Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

.....2.............................................. 19 2.. Svećenstvo .. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU .......SADRŽAJ PREDGOVOR ..................6.....5......................... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ..................... 15 1....................................1.............................................................................. 19 2.......................1.. 20 2.................... 9 UVOD................3..............4.... 19 2.................................... 26 2........3.2.. Bogoštovne djelatnosti... Bogoslužje prije pada u grijeh .............. 19 2...........................3.......................... ISUS I BOGOSLUŽJE ............................................................................ Sveti šator ..........1............................................................................. Liturgija..... 22 2.................................. 33 ..................................................... 16 1....... 17 1................... 18 1.... 28 2........................................Starozavjetni liturgijski kalendar ..... 13 1............ Bogoštovlje ............................................................................... 24 2.......... Služba ................................................................. Bogoslužje nakon pada u grijeh ................. Jeruzalemski hram ............................................................................. 30 3..........5..................... Kovčeg saveza ................................. Sinagoga ..4.....2................................................................5.................... 21 2.............................................................5................ Bogoslužje ...........................................................

. Justina .. Nedjelja – Dan Gospodnji ..........1..3...................................2..................................2. Liturgijska vjeroispovijedanja.................... 64 6........ 57 6........1................. 42 4... 51 6.............................................2... 56 6... 65 6.. 45 5.............................1................. Didache .. 61 6.. 62 6..................1.... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika .........2......1.......1.................... Atanazijevo vjeroispovjedanje........................................................ 49 5...............................2..4.1..... 55 6..............1.........4.. 55 6.................5.... Propovijedanje i naučavanje ......1......... Sloboda kršćanstva .............. Lomljenje kruha – euharistija .............1..................1.......... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog . Klementova poslanica Korinćanima ..... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama..3.......................................... 37 4.. Liturgija katekumena i liturgija vjernih .. Bogoštovna mjesta...... 68 .......................................... Apologija sv................. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ....................... Ignacijevi spisi ...................................... Apostolsko vjerovanje ....4..1............................................................1................. 47 5................. 37 4....... Rani liturgijski teološki obrasci .. Oblikovanje liturgijskog kalendara.. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA.............................3...........1.3......... Teološki utjecaj na liturgiju.......3................ 38 4........... 50 5......... 47 5.................. 58 6.... 56 6.POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE .4.. 49 5..................................................... 44 4..........1............1...................... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME. Liturgijske stranputice ............................... 59 6.............................1................................................. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ...... 43 4.. Molitva – liturgijski obrasci ........5.............................1........ 39 4.....................................................................2..........1...........

... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ........................... John Knox .......... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ................ 119 9...................1................................. VATIKANSKOG SABORA ................. 115 8......................................3...........9....... 92 8.... 76 7............................. Struktura liturgije – himne i molitve ...................... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.............. Liturgijski pokret 19.................. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ........ Anabaptisti i baptisti ............. Propovijed ....5.....................................8............ Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .... 80 7........... 115 8...................11.. 106 8...................................... 93 8......2..7...........11............ 104 8.....................4............................5.... 101 8...2. Razvoj euharistijske teologije i prakse ...............5................ stoljeća.................................................................................................... Puritanci ... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II............................................................... 95 8...................... 85 8................ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ................................................. Martin Luther ....... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .......11.... 73 7..............3..............................1...... 117 8........... 90 8................. 117 9................................. 82 8.....3..... 110 8.......................4..........................6.............. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ..11....... William Farel................ 73 7...........................................2................... 115 8.........................................1............2............... 107 8........................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7.......... 119 9... Jean Calvin ...................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .........10......11........... Odbacivanje posredničke svećeničke službe............1..11......................... 123 . Karolinška obnova ................................. i 20................. 116 8.................... Predreformacijsko stanje .................................4..................... Anglikanska crkva...................... Martin Bucer.... 85 8.. 74 7........... Urlich Zwingli ...

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje.

.

stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. drugome čovjeku (faraonima. 2 . U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Bog tvoj. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. obožava. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave).» (Izl 20. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. 2-3). Međutim. proslavlja.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. kraljevima…) i sl. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. iz kuće ropstva. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Nemoj imati drugih bogova osim mene. koji je želio suzbiti svaku religioznost. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. Komunizam. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja.

» «Prema tome. ili dolje na zemlji. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 4 .» (Izl 20. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. (Iv 4. izrađivači njihovi više od bilo koga. U knjizi proroka Izaije. štovanje drugih «bogova». Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena.» (Heb 10.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. Jer ja. Bog sam ljubomoran. da im budu na sramotu. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. 19-20).3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. braćo... 44. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. 9-11. ništavan je..4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Ne klanjaj im se niti im služi. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo.. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. to jest kroz svoje tijelo. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. 23).. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. u Židova. ili u vodama pod zemljom. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. jer Otac takve klanjaoce želi». Jahve. Bog tvoj. 4-6). Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca.

str. ADAM. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. kultnu službu. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. odnosno za javno dobro. Od 2. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. oko 250-150 godine prije Krista. 1993. 21. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. . Heb 9. države. LITURGIJA 1.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. A. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Uvod u katoličku liturgiju. 12).1. 11. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. kao i za pomoć Usp. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. poput Lk 1. 6). 10. 23.

Metodistička i sl. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. kako ćemo vidjeti kasnije. Pravoslavna. Starokatolička Evangelička. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. liturgijskim prostorom i sl. 2). Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. 30). propisanim molitvama. 1. odjećom svećenika. Tzv. dakle propisana bogoslužja. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. najčešće u određenim oblicima. Danas. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Reformirana. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Pentekostne crkve i sl. 8 . stare Istočne crkve. liturgijska bogoslužja. Anglikanska.8 No.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13.2. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. redoslijedom bogoslužja.

REBIĆ. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. New York: Harper and Brothers. 1963. str.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga).»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». koja je u određenim tradicijama. Naime. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. UNDRHILL.. strogo propisana obveza. 1987. 1. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Središnje teme Staroga zavjeta..11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. 3. 10 11 . već i zbog onoga što Bog čini. 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. odnosno štovanja. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. proslavljamo ga i štujemo. Mi služimo Bogu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tako i u osobnom životu štovatelja. E. Maruševec: ATF. no u isto vri9 A. Uvod u kršćansku teologiju. nalazimo i termin bogoslužje. 287. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. RICE. R. u Islamu. kako u povijesti. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. kao npr. 1996. Worship. str.. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. str. 143.

Služba Osim gore navedenih izraza. 1938. str.13 12 13 A. 28. nego da služi…’ (Mt 20. najhitnije i najdivnije. ZollikonZürich. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Uvod u katoličku liturgiju. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Mk 10.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 10. 1.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. poput riječi bogoslužje . nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. 15. 45).4. . str. I termin služba može imati dvostruko značenje. No koji god termin upotrebljavali. ADAM. što se na zemlji može dogoditi».

16-17). Time je zajedništvo. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. ZAVJETU 2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. 2.2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.1. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom.

No. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. poglavlje. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. najvjerojatnije u formi vizije. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. da je 14 Usp. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. 1993. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 8-38). 2. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. .3. Šekem. 78-79. to jest Sveti šator (hebr. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Sveti šator Knjiga Izlaska 25.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori».20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36.. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Mamri i Beer Šebi. Betelu.

Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 19. str. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 1-17). 7). 27) te u Šilu (1 Sam 3. zatim u Betelu (Suci 20. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 8). 81. To je posljednje što o njemu znamo.) te zarobljen od strane Filistejaca (4.4. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 11). Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1-9). 6).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 2. . 5-7. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 1-9. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 4 i sl. 1 Kralj 6. 3).1). 8. 3 sl. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 10-22. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 37.

16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Dan). «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. On sam. REBIĆ. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. a kovčeg. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. 7). Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. oda16 A. Biblijske starine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. koji je znak Božje prisutnosti. 2. Izrael više nije putujući narod. dakako. središte je obrednih radnji bogoslužja. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti.5. 175. Šator je bio pokretno svetište. .. 1992. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Mispa. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Šilo. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. koje služi Izraelskom narodu. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Ofra. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje.

u njemu su se prinosile žrtve. str. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom.. 256. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod.. Nakon toga. 2). hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. K njemu se hodočastilo. godine prije Krista. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. godine prije Krista). Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Bio je oko 27 metara dug. 1980. 1989. slavili blagdani i sl. Treći.-37.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Dovršen je 64.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Drugi je hram bio posvećen 515. Zagreb: Duhovna stvarnost. no nije ga uspio nikada izgraditi. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora.5 metara. 307. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. 29). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. LEON-DUFOUR. Rječnik biblijske teologije. 18 . Biblijski priručnik. godine poslije Krista. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. a izgradio ga je Zerubabel. str. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.

«Bogu se prinosila cijela životinja. koju prevodimo kao žrtva. Levitski zakonik 2. Levitski za- 21 22 23 . na neki način. rimska vojska. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. godine po Kristu. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice.5. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Već 70. str. REBIĆ.21 žrtve pričesnice.22 i žrtve pokajnice.23 Kako smo već ranije istaknuli. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. Tražilo se. «To je bio prinos najboljeg brašna. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. str. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. 1-2). To je bio dragovoljan prinos Bogu. osim kože koja je pripala svećenicima. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. 179-185. 127. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. str. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja.» Enciklopedija Biblije. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja.» Enciklopedija Biblije. Levitski zakonik 1.20 žrtve prinosnice. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Hebrejska riječ korba. str. Biblijske starine.. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. dolazi od riječi karab što znači biti blizu.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati.» Enciklopedija Biblije. 2000. 128. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.1. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 128. čovjek je 19 20 A. pa ga je trebalo očistiti. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Levitski zakon 3. Zagreb: Duhovna stvarnost. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Kršćanska sadašnjost. dostatno je dobro za Boga). Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.19 2. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.

REBIĆ. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). 14-26 – formula proklinjanja. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Biblijske starine. 22-27 – formula blagoslova. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 211-222. Bez molitve nije bilo žrtve. A. str. 25 . str. 7. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Br 5. str. 1984. 24 Usp. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. str. osobito konik 4.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni.. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova.» Enciklopedija Biblije. kao na primjer: Br 6. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. a sama je molitva žrtva na djelu. kao i pri drugim žrtvama. Pnz 6. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Pridruživao im se narod.. liturgijski obrasci. 5. Središnje teme staroga zavjeta. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Pnz 27. 128. prinosila dva jarca. A. 148. 154. REBIĆ. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Usp. Uz molitvu. Pritom su se. Pnz 26. Biblijski leksikon. Pored osobne molitve.

U Izl 16.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 1-3. a po tome i tvorac povijesti. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. večernju molitvu i sl. str. u podne koju Danijel moli (Dn 6. kao npr. ma gdje se nalazili. 18) . prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. prema Jeruzalemu. počinak)nalazimo u Post 2. nalazimo u knjizi psalama.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 134. U Izl 20. 11). te blagoslovio sedmi dan – Šabat. . U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. okretali su se pri osobnoj molitvi. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. Enciklopedija Biblije. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. Osim ovoga tjednoga blagdana. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu.5. psaltiru. 23. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. 2.2. Prvi spomen Šabata (heb.

»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. kad se završila žetva. 10-12. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. a poštedio prvorođence Egipta. str.31 28 V. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Izlazak 23:16. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. Levitski zakonik 23: 15-21. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. berba grožđa i maslina. Krist. 120. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. kao tjedni blagdan. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan.30 i Blagdan sjenica. Enciklopedija Biblije. str. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. ZAGORAC.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Izlazak 12. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova.. Ponovljeni zakon 16:19-12. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. posvetitelj vremena. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Marko 14: 1-2. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Enciklopedija Biblije.29 Blagdan sedmica. na krovovima kuća. nisana. Jošua 5. 120. U početku se Pasha svetkovala po kućama. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. str. 1996. 10. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu.

a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). str. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). poznatoga kao žrtveni jarac. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Purim35 i sl. štovalo i prinosilo žrtve. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Usp.36 2. Kr. str. 121. 152. 33 34 35 36 . obučen u odjeću od bijelog platna. Epifan. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 120. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. 120-139. Osim ovih velikih blagdana. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Pr.» Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Prije se nazivao Srebrne trube. Zatim bi uzeo jarca. Ondje je škropio krvlju žrtve. str. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr.» Enciklopedija Biblije. A.. 199-210.5.32 Dan pomirenja (Jom kippur).. str.3.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. god. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. str.» Enciklopedija Biblije. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Enciklopedija Biblije. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu.Usp. str. Biblijske starine.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Veliki bi svećenik. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 121. To je nutarnji. Toga se dana odmaralo. 121. A REBIĆ. str. 121. REBIĆ. Središnje teme Staroga zavjeta. Nova godina (Roš Hašana). «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165.

kakav treba on biti. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. u 30. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. Središnje teme Staroga zavjeta. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. 158. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. što treba činiti i tako dalje. Levije. te ima važnu. jedan od Jakovljevih sinova. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Usp. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. Središnje teme Staroga zavjeta. naučavatelj i tumač Zakona. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. str. 179. REBIĆ. 156. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. . A. A. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. str. Biblijski priručnik.40 Svećenik. str. može li se ići u bitku i sl.37 Organiziraniji oblici bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. REBIĆ. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim.

126-127.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. 43 .. Usp. Pravokutnog je tlocrta. Beograd: Pravoslavlje. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije.. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. str. 1986.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju.6. str. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. Ispred njega gori vječno svjetlo. Svet Novoga zaveta. na molitvu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. U sredini prostorije nalazi se almenor.» Leksikon ikonografije. 532. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. str. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.41 2. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da».. pjevanje te završni blagoslov. E. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. do ulaza.. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Na jednoj strani te osi. torah). hebr. 1990. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Također su poučavali Božji narod Zakonu. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. čitanje i tumačenje Božje riječi. 104. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. LOZE.

Z PAŽIN. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Boga svoga. Zato ljubi Jahvu. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. svim srcem svojim. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Završni blagoslov iz Br 6. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. i neka ti budu kao zapis među očima. 4-945 2. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 4. str. 22-26. 1989. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 24-26 45 46 . kad lijegaš i kad ustaješ. 3. Jahve je jedan. Napominji ih svojim sinovima. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. 4-9. Psalmi 5. neka ti se urežu u srce. Knjiga Sudaca. 44 Usp.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. (skripta za internu upotrebu slušača). svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Priveži ih na svoju ruku za znak. Midraš. Povijest liturgije. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.

str. 47 48 49 Usp.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. E.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. . str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Usp.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Svet Novoga zaveta. Usp. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. 95. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. 135. LEON DUFOUR. 105. Enciklopedija Biblije. X. LOZE. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Rječnik biblijske teologije.

V. 20-24). 22).. 10. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. 73..51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 41. 22 i dalje). Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 205. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. DUDA. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Sjeme je riječ Božja. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. ZAGORAC. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 1997. 13. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2.ISUS I 3. Iv 18. 49. 51 50 B. str. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Kristova svećenička služba. str.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. Iv 2. 20).

. Lk 10. Usp. Ivan. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. pred svojim učenicima (Mat 6.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Iv 17. 24). 138. Opraštanje. 2-4.. 49. Molio je javno (Mt 11.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Lk 22. Kristova svećenička služba. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. A. Daruvar: Logos. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. odnosno izmirenje s bližnjima. str. Lk 11. str. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. 35.. Mt 27. 63. Worship: Adoration and Action. T. Mt 1. 20). već izraz njihova duha. R.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Lk 6. ZAGORAC. CARSON. 1997. 9-13. 34. 28. Usp. 212. Daruvar: Logos. 1-26) i privatno (Mt 14. tumačenje evanđelja po Ivanu. L. 39-45). 41-42). 21-22. Evanđelje po Mateju.52 Isus je navjestitelj. 9-13). 46. 16. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Iv 11. 36. D. 206. 25-27. 1997. 53 54 . Grand Rapids. V. 23. MORIS. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas.. Mt 26. FRANCE. Lk 9. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. str. str. Mk 14. Mk 15. 12. 1993. 39-42. Michigan: Baker Book House. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Lk 5. Iv 18.54 52 Usp.

ZAGORAC. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. str. str.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. a to je euharistija ili Večera Gospodnja.E. odnosno kršćanskoj liturgiji. V.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. 208. prepoznaje se. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju.. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. rekli bi smo danas sakrament euharistije. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. 1992. 57 . 13-17). Worship is a Verb. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». On je dakle naviještao riječ Božju. R. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. 51. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. Kristova svećenička služba. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. WEBBER. 14-20). ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.

206-207. Kristova svećenička služba. ostvarenje u njegovoj osobi. ZAGORAC. nego ispuniti’ (Mt 5.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. privremeno. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. 14-29) i sa šabatom. .»58 58 V. pa i stvarnost kulta. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. str. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Dakle. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. Sve je dakle u Starom zavjetu. Nisam došao ukinuti. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. 17). Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke.

djelovanju. lomljenju kruha i u molitvama. 4. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . nadnese se nada nj. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. A nekog mladića imenom Eutiha. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Pavao je govorio prisutnima. Opet se pope. vjerovanju i praksi prve crkve. Nadalje. svladan snom.1.» (Dj 2. 42) «U prvi dan sedmice.POČECI KRŠĆANSKE 4. dok je Pavao i dalje govorio. pade s trećeg kata dolje. Kako je kanio sutradan otići. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. Digoše ga već mrtva. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. produži govor do ponoći. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. kad se sastadosmo da lomimo kruh. zajedničkom životu. Pavao siđe. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’.

16. zahvalno mišljenje. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. . Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. lomljenje kruha. 19. STAGG. Kako bilo. 42. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10.» (Dj 20. Teologija Novoga zavjeta.1. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 20. 16).38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. 16 i Dj 2. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. str. molitva i propovijedanje.. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. 1987. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 4. euharistija i zajedništvo. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja.1. 7-12). Lk 22. Usp. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Dakle. F. Novi Sad: Dobra Vest. I onda otputova. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. 180-183. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju.

Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. str. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 23b-25). 1999. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. GNILKA. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Iz Pavlovih se riječi. . Teologija Novoga zavjeta. Usp. 61 Usp. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 19. dakle.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. 11-12. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. poslije večere. J. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22.1. 2004. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. VORGRIMLER. evidentno je da apostol Pavao..2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. K.. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. 4. 96-97. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. Teološki rječnik. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. RAHNER i H. 17 i dalje). Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. nazvani Agape.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. str.

19. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. što je bilo i prirodno. 95. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 47.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. 12.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. str. ZAGORAC. Primjerice. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 6 i dalje. prije svega. 42. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 14. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 1-2: «Tako. 23-26. sazivi. zahvaljivanja za sve ljude.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. amen i hosana. 24-31.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. odnosno molitvu. 1. 4. izrazi: aleluja. molim da se upravljaju prošnje. Usp. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. V. 12. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. molitve. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 24. Kristova otajstva. . 10. 3. u Djelima apostolskim 2. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje.

Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. GUTHRIE. sudbonosnim razdobljima. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). 11-13. Ef 1. 3-5. 1. Daruvar: Logos. 30 i 32. Pastoralne poslanice. J. Tim 6.65 64 65 D. 15-20. 28-29. Molitva «u jezicima» može biti korisna. PAŽIN. a jedan neka tumači!» (27 stih). moraju imati svoj red. 5-9 i sl. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». što je činjenica koja se često zaboravlja. 63-64 Usp. Crkva treba moliti za «sve ljude». 4. bez obzira na njihovu narodnost. 3 – 14. «Ako se govori tuđim jezikom. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike.. 18-22. Crkva. str. dakle. što je bila molitva «duhom». religijsku ili inu pripadnost. dakle. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 5. 16. 20. 105- . no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 15-16. one trebaju biti predmet molitve. W. Efežanima. R. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. GUTHRIE. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. 3. ne moli samo za svoje članove. Povijest liturgije. Kol 1. 1 Pt 1. D. Njih nalazimo u Rim 8. Fil 2. osim u teškim.. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. Pastoralne. 1997. 6-11. 2. 2 Tim 2. 22-25. 16-22. 1 Sol 5. 1997. Daruvar: Logos. već za sve ljude. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. Z. Pavao govori i o načinu molitve. str. str.. Osim o sadržaju molitve. 1 Tim 3. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Crkva obavlja posredničku službu. STOTT. 1.

Teologija Novoga zavjeta. 1/1959. str. The Ministry in Historical Perspectives. str. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. P. 106. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti.. WILLIAMS. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15.3.. R. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. F. 206. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache).66 4. 1988. 1: D. MOODY. . str.» 67 106. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. STAGG. Michigan: Eerdmans. MARTIN. D. Pavao i Barnaba su. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Teologija Novoga zavjeta. «The Ministry of the New Testament».1.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. poput mnogih drugih. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. 36 i dalje. str. Grand Rapids. str. Njih je vrijedno zapaziti. 39-52. Usp. R NEIBUHR i D.. F. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. neke razlike ipak postoje.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. str. STAGG. propovijedanja i naučavanja. GUTHRIE. 42). 11). Worship in the Early Church. 192-195. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. Pastoralne. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. 35). Njemu čast i vječna vlast! Amen. u: Rewiew and Expositor. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. 66 67 Usp.

karizmatska zajednica. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. dar ozdravljanja. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Pravoslavne. apostoli biskupe. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme.4. Rim 12. dar tumačenja jezika. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. vjera. proroštvo. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. posebice euharistiju. posebice psalmi. prezbitersku i biskupsku. Apostol Pavao govori u Ef 5. 28-30.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. 8-10. uvodeći učenje o tzv. Naime.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. Taj slijed se. uz sliku spontanog bogoslužja. U tome je smislu uistinu bila živa. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. U katoličkoj i 69 70 . razlikovanje duhova. U tekstovima poput 1 Kor 12. znanje. jezici. Krist je zaredio apostole. I ovi su elementi. sukladno ovome učenju. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Anglikanske i sl. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu).1. moć čudesa. preuzeti iz židovske liturgije. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. starješinska služba i sl.

3. 4. Otk 1. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. str. 1 Kor 16. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. Usp. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Zagreb: kršćanska sadašnjost. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. Leksikon ikonografije. 2. u kojima se obavlja bogoslužje . 10). 46). pastor=pastir). 7. 553. o čemu ćemo kasnije govoriti). No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. 2. ali ovisno o papi i biskupima. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. odnosno euharistije. . 4. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika).44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo.. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 1990. crkve. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat.

tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. W. nego li subotu. I. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. 1984. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. a sv. Water. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. 22.. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Word. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 72 . Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Wine and Bread. str. J. H. 67)». Ad Caecillium 16. 21. 2).. 1989. Sc. WILLIMON. Usp. str..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. ŠAGI – BUNIĆ. Ciprijan će sredinom 3. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Valley Forge: Judson Press. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112.72 71 T.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. godine nakon Krista. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. i 10. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. A što se tiče euharistije. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. zatim u 8. . godine. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. stoljeća. koji si nam dao spoznati po Isusu. za sveti trs Davida sluge tvojega.1. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. No spis je otkriven mnogo kasnije. tek 1873. U 9. 5. Oče naš. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. i 130.

dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). Tebi slava u vijeke. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. 3. ‘Amen’. Ti si. za život i spoznaju (gnoseos). 5. sve stvorio poradi imena svoga. ‘Amen’. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. . posvećenu. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 7. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. ‘Amen’. 4. ‘Amen’. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. koju si nam dao spoznati po Isusu. jer si moćan: tebi slava u vijeke. str.. 1998. 3. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). ŠAGI – BUNIĆ. 49. gospodaru svemogući (despota pantokrator). Oče naš. da iskazuju hvalu kako hoće. Saberi je od četiri vjetra. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Spomeni se Gospode. A pošto se nasitite. koje si stavio da stanuje u našim srcima. ‘Amen’. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. Povijest kršćanske literature I. neka se obrati! Maranatha! Amen. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. ovako iskazujte hvalu: 2. 6. ‘Amen’. Hvalu ti dajemo. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). 4. Crkve svoje (tes ekklesias sou). Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima.»73 73 T. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. poradi svetoga Imena tvoga. 5. X. Neka dođe milost (charis). Oče sveti. i sabran postade jedan. A prorocima (prophetais) dopustite.

2. A. U 15. hesychos kai anabausos. 2 i Heb 10.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14.75 74 75 T. 23. str. ADAM. 3). godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Uvod u katoličku liturgiju. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. euharistija. 82. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). ženidba i sl.3. Usp. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 44. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Povijest kršćanske literature I. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. 5. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. ŠAGI – BUNIĆ. Stoga se krštenje. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Ova je opomena slična onoj u Didache 15.74 5. . godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. str.

vino i voda.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . Usp.Propovijed . godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Povijest liturgije. Prva apologija sv. bilo da borave u gradu ili na selu. PAŽIN. 5-6. str. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. A poslije molitava. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. kad čitač prestane. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. a nenazočnima se šalje po đakonima. donese se kruh. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Z.Svetopisamska čitanja . Ovaj je spis nastao 76 77 Z.5. kako već rekosmo. . str. Justina Ovaj dokument iz 150.Prinošenje darova . PAŽIN. A narod odobravajući klikne: Amen. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. Koliko već ima vremena. Nato.4.Euharistijska služba77 5. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. 6. Povijest liturgije.Molitva vjernika .

kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. str. svećenika i đakona. str. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). godine po Kristu. H. 1972. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Trebinje. što čine đakoni. Vrnjačka Banja. 79 Usp.. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. 311. prezbiteri. Kako smo do sada vidjeli. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1999.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. . JEDIN. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. 108-109. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Velika povijest crkve I.

velika zahvala i sl. da ih učvrsti u vjeri i istini. uze kruh.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. 10-11. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. budući da ti se tako svidjelo. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. I dok se dragovoljno predavao muci. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Povijest liturgije. raširio ruke trpeći. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. Kad ovo činite. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. PAŽIN. Amen. jedite. po kojemu slava i čast tebi. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. Isusu Kristu. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. tebi zahvali i reče: Uzmite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. meni na spomen činite. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. str. .»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. Bože po tvome ljubljenom Sinu. No.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 21.83 81 Svet. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Hosana u visini. Hosana u visini. ADAM. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. 24-26. svet Gospodin Bog Sabaot. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. str. Usp. Uvod u katoličku liturgiju. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 82 83 . A. svet.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja.

.

25. VRIJEME 6. godine objavio i stavio na snagu. Uvod u katoličku liturgiju. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. . novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. Liturgija postaje svečanija. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. godine. kojeg je car Konstantin 313. raskošnija. «Milanskim reskriptom tolerancije».RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. 380.1. valja ju prilagoditi novim okolnostima. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. ali i kompliciranija. A. ADAM.84 Ova. o čemu će kasnije biti riječi. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Kasnije će. stoljeća biti progonjeno. str. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama.

2. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. 5). manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. u slavu uznesen». Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.2. 25-26. str. ADAM. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. A. U 1 Tim 3. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega.1. Sin Božji. poganima propovijedan. ona je postala 85 Usp. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. palij. Uvod u katoličku liturgiju. . Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. 5) ili «Jedan Gospodin. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu.85 6. Duhom opravdan. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. osobito glede Kristova božanstva. i jedno krštenje» (Ef 4. Spasitelj). Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». U Fil 2. jedna vjera. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. 6. u svijetu vjerovan. anđelima pokazan. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.

Svetu sveopću Crkvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Vjerujem u Duha Svetoga. koji je začet po Duhu Svetom. Amen. Oca svemogućega. No.2. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. I u Isusa Krista. 6. ŠAGI-BUNIĆ. Sina njegova jedinoga. sjedi o desnu Boga. općinstvo svetih. Gospodina našega.» 86 Usp. 38-39. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. treći dan uskrsnuo od mrtvih. umro i pokopan. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije.1. stvoritelja neba i zemlje. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. Otpuštenje grijeha. Mučen pod Poncijem Pilatom. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. . uzašao na nebo.1. Povijest kršćanske literature I. Rođen od Marije Djevice. Uskrsnuće tijela i život vječni. T. Raspet. stoljeću..86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. odonud će doći suditi žive i mrtve. Oca svemogućega. sašao nad pakao. godine. str.

po Svetom pismu. Oca svemogućega. str. Stvoritelja neba i zemlje. po kome je sve stvoreno.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. str. svjetlo od svjetla.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. I uskrsnuo treći dan. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. JEDIN.2. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. istobitna s Ocem.1.2. Boga od Boga. Usp. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. pravoga Boga od pravoga Boga. JEDIN. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. 20-24 . H.87 Na drugom općem saboru. Crkveni sabori. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ne stvorena. Crkveni sabori. 15-20 88 87 Usp. godine po Kristu. 1980. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Rođena. jedinorođenoga Sina Božjega. svega vidljivoga i nevidljivoga. H. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Rođenog od Oca prije svih vjekova.

koji izlazi od Oca i Sina. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. beskrajnosti.3. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Pisano je protiv arijevskog učenja. I iščekujem uskrsnuće mrtvih.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. «Tko želi biti spašen. Autor mu je nepoznat.2. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. a ipak nisu tri Boga. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi.» 6. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. I u Duha Svetoga. iako se pripisuje Atanaziju. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog.1. koji je govorio po prorocima. Gospodina i životvorca. stoljeću.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I život budućega vijeka. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. nego je samo jedan Bog. Amen. vječnosti i svemoćnosti. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo.

Tako je Otac gospodin. neizmjeran je Duh Sveti. Tko. nego je jedan nestvoreni. druga osoba je sinovljeva. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. ni Sin. Kako Otac. tako da u svemu. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Oca nitko nije učinio. niti stvorio nego rodio. a treća je osoba Duha Svetoga. a ipak nisu tri gospodina. niti rodio. nestvoren je Duh Sveti. tako Duh Sveti. nego jedan Gospodin. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. svemoguć Duh Sveti. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. jednako velike. a ipak nisu tri Boga. niti stvorio. vječan je Sin. tako Trojstvo u jedinstvu. Tako je jedan Otac. Neizmjeran (immensus) je Otac.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. Nestvoren (increatus) je Otac. nestvoren je Sin. Vječan (aeternus) je Otac. niti rodili. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . želi biti spašen. nego iz njih proizlazi (procedens). taj će biti zauvijek izgubljen. a ne tri Oca. Tako nisu ni tri nestvorena. tako Sin. Ni Sina Otac nije učinio. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. nego je samo jedan Bog. Tako je svemoguć Otac. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. dakle. ni tri neizmjerna. niti stvorili. kako je prije rečeno. ne tri Sina. Duh Sveti gospodin. svemoguć Sin. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. jedan Sin. vječan je Duh Sveti. neizmjeran je Sin. Jedna je osoba Oca. Sin gospodin. jedan neizmjerni. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga.

do 6. odnosno o Svetom Trojstvu. 89 http://www. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. potpuni čovjek. To je katolička vjera. pristupljeno 8. ne može se spasiti. odatle će doći suditi žive i mrtve. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. . ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe.2. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. manji od Oca po ljudskoj naravi. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. uzašao na nebo. veljače 2007. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.php?action=c_vidi&id=2996.»89 6.org/nauk. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. stoljeća. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Oni koji su činili dobro. ući će u vječni život.katolici. nego jer je Bog uzeo ljudskost. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. u vječni oganj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. Jedan pak. Jedan potpuno i čitav. u Duhu Svetomu). sjedi s desne strane Boga.2. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. svemogućeg Oca. Potpuni Bog. Ocu jednak u božanstvu. On je zbog našeg spasenja trpio. Bog i čovjek. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. koji su činili zlo.

moći». te se stvara sve veća podjela klera i laika. susretala s pitanjem prilagodbe. nadalje.). Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Krista i Duha Svetoga. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. koji se počinju štovati i nazivati svetima. kako smo već ustvrdili. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. «Crkva se. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. svećenik i sl. 6. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. dijelovi odjeće i sl. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Njihova tijela. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. kosti. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći».62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Liturgija se. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. ali i opasnosti. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. trgovinama i sl. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika.3.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. 6. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. JEDIN. 227. sudjelo90 H. a posebice u kršćanskom bogoslužju./5. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.4. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. Pripravnici za krštenje. Velika povijest Crkve II. katekumeni. 1995. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Na primjer. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. pogani su štovali 25. 91 . str. dajući im kršćansko značenje. krsne slave kod pravoslavnih Srba.

Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. str. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. teška krađa. str. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. JEDIN. ubojstvo. kao i neki katekumen. H. pijanstvo. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Zajedno s katekumenima. Velika povijest crkve II.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». kleveta. Usp. 286. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. JEDIN. . dakle.94 92 93 94 Usp. krivovjerje. smio je. Velika povijest crkve II. nepomirljiva mržnja. 285. shizma. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. H. prisustvovati samo službi riječi.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. Velika povijest crkve II . preljub. pobačaj. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. JEDIN.str. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. H. To su: idolatrija. 285.

a zatim kao zasebni godišnji blagdan. U ranom razdoblju Crkve. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. str. Već krajem 2. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). JEDIN./5. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. H. 300. ili 40 dana posta pred Uskrs. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. 288. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Usp. Na Istoku je . JEDIN. Naime.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. stoljeća u Aleksandriji. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. 240. siječnja. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Velika povijest crkve I. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Velika povijest crkve II. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. H. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3.str. kako bi se objedinila praksa Crkve. ljubavi prema bližnjima i sl. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara.5. Uspostavljaju se određeni blagdani. korizma.95 U 4.

Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. Od 4. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. prosinca. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. prosinca. Krist je došao spasiti sve ljude. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. 2. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Crkvu svoju. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Svadba u Kani Galilejskoj). U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. čudo u Kani Galilejskoj. Od 21. Božić. prosinca. Od tada. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. kao što je Isusovo krštenje. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca».66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. . godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. 3. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. prosinca počinje rast Sunca. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Krštenje Gospodnje te. ne samo Židove već i pogane. kako bi narod odvratila od poganstva. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. a zatim je preuzet i od Zapada. Poklonjenje mudraca Kristu. prosinca. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Na Bogojavljenje. dakle od 6. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Blagdan Kristovog rođenja. Mitre.

Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. 174. kako je svijet stvoren 25. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. ožujka. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. .”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. prosinca. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. odnosno došašće. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Krist posvetitelj vremena. Polazeći. prosinca. tj. str. Krist posvetitelj vremena. 174-175. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. dakle.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. jer bi to značilo nesavršenost. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. stoljeću. ožujka. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. tj. Kao i uz vrijeme Uskrsa. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. str. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. 12). morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Vladimir Zagorac.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi.

godine). već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. 289-291. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. 102 . O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. godine) i Kalcedonu (451. 100 101 Usp. 29. i Malabarskih kršćana. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. A. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. godine).100 Blagdani. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Uvod u katoličku liturgiju.str. KOLARIĆ. Istočni kršćani. stoljeća. Zagreb: Veritas. 1982. Usp. stoljeću. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Usp. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Od 4. Apostolske konstitucije s kraja 4. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave.102 U tekstovima iz 4. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. str. Velika povijest crkve II. 6. JEDIN.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Didaskalija. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. H. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. i 5 stoljeća kao npr. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. Kaldejaca. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. i 5. ADAM.6.

J. 1963.. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. PAVIĆ. 106 Na hrvatskom jeziku.. 1992. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .. JEDIN. H. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. u danima pred Božić i Bogojavljenje..Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. 1961. Uvod u sveto bogosluženje.I. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. 2005.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1986. 205-239. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). K. ŠMEMAN. Kraljevo.. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. Pravoslavna crkva. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1999. N. 1998. STANILOJE. 1992. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1965. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.. O liturgiji. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. travnja na blagdan Svetog Marka. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Liturgika 1. J. FUNDULIS.. 278. GRGUREVIĆ. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 2004. Zagreb: Prosvjeta. WARE.primorska i Skendeijska. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 107 . Križevci: Biskupski Ordinarijat. Liturgika. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. str. Liturgija i život.. T.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. za potrebe grkokatoličke crkve. A. 2003. PAVKOVIĆ. D. Velika povijest crkve II. Usp.105 To su tri liturgije: 106 .104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. str. Liturgika (skripta). Zagreb: Glas Koncila. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1997. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji.

kako ih imamo u 4. 279. u ponedjeljak.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. utorak i srijedu. stoljeću. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva.. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. u četvrtak petoga tjedna. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta./5. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. H. Velika povijest crkve II. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. stoljeća. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela.Liturgija pretposvećenih darova.. JEDIN. stoljeću.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. 109 110 . liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. na Blagovijesti.108 . na Veliki ponedjeljak. Veliki četvrtak i Veliki petak.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. Rimska liturgija se spominje već od 4. pogotovo uskrsnuća’. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. str.

sve do 8. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. stoljeća. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Koptski obred 2. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Rimski obred 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Antiohijska skupina 1. sjevernoafrički i mozarabijski. Abrozijanski obred 3. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Kada se govori o rimskom obredu. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. galski. Aleksandrijska skupina 1. a latinski će tek 370. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. godine potisnuti grčki jezik. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II.

. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. te kulminirati u srednjem vijeku. No s druge strane se događa negativno stremljenje .. MAJEDNORF. . Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. Stoga će upravo 16.72 4. Galski obred 5. 144. 111 Dž.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu.. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. str. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Vizantijsko bogoslovlje. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. Kragujevac: Kalenić. 1985.

Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. prigodom posjete papi Adrijanu I.). U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. REFORMACIJE 7. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Pipinovog sina i nasljednika.. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. godine od pape Pavla I. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. stoljeća. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. uz određene izmjene. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. ona još uvijek neće biti propisana. – 814. Tako će rimska liturgija. 781.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Karlo Veliki je u Rimu.1. .

81-83. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Corpus Christi (Tijelovo).2. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI – BUNIĆ. stoljeća. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. dok se kalež vjernicima uskraćuje. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. T. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. spasonosni efekt. J. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». . Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Od 13. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Od 12. To dovodi do novoga blagdana. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. godine. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. str. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Pričest se u 12. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament.

podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. 76-77. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Usp. H.115 Također se. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. 114 115 113 Usp. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. str. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. . JEDIN. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. ADAM. Velika povijest crkve III/II. Uvod u katoličku liturgiju. 1993. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. stoljeću. Usp. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. T. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. 640. 36. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. A. ŠAGI – BUNIĆ..

3. Od ranoga njezinoga nastanka. . a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. 7. nastaju sada malo – pomalo i upute. te koji se i danas nalaze u različitim. propisi). ADAM. str. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Antifonal. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Naime. Lekcionar i Evangelistar. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. 37. Od 13. Misala. bez ikakva opisa bogoslužnog toka.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij.» A. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Uvod u katoličku liturgiju.

primi našu molitvu.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). ZAGORAC. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Hvalimo Te. Koji oduzimaš grijehe svijeta. A. Gospodine Bože. U prvome.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. str. 154. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. klanjamo Ti se. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. Kristova otajstva. ADAM. 84. . 1998. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Usp. Jaganjče Božji. Kralju nebeski. smiluj nam se.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. pred svima. odnosno pjevanje psalma. slavimo Te.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Uvod u katoličku liturgiju. Koji sje117 118 Usp. – 496. Gospodine Bože.. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Gospodine Sine jedinorođeni. Bože Oče Svemogući. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Blagoslivljamo Te. Isuse Kriste. kada su se grijesi ispovijedali javno. str.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Sine Očev. V. ulaz).

Beograd: Srpska patrijaršija. jedinoga kralja. Usp. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Usp. No od 1048. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. str. smiluj nam se.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. 2001. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Uvod u katoličku liturgiju. Jer Ti si jedini svet. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. ADAM. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. biblijska čitanja.121 Nadalje slijede molitve dana. 241. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. str. u slavi Boga Oca. Ti si jedini Svevišnji. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Od 500. Isuse Kriste. 61-62. Časosolov.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. 10-12. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. A. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6.. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. Usp. 154. Amen. Ti si jedini Gospodin.. Leksikon ikonografije. Sa Svetim Duhom. 120 121 .78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. 1978. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. . hosana u visini. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. str. svet Gospodin Bog sabaot. 9). odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Hosana u visini. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Nakon pjevanja sanctusa. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. 59.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Svet). Jaganjče Božji. koji oduzimaš grijehe svijeta. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika.. Jaganjče Božji. svet. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 2-6). «Svet. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. koji oduzimaš grijehe svijeta. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Usp. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. smiluj nam se. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. smiluj nam se.122 riječi ustanovljenja. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. te anamnezu.

687. godine počinje se pjevati tri puta. 105. Kasnije je nose đakoni. a oko 1000.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Creda. ZAGORAC. Sanctusa i sl. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. str. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. godine. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Štola (naramenica. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). V. 84-85. Kristova otajstva. palij i prsten. Imala je najprije oblik zvona. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Usp.4. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). bila je prvotno svjetovni znak službe. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). za vrijeme pjevanja Gloria.124 7.. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. prezbiteri i biskupi. . liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. manipul. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Od 13. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I.

crna. crnu. Liturgijski simbolički govor.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. stoljeću. I. str. A.. zelena. 449-498. Zagreb: Glas Koncila 2005. početkom 13. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. knjiga I. Pluvijal (kišna kabanica. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. i to: bijelu. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. kao na primjer u procesijama i sl. smeđa. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. Uvod u katoličku liturgiju. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. ŠAŠKO. 126 . vatikansko sabora). ljubičastu. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2..125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. ŠAŠKO. modra. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. purpurnu i zlatnu. I. str. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. zelenu. stoljeća. bijela. 501-502. 1912. stoljeća. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. POPOVIĆ. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. crvenu. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. str. Liturgijski simbolički govor. zelena ozna125 Usp. ADAM.. a formom je bila slična dalmatici. 676685. str. Usp.. Opšta crkvena istorija. Dalmatika. 83-84.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena.

liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije.5. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. pravih i nepravih. Uvod u katoličku liturgiju. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. str. 128 . str. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Na primjer.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar.127 7. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. 379. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. često poprima pretjerane forme. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Leksikon ikonografije. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Pričest je toliko opala da je IV. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). lateranski sabor (1215. ADAM. A. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. 40. Liturgija je postala stvar klera. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali.

Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». – 1164. Uvod u katoličku liturgiju. Liturgika. da ne može oslijepiti. Kult svetaca.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Od 13 st. u «vrh duše». Bernard iz Clairvauxa (1090.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. ZAGORAC. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. str. str..130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.).). – 1179. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. – 1153. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. 1969. ADAM. 76-79. Pored svih ovih negativnih primjera. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Hildegarda iz Bingena (1098. st. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Kao predstavnici spominju se iz 12.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. JEDIN. 640. Usp. Usp. V. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo.) i Elizabeta iz Schoena (1129. 131 . Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. str. toga dana ne može umrijeti. Velika povijest crkve III/II. da bi se božansko najdublje iskusilo. H. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. ne stari.

Grote. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. Usp. Velika povijest crkve III/II. str. 132 133 A. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. Uvod u katoličku liturgiju..133 No bitan naglasak na propovijedanju. – 1471. JEDIN. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. dominikanci i franjevci. koji je s krajem 14. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. nerazumljiva običnom puku.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». str. 642-643. i 14.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. 41. H. stoljeća došao iz Nizozemske (G. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. u 13. Stoga su prosjački redovi. zasigurno će dati protestantska reformacija. No ona je u mnogim sredinama.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. mistik i propovjednik pokore + 1384. posebice seoskim potpuno zanemarivana.. . stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. posebice u bogoslužju. ADAM.132 Latinska misa.

crkveno ruho. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. samo po sebi ni dobro ni zlo. doktor kanonskoga prava. predmeti «isprazna vanjska stvar».1. Indulgencija). Držao je da se može zadržati svaki običaj. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. kako na cjelokupni život Crkve. – 1546. tako i na liturgiju.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. P 8. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. njemački augustinski redovnik. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. . Martin – (1483.). molitve. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. pa tako i liturgijski. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Za njega su način bogoslužja. Godine 1517. negdje radikalnije.

) «Formula missae». 136 135 «. 73. godine Luther piše: «Recite nam vi.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. završeno je. odnosno služenja misa za mrtve. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. . to znači latinsko bogoslužje.. H. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. JEDIN. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. Dapače. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. J. Baalove popine. gdje stoji napisano da je misa žrtva. otpust je. godine u Wittenbergu se. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. JEDIN. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. bi o njemu ovisilo.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. ŠAGI-BUNIĆ.139 Usp. Velika povijest crkve IV. JEDIN. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. grčku i hebrejsku misu. zadržalo svoju valjanost. No od 1523. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. Velika povijest crkve IV. 139 138 Usp. str. kad. 274.. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. 137 Prema latinskom mittere = slati. Luther se. str. 74. 69-70. Velika povijest crkve IV. H. H.. str. poput molitava za mrtve.. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. Usp. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». Euharistija u životu crkve kroz povijest. dakako.» Usp.. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. otpuštati. T.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. 2004.

HAMMOND. str. Na tome stojim. R.. odnosno definiranje liturgije. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. 274. Zagreb: MISL. T. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Martin Luther. str.. B. Za razliku od ovoga učenja. H. Osijek: Izvori. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Drugo djelo. 210. BAINTON.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. LOHSE.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Luther je 1523. 330-331.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. 142 143 . ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. 2006.102. život Martina Luthera. 1526. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. str. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. 2002. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola.. 1993. Uvod u Teologiju. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. Usp. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu.143 Određeno je tako140 141 T. C. ŠAGI-BUNIĆ. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Usp. J. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije).

Nadahnuta je psalmom 46. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Naj144 Usp. i svećeničku odjeću. godine. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. 337. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Ž. lipnja 1530. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. str. posebice prigodom Dana reformacije. ukrase. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani.. Članak 14.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. 25. str. Čl. R. Godine 1524. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). BAINTON. 145 146 Usp. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike.146 iz 1530. život Martina Luthera. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. U članku 10. H. čl. 5. prvi tom. na augsburškom saboru. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. godine. Luther je zadržao oltar. Na tome stojim. E. 15. Opšta istorija protestantizma. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. svijeće.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. LEONAR. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. Luther je i autor većine pjesama u istoj. poput sastanaka podučavanja i sl. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. .145 U Augsburškom vjeroispovijedanju.). objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. 104. 2002. Čl.

a protiv svakodnevnog služenja euharistije.. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.. ukazujući na činjenicu da biskupi. 148 . Stoga. suvremeno čitanje. 90. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. Augsburška konfesija.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 147 Augsburška konfesija. 24. str. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve).. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. «. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. 93. a ne kroz vjeru. čl.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.. str. posvećen je misi. Ali Pismo nam to ne dopušta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. Evangelička crkva u RH. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. suvremeno čitanje.. Zapravo.

Velika povijest crkve IV. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. JEDIN. THOMSON. slike. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. Umro je u bitci kod Kappela 1531. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. H. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. Uklonio je oltar.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». godine. 1985. Liturgies of the Western Church.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Slijedi zahvalna molitva. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Djelovao u Zürichu. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava.)– Švicarski reformator. svijećnjake. Usp. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. B. molitveni dio je izostavljen. 150 151 Usp. No promjene u Zürichu su se događale postupno. 147-148. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. str. – 1531. . U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava.2. 135.). uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. služila se sve do 1525. godine. lipnja 1524. str. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Drugi. godine kao vojni kapelan. Pjevati su se mogli samo psalmi.. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». zajednička ispovijed grijeha te otpust. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Zalagao se za jednostavnost. Philadelphia: Fortress Press.

154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Nakon toga slijedi psalam 112. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Farel je oko 1524. 133. str. Opšta istorija protestantizma. 125-139. Duhove. u rujnu te na Božić. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Philadelphia: Forter Press. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. His Life and Work. Huldrych Zwingli.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. GABLER.. godine uspostavio i red bogoslužja. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. B. prvi tom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs.153 Glede značenja euharistije. THOMPSON. LEONAR. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji.1565. str.. 155 . Farel. U.3. Umjesto oltara. Liturgies of the Western Church. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. str. 149-156. Pored ostaloga. Ž. 8. Usp. William (1489. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. zadržavajući samo crni akademski talar. zahvalna molitva pastora te otpust. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. E. 1986. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. niti raspela. dakle samo komemoracija.

kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Umjesto glazbe.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. «Gore srca») Pričest . Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije.

održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Martin (1491. Introduction to the Reformed Tradition. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. . treba se održavati bogoslužje 156 Usp. LEITH. Prvo. – 1552. H. 1977. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi.) – Njemački teolog reformacije. Godine 1548. str. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. 157 Bucer. Veliki Petak. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Na blagdane kao što je Božić. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Atlanta: John Press.4. J. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. godine. Ulmu i Kölnu. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana.. 178-180. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj.156 8. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Uzašašće i sl.

Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. str. Liturgies of the Western Churc. Pomolimo se». oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao.158 158 Usp. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. 167-181. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Nakon toga. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. THOMPSON. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. . pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. B. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo.

Opšta istorija protestantizma. str. 104. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. 1989. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. predodređenje. 162 161 160 Usp. B. Dobra Vest. 185-224. str. Jean (1509. Novi Sad. . kao i za Luthera. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. E. Ž. BLOESCH.. prvi tom.161 Calvin je 1545..5. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. ČEDVIK. kako smo naglasili. LEONAR. Usp. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. G.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Osnove evanđeoske teologije 2. Usp. str. Liturgies of the Western Church.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. str.-1564. Za Calvina. 93. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. O. 1986. Novi Sad: Dobra Vest. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. prešao na protestantizam. Istorija reformacije. D.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja.. 304. Godine 1533. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. THOMSON. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin.

. str. već sam sve uzeo iz Pisma. . MILIĆ. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Prijevod teksta u: J. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. L.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. 41.»163 163 Usp. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. 2003. str. PARKER. «Što se tiče nedjeljnih molitava. jer ih nije bilo. H. T. 155. John Calvin: A Biography. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina).

164 . The Complete Library of Christian Worship. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje.. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. T. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. 1994. 1997. Zagreb: Susret. 300.» H. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. Webber). nebeski Oče. 16. Robert E. Tennessee: Star Song Publishing group. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Twenty Centuries of Christian Worship. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Sina i Svetog Duha. No prije nego bi počela propovijed. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. Nashville. Amen. . ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed.. ROBINSON. (ed. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. str. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. str. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . L. .’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Biblijsko propovijedanje. volume 2. H. stih po stih.

168 Usp. prilikom bla- 165 166 T. J. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. John Calvin: A Biography. psalama. Clement Marot (1497. Calvin je preveo. L.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Grand Rapids. nakon pjevanja još jednog psalma. The New International Dictionary of the Christian Church. str. Osim pjevanja i propovijedi.). a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. Usp.) bio je pravnik kao i Calvin. protestant.-1605. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. zauzimajući manje od četvrt sata. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. H. koji se. Francuski. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. PARKER. i za spasenje i posvećenje naših duša. godine. 167 Beza. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. LEITH. str. pastore i crkvu. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. 86-87. za spasenje svih ljudi. The New International Dictionary of the Christian Church. 1974. Nakon Calvinove smrti. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija.str. 633. Theodor (1519. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. humanista i pjesnik. Michigan: Zondervan Publishing House. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša.-1544. str. 172-178 . Introduction to the Reformed Tradition. 126. i. ljubljenog. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Usp. služba je bila kratka. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. H.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista.

Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. DELIMO. Nauk hrišćanske vere. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Nauk hrišćanske vere. 170 171 Usp. F. Usp. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. str. Usp. godine174 u 22. Ž. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Hrvatskoj. već sudjelovanje u Kristovu životu. Ž. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Usp. 329-355. niti materijalno primanje Kristova tijela. Ž. str. ona su oruđa i znaci. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula.. 484. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Euharistija. i sl.KALVIN. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. KALVIN. Nauk hrišćanske vere. 464-498. barem jednom tjedno (nedjeljom). poglavlju govori o crkvenim sastancima. 161. Ž. 474. godine.KALVIN.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Mađarskoj. 483. vjerom prima od strane vjerujućih. 1996. str. .str. za razliku od Zwinglija. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Nastanak i učvršćenje reformacije. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. Ž. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. str. Nauk hrišćanske vere. KALVIN. WENDEL. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj.

osim u vrijeme progonstva.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. 175 Heidelberški katekizam. Takvima se propovijed čini predugom. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut.. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere.175 U 23. 176 . tako i kod javnih molitava. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. str. Heidelberški katekizam. str. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. dok je inače. 167. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. dovoljno kratka. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 2000. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. ili bar da možemo otići. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. 186. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo.

veljače 2007. godine proglasio samostalnom. THOMSON.. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.anglican. Nakon njegove smrti. Usp. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Thomas Cranmer.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. 1986. Nadbiskup Canterburya. 59. Thomas (1489.htm. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.org/resources/bcp/Communion_1548. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. 1534.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima..179 priredio je 1548. 178 179 180 . Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. 6. misala. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Novi Sad: Baptistička teološka škola.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. godine. poput brevijara. osnivač anglikanske crkve. s nekoliko sitnijih promjena». pristupljeno 18.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Cranmer. – 1665. http://justus. A. propisnika o obredima i sl. godine. Crkvena povijest 3. str.

Crkvena povijest 3.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. Koristio je također srednjovjekovne molitve. THOMSON. 450. U 13.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. posebice kod posvećenja pričesti. prvi tom.po prvi put su.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. Sarum liturgija.” ili “Use of Sarum. A. LEONAR.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. “Sarum Rite.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. str. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. No. Opšta istorija protestantizma. Usp.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. . Ž. 61. . . u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. godine. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. str. .složeni sustav liturgijskih knjiga. posebice liturgiju Sarum. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. E. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. godine odnosno njemačku misu iz 1526. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.

veljače 2007.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. koje je Parlament izglasao 14.anglican. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. Usp. http://justus. ostali su vjerni staroj tradiciji. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».htm. đakonsko. str.. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. godine. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. travnja 1552. Novi Sad: Dobra vest. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. 1986.186 U obredniku iz 1552. E.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. 184 185 186 O. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». pristupljeno 18. Opšta istorija protestantizma. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. ČEDVIG. http://justus.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. 452. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. Ž. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. Usp. LEONAR. godine u članku 23. pristupljeno 18. htm. Usp. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». 187 . Neki vanjski oblici bogoslužja. poput svećeničkog ruha i sl. prvi tom.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. 87. Naime.anglican. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Istorija reformacije..185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. veljače 2007. str.

Uskrsa. U članku 24. str.). E. Pored ostaloga.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. koje nemaju pastore. 19-23. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. pa čak i Božića.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Župama. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). str. prvi tom. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. 339. govori se o značenju Večere Gospodnje. Velika povijest crkve IV. 2003.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Crkve moraju biti dolično uređene. ali ih se ne rukopolaže za službu. H. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 189 190 . str. – 1572. U čl.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. Službenici su pastori.7. 456. Ž. LEONAR. 28. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. govori se o jeziku bogoslužja. JEDIN.188 8. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. rujna i prosinca. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve.. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Usp. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. lipnja. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. 39 članaka vjere. Opšta istorija protestantizma.

Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. Nakon pričesti. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. (4. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. (3. 340.) zajedničko pjevanje psalma. Vjernici. (2. Velika povijest crkve IV. (6. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Samo su takvi mogli 191 Usp.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. str. pjevao bi se 103 psalam. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve.191 Godine 1556.) drugo zajedničko pjevanje psalma. (5. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. JEDIN. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. (7. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Vjerovanja i Deset zapovijedi. kako smo to gore naglasili). 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. .) čitanje Pisma i propovijed. H. zahvaljivanje za stvaranje. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve).) molitva prije propovijedi. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. koji su ga dijelili međusobno.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. Večera Gospodnja.

prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Od 1586. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. uz znatne izmijene tijekom povijesti. THOMPSON. a u Škotskoj crkvi se i danas.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. Onima. 287-305. Liturgies of the Western Church. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. godine Waldegravea se. Puritanci su se 1584. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. . škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. B. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. koristi u liturgiji. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve.193 Godine 1564. 8. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. «Bill and Book».8. čist. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. jer bi im blagovanje bilo na osudu. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. proširit će se kasnije američkim kontinentom. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. str. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj.

ljubiti. osim Očenaša. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. ne anđelima. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. godine. str. njemu jedinome. dušom i svom snagom svojom. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. donosimo 21. stoga Ga se mora bojati. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. štovati ne možemo bez 194 Usp. Puritansko bogoslužje. II. pjevanja psalama i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Engleske i Irske. i s obzirom na pad. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. poglavlje u cijelosti: «I. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. proslavljati. B. THOMPSON. . koji suvereno vlada nas svime. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. zazivati. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom.194 8. dobar je i čini dobro svima. Liturgies of the Western Church. propovijedanju. svecima ili ikojem drugom stvorenju.9. 311. 1649. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). ili prema sotonskim izmišljotinama. Sinu i Duhu Svetome. godine u 21. iz 1647.-341.

vjerom. na poznatom jeziku IV. kojeg nalazimo u evanđelju. Molitva. zavjetima. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. divljenje. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. s obitelji. s razumijevanjem. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. gorljivošću. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. . svaki za sebe na samo. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. Boga trebamo štovati posvuda. V. sukladno Njegovoj volji. s pomoću Njegova Duha. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. postom. III. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. VI. molitvu sa zahvaljivanjem. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. ako molimo na glas. vjera. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. divljenjem. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. ali ne i za mrtve. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. poniznošću. u duhu i istini. ljubavlju i ustrajnošću: i. Moliti trebamo za zakonite stvari. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. zajedno s vjerskim prisegama. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu.

Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. dan koji je posvećen Njemu. 195 Usp. i djelima milosrđa.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. i taj dan. ne samo da se odmara od rada. Westminster Confession of Faith. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. kršćani trebaju slaviti kao šabat. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. 2001. sve do kraja svijeta. šabat. moralnu. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. VIII. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. . riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Prirodni je zakon. str. 89-95. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed).

službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. THOMPSON.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. B. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. Gloria Patri. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. opomena.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. . str. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. Liturgies of the Western Church. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). dajem hvalu. lomim ga i dajem ga tebi.» Usp. uzimam ovaj kruh. Čini to u znak sjećanja na njega. 370. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.

226227. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. Istina je neuništiva. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve.. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. 180-182.. Misa nije žrtva. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. str. – 1528. nitko neće smatrati svećenikom. točka. 1986. X. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. H. . anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. točka. Introduction to the Reformed tradition.) iz 1524. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. već sjećanje na Kristovu smrt. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. točka. «V. žrtve. Ovo isključuje sve mise.. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. str.10. ESTEP. R. J. i razumjeti ga. Novi Sad: Dobra Vest. 198 W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. XII. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. LEITH. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Glede shvaćanja euharistije.197 8. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.

216-225. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Kada se braća saberu. točka. . točka. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. godine. 2 Sol 1 i 2. volume 2. 199 Usp. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. ili što god Bog daje. VII. neka se ne pune ni jelom ni pićem. odnosno pokajanjem za grijehe. The Complete Library of Christian Worship. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. tako što će jesti juhu ili povrće. 3. 2 Kor 1. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. točka. Na sastancima treba da govori jedan. Nakon propovjedi. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. (Ps 86. 4). također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. str.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Kol 1. a ne dvoje. troje istovremeno. 118). Prvo. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. Twenty Centuries of Christian Worship. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. VIII.

Rim 8. pojedinih baptističkih crkava i sl. Fil 2. točka. poput anabaptista nisu 200 W. 1 Pt 1). R. agape. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. 2 Kor 2. Baptisti. Mk 14. poput menonitske crkava. 1 Iv 2. 1 Kor 11). Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Istina je neuništiva. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. .»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. kao i istomišljenici. ESTEP. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. 1 Pt 2. 236-238. stoljeću. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. slobodnim crkvama reformacijske baštine. XI. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. 2 Sol 1. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. str. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Kad su braća i sestre na okupu. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. Lk 22. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna.4. 3. .poslušnost Rim 2. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. bratskih crkava. 10. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima.

volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. 201 Usp. str. duhovno i jednostavno. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Godine 1695. 232.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. The Complete Library of Christian Worship. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. .

Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. odnosno svim protestantskim crkvama 8. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11. 8. a ne svećenik. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. HAMMOND. Uvod u teologiju.11. .»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima.2. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. C. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. str. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). 202 T.1. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. kako smo vidjeli. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. 209. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike.11.

Starješine. str. J. str. BOUWSMA. 214-229. H. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. W. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. mire Boga s ljudima. u njemu je potpuna i završava se u njemu. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima..11. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir.204 8. 490. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. 306-307. . Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. IV. odnosno uvođenja narodnoga jezika. JEDIN. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. 204 Usp. Treba 203 Ž. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. KALVIN. Velika povijest crkve.3. str.. Nauk hrišćanske vere.

BLOESCH. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. U slučaju nužde. već tumačenje biblijskih tekstova. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. 94. Osnove evanđeoske teologije 2. str. nisu razumjeli latinski jezik.11. bila uglavnom čin svećenika. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. Von Ordung Gottesdiensts. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. 35. koje nisu samo kratke homilije. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. A.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju.) . Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. G. BLOESCH. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. (Prijevod iz: M.4. 206 D.11. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.»206 8. da ne čitaju.5. 12. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. liturgija je. W. kako smo već ustvrdili. Osnove evanđeoske teologije 2. odnosno poučnog karaktera. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. G. LUTHER. pa čak i da se ne skupljaju. str. 8. 95. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. ali ne i bez Riječi. Što više. Tako propovijed postaje edukativnog.

u anabaptista. kao npr. U pojedinim krugovima. . odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku.

1. a izvorno stanje ponovo uspostavi. JEDIN. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.» V.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. str. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. Zabranjeno je. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje.. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.208 207 Usp. . Liturgijska obnova u XX veku. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.207 Sabor se. načina vršenja bogoslužja.. – 1563. Velika povijest crkve IV. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. VATIKANSKOG 9. Vršac: Fideb. razmatrajući disciplinarnu problematiku. a ne prave vjere. također. str.. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. VUKAŠINOVIĆ. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. H.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. 2001. 404-405. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. Beseda: Novi Sad. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. 27-28. SABORA 9.

Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . rujna 1562.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. nego njeno posredovanje. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Usp. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. ADAM.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. . Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. godine proglasio dekret o misi. . Z.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. 43.). Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. 33. Sabor je 17. str.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Uvod u katoličku liturgiju. .Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. PAŽIN. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. str. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. valjanost sakramenata i sl. Povijest liturgije. A. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti.

COURT. Ako netko rekne. 306. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. 3. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. neka je izopćen. Ako netko rekne. neka je izopćen. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. Sakramenti. da ceremonije. Ako netko rekne. str. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. 4. ili da se ona po ovoj ukida. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. za grijehe. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). ili da koristi samo primatelju. . 7. da misni kanon sadrži zablude. 6. neka je izopćen.. zadovoljštine i druge potrebe. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. kazne. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. neka je izopćen. 2. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 5.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. Ako netko rekne. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. Ako netko rekne. neka je izopćen. Đakovo: Forum bogoslova. 1997. Ako netko rekne. a da nije propicijatorna. ona se smatra kao relativna žrtva. pa da se s toga mora ukinuti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11.

»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Što više. Uvod u katoličku liturgiju. neka je izopćen. str.213 «Nasuprot protestanata. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. . Ako netko rekne. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. neka je izopćen. Božja 212 213 T. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. osim ako se izuzme povremena propovijed. ŠAGI-BUNIĆ. 8. 318-319. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. zadržan je latinski jezik. neka je izopćen. Usp. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. No to se nije dogodilo. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. ADAM. posebice u nedjelje i na blagdane. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. 9. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Ako netko rekne. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. Narod i dalje ništa nije razumio. str. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Euharistija u životu crkve kroz povijest. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. pa da ih stoga treba ukinuti. A. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. 43.

studenog 1903. str. i 20. Usp. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. A. ADAM. vatikanskom saboru.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. Papa Pio V.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22.1.2. stoljeća 9. Usp. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Uvod u katoličku liturgiju. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. 260. vatikanskog koncila.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. kod procesija i različitih pobožnosti.2. str. str. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. . V. Liturgijski pokret 19. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z.-1914. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. (1903. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi.216 9. 65. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. godine. PAŽIN. 33. ZAGORAC. stoljeću. Papa Pio X. Kristova svećenička služba. Povijest liturgije.

str. str. rođen je 5. što su sakramentalni obredi i sl. svjetskog rata. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. godine.). 26. Usp. rujna 1909. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. – 1946. rođen je 27. 44. godine. U samostan Maria Laach. kolovoza 1873. Usp. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Nakon I. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. stupio je u 21 godini. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Lambert Beauduin. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. već od 1921.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». VUKAŠINOVIĆ. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine pridružio Benediktincima. . Liturgijska obnova u XX veku. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. tada još uvijek latinskim jezikom. godine. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. V. studenog 1874. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. VUKAŠINOVIĆ. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. V. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. Liturgijska obnova u XX veku. godine a zaređen za svećenika 1897. što je liturgija.

2.).2. – 1861. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. . LEONAR. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19.. 322. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. – 1872. stoljeću (narodni jezik. Ž. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. 2002. str. umro 16.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. U Engleskoj. Opšta istorija protestantizma. 1800. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. Oxfordski pokret. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija.). Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. E. rujna 1882. godine. kolovoza. treći tom.). Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. među anglikancima se pojavljuje tzv. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Njima se pridružuje John Henry Newman. . Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Godine 1847. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. Opšta istorija protestantizma. . povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija.). Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. episkopat.). liturgija.220 220 Usp. imale Katolička i Pravoslavna crkva.godine. E. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Ž. Godine 1824. . str. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. vjerske proslave. Richard Hurrell Froude (1803. Umro je u Birminghamu 1890 godine. kada je završio studije u Oxfordu. postovi i sl. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. po njegovu shvaćanju. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. postao je anglikanski đakon.veljače 1801. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Time je počela druga faza njegovog životnog puta.) i drugi.1836. 326329. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. .1865. treći tom. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. LEONAR. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Zbog toga se on 1842.1866. bio je zaređen za svećenika u Rimu. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. između katoličanstva i liberalizma.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Isaac Williams (1802. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. kao što su to. Ušao je u Oxfordski pokret. imenovao kardinalom.

«Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu.BUNIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. str. do 1965. a Božji je narod gledao iz daleka. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. stoljeću. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. 9.»221 221 Usp. T. 1972. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. godine kao prvi službeni dokument sabora. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer.. II. prosinca 1963. godine. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. više-manje rezervirano samo za svećenike. ŠAGI. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. godine Engleski misal. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. 37. Anglokatolici tiskaju 1933.3. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Ali drugog puta nema. . unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962.

Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Obrazloženje. stoljeća). da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. što se njima kao Bizantincima. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. ADAM. nije činilo neobično. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. . Na kraju je ipak papa Ivan VIII.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. grčki i latinski. Uvod u katoličku liturgiju.»222 222 A. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII.73. str. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu.3. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. što su ga. braća Ćiril i Metod.1. naime hebrejski. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. to dopuštenje. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.

i 1060. a 1927. Nina. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. godine. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). str. Senja kao i svi istarski biskupi. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. temeljem odluka II. 81-82. još od 10. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. nakon čega će se. Zadra. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. 224 223 Usp. Raba. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. F. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Splita. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Šibenika.. Jeronima». Sorbonski student i pariški profesor. 95. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». te sinoda iz 1063. Usp. ŠANJEK. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. 1996. str. pod prijetnjom izopćenja. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Krka. Knina. Naime. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. F. U Rimu je 1905. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Trogira. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. godine. . vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. ŠANJEK. ožujka 1965. Osora..

647-659. str. za 1935.» J. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. str. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. svibnja 1937.. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. nakon I. KOLARIĆ. godinu. katoličkog liturgičara. 1871.225 Odluke II. godine. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. 2005. 1935. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. godine. J. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. . vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. 653-654. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. M. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. kao služba Božja zajednice. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. KOLARIĆ. KALOĐERA. Usp. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. «Grgurofobija». Ekumenska trilogija. Nijemci i Francuzi. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Zagreb: Prometej. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. stoljeća. 40-42. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku.str. Ekumenska trilogija. dok su njihovi protivnici.. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20.

T. Ipak. 228 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. 1985. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. u: Drugi Vatikanski koncil. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. u nekim molitvama i pjesmama. str. str.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Ali drugog puta nema.. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. upozorenjima. Usp. Konstitucija o liturgiji. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. Do sada. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. 170. 2. 1. dokumenti. 27. ponajprije u čitanjima.. str. osim gdje postoji posebna povlastica.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. 37. dakle. ŠAGI-BUNIĆ. 1993. M KIRIGIN.»227 Sabor je. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja.

pjesmama kao i o činima. . psalmima. Konstitucija o liturgiji. U liturgijskim obredima neka svatko. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. str. str. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. 33). pripjevima. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. neka se vodi briga o usklicima puka. 147. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. bio služitelj ili vjernik. kretnjama i držanju tijela. odnosno da vrše «ono što na njih spada». dakle. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. M KIRIGIN. 230 229 Usp. 30.3. 29.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. 23-25. čitači. odgovorima. 31. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju.2. u: Drugi vatikanski koncil. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima.»229 U konstituciji se.

»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. 232 233 . Koncilske teme. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). u kojem svatko. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. str. ne svi jednako. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. 1993. bio klerik bio laik. 63. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. no nisu u «suodnosu manje – veće. puku. dokumenti. DUDA. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. nego jedni na jedan a drugi na drugi način.nego s drugog stajališta na drugoj razini». o Crkvi». bilo prinosom bilo svetom pričešću.. 109..3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . str. 1992.3. B. Katekizam katoličke crkve. u: Drugi vatikanski koncil. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. str. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tako svi. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. a još manje kao nepravo – pravo. Usp. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. 307.233 9. Biblije. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu.

njime su nadahnute i prožete molitve. 2. iz njega se pjevaju psalmi. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. 33.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. 25. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. Rimokatolička crkva je na II. u: Drugi vatikanski koncil.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. . raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. str. neka se svestranije otvore biblijske riznice. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. izrečenim još u 16. stoljeću. zazivi i liturgijske pjesme.

. 1973. GELINEANU i drugi. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 219.. 238 Usp. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. Konstitucija o liturgiji. . ne samo kao pukog liturgijskog obreda.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed.237 Do II. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. J. Đ. HRANIĆ. str. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». str. 236 237 Usp. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. 2/95. br.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. 165. M. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. vjernošću i molitvom. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. rezultiralo je angažiranjem laika. 53. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. 165. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. vatikanskog sabora. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja».. KIRIGIN. «Služba liturgijskog čitanja». GELINEANU i drugi.

propovijed je dio svetog obreda. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. KIRIGIN. dakle. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. M.3. Usp. Konstitucija o liturgiji. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda.»241 9. naime. 33. KIRIGIN. ona je dio same liturgije.240 «U liturgiji. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. str. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. M. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. Pisma. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. Neka se to nikako ne propušta. str. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. Homilija se veoma preporučuje. vjenčanja. Konstitucija o liturgiji. budući ih je predvodio samo svećenik. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. pa narod molitveno. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. krizme. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta.4. osim zbog teških razloga. moralne i ine teme. u: Drugi vatikanski koncil.»239 Propovijedanje. str. 220. 220.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. 240 241 . sprovoda i sl. i to pod vidikom koji je ondje uključen. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. uz to još na nerazumljivom jeziku.

9.4. u: Drugi vatikanski koncil. za one koje tište razne nevolje. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. a manje molitelj. . 1995.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. «53. 35. istu moći predvoditi i vjernici laici. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. za one koji s vlašću nama upravljaju. ili Gospodine usliši nas i sl. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. No.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. odnosno molitvu vjernika. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. dok će na Zapadu. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. Usp. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Sveopće molitve vjernika I. str. vatikanskom saboru.

. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. The Book of Occasional Services. vatikanskog koncila. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. 247 Usp. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. štole i sl. križ (bez raspela) i sl. 245 The alternative Service Book 1980.244 evangeličkih.. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. New York: The Church Hymnal Corporation.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. 1988.).138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. London: SPCK. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 1980. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja.

volume 3. posebice među američkim baptistima. za pastore i laičke vođe).249 Utjecaj II. 1979. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke.4. responzijalnih molitava. godine te ista knjiga iz 1994. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. 249 The Complete Library of Christian Worship. 9. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. 10-11. poput litanija. The Renewal of Sunday Worship. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. str. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. . 1. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). organizirana je. Gart House je 1989. a Roy Pearson je 1990. Godine 1989. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. The Book of Common Order.

The Complete Library of Christian Worship. (ed. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. Nashville. Webber).140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Robert E. lat. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. vatikanskoga sabora. 252 Usp. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. od prve biblijske knjige. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. 25. lectionarium «knjiga čitanja». naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. godinu B i godinu C. i godina II.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. u: Drugi vatikanski koncil. Odatle i liturgijski službenik.252 U liturgijskim promjenama II.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. . Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. lectio «čitanje». str. The Renewal of Sunday Worship. 330-331. lektor odnosno čitač. 33. B ili C. Liturgijska godina.). volume 3. A./2007 liturgijska je godina C. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. 1993. str. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. Tennessee: Star Song Publishing group. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I.

U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. Edinburgh: Saint Andrew Press. U radne 254 Usp. za Uskrs Ivanovo evanđelje. New York: The Seabury Press. 1997. HATCHETT..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja.256 prezbiterijanci. 888-1001. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 590-591.. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). M. Pjesmarica Božjega naroda. A Priest’s Handbook. Book of Common Order. New York: Oxford University Press. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. MICHNO. Lousville. J. 609-643. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje.255 reformirani. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. str. str. 1990. 1033-1095. 1998. korizme i Uskrsa kao i u godini B. 258 Usp.254 luterani. str. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 1981. str. str.. posebice oko Božića. G. D. The Book of Common Prayer.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. čitanje iz apostolskih poslanica. 255 256 Usp. 257 . umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). Celebrate the Christian Story. 324-327. London: Holy Trinity Church. Godine 1983. Morehouse MP Publishing. božićnom vremenu. str.. 110-121.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. U godini A čita se evanđelje po Mateju. Usp. 17.. Usp. Kentucky: Westminster/John Know Press. U adventu. 1994. M. Commentary on the American Prayer Book. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. 1993. PERHAM. 295-326. te iz evanđelja. Book of Common Worship. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. The Ceremoniest of the Church..

Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. 138. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. str. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. a druge prenaglase. R.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Međutim. smrti i uskrsnuća. Pored tri liturgijska čitanja. 260 259 Usp. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. BERGER. Mali liturgijski leksikon.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. 1993. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Osnove evanđeoske teologije 2. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. u pravilu se čita i određeni psalam. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. str.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Svaki formalizam može biti negativan. Lekcionar ima mane i prednosti. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. BLOESCH. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. G.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. D. 101. . Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. . lekcionar ima i prednosti: .

Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. vjernici drugi. Book of Common Worship. Calvin je uredio pjesmaricu psalama.str. 611-783. no uglavnom je bila pridržana zboru. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . himnografija i heortologija. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi).262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. KERN. Usp. 261 Usp.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Liturgika.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Ova je praksa i ranije bila poznata. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. 13. str. 262 . Sada je narod. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). 1997. K. kako na Zapadu tako i na Istoku.

.

1981. sprovod. Stara i Nova godina. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. krštenje. po reformatoru Martinu Lutheru). poput evangeličkih crkava u svijetu. Božić.1. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. nedjelje i Gospodnji blagdani). nedjelje kroz godinu. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. crkva. Presveto Trojstvo). Uzašašće. uskrsno vrijeme – Uskrs. prigodne. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Uz svako liturgijsko razdoblje. vjera. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. . Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. jest liturgijska crkva. Bogojavljenje). nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Duhovi. sveta sedmica.

odnosno primljena u luteranstvu. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. B i C liturgijsku godinu. 139. 85. 80. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. odnosno lekcionar za A. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. http://www. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. tj.evangelickacrkva-zagreb. dogležnjica.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. 266 .. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. Beffchen) koje označavaju 10.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. veljače 2007.htm. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.. Talari mogu biti i druge boje. duga haljina evangeličkog svećenika. Reformatorstvo je. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem.». u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. O liturgijskim bojama vidi više na str. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.» A.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. pristupljeno 9.-82... odnosno rimske običaje. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. kako se prema Bogu treba odnositi. «Tzv. te na blagdane. bijele u skandinavskim zemljama. st. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. str. Božjih zapovijedi. npr. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena.-143.

moleći molitvu pokajanja. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. . Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu.267 Nedjeljama. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. tako i sada i u vijeke. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. svim ljudima dobre volje. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». i od vijeka. koja se naziva oltarska slika. raspelo i otvorena Biblija. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Naime. ima i svoje liturgijsko značenje. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Kako bijaše na početku. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. do vijeka Amen». obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Amen».

Evangelički katekizam. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. druge crkvene općine. 1993. (pretisak iz 1902. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. U nju uključuje cijelu općinu. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Iza toga svećenik najavljuje obavijesti.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. str. okrenut narodu. svakog pojedinca. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». 268 Usp. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. djecu i mlade.). starce i osamljene zdrave i bolesne. svećenik moli veliku molitvu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov.. str. kao i za mir u svijetu. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 225 do 237. 269 . čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Okrenut oltaru. udovce i udovice. Narod odgovara: «Amen». završavajući s: «Riječ Božja je istina. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. 66-67. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Usp. Narod odgovara: «Amen». izgovarajući Aronov blagoslov. Svećenik. narod pjeva treću pjesmu. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Pjesmarica Božjega naroda. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. žive i one na samrti.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Apostolsko vjerovanje. 15.276 2. svim ljudima dobre volje. molitve u molitvenim knjižicama. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). SAJAK. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 276 Lat. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. A to je bila velika sreća za evangelički a. Osim pjesama. D. Adam Plintovic. 11. praznični i sl. koji po D. 7. Gašpar Motešicky i dr. 12. duhovski ciklus. Pjesma za milost. ova pjesmarica sadrži i molitve. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini).Jakobei). Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. 14. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. 8. Introit. Pjesma (prvi stih). Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Završna molitva. Pjevanje evanđelja.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. uskrsni ciklus. introitous = ulazak. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). . Molitva dana (kolekta). i ml. Aronov blagoslov. božićni ciklus. slovački narod». Jan Blaisus st. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Himnus (pjesma prije propovijedi). Samuel Palumbiny. Štefan Leška. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Jeremiaš Lednicky.. 10. ili sviraju orgulje. 3. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. 5. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. 4. homilije i sl. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Propovijed. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. 6. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). v. Narod odgovara: i na zemlji mir. Amen. 13. 02. 9. Antifona. 2007.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. 284 .2. bijelu košulju i crnu kravatu. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. 10. 283 Istentiszteleti rendtartás. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. U crkvama se. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić.2. Amen». Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. 1988. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). 1985.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. najbližu nedjelju 31. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Istentiszteleti rendtartás. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). križa i sl. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». bez slika. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. križa i sl. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Duhove. Zidovi crkava su čisti. na Uskrs. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede.

Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Obećavate li. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Iza toga se daju obavijesti. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Kod služenja Večere Gospodnje. te druga glavna pjesma. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. te molitva pokajanja. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. nas prenio u vječno slavlje? 4.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje.

biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.285 10. večernju i euharistijsku službu. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Forum.. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. str. str. O reformatskoj crkvi. Nakon podjele slijedi kratki nagovor.2. Obrednik sadrži jutarnju.3. P. KIŠ. 125-135. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». O reformatskom bogoslužju vidi u: N. Oca i Sina i Duha Svetoga». 1921. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921.. . a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. Knjiga zajedničkih molitava. molitva Očenaš. 2003.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Novi Sad: J. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 2005. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. godine. Aronov blagoslov. 125-135. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama.

Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Spasovo. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. vjenčanja). crvena (Duhovi. Dan reformacije i sl. Duhovi. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. slobodna. đakoni i pastori. . službe krštenja.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. đakoni i pastori. konfirmacije. sprovod). Službu riječi mogu obavljati lektori. i prikloni srca naša zakonu svome». Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Uskrs.). korizma. Narod odgovara: «Amen». Preobraženje. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. ljubičasta (advent. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. a vjernici mole vlastitim riječima. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.

73-84. 1993. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Knjiga zajedničkih molitava. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed.289 Slijedi molitva pastora. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1990. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Book of Common Order. smiluj nam se. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. 1994. Nakon toga slijede kratke obavijesti.New York: Oxford University Press.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 292 293 . Lousville. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Edinburgh: Saint Andrew Press. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). str. Usp. 47. str. nakon čega vjernici sjede. Book of Common Worship. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). i upiši sve svoje zakone u srca naša». te se pjeva zajednička pjesma.

Amen. na slavu tvog svetog Imena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. 1 Iv 1. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. smiluj nam se i oprosti nam. Amen.9. 4. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. . riječju. oprostio vam grijehe vaše. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. 14. 16. 8. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Heb. Po Kristu. mišlju. niti svoje bližnje kao same sebe. djelom i propustom. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Poradi sina svojega Isusa Krista. pred tobom su sva srca otvorena. Gospodinu našem. 29-31. Amen. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Pastor moli: Svemogući Bože. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. očisti nam misli srca. Gospodinu našemu. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. po Isusu Kristu. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Amen. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. sada i dovijeka. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. starješine i đakoni. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. . 1999. postoje i tjedni sastanci (tzv. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. veljače 2007. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. te pastorovom blagoslovnom molitvom. Pojedini pastori prilikom krštenja. J KOLARIĆ.»300 Rukopolažu se pastori. 301 Obrednik Baptističke crkve. KNEŽEVIĆ. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. Usp. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. str. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež.. prikupljanjem milodara. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Ekumenska trilogija. 495-496. E-mail upućen Jasminu Miliću. 8. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja.

Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. To mogu biti i starija djeca.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Pjesme duhovne. Duhovne pjesme. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. pjesme duhovne.303 i druge. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. službu dana Gospodnjega. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. 1998. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. 1966. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu sahrane. službu krštenja. službu ordinacije pastora. Zagreb. uglavnom prevedene s engleskog. ali nikako novorođenčad). U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. službu prinošenja djeteta. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Savez baptističkih crkava u RH. a koje su se u prošlosti više isticale. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu vjenčanja. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Ovdje smo dali osnovne naglaske. .

Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). službu dana Gospodnjega. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. i početkom 20. . te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. službu prinošenja djeteta. 10. službu sahrane. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu krštenja. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu ordinacije pastora. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu.4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. službu vjenčanja. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. 1999. stoljeća. SAD). «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. počevši s Agnezom Ozman. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. U toj su školi studenti.

. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. U nekim je crkvama 306 S. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. psalmi. str. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. 8)..) to slavljenje može trajati kraće ili duže. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. 2003. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. JAMBREK.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. korusi. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. pjevanje biblijskih stihova. uniformiranom bogoslužju. 2. 271. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. pljeskat će rukama (Ps 47 1). 1 Tim 2. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. ne može se govoriti o jednom. Zagreb: Bogoslovni institut. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. primjerice: tradicionalne himne. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. pa i u organiziranju bogoslužja. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. Prvi. 18). U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. starije i suvremene gospel pjesme.-272.

utjeha. Daruvar: Logos. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. molitva. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. veljače 2007. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. 206. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. evangelizacija. 16.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. 1991. . 310 Usp. hvala i veličanje Boga. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. bilo da se radi o obraćenju. potrebom izlječenja i sl. predanost. pentekostne pjesme. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj.308 Iz tiska je 2006. JAMBREK. Pjesmarica. Chorusi. uzdanje. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. težnja za nebom. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». radost spasenja. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. poslanje djece Božje. S. ljubav. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. 2002. Pjevajmo Gospodinu. trpljenje. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice.

koja uobičajeno traje oko 45 minuta. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. poput Save311 Usp. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Karizmatske crkve.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Savez crkava Riječ Života. Od blagdana slave Božić. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Uskrs i Duhove. JAMBREK.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Nakon slavljenja slijedi propovijed. S. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». 16. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. veljače 2007. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. muškarci muškarcima). Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). a zatim molitva i slavljenje. 312 . Crkva cjelovitog evanđelja i sl. čitač(i) Svetog pisma.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna.

stoljeća. Zagreb: Znaci vremena. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. Usp. 8-10).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. 10. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Adventistički crkveni priručnik. 1992. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Godine 1861.. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. str.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 75-76. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. Nastala je u Americi. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. godine. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844.. 2001. 314 315 .Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.. 249-266. Adventus = dolazak).5. u prvoj polovici 19. subotu. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata.

316 Kršćanske himne. himne Isusu Kristu. 1995.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. Zagreb: Znaci vremena. .

str.. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. Biblija. blagoslivljanje doma. preuzimanje novog okruga.). Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. već prikladno civilno odijelo. Što adventisti vjeruju. Adventisti. Ne rabi se liturgijska odjeća. posvetu molitvenog doma. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. prigodne pjesme. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. molitve i litanije za određene prigode. 1995. 203. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima.. 318 319 . početak gradnje. kršćanski dom. jedni drugima peru noge. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. život kršćanina. posvećenje djeteta. pogreb. 317 Priručnik za propovjednike. Gospodnju večeru. poslušnost i služba Bogu. molitvu za bolesne i vjenčanje.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. radosna vijest. odnosno svaka tri mjeseca. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Što adventisti vjeruju..Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. 187-259. Usp. str. Uskrsa i sl. 196-197.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. str.. krštenje. Ona je više od puke uspomene.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.

postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente.met0odisti. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. stoljeću nastala u Engleskoj. No. pored svog zanimanja u svijetu. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. imaju i sposobnost propovijedanja. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.hr/ 321 . U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu.. grupe seniora.. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. godine.»321 No u svijetu. John Wesley. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. nakon smrti Johna Wesleya. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba.6. No. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. grupe za slavljenje. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. priredio je 1874. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti.

Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. Jedna povijest crkve. ali je imao puni udio u njegovom radu. H. 295. 415-434.» E. str. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. 1989. John Wesley je.. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje.). BROADBENT. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. ali i po kućama i na otvorenom. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. BROADBENT. str. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. 324 E. B.000. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Jedna povijest crkve. H.000 propovjedi. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. Liturgies of the Western Church. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. Propovijedao je po crkvama. str. George Whitefield (1714. Brat Johna Wesleya. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. ima ih preko 6. . koja su taknuta Duhom Božjim.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. – 1770.»324 322 323 Usp. Naime. 297. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. THOMPSON. u blizini Bristola. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma.

Philadelphia: The Westminster Press. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. U Makedoniji je. omladinski sat. krštenje. advent. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. rukopolaganje za đakona i starješinu.-64. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. vjenčanje i za sprovod. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Prije II. zbirka duhovnih pjesama. konfirmaciju. Novu Godinu. vjenčanje. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. zbirka duhovnih pesama. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. trezvenjački sat. The Worshipbook. Novi Sad: Metodistička crkva. 62. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). uskrsni post (korizmu). svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. Usp. na makedonskom jeziku. Usp.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Pastori. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. molitveni sat. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. . svetu pričest. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. str.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se.. kako smo rekli. sprovod. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Božić. 1972. nedjeljnu školu. 1938. Slavopoj. dječji sat. metodisti su 1938. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. štole i sl. Uskrs.

pa sve do naših dana. to su sljedbenici tzv. bez propisanih molitava. Kako smo vidjeli. on je bio različit. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. slobodnih protestantskih crkava. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. liturgijske odjeće i sl. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. prve kršćanske Crkve. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Poje- . Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta.

slobodno bogoslužje. glasnoj molitvi i sl. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. Uzajamno upoznavanje. BARTH. s druge strane. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. Mnogi anglikanci. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. 1964. God Here and Now. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv..178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. smirenost i tišina. London: Routledge and Kegan Paul. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. .328 No. str. crkve koje prakticiraju tzv. dopunjavanje. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. Međutim. 78. radosni328 Usp. posebice pentekostne i karizmatske crkve. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). slobodno bogoslužje. K. no on je i naš Kralj). od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. jedno za drugim.

. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. obavljana u redu i disciplini. bogatija.

.

Časosolov. 1994. Book of Common Order. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 1993. Beograd: Srpska patrijaršija. 2001. 1996. 1999. Zagreb: Glas Koncila. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1998. . Budimpešta. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Bratislava. Lousville. 1978 Cithara Sanctorum. Kentucky: Westminster/John Know Press. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1988. 1882. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Book of Common Worship.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1983.

Pjesmarica Božjeg naroda. 1995. 1999. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Kršćanske himne. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. 2000. v. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Obrednik Baptističke crkve. Istentiszteleti rendtartás. Pjesmarica. 1991. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1981. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 1921. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. . Zagreb: Znaci vremena. 2002. 1966. Énekesköny. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Pjevajmo Gospodinu. Evangelická cirkev a. 1985. 1995. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Daruvar: Logos. na Slovensku. 206. Pjesme spasenja. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Evanjelicky spevnik. 2003. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Evangelicky zpevnik. Knjiga zajedničkih molitava. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić).

1980. Adolf. The Worshipbook. 1979. London: SPCK. Karl. Zagreb: MISL. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. The alternative Service Book 1980. zbirka duhovnih pesama. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Živa voda. 1938. 1990. London: Routledge and Kegan Paul. Uvod u katoličku liturgiju. . 1988. pjesme duhovne. H. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. The Book of Common Prayer. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 1995. God Here and Now. Evangelička crkva u RH. Savez baptističkih crkava u RH.. Zagreb.New York: Oxford University Press. Novi Sad: Metodistička crkva.. New York: The Church Hymnal Corporation. Bainton. 1986. Barth.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. život Martina Luthera. Philadelphia: The Westminster Press. Ronald. The Book of Common Order. Služebnik. 2002. Ostala literatura Adam. Augsburška konfesija. 1964. suvremeno čitanje. Na tome stojim. 1998. The Book of Occasional Services. Sveopće molitve vjernika I. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1933. 1972.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. D. Trebinje. E. 1993. H. 1993.. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Michigan: Baker Book House. 1997. Novi sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Grand Rapids. 1993. Žan. Franz. John Calvin. Sremski Karlovci. Bouwsma William j. Istorija reformacije. Rupert. Mali liturgijski leksikon. Bonaventura. Dela apostolska. Biblijski priručnik. A Sixteenth Century Portrait.. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1984. Broadbent. Osnove evanđeoske teologije 2. Jedna povijest crkve. Nastanak i učvršćenje reformacije. Čedvig. 1986. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Đakovo: Forum bogoslova. Novi Sad: Dobra Vest. 1998.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Donald. Oven. Oxford: Oxford University Press. New York. 1988. Delimo. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.. Vrnjačka Banja. Duda. u: Drugi vatikanski koncil. Sjeme je riječ Božja. 1989. o Crkvi». Court.A. Carson. 1999. Worship: Adoration and Action. Sakramenti. Biblijski leksikon. Zagreb: Duhovna stvarnost. dokumenti. Bloesch.

Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. (pretisak iz 1902. . Kršćanska sadašnjost. Ulrich. Osijek: Izvori.. 165. Evangelički katekizam.. Joanis. J. 2000. Guthrie. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Fundulis. Nashville: Thomas Nelson. Joachim.. Uvod u sveto bogosluženje. i drugi. Daruvar: Logos. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1993.C. His Life and Work. Nedeljko. 1986. 2003. Prag. Uvod u Teologiju. Grgurević. Novi Sad: Dobra Vest. 1999. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Daruvar: Logos. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Evanđelje po Mateju. 1997. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. str. 2004. Liturgika 1. T. Pastoralne poslanice.). Istina je neuništiva. 1993. Hammond.. Kraljevo. Estep. 1975. Clyde. W. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Gabler. R. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Philadelphia: Forter Press. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 1997. Gelineanu. R. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Fant. Gnilka. 1985. France. T. Teologija Novoga zavjeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. 1986. E. Donald. Huldrych Zwingli. 1973.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

New York: The Seabury Press. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Zagreb. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Hubert. Crkveni sabori. Heatchett. br. Velika povijest crkve I. Marion J.str. Baptisti. 2004. Nauk hrišćanske vere. Velika povijest crkve III/II. Hubert. Velika povijest crkve IV. 40-42. Hubert. Đuro.. 1993. Kršćanska sadašnjost. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 1996. Velika povijest crkve II. Marko. Stanko. 1989. Jambrek. 1972. Horak. povijest i načela vjerovanja. Jedin. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1935.. Jedin. Jedin. Josip. godinu. Žan. Kalvin. 2000. Commentary on the American Prayer Book. Zagreb: Bogoslovni institut. Kalođera. «Služba liturgijskog čitanja». Jedin. 2/95. «Grgurofobija». 1995. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Duhovna stvarnost. Jedin. . za 1935. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 2003. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. 1980. 1981. Hranić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije.

1990. 1993. Ž. 1997. VA: John Know Press. 1985. Hans – Joachim. Novi Sad: J. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1982. Leith. Juraj. Kronika kršćanstva. Leon-Dufour. Kiš. dokumenti.. Zagreb: Mozaik knjiga. Leksikon ikonografije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Richmond. 1971. P. Emil. Martin Luther. 2005. Juraj. Istočni kršćani.. Kiprijan. Bernhard. Liturgika. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 2005. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Lohse. O reformatskoj crkvi. H. Atlanta: John Press. Kolarić. Nandor. himnografija i heortologija. 1977. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kraus. Introduction to the Reformed Tradition. Kirigin. Forum. Kolarić. u: Drugi Vatikanski koncil. Leonar. 1998. Opšta istorija protestantizma. Konstitucija o liturgiji. 2006. Xavier. Zagreb: Veritas. Riječnik biblijske teologije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. 1980. prvi tom i drugi tom. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. The Threat and the Power. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Martin. John. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 2002. Zagreb: Prometej. Ekumenska trilogija.

1975. Beograd: Pravoslavlje. Eduard. Pažin. Vizantijsko bogoslovlje. Morehouse MP Publishing. Milić. Beograd: Trojeručica. Leon. Svet Novoga zaveta. Dennis G. 1986. Juraj. Pavić. Majendorf. 1963. Grand Rapids. The Ceremoniest of the Church. H. John Calvin: A Biography. tumačenje evanđelja po Ivanu. Džon. Liturgika. T. . Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Pavković. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Moris. L. O liturgiji. 1997. Michael. Worship in the Early Church. 1998. 1961. 1997. Parker. Ivan Krstitelj. Michigan: eerdmans. treći tom. London: Holy Trinity Church. 1989. 1997. 1985. Jasmin. Celebrate the Christian Story. Ivan. Povijest liturgije. 2003. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Ralph.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. A Priest’s Handbook. Kragujevac: Kalenić. Misionarski i duhovni centar. Philadelphia: The Westminster Press. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Liturgika (skripta). P. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Opšta istorija protestantizma. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. (skripta za internu upotrebu slušača). Perham. Daruvar: Logos. Martin. Zvonko. 1988 Michno. 2002.

Efežanima. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. 1995. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. . Šagi – Bunić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tomislav. Richard. Stagg. Daruvar: Logos. 1984. 1987. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Dimitrije. R. 1972. W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 1987. 1998. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Teologija Novoga zavjeta. 1997. Rice. Šagi – Bunić. 1965. Opšta crkvena istorija. Novi Sad: Dobra Vest. Rahner. knjiga I. 1997. Tomislav. Zagreb: Susret. Rebić. Šagi – Bunić. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Biblijske starine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. 1912. Staniloje. Povijest kršćanske literature I. Teološki rječnik. Robinson. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 2004. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Maruševec: ATF. Jevsevije. John. Karl i Vorgrimler. 1992. Stott.. Biblijsko propovijedanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adalbert. Priručnik za propovjednike. Ali drugog puta nema. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Frank. 1992. Uvod u kršćansku teologiju. Tomislav. Haddon W.

Grand Rapids. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. volume 3. 2001. Vršac: Fideb. The Renewal of Sunday Worship. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Liturgijska obnova u XX veku. Tennessee: Star Song Publishing group. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Evelyn. The Complete Library of Christian Worship.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Underhill. New York: Harper and Brothers. Thomson. 1996. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Michigan: Zondervan Publishing House. Aleksandar. Liturgies of the Western Church.. Vukašinović. Vladimir. The New International Dictionary of the Christian Church. 1992. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Znaci vremena. Alan. Ivan. 1974. Philadelphia: Fortress Press. Šmeman.. 1986. Zagreb: Glas Koncila. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Webber). Crkvena povijest III. (ed. Bard. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Liturgijski simbolički govor. Liturgija i život. 2003. Twenty Centuries of Christian Worship. Worship.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Šaško. volume 2.. . (ed. Robert E. 1994. 2001. Webber). Franjo. Tennessee: Star Song Publishing group. 2005. 1993. Thompson. Nashville.primorska i Skenderijska. Beseda: Novi Sad. Nashville. Što adventisti vjeruju. The Complete Library of Christian Worship. Robert E. 1963.

Zagorac. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Liturgika. H. 2001. Publishers (bez godine izdanja). Robert. http://www. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Krist. 1992 Wendel.katolici. pristupljeno 18. 2005. Willimon. Vladimir. 1998. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Westminster Confession of Faith.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. INTERNET http://www. pristupljeno 18.veljače 2007. http://justus. Vladimir.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar.php?action=c_vidi&id=2996.htm.htm. Zagorac. Kristova otajstva. Vladimir.anglican. New York and Evanston: Harper & Row. E. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. 1996. pristupljeno 9. veljače 2007. Webber. Water. Zagorac. 1997. Zagreb: Prosvjeta. . veljače 2007. Valley Forge: Judson Press.hr/. http://www.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Zagorac. Timothy. veljače 2007.metodisti. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. posvetitelj vremena.org/nauk.evangelickacrkva-zagreb. Worship is a Verb. 1969. Kristova svećenička služba. Word. Wine and Bread. William. Pravoslavna crkva. Francois. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pristupljeno 8. Vladimir.

PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. veljače 2007.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007. 2007 . pristupljeno 18. 8. veljače. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 16. Knežević. Ruben.htm.anglican. veljače 2007.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. htm. 25. Dušan. veljače 2007 Sajak. pristupljeno 18.org/resources/bcp/Communion_ 1548. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. http://justus. Stanko. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.anglican.

na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. sina Mihaela i kćer Ivanu. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost)./2005. dr. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. rođenom Arvaj. vjerovanja i djelovanja). na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sc. prosinca 1969. Od 1993. Davorina Peterlina. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. godine u Bijeljini. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Od akademske 2004. sc. godine te za seniora 31. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. ožujka 1995. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. siječnja 1999. Bosna i Hercegovina. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Tko je bio Jean Calvin. . dr. do 1998. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. Oženjen je suprugom Tamarom. godine te 1997. s kojom ima dvoje djece. 2005.Jasmin Milić rođen je 28. godine. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu.1918.1918. . Mihaela Kuzmiča.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful