You are on page 1of 8

PARNASOVCI - pjesnika kola koja u franc. knji. koja nastaje sredinom 19. st.

(vremenski prethodi simbolizmu; neki su simbolisti poinjali kao parnasovci; zapravo supostoji paralelno s realizmom) - u razlici spram romantiara, p. tee distanciranom, impersonalnom i hladnom pjesnikom izriaju - utemeljiteljem se smatra Leconte de Lisle, ije zbirke Antike poeme (1852) i Barbarske poeme (1862) utjeu na oblikovanje pjesnika novih generacija. - P. se pozivaju na Gautierovu doktrinu lart pour lart (umjetnost radi umjetnosti, inzistiranje na kultu forme, tehn. savrenstvu stiha); U tematskom smislu, okreu se motivima iz antike kao i refleksivnim motivima - sam pokret dobio je naziv po nakladnikom projektu Suvremeni Parnas, u kojem je nakladnik Lemerre 1866. tiskao 18 svezaka pjesama gotovo 40 pjesnika. Parnasovska kola imala je velik utjecaj na oblikovanje modernistikih pjesnikih naela. Najznaajniji predstavnici jo su bili S. Prudhomme, Banville, J. M. de Heredia i F. Coppe.

Prnas m pov. 1. a. geogr. gora u sred. Grkoj, visina 2457 m b. mit. u antiko doba sjedite Apolona i muza 2. pren. pjesnitvo ili pjesnici skupno; sredite pjesnike ili umjetnike aktivnosti 3. pjesniki pokret s kraja 19. st. (javio se nakon romantizma i trajao sve do pojave simbolizma), zalagao se za larpurlartizam, isticao vanost metrike forme i povratak klasinim uzorima (Leconte de Lisle, Sully Prudhomme, J. M. de Hrdia); naziv dobio prema asopisu u kojem su lanovi pokreta objavljivali: Suvremeni Parnas (Le Parnasse Contemporain)

popeti se na Parnas retor. ovjenati se pjesnikom slavom

SIMBOLIZAM - struja u pjesnitvu nastala u Franc. potkraj XIX.st. (1880.?; zaeci jo u romantizmu) - pjesnici tee izraavanju novim simbolima, neobinim spojevima asocijacija, zvunim rijeima, nagovjetajima i sugestijama, istiu sjedinjenje poezije i glazbe; Pjesnitvo mora govoriti jezikom veoma udaljenim od jezika proze, jezik mora karakterizirati sugestivnost umjesto izravne razumljivosti, zvunost umjesto izravnog oznaivanja, i simbolika umjesto izravnog opisivanja - u svijetu ideja simboliste privlai ono to je ljudskome umu dokraja neshvatljivo - pojava slobodnog stiha > broj slogova i ritam stiha prilagoavaju se pjesnikovu raspoloenju i osjeajima - njeguje se kult ljepote i zalae za naelo umjetnost radi umjetnosti; pritom povezani s idealom iste poezije - predvodnik: S. Mallarm - simbolisti smatraju Baudelairea svojim preteom i utemeljiteljem takva tipa poezije, a A. Rimbauda, S. Mallarma i P. Verlainea uzorima - S. je bio izrazito jak u franc. knji., ali se postupno proirio, pa se u njegove okvire obino svrstavaju i R. M. Rilke i S. George u njemakoj, W. B. Yeats i O. Wilde u engleskoj, te A. Beli i A. A. Blok u rus. knji.; U neto irem smislu utjecaj s. moe se razabrati i u gotovo svim eur. knji., pa tako i kod A. G. Matoa i V. Vidria u hk - u slikarstvu s. se javlja ve u XVIII. st. kao protutea prosvjetiteljstvu (W. Blake, H. Fssli, F. Goya), a u XIX. st. usmjerio se protiv racionalistikih i naturalistikih ideja; Stilski je nejedinstven, definira se svojim sadrajem i iracionalnim sanjarskim doivljaima, a prati ga obnavljanje mistike i religioznosti te okultizam i magija - gl. predstavnici s. u slikarstvu: predrafaeliti, G. Moreau, P. Puvis de Chavannes, O. Redon, F. Hodler, A. Bcklin, J. Ensor - zaetnik simbolistikih shvaanja u hrv. slikarstvu je B. iko-Sesija, a simbolistikoj estetici bili su privreni lanovi skupine Meduli te M. Raki, T. Krizman, E. Vidovi.

simbolzam m G -zma, N mn -zmi 1. umj. a. izraavanje pomou simbola i prenoenje u simbole osjeaja i apstraktnih pojmova u knjievnosti i umjetnosti b. pokret u knjievnosti i likovnoj umjetnosti krajem 19. st. u Francuskoj kao reakcija na realizam i naturalizam 2. fil. a. teorija koja promatra osjetnu realnost kao simbole inteligibilne stvarnosti b. u gnoseologiji, teorija koja nauava da umska spoznaja nije kadra dosei stvarnost u sebi

IMPRESIONIZAM - smjer u eur. umjetnosti iz dr. pol. XIX. i prve pol. XX. st.; razvio se u Franc., ispoetka u slikarstvu, poslije i u knji. i glazbi - naziv, isprva podrugljiva prizvuka, dobio u kritici prema slici Impresija, izlazak sunca slikara C. Moneta izloenoj 1874. u Parizu - zasniva se na slobodnom izraavanju osobnoga dojma viene stvarnosti; suprotstavlja se ustaljenim shemema akademskoga naina slikanja - prethodnici i. su oni slikari (F. Hals, F. Goya, W. Turner, grupa barbizonskih slikara) koji su boju i svjetlost tretirali slobodno, a i. takva naela izgrauju dosljedno kao metodu, naputaju atelijer i slikaju neposredno u prirodi (plain air), biljee doivljaj optikih fenomena boje i osvjetljenja trenutka; privlae ih atmosfera, trenutani pokreti, mijene i preobrazbe svjetlosti - u slikarstvu su i. ostvarili pravu revoluciju, koja preko neoimpresionizma, ekspresionizma i fovizma traje do danas - gl. predstavnici i. su C. Monet, E. Manet, C. Pissaro, A. Sisley, E. Degas i A. Renoir - u kiparstvu impresionistiki efekti postiu se slobodnijom interpretacijom i naglaavanjem slikovitosti oblika u pokretu (A. Rodin, M. Rosso) - u hrv. slikarstvu pod odreenim utjecajem i. djeluju J. Rai i M. Kraljevi, a u kiparstvu R. Frange-Mihanovi i dr. - i. se u knji. javlja na prijelazu st., izmeu 1890. i 1910. - osnovne karakteristike ovoga knji. smjera: prenoenje svih osjetilnih dojmova te neposredna knji. obrada individualnog dojma i unutar. doivljaja vanjskog svijeta ili predmeta, kao i izazvanih uvstvenih reakcija i psih. raspoloenja - u lirici se i. u mnogo emu podudara sa simbolizmom - uz liriku, impresionisti njeguju i proznu skicu te poetski zapis, lirsku jednoinku i roman - - smjer ima svoje ishodite u Franc., gdje su najznaajniji predstavnici braa Goncourt, P. Verlaine, S. Mallarme i A. France; u tal. knji. izdvaja se G. dAnnunzio, u danskoj H. Bang i J. P. Jacobsen, a u austrijskoj i njem. H. von Hofmannsthal, H. Bahr, A. Schnitzler, G. Hauptmann i R. M. Rilke - u hk nema istaknutih impresionista, ali se obiljeja impresionistike poetike mogu nai u djelima A. G. Matoa, V. Vidria, J. Kosora i D. imunovia. - impresionizam u glazbi razvio se oko 1890. na naelima slinima onima u slikarstvu i simbolikom pjesnitvu: najvanije izraajno sredstvo postaje boja zvuka, njoj su podreene melodika, oblik i harmonija; rue se tonalni okviri, primjenjuje politonalnost, atonalnost, pentatonika i cjelostupanjske ljestvice, akordi se niu jedan do drugoga bez obzira na mogue funkcije; melodijske su linije fragmentirane, malog raspona, arabeskne, melodika izrasta iz harmonije, nema tematskog razvoja, na zamagljenu ritmiku utjeu metriki obrasci pukih i egzotinih plesova i jazz; orkestar je prozraan - osniva i glavni predstavnik glazb. impresionizma bio je C. Debussy, a impresionistike znaajke nalaze se u djelima mnogih njegovih suvremenika (M. Ravel, P. Dukas, I. Albeniz, M. de Falla, R. Strauss i dr.)

impresionzam m G -zma 1. umjetniki smjer (druga pol. 19. st.) koji stavlja teite na neposredni subjektivni doivljaj i svoju svrhu vidi u realizaciji i slobodnoj interpretaciji

najneposrednijih umjetnikovih dojmova a. u likovnim umjetnostima slikanje u prirodi, hvatanje trenutka, svjetla, zraka; rastvaranje povrine i forme uz naputanje realistikog prenoenja vienog po pravilima preciznog akademskog crtea to je omoguila istovremena pojava fotografije; skulptura se radi od materijala koji omoguuju brzo prenoenje i skicozno, vehementno oblikovanje (vosak, gips) b. u glazbi naglasak na osobnim trenutnim dojmovima i raspoloenjima (ob. lirska) koje pobuuju zvukovi prirode i openito umjetnikova okolina c. u knjievnosti nastojanje da se to vjernije prenesu najneposredniji autorovi dojmovi (impresije) bez naknadne etike selekcije i racionalizacije dekadncija 1. a. manjak stvaralakih snaga na raznim podrujima djelatnosti; dekadentizam, nazadovanje, opadanje b. propadanje ili nestanak moralnih vrijednosti; dekadansa 2. term. zajedniki naziv za vie smjerova u europskoj umjetnosti i knjievnosti s kraja 19. st., karakteriziraju ih pesimizam i osjeaj uzaludnosti, istinski je lijepo samo ono to nije korisno

fr. dcadence srlat. decadentia larpurlartzam m G -zma pov. umj. nazor prema kojemu bi umjetniko djelo imalo biti samo sebi svrhom, nastao u 19. st., odbacuje utjecaj ideologije, religije, etikih zasada ili politike na umjetnost, stavlja teite na perfekcionizam umjetnike forme

fr. lart pour lart: umjetnost radi umjetnosti

-izam

MODERNIZAM - pokret u irim drutv. tokovima, a osobito u umjetnosti, napose knji., koji se razvija od pol. XIX. st. i zasniva na novom shvaanju ovjeka koji se, oboruan prekretnim znanstv. i opim drutv. dostignuima, oslobaa za nove estetske senzibilitete te nova vrednovanja; U osnovi je usmjeren prevrednovanju tradicije, oslobaanju od akademizma, izazovan je spram svake konvencionalnosti > pjesnitvo moe govoriti i o cvijeu zla (Ch. Baudelaire), roman o naturalistikoj strani ivota (. Zola), figurativni svijet slikarstva lomi se impresijama (C. Monet) i sl. - pojam se rabi za umj. stvaralatvo ugl. od pojave simbolizma, ali nije ogranien vremenski, te se njime obuhvaaju i usmjerenja kao to su impresionizam, ekspresionizam, larpurlartizam, nadrealizam, dadaizam, fovizam, futurizam, kubizam, suprematizam, konstruktivizam itd., ukoliko ukljuuju uporabu eksperimenta, novih estetikih mjerila, razbijanje konvencija anra i sl., npr. u drami (B. Brecht, S. Beckett, E. Ionesco), romanu (J. Joyce, W. Faulkner), pjesnitvu (T. S. Eliot, E. Pound, F. Garca Lorca), arhitekturi (W. Gropius, Le Corbusier) i dr. - u Hrv. se termin rabi ugl. za razdoblje nakon 1914, a ukljuuje i pisce kao to su M. Krlea, A. B. imi, T. Ujevi i dr., sve do R. Marinkovia, V. Parun, S. Novaka i dr. - za razdoblje nakon 1950-ih ee se rabi termin postmodernizam, ali se granice ne postavljaju strogo
Dok XIX v. karakterisu epohe u kojima preovladjuje jedan knjizevni pravac,u XX vijeku naporedo tece vise pravaca, tako da gotovo nemogu}e izdvojiti jedan i njime obiljeziti to doba. Ipak , razdoblje od 90tih godina XIX vijeka do I.svjetskog rata moze se obiljeziti imenom moderna ili modernizam. Moderna nije jedinstven pokret,a sam termin moderna javio se 80-tih godina u njemackoj knjizevnosti oznacavajuci nastojanja mladih stvaralaca okrenutih protiv pozitivizma u filozofiji i realizma u umjetnosti , ona je razlicito obiljezena u razlicitim zemlj ama.Naprimjer,u Austriji pjesnici propagiraju individualnost i umjetnost duze. U Francuskoj modernizam je simbolistickog smjera, u sjevernim zemljama naglaseni su psihologizam i mistika. Istovremeno, u likovnoj umjetnosti preovladava impresionizam u Francuskoj i secesija u Njemackoj. Ali pored raznovrsnosti , postoje neke osnovne odlike moderne : bjezanje od stvarnosti i okretanje unutrasnjem covjekovom zivotu, dakle trazenje subjektivnog "ja", pesimizam i individualizam, isticanje osjecanja i subjektivnosti i trazenje svega novog i iracionalnog. Moderna se , dakle, bavi misticnim ,iracionalnim i spiritualnim vidovima stvarnosti . Njeni umjetnici koji se suprostavljaju realizmu zapravo na svoj nacin ozivljavaju romantizam. Zato se ovaj period u nauci knjizevnosti oznacava kao neoromantizam. Moderni stvaraoci iznad svega postuju individualni dozivljaj i licno tumacenje , i oni ne samo da su preplitali vise stilskih tendencija u jednom djelu ,nego je cak i njihova parola glasila:svako na svoj nacin,svako prema svome vienju i razumijevanju svijeta. Iako moderna obuhvata promjene u umjetnosti u posljednjoj cetvrtini XIX vijeka , njeni korijeni su se javili mnogo ranije , u 60tim god. u pjesnistvu Sarla Bodlera koje predstavlja prekretnicu ne samo u francuskoj knjizevnosti , kojoj ovaj pjesnik pripada , nego i znatno sire. Sam Bodler svoju poeziju naziva modernom , a njegovi sljedbenici ga uzimaju kao stvarnog zacetnika simbolizma. Za njegovo ime vezuju se i impresionizam i dekadenca, jos dva stilska pravca s kraja XIX vijeka. Bez obzira na stilsku orijentaciju pojedinih stvaralaca iz doba moderne , na njihove ideje , motive i gradju snazno je uticali filozofi iracionalizma,metafizike i spiritualiz ma. Posebno jak uticaj na modernu izvrsili su : Artur [openhauer (1778-1860), Fridrih Nice (1884-1900), Rolf Valdo Emerson (1803-1882) i Anri Bergson(1859-1941).Znacajni su bili i engleski filozof Tomas Karlajn,njemacki Eduard von Emerson,a na poseban nacin i muzicar Rihard Vagner. Prvi put na evropsku literaturu uticu i americki mislioci i stvaraoci. U ovo doba simbolizam kao svoje utemeljivace prihvata Volta Vitmena i Edgar Alan Poa.

Moderna u ju`noslovenskim knji`evnostima znaci prije svega zaokret prema Evropi.U njoj se , u zavisnosti od nacionalnih i kulturnih uslova javljaju razliciti uticaji:dekadencija,parnasizam, simbolizam, psihologizam,secesija i dr. , koje obiljezavaju specificnosti srpske,hrvatske i slovenacke moderne.Srpski pisci s kraja XIX i pocetka XX vijeka orijentisani su pretezno prema francuskoj knjizevnosti , dok su hrvatski i slovenacki oslanjaju prete`no na Njemacku , odakle je i dosao naziv moderna. Na srpsku knji`evnost ovog razdoblja najvise djeluju parnasizam i simbolizam.Preko njih nasi kriticari i pjesnici prihvataju kult lijepog,odnosno artizam , savrsenstvo forme i estetizam.Dakle otmjenost,estetizam,pesimizam i aristokracija karakterisu onu grupu stvaralaca koji se razvijaju pod uticajem francuske knji`evnosti. Drugu grupu cine pjesnici suprotne orijentacije,koji i dalje njeguju tradicionalno srpsko rodoljublje i politicku i drustvenu aktivnost.

Baudelaire, Charles (Pariz, 9. IV. 1821 Pariz, 31. VIII. 1867). - franc. pjesnik, prevoditelj i kritiar - njegovo lirsko djelo smatra se prekretnicom u eur. pjesnitvu ono sadri neke elemente romantizma te, po svojim osobinama, prethodi simbolizmu i istoj poeziji. Jezik njegove poezije je sugestivan, uz naglaavanje glazb. kvaliteta rijei, dominantne upotrebe simbola, kao i isticanja kulta ljepote - gl. djelo Cvijee zla (Les Fleurs du mal, 1857), koje e se nai na sudu zbog nemorala i sotanizma, proirilo je pjesnike horizonte otvarajui put razvoju moderne lirike - vrlo je poznata i zbirka pjesama u prozi Spleen Pariza (1869), kojom je afirmirao tu pjesniku vrstu - pisao je izvrsne i vrlo utjecajne knji., lik. i glazb. kritike, okupljene u posmrtno izdanim knjigama Romantina umjetnost i Estetski kurioziteti (1868), a istaknuo se i kao prevoditelj tekstova E. A. Poea. Za ivota objavio prozno djelo Umjetni rajevi (1860), a veliko zanimanje izazvali su i njegovi dnevnici Tajne i Moje razgolieno srce Rimbaud, Arthur (Charleville, 22. X. 1854 Marseille, 10. XI. 1891) - franc. pjesnik - cjelokupni opus ostvario je do dvadesete godine ivota, nakon ega putuje po egzotinim zemljama; bolestan, vraa se u Francusku i ubrzo umire - Rimbaudova simbolistika poezija usmjerena je na oslobaanje pjesnikog jezika od diktata smisla i ablone; Svoju poetiku iznosi u pismu manifestu Pismo vidovnjaka, u kojem odbacuje konvencionalnu, sentimentalnu poeziju te iznosi ideju o neistovjetnosti privatne i umj. osobnosti - najreprezentativnija djela: poema Pijani brod, koja na simbolian nain prikazuje utapanje stvaralakog subjekta u jeziku, te sonet Samoglasnici - nakon burne ljubavne veze s P. Verlaineom objavljuje zbirku pjesama u prozi Sezona u paklu, koja se bavi motivima pobune (metaforini pakao) i oslobaanja od konvencija, zagovara svetogre, egoizam i poudu, a pjesnika prikazuje kao drutv. Otpadnika - zbirka lirsko-proznih fragmenata Iluminacije hermetino je i posljednje Rimbaudovo pjesniko djelo

romantizam (franc.), umj. stil u knjievnosti, slikarstvu, kiparstvu i glazbi. Temeljne osobine knji. r. mogu se shvatiti kao opreka klasicizmu. Klasicistikom isticanju razuma, mjere i pravila r. suprotstavlja osjedajnost, matu i slobodu stvaranja. Njegovanju tradicije i oponaanju uzora suprotstavlja individualizam i pobunu protiv autoriteta, strogoj podjeli na rodove, vrste i stilove suprotstavlja individualnost i originalnost izraza koja u naelu moe kriti sva pravila, dok moralizmu i

visokostiliziranom izrazu suprotstavlja naelo neposredne iskrenosti. Umjesto ideala vjene ljepote, uobliene u ant. umjetnosti, r. uvodi ideju pov. mijene i razvoja, a uzore trai u sr. vijeku i pukoj knjievnosti. Naelo individualizma razvija se i u smislu posebnosti svake nacije, odn. osobitosti nac. tradicija. Djela s osobinama r. nisu se u razliitim zemljama javljala istodobno, pa se r. teko moe opisati kao jedinstveno knji. razdoblje. Dok u franc. knjievnosti prevladava opreka prema klasicizmu, u drugima je naglaeniji element individualne pobune (Byron). Kod nekih dominira pesimizam tzv. svjetske boli (njem. knjievnosti), kod drugih naglasak se stavlja na nac. vrijednosti (e., ma., hrv. knjievnost). Zahtjev za neposrednom iskrenodu dovodi do naglaenog lirizma koji proima sve knji. vrste. Romantiarska emocionalnost voli pretjerivanja, a likovi su strastveni. Prikazani je svijet pomaknut od svakodnevice, a razvija se i sklonost prema neobinom, udnovatom i fantastinom. Okvirno, r. je trajao od prvog desetljeda XIX. st. do o. 1860. S obzirom na postojanje tzv. predromantizma, drame F. Schillera (17591805) i Goetheov (17491832) roman Patnje mladog Werthera smatraju se ved reprezentativnim djelima r. Ostali predstavnici r. u njem. knjievnosti: E. T. A. Hoffmann, Novalis i H. Heine. U franc. knjievnosti: F. R. de Chateaubriand, A. de Lamartine, A. de Vigny i V. Hugo, u engleskoj W. Scott, G. G. Byron, P. B. Shelley, u amerikoj E. A. Poe, u talijanskoj A. Manzoni i G. Leopardi, u ruskoj A. S. Pukin i M. J. Ljermontov, u ukrajinskoj T. evenko, u poljskoj A. Mickiewicz, a u hrvatskoj knjievnosti to su najistaknutiji predstavnici hrv. preporoda.

Genet, Jean, franc. knjievnik (Pariz, 19. XII. 1910 Pariz, 15. IV. 1986). U svojim autobiografski obojenim romanima, usuprot drutv. moralu i konvencijama, otvoreno opisuje ivot polusvijeta, homoseksualaca i kriminalaca. Pozornost su izazvali romani udo od rue; Dnevnik lopova i Gospa od cvijea. Uspjeno pisao i drame, meu kojima se izdvajaju komadi Sluavke; Balkon; Crnci i Paravani. Jedan od najznaajnijih franc. pisaca druge pol. XX. st. Ostala va. djela: Pogrebni zavod; Zaljubljeni suanj. Pisao i pjesme.

Nietzsche, Friedrich, njem. filozof (Rcken, kraj Ltzena, 15. X. 1844 Weimar, 25. VIII. 1900). Prof. u Baselu (186978), dugo boravio i u Nici. Obolio 1889. u Torinu od duevne bolesti i umro pomraena uma. Svoju aforistiku i nesustavno pisanu filozofiju razvijao u duhu filoz. izazova. U prvom razdoblju, na tragu antike, Schopenhauera i Wagnera, dionizijski se ustroj svijeta suprotstavlja apolinijskom i spoznaja se na najidi nain objavljuje u umjetnosti. Nakon razlaza s Wagnerom (1878) i udaljavanja od Schopenhauerove filozofije volje, stvara antropologijski obrat i teoriju o slobodnom duhu koji odbacuje svaku religiju i malograanski moral, te idealizam s podjelom ivota na pojavni i istinski svijet. Prema njemu onostrano je krivotvorena dimenzija ovjeka koja u njemu stvara rascjep, zato je jedini put za ovjeka osloboenje od iluzije koju je sam stvorio: Bog je mrtav. U tredem razdoblju princip svijeta pokazuje se kao volja za mod. U prihvadanju tog izazova N. vidi temelj novog ovjeka koji ivi puninom ivota i kakvog navijeta Zaratustra u liku nadovjeka. Takav ovjek, borac i pobjednik, prihvada sudbinu nastajanja bez poetka i kraja, zapravo vjeni povratak istoga. Kao tvorac toga istoga, njegova oovjeenja. Gl. djela: Roenje tragedije iz duha glazbe; Vesela znanost; Tako je govorio Zaratustra (IIV); S onu stranu dobra i zla; Sumrak idola; Volja za mo; Ecce homo.

nihilzam m G -zma

1. nain miljenja u kojem se negiraju svi ustaljeni nazori, naela i vjerovanja 2. fil. a. filozofsko uenje da nita zbiljski ne postoji ili da se nita ne moe pouzdano spoznati, usp. agnosticizam b. teza da nema objektivnog kriterija morala pa je manje-vie sve doputeno i ni za to se ne vrijedi zauzimati [etiki nihilizam] 3. sociol. doktrina nastala krajem 19. st. u carskoj Rusiji koja je u traenju drutvenih promjena doputala i ak zastupala metode terora

njem. Nihilismus, v. nihil + -izam