str.. reformatio in peius. M. – 280. M. B. 404. 1.77 Činjenice koje se ne trebaju utvrđivati su: .. – činjenice čije utvrđivanje zabranjuju Sijerčić-Čolić. smjena dana i noći). H. u krivičnom postupku utvrđuju se još i indicije (lat.... 716. 307.75 Pomoćne činjenice u krivičnom postupku omogućavaju provjeravanje vjerodostojnosti izvora saznanja o pravno relevantnim činjenicama ili indicijama. Tomašević.. Pavišić. 1981. – 315. Sijerčić-Čolić. Prema tome. 1998. 306... str. Prema tome. str. – 301. i 160. 257. Međutim. Kaurinović. str. D..činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedilo načelo zabrane preinačenja presude na štetu optuženog (lat. G.. st. 78 Očite činjenice su dokaz same po sebi (npr. str. Za dokazivanje indicijama vrijedi sljedeće pravilo: indicije moraju djelovati kao čvrst zatvoren krug koji dozvoljava samo jedan zaključak u odnosu na relevantnu činjenicu i objektivno potpuno isključuje mogućnost drukčijeg zaključka u odnosu na istu činjenicu.74 U krivičnom postupku se moraju utvrditi pravno relevantne činjenice... . indicium. 417.. 75 Pavišić. Simović..činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedile odredbe o isključenju od dužnosti svjedočenja (čl..činjenice koje se ne trebaju utvrđivati i – činjenice koje sud ne smije utvrđivati u postupku. Grubiša.. u pravnoj teoriji se naglašava da je činjenično stanje kompleks ili skup određenih činjenica koje se moraju utvrditi u krivičnom postupku za donošenje pravilne odluke.. Pored pravno relevantnih činjenica. a da se izvršiocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod zakonskim uslovima i na osnovu zakonom propisanog postupka . 74 73 60 .. odnosno svim zainteresovanim učesnicima u postupku. posredno utvrđivanje činjenica znači da je pravno relevantna činjenica utvrđena preko jedne ili više indicija.očite ili očigledne činjenice78 i notorne ili opštepoznate činjenice. Vasiljević.potrebno je u krivičnom postupku istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su od značaja za donošenje zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti krivično materijalno i procesno pravo. 277. Međutim. 238. str.. 2005. str. T. 76 Krapac. u krivičnom postupku utvrđuju se činjenice koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke (pravno relevantne činjenice).. jer od njih ne zavisi primjena pravne norme i jer posredno doprinose utvrđivanju pravno relevantnih činjenica. 2006. 2005.

B. fotografije ili zvučnog zapisa). a ne zapažanjem čovjeka (kao kod isprave). taj primjer utvrđivanja činjenica obuhvata samo one činjenice koje postoje u vrijeme započinjanja i trajanja krivičnog postupka. i 240. str. 80 61 . str.). st. taj način utvrđivanja činjenica će se najviše koristiti s ciljem utvrđivanja tragova krivičnog djela izvršenog u prošlosti koji postoje u sadašnjosti (tj. Pavišić. 1998. 282. 1998.. i sl. prema zakonskoj definiciji. Kod ovog načina utvrđivanja činjenica. st. 2003... 81 Za izlaganja koja slijede v. 2003. G. D. G.. 299.. 404. str. i to njihovim čitanjem onoga što je napisala osoba na temelju svog zapažanja.. posrednom utvrđivanju činjenica putem iskaza svjedoka ili vještaka.82 Smatra se da je utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem organa krivičnog postupka najpouzdaniji način utvrđivanja činjenica za potrebe krivičnog postupka. 2006. čl. D. korištenju tehničkih snimki (npr.. G. st.. 1980. 240. 239. 1. 286. mogu narediti javni tužilac ili sud na licu mjesta da bi se ispitali prikupljeni dokazi ili razjasnile činjenice koje su važne za krivični postupak. čl. detaljnije Bayer. čl.... str. O dokazima i dokazivanju Iz prethodnih razmatranja može se zaključiti da je dokazivanje sredstvo za utvrđivanje činjenica o krivičnom djelu i njegovom izvršiocu. odnosno pretresanje osobe (koje se može se narediti ako postoji realna mogućnost da rezultat pretresa bude otkrivanje tragova i oduzimanje dokaza krivičnog djela. 83 Grubiša...). korištenje isprava i tehničkih snimki). 3. Krapac. ili pretresanje stana. str. Tomašević.. 1998. 1998. – 325. Tomašević. 282. str. Vasiljević... 308..83 62.. V. G. 240. str. str.. Načini utvrđivanja činjenica u postupku Utvrđivanje činjenica u krivičnom postupku ogleda se u:81 • njihovom utvrđivanju vlastitim opažanjem organa koji vodi krivični postupak. 2005. 1.. drugih prostorija i imovine određene osobe (koje se naređuje ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti i ako postoji realna mogućnost da rezultat pretresa bude lišenje slobode te osobe ili otkrivanje i oduzimanje dokaza važnih za krivični postupak. Prema tome. str. – 283... T.. bilj. Tomašević. i 279. 2. 254.80 61. iako je to pouzdan i jednostavan način utvrđivanja činjenica. S obzirom da se u krivičnom postupku raspravlja o krivičnom djelu kao događaju iz prošlosti. str. Dokazivanje obuhvata sve činjenice za koje Grubač. Krapac.. Realnost krivičnoprocesnih odnosa upućuje nas stoga na utvrđivanje činjenica korištenjem ostalih navedenih načina ili dokaza (iskazi svjedoka i vještaka. Tomašević. – 300. 207. M. Primjer za ovo utvrđivanje činjenica je vršenje uviđaja i rekonstrukcija događaja (koje. 322. • • • Na osnovu izloženog može se zaključiti da utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem organa krivičnog postupka nije moguće primijeniti u najvećem broju slučajeva. sadržaj koji se utvrđuje je nastao pomoću tehničkog uređaja..). utvrđivanju činjenica pomoću isprava.. 1981. str. M.propisi materijalnog krivičnog prava i – činjenice čije utvrđivanje zabranjuju drugi pravni propisi. 1995.. i dalje. 839. u trenutku dok se postupak vodi). 82 Ustvari. uz utvrđivanje činjenica vlastitim opažanjem organa krivičnog postupka razvija se i utvrđivanje činjenica dokazivanjem. 278...

206. Predmet dokaza je činjenica koju treba dokazati. 2005. dokaz obuhvata sljedeće elemente: . PKZK). dalje. 88 Dokazi u širem smislu riječi obuhvataju i indicije. 90 Vasiljević. govori o materijalnim ili stvarnim i ličnim ili personalnim dokazima. dijele na one kojima se pravno relevantne činjenice utvrđuju neposredno (dokazi u užem smislu riječi) i posredno (dokazi u širem smislu riječi)... iskazi svjedoka po čuvenju.85 S obzirom na izloženo. – 315. 86 Predmet dokaza nije „ograničen“ zakonskim propisima.84 Navodi se. a lični dokazi se sastoje u iskazima osoba. Simić-Jekić.predmet dokaza (lat. da je dokaz svaki dokazni osnov ili razlog sadržan u određenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti važne činjenice. Tomašević. Tomašević. . 87 Grubač. tehničke snimke.... Z. potom procesualno fiksirati u smislu izvođenja dokaza (npr. G. Tako se nastoji utvrditi pojam dokaza. 401... . također. D. Materijalni dokazi su predmeti pomoću kojih se utvrđuju činjenice u postupku (npr. 252. Primjer za primarne ili izvorne dokaze su uviđaj lica mjesta ili materijalni dokazi. dok su sekundarni ili izvedeni dokazi.. str.odlučivanje o izvođenju dokaza. Dokazni osnov je činjenica koja je već utvrđena i iz koje se izvodi zaključak o postojanju ili nepostojanju činjenice koja se dokazuje.. predmeti kojima je djelo izvršeno ili na kojima je djelo izvršeno. npr. otkrivanje materijalnih dokaza kao što su biološki uzorci za analizu DNK).. thema probandi). Tako se. 1981. T.sud smatra da su potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke.. npr. str. prije ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju.izvođenje dokaza u smislu korištenja nosioca dokaza radi utvrđivanja sadržaja dokaza i unošenja u spis predmeta i – ocjena dokaza. Pavišić.86 . sačinjavanje zapisnika o uviđaju) i. 401. media probandi) je izvor iz koga se dobiva činjenica koja je dokazni osnov.. – 403. 1998.87 Ako bismo navedene pojmove povezali sa. str. Up... Prema PZKPK dokaz dobiven kršenjem odredbi krivičnog postupka je nedozvoljen dokaz kada to izričito propisuje ovaj Pavišić.. prethodna izlaganja o zakonskoj i slobodnoj ocjeni dokaza. str. 402. krivičnim djelom krađe (čl. npr. procesni oblici pomoću kojih se unosi spoznajni materijal (ispitivanje okrivljenog. onda bi oni izgledali ovako: ..dokazni osnov bi bio iskaz svjedoka da je zatekao okrivljenog pri oduzimanju stvari. 332.. 286. M. T. – 209. str. U teoriji krivičnog procesnog prava vrši se klasifikacija dokaza prema određenim kriterijima. 236. argumentum probatio).89 U literaturi se. str. dokazivanje prolazi kroz određene faze: . saslušanje svjedoka ili vještaka).dokazno sredstvo (lat. B.. saslušanje svjedoka odmah po izvršenju krivičnog djela). provjeriti taj dokaza analizom sadržaja samog dokaza i dovodeći ga u vezi sa drugim izvedenim dokazima. tragovi krivičnog djela. 2006. Pavišić.. cit... str. 2005.88 Pominje se i podjela dokaza na dokaze optužbe i dokaze odbrane (u zavisnosti da li su na štetu ili u korist okrivljenog). Grubač. otisci prstiju). 294... naglašava da se dokazi prvo moraju pronaći (npr. str. koje se javljaju kao dokazna sredstva. Najčešće se dokaz opisuje kao izvor saznanja o činjenici koja je predmet utvrđivanja u krivičnom postupku.dokazni osnov ili razlog (lat. 2003. str. također.90 Vrijednost dokaza u krivičnom postupku zasniva se na njihovoj zakonitosti i o tome je sud dužan da vodi računa u toku cijelog krivičnog postupka. te na primarne i sekundarne dokaze.. dakle. B.. . str... 1998. 85 84 62 . str. G. B. zatim obezbjediti (npr.. Dokazi se. Javljaju se različita mišljenja o tome šta je dokaz.. 236.. U teoriji krivičnog procesnog prava postoje određena pitanja koja se vežu uz dokazivanje u krivičnom postupku.. 89 Krapac.. Zbog toga dokazivanje obuhvata sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje. U pogledu postupka dokazivanja. Dokazna sredstva su. 2006. isprave. – 353. op. M. Vasiljević.. 287.dokazno sredstvo bi bio svjedok. 1985. 2005. .predmet dokaza bi bila činjenica oduzimanja tuđe pokretne stvari u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za sebe ili drugog. 309.

istiniti ili vjerodostojni. S tim u vezi. Simović. M. 63 . bez obzira na to da li su pouzdani. Zabrana upotrebe nedozvoljenih dokaza je apsolutna. Zakon o maloljetnicima Kosova i Zakon o krivičnom postupku koji uključuje izvršioce koji su mentalno oboljeli.. M. Hadžiomeragić. podst. i. npr. Ili. Kaurinović. bez obzira da li su u korist ili na štetu okrivljenog. iskaz okrivljenog dat policiji ili javnom tužiocu može biti dozvoljen dokaz na sudu samo ako je uzet u skladu sa odredbama o ispitivanju okrivljenog (čl. Jurčević. Takav dokaz sud čuva odvojeno od ostalih spisa i dokaza i ne može se koristiti u krivičnom postupku (čl... H. jer se. 1) i 4)). 154. npr. Procesno pravo propisuje da sud ne može zasnivati svoju odluku na nedozvoljenom dokazu (čl. D. s jedne strane. – 69... str. Nedozvoljen dokaz biva isključen iz spisa i zapečaćen. 4. st..)..). M. odnosi na sve nezakonite dokaze. dokaz dobijen pretresanjem je nedozvoljen ako je. s druge strane. 2005.. 92 91 Npr. 153.91 Tako. pomenuti dokazi su zabranjeni. 246.). 156. st. 63. pretres obavljen bez naredbe pretpretresnog sudije ili u suprotnosti sa tom naredbom (čl. 92 Sijerčić-Čolić. 1. PZKPK propisuje da sud odlučuje o dozvoljenosti dokaza na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti..Zakon ili odredbe drugih zakona.

Opći pogled na pretpretresni postupak ukazuje na to da se radi o onom segmentu krivičnog postupanja koji obuhvata predistražni postupak. “Mjere za osiguranje prisustva okrivljenog. Prema odredbama PKZKP pretpretresni postupak obuhvata slijedeća poglavlja: “Krivična prijava” (osim krivične prijave ovo poglavlje uključuje opće dužnosti i ovlaštenja policije. Uopće o pretpretresnom postupku Pretpretresni postupak je naslov trećeg dijela PZKPK. sprječavanje ponavljanja krivičnog djela i osiguranje uspješnog vođenja krivičnog postupka. “Privremeno hapšenje i policijski pritvor”. “Postupak posredovanja”. “Istražne radnje”. istragu.TRINAESTI DIO PRETPRETRESNI POSTUPAK 63. Kako i sam naziv govori radi se o postupku koji prethodi glavnom pretresu. “Skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage”. i “Optužnica i potvrđivanje optužnice”. te postupak optuživanja. “Privremeni prekid ili obustava krivičnog gonjenja za lakša krivična djela. 64 . “Kooperativni svjedoci”. te opće dužnosti i ovlaštenja tužioca). “Pokretanje i trajanje istrage”.

podnosilac prijave biva upozoren na posljedice podnošenja lažne krivične prijave. posebno u slučaju krivičnog djela protiv seksualnog integriteta. svi javni organi obavezni su da prijave krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti o kojima su obavješteni ili o kojima su na neki drugi način došli do saznanja. 64. D. a dužna je da to učini u slučaju kada neprijavljivanje takvog krivičnog djela predstavlja krivično djelo. N. pravne ili fizičke osobe gdje se ove potonje mogu pojaviti kao oštećenici. 2002. 197.. Obzirom na sadržaj mogu biti potpune i nepotpune. a koje znaju ili otkriju da postoji osnovana sumnja da je dijete žrtva krivičnog djela. i 2. i 198. Usmena prijava unosi se u zapisnik. Prema članu 198. Korajlić. PZKPK utvrđuje se opća obaveza policije kao državnog organa da istražuje krivična djela i bez odlaganja poduzme sve mjere u cilju sprječavanja prikrivanja 93 Modly. Pri podnošenju krivične prijave javni organi iznose dokaze koji su im poznati i poduzimaju korake da sačuvaju tragove krivičnog djela. Pod krivičnom prijavom drugih osoba podrazumijeva se krivična prijava javnih organa. 277. st.: Kriminalistički rječnik. Važno je napomenuti kako PZKPK razlikuje tzv. dužni su da ovo odmah prijave. 199. PZKPK bilo koja osoba ima pravo da prijavi krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.). B) Opće dužnosti i ovlaštenja policije 66. a kada je prijava podnijeta telefonom ili putem drugih tehničkih komunikacijskih sredstava. stav 1. pseudonimne odnosno samoprijave. Podnošenje krivične prijave Krivična prijava se podnosi nadležnom javnom tužiocu u pisanom obliku. policijsku krivičnu prijavu i krivičnu prijavu drugih osoba. Socijalni i zdravstveni radnici. 94 Ibidem. st. Ako je krivično djelo prijavljeno usmeno. nastavnici vaspitači i ostale osobe koje obavljaju slične poslove.). 2. predmete na kojima je ili kojima je izvršeno krivično djelo kao i druge dokaze (čl. Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj. Obaveza na istraživanje krivičnih djela Članom 200. Krivične prijave podnijete sudu. 1. putem tehničkih komunikacijskih sredstava ili usmeno. 1-3. itd94. 65. Tešanj. 65 .. str. Obaveza kao i pravo na prijavljivanje krivičnog djela uređeni su članovima 197. 277. Obaveza na prijavljivanje krivičnog djela Prema članu 197. st. svjedoci. st. a obzirom na način podnošenja pismene i usmene. 1. Prijave podnose policija. U praksi takve prijave mogu biti anonimne. sastavlja se službena zabilješka. policiji ili nenadležnom javnom tužiocu biće prihvaćene i odmah proslijeđene nadležnom javnom tužiocu (čl. te krivična prijava bilo koje druge osobe u smislu fizičkih ili pravnih osoba. str.ČETRNAESTI DIO KRIVIČNA PRIJAVA A) Krivična prijava – pojam i vrste Pod pojmom “krivična prijava” u pravnoj i kriminalističkoj teoriji podrazumijeva se svako obavještenje dato nadležnom organu o počinjenom krivičnom djelu za koje se goni po službenoj dužnosti93. i 2.

1). Radi se o zabranama: 1) umanjivanja slobode okrivljenog da ima svoje vlastito mišljenje i da izrazi šta želi. 8) osigura da oštećeni pristupi ljekarskom pregledu u skladu sa članom 192. st. a najkasnije 24 sata od dobivanja informacije obavještava javnog tužioca. prinudom ili hipnozom. Zadržavaju se osobe koje mogu da pruže informacije važne za krivični postupak ako je vjerojatno da bi kasnije prikupljanje informacija od ovih osoba bilo nemoguće ili bi značajno odložilo postupak ili prouzročilo druge poteškoće. Takvo zadržavanje može da se koristi samo kada nema drugih načina za dobivanje informacija. Obaveza je policije da o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene poduzimanjem pojedinih radnji. torturom. policija je dužna pridržavati se zabrana utvrđenih članom 155. Ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. iscrpljivanjem. PZKPK. PZKPK ovlaštena da: 1) prikuplja informacije od osoba. 2) upućivanja okrivljenom prijetnji mjerama koje nisu dozvoljene zakonom. bilo podnošenjem krivične prijave ili na neki drugi način. Prilikom prikupljanja informacija od osoba iz čl. 201. 4) poduzme potrebne korake da utvrdi identitet osoba i predmeta. i 202.dokaza.).). i 9) poduzima druge potrebne korake i radnje propisane zakonom. policija ima pravo da zadrži i prikuplja informacije od osoba koje su zatečene na mjestu izvršenja krivičnog djela. policija je prema članu 201. 3) ograniči kretanje u određenim oblastima u vremenu kada je to hitno potrebno. Zadržavanje takvih osoba ne može da traje duže nego što je potrebno da se dobiju imena. st. 3. 5) organizira potragu radi pronalaženja osoba ili predmeta za kojima je izdata potjernica. sastavi zapisnik ili službenu zabilješku (čl. a ne samo na zahtjev javnog tužioca poduzima odgovarajuće mjere i radnje. lošim tretmanom. da postoji sumnja da je izvršeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. U tom smislu čim policija sazna. st. dakle policija ima pravo i dužnost da i po vlastitoj inicijativi. Radom sudske policije u pretpretresnom postupku rukovodi i nadzire javni tužilac (čl. 3. bez odlaganja. 201. fizičkim ometanjem. U cilju izvršavanja gore navedenih zadataka. 6) u prisustvu odgovorne osobe vrši pretres određenih zgrada i prostorija javnih organa i ispituje određena dokumenta koja im pripadaju. Iz navedenog proizlazi kako prethodno pomenute korake policija poduzima ili po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva javnog tužioca. 2) vrši privremenu kontrolu vozila. upotrebom narkotika. putnika i njihovog prtljaga. 201. otkrije i sačuva tragove i druge dokaze krivičnog djela i predmete koji mogu da posluže kao dokaz i da prikupi sve informacije koje mogu da budu od koristi u krivičnom postupku (čl. PZKPK. spriječi izvršioca ili njegovog saučesnika da se sakrije ili pobjegne. policija je dužna da bilo po službenoj dužnosti ili na zahtjev javnog tužioca poduzme sve potrebne korake da pronađe izvršioca. a koje mogu da budu od interesa za krivični postupak. 7) konfiskuje predmete koji prema PKZK moraju da budu konfiskovani ili koji mogu da posluže kao dokaz u krivičnom postupku. a poslije toga podnosi mu nove izvještaje i dodatne inormacije čim je to moguće. 200. adrese i druge relevantne informacije. kao i o pronađenim i oduzetim predmetima. U skladu sa članom 202. a ni u kom slučaju ne može da bude duže od šest sati. 3) nuđenja 66 . stav 2.

). 204. brisa površine kože uključujući oblast prepona. 4) Uz pomoć kvalificiranog ljekara ili bolničara. a na zahtjev oštećenog i kada oštećeni spada u jednu od kategorija iz člana 82. 204. policija pronađe predmete koji mogu biti upotrijebljeni kao dokaz u krivičnom postupku. 96 Prema članu 82. PKZK ili za krivična djela protiv seksualnog integriteta iz Poglavlja XIX PKZK. policiji u skladu sa čl. Zakona utvrđena su prava osoba prema kojima je poduzeta neka od radnji iz okvira općih policijskih ovlaštenja. 2. pripada posebno ovlaštenje da izvrši tzv. a u vanrednim okolnostima i sama. 2) ako oštećeni ima porodične veze sa okrivljenim. brisa iz nosa. osim krivičnih djela iz člana 203.Nepostupanje u skladu s navedenim ima za posljedicu neprihvatljivost zapisnika sa takvog ispitivanja ili saslušanja. st. stav.mogućnosti koje nisu predviđene zakonom. 3) ako se postupak vodi za krivična djela iz člana 139. 3) Ako je potrebno da se utvrdi čiji su otisci prstiju nađeni na nekim predmetima. da uzme uzorke iz člana 192. osim ako to apsolutno nije moguće zbog posebnih okolnosti. istog. Prava osobe prema kojoj je poduzeta neka od radnji policije U članu 206. uz obavezu da o uzimanju tih uzoraka odmah obavijesti javnog tužioca. prilikom čega osumnjičeni mora unaprijed da bude obaviješten o tome. urina.95 Zakona od osumnjičenog. stav 4. privremeni sigurnosni pretres osobe u potrazi za oružjem ili drugim opasnim predmetima u slučajevima kada postoji opasnost da osoba posjeduje oružje ili opasne predmete koji mogu biti upotrijebljeni za napad ili samopovrijeđivanje. Također. i 5) ako sud ustanovi da je oštećeni posebno ranjiv i da mu je neophodna pomoć punomoćnika. a odbijanje osumnjičenog da da takve uzorke predstavlja prihvatljiv dokaz. pljuvačke. 95 67 . U svim navedenim slučajevima ako oštećeni ili njegov/njen zakonski zastupnik ne angažira punomoćnika. policija je u obavezi da ga informira o pravima da ima punomoćnika. 204. obavještava Službu za pravno savjetovanje žrtava96. predsjednik suda ili nadležni organ koji vodi postupak u pretpretresnoj fazi imenuje po službenoj dužnosti punomoćnika o javnom trošku. Policija također u okviru svojih općih dužnosti i ovlaštenja može: 1) Fotografirati osobu i uzeti otiske njenih prstiju ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo. uzorak noktiju i materijala ispod noktiju. Zakona oštećeni mora imati punomoćnika od početka krivičnog postupka: 1) ako je oštećeni dijete. uzeti otiske prstiju od osoba za koje postoji vjerojatnost da su bile u kontaktu s tim predmetima. a nijedan uzorak ne može da bude uzet uz prinudu i bez sudskog naloga. Zakona. 1. Navedene se zabrane primjenjuju neovisno o tome da li postoji saglasnost subjekta koji se ispituje ili saslušava. 4) ako je oštećeni mentalno bolestan ili je mentalno hendikepiran. 5) Da zahtjeva od osumnjičenog da pristupi testiranju na alkohol davanjem urina ili dahom.). folikule. 67. a izuzetno na provizornu provjeru prtljaga ili vozila osobe pod neposrednom kontrolom takve osobe (čl. Ako pri obavljanju provizornog sigurnosnog pretresa. U tom smislu prilikom prikupljanja informacija od oštećenog. i 4) umanjivanja memorije okrivljenog ili njegove/njene mogućnosti da shvati. ako je to hitno potrebno. Provizorni sigurnosni pretres obavlja policijski službenik istog spola kao i pretresana osoba. st. Prema izričitom zakonskom određenju ovo ne predstavlja pretres osoba i ograničen je na pretres spoljašnje odjeće osobe. i drugi slični uzorci koji ne zahtjevaju tjelesni zahvat. 2) Na temelju ovlaštenja javnog tužioca objaviti fotografiju kada je neophodno da se utvrdi identitet osumnjičenog ili u drugim slučajevima od značaja za efikasno vođenje postupka. 3 i 4. Radi se o slijedećim uzorcima: uzorak vlasi. policija postupa u skladu sa odredbama koje reguliraju pretres osoba prema ovom zakonu (čl.

i 3. 5) Osumnjičenog štiti imunitet. 208.Pored toga osoba protiv koje je poduzeta bilo koja od mjera iz čl. 3. izjavama i drugim materijalima koji bi mogli da doprinesu efikasnom vođenju postupka (čl. Ova se prijava (olicijska krivična prijava) uručuje javnom tužiocu zajedno sa predmetima. 208. postupa u skladu sa zakonom i o tome obavještava osobu koja je podnijela žalbu (čl. st. 1. policija ipak šalje poseban izvještaj o tome javnom tužiocu. službenim bilješkama. 202. dobivenim izvještajima. Ako je policija poduzela mjere i radnje. Tako javni tužilac odbacuje krivičnu prijavu (policijsku krivičnu prijavu ili prijavu od drugih osoba) ako je iz izvještaja očigledno da: 1) Ne postoji osnovana sumnja da je određena osoba izvršila krivično djelo. ili 6) Postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje. Svaka od navedenih mogućnosti određena je postojanjem. 2. 68. tako i prijave drugih osoba određeni su čl. st. 226. 97 Navedeni je postupak u skladu sa odredbom člana 62. st. i 227. fotografijama. st. Javni tužilac bez odlaganja provjerava osnovanost žalbe i ako utvrdi da poduzete radnje ili mjere krše krivični zakon ili pravilnik o ponašanju policije ili radne obaveze. b) zatražiti njenu dopunu u smislu prikupljanja potrebnih informacija ili c) donijeti rješenje o pokretanju istrage. 207. 2. osim kada je vjerojatno da dalje istraživanje policije može da osigura dovoljne informacije. PZKPK. ili 205.) U skladu sa članom 207.). i 2. (privremeni prekid krivičnog gonjenja za krivično djelo za koje se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine i slučaj kada javni tužilac nema obavezu da započne krivično gonjenje ili može odustati od njega) i kada javni tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje istrage i gonjenje za krivično djelo 68 . odnosno neispunjavanjem odgovarajućih uvjeta. ako poslije podnošenja krivične prijave policija sazna za nove činjenice. zapisnicima o poduzetim mjerama i radnjama. C) Opće dužnosti i ovlaštenja javnog tužioca 69. a odricanje nije moguće ili ga odgovarajući organ nije izvršio. st. PZKPK. skicama. Obaveza je javnog tužioca da u roku od osam dana od dana odbacivanja prijave o tome obavijesti oštećenog kao i o razlozima za njeno odbacivanje (čl. PZKPK prema kojoj je javni tužilac osim u slučajevima iz čl. dužna je da neprekidno prikuplja potrebne informacije i da odmah dostavi javnom tužiocu izvještaj u vezi sa tim kao dopunu policijske krivične prijave. a) Razlozi za odbacivanje krivične prijave kako policijske. 208.)97.a 201. javni tužilac odmah obavještava policiju o odbacivanju policijske krivične prijave (čl. Također... 3) Period zastarijevanja za to krivično djelo je istekao. 3.). policija pravi policijsku krivičnu prijavu u kojoj trebaju biti izneseni otkriveni dokazi u postupku prikupljanja informacija. 206. dokaze ili za tragove krivičnog djela. i 4. odnosno nepostojanjem odgovarajućih razloga ili ispunjavanjem. 2) Prijavljeno djelo nije krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. ima pravo da podnese žalbu nadležnom javnom tužiocu u roku od tri dana. 4) Krivično djelo je obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. 204. Postupanje tužioca po zaprimanju krivične prijave Po zaprimanju krivične prijave javni tužilac može postupiti na tri slijedeća načina: a) odbaciti krivičnu prijavu. a prikupljene informacije ne pružaju osnov za podnošenje policijske krivične prijave i ne postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo. Podnošenje i dopuna prijave Na osnovu prikupljenih informacija.

st. ili ako je javni tužilac samo čuo glasine da je izvršeno krivično djelo. 2. 3. 3. vodeći računa da ne vrijeđaju dostojanstvo i ugled osoba na koje se odnose te informacije (čl. stav 1. Policija. Zakona (čl.b) Član 209. Javni tužilac može sam ili preko drugih javnih organa da prikuplja takve informacije. ali ga isto tako obavezuju zahtjevi PZKPK (čl.). Javni tužilac može da zahtjeva potrebne podatke od javnih organa i u tu svrhu može da pozove osobu koja je podnijela krivičnu prijavu (čl.). posebno kada je izvršilac nepoznat.. uključujući razgovor sa svjedocima i oštećenima i njihovim zakonskim zastupnicima. Javni tužilac može da učestvuje sa sudskom policijom u bilo kom ispitivanju okrivljenog. 5. odmah obavještava javnog tužioca o razlozima koji su je spriječili u poduzimanju tih mjera (čl. 4. st. 208. 69 . koje se goni po službenoj dužnosti ili po prijedlogu za gonjenje ili kada ustanovi da nema osnova za gonjenje bilo koga od prijavljenih saučesnika.). 208. Sudska policija je dužna da odmah obavijesti javnog tužioca o mjerama poduzetim prema njegovim/njenim uputstvima. 6. zatražiće da sudska policija prikupi potrebne informacije. dužan u roku od osam dana obavijestiti oštećenog i uputiti ga da on sam može poduzeti gonjenje kao supsidijarni tužilac. i 4. odnosno kada se prema Zakonu smatra da je odustao od gonjenja. ako nije bila u stanju da ih poduzme. javni tužilac odbacuje krivičnu prijavu kako je predviđeno članom 208. PZKPK određuje da ako javni tužilac na osnovu krivične prijave nije u stanju da zaključi da li su navodi iz prijave vjerojatni. 2. ovog člana. Ukoliko i nakon izvršenja radnji iz st. st. st. Sudska policija je dužna da postupa po zakonitim zahtjevima javnog tužioca.). 208.). ovog člana. javni tužilac. i ostali javni organi dužni su da postupaju pažljivo pri prikupljanju ili osiguravanju informacija. ili ako informacije u prijavi ne pružaju dovoljno osnova za pokretanje istrage. a nije u stanju da djeluje sam. ili. 208. st. postoje okolnosti iz stava 1. 208.

vrijeme otvaranja istrage.). 70 . Istragu vodi i nadgleda javni tužilac (čl. 1. PZKPK . Temeljnom funkcijom istrage treba smatrati prikupljanje dokaza. I. prema članu 237. 220. Rješenje o pokretanju istrage sadrži: ime osobe protiv koje se vodi istraga. Pokretanje i trajanje istrage Prema čl. 61. PZKPK određuje da ako informacija iz krivične prijave čini osnov za opravdanu sumnju da je određena osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili ako bilo kada u toku prikupljanja informacija od osoba policija dođe do saznanja da je osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. opis radnje koji navodi elemente krivičnog djela. Osim toga funkcija je istrage da se prikupe dokazi koji se ne bi ponovno mogli izvesti na glavnom pretresu ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s nesrazmjernim teškoćama. dokaze i informacije koji su već prikupljeni. Zakona istragu pokreće javni tužilac protiv osumnjičenog na temelju krivične prijave ili drugih izvora ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo za koje se goni po službnoj dužnosti. te drugih informacija na temelju kojih treba razlučiti da li podići optužnicu protiv određene osobe za određeno krivično djelo ili obustaviti postupak. Javni tužilac može da poduzima istražne radnje ili da ovlasti sudsku policiju da poduzima istražne radnje u vezi sa prikupljanjem dokaza (čl.PETNAESTI DIO ISTRAGA 70. Uopće o istrazi. ta osoba se tretira kao okrivljeni i ima prava koja su ovim Zakonom predviđena za okrivljenog. osnove sumnje. njenim specifičnostima i funkciji Istraga je uređena čl. 3). 220 – 225. kao i prikupljanje dokaza čije bi ponovno izvođenje na glavnom pretresu moglo da bude nemoguće ili teško. Ipak. stav 2. Kopija rješenja o istrazi ovjerena pečatom šalje se bez odlaganja pretpretresnom sudiji (čl. iako istraga nije još pokrenuta. Poglavlje XXV koje nosi naslov «Pokretanje i trajanje istrage». Za razliku od ranijih zakonskih rješenja kada je istragu pokretao i njome rukovodio istražni sudija. str. Treba reći kako neka zakonodavstva kao dovoljan intenzitet sumnje za pokretanje istrage uzimaju tzv. sada je ta uloga povjerena javnom tužiocu. 1. Sumnja o kojoj je riječ je osnovana kada se temelji na dokazima98. st.. čime se PZKPK opredijelio za vid tužilačke istrage. 71. st. 1995. V. 221. zakonski naziv krivičnog djela. osim u 98 99 Tako Bayer. b) da je određena osoba izvršila određeno krivično djelo.). 221. c) za koje se goni po službenoj dužnosti. st. 221. st. U toku istrage javni tužilac ocjenjuje ne samo inkriminirajuće već i oslobađajuće okolnosti i dokaze i osigurava da bude uzet dokaz koji možda neće da bude na raspolaganju na glavnom pretresu.. Prema tome uvjeti za pokretanje istrage su: a) postojanje osnovane sumnje99. obdukciju i ljekarski pregled. Cilj istrage je prikupljanje dokaza i podataka potrebnih za donošenje odluke da li da se podigne optužnica ili da se obustavi postupak. Istraga se pokreće temeljem rješenja javnog tužioca. okolnosti činjenice koje opravdavaju razložnu sumnju da je izvršeno krivično djelo. 4.

4) Krivično djelo je obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem. javni tužilac pokreće novu istragu ili proširuje postojeću.100 i čl. 205. Istraga se vodi samo u vezi sa krivičnim djelom i okrivljenim koji je naznačen u rješenju o pokretanju istrage. st. uzoraka noktiju i materijala ispod noktiju. st. psihijatrijsko ispitivanje. urina. 2) Provođenje ljekarskog pregleda osobe koja nije okrivljeni bez njenog pristanka onda kada se takva osoba može smatrati svjedokom i ako je pregled neophodan da bi se utvrdilo da li se na njenom tijelu nalaze tragovi ili određena posljedica krivičnog djela. 2) Izvršeno krivično djelo nije krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. razboli od prolazne mentalne bolesti ili mentalne poremećenosti ili od druge ozbiljne bolesti. Prekid i obustava istrage U skladu sa članom 223. 72. 3) Uzimanje u toku pregleda kada je to potrebno uzoraka vlasi. Javni tužilac u roku od osam dana nakon obustavljanja istrage obavještava oštećenog o ovoj činjenici i o razlozima za to (čl. Sve ovo mora biti zabilježeno u zapisnik istrage. te o istom odmah obavještava pretpretresnog sudiju. Razlozi za obustavljanje istrage ustanovljeni su članom 224. 223. osim kada svjedok ili oštećeni da pristanak policiji ili javnom tužiocu za te radnje. Javni tužilac obnavlja istragu nakon prestanka uzroka koji su doveli do njenog privremenog obustavljanja.). pljuvačke. Pretpretresni sudija može da odobri produženje istrage do šest mjeseci ako to opravdava složenost slučaja. 3) Period zastare za to krivično djelo je istekao. i drugih slični uzoraka koji ne zahtjevaju tjelesni zahvat. Zakona. 223. molekularna i genetska ispitivanja i DNK analizu može da naredi samo pretpretresni sudija. javni tužilac podnosi pretpretresnom sudiji pisani zahtjev sa obrazloženjem za produženje istrage. 2-4. 1. st. i 4. st. pretpretresni sudija može da odobri još jedno Radi se o slijedećim slučajevima: 1) Provođenje ljekarskog pregleda okrivljenog bez njegovog pristanka ako je on neophodan da bi bile utvrđene činjenice koje su važne za krivični postupak i ako se ne očekuje da će to da šteti njegovom zdravlju.). Vrijeme za koje je istraga privremeno obustavljena ne računa se u rok za završetak istrage (čl. PZKPK javni tužilac može da donese rješenje o privremenom obustavljanju istrage ako se okrivljeni. 100 71 . 222. 3. 1.). brisa površine kože uključujući oblast prepona. i 2. 62. ako je pobjegao ili ako postoje druge okolnosti koje privremeno sprječavaju uspješno gonjenje okrivljenog. i 2.). pod uvjetom da to ne šteti njenom zdravlju. Ako u toku istrage postupak treba da bude proširen na još neko krivično djelo ili protiv još neke osobe. 5. ili 5) Postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje.slučajevima iz člana 192. st. a javni tužilac informira o tome pretpretresnog sudiju (čl. Prije privremenog obustavljanja istrage. brisa iz nosa. folikule. Za krivična djela kažnjiva sa najmanje pet godina zatvora. Zakona prema kojem javni tužilac obustavlja istragu u bilo koje vrijeme ako je na osnovu prikupljenih dokaza očigledno da: 1) Ne postoji osnovana sumnja da je određena osoba izvršila naznačeno krivično djelo. Javni tužilac u zapisniku istrage pravi službenu zabilješku o vremenu i razlozima privremenog obustavljanja istrage i vremenu njenog obnavljanja i o tome obavještava pretpretresnog sudiju (čl. prikupljaju se svi raspoloživi dokazi o krivičnom djelu i krivičnoj odgovornosti okrivljenog. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci. nakon što je izvršio krivično djelo.

Ako na odluku pretpretresnog sudije žalbu podnese samo oštećeni. stav 5. st.). Na temelju odredbe člana 225. javni tužilac. nalazi se u obavezi da pretpretresnog sudiju što prije informira o poduzimanju ovih istražnih radnji. Javni tužilac pravi službenu zabilješku u zapisniku istrage o vremenu zahtjeva za produženje istrage i bilo kojoj istražnoj radnji koja je preduzeta (čl. i 2. U izuzetnim slučajevima Vrhovni sud može da odobri dodatno produženje u trajanju do šest mjeseci (čl. 3. pretpretresni sudija. obavještava okrivljenog i oštećenog o istrazi i zahtjevu javnog tužioca za produženje istrage. 7. 225. 225. do donošenja odluke o produženju istrage. 225. PZKPK na odluku pretpretresnog sudije u vezi sa produženjem istrage. U zahtjevu za produženje istrage javni tužilac može da traži da okrivljeni i/ili oštećeni ne budu obaviješteni o istrazi i zahtjevu za produženje ako je to potrebno da bi istraga bila uspješno okončana (čl. Okrivljeni i oštećeni imaju pravo da podnesu pisane izjave u vezi sa produženjem istrage u roku od tri dana od dobivanja obavještenja (čl. javni tužilac može da obavlja istražne radnje koje ne trpe odlaganje. st. 72 . Prema članu 225. 1. Nakon prijema zahtjeva za produženje istrage. smatraće se da je oštećeni poduzeo gonjenje kao supsidijarni tužilac. st.produženje istrage do šest mjeseci. a njegova žalba bude uvažena. 225.). st. oštećeni ili okrivljeni mogu da podnesu žalbu tročlanom vanraspravnom vijeću. stav 6.). Ipak. 4.).

101 102 Bayer. poricanje onog što mu se optužbom stavlja na teret ili neka druga izjava kojom pristaje na tvrdnje optužbe o postojanju činjenica na njegovu štetu103. V. D. on biva i osoba čiji iskaz služi kao dokaz u krivičnom postupku101. Prva knjiga: Institucije. 268.. 74. Narodne novine. Ispitivanje okrivljenog Prema odredbi člana 229. Ispitivanje okrivljenog. Istražne radnje koje poznaje PZKPK su: 1. te Identifikacija osoba i predmeta. Iskaz okrivljenog..ŠESNAESTI DIO ISTRAŽNE RADNJE A) Uopće o istražnim radnjama i njihovoj svrsi u krivičnom postupku Istražne radnje potpadaju pod opći pojam krivičnoprocesne radnje. Sadržaj tog iskaza može biti priznanje (izjava kojom u cjelini ili djelomično iznosi činjenice koje predstavljaju zakonska obilježja krivičnog djela). on je subjekt krivičnog postupka koji ima sve pravne i faktične mogućnosti da u postupka sam zastupa svoje interese. 3.. što se može smatrati i adekvatnijim nazivom. Istražne radnje. 6. I. Vještačenje. 357. odnosno dobivanje dokaza za potrebe zakonom utemeljenog. a njegov iskaz jedan od najvažnijih dokaza u krivičnom postupku102. Ispitivanje svjedoka. s jedne strane. u nekim sistemima krivičnog postupka nazvane i radnjama dokazivanja. str. 103 Krapac. Termin „istražna radnja“ vezuje se za radnju tužitelja.. Uviđaj i rekonstrukcija. 1995. suda ili policije naloženu i provedenu u skladu sa pravilima propisanim zakonom. Sijerčić-Čolić. dok s druge strane. Zagreb. U jednostavnim stvarima dovoljno je da se okrivljenom pruži mogućnost da odgovara u pisanom obliku. 5.: Kazneno procesno pravo. 2. ispravnog i objektivnog krivičnog postupanja. Uopće o iskazu okrivljenog Specifičnost položaja okrivljenog u krivičnom postupku ogleda se u tome što mu istovremeno pripadaju dvije uloge. a njihov rezultat dokaz koji se može koristiti u postupku. H. kao dokazno sredstvo predstavlja izvor saznanja o činjenicama koje su predmet utvrđivanja u postupku. 73 . B) Iskaz okrivljenog 73. obzirom da se ne provode jedino i samo u istrazi usmjerene su na pribavljanje. 2005. I. str. str. osim u slučaju kad se postupak obustavlja. 4. Pretres i privremena konfiskacija. Stoga se ove radnje nazivaju i formalnim radnjama. 293. okrivljeni mora da bude ispitan najkasnije prije zaključenja istrage.

Saslušavanje okrivljenog vrši javni tužilac. sprječavanje ponavljanja krivičnog postupka. 88. stepen obrazovanja. nadimak ako ga ima.. 233. 3. Zakona104. zanimanje i porodične prilike. da li se protiv njega vodi neki krivični postupak za neko drugo krivično djelo. Okrivljenom pripada pravo da podnese žalbu pretpretresnom sudiji na odlučivanje o zakonitosti njegove obaveze da se pojavi pred javnim tužiocem. dan. Okrivljeni se ispituje uz pomoć prevodioca u slučajevima predviđenim ovim zakonom. te uspješnog vođenja krivičnog postupka. Ipak on može povjeriti ispitivanje okrivljenog sudskoj policiji ili. i ako je maloljetnik. izuzev da da informacije o svom identitetu. 5) Činjenici da njegova izjava može da bude iskorištena kao dokaz pred sudom. on također biva informiran prije saslušanja o svom pravu da mu bude osiguran advokat ukoliko nije u mogućnosti da snosi troškove pravne pomoći. Prema odredbi člana 231. pri čemu će se uz neophodno prilagođavanje primijeniti član 269. stav 2. i 6) Činjenici da može da zahtjeva da bude uzet dokaz u njegovu odbranu. U zapisniku se navode razlozi zbog kojih ispitivanje nije moglo da bude snimljeno na audio ili video traku. mjesto stanovanja. 2) Pravu da šuti i ne odgovara na bilo kakva pitanja. Odredbe pomenutog člana se odnose na poziv kao jednu od mjera za osiguranje prisustva okrivljenog u krivičnom postupku. osim ako ne postoji sukob interesa.). U toku prvog ispitivanja od okrivljenog se traži da kaže svoje ime i prezime. Ako ispitivanje ne može da se obavlja na ovaj način. djevojačko prezime majke. PZKPK ako se okrivljeni nalazi u sudskom pritvoru. Okrivljeni također ima pravo da se konzultira sa svojim braniocem prije i u toku saslušanja (čl. Zakona105. biva informiran o: 1) Krivičnom djelu koje mu se stavlja na teret. mjesto rođenja. U slučajevima kad to praktično nije moguće sastavlja se pisani zapisnik sa saslušanja u skladu sa članovima 87. Ako prevodilac nije unaprijed položio zakletvu. lični broj. u izuzetnim slučajevima. Zakona. mjesec i godinu rođenja. 231. 1. redovnoj policiji. Ako je okrivljeni gluh ili nijem ispitivanje se provodi preko kvalificiranog prevodioca za jezik znakova ili u pisanom obliku.Okrivljeni je dužan da se pojavi kod javnog tužioca nakon što je pozvan. stav 4. i 89. st..). Okrivljeni biva informiran da je obavezan da prijavi svaku promjenu adrese ili namjeru da promjeni boravište (čl. bez obzira da li je okrivljeni pritvoren ili je na slobodi. 3) Pravu na besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik osobe koja sprovodi ispitivanje. 104 74 . poziva se da položi zakletvu da će vjerno da prenosi pitanja koja se postavljaju okrivljenom i izjave koje on daje. ime i prezime roditelja. da li je pismen. nacionalnost i državljanstvo. 4) Pravu da dobije pomoć branioca i da se konzultira sa njim prije i u toku saslušanja. U skladu sa članom 231. Privremenog zakona o krivičnom postupku propisuje postupanje u slučaju bilježenja ispitivanja na video ili audio vrpcu. identitet njegovog zakonskog zastupnika. do 5. st. osoba koja zna da komunicira sa okrivljenim poziva se da bude tumač. Prije svakog ispitivanja okrivljenog. da li ima lična primanja i kakvo mu je finansijsko stanje. bilo koje saslušavanje okrivljenog od strane policije ili javnog tužioca može da bude snimljeno na audio ili video traku u skladu sa članom 90. 105 Član 90.

75. Sama dokazna vrijednost iskaza okrivljenog kao dokaza sagledava se u okviru načela slobodne ocjene dokaza pri čemu se bez obzira na sadržaj iskaza okrivljenog. 106 107 Bayer. Pomenute se odredbe odnose na opće zabrane koje vrijede prilikom bilo kakvog ispitivanja ili saslušanja. U pogledu ispitivanja okrivljenog PZKPK određuje u članu 234. razumljiva i precizna. stav 2. st. stav 1. uzevši u obzir sve ostale raspoložive dokaze slučaja. može da zahtjeva da stručna osoba da detaljnije objašnjenje i da se to unese u zapisnik (čl. pošto ih on prvo opiše. Sijerčić-Čolić. 76. 301.. C) Svjedoci i vještaci Obzirom da će o svjedocima i vještacima biti više riječi u dijelu koji nosi naslov dokazi. razumljivo i precizno. PZKPK kojim su svjedoci i vještaci ili tačnije rečeno ispitivanje svjedoka i vještačenje uređeni u istrazi. ili člana 234. taj iskaz ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz u krivičnom postupku107.. 1-4. Dokazna vrijednost iskaza okrivljenog Pod ocjenom vrijednosti okrivljenikovog iskaza kao dokaza u konkretnom slučaju razumijemo ocjenu što dokazuje okrivljenikov iskaz u konkretnom slučaju. str. str. i 3. 75 . Neprihvatljivost iskaza okrivljenog Iskaz okrivljenog neće biti prihvatljiv odnosno neće se moći koristiti kao dokaz u postupku ukoliko je došlo do povrede odredaba PZKPK iz člana 155. Ako je okrivljeni ili branilac prisutan u trenutku davanja objašnjenja. I. o čemu je također prethodno bilo riječi. Da bi bila razjašnjena određena tehnička ili druga stručna pitanja koja se pojave u vezi sa dokazom koji je dobiven ili u toku ispitivanja okrivljenog ili u toku poduzimanja drugih istražnih radnji. kao i zabranu da mu se pitanja postavljaju na osnovu pretpostavke da je nešto priznao što u stvari nije priznao. Okrivljenom se pitanja postavljaju jasno. I. 2005. javni tužilac može da zahtjeva da mu stručna osoba ili stručna ustanova da neophodna objašnjenja u vezi sa tim pitanjima.. H. okrivljeni može da bude odveden na mjesto gdje se oni nalaze. 236. da ono mora da bude vođeno tako da se u punoj mjeri poštuje ličnost okrivljenog. kao i činjenice što ih je organ krivičnog postupka utvrdio vlastitim opažanjem106. Pitanja okrivljenom ne mogu da budu postavljana na osnovu pretpostavke da je okrivljeni priznao nešto što u stvari nije priznao. Prema članu 233. Prethodno navedene zabrane primjenjuju se bez obzira na pristanak okrivljenog. U toku ispitivanja može da mu se dozvoli da koristi svoje bilješke. te konačno zabranu da se okrivljenom postavljaju pitanja koja nisu jasna... stav 2. potom obavezu informiranja okrivljenog o određenim činjenicama o čemu je već prethodno bilo riječi. 1995.Okrivljeni se ispituje usmeno. Ako ovi predmeti ne mogu da budu doneseni. V. i gdje će se detaljno analizirati ove dvije kategorije dokaznih sredstava to ćemo se u ovom dijelu osvrnuti samo na odredbe člana 237. člana 231. stav 3. PZKPK ispitivanje bi trebalo da pruži okrivljenom mogućnost da opovrgne razloge za sumnju protiv njega i da iznese činjenice koje mu idu u prilog. 296.). Predmeti koji se odnose na krivično djelo ili koji služe kao dokaz pokazuju se okrivljenom da ih prepozna.

st. Zakona. st. „vanredne istražne mogućnosti“.Tako je prema članu 237. D) Vanredna istražna mogućnost Članom 238. XXI i XXII Zakona koja se odnose na svjedoke i vještake će se primijeniti uz odgovarajuće prilagođavanje. 76 . Ako drugačije nije predviđeno. osim kada svjedok ili oštećeni da pristanak policiji ili javnom tužiocu za te radnje108.). Ako se svjedok ili vještak ne odazove pozivu ili odbije da se pojavi bez opravdanja. Prilikom ispitivanja svjedoka i vještaka pred javnim tužiocem ne polaže se zakletva. a posebno. njegov/njen branilac i javni tužilac prisustvuju saslušanju za uzimanje izjave. 237. javno tužilaštvo je ovlašteno da poduzme mjere predviđene čl. istog člana. molekularna i genetska ispitivanja i DNK analizu može da naredi samo pretpretresni sudija. te vještačenje. Javni tužilac osigurava takav dokaz ako postoji opasnost da isti bude izgubljen ili ako to može da opravda puštanje okrivljenog iz sudskog pritvora. Zakona. Protiv odluke pretpretresnog sudije kojom on odbija zahtjev za uzimanje takvog svjedočenja može da bude izjavljena žalba tročlanom vanraspravnom vijeću. 167. oštećeni ili okrivljeni imaju pravo na podnošenje žalbe protiv takve odluke pretpretresnom sudiji. stav 1. E) Zahtjevi okrivljenog ili oštećenog za prikupljanje dokaza U skladu sa članom 239. Davanje izjave pred pretpretresnim sudijom vrši se u skladu sa odredbama Poglavlja XX. da traže od pretpretresnog sudije da sasluša svjedoka ili da zatraži mišljenje vještaka u cilju očuvanja dokaza kada postoji jedinstvena mogućnost da se osigura važan dokaz ili kada postoji značajan rizik da taj dokaz neće poslije toga moći da bude na raspolaganju u toku glavnog pretresa. stav 2. 238. Ako javni tužilac odbije zahtjev za uzimanje dokaza. PZKPK ili kazne zatvora iz člana 167. njegovog branioca i oštećenog da budu prisutni u toku ispitivanja svjedoka ili vještaka kako to već i proizlazi iz stava 4. Izricanje novčane kazne iz člana 167. Oštećeni i njegov/njen zakonski zastupnik ili punomoćnik biće informirani o saslušanju i imaju pravo da prisustvuju. do 4. Konačno. odredbe Poglavlja XX. XXI i XXII PZKPK u vezi sa svjedocima i vještacima (čl. U tom smislu javni tužilac ili okrivljeni. S druge strane. i člana 205. Okrivljeni. Obdukciju i ljekarski pregled. za zaštitu prava okrivljenog. ili ako postoji neki drugi opravdani razlog za uzimanje takvog dokaza. 108 Vidi fusnotu 100. Navedenim se poglavljima uređuje saslušanje svjedoka. 2.). može narediti isključivo pretpretresni sudija na zahtjev javnog tužioca (čl. uređuje se institut tzv. donijeće obrazloženu odluku i o tome obavjesiti oštećenog ili okrivljenog. PZKPK u toku istrage oštećeni ili okrivljeni mogu da podnesu zahtjev javnom tužiocu da osigura određeni dokaz. zaštita svjedoka i oštećenog. psihijatrijsko ispitivanje. 3. obaveza svjedoka i vještaka da se pojave pred javnim tužiocem kada su pozvani i da daju izjave ili iznesu mišljenja o okolnostima krivičnog djela. ili 177. Pretpretresni sudija poduzima mjere neophodne za osiguranje efikasnosti i integriteta postupka. osim u slučajevima iz člana 192. mogu izuzetno. javni tužilac može da odluči da pozove okrivljenog. i 177.

Zakona prema kojem pretpretresni sudija može da naredi pretres kuće i drugih prostorija i imovine određene osobe ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti i da postoji realna mogućnost da rezultat pretresa bude hapšenje te osobe ili otkrivanje i konfiskacija dokaza važnih za krivični postupak. str. drugih prostorija i imovine. Prema tome.. Pojam i vrste pretresa Pretres kao istražna radnja jedna je od značajnijih radnji dokazivanja koja se u okvirima krivičnog postupanja vrlo često poduzima109. pretpretresni sudija može da naloži pretres kuće i drugih prostorija i imovine osobe koja nije osumnjičena da je izvršila krivično djelo i to u dva slučaja: 1) Kada postoji realna vjerojatnost da rezultat pretresa bude hapšenje okrivljenog. 79. 240. str. 78. odnosno otkrivanje i konfiskacija dokaza važnih za krivični postupak. 4. 373 – 374. odnosno tragovi krivičnog djela ili da se pronađe počinilac krivičnog djela. st. PZKPK nalog za pretres izdaje se u pisanom obliku na osnovu pisanog zahtjeva javnog tužioca. Lični pretres određene osobe pretpretresni sudija može da naloži ako postoji realna mogućnost da rezultat pretresa dovede do otkrivanja tragova ili konfiskacije dokaza krivičnog djela (čl. 2004. 77 . I. Grubač. U skladu sa članom 240. 3. H. st. Uvjeti za pretres Uvjeti za pretres određeni su članom 240. te b) lični pretres (pretres osoba).). „realne mogućnosti“ da će rezultat pretresa biti hapšenje te osobe. Pravni osnov i postupak pretresanja Ovlaštenje za izdavanje naloga za pretres pripada isključivo pretpretresnom sudiji. Razlozi za navedeno leže u činjenici da ova istražna radnja obzirom na svoj sadržaj predstavlja iznimno efikasan put da se za potrebe krivičnog postupka na procesno prihvatljiv način pronađu i fiksiraju predmeti. Za pretres se u teoriji krivičnog procesnog prava kaže kako se radi o materijalnom istraživanju nad osobama i stvarima koje se poduzima s ciljem pronalaženja tragova krivičnog djela ili predmeta važnih za krivični postupak ili s ciljem hvatanja počinioca krivičnog djela110. PZKPK poznaje dvije vrste pretresa obzirom na objekat pretresanja i to a) pretres kuće. 2005. M. poseban opis osobe. prostorija ili imovine koji će da budu pretraživani i druge informacije važne za obavljanje pretresa. ili u hitnim slučajevima sudske policije i on sadrži: identifikaciju osobe protiv koje se izdaje nalog.. 109 110 Sijerčić-Čolić. 269. obrazloženje osnova za sumnju i realnu vjerojatnost u skladu sa ovim članom. opis predmeta koji se traže pretresom. Također.F) Pretres i privremena konfiskacija 77.. naznaku krivičnog djela u vezi sa kojim se izdaje nalog. ili 2) Kada je neophodno da bude sačuvan dokaz krivičnog djela ili da budu oduzeti određeni predmeti koji ne mogu da budu sačuvani ili dobiveni bez pretresa i kada postoji realna vjerojatnoća da se takvi dokazi ili predmeti nalaze u prostorijama ili imovini koja bi trebalo da bude pretražena.. i 5. pored osnovane sumnje da je određena osoba počinila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti zahtijeva se i postojanje tzv.

moraju da budu prisutne dvije odrasle osobe kao svjedoci. Izuzetno pretres može da bude obavljen van ovog vremena ako je pretres počeo u toku ovog vremenskog perioda. 240. st. ako ih imaju. 1-3. PZKPK pretres ženske osobe obavlja samo žena i samo ženske osobe mogu da budu svjedoci. svjedoci bivaju upozoreni da pažljivo posmatraju kako se obavlja pretres. Konfiskovani predmeti i dokumenta 78 . Pretres osobe može da uključi intiman pretres koji obavlja kvalificirani ljekar ili bolničar u skladu sa pravilima medicinske znanosti i uz puno poštovanje dostojanstva osobe. po pravilu. U pogledu vremena sudska policija. Nalog za pretres izvršava sudska policija uz neophodnu pomoć drugih policijskih službenika u roku od 48 sati od izdavanja naloga. Zaključane prostorije. Prema odredbi člana 243. st. ili ako je vjerojatno da bi efikasnost pretresa bila narušena ukoliko se pretres ne izvrši trenutno i bez prethodne najave. i 2. Prije početka pretresa. sudska policija mora da odloži pretres do dolaska advokata. a nije završen do 22:00 sata. 243. Pri otvaranju ovih predmeta treba da se vodi računa da se izbjegne nepotrebna šteta. ili kada se obavlja pretres javnih prostorija (čl. U međuvremenu. Prije početka pretresa. Ako se obavlja pretres prostorija javnog organa. U toku pretresa kuće ili drugih prostorija osoba čija kuća ili druge prostorije i imovina bivaju pretresane. 1. utvrđuje se obaveza vođenja zapisnika za svaki pretres osoba.). Takav zapisnik potpisuje osoba koja je pretresana ili čije su prostorije ili imovina pretresane. U toku pretresa osobe. upravnik tog organa poziva se da prisustvuje pretresu. njuegov/njen advokat.). Izuzetno. ali ne duže od dva sata od trenutka kada je advokat informiran o pretresu. Pretres stambenih prostorija obavlja se pažljivo da bi se izbjeglo remećenje mira. izvršava nalog za pretres u periodu između 06:00 i 22:00 sata. Ako osoba zahtijeva prisustvo advokata u toku pretresa. U hitnim okolnostima sudska policija može da započne pretres i prije isteka roka za dolazak advokata. st. ako je bio prisutan u toku pretresa i osobe čije je prisustvo obavezno.st.Treba posebno pripomenuti kako zakonske odredbe koje se odnose na pretres kuće i drugih prostorija i imovine vrijede uz odgovarajuće prilagođavanje i prilikom pretresa skrivenih prostora u vozilima i drugim transportnim sredstvima (čl. 242. sudska policija zahtjeva od osobe da dobrovoljno preda traženu osobu ili stvari. 2. 4. međutim pretres može da započne bez prethodnog pokazivanja naloga ili bez prethodnog zahtjeva za predaju osobe ili stvari koje se traže ako se očekuje oružani otpor. mogu da budu konfiskovani samo predmeti i dokumenta koji su povezani s ciljem određenog pretresa.). na sadržaj zapisnika prije njegovog potpisivanja (čl. 6. ili ako postoje razlozi koji opravdavaju izvođenje pretresa bez sudskog naloga. U toku obavljanja pretresa. ili ako pretpretresni sudija odluči da odlaganje može da dovede do bjekstva tražene osobe ili do uništenja tragova ili dokaza krivičnog djela i posebno odobri pretres van vremenskog perioda između 06:00 i 22:00 sata (čl. ili predstavnik te osobe.). sudska policija može da ograniči kretanje dotične osobe i drugih osoba u prostorijama u kojima obavlja se pretres. a saopćava im se da imaju pravo da stavljaju primjedbe. kuće ili drugih prostorija. Članom 243. 241. PZKPK prije početka pretresa sudska policija daje nalog osobi protiv koje je donijet i ta osoba biva informirana o tome da ima pravo da stupi u kontakt sa braniocem koji ima pravo da bude prisutan u toku vršenja pretresa. imaju pravo da budu prisutni. namještaj ili drugi predmeti mogu da budu nasilno otvoreni samo ako vlasnik nije prisutan ili odbije da ih dobrovoljno otvori. Prema članu 242. stav 7. kuće ili prostorija. st. 3-6. st.

stav 2. st. 245.1). Ako se u toku ulaska u kuću i druge prostorije osoba također obavlja i pretres. Razlozi zbog kojih je pretres obavljen bez prisustva svjedoka unose se u zapisnik (čl. 4) Razlozi sigurnosti ljudi i imovine to zahtjevaju. u tom slučaju primjenjuju se odredbe člana 243. pretres može da se obavlja bez prisustva svjedoka ako njihovo prisustvo ne može da bude odmah osigurano i ako bi bilo opasno da se pretres odloži. 4. 79 . Pretresanje bez sudske naredbe Policija može ako je neophodno i u potrebnoj mjeri. ali se osobi daje službena zabilješka u kojoj su navedeni razlozi za ulazak u kuću ili druge prostorije. ali koji ukazuju na drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.unose se u zapisnik i precizno opisuju. Također. st. i 7. Članom 245. kada izvršava rješenje o prinudnom dovođenju osobe ili kada obavlja hapšenje ako postoji osnovana sumnja da ta osoba posjeduje oružje ili oruđe za napad ili namjerava da baci.). 245 st. stav 3. 81.). 3) Izvršilac zatečen pri izvršenju krivičnog djela mora da bude uhapšen poslije gonjenja. Ako je policija poduzela pretres bez pisane naredbe suda. 244. sakrije ili uništi predmete koji bi od njega/nje trebalo da budu oduzeti i budu dokaz u krivičnom postupku. 5. ti predmeti se također unose u zapisnik i konfiskuju i odmah se izdaje potvrda o konfiskaciji. kuće ili prostorija otkriju predmeti koji nisu povezani sa krivičnim djelom zbog kojeg se vrši pretres. U navedenim slučajevima ne sastavlja se zapisnik ako nije obavljen pretres. Obavještenje o tome odmah se šalje javnom tužiocu tako da on/ona može da pokrene krivični postupak. Oduzete stvari biće odmah vraćene ako javni tužilac nađe da nema osnova za krivični postupak niti bilo kog drugog zakonskog osnova za konfiskaciju predmeta (čl. izuzetno. Postojanje stvarnog rizika od odlaganja koje može da dovede do gubitka dokaza ili do opasnosti po život i zdravlje ljudi. Zakona. Nemogućnost blagovremenog dobivanja pisanog naloga za pretres. To su: 1. ona najkasnije 12 sati nakon pretresa mora da podnese izvještaj javnom tužiocu i pretpretresnom sudiji ako je određen pretpretresni sudija za slučaj (čl. ili 5) Osoba protiv koje je sud izdao nalog za hapšenje nalazi se u kući ili u drugim prostorijama (čl. Policija može da izvrši pretres osoba bez naloga ili bez prisustva svjedoka. 80. Ako se u toku pretresa osoba. 2) Osoba poziva u pomoć. „hitne okolnosti“ kada sudska policija izvan može početi pretres na osnovu usmenog odobrenja pretpretresnog sudije. i 6. 245. a to isto se naznačava i na potvrdi koja se odmah daje osobi čiji su predmeti ili dokumenta konfiskovani. da uđe u kuću i druge prostorije osoba i izvrši pretres bez naloga pretpretresnog sudije ako: 1) Osoba svjesno i dobrovoljno pristane na pretres. predviđene su iznimne tzv. te 2.). Neprihvatljivost dokaza pribavljenih pretresom Dokaz dobiven pretresom je neprihvatljiv ako je: 1) Pretres obavljen bez naloga pretpretresnog sudije kršenjem odredbi PKZKP.

.osigurava se sigurnost ljudi i imovine spriječavanjem vršenja krivičnih djela (npr. i 5 PKZKP. st. Osoba koja je zadužena da čuva predmete koji mogu privremeno da budu konfiskovani. utvrđivanje njihovog identiteta biće osigurano na neki drugi način. Zakona. ali ne duže od mjesec dana.. 3. H. I. ne primjenjuju na osobe koje mogu da ne svjedoče (čl. Ograničenja se međutim. 4. 281. i 3) Ostali predmeti obuhvaćeni pravom osoba iz čl.. 82. 247. Zakona.) ili nije obavezno da svjedoči (čl. stav 1.).) ili nisu obavezne da svjedoče i odbile su da svjedoče (čl. 4. saučesništvo ili 111 Sijerčić-Čolić. i 3. podstav 5. Ipak zakonom su predviđeni i slučajevi kada nije moguće izvršiti privremenu konfiskaciju predmeta.pribavljaju dokazi važni za vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke. 5) Osobe čije je prisustvo obavezno nisu bile prisutne u toku pretresa. 159. Navedena ograničenja primjenjuju se samo ako su ovi predmeti pod nadzorom osobe koja ne može da svjedoči (čl. Zakona. Predmeti koji mogu privremeno da budu konfiskovani su predmeti koji moraju da budu konfiskovani prema Privremenom krivičnom zakonu.). 2) Bilješke osoba iz člana 159. ako su osobe osumnjičene za podstrekavanje. Stvari obuhvaćene pravima osoba iz člana 160. a prema zakonu mogu da budu konfiskovani (čl. 247. str. Privremeno konfiskovani predmeti stavljaju se pod nadzor i kontrolu javnog tužioca. ili koji čine materijalnu dobit dobivenu izvršenjem krivičnog djela.) ili nisu obavezne da svjedoče i odbile su da svjedoče (čl.. odnosno za ponavljanje krivičnog djela) i – omogućava efikasno odvijanje krivičnog postupka.). Sud izdaje takav zahtjev na osnovu pisanog prijedloga javnog tužioca. 160. O žalbi protiv odluke kojom je izrečena novčana kazna ili kazna zatvora odlučuje tročlano vanraspravno vijeće. Zatvor traje dok predmeti ne budu predati ili do završetka krivičnog postupka. Žalba na rješenje o pritvoru ne zadržava izvršenje rješenja (čl.2) Nalog pretpretresnog sudije predstavlja kršenje postupka koji predviđa PKZKP. Tako prema članu 248. 4) Pretres nije obavljen u skladu sa nalogom. 159. obzirom da privremeno oduzimanje predmeta. 1. ili 6) Pretres nije obavljen u skladu sa članom 245. st. 3) Suština naloga pretpretresnog sudije predstavlja kršenje zahtjeva PKZKP. može da bude novčano kažnjena prema članu 85. Ako ta osoba odbije da preda predmete. Zakona slijedeći predmeti ne mogu biti privremeno konfiskovani: 1) Prepiska između okrivljenog i osoba koje prema ovom zakonu mogu da ne svjedoče (član 159. st.).). također ne podliježu konfiskaciji ako su pod nadzorom bolnice ili druge medicinske institucije. Za konfiskovane predmete izdaje se potvrda o konfiskaciji. stav 1. Zakona koje se odnose na povjerljive informacije koje im je povjerio okrivljeni. 2005. stav 1. doprinosi efikasnijem odvijanju krivičnog postupka i uspješnijem suzbijanju kriminaliteta111. ). Ako i poslije izrečene novčane kazne i dalje odbija da ih preda može da bude zatvorena. i 160. 159. navodi se gdje su pronađeni i biva dat njihov opis. 160. a naročito imovine. dužna je da ih preda na zahtjev suda. Ako je neophodno. da izvršilac ne bi opasnu stvar i dalje koristio za vršenje krivičnih djela. 2. . 80 . 160. Ovakvo hapšenje i zatvor može da naredi samo sud (čl. 247. Privremena konfiskacija predmeta Privremena konfiskacija (oduzimanje) predmeta se označava kao mjera procesne prinude sa višestruko različitom prirodom. ili koji mogu da posluže kao dokaz u krivičnom postupku. obzirom da se ovom radnjom dokazivanja: . Kada su predmeti oduzeti.

250. Ako to nije moguće. U slučaju da predmet nađen kod okrivljenog pripada drugoj osobi koja je nepoznata.). Ako se osoba od koje su spisi ili dokumenti konfiskovani ne odazove na poziv. koverat se otvara u njenom odsustvu. st. Period zastare ovog prava počinje teći od dana objavljivanja obavještenja (čl. Poslovne organizacije i druge pravne osobe mogu da zahtjevaju da informacije koje se odnose na njihovo poslovanje ne budu objavljene. Ako je predmet kvarljiv ili je njegovo čuvanje skopčano sa znatnim troškovima. Ako oni odbiju da to urade. st. i 2. Odredbom člana 489. ako postoji opasnost da bi mogli biti iskorišteni za krivično djelo ili kada to zahtjevaju interesi opće sigurnosti ili moralni razlozi. st. ili kada postoji opravdana vjerojatnost da će prekinuta istraga biti obnovljena.i 2. a pretpretresni sudija ili predsjednik vijeća može da odobri odlaganje vraćanja konfiskovanih predmeta ako postoji dobar razlog. Vlasnik ima pravo da traži povrat predmeta ili novca dobivenog od njihove prodaje u građanskoj parnici. 1. biće prodat prema odredbama koje se primjenjuju za prinudni postupak. spisi se stavljaju u koverat i zapečaćuju. ili zbog mentalne nesposobnosti okrivljenog. ili kada proističu iz krivičnih djela (čl. a dobiveni novac će se predati banci na čuvanje (čl. Ako do prekida postupka dođe zbog nedolaska okrivljenog. Novac dobiven prodajom doznačava se proračunu.ometanje pravde ili za uzimanje ukradene robe ili kada su dotični predmeti dobiveni krivičnim djelom. ili su korišteni ili je trebalo da budu iskorišteni za izvršenje krivičnog djela. 248. ili nepoznatom izvršiocu krivičnog djela. Vlasnik spisa može na omot da stavi svoj pečat. 489. 1-3. oduzeti i kada se krivični postupak ne završi presudom kojom se optuženi oglašava krivim. Zakona112).). st. st. U obavještenju se poziva vlasnik da se javi u roku od godinu dana od dana objavljivanja obavještenja. javni organi mogu da odbiju da pokažu ili da pokažu i dostave spise i druge dokumente ako smatraju da bi objavljivanje njihovog sadržaja bilo štetno po opći interes. Na isti način će se postupiti i sa predmetima koji pripadaju okrivljenom koji je pobjegao. ili ako je odsutna. Osoba od koje su spisi ili dokumenti konfiskovani biva pozvana da prisustvuje otvaranju koverta. Ako u roku od godinu dana nijedna osoba ne potražuje predmete ili novac dobiven njihovom prodajom. određuje se kako će se predmeti koji u skladu sa Privremenim krivičnim zakonom mogu ili moraju biti oduzeti. obavještenje može da bude oglašeno i u dnevnim listovima. 253. Prilikom pregledanja spisa mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe (čl. pravi se njihov spisak. jer će u suprotnom predmet da bude prodan. konačnu odluku o tome donosi tročlano vanraspravno vijeće. 112 81 . sud donosi rješenje da predmet postaje vlasništvo nadležnog javnog organa ili da novac od prodaje bude doznačen proračunu. javni tužilac može da zahtjeva. 252. 2. koji imaju dokaznu vrijednost privremeno konfiskovani. organ koji vodi krivični postupak opisuje taj predmet i objavljuje opis na oglasnoj tabli općinske skupštine na teritoriji na kojoj okrivljeni živi i na teritoriji gdje je izvršeno krivično djelo.). stav 1. 1-3. U skladu sa članom 249. Ako su spisi uključujući i kompjuterske file-ove.). Ako je riječ o predmetima veće vrijednosti. Prema članu 251. a nema osnova da budu konfiskovani (čl. PZKPK predmeti oduzeti u toku krivičnog postupka vraćaju se vlasniku ili posjedniku ako je postupak prekinut ili obustavljen. 1.

G) Uviđaj i rekonstrukcija događaja 83. Uviđaj i rekonstrukcija događaja – pojam i procesne formalnosti Uviđaj je istražna (dokazna) radnja putem i u procesnom okviru koje organi krivičnog postupka na temelju svog vlastitog opažanja ispituju prikupljene dokaze i utvrđuju, te razjašnjavaju za krivični postupak važne činjenice. Uviđaj prije svega služi otkrivanju i prikupljanju dokaza o postojanju krivičnog djela i dokaza važnih za otkrivanje njegovog izvršioca, ali je, također, bitan i za provjeravanje i ocjenu drugih prikupljenih dokaza, kao i za prikupljanje podataka koji su od značaja za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva113. Za razliku od uviđaja rekonstrukcija događaja je istražna radnja kojom se u supstancijalnom smislu stvara stanje slično onom kakvo je bilo u toku uviđaja ili neke druge radnje, u njenim se okvirima zapravo vještački ponavljaju neke činjenice i okolnosti krivičnog događaja u vještački postavljenim uvjetima114. U skladu sa članom 254. stav 1. javni tužilac ili sud mogu da narede uviđaj ili rekonstrukciju događaja na licu mjesta da bi se ispitali prikupljeni dokazi ili razjasnile činjenice koje su važne za krivični postupak. Uviđaj ili rekonstrukciju vodi sudija, javni tužilac ili policija. Javni tužilac i policija mogu da izvrše uviđaj ili rekonstrukciju zbog svojih vlastitih saznanja koja bi im pomogla u određivanju vjerodostojnosti ili otkrivanju činjenica, ali u takvom slučaju, ako o tome nije obaviješten okrivljeni ili njegov branilac, rezultati su neprihvatljivi za sud. Javni tužilac može da ponovi takav uviđaj ili rekonstrukciju uz obavještenje, kako to zahtjeva ovaj član. U tom slučaju su rezultati prihvatljivi i mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku (čl. 254. st. 2.). Zakonom se predviđa pravo okrivljenog ili njegovog branioca da budu prisutni uviđaju ili rekonstrukciji na licu mjesta. Rekonstrukcija se obavlja ponovnim postavljanjem činjenica i situacija u okolnosti u kojima se na osnovu prikupljenih dokaza događaj dogodio. Ako su činjenice ili situacije predstavljene različito u svjedočenjima pojedinih svjedoka, rekonstrukcija događaja se po pravilu izvodi odvojeno sa svakim svjedokom. U toku rekonstrukcije događaja mora se voditi računa da se ne prekrši zakon i red, da se ne povrijedi javni moral ili da ne dođe do ugrožavanja života i zdravlja ljudi (čl. 254. st. 4. i 5.). Prilikom obavljanja uviđaja ili rekonstrukcije događaja na licu mjesta može da se koristi pomoć specijalista sudske medicine, saobraćaja i specijalista iz drugih oblasti u cilju zaštite ili opisa dokaza, obavljanja neophodnih mjerenja i snimanja, skiciranja ili prikupljanja drugih informacija (čl. 254. st. 6.). Zakonom se također predviđa mogućnost pozivanja vještaka da učestvuje u uviđaju ili rekonstrukciji na licu mjesta ako javni tužilac ili sud smatra da je njegovo prisustvo korisno.

113 114

Sijerčić-Čolić, H., I, 2005., str. 323. Modly, D., Korajlić, N. 2002., str. 553.

82

H) Identifikacija osoba i predmeta Istražna radnja „Identifikacija osoba i predmeta“ poduzima se onda kada je potrebno da se utvrdi da li svjedok može da prepozna osobu ili predmet. Ova se istražna radnja negdje susreće i pod nazivom „predočavanje radi prepoznavanja“. U krivičnoprocesnoj, te kriminalističkoj praksi, a u vezi s primjenom ove radnje pojavljuje se niz praktičnih i teorijskih pitanja kao što su: 1. Da li predočiti jedan ili više objekata identifikacije i na koji način; 2. Po čemu se vrši prepoznavanje; 3. Koliko objekata predočavati; 4. Da li objekte prepoznavanja predočavati istovremeno ili uzastopno; 5. Kako se odnositi prema ponovnim predočavanjima; 6. Odnos opisa i prepoznavanja; 7. Neophodnost konkretiziranja i preciziranja obilježja po kojima je utvrđen identitet; 8. Vrijednost kategoričkog i vjerojatnog prepoznavanja; 9. Rastojanje sa kojega je svjedok posmatrao prepoznavanje; 10. Mogućnost prepoznavanja u tami pri svjetlu pucnja iz vatrenog oružja; 11. Da li su odabrani građani obavezni da sudjeluju pri prepoznavanju kao figuranti115. U skladu sa članom 255. st. 2. PZKPK sam postupak identifikacije se vrši na način da se od svjedoka najprije zatraži da opiše i navede karakteristična obilježja obilježja osobe ili predmeta koji se imaju identificirati. Nakon toga se svjedoku pokazuje osoba zajedno sa drugim njemu nepoznatim osobama ili njihove fotografije, ili predmet saa drugim predmetima iste vrste, ili njihove fotografije. Svjedok biva poučen da nema obavezu da izabere bilo koju osobu ili predmet ili fotografiju i da je isto tako važno da izjavi da ne prepoznaje osobu, predmet ili fotografiju kao i da izjavi da ih prepoznaje (čl. 255. st. 3.).

Vodinelić, V.: Kriminalistika, otkrivanje i dokazivanje – teoretski i praktični kriminalistički i dokazni problemi, II Tom, Predavanja na poslediplomskim studijima iz kriminalistike i dokazne teorije na Fakultetu za bezbednost i društvenu samozaštitu u 1983/84 i 84/85. škol. god., Univerzitet „Kiril i Metodij“ – Skopje, Fakultet za bezbednost i opštestvena zaštita, Skopje, 1985., str. 575.

115

83

SEDAMNAESTI DIO SKRIVENE I TEHNIČKE MJERE PRAĆENJA I ISTRAGE

84. Uopće o skrivenim i tehničkim mjerama praćenja i istrage Skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage ili mjere prikrivene istrage (također poznate i kao posebne istražne radnje, specijalne istražne tehnike i sl.) predviđaju se u savremenim krivičnoprocesnim zakonodavstvima. PZKPK ove mjere uređuje u Poglavlju XXIX, čl. 256 – 267. Obzirom da se radi o mjerama koje značajno zadiru u temeljna prava i slobode građana to njihova primjena pretpostavlja prethodno ispunjenje određenih zahtjeva kojima se limitira njihova primjena samo na slučajeve kada uvjetno uzevši na drugi način nije moguće provoditi krivičnu istragu ili je njeno provođenje skopčano sa nesrazmjernim teškoćama. Tako se temeljnim načelima i standardima kojih se treba pridržavati u primjeni mjera prikrivene istrage danas smatraju: 1. Predviđenost u zakonu svake pojedine mjere prikrivene istrage; 2. Kontrola i nadzor suda; 3. Vremenska određenost kao i obaveza na obustavu u slučaju prestanka razloga zbog kojih su i poduzete; 4. Primjena načela supsidijarnosti u smislu njihovog neprimjenjivanja ukoliko je istu svrhu moguće ostvariti blažim mjerama; 5. Poduzimanje ovih mjera samo u odnosu na teška krivična djela uz istovremenu njihovu zakonsku katalogizaciju i 6. Pravo na zaštitu u slučaju njihove neopravdane primjene116. 85. Vrste skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage U skladu sa članom 256. stav 1. PZKPK skrivena ili tehnička mjera praćenja i istrage označava bilo koju od slijedećih mjera: 1) Skriveni foto ili video nadzor; 2) Skriveno praćenje razgovora; 3) Pretres poštanskih pošiljaka; 4) Presretanje telekomunikacija; 5) Presretanje komunikacija preko kompjuterske mreže; 6) Kontrolirana isporuka poštanskih pošiljaka; 7) Korištenje uređaja za traganje ili lociranje; 8) Simulirana kupovina; 9) Simuliranje krivičnog djela podmićivanja; 10) Istraga pomoću lažnog predstavljanja; 11) Pribavljanje liste poziva s datog telefonskog broja; i 12) Davanje financijskih podataka.

116

Vidi: Halilović, H.: Prikriveni istražitelj, pravno – kriminalistički pristup, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo, 2005., str. 47-48.

84

Izraz “pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja” označava dobivanje podataka o telefonskim pozivima obavljenim sa datog telefonskog broja. što se ima smatrati iznimno dobrim rješenjem. Izraz “ skriveno praćenje razgovora” označava praćenje. računima ili transakcijama. Izraz “kontrolirana isporuka poštanskih pošiljaka” označava isporuku pisama i drugog poštanskog materijala od strane propisno ovlaštenih pripadnika sudske policije. sa osobama osumnjičenim da su izvršili krivično djelo. Konačno. Izraz “pretres poštanskih pošiljaka” označava pretres pisama i ostalih poštanskih pošiljaka od strane propisno ovlaštenog pripadnika sudske policije. posebice prilikom korištenja rezultata navedenih mjera može pokazati odlučnim. posmatranje ili snimanje pojedinaca. obzirom da ostavlja vrlo malo dvojbi o tome kakve aktivnosti podrazumijeva pojedina radnja. što se kasnije u postupku. Privremenog krivičnog zakona. snimanje ili zapisivanje razgovora od strane prpisno ovlaštenog pripadnika sudske policije uz korištenje tehničkih sredstava bez znanja ili saglasnosti najmanje jedne od osoba nad kojima se primjenjuje ova mjera. 85 . Izraz “simuliranje krivičnog djela podmićivanja” označava čin koji je isti kao i krivično djelo povezano sa podmićivanjem.Zanimljivo je kako Zakon u daljnjim odredbama ovog člana propisuje sadržaj navedenih mjera. Izraz “istraga pomoću lažnog predstavljanja” označava planiranu interakciju propisno ovlaštenog pripadnika sudske policije koji ne može da bude identificiran kao propisno ovlašten pripadnik sudske policije ili osoba koja djeluje pod nadzorom propisno ovlaštenog pripadnika sudske policije. bez znanja ili saglasnosti najmanje jedne od osoba nad kojima se primjenjuje ova mjera. Zakon određuje i ko je “službenik pravosuđa koji daje ovlaštenje” u smislu da on označava pretpretresnog sudiju ili javnog tužioca u okviru čijeg ovlaštenja je izdat nalog na osnovu ovog poglavlja. te termina “predmet naloga” kojim se označava osobu protiv koje su naložene skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage. kao što je definirano u članu 139. Izraz “korištenje aparata za praćenje i lociranje” označava da propisno ovlašteni pripadnik sudske policije koristi uređaje koji utvrđuju lokaciju osobe ili predmeta za koje su prikačeni. koje može da uključuje korištenje opreme za rentgensko snimanje. njihovog kretanja ili ostalih aktivnosti od strane propisno ovlaštenog pripadnika sudske policije uz korištenje foto ili video uređaja. osim što se izvodi u cilju prikupljanja informacija i dokaza u krivičnom postupku. Izraz “simulirana kupovina” označava čin kupovine od osobe osumnjičene da je počinila krivično djelo nečega što može da posluži kao dokaz u krivičnom postupku ili od osobe za koju se sumnja da je žrtva krivičnog djela trgovine ljudima. Izraz “davanje financijskih podataka” označava dobivanje informacija od banke ili neke druge financijske institucije o depozitima. Tako izraz “ skriveno foto ili video praćenje” označava praćenje.

1.86. (2) Prouzročenje opće opasnosti. PKZK. kontrolisana isporuka poštanskih pošiljaka. 86 . a nije vjerojatno da mogu da budu dobivene bilo kojim drugim istražnim mjerama bez velikih poteškoća ili potencijalne opasnosti za ostale. pokušala da izvrši: (a) Krivično djelo kažnjivo sa najmanje četiri godine zatvora. (3) Prikazivanje pornografskog materijala osobama mlađim od šesnaest godina. u slučajevima u kojima je pokušaj kažnjiv. skriveno praćenje razgovora na privatnim mjestima. ) i ako postoji osnovana sumnja da: 1) Ta osoba prima ili prenosi poruke koje potječu od osumnjičenog ili su namjenjene osumnjičenom ili učestvuje u financijskim transakcijama osumnjičenog. kako je definirano članom 291. (5) Zabranjenu trgovinu. korištenje uređaja za praćenje i lociranje. ili u slučajevima u kojima je pokušaj kažnjiv. skriveno praćenje razgovora na javnim mjestima. (6) Neopravdano primanje poklona. pokušala da izvrši krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. PKZK. 2. 244. 1. PKZK. Zakonski uvjeti za primjenu skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage U pogledu zakonskih uvjeta za primjenu skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage zakonodavac se opredijelio za takav način njihova određivanja pri čemu se ti uvjeti određeni kao: a) postojanje osnovane sumnje da je osoba počinila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. PKZK. i 245. i 2. kako je definirano čl. b) i postoji vjerojatnost da će informacije koje mogu da budu prikupljene naloženim mjerama pomoći u istrazi krivičnog djela i da ne postoje izgledi da bi mogle biti prikupljene bilo kojim drugim istražnim postupcima bez izuzetnih poteškoća ili potencijalne opasnosti po druge Prema članu 257. stav 1. ili (b) Jedno ili više slijedećih krivičnih djela. simulirano krivično djelo podmićivanja ili tajna istraga pomoću lažnog predstavljanja mogu da budu naloženi protiv određene osobe ako: 1) Postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila ili u slučajevima u kojima je pokušaj kažnjiv. pokušala da izvrši krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. 257. tač. kako je definirano u članu 203. pretres poštanskih pošiljki. Pribavljanje liste poziva sa nekog telefonskog broja ili otkrivanje financijskih podataka može da bude naloženo i protiv osobe koja nije osumnjičena kad na osumnjičenog budu primjenjeni prethodno navedeni kriteriji i ispunjeni prethodno navedeni uvjeti (čl. PKZK. simulirana kupovina. ili 2) Osumnjičeni koristi telefon te osobe (čl. stav 3. presretanje telekomunikacija. (7) Neopravdano davanje poklona. i 2) Postoji vjerojatnost da će informacije koje mogu da budu dobivene mjerama koje treba da budu naložene pomoći u istrazi krivičnog djela. ako su počinjena kao produženo krivično djelo terorizma ili organiziranog kriminala: (1) Prinudu kako je definirano članom 160. kako je definirano članom 246. kako je definirano u članu 251. 239. 257. PZKPK skriveni foto ili video nadzor. presretanje komunikacije preko kompjuterske mreže. st. pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja ili davanje financijskih podataka može da bude naloženo protiv pojedinih osoba ako: 1) Postoji osnovana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti ili. st. PKZK. kako je definirano u članu 250. PKZK..) U skladu sa članom 257. (4) Krivično djelo u vezi sa falsificiranjem isprava i novca.

PKZK. 3) Istragu pomoću lažnog predstavljanja. PKZK. Ipak kako ćemo vidjeti iz kasnijeg izlaganja u određenim slučajevima (kada bi odlaganje izdavanja naloga od strane pretpretresnog sudijeugrozilo sigurnost istrage ili živote i sigurnost oštećenog. kako je definirano u članu 329. 257 st. PKZK. (9) Lažne izjave. kako je definirano članu 307. tač. i 2. Tako javni tužilac može da izda nalog za provođenje slijedećih mjera: 1) Skriveno foto ili video praćenje na javnim mjestima. dostavljača ili članova njihovih porodica) javni tužilac može naložiti provođenje bilo koje od skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage izdavanjem privremenog naloga. PKZK. st. kontrola. (11) Kriminalno udruživanje. kako je definirano članom 344. PKZK. ili 2) Osumnjičeni koristi telefon ili pristup kompjuterskom sistemu te osobe (čl. kako je definirano članom 114. PKZK. kako je definirano članu 26. kada na osumnjičenog mogu biti primjenjeni prethodno navedeni kriteriji i ispunjeni prethodno navedeni uvjeti (čl. kako je definirano članom 343. 1.(8) Upad u računarske sisteme. kako je definirano članu 328. Osim toga i nalaganje većine navedenih mjera je također u nadležnosti pretpretresnog sudije.) i ako postoji osnovana sumnja da: 1) Ta osoba prima ili prenosi poruke koje potječu od osumnjičenog ili su namjenjene osumnjičenom. PKZK. 2) I postoji vjerojatnost da će informacije koje mogu da budu prikupljene naloženim mjerama pomoći u istrazi krivičnog djela i da ne postoje izgledi da bi mogle biti prikupljene bilo kojim drugim istražnim postupcima bez izuzetnih poteškoća ili potencijalne opasnosti po druge. PKZK. (14) Primanje mita. svjedoka. PKZK. ili (17) Neovlašteno prelaženje državne ili administrativne granice. 257. (10) Trgovina utjecajem. pri čemu je vrlo važno primijetiti kako je određivanje onih skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage koje su po svom sadržaju takvog karaktera da značajnije narušavaju temeljna prava i slobode građana dato u nadležnost sudije za pretpretresni postupak. Pretres poštanskih pošiljaka. (16) Nezakonito lišavanje slobode. (13) Nepridržavanje zahtjeva za autorizaciju oružja. Ovlaštenje za izdavanje naloga za provođenje mjera Ovlaštenje za određivanje skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage je podijeljeno između javnog tužioca i pretpretresnog sudije. 4. kako je definirano u članu 264. posjedovanje ili korištenje oružja. ili 87 . (12) Nezakonito vlasništvo. Ovakav postupak zakonodavca može se opravdati uvjerenjem kako je za zaštitu temeljnih prava i sloboda građana koji mogu postati objektom primjene koje od navedenih mjera ipak pogodnija funkcija sudije negoli tužioca. 2) Skriveno praćenje razgovora na javnim mjestima. kako je definirano članom 162. kako je definirano kako je definirano u članu 345. 3. (15) Podmićivanje. PKZK. presretanje telekomunikacija ili presretanje komunikacija putem kompjuterske mreže mogu također da budu naloženi protiv osobe koja nije osumnjičeni.) 87.

9) Simuliranje krivičnog djela podmićivanja. Za razliku od tužioca pretpretresni sudija može da izda nalog za svaku od slijedećih mjera na osnovu zahtjeva javnog tužioca: 1) Prikriveno foto ili video praćenje na privatnim mjestima. 259. ili 5. 2) Vrstu mjere. Nalog za provođenje bilo koje od mjera skrivenog i tehničkog praćenja i istrage zahtjeva da propisno ovlašteni pripadnici sudske policije dostavljaju izvještaj o izvršavanju naloga 88 . Nalog za provođenje mjera skrivenog i tehničkog praćenja i istrage mora također kao i zahtjev biti u pisanom obliku i sadržavati: 1) Ime i adresu jedne ili više osoba koje su predmet naloga. ispunjeni. koje bi ugrozilo sigurnost istrage ili živote i sigurnost oštećenog. st. Kada potvrđuje privremeni nalog javnog tužioca.). st. ili 10) Davanje financijskih podataka (čl. 3) Osnov za izdavanje naloga.). dostavljača ili članova njihovih porodica javni tužilac može da izda privremeni nalog za neku od mjera za čije je određivanje isključivo nadležan pretpretresni sudija. 258.). 4) Presretanje telekomunikacija. 6) Kontrolirana isporuka poštanskih pošiljaka. 1. 3) Pretres poštanskih pošiljaka. 8) Simuliranu kupovinu. st. 2. Zakona. i 3) Potpunu izjavu o bilo kojim prethodnim zahtjevima koji se odnose na istu osobu i koji su poznati podnosiocu zahtjeva i o postupcima službenika pravosuđa koji daje ovlaštenje na osnovu takvih zahtjeva. Takav privremeni nalog prestaje da važi ako ga pretpretresni sudija ne potvrdi dopisom u roku od dvadeset četiri sata od izdavanja naloga. Zakonom se također propisuje kako zahtjev za provođenje bilo koje od mjera skrivene i tehničke istrage i praćenja treba da bude u pisanom obliku i treba da sadrži slijedeće informacije: 1) Identitet propisno ovlaštenog pripadnika sudske policije ili javnog tužioca koji podnosi zahtjev. 1.4) Pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja (čl. svjedoka. 2) Potpunu izjavu o činjenicama na koje se oslanja podnosilac da bi opravdao svoje uvjerenje da su relevantni kriteriji iz člana 257. 5) Presretanje komunikacija preko kompjuterske mreže. 4) Rok u kojem će nalog da bude na snazi. U hitnim slučajevima ukoliko bi došlo do odlaganja u pogledu izdavanja naloga od strane pretpretresnog sudije za one skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage za čije je određivanje on nadležan. a koji ne može biti duži od šezdeset dana od dana izdavanja naloga. i 5) Naziv organa sudske policije koji je ovlašten da provede mjeru i službenika odgovornog za nadgledanje njenog provođenja (čl. pretpretresni sudija donosi po službenoj dužnosti pisanu odluku o njegovoj pravovaljanosti. 2) Prikriveno praćenje razgovora na privatnim mjestima. stav 3. 258. 7) Korištenje uređaja za praćenje i lociranje. Tužilac se međutim ne može koristiti ovim ovlaštenjem da bi izdao nalog na osnovu člana 259.

dopisom da obavijeste sudsko vijeće sastavljeno od trojice sudija o relevantnim činjenicama. stav 5.. Nalog za pribavljanje liste poziva sa telefonskih brojeva ili za presretanje komunikacija preko kompjuterske mreže mora da sadrži sve elemente za identificiranje svih telefona ili mjesta pristupa kompjuterskoj mreži koji treba da budu presretnuti. PZKPK nalog za prikriveno fotografiranje ili video nadzor na privatnim mjestima. 8. Osim u slučaju iz člana 259. 5.). 6. st. nalog za presretanje telekomunikacija može da sadrži samo opći opis telefona koji mogu biti presretani. presretanje komunikacija preko kompjuterske mreže. 89 . i 2) Osumnjičeni koristi ili će da koristi telefon ili telefone koji su opisani u nalogu (čl. presretanje telekomunikacija. 259. kontrolirana isporuka poštanskih pošiljaka ili otkrivanje finasijskih podataka mora kao dodatak da sadrži zasebno pisano uputstvo osobama koje nisu propisno ovlašteni pripadnici sudske policije. Prema članu 259. nalog za pretres poštanskih pošiljki ili za kontroliranu isporuku poštanskih pošiljki mora da naznači adresu na poštanskim pošiljkama koje treba da budu pretresane ili isporučene. a čija pomoć može da bude potrebna za sprovođenje naloga. 259. uključujući i broj telefona. Ta adresa mora biti adresa jedne ili više osoba koje su predmet naloga. njihove aktivnosti u privatnim prostorijama moraju biti ograničene na one navedene u nalogu. 4. st. pribavljanje liste poziva sa telefonskog broja. presretanje komunikacija putem kompjuterske mreže ili korištenje uređaja za praćenje i lociranje može da ovlasti propisno opunomoćene pripadnike sudske policije da uđu u privatne prostorije ukoliko pretpretresni sudija smatra da je takav ulazak neophodan da bi se aktivirala ili onesposobila tehnička sredstva za primjenu takvih mjera. stav 7. i 3) Trajanje naloga je ograničeno na petnaest dana i može biti obnavljano do ukupnog roka od devedeset dana od dana izdavanja naloga (čl. Nakon što javni tužilac podnese zahtjev. 259. Ako propisno ovlašteni pripadnici sudske policije uđu u privatne prostorije na osnovu naloga propisanog ovim stavom. kompjuterske mreže. 2) Nalog ne smije da bude korišten za presretanje telekomunikacija osobe koja nije osumnjičeni. u intervalima od 15 dana od dana izdavanja naloga. nalog za presretanje telekomunikacija mora da sadrži sve elemente za identificiranje svakog telefona koji treba biti presretnut (čl. Nalog za presretanje telekomunikacija. Takvo pisano uputstvo mora da bude naslovljeno na direktora ili nadležnog rukovodioca telekomunikacionog sistema. praćenje razgovora na privatnim mjestima. Prema članu 259. ako tročlano vanraspravno vijeće nadležnog okružnog suda odluči da postoji osnovana sumnja da: 1) Osumnjičeni koristi različite telefone da bi izbjegao praćenje od strane propisno ovlaštenih pripadnika sudske policije. stav 5.: 1) Propisno ovlašteni pripadnici sudske policije moraju odmah nakon izvršenja naloga u vezi sa određenim telefonom. poštanske službe.službeniku pravosuđa koji je dao ovlaštenje. pretres poštanskih pošiljaka.). st. Ako je nalog za presretanje telekomunikacija izdalo sudsko vijeće sastavljeno od trojice sudija okružnog suda u skladu sa onim što je propisano u članu 259. banke ili ostalih financijskih institucija i mora da navede samo informacije koje se zahtjevaju kao pomoć u izvršenju naloga (čl. st.). stav 3. 259.).

propisuje obavezu zaposlenih u financijskoj instituciji da pomognu u izvršenju naloga za otkrivanje financijskih podataka pod nadzorom direktora ili nadležnog službenika financijske institucije. st. lice odgovorno za rad telekomunikacija. stav 1. 260. propisno ovlašteni pripadnici sudske policije moraju da prekinu sa izvršavanjem naloga i da dopisom obavjeste službenika pravosuđa koji je ovlastio primjenu mjere. Zakona propisno ovlašteni pripadnik sudske policije mora da započne izvršenje naloga za sprovođenje bilo koje skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage predviđene PZKPK ne kasnije od petnaest dana nakon njegovog izdavanja. st.). 260. 8. stav 6. Ako je nalog izdao pretpretresni sudija. kompjuterske mreže ili poštanske službe. Propisno ovlašteni pripadnik sudske policije ili osoba koja djeluje pod nadzorom propisno ovlaštenog pripadnika sudske policije može da obavlja simuliranu kupovinu nekog predmeta ili simulaciju djela korupcije (čl. U slučaju krivičnog djela do kojeg je došlo kršenjem st. osim ukoliko 90 . pripadnici sudske policije moraju da obavjeste i javnog tužioca. Zabilješka mora da sadrži imena propisno ovlaštenih pripadnika sudske policije koji su izvršili svaku od operacija i funkcije koje su imali. st. Zakon u članu 260. Zakona (čl. presretanje komunikacija preko kompjuterske mreže. takav nalog ne smije da bude izvršen u pogledu komunikacija između osumnjičenog i njegovog advokata. Nakon prijema pisanog obavještenja. U odnosu na izvršenje naloga za tajnu istragu. službenik pravosuđa koji je ovlastio primjenu mjere mora da odluči u pisanom obliku da li će nalog da bude povučen (čl. i 2.). ne čini krivično djelo (čl.). stav 2. stav 5. 4. Zakona u odnosu na izvršenje naloga za presretanje telekomunikacija. Ako bilo koji od uvjeta za nalaganje mjera prestane da postoji. presretanje komunikacija preko kompjuterske mreže ili pretresanja poštanskih pošiljki. 7. 260. U odnosu na izvršenje naloga za presretanje telekomunikacija. Izvršenje naloga treba da bude obavljeno na način koji će da umanji presretanje komunikacija koje inače nisu predmet presretanja na osnovu Poglavlja kojim su uređene skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage. pretres poštanskih pošiljki. 8 ovog člana ne pokreće se krivični postupak (čl.). i 2) Osoba koja u skladu sa odredbama ovog Poglavlja izvršava takav nalog. 9. saglasno članu 259.U skladu sa članom 260. simuliranu kupovinu ili simuliranje krivičnog djela korupcije: 1) Osoba koja izvršava nalog ne smije da podstiče neku drugu osobu na izvršenje krivičnog djela koje ta osoba inače ne bi izvršila da nije bilo intervencije osobe koja izvršava nalog. kontrolisanu isporuku poštanskih pošiljki i pribavljanje liste poziva sa datih telefonskih brojeva. 260. Takva zabilješka biće priložena izvještaju koji se dostavlja službeniku pravosuđa koji je ovlastio mjeru. Propisno ovlašteni pripadnici sudske policije moraju da sačine zabilješku o datumu i vremenu početka i kraja svakog postupka učinjenog pri izvršavanju naloga.). kompjuterskih mreža ili poštanskih usluga dužno je da pomogne izvršenje naloga pod nadzorom direktora ili nadležnog službenika telekomunikacionog sistema. st. 3. Prema članu 260. st. 260.

262. lažno predstavljanje. pretres poštanskih pošiljaka.). osim ako se uvjeti za nalaganje koje od mjere predviđene u Poglavlju XXIX. kako je utvrđeno u članu 257. i dalje primjenjuju i ako postoji racionalno objašnjenje zbog čega nije uspjelo pribavljanje nekih ili svih informacija traženih prethodnim nalogom (čl. kako je utvrđeno u članu 257. koji može da bude obnovljen za naredni period od najviše 60 dana (čl. službenik pravosuđa koji daje ovlaštenje može da prekine nalog u bilo koje vrijeme ukoliko smatra da su uvjeti za nalaganje mjere. 3. Nalog za prikriveno fotografisanje ili video nadzor na privatnim mjestima. st. pribavljanje liste poziva sa datog telefonskog broja ili otkrivanje finansijskih podataka može da bude produžen za period od najviše šezdeset dana. Zakona. korištenje uređaja za praćenje i lociranje. st.).). prestali da važe. i 3. 261. trake i ostale predmete koji su u vezi sa nalogom i njegovim izvršenjem (“prikupljeni materijal”). 4. 10. presretanje komunikacija putem kompjuterske mreže. ili presretanje telekomunikacija može da bude produžen za period od najviše 60 dana. st. 7. (čl. Zakona. st.). Po završetku primjene bilo koje od mjera skrivene i tehničke istrage i praćenja. 1. Produženje naloga za primjenu mjere koji je donio pretpretresni sudija može da bude naloženo samo na prijedlog javnog tužioca (čl. prikriveno praćenje konverzacija. st.). Prema članu 261. Javni tužilac mora odmah dopisom poslatim preporučeno da obavijesti svaku osobu koja je predmet naloga da su postali predmetom tog naloga. Prikupljeni materijal mora stalno da bude osiguran. Službenik pravosuđa koji daje ovlaštenje može da izda dodatni takav nalog ukoliko su preduslovi za naređivanje mjere iz ovog Poglavlja.postoji osnovana sumnja da su se osumnjičeni i advokat udružili u krivičnoj radnji koja predstavlja osnov za izdavanje naloga (čl. kontrolisanu isporuku poštanskih pošiljaka. te da imaju pravo da podnesu žalbu Vijeću za preispitavanje praćenja i istrage (čl. U skladu sa članom 261. kako je utvrđeno u članu 257. 2. koji može da bude obnovljen do ukupnog perioda od 360 dana od izdavanja naloga. i dalje važe i postoji razumno objašnjenje zbog čega nisu dobivene neke ili sve informcije koje su tražene ranijim nalogom (čl. kako je utvrđeno u članu 257. 261. Nalog za simuliranu kupovinu nekog predmeta ili simulaciju djela korupcije ovlašćuje samo za jednu kupovinu predmeta ili jednu simulaciju djela korupcije. 261. stav 2. 1. st. Poštanske pošiljke koje ne sadrže informacije koje će da budu od pomoći pri istrazi krivičnog djela moraju odmah da budu proslijeđene primaocu (čl. propisno ovlašteni pripadnici sudske policije dužni su da pošalju javnom tužiocu sve dokumentacione zapisnike. 265.). nalog za prikriveno fotografisanje ili video nadzor na javnim mjestima. Službenik pravosuđa koji daje ovlaštenje može da izmjeni nalog u bilo koje vrijeme ako smatra da je takva izmjena potrebna da bi se osiguralo da se uvjeti za nalaganje mjere predviđene u Poglavlju XXIX. Zakona.). ako: 91 . stav 6. Službenik pravosuđa koji je dao ovlaštenje može da ne izda dodatni pisani nalog za produženje naloga. Zakona) preko načelnika javnog organa nadležnog za pravosuđe u roku od šest mjeseci od informiranja i da će im biti dozvoljen pristup prikupljenom materijalu.. i dalje važe. 262. 260. st. 261.

dostavljača ili članova njihovih porodica. Izuzetno pretpretresni sudija može na zahtjev javnog tužioca. 263. člana 263. Ako načelnik javnog organa nadležnog za pravosuđe ne primi prigovor od osobe koja je predmet naloga u roku od šest (6) mjeseci nakon što je ta osoba obavještena u skladu sa stavom (1) ovog člana. Pretpretresni sudija može prema članu 263. neće biti tumačeno na bilo koji način koji bi prejudicirao pravo optuženog i branioca da pregledaju zapisnik. osim što optuženom i braniocu može da bude uskraćen pristup izvjesnim podacma.).). PZKPK određuje kako ništa iz člana 263. u skladu sa članom 263. saglasno zakonu.). ili 2) Javni tužilac ne zatraži otvaranje istrage u roku od godinu dana od prestanka važenja naloga za izvršenje skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage (čl. Ako predsjednik sudskog vijeća ocjeni da su dokazi oslobađajući. stav 2. i 2) Predsjednik sudskog vijeća preispita nalog pretpretresnog sudije iz stava (3) ovog člana na početku suđenja a pošto su ispitani svi svjedoci. javni tužilac je dužan da uništi prikupljeni materijal (čl. zanimanje ili bilo koji drugi podatak ili informacija u prikupljenom materijalu koji bi mogli da budu iskorišteni za identifikaciju te osobe. st. st. 263. sud mora da protumači u korist okrivljenog . informacijama ili snimcima u skladu sa odredbom stava 3. ako utvrdi da dokazi ne mogu da budu smatrani oslobađajućim i da bi otkrivanje tih dijelova dokaza optuženom ili njegovom braniocu moglo da ugrozi sigurnost istrage ili život i bezbjednost te osobe ili članova njene porodice. Ako sejavni tužilac ne saglasi da dokazi budu uključeni u spise sudskog predmeta. izvjesnim dijelovima prikupljenog materijala. stav 1. 5. pod uvjetom da: 1) Dijelovi dokaza ne mogu da budu osnov za odluku o pritvaranju ili krivici. st. 263.. sporne dokaze koje predsjednik sudskog vijeća smatra oslobađajućim. svjedoka. stav 1. 1. ili 2) Obaveza informiranja osobe koja je predmet naloga u skladu sa članom 263. radno mjesto. adrese. bude odložena za period od ne više od godinu dana ako bi ispunjavanje takve obaveze prije isteka propisanog roka ugrozilo bezbjednost istrage ili život ili bezbjednost oštećene strane. stav 1.. on ili ona mora da obavjesti javnog tužioca o svojoj odluci i uz saglasnost javnog tužioca će ti dokazi da budu uključeni u spise sudskog predmeta. PZKPK na zahtjev javnog tužioca da naredi da: 1) Osobi koja je predmet naloga nije dozvoljen pristup. ako bi pristup osobe koja je predmet naloga tim dijelovima ugrozio bezbjednost istrage ili život ili bezbjednost oštećene strane. (čl. ili 2) Ne objavljuju snimci u prikupljenom materijalu koji identifikuje tu osobu. 3.1) Više ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo. Takav nalog može da bude izdat prije nego što je osoba koja je predmet naloga informirana u skladu sa članom 263. da naloži u pisanom obliku da se kada se radi o dostavljaču ili propisno ovlaštenom pripadniku sudske policije koji je realizirao skrivenu i tehničku mjeru praćenja i istrage: 1) Izbrišu ili izostave imena. svjedoka. dostavljača ili članova njihovih porodica. 92 .

3. Stranka ima pravo da podnese žalbu protiv tog rješenja tročlanom vanraspravnom vijeću u roku od 72 sata nakon uručenja rješenja. Prema članu 264.). Zakona. stav 3. javni tužilac je u obavezi da sačini pisani protokol o uništenju prikupljenog materijala. st. Vijeće za preispitivanje praćenja i istrage (“Vijeće za preispitivanje”) mora da: 1) Donese odluku po žalbi podnijetoj prema stavu 5. Zakona primjenjuju se uz odgovarajuće prilagođavanje. 1. kad rješenje o tome da su nalog ili njegovo sprovođenje nezakoniti postane pravosnažno. 264. stav 3. radi donošenja odluke o naknadi. Zakona (čl. st. sudija izdaje strankama pisano rješenje o tome da li su nalog za izricanje mjere predviđene ovim poglavljem i njeno sprovođenje bili zakoniti.Prema članu 263. 2. Rješenje da su nalog ili njegovo sprovođenje nezakoniti stupa na snagu: 1) Kad tročlano vanraspravno vijeće donese svoju odluku po žalbi. pretresom poštanskih pošiljaka. simuliranom kupovinom. stav 3. Odredbe člana 154. 88.. Zakona donio konačno rješenje da su nalog ili njegovo sprovođenje nezakoniti (čl. korištenjem uređaja za praćenje i lociranje. 265. Prije nego što optužnica postane konačna sudija koji vodi postupak potvrđivanja optužnice razmatra po službenoj dužnosti prihvatljivost prikupljenog materijala. ako nikakva žalba nije podnijeta (čl. st. 264.. st.). kontrolisanom isporukom poštanskih pošiljaka. stav 4. Zakona (čl. ili 2) Odluči o naknadi osobi ili osobama koje su predmet naloga iz ovog Poglavlja. preko načelnika javnog organa nadležnog za pravosuđe. Dokazi koji su dobiveni skrivenim praćenjem razgovora na privatnim mjestima. presretanjem komunikacija preko kompjuterske mreže.). stav 6. sudija koji vodi postupak potvrđivanja optužnice mora da ukloni sav prikupljeni mterijal iz zapisnika i da takav materijal podnese Vijeću za preispitivanje praćenja i istrage. ili 2) Nakon isteka propisanog roka za podnošenje žalbe protiv rješenja sudije. Razmatranje prihvatljivosti i neprihvatljivost dokaza prikupljenih skrivenim i tehničkim mjerama praćenja i istrage Dokazi prikupljeni primjenom skrivenih i tehničkih mjera praćenja i istrage smatrat će se neprihvatljivim ako su nalog za primjenu mjere i njegova realizacija nezakoniti. 93 . 1. Vijeće za preispitivanje je sastavljeno od trojice međunarodnih sudija koje imenuje nadležni organ da presuđuju o pojedinačnim prigovorima ili da odlučuju o naknadi nakon donošenja pojedinačnih rješenja saglasno članu 264. simuliranjem krivičnog djela korupcije ili lažnim predstavljanjem biće prihvatljivi u krivičnom postupku samo u odnosu na krivično djelo navedeno u članu 257. presretanjem telekomunikacija. Nijedan od trojice članova Vijeća za preispitivanje ne smije da bude profesionalno povezan sa subjektom prigovora niti sa prikupljenim materijalom. i 2. Nakon prijema prikupljenog materijala zajedno sa optužnicom. 3. ovog člana u odnosu na mjeru ili nalog za mjeru predviđenu ovim Poglavljem i odluči o naknadi kada je to potrebno. stav. 265.). koji su predmet rješenja iz člana 264. ako je sudija saglasno članu 264.

ono je obavezujuće za Vijeće za preispitivanje (čl.Pripadnici sudske policije i javni tužioci moraju da dostave Vijeću za preispitivanje dokumentaciju koju Vijeće traži da bi obavilo svoju funkciju. ima pravo da podnese prigovor Vijeću za preispitivanje praćenja i istrage preko načelnika javnog organa nadležnog za pravosuđe (čl. Prema odredbi člana 266. 2) Naredi uništenje prikupljenog materijala.). ako je još uvijek važeći. i/ili 3) Dodijeli naknadu osobi ili osobama koje su predmet naloga. 265. prema potrebi. 265. st. st. sudska policija može.). u vezi sa primjenom skrivenih i tehničkih mjera pračenja i istrage. da zatraži pomoć ostalih organa vlasti odgovornih za održavanje reda i zakona i osiguravanje okruženja na Kosovu. Kad rješenje sudije da je naložena mjera predviđena ovim poglavljem ili njena primjena nezakonita postane pravosnažno. a na zahtjev su dužni da usmeno svjedoče pred Vijećem za preispitivanje (čl. 265. 4. a nalog je nezakonit. ono može da odluči da: 1) Povuče nalog. 3. Ako neka osoba smatra da je bila predmet skrivene ili tehničke mjere praćenja i istrage. ili da je bila predmet naloga za primjenu pomenutih mjera. 94 . Konačno PZKPK u članu 267.). st. Ukoliko prilikom odlučivanja o prigovoru Vijeće za preispitivanje utvrdi da je mjera predviđena ovim poglavljem nezakonita ili da je nalog za primjenu takve mjere nezakonit. 5. a mjera je nezakonita. posebno propisuje kako odredbe istog kojima se reguliraju skrivene i tehničke mjere praćenja i istrage ne prejudiciraju ovlaštenja data važećim zakonom službenim licima da vrše nadzor i istragu prilikom vršenja carinskih i ostalih srodnih poslova.

st. Sud može da zahtjeva da to pitanje bude pokrenuto u pisanom obliku. Stranka može da pokrene pitanje u vezi sa prihvatljivošću dokaza kada dokaz bude podnijet sudu. st. protiv njega može da bude uložena posebna žalba tročlanom sudskom vijeću u roku od četrdeset osam sati od prijema rješenja (čl.OSAMNAESTI DIO DOKAZI 89. 1. Sud je ovlašten da slobodno procjenjuje sve podnijete dokaze u cilju određivanja njihove važnosti ili prihvatljivosti (čl. U slučaju kada ne postoji zahtjev stranke. a ovdje ćemo se u kraćim crtama osvrnuti na zakonske odredbe kojima se regulira pravo suda da prihvati ili ne prihvati razmatranje pojedinih dokaza. to upućujemo čitatelja na dvanaesti dio koji nosi naziv „Utvrđivanje činjenica u krivičnom postupku“. Opće napomene PZKPK u drugom dijelu pod naslovom „Dokazi“. U skladu sa članom 154. Dokaz dobiven kršenjem odredbi krivičnog postupka je neprihvatljiv kada ovaj zakon ili druge odredbe zakona to izričito propisuju. uređuje materiju prihvatljivosti. i 2. Sud može prema vlastitom nahođenju da prihvati i uzme u razmatranje bilo koji prihvatljiv dokaz za koji smatra da je bitan i da ima dokaznu vrijednost za određeni krivični postupak. 153. 3. Obzirom da su opća teorijska razmatranja o dokazima kao i općenito o utvrđivanju činjenica u krivičnom postupku već bili predmetom izlaganja u ovom radu. 2. a kada je to propisano PZKPK-om primjenjuju se i u postupku pred tužiocem i policijom.).). 95 . i 2. 1. prihvatljivost iskaza okrivljenog. stav 1. st. odnosno javnom tužiocu. PZKPK pravila koja se odnose na dokaze utvrđena u poglavlju XIX imaju se primijeniti u svim postupcima pred sudom. a posebno u postupku potvrđivanja optužnice. Prema izričitoj odredbi člana 152. ili 4) Ako je prijedlog podnijet u cilju odugovlačenja postupka. o prihvatljivosti dokaza sud odlučuje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. 2) Ako je činjenica koja bi bila dokazana nevažna za odluku ili je već dokazana. poglavlje XIX: „Opće odredbe o dokazima“. 152. Sud obrazlaže bilo koju svoju odluku koja se odnosi na prihvatljivost dokaza.). u slučaju kada stranka nije bila upoznata sa tim u vrijeme kada je dokaz podnijet. odnosno neprihvatljivosti dokaza. ili kada postoje druge opravdavajuće okolnosti. Izuzetno. Ako je rješenje o prihvatljivosti dokaza donijeto u pretpretresnoj fazi postupka. te odredbe o nemogućnosti suda da optuženog proglasi krivim samo na osnovu pojedinih dokaza. 3) Ako je dokaz potpuno neprikladan ili nedostupan. st. sud mora da donese odluku o prihvatljivosti dokaza po službenoj dužnosti ako se bilo kada u toku postupka javi sumnja oko legalnosti dokaza. odnosno svjedoka kada je on dat policiji. procesne zabrane u pogledu načina prikupljanja pojedinih dokaza. 154. Sud ne može da zasniva svoju odluku na neprihvatljivom dokazu (čl. to pitanje može da bude pokrenuto i kasnije. Razlozi iz kojih sud prema odredbama PZKPK može odbiti zahtjev za izvođenje dokaza su slijedeći: 1) Ako je izvođenje takvog dokaza u cilju dodavanja drugimm dokazima nepotrebno ili suvišno jer je materija općepoznata.

Sud ne može da proglasi optuženog krivim samo na osnovu svjedočenja ili drugog dokaza ili dajući presudan značaj svjedočenjima i dokazima koje okrivljeni ili branilac ne mogu da ospore ispitivanjem u toku krivičnog postupka (čl. upotrebom narkotika. st. do 236.).). i 2. prinudom ili hipnozom. Prilikom bilo kojeg ispitivanja ili saslušavanja. 157. iscrpljivanjem.). ili prezentiran na glavnom pretresu ili na saslušanjima prije glavnog pretresa (čl. 1. Dokaz koji je rješenjem proglašen neprihvatljivim može u kasnijoj fazi postupka rješenjem da bude proglašen prihvatljivim (čl. 2-4. lošim tretmanom. osim u žalbenom postupku protiv rješenja o prihvatljivosti dokaza.). Sud ne može da proglasi optuženog krivim samo na osnovu iskaza ili dajući presudan značaj iskazu okrivljenog koji je dat policiji ili javnom tužiocu (čl. 156.Neprihvatljiv dokaz biva isključen iz spisa i zapečaćen. fizičkim ometanjem. do 303. 2) Upućivanje okrivljenom prijetnji mjerama koje nisu dozvoljene zakonom. U svim fazama postupka sud je dužan da osigura da nijedan neprihvatljiv dokaz. st. niti se može koristiti kao dokaz u postupku (čl. 1. st. torturom. Zakona. 155. 4. nijedan zapisnik sa takvog ispitivanja ili saslušanja nije prihvatljiv.). 154.). Takav dokaz sud čuva odvojeno od ostalih spisa i dokaza. pozivanje na takav dokaz ili svjedočenje u vezi s njim. 2. 157. Takav iskaz može da bude upotrijebljen da bi se osporio iskaz okrivljenog na sudu (čl. PZKPK striktno određuje kako je zabranjeno: 1) Umanjivanje slobode okrivljenog da ima vlastito mišljenje i da izrazi šta želi. 3) Nuđenje mogućnosti koje nisu predviđene zakonom. st. (čl. 2. Navedena se zabrana primjenjuje se bez obzira da li postoji saglasnost subjekta koji je podvrgnut ispitivanju ili saslušavanju. Isključeni dokaz ne može da bude pregledan ili korišten u krivičnom postupku.). i 3. st. st. a u slučaju da je ispitivanje ili saslušavanje obavljeno uz kršenje navedenih zabrana. Sud ne može da proglasi optuženog krivim samo na temelju svjedočenja ili dajući presudan značaj svjedočenju jedinog svjedoka čiji je identitet nepoznat odbrani ili okrivljenom. st. Sud ne može nikoga da proglasi krivim samo na osnovu svjedočenja koje je dao kooperativni svjedok prema odredbama člana 298. st. 372. i 4) Umanjivanje memorije okrivljenog ili njegove/njene sposobnosti da shvati. 156. Iskaz okrivljenog dat policiji ili javnom tužiocu može da bude prihvatljiv dokaz na sudu samo ako je uzet u skladu sa odredbama člana 229. ne bude unijet u spis. 1. 154. 6. 96 . Iskaz svjedoka dat policiji ili javnom tužiocu može da bude prihvatljiv dokaz na sudu samo ako je okrivljenom ili odbrani data mogućnost da ga ospori ispitivanjem tog svjedoka u toku krivičnog postupka (čl. i 5. Zakona.).

str.DEVETNAESTI DIO SVJEDOCI 90. (čl. stavova. da ako zakonom nije drugačije propisano svjedoči (čl. I. 365. Dužnosti svjedoka i sankcije za njihovu povredu. 2005. stav 1.. V. 91. 307 – 311. a ne eventualnog njegova mišljenja. . 3-14. Dužnost svjedočenja. njegov iskaz dokazni osnov. Krapac. 97 . 3. i Dužnost svjedoka da položi zakletvu (prisegu) ili da izjavu prije svjedočenja. citat prema istom autoru. I. H. te zanimanje svjedoka. bolesti ili teškog invaliditeta ne može da se odazove pozivu. H. može da bude saslušan izvan suda. Zakon ne isključuje mogućnost da oštećeni. Pojam svjedoka i svjedočenja Pod pojmom svjedoka treba razumjeti nezamjenjivu i od osumnjičenog odnosno optuženog različitu osobu koja na poziv organa krivičnog postupka svjedoči o činjenicama koje su predmet utvrđivanja u postupku i o kojoj ima čulna zapažanja117. vrijeme i mjesto gdje treba da dođe... Prava svjedoka Bilo koja osoba koja je pozvana kao svjedok dužna je da se odazove pozivu i. osim ako to nije moguće zbog hitnosti ili zbog drugih okolnosti. no koja ne mora biti predviđena u svim krivičnoprocesnim zakonodavstvima121.. 296.. isključena je mogućnost da se kao svjedok u postupku pojavi okrivljeni. Osoba mlađa od šesnaest godina biva pozvana u svojstvu svjedoka preko njegovih/njenih roditelja. 2003. Predmet svjedokova iskaza jesu uvijek činjenice koje je on bilo sam spoznao. D. kao svjedoci pozivaju se osobe za koje postoji vjerojatnost da će moći da daju informacije o krivičnom djelu. 120 Bayer. Dužnost svjedoka da govori istinu. Svjedok koji zbog starosti. str. str.. svjedok po čuvenju). izričito ne isključuje od svjedočenja120. svjedok očevidac) bilo da ih je čuo od drugih osoba (tzv. str. Svjedok u kaznenom postupku . 2. H. st. 158. str. 305. str. 2005. ili zakonskog zastupnika. supsidijarni tužilac i privatni tužilac budu saslušani kao svjedoci. 119 Sijerčić-Čolić.. krivični predmet u vezi sa kojim je pozvan... vrijednosne ocjene i sl. 163.. i 3. 305. odnosno davanja iskaza. st. 2005. 117 118 Sijerčić-Čolić. a svjedočenje procesna radnja izvođenja dokaza koja se sastoji u saznavanju na zakonom utvrđen način dokaznih osnova sadržanih u dokaznom sredstvu119. U načelu svaka osoba kojoj je nešto poznato o činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom postupku može biti svjedokom u krivičnom postupku osim ako je zakon iznimno. Ipak. 1. I..) Uobičajeno se u krivičnoprocesnoj literaturi navode slijedeće dužnosti svjedoka: 1) 2) 3) 4) Dužnost odazivanja na poziv. Prema odredbi člana 158..). 121 Sijerčić-Čolić. vlastitim opažanjem (tzv. izvršiocu i o važnim okolnostima koje su od značaja za krivični postupak. naznaka da je on/ona pozvan u svojstvu svjedoka i upozorenje o posljedicama nepostupanja po pozivu.118 U okviru opće teorije o dokazima i dokazivanju u krivičnom postupku svjedok je dokazno sredstvo. I. 1995. Pozivanje svjedoka vrši se uručivanjem pisanog poziva u kome je navedeno: ime i prezime..

Zatvor traje sve dok svjedok odbija da svjedoči. ili dok njegovo/njeno svjedočenje ne postane nepotrebno. pri čemu bez obzira da li se radi o novčanoj kazni ili kazni zatvora istu uvijek izriče samo sudija. ili je bio svjedok krivičnog djela protiv djeteta koje živi ili je blisko s njim ili s okrivljenim. ljekar. 3) Usvojitelj ili usvojenik okrivljenog. Naime. pošto je upozoren na posljedice. te one koje su oslobođene dužnosti svjedočenja naziva zajedničkim imenom privilegirani svjedoci. psiholog ili druga osoba o onome što je on/ona saznao u toku obavljanja svoje profesije. ili dok se krivični postupak ne završi ali ne duže od mjesec dana (čl.). 167. Žalba na rješenje o kazni zatvora ne zadržava izvršenje rješenja. 4. Zakona utvrđene su osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja i to: 1) Bračni ili vanbračni drug okrivljenog. Članom 160. ali o njihovom odbijanju da svjedoče biva izvještena njihova nadležna komanda (čl. a isti je oštećen tim krivičnim djelom. Tako prema članu 159. savjetnik žrtava. ovisno o tome da li se svjedok koji je uredno pozvan nije odazvao pozivu ili se uredno odazvao pozivu ali odbija da svjedoči. srodnici po pobočnoj liniji do trećeg stepena.Sankcije za povredu dužnosti svjedočenja postavljene su dvojako. st. ili je bio svjedok krivičnog djela protiv djeteta koje živi ili je blisko s njim ili okrivljenim. 2) Osobe koje su u krvnom srodstvu s okrivljenim po vertikalnoj liniji. Isključenje i oslobođenje od dužnosti svjedočenja (privilegirani svjedok) PZKPK osobe koje ne mogu da budu saslušane u svojstvu svjedoka. osim kada se postupak vodi za krivična djelo kažnjivo kaznom zatvora od najmanje deste godina. kao i srodnici po tazbini do drugog stepena. socijalni radnik. a svoj izostanak ne opravda. ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe. može da bude kažnjen novčanom kaznom do 250 Eura. 167. istog člana određuje se kako o žalbi na rješenje kojim je izrečena novčana kazna ili kazna zatvora odlučuje uvijek tročlano vijeće. S druge strane ako svjedok dođe kada je pozvan. 2. osim ako sam okrivljeni to zahtjeva. dok je nadležni organ ne oslobodi te obaveze. st. 1. takav svjedok može da bude prisiljen da dođe i može da bude kažnjen novčanom kaznom do 250 Eura (čl.). Vojne osobe i pripadnici policije ne mogu biti zatvoreni. ali ako. Ovakvom se odredbom vodilo računa o specifičnosti položaja osoba koje su pripadnici vojske ili policije 92. st. Ako i poslije toga svjedok odbije da svjedoči može da bude zatvoren. odbije da svjedoči bez zakonskog opravdanja.). osim kada se postupak vodi za krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora od najmanje deste godina. osim kada se postupak vodi za krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora od najmanje pet godina. 2) Branilac okrivljenog o stvarima koje mu je okrivljeni kao svom braniocu povjerio. U stavu 3. 5) Advokat. i 98 . Zakona slijedeće osobe ne mogu da budu saslušane u svojstvu svjedoka: 1) Osoba koja bi svojim svjedočenjem prekršila obavezu čuvanja službene ili vojne tajne. 4) Vjerski ispovjednik o stvarima koje mu je povjerio okrivljeni ili druga osoba. ili ako bez odobrenja ili opravdanog razloga napusti mjesto gdje je trebalo da bude saslušan. 167. i 3) Saoptuženi dok se vodi zajednički postupak. ako je on/ona obavezan da čuva kao tajnu ono što je saznao prilikom obavljanja svoje profesije.

99 . Obaveza je organa koji vodi postupak da pouči osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. 162. 3. Sud je dužan obavijestiti svjedoka o ovom pravu (čl.6) Novinar ili izdavač koji radi u medijima ili jedan od njegovih/njenih pomoćnika u skladu sa članom 29. Ipak vjerski ispovjednik u pogledu stvari koje mu je povjerio okrivljeni ili druga osoba. savjetnik. Propuštanje ove obaveze. 5. 3. U istom članu (st. biće pozvan dječiji psiholog ili dječiji savjetnik ili druga stručna osoba da pomogne pri saslušavanju takve osobe. i 4. Svjedok također biva podučen da nije dužan da odgovori na bilo koje od pitanja ako je vjerojatno da bi tim odgovorima nanio sramotu. poslije čega biva upozoren da lažno svjedočenje predstavlja krivično djelo. st. 5. svjedok biva saslušan odvojeno. psiholog ili druga osoba o onome što je saznao u toku obavljanja svoje profesije. Svjedoka će se upozoriti da je dužan da o bilo kojoj promjeni adrese ili boravišta obavijesti sud osim ako je to u suprotnosti sa mjerama za zaštitu oštećenog i svjedoka koje propisuje Privremeni zakon o krivičnom postupku (čl. socijalni radnik. ako je obavezan da čuva kao tajnu ono što je saznao prilikom obavljanja svoje profesije. te usmeno odgovara na postavljena pitanja. Obaveza je suda da informira policijske službenike o njihovom pravu da umjesto adrese boravišta daju adresu svoje policijske stanice (čl.) Osoba koja ima pravo da odbije da svjedoči protiv jednog od okrivljenih biće oslobođena obaveze da svjedoči protiv ostalih okrivljenih. 93. te se ova pouka unosi u zapisnik. 1. Privremenog krivičnog zakona. a da bi se izbjeglo izazivanje štetnih posljedica na njeno psihičko stanje. 164. 6. PKZK ne mogu odbiti svjedočenje ukoliko postoji zakonski temelj po kojem mogu da budu oslobođeni obaveze čuvanja tajne (čl. Poslije toga se od svjedoka traži da kaže ime i prezime.). Pouka i odgovor na nju unose se u zapisnik (čl. st. 164. 160. a prije njihova saslušanja ili čim sazna za njihov odnos sa okrivljenim. Saslušanje svjedoka Način i tok saslušanja svjedoka uređen je čl. Svjedok nije obavezan da odgovara na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi tim odgovorima nanio sramotu. o njihovom pravu da ne svjedoče.). 164. do 3. savjetnik žrtava. tač. znatnu materijalnu štetu ili izložio krivičnom gonjenju sebe ili svog bliskog srodnika. prema prirodi slučaja. 4.). posebno ako je oštećena krivičnim djelom.) je i odredba o obazrivom uzimanju iskaza od osobe mlađe od osamnaest godina. znatnu materijalnu štetu ili izložio krivičnom gonjenju sebe ili svog bliskog srodnika (čl. Dijete koje s obzirom na uzrast i stepen intelektualnog razvoja ne može da razumije značenje prava na odbijanje svjedočenja ne može biti saslušavano kao svjedok. Zakona). Ako je potrebno. st.). te novinar ili izdavač koji radi u medijima ili jedan od pomoćnika u skladu sa članom 29. st. zanimanje. 2. 160. 1. Tako prema odredbi člana 164. 160. i 165. 160. st. kao i propuštanje da se pouka i odgovor na nju unesu u zapisnik ima za posljedicu nevaljanost iskaza i nemogućnost da se on koristi kao dokaz na sudu. ime oca i majke. ne može biti ograničeno samo na ostale okrivljene (čl. st. osim kada sud smatra da je sposoban da razumije da će biti podvrgnut ispitivanju da bi kazao istinu (čl. mjesto rođenja. 160. st. ako njegovo/njeno svjedočenje. bez prisustva ostalih svjedoka. potom advokat. PZKPK.). osobni identifikacijski broj. godine starosti i njegov odnos s okrivljenim i oštećenim. Svjedoku najprije biva rečeno da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa da prećuti. boravište.). ljekar.

stav 6. 3) Ako je osoba dijete koje ne može da razumije značenje prava na odbijanje svjedočenja. Slučajevi nevaljanosti iskaza svjedoka U članu 161. predsjednik i članovi vijeća mogu svjedoku da postave pitanja koja on smatra neophodnim za daljnje razjašnjenje slučaja. 2) Ako je osoba oslobođena obaveze da svjedoči (čl. iskaz je i subjektivno i objektivno lažan. a odbrana prvo saslušava svjedoke koje je sama predložila. Tako svjedoci mogu da budu međusobno suočeni ako se njihova svjedočenja suštinski razlikuju. Ti slučajevi su slijedeći: 1) Ako osoba ne može da bude saslušana kao svjedok (čl. Ako je svjedok pozvan na zahtjev suda.) ali nije bila poučena o tom pravu. 160. Tako javni tužilac prvo saslušava svjedoke koje je sam pozvao. 1. ili se nije izričito odrekla tog prava. U pogledu saslušanja svjedoka mlađeg od šesnaest godina određuje se da ga obavlja samo predsjednik vijeća. 122 Vidi član 232. ili ako pouka i odricanje nisu unijeti u zapisnik. 3. 94.). Zakona taksativno su navedeni slučajevi kada se iskaz osobe saslušane u svojstvu svjedoka neće moći koristiti kao dokaz u postupku. prijetnjom ili sličnim zabranjenim sredstvom (čl. njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik.). njegovo/njeno saslušavanje obavlja se na način koji je identičan saslušanju okrivljenog122 (čl. 165. ili 4) Ako je svjedočenje iznuđeno silom. 165. 7. i b) svjedok može htjeti govoriti istinu. 159. Zakonom se također utvrđuje obaveza da se oštećenom koji biva saslušavan kao svjedok postavi pitanje da li želi da u krivičnom postupku pokrene imovinsko-pravni zahtjev (čl. Javni tužilac ili odbrana mogu da zahtjevaju od predsjednika vijeća da postave takvom svjedoku dodatna pitanja. pri čemu zna da se sadržaj njegova iskaza ne poklapa sa stvarnošću. PZKPK.). saoptuženi ili vještak mogu da postave direktno pitanje svjedoku samo uz odobrenje suda (st. Dokazna vrijednost iskaza svjedoka U krivičnoprocesnoj literaturi navode se dva osnovna razloga uslijed kojih iskaz nekog svjedoka može u određenom slučaju dovesti tijelo krivičnog postupka do toga da pogrešno utvrdi činjenice koje su predmet svjedokova iskaza: a) svjedok može svjesno govoriti neistinu (svjesno lažno iskazivati).). 4. Oštećeni. a njihovi odgovori se unose u zapisnik. predsjednik vijeća prvi postavlja pitanja takvom svjedoku (st. 100 . 95. Predsjednik vijeća može da dozvoli ovim osobama da direktno postave pitanja svjedoku ako se ne očekuje da će time da bude ugrožena dobrobit takvog svjedoka (čl. ukoliko se saslušavanje svjedoka obavlja uz pomoć prevodioca ili ako je svjedok gluh ili nijem. 166. Poslije ovog saslušanja.). 2. st. predviđa i mogućnost suočenja svjedoka. Privremeni zakon o krivičnom postupku u članu 165.).Redoslijed saslušanja uređen je članom 165. Svakoj strani biti će pružena i mogućnost da ispita svjedoke koje je ispitala druga strana (st. Zakona. Ovakvi svjedoci biće saslušani odvojeno oko svake okolnosti gdje se njihova svjedočenja razlikuju.). 155. Istovremeno mogu da budu suočena samo dva svjedoka. Konačno. st.).

i 3. važećeg PKZK se ne primjenjuje (čl. ili 5) Koji bi mogli da vode uspješnom gonjenju drugih izvršilaca krivičnih djela. a ona na prvom mjestu treba ovisiti o konkretnim okolnostima (pouzdanosti svjedoka. 2) Koji će vjerojatno da vode otkrivanju istine u krivičnom postupku. H. Tužilac može da podnese obrazložen zahtjev za izdavanje naloga da činjenice sadržane u izjavi budu držane tajnim za druge učesnike i njihove pravne zastupnike. Sijerčić-Čolić. 316.) Postupanje nakon prijema zahtjeva za izdavanje naloga da činjenice sadržane u izjavi budu držane tajnim za druge učesnike i njihove pravne zastupnike uređen je članom 300. Pisani prijedlog za izdavanje naloga kojim se osoba proglašava kooperativnim svjedokom sudu može da uruči javni tužilac.). str. I. 299. Sasvim je. iskaz je subjektivno istinit. 299.) i biti ocjenjivana uzimajući u obzir i druge dokaze. Tako nakon prijema zahtjeva. 299.. U poređenju s nekim drugim dokaznim sredstvima kako se naglašava. I. stav 2. odnosno drugo tijelo postupka cijeniti vjerodostojnost iskazanog. ne poklapa sa stvarnošću. V. spola i sl. 315. drugo pitanje na koji će način sud. a član 169. 4. a od koga se očekuje da sudu predoči dokaze: 1) Koji će vjerojatno da spriječe da neka druga osoba izvrši krivično djelo.. međutim. st. PKZK. Izjave date sudiji u toku ovog ispitivanja ne mogu da budu korištene u krivičnom postupku protiv kooperativnog svjedoka ili protiv bilo koje druge osobe kao dokaz koji govori u prilog utvrđivanja krivnje. Svako kršenje naloga za tajnošću biti će gonjeno od strane javnog tužioca u skladu sa članom 169. a time niti pridavanju ovom dokazu značajnije dokazne vrijednosti u postupku pred sudom. str.ali se njegov skaz. 123 124 Bayer. st. 96. Zakona “kooperativni svjedok” je osumnjičeni ili okrivljeni u vezi sa kojim optužnica još nije pročitana na glavnom pretresu. 101 . pretpretresni sudija ili predsjednik sudskog vijeća saslušava prijedlog na zasjedanju zatvorenom za javnost. 1). Isti mora sadržavati posebnu izjavu javnog tužioca o činjeničnim navodima (čl. njegove starosti. izražava se stanovito nepovjerenje. uz obavezu da se ispitivanje unese u zapisnik. Zakona... i to unaprijed i in abstracto u kvalitet ovog dokaznog sredstva124. st. 2005. Navedeno je razlog što pravna teorija nije sklona promišljanju i prihvatanju iskaza svjedoka kao vjerodostojnog dokaza. Ipak svjedočenje u krivičnom postupku predstavlja učestalu dokaznu radnju i kao takvo ono je nezaobilazan izvor saznanja o činjenicama koje se u tom postupku imaju i utvrditi. Kooperativni svjedoci Prema članu 298. iz različitih razloga. Javni tužilac i pravni zastupnik kooperativnog svjedoka mogu da učestvuju na saslušanju za procjenu kredibiliteta kooperativnog svjedoka I da osiguraju da zahtjevi člana 298. Glede ispitivanja kooperativnog svjedoka PZKPK određuje kako će se primjenjivati odredbe koje vrijede za ispitivanje svjedoka uz odgovarajuće prilagođavanje. a da to on i ne zna. Sud može bilo kada poslije prijema zahtjeva za tajnošću od javnog tužioca da donese nalog za održavanje tajnim činjenica sadržanih u izjavi (čl. 2. 1995.. a objektivno lažan123. Zakona budu ispunjeni. 3) Koji su dati uz potpunu saglasnost da svjedočenje na sudu budu vjerodostojno 4) Za koje sud odluči da su vjerodostojni i potpuni.

2.). i 4) Uvjete za opoziv naloga (čl.). 302. st. nalog iz člana 300. Okrivljenom protiv koga se očekuje svjedočenje kooperativnog svjedoka uručuje se kopija naloga prije glavnog pretresa u kojoj je naglašeno da će osoba da bude kooperativni svjedok (čl. 1. opisivanjem djela i njihovih kvalifikacija. Ipak prethodno pomenuti nalog neće se izdati ako je kooperativni svjedok osumnjičen od strane javnog tužioca ili je protiv njega podignuta optužnica koja ga tereti da je organizator ili vođa grupe od dvije ili više osoba koja je počinila krivično djelo. 300.). Navedeni nalog sadrži: 1) Krivična djela. ili izvršenje kazni. 2) Zabranu pokretanja ili nastavljanja krivičnog postupka protiv kooperativnog svjedoka i izricanje kazni kooperativnom svjedoku za krivična djela navedena u nalogu. PKZK kada je izvršilac dobrovoljno sarađivao i njegova saradnja spriječila bilo koje novo krivično djelo koje bi drugi počinili.). ili snimljeno na audio ili video kasetu za koju sud utvrdi da je autentična (čl. 303. st. ili da je kooperativni svjedok propustio da izjavi cijelu istinu (čl. st.). stav 1. Ukoliko je izvršilac proglašen krivim za krivično djelo kažnjivo sa najmanje deset godina zatvora. sud ne može suspendirati ili odustati od izricanja kazne (čl. 1. Zakona ne može biti opozvan od strane tročlanog vanraspravnog vijeća ako je utvrđeno da je svjedočenje kooperativnog svjedoka lažno u bilo kojem njegovom bitnom dijelu. Na zahtjev javnog tužioca sud može odustati od kažnjavanja izvršioca koji nije kooperativni svjedok. st. Na zahtjev javnog tužioca. 2. 3) Prirodu i suštinu saradnje koju je pružio kooperativni svjedok. Zakona i prije davanja svjedočenja pod zaštitom naloga. ili smanjiti kaznu u skladu sa članom 67. ili je vodila uspješnom gonjenju drugih izvršilaca krivičnih djela (čl. Zakona ispunjeni. 4. Bilo koje takvo svjedočenje mora da bude ili u pisanom obliku na jeziku kooperativnog svjedoka. 301.). Kooperativni svjedok će se upozoriti na posljedice davanja svjedočenja koje je lažno u bilo kojem bitnom dijelu ili svjesnog propuštanja da izjavi potpunu istinu prije nego što ga sasluša pretpretresni sudija prema članu 300. 301.U zaključku sa saslušanja pretpretresni sudija ili predsjednik vijeća može izdati nalog kojim osobu proglašava kooperativnim svjedokom ukoliko odluči da su kriteriji za kooperativnog svjedoka postavljeni članom 298. za koja je izdata zabrana pokretanja ili nastavljanja krivičnog postupka. st. koji svojim potpisom priznaje njegovu vjerodostojnost. 303. Prema Zakonu nalog ne isključuje pokretanje ili nastavak krivičnog postupka protiv kooperativnog svjedoka za djela koja su počinjena poslije izdavanja naloga ili za krivična djela za koja je predviđena kazna namanje deset godina zatvora. 102 .

Sudija može da donese naredbu za zaštitnu mjeru ili naredbu za anonimnost oštećenog ili svjedoka kada zaključi da: 103 . Tako „ozbiljan rizik“ predstavlja opravdan strah zbog opasnosti po život.). svjedoka ili člana porodice oštećenog ili svjedoka kao očekivana posljedica predočavanja dokaza od strane oštećenog ili svjedoka u toku saslušavanja ili svjedočenja na sudu. savremeni pristup suprotstavljanju kriminalitetu zahtijevao je i bitno drugačije zakonsko rješavanje statusa onih osoba koje bi uslijed činjenice da su oštećene krivičnim djelom (time i potencijaln svjedoci). privatni tužilac. sudija može da naredi odgovarajuće zaštitne mjere za oštećenog ili svjedoka. 169. odnosno da bi se u postupku mogle pojaviti u ulozi svjedoka. okrivljenog.). Konačno. 3. Uopće o zaštiti oštećenog i svjedoka u krivičnom postupku Zaštita oštećenog i zaštita svjedoka su krivičnoprocesni instituti novijeg datuma. i 2. brat. 169. Naime. PZKPK sudija saziva saslušanje na zatvorenom zasjedanju (čl. Poslije prijema molbe. st. mogle biti (one ili članovi njihove porodice) izložene prijetnji ili ugrožavanju njihova tjelesnog ili psihičkog integriteta. okrivljeni. „anonimnost“ predstavlja odsustvo otkrivanja informacija u vezi sa identitetom ili kretanjem oštećenog ili svjedoka ili identitetom ili kretanjem člana porodice oštećenog ili svjedoka ili identitetom bilo koje osobe povezane sa oštećenim ili svjedokom. ili ako smatra da je to neophodno prije nego što donese odluku o molbi. supsidijarni tužilac. U slučaju da je po molbi donijeta naredba shodno čl. odnosno oštećenog (regulirajući ovu materiju bilo posebnim. „sudija“ i „anonimnost“. PZKPK u pogledu zaštite oštećenog i svjedoka daje slijedeće definicije: „ozbiljan rizik“.DVADESETI DIO ZAŠTITA OŠTEĆENOG I SVJEDOKA 97. saziva zatvoreno saslušanje da bi dobio dodatne informacije od tužioca. svjedoka ili člana njegove porodice. i 172. 1. Navedena molba sadrži izjavu o činjeničnim navodima. javni tužilac. Sudija stavlja molbu i izjavu u zapečaćeni koverat i samo sudije i javni tužilac mogu da imaju uvid u zapečaćeni sadržaj (čl. oštećeni ili svjedok mogu da podnesu pisanu molbu sudiji kojom se zahtjeva zaštitna mjera ili naredba za anonimnost ako postoji ozbiljan rizik po oštećenog. Termin „sudija“ obuhvata pretpretresnog sudiju ili predsjednika vijeća. branilac. srodnik po vertikalnoj krvnoj liniji. bilo izravno zakonima o krivičnom postupanju) predviđajući i propisujući odgovarajuće mjere kojima svjedok. sestra ili hranitelj. odnosno povređivanja. odnosno oštećeni trebaju biti pošteđeni mogućeg ugrožavanja. „Član porodice“ je bračni ilii vanbračni drug. st. 171. Mjere zaštite oštećenog i svjedoka U bilo kojoj fazi postupka. 98. fizičko ili mentalno zdravlje ili imovinu oštećenog. oštećenih ili svjedoka. usvojenik. usvojitelj. „član porodice“. Upravo iz tog razloga sva savremena krivična zakonodavstva poznaju institute zaštite svjedoka. branioca.

privatni tužilac ili supsidijarni tužilac. svjedoka ili člana porodice. poslije davanja pisanog obavještenja javnom tužiocu i nakon što čuje njegove argumente (čl. ili pomoću uređaja za izmjenu slike ili glasa. tekuće i povjerljive policiijske istrage (čl. ili istovremeno saslušavanje na drugom mjestu koje je sa sudnicom povezano internom televizijom. 7) Privremeno udaljavanje okrivljenog iz sudnice ako svjedok odbija da svjedoči u prisustvu okrivljenog ili ako okolnosti ukazuju sudu da svjedok neće da govori istinu u prisustvu okrivljenog. 1. 2) Neobjavljivanje bilo kojeg dokumenta koji identificira oštećenog ili svjedoka. ili saslušanje snimljeno na video traci prije ročišta uz prisustvo branioca. adresa. ili koja bi mogla da otkrije postojanje. sudija može u izuzetnim okolnostima donijeti naredbu za anonimnost kojom svjedok kojeg je sudiji predložila odbrana ostaje anoniman za javnost.). branilac. Ako u vrijeme kada je podnijet zahtjev za izmjenu ili prepuštanje. stranka koja je podnijela molbu može poslije toga da zahtjeva izmjenu zaštitne mjere. svjedoka ili člana njegove/njene porodice. 171. 170.). 3. nadležni sudija na nadležnom sudu može odobriti takvu izmjenu ili prepuštanje. Sudija može prema odredbi člana 170. oštećenog. 4. stav 1. a on ima pravo da daje preporuke i izjave u vezi sa činjenicama sudiji na saslušanju. svjedoka ili člana njegove/njene porodice (čl. ili pisanim putem ako sudija nije naredio saslušanje (čl. svjedok.). stav 1. st. st. 170. Zakona nedovoljne da garantiraju zaštitu svjedoka koga je sudiji predložila odbrana. 169. 5. 169. st. ili 8) Bilo koju kombinaciju pomenutih metoda da bi se spriječilo otkrivanje identiteta oštećenog ili svjedoka. 4. 104 .1) Postoji ozbiljan rizik po oštećenog. Zakona. uključujući svjedočenje iza neprovidnog štita. Sudija odmah obavještava javnog tužioca o bilo kojoj molbi koju je podnio okrivljeni. 6) Naredbe braniocu da ne otkriva identitet oštećenog ili svjedoka ili ne objavljuje bilo koji materijal koji bi mogao da dovede do otkrivanja identiteta. zanimanja ili bilo kojeg drugog podatka ili informacije koja bi mogla da bude iskorištena za identifikaciju oštećenog ili svjedoka.). Samo sudija koji je donio takvu mjeru može da izmjeni ili ukine naredbu. 4) Dodjeljivanje pseudonima. 3) Nastojanja da se prikriju crte lica ili fizički opis oštećenog ili svjedoka koji daje iskaz. 5) Sjednicu zatvorenu za javnost u skladu sa članom 336. Druge odredbe PZKPK ne primjenjuju se kada protivrječe zaštitnim mjerama koje je naredio sudija smatrajući ih neophodnim. Naredba da budu primjenjene zaštitne mjere je u pisanom obliku i ne smije da sadrži nikakvu informaciju koja bi mogla da vodi otkrivanju identiteta oštećenog. ili da izloži ozbiljnom riziku operativnu sigurnost. i 2) Zaštitna je mjera neophodna da bi se spriječio ozbiljan rizik po oštećenog.). radnog mjesta. Ako su zaštitne mjere iz člana 170. sud koji je donio mjeru nije više nadležan za taj slučaj. ili da odobri prepuštanje zaštićenog materijala drugom sudiji za korištenje u drugim postupcima. da naredi zaštitne mjere koje smatra neophodnim. supsidijarnog tužioca ili privatnog tužioca i njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika (čl. oštećeni. st. st. uključujući ali ne ograničavajući se na: 1) Izostavljanje ili briisanje imena. Kada je naređena zaštitna mjera u odnosu na oštećenog ili svjedoka.

st. ili člana njegove/njene porodice. ili člana 172. 1. 172. 2) Svjedočenje svjedoka je od materijalne važnosti za slučaj i bilo bi nepravedno da odbrana bude prisiljena da nastavi bez njega. Žalbu na naredbu za anonimnost i korištenje metoda za spriječavanje otkrivanja identiteta javnosti. u izuzetnim slučajevima. 2. sudija provodi saslušanje na zatvorenoj sjednici na kojoj bivaju saslušani svjedok o kome je riječ i druge osobe za koje se smatra da je to neophodno.). i 4) Potreba za anonimnošću svjedoka u cilju osiguravanja pravde je važnija od interesa javnosti.). optužba i sudija mogu da pregledaju i koriste samo u žalbi na odluku iz člana 171. Zakona. 172. Osim ovih osoba mogu da budu prisutni samo javni tužilac. te je potpuna anonimnost oštećenog ili svjedoka neophodna da bude spriječen takav ozbiljan rizik. Osim ovih osoba mogu da budu prisutni samo javni tužilac. ili da izloži ozbiljnom riziku operativnu sigurnost tekuće povjerljive policijske istrage. 3) Kredibilitet svjedoka je potpuno ispitan i otkriven sudiji na zatvorenoj sjednici. 171.). i 4) Potreba za anonimnošću oštećenog ili svjedoka u cilju osiguravanja pravde je važnija od interesa okrivljenog da sazna identitet oštećenog ili svjedoka pri vođenju odbrane (čl. 3) Kredibilitet oštećenog ili svjedoka je potpuno ispitan i otkriven sudiji na zatvorenoj sjednici. da donese naredbu za očuvanje anonimnosti kojom oštećeni ili svjedok ostaju anonimni za okrivljenog i branioca (čl. Ukoliko su zaštitne mjere predviđene članom 170. st. svjedoci. 2) Svjedočenje oštećenog ili svjedoka je od materijalne važnosti za slučaj i bilo bi nepravedno da optužba bude prisiljena da nastavi bez njega.Prije nego što donese naredbu za anonimnost. 3. Informacije u zapisniku sa zatvorene sjednice brišu se iz zapisnika. sudija može. 2. neophodno osoblje suda i tužilaštva i branilac ( čl. oštećeni. Zakona nedovoljne da garantiraju zaštitu oštećenog ili svjedoka koga nije predložila odbrana. sudija provodi saslušanje na zatvorenoj sjednici na kojoj bivaju saslušani oštećeni ili svjedok o kome je riječ i druge osobe za koje se smatra da je to neophodno. Sudija može da donese takvu naredbu samo ako prethodno ocijeni da: 1) Postoji ozbiljan rizik za oštećenog ili svjedoka. ili koja bi mogla da otkrije postojanje. zapečaćuju i odlažu kao službena tajna odmah poslije identifikacije. 171. supsidijarnog tužioca ili privatnog tužioca i njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika da saznaju identitet svjedoka prilikom provođenja postupka (čl. st. Sudija može donijeti naredbu za anonimnost samo ako prethodno ocijeni da: 1) Postoji ozbiljan rizik za svjedoka ili člana njegove/njene porodice pa je potpuna anonimnost svjedoka neophodna da se spriječi takav ozbiljan rizik. a prije saslušanja oštećenog ili svjedoka. stav 1. oštećenog.). svjedoka ili člana njegove porodice. st. st. kao štop je policijsko i vojno osoblje koje osigurava bezbjednost. Zakon određuje da naredba za anonimnost mora da bude u pisanom obliku i ne smije sadržavati nikakvu informaciju koja bi mogla da dovede do otkrivanja identiteta oštećenog. neophodno osoblje suda i tužilaštva i branilac (čl. kao što je policijsko i vojno osoblje koje osigurava bezbjednost.). Prije nego što donese naredbu za anonimnost. Podatke kojima je pristup ograničen. branilac i 105 . 172. 3.

173. Sud je dužan da zabrani sva pitanja čiji odgovori mogu da otkriju identitet oštećenog ili svjedoka zaštićenog zaštitnim mjerama ili povjerljivu informaciju.okrivljeni mogu da podnesu tročlanom vanraspravnom vijeću ako je naredbu izdao pretpretresni sudija. žalba je moguća samo putem žalbe na presudu (čl.). 3. 106 . st. U suprotnom.

ili ako druge okolnosti to zahtjevaju (čl. 125 126 Bayer. imenuje dva ili više vještaka. 3. a naročito ako je složen. mišljenje. Stručna ustanova. I. odnosno javni organ određuje jednog ili više stručnjaka koji daju stručno mišljenje (čl. Ako vještak koji je uredno pozvan ne dođe. Ako sud imenuje vještaka. a u slučaju neopravdanog izostanka može da bude prisiljen i da dođe (čl. Sijerčić-Čolić. on po pravilu imenuje jednog vještaka. primjenjuje znanstvena i stručna znanja. odbrane ili po službenoj dužnosti. Određivanje vještačenja Vještačenje se prema odredbama PZKPK određuje kada je za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice potrebno da se pribavi nalaz i mišljenje specijaliste koji posjeduje potrebno stručno znanje.DVADESETPRVI DIO VJEŠTAČENJE 99. Naredba se uručuje strankama. Ukoliko sud ima određene vještake koji su trajno imenovani za određene stručne procjene. nekada samo mišljenje) u vezi sa utvrđivanjem određenih činjenica u krivičnom postupku koje se mogu utvrditi samo pomoću stručog znanja i umijeća125. odnosno javnom organu. ili ako odbije da vještači. ili vještačenje može da bude izvršeno u okviru određenog javnog organa. 1. str. st. i 2. U naredbi su navedene činjenice koje treba da budu ustanovljene ili procjenjene vještačenjem. povjerava se po pravilu takvoj ustanovi.). 324. 100.. 1995. Dužnosti i prava vještaka Osoba pozvana kao vještak dužna je da se odazove pozivu i da da svoj nalaz i mišljenje. i 2. Pod pojmom vještačenja razumijeva se procesna radnja u okviru koje vještak. drugi vještaci mogu da budu imenovani samo ako bi odlaganje bilo opasno. i 4. Razlozi za pozivanje vještaka u krivični postupak posljedica su činjenice da sud ili drugo tijelo krivičnog postupka ne raspolaže odgovarajućim nepravnim stručnim znanjem ili umijećem na temelju kojeg bi samostalno utvrđivalo određene činjenice čije utvrđivanje pretpostavlja takvo znanje ili umijeće. Ako određena vrsta vještačenja spada u oblast stručnosti neke ustanove. 177. 1. 176.). V. kao i osobe kojima se povjerava vještačenje. 332..). st. str. H. 2005. ili ako su stalni vještaci spriječeni da prisustvuju. 101. ali ako je zadatak vještaka kompliciran.. 107 .. može da bude kažnjen novčano do 250 Eura. I. vještine i metode na činjenice koje predstavljaju predmet vještačenja126. a svoj izostanak ne opravda. taj zadatak. Pojam vještaka i vještačenja Pod pojmom vještaka podrazumijeva se stručna osoba (stručnjak) s izvanpravnog područja kojemu je tijelo krivičnog postupka naredilo da dade svoj iskaz (nalaz. kao osoba koja raspolaže posebnim znanstvenim ili stručnim znanjemi umijećem. Sud u pisanom obliku nalaže traženje mišljenja vještaka na prijedlog javnog tužitelja. 176. st.

) se također odnosi na osobe koje imaju istog poslodavca kao okrivljeni ili oštećeni i na osobe koje su zaposlene kod oštećenog ili okrivljenog. Postupak vještačenja Prije početka vještačenja. 179. Vještaku mogu da budu data objašnjenja. ili protiv koje je izvršeno krivično djelo. Ako vještak prisustvuje uviđaju. a ostatak se čuva za slučaj da budu potrebne naknadne analize. Ako je takva osoba imenovana za vještaka. postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenja u pogledu njegovog nalaza i mišljenja (čl. Vještak može da predloži da dokazi budu izvedeni ili da budu osigurani predmeti i podaci koje on analizira i o kojima daje mišljenje. a može da mu se dozvoli i da pregleda spise. osoba koja je saslušavana kao svjedok ne može da bude imenovana za vještaka.). st.). Zakona). 43.). 4. prema kojoj u pravilu. ako je to moguće. st. Nalaz i mišljenje vještaka unose se odmah u zapisnik. njegov/njen nalaz. i 2.). st. Zakon međutim ne isključuje mogućnost da se u ulozi vještaka pojavi osoba koja je prethodno saslušana kao svjedok. Ako je u cilju donošenja stručnog mišljenja potrebno da bude izvršena analiza neke materije. rekonstrukciji događaja ili nekoj drugoj radnji u vezi sa prikupljanjem dokaza. osim ako bi odlaganje bilo opasno (čl. 178. 177. 108 . mišljenje i izjava su neprihvatljivi (čl. Razlog za izuzeće vještaka (član 45. 178. Vještaku može da bude odobreno da podnese u pisanom obliku svoj nalaz. organ koji vodi postupak može da zahtjeva od vještaka da navede rok u kojem će da podnese svoj nalaz i mišljenje i da preuzme obavezu da plati iznos do 250 Eura u korist proračuna ako ne podnese svoj nalaz i mišljenje u propisanom roku.).). žalba odlaže izvršenje vještačenja. vještaku. ili odbijanja vještačenja. st. 159. 1. Pored novčanog kažnjavanja uslijed toga što vještak koji je uredno pozvan nije došao. 4. vještak može da predloži da pojedine okolnosti budu razjašnjene ili da saslušavanoj osobi budu postavljena određena pitanja. Vještaka će posebno da bude upozoren da lažno svjedočenje predstavlja krivično djelo.O žalbi na rješenje kojim je izrečena novčana kazna odlučuje tročlano vanraspravno vijeće. ili koja ja oslobođena obaveze da svjedoči (čl. da tačno navede sve što zapazi i nađe i da svoje mišljenje iznese nepristrasno i u skladu sa znanstvenim pravilima i pravilima profesionalne ekspertize.). Organ pred kojim se vodi postupak rukovodi saslušanjem vještaka. U slučajevima kada je dozvoljena posebna žalba na rješenje kojim se odbija zahtjev za izuzeće vještaka (čl. vještak biva poučen da on/ona ima obavezu da brižljivo razmotri predmet vještačenja. biva dat uzorak te materije. ili ako to zahtjevaju moralni obziri. ukazuje vještaku na predmete koje on treba da ispita. Zapisnik sa izjavom vještaka o toj obavezi je izvršni dokument (čl. 102. U tom smislu je i odredba člana 178. Osoba koja ne može da bude saslušavana kao svjedok (čl. 4. 1. ne može da bude imenovana za vještaka. odnosno mišljenje u propisanom roku koji odredi organ koji vodi postupak (čl. ili ako se saslušavanje sprovodi u profesionalnoj ustanovi ili pri javnom organu. a svoj izostanak nije opravdao. Prema članu 180. st. 181. vještak pregleda predmete vještačenja u prisustvu organa koji vodi postupak i zapisničara. stav 3. osim ako je neophodno opsežno saslušavanje. 160.

185. i 3. a upozorava ih i na posljedice davanja lažnog nalaza i mišljenja (čl. Ako se podaci vještaka u njihovim nalazima bitno razlikuju ili ako su njihovi nalazi dvosmisleni. nepotpuni ili protivrječni međusobno ili u odnosu na ispitane okolnosti. U zapisniku sa vještačenja ili u pisanom rezultatu vještačenja i mišljenja navodi se ime osobe koja je izvršila vještačenje. st. Odredbe iz člana 179. 184. nalaže se ekshumacija u cilju pregleda tijela i obdukcije. a ako je potrebno biće postupano u skladu sa odredbama člana 179. Obavezne vrste vještačenja Privremeni Zakon o krivičnom postupku Kosova poznaje sljedeća obavezna vještačenja: 1. Organ pred kojim se vodi postupak može da zahtjeva od stručne ustanove ili javnog organa da daju objašnjenja u vezi sa datim nalazom i mišljenjem (čl. 182. Post mortem pregled i obdukcija leša poduzimaju se uvijek kada postoji sumnja ili kada je očigledno da je smrt prouzročena krivičnim djelom ili je povezana sa izvršenjem krivičnog djela (čl. 182.). U tom smislu kada god postoji sumnja ili je očigledno da je smrta nastupila uslijed krivičnog djela ili je povezana sa izvršenjem istog sud mora odrediti provođenje obdukciju. organ koji vodi postupak izdaje upozorenje da osoba iz člana 178. Kada je svjedočenje vještaka obavljeno bez prisustva stranaka. stručna obučenost i specijalnost. odnosno javnom organu biva stavljen na raspolaganje materijal potreban za vještačenje.). Ako u mišljenju vještaka ima protivrječnosti ili nedostataka ili se pojavi razložna sumnja u vezi sa tačnošću predočenog mišljenja. Stručnoj ustanovi. 2. 109 . ovog zakona ili osoba koja iz nekog drugog razloga koji u tu svrhu propisuje ovaj zakon ne može da bude vještak. st. njeno zanimanje. stav. Zakona ne primjenjuju se kad je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi ili javnom organu. 1. i 2. stranke bivaju obavještene da je svjedočenje vještaka obavljeno i da mogu da pregledaju zapisnik sa svjedočenja vještaka ili pisani nalaz i mišljenje vještaka (čl. Toksikološke analize i 3. ne može da učestvuje u davanju nalaza i mišljenja. 183.). st 1. Stranke mogu od rukovodioca stručne ustanove odnosno javnog organa da zahtijevaju imena stručnjaka koji će da obave vještačenje. i 2. 103. stav 1. vještačenje se ponavlja uz učešće istih ili drugih vještaka (čl. 186. Zakona. a ti nedostaci ne mogu da budu otklonjeni ponovnim saslušavanjem vještaka. Stručna ustanova odnosno javni organ dostavlja sudu svoj nalaz i mišljenje u pisanom obliku sa potpisima osoba koje su izvršile vještačenje (čl. biće zatraženo mišljenje drugih vještaka (čl. 182. Post mortem pregled i obdukcija leša Post mortem pregled i obdukciju leša naređuje sud.). stav 1.Ako je vještačenje povjereno stručnoj ustanovi ili javnom organu. Pregled tjelesnih povreda i ljekarski pregled. i 4. st. Termin obavezno vještačenje podrazumijeva zapravo da je sud dužan stanovite sporne činjenice utvrđivati isključivo vještačenjem i to određenom njegovom vrstom. 3.). Post mortem pregled i obdukciju leša. 3. Ili kada postoji sumnja da je smrt uslijedila uslijed trovanja sud mora odrediti provođenje toksikološke analize kao posebne vrste vještačenja itd.). 2. a ti nedostaci ili sumnja ne mogu da budu otklonjeni ponovnim saslušavanjem ovih vještaka. Ako je tijelo zakopano.).

). (čl. Ako je na lešu nađeno više povreda. 2. 2. kada je umrlo i šta je prouzročilo smrt. na osnovu ljekarske dokumentacije ili drugih informacija u spisima. st.).). Ako je sumnjiva materija nađena u lešu. po mogućnosti specijalisti sudske medicine (čl. U navedenom slučaju naročito je potrebno da se utvrdi da li je smrt prouzročena samom vrstom i općom prirodom povrede. ispitivanjem se utvrđuje da li je tu povredu nanio neko drugi. Također je potrebno da se utvrdi da li je blagovremeno pružena pomoć mogla da spriječi smrtni ishod (čl. 3. stručni pregled tjelesnih povreda po pravilu se provodi pregledom ili ako to nije moguće ili nije neophodno. da li je bilo sposobno za život. Prema članu 189. zbog osobnih karakteristika ili posebnog tjelesnog stanja oštećenog. dejstvu koje su prouzročile u datom slučaju. daje svoje mišljenje. 187. i 2. količine i dejstva nađenog otrova. st. prilikom pregleda i obdukcije fetusa.). a ako je bilo više smrtonosnih povreda. šta je dovelo do tog uzroka i kada je smrt nastupila (čl. Obdukcija ne može da bude povjerena ljekaru koji je liječio preminulog. Toksikološke analize Toksikološke analize se poduzimaju onda kada postoji sumnja na trovanje. U slučaju da obdukcija nije obavljena u stručnoj ustanovi. 190 st. 110 . ili dva ili više ljekara ako je potrebno. st. 187. 2. 186. st. U svom mišljenju vještaci naročito navode neposredni uzrok smrti. obdukciju leša. No isti može da bude pozvan u toku obdukcije leša da da objašnjenja o toku i okolnostima bolesti. Prilikom analize sumnjivih materija. potrebno je da se ustanovi koje od njih su svojim kombiniranim djelovanjem prouzročile smrt. Ako je na lešu nađena neka povreda. i ako jeste. ako je potrebna vrši jedan ljekar. posebno o prirodi i ozbiljnosti svake pojedine povrede i njihovom ukupnom dejstvu u vezi sa njihovom prirodom i posebnim okolnostima slučaja. 1. Zakona. 188. (čl. i 2. Nakon što stručnjak tačno opiše povrede. i 4. 1. i 2. uobičajenim dejstvima ovakvih povreda.Pri obdukciji leša poduzimaju se sve potrebne mjere da bude ustanovljen identitet leša i u tom cilju posebno se opisuju podaci o spoljnim i unutrašnjim fizičkim karakteristikama (čl. 187. 2. zbog slučajnih okolnosti ili okolnosti u kojima je povreda nanijeta. Navedenim vještačenjem rukovodi pretpretresni sudija i u zapisnik unosi nalaz i mišljenje vještaka. oruđu kojim su nanijete povrede i načinu njihovog nanošenja. Također. U tom slučaju sud naređuje da se sumnjive materije nađene u lešu ili na drugom mjestu pošalju na vještačenje ustanovi za toksikološka ispitivanja. 1. st. Pregled tjelesnih povreda i ljekarski pregled Prema članu 191. potrebno je da se posebna pažnja obrati na utvrđivanje starosti fetusa. 188. (čl. 188. st. ispitivanjem se utvrđuje da li je svaka povreda nanijeta istim sredstvom i koja je povreda prouzročila smrt. 1. 1. st. na koji način. koliko prije nego što je smrt nastupila i da li je ta povreda prouzročila smrt. st. njegove sposobnosti da preživi i van materice i uzrok smrti.).). čime. vještak obraća posebnu pažnju na utvrđivanje vrste.). st. koliko je dugo živjelo. prilikom pregleda i obdukcije leša novorođenčeta potrebno je da se posebna pažnja obrati na utvrđivanje činjenice da li je novorođenče rođeno živo ili mrtvo.). također bi trebalo da bude utvrđena količina upotrijebljenog otrova kad god je to moguće (čl.

ovog člana. i drugi slični uzorci koji ne zahtjevaju tjelesni zahvat. Navedena ispitivanja mogu se provesti i na materijalnim dokazima koji su pronađeni. Uzorci krvi ili uzorci drugih tjelesnih ćelija uzeti od osoba u toku ljekarskog pregleda mogu da se koriste samo za potrebe krivičnog postupka zbog kog se uzimaju ili za druge krivične postupke koji su u toku. stav 2. pod uvjetom da to ne šteti njenom zdravlju (čl. Prinuda može da se upotrijebi samo uz posebnu naredbu suda. brisa iz nosa. st. 192. st. 1. stav 4. i 2. 192. st. mogu da budu uzeti u toku pregleda (čl. Molekularna i genetička istraživanja i analiza DNK Analiza DNA je zajednički naziv za niz različitih ekspertiznih tehnika kao što su mitohondrijska DNK i druge. Zakona primjenjuje se uz odgovarajuće prilagođavanje na slučajeve kada osoba koja nije okrivljeni odbije da se podvrgne pregledu koji je naredio sud. može da bude obavljen samo uz sudsku naredbu ili uz dobrovoljni pristanak osobe o kojoj je riječ (čl. st. 5.). 1. U cilju utvrđivanja identiteta u krivičnom postupku. Ljekarski pregled okrivljenog može da bude sproveden bez njegovog/njenog pristanka ako je on neophodan da bi bile utvrđene činjenice koje su važne za krivični postupak i ako se ne očekuje da će to da šteti njegovom zdravlju (čl. Prema članu 192. i člana 192. st. 192. 2.). Odredba iz člana 167. 4. folikule.). urina. 3. 111 . 6. 104.Ljekarski pregled obavlja kvalificirani ljekar ili bolničar u skladu sa pravilima medicinske struke i uz puno poštovanje dostojanstva osobe i uz dužno uvažavanje fizičkog i psihološkog utjecaja povrede (čl. kojima se danas utvrđuje tzv. st. Zakona kada je potrebno uzorak vlasi. Oni se bez odlaganja uništavaju čim ne budu više potrebni u te svrhe (čl. Ljekarski pregled koji uključuje tjelesni zahvat.). pljuvačke. kao što je uzimanje uzoraka krvi u toku ljekarskog pregleda. genetički otisak pojedinca u različite svrhe. Zakona bude podvrgnut molekularnom i genetskom ispitivanju u mjeri koja je potrebna za utvrđivanje porjekla ili da bi se doznalo da li pronađeni tragovi potiču od okrivljenog ili oštećenog. Zakona sud može da naredi da materijal dobiven mjerama iz člana 191. st. st. osigurani ili konfiskovani. 192. Prema članu 194. brisa površine kože uključujući oblast prepona. može da bude uzet uzorak ćelijskog tkiva okrivljenog radi identifikacije DNK. 1.). Uzeto ćelijsko tkivo može da bude upotrijebljeno samo za identifikaciju DNK kako je propisano u stavu 1.). između ostalih i za potrebe krivičnog postupanja. Prilikom ispitivanja ne mogu da se utvrđuju i biće neprihvatljive informacije osim onih koje se traže radi utvrđivanja DNK koda (čl. 195.). 192. do 4. Ljekarski pregled osobe koja nije okrivljeni može da bude obavljen bez njenog pristanka samo ako ta osoba može da bude smatrana svjedokom i ako je neophodan da bi se utvrdilo da li se na njenom tijelu nalaze tragovi ili određena posljedica krivičnog djela. Sudska naredba nije obavezna za ljekarski pregled iz člana 12. 192. uzorci noktiju i materijala ispod noktiju. Ono se uništava bez odlaganja kada više nije potrebno u tu svrhu.

196.). 196. pri čemu za njih kao i za sve druge dokaze vrijedi pravilo tzv. pri čemu je ta ocjena samostalna ali i u vezi sa drugim. pa tako i nalaz i mišljenje vještaka. Tako se u pogledu dokazne vrijednosti iskaza vještaka smatra kako je mogućnost sudije da cijeni nalaz i mišljenje vještaka ograničena i nešto manja u odnosu na njegovu mogućnost da cijeni činjenice i okolnosti utvrđene pomoću drugih dokaza129. O žalbi odlučuje tročlano vanraspravno vijeće (čl.). Financijsko vještačenje Financijsko vještačenje se poduzima kada se u postupku pojavi zahtjev za provođenjem financijske kontrole poslovnih knjiga. Poslovna organizacija ili pravna osoba može da se žali u vezi sa osnovanošću presude za naknadu troškova i iznosa troškova koje mora da plati. st.. 1976. slobodne ocjene dokaza127. formalne ili zakonske ocjene dokaza gdje je sud u postupku ocjene dokazne vrijednosti kakva dokaza dužan ga ocjenjivati u skladu sa pravilima određenim zakonom. i 2. U rješenju je naznačen i iznos koji je poslovna organizacija ili druga pravna osoba dužna da deponuje kod suda kao akontaciju za troškove nastale reguliranjem računa. Ipak upravo ocjena dokazne vrijednosti ovog dokaza predstavlja u krivičnoprocesnoj teoriji i teoriji dokaza danas jedno od najzamršenijih pitanja. Naplata troškova. st. pa uslijed toga naređuje provođenje vještačenja osobi koja takvim znanjem i umijećem vlada. Ako je za stručnu kontrolu poslovnih knjiga poslovne organizacije ili pravnog lica potrebno da se prethodno dovedu u red njihovi računi. Rješenje o dovođenju računa u red donosi sud. na glavnom pretresu izvedenim dokazima128. Poslije dovođenja računa u red.). sud donosi na osnovu izvještaja vještaka rješenje kojim utvrđuje iznos troškova koji su time nastali i naređuje da troškove snosi poslovna organizacija ili druga pravna osoba. troškovi obavljanja tog posla padaju na teret poslovne organizacije ili druge pravne osobe (čl. ukoliko njihov iznos nije bio plaćen kao akontacija. H. 5. Navedeno je logična posljedica činjenice da se vještačenje upravo i određuje zbog toga što sud ne raspolaže potrebnim stručnim ili znanstvenim znanjem i umijećem za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice. na osnovu pisanog potkrijepljenog izvještaja vještaka koji su imenovani da ispitaju poslovne knjige. 196. Navedeno je pravilo vladajuće u savremenoj teoriji dokaza. 106.: Veštačenje u krivičnom postupku. str. st. 1. uz pojedine izuzetke i u najkraćim crtama znači da sud prilikom ocjene dokaza nije vezan nikakvim formalnim dokaznim pravilima. za razliku od tzv. I. te manjom vjerojatnošću pogreške. str. a time i sve veće mogućnosti koju savremena znanstvena i stručna ekspertiza pruža sa vrlo velikom tačnošću i preciznošću. 128 Sijerčić-Čolić. U slučaju potrebe za provođenjem financijskog vještačenja. 2005. Č. 119. obzirom na stalni napredak znanosti i tehnologije. a time i sa sve vjerodostojnim rezultatima. 196.). st. 129 Stevanović.105. vrši se u korist organa koji je već unaprijed platio troškove i naknadu vještacima (čl. 3. 341. Savremena administracija. Na glavnom pretresu sud slobodno ocjenjuje sve dokaze. sud poučava vještake o cilju i obimu kontrole i činjenicama i okolnostima koje bi trebalo da budu utvrđene. Dokazna vrijednost iskaza vještaka Nalaz i mišljenje vještaka podliježu ocjeni dokaza kao i svaki drugi dokaz. Beograd. 127 112 . Na ovo rješenje nije dozvoljena žalba (čl. 4..

). 4) Vrijeme i mjesto izvršenja krivičnog djela. 3. druge mjere iz Poglavlja XXX ovog zakona protiv okrivljenog. 305. Odmah po prijemu optužnice. Sarajevo. i 7) Prijedlog o dokazima koji bi trebalo da budu izvedeni na glavnom pretresu uz naznačavanje imena svjedoka i vještaka koji moraju da budu prisutni. da li se nalazi na slobodi i ako je prije podizanja optužnice pušten na slobodu koliko je proveo u sudskom pritvoru. kao i ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što tačnije odredi. Optužnica – pojam Pod pojmom optužnice treba razumijeti pismeni i u zakonskoj formi sastavljeni zahtjev javnog tužioca. spisa koji moraju da budu pročitani i predmeta koji služe kao dokaz. a ako je okrivljeni u sudskom pritvoru. pod određenim zakonskim uvjetima i oštećenog kao tužioca. st. 131 130 113 . Sudska kontrola optužnice Optužnica se predaje nadležnom sudu u onoliko primjeraka koliko ima okrivljenih i njihovih branilaca i jedan primjerak za sud. 2001. stav 1. postupak pred sudom može da bude vođen samo na osnovu optužnice koju podigne javni tužilac132. 109. ili ako javni tužilac smatra da informacije koje on ima u vezi sa krivičnim djelom i izvršiocem pružaju dovoljan osnov za podizanje optužnice. str. javni tužilac može da predloži u optužnici da mu bude određen sudski pritvor.. Optužnica prema odredbi člana 305. Podizanje optužnice Po završetku istrage. st. Ibidem. Hajrija Sijerčić-Čolić. 305. 3) Zakonski naziv krivičnog djela.DVADESETDRUGI DIO POSTUPAK OPTUŽIVANJA 107. 6) Naziv suda pred kojim se održava glavni pretres.: Krivično procesno pravo. da se odredi glavni pretres protiv određene osobe kao okrivljenog zbog određenog krivičnog djela130. 215. javni tužilac može da predloži da bude oslobođen (čl. 2. uz navođenje odredbi PKZK. Ako je okrivljeni na slobodi. Tužilac također dostavlja kompletan predmet sudu. PZKPK sadrži: 1) Ime i prezime okrivljenog sa ličnim podacima u skladu sa članom 233. sudija koji vodi postupak za potvrđivanje optužnice provjerava da li je Ilić. str. Zakona može da bude vođen jedinstven postupak (čl. objekat nad kojim je izvršeno i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo. Zakona. Jedinstvena optužnica može da bude podignuta za nekoliko krivičnih djela ili protiv nekoliko okrivljenih samo kada u skladu sa članom 33. 2) Naznaku da li je i koliki sudski pritvor naložen. priredila dr. Optužnica predstavlja temeljni procesni akt optuženja u redovnom krivičnom postupku131.). M. 215. 5) Objašnjenje razloga za podizanje optužnice na osnovu rezultat istrage i dokaza koji potvrđuju ključne činjenice. 132 Odredbe o optužnici primjenjuju se uz odgovarajuće prilagođavanje i na tužbu koju podigne privatni tužilac ili supsidijarni tužilac. 108.

Član 154. Zakona sudija razmatra optužnicu i krivični predmet da bi vidio da li sadrži neki neprihvatljiv dokaz ili pozivanje na takav dokaz. kontroliše ili su pod njegovim nadzorom. primjenjuje se uz odgovarajuće prilagođavanje. potpisane ili nepotpisane. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje (čl. 4. Odredbe ovog člana primjenjuju se u ovisnosti od mjera koje štite oštećene i svjedoke. i 6) Pregled materijalnih dokaza ili pozivanje na materijalne dokaze dobivene u istrazi (čl. ili ako nema takve sjednice. Najkasnije do podizanja optužnice tužilac je dužan da braniocu osigura slijedeće materijale. Najkasnije osam dana nakon što branilac dobije informacije iz člana 307. Zakona. a optužnica ne sadrži prijedlog za njegovo/njeno oslobađanje. ili najkasnije na sjednici za potvrđivanje optužnice. Ako je okrivljeni u sudskom pritvoru. pa se postupak obustavlja (čl. ili njihove kopije. Ako takav dokaz ili pozivanje na njega postoji. st. vraća je tužiocu da u roku od tri dana ispravi nedostatke. smatra se da je odustao od gonjenja. Ako isključenje neprihvatljivog dokaza prouzrokuje izmjenu optužnice. Ukoliko optužnica sadrži prijedlog za naređivanje sudskog pritvora protiv okrivljenog ili za njegovo oslobađanje iz sudskog pritvora. 307. 3. Iz opravdanih razloga na zahtjev tužioca sudija može da produži ovaj propisani rok. Izjave svjedoka moraju biti dostupne na jeziku koji okrivljeni razumije i govori. st. potpisan ili nepotpisan. stav 3. kako je propisano zakonom (čl. člana 306. i 2. njihovu privatnost i štite povjerljive informacije.).optužnica sastavljena u skladu sa članom 305. st. prije početka glavnog pretresa. Zakona. 306. 1. Ako sudija koji vodi postupak za potvrđivanje optužnice utvrdi da optužnica nije u skladu sa odredbama člana 305.). sudija donosi posebno rješenje kojim proglašava takav dokaz neprihvatljivim i o tome obavještava tužioca. ovog člana u roku od deset dana od dana njihovog prijema. u ovisnosti šta je održano kasnije. Zakona od tužioca. a najkasnije u roku od 48 sati od podnošenja optužnice. st. tužilac je dužan da pruži odbrani bilo koju novu informaciju ili dokumente kako je opisano u stavu 1. i 5. stav 2. 5) Krivičnu prijavu i policijske izvještaje. 2) Imena svjedoka koje tužilac namjerava da pozove radi svjedočenja i ranije izjave tih svjedoka. tročlano vanraspravno vijeće po službenoj dužnosti iu roku od tri dana od dana prijema optužnice utvrđuje da li još uvijek postoje razlozi za sudski pritvor i donosi rješenje o produžetku ili ukidanju sudskog pritvora. Nakon podizanja optužnice. 4) Nalaze fizičkog i mentalnog ispitivanja i znanstvenih testova ili eksperimenata obavljenih u vezi sa tim slučajem. i 4. 306. 3) Informaciju o osobi za koju tužilac zna da posjeduje prihvatljiv i oslobađajući dokaz ili informaciju o tom slučaju i bilo koji dokument o izjavi takve osobe.) Prema članu 306. ako ovi materijali već u toku istrage nisu dati braniocu i to: 1) Zapisnike o izjavama i priznanjima okrivljenog. tročlano vanraspravno vijeće odmah odlučuje o preporuci. odbrana: 114 .). Ako supsidijarni tužilac ili privatni tužilac propusti pomenuti rok. koje posjeduje. 1. 307. PZKPK primjenjuje se uz odgovarajuće prilagođavanje.

Zakona. može ga kazniti novčanom kaznom do 250 Eura (član 146. 309. 133 115 . ili 3) Da nastavi sa potvrđivanjem optužnice.) Ukoliko okrivljeni želi da se odrekne sjednice za potvrđivanje optužnice i podnošenja pisanih primjedbi na optužnicu ili na prihvatljivost dokaza. Sudija će donijeti rješenje o prihvatanju izjave o Član 146. navodeći imena svjedoka i bilo koji drugi dokaz koji podržava takav razlog. Na sjednicu za potvrđivanje optužnice poziva se i oštećeni (čl. Zakona133) i o tome obavještava advokatsku komoru. te o obavezama prema članu 308. Potvrđivanje optužnice Onog trenutka kad sudija ocijeni da je optužnica sastavljena u skladu sa članom 305. Okrivljeni također može predložiti imena svjedoka i vještaka koje on/ona želi da pozove na glavni pretres. U slučaju da sudija donese rješenje o odbijanju izjave o odricanju.1) Obavještava tužioca o namjeri da pokrene postojanje alibija navodeći mjesto ili mjesta za koja okrivljeni tvrdi da je na njima bio pisutan u vrijeme navodnog krivičnog djela kao i imena svjedoka i bilo koji drugi dokaz na kom okrivljeni namjerava da zasnuje alibi. uređuje novčano kažnjavanje branioca. punomoćnika ili zakonskog zastupnika oštećenog. 2) Da se odrekne potvrđivanja optužnice i podnese pisani prigovor na optužnicu ili na prihvatljivost dokaza.). kao i obavještavanje nadređenog javnog tužioca u slučajevima kada javni tužilac prouzroči odugovlačenje postupka. a sud ne nađe opravdan razlog za takav propust.).. 1. supsidijarnog tužioca ili privatnog tužioca u slučajevima kada su njihovi postupci usmjereni na odugovlačenje krivičnog postupka. st. U slučaju da branilac ne ispuni gore navedenu obavezu. i 2. st. 1-3. sjednica za potvrđivanje optužnice se održava u zakazano vrijeme (čl. Zakona. st. 110. Sudija donosi rješenje o prihvatanju izjave o odricanju i otkazivanju sjednice za potvrđivanje optužnice ako zaključi da okrivljeni shvata posljedice takvog odricanja. Istim se članom također propisuje obavještavanje advokatske komore o kažnjavanju njenog člana. odnosno advokatskog pripravnika. zakazuje odmah sjednicu za potvrđivanje optužnice. stav 1. 1. podnosi pisanu izjavu o odricanju sudiji najmanje tri dana prije dana održavanja sjednice za potvrđivanje optužnice. Sud odmah poziva okrivljenog i tužioca na sjednicu za potvrđivanje optužnice. on/ona podnosi sudiji pisanu izjavu o odricanju i podnosi bilo koju pisanu primjedbu najmanje tri dana prije dana održavanja sjednice za potvrđivanje optužnice. Ako okrivljeni želi da se odrekne razmatranja optužnice i dokaza. Optužnica mora da bude uručena okrivljenom ili njegovom/njenom braniocu najmanje osam dana prije sjednice za potvrđivanje optužnice. Sudija odmah informiše okrivljenog. Okrivljeni u skladu sa Zakonom. tužioca i oštećenog o rješenju. U pozivu za sjednicu za potvrđivanje optužnice sud obavještava okrivljenog o njegovim pravima u skladu sa članom 309. 310. i 3) Daje tužiocu imena svjedoka koje odbrana namjerava da pozove da svjedoče (član 308. ima pravo: 1) Da se odrekne razmatranja optužnice i dokaza. nakon što mu je uručena optužnica. 2) Obavještava tužioca o namjeri da prezentuje razlog na osnovu koga se traži isključivanje krivične odgovornosti. do 3.

st. Ako okrivljeni ne želi da da nikakvu izjavu o svojoj krivici. Tužilac zatim čita optužnicu okrivljenom (čl. st. niti da prizna krivicu. kao i pravu da uloži prigovor na optužnicu i na prihvatljivost dokaza prezentovanih u optužnici. Kada okrivljeni prizna krivnju po svim tačkama optužnice u skladu sa članom 314. Sudija može po službenoj dužnosti da donese rješenje o optužnici ili o prihvatljivosti dokaza shodno članu 316. i 308. U tom slučaju sudija odmah informira okrivljenog. Sudija može da dozvoli oštećenom da da izjavu. st. Sudija mora da se uvjeri da je spoštovano pravo okrivljenog na branioca i da su obje strane ispunile obavezu u vezi sa objelodanjivanjem dokaza (čl. Sudija mora da se uvjeri da okrivljeni shvata optužnicu i daje mogućnost okrivljenom da prizna krivicu ili da izjavi da nije kriv. sjednica za potvrđivanje optužnice se održava u zakazano vrijeme (čl. 314. 1-3. sudija utvrđuje da li: 1) Okrivljeni razumije prirodu i posljedice priznanja krivnje. sudija nastavlja postupak u skladu sa članom 316. Navedeno rješenje sudija može da donese najkasnije dva mjeseca od dana podizanja optužnice. 1. 307. 311.). Okrivljeni i/ili njegov/njen branilac i tužilac imaju pravo da daju izjave na sjednici za potvrđivanje optužnice. stav 4. Tužilac i okrivljeni moraju da budu prisutni na sjednici za potvrđivanje optužnice.). Ako okrivljeni nije razumio optužnicu sudija poziva tužioca da razjasni optužnicu na takav način da okrivljeni može da je razumije bez poteškoća. Zakona (čl. Zakona).). st. a ako se izjašnjava o svom slučaju. sudija postupa u skladu sa članom 316. tužioca i oštećenog o rješenju i uručuje pisane primjedbe okrivljenog tužiocu i oštećenom (čl. Na početku sjednice za potvrđivanje optužnice sudija poučava okrivljenog o njegovom/njenom pravu da se ne izjašnjava o svom slučaju ili da ne odgovara na bilo koje pitanje. Zakona. ili 3) Okrivljeni ne podnese pisane primjedbe na prihvatljivost dokaza shodno članu 311.Pošto je čuo izjave stranaka.). st. 1. Ako sudija donese rješenje da odbije izjavu o odricanju okrivljenog.odricanju ako zaključi da okrivljeni shvata posljedice takvog odricanja. Zakona. Zakona. 315. Pravo da prisustvuje sjednici ima i oštećeni.). 311. 1-3. ne inkriminiše sam sebe ili svog bližnjeg.). 312. U roku od tri dana nakon prijema pisanih izjava ili izjava od tužioca i oštećenog. i 2. o pravu da se brani sam ili uz pravnu pomoć branioca po svom izboru. 3-5. 116 . 2) Okrivljeni ne podnese pisane primjedbe na opužnicu shodno članu 311. Tužilac i oštećeni mogu da podnesu svoje pisane izjave u roku od osam dana od dana kada su obavješteni. Zakona ako: 1) Prihvati izjavu o odricanju razmatranja optužnice i dokaza shodno članu 310. Zakona. Zakona (čl. ili nakon isteka roka od osam dana od dana kada su tužilac i oštećeni obavješteni i u kojem su mogli podnijeti svoje pisane izjave. Na sjednici za potvrđivanje optužnice nema ispitivanja svjeoka ili vještaka ili predočavanja drugih dokaza. st. 4-7. Sjednicu za potvrđivanje optužnice vodi sudija. vođenje glavnog pretresa i na odlaganje i prekid glavnog pretresa primjenjuju se uz odgovarajuće prilagođavanje na sjednicu za potvrđivanje optužnice (čl. smatra se da je izjavio da nije kriv. Odredbe ovog Zakona koje se odnose na javnost glavnog pretresa. 313.

4. Konačno. st. 6.).2) Priznanje je okrivljeni dao dobrovoljno poslije dovoljnih konzultacija sa braniocem. 2) Postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. No ukoliko smatra da su ispunjeni uvjeti iz člana 315. Odbacivanje optužnice Do odbacivanja optužnice i obustave krivičnog postupka doći će na temelju sudskog rješenja ukoliko sudija utvrdi da: 1) Djelo koje mu se stavlja na teret nije krivično djelo.). donosi rješenje kojim prihvata priznanje krivnje okrivljenog i nastavlja u skladu sa članom 316 Zakona (čl. st. 316. donosi rješenje o odbacivanju optužnice i obustavlja postupak. stav 1. ili da postoje druge okolnosti koje privremeno sprječavaju gonjenje. do 3. Imajući u vidu priznanje krivnje okrivljenog. 111. do 3. No ukoliko utvrdi da ne postoji nijedna okolnost iz člana 316. st. Ukoliko smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz stava 1. sudiju ne obavezuje zakonsko opredjeljivanje krivičnog djela koje je tužilac utvrdio u optužnici ili dogovor između tužioca i branioca u vezi sa preinačenjem optužnice ili priznanjem krivnje (čl. 316. prilikom donošenja rješenja o odbacivanju. nastavlja postupak potvrđivanja optužnice kao da nije priznata krivnja. Zakona kojima se regulira odlučivanje o prihvatljivosti dokaza primjenjujući ih uz odgovarajuće prilagođavanje. Na odluku sudije kojom odbacuje optužnicu. sva rješenja koja donese sudija u vezi sa potvrđivanjem optužnice moraju da budu obrazložena ali tako da ne bude prejudicirana odluka o pitanjima koja su predmet rasprave na glavnom pretresu. 5. 1. Prilikom donošenja navedenog rješenja dužan je držati se odredaba člana 154. i u vezi sa bilo kojim drugim dokazom kao što je svjedočenje svjedoka. Prema članu 317. st. tužilac i oštećeni mogu da ulože žalbu tročlanom vanraspravnom vijeću. i 4) Postoji neka okolnost iz člana 316. ili 4) Nema dovoljno dokaza koji potvrđuju razložnu sumnju da je okrivljeni izvršio krivično djelo iz optužnice (čl. 1. 316. Ako na rješenje sudije o odbacivanju 117 . 2. donosi rješenje kojim proglašava sud nenadležnim i upućuje predmet nadležnom sudu.. 316.). i 3. st. st. 315. st. odnosno potvrđivanju optužnice.). Također ako utvrdi da krivično djelo iz optužnice spada u nadležnost drugog suda. branioca i oštećenog. koje prezentira tužilac ili okrivljeni.). Ukoliko sudija utvrdi da optužnicu nije podigao ovlašteni tužilac ili da nedostaje prijedlog oštećenog ili da odobrenje javnog organa nedostaje ili je povučeno.). 1. 2-4. Posebna je okolnost kada sudija utvrdi da je određeni dokaz koji je dobiven u toku istrage ili kojeg je tužilac predložio sudu da bude prezentiran na glavnom pretresu neprihvatljiv. 315. Zakona donosi rješenje kojim potvrđuje optužnicu (čl. 3) Period zastarjevanja krivičnog djela je istekao.). ovog člana. djelo je obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje sprječavaju gonjenje. Stranke mogu da ulože žalbu na takvo rješenje tročlanom vanraspravnom vijeću (čl. stav 1. PZKPK (čl. st. u tom slučaju donosi posebno rješenje kojim taj dokaz proglašava neprihvatljivim (čl. 3) Priznanje krivnje je podržano činjenicama u vezi sa slučajem koje sadrži optužnica i bilo kojim materijalom koji je prezentirao tužilac za dopunu optužnice i kojeg je okrivljeni prihvatio. 316. sudija može tražiti mišljenje tužioca.

smatra se da je time oštećeni poduzeo gonjenje kao supsidijarni tužilac. st. a žalba bude uvažena. ili prema članu 311.optužnice uloži žalbu samo oštećeni. Zakona. ako sudija ne postupi u skladu sa članom 312. Nakon što optužnica postane pravomoćna. 118 . Pravomoćnost optužnice U skladu sa članom 318. 2. Zakona optužnica postaje pravomoćna: 1) Na dan kada rješenje o optužnici shodno članu 316. sudija je odmah šalje zajedno sa predmetom predsjedniku sudskog vijeća na glavnom pretresu. 2. 112. ili 2) Na dan kada rješenje prema članu 310. st. Zakona postane pravomoćno. Zakona postane pravomoćno.

neposrednosti. E. Kunštek.DVADESETTREĆI DIO GLAVNI PRETRES 113.).. 114.. Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa odnose se na prisustvo određenih krivičnoprocesnih subjekata. str. a ako nisu. 385.) i objavljivanje presude (čl. Na glavnom pretresu raspravlja se o krivičnopravnom zahtjevu..). – 327. Ovaj stadij krivičnog postupka obuhvata pripreme za održavanje glavnog pretresa (čl.134 Glavni pretres zakazuje predsjednik sudećeg vijeća naredbom. tako. Ako na glavni pretres ne dođe subsidijarni tužilac ili privatni tužilac iako su uredno pozvani. donosi presuda kojom sud meritorno raspravlja predmet optužbe. 340. 1. kao treći stadij redovnog krivičnog postupka. st. R. Zbog toga. E. izricanje presude (čl. Prisustvo optuženog na glavnom pretresu je obavezno. 119 . Nedolazak branioca na glavni pretres i nemogućnost angažovanja drugog branioca ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa (čl. st. ako ne nastupe procesne smetnje. i 2. može donijeti samo na osnovu održanog glavnog pretresa i kao najvažnija odluka u krivičnom postupku isključivo se zasniva na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu (čl. – 391. traže se odgovori na pitanja koja su u vezi s utvrđivanjem krivičnog djela i okolnosti pod kojima je izvršeno. uz primjenu načela kontradiktronosti.). 328. – 397. tj. 1. 134 Sahiti.). Nedolazak javnog tužioca na glavni pretres ima za posljedicu odlaganje glavnog pretresa.). Na glavnom pretresu. 319. 343. usmenosti i javnosti. a ako optuženi ne može biti odmah doveden. 342. te izricanja krivične sankcije. a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak opravda predsjednik sudskog vijeća izdaje nalog za hapšenje optuženog. 392. 339. ima značaj glavnog i centralnog dijela krivičnog postupka. U pogledu održavanja glavnog pretresa. Pretpostavke za održavanje glavnog pretresa Neposredno prije početka glavnog pretresa potrebno je utvrditi postojanje pretpostavki za njegovo održavanje i pravilno odvijanje. značaj i svrha glavnog pretresa Glavni pretres. preduzimaju se dokazne radnje kako bi se došlo do dokaza koji su bitni za donošenje presude. sudsko vijeće će odlučiti da li glavni pretres treba odložiti (čl. odmah nakon što optužnica postane pravosnažna (čl. provjerit će da li su im pozivi dostavljeni i da li su svoj izostanak opravdale (čl. 341..). učinioca krivičnog djela i njegove ličnosti. odlaže se glavni pretres i naređuje da se optuženi na idući glavni pretres prinudno dovede (čl. utvrđuje se činjenično stanje i. Presuda se. mora se utvrditi da li su prisutne sve pozvane osobe.). iznose se teza optužbe i teza odbrane. sudska rasprava (čl. Murati. Pojam. – 384.). Ako je optuženi uredno pozvan. 319. 2004.). nakon što predsjednik sudskog vijeća otvori zasjedanje i objavi predmet glavnog pretresa. 387. rješenjem se postupak obustavlja (čl. 136.). Neopravdani nedolazak svjedoka ili vještaka na glavni pretres može imati za posljedicu prinudno dovođenje svjedoka ili vještaka.

a zatim branioca da ispitaju optuženog. 1. Iznošenje dokaza odnosi se na sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilnu i poštenu presudu (čl. U tu svrhu. branioca I oštećenog (čl. smatra se da je izjavio da nije kriv (čl. Optužnicu po pravilu čita tužilac. Od izjave optuženog zavisi dalji tok glavnog pretresa. a na glavnom pretresu izjavi da nije kriv. Murati.). razmatra se njegovo priznanje i provjerava dobrovoljnost i dokazanost priznanja. Završetak glavnog pretresa objavljuje predsjednik sudskog vijeća. Završetak glavnog pretresa slijedi nakon završnih riječi tužioca. 1. Predsjednik sudskog vijeća provjerava da li je optuženi razumio optužnicu i pruža mu mogućnost da se izjasni da li je kriv ili ne. dvosmislenosti ili protivrječnosti.135 Procesna radnja kojom započinje glavni pretres u pravnom smislu jeste čitanje optužnice ili privatne tužbe (čl.136 Ako sudsko vijeće smatra da su ti zahtjevi ispunjeni. saoptuženi i vještak. ako izjavi da je kriv. 383. kao i optuženog koji je dao takvu izjavu ali ona nije prihvaćena (čl. Završne riječi predstvaljaju vrlo važan dio procesnih aktivnosti na glavnom pretresu. branilac i na kraju optuženi (čl. – 137. i 368. Na glavnom pretresu je dozvoljeno i posredno izvođenje dokaza čitanjem zapisnika o iskazima svjedoka ili vještaka sa ranijih saslušanja (čl. predsjednik sudskog vijeća može zatražiti mišljenje javnog tužioca. 359. str. 1. 5.115. prelazi se na dokazni postupak. 3.). E. Po pravilu.). Ako optuženi ne želi da da nikakvu izjavu o svojoj krivici. 1. optuženog može ispitati predsjednik vijeća i članovi sudskog vijeća. Sahiti. Kunštek. ili čitanjem zapisnika o uvđaju. zakonski zastupnik. st. st. punomoćnik. predsjednik sudskog vijeća poziva prvo tužioca. uz dozvolu predsjednika sudskog vijeća pitanja optuženom mogu postaviti oštećeni. st. 372..). 357. Tok glavnog pretresa Redosljed radnji na glavnom pretresu određen je PZKPK. 358. 360. st. Nakon navedenih osoba. st.).. 135 136 V.). o pretresu stana ili oduzimanju predmeta (čl.). st. st.) 120 . 366. prvo se izvode dokazi koje je predložio tužilac. 1. 1. 136. 3. E. 2004. 378. Ako je oštećeni prisutan može obrazložiti svoj imovinskopravni zahtjev. 359. Poslije završenog dokaznog postupka prelazi se na završne riječi. 360. oštećenog. zatim oštećeni. Ako je optuženi priznao krivnju po svim tačkama optužnice na sjednici za potvrđivanje optužnice. 3. 371. Oštećeni daje svoju izjavu u svojstvu svjedoka prije nego što se saslušaju drugi svjedoci. branioca i optuženog.. a ako nije prisutan njegov prijedlog će pročitati predsjednik sudskog vijeća. Predsjednik sudskog vijeća ispituje optuženog ako u njegovim odgovorima ima praznina. Pri razmatranju izjave optuženog o priznanju krivnje. i nakon što sudsko vijeće smatra da nije potrebno izvesti druge dokaze. 359. st. glavni pretres se nastavlja završnim riječima stranaka (čl.). Na glavnom pretresu neposredno se saslušavaju svjedoci. i zatim dokazi koje je sud naložio da se prikupe po službenoj dužnosti (čl. st. predsjednik sudskog vijeća može odložiti glavni pretres kako bi pozvao svjedoke i vještake (čl.. 367. st. Tako. a članovi sudskog vijeća mogu postavljati direktna pitanja optuženom (čl. U slučaju da optuženi izjavi da nije kriv ili da njegovo priznanje ne ispunjava zakosnke uslove.).). R. Također. zatim slijede dokazi koje je predložio branilac ili optuženi.). a vještaci izlažu usmeno svoj nalaz i mišljenje.). Stranke i oštećeni mogu u toku glavnog pretresa predlagati da se izvrši uvid u nove činjenice i da se pribave novi dokazi. Prvi govori tužilac. nakon čega se sud povlači na vijećanje i glasanje radi donošenja presude (čl. Poslije saslušanja svjedoka i vještaka i prezentovanja materijalnih dokaza obavlja se saslušanje optuženog koji je izjavio da nije kriv.

in merito) krivične stvari u smislu da li je izvršeno krivično djelo. izreku ili dispozitiv i . Donošenje presude je u isključivoj nadležnosti suda. st. vrste i predmet presude. Pismeno izrađena presuda mora imati: .).). 388. zakon je propisao da sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. 119. jer ne postoje procesne pretpostavke za to. . 117. Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe Oslobađajuća (lat. 1.ako nije dokazano da je optuženi izvršio djelo za koje je optužen (čl. Presuda koja je objavljena mora se pismeno izraditi u roku od 15 dana po objavljivanju ako je optuženi u sudskom pritvoru. 1.obrazloženje (čl. kojom se rješava predmet spora. Također.).ako je oštećeni odustao od prijedloga. 390.). Presuda kojom se optuženi oglašava krivim donosi se nakon što sud utvrdi da je optuženi izvršio krivično djelo za koje je optužen i da je kriv za djelo za koje se optužuje. Formalnom presudom se ne rješava krivični predmet. liberatorna) presuda je presuda kojom se osoba oslobađa od optužbe iz sljedećih razloga: . Formalna ili procesna presuda je presuda kojom se optužba odbija (čl. . 118. 387. a ako to nije moguće odlaže objavljivanje presude najviše za tri dana (čl. 389. ili je nastupila zastarjelost ili ako postoje druge okolnosti koje sprečavaju krivično gonjenje (čl. st. Presuda se donosi po završenom glavnom pretresu i nakon što se sud povuće na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.) i presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe (čl. Pojam.ako djelo za koje je optužen ne predstavlja krivično djelo. da li je optuženi kriv i da li se prema optuženom može primijeniti krivična sankcija. oslobođen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravosnažno obustavljen i .ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja. također. 121 .uvod. Presuda kojom se optuženi oglašava krivim Presuda kojom se optuženi oglašava krivim je. sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana (čl. 395. Objavljivanje presude i pismena izrada presude Presuda je najvažnija odluka koja se donosi u krivičnom postupku i njom se odlučuje o osnovnom i sporednim predmetima krivičnog postupka. Meritornim presudama rješava se suština (lat. Meritorne presude su: presuda kojom se optuženi oglašava krivim (čl.ako je optuženi za isto djelo već pravosnažno osuđen. odnosno u roku od 30 dana u drugim slučajevima (čl.ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost ili . 392.).DVADESETČETVRTI DIO PRESUDA 116. 2. meritorna presuda.ako je tužilac od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa povukao optužnicu. Presuda kojom se optužba odbija Presudu kojom se optužba odbija sud donosi onda kad postoje procesne smetnje za raspravljanje o glavnom predmetu krivičnog postupka. Razlozi za donošenje presude kojom se optužba odbija su: . 391. Prihvatajući načelo neposrednosti. st. Presudu objavljuje predsjednik sudskog vijeća odmah nakon što je donesena.).). 390. 396.). . Presude se dijele na meritorne (ili suštinske) i formalne (ili procesne).

391. kondemnatorna) i – presuda kojom se optuženi oglašava krivim za određeno krivično djelo ali se oslobađa od kazne po odredbama krivičnog zakona (čl.osuđujuća presuda ili presuda kojom se osoba oglašava krivom i osuđuje na određenu vrstu i visinu kazne (lat. 122 .).Presuda kojom se optuženi oglašava krivim može biti: .

U tom smislu.137 Iz navedenog se može zaključiti da je značaj pravnih lijekova sprečavanje pravnog dejstva napravilnih i nezakonitih sudskih odluka.. str. 138 Sijerčić-Čolić. već samo po zahtjevu ovlaštenih osoba. 429. 2. str.. 4. nakon što se sudskom odlukom okonča prvostepeni postupak. a. 756. po službenoj dužnosti).zahtjev za zaštitu zakonitosti... 2. D. Uopšte o pravnim lijekovima Presuda mora biti u pogledu činjeničnog stanja .vanredno ublažavanje kazne i . A vanredni pravni lijekovi su: ponavljanje krivičnog postupka. Devolutivni pravni lijek ima za posljedicu da se povodom pravnog lijeka o krivičnoj stvari raspravlja pred višim sudom. Nesuspenzivni pravni lijek ne odlaže izvršenje pobijane odluke.. 2005. Po pravilu.. Simović. Nedevolutivni je pravni lijek onaj o kome odlučuje isti sud koji je donio pobijanu odluku. niti se ispituju po zahtjevu suda (tj. st. Protokola 7. s ciljem da se ona ukine ili preinači. M.žalba na presudu prvostepenog suda. Potpuni pravni lijek može se uložiti iz svih zakonskih osnova. a nepotpun pravni lijek samo iz nekih osnova. Naime.pravilana. tač. redovni pravni lijekovi su supenzivni. Redovni pravni lijekovi su u pravilu potpuni. Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku donesenu u krivičnom postupku. a ne obligatoran. Pavišić. 3. Kaurinović. B. M. 137 123 . II. . ne ispituju se sve sudske odluke donesene u prvom stepenu. 439. Vanredni pravni lijekovi koriste se izuzetno i u ograničenom obimu protiv sudskih odluka koje su već stupile na pravnu snagu. M.. Hadžiomeragić.žalba na presudu drugostepenog suda i – žalba protiv rješenja. 3. Time je pravo na ulaganje pravnog sredstva neodvojivo od prava na pravično suđenje. i pored zakonskih pravila za odvijanje krivičnog postupka moguće je da sud donese odluku koja nije pravilna ili zakonita. 2005. uz EKLJP). a vanredni pravni lijek je nepotpun. svako osuđen od suda za krivično djelo ima pravo od višeg suda tražiti ponovno razmatranje svoje presude ili kazne. a vanredni pravni lijekovi su nesuspenzivni. H.DVADESETPETI DIO PRAVNI LIJEKOVI 120. st. Prema PZKPK redovni pravni lijekovi su: .. Redovnim pravnim lijekom pobijaju se odluke koje još nisu stupile na pravnu snagu. Redovne i vanredne pravne lijekove. 2005. Da bi se spriječilo da takva odluka proizvede pravne posljedice. MPGPP i čl.138 Teorija krivičnog procesnog prava poznaje podjelu pravnih lijekova na: 1. Postupak po pravnom lijeku je po svojoj prirodi fakultativan. Suspenzivni pravni lijek odlaže izvršenje pobijane odluke. Vanrednim pravnim lijekom pobijaju se pravosnažne odluke. odnosno donošenje pravilnih i zakonskih sudskih odluka. Jurčević. M. 2006.zakonita. 2. str.. raspravljanje o određenoj krivičnoj stvari je moguće nastaviti jedino na osnovu upotrebe pravnog lijeka od strane ovlaštenih subjekata.. 1.. i cilj im je preispitivanje pravilnosti sudske odluke prije njene pravosnažnosti. Devolutivne i nedevolutivne pravne lijekove. Potpuni i nepotpuni pravni lijekovi. str. a u odnosu na primjenu krivičnog materijalnog i procesnog prava . Međutim. H. Pravno na upotrebu određenog pravnog sredstva poznaju i međunarodni dokumenti propisujući da svako ima pravo do efikasnog pravnog sredstva protiv sudskih odluka (čl. .). Grubač... Sijerčić-Čolić.. Suspenzivne i nesuspenzivne pravne lijekove. Slične definicije pravnih lijekova se mogu naći i u drugim udžbenicima ili komentarima krivičnog procesnog prava (npr. a ne pred onim sudom koji je donio pobijanu odluku. koriste se pravni lijekovi. Dakle. 101.

2006. oštećeni. i 4. 3) obrazloženje žalbe. relativno bitne povrede nisu taksativno navedene u zakonu nego su određene generalnom klauzulom. st.pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili .). Povreda krivičnog zakona postoji ako je sud pogrešno primjenio neku krivičnopravnu odredbu ili je uopšte nije primijenio.).. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti apsolutno bitne (između povrede procesnog zakona i pobijane presude postoji uzročna veza) i relativno bitne (uzročna veza između povrede i presude mora se utvrditi u smislu da li je ta povreda bila ili mogla biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude). Žalba izjavljena u zakonskom roku smatra se blagovremenom (čl. Na ulaganje žalbe ovlašteni su subjekti žalbe. mogu pobijati u okviru zakonskih žalbenih osnova. G. imovinskopravnom zahtjevu. 1. 442. 398. troškovima krivičnog postupka. 2) osnov za pobijanje presude. Žalba treba da sadrži: 1) označenje presude protiv koje se podnosi žalba. . oduzimanju imovinske koristi stečene krivičnim djelom. 2005. st. Grubač. i to: . 218. ali je podnosilac žalbe dužan navesti razloge zbog čega ih nije ranije naveo (čl. Tomašević. str. str. ..odluke o krivičnim sankcijama.bitne povrede odredaba krivičnog postupka. 399.).. zakonski zastupnik optuženog. npr.). Pravo oštećenog na ulaganje žalbe je objašnjeno u dijelu koji se odnosi na prava oštećenog u krivičnom postupku.). branilac. Žalba koja je izjavljena od ovlaštenih subjekata smatra se dopuštenom.). čime je osigurano da drugostepeni sud provjeri pravilnost i zakonitost prvostepene presude prije njene pravosnažnosti. a drugostepeni sud pazi po služnenoj dužnosti na neke povrede odredaba krivičnog postupka. Sadržaj žalbe je određen zakonom. suspenzivan. 404. Navedeni osnovi za pobijanje prvostepene presude određuju obim pobijanja odluke žalbom.446. B. 402. 403. str. 401. Nepravilno podvođenje činjeničnog stanja pod odredbe krivičnog zakona ima za posljedicu preinačenje prvostepene presude. radija ili televizije (čl. 401. 1998.povrede krivičnog zakona. kojim subjekti pravnog lijeka traže od drugostepenog suda da zbog određenih nedostataka u prvostepenoj presudi ili u prvostepenom postupku. 4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači i 5) potpis osobe koja podnosi žalbu (čl.140 kao i fizička ili pravna osoba od koje je oduzeta imovina ili materijalna dobit stečena krivičnim djelom (čl.139 Žalba na prvostepenu presudu je zajamčena međunarodnim dokumentima. Bez pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja nema pravilne primjene prava. st. kao i zbog naredbe o objavljivanju presude putem štampe.stranke. Apsolutne povrede su taksativno navedene u zakonu i ima ih dvanaest. 140 139 124 . ni zakonite Tako... Žalba na prvostepenu i drugostepenu presudu A) Žalba na prvostepenu presudu je redovan. Žalba se može uložiti u roku od 15 dana od dana dostavljanja kopije presude. U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi. Presuda se može pobijati zbog: . kao i na povredu krivičnog zakona na štetu optuženog (čl. 1. 445.).121. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti osnov za ukidanje prvostepene presude i vraćanje predmeta prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje (čl. Sudske odluke se.. Pvišić.). dakle. st.. Osnova za pravilnu primjenu krivičnog zakona i donošenje zakonite presude jeste istinito i potpuno utvrđivanje činjenica odlučnih za donošenje pravilne i zakonite presude. 4. izrečenu presudu potpuno ili djelimično ukine ili preinači. 415.. . 1. devolutivan i potpun pravni lijek. Povrede krivičnog zakona taksativno su navedene u PZKPK i ima ih šest (čl. M. Tužilac može podnijeti žalbu kako na štetu. tako i u korist optuženog..

Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branilac javnost se može isključiti samo iz zakonskih uslova (čl.ako je drugostepni sud utvrdio drukčije činjenično stanje (na saslušanju) i na tako utvrđenom činjeničnom stanju donio svoju presudu i . kao i naredbe o objavljivanju presude putem štampe. Postupak pred prvostepenim sudom. 410. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji kad sud u dokaznom postupku uzme u razmatranje sve odlučne činjenice i izvede sve dokaze sa kojima raspolaže za utvrđivanje tih činjenica. sporednim predmetima krivičnog postupka (troškovi i imovinskopravni zahtjev). 4. st. Ta žalba se ulaže Vrhovnom sudu Kosova u sljedećim slučajevima: .141 Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje može biti osnov za ukidanje prvostepene presude i vraćanje predmeta prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje. dakle. pred sudom koji je donio pobijanu odluku i . Saslušanje pred drugostepenim sudom održava se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da predmet ne bude vraćen prvostepenom sudu na ponovni glavni pretres (čl. Drugostepeni sud donosi doluku na sjednici vijeća ili na saslušanju.). S obzirom da se u krivičnom postupku donose brojna rješenja. B) Žalba na presudu drugostepenog suda je dozvoljena izuzetno. kao i za protivnu stranku i branioca. Ovo bi bila prva grupa rješenja.). optuženi i branilac.. 2006. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud. Žalba na rješenje Prema PZKPK.).postupak pred drugostepenim sudom.postupak pred prvostepenim sudom. 125 . Žalba. Sjednica vijeća počinje izvještajem sudije izvjestioca o činjenicama. u pogledu kojih je zakonom utvrđeno generalno pravilo o dopuštenosti 141 Grubač. . i 5. Postupak pred drugostepenim sudom.). žalba na rješenje je dozvoljena protiv određenih rješenja. 1. u rad ove sjednice mogu se uključiti i stranke i branilac (čl. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno pozvani ne sprečava održavanje sjednice vijeća. odgovor na žalbu i svi spisi se dostavljaju drugostepenom sudu.. O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac.). radija ili televizije (članu 406. st.).ako je drugostepeni sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili ako je potvrđena takva kazna. Također. stranke i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena.ako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu kojom je optuženi oslobođen od optužbe i izrekao presudu kojom ga oglašava krivim (čl. ali nakon toga pogrešno ocijeni značenje izvedenih dokaza i dođe do pogrešnog zaključka o postojanju činjenica.presude. zakon usvaja stav da protiv rješenja pretpretresnog sudije i protiv drugih rješenja donesenih u prvom stepenu. U roku od osam dana suprotna strana može dati odgovor na žalbu. Povodom ovog žalbenog osnova prvostepena presuda se može preinačiti. str. 410. 1. Postupak po žalbi se odvija u dva dijela. 405. Žalbu koja je neblagovremena ili nedopuštena odbacit će rješenjem predsjednik sudskog vijeća (čl. 453. Presuda se može pobijati zbog odluke o krivičnim sankcijama. odnosno protiv nekih rješenja taj pravni lijek je isključen. 122. 430.). M. st. i to: . Drugi i najvažniji dio žalbenog postupka odvija se pred drugostepenim ili žalbenim sudom. 407. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je prvostepeni sud propustio utvrditi neku odlučnu činjenicu ili nije izveo sve važne dokaze o odlučnim činjenicama koje je utvrđivao (čl. 412.

). st. Rok za žalbu na rješenje je tri dana od dana dostavljanja rješenja.. Samo izuzetno se može raspravljati o sudskoj odluci kod koje je nastupila pravosnažnost u postupku po vanrednom pravnom lijeku.preinačenje pravosnažne presude bez ponavljanja postupka (tzv. .).). str.zahtjev za zaštitu zakonitosti. . 243. Ponavljenje krivičnog postupka predstavlja vraćanje pravosnažno završenog postupka u neki raniji stadij. podst. čl. 2. 433.. osim ako PZKPK nije određeno drukčije (tako npr. u drugu grupu ulaze ona rješenja koja donosi vanraspravno vijeće i protiv kojih. nepravo ponavljanje. 431. Dakle. Dakle. čl. 441. Zakonom se predviđaju izuzeci u smislu da se može izjaviti žalba i na takvo rješenje.142 . krivični postupak koji je dovršen pravosnažnim rješenjem ili pravosnažnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uslovima predviđenim zakonom. Prishtine.vanredno ublažavanje kazne i . 439. stvarne nenadležnosti suda/. te ponovno vođenje postupka od tog stadija. PZKPK poznaje tri vanredna pravna lijeka: . 442. po pravilu. uz napomenu da imaju i takva rješenja koja se izvršavaju bez obzira na uloženu žalbu (čl. čl. st. Treću grupu čine ona rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude i koja se mogu pobijati samo u žalbi na presudu. st.143 U tom smislu. 2006. 144 143 126 . Također. 440.). 3.. odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena žalba. 442.. Zahtjev za ponavljanje 142 Opširno o ovom vanrednom pravnom lijeku Murati. Podnošenjem žalbe na rješenje. ili zato što je odlukom suda povrijeđen zakon.ponavljanje krivičnog postupka. rok za žalbu na rješenje o određivanju sudskog pritvora iznosi 24 sata od prijema rješenja). 2..) ili izuzetno na štetu okrivljenog144 (npr. Tomašević. R.). 1. 442. osim ako PZKPK nije drukčije određeno (čl. 123. Smisao i značaj vanrednog pravnog lijeka Nakon što redovni pravni lijek bude uložen i po njemu donesena odluka. Razlozi prihvatanja pravosnažnosti odluke su u pravnoj sigurnosti i potrebi da svaki krivični postupak u određenom trenutku bude okončan. žalba na rješenje ima suspenzivno dejstvo.). sudska odluka postaje pravosnažna. U okviru ovog vanrednog pravnog lijeka razlikuje se: . 431. ako se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji opravdavaju oslobađanje osuđenog ili njegovu osudu po blažem zakonu. pravosnažnost je i pretpostavka za izvršenje odluke. čl. ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom u korist okrivljenog (npr. Ponavljanje krivičnog postupka. st.). G. ili kad ovlašteni subjekti ne iskoriste to pravo.). Pravosnažna sudska odluka može biti nepravilna ili zato se se zasniva na netačno utvrđenom činjeničnom stanju.: Rishikimi i procedures penale per shkak te fakteve dhe provave te reja. 1998. U određenim slučajevima i pod uslovima predviđenim u PZKPK. Ono što je pravosnažnom odlukom utvrđeno ne može se više raspravljati.ulaganja žalbe (čl. žalba nije dopuštena (čl.. 438. 2. Ponavljanje krivičnog postupka na štetu okrivljenog je dozvoljeno u roku od pet godina od donšenja pravosnažne presude (čl. 1.). 3. 124. st. st. po pravilu. kad javni tužilac odustane od optužnice a dokaže se da je odustajanje rezultat krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja javnog tužioca. čl. Drugu grupu čine ona rješenja koja u pretpretresnom postupku donosi vijeće od trojice sudija i protiv kojih žalba nije dopuštena.ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnim rješenjem (npr.. krivični postupak završen pravosnažnim rješenjem ili pravosnažnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti (čl.nastavljanje krivičnog postupka (ako je krivični postupak obustavljen zbog postojanja neke formalne smetnje /npr.). ako se pravosnažna presuda zasniva na lažnom iskazu svjedoka a taj lažan iskaz je rezultat krivičnog djela okrivljenog protiv svjedoka. 431.

povrede krivičnog zakona.). 450. 1. 444.). Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se zbog: . Zahtjev za zaštitu zakonitosti.apsolutno bitnih povreda odredaba PZKPK ili – drugih povreda procesnog zakona ako su te povrede uticale na zakonitost sudske odluke (čl.). st. Pored navedenog. 2003. ili je ukinuti u cjelini ili djelimično i predmet vratiti na ponovno suđenje nadležnom sudu. 457.3. str. st. 3. 452.). branilac i. 448. 1. 1. 126. Zahtjev za ponavljanje postupka može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu.). Javni tužilac Kosova može da uloži ovaj vanredni pravni lijek zbog bilo koje povrede zakona (čl. O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud Kosova i ako prihvati zahtjev može preinačiti pravosnažnu odluku. a očigledno je da mogu dovesti do blaže kazne (čl. M. 1. st. lične i porodične prilike osuđenog).). Ovim vanrednim pravnim lijekom napada se povreda zakona u pravosnažnoj presudi.).). Ako je odlukom ESLJP potvrđeno da je pravosnažnom presudom povrijeđeno neko ljudsko pravo. 452. 2.). 125. 454. Taj sud može zahtjev odbaciti ili donijeti rješenje kojim dozvoljava ponavljanje postupka (čl. Subjekti koji mogu podnijeti zahtjev su: Javni tužilac Kosova.145 Zahtjev mogu podnijeti javni tužilac. st. 1. Vanredno ublažavanje kazne. st. rješenjem preinačuje pravosnažnu presudu u pogledu odluke o kazni (čl. 451. okrivljeni. 789. a ako zahtjev usvoji. amnestiju ili pomilovanje (čl. 445. bliski srodnici. ili samo utvrditi da postoji povreda zakona (čl.. i 4. 443. 1. i čl. Taj sud odbija zahtjev ako nisu ispunjeni uslovi.. Rok za podnošenje zahtjeva je tri mjeseca od dana kada je okrivljenom uručena pravosnažna sudska odluka. st. 127 . Ovaj vanredni pravni lijek dozvoljen je kad se nakon pravosnažnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud za njih nije znao iako su postojale. rok se računa od dana kada je odluka ESLJP uručena okrivljenom (čl.). 145 Vasiljević. bez obzira na zastarjelost. Grubač. bračni i vanbračni drug. T. a poslije smrti osuđenog javni tužilac. osuđeni i njegov branilac. Okolnosti koje služe kao osnov za vanredno ublažavanje kazne su olakšavajuće i druge okolnosti koje utiču na manju mjeru ili blažu vrstu kazne i koje čine da kazna u konkretnom slučaju bude blaža (npr.. O zahtjevu odlučuje Vrhovni sud Kosova. usvojenik i hranitelj osuđene osobe (čl.. osobe koje su ovlaštene na podnošenje zahtjeva za ponavljanje postupka (čl. 451. podst.krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branilac. poslije smrti okrivljenog. st. st. 443. O ovom vanrednom pravnom lijeku (kao nedevolutivnom) odlučuje sud koji je sudio u prvom stepenu (čl. 3. . st.). usvojitelj. i 446. 6. .

). čl. st. . Skraćeni postupak Skraćeni postupak pred opštinskim sudom provodi se za krivična djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine (čl. oduzimanje predmeta.sudski pritvor se može odrediti izuzetno i njegovo trajanje se svodi na najkraće vrijeme (prije podnošenja optužnog prijedloga pritvor može trajati najduže 15 dana. st.da je tužilac zatražio izricanje određene krivične sankcije ili mjere bez održavanja glavnog pretresa (čl. 1. st.). . sudska opomena ili oduzimanje imovinske koristi stečene krivičnim djelom (čl. osnova na kojoj su izgrađeni predmetni propisi jeste takvo uređenje skraćenog postupka kroz koje su očuvani oni propisi iz redovnog krivičnog postupka koji mogu obezbijediti prava i dužnosti stranaka. . st. naredba za objavljivanje presude u medijima.pokreće se na osnovu optužnog prijedloga javnog ili subsidijarnog tužioca ili privatne tužbe koju podnosi privatni tužilac (čl. Osnovne specifičnosti skraćenog postupka su: . . – 480.). zabrana upravljanja motornim vozilom.). st.glavni pretres se odvija pred sudijom pojedincem (čl. 1. pravilno utvrđivanje činjenica. 461. 2. 476. 3.. 2. kao i ubrzanje krivičnog postupka i rasterećenje krivičnog pravosuđa. 472. glavni pretres počinje čitanjem glavne sadržine optužnog prijedloga ili privatne tužbe i završava se po mogućnosti bez prekidanja (čl.da je javni tužilac saznao za krivično djelo na ovnovu vjerodostojne krivične prijave. .). 1. pojednostavljenje raspravljanja o krivičnom djelu i njegovom izvršiocu. uz odgovarajuću primjenu ostalih odredaba PZKPK. 128. u skraćenom postupku nema istrage ili postupka za potvrđivanje optužnice). Međutim. IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA I DONOŠENJE SUDSKE OPOMENE 127. 474. Javni tužilac može zatražiti izricanje jedne ili više krivičnih sankcija i mjera: novčana kazna.).). 463. 22.).glavni pretres se može održati bez prisustva optuženog i njegovog branioca (čl. Postupak izdavanja kaznenog naloga Postupak za izdavanje kaznenog naloga predstavlja također skraćeni oblik krivičnog postupka koji se vodi za lakša krivična djela i u okviru koga je moguće optuženom izreći odgovarajuću krivičnu sankciju ili mjeru bez provođenja glavnog pretresa (čl. 473. . 476. 128 .).DVADESETŠESTI DIO SKRAĆENI POSTUPAK.žalba na presudu može se izjaviti u roku od osam dana od uručenja kopije presude (čl. tako. 473.). a poslije podnošenja optužnog prijedloga svakih mjesec dana sudija provjerava da li još postoje razlozi za sudski pritvor. Po svojoj prirodi. Zakon je ovaj postupak regulisao posebnim odredbama (koje znače odstupanje od redovnog krivičnog postupka. postupak za izdavanje kaznenog naloga namijenjen je brzom sprovođenju i završetku postupka za lakša krivična djela. pravičan postupak i mogućnost ulaganja pravnih lijekova.da je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna kao glavna kazna. Time se doprinosi pojednostavljenju procesnih radnji za lakša krivična djela. dakle. npr. .). Zakonski uslovi za provođenje ovog postupka su sljedeći: . 476.sudija pojedinac može prije zakazivanja glavnog pretresa pozvati privatnog tužioca i okrivljenog zbog mirenja (čl. Kroz postupak za izdavanje kaznenog naloga omogućava se. st. . 462.da je javni tužilac u optužnom prijedlogu zatražio od suda da izda kazneni nalog.

ako djelo nije krivično djelo ili je zahtjev podnesen za krivično djelo za koje se takav zahtjev ne može podnijeti. Sudska opomena se izriče presudom. 1. st. 478. . st. st. Izricanje sudske opomene Sudska opomena je specifična krivična sankcija koja se može izreći za lakša krivična djela. 477.488. samo naglašava da se optuženom izriče sudska opomena (čl. 4. odnosno zakazati glavni pretres ako podaci u optužnom prijedlogu ne pružaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga i predložene mjere (čl. ako prigovor ne bude uložen.). PZKPK sadrži posebne odredbe o njenom izricanju (čl. Također. čl.). 1. Ovom presudom optuženi se ne oglašava krivim za izvršeno krivčno djelo.. Okrivljenom se izriče kazna iz zahtjeva javnog tužioca. drugostepeni sud može donijeti presudu kojom se optuženi oglšava krivim i osuđuje na kaznu ili alternativnu kaznu (čl.O optužnom prijedlogu koji sadrži zahtjev za izdavanje kaznenog naloga odlučuje sudija pojedinac. 1.).). 479. Ako javni tužilac izjavi žalbu na presudu o sudskoj opomeni na štetu optuženog. uz ostalo. st. 3. 477. koji može prihvati zahtjev javnog tužioca i presudom izdati kazneni nalog (čl. Ako sudija pojedinac ne odbaci prigovor zakazuje glavni pretres i postupa po odredbama za skraćeni postupak (čl. pored odluke o mjeri sadrži i pouku o pravu na prigovor. protiv kaznenog naloga optuženi i njegov branilac mogu uložiti prigovor u roku od osam dana. već se u izreci te presude. st.) 129 . Dakle. st. 485. 2. 478.).). Kazneni nalog. kazneni nalog postati pravosnažan i da će se izrečena kazna ili mjera izvršiti (čl. 2. sudija pojedinac može odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga (npr.). st. 129. 481. 482. kao i o tome da će po isteku roka za prigovor.

486.) i postupak za izdavanje pozjenice i javnih obavještenja (čl. – 542. 543. procesni zakon poznaje poseban postupak za oduzimanje takve imovinske koristi. rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava osoba neopravdano osuđenih ili neosnovano lišenih slobode (čl. Ako je oštećeni podnio imovinskopravni zahtjev u pogledu povrata predmeta pribavljenih krivičnim djelom. st. Svaka dva mjeseca sud po službenoj dužnosti odlučuje da li još uvijek postoje uslovi za primjenu ove mjere. A) Postupak protiv osoba koje su počinile krivična djela pod uticajem alkohola i zavisnosti od droga. uslov za primjenu tog specifičnog i posebnog postupka jeste ostvarena imovinska korist izvršenjem krivičnog djela.). 506. st. 489. Specifičnosti procesnim pravom predviđenog postupka bile bi sljedeće. niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom i ona se mora u zakonom propisanom postupku oduzeti. – 488. predmeti će se oduzeti posebnom odlukom (rješenjem) ako je sud u presudi kojom je optuženi oglašen krivim propustio donijeti odluku o obaveznom oduzimanju predmeta. u skladu sa odgovarajućim odredbama PKZK. Mjeru obaveznog rehabilitacionog liječenja izriče sud osuđujućom presudom osobi koja je izvršila krivično djelo pod uticajem zavisnosti od alkohola ili droga. – 499. 516. 494. Ova mjera se može izreči nezavisno od sankcije koja je izrečena optuženom. oduzimaju i onda kad krivični postupak nije završen presudom kojom se optuženi oglašava krivim ako postoji opasnost da bi predmeti mogli biti iskorišteni za krivično djelo ili ako to zahtijevaju interesi opšte bezbjednosti ili razlozi morala (čl. 534. 130 . postupak pružanja međunarodne pravne pomoći i izvršenje međunarodnih ugovora u krivičnopravnim stvarima (čl. – 547. imovinska korist će se utvrđivati samo u onom dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom (čl. Zbog toga. Prema tome.). postupak oduzimanja (čl.). odnosno u pogledu novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti stvari.). Materijalna dobit pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti (čl.). 489. a o saslušanju se obavještava i javni tužilac.).DVADESETSEDMI DIO POSEBNI POSTUPCI 130. a vrijeme koje osuđeni provede u zdravstvenoj ustanovi zbog te mjere uračunava se u kaznu zatvora (čl. ili u rješenju kojim se izriče mjera obaveznog rehabilitacionog liječenja izvršilaca zavisnih od alkohola ili droga (čl. Vrste posebnih postupaka PZKPK poznaje sljedeće posebne postupke: postupak protiv osoba koje su počinile krivična djela pod uticajem alkohola i zavisnosti od droga (čl. Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom sud može izreći u presudi kojom se optuženi oglašava krivim ili u sudskoj opomeni. Sud i drugi organi dužni su u toku postupka prikupljati dokaze i ispitati okolnosti koje su važne za utvrđivanje materijalne dobiti stečene krivičnim djelom.). -515. ako to njegovo zdravstveno stanje dozvoljava. 1. 500.). PZKPK predviđeno je da se predmeti koji se u skladu sa PKZK mogu ili moraju oduzeti. 486. postupak donošenja odluke o brisanju osude iz evidencije (čl. Izvršilac mora imati branioca. postupak opoziva alternativnih kazni (čl. postupak za naknadu štete.). Drugo.). kao odgovor na materijalnopravne odredbe o oduzimanju imovinske koristi stečene krivičnim djelom. U donošenju odluke koja se odnosi na trajanje ili izmjenu pomenute mjere. 490. B) Postupak oduzimanja. sud saslušava mišljenje vještaka i izvršioca djela. – 533. 1.). 490. – 505.). Prema rješenjima iz materijalnog krivičnog prava. postupak prebacivanja okrivljenih i osuđenih osoba u nadležnost stranih pravosuđa i iz nadležnosti stranih pravosuđa (čl. 501.

sud koji je sudio u prvom stepenu. PKZK). čl. osuđena osoba može postaviti takav zahtjev. D) Postupak donošenja odluke o brisanju osude iz evidencije. Nakon provođenja određenih radnji sud može donijeti odluku o brisanju osude ili odbiti molbu (čl. Odluku donosi nadležni javni organ u oblasti pravosuđa.C) Postupak opoziva alternativnih kazni. 87. Rješenje o brisanju osude iz evidencije donosi se po službenoj dužnosti. nakon saslušanja osuđenog. Ako nadležni organ ne donese rješenje o brisanju osude. a optuženi ne ispunjava te obaveze u roku koji odredi sud. PKZK). Molba se podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu. PZKPK predviđa postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke (sudska rehabilitacija. utvrdi da osuđeni nije ispunio obavezu koja mu je bila izrečena donosi presudu kojom opoziva uslovnu osudu zbog neispunjena obaveza (čl. 500. 47. Kad uslovna osuda zavisi od ispunjena određenih obaveza. PKZK). 504.). 131 . u vezi s čl. Prije brisanja iz evidencije naročito se provjerava da li je protiv osuđene osobe u toku krivični postupak za neko drugo krivično djelo učinjeno prije isteka roka predviđenog za brisanje osude. oštećenog ili po službenoj dužnosti pokreće postupak za opoziv uslovne osude. Pored ovog postupka za donošenje odluke o brisanju osude iz evidencije (zakonska rehabilitacija. Ako sud. 88. na prijedlog ovlaštenog tužioca. čl.

odnosno za izručenje okrivljenih ili osuđenih osoba. Birin.147 132. 1. međunarodno pravo uvijek ima prednost. dostavljanje pismena. 516. 506. 146 Krapac.1 (o) Ustavnog okvira. međunarodna krivičnopravna pomoć se označava kao aktivna pravna pomoć (pružanje pravne pomoći) i pasivna pravna pomoć (traženje pravne pomoći). na način i u formi koja je predviđena domaćim procesnim normama. Radnje se preduzimaju prema pravilima postupka domaćih organa krivičnog postupka. str. “Mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć Ovaj oblik pomoći obuhvata različite procesne radnje (npr. Tako.izručenje (ekstradicija).1 (m) i 8. U njihovom odnosu. Zbog toga se može reći da međunarodna krivičnopravna pomoć ima više oblika. 147 132 . U okviru ovog oblika međunarodne krivičnopravne pomoći vrijedi načelo identiteta norme ili načelo obostrane kažnjivosti. . D. prema opštem shvatanju.1 (n). Sami postupci za međunarodnu pravnu pomoć i izvršenje međunarodnih ugovora u krivičnim stavrima vrše se u skladu sa čl. O tome svjedoče i rješenja u krivičnoprocesnom pravu Kosova. Predmet međunarodne krivičnopravne pomoći sastoji se u izvođenju krivičnoprocesnih radnji i u prebacivanju okrivljenih i osuđenih osoba. ili saslušanje svjedoka) koje preduzimaju domaći organi krivičnog postupka na molbu i u korist inostranih procesnih organa. djelo zbog kojeg se traži „mala” međunarodna krivičnopravna pomoć mora biti kao krivično djelo predviđeno kako u zakonodavstvu onog ko moli pomoć. 8. npr.146 Također. Up.DVADESETOSMI DIO POSTUPAK PRUŽANJA MRĐUNARODNE PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIČNOPRAVNIM STVARIMA.izvršenje strane krivične presude. kao što su: .. ili ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom. 7... Međunarodna krivičnopravna pomoć odvija se na osnovu međunarodnih ugovora (multilateralni ili bilateralni) ili na osnovu domaćih zakonskih propisa. Dakle. i čl. Dakle. Odredbama međunarodnih ugovora predviđeni su uslovi i osnovi za izvođenje krivičnoprocesnih radnji. tako i u zakonodavstvu onog od koga se moli pomoć.ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi i . Odstupanja su moguća na molbu onog ko traži međunarodnu krivičnopravnu pomoć ako to nije u suprotnosti sa domaćim pravnim poretkom. . POSTUPAK ZA PREBACIVANJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH OSOBA U NADLEŽNOSTI STRANIH PRAVOSUĐA I IZ NADLEŽNOSTI STRANIH PRAVOSUĐA 131.. dok se te radnje izvode i sam postupak oko izručenja pomenutih osoba provodi od strane domaćih organa. međunarodna krivičnopravna pomoć pruža se po odredbama PZKPK ukoliko međunarodnim ugovorom nije drukčije predviđeno (čl.).„mala“ međunarodna krivičnopravna pomoć. 1987. st. norme međunarodne krivičnopravne pomoći javljaju se kao norme međunarodnog prava ili kao norme unutrašnjeg prava. Uopšte o međunarodnoj krivičnopravnoj pomoći i vrstama te pomoći Međunarodna krivičnopravna pomoć predstavlja skup raznovrsnih radnji koje se preduzimaju u okviru saradnje krivičnih pravosuđa u suzbijanju kriminaliteta. 8.

Žalbu mogu izjaviti tužilac. i 3. st. 133 . U obrazloženju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja te sankcije. U hitnim slučajevima i na osnovu reciprociteta. Za izvršenje strane krivične presude traži se provođenje odgovarajućeg postupka. 512).). 508.). U izreku presude koju je donio domaći sud. 2. 510.da se radi o krivičnim djelima za koja je propisana kazna zatvora do deset godina ili o krivičnim djelima ugrožavanja javnog saobraćaja i . st. 1. ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili na osnovu reciprociteta (čl. kao jedan od osnovnih principa u okviru prostornog važenja krivičnog zakonodavstva.Prema PZKPK molbe domaćih sudaova za pravnu pomoć u krivičnim predmetima dostavljaju se inostranim organima diplomatskim putem. 133. 514.7. Domaći sudovi postupaju na zahtjev inostranog organa kojim se traži izvršenje osuđujuće presude stanovnika Kosova koju je donio inostrani sud. upućuje se zajedno sa spisima nadležnom javnom tužiocu na čijem području ta osoba ima stalno prebivalište. st. Zahtjev strane države da na Kosovu bude preuzeto gonjenje stanovnika Kosova za krivično djelo izvršeno u inostranstvu.). Naime. . 1. st. sud će unijeti potpunu izreku i naziv suda iz inostrane presude i izreći će krivičnu sankciju. odnosno da se za svog državljanina preuzme krivično gonjenje od strane države na čijoj je teritoriji inače izvršeno krivično djelo. 511. Odluku donosi sudsko vijeće na prijedlog javnog tužioca. osuđeni ili njegov branilac (čl. 509. U takvom primjeru sud će postupiti po međunarodnom ugovoru ili na osnovu reciprociteta (čl. molbe za pravnu pomoć se mogu uputiti preko nadležnog javnog organa unutrašnjih poslova ili preko javnog organa nadležnog za sprečavanje pranja dobiti od kriminalnih aktivnosti (čl. 507.da je stranac koji ima prebivalište u stranoj državi izvršio krivično djelo na teritoriji Kosova.da se strana država ne protivi ustupanju krivičnih spisa radi krivičnog gonjenja i suđenja. 507. Protiv presude koja je donesena po domaćem krivičnom zakonodavstvu dozvoljena je žalba. ima boravište.). koji je nakon toga prosljeđuje okružnom sudu na čijoj teritoriji osoba kojoj treba biti uručen dokument. nalaže da se krivično zakonodavstvo primjenjuje prema svakom ko izvrši krivično djelo na određenoj teritoriji. Osuđena osoba može biti lišena slobode ako je za izvršeno krivično djelo predviđen sudski pritvor i ako specifične okolnosti ukazuju na opasnost od bjekstva (čl. 515. Nadležni organ upućuje molbu inostranog organa za pravnu pomoć nadležnom javnom organu u oblasti pravosuđa. ili koja treba da se ispita. O dozvoljenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inostranog organa odlučuje okružni sud u skladu sa važećim zakonom (čl. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi Iako teritorijalni princip. ili na čijem području treba preduzeti traženu istražnu radnju. .). O sjednici vijeća obavijestit će se javni tužilac. sud donosi presudu o izvršenju sankcija koje je donio inostrani sud u vijeću sastavljenom od trojice sudija (čl. st. 511.). ipak se predviđa mogućnost da se pod određenim uslovima krivično gonjenje stranog izvršioca krivičnog djela ustupi stranoj državi. kao i o pravosnažnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku. st.).) Na ovom mjestu treba dodati da je moguće da strani državljanin osuđen od domaćeg suda ili osoba ovlaštena ugovorom podnese molbu sudu da osuđeni izdržava kaznu u svojoj zemlji. O odluci kojom se odbija zahtjev za preuzimanjem krivično gonjenje.da je oštećeni dobio osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva (čl. 1. . Na isti način dostavljaju se domaćim sudovima molbe inostranih organa za pravnu pomoć (čl. 2. Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi moguće je pod sljedećim uslovima: . 1. Izvršenje strane krivične presude Izvršenje strane krivične presude predstavlja vrlo složen oblik međunarodne krivičnopravne pomoći. 134. obavijestit će se strana država koja je uputila zahtjev za preduzimanje gonjenja na Kosovu (čl.). osuđeni i branilac.

u kome treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se prebacivanje traži i ostali podaci potrebni za utvrđivanje njegovog identiteta. radnje koje preduzima pretpretresni sudija kako bi utvrdio da li postoje pretpostavke za prebacivanje stranca (čl. opis djela. .načelo specijaliteta (koje znači da se ekstradirana osoba može krivično goniti ili kazniti samo za ona krivična djela koja su bila izvršena prije podnošenja zahtjeva za izručenje) i – načelo ekstradibilnosti. Molba za prebacivanje stranca dostavlja se preko nadležnog javnog organa u oblasti pravosuđa pretprocesnom sudiji okružnog suda na čijoj teritoriji prebiva ili boravi stranac (čl. te postupak nadležnog javnog organa u slučaju da se protiv osobe koja živi u stranoj državi vodi krivični postupak na Kosovu (čl.). 525. 520.). Birin. 519. V. 522.148 PZKPK uređuje: pretpostavke za prebacivanje osobe inostranom pravosuđu (čl 517. Molba se podnosi diplomatskim putem. 518. Uz molbu moraju se priložiti: ..) 148 Krapac. 1987. 1. postupak za prebacivanje inostranom pravosuđu (518. – 37. 134 . Osnovna načela koja se odnose na izručenje su: . .).podaci za identifikaciju okrivljenog ili osuđenog (tačan opis. st. st. fotografije.).uvjerenje ili drugi podaci o državljanstvu stranca. donošenje konačne odluke kojom se dozvoljava ili ne dozvoljava prebacivanje od strane nadležnog javnog organa (čl. onda i izvod iz teksta krivičnog zakona te države (čl. 527. D. 528. str. postupak pred nadležnim sudom koji može rezultirati rješenjem o odbijanju molbe za prebacivanje ili rješenjem kojim se potvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za prebacivanje (čl..). a ako je djelo izvršeno na teritoriji treće države. To je jedan od najznačajnijih i najstariji oblika međunarodne krivičnopravne pomoći. ekstradiciju iste osobe koju traži više država (čl. obavještavanje strane države (čl.načelo reciprociteta. . . prebacivanje preko teritorije Kosova osobe čiju ekstradiciju zahtijeva jedna strana država od druge strane države (čl.izvod iz teksta krivičnog zakona strane države koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema okrivljenom zbog djela povodom koga se traži prebacivanje. lišenje slobode osobe čije se prebacivanje traži i određivanje sudskog pritvora (čl. 525. – 519.). 521. Postupak prebacivanja okrivljenih i osuđenih osoba u nadležnost stranih pravosuđa i iz nadležnosti stranih pravosuđa (ekstradicija). st. 531.načelo identiteta norme ili obostrane kažnjivosti. koje znači da je ekstradicija moguća samo u pogledu onih krivičnih djela koja su kao takva bila unaprijed određena međunarodnim ugovorom ili unutrašnjim pravom. i 533. 32.).). zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za osnovanu sumnju.).).). 532.. 1.).). . 1.135. Postupak za prebacivanje inostranom pravosuđu stranca koji je okrivljen ili osuđen biće pokrenut po molbi inostrane države. – 524.optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili neki drugi adekvatan dokument. otisci prstiju i sl. A konačnu odluku o tome da li će doći do prebacivanja ili ne donosi nadležni javni organ (čl.

st.ako je osobi pravosnažno izrečena krivična sankcija ili je oglašena krivom.izdaci članova uže porodice osuđenika zbog posjeta osuđeniku i slanja pošiljki. a oslobođena od kazne. Analiza međunarodnih propisa u ovoj oblasti pokazuje da svaka osoba koja je žrtva nezakonitog lišenja slobode ili pritvora ima pravo na naknadu štete (čl. 5.). a ovlašteni tužilac je preduzeo gonjenje pred nadležnim sudom (čl. 534. 6. odnosno davanje naknade za njih osim ako se radi o predmetima koji se moraju oduzeti. 3. st. lišena slobode ili držana u sudskom pritvoru prije glavnog pretresa. kao i vraćanje oduzetih stvari.ako je povodom vanrednog pravnog lijeka novi postupak pravosnažno obustavljen ili je pravosnažnom presudom oslobođena od optužbe.naknada nematerijalne štete (zbog narušenog ugleda ili časti. Protokola 7. oduzeta imovinska korist. duševnih i fizičkih bolova ili patnji). a do odustajanja i povlačenja je došlo na osnovu sporazuma sa okrivljenim ili – ako je u ponovljenom postupku optužba odbijena zbog ne nadležnosti suda. . st. 16. st. a nadoknađuje se sve ono što se prema propisima imovinskog prava podrazumijeva kao šteta. . st. 534. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije (čl. . 1) i 2)). osim ako je na to bila prinuđena (čl. osoba koja je pretrpjela kaznu kao posljedicu takve osude dobit će naknadu štete u skladu sa zakonom ili praksom određene države. Rješenje se dostavlja nadležnom javnom organu pravosuđa. uz EKLJP). koji se mogu postaviti u postupku pred sudom ili neposredno pred nadležnim upravnim organom: . MPGPP i čl. ukoliko se ne dokaže da je ona u potpunosti ili djelimično odgovorna za to što nepoznata činjenica nije otkrivena na vrijeme (čl. 14. najčešće se raspravlja o sljedećim zahtjevima za naknadu štete.šteta koja je nastala zbog prestanka radnog odnosa i svojstva osiguranika socijalnog staranja. Prema PZKPK osoba koja je nezakonito suđena. Postoje. Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode obuhvata pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete. Ovom odredbom se dodatno garantuje ostvarenje pune moralne rehabilitacije.troškovi krivičnog postupka. . 149 135 .149 Sud koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu donosi po službenoj dužnosti rješenje kojim poništava upis neopravdane kazne u kaznenu evidenciju. i 2.).prekinuto školovanje i odlaganje zaposlenja. 5. Sudska praksa zauzima stavove o tome za koje se oblike i vrste pričinjene štete može isticati zahtjev za nadoknadu. pravednu kompenzaciju iz budžetskih sredstava i na druga prava propisana zakonom (čl. . različiti oblici i vrste štete. jer je postupanje po službenoj dužnosti poseban vid obavezne rehabilitacije. podst. Međutim. REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE Naknade štete osobi koja je neopravdano osuđena ili neosnovano lišena slobode predstavlja jedan od osnovnih prava i sloboda čovjeka. 1. ima pravo na rehabilitaciju. Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude postiže se ispunjenjem sljedećih zakonskih uslova: . Međunarodnopravne garancije prava na naknadu štete zbog neopravdane osude predviđaju da ako je neka osoba konačnom presudom osuđena zbog krivičnog djela. dakle. ili je optužba odbijena i ako osoba nije lažnim priznanjem ili na neki drugi način namjerno prouzrokovala svoju osudu.ako je postupak okončan ili je donijeta presuda kojom se optužba odbija zbog odustanka subsidijarnog ili privatnog tužioca od gonjenja ili zato što je oštećeni povukao prijedlog. 540. pravo na naknadu štete ne postoji: .). EKLJP). 5.DVADESETDEVETI DIO POSTUPAK ZA NAKNADU. 9. 1. S tim u vezi. MPGPP i čl. iako je kasnije njena osuda bila ukinuta ili je bila pomilovana zbog toga što neka nova ili novootkrivena činjenica neosporno ukazuje na sudsku grešku.

a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je optužnica odbačena pravosnažnim rješenjem ili je postupak obustavljen ili je pravosnažnom presudom oslobođena od optužbe ili je optužba odbijena. 539. . ovakvo saopštenje će se. odnosno neosnovanost lišenja slobode. . Pravo na naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala lišenje slobode (čl. odnosno vanbračnom drugu. Zahtjev se može podnijeti i ako nije bio podnesen zahtjev za naknadu štete. st. dostaviti njenom poslodavcu.osoba koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa vlasti neosnovano lišena slobode ili je zadržana duže u sudskom pritvoru ili ustanovi za izdržavanje kazne ili mjere. odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla (čl. Ako je povodom žalbe rješavao viši sud.osoba koja je lišena slobode bez zakonskog osnova ako joj nije određen pritvor.). 535. na njen zahtjev. Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana pravosnažnosti presude kojom je optuženi oslobođen od optužbe ili kojom je optužba odbijena. 2. st. st. na zahtjev te osobe. a povodom ponavljanja krivičnog postupka ili zahtjeva za zaštitu zakonitosti izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdržala ili joj je izrečena krivična sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom a oslobođena od kazne. Obraćanje tom organu je procesna pretpostavka i bez nje se ne može raspravljati u parničnom postupku. i 2. objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informisanja saopštenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude. roditeljima. sud će. 538. Ako do ovog sporazuma ne dođe. 536. nego i pravo na naknadu štete zbog nezakonitog ili neosnovanog lišenja slobode i neosnovanog pritvaranja.). Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci (čl. 136 . 1. Ako slučaj nije prikazan u sredstvu javnog informisanja.osoba koja je u sudskom pritvoru provela duže nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena i . 1. 1. Nasljednici oštećenog nasljeđuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. st. st.). upravni postupak. pravo na traženje naknade štete prestaje protekom tri godine od prijema odluke tog suda (čl. Pravo na naknadu štete ima: . 538. njime se određuje vrsta i visina štete. djeci.PZKPK predviđa ne samo pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude. 535.).osoba koja je izdržavala kaznu lišenja slobode. Poslije smrti oštećene osobe pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njenom bračnom. Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informisanja i time bio povrijeđen ugled te osobe. dakle.). koji se mora pokrenuti prije podnošenja tužbe za naknadu štete. Ako je oštećeni već podnio zahtjev nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu imovinske štete. odnosno pravosnažnosti rješenja kojim je optužba odbijena ili postupak obustavljen. 537. ili nadležni organ ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva oštećeni može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete (čl. 3. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njene smrti nastaviti postupak za naknadu štete. Oštećeni se obraća zahtjevom nadležnom javnom organu pravosuđa radi pokušaja postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade. Prvi stadij je. niti joj je vrijeme za koje je lišena slobode uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj (čl. braći i sestrama.osoba koja je bila u sudskom pritvoru. Ukoliko se sporazum postigne.). Postupak ostvarivanja prava na naknadu štete ima dva dijela: upravni postupak i postupak pred parničnim sudom. . i čl.

Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika u okviru sistema socijalnog osiguranja. 137 . U staž se uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode. priznaje se radni staž. a koja nije nastala krivnjom te osobe (čl. 542. odnosno staž osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staž izgubila.).

odnosno nestanka tih osoba došlo usljed krivičnog djela (čl. 547. nadležni organ koji sprovodi istragu naredit će izdavanje javnog obavještenja kojim će se zatražiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak. 546. st. protiv koga je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti i za koje je zapriječena kazna zatvora od najmanje dvije godine. Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim djelom.). Izdavanje potjernice naređuje se i u slučaju bjekstva optuženog iz ustanove za izdržavanje kazne. 1. Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili javnog obavještenja dužan je da je odmah povuče čim tražena osoba ili predmet budu pronađeni. raspisivanje potjernice naređuje upravnik ustanove. bez obzira na visinu kazne. ili bjekstva iz ustanove u kojoj se izdržava institucionalna mjera uz lišenje slobode. Potjernicu i javno obavještenje raspisuje nadležni javni organ unutrašnjih poslova (čl. kad istekne period zastarjevanja krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili kad drugi razlozi ukazuju da potjernica i javno obavještenje nisu više potrebni (čl. Policija može da objavi fotografije leševa i nestalih osoba ako postoje osnovi za sumnju da je do smrti. U pretpretresnom postupku izdavanje potjernice naređuje pretpretresni sudija na prijedlog javnog tužioca. 544. 138 . ili ove predmete treba pronaći. 544. Naredbu koju izda sud ili upravnik ustanove dostavlja se policiji radi izvršenja (čl. U ovom slučaju.). Izdavanje potjernice naređuje sud koji vodi krivični postupak.TRIDESETI DIO POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I JAVNIH OBAVJEŠTENJA Izdavanje potjernice može da bude naloženo kad je okrivljeni. u bjekstvu i kad je izdat nalog za njegovo hapšenje ili rješenje o određivanju sudskog pritvora.).). a naročito ako je to potrebno radi utvrđivanja identiteta pronađenog nepoznatnog leša.

kako bi se spriječili negativni uticaji punoljetnih delinkvenata. 150 Ovaj zakon je donesen Uredbom UNIMIK-a br. također. Svrha suđenja maloljetniku ne predstavlja isključivo traženje odgovora na određena pitanja (da li je izvršeno krivično djelo. tako i u vrijeme suđenja maloljetniku. Ovaj posebni skup procesnih pravila trebao bi osigurati takvu proceduru u kojoj bi se zaštitila prava maloljetnika kao procesnog subjekta. odnosno izvršenja krivičnopravne sankcije. suđenje maloljetniku se ogleda prije svega u traženju najpogodnijih mjera za njegovu pozitivnu socijalnu integraciju. preodgoja i socijalne integracije maloljetnika. odstranile negativne posljedice vođenja postupka na ličnost maloljetne osobe i ostvarili ciljevi pomoći i (pre)odgoja maloljetnika.150 Ovim zakonom predviđene su materijalnopravne. Druga važna napomena je da ovaj specifični postupak prema maloljetnicima primjenjuje međunarodne standarde koji se odnose na položaj maloljetnog izvršioca krivičnog djela. procesnog i izvršnog krivičnog prava o maloljetnicima vežu uz uzrast maloljetnika i to kako u vrijeme izvršenja krivičnog djela. naglašavaju odvojenost maloljetnika od punoljetnih izvršilaca krivičnih djela pri izvršavanju institucionalnih mjera. dajući prednost mjerama pomoći. Specifične odredbe materijalnog. Pored navedenog. ovaj zakon sadrži i odredbe o krivičnim djelima koja su izvršena na štetu djece. ko ga je izvršio. a naročito maloljetnika.2004/8. te da li se na izvršioca mogu primjeniti krivične sankcije). procesnopravne i druge odredbe koje se odnose na maloljetne izvršioce krivičnih djela i koje su različite od onih koje se odnose na punoljetne izvršioce krivičnih djela. a u kojima su izražena nastojanja za zaštitom procesnih garancija i prava čovjeka. 139 . One.TRIDESETPRVI DIO POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA Na Kosovu položaj maloljetnika koji su izvršili krivična djela uređuje se Zakonom o maloljetnicima Kosova. za maloljetnike koji vrše krivična djela postoje razrađena i prilagođena pravila specifičnog krivičnog postupka. koja je stupila na snagu 20 aprila 2004. Te zakonske norme određuju položaj maloljetnika u krivičnom pravu i krivičnom postupku. U tom smislu.

140 . te pravo na zaštitu lične slobode iz člana 5. godine. 2004/34. poseban status trebaju imati osobe koje su krivična djela izvršila u stanju neuračunljivosti.TRIDESETDRUGI DIO POSTUPAK U SLUČAJU NEURAČUNLJIVOSTI U VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA Međunarodnim pravom o pravima čovjeka postavljaju se zahtjevi o specifičnom položaju osoba koje su krivična djela izvršila u stanju neuračunljivosti. moraju poštivati standardi predviđeni u članu 3. ova pitanja uređuju se posebnim zakonom koji obuhvata postupak prema mentalno oboljelim. Na Kosovu. nečovječnom postupanju ili kažnjavanju. prije svega. koja je stupila na snagu 24 augusta 2004. EKLJP u smislu da osobe ne smiju biti podvrgnute mučenju. Na prijedlog javnog tužioca sud izriče mjeru obaveznog psihijatrisjkog liječnja ako dokazi izneseni na glavnom pretresu ukazuju da je okrivljeni izvršio krivično djelo u stanju neuračunljivosti. 151 Uredba UNIMK-a br. Imajući na umu zaštitu osnovnih prava i sloboda čovjeka. odnosno neuračunljiv. Tako se u postupku protiv neuračunljivih osoba.151 Taj zakon predviđa da sud utvrđuje da li je krivično djelo bilo izvršeno i da li je izvršilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv. EKLJP i pravo na pravičan postupak predviđeno odredbom člana 6. EKLJP.

OBJAŠNJENJE SKRAĆENICA EKLJP: Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950) ESLJP: Evropski sud za ljudska prava MPGPP: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) sa dodatnim protokolima (1989) PKZK: Privremeni krivični zakon Kosova (Uredba UNMIK-a 2003/25) PZKPK: Privremeni zakon o krivičnom postupku Kosova ZMK: Zakon o maloljetnicima Kosova (Uredba UNMIK-a 2004/8) Brojevi članova bez bliže oznake predstavlju članove iz PZKPK 141 .

.: Argumentimi ne proceduren penale. Uvod i opšti deo. Tirana. (Krapac.. 1987.: Krivično procesno pravo. E.: Kazneno procesno pravo – odabrana poglavlja.. V. Prishtine. 2005. B. B. 80 (2005) 1. H. (Pavišić.: Jurisprudenca e Gjykates se Strazburgut.) 142 . Murati. 2002. 2006. Delmas-Marty. Prishtine. Sarajevo.) Halilović.. 2005. Krivičnoprocesni subjekti i krivičnoprocesne radnje. Sarajevo. Sarajevo. 1980. Kunštek. Murati.. Kunštek. V.: Kazneno procesno pravo. Knjiga II. 2006. izdanje. 2003. I.J.: European Criminal Procedures. i Sijerčić-Čolić.. II.. D.) Modly. Krapac. Krapac. M. Grubač.: Krivično procesno pravo.. R. 2005. priredila dr. E.LITERATURA: Bayer. V.. N. 1995. Knjiga I. Murati. N. 2006. II. Chicago-Kent Law Review. 2005. 2005. Pavišić. (Bayer. H. Dijk.Knjiga 1 i 2. str. M. (Matovski. Beograd.) Matovski. (Grubiša. 1987. Tešanj.: Branilac u krivičnom postupku. 1984. Izmijenjeno i dopunjeno izdanje.: Criminal Procedure System of Kosov. D. 2001.. 2005. 2002.. D. Degan. Prva knjiga: institucije.: Međunarodna krivičnopravna pomoć. Priredio D. 5. Četvrto izmenjeno i dopunjeno izdanje. D. P.. Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj. Birin. Zagreb. Godišnjak Pravnog Fakulteta u Sarajevu. N.) Sahiti.: Kriminalistički rječnik. 2005. str. 2005. M. 2003. 99.. Murati. Drugo. B.. Vranje. – 116.. Zagreb. Hajrija Sijerčić-Čolić.: Rishikimi i procedures penale per shkak te fakteve dhe provave te reja. L.H. B. E. Korajlić. 2006. 1984. 2001. Murati. Birin. J. 2004.) Sahiti. H. Ilić.. 1995.: Protection of Human Rights Under Kosovo's Criminal Code and Criminal Procedure Code. van: Teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima. H. Pavišić).: E drejta e procedures penale. Zagreb. Prishtine. Rijeka. Sarajevo..: Krivično procesno pravo.: Međunarodno kazneno pravo. Hoof. (Grubač. D. E. van. E. Spencer. Pavišić. Tok redovnog krivičnog postupka i posebni postupci. Rijeka. R. Knjiga I.. (Sijerčić-Čolić.: Činjenično stanje u krivičnom postupku. Izvod iz sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava. M. V.: “Neki aspekti institucije ponavljanja krivičnog postupka zbog novih činjenica i dokaza”.. Sijerčić-Čolić. Cambridge.: Prikriveni istražitelj. Rijeka. 1980. R. R.: Komentar Zakona o kaznenom postupku. (Sahiti. Sarajevo. G. R. 2004. 2006.) Krapac. Treće izdanje. M. 2005. Uvod u teoriju kaznenog procesnog prava. M. I. Đ. Zagreb.) Bianku.) Grubiša. (Krapac. R. Sahiti. pravno-kriminalistički pristup. V. botuar ne edicionin: Transition of Criminal Procedure System (ed. E. dopunjeno i izmijenjeno izdanje. 2001.

Sijerčić-Čolić. M. T. M..) Zupančič. (Sijerčić-Čolić. Grubač.) Vasiljević. D.. 1998. 2005. str. Split. M. 1981. Kaurinović... M. Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje. Č. Beograd 1976.. 1998. M. H. – 46. Hadžiomeragić. Hadžiomeragić.. Tretja izdaja. 143 . 1981.. Stevanović... 2003. B. Jurčević. Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje. M. 2003.: Komentari zakona o krivičnom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini. Beograd.: Kazneno procesno pravo. Simović. Beograd.. Kaurinović.. Beograd. D. Sarajevo. Grubač.: Komentar Zakonika o krivičnom postupku. H. (Vasiljević. G... M. H. Jurčević. 2003. Sarajevo. Ljubljana. (Vasiljević. Tomašević..: Krivično procesno pravo SFRJ.: Ustavno kazensko procesno pravo. G.) Vasiljević. Savremena administracija. et al. M. Z. Simović. T.. M. 2005. (Tomašević. T.: Veštačenje u krivičnom postupku. Temeljni pojmovi i osnove praktične primjene.: Krivični postupak i mediji. 2000. U: Novinarstvo u borbi protiv korupcije. 1985.: Sistem krivičnog procesnog prava SFRJ. Sijerčić-Čolić. 3. T.) Simić-Jekić.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful