You are on page 1of 28

I krvnicima ce Kadici oprostiti • Uprkos strašnoj anatemi koju je na njih bacila vladarska kuća Petrovića zbog toga što

je Todor Kadić digao ruku na prvog crnogorskog svjetovnog vladara, uprkos tome što su bili stavljeni van zakona i prognani iz Crne Gore, Kadići su opstali i ponovo se vracali u Boan

Poslije 140 godina konačno postavljena tabla koja putnicima kazuje da Kadića Boan još postoji

Odnedavno, na nekolika kilometara sjeveroistočno od Danilovgrada, u podnožju brda Taraš, stoji tabla na kojoj piše: Kadića Boan. Tako se zove taj kutak Bjelopavlićke ravnice na koji se naslanjaju kamenite prisojne padine, načičkane zidinama i razvalinama sedamdesetak nekadašnjih kuća, zaraslih u šipražje divljeg šipka, divlje smokve, lamutine i klokočevine. Tako se, ustvari, zvala ova pitoma postojbina bratstva Kadića do prije sto četrdeset godina, do one stravične prvoavgustovske noći 1860. godine kada je iz Kotora stiga glas da je mladi crnogorski knjaz Danilo Petrović podlega ranama koje mu je prethodne večeri u klasičnom atentatu na kotorskoj rivi zadao Todor Kadić i kada su svi Kadići stavljeni van zakona i osuðeni na vječni progon iz Crne Gore, da se utre trag i ime, ne samo njiovo, no i njiovih prijatelja i onih za koje bi se doznalo da su im pomogli i pružili utočište. Od njih su nastale ponosne familije naseljene po okolini pažljivo birajući stanište. Oni manje ponosni su i vjeru mijenjali. Oni najljepsi fis-izgledni su se brzo u novim sredinama snašli. Uvjek, i tada u Crnoj Gori, a i sada sebe su zvali Srbima, poštujući vjeru i nadasve Ostrog Svoj sveti, i sveca čije su mošti čuvali. Tu ćemo naći ponosite srpske familije: Pešić, potomci Peše Kadića iseljeni iz Bjelopavlica, Kljajiće, grana Petrusinovica (Vasojevici) a u Zatrijebacu (Kuci) imaju & ogranke BASULJEVIC, TESIC, Ojdanić,

Vuk samotnjak U depešama koje je, odmah nakon atentata, tačnije čim je sio na vladarsku stolicu, uputio njihovim imperatorskim veličanstvima, ruskom caru Aleksandru II,, austrijskom caru Franju Josifu i francuskom caru, Napoleonu III,, novi crnogorski gospodar, mlaðani knjaz Nikola Petrović, sinovac ubijenog knjaza Danila, piše da je njegov stric poginuo od "podle razbojničke ruke", "od ruke bezčovječnog razbojnika", odnosno da je to djelo "mrske čovečeske zlobe". Tako je, po svoj prilici, i ispredena priča o Todoru Kadiću kao plaćenom ubici, odnosno potka za zavjesu iza koje je gotovo vijek i po prikrivana stvarna istina o ovom atentatu, o stvarnim motivima Todora Kadića da te

poslednje julske noći 1860. godine, digne ruku na prvog crnogorskog svjetovnog vladara. A Todor Kadić je, u to danas više nema nikakve sumnje, bio progonjeni vuk samotnjak, do srca uvrijeðeni i ojaðeni čovek koji se dugo potuca po svijetu od nemila do nedraga i krio od opasnih, zelenih očiju Zeka malog, kako su zvali knjaza Danila, od njegove dugačke, nemilosrdne i nepravedne tiranske ruke. Sam bog zna da li je, u kojoj mjeri i na koji način neko pomogao Todoru Kadiću oko pripremanja atentata (sigurno je da ni Turska, ni Austrija, pa ni Rusija nijesu spustile zastave na pola koplja kad je ubijen mladi, energični, drčni i prkosni crnogorski vladar), tek on se tog poslednjeg julskog dana 1860. godine domoga Kotora dje se knjaz Danilo nalazio na odmoru. Uvrijeba je priliku kad je u suton, nakon šetnje po rivi, krenu da se ukrca na brodić i odveze u Prčanj. Potega je specijalno pripremljenu i napunjenu kuburu, dobro nanišanio i precizno pogodio... Noć "dugih noževa" u Boanu Jedan očevidac i hroničar je zapisao da je teško ranjeni knjaz Danilo, dok su mu u obližnjoj kući Bjeladinovića na kotorskom Trgu od oružja vadili olovo iz rana i pokušavali spasiti život, navodno rekao: - E fala bogu, mene su svršili, ma su i sami sebe u sred glave ubili... Ne zna se da li je u tom trenutku znao čija ga je puška ubila i da li se to odnosilo na Kadiće, ali se brzo pokazalo da je Todor Kadić tim pucnjem na kotorskoj rivi zaista potpisa smrtnu presudu, ne samo sebi (obješen je u Kotoru dva i po mjeseca kasnije), nego i svojoj porodici (imao je ženu i dva sina) i cijelom bratstvu Kadića. Naime, iste večeri kada je iz Kotora stiga glas da je knjaz Danilo podlega ranama, na Kadiće je pala strašna anatema vladarske kuće sa Cetinja i Senata crnogorskog, a osvjetnici su odma krenuli u akciju da razore domove i istraže sedamdesetak njiovih porodica iz Boana. Po nekim podacima, iste noći je pobijeno dvaes i četvoro Kadića (ima i onih koji tvrde da je stradalo više od devedesetoro), svi oni koji nijesu uspjeli na vrijeme da se sklone i umaknu nemilosrdnoj ruci osvete. A kakav je odnos prema Kadićima bio nakon atentata u Kotoru najbolje govori "sentencija" (naredba, presuda, prim B.S.) Senata crnogorskog, datirana 12. februara 1861. godine: "Da se zna i da je vjerovata ova danas učinjena sentencija, koja se meće u protokol sentencija, a to za prokletu i razbojničku kuću Kadića, koja je ðavoljim mlijekom zadojena od prokleti roðenja", piše, pored ostalog,

Vaskrs Kadića Kadići "vaskrsnuše ispod mnogih prezimena. biznismena iz Beograda. Razići i drugi otpočeli proboj 780 metara kolskog puta do kućišta Todora Kadića u Boanu. Ubice su uhvaćene. On je ktitor nove crkve koju podižemo u slavu Svetog Dimitrija. Bogetići. Dva glavara toga plemena odjuriše na Cetinje da mole Kneza. pokrili i u dobroj mjeri obnovili kuću Todora Kadića.. "da za osam dana napuste svoje kuće. Vučekovići. štono reka Matija Bećković.." Iz jednog policijskog izveštaja kotorskog komesara Sikorskog. ipak. onih koji su bježali i utočište tražili od Skadra do Carigrada na jednoj i od Sarajeva do Beča na drugoj strani. Šaranovići. jednog od najvećih hrišćanskih velikomučenika. potomka Pavla Kadića. bez obzira na vjeru.S.. a potom je spontano krenula akcija i počeli se javljati Kadići i oni koji vode porijeklo od Kadića. a od onih koji su ih progonili i zatirali sve se svelo na jednu jedinu tanušnu svijeću. nego i krsnu slavu i imena . Pred samim kneževim dvorom. Do sada su probili pomenuti put. inače će ih on silom iselit. od onih kojima je i ime zatirano." Dogodilo se. onih koji su od nevolje mijenjali ne samo konake i bivake. nakon sto četrdes godina. i ponovo se. u kojem se saopštava da je sve "što goð bi od Kadića" iscerano preko granice i osuðeno: "da nema nikad od te kuće niko u našu granicu dok je Crne Gore. oca knjaza Nikole. datiranog čak tri godine poslije pogibije knjaza Danila. doznaje se da strašna anatema sa Kadića ne samo što nije skinuta. ali ih je knjaz Nikola puštio da pobjegnu u Tursku. Sem naših vjekovnih komšija i prijatelja i mogu reći svih Bjelopavlića koji su nas svesrdno podržali i ohrabrili da krenemo u ovu akciju. ðe ih dobro primaju. odnosno starijeg brata knjaza Danila.čak i veru mijenjali .. moram ovom prilikom posebno istaći Žarka Pavlovića.Želja nam je da okupimo sve Kadiće i one koji vode porijeklo od Kadića. prim. da i ne govorimo o političkim i bilo kakvim drugim uvjerenjima. piše u tom dokumentu. svoja imanja i da se sele iz Crne Gore. kapa i vjera". a pored nje proširili veliki plato na kojem su započeli lijepu i veliku crkvu: . Prvo su njiove iskonske komšije Kalezići. Mirko ih je da iskasapiti na komade. nego je čak i pooštrena: "Mirko (misli se na vojvodu Mirka Petrovića.u tom aktu tadašnje najviše vlasti u Crnoj Gori.ostali široki tragovi na sve strane. pomiritelja koji je za života . B. čudo i pobijedila neka božja pravda: od onih koji su obeskućeni i progonjeni. Bobičići. tu skoro okupiše na rodnim ognjištima u Boanu. Sve je počelo nekako spontano.) je naredio svima koji su rod sa Kadićima".

ali biću vam kao Lovćen • Čim se učvrstio na vladarskom tronu pod Orlovim kršem. ako ga zdravlje posluži.Mnogi su na mukama promijenili ne samo ime i krsnu slavu.veli Milorad Kadić. knjaz Danilo je poručio Crnogorcima: "Vidite li kolišnji sam mali. Biće to neka vrsta hepienda jedne velike tragedije koja datira i vuče korijene vijek i po unazad. patrijarh Pavle. biću vam veći od Lovćena: ako mi ne date dobrom da se proslavim.prokleo sve one koji bi pokušali da ga osvete i kazne njegove mučitelje. prim. . nego i vjeru. doći i njegova svjetost. do dana kada je na crnogorski prijesto doša Danilo Stankov Petrović. u oktobru (tada se navršava 140 godina od pogubljenja Todora Kadića.Još i ne znamo ðe nas sve ima . postane mjesto pomirenja. godine na kotorskoj rivi. nadamo se i imamo obećanja. i definitivno skidanje vela misterije oko toga kako mu je sudbina ukrstila put i sučelila ga sa Todorom Kadićem te poslednje julske noći 1860. Tada će nam. sem vjere promenili i prezime. ako Bog da. Od Bijelog Polja do Berana. nego i za sve Bjelopavliće. mjesto strašnog zločina i pogroma nad nedužnima. ali ako me ne uzaslušaste. sve ljude dobre volje . a neki su. a žive razasuti od Podgorice do Gornje Morače i Kolašina. zborište ljubavi. zatim Kljajića.kaže Milorad Kadić. Prijedora. Ima dosta Kadića Muslimana.. B.).S. ja ću gledati da se proslavim zlom!" Knjaz Danilo .da Boan. Sarajeva. kada.. prilikom sveštanja temelja nove crkve. . jedan od najbližih potomaka Todora Kadića. okupilo se oko dvije stotine Kadića. da se pomirimo i oprostimo čak i našim krvnicima . od Pljevalja do Beograda. Pavlovića i drugih koji potiču od Kadića. Na prvom nedavnom okupljanju u Boanu. Svi oni se sada javljaju i interesuju i ja se iskreno nadam da ćemo svi biti na okupu na jesen. Banjaluke. pre$ednik Skupštine opštine Danilovgrad. Time i simbolično saopštavamo našu želju da se pomirimo sa svima. inače. ------------------ Mali sam. ne samo za Kadiće i one koji potiču od Kadića. kao naprimjer Cikotići iz Vasojevića. Pešića. crkva bude završena i spremna za svještanje. trenutno.

Praćeni šarenom masom radoznalog svijeta. o stradanju pojedinih porodica. ostavljajući svog smrtno ranjenog gosta u naručju prestravljene supruge. Iako mu je ukazana brza i za ono vrijeme efikasna ljekarska pomoć. napisane brojne knjige i rasprave o ovom kontroverznom crnogorskom vladaru i njegovoj kratkotrajnoj.U suton poslednjeg julskog dana 1860. godine. a knjaz tek zakoračio na most kad je iz mase sa obale odjeknuo pucanj. Snašao se jedino Škrnjo Kusovac. rodom iz Bjelopavlića. osamnaestogodišnji sin Danilovog starijeg brata Mirka. Nije ga pogodio. a na njegovo mjesto. od kojih je možda . malo se govori o stradanju pojedinih crnogorskih plemena u doba njegove vladavine. devetogodišnjoj vladavini. koji je u meðuvremenu sa brodića prenesen u kuću crnogorskog izaslanika u Kotoru Bjeladinovića. I posle toliko godina se uglavnom prećutkuje njegovo nemilosrðe. emigrant. javljeno je da je na njega puca Todor Kadić. Ðorðije Petrović Njegošev amanet Prošlo je od tada bezmalo sto četrdeset godina. a onda se uputili prema usidrenom brodiću koji je trebalo da knjaza i njegovu suprugu odveze do ljetnjikovca u Prčnju. na čelu sa okružnim poglavarom Kotora Dojmijem. sa suprugom Darinkom i omanjom pratnjom perjanika i domaćina. koji je potega kuburu i puca na atentatora. a na obali je nastala opšta pometnja i bježanje. knjaz Danilo. Mladi crnogorski gospodar je bolno jeknuo i zanio se na mostu. Ubica je uspio zakratko da umakne iz smetene gomile i počeo da bježi pored bedema. na crnogorski tron. sio je njegov sinovac Nikola Petrović. triesčetvorogodišnjem knjazu nije bilo spasa: izdahnuo je nakon dvaes i četiri sata i već $utridan je sahranjen u cetinjskom manastiru. nekadašnji njegov vjerni službenik. Teško ranjenom crnogorskom suverenu. prošetali su kratko rivom. iz starog kotorskog grada je izašao tadašnji crnogorski gospodar. prohujala burna vremena i krvavi zemani. Knjeginja se već bila popela na brod. na Trgu od oružja. jedan od knjaževih pratilaca. Stigla mu je i pomoć i atentator se našao u rukama gonilaca prije nego što je uspio da se izvuče iz grada i zametne trag uz krševite kotorske strane prema Lovćenu. a ipak se i danas ili ćuti ili u pola glasa govori zašto je stvarno izgubio glavu i koliko je sam kriv za svoj neslavni kraj. Opazio ga je jedan mladi austrijski policajac i da se za njim u potjeru. U bjekstvo se da čak i okružni poglavar Dojmi. u kojem su se odmarali.

najmlaði od trojice sinova Stanka Stijepova Petrovića. godine. ali bolešću već ozbiljno ophrvani vladika. makar ne u mjeri u kojoj je to zasluživalo i bilo moguće ." Zelenbać Stanka krtolaša Mada je NJegoš primjerak testamenta da na čuvanje tadašnjem ruskom konzulu u Dubrovniku. Jeremiju Gagiću (neki istoričari tvrde da se po jedan primjerak Njegoševe oporuke čuva i u Beču i Petrogradu). prema kojima nikada nije ispravljena golema nepravda. 18. i odlučio se za njega: "Za nasljednika mojega ostavljam Danila.. a preporučujem mojemu bratu Peru da Danila u svačemu.najtragičnija sudbina Kadića iz bjelopavlićkog sela Boan. Istom Danilu svekoliko moje dvižimo i ne dvižimo što ima u Crnu Goru ostavljam. odnosno da na sveti cetinjski presto $edne "sin Stanka krtolaša". oktobra 1851. naša se na muci -za kojeg od brojnih roðaka da se odlučii i namijeni mu vladarsku stolicu dinastije Petrović. Njegošev brat Pero je u tome ispoljio najviše upornosti.. Kad je iz Petrograda stigla vijes da je umro Pavle Perov Petrović. ustoliči za gospodara Crne Gore. umiješnost koju je ispoljio za pridobijanje naklonosti Beča i Moskve . A tek uz potpune odgovore na sva ova pitanja moguće je stvoriti vjeran portret prvog crnogorskog svjetovnog vladara. kojeg je bio naumio da pripremi i školuje za prijestolonaslednika. To nije bilo po volji crnogorskih glavara. pokuša da prekrši njegov testament i poslednju volju i sam se. kako svojega sina nastavlja dokle se Danilo učini sposobnim narodom upravljat. Njegoševog brata od strica. mladi. No. naročito u to vrijeme. "Njemu ostavljam vlasništvo kako je od starina uzakonjeno u Crnu Goru. napisao je Njegoš u testamentu. Stankova sina i mojega sinovca". čije su ne malobrojne pristalice širile propagandu da je sramota da crnogorska kruna padne na glavu "gologuzog i bogobitnog Stankovog zelembaća". prije nego što je umro saznalo se koga je odredio za nasljednika. Učinilo mu se da bistrinom i odlučnošću od ostalih odskače Danilo. sinovac NJegošev. jedino krvlju mogla oprati. da li je puca u crnogorskog vladara ili prije svega u čovjeka koji ga je krvnički za srce ujeo i nanio mu sramotu koja se po nepisanim iskonskim zakonima ovoga naroda. godinu i po dana prije smrti. prije svih Pera i Ðorðija Petrovića.nikada do kraja nije razjašnjeno i glasno i jasno rečeno zašto je stvarno Todor Kadić one tople julske večeri povukao oroz u Kotoru. On je odmah nakon Njegoševe smrti. uz pomoć Senata i ostalih njemu naklonjenih doglavnika.

. ne samo time što je prekršio vjekovnu tradiciju smjenjivanja duhovnih vladara na crnogorskom prijestolu i odlučio da ne obuče vladičansku mantiju.Jednom Crnogorcima u polju izmeðu ostalog reče: "Viðite kolišnji sam mali. ali ako me ne uzaslušaste. Nezadovoljstvo i otpor su posebno pojačani kada su nakon rata sa Turcima . biću vam veći od Lovćena. koja su mu ponajviše i pomogla da se domogne prijestola. A da neće biti sredstva da ostvari cilj. ako mi ne date dobrom da se proslavim. ognjem i mačem. Punu lojalnost su mu izrazili i gotovo svi senatori i glavari koji su se malo prije toga zaklinjali na vjernost i odanost i Peru Tomovu. Otpor je ipak. Njegov despotizam i samovlašće su naročito porasli i došli do izražaja nakon njegovih uspjeha u ratu sa Turcima 1852. pa i težak položaj Crne Gore i stalna nastojanja Turske da je pokori i učini svojim podanikom.i energičnos i odlučnos sa kojom se obračunao sa samozvanim nasljednikom crnogorskog prijestola. i 1853. ali je vrlo vatren i okretan . . Danilo je. počeo da tinja. već da postane prvi crnogorski svjetovni vladar. da će i prema unutrašnjim neprijateljima postupati isto tako odlučno i nemilosrdno. kako je zapisa Vuk Karadžić. Milo Martinović Viðelo se odma da će se novi gospodar pod Orlovim kršem. oslanjati prije svega na gvozdenu ruku i govor oružja. uprkos svemu.Knjazu Danilu nema više od dvaes i četiri godine i rasta je dosta malog. godine. strpljenje i lijepe reči na šta su se u pridobijanju naklonosti crnogorskih plemena oslanjali njegovi prethodnici (naročito Petar Prvi). donijeli su Danilu popularnost i uvažavanje već na samom početku vladavine. ðe je iz Beča doputova zajedno sa knjazom Danilom. naročito u pojedinim nepokornim brðanskim plemenima. nakon boravka na Cetinju. kako u Crnoj Gori tako i meðu prijateljima u Evropi. godine. ja ću gledati da se proslavim zlom!" Šurova sa Turskom Knjazu Danilu su na ruku išle i tadašnje prilike u Evropi. umjesto na taktičnost. jasno i glasno poručio Crnogorcima već na samom početku svoje vladavine. kao i prema spoljnim.piše Vuk Karadžić u "Serbskim novinama" 1852.

u stvari. da oni. pop Risto Bošković. Sandžaka. pogotovu kad se saznalo da je novi gospodar. a naročito na Bjelopavliće kojima je 1854. ali to ga umalo nije koštalo glave . ---------------- Obraz se samo krvlju pere • Kad je na saboru u Ostrogu ugleda Danicu. i ne zaslužuju gospodare koji vladaju Crnom Gorom. niti zaboravio onima koji su izrazili otvoreno neslaganje sa njegovom politikom. kao i još neki. zbio u Ostrogu pokazao je da se plahoviti mladi crnogorski gospodar nije nimalo šalio i da on ne preza ni pred čim. U tom pismu knjaz im bez uvijanja poručuje da će zaboravit Omer-pašu ako im on doðe sa vojskom da ih umiruje. opčinjen njenom ljepotom. ili crnogorskog prijestola. koji se ubrzo nakon tog nimalo vladarskog pisma i otvorene prijetnje knjaza Danila Bjelopavlićima. navodno. dio stare Srbije i veliki dio Albanije sa Skadrom. knjaz Danilo je smislio podmukli plan kako da je dovede u svoje odaje. dijela Bosne. Pojedini plemenski prvaci. O tome nam je neposredno pred smrt kazivao u tom trenutku jedan od najstarijih Bjelopavlića. pamtiša i veliki zaljubljenik u prošlost ovog glasovitog crnogorskog plemena. ali nije presta da šuruje sa francuskim konzulom u Skadru. Knjaz Danilo je. pukovnik Dragutin Drago Filipović: . odustao od kalkulacija sa Turcima i igre oko nezavisnosti Crne Gore po diktatu vjekovnog porobljivača i krvnika. što bi joj.i njega i svu njegovu pratnju Ostrog: Svetilište koje je osramotio knjaz Danilo Jedan dogaðaj. Posebno je bio kivan na Pipere. inače zet knjaza Danila. i piperski serdar i senator Jole Piletić. Nezadovoljstvo se nagomilalo i meðu glavarima. godine uputio i jedno preteće pismo.nastupile sušne i nerodne godine i Crnom Gorom zavladala nezapamćena glad. prije svih bjelopavlićki vojvoda. sestru Todora Kadića. oštro su reagovali i otvoreno stavili do znanja knjazu da se mora okaniti ili takve sramotne nagodbe. posredstvom francuskog konzula Ekara u Skadru. donelo prisajedinjenje Hercegovine. barem javno. počeo da šuruje sa Napoleonom Trećim i preko Francuske priprema teren da Crnu Goru ipak stavi u vazalni položaj prema Turskoj.

Ujutro. odmah su opazili da se tu igra neko drugo kolo. poznatog. pa je. bili pozvani da gledaju kolo i uživaju u toj ljepoti. u neko doba prizva zeta. inače. . što se kasnije i obistinilo). prispio u Ostrog uoči Trojičina dana 1854. Sve obučeno u najljepše odijelo i zlato. da igra u tom kolu i zadovolji i ispuni želju bratu. ðe je bila naložena velika vatra. da za kolo odabere perjanike. koja je bila tek udata za popa Punišu Pavićevića. kako su mi pričali neki od savremenika tog dogaðaja. pošto u druge nije ima povjerenja. pop Risto je odredio i svoju ženu Janu. a vojska je otaborila u Pješivcima. Knjaz je bio oduševljen ljepotom naroda. po prilici. teško je reć. pop Risto je. godine. i perjanicima smjestio se u manastirskim konacima. Sa gostima. sramotna ti pogibija pukla noćas! . a posebno im je palo za oko kako knjaz ne smeće pogleda sa sestre Todora Kadića. Danice. A šta se i kako te noći dogaðalo u Ostrogu. tek vele da je popadija Jana u razbjel zore došla u šator u kojem je spava pop Risto. Koliko je bio siguran da u tome nema ničeg rðavog. po pričanju. Ne sluteći nikakvo zlo. kod donjeg manastira se $ljega silan svijet od svakud. sina čuvenog junaka Baja Radovanova Pavićevića (poginuo je od Župljana i kažu da je Njegoš lično tražio od Bjelopavlića da ga osvete. Danici.breknu pop Risto. i reka mu da bi želio za to veče da mu se pripremi jedno kolo od najljepših ðevojaka i nevjesta koje će igrati s njegovim perjanicima pred gostima iz Evrope. na Trojičin dan. okupio glavare bjelopavlićke da se dogovore i odaberu nevjeste i ðevojke za kolo. nagorkinja vila nije bila ravna po ljepoti i nije ni čudo što je i knjazu zapela za oko. po samovoljnom i raspusnom ponašanju na dvoru. jer drugog svijetla nije ni bilo. Vojvoda pop Risto Bošković Prevara pred manastirom Kolo se uveče okupilo u dvorištu ispred donjeg manastira.Knjaz je. meðu kojima je bio i francuski konzul u Skadru. knjaževu sestru.A ðe si do ovo doba.. popa Rista Boškovića. Oni rijetki koji su. On je dočeka budan: . a na drugoj strani knjaz je zadužio perjanika Jovana Mašanova Vukotića. sa svitom i u pratnji dva bataljona Katunjana. navodno. sem knjaževe najuže pratnje i svite.

no tebi ka što i jes. eto Bjelopavlića. sve okrenu na šalu i opravda poganim jezikom Jovana Vukotića. no do druge rabote..E ne. što dozvoli da se noćas pleme bjelopavlićko sramoti pred ovom svetinjom božjom. sem Blaža Radovića. pop Risto je poša kod knjaza i zatražio da smjesta javno strijelja Jovana Vukotića i opere ljagu nanijetu plemenu. jesi li poluðela!? .. No. možemo oprat samo ako provalimo barutanu i dočepamo se oružja da pobijemo sve te koji su nam na obraz udarili. "Bjež' gospodare. svi su istog časa skočili na oružje.. Iz istih stopa.. . na čelu sa knjazom.Ničija nije dovijeka.! . nikad nije imenom zovnula.Ovu bruku. uglednog i pribranog Bjelopavlića. Jana. braćo. peri obraz i ne daj da iko udari na čas tebi i cijelom plemenu.da je poslije svega najveći problem ko će im gaće oprat . On i njegovi perjanici su svu noć ardakovali i na silu svašta radili sa naivnim i nevinim ženama i ðevojkama koje si im ti u ruke doda. perjanika." Po kazivanju Dragutina Filipovića. vojvodo! Nije knjazu a mome bratu do igre i kola bilo. Kad je vidio da knjaz ne namjerava stvar i$cerat na viðelo. kojega su tako držali i na dvoru.planu pop Risto Bošković.. . kad je sve to prisolio i pogrdnim komentarima da bi sve ovo moglo biti dobra prilika da se i u Bjelopavlićima usoje junaci kakvih ima u Katunskoj nahiji odakle je bio knjaz Danilo i većina njegovih perjanika . pop Risto odmah okupi glavare bjelopavlićke: ... pa taman to bio i knjaz crnogorski i moj brat. a supruga popa Rista Boškovića Pogani jezik Jovana Vukotića Kad je ujutro i perjanik Jovan Vukotić prosuo priču kako su svi perjanici spavali sa po jednom od tridesetak ðevojaka i žena.Šta to pričaš.pop Risto Bošković uvidio je da je sve istina što mu je kazala žena.Istinu zborim. ženom popa Puniše Pavićevića. Danilo ga izgleda nije čestito ni sasluša. a sramota do osvete ostaje dovijeka! . a ni poslije toga. a sam knjaz sa Danicom. Risto Lazarev (pričalo se da ga do tada. takav je bio običaj kod starih Crnogorki da muža nikad ne zovu imenom). rodom iz Martinića. sestra knjaza Danila.

na čelu sa vojvodom. doðe do svaðe izmeðu Brajovića i Ðuranovića. Naime. kad se zbor počne razilazit. na čelu. koji je tada još bio golobrado momče. popom Ristom. on je. otac Blažov (bio je. u po glasa kaže ocu da je ranjen i da ne može ustat! Tek tada se sazna da je onaj Ðuranović koji je puca na Brajovića. na nekom skupu Bjelopavlića na Prentinoj glavici u Martinićima. čim je čuo dogovor bjelopavlićkih glavara. Knjaževo bjekstvo ispod Ostroga je. veliki siroma. To u svojim zapisima potvrðuje i Tomo Oraovac. uz njegov stas i porijeklo. a potom i kod njegovog naslijednika knjaza Danila. pogodio Blaža. priðe sinu i pozove ga da idu kući. književnik i političar: "Kako su senatori sa sviju strana uticali na knjaza i ovoga već bili skoro skolili da kazni Jovana Mašanova i sa njim tražili soluciju koja . ali je on sve do okretka kući ćuta da se svaða ne bi rasplamsala i pala krv do koljena. Jedan Ðuranović potegne levor i gaða nekog Brajovića. ðe su bila ulogorena ona dva bataljona Katunjana sa vojvodom Mirkom. s namjerom da se brane i tu poginu ako treba. U neko doba. zahvaljujući tome i preporuci bližnjeg roðaka. pogotovu kad je čuo da je i njegova sestra Jana ispričala šta se dogodilo te noći i da je i ona protiv njega. savjetujući mu da za dana i na vrijeme napušti Ostrog i sa pratnjom i gostima se što prije skloni u Pješivce. knjaževim bratom.. istoričar. Blažo Radović je ranu prebolio. izgleda. ipak bilo malo dramatičnije nego što ga je predstavio Drago Filipović. ali mu je to zapamćeno kao lijep primjer čojstva i junaštva i poslije je.Pročuo se po jednom viteškom postupku u ranoj mladosti koji ga je. popa Stevana Radovića. ali pošten čoek). Poštujući i tog dana u Ostrogu zakletvu svome gospodaru. inače. i preporučio za perjanika kod vladike Rada. Ponosni Boškovići Kada je knjaz Danilo krenuo na Bjelopavliće odprli su se samo Boškovići. Knjaz je posluša Blaža.. Blažo. dospio i na dvor i posta ugledni i pribrani perjanik. popom Ðokom i Vidom Novakovim Boškovićem. otiša kod knjaza Danila i sve mu kaza šta su i kako naumili. ali se nije moga pomirit sa tim da ustukne i prizna poraz pred Bjelopavlićima. koji su se zatvorili u nove tek sagraðane kule na Orjoj Luci. ali ga promaši. Skoče ostali i nekako umire zavaðene i izglade stvar da ne legne krv izmeðu ova dva moćna bratstva.

a Drago Filipović tvrdi da je pri tom posebno apostrofirao Orju Luku. a knjaza gonili do Pješivaca. a ako bude malo. samo da kaznim i pameti naučim neposlušne i slavoljubive Bjelopavliće . eto puške pucaju i Bjelopavlići se na "ko je vitez" dozivaju. Svi Katunjani su pobjegli sa knjazom ili se sakrili. pa sa knjazom pobjegnu preko Povije i Pješivaca.. kapetan perjanički.." Pohara Bjelopavlića Iako je uvidio svoju neoprostivu grešku. Gospodare. i da se preuda za popa Ðura Kusovca. crn mu obraz bio .. narediću da se digne sva Katunska i druge nahije koje pripadaju Crnoj Gori.pun bijesa.i namah svi ustanu. Knjaz je u putu ostavio svoga konja.bi zadovoljila Bjelopavliće. centar Bjelopavlića i tvrdo gnijezdo Boškovića: . a zatim preko Lastve i Čeva na Cetinje. naredio je knjaz svome bratu vojvodi Mirku. već gledali samo kako da se uklone i spasu ispred bijesa knjaza Danila i njegovog nemilosrdnog brata. posebno mu naglašavajući da milosti ne može biti ni za njegovu sestru i zeta kao glavnog kolovoðu i organizatora pobune . a vojvoda Risto ide iz Gornjeg manastira sa 500 Bjelopavlića da poubija sve nas. Tako je počela velika pohara Bjelopavlića u kojoj su padale nevine glave." Svi prisutni povikaše: . i uzvikne: .. a cio prtljag mu je ostao u Ostrogu i Bjelopavlići su ga odmah razjagmili.Bjež. paljene kuće i pljačkana imovina nedužnih ljudi. tvrdoglavi i na zlo spremni knjaz to nije stio javno da prizna. Knjaza i Katunjane spasila je noć koja je nastupila već pri ulasku Bjelopavlića u Donji manastir.tvrdi Drago Filipović. meðu njih uskoči Ðuro Prelov Martinović. niti da oprosti Bjelopavlićima i zaboravi njiovu opravdanu ljutnju i pobunu.Spremi se i s vojskom pravo na Orju luku. Odmah je naredio pohod na Bjelopavliće i krvavu odmazdu prema bunðijama.Šta uradi maniti Jovan Mašanov. knjaz je sunuo da joj bači ðecu u vatru • U tome ga je spriječio serdar Jole Piletić . a Bjelopavlići nijesu ni pokušavali da pruže otpor tolikoj sili. ---------------- Ni sestriće nije poštedio • Kad njegova sestra Jana nije pristala da se odrekne muža i kolovoðe bjelopavlićke pobune popa Rista Boškovića.

no se ukloni za malo.Skloni se kod Turaka dok ovo mine. i bogatom i uticajnom kućom... Carica Katarina im je. ne samo u Bjelopavlićima. podarila titulu ruskih plemića.Urazumi se. kako tvrdi Tomo Oraovac. za ime boga. čime se ne može pohvaliti nijedna druga crnogorska porodica. . Boškovići sa Orje Luke su. ako znaš za boga i ako me smatraš i držiš za prijatelja. On je počeo da ubjeðuje popa Rista da se sa roðacima skloni pred bijesom knjaza Danila i izbjegne uzaludno prolijevanje krvi: . bili su i ostali jedno od najuglednijih i najpribranijih brastava. serdare.ali odlučan i nemilosrdan Poštova ga i Omer-paša Pop Risto Bošković se drža onog svetog i viteškog pravila da onaj ko ne sluša ljude. urazumi se ne čekaj oðe Zeka da se krv prolijeva.Serdar Jole Piletić Na sreću Boškovića koji su se bili zabarikadirali u svojim kulama na Orjoj Luci. nema nikakve sumnje. Knjaz Danilo:Bio je mlad i neugledan. nije ni čoek. prije Danila i vojvode Mirka. koju je uvažava i za koju je zna i sami ruski carski dvor. i kući Petrovića je svakako bila čas da se sprijatelji sa ovom i uglednom. njegov dokazani prijatelj i dobrotvor. . pa . od Zeka manitog (tako je narod zvao knjaza Danila) koji me tako krvnički za srce ujeo. spremni da ne uzmaknu pred knjazom Danilom. vojvodo. na Orju Luku je. Još kad je u pitanju čoek kakav je bio serdar Jole Piletić. stiga Serdar Jole Piletić. ni ovo zlo trajat dovijek. Iako teška srca.A kud. i to od koga. neće. po kazivanju Draga Filipovića. ipak je posluša serdar Jola i sa nekoliko najbližih roðaka iste noći uskoči u turski Spuž da tamo potraži spas. kolovoðe bjelopavlićke pobune. da bježim s kućnog praga? . ošamario i osramotio?! . proći će njega bijes i viðeće da je pogriješio. veliki i potvrðeni prijatelj popa Rista Boškovića. zar.zavapio pop Risto... spremni da tu i poginu.Zar ja da tražim spas pod turskim skutom.

pa idi i budi žena popa Ðura Kusovca . Jano. Kad je sazna da su mu kolovoðe pobune umakle. poštovali su čak i Turci. reklo bi se da je on jedva čeka povod. netaknutu. prim. a onda sam uzima ugarak i pali njegovu kuću. kao i lični ugled koji je imao i uživa vojvoda. žena popa Rista. mirno i dostojanstveno stajala je po strani i bez riječi grlila sinove. ucjenjuje i za nju nudi iljadu dukata. poklanja se kući Boškovića za zasluge ukazate Rusiji i Slovenstvu titula ruskih dvorjana i ovom se gramatom uvršćuju u Red ruskih dvorjana. Razljućen njenim držanjem..Pljuni. petogodišnjeg Mašana i trogodišnjeg Lazara. ostavljam ti kuću u kojoj sam boravio nekoliko dana. Glavu svog zeta.. inače. meðutim." Spalio i zetovu kuću Po onome kako je postupio knjaz Danilo. knjaz Danilo je naredio da im se svima kuće odma spale i sravne do zemlje. već mu je na okretku napisa i ostavi ovakvu poruku: "Dragi vojvodo. po crkvenim kanonima nijesu mogli dvaput ženit. Jana je to ponosno i s gnušanjem odbila: . prilikom pohoda na Crnu Goru. kao znak da junak junaka i krvnik krivnika mora poštovat. pop Risto Bošković. praznoj i napuštenoj. u gramati izdatoj tim povodom. popa Rista. knjaz joj se . po nemilosti i nepoštovanju ispoljenom posebno prema Boškovićima. dozvolio da se njegova kuća spali ka ostale po Bjelopavlićima. žalim što tvoju glavu ne nosim u Skadar. Omer-paša je nekoliko dana boravio u kući popa Rista Boškovića. Za svo to vrijeme. B. Jana.kako je svojevremeno zapisao Tomo Oraovac .). uzmi Janu za ženu (popovi se. na čije je plemstvo očigledno bio zavidan i ljubomoran. a najmlaða sestra knjaževa.ni vladajuća Petrovića. Nije. pope Ðuro. dvije godine prije toga. S. da mu je dogaðaj u Ostrogu (možda i namjerno insceniran) skoro dobro doša da se obračuna sa Bjelopavlićima.obratio: . Po $ećanju Oraovca.a ti. pošto ti je žena umrla. pisalo je: "Najvećom milošću carice sviju Rusa." Ovu činjenicu. Na primjer. Iz poštovanja prema tvome junaštvu i kuraži. posebno sa prkosnim Boškovićima. na izdajnoga popa Rista.

. ja se nikad živa neću odreć ni mrtvoga vojvode Rista . krvomutniče"). U tome ga je spriječio serdar Jole Piletić: . .Ne. S. bila je od njega starija tri godine). jer on nije izdajnik no junak koji je oprao okaljani obraz plemena. prim. zvali zbog karakterističnih zelenih očiju i riðe kose. vazda se držao onog svetog. a žena mu. kučko.. dotle da je sestri zgrabio ðecu iz naručja i sunuo da ih bači u vatru. koji je titulu vojvode steka puškom i mačem. na bojnom polju. sa nepunih osamnaest godina (pošto je bio jedinac. Pop Risto Bošković. ne griješi dušu! Ðe ćeš peći ðecu. ali je bezdušni ujak. ni potom u Podgorici. ženom popa Šćepana Boškovića.! Knjaz Danilo ga zbog toga umalo ne ubi. glasiti junak i pravednik.viknu razjareni knjaz i poleti prema Jani. i nije dopuštio da se njiovo bjekstvo na bilo koji način zloupotrijebi protiv njiove otadžbine. a sestra Jana ga proklela: "Ugasilo se tebi i ognjište i ulište. viteškog pravila i načela: "sve za glavu. pa još sestriće.mirno je odgovorila Jana i dodala: . Jola su spasili ostali glavari koji su se umiješali. Ðeca su tako tog trena spašena. ili ću ti tu štenad sad poklat da od psa ne ostane traga . za obraz i glavu".. inače. . gospodare. Pokuša je i da i ponizi Knjaza su te riječi još više razgoropadile. Jana. izgleda.. Zeko (knjaza Danila su tako. ako znaš za boga. spali i posjeci. Zahvaljujući takvom njiovom držanju i radu njiovih prijatelja u Skadru i .Oćeš. tokom noći je otrova oba ðeteta popa Rista Boškovića! Jana ipak ni poslije toga nije pristala da se preuda za popa Kusovca. ipak ostvario svoju paklenu namjeru: on ili neko za njegov račun. čak ni pred skadarskim pašom. ubi. B. no ću se radije zvati žena popa Rista mrtvoga no ijednoga drugoga Crnogorca živoga.. oženio se sa samo četrnaes godina.Udri.Ne vala u ovoj pameti.). Zeko. sve ćeš ovo grdno platit jer Boškovići nikome ne ostaju dužni (u narodnom predanju je sačuvana priča da je knjaz Danilo tom prilikom sasuo burilo vode i ugasio ognjište Boškovića.Teško Crnoj Gori s tobom i takvijem gospodarom. Nije klonuo niti taj zavjet pogazio ni kada se sa grupom roðaka naša u Spužu meðu Turcima. pa ga je knjaz silom oženio Fintom.

knjaz se ubrzo pokaja. Pošto Turcima to nije bilo u interesu. lično sultan odlikova "za junaštvo pokazano djelom i riječju tvrðom od kamena. na jednoj." ------- Tragedija Stevana Ðiknića • Knjaz Danilo se nije zadovoljio samo krvavom odmazdom prema bjelopavlićkom ponosnom i nepokornom plemenu.. i jednog dana ga svi čuvari neće odbraniti od naroda. jer straža ruži i dvor. pa i njegovom nasledniku. pop Risto Bošković se do kraja života svetio... Ponovo je pozva Boškoviće i darova im srebrne sablje i visoke činove u plemenu. odgovorio mu je: "Doći ću ti kad ukloniš stražu ispred dvora.Podgorici. straže udaljuju narod od gospodara i one su svakom vladaru najveći neprijatelj. knjazu i kralju Nikoli. a umjesto oružja i sabalja. Kad ga je kralj Nikola u nekoj prilici zbog toga prekorio.. kao i pritiscima sa ruskog dvora. nakon bjekstva iz Skadra. knjazu Danilu. Svetio se ordenom Svom šuraku. odnosno Podgorice. Jole Piletić je sa turskim poglavarom u Podgorici nekako uspio da organizuje njiovo bjekstvo i obezbijedi im siguran povratak kući. skova im je obične kusture. knjaz Danilo dopušta da se Boškovići vrnu u Crnu Goru nakon godinu dana izgnanstva. i tebe i narod. Knjaz Danilo je u prvi mah ipak pogazio datu riječ i pokuša ponizit popa Rista i njegove roðake i sapatnike. kažnjavajući ih sa po sto zlatnih dukata. iznad odlikovanja koja je dobija sa crnogorskog dvora. a malo potom mora je lično na grudi da mu okači visoko tursko odlikovanje kojim ga je.. nije gospodar." Po povratku iz izgnanstva i kad je sazna za tragičnu sudbinu svoje ðece. već je tamo posla svoje .čak u pedeset petoj godini života je zatrudnila i rodila mu sina Savu. na Cetinju (naročito serdara Jola Piletića). pop Risto naumi da se zakaluðeri i sasvim povuče u manastir. noseći odlikovanje koje je dobio od sultana. i u samoj Crnoj Gori. i to uvijek pod grlom.. a naročito njegova vjerna supruga Jana koja će ga kasnije ipak oveselit . na drugoj strani. ali su ga u tome spriječili roðaci i najbliži prijatelji.. Popa Rista je imenova za senatora.. nipodaštavajući ih tako i ka junake. a gospodar koji se boji svojih podanika. a pošto se povuka iz političkog života nikada više nije otiša na Cetinje. Na prekor glavara.

doći i sinovi Stevanovi. valjalo je pohvatati takve gorske vukove. tako da ga je i NJegoš opjeva u "Ogledalu srpskom". ne samo prema Bjelopavlićima kojima je bio kivan zato što su se prvi drznuli da mu se usprotive. ne sluteći zlo i prevaru. učinilo mu se da im se za pobunu u Ostrogu nije dovoljno osvetio spaljivanjem kuća i svim onim što je činio sa Boškovićima. I o tom slučaju je za života kaziva pukovnik Dragutin Drago Filipović: Knjaz Danilo Pobio mu nevine sinove . naravno. već je nastavio sa odmazdom prema ovom prkosnom i ponosnom plemenu.da opameti i njega i druge.i osudi ih na smrt. Knjaz Danilo ih. izgleda. nije takve dugo trpio i brzo je smislio kako da mu se osveti . kako je bio poznat u narodu.otvoreno je o tome zborio i nad Zekom malu prednost dava Peru Tomovu. No. ali već oglašeni kao hajduci i junaci bez mane i straha. Stevanu se. Poslao je perjanike kod kapetana Toka Nikina Šaranovića i naredio da Toko sazove zbor Bjelopavlićima kod crkve na Jelenku. uostalom. nije dopadao Njegošev nasljednik i to nije ni krio . godine na Morači u boju sa Turcima i sina mu. Otac mu Lazar poginuo 1780. kako je to. meðutim. meðutim. Gošo i Tiodor. činio od prvog dana vladavine. odnosno Stevana Ðiknina. poslije po majci zvali Stevan Ðiknin. kako je tada bio običaj. Najizrazitiji primjer u tom pogledu predstavlja tragedija bjelopavlićkog plemenskog kapetana Stevana Ðiknića. tim prije što je i Ðikna. I Stevan stasa u dobrog čovjeka i junaka koji je steka kapetanski čin na sablji i pušci. računajući da će tu.da oni tobož pored Turaka ubijaju i Crnogorce . . tražeći svaku priliku da im napakosti i kakvo zlo učini. Danilo se zato poslužio lukavstvom. Knjaz Danilo.Stevan je bio posmrče. Dva Stevanova sina. bila čovjek-žena i sinu joj nije bilo sramote da se i po njoj kazuje. bili su tek pristasali.žbire i provokatore da u narodu otkrivaju njegove protivnike na koje je potom skida glave Pukovnik Dragutin Drago Filipović Knjaz Danilo se nije zadovoljio poharom Bjelopavlića. oglasi krivima .

.Gošo.Živni.! Knjaževi špijuni u Bjelopavlićima Gošo i Tiodor se. Tiodor se ponada da mu ga je sami bog posla i da ga je sunce ogrijalo sigurno će mu pomoći da se izbavi i spasi glavu. ali roðak zaboravio roðaštvo i Tiodora predao perjanicima koji su pristigli u potrazi za njim. Ali. a presuda se odmah znala: ko je tamo krenuo. U tome naiðe jedan komšija i bližnji mu roðak. na Prentinu glavicu. Tiodora. A Bjelopavlići su se kasnije ipak okuražili i okupili na Prentinoj glavici ðe su riješili da idu kod knjaza i kažu mu da je na pravdi božjoj tako krvnički kaznio Stevana Ðiknina. niti je mogao gaće dić niti se njih kako kurtalisati. Iako svezan. dok su ih sprovodili.njemu. ubiju Goša i komandira jedva živog izvuku ispod njega. Usput. komandir perjanika udari Goša i brekne mu: . Ona je svakog dana dolazila iz sela Laća. pukne mu gatnjik na gaćama i on. Tiodore.. Gošov brat Tiodor iskoristi tu gužvu i pobjegne prema selu Kolašinovićima. naravno nijesu okamenili.. segne. bio je zle sreće. pogani od pogani! Gošo. Povedu ih odatle na kapetanski sud. pobio mu nevine sinove i uzeo mu kapetanski čin . Kad je izgledalo da je umaka i odnio glavu. ali se okamenila njihoa majka kojoj za sve to vrijeme niko suze nije vidio ni glasa čuo.Tako je i bilo.. koji je i za manje skidao glave.. okamenite se. Spasu ga ostali perjanici . Na zbor došli i Gošo i Tiodor i perjanici ih oni čas pohvatali i povezali. a bio izuzetna ljudska snaga. Nije bilo lako izići pred ćudljivog i nazlobrzog Zeka niti mu u brk reći . poklonila bi se sinovima i svaki put ponovila: .. naravno. taj se nije glave nanosio. junaku iz pjesme. već je svoju muku podnosila stoički i junački i nije dopustila da joj se dušmani naslade. Povješanim Stevanovim sinovima se niko za petnaest dana nije smio primać sem njihove ojaðene majke. strijeljaju čim su ga doveli na Prentinu glavicu i onda i njega i brata mu Goša. a po nareðenju knjaza Danila. sa rukama vezanim na leðima.pripucaju. raskine veze na rukama i zgrabi komandira za grlo da ga zadavi i zubima zakolje. onako mrtve objese da vise tu za petnaest dana kao opomena svim ostalim Bjelopavlićima kako će proći oni koji su nepokorni i nevjerni gospodaru sa Cetinja.

Začudo. tamo odakle počinju kameniti predjeli Bjelopavlića. da bi koliko-toliko ispravio nepravdu. Marko je vrlo mlad umro od kolere. meðutim.da je u nečem pogriješio. sigurno bio svjestan snage i uticaja ovog plemena . Preudata pored živog muža Pravi razlozi i motivi sukoba ove dvojice viðenih Bjelopavlića sa knjazom Danilom su. postavio za zamjenika komandanta bjelopavlićke brigade Baja Boškovića. nepravda se morala nekako popraviti.kaže Filipović. oko tri kilometra sjeveroistočno od Danilovgrada. ali su na propagandu. u nekim kućama jedva izvuka živu glavu. recimo. ipak. Nažalost.Sve što je do sada kazano i napisano o ubistvu knjaza Danila ostalo je nedorečeno . Ostaje. Danilo im je povjerova i nije reagovao kako su očekivali. veliko pitanje da li je Danilo tako postupio zato što se istinski pokajao zbog velikog grijeha koji je počinio. na$eli pop Puniša Pavićević i njegov šurak Todor Kadić. Jovićević je. ili je i to bio jedan od njegovih vještih pokušaja da Bjelopavliće nekako pridobije i okrene za sobom. drugačije prirode i sve se na drugačiji način odigralo. sloge i lojalnosti gotovo svih ostalih crnogorskih plemena . Nastavio je sa progonima i ubijanjem ljudi bez pravih razloga i povoda. navodno. uprkos svojoj oholosti i samouvjerenosti. meðutim. To potvrðuje veoma zanimljiva i upečatljiva priča Draga Filipovića.zaključuje Dragutin Drago Filipović. Mihailo Lalić. svoje tajne emisare i provokatore da po Bjelopavlićima traže i pronalaze krivce.da onaj ko pridobije Bjelopavliće. Stevanovog najmlaðeg sina Marka je. Najljepši ljudi Na kraju bjelopavlićke ravnice. Knjaz Danilo je. ali je to ipak činio prikrivenije. Već spomenuta pohara Bjelopavlića koja je usledila posle ovog dogaðaja. jer je on. po toj priči. tako. i on i otac mu Stevan nesrećni. u svom romanu "Ratna sreća" piše kako je Knjaz poslao u Bjelopavliće nekog Petra Jovićevića da širi propagandu protivu njega i merka ko će prihvatiti tu priču i na$e$ na provokaciju. ipak. protivnike knjaza Danila. ali druge nije bilo. nalaze . i dalje bio nezadovoljan onim što je postigao tim svojim krvavim pohodom na Bjelopavliće. u dobroj mjeri rješava i pitanje jedinstva. Slao je. to najbolje potvrðuje. predanje koje je on čuo i zapamtio od savremenika tih dogaðaja: .

i raznovrsna istorijska dokumenta i $ećanja ljudi. Kao bogati i imućni ljudi. $edoka toga vremena i tih dogaðaja. septembra 1859. i mjesto suvozidina i potleušica. a žena popa Puniše Pavićevića. navodno. takozvane Novljane. godine u Carigradu ubio Kićunovog brata.priča kapetan Drago Filipović. . Ni oðe ni drugdje. Oni su se.U njemu su nekada živjeli Kadići. a i njihove kuće su se razlikovale od ostalih. kažu. nije bilo. poslije samo dvije godine. a kamoli selu.se razvaline sela Boan . knjaževog "hrvatbašu". ne objašnjavaju jednako. Stari Crnogorci su zborili da su to bili pravi fis-ljudi. imalo oko sedamdeset domaćinstava. septembra. odnosno ne prikazuju na isti način prave uzroke njegovog ubistva. Tu je neko vrijeme drža u svojim odajama a potom silom preudao za prijatelja Martinovića. prema kazivanju starijih ljudi. Knjazu Danilu je izgleda bilo malo sramote koju je nanio u Ostrogu već je naredio da mu Danicu dovedu na Cetinje. u neðelju. Selo su podigli tu. izgleda nije zadugo ostala u tom braku umrla je. sačuvana u vidu legendi. Ona. bratstvo koje je. vjenča Danicu Kadić i odveo je u Bajice. datiran 11. prkoseći Turcima i stalno ugrožavajući put prema Nikšiću. Kićun Martinović. u kojemu piše da je perjanik knjaza Danila. prvi i spuštili iz kamenitih i nepristupačnih brda i bobija u ravnicu i pitominu. Napominje se takoðe da je Danica bila sestra Todora Kadića. . pak. kao da je od Kadića. godine.Duka Londrović čak tvrdi da su je i zvali Vilajeta. U Zadarskom arhivu se čuva jedan izvještaj kotorskih vlasti. nema sasvim preciznih podataka kako je Danica dospjela na Cetinje i šta je i kako sa njom kasnije bilo. te da je vjenčanje obavljeno po knjaževom nareðenju i dodaje da je Kadić zato 1859. Kad bi koga htjeli istać i po ljepoti i po dobroti. da ljepših i naočitijih ljudi u po jednom crnogorskom plemenu. na rubu ravnice. pogotovu ne zašto je baš Todor Kadić diga ruku na njega. oni su dovodili s mora majstore. Svi redom se dive Daničinoj ljepoti i svi bez izuzetka je uporeðuju sa vilom . A uz ljepotu bili i dobri junaci i dobri domaćini. ---------------- . prave saraje za ono doba. zborilo se.Jer. po prilici. 4. zidali lijepe kuće sa klačnim zidovima.

mirno je prokomentarisao: "Srećno bilo caru i ovom svijetlom sudu." Kad mu je pročitana konačna odluka . oktobra 1860. pripremajući se za grozni čas koji je očekiva: .. u 9 sati prije podne"." Tako je Todor Kadić pre$edniku suda najprije izjavio da ne gaji nikakvu nadu da bi viši sud moga izmijenit presudu i spasit mu život. kako je reka. svakako su najzanimljivija zapažanja o primjernom ponašanju optuženog "od časa hapšenja do kraja njegovog života.Krivice su nam bile preteške zemlji • Kad je 1. odnosno uoči izvršenja smrtne presude. i brat.Prvog dana . godine iz Kotora stigla vijes da je knjaz Danilo podlega ranama zadobijenim u atentatu prethodne večeri. knjaz Nikola. Sledećeg dana. i o njemu i o cijelom ovom slučaju ponajviše kazuje ono što je Kadić toga jutra. koji je sačuvan u arhivi Okružnog suda u Kotoru. zatraži da mu donesu iz tamničke pravoslavne kapele duhovnu knjigu koju je po cio dan čita. ali niko se neće nasladit da me vidi na vješalima kao plačljivu babu."nije mu se oko namrdilo": . avgusta 1860. oktobra 1860. misleći o sebi. a da će on umrijet kao hrišćanin." Predsmrtna ispovijest Ipak. vojvoda Mirko. njegov naslednik.. a kad mu je pročitana odluka "da se osuðenik ima objesit dana 13.smrtna presuda .zapisao je na italijanskom hroničar .Pravda je našla da me osudi na smrt na ovom svijetu i ja se sa svom poniznošću pokoravam.kad mu je pročitana sudbonosna presuda.. izgovorio u tamničkoj kapelici pred parohom Krstom Jovanovićem. ali će. ipak uložit žalbu "u nadi da ću moć zagrlit moju nesrećnu porodicu. a na čudo i na jade onome koji me na ovo nagna. nego u potpunoj bezbrižnosti . pevuckao je u tamnici i govorio da je knjaz poginuo ka pas. 13. odnosno Senat crnogorski. stavili su sve Kadiće van zakona i naredili njihov progon iz Crne Gore Slika Antona Karingera: "Posmrtna povorka knjaza Danila" U zapisniku sa suðenja Todoru Kadiću i njegovom držanju u predsmrtnim časovima. nekolicinom oficira i drugih koji su se tu mogli zateć: ..govorio je dok je čekao izvršenje kazne...

. ali kad sam dozna da je na moju glavu stavio varvarsku ucjenu od 500 forinti." Dok su ga potom vodili na gubilište. Ja sam se ispovijeda najprije Bogu. a s druge francuski konzul u Skadru. on je iša lagano i mirno kao da je krenuo u slobodu. Umiješa sam se u gomilu naroda u času kad se ukrcava u laðu put Glavata i tražio sam očima ðe je. svakome čoeku je milo živjet. nijesam mogao dobiti pasoš za Rusiju da bi se kod Svetog Sinoda potužio na pretrpljenu sramotu zbog preudaje sestre. . napunio sam je do vrha cijevi svakovrsnim zrnima i uputih se Kotoru te stigoh one sudbonosne večeri kad je pokojni knjaz šeta po obali. Primoran sam bio da ostavim otadžbinu.. uperivši je na senatora. pa ga pri svjetlosti plamička poznadoh i kad je zauzeo prvošnje mjesto. Eto kako se dogodilo. pa sudijama. pa je morala da nas proždere. Moje prebivanje u Austriji nije se htjelo trpjet. i držeći da je on onaj koga sam ima ubit. U tu svrhu opskrbio sam se kuburom velikog kalibra. S jedne strane gonio me je knjaz. a sad ću vama. ali u tom času Knjaz se okrenu da pripali cigaretu od nekog prisutnog.Moje krivice i one knjaževe bile su preteške zemlji. u jednoj dolami ka i on. konfiskova je moju imovinu i prisilio moju sestru da se preuda još za života muža koji je bio prisiljen da bježi i da sačuva život. odgovarajući uzgred na pitanja radoznalaca iz mase koja ih je pratila: "Ja sam smrt zaslužio . mladu suprugu i dva nevina sina da bi sačuva glavu. ali kad sva nastojanja ostanu besplodna i kad vidi da mu se približava sudnji čas. Obojica smo bili krivci i eto nas. da ga ubijem ma ðe ga budem zateka. Obojica su tražili moju smrt. stare roditelje.. zamalo večernji mrak da ne učini da ubijem nevinoga umjesto njega. Sa jedne strane knjaževe stajaše neki senator. pa ga stoga sama priroda obavezuje da na njegovo održanje upotrijebi sve moguće sile. nikad se nijesam stio odlučiti da ubijem knjaza. nego mi je velika otporna snaga pucanja istrgla iz ruke. povukoh kuburu. Knjaz dade pobit pet članova moje rodbine. Sada pokojni knjaz Danilo Petrović stio je da mi oduzme život jer sam odbio da poslušam njegove krvničke naredbe.. Taj moj odbitak poštedio je živote mnogim nevinim ljudima. riješio sam da naplatim svoj život za cijenu mnogo višu. U onom groznom času."Gospodo moja. potrebno mu je da se ispovijeda. i pored nagovaranja.rekao je Kadić po već citiranom italijanskom zapisu. opalih iz puške koju nijesam bacio na zemlju. Pri svim tim gonjenjima. domalo. ciljajući na njega. kako je lažno bilo svjedočeno." "Zaslužio sam smrt. . gospodo moja.

U vrijeme mog boravka u Carigradu. od 150 godina"." Taj stravični dokument.obojica pod zemljom. "glavari i cio narod". kako su bili nakanili nasljednik knjaza Danila. U 9 i 29 minuta Kadić je već bio mrtav. Umro je.. .. ali je Bog veliki i milostiv. i njegov otac. godine: "Da se zna i da je vjerovata ova danas učinjena sentencija. vojvoda Mirko. njenoga koji su zla činili. kako je stajalo u već pomenutoj "sentenciji" Senata crnogorskog od 12.. bezdušnu presudu nevinom narodu. obrazlažući da se sprema da pristupi pred svevišnji božji sud i da želi to da uradi gologlav: "Pope se tada na stepenice vješala i izgovori posljednje riječi: 'Bože i majko Bogorodice primi moju grešnu dušu '.glasniku cetinjskog istorijskog društva .1941. Njihovo selo Boan je do temelja razoreno i od tada više nikada u njemu nije zadimilo nijedno šljeme. bez ikakve njegove krivice.. pronaša je i objavio Risto J. on to mirno odbi. ipak. Istraga Kadića Istog dana kada je iz Kotora stigla vijes o pogibiji knjaza Danila. ja umirem s jednom žalosti što sam prolio nevinu krv. nije utro trag u Crnoj Gori.. Za jednu noć je pobijeno dvaes i četvoro čeljadi. februara 1861. a ostali su se razbježali i sklonili ðe je ko moga i kud je stiga. Kadići su stavljeni van zakona. godine u grobnicu u cetinjskom manastiru položen kovčeg sa njegovim posmrtnim ostacima i na crnogorski tron sio njegov osamnaestogodišnji sinovac Nikola Mirkov Petrović. koja se meće u protokol sentencija. promijenili vjeru. sročenog odmah nakon ubistva knjaza Danila. Dragićević u "Zapisima" . knjaz Nikola. ali ne i prezime. stoji na početku tog grozomornog dokumenta Senata crnogorskog. odnosno kada je 2. To je jedino što me grize savjest. ubio sam. Mnogo ih je uskočilo na tursku teritoriju. po naredbi knjaževoj.. godine... meðu njima i Todorova uža porodica. Kadićima se. odnosno. oženio mojom sestrom. brata onoga koji se. Gologlav na vješala Kad su mu pred vješanje pokušali stavit kapuljaču na glavu. koja je ðavoljim mlijekom zadojena od prokleti roðenja. poturčili se. a da nije saznao kakva je žalosna sudbina zadesila i njegovu užu porodicu i cijelo bratstvo Kadića. pa se uzdam da će mi oprostit. Ali. a to za prokletu i razbojničku kuću Kadića." Todoru Kadiću se nije ispunila predsmrtna želja da još jednom vidi i zagrli svoju porodicu. avgusta 1860.

----------------- Opet bukva u Boanu nikla • Poslije svega. drugo što su isti zlodjeli Turke podnukali te su mu na kolac život izvadili."Pervo stidno djelo njino Lazara Pecirepa. Četvrto svoga brata Vučekovića ubiše na veliku Božju pravdu teke da pritisnu njiova dobra. prim.. omaška jer je nesumnjivo da se radi o 1860. ali Judinijem sinovcima ne bi im prokleta crijeva sita prave hristijanske krvi. no ih Juda zločestivi nauči da svakome pravoslavnom Hristijaninu svuð u Jevropi oči izvadi i da njegovo lice potamni.).. prim. isto kaj da bihu buntovnika u ruke ufatili. a možda i kao pokajnica za sva zla koja je pričinio. pa ga ne bi ubio taj će žestoki kastig Verhovom sudu dati. naravno. i rečeni Jovica sam sebe obliči da je o tome radio kao i Juda oko Krista (nema objašnjenja otkud se i zašto pojavljuje ime Jovice Kadića iako se stanovito zna da je atentator Todor Kadić. na kumstvo u svoju kuću i so tim ga prevarili i njega svezana Turcima predali i so time se izdajnici svoga roda nazvali. Tada glavari i cio narod što goð bi od Kadića preko naše granice izagnaše i ovako osudiše: da nema nikad od te kuće niko u našu granicu dok je Crne Gore. S. 1. (ovo je. ne samo Bjelopavlićima .. od Zeka malog samo priča i ime Danilovgrad kao njegov poslednji inat i prkos. Tad opšti viknu da ni u odivu njihovu ðeteta ne ostave. Treće. avgusta 1859. i to na veliku božju pravdu.) na Poklade gospoðine ubiše knjaza Danila I u Kotoru tader su u crno zavili vijenac crnogorski. no ne daše glavari no istoga rukostavnog zločinca Jovicu Kadića na konop objesiše. Peto na Voskresenije Hristovo preðe napore pred crkvom troje nosila mrtvijeh napraviše. S. kad je svojega sina ženio. kao razbojnika. poslije toga sami sebe tukoše.. taj su mu čas glavu odsjekli u Kosovi Lug. B. B. Drugo varvarsko djelo koje su uradili Ćirka Kneževića ubili. no koga bi vidio. a osobito jadnom i žalosnom Crnogorcu. Šesto na Roždestvo Hristovo kuću Alekse Raičeva utriješe i njegova dva sina zaklaše. god. godini. od Kadića široki tragovi na sve strane. Manojlo Kadić preda Petra Boškovića Turcima svezanijeh ruka i kako je predan svezanijeh ruka kod Turaka doša.

nije ni spomenuo ime Todora Kadića. hrabrošću i prkosom. no pod krušku?!). neistinite i podle." Vojvoda Mirko Petrović sa suprugom Stanom Osveta nad nejači Interesantno je da knjaz. kao gospodar Nesrećne Crne Gore. čim je bio . drugo što se smatralo da će se Kadići jednom vratiti. objavljenoj krajem prošlog vijeka u Beogradu . ova strašna anatema na Kadiće i njene krvave posledice. nikada nisu smjeli plijeniti. može bit.koje ste.piše u "Ratnoj sreći" Mihailo Lalić . koje se isticalo odvažnošću. Po nekim podacima. stupili na crnogorski prijesto . izgleda. crnogorski emigranti knjazu Nikoli u knjizi . Znali su da Kadićima niko nikada nije ostao dužan.. nikada i niðe. Inače. tako. gotovo šezdesetogodišnjoj vladavini Crnom Gorom. samo Kadići nikada nikome nisu plaćali poreze i "dacije" i samo su njiove ovce za pašom dojavljivale do samog Spuža. bilo je to što ste odma. Protivnici knjaza Nikole su u svim istupima protivu njega to stavljali na prvo mjesto: "Prvo zločinstvo . ako uopšte takve 'malenkosti' smatrate za zločinstvo.Knjaz i kralj Nikola Suvišno je.pišu. znajući čije su. jakog turskog utvrðenja i uporišta.jedno što se smatralo da su prokleta.tj. ako se zna da su Kadići do samog atentata u Kotoru važili za jedno od najuglednijih i najpoštovanijih bratstava u Bjelopavlićima. Samo tako se može objasnit i razumet i činjenica da niko ni do danas nije zaposio nijednu stopu nekadašnjih imanja Kadića u Boanu: "Njiova zemljišta. i ukazivati koliko su sve optužbe u "sentenciji" Senata crnogorskog na račun Kadića bile zlobne i zlonamjerne. ali samo prema jačem. vojvodi Mirku.pamfletu 'Nekoliko krvavijeh slika iz albuma Petrović NJegoševog doma'. jer ih Turci. i kud' će kruška. čak ni u memoarima ni u svojim političkim spisima.. odnosno kralj Nikola u svojoj dugoj. recimo. ni do danas nisu prisvojena . da se i ne govori o motivima koji su ga nagnali da učini to što je učinio. čim ste nesrećom Srpstva. nikada nisu zaboravljene ni knjazu Nikoli ni njegovom ocu. učinili u društvu Vašega zloglasnoga oca (no.

Pokaza se kako se priča završila: Meðu živim nije bilo nijednog Petrovića. a ova ga... Istraživani i iskorenjivani. te se ka sramna i bezrepa kukavica i ka krajnje podal i pokvaren čoek. kapa i vjera Da objave da nijesu nestali I da su Kadići. On se. Potom se prebacio u Rumuniju i tu se pritajio pod tuðim imenom. Brat popa Puniše sam je pošao prema Cetinju da stvar izvidi i osigura. U toj svojoj "pjesničkoj priči". još neko vrijeme krio u Carigradu. došao i da mole da doðu na Cetinje da se poklone.stučen Danilo -dali zaklat i podavit cijelo bratstvo Todora Kadića (devedeset i dvoje čeljadi). Vršen poslednji popis postojbinika. meðutim. i izgleda vjerovatnijoj priči. Iskrsnuše ispod mnogih prezimena.. uvjeren da tu za njega više nema nikakve opasnosti: "Roðaci popa Puniše poručili su na Cetinje. knjazu Mirku i Nikoli . Rumuni su ga. Iza svakog bjegunca ostane trudnica. Ko zlo čini. Nije ni stigao do Cetinja. U svijetlu te jevanðeoske poruke i pjesnik Matija Bećković se bavio sudbinom Petrovića i Kadića i posvetio im jednu poemu.gotovo suðenje. odmah protjerali i predali u nadležnost srbijanskoj vlasti. pored ostalog kaže: "I kad je tu skoro.piše Mihailo Lalić u već citiranoj knjizi 'Ratna sreća' .!" Tragedija Puniše Pavićevića A zahvaljujući nemilosrðu knjaza Nikole i njegovog oca Mirka. . Jer da to ne znaju Zalud bi opstali. Iz Cetinja su poručili neka doðu. nakon razlaza sa šurakom Todorom Kadićem.zlo i dočeka. A široki trag onih koji su zatirani. svećate i nad nejakom ðečicom u kolijevci i nad slabim ženama i starcima.. pa se prijavio vlastima. Kad je sazna šta je Todor uradio i da je knjaz Danilo poginuo. dobru nek se ne nada Narodna mudrost veli: zloraðenje . žalosna i do kraja tragična sudbina nije mimoišla ni popa Punišu Pavićevića. po jednoj verziji. koji nije ništa kriv. Bećković. Puniša je sam doša u Crnu Goru." Po drugoj. istog časa isporučila Crnoj Gori.da im je brat. A više od svih bilo je Kadića. Puniša se ponadao da je time došao i kraj njegovom stradanju. ko zlo čini . poslije sto godina. Zbog svoga imena i zločina roðenja.

'Amin. bili su se izgleda i pokolebali i smjerali da mu smrtnu kaznu zamijene vječitom robijom. ali se onda umiješala Stana. viðenih i uglednih. na Cetinje da moli za njega i dokazuje da ništa u svemu nije kriv. iako je izgledalo da su knjaz Nikola i vojvoda Mirko uvažili razloge Punišinih roðaka i oprostili mu. Čim su se domogli popa Puniše. Uz sve rezerve oko njegove moguće roðačke i plemenske pristrasnosti. Puniša je uzvikivao kao ranjen lav: 'A što bi ovo. knjaz Nikola i otac mu Mirko nijesu časili . Čim su se iskrcali na Rijeci Crnojevića. Po toj verziji. uz tvrdu vjeru gospodarevu da mu se ništa rðavo neće desit: "Ðuro je uspio da Punišu pridobije za povratak u otadžbinu" . Više nije bilo nikakvog pogovora: Puniša je doveden na Ćeranića glavicu i strijeljan ispred crkve Svete Ćekle. bilo tako. a odatle laðom do Rijeke Crnojevića. naoružani perjanici su opkolili Punišu. Jedna grupa Bjelopavlića. te osvijetili brata. Mirkova supruga. Pavićevići su se okupili te ga mrtvog prenijeli i sahranili. meðutim.. po prilici. ubio ga je neko . Nije.. nažalost. oni su pozvali Ðura Matanovića i naredili mu da ide u Carigrad i kako zna i umije vrati Punišu u Crnu Goru.Lako je opraštati tuðim krvnicima.osudili su ga na smrt. pa mu obukli prosjačko odijelo i jedan stari arbanaški grudnjak od pamuka. odnosno strica. crn ti obraz bio. ðe su i prije mučki ubijali one koje ne žele da vide na Cetinju. "Došli su zajedno do Skadra. razoružali ga i s njega svukli zlatno odijelo i čizme. Puniša je bio obučen u najraskošnije zlatno odijelo. dalje kaže da je pop Puniša osta živ i potuca se od nemila do nedraga.nikad se nije doznalo ko. svakako je zanimljiva njegova verzija povratka Puniše Pavićevića iz izgnanstva u Crnu Goru. .. proklinjući onoga ko ga nauči da čita. ðe mu se i danas nalazi grob." Lalić. a onome koji ubi moga brata sad opraštate život. Knjaz Nikola i naročito otac mu vojvoda Mirko. kod neke jame. I same čizme izvezene su mu bile čistijem zlatnijem širitima. oni su potajno kovali plan kako da ga se domognu i odrube mu glavu. Na kraju su odlučili da iskoriste veliko prijateljstvo i pobratimstvo koje je postojalo izmeðu Ðura Matanovića i Puniše Pavićevića. do kraja života. i prekorila ih: . ako sam ti kriv'. O tragičnoj sudbini Puniše Pavićevića mnogo opširnije je pisa njegov plemenik i roðak. išla je.U Zagaraču.. a Nikolina majka. Mićun Pavićević...piše Pavićević. pobratime. a tvoja se kuća iskopala!' . Vi ste ubili Todora Kadića i zatrli sve Kadiće. Kako tvrdi Mićun Pavićević.

. moje je. Tada je dotrčao susjed iz njegovog sela Mirko Koljenšić sa Sretnje. široki tragovi i putevi na sve strane. ne samo Bjelopavliće.odgovorio Ðuro i briznuo u plač.' "Sram vjerolomnike. eto. Od Zeka malog ostala samo priča i ime . kao poslednji prkos i inat knjaza Danila.. zatvore ga u ondašnjoj karauli 'Riječkoj kuli' koja se nalazila na današnjem Danilovgradu. na strelište. Puniša je posrnuo. Ja ću ipak umrijet ka junak. Bez suðenja i preslušanja.. Kakve li ironije: na puškomet od Boana i Orje Luke. tako da je postao i komandir Pavkovickog bataljona. On je gromkim glasom počeo objašnjavat narodu kako je prevaren i na božju vjeru doveden i da su ga na Rijeci Crnojevića svukli i nagrdili prosjačkim odijelom: 'Neka je sram vjerolomnike!' Komandir Bajo Bošković prekinuo je Punišu." Punišu svezana uputiše komandiru Baju Boškoviću. a ovaj mu je uzviknuo: 'Uzimaš mi život nevinom. od Kadića. a ruku podmetnuo pod glavu kao naslon.. A možda je to i neka vrsta pokajnice za sve zlo kojim je zadužio. Poslije sto četrdes godina ponovo prokrčeni i u zaraslom i zatrnjenom Boanu nasred kojeg je opet i jedna bukva nedavno nikla. Mirko je za ovo nagraðen." Poslije svega. kao malo dijete. ispunio je stričevu želju i naum i na Prentinoj glavici osnovao varoš s njegovim imenom. To što je na tebi.' Puške su zagrmjele.Danilovgrad.. pa se ranjen naslonio na lakat. knjaz Nikola. takav spomenik knjazu Danilu! Njegov sinovac i naslednik. radi izvršenja smrtne kazne.? Budo Simonović . $utridan izveli su Punišu kod crkve Cveta Ćekla. na pogled Ostrogu. opalio puškom i pribi ga..