You are on page 1of 12

PRAKTIKUM II NAPREDNI FIZICKI studij Geozika

ELEKTRICNI TITRAJNI KRUG

studij Geozika

NFP II

ZADACI
1. Slo zite aparaturu kao na sl.8. Priklju cite na jedan kanal osciloskopa ukupni napon VFO = V0 koji daje izvor, a na drugi kanal napon VGO . Vodite ra cuna o gradi koaksijalnog kabla i ispravnom uzemljenju. Mijenjajte frekvenciju signala i uo cite pojavu rezonancije. Odredite amplitudu za niz frekvencija i nacrtajte graf ovisnosti |VGO | o frekvenciji. 2. Odredite rezonantnu frekvenciju 0 = 20 . Uz poznati L i 0 , odredite nepoznati C . 3. Relacija (14) pokazuje da u rezonanciji imamo |VGO | = (RV /R)V0 . Budu ci da V0 i |VGO | mo zete o citati na prvom i drugom kanalu osciloskopa, izra cunajte omjer RV /R. Kakav je odnos R prema RV ? 4. Slo zite aparaturu prema shemi na sl.9 i promatrajte s pomo cu osciloskopa napone VFO = V0 koji daje izvor i VHO . Mijenjajte frekvenciju signala i uo cite pojavu rezonancije. Nacrtajte graf ovisnosti amplitude |VHO | o frekvenciji. Odredite rezonantnu frekvenciju i usporedite rezultat s onime u zadatku 2. Odredite u rezonanciji omjer R /R s pomo cu relacije (21) i usporedite rezultat sa zadatkom 3. Odredite sirinu rezonancije qq i prema relaciji (24) odredite omjer R/L. 5. Postavite frekvenciju tako da se postigne rezonancija. Zatim premjestite priklju cak osciloskopa na to cku K, tako da promatrate napon VKO na kondenzatoru. Zabilje zite amplitudu i fazu u odnosu prema V0 . Kakav je odnos napona VKO prema naponu VHO koji je u minimumu? Zamijenite mjesta zavojnice i kondenzatora te usporedite napon na zavojnici s prije odredenim naponom na kondenzatoru i s naponom VHO . Objasnite dobivene rezultate. 6. Spojite sklop kao na slici 1. Osciloskopom mjerite napon na kondenzatoru. Odredite period i frekvenciju prigu senog titranja za 3 razli cita otpora. Prigu seno titranje na osciloskopu mo zete vidjeti ako je frekvencija titranja izvora mala, ako za oblik signala uzmete pravokutni i ako je otpor gu senja reda veli cine 10 50 .

studij Geozika

NFP II

R C
V(t)
OSCILOSKOP

L1

Slika 1. Shema za zadatak 6. 7. Izmjerite amplitude za deset uzastopnih titraja (uvijek s iste strane, odnosno s istim predznakom). Ponoviti postupak za tri razli cita otpornika. Uz pomo c jednad zbe Vn /Vn+1 = exp(t), gdje je = R/2L faktor gu senja, prika zite Vn kao funkciju od V0 . Odredite logaritamski dekrement = ln(Vn /Vn+1 ) za 3 razli cita otpora (prika zite podatke na istom grafu; obratite pa znju na pogodan odabir koordinatnih osi).

Teorijski uvod
Slobodne oscilacije Serijski titrajni krug zami sljamo kao serijski spoj idealnog otpornika R, idealne zavojnice L i idealnog kondenzatora C . Ako na cinimo sklop kao na sl.2, mo zemo ostvariti slobodne oscilacije. Ako nabijemo kondenzator i zatim zatvorimo pre-

L C

+Q -Q

Slika 2. Sklop za slobodne elektri cne oscilacije. kida c, dolazi do slobodnih elektri cnih titraja. U po cetnom trenutku nabijeni kondenzator sadr zava elektri cnu energiju. Njegovim izbijanjem nastaje struja koja u zavojnici stvara magnetsku energiju. U daljnjem koraku struja nabija kondenzator suprotnim nabojima od po cetnih. Tako se magnetska energija pretvara opet u elektri cnu i cjelokupni se proces ponavlja. Ovo titranje analogno je mehani ckom harmonijskom oscilatoru u kojem se u po cetnom trenutku uspostavi otklon iz polo zaja ravnote ze i zatim ga se pusti da slobodno titra. Pritom se po cetna potencijalna energija pretvara u kineti cku i zatim obrnuto te nastaje titranje. Ovakve smo pojave prou cavali u po cetnom praktikumu. Prisilne oscilacije U ovoj vje zbi ne cemo prou cavati slobodne elektri cne oscilacije, nego samo prisilne elektri cne oscilacije analogne prisilnim mehani ckim oscilacijama. U tu je svrhu potrebno iz nekog izvora elektromotorne sile dovesti sinusoidalan napon V (t) = V0 cos t (1)

na serijski RLC spoj (sl.3). Za strujni krug na sl.3 vrijedi drugi Kirchoov zakon: V (t) RI L dI Q = 0. dt C (2)

studij Geozika

NFP II

R ~
V(t)

L C

Slika 3. Sklop za prisilne elektri cne titraje. Struja I dovodi do promjene naboja Q na kondenzatoru pa imamo I= dQ . dt (3)

Struju i napon iz izvora mo zemo pisati u obliku I (t) = I0 eit , V (t) = V0 eit . (4) (5)

Fizikalno mjerljive veli cine samo su realni dijelovi uvedenih kompleksnih veli cina. Potonje uvodimo radi elegantnijega matemati ckog ra cuna i zornog prikaza faznih odnosa. Veli cine I0 i V0 predstavljaju kompleksnu struju i napon u trenutku t = 0. Znamo da je va zan samo relativan fazni odnos izmedu struje i napona jer se on zadr zava i tijekom rotacije vektora u kompleksnoj ravnini. Stoga mo zemo odabrati jednu od tih veli cina realnom, dok druga onda mora biti kompleksna. U serijskom spoju obi cno se uzima da I0 bude realna veli cina. Ako deriviramo jednad zbu (2), dobivamo diferencijalnu jednad zbu za struju: d2 I dI 1 L 2 + R + I = iV0 eit . dt dt C Pomo cu jednad zbe (4) mo zemo derivirati struje pa jednad zba (6) postaje 2 LI0 + iRI0 + 1 I0 = iV0 , C (7) (6)

gdje je ujedno izvedena pokrata zajedni ckog faktora exp(it) u svim clanovima. Iz te jednad zbe dobivamo ( ) 1 V0 = R + iL i I0 . (8) C

studij Geozika

NFP II

Izraz u zagradi nazivamo kompleksnom impedancijom Z serijskog RLC kruga ( ) 1 Z = R + i L . (9) C Kompleksna impedancija odreduje relativnu razliku faza izmedu V0 i I0 . Ako uzmemo da je I0 realna veli cina, onda V0 , koji dobivamo mno zenjem I0 sa Z , ima fazu kao i Z (sl.4).
Im

a)

Im

b) V0

VL

1 C R
Re

VC VR I0
Re

Slika 4. Kompleksna impedancija (a) i kompleksni prikaz struje i napona (b) za serijski RLC krug. Vidimo da je faza odredena relacijom L tg = R 1 C

(10)

Za t > 0, naponski vektori na sl.4b rotiraju, a zikalno zna cenje imaju samo njihove realne vrijednosti u danome trenutku. O cito je da pojedini naponi dose zu svoje maksimalne vrijednosti u razli citim trenucima, sto je smisao faznih odnosa na sl.4b. Postavlja se pitanje sto se zbiva kada mijenjamo frekvenciju napona koji dovodimo iz izvora. Kompleksna impedancija (9) mijenja svoj imaginarni dio. On i s cezava na rezonantnoj frekvenciji 0 = 1 . LC (11)

Slika 5 prikazuje kompleksnu impedanciju za slu cajeve < 0 , = 0 i > 0 .

studij Geozika

NFP II

Kako frekvencija raste, smanjuje se 1/C , a pove cava L. Stoga je za vrlo niske frekvencije /2, u rezonanciji postaje = 0, dok za vi se frekvencije raste prema /2. Impedancija se takoder mijenja po iznosu. Najmanji joj je iznos u rezonanciji.
Im Im Im

< 0

= 0
L

> 0
Z

L R

1 C Z

Re

1 C

Z=R = 0

Re

1 C

Re

Slika 5. Kompleksna impedancija za serijski RLC krug u slu cajevima < 0 , = 0 i > 0 . Pogledajmo sada odnos izmedu struje i napona. Jednad zba (8) kazuje da struju I0 mno zimo impedancijom Z i dobivamo napon V0 . Kada bi izvor uvijek davao istu amplitudu struje I0 (strujni izvor), mijenjao bi se napon V0 s frekvencijom kao i impedancija Z (sl.5). Naj ce s ce je izvor graden tako da daje stalnu amplitudu napona V0 (naponski izvor), sto zna ci da se amplituda struje I0 mora mijenjati s frekvencijom. Iz jednad zbe (8) slijedi da je I0 = |V0 | ( )2 . 1 R2 + L C (12)

Slika 6 prikazuje napon VR na otporu R za slu caj < 0 , = 0 i > 0 , s time da je iznos napona V0 konstantan. Napon VR je maksimalan u rezonanciji zato sto je i struja I0 maksimalna, kako to pokazuje jednad zba (12). Prema tomu, pojavu rezonancije mo zemo zgodno pratiti ako opa zamo napon VR prilikom promjene frekvencije. U rezonanciji VR dose ze maksimum.

studij Geozika

NFP II

Im

Im

Im

< 0

= 0
VL

> 0
V0

VL

VR
Re

VL VC

VR = V0
Re

VC

VR

Re

VC

V0

Slika 6. Napon VR na otporu R u serijskom RLC krugu u slu cajevima < 0 , = 0 i > 0 , uz konstantan iznos napona V0 iz izvora. Drugi na cin opa zanja rezonancije je putem faznih razlika. Ako s pomo cu osciloskopa promatramo istodobno napone VR i V0 , mo zemo uo citi razliku faza medu njima. Promjenom frekvencije mijenja se od negativne veli cine (V0 kasni za VR ), preko = 0 u rezonanciji, do > 0 (V0 rani za VR ). Tre ci na cin opa zanja rezonancije posti zemo ako na osciloskop dovedemo ukupni pad napona na zavojnici i kondenzatoru. Zbog protufaznog odnosa napona VL i VC , ukupni napon i s cezava u rezonanciji iako svaki od pojedinih napona mo ze biti znatan.

Eksperimentalni uredaj
Na raspolaganju imamo izvor audiofrekventnog signala (10 Hz < < 10 kHz), osciloskop, zavojnicu samoindukcije L = 2 mH, otpornik otpora RV = 50 , kondenzator nepoznatog kapaciteta i priklju cne kabele (sl.7). Serijski spoj RLC je lako ostvariti s danim elementima. Medutim, moramo biti oprezni s to ckom uzemljenja. Izvor elektromotorne sile koji daje napon V (t) ima koaksijalnu priklju cnicu kojoj je jedan kraj uzemljen. Isto vrijedi i za osciloskop kojim promatramo napone. U zatvorenome strujnom krugu smijemo uzemljiti samo jednu to cku. Stoga moramo napraviti raspored elemenata u skladu sa zeljenim mjerenjem. Ako zelimo s pomo cu osciloskopa promatrati napon VR , moramo ostvariti sklop prema shemi na sl.8. Osciloskopom mo zemo mjeriti na-

studij Geozika

NFP II

Slika 7. Mjerni postav za RLC krug. pon izmedu to cke O i bilo koje druge to cke, s time da pazimo da uzemljenje osciloskopa dovedemo na to cku O.

C
F

R
G

RV

~ V(t)
O

Slika 8. Shema sklopa za mjerenje napona VR . Napomena: pazite da zabunom ne spojite uzemljeni vod iz osciloskopa na to cku F. Naime, to cka O je ve c uzemljena na izvoru signala pa bi uzemljivanje jo s i to cke F zna cilo kratak spoj izvora, cime ga se mo ze uni stiti. caka G i O te ukupni Sklopom na sl.8 mo zemo mjeriti napon VR izmedu to napon V0 izmedu to caka F i O. Medutim, nije mogu ce mjeriti napon izmedu to caka F i G jer bi se tada uzemljenje osciloskopa prenijelo na to cku G. Time bi se strujni krug reducirao jer bi iz njega bio isklju cen otpor RV , a time se promijeni

studij Geozika

NFP II

i prvotni napon izmedu to caka F i G. Dakle, pri spajanju uredaja treba voditi ra cuna o gradi koaksijalnih kabela. Realna zavojnica ima uvijek neki otpor R , koji u seriji s vanjskim otporom RV daje ukupan otpor R = RV + R . (13) Ukupni otpor R ulazi u jednad zbu (8). Medutim, eksperimentalno ne mo zemo mjeriti napon VR , nego samo njegov dio na vanjskom otporu RV , tj. izmedu to caka G i O na sl.8. Mo zemo osciloskopom pratiti napone V0 i VGO te odredivati fazni kut medu njima i amplitudu napona |VGO | kada se mijenja frekvencija. Fazni kut dan je relacijom (10), a zorno je prikazan na sl.5. Amplitudu |VGO | mo zemo izra cunati s pomo cu jednad zbe (12): |VGO | = RV I0 = RV ( )2 |V0 |. 1 R2 + L C (14)

Napon VGO je maksimalan u rezonanciji i iznosi |VGO | = |V0 |(RV /R). Mo ze se analizirati sirina rezonantne linije na polovici njezine visine. Amplituda napona VGO ima polovicu svoje maksimalne vrijednosti na frekvenciji p koja u nazivniku jednad zbe (14) daje ( )2 1 2 R + p L = 2R. (15) p C Ova jednad zba ima dva rje senja p = 3 R2 3R 2 + 0 . 2 4L 2 L

(16)

Sirina rezonantne linije na polovici visine iznosi R (17) pp = 3 , L dakle proporcionalna je otporu R u kojem se stvaraju gubici. Faktor dobrote (Qfaktor) titrajnog kruga denira se kao omjer prosje cne pohranjene snage u oscilatoru i utro sene snage u jednom periodu. Mo ze se pokazati (vidi npr. Ud zbenik zike Sveu cili sta u Berkeleyu - Svezak II, str. 177) da faktor dobrote iznosi 0 L (18) Q= R

studij Geozika

NFP II

RV
F H

~ V(t)

C
O

Slika 9. Shema sklopa za mjerenje napona VC . tj. obrnuto je proporcionalan otporu R u kojem se tro si snaga. Ako zelimo promatrati druge napone, moramo slo ziti elemente prema shemi na sl.9. Napon izmedu to caka H i O dobivamo mno zenjem impedancije tog dijela strujnog kruga sa strujom ( ) 1 VHO = R + iL i , (19) C gdje je R omski otpor zavojnice koja u praksi nije idealna. Promjenom frekvencije mijenja se amplituda ovog signala ( )2 |V0 | 1 |VHO | = R2 + L (20) ( )2 . C 1 R2 + L C U rezonanciji je napon VHO u fazi s naponom V0 , a njegova je amplituda minimalna i iznosi R |VHO | = |V0 |. (21) R Kada bi zavojnica bila idealna (R = 0), imali bismo i s cezavanje napona VHO u rezonanciji. Jako daleko od rezonancije, tj. za |L 1/C | R, imamo |VHO | |V0 |. Sirinu krivulje rezonancije dobivamo iz uvjeta |VHO | = |V0 |/2. Ako u jednad zbi (20) zanemarimo R2 , tra zeni se uvjet svodi na izraz ( )2 R2 1 = , (22) q L q C 3 koja ima dva rje senja q =

R2 1 R 2 + . 0 12L2 2 3L

(23)

studij Geozika

NFP II

Sirina rezonantne linije na polovici visine iznosi 1 R . qq = 3L (24)

Vidimo da je proporcionalnost s otporom ista kao u jednad zbi (17), no sirina linije dobivene promatranjem napona |VHO | trostruko je manja od sirine linije dobivene promatranjem napona |VGO |. Iako je u rezonanciji ukupni napon VHO na kondenzatoru i zavojnici minimalan (a u slu caju idealne zavojnice i s cezava), naponi na pojedinim elementima mogu biti znatni. Sklop na sl.9 omogu cuje i promatranje napona na kondenzatoru, caka K i O. Zamijenimo li mjesta zavojnice i kondenzatora, mo zemo tj. izmedu to promatrati napon na zavojnici.