P. 1
Halil Dzubran - Prorok

Halil Dzubran - Prorok

|Views: 20|Likes:
prorok
prorok

More info:

Published by: Јелена Пјешчић on Mar 04, 2014
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/04/2014

pdf

text

original

Halil Džubran Prorok

The Prophet, Kahlil Gibran, Heinemann, London, 1974. Izdavač Grafički zavod Hrvatske Izdavačka djelatnost Zagreb, Frankopanska 26 Prijevod i pogovor Marko Grčić GZH 1985.

Četvrto popravljeno i dopunjeno izdanje

Almustafa, izabrani i ljubljeni, koji bijaše osvit vlastitoga dana, dvanaest godina u gradu Orfaleseu čekaše brod koji je trebalo da se vrati i da ga odnese natrag na rodni mu otok.

I dvanaeste godine, sedmoga dana jelula, mjeseca žetve, on se uspne na brijeg izvan gradskih zidina i pogleda na more; i spazi svoj brod gdje plovi kroz maglu.

Tada se dveri njegova srca naglo otvoriše, i njegova radost poletje daleko nad more. On sklopi oči i pomoli se u tišini duše.

Ali, kad siđe s brijega, obuze ga tuga, i pomisli u srcu:

Kako da odem u miru i bez žalosti? Ne, čak ni bez rane u duhu neću napustiti ovaj grad. Dugi bijahu dani bola koje provedoh među njegovim zidinama, i duge bijahu samotničke noći; a tko se može rastati sa svojim bolom i sa svojom samoćom bez žaljenja? Previše sam čestica duha razasuo po ovim u1icama, i odveć je djece moje čežnje što idu gola među ovim brdima, i ne mogu otići od njih bez tegobe i bola. Ne svlačim ja danas odjeću nego kožu odirem vlastitim rukama. Niti misao ja ostavljam za sobom nego srce očvrslo od gladi i žeđi. Ipak, ne mogu više oklijevati. More, koje sve zove k sebi, zove i mene, i moram zaploviti. Jer ostati, iako sati teku u noći, znači smrznuti se, a ledac se prometnuti, ukalupiti se. Rado bih ponio sve što je ovdje. Ali kako ću? Glas ne može ponijeti jezika ni usana što mu krila dadoše. Sam mora nebo tražiti. A sam, i bez gnijezda svoga, orao će sunce preletjeti.

I kad stiže na podnožje brijega, opet se okrenu moru, i ugleda brod gdje se primiče luci, a na pramcu mornare, zemljake svoje.

A duša mu zavapi za njima, i on reče: Sinovi drevne moje majke, koji jašete na plimama, Koliko li ste samo brodili u mojim snima! I sad uploviste u moju budnost, koja je moj dublji san. Spreman sam poći, i moja živa želja, pripravnih jedara, čeka vjetar. Samo ću još jednom udahnuti ovaj mirni zrak, samo ću još jednom zaljubljeni pogled baciti unatrag,

I onda ću stati među vas, pomorac među pomorce. A ti, golemo more, usnula mati, Koja si jedini smiraj i sloboda rijeci i potoku, Samo će još jednom potok zaviti, samo će još jednom zažuboriti na ovoj čistini, A onda ću ti doći, kao beskrajna kap beskrajnom oceanu.

I dok je išao, ugleda izdaleka muškarce i žene gdje napuštaju polja i vinograde i hite gradskim dverima.

I začu njihove glasove gdje zazivlju njegovo ime, i gdje se dovikuju od jedne do druge njive, govoreći jedni drugima da dolazi njegov brod.

A on reče u sebi:

Hoće li dan rastanka biti i dan sastanka? I hoće li se reći da moja večer bijaše uistinu moja zora? I što ću dati onome tko ostavi plug u pola brazde, ili onom tko zustavi kolo tijeska? Hoće li srce moje postati voćka otežala od ploda koji mogu skupiti i dati im? I hoće li moje čežnje poteći poput vrela da mogu naliti njihove krčage? Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći, ili frula da dah njegov može proći kroza me? Tragalac sam za tišinom, i kakvo sam blago našao u tišini da bih ga mogao razdati s povjerenjem? Ako je ovo dan moje jematve, u kakve sam njive sjeme usijao i u kakvim dolima zaboravljenim?

A čuvar noći napunit će je uljem. sav mu narod pođe u susret. nije moj plamen koji će u njoj planuti. I oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka. i oni ga zazivahu kao da u jedan glas govore. on sam ne mogaše izreći svoju dublju tajnu. nego sin naš i naš pravi ljubljeni. Mnogo smo te ljubili. i on će je. A kad uđe u grad. također.Ako je ovo odista dan kad podižem svoju svjetiljku. a mladost tvoja davaše nam snove da ih sanjamo. A svećenici i svećenice rekoše mu: Neka nas sad ne razdvoje valovi morski. Među nama si išao kao duh. Ali. i neka godine koje provede među nama postanu uspomena. . neizreciva bijaše naša ljubav. Ti nisi tuđinac među nama. ni gost. Jer. Ali je mnogošta u srcu njegovu ostalo neizrečeno. A sada glasno za tobom vapije i stat će preda te otkrivena. Neka već ne pate naše oči gledajući za tvojim licem. i koprenama bijaše zastrta. To on riječima kaza. upaliti. A stariji u gradu istupiše i rekoše: Ne odlazi još od nas. i sjena tvoja bila je svjetlost na našim licima. Prazan i mračan dići ću svjetiljku. Bio si podne u našem sumraku.

i tako se neće zatrti. Samo pognu glavu. U svojoj si samoći bdio s našim danima. I on i narod krenuše k velikom trgu pred hramom. A sad je tvoj brod doplovio. . jer ga je ona prva potražila i povjerovala mu još dok je bio samo jedan dan u gradu. razotkrij pred nama samima. Ali im on ništa ne odvrati. A on odgovori: Orfaležani. I ona ga pozdravi govoreći: Proroče Božji. dugo si tražio udaljenosti svojega broda. o čemu ja mogu govoriti osim o onome što se i sad miče u vašim dušama? Tada reče Almitra: Govori nam o Ljubavi. Nego te molimo da nam sada. a naša te ljubav neće sputavati ni naše potrebe zadržavati. kad nas ostavljaš. Duboka je tvoja žudnja za zemljom tvojih uspomena i za boravištem tvojih viših čežnja. dakle.I drugi dolažahu usrdno ga moleći. Sada nas. a oni koji stajahu bliže ugledaše mu suze gdje se liju na grudi. A iz svetišta iziđe žena kojoj ime bijaše Almitra. a ona svojoj djeci. progovoriš i da nam dadeš od svoje istine. koji tragaš za krajnjim. A mi ćemo je prenijeti svojoj djeci. I on gledaše u nju sa sve većom nježnošću. i reci nam sve što ti se pokazalo od onoga što je između rođenja i smrti. i u svojoj si budnosti slušao naš plač i smijeh dok smo spavali. i ti svakako moraš ići. A bila je vidovita.

Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života. koliko vam pomaže da rastete.A on podiže glavu i pogleda na ljude. slijedi je. i muk zavlada među njima. da postanete sveti kruh za Božji sveti pir. Ljubav nema ništa niti se ona može imati. Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Jer. Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti. Jer. Ona vas mijesi dok gipki ne budete. Kao što se uspinje na vašu visinu i draga vam najnježnije grane što dršću na suncu. tako će vas i razapeti. Jer. Premda su joj putovi tvrdi i strmi. Ona vas melje dok ne pobijelite. A kad vas krila njena ponesu. vjerujte joj. I snažnim glasom reče: Kad te ljubav zove. A onda vas meće na svoj sveti oganj. Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila. predajte joj se. i gdje ćete plakati. . A kad vam govori. kao što vas ljubav kruni. ali ne svim svojim suzama. ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak. toliko vas i potkresava. gdje ćete se smijati. Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi. ali ne punim smijehom. ljubav je dovoljna ljubavi. Ali. U svijet bez godišnjih doba. Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj. Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prianjaju uza zemlju. Poput snopova žita ona vas u se skuplja. Ona vas mlati da bi vas razgolitila.

vidi li da ste vrijedni toga. Tada Almitra opet progovori i reče: A što o Ženidbi veliš.« I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi. . Lijevajte čašu jedno drugome. Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za još jedan dan ljubavi. neka vam ovo budu želje: Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći. bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju. ali ne pravite spone od ljubavi: Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša. Učitelju? A on odvrati govoreći: Rodiste se zajedno i uvijek ćete biti zajedno. Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi. nego radije: »Ja sam u Božjem srcu. Da.Kad ljubite. I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i s pjesmom zahvalnicom na usnama. Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću. upravlja vašim putem. Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni. Neka nebeski vjetrovi plešu među vama. ne valja da kažete: »Bog mi je u srcu«. jer ljubav. Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane. ali ne pijte iz iste čaše. Upoznati bol od prevelike nježnosti. I krvariti s veseljem i radosno. Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos. Ali. ako ljubite i svakako morate imati želja. Ali. Ljubite jedno drugo. neka bude prostora u vašem zajedništvu.

Jer. život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer. Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele. Možete im dati svoju ljubav. ali ne preblizu. ona imaju vlastite misli. ali ne jedite od iste kriške. ne pripadaju vama. ali neka svako od vas uzmogne biti i samo. njihove duše borave u kući od sutra. Jer. koju vi ne možete posjetiti. Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti. stupovi hramski stoje odvojeno. Ona dolaze kroz vas. čak ni u svojim snima. A žena koja stajaše s čedom na prsima reče: Govori nam o Djeci. ali ne i svoje misli. Možete se upinjati da budete kao oni. Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.Dajte jedno drugome od svoga kruha. ali ne od vas. I on reče: Vaša djeca nisu vaša djeca. Jer. I premda su s vama. A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome. ali ne tražite od njih da budu poput vas. Podajte svoja srca. I stojte zajedno. i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko. ali ne njihove duše. Jer. ali ne jedno drugom u posjed. Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom. Možete okućiti njihova tijela. Kao što su žice na lutnji same. premda odzvanjaju istom glazbom. Pjevajte i plešite zajedno i radujte se. .

Ima ih koji daju s boli. što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada? I što je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeđ.Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću. Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju? A sutra. ali je bolje dati nezamoljen. niti traže radosti. i ta je bol njihovo krštenje. niti daju opominjući se vrline. isto tako ljubi i luk koji miruje.i daju to da bi ih drugi prepoznali. i ta je radost njima nagrada. Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja. Jer. koje se strašite dok vam se izvor prelijeva. i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove. Dobro je dati kad tko moli. i njihova škrinja nikad nije prazna. A ima ih koji imaju malo i sve daju. Kad od sebe dajete. kao što On ljubi strijelu koja leti. . istinski dajete. A on odvrati: Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga. I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje. Ima ih koji daju s radošću. Rukama takvih govori Bog. To su vjernici života i darežljivosti života. Tada reče bogataš: Govori nam o Davanju. neutaživa? Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju . i na njihove se oči smiješi na zemlju. Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor. razumijevanjem.

a ne vašim baštinicima. da doba davanja pripadne vama. Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima. dajite sada.A ima li išta što ćete zadržati? Sve što imate jednog će se dana razdati. voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako. krčmar. primanja? I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen? Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci. I vi primaoci .ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti. Stoga. Zacijelo. Onda starac. dapače u milosrđu. I koja zasIuga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju.dok ste vi. koji se smatrate davaocima. i oruđe davanja.a svi ste vi primaoci -. I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašega potočića.« Ali. jer zadržavati znači propadati. odista. ali samo potrebitima. da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje. Često kažete: »Dao bih. Jer. tko je vrijedan da primi svoje dane i noći. samo svjedoci. Daju da bi mogli živjeti. previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku. Jer. reče: Govori nam o Iću i Piću: A on reče: . i Boga za oca. ni stada na vašem pašnjaku. život daje životu . vrijedan je svega što vi imate.

neka vam u srcu bude pjesma uza svaku čašu.« A na jesen.O kad biste mogli živjeti o miomirisu zemlje i poput biljke na zraku da vas krijepi svjetlost. recite joj u srcu: »Tvoje će sjeme živjeti u mojem tijelu. kad vina pijete. kad trgate grožđe u vinogradu za tijesak. i na tijesak. i otkidati mladunče od majčina mlijeka da biste utažili žeđ. i ja ću biti pojeden. i moji će plodovi biti pobrani za tijesak. Ali. A on odvrati govoreći: »Radite da biste išli ukorak sa zemljom i dušom zemljinom. recite mu u srcu: »Ista sila koja tebe kolje i mene kolje. I poput mladoga vina držat će me u vječnim posudama. I zajedno ćemo se radovati kroza sva godišnja doba. recite u srcu: »I ja sam vinograd.« I kad jabuku zagrizete.« A zimi. Tvoja i moja krv samo je sok koji hrani nebesko drvo. I miomiris tvoj bit će moj dah. I neka u pjesmi bude spomen na jesenske dane. . I neka vaš stol bude žrtvenik na kojem se žrtvuju čista i nevina stvorenja šume i livade za nešto što je čistije i još nevinije u čovjeku. Onda orač reče: Govori nam o Radu. zakon koji tebe prepušta mojoj ruci i mene će prepustiti jačoj ruci. I pupoljci tvojega sutra raspupat će se u mojem srcu. jer morate ubijati da biste jeli. neka to bude čin štovanja. Jer. Kad ubijate živinče. i na vinograd.

. sa sobom se spajate. a vi. A ljubiti život u radu znači biti prisan s najskrovitijom tajnom života. A kad s ljubavlju radite. A svako je znanje uzaludno. kad sve drugo jednoglasno pjeva? Uvijek vam govorahu da je rad prokletstvo. i s Bogom. kao da vaše Ijubljeno treba da boravi u toj kući. u boli svojoj. istinski ljubite život. osim kad postoji znanje. A svaki je rad prazan ako nema ljubavi. Ali ja vam kažem da vi. A svaki je žar slijep. osim kad postoji žar. i s drugim. koji vam je određen kad je san taj bio rođen.Razlijeniti se znači otuđiti se od godišnjih doba. kao da će vaše ljubljeno jesti plodove. Kad radite. Također vam govorahu da je život mrak. To znači sijati sjeme s nježnošću i dizati ljetinu s radošću. a uzdržavanje tijela prokletstvom koje vam je na čelu ispisano. u svojem umoru. To znači ispuniti sve što tvorite dahom duha svojega. Ali ako. rođenje nesrećom nazivate. To znači graditi kuću s dragošću. A što je to raditi s ljubavlju? To znači tkati ruho od vlakana iz svoga srca. gluha i nijema. vi ste frula kroz čije se srce šapat sati preobraća u glazbu. I držeći se posla. onda ja odgovaram da samo znoj s čela vašega može sprati ono što na njemu piše. kao da vaše ljubljeno treba da nosi to ruho. ponavljate ono što vam rekoše umorni. a trud nesreća. Koji bi od vas da bude svirala. osim kad postoji rad. I ja kažem da je život mrak. ispunjate dio zemljina najdaljega sna. radeći. izići iz ophodnje života koji stupa veličanstveno i s ponosnom poniznošću put vječnosti.

I znati da svi blagoslovljeni mrtvi stoje oko vas i motre. pečete gorči kruh. I onaj tko lovi dugu da bi je na platno metnuo u obličju čovječem. to u nj može više radosti stati. ne u snu nego u punoj budnosti podneva. Potom jedna žena reće: Govori nam o Radosti i Žalosti. Jer. i tko otkriva oblik vlastite duše u stijeni. ako ne volite pjevanja. kao da u snu govorite: »Tko radi u mramoru. Ako mrzite mašćenje grožđa. dakle. Nije li krčag u kojem vino držite bio pečen u grnčarevoj peći? . Rad je ljubav koja biva vidljiva. ako kruh pečete ravnodušno. više je od onoga tko pravi sandale za noge. « Ali. I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza. Pa makar pjevali poput anđela. koji toli samo pola čovječje gladi. nego samo s gađenjem. vi začipate ljudske uši na glasove dana i glasove noći. plemenitiji je od onoga tko pluži zemlju. Često sam čuo gdje velite. iz vašeg će masta oteći otrov u vino. bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade. A samo je onaj velik tko glas vjetra pretvara u pjesmu što ju je zasladio vlastitom ljubavlju. ako ne možete raditi s ljubavlju. to može biti? Što žalost više raskopa vaše biće. A on odvrati: Vaša je radost vaša raskrinkana žalost. ja kažem. A kako. da vjetar ne govori slađe divovskome hrašću nego najmanjoj od svih vlati trave. Ali.

pobacati ih u šumu i na livadu. sanjajući. zapamtite da vam je druga zaspala na postelji. a drugi kažu: »Ne. Odista ste obješeni poput zdjelica vage između svoje žalosti i svoje radosti.« A ja vam kažem da su nerazdvojne. . još nije vrijeme tome.I nije li frula koja vam duh blaži puko drvo koje izbušiše noževi? Kad ste radosni. a zelene staze vaši putovi. Diže se na suncu i spava u tišini noći. vaša radost ili vaša žalost svakako se mora dizati ili spuštati. zar ne ostavlja grad radi luga i brežuljka? O kad bih mogao skupiti vaše truće u ruku i. zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost. smireni ste i uravnoteženi. Tada jedan zidar stupi i reče: Govori nam o Kućama. tako se vraća lutalac u vama. Ali. i kad vam jedna sjedi sama za stolom. kao što se vi kući vraćate o sumraku. kako biste jedni druge mogli tražiti kroz vinograde. Kad ste žalosni. Vaša je kuća vaše veće tijelo. Samo kad ste prazni. opet zavirite u svoje srce. i nije bez snova. vječno dalek i samotan. poput sijača. Neki od vas vele: »Radost je veća od žalosti«. Zajedno dolaze. i vidjet ćete da odista plačete za onim što je bila vaša radost. Zar vaša kuća ne sanja? I. Jer. i dolaziti s miomirisom zemlje u odjeći svojoj. A on odvrati i reče: Sagradite od svojih maštarija sjenicu u pustinji radije nego da gradite kuću među gradskim zidinama. žalost je veća. Kad vas rizničar uzima da bi izmjerio svoje zlato i srebro. O kad bi doline bile vaše ulice.

djeco prostora. napokon. koja odvodi srce od stvari načinjenih od drveta i kamena na svetu planinu? Recite mi. Neka ne bode ljeskava kožica što prekriva ranu nego kapak koji čuva oko. žudnja za udobnošću ubija strast duše. i žudnju za udobnošću. niti da spuštate glave da ne udarite u strop. ima li toga u vašim kućama? Ili imate samo udobnost. On se izruguje vašim čvrstim namislima i stavlja ih u čičak poput krhkih posuda. Orfaležani. ne dajte da budete ni ulovljeni ni ukroćeni. Ne treba da smotavate krila da biste mogli proći kroz vrata. u sprovodu. Uljuljkuje vas u san samo da bi vam uz postelju stajao i rugao se dostojanstvu tijela. Ne treba da boravite u grobovima koje mrtvi napraviše za žive. potom biva neprijatelj i.U svojem strahu preci vaši skupiše vas preblizu jedne uz druge. spokojnoga žara koji otkriva vašu snagu? Imate li uspomena. I malo će dulje bedemi gradski razdvajati vaša ognjišta od vaših polja. i. Iako su mu svilene ruke. tim potajnim stvorom koji u kuću ulazi kao gost. blistavih slavoluka što nadsvođuju vrhunce duha? Imate li ljepotu. što imate u ovim kućama? I što li to čuvate iza učvršćenih vrata? Imate li mira. gazda? Da. Pa bila od krasote i od sjaja. Odista. I strah taj potrajat će malo duže. s kukom i kandžijom. kuća vaša neka ne čuva vašu tajnu niti štiti vašu čežnju. cereći se. . u lutke pretvara vaše više žudnje. a onda postaje i krotitelj. Ali vi. a onda ide. niti da se bojite disati da zidovi ne bi popucali i pali. I kažite mi. Vaša kuća neka ne bude sidro nego jedro. vi nemirni u miru. srce mu je od željeza.

u njemu možete naći oklop i lanac.« A ja velim: Da. i nećete oskudijevati ako samo znate kako da ruke napunite. smijao se u šumi. u nebeskom dvorcu. I tkalac reče: Govori nam o Odjeći. kojem su dveri jutarnja magla i kojem su prozori pjesme i tišine noćne. Ne zaboravite da je čednost zarad zaštite od nečistih očiju. A trgovac reče: Govori nam o Kupnji i Prodaji. A kad je posao dovršio. I premda u ruhu tražite slobodu svoje osobnosti. što će biti čednost nego okov i prljavština duše? I ne zaboravite da zemlja uživa u tome da ćuti vaše bose noge i da vjetar čezne da se poigra vašom kosom. A on odvrati i reče: Za vas zemlja rađa plodove. . to jest bio sjeverac. A kad nečistih više ne bude. A on odgovori: Vaša odjeća krije mnogo od vaše ljepote. Ali sram je bio krosna njegova. U izmjeni darova zemljinih naći ćete obilje i biti zadovoljni. dah je života u sunčanom sjaju i ruka života u vjetru. iako ne skriva ono što nije lijepo. Jer. Neki od vas vele: »Sjeverac je odatkao ruho koje nosimo. a mlitavost mišica njegova nit.Radi onoga što je bezdano u vašim boravištima. a sa manje odjeće. O kad biste mogli susretati sunce i vjetar sa više svoje kože.

I ne trpite da praznoruki sudjeluju u vašim poslovima.« I ako vam dođu pjevači. I zbog počinjenoga zla morate kucati i čekati neko vrijeme nezapaženi na dverima blaženika. plesači i frulaši. pazite da nitko ne otiđe praznoruk. sami. ili otiđite s našom braćom na more i mrežu bacajte. polja i vinograda. sretnete tkalce. vi trudbenici mora. duh gospodar zemlje neće mirno spavati na vjetru dok ne budu zadovoljene potrebe i posljednjega među vama. stoga. Poput oceana vaše je božansko jastvo. koji bi za vaš trud prodali svoje riječi. a druge gladovanju. i oni su skupljači plodova i miomirisa. A on odvrati govoreći: Upravo kad duh vaš ide lutajući na vjetru. . sve dok izmjene ne bude u ljubavi i ugodnoj pravičnosti. i nepaženi. Kad na sajmu. da dođe posred vas i da posveti vage i račun koji odmjerava vrijednost vrijednošću. Jer. radite zlo drugima i. sami sebi. iako načinjeno od snova. I prije negoli odete sa sajma.Ipak. odjeća je i hrana vašoj duši. a ono što donose. vi. Jer zemlja i more i vama će biti dobrostivi kao što bijahu nama. ona će neke voditi oblapornosti. A onda jedan od sudaca gradskih istupi i reče: Govori nam o Zločinu i Kazni. Jer. i od njihovih darova kupite. Zauvijek ostaje neokaljano. Takvima recite: »Dođite s nama u polje. grnčare i skupljače mirodija – Zazovite tada gospodara duha zemlje.

Čak je poput sunca vaše božansko jastvo. ni patuljak u magli. koje je. Tako zločinac ne može činiti zlo bez skrivene volje svih vas.I poput etera diže se tek kad okrilati. krivi je često žrtva oštećenoga. u snu. on pada zarad onih iza sebe. Ali. pada zarad onih pred sobom. I još češće osuđenik nosi teret nekrivih i nevinih. u vama. zna zločin i kaznu za zločin. A govorio bih vam sada o čovjeku u vama. on. A i ovo. . iako brži i čvršćega koraka. Poput procesije idete zajedno prema svojem božanskom jastvu. I neokaljani nije čist od djela okrutnikovih. a ne vaše božansko jastvo. također. Nego bezobličan patuljak koji. Da. Pravednik nije nedužan za djelo zloga. Ono ne zna putova krtičinih niti traži rupa zmijinjih. Vi ste put i putnici. Da. A opljačkani nije nevin u tome što je opljačkan. I kad jedan od vas padne. I kao što ni jedan list ne požuti bez tihoga znanja cijeloga drveta. Ali. Jer. ide kroz maglu tražeći vlastito buđenje. Često sam vas slušao gdje govorite o onome koji čini zlo kao da on nije jedan od vas nego tuđinac među vama i uljez u vašem svijetu. još ne odmakoše od kamena spoticanja. Mnogo je toga u vama već čovjek. iako ta riječ teško leži na vašim srcima: Ubijeni nije neodgovoran za svoje ubojstvo. ne boravi božansko jastvo samo u vašem biću. kao opomena na kamen spoticanja. a mnogo toga još nije čovjek. koji se. Tako zli i slabi ne može pasti niže od najnižega. ja kažem: kao što se svetac i pravednik ne mogu dići iznad najvišega koje je u svakome od vas.

Tada. I odista će naći korijene dobra i zla. I neka onaj koji bičuje vrijeđaoca pogleda u duh uvrijeđenoga. Kakvu osudu izričete onome koji je. oni stoje zajedno pred licem sunca. sam izmučen i zlostavljan? I kako ćete kazniti one čije je kajanje veće od njihovih nedjela? Zar kajanje nije pravda kojom upravlja isti taj zakon kojem biste rado služili? Ipak. kao što su crna i bijela nit skupa otkane.Ne možete odijeliti pravednika od nepravednika. premda pošten u tijelu. a ispitat će i krosnu. učitelju? A on odvrati: . iako je i sam ubijen u duhu? I kako gonite onoga koji je na djelu varalica i tlačitelj. I ako bi tko od vas kažnjavao u ime pravde i dizao sjekiru na zlu voćku. pravnik reče: A što o našim Zakonima veliš. Nepozvano. plodne i neplodne. također. tkalac će pregledati cijelu tkaninu. tat u duhu? Kako kažnjavate onoga koji ubija u tijelu. ni dobrog od zloga. I da kamen ugaoni u hramu nije viši od najniže stijene u njegovu temelju. kako ćete dok ne gledate sva djela pri punoj svjetlosti? Samo ćete tada znati da su ispravan i pali jedan čovjek što stoji u sumraku između noći svojega patuljastog jastva i dana svojega božanskog jastva. Jer. I vi suci koji biste da budete pravedni. ne možete svaliti kajanje na nevinoga niti ga dići sa srca krivčeva. neka također na tezulji izmjeri srce njenoga muža. I kad crna nit pukne. i neka mjerama izmjeri dušu njegovu. Iako je. isprepletene zajedno u tihome srcu zemlje. neka joj pogleda korijenje. I vi koji biste da razumijete pravdu. Ako tko od vas dovede pred sud nevjernu ženu. vikat će u noći da se ljudi probude i pogledaju sami sebe.

dok gradite pješčane kule. uporno gradeći pješčane kule. kad se prejede i zamori. Ali. te sve druge naziva golima i besramnicima? Što s onim koji podrani na pir i. kakva će vjetrenica upravljati vašim smjerom? Kakav vas ljudski zakon može svezati ako slomite jaram svoj. A kad ih razarate. osim uz nečija zatvorska vrata? Kakva se zakona morate bojati dok plešete. ocean se uvijek smije s nevinima. ocean donosi još pijeska na žalo. kakve slike nacrtane na zemlji mogu zadržati? Vi koji putujete s vjetrom. Nego za koje je život stijena. vas. Poput djece što se uz ocean igraju. koji idete s licem prema suncu. odlazi govoreći da su svi pirovi nasilje i da su svi svatovi kršitelji zakona? Što bih rekao o njima. razaraju. osim da stoje na suncu. Ali. ali leđima okrenuti suncu? Oni vide samo svoje sjene. Odista.Uživate u postavljanju zakona. a zakon dlijeto kojim bi ga usjekli na svoju sliku i priliku? Što s bogaljem koji mrzi plesače? Što s volom koji voli svoj jaram i smatra šumskoga jelena i srndaća zabludjelim i potucačkim stvorenjima? Što sa starom zmijom koja ne može svući svlaka. a onda ih. I što je sunce njima nego bacač sjena? I što li je priznati zakone nego sagnuti se i obilježiti sjene na zemlji? Ali. što s onima kojima život nije ocean. ocean se smije s vama. a ljudski zakoni nisu pješčane kule. A još više uživate kršeći ih. osim posrtanja preko nečijih željeznih lanaca? . uza smijeh. a njihove su sjene njihovi zakoni.

taj ste zakon vlastoručno napisali na svojem čelu. A on odvrati: Pred gradskim dverima i uz ognjišta vaša gledah vas gdje padate ničice i obožavate svoju slobodu.I tko će vam to suditi ako strgate odjeću svoju. I što biste. kad one opašu vaš život. ako ne krhotine sebe samih. doista. u osvit svojega razumijevanja. kad vaši dani ne budu bez briga ni vaše noći bez nevolje i boli. iako mu se karike sjaje na suncu i zablješćuju vam oči. . što slobodom zovete najtvrđi je od tih lanaca. jer. osim ako je ne ostavite na nečijem putu? Orfaležani. a vi se. I srce je krvarilo u meni. vi možete biti slobodni tek kad sama žudnja za traženjem slobode postane svagdašnji posao vaš. možete prigušiti bubnjanje. odbacili kako biste bili slobodni? Ako biste pak nepravedan zakon željeli ukinuti. goli i nevezani. Bit ćete slobodni. Doista. ali tko će ševi zapovjediti da ne pjeva? I govornik reče: Govori nam o Slobodi. olabaviti žice na liri. Kao što se robovi ponizuju pred silnikom i slave ga. izdignete nad njih. ipak. Nego. i kad prestanete govoriti o slobodi kao o svrsi i ispunjenju. A kako da se dignete nad svoje dane i noći dok ne skršite lance koje ste. prije. iako ih ubija. pričvrstili oko svojega podnevnog sata? Uistinu. u dubravi oko hrama i u sjeni tvrđavice gledah i najslobodnije među vama gdje slobodu vuku kao jaram i negve.

biva sama okov većoj slobodi. I kad sjena iščezne i više je nema. Odista. ne u ruci strašiteljevoj. . I tako. dakle ljubavnici svih svojih počela? Vaš um i vaša strast krmilo su i jedra vaše moreplovne duše. za čim idete i ono čemu biste umakli. kad gubi okove. pa makar i more izlili na njih. A ako biste silnika da srušite s prijestolja. Sve se to giba u vama. svjetlost koja ostane biva sjena drugoj svjetlosti. sjedište je toga straha u vašem srcu.Ne možete ga izbrisati paleći zakonike svoje ni umivajući čela svojih sudaca. A ako biste strah da raspršite. kako tiranin može vladati slobodnima i ponosnima nego s pomoću tiranstva u vlastitoj im slobodi i s pomoću sramote u vlastitom im ponosu? A ako biste brigu da odbacite. A svećenica progovori opet i reče: Govori nam o Umu i Strasti. više nego što vam je nametnuta. tu ste brigu sami izabrali. sve se u vašem biću giba u stalnom poluzagrljaju: što žudite i čega se bojite. vaša sloboda. A on odvrati govoreći: Vaša je duša često bojište na kojem vaš um i vaša rasudna moć ratuju protiv vaše strasti i vašega nagona. O kad bih bio mirotvorac u vašoj duši. dok vi sami ne budete mirotvorci. Jer. poput svjetala i sjena u priljubljenim parovima. Ali kako. gnusno i poštovano. prvo vidite je li srušeno njegovo prijestolje podignuto u vama. da uzmognem preobraziti nesklad i suparništvo vaših počela u jedinstvo i melodiju.

uživajući u spokoju i divoti dalekih polja i livada . ili pak ostati nepomični nasred mora. ograničljiva sila. ne biste jednoga gosta častili više nego drugoga. i list u Božjoj šumi. I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života. možete se samo valjati tamo-amo i da vas struja nosi. Stoga. bilo jedra. vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti. neka vaša duša uznosi vaš um do visina strasti. i snažan vjetar zaljulja šumu. i da se poput feniksa diže iz vlastitoga pepela. da uzmogne pjevati.neka srce vaše rekne sa strahopoštovanjem: »Bog se giba u strasti. tako i vi morate upoznati bol. . da strast vaša može živjeti iz dana u dan uskrisujući. jest oganj što gori do samouništenja. A on kaza: Vaša je bol lomljenje ljuske koja zatvara vaše poimanje. Zacijelo.neka srce vaše rekne u tišini: »Bog miruje u umu. dok upravlja sam. I neka upravlja vašom strašću s umom. jer tko je privrženiji jednome. Jer je um. razularena. kad sjedite u prohladnoj sjeni bijelih jablanova. Htio bih da svoj razum i svoj nagon gledate kao što biste gledali ljubljene goste u svojoj kući. Među bregovima.Ako se slomi bilo krmilo. a munje i gromovi obznane veličanstvo neba . i ti ćeš otpočinuti u umu i gibati se u strasti. A jedna žena prozbori i reče: Govori nam o Boli. Kao što se ljuska ploda rnora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo.« A kad okrene oluja. a strast.« I jer si dah u Božjem ozračju. gubi ljubav i povjerenje obojice.

« Ne recite: »Našao sam put duše. I jedan čovjek reče: Govori nam o Samospoznaji. I posuda koju donosi. I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola. I ne tražite dubine svojega znanja sa štapom ili dubinomjerom. neka ne bude tezulje da izmjeri vaše neznano blago. vaše uši žeđaju za glasom o znanju vašega srca. A blago vaših bezdanih dubina otkrilo bi se vašim očima. Jer. vjerujte liječniku. Ne recite: »Našao sam istinu«. k moru. I dobro je što je tako. mrmoreći. kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima. i popijte njegov lijek tiho i spokojno. Ali.« . jastvo je bezdano i neizmjerno more. Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli. Ali. ako i jest teška i tvrda.I prihvatit ćete doba svojega srca. njegovu ruku. Jer. Mnogo ste svoga bola sami odabrali. načinjena je od gline što ju je Grnčar ovlažio svojim svetim suzama. Skriveno vrelo vaše duše svakako mora izbiti i poteći. Stoga. A on odvrati govoreći: Vaša srca znaju u tišini tajne dana i noći. Željeli biste prstima opipati golo tijelo svojih snova. nježno vodi ruka Nevidljivoga. ako vam i peče usne. nego radije: »Našao sam jednu istinu. To je gorki napitak kojim liječnik u vama vida vaše bolesno jastvo.

Zvjezdar vam može govoriti o svojem poimanju svemira. ali vam on ne može dati svojega poimanja. ne daje od svoje mudrosti nego od svoje vjere i svoje ljubavi. Jer viđenje jednoga čovjeka ne uzajmljuje svoja krila drugome čovjeku.Recite radije: »Sreo sam dušu gdje ide svojim putem. A onaj koji je upućen u znanost o brojevima može govoriti o područjima težine i mjere. I kao što svaki od vas sam stoji u Božjem znanju. poluusnulo. Ako je doista mudar. A jedan mladić reče: Govori nam o Prijateljstvu. ali vas ne može odvesti onamo.« Jer. Glazbenik vam može pjevati o ritmu koji je u cijelome svemiru. Tada reče učitelj: Govori nam o Poučavanju. tako mora svaki od vas biti sam u svojem poznavanju Boga i u svojem poimanju zemlje. ni glas koji ga odražava. ne nudi vam da uđete u kuću njegove mudrosti nego vas radije vodi do praga vašega duha. u počecima vašega znanja. ali vam ne može dati uho koje hvata ritam. A on reče: Nitko vam ne može otkriti ništa osim onoga što je već ležalo. I on odvrati govoreći: Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba. među učenicima. . Učitelj koji se šeće u sjeni hrama. Duša ne ide po koncu niti raste poput trske. duša kroči svim putovima. Duša se otvara kao lotos sa bezbroj latica.

dolazite k njemu gladni. ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno. u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se. I kad on šuti.On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju. I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha. Jer. Jer. Kad se opraštate s prijateljem. a žanjete sa zahvalnošću. neka upozna i vašu plimu. Jer. sve čežnje. Jer. što najviše volite u njemu. i diobe radosti. može biti razgovjetnije kad je odsutan. Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje. ne žalostite se. vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce. sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje. Jer. Jer. I ako mora upoznati vašu oseku. I on odvrati govoreći: Razgovarate kad više niste u miru sa svojim mislima. Jer. . kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline. i ištete od njega spokoja. sve se misli. što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme? Potražite ga uvijek da oživite vrijeme. njegovo je da vam ispuni potrebu. I neka vaše najbolje bude za prijatelja. A učenjak reče: Govori o Razgovoru. ne bojite se reći »ne«. bez riječi. On je vaša trpeza i vaše ognjište. u prijateljstvu. niti se suzdržavate od »da«. a ne prazninu. I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha.

i u krletki riječi može doista raširiti krila. živite na svojim usnama. Ima ih među vama koji traže razgovorljive. U grudima takvih duh boravi u ritmičkoj tišini. Kad prijatelja sretnete na putu ili na sajmu. Od vremena biste da napravite potok i da na njegovoj obali sjedite i motrite mu tijek. Tišina samotnosti otkriva njihovim očima golo jastvo. a glasnost biva zabava i razbibriga. Jer. njegova će duša čuvati istinu vašega srca. I zna da je jučer samo današnje sjećanje a sutra današnji san. A ima ih koji razgovaraju. ne znajući i bez predumišljaja. Vi biste da prilagodite svoje držanje i čak da upravljate svojim duhom po satima i godišnjim dobima. otkrivaju poneku istinu koju sami ne mogu razumjeti. Neka glas u vašem glasu govori uhu u njegovu uhu. bezvremeno u vama svjesno je bezvremenosti života. misao je ptica prostora. govori o Vremenu. Jer. I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno. . Ipak. kao što se pamti okus vina. A on odvrati: Vi biste mjerili vrijeme. i rado bi umakli. koje je neizmjerno i neizmjerljivo. iz straha da ne budu sami. A zvjezdar reče: Učitelju. ali je ne izgovaraju riječima. ali ne može letjeti. kad se i boja zaboravi. a ni posude više nema. te. neka duh u vama pokrene vaše usne i upravlja vašim jezikom.I kad više ne možete izdržati u samoći srca. A ima ih s istinom u sebi.

pije i u mrtvajama. kao ljubav. a ne mora potonuti na dno. ipak. niste zli. premda bezgranična. ako u misli morate razdijeliti vrijeme na godišnja doba. ono traži hrane čak i u mračnim pećinama. Jer. što je zlo nego dobro izmučeno vlastitom glađu i žeđu? Odista. Ipak. kad žeđa. samo je razdijeljena kuća. Dobri ste kad ste jedno sa sobom. Ali. samo ste korijen koji se probija u zemlju i siše na njezinim grudima. nepodjeljivo i neizmjerljivo? Ali. niti od jednoga ljubavnog čina do drugog? I nije li vrijeme. Jer. kad je dobro gladno. sadržana u jezgri njegova bića. Dobri ste kad težite da dadete od sebe. kad niste jedno sa sobom. i da se ne giba od jedne ljubavne misli do druge. Jer. Tko među vama ne osjeća da je bezgranična njegova moć ljubavi? A. neka svako doba sadrži sva druga. I neka današnji dan obgrli prošlost sjećanjem i budućnost čežnjom. I brod bez krmila može plutati besciljno među opasnim liticama. A on odvrati: O dobru u vama mogu govoriti. kad težite dobiti. niste zli kad tražite dobit za sebe.I da ono što pjeva i razmišlja u vama još prebiva u granicama prvog trenutka koji je razbacao zvijezde po svemiru. ali ne i o zlu. ni razdijeljena kuća nije pećina razbojnička. tko ne osjeća da je sama ljubav. I jedan od starijih u gradu reče: Govori nam o Dobru i Zlu. .

noseći tajne urvina i pjesme šuma. Ni oni koji hramlju ne idu natraške. Ali. i uvijek daji od svojega obilja. plodu je davanje nužda. Ali. Ali. Samo ste tumarala i tromi. Dobri ste kad ste sasvim budni u svome govoru.Zacijelo. misleći da tako valja. a1i niste zli kad niste dobri. U vašoj čežnji za divovskim jastvom leži vaša dobrota: a to je čežnja u svima vama. vi koji ste jaki i brzi. Šteta što jeleni ne mogu poučiti brzini kornjače. niste zli kad spavate dok vam jezik klepeće bez svrhe. u nekima je od vas ta čežnja bujica koja se moćno ruši u more. neka onaj tko mnogo čezne ne kaže onome koji čezne malo: »Zašto si spor i čemu oklijevaš?« Jer.« Jer. Vi ste dobri na bezbroj načina. okukama i zastojima prije nego što stigne do žala. kao što je primanje nužda korijenu. gledajte da ne hramljete pred kljastima. plod ne može reći korijenu: »Budi kao ja. Dobri ste kad cilju svome idete pouzdano i čvrsta koraka. niste zli kad onamo idete hramljući. Čak i mucav govor može ojačati slabašan jezik. Ipak. . A u drugima to je miran potok koji se gubi u zavojima. zreo i pun. Ipak. istinski dobar ne pita golaća: »Gdje ti je odjeća?« ni beskućnika: »Gdje ti je dom?« Tada Svećenik reče: Govori nam o Molitvi.

što će pretvoriti naše noći. jer ti znaš naše potrebe prije nego što se i rode u nama. u dane. nećete primiti. i koje. što je molitva ako ne širenje vas samih u živi eter? I ako vam donosi utjehu što lijevate svoj mrak u prostor. osim kad ih sam izgovara na vaša usta. osim u molitvi. čut ćete ih gdje govore u tišini: »Bože naš. šuma i planina. tvoji. također. ona će vas poticati opet i opet. Dosta je da uđete u nevidljivi hram. vi koji se rodiste iz planina i šuma i mora možete naći njihovu molitvu u svome srcu. I ako samo slušate u muku noći. Kad molite. koji su. ti nam sve daješ. i kad izlijevate osvite svoga srca. Jer. Ti si naša potreba. tvoja volja naša je volja. sve dok se ne nasmijete. isto tako. I ako možete samo plakati kad vas duša poziva da molite. U nama je tvoj žar. neće vas čuti.« . o kad biste mogli moliti i u punoći svoje sreće i u danima preobilja. I ne mogu vas poučiti molitvi more. koje su tvoje. Ne možemo iskati ništa od tebe. Stoga neka vaš posjet tom nevidljivome hramu bude samo zarad zanosa i svetoga zajedništva. i dajući nam više sama sebe. usrećuje vas. Jer.A on odvrati govoreći: Molite u bijedi i nevolji. A ako uđete da biste se ponizili. ako uđete u hram samo zato da prosite. Ili čak ako uđete da molite za dobro drugih. dižete se da susretnete u zraku one koji mole u isti sat. Ne mogu vas učiti kako da se molite riječima. Bog ne sluša vaših riječi. iako plačući. ne možete sresti. Tvoja čežnja u nama čezne. koji si krilato naše ja. nećete se uzvisiti. Ali.

Da. Ali nije prostor što ga obujima. . Jeste li čuli za čovjeka koji je. ne bih da izgubite srca svoja pjevajući. Ali nije sloboda. našao blago? A neki se od vaših starijih sa žaljenjem sjećaju užitaka kao zala počinjenih u pijanstvu. On je zatočenik što uzima krila. On je dubina što zove u visinu. Ima on sedam sestara. ipak. ako im godi da se žale. Ja ih ne bih osuđivao ni grdio. Ali. Jer. Ali nije ni dubina ni visina. a ne njegova kazna. ali ne njega sama. žaljenje je zamračivanje duha. odista. oni će naći užitak. On je cvjetanje vaših čežnja. te ih osuđuju i grde. A on odvrati govoreći: Užitak je hvalospjev slobodi. Ali nije njihov plod. istupi i reče: Govori nam o Užitku. užitak je hvalospjev slobodi.A onda pustinjak. a posljednja je od njih ljepša od užitka. Neki od vaših mlađih traže užitak kao da je on sve. A ima ih među vama koji nisu ni mladi da traže ni stari da se sjećaju. I rado bih da ga pjevate iz puna srca. Ja bih da traže. kao što se ljeti raduju jematvi. neka im godi. Ipak. koji je grad posjećivao jedanput na godinu. iskopavajući korijenje iz zemlje. Trebalo bi da se užitaka sjećaju sa zahvalnošću.

pružanje i primanje užitka jest potreba i zanos. A tijelo je harfa dušina. da ne bi zapustili duh ili ga povrijedili. nalaze blago iako kopaju korijenje drhtavim rukama. i naučit ćete da je užitak pčelin da skuplja med sa cvijeta. Tko zna da li nas ono što propustimo danas ne čeka sutra? Čak i tijelo vaše poznaje nasljeđe i njegovu pravičnu potrebu i neće da bude prevareno. pčeli je cvijet vrelo života. A on odvrati: . I sad pitate u srcu: »Kako da razlikujemo ono što je dobro u užitku od onoga što nije dobro?« Otiđite u svoja polja i svoje vrtove. I vaše je da iz nje izmamite ili slatku glazbu ili zbrkane zvuke. A oboma. recite mi: tko može povrijediti duh? Zar slavuj može povrijediti tišinu noći. samo spremate žudnju u skrovišta svoga bića.I iz straha od traženja i sjećanja. izbjegavaju sve užitke. budite u svojim užicima poput cvjetova i pčela. A pjesnik reče: Govori nam o Ljepoti. također. pčeli i cvijetu. A cvijetu je pčela glasnik ljubavi. I tako. Ali je čak i u njihovu odustajanju užitak. Ali. ili krijesnica zvijezde? I zar vaš oganj ili vaš dim smeta vjetru? Zar mislite da je duh mirna lokva koju možete uznemiriti štapom? Često. oni. Ali je i užitak cvijeta da pčeli daje med. Orfaležani. Jer. poričući svoj užitak.

prije. Poput oluje trese zemlju pod nama i nebo nad nama. prije.« Zimi vele snijegom zameteni: »Doći će s proljećem skačući preko bregova. Ona nije žedna usta ni prazna pružena ruka. I s njenim kricima dođe topot kopita. i lepet krila. A ljepota nije potreba nego zanos. prije. ljepota je život kad život skine koprenu sa svoga svetog lica. ljepota je moćna i strašna. vi ste taj živat i vi ste ta koprena. Njezin glas ulazi u našu tišinu poput slabašna svjetla što dršće strašeći se sjene. ne govoraste o njoj nego o nezadovoljenim potrebama. Nego. .« Obnoć noćobdije vele: »Ljepota će se dići sa zorom na istoku. Iako. Nego.« Nemirni veli: »Čuli smo gdje vrišti među planinama. Orfaležani.« Sve to govoraste o ljepoti.« A za ljetne žege žeteoci vele: »Vidjesmo je gdje pleše s jesenskim lišćem. napol bojažljiva zbog vlastite slave. i rika lavova. i kako ćete je naći ako ona sama nije vaš put i vaša vodilja? I kako ćete govoriti o njoj ako ona ne bude tkalja vašega govora? Žalosni i povrijeđeni vele: »Ljepota je ugodna i nježna.« Umorni i iscrpljeni vele: »Ljepota je od tihih šapata. Ona govori u našem duhu. Ali. ide ona među nama. odista.Gdje ćete naći ljepotu. vrt zauvijek u cvatu i jato anđela zauvijek u letu. zapaljeno srce i začarana duša. i ugledasmo snježni nanos u njezinoj kosi. Ona nije slika koju ćete vidjeti ni pjesma koju ćete čuti. Ona nije sok na ispucaloj kori drveta ni krilo pričvršćeno za kandže. slika koju vidite iako su vam oči sklopljene i pjesma koju čujete iako su vam začepljene uši. Poput mlade majke. Nego.« A o podne radnici i putnici vele: »Vidjesmo je gdje se naginje nad zemljom s prozora zapada.« A strasnici će reći: »Ne.

Ljepota je vječnost što se gleda u zrcalu. AIi, vi ste ta vječnost i vi ste to zrcalo.

A stari svećenik reče: Govori nam o Vjeri.

A on odvrati: Zar sam danas o čemu drugom govorio? Nije li vjera sve stvari i svaka misao, A i ono što nije stvar ni misao, nego čuđenje i iznenađenje, koje uvijek niče u duši, čak dok ruke tešu kamen ili napinju krosnu? Tko može odvojiti svoju vjeru od svojih čina, ili svoje vjerovanje od onoga što ga zanima? Tko može rasprostrijeti svoje sate preda se i reći: »Ovo je za Boga, a ovo za mene; Ovo mi je za dušu, a ovo za tijelo?« Svi su vaši sati krila što lepeću kroz prostor od bića do bića. Tko nosi svoju ćudorednost drukčije nego kao najbolju odjeću, bolje da bude gol. Vjetar i sunce neće mu razdrijeti kožu. A tko određuje svoj smjer pomoću ćudoređa, zatvara svoju dušu-pticu u krletku. Najslobodnija pjesma ne dolazi kroz zasune i žice. A komu je obožavanje prozor, da ga otvori ili zatvori, još nije posjetio kuću svoje duše, čiji su prozori od zore do zore. Svagdašnji je vaš život vaš hram i vaša vjera. Kad god u nj ulazite, ponesite sve sa sobom. Ponesite plug, viganj, čekić i lutnju, Ono što izradiste za nevolju ili za radost.

Jer, u sanjarenju se ne možete dići iznad svojih postignuća ni pasti ispod svojih propusta. I povedite sa sobom sve ljude: Jer, u slavlju ne možete poletjeti iznad njihovih nada niti se poniziti ispod njihova očaja. I ako biste da upoznate Boga, ne budite zato odgonetač zagonetaka. Radije gledajte oko sebe i vidjet ćete ga gdje se igra s vašom djecom. I pogledajte u prostor: vidjet ćete ga gdje hodi po oblaku, pružajući ruke s munjama i spuštajući ih s kišom. Vidjet ćete ga gdje se smiješi u cvijeću, a onda podiže i njiše svoje ruke s drvećem.

A onda Almitra prozbori govoreći: Sad bismo te pitali o Smrti.

A on reče: Vi biste da doznate tajnu smrti. Ali, kako ćete je naći ako je ne potražite u srcu života? Sova, čije su noćne oči slijepe za dan, ne može svući koprene s tajne svjetlosti. Ako doista želite pojmiti duh smrti, otvorite srce široko u tijelo života. Jer, život i smrt jedno su, kao što su jedno rijeka i ocean. U dubini vaših nada i čežnja leži vaše znanje o onostranom. I kao sjeme što sanja pod snijegom, vaše srce sanja o proljeću. Vjerujte snima jer su u njima skrivene dveri vječnosti. Vaš strah od smrti samo je drhtanje pastira što stoji pred kraljem, koji je ruke položio na nj, u znak časti. Zar pastir nije sretan, ispod svoga drhtanja, što treba da nosi kraljev znak? Ipak, nije li pažljiviji zbog svoga drhtanja?

Jer, što je umrijeti nego razgolititi se na vjetru ili okopnjeti na suncu? I što je prestati disati ako ne osloboditi dah iz nemirnih plima i oseka, da se može uzdići i potražiti Boga neopterećen? Samo kad pijete iz rijeke tišine možete odista pjevati. I kad stignete brdu do vrha, tek ćete se onda početi penjati. I kad zemlja zatraži vaše udove, tek ćete onda odistinski proplesati.

I onda dođe večer. A Almitra, vidovita, reče: Blagoslovljen bio ovaj dan i ovo mjesto i duh tvoj koji je govorio.

A on odvrati: Zar sam to ja govorio? Zar nisam bio i slušalac?

Tada siđe niza stube hramske, i sav je narod išao za njim. I on priđe brodu i stade na palubu. I, pogledavši opet narod, podiže glas i reče: Orfaležani, vjetar me zove da vas ostavim. Iako se manje žurim nego vjetar, ipak moram poći. Mi lutalice, koji uvijek tražimo najsamotniju stazu, ne počinjemo današnji dan gdje završismo jučerašnji; i zalazak sunčev ne nalazi nas gdje nas izlazak ostavi. Čak i dok zemlja spava, mi putujemo. Mi smo sjeme žilave biljke; i do naše je zrelosti i punine srca da li ćemo se dati vjetru i rasijati se. Kratki mi bijahu dani među vama, i još kraće riječi koje vam kazah. Ali ako moj glas i iščezne u vašim ušima; i ako moja ljubav nestane u vašem sjećanju, ja ću se opet vratiti, I bogatijega srca, i govorit ću usnama podatnijim duhu.

ali ne u prazninu. Znajte. ni njegova čežnja da će njegova ljubav zadovoljiti njegove potrebe.Da. da ću se iz veće tišine vratiti. U tišini noći išao sam vašim ulicama. ta će se istina otkriti u jasnijem glasu. i duh je moj u vaše kuće ulazio. i u riječima srodnijim vašim mislima. dići će se i skupiti u oblak i onda pasti kao kiša. I ja sam bio sličan magli. Odlazim s vjetrom. Golemi čovjek. upoznah vašu radost i vašu bo1. Magla koja pada u zoru. ostavljajući rosu u poljima. On. i čak prolazak stada vaših misli i vaših čežnja. neka bude obećanje do drugoga dana. ali ne njegova ljubav. I često sam među vama bio jezero među planinama: Odražavao sam vrhunce u vama i obronke. vratit ću se s plimom. i sve sam vas upoznao. Ako je išta istina što rekoh. I ako ovaj dan nije ispunjenje vaših potreba i moje ljubavi. ipak potoci i rijeke ne prestadoše pjevati. stoga. Nego mi još slađe od smijeha i veće od čežnje dođe. i čežnja vaših mladih u rijekama. u kojem ste vi samo stanice i tetive. I u moju tišinu dopiraše smijeh vaše djece u potocima. A kucaji vašega srca bijahu u mome srcu. i vaš je dah bio na mome licu. . ipak ću opet tražiti vaše razumijevanje. I kad oni dosegoše moju dubinu. Da. Orfaležani. To bijaše bezgranično u vama. Čovjekove se potrebe mijenjaju. u čijem je pjevu sve vaše pjevanje samo bezglasno mrmljanje. i u vašoj usnulosti vaši snovi bijahu moji snovi. i obuhvatiti me veća tišina. I premda me smrt može sakriti. I neću uzalud tražiti.

On vas može saviti k zemlji. Suditi vam po vašim propustima jest blatiti godišnja doba zbog njihove promjenjivosti. Nemojte misliti da ovo govorim kako biste mogli kazati jedno drugome: »On nas previše slavi. vi ste kao ocean. Ali. I premda teški brodovi čekaju plimu na vašim žalima.« Govorim vam samo riječima o onome što i sami znate u svojoj misli. I što je riječ znanje do sjena neizrecivoga znanja? Vaše misli i moje riječi valovi su iz zapečaćena sjećanja koje čuva uspomene na naše jučer. I po razumijevanju njega razumjeh vas i zavoljeh vas. Da. to je samo polovica istine. u njegovoj ste izdržljivosti besmrtni. Vi ste. Rečeno vam je: poput lanca. Isto ste i kao godišnja doba. Mjeriti vas najmanjim od vaših djela jest računati snagu oceana po slaboći njegove pjene. Ipak proljeće. poput oceana. snažni kao njegov najsnažniji biočug. kakve daljine može ljubav doseći koje ne bi bile u toj golemoj sferi? Kakva viđenja. I na drevne dane kad zemlja nije znala ni za nas ni za sebe. ni vi ne možete ubrzati svoje plime. njegov vas miomiris diže u prostor. i ne vrijeđa se. kakva iščekivanja i kakve naslute može uzvinuti taj let? Poput orijaškoga debla prekriveha jabukovim cvijetom golemi je čovjek u vama. I premda u svojoj zimi poričete svoje proljeće. . također. ipak. odmarajući se u vama. vi ste slabi kao njegov najslabiji biočug. Jer. Vidi samo dobro u nama. smije se u svojoj pospanosti.Po golemom čovjeku vi ste golemu.

Dok vi. kojima povjerovaste. Kud god prođete poljem. Ove planine i nizine kolijevka su i kamenovi preko potoka. Odviše sam ponosan. kad biste mi radosno nudili noćište. žalite za venjenjem svojih dana. Nema ovdje grobova. I u tome je moja čast i moja nagrada – Kamo god dođem na vrelo da se napijem. Zacijelo nema većeg dara čovjeku od onoga koji preobraća sve njegove ciljeve ua goruće usne i sav život u vrelo. I ona mene pije dok ja pijem nju. kad biste me pozivali za trpezu. Ja sam došao uzeti od vaše mudrosti. Mudri su dolazili k vama da vam dadu od svoje mudrosti. pogledajte onamio i ugledat ćete sšebe i svoju djecu gdje plešete držeći se za ruke. I spavao u trijemu hramskom. ali ne i darove. otkrivam da je i sama živa voda žedna. a ipak darežljiviji bijaste prema meni. da bih primao plaće. boji se groba. Dadoste mi dublju žeđ za životom. I premda sam jeo jagode među brdima. I opazih da sam otkrio nešto više od mudrosti.I na noći kad je zemlja bila kaos. vlast i slave. Drugi su k vama dolazili. Odista. Ja vam dadoh manje od obećanja. dadoste im samo bogatstvo. ua potrazi za životom ua tijelima. doista. To je ognjeni duh ua vama koji se sve više pribire. i za zlatna obećanja. Neki me od vas smatraju ponosnim i odveć stidljivim da bih primao darove. Život. gdje pokopaste pretke. Nije li vaša ljupka brižnost zaslađivala hranu mojim ustima i omatala snom moje vizije? Za ovo vas moram blagosloviti: . ne hajući za njegovo širenje. često se veselite i ne znajući.

Jer. zašto boraviš među vrhuncima gdje orlovi gnijezda viju? Zašto tražiš nedokučivo? Kakve ćeš oluje uhvatiti mrežom? I kakve magličaste ptice loviš po nebu? Dođi i budi jedan od nas. dok su se krila moja širila na suncu.« Govorahu tako u samoći duše.Mnogo ste davali i ne znajući da uopće dajete. da im je samoća bila dublja. Odista. ne riječima. Ali. I da sam lovio samo vaša veća jastva što idu nebom. Jer. Ali. I letač je. i pili su sa mnom moju samotnost. bio puzač. A vi rekoste: »Svjetuje se s drvećem šumskim. Siđi i utoli glad našim kruhom i utaži žeđ našim vinom. Kako sam vas mogao vidjeti osim s velike visine ili iz velike daljine? Kako se netko može dosta približiti dok se ne udalji? I drugi me među vama pozivahu. tuđinče. sjena njihova na zemlji bijaše kornjača. često sam stavljao prst u vlastitu ranu da bih mogao jače vjerovati u vas i jače vas upoznati.« Istina je da sam se penjao na bregove i išao dalekim mjestima. i govorahu: »Tuđinče. a ne s ljudima. lovac je bio i lovina. znali bi da sam tražio samo tajnu vaše radosti i bola. Sjedi sam navrh brijega i gleda odozgo naš grad. A dobročinstvo koje samo sebe zove nježnim imenima biva roditelj prokletstvu. A neki od vas zvahu me ustranu. Jer. ljubaznost koja se gleda u zrcalu pretvara se u kamen. ljubitelju nedostupnih visina. . također. I ja koji sam vjerovao bio sam i onaj koji sumnja. mnoge od mojih strijela ostaviše luk da bi našle moje vlastite grudi.

I upravo s tom vjerom i s tim znanjem kažem: Vi niste zatočeni u tijelima. A glinu koja vam je u ušima iščupat će prsti koji je i zamijesiše. Nije li vaš dah uspravio i očvrsnuo ustroj vaših kostiju? I nije li neki san. I tko zna nije li kristal magla koja propada? Evo što bih volio da upamtite pamteći mene: Što se čini najslabije i najsmetenije u vama najjače je i najodređenije. toga ćete dana upoznati skrivenu svrhu svih stvari. Jer. ali ne i njihov kraj. Ako ovo i jesu nejasne riječi. a ne u kristalu. To nije biće koje puze po suncu da se zgrije niti kopa rupe u mraku radi sigurnosti. I blagosiljat ćete mrak kao što biste blagosiljali svjetlost. Rekavši to. vi ne vidite niti čujete. čaš u daljinu. on se obazre i spazi krmilara svoga broda gdje stoji uz krmilo i gleda čas u razapeta jedra. Nejasan je i mutan početak svih stvari. I vidjet ćete I čut ćete. Život. ni omeđeni kućama i poljima. i sve što živi. Nego slobodno. i to je dobro. Koprenu koja vam zastire oči dići će ruke koje je i otkaše. Ono što ste vi boravi iznad planina i luta s vjetrom. . sazdao vaš grad i stvorio sve što je u njemu? Kad biste samo vidjeli dizanje i spuštanje toga daha. I kad biste čuli samo šapat toga sna. I radovao bih se kad biste me pamtili kao početak. ne tražite da se objasne. začet je u magli. kojeg se nitko ne sjeća da ga je usnio. prestali biste gledati sve drugo. Ali. ne biste slušali nijedan drugi zvuk. I ne treba da žalite što upoznaste sljepilo niti da se tužite što bijaste gluhi. duh koji ovija zemlju i pokreće je u eteru.

i moramo se rastati. Govoreći tako. I ako se naše ruke sretnu u drugome snu. Zbogom. Ne zaboravite da ću vam se vratiti. i moja će čežnja skupljati prah i pjenu za drugo tijelo. čuvat ćemo. Ipak. i zaploviše na istok. spokojno zapovjednik čeka da završim. i san naš prođe. Zatvara se nad nama poput lokvanja nad svojim sutra. moramo opet zajedno doći i zajedno pružiti ruke davaocu. Podne je nad nama. Još malo. Čak i krmilo moli smjer. zapovjednik moga broda. Sad više ne mogu čekati. Spreman sam. I ovi moji mornari. i druga će me žena roditi. i još jednom velika mati prima svoga sina na grudi. i više nije zora. i nemirna su jedra.I on reče: Strpljiv je. sazidat ćemo drugi grad na nebu. Orfaležani. slušahu me strpljivo. i oni pravo podigoše sidro i odriješiše brod s naveza. više nego strpljiv. No. a ja od vaših čežnja sazidah grad na nebu. Još malo. I ako ne bude dosta. Vi mi pjevaste u mojoj samoći. probudismo se. i vi ćete mi pjevati dublju pjesmu. Vjetar puše. Tek se jučer sretosmo u snu. koji slušahu zbor većeg mora. Pozdravljam vas i mladost koju provedoh s vama. i naša polubudnost pretvori se u puniji dan. Ovaj dan minu. Ako se u sumrak sjećanja još jedanput sretnemo. Što nam ovdje bijaše dano. govorit ćemo zajedno. . dade znak pomorcima. čas odmora na vjetru. Potok je dospio do mora.

Moj je Libanon lanac humaka i planina što se s poštovanjem i veličanstveno dižu plavom nebu. a ja imam svoj. I kad se svi ljudi raziđoše. Moj je prirodni Libanon u svoj svojoj ljepoti. Tvoj je Libanon međunarodno pitanje koje još treba riješiti. Budi zadovoljan svojim Libanonom. Tvoj je Libanon zapetljani politički čvor koji Vrijeme nastoji odriješiti. gledajući za brodom dok nije iščezao u magli. .« Tvoj i moj Libanon Ti imaš svoj Libanon. i onda s večeri. Tvoj je Libanon popis bezbrojnih duša. Tvoj je Libanon prijepor između Zapadnjaka i njegova protivnika s Juga. Samo Almitra bijaše tiha. čarobne doline po kojima se razliježe brenčanje crkvenih zvona i žubor potoka. trenutak odmora na vjetru. kad se težaci vraćaju s njiva i iz vinograda.I krik se začu od naroda. Moj Libanon jest krilata molitva što zorom lebdi. ona još stajaše sama na nasipu. kao što sam ja zadovoljan slobodnim Libanonom iz svojega viđenja. Tvoj je Libanon zemlja politike i njenih problema. Ti imaš svoj Libanon s programima i sukobima. Moj Libanon jesu spokojne. sjećajući se u srcu njegove izreke: »Još malo. i diže se u suton i poleti nad morem poput snažna zvuka trublje. dok pastiri vode stada na pašu. i druga će me žena roditi. kao iz jednog srca. Ja imam svoj sa snovima i nadama.

Moj je daleka misao. predavanje i raspre. pošte i trgovina. pravila. i varka hijene kad se sretne s vukom. Tvoj Libanon jesu dvojica ljudi: porezovnik i poreznik. žarka ljubav i božanska riječ što je Zemlja šapće u uho svemiru. gazi potoke i luta poljima. . Tvoj Libanon jesu luke. odlučnost zrele dobi i mudrost starosti. Moj je mladost što se penje na stjenovite visine. Tvoj Libanon jesu zakoni. jeka pastirske frule u dolinama. zaposleni i direktori. Moj je Libanon hram u kojem moja duša nalazi sklonište kad se izmori od ove civilizacije što juri na škripavim kotačima.Moj je spokojna planina što stoji između mora i nizina kao pjesnik između dvije vječnosti. zaboravivši sve osim Boga i sunčane svjetlosti. Moj Libanon jest čovjek što drži glavu među dlanovima u hladovini Svetih Cedrova. Moj Libanon jest stasanje mladosti. isprave i diplomatski spis. Tvoj Libanon jesu službenici. Moj je Libanon obična i gola istina. Moj Libanon jest ponovno sastajanje i okupljanje oko ognjišta za olujnih noći. Tvoj Libanon jesu stranke i sljedbe. Tvoj Libanon jesu govor. Moj je pjev slavuja. Moj je Libanon vijenac uspomena na djeve što kliču na mjesečini i na djevice što pjevaju između gumna i tijeska za vino. Tvoj Libanon jesu krinke. Tvoj je Libanon šah koji igraju biskup i general. Tvoj Libanon jesu zastupnici i odbori. šumor grana u gajevima. Tvoj je Libanon smicalica lisice kad se sretne s hijenom. kad mrak ublažava čistoća snijega. tuđe misli i prijevara.

Oni dršću zarom i s večeri. istodobno. Moj je Libanon mladić. uspravan kao toranj. Ti imaš svoj Libanon. niti se povećava niti smanjuje. bude ujedinjen sa Sirijom. ali samo u novinama i za govornicom. Ti imaš svoju zemlju Libanon i njene sinove. Ali. a ja imam svoj. Sumnjičavost je njegov zapovjednik a luka mu pećina zloduha. a ja imam svoju i njene sinove. ali nisu svjesni svojega drhtanja. jer. ali slabi i nijemi među Europljanima. Tvaj je Libanon namrgođen starac što gladi bradu i misli samo na se. Krekeću kao žabe i vele: »Oslobađamo se svojega starog dušmanina«. zar svaka prijestolnica u Europi nije pećina zloduha? Ti su sinovi Libanona snažni i slatkorječivi među sobom. Oni su slobodni i žarki reformatori. moj je Libanon čežnja što svojim osjetljivim vrškom doseže krajnji rub neviđenoga i vjeruje da je to san. tko su sinovi tvojega Libanona? Dopustite da vam ih pokažem u njihovoj zbiljnosti: To su oni kojima su duše rođene u bolnicama Zapada. Oni su kao bez jarbola i krmila brod što ga ljuljaju valovi.* Moj Libanon niti se ujedinjuje niti odcjepljuje. kojima su se duhovi probudili u krilu gramzivog izigravanja plemenitosti: Oni su poput savitljivih grana što se njišu lijevo-desno.Moj jest zemlja u doticaju s tajnama života koje ona poznaje i ne znajući za svoje znanje. Tvoj Libanon hoće da se odcijepi i da. dok im je stari . koji se osmjehuje poput zore i na druge misli kao što midi na sebe.

zato što su im zarđali okovi zamijenjeni sjajnima. kolišni li su u mojima! Daj da ti sad pokažem sinove mojega Libanona: Oni su seljaci koji krševitu zemlju pretvaraju u voćnjake i vrtove. Kad susretnu koga čija je glad duhovna. To su sinovi tvojega Libanona. . Sinovi mojega Libanona jesu obrezivači loze koji tiješte grožđe i prave dobro vino. Stupaju u sprovodu pjevajući i trubeći. ili osmijeh na usnama? To su sinovi tvojega Libanona. ili slatka i bistra kao libanonska voda ili čista i svježa kao okrepljujući libanonski lahor? Ima li i jednoga među njima koji može tvrditi da je njegov život bio kap krvi u žilama Libanona. Očevi koji podižu dudove i drugi koji predu svilu. ali povorku svatova na konjima pozdravljaju s kuknjavom i trganjem odjeće. ili plemenita kao libanonske planine. ili suza u očima. ismijavaju ga i klone ga se govoreći: »On je samo sablast što hoda po svijetu priviđenja. Ima li i jednoga među njima odlučna poput stijena Libanona. misle da su slobodni.dušmanin skriven u vlastitim tijelima. Oni su pastiri koji vode stada iz jedne u drugu dolinu da bi povećali. Ne osjećaju gladi dok je ne oćute usvojim džepovima. umnožili i ponudili vam svoje meso kao hranu i svoju vunu kao ruho. Koliki li su u tvojim očima.« Oni su poput robova koji.

Velim ti. Oni kroče krupnim koracima k istini. To su sinovi mojega Libanona. zadovoljstva i spokoja u mojem pogledu na tu zemlju. Šteta što ne razumiješ. a ja imam svoj. koji. i na cijeni su kamo god dođu.Muževi koji žanju pšenicu i žene koje kupe snoplje. neugasive zublje i sol nepokvarljiva. . Oni su pjesnici i pjevači koji svoje duše izlijevaju u nove stihove. Ali. ja sam sretan i smiren sa svojim Libanonom. kad uvidiš svoju sitnoću. To su oni. a svjedokinja mi je svijest svemira. a srca im gore od zanosa i odlučnosti da se vrate s obiljem zemlje u rukama i s lovorovim vijencima postignuća da im krase čela. Oni su zidari i lončari. A ja. Što ćeš ti ostaviti zemlji libanonskoj i njenim sinovima za sto godina? Reci mi. odoše iz Libanona u drugu zemlju. Ti imaš svoju zemlju Libanon i njene sinove. Ti imaš svoj Libanon. i ima sreće. Budi zadovoljan njome ako te usrećuju prazni mjehurići. bez prebite pare. licemjerja i gluposti? Vjeruješ li ti da će eter čuvati mrtvačke sablasti i zadah grobova? Zamišljaš li da će život umotavati svoje tijelo u dronjke? Doista ti kažem da će maslinova mladica koju seljak posadi na podnožju planine u Libanonu nadživjeti tvoja djela i postignuća. što ćeš ti ostaviti budućnosti osim pretvaranja. ljepoti i savršenstvu. tkači i ljevači crkvenih zvona. A drveno ralo što ga dva vola vuku po prizidima Libanona slavom nadmašuju vaše nade i častohleplje. Sjeti se da si ništa. moja će se odvratnost prema tebi pretvoriti u suosjećanje i ljubav. da je pjev povrtarke na obroncima Libanona vredniji od blebetanja tvojih odličnika. Oni se prilagođavaju novoj sredini.

Ja dijelim nebo i zemlju. govoreći samo sebi: »Ja sam spomenik.« More ostaje tiho.« Litica veli: »Vjekovi me podigoše da budem kao spomenik Do sudnjega dana.Libanon je od 1944. nezavisna republika. govoreći samo sebi: »Ja sam snaga.« Rijeka veli: .« More ostaje mirno. govoreći samo sebi: »Vjetar je moj. Dok čovjek drijema pod pokrivačima.« More ostaje mirno. odcijepljena od Sirije. Šuma objavljuje: »Ja sam snaga Koju sunce izvuče Iz srca zemlje. Đžubran je predvidio to odcjepljenje pedeset godina prije.« Vjetar zavija: »Ja sam snažan. More U gluho doba noći.

»Ja sam bistra voda Koja taži žeđu zemlje. On je neprekidno gibanje prema budućnosti. uljuđen čovjek kupuje ga od čovjeka koji ga. .« More ostaje mirno govoreći samo sebi: »Rijeka je moja. govoreći u svojem snu: »Sve je moje.« Pregršt pijeska sa žala Kad povjeriš svoju nevolju susjedu. govoreći samo sebi: »Vrhunac je moj. Gladan. kupuje od čovjeka koji ga bere. a ako je malena.« More ostaje drijemajući. Napredak nije puko popravljanje prošlosti.« Planinski vrhunac veli: »Stojim visoko kao zvijezda Usred nebesa. zahvaljuje ti. Svijet je u onima koji upravljaju. divljak bere plod s drveta i jede ga. pak.« More ostaje mirno.« Mozak veli: »Ja sam upravljač. daruješ mu dio svojega srca. omalovažava te. Gladan. Ako je u njega velika duša.

a šutnja neznanje. Osporavanje je niži stupanj umnosti. umiremo. to ti je manji svijet u očima. pokazuje mu zemlju većom nego što jest. Što ti je veća radost ili žalost. Rijeka i dalje teče k moru pa bilo mlinsko kolo slomljeno ili ne bilo. do nepoznatoga. Čovječje je oko povećalo. sanja o slobodi. sjeme neodlučnosti ne klija u njegovu krateru. ne budi ga jer. Ja velim njima: Ako vidite roba gdje spava. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost. Hrabrost je vulkan.Umjetnost je korak od vidljivoga. . poznatoga. nikad mi ne bi trebalo takva oružja. možda. Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost. Služim se mržnjom kao oružjem da bih se branio. mi živimo. kad prestane disati. da sam jak. ali ti ono samo ne daje nikakva sjemena. a nježnost kukavnost. Učenje hrani sjeme. Oni vele meni: Ako vidiš roba gdje spava. Dok zemlja diše. probudite ga i objasnite mu slobodu.

Izreke potoka Išao sam dolinom dok je zora. Čovjek nije plemenit po podrijetlu. tekući. posij u moju dušu sjeme svoje mudrosti da izraste kao mladica u tvojoj šumi i da urodi tvojim plodom. Koliko li je plemenitih poteklo od ubojica! Niti je pokvaren svaki onaj koji je okovan. A ondje je potok. možeš me čuti jer si u meni i vidjeti me jer sve vidiš. rudeći. filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom. Očuvaj me od mudrosti koja ne plače. Katkad je lanac dragocjeniji od ogrlice! . Život je čežnja i odlučnost. Mudrost je smisao u riječima. lupeža koji nikad nisu ukrali i lažljivaca koji govore suštu istinu. molim te. Mudrost nije u riječima. O veliko umno Biće! ti koje si skriveno i koje postojiš u svemiru i za njega. zvao i govorio: Život nije samo veselje. Veličina nije u visokom položaju.Među ljudima ima ubojica koje nikad nisu ubile. Amen. pjevao. odavala tajnu vječnosti. Veličina je u onih koji odbijaju položaj.

Kolike li su skitnice bile bogatije od svih ljudi! Niti su svi siromasi vrijedni prezira. To reče potok drvetu na svojoj obali. Sedam ukora Ukorih srce svoje sedam puta! Prvi put: kad se kušah dočepati visokoga položaja izrabljujući slabije. Savršenstvo nije u onih koji su čista srca. . Možda je u onome što je pjevao potok bilo nešto od tajna mora. Pakao nije u muci. Vrline može biti i u grijehu. Pakao je u praznu srcu. Bogatstva nisu samo u novcu. Ljepota je svjetlost u srcu. Bogatstvo je svijeta u glavi kruha i u ogrtaču. Ljepota nije u licu. Raj je u čistu srcu.Raj nije u skrušenosti.

Peti put: kad bijah poslušan iz straha tvrdeći onda da sam jak u strpljenju.Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom pred onima koji bijehu obogaljeni. Samoća i povučenost Život je otok na oceanu samoće i povučenosti. litice su mu čežnje. Treći put: kad. Četvrti put: kad sam. ti sam jesi otok odvojen svojim bolima. radije izabrah lagano nego teško. Šesti put: kad odizah halju da bih izbjegao glib života. . pošto mi bijaše dano da biram. ili koliko je lađa stiglo do tvojih obala. jest otok odvojen od svih drugih otoka i kontinenata. a on sam usred oceana samoće i povučenosti. povučen u svojoj sreći i dalek u svojem suosjećanju i skriven u svojim tajnama i zagonetkama. tješio sam sebe pogreškama drugih. Bez obzira na to koliko si lađa poslao prema drugim obalama. Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu i mišljah da je pjevanje vrlina. Život je otok. prijatelju moj. Tvoj život. drveće snovi. cvjetovi njegova samostalnost. pogrješivši.

upirući oči u tebe kao da su u nazočnosti kakva proroka koji uzdiže njihove duše do planeta i zvijezda. Vidjeh ga gdje gleda.Vidio sam te. Pogledavši opet. Vidjeh te gdje gledaš u njih. kao da si ti njima ono što je duša tijelu. gdje sjediš na prijestolju slave okružen ljudima koji uznose tvoje milosrđe. bez igdje ičega osim svoje samoće i povučenosti. nabrajaju tvoje darove. Vidjeh te. prijatelju moj. rekoh sebi da je ljubav izbrisala . preko ljudskih ramena. kao što dršće žedan čovjek u kavezu od zlata i dragulja. Vidjeh to jastvo gdje pruža ruke kao da nešto prosi od nevidljivih duhova. potajno. sretan sa svojim blagom i velik u svojem bogatstvu i vjerujući da je šaka zlata tajni lanac koji povezuje misli ljudi s tvojim vlastitim mislima i koji povezuje njihovo osjećanje s tvojim vlastitim. Pogledavši drugi put. otkrih iza zida tvoje riznice srce što dršće u samoći i povučenosti. gdje sjediš na hrpi zlata. prijatelju moj. Vidjeh te. vidjeh tvoje povučeno jastvo gdje ti stoji uz prijestolje pateći u svojoj povučenosti i tresući se u svojoj samotnosti. strasno zaljubljena u lijepu ženu gdje joj dlanove obasipaš poljupcima dok ona gleda te sa suosjećanjem i privrženošću u očima i milinom i materinstvom na usnama. a onda je razara i osvaja. Vidio sam te kao velikoga zavojevača koji vodi zavojevačke vojske do tvrđave. i. u daleko obzorje. prijatelju moj. lica puna zadovoljstva i snage. ali bez nade.

Da nema te samoće i te povučenosti. prijatelju moj. okružena samoćom i povučenošću. promatrah tvoje lice u svojoj samoći. Ti si izgubljeni drug moje duše i . ali njegove suzne oči zamijeniše jezik. ipak. Zastade uz usnula mladića i dodirnu njegovu nježnu obrvu svilenom mekom rukom. Tvoja je nutarnja duša. Uto se iza vrbika ukaza lijepa djevojka kose što doticaše tlo. Ako je to boravište mračno. dragi. Pokuša govoriti. pomislio da sam govorim. čuvši tvoj glas. jest boravište daleko od svih drugih boravišta i od susjeda. privlači one što bijahu odvojeni samoćom i povučenošću. s ljubavlju. u svojim snovima. Kad shvati da uza nj stoji emirova kći. poljubi ga u usne. Tvoja je nutarnja duša kuća daleko od drugih kuća što po tebi dobiše ime. onda ga poljubi u oči. Tvoj život. ja bih.. ti ne bi bio ti i ja ne bih bio ja. On pogleda u nju sanjivim očima kao da ga probudiše sunčane zrake. sušeći njegove obilne suze i usne svojim poljupcima. Mlada ga djevojka zagrli. ona reče: »Vidjeh te. Da nema te samoće i te povučenosti. Jedne godine nezabilježene u povijesti . i on je sada u vječnoj duši koja k sebi. ne možeš ga napuniti susjedovim bogatstvom.njegovu samoću i uklonila njegovu povučenost. da ti vidjeh lice. Riječi mu nedostajahu.. prijatelju moj. pade na koljena kao Mojsije kad ugleda gorući grm. ako je usred pustinje. pomislio bih da gledam u zrcalo. ne možeš ga premjestiti u perivoj što ga posadi tkogod drugi. Glasom nježnijim od šumora trske.

« »Dođoh ovamo potajno da se združim s tobom. taji svoju ljubav. Zaboga. dragi. od koje se odvojih kad mi bješe naređeno da dođem na ovaj svijet. prozirno je. O onome tko otkriva svoje tajne misle da je bedak. sad si u mojim rukama. sakrij svoje nevolje.druga. ljubavi moja. Zaboga. Ostavih slavu koja okružuje oca mojega i dođoh da idem za tobom do svršetka svijeta. Tvoja bol jest tvoj lijek.što vidiš. Zaboga. u mrklu noć. muk i tajnost mnogo su bolji onome tko se zaljubi. što je skriveno. ako tko upita »Što se dogodilo?«. i da s tobom ispijem čašu života i smrti. tada ćeš. jer je ljubav duši kao vino čaši . ne bojeći se ni emira ni sablasti tame. ne odgovaraj. Ako te upitaju: »Tko je ona?«. Reci da ljubi drugoga I pravi se da za to ne haješ. pođimo u pustinju.« I ljubavnici krenuše u šumu. i skrivaj tajnu od onih koje vidiš i bit ćeš bolje sreće.« »Dođi. srce moje. bolja polovica. dragi. i u huku mora i lomu nebesa. srce moje. daleko od civilizacije. srce moje. sakrij svoju strast. Ne boj se. Zaboga. . srce moje Zaboga. njegov je duh.

Ne znajući za budućnost i zaboravljajući prošlost. duša što leti nad dolinama. Pijući svjetlost kao što se vino pije iz eterskih pehara. Želio bih da sam kao ti u ljepoti. zadovoljan i sretan. kao ti. nevin. Lijući moje pjesme između šume i neba. draži i otmjenosti. Želio bih da sam kao ti. Crvendać O Crvendaću.biti sigurno. Želio bih da sam kao ti. slobodan od zatvora i lanaca. Želio bih da sam. zapjevaj! jer je tajna vječnosti u pjesmi. misao što lebdi nad zemljom. kao ti. . Dok mi vjetar širi krila da ih uresi rosa. Želio bih da sam.

Mati mu je bila kći maronitskoga svećenika. Južnu Ameriku. prosinca 1883. Afriku.O Crvendaću. Italije i Španjolske. o kojima sam August Rodin veli da se mogu usporediti s likovnim djelima drugoga velikog pjesnika i slikara. Iz Bejruta preko Grčke. Nakon dvogodišnjega školovanja u tome gradu. ili aramejski . Williama Blakea. vodili mnogobrojne karavane . u Bšareji.jezik kojim je govorio Krist upotrebljava u bogoslužju. SAD . vraća se u Bejrut. u sjevernom Libanonu. odlazi u Pariz (1901-1903). u SAD. s izvođenjem Verdijeve Aide. stotine tisuća ljudi . u kojoj se sirijski. Sueski kanal. kraju cedrova. . gdj se upisuje na medicinu i usavršava se u arapskome jeziku. bio otvoren. To je izazvalo nezapamćen egzodus arapskoga stanovništva u Australiju. . zapjevaj! i rasprši mi tjeskobu. Džubran Halil Džubran Libanonsko-sirijsko-američki pjesnik i slikar Džubran Halil Džubran (Kahlil Gibran) rodio se 6.koji su prije toga trgovali devama i konjima. četrnaest godina prije Džubranova rođenja. Taj veliki val odnio je i Džubranovu obitelj u Boston. koji se u Starome zavjetu spominje oko 103 puta. . stotinjak kilometara od Bejruta. gdje izlaže crteže. Slušam glas u tvojem glasu koji mi šapće u nutarnjem uhu.ostale su bez posla. Pošto je 1869. pripadnika monofizitske kršćanske crkve.. držali svratišta za putnike. kad mu je bilo samo 12 godina.

I malo dalje: »Džubranova je umjetnost simbolička u najdubljem značenju te riječi jer je ukorijenjena u onim osnovnim istinama koje su temeljne za sva stoljeća i za sva iskustva. koji je neusporedivo superiorniji. premine mu i polubrat Petar. što je blisko duhu slikara rane renesanse. naravno.« (Ova ocjena. crtajući. Najposlije. nadahnut Leonardom i Michelangelom. svoje mnogobrojne knjige. umrije mu i mati. gdje mu je od sušice umrla sestra Sultana. gotovo nagonski jednostavan.) No. a mati mu pala u krevet pogođena istom teškom bolešću. premda je umjetnost mnogih stoljeća sudjelovala u oblikovanju njegovih snaga. On se pridržava jednostavna načina u prikazivanju ideje.Džubran je sam ilustrirao. On ima jedinstvenu moć da u prikazivanju ljepote i istine bitno odvoji od nebitnoga. Odista. New York. Sestra mu Marijana slučajno preživi boljeticu. osjećaj biva istinit ako je zbiljski. nakon petnaest mjeseci bolovanja. U nadahnutom predgovoru knjizi Twenty Drawings by Kahlil Gibran (Random House. . uskoro je iz Europe bio pozvan u SAD. koja mu pomori obitelj. čovjeka kao krajnjeg i savršenog cvijeta i kroza sve svoje djelo izražava međuovisnu jedinstvenost čovjeka i prirode. Uto.) kritičarka Alice Raphael ovako označuje osnovne vrijednosti Džubranove umjetnosti: »Prosvjetljiva ljepota oblikuje njegovo djelo: njemu ideja biva lijepa ako je istinita. 1974.kao tip umjetnika u kojega je osjećaj poput čudesnih rašalja koje ga dovode do ležišta zlatnih dragocjenosti i koji ne smućuje njegov duh intelektualnim pojmovima o tome što i kako treba stvarati«. kao i Blake. neće zvučati pretjerano samo ako Džubranavo slikarstvo uvijek povezujemo s njegovim književnim radom. ljudska tijela u položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom i sa svijetom. On osjeća smisao zemlje i njezinih plodina. ali je on u svojim stavovima jednostavan. on se može opisati kao intuitivan umjetnik .

s kojima se najprisnije družio. ostao bih spavajući među onima koji vedrinu svijeta mute svojim hrkanjem. Nekoliko žena. Rousseaua. žene-sestre. a dnevnički zapisi Mary Haskell i njezina pisma pjesniku. čežnje koja smisao otkriva u samom svojem postojanju. najdublje vrelo imaginacije stvoreno u ljudskom mišljenju. o kojem on veli: »Sve što zovem svojim 'ja' dugujem ženama. Buddhine propovijedi. Voltairea.« U životu su mu žene imale dominantan utjecaj. utopljen u moru islamske civilizacije. spise sv. Augustina. obje tradicije. Podjednako je strastveno čitao Bibliju. i. sinkretizirajući.. kao Barbara Young. protuslovnih nazora. nespojivih među sobom . s druge strane. Nietzschea. ali su dvije ostavile u njemu trajan trag. kao i njegova njoj. Zarathustru. Da nije bilo žene-matere. Zainteresiran je za kršćansku i islamsku filozofiju i teologiju. Na njega utječe Avicenna.. U toj sublimnoj pjesmi stari mudrac utjelovljuje najviše nade što ih je rodio ljudski duh i znanje. provijavaju i danas onom vrstom ljubavne čežnje koja se ne može utažiti nikakvim dodirom. Jednom je napisao: »Nema pjesme bliže mome vjerovanju od Avicennina Silaska duša. žene-prijateljice. 1 sinkretiziranje – spajanje raznovrsnih. Emersona i Lincolna.« Mnoge su žene prošle kroz Džubranov život. još od djetinje dobi. Žene su otvorile prozore mojih očiju i vrata mojega duha. ostavilo je potresna sjećanja na njega. Jeffersona. Konfucija. nasljednice antiohijske (čiji se svećenici smiju ženiti).1 malo-pomalo.Odgojen u predajama moronitske crkve. Averroës i Gazali. Džubran je ubrzo zabacio religiozni formalizam predačkih vjerovanja.

Bogata korespondencija. poslije. smjestila ga u stan u Greenich Villageu. u kojem je boravio od 1911. sve do stilskih i misaonih tananosti.punačkih usnica ispod crnih brkova i duševnih smeđih očiju . Ali. naime. ali je ona. iscrpno oslikava njihovu duboku vezu. Kao 21-godišnjak. Najveći dio arapskoga pjesništva napisao je još u ranoj mladosti. ponudio brak. osobito arapskih književnika emigranata. Taj jednosobni stan. s vremenom. u New Yorku. Florancea Minisa. to odbila. mladom nastavnicam engleskog jezika. a 1945. omalen. kćeri pripadnika osiromašena južnjačkoga plemstva. ostatak života posvetila predavanjima i člancima o njemu. Halil Džubran pisao je i na arapskom i na engIeskome. koja je nastojala postati pjesnikinjom. 1926. Mary se potom udala za južnjačkog aristokrata J. Barbarom Young. do smrti. Džubran joj je. poslije objavljena u knjizi Ljubljeni prorok (Beloved Prophet. izišla joj je i biografska knjiga Taj čovjek iz Libanona (This Man from Lebanon). te su se rastali. krhak . Bila mu je životna suputnica 20 godina.Na prvoj svojoj izložbi mističkih slikarija. 1972). Džubran ju je poslije opisao kao »anđelku (she-angel) koja me vodi prema sjajnoj budućnosti i koja mi popločava put k intelektualnom i financijskom uspjehu«. koja će mu ostati privržena do kraja života. pretvorio se. susreo se Džubran sa svojom budućom dobročiniteljkom i prijateljicom. 1904. po povratku. u stjecište pisaca i umjetnika. nakon mnogo godina zajedničkog života. Toliko je bila opčinjena njime da je. sa 31godišnjom Mary Haskell. Poslije toga. . i poslije njegove smrti. sve do samoporicanja. te se u njegovim spisima proniču zapadnjačka i istočnjačka civilizacija. Dijelom svojega skromnog prihoda opskrbljivala ga je dvije godine u Parizu i. intelektualno i emocionalno suživljavanje. koji je on nazvao pustinjačkom izbom (hermitage). Džubran se upoznao s novom svojom obožavateljicom. u Bostonu.upoznao se. koja je obuhvaćala strastvenu međusobnu ljubav i. svjesna da je mnogo starija od njega.

s izrazima kojih se značenje može utvrditi tek kad se prouče debeli rječnici i rijetke enciklopedije . djelo je prevedeno na više od dvadeset jezika. Kad sam ga zamolila da izostavi 'zemlju uspomena'.. 1920. premda stiliziran. te je 'zemlja uspomena' naša povijesna prošlost. Suza i smiješak. Raspravljao je o tome da li da upotrijebi frazu 'odabrani i ljubljeni' iza imena.koji su smatrali zadatkom dubokoga pjesničkog života da se služe kompleksnim pjesničkim jezikom. u više od 33 izdanja. Prvi je put objavljen 1923. Zemaljski bogovi.rekao je Halil 'da ime Almustafa upotrijebim tek na samom početku knjige. Slomljena krila. Svaka je stvar simbol čovjekova života kao cjeline. U SAD prodano je oko pet milijuna primjeraka. u svojem dnevniku. tako reći. 7. Kako je Almustafa čekao dvanaest godina brod grimiznih jedara.Džubran je u pjesništvo unio. Isus. svakidašnji govor naroda.. Halil je rekao: 'Sve što sam napisao ovdje napisao sam imajući mnoge stvari na umu. Do sada. kao i nešto između to dvoje. izabrani ili ljubljeni. 'on'. 'Mislio sam' -. a izdanja se množe. samo na engleskom. sin čovječji. recimo. Pobunjeni duhovi. No. a u najnovije doba ritam prodaje kreće se i do 700 tisuća primjeraka tjedno.za razliku od značajnih arapskih pjesnika i mistika prošlosti .« . i među najpriprostijim ljudima.. Autoportret. bilježi: »Danas je Halil donio početak Proroka. iz dana u dan. Djelomično se i time može rastumačiti njegova neobična popularnost diljem arapskoga svijeta. Prorokov vrt. rujna. Mary Haskell. Pijesak i pjena. Duhovne izreke itd. među kojima su najvrednija Luđak. Život nas nosi od naše velike prošlosti prema našoj većoj budućnosti . Nimfe iz doline. Almustafa na arapskom znači nešto posebno. A dalje. Napisao je mnogo djeIa. spis Prorok donio mu je međunaradnu slavu. Od tada do danas izišao je. Gospodarev glas..

koje smo nazvali misticizmom znanja i razumijevanja. u djelu Mysticism. pa dakle i kao mogućnost i nadu sebe samih. Počnimo od tvrdnje da je on težio integraciji svih svojih aspekata. Happold. nego i onih manjih koji su stekli nešto od istoga tog iskustva i uhvatili nešto od iste te vizije. No. smatram da bi.To je poema o čovjeku koji se. G. Krist i Muhamed . nakon povratka iz preporodne samoće -kakvu su iskusili Buddha.i prije negoli nestane iza obzora ovoga svijeta. valjalo presresti tu vrstu odbojnosti. U tome ima istine. Halil Džubran često je bio nazivan mističkim pjesnikom. kao nedostatak sebe samih. . Ako se prihvati svjedočenje ne samo velikih pionira duha. više nego igdje drugdje. ali koje sve skupa tvore jedinstvenu cjelinu. u ovom slučaju. U njemu su sadržane i četiri vizije koje su u međusobnom odnosu: vizija jedinstva. Njegova je vizija. danas čuje pogrdan prizvuk. mističan. mistička. naći pouzdana otkrivačka sinteza. koja obuhvaća sve što postoji. pri čemu katkad jedna a katkad druga tema prevladava. u kojem je svaki dio isprepleten s drugim. C. misticizmom ljubavi i jedinstva i misticizmom djelovanja. najvjerojatnije je da će se upravo tu. kako se u izrazima mistik. obraća onima među kojima je živio i koji ga prepoznaju tek u trenutku kad ga gube. vizija jastva (različitog od onoga šta je sadržano u iskustvu) i vizija ljubavi. Njegova je teza da je čovjeku moguće ostvariti jedinstvo sa sobom i svijetom. u tom smislu. ovako definira bit mističkog iskustva: »Misticizam je poput velikoga obrasca nalik na fugu. Vidjeli smo da on ima tri međusobno povezana aspekta. vizija bezvremenosti. a Study and an Anthology.

Viša svijest to više napreduje u procesu evolucije što god više odstupa od slijeda (succession). dakle . bivam pokoravan onim sobom s kojim nisam jedno. dakle. objavljenje Duha u bezvremenskoj sadašnjosti. U njemu nema ničega što ne bi bilo Duh. Biti potpuno svjestan. to monističko viđenje više je putokaz nego cilj koji je moguće postići. Čovjek je čovjeku. Raspravljali smo o tim prijevodima intelektualize vizije s obzirom na izraze što su ih zadobivali u raznim religioznim sustavima i na raznim dijelovima zemaljske kugle.koji su međusobno povezani i koji se razvijaju jedan iz drugog . iz širenja (expansion). ona imaju svojstvo da beslično (imageless) stanje čiste svijesti prevedu u intelektualnu viziju i da mu pomognu da se izrazi. stanja neizdiferencirane svijesti na razini Prvotne Imaginacije . 'sjeme nad sjemenima'. gibanje i mijena promeću se u stalnost.Mistička stanja. « Ali. A zar i moja želja da u sebi budem jedno nije želja mene-jednoga da pokorim sebe-drugoga? Tako ja. Mi to dinamičko objavljenje Duha iskusujemo i vidimo u prostorno-vremenskom okviru. pokoravajući drugoga. Tako sam ja koji ovo razaznajem onaj . Budući da se zbivaju u vremensko-prostornim uvjetima. . moja želja da s drugim budem jedno samo je želja da drugoga pokorim. Mi se uključujemo u evolutivni proces koji sadrži elemente slijeda (sućcession) i širenja (expansion). to znači pobjeći iz vremena. Rast. dakle. u svojoj čistoći. najviši zadatak. mir i potpunost . obično. Evolutivni je proces.kakva se slika stvarnosti iz njih pomalja? To je slika univerzuma kao dinamičkog objavljenja Duha. iz odvojenosti. Kako mogu željeti da budem jedno s drugim . Džubran zna da je čovjekovo patuljasto jastvo stvarnost koja najčešće sanja o svojem orijaškom jastvu. Kad razmatramo te uvide .jer su. dakle. Ali.nemaju intelektualnog sadržaja. sebe razaznajem kao ono što porobljava i kao ono što je porobljavano. .ako u sebi nisam jedno? Kad u sebi nisam jedno. iz protuslovlja.pita se on .

zamjena za gubitak životvornoga središta. u biti demijurškom. Dvije osnovne činjenice . erudicija. do to dvoje. ja ne može iskusiti ništa drugo nego to da nikad nije postalo niti da će ikad prestati postojati. onda se još više umnožava.koje poput tajanstvenih međa označuju početak i kraj našega života. obično. i svoju predodžbu o vlastitoj vječnosti izvodi iz te činjenice. kad razmatra samo sebe. Ono o tome može govoriti samo ako uzme u obzir drugoga. ne može ništa kazati. odakle onda u meni. prevladavati dvojstvo. tj. i čovječja sloboda i porobljavanje često ukazuje kao jedno. Ali. nisu obuhvaćene našim iskustvom. i o njima ja. što je u očitoj proturječnosti s njegovom pravom potrebom.koji porobljava i koji je porobljavan. i u drugima prije mene.uči nas dalje Džubran . posvećenog mjesta monističkog samozacjeljenja dvojstva. Magijsko je jedinstveno jer je jedno. snaga da ukinem vrijeme a da ipak ne budem mrtav? Kad se ne usuđujemo da je prizovemo. da se živi kao cjelina. a nikad kao ispunjenje. i u drugima oko mene. Kako da budem slobodan od ovoga? Je li moja želja da budem slobodan od ovoga samo želja mene koji porobljava da konačnim porobljavanjem ukine onoga koga porobljava? Je li moja želja da bude slobodan od ovoga samo želja mene porobljavanoga da ono što porobljava ukine samo sebe tako da će me potpuno porobiti? Džubranu se. rođenje i smrt. dakle. veli on. On pravu slobodu vidi uvijek kao težnju. ili ako sebe razmatra kao drugo. ako ih ispituje prema sebi. mnogoznalost. Dakle. Ali kako do jednoga kad smo u sebi dvoje? Ako se ne može. od kojih je svako ubilačko ili samoubilačko. Ali. mi je oponašamo. a sve oko njega pokazuje mu da je njegova predodžba iluzorna i lažna. ili kad nismo sposobni da je prizovemo. s potrebom. Erudicija je. Nijedan dokaz o svojoj konačnosti izveden iz drugoga ne može oboriti taj neposredni doživljaj o nenastalnosti i o nepropadljivosti u čovjeku. Tako počinje znanost. ja nisam drugo. ili ne smije. Tako je .

puna značenja i važnosti . radi jasnoće izlaganja definirati pojmove. . . 2. Mistik tvrdi da se većina nas odnosi prema njegovim iskustvima na potpuno neadekvatan način. te iznosi četiri temeljne značajke mističkoga: »1. To su prosvjetljenja. Čovjek mora imati muzikalan sluh da bi saznao vrijednost neke simfonije. nego samo pokazati ili smjer ili podrijetlo svoje misli. djelu Varijacije religioznog iskustva (The Varieties of Religious Experience. . Onome tko nije imao stanovit osjećaj ne može se objasniti u čemu je njegova kvaliteta ili vrijednost. kao po pravilu. Podrijetlo Džubranove misli jest mistički monizam. već klasičnom. Premda toliko slična stanjima osjećaja. . Najzgodniji među znacima kojima određujem stanje duha kao mistično jest negativan. ona stvaraju neobičan osjećaj da moraju biti autoritet za budućnost . To su stanja uvida u dubine istine. ona se ne može ni priopćiti ni prenijeti drugima. 299-301) William James piše. Spoznajna vrijednost. U svojem. Iz toga slijedi da se njegova vrijednost mora neposredno iskusiti. čovjek mora sam biti zaljubljen da bi razumio stanje ljubavnikova duha . . otkrivenja. želeći. mistička se stanja doimaju onih koji ih iskusuju kao stanja znanja. dakle svoje želje. ne možemo ocijeniti valjanost ili nevaljanost tih tvrdnja. str. . da nikakav odgovarajući izvještaj o njegovu sadržaju ne može biti iskazan riječima. i. Tvrdimo li rođenje i smrt. Neizrecivost. ili nerođenosti i neumrlost. nedosežljiva diskurzivnom intelektu. .sve što možemo izvesti iz ispitivanja osnova vlastitoga iskustva u proturječnosti s onim što stječemo ispitivanjem činjenica vanjskoga svijeta. U svojoj su osobitosti mistička stanja sličnija stanjima osjećaja nego stanjima intelekta. Njegov sadržaj izravno veli da se odupire izrazu.

kao da ga je ščepala i zgrabila neka viša sila . Ona počinju mijenjati unutrašnji čovjekov život čim se pojave . olovku i stao crtati. u najmanju ruku. Pasivnosti . mogu se prepoznati. koji je tvrdio da je najviša čovjekova dužnost da spasava boga (a ne obratno). godine). Često. barem što se tiče ispovijedanja tih stanja. . kad iščeznu. Unatoč tome. da bude salvator dei. Osim u rijetkim slučajevima. često mrtav pijan. . Mistička stanja ne mogu dugo trajati. teško bi se mogla nazvati kršćanskima. sat-dva. kad se iznova pojave. Uvijek ostaje neko sjećanje na ta četiri stanja. a katkad. bio je »bogotražitelj«. mistik osjeća kao da ga je vlastita volja očekivala. ali. prznica. u grdnim svađama s majkom. te se čini da je to granica preko koje blijede u običnoj danjoj svjetlosti. . što mu je.uzeo papir. Bio je to slabo školovan seljak. njihova se kvaliteta može samo nesavršeno obnoviti u sjećanju. u kojem se ćuti unutrašnje bogatstvo i važnost. teški. traju pola sata. u ortodoksnam smislu. Odiseji (1938. ili islamskima. ženom obrazovanom i povučenom. Znao bi ga i fizički napasti kad bi .umjesto da se bavi »pametnijim« poslom -. misao koju je razvio u golemom spjevu od 33. ili. njegovi su odnosi s ocem bili. . najviše. 4. Prolaznost.3.« Sva ta mistička iskustva. Je li Džubranov san o bogu izraz osobne sudbine? Znamo. . u stanovitim krugovima. pribavilo glas heretika. vrlo sličan velikome grčkom piscu Nikosu Kazantzakisu. U najmanju ruku. i od jedne do druge njihove pojave stječe se osjećaj neprekidnoga razvitka. očita u Džubranovu djelu. kad se uspostavi osobita vrsta svjesnosti. . Sklanjajući se od . doista.333 stiha. on nije nimalo držao do formalne religioznosti predaka. kao i dubok osjećaj njihove važnosti.

u njegovim vodama. posvemašnja tvorevina ukorijenjenoga Džubranova. nego bog . da je čovjekovo jastvo. u raznim oblicima. po Džubranovu mišljenju. zagrobni . kao beskrajna puma. očito. potražismo kakvo skrovište. da bi se stupilo na put toga zbivanja. Većega mora. kojega je tražio u vlastitim grudima. Unutar smirenoga oceana. ovladati brujanjima bića. Veće more Jučer. jučer koje je tako daleko i tako blizu. moja duša i ja pođosmo k velikom moru da speremo sa sebe. panteizma.2 zadatak. potrebno je. To je tema i jedne od klasičnih njegovih pjesama. te se može smatrati konačnom svrhom evolutivnoga procesa ljudskoga roda. Džubran često. prah i glib zemaljski. Sanja svake mistike naći će puno i pravedno zadovoljenje. kojem je bio. Džubran se počeo zanositi mitom o vječnom ocu. kao i s učenjem Teilharda de Chardina: »Biće će. samo predstupanj većega jastva koje. tj. privržen i kao odrastao čovjek. Misao je.uopće. na stanovit način. da čovjek razobliči sva svoja utočišta u kojima se nagonski skriva da bi izbjegao svoj krajnji. Karakteristično je da to nije bio autokratski patrijarhalni otac oličen u židovskome i kršćanskom Jahvi i islamskom Alahu. »milostivom bogu«. pomalo ženskoga. Stigavši na žalo.« No. Erit in omnibus omnia Deus (Bog će biti sve u svemu). u najboljem slučaju. istodobno nadosobnog i osobnog. doseže poneki pojedinac. iznosi jednu od temeljnih svojih ideja. ali kojega će svaka kaplja biti svjesna da ostaje osobno-sama.agresivnog oca u majčino krilo. eshatološki. završit će izdanredna avantura svijeta. katkad u povijesti. 2 eshatološki – posmrtni. srodna s Nietzscheovim stavom da je čovjek samo predstupanj nadčovjeka.

Duša moja reče: »On je mistik koji iz mašte stvara slike . U ruci mu torba iz koje. Valovi se valjahu preko njegovih crteža brišući ih. Duša moja reče: »Ovo je samilosni glupan koji pokušava život vratiti mrtvome. Hajdemo. a u ruci mu zdjela urešena draguljima. Nije on zavrijedio vidjeti naša gola tijela. Duša moja reče: »Ovaj je čovjek pesimist.« Pođosmo dalje dok ne dođosmo do čovjeka što stajaše na obali hvatajući mrtve ribice i bacajući ih opet u more. Ni on ne treba da vidi naša gola tijela. Duša moja reče: »Ovaj je čovjek optimist i traži nemoguće. Idući. Klonimo ga se.daleko od tuđih očiju. uzimaše po pregršt soli i rasipaše je po moru. ovda-onda. Iz te zdjele on uzimaše kockice sladora i bacaše ih u more. Ondje ugledasmo čovjeka gdje sjedi na bijeloj litici. Od svega života on vidi samo sjene. potražimo kakvo drugo mjesto.« Pođosmo dalje dok ne ugledasmo čovjeka gdje opcrtava sjenu svoju na pijesku. ugledasmo čovjeka gdje sjedi na prašnoj suroj litici.« Odosmo odande i pođosmo prema zaljevu. ali on iznova crtaše svoje djelo.

I rekoh sebi: »O dušo. On je bogobojaznik koji se skriva od tragedije života.da bi ih obožavao.« Pođosmo dalje dok ne ugledasmo čovjeka u mirnoj drazi gdje kupi pjenu s vala i meće je u lonac od ahata. ne začusmo neki glas gdje klikće: »Evo dubokoga mora! Evo strašnoga mora!« Potražismo izvor toga glasa i nađosmo čovjeka leđima okrenuta moru. dok život skriva svoje radosti od njega. s glavom u pijesku. odmahnuvši gIavom. Nije zavrijedio da gleda naša gola tijela. Pustimo i njega s mirom. reče: »Ne. okupajmo se ovdje jer nas ovaj čovjek ne može vidjeti.« A duša moja. Duša moja reče: »Hajdemo.« Pođosmo dalje i ugledasmo čovjeka između dvije litice.« Duša se moja rastuži i gorkim glasom reče: »Napustimo ovo žalo! Nema ovdje skrovita mjesta . Duša moja reče: »On je idealist. poput onoga koji kuša otkati odjeću od paučine. iznenada. Na uhu držaše školjku i slušaše joj šum. i tisuću puta ne! Čovjek kojeg sad vidiš najgori je od sviju.« Pođosmo dalje dok. Ovo je skeptik koji okreće leđa sveukupnosti koju ne može obuhvatiti i pustimo ga da se bavi tricama.

pravila su nepoželjna. dok lice razabire naličje.djelo ima izrazito sekularnu važnost. U prvom redu. po zaslugama. slično kao Meister 3 soteriologija – religiozno naučavanje o spasenju ljudi od vječne propasti. Neću da mi ovaj vjetar raspleće kosu. Prorok nije samo religiozno-mistički spis.da se okupamo. koju ne bi zarobili zidovi nemogućega raja vječnosti ni zlatno doba prošlosti. Ali.« Duša moja i ja ostavismo to veliko more tražeći još veće. ni jedno ne ostaje neizmijenjeno. Džubran zna da je čovjek drama i njezina pozornica. Novo je – a ujedno karakteristično za sve velike mističke uvide prošlosti . u unutrašnjosti gotovo svakoga čovjeka. on joj pokazuje da je ona i antagonist. on se malo zanima za tu vrstu eshatologije. Čovjek biva vlastiti iskupitelj. dviju religija koje svoje soteriološko3 ispunjenje vide onkraj groba. zla ili dobra. Dapače. neću da se svučem i da budem gola na ovoj jarkoj svjetlosti. spis ne propisuje moralna pravila. U Proroku je vizija oca svepomiritelja najvidljivija. kad se duša skrije iza maske jednoga njezina glumca. I. otkrivena ili zapretena. Premda rođen i odgojen u ozračju kršćanstva i islama. u kojem se završava rijeka vremena pojedinca i onkraj kojega počinje vječnost.čak i bez ikakvih religioznih sklonosti . Za moderna čitaoca . od “pakla” (kod Židova i kršćana takvo spasenje ima donijeti Mesija) . tako. Ali.u njegovoj vrsti religioznoga doživljaja što on gleda u bogu funkciju čovjeka. neću da razotkrivam bijele grudi na ovom otvorenom prostoru. ono je iscrpan inventar ključnih stanja koja leže. Džubran traga za mogućnošću da se dosegne istinska sadašnjost. Iako svojevrstan brevijar. a u čovjeku funkciju boga.

počinje tražiti izgubljeno naličje. tup od prezasićenosti. Već i sama ideja da se. ostavlja u infantilnom. dakle. kao lijek od nepoželjna lica. on gleda simultano. u ovom diskurzivnom stoljeću. činjenica je da suvremeni čovjek ne može beskonačno podnositi sve veće napetosti kojima je izložen. Čak se ne mogu beskrajno specijalizirati ni sredstva kojima se književnost našega doba služi da bi ga izrazila. I tako. obrati ljudima stilom starih religioznih reformatora naoko je anakronizam. nije iz druge ruke i utemeljena je na doživljaju koji je on.Eckhardt. on ima značajnu antropološku važnost. ono što mnogi drugi uviđaju sukcesivno. taj mu doživljaj omogućuje da izbjegne polje prividno tragičnoga. Bez sumnje. pa čak i Ivan od Križa. to mu je dalo legitimaciju da modernom svijetu . Ne mogu se beskonačno specijalizirati ni »ticala« našega uma (ako je to dopušteno reći). što njegovoj misli daje neobičnu probojnost. . krajnje nerazvijenu. Što se tiče samoga Džubrana. Upravo zato što i on sam. i ništa od onoga što govori ne stoji mu nasuprot. socijalno i politički. faustovskoga. stanju druge.razjedinjenom religioznim uvjerenjima. neposredno iskusio. a onda. Ali. da svako jučer ili sutra prizove u svoje danas. Jakob Böhme ili Angelus Silesius. On je sve što govori. ona je strogo osobna.ponudi viziju prividne jednostavnosti. u svim nijansama. nije institucionalna. specijalizirajući neke svoje moći. Struna prijeti da pukne. svijetu u kojem se znanstveni i tehnološki napredak ostvaruje na štetu mnogobrojnih ljudskih moći . Nakon beskrajnih tananosti. zaželi »primitivnijih« stanja. naprosto tako što se trudi da svako »ono tamo« doživi kao »ovo ovdje«. Džubranova religioznost. Bez obzira na psihološko tumačenje korijena tog fenomena. čije prihvaćanje zahtijeva odricanje od mnogih ideala civilizacije. kulturan se čovjek.

to je još jedan dokaz da su mistička iskustva međusobno mnogo sličnija od religioznih sistema od kojih su morala posuditi raznovrsne jezike da bi se izrazila. Ali. razapeta između prošlosti i budućnosti. ne znajući da ona i postoji. Halil Džubran umro je. na isti način kao što se trijeznimo ponirući u ledene izvore Upanišada ili Božanstvene komedije. Džubran je dirnuo upravo najskrovitije. zapuštene žice u modernom čovjeku. istodobno. njegovi su posmrtni ostaci . u svoj drevnosti. ne moramo biti ni hinduisti ni kršćani. Zacijelo.Zacijelo. kolovoza 1931. one tvoračke snage koje su pokretale tektoniku ljudske duševnosti oduvijek. a da pri tom ostanemo posve ravnodušni na Džubranov religiozni zanos. pa čak i prorok. travnja 1931. upravo na moderan način. A Prorok upravo pokazuje da su posrijedi kudikamo važniji dosezi. nikad ne ostvaruje. u bolnici St. naoko. Da se. prizovu. tada bi Džubran bio samo pjesnik koji je vremenu uspio skrojiti kaput za jednu sezonu. imajući. Autopsija je pokazala da je umro od »ciroze jetre i početne tuberkuloze jednoga plućnog krila«. propovjednik. Vincent's Hospital na uglu Sedme avenije i Jedanaeste ulice u New Yorku. Da se iznova. Koja je to želja? To je želja najtajnijega u čovjeku da zauzme mjesto u cjelini ličnosti i društva. povlasticu rijetkih pisaca da prepozna i zadovolji upravo onu želju koju su svi latentno nosili u sebi. 21. U djelu Prorok možemo susresti različite aspekte vlastite ličnosti i prepoznati svoju potrebu da ih pomirimo u sebi. Jer. ili modni mrtvački pokrov. međutim. siđe u tamno blato korijenja koje ju je rodilo. anakronističan. On je želio da bude i učitelj. u cjelini koja se. a da. jedan je od rijetkih modernih koji se odvažio da bude velik. u petak 10. čak i pod cijenu da bude. s jabukom spoznaje među zubima. za to. kao 48-godišnjak. u 23 sata. Džubran nije čovjek koji bi se zadovoljio time da ostane samo pjesnik.

. Sprovod koji se kretao prema njegovoj rodnoj Bšareji ovako je opisao A. Harte u listu The Christian Century: ».preneseni brodom u Bejrut. više je to nalikovalo na trijumfalni ulazak nego na pogreb. Dijelovi zidova još postoje. Naišao sam bio na jednoga rođaka koji me poveo do mjesta gdje je nekoć bila kućica u kojoj se Džubran rodio.« Marko Grčić .. Starješine tog mjesta odlučile su da to mjesto pretvore u muzej i spomenik. C. gdje su dočekani uz vojne počasti. Zvon crkvenih zvona i opća atmosfera ponosa isticali su se.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->