Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

... Bogoštovne djelatnosti..................................................................................... 18 1.......................................................................................................3.................. 30 3............ 17 1........2.................. 33 ................................................5...........................................SADRŽAJ PREDGOVOR ............ Služba ..... 28 2..................................................................... 20 2.................................................. 16 1................ Jeruzalemski hram ... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ........................................................2............... Bogoslužje prije pada u grijeh ..................... 19 2.............. Sinagoga .................................................5.............. Bogoštovlje ........ Kovčeg saveza ...................... 19 2................... ISUS I BOGOSLUŽJE ............................... 22 2..... 21 2.......... 19 2......................................... 13 1......... 19 2...........................4...................................1............... Sveti šator ..... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ...... 26 2.. 9 UVOD................................................................... Bogoslužje nakon pada u grijeh ............................................. Svećenstvo ....................2....................................... 15 1............................... 24 2.......................................................1........................Starozavjetni liturgijski kalendar ................1.....5..........6.4............ Liturgija......... Bogoslužje ..............5........................................................3...................3..

..........4.................4....2...............1.................................... 43 4............. 65 6... 51 6.......................................3.............. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama............. Klementova poslanica Korinćanima ...............3............................................... 47 5...1.....................3......................................... Rani liturgijski teološki obrasci .....................1... 37 4.................. Bogoštovna mjesta..1........................... Justina .................1......................................... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA............ 56 6..2....... Nedjelja – Dan Gospodnji ........... 45 5................................................. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ...........................................1........................3............4........... 61 6....... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .. Sloboda kršćanstva ......1.......................... 50 5...3.................... 39 4....................................................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih .......... Teološki utjecaj na liturgiju....1.. 38 4.... Oblikovanje liturgijskog kalendara............................................ Ignacijevi spisi .. 49 5...2....... Apostolsko vjerovanje ..... 57 6..... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ................................. Liturgijska vjeroispovijedanja... 68 ....2...1.................................. Apologija sv.............1..............POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE .................... 64 6.. 55 6........................ RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME....5...........1........................ 56 6.1.....................1......4.... 55 6..5.................. Lomljenje kruha – euharistija ..... Molitva – liturgijski obrasci . 59 6............. Atanazijevo vjeroispovjedanje..... 37 4...... 44 4.......1.....................1.... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .....................1....... Liturgijske stranputice .... 62 6.1..2.................... 49 5...................... Propovijedanje i naučavanje ............ Didache ................... 42 4.......................................... 47 5......... 58 6..........1...1.....2...

........ Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .............................. Urlich Zwingli ........................4................. Struktura liturgije – himne i molitve ............ Karolinška obnova ......8................ 119 9.............................................11............. 92 8.....................11......................................... 76 7....1........................................2.............. 93 8........4......... Jean Calvin ....1............................. stoljeća............................ Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ............................. 115 8................................ Odbacivanje posredničke svećeničke službe....................... Martin Luther .................................... 85 8. 115 8....... Razvoj euharistijske teologije i prakse ................ Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ....2.................3. John Knox . 73 7....................................... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA........................ 80 7..................4..................... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .............. 116 8............. 110 8........................................................... 74 7..6........11........ 85 8.................................................3...................... Anabaptisti i baptisti ................. 82 8.... 106 8.. i 20...............................5............. Predreformacijsko stanje ....... Anglikanska crkva..11........... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ... 107 8.. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ....10............2............................................................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ........... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ........ 73 7...................................... 104 8.......1.......... Martin Bucer..11....................... Propovijed ..... VATIKANSKOG SABORA ...9.. 95 8...................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7..3................ William Farel...............5.....11..................7............5............. 115 8............. RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II........... Puritanci .......................... 117 8.................................................... 117 9.....1......................................... 90 8.... 101 8..................... 119 9.................. 123 ............ Liturgijski pokret 19......................................2..

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. kraljevima…) i sl. Bog tvoj.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga.» (Izl 20. Međutim. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. Nemoj imati drugih bogova osim mene. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. obožava. 2 . koji je želio suzbiti svaku religioznost. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. proslavlja.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. Komunizam. iz kuće ropstva. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. drugome čovjeku (faraonima. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). 2-3). i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.

Ne klanjaj im se niti im služi. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. to jest kroz svoje tijelo. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. ništavan je. 19-20). Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. ili dolje na zemlji. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. jer Otac takve klanjaoce želi». U knjizi proroka Izaije. 44.. braćo.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. 4 .4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu.. 4-6).14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. 9-11. Jahve.» (Heb 10. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo.» «Prema tome. Bog sam ljubomoran. Jer ja. ili u vodama pod zemljom.» (Izl 20. svi će štovatelji likova biti osramoćeni.. 23). Bog tvoj.. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. da im budu na sramotu. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. (Iv 4. štovanje drugih «bogova». izrađivači njihovi više od bilo koga. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. u Židova.

1. oko 250-150 godine prije Krista. . a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. A. kao i za pomoć Usp. LITURGIJA 1. ADAM. države. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. 1993. odnosno za javno dobro. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. str. 11. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Od 2. Heb 9. kultnu službu. 12). Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. 10. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. 23. Uvod u katoličku liturgiju. 6). 21. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. poput Lk 1. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu.

Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Tzv. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. 2).8 No.2. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. liturgijska bogoslužja. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. 8 . redoslijedom bogoslužja. 30).7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Pravoslavna. 1. kako ćemo vidjeti kasnije. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. Anglikanska. dakle propisana bogoslužja. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. Danas. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. propisanim molitvama. Reformirana. Metodistička i sl. najčešće u određenim oblicima. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. odjećom svećenika. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. stare Istočne crkve. Pentekostne crkve i sl. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. liturgijskim prostorom i sl. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Starokatolička Evangelička.

E. 3. kako u povijesti. 3. 1996. str. u Islamu. kao npr. 1. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. UNDRHILL. str. proslavljamo ga i štujemo. Mi služimo Bogu. Uvod u kršćansku teologiju. Naime. no u isto vri9 A. koji govori o Bogu kao objektu služenja.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. Worship. Središnje teme Staroga zavjeta. 10 11 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. odnosno štovanja. 287. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. strogo propisana obveza.. tako i u osobnom životu štovatelja. 143.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». kršćanska liturgija je dvostruki čin. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu.. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. već i zbog onoga što Bog čini. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. RICE. koja je u određenim tradicijama. str. 1963. nalazimo i termin bogoslužje. REBIĆ.. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. Maruševec: ATF.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. New York: Harper and Brothers. R. 1987.

10. str. Služba Osim gore navedenih izraza. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. najhitnije i najdivnije. Mk 10. 28. nego da služi…’ (Mt 20. što se na zemlji može dogoditi».13 12 13 A. Uvod u katoličku liturgiju. I termin služba može imati dvostruko značenje. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. No koji god termin upotrebljavali. 45). ADAM.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 1938. 15. . koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje.4.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. ZollikonZürich. 1. poput riječi bogoslužje . Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. str.

Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. 2. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu.2.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja.1. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. 16-17). Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Time je zajedništvo. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. ZAVJETU 2.

Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.3. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. 1993. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. No.. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Šekem. da je 14 Usp. Mamri i Beer Šebi.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). to jest Sveti šator (hebr. . 78-79. poglavlje. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. 8-38). 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. najvjerojatnije u formi vizije. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Betelu. str. 2. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo.

Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 3). To je posljednje što o njemu znamo. 2. . 8). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 4 i sl.1).»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. zatim u Betelu (Suci 20.4. 10-22. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 11). 1 Kralj 6. str. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 19. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 7). Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 3 sl. 5-7. 81. 37. 6). 1-9. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 1-9).) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 1-17). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 8. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5.

2. dakako. oda16 A. a kovčeg. Šator je bio pokretno svetište. REBIĆ. središte je obrednih radnji bogoslužja. 1992. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. 7). Šilo. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Ofra. . str. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Dan). koje služi Izraelskom narodu. Biblijske starine. koji je znak Božje prisutnosti. 175. Mispa. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8.5. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. On sam. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. Izrael više nije putujući narod. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće..

2). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. no nije ga uspio nikada izgraditi. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Treći. godine poslije Krista. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. godine prije Krista). str.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 18 . K njemu se hodočastilo. Zagreb: Duhovna stvarnost. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). godine prije Krista. slavili blagdani i sl. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. 1980. a izgradio ga je Zerubabel. 1989. Dovršen je 64. 29). Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X.-37.. Nakon toga. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. Rječnik biblijske teologije. LEON-DUFOUR..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. u njemu su se prinosile žrtve. 307. Bio je oko 27 metara dug. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164.5 metara. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. 256. Drugi je hram bio posvećen 515. str. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Biblijski priručnik.

1. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. str. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. Levitski zakon 3. čovjek je 19 20 A. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. 2000. rimska vojska.22 i žrtve pokajnice. Tražilo se. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. koju prevodimo kao žrtva. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. godine po Kristu. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Već 70. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji.» Enciklopedija Biblije. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. Kršćanska sadašnjost. pa ga je trebalo očistiti.23 Kako smo već ranije istaknuli. str. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.20 žrtve prinosnice. «Bogu se prinosila cijela životinja.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Biblijske starine. Levitski zakonik 1. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Hebrejska riječ korba.» Enciklopedija Biblije. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. str. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.19 2. str. 128. 128.21 žrtve pričesnice.. REBIĆ. 1-2).5. Levitski za- 21 22 23 . dostatno je dobro za Boga). «To je bio prinos najboljeg brašna. osim kože koja je pripala svećenicima. na neki način. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. To je bio dragovoljan prinos Bogu. 127.» Enciklopedija Biblije. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Zagreb: Duhovna stvarnost. Levitski zakonik 2. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. 179-185.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijski leksikon. kao i pri drugim žrtvama. Pritom su se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. str. REBIĆ. Pnz 26. Usp. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju.. A. Pridruživao im se narod.. 7. 25 . Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. A. str. str. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. 128. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Pnz 6. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Uz molitvu. 1984. 24 Usp. str. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Bez molitve nije bilo žrtve. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. REBIĆ. Pnz 27. Biblijske starine. prinosila dva jarca.» Enciklopedija Biblije. liturgijski obrasci. 5. 22-27 – formula blagoslova. Središnje teme staroga zavjeta. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. 154. osobito konik 4. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. 14-26 – formula proklinjanja.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. a sama je molitva žrtva na djelu. Pored osobne molitve. 211-222. kao na primjer: Br 6. 148. Br 5. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama.

večernju molitvu i sl. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. U Izl 16.5. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. 11). kao npr. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. 18) . prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. okretali su se pri osobnoj molitvi. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 2. 1-3. . ma gdje se nalazili. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja.2. 134. a po tome i tvorac povijesti. U Izl 20. počinak)nalazimo u Post 2. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. prema Jeruzalemu. Osim ovoga tjednoga blagdana. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Enciklopedija Biblije. str. psaltiru.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. 23. Prvi spomen Šabata (heb. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. nalazimo u knjizi psalama. u podne koju Danijel moli (Dn 6.

Enciklopedija Biblije. str. Ponovljeni zakon 16:19-12. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat.. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Izlazak 12. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Enciklopedija Biblije. kad se završila žetva. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). berba grožđa i maslina. U početku se Pasha svetkovala po kućama. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. Izlazak 23:16. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nisana. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. 10-12. a poštedio prvorođence Egipta.30 i Blagdan sjenica.31 28 V. Jošua 5. str. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Marko 14: 1-2. kao tjedni blagdan. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. 1996. Krist. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. 10. Levitski zakonik 23: 15-21. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. 120. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. posvetitelj vremena.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. jeo se kruh koji se brzo mijesio. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. na krovovima kuća. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. str. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu.29 Blagdan sedmica. ZAGORAC. 120.

32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost.» Enciklopedija Biblije. god. str. Osim ovih velikih blagdana..Usp.5. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. A REBIĆ. str. štovalo i prinosilo žrtve. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 121. str. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. str. Epifan.» Enciklopedija Biblije. poznatoga kao žrtveni jarac. Kr. 152. obučen u odjeću od bijelog platna. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). 121. A. 120-139.. Biblijske starine. str. str.» Enciklopedija Biblije.32 Dan pomirenja (Jom kippur). REBIĆ. Pr. Ondje je škropio krvlju žrtve. Toga se dana odmaralo. Prije se nazivao Srebrne trube. Usp. 120.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. Nova godina (Roš Hašana). a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama.36 2. 33 34 35 36 . Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.» Enciklopedija Biblije. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Središnje teme Staroga zavjeta. 199-210. Veliki bi svećenik. Purim35 i sl. Enciklopedija Biblije. To je nutarnji. 121.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Zatim bi uzeo jarca. 121.3. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). str.

može li se ići u bitku i sl.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Biblijski priručnik. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar.40 Svećenik. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. str. 158. . te ima važnu. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. str. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Središnje teme Staroga zavjeta. A. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. A. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. REBIĆ. Usp. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). 179. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. Levije. kakav treba on biti. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. što treba činiti i tako dalje. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. u 30. naučavatelj i tumač Zakona. str. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. 156. REBIĆ. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. jedan od Jakovljevih sinova. Središnje teme Staroga zavjeta. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp.

Ispred njega gori vječno svjetlo. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pravokutnog je tlocrta. pjevanje te završni blagoslov.41 2. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 43 .30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Svet Novoga zaveta. 1986. str. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Usp. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak.» Leksikon ikonografije. 104. hebr.. čitanje i tumačenje Božje riječi. LOZE. Beograd: Pravoslavlje. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. str. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. str. E. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. Također su poučavali Božji narod Zakonu. 1990. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. torah). Na jednoj strani te osi. 126-127. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. na molitvu.. 532. do ulaza..6. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. U sredini prostorije nalazi se almenor.

Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Z PAŽIN. Povijest liturgije. kad lijegaš i kad ustaješ. 22-26. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Midraš. 4-9. Boga svoga. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. 4-945 2. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Priveži ih na svoju ruku za znak. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Završni blagoslov iz Br 6. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. 44 Usp. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. svim srcem svojim. Napominji ih svojim sinovima. 24-26 45 46 . str. Knjiga Sudaca. neka ti se urežu u srce.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 3. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. 3. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. (skripta za internu upotrebu slušača). 1989. Zato ljubi Jahvu. Jahve je jedan. Psalmi 5. i neka ti budu kao zapis među očima. 4. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.

95. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Rječnik biblijske teologije. Usp. 47 48 49 Usp. 135. 105. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. X. str.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Usp. Enciklopedija Biblije. E. LEON DUFOUR. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. LOZE. str. str. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Svet Novoga zaveta. .

20-24). Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. ZAGORAC. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 1993.. Iv 2. propovijedao je u sinagogama (Mk 14.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4.ISUS I 3. 49. DUDA. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). Sjeme je riječ Božja. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta.. 1997.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 73. str. Kristova svećenička služba. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. V. Iv 18. 13. 22 i dalje). 41. 205. 22). U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. 20). 10. 51 50 B. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. str. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2.

206. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima..54 52 Usp. Daruvar: Logos. Grand Rapids... Iv 11. Lk 9. 35. Lk 5. 1997. Lk 11. Lk 6.. tumačenje evanđelja po Ivanu. V. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 1997. 39-42. 9-13). Usp. Mk 14. R. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). str. Lk 10. 1-26) i privatno (Mt 14.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. 49. CARSON. Mk 15. 20). Mt 27. 28. FRANCE. odnosno izmirenje s bližnjima. 41-42). Iv 17. Evanđelje po Mateju. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 23. Mt 1. Worship: Adoration and Action. 1993. L. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Daruvar: Logos. str. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. str. Opraštanje. 16. 34. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 12. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. 24). Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. 25-27. Iv 18. T. 21-22. 138. MORIS. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 9-13. 63. A. str. već izraz njihova duha. Lk 22. Molio je javno (Mt 11. 46. D. 39-45). Mt 26. 36. Usp. Michigan: Baker Book House.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 2-4.52 Isus je navjestitelj. pred svojim učenicima (Mat 6. ZAGORAC. Ivan. 212. Kristova svećenička služba. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. 53 54 .

Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. WEBBER. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. 208. V. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. ZAGORAC.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. Kristova svećenička služba. 14-20). Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. str. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. On je dakle naviještao riječ Božju. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. prepoznaje se.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje.E. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». 51.. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. R. 1992. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. 13-17). Worship is a Verb. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. 57 .»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. rekli bi smo danas sakrament euharistije. str. odnosno kršćanskoj liturgiji. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.

14-29) i sa šabatom. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Kristova svećenička služba. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno.»58 58 V. ostvarenje u njegovoj osobi. privremeno. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. str. nego ispuniti’ (Mt 5.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. pa i stvarnost kulta. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Nisam došao ukinuti. 206-207. . 17). Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. ZAGORAC. Sve je dakle u Starom zavjetu. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. Dakle.

djelovanju. A nekog mladića imenom Eutiha. vjerovanju i praksi prve crkve. Pavao je govorio prisutnima. nadnese se nada nj. razlomi i blagova kruh te proslijedi s .POČECI KRŠĆANSKE 4.1. 42) «U prvi dan sedmice. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Opet se pope. pade s trećeg kata dolje. Nadalje. svladan snom. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. zajedničkom životu. Kako je kanio sutradan otići. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. produži govor do ponoći. 4. dok je Pavao i dalje govorio. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. kad se sastadosmo da lomimo kruh.» (Dj 2. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Digoše ga već mrtva. Pavao siđe. lomljenju kruha i u molitvama.

Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore.» (Dj 20. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Lk 22. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. Dakle. . 16. euharistija i zajedništvo. 20. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. Kako bilo. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. 19. STAGG. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Novi Sad: Dobra Vest. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10.. 16). 4. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. 16 i Dj 2. Usp. F. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja.1. 7-12). I onda otputova. str. 180-183. lomljenje kruha. zahvalno mišljenje. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju.1. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. molitva i propovijedanje. 1987. Teologija Novoga zavjeta. 42.

.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. nazvani Agape. 2004. str. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Usp. 1999. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. 11-12. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. 19. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. J. Teologija Novoga zavjeta.1. poslije večere. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav.. Teološki rječnik. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. evidentno je da apostol Pavao. str. 96-97. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. 23b-25). 61 Usp. dakle.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule.2. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. K. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. Iz Pavlovih se riječi. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. RAHNER i H. GNILKA. VORGRIMLER. . 17 i dalje). Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 4.

da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 95. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. molitve. 42. 23-26. sazivi. molim da se upravljaju prošnje. zahvaljivanja za sve ljude. 24. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 1. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. ZAGORAC. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 19.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. u Djelima apostolskim 2. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. izrazi: aleluja. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 24-31. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 14. što je bilo i prirodno. 47. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. str. odnosno molitvu. 12. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 4. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 3. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. Kristova otajstva. 1-2: «Tako. Primjerice. 10. Usp. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. V. amen i hosana.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. . Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. prije svega. 12. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 6 i dalje.

no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 22-25. Z. 4. dakle. R. 15-16. osim u teškim. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). 18-22. Crkva obavlja posredničku službu. 1997. 16. dakle. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. što je činjenica koja se često zaboravlja. Kol 1. PAŽIN. 1997. 5. «Ako se govori tuđim jezikom. što je bila molitva «duhom». Molitva «u jezicima» može biti korisna. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». 105- . Fil 2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 2. 15-20. Pavao govori i o načinu molitve. Ef 1. 20. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. str. 11-13. STOTT. Pastoralne. D. 1 Pt 1. str. str. J. one trebaju biti predmet molitve. 63-64 Usp. Osim o sadržaju molitve. W. 1 Sol 5. 1. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. moraju imati svoj red. Njih nalazimo u Rim 8.. GUTHRIE.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 6-11. GUTHRIE. ne moli samo za svoje članove. Pastoralne poslanice. Crkva. 16-22. već za sve ljude. sudbonosnim razdobljima. Povijest liturgije. bez obzira na njihovu narodnost.65 64 65 D. Tim 6. 3-5. 1 Tim 3. 3. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Daruvar: Logos. str. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike.. a jedan neka tumači!» (27 stih). 2 Tim 2.. 3 – 14. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. 28-29. religijsku ili inu pripadnost. 5-9 i sl. Daruvar: Logos. Efežanima. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. 30 i 32. Crkva treba moliti za «sve ljude». 1.

neke razlike ipak postoje. «The Ministry of the New Testament». «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. STAGG. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Pavao i Barnaba su. 106.. GUTHRIE.1. str.3. str. R NEIBUHR i D.. STAGG. F. F. 42). Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. propovijedanja i naučavanja. . 206. 1: D. 39-52. 66 67 Usp. Usp. str. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. WILLIAMS. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache).66 4. Grand Rapids. MOODY. str. 1988. P. str. Pastoralne. str.» 67 106. Worship in the Early Church. 36 i dalje. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom.. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. Michigan: Eerdmans.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. u: Rewiew and Expositor. 35). 192-195. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. Teologija Novoga zavjeta. The Ministry in Historical Perspectives. 1/1959. D. Njih je vrijedno zapaziti. Teologija Novoga zavjeta. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. MARTIN. R. 11). Njemu čast i vječna vlast! Amen. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. poput mnogih drugih. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4.

U tekstovima poput 1 Kor 12. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Anglikanske i sl. Naime. starješinska služba i sl. 28-30. apostoli biskupe. Pravoslavne. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. moć čudesa. prezbitersku i biskupsku. uz sliku spontanog bogoslužja. I ovi su elementi. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Krist je zaredio apostole. dar ozdravljanja. znanje. jezici. dar tumačenja jezika. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). karizmatska zajednica. razlikovanje duhova. posebice psalmi.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. proroštvo. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. sukladno ovome učenju. uvodeći učenje o tzv. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Taj slijed se. 8-10. U katoličkoj i 69 70 .1. vjera. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika.4. U tome je smislu uistinu bila živa. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. Apostol Pavao govori u Ef 5. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. preuzeti iz židovske liturgije. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. Rim 12. posebice euharistiju. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi.

prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. str. 2. 7. Usp. 10). 2. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 1990. .. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. pastor=pastir). obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. crkve. 46). već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. 1 Kor 16. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). Zagreb: kršćanska sadašnjost. 553. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. Otk 1. Leksikon ikonografije. u kojima se obavlja bogoslužje . o čemu ćemo kasnije govoriti). Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 4. 4. odnosno euharistije. ali ovisno o papi i biskupima. 3. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije.

22. Water. WILLIMON. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. a sv. str. Word.. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. nego li subotu. J. 72 . Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. W. 21.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Wine and Bread. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. H. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. Sc. str.. Ad Caecillium 16. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. 1989. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. 2). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠAGI – BUNIĆ. 67)». 1984.72 71 T. I.. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. Ciprijan će sredinom 3. Euharistija u životu crkve kroz povijest. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Valley Forge: Judson Press. Usp. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. koji si nam dao spoznati po Isusu. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. U 9. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. za sveti trs Davida sluge tvojega. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca.1. A što se tiče euharistije. i 130. . stoljeća. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. godine nakon Krista. No spis je otkriven mnogo kasnije. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Oče naš. i 10. 5. godine. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. zatim u 8. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. tek 1873. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo.

Spomeni se Gospode. da iskazuju hvalu kako hoće. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Oče sveti. 6. Tebi slava u vijeke.. i sabran postade jedan. 4. A prorocima (prophetais) dopustite. gospodaru svemogući (despota pantokrator). A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. ‘Amen’. 7. X. Ti si. Neka dođe milost (charis). 49.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). 1998. 4. Crkve svoje (tes ekklesias sou). ‘Amen’. Saberi je od četiri vjetra. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. 3. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. 5. poradi svetoga Imena tvoga. sve stvorio poradi imena svoga. ŠAGI – BUNIĆ.»73 73 T. koju si nam dao spoznati po Isusu. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ‘Amen’. . Povijest kršćanske literature I. ‘Amen’. ‘Amen’. koje si stavio da stanuje u našim srcima. A pošto se nasitite. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. jer si moćan: tebi slava u vijeke. posvećenu. str. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. ‘Amen’. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Hvalu ti dajemo. Oče naš. 5. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. za život i spoznaju (gnoseos). a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. ovako iskazujte hvalu: 2. neka se obrati! Maranatha! Amen. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke.

hesychos kai anabausos. Usp. 3). Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Uvod u katoličku liturgiju. 2 i Heb 10. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. ženidba i sl.74 5. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). ADAM. 82. . A. 23.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Stoga se krštenje. 44. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Povijest kršćanske literature I. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110.75 74 75 T. str. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. U 15. 5. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Ova je opomena slična onoj u Didache 15.2. str. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. euharistija. ŠAGI – BUNIĆ.

5-6. donese se kruh. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Justina Ovaj dokument iz 150.Molitva vjernika . Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Povijest liturgije. PAŽIN. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. kako već rekosmo. Prva apologija sv.Prinošenje darova .»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . Nato.Euharistijska služba77 5. bilo da borave u gradu ili na selu. str. A poslije molitava. a nenazočnima se šalje po đakonima. Usp.5. . A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. Z. Koliko već ima vremena. kad čitač prestane. A narod odobravajući klikne: Amen.Svetopisamska čitanja .Propovijed .4. PAŽIN. Povijest liturgije. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. 6. vino i voda. str. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.

108-109. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. prezbiteri.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). Vrnjačka Banja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. što čine đakoni. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik.. Trebinje. str. JEDIN. 1999.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. svećenika i đakona. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. H. 79 Usp. 311. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. . Velika povijest crkve I. Kako smo do sada vidjeli. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine po Kristu. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. 1972.

Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. Amen. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. 10-11. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. . po kojemu slava i čast tebi. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. Kad ovo činite. uze kruh. budući da ti se tako svidjelo. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. meni na spomen činite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. jedite. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. velika zahvala i sl. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. PAŽIN. str. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. tebi zahvali i reče: Uzmite. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. Isusu Kristu. Bože po tvome ljubljenom Sinu. raširio ruke trpeći. No. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Povijest liturgije. da ih učvrsti u vjeri i istini. I dok se dragovoljno predavao muci. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.

Hosana u visini. ADAM. Hosana u visini. svet Gospodin Bog Sabaot. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. 82 83 . Uvod u katoličku liturgiju.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. Usp. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije.83 81 Svet. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. A. str. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. 21. svet. 24-26. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

.

ali i kompliciranija.1. A. valja ju prilagoditi novim okolnostima. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. «Milanskim reskriptom tolerancije». raskošnija. 25.84 Ova. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. str. VRIJEME 6. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. Liturgija postaje svečanija. ADAM. 380. . Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Kasnije će. stoljeća biti progonjeno. kojeg je car Konstantin 313. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. o čemu će kasnije biti riječi. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Uvod u katoličku liturgiju. godine. godine objavio i stavio na snagu. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše.

5). odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. . jedna vjera. ADAM. Sin Božji. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene.2.2. 5) ili «Jedan Gospodin. 6. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. anđelima pokazan.1. u slavu uznesen». str. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. u svijetu vjerovan. 25-26. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. poganima propovijedan. Uvod u katoličku liturgiju. osobito glede Kristova božanstva. U 1 Tim 3. Spasitelj). ona je postala 85 Usp. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». A. Duhom opravdan. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu.85 6. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. palij. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». U Fil 2. i jedno krštenje» (Ef 4. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije.

sašao nad pakao. Amen. odonud će doći suditi žive i mrtve. Svetu sveopću Crkvu. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Gospodina našega. Sina njegova jedinoga. .2. godine. Otpuštenje grijeha. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. T. Povijest kršćanske literature I. sjedi o desnu Boga. Raspet. I u Isusa Krista. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. 38-39. 6. Uskrsnuće tijela i život vječni. treći dan uskrsnuo od mrtvih. Vjerujem u Duha Svetoga. str. no tada još nemamo točan tekst tog simbola.» 86 Usp. općinstvo svetih. koji je začet po Duhu Svetom. umro i pokopan. Rođen od Marije Djevice. Mučen pod Poncijem Pilatom. Oca svemogućega. No.1. stoljeću. uzašao na nebo. stvoritelja neba i zemlje. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu.1. Oca svemogućega. ŠAGI-BUNIĆ. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6.

str. H.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. H. I u jednoga Gospodina Isusa Krista.2. jedinorođenoga Sina Božjega. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. Usp. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. 15-20 88 87 Usp. ne stvorena. Crkveni sabori. 1980. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. po kome je sve stvoreno. istobitna s Ocem. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. po Svetom pismu. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325.1. 20-24 . Boga od Boga. Crkveni sabori. pravoga Boga od pravoga Boga. Rođenog od Oca prije svih vjekova.2. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str.. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. JEDIN. Stvoritelja neba i zemlje. svega vidljivoga i nevidljivoga. I uskrsnuo treći dan.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. JEDIN. Oca svemogućega. svjetlo od svjetla. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom.87 Na drugom općem saboru. Rođena. godine po Kristu.

koji izlazi od Oca i Sina. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo.3. beskrajnosti. I život budućega vijeka. nego je samo jedan Bog. stoljeću. Pisano je protiv arijevskog učenja. koji je govorio po prorocima. Autor mu je nepoznat. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.1. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I u Duha Svetoga. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . vječnosti i svemoćnosti. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. Amen. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. «Tko želi biti spašen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu.2. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Gospodina i životvorca.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. iako se pripisuje Atanaziju.» 6. a ipak nisu tri Boga.

svemoguć Sin. a ne tri Oca. Neizmjeran (immensus) je Otac. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. niti stvorio. niti stvorio nego rodio. ne tri Sina. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . a ipak nisu tri gospodina. Oca nitko nije učinio. neizmjeran je Sin. Jedna je osoba Oca. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. druga osoba je sinovljeva. nego je samo jedan Bog. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. jednako velike. jedan neizmjerni. vječan je Sin. nestvoren je Sin. taj će biti zauvijek izgubljen. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. nestvoren je Duh Sveti. niti rodio. Tako nisu ni tri nestvorena. Vječan (aeternus) je Otac. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. neizmjeran je Duh Sveti. ni tri neizmjerna. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). tako Sin.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Duh Sveti gospodin. niti stvorili. dakle. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Ni Sina Otac nije učinio. ni Sin. a ipak nisu tri Boga. kako je prije rečeno. jedan Sin. Tako je svemoguć Otac. Nestvoren (increatus) je Otac. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Tako je jedan Otac. tako Duh Sveti. nego jedan Gospodin. svemoguć Duh Sveti. tako Trojstvo u jedinstvu. tako da u svemu. a treća je osoba Duha Svetoga. vječan je Duh Sveti. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Tko. Kako Otac. nego je jedan nestvoreni. želi biti spašen. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. nego iz njih proizlazi (procedens). Sin gospodin. niti rodili. Tako je Otac gospodin.

do 6. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji.2. On je zbog našeg spasenja trpio. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Ocu jednak u božanstvu. nego jer je Bog uzeo ljudskost. stoljeća.»89 6. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Bog i čovjek. Oni koji su činili dobro. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. odnosno o Svetom Trojstvu. potpuni čovjek. ne može se spasiti. 89 http://www. svemogućeg Oca. manji od Oca po ljudskoj naravi. Potpuni Bog. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. pristupljeno 8. koji su činili zlo. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. u vječni oganj. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.katolici. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje.2. Jedan pak. odatle će doći suditi žive i mrtve. ući će u vječni život. veljače 2007. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. sjedi s desne strane Boga. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. .org/nauk. To je katolička vjera.php?action=c_vidi&id=2996. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. uzašao na nebo. u Duhu Svetomu). Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. Jedan potpuno i čitav.

počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti.). dijelovi odjeće i sl. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. kosti. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . koji se počinju štovati i nazivati svetima. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. moći». Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. 6. susretala s pitanjem prilagodbe. «Crkva se. Njihova tijela.3. nadalje. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. te se stvara sve veća podjela klera i laika. svećenik i sl. Krista i Duha Svetoga. Liturgija se. ali i opasnosti. trgovinama i sl. kako smo već ustvrdili.

Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.4. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Pripravnici za krštenje. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. a posebice u kršćanskom bogoslužju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 91 . Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. prosinca dan Nepobjedivog sunca. str. 6. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. sudjelo90 H. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. dajući im kršćansko značenje. Na primjer. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. katekumeni. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. 1995.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje./5. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. krsne slave kod pravoslavnih Srba. pogani su štovali 25. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. JEDIN. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. No. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Velika povijest Crkve II. 227.

preljub.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. pobačaj. JEDIN. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. prisustvovati samo službi riječi. Velika povijest crkve II.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima.94 92 93 94 Usp. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. ubojstvo. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. H. Velika povijest crkve II . 286. kao i neki katekumen. H. Velika povijest crkve II. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. To su: idolatrija. str. JEDIN. str. kleveta. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Usp. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. krivovjerje. nepomirljiva mržnja. shizma.str. 285. JEDIN. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. dakle. H. . smio je. 285. teška krađa. pijanstvo. Zajedno s katekumenima. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava.

a zatim kao zasebni godišnji blagdan. siječnja.str. Na Istoku je . Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. str. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar.5. Već krajem 2. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. 288. Velika povijest crkve I. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana./5. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. korizma. U ranom razdoblju Crkve. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. kako bi se objedinila praksa Crkve. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi.95 U 4. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. H.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. Usp. JEDIN. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Velika povijest crkve II. 240. 300. ili 40 dana posta pred Uskrs. Uspostavljaju se određeni blagdani. Naime. JEDIN. stoljeća u Aleksandriji.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. ljubavi prema bližnjima i sl. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. H.

Božić. Od 21. dakle od 6. Blagdan Kristovog rođenja. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. 3. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. Svadba u Kani Galilejskoj). također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. prosinca. Mitre. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. kako bi narod odvratila od poganstva. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. prosinca. Od 4. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Od tada. ne samo Židove već i pogane. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. čudo u Kani Galilejskoj. Crkvu svoju. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. prosinca. prosinca počinje rast Sunca. kao što je Isusovo krštenje.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. prosinca. Poklonjenje mudraca Kristu. . Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Krštenje Gospodnje te. a zatim je preuzet i od Zapada. Na Bogojavljenje. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Krist je došao spasiti sve ljude. 2. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku.

12). jer bi to značilo nesavršenost. Krist posvetitelj vremena. 174-175. ožujka. tj. Mjesto Mitre-pobjednika tame. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. str.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. kako je svijet stvoren 25. stoljeću. ožujka. Vladimir Zagorac. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. 174. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. Polazeći.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. tj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. odnosno došašće. prosinca. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. prosinca. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Krist posvetitelj vremena. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. str. dakle. . ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Kao i uz vrijeme Uskrsa. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku.

Zagreb: Veritas. i 5 stoljeća kao npr.6. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. Didaskalija. Od 4. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. JEDIN.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. Usp. godine). godine) i Kalcedonu (451. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. 100 101 Usp. Uvod u katoličku liturgiju. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. str. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. ADAM. 1982. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 289-291. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. 102 . Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. stoljeća.100 Blagdani. stoljeću. KOLARIĆ. Istočni kršćani. 29. i Malabarskih kršćana.102 U tekstovima iz 4. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. Kaldejaca. Apostolske konstitucije s kraja 4. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. A.str. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. 6. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. i 5. Velika povijest crkve II. Usp. godine). no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. H.

Liturgika (skripta).. N. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save.. 1965. WARE. 1999. travnja na blagdan Svetog Marka. 1963. Kraljevo. K. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Zagreb: Prosvjeta. Liturgija i život. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 107 .. J. 1998. JEDIN. O liturgiji. 2003. str. J. GRGUREVIĆ. H. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. 278.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. STANILOJE. 1997. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . ŠMEMAN.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka.. 1986. PAVIĆ. za potrebe grkokatoličke crkve. D. Liturgika. Liturgika 1. Uvod u sveto bogosluženje. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik..I. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Glas Koncila.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. A. 1992. PAVKOVIĆ. na Veliki četvrtak i Veliku subotu.. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. T. 106 Na hrvatskom jeziku. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. 1992. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.primorska i Skendeijska. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Usp. Velika povijest crkve II. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.. 1961. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. FUNDULIS.105 To su tri liturgije: 106 . te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). 2004.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Uvod u pravoslavnu liturgiku. str. 2005. Pravoslavna crkva. 205-239. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara..

u ponedjeljak. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. stoljeću.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. 279. Veliki četvrtak i Veliki petak. na Veliki ponedjeljak. utorak i srijedu.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. H.. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. na Blagovijesti. 109 110 .70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. JEDIN. kako ih imamo u 4.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. str. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom.. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). stoljeća. Velika povijest crkve II. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa.108 . stoljeću. pogotovo uskrsnuća’.Liturgija pretposvećenih darova. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova)./5. Rimska liturgija se spominje već od 4. u četvrtak petoga tjedna.

se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Mozarapski ili zapadnogotski obred . godine potisnuti grčki jezik. sjevernoafrički i mozarabijski. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Kada se govori o rimskom obredu. Antiohijska skupina 1. sve do 8. Aleksandrijska skupina 1. Abrozijanski obred 3. Koptski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. stoljeća. a latinski će tek 370.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. Rimski obred 2. galski.

Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije..72 4. te kulminirati u srednjem vijeku.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Vizantijsko bogoslovlje. . Kragujevac: Kalenić.. No s druge strane se događa negativno stremljenje . kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.. str. 144. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. MAJEDNORF. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. 111 Dž. 1985. Stoga će upravo 16. Galski obred 5.

pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. ona još uvijek neće biti propisana. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7.1. Tako će rimska liturgija. godine od pape Pavla I. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. 781. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.. uz određene izmjene. prigodom posjete papi Adrijanu I. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. stoljeća. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Karlo Veliki je u Rimu. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Pipinovog sina i nasljednika. .). – 814. REFORMACIJE 7. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768.

To dovodi do novoga blagdana. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. str. ŠAGI – BUNIĆ. dok se kalež vjernicima uskraćuje. T. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu».112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Od 12. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. godine. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Corpus Christi (Tijelovo). spasonosni efekt. Od 13.2. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. 81-83. stoljeća. . J. Pričest se u 12.

J. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti.. A.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. 1993. JEDIN. ADAM. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Usp. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja.115 Također se. str. ŠAGI – BUNIĆ. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 76-77. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. stoljeću. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. 36. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Uvod u katoličku liturgiju. . a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. H. str. str.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Velika povijest crkve III/II. 640. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. T. 114 115 113 Usp. Usp.

Antifonal. Od ranoga njezinoga nastanka. str. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Od 13.» A. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. 7. Misala. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. nastaju sada malo – pomalo i upute. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Lekcionar i Evangelistar. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. propisi). 37. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. . bez ikakva opisa bogoslužnog toka.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Naime. 3. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. te koji se i danas nalaze u različitim. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu.

primi našu molitvu. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Sine Očev. smiluj nam se. Blagoslivljamo Te.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. slavimo Te. V.. Kralju nebeski. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Kristova otajstva. str. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Gospodine Bože. Isuse Kriste. ADAM. odnosno pjevanje psalma. ulaz). 84.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. A. 154. – 496.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Jaganjče Božji. kada su se grijesi ispovijedali javno. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Gospodine Sine jedinorođeni. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Gospodine Bože. Bože Oče Svemogući. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se).118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. pred svima. ZAGORAC. U prvome. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Hvalimo Te.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Uvod u katoličku liturgiju. Koji sje117 118 Usp. 1998. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. . Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. klanjamo Ti se. str. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor .

jedinoga kralja. Usp. Uvod u katoličku liturgiju. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Amen. No od 1048. Beograd: Srpska patrijaršija. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji.. Usp. Ti si jedini Gospodin. Isuse Kriste.121 Nadalje slijede molitve dana. biblijska čitanja. ADAM.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. Ti si jedini Svevišnji. 2001. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. A. 10-12.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve.. Leksikon ikonografije. Usp. 120 121 . u slavi Boga Oca. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. str. str. Od 500.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. 154. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 241. 61-62. Jer Ti si jedini svet. Sa Svetim Duhom. smiluj nam se. str.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Časosolov. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku.

U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». svet. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. Jaganjče Božji. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Nakon pjevanja sanctusa. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. koji oduzimaš grijehe svijeta. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta.122 riječi ustanovljenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. «Svet. 59. hosana u visini. 1978.. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. te anamnezu. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. . svet Gospodin Bog sabaot. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Usp.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. str. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 9). Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 2-6). Hosana u visini. Jaganjče Božji. smiluj nam se. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. smiluj nam se. Svet). koji oduzimaš grijehe svijeta. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu.

Štola (naramenica. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). 84-85. .80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Imala je najprije oblik zvona.124 7. a oko 1000. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena.4. 105.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije.. Sanctusa i sl. godine. prezbiteri i biskupi. bila je prvotno svjetovni znak službe. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). 687. godine počinje se pjevati tri puta. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Kasnije je nose đakoni. Kristova otajstva. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. ZAGORAC. Od 13. manipul. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. Usp. za vrijeme pjevanja Gloria. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Creda. palij i prsten. str. V. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije.

crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. i to: bijelu. str.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. I. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. početkom 13. Dalmatika. crvenu. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja.. stoljeća. 83-84. Liturgijski simbolički govor. ljubičastu. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). Usp. zelena. str. bijela. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. 449-498. ŠAŠKO.. str. str. smeđa. 501-502. stoljeću. Opšta crkvena istorija. 676685.. purpurnu i zlatnu. 1912. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. I. Uvod u katoličku liturgiju. 126 . U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. Liturgijski simbolički govor. Pluvijal (kišna kabanica. ŠAŠKO.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. zelena ozna125 Usp. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). zelenu. a formom je bila slična dalmatici. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. Zagreb: Glas Koncila 2005. crna. A. crnu. modra.. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. stoljeća. ADAM. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. kao na primjer u procesijama i sl. knjiga I. POPOVIĆ. vatikansko sabora).

lateranski sabor (1215. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima.5. A. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. 128 . Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. često poprima pretjerane forme.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Leksikon ikonografije. str. str. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Pričest je toliko opala da je IV. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Uvod u katoličku liturgiju. pravih i nepravih. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. ADAM. Liturgija je postala stvar klera. Na primjer. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. 379. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina.127 7. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. 40.

– 1153. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. u «vrh duše».). 76-79. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. 640. H. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. ZAGORAC. Kult svetaca.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika.). Hildegarda iz Bingena (1098.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. ADAM.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. JEDIN. 41 Ivan Gerson (umro 1429. Bernard iz Clairvauxa (1090. Uvod u katoličku liturgiju. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. V.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti.) i Elizabeta iz Schoena (1129. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Velika povijest crkve III/II. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. Od 13 st. toga dana ne može umrijeti. Kao predstavnici spominju se iz 12. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. ne stari. str. da ne može oslijepiti. 1969. st. Liturgika. – 1164. Pored svih ovih negativnih primjera. str. – 1179. Usp.. 131 . Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. da bi se božansko najdublje iskusilo. str.

Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi.132 Latinska misa.133 No bitan naglasak na propovijedanju. posebice seoskim potpuno zanemarivana.. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. posebice u bogoslužju. str. JEDIN. 41. u 13. mistik i propovjednik pokore + 1384. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». Stoga su prosjački redovi. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. stoljeća došao iz Nizozemske (G. No ona je u mnogim sredinama. . str.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. Grote. dominikanci i franjevci. zasigurno će dati protestantska reformacija. H. 642-643. koji je s krajem 14. nerazumljiva običnom puku. Usp. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. – 1471.. Velika povijest crkve III/II. i 14. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. ADAM. 132 133 A. Uvod u katoličku liturgiju.

Za njega su način bogoslužja. negdje radikalnije. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. molitve. njemački augustinski redovnik. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. P 8. crkveno ruho. Indulgencija). liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. doktor kanonskoga prava. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. tako i na liturgiju. – 1546. Držao je da se može zadržati svaki običaj. samo po sebi ni dobro ni zlo.). Godine 1517. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. . predmeti «isprazna vanjska stvar».1. Martin – (1483. pa tako i liturgijski. kako na cjelokupni život Crkve. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja.

. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv.) «Formula missae». zadržalo svoju valjanost. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. 136 135 «.. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. ŠAGI-BUNIĆ. godine u Wittenbergu se. kad. otpuštati. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. Velika povijest crkve IV... on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. H. JEDIN. Luther se.. 2004. Baalove popine.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. odnosno služenja misa za mrtve. bi o njemu ovisilo. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Dapače. dakako. H. . 69-70. T. JEDIN.139 Usp. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. godine Luther piše: «Recite nam vi. Velika povijest crkve IV. 274. JEDIN. poput molitava za mrtve. 74. gdje stoji napisano da je misa žrtva. No od 1523. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. 137 Prema latinskom mittere = slati. str. str. Usp. H.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. otpust je. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. završeno je.» Usp. grčku i hebrejsku misu. 139 138 Usp. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. str. to znači latinsko bogoslužje. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. Velika povijest crkve IV. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. J. 73.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.

godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. Na tome stojim. 2002.. Usp.143 Određeno je tako140 141 T. Luther je 1523. Martin Luther. 2006. T. 1993. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. odnosno definiranje liturgije. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. str. LOHSE. Za razliku od ovoga učenja.102. str. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». 330-331. str. str. 1526. ŠAGI-BUNIĆ. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. J..»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. R.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Drugo djelo. BAINTON. C. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Uvod u Teologiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). 274. 210. Osijek: Izvori. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Zagreb: MISL.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. život Martina Luthera. HAMMOND. Usp.. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. H. B. 142 143 . kao i zajedništva samih vjernika međusobno. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha.

godine.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. posebice prigodom Dana reformacije. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. godine. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. Na tome stojim. Luther je zadržao oltar. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. BAINTON. prvi tom. 145 146 Usp. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. . LEONAR. U članku 10. Opšta istorija protestantizma. Godine 1524. 2002. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). 5. E. ukrase. poput sastanaka podučavanja i sl.146 iz 1530. R. život Martina Luthera. i svećeničku odjeću. Članak 14. 104. svijeće. Luther je i autor većine pjesama u istoj. H. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Naj144 Usp. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. str.. str. na augsburškom saboru. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. 25. 337. lipnja 1530. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Čl. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. 15. čl. Ž. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. Nadahnuta je psalmom 46. Čl.).

Zapravo. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. čl. 93..»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. Augsburška konfesija. posvećen je misi. str. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. «. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. str. Stoga. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. Evangelička crkva u RH. 90.. ukazujući na činjenicu da biskupi..Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. suvremeno čitanje. 24.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. suvremeno čitanje. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise.. 148 . a ne kroz vjeru..»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. 147 Augsburška konfesija. Ali Pismo nam to ne dopušta. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki.

1985. . Djelovao u Zürichu. Umro je u bitci kod Kappela 1531.2. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. zajednička ispovijed grijeha te otpust. služila se sve do 1525. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. molitveni dio je izostavljen. godine. Zalagao se za jednostavnost. 135. Liturgies of the Western Church. svijećnjake. Pjevati su se mogli samo psalmi. Philadelphia: Fortress Press. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Usp. godine. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. B. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje.). slike.)– Švicarski reformator.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». Uklonio je oltar. 150 151 Usp. H. str. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. Slijedi zahvalna molitva.. 147-148. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Velika povijest crkve IV. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Drugi. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. «Apostolsko vjerovanje» i 112. lipnja 1524. No promjene u Zürichu su se događale postupno. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. str. – 1531. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. godine kao vojni kapelan. JEDIN. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. THOMSON.

. godine uspostavio i red bogoslužja. Pored ostaloga. Ž. Huldrych Zwingli. 8. GABLER. zahvalna molitva pastora te otpust. Duhove. dakle samo komemoracija. zadržavajući samo crni akademski talar. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Usp. Nakon toga slijedi psalam 112.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. str. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. His Life and Work. Farel je oko 1524. u rujnu te na Božić. THOMPSON.1565. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu.. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». prvi tom. B.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. E. str. U.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. 1986. 155 . William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. William (1489.3. Umjesto oltara. str. 133. 149-156. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Farel. Philadelphia: Forter Press. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. Opšta istorija protestantizma. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. Liturgies of the Western Church. LEONAR.153 Glede značenja euharistije. niti raspela. 125-139.

Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . Litrugija je zapravo bila služba riječi.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Umjesto glazbe. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. «Gore srca») Pričest .

Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Introduction to the Reformed Tradition. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. .) – Njemački teolog reformacije. LEITH. Na blagdane kao što je Božić. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. 178-180.156 8. 157 Bucer. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Godine 1548. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. i radio na reformaciji u Strasbourgu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Prvo. Uzašašće i sl. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. H. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Martin (1491. Ulmu i Kölnu. treba se održavati bogoslužje 156 Usp.. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). str. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. godine. J. – 1552. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Veliki Petak. 1977. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Atlanta: John Press.4.

pastor je izgovarao: «Sjećaj se.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. 167-181. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Liturgies of the Western Churc. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». THOMPSON. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. B. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Pomolimo se».158 158 Usp. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. str. Nakon toga. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. . Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu.

BLOESCH. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. ČEDVIK. Ž. 304. 93.. 1986. kako smo naglasili. THOMSON. 1989. Za Calvina. Liturgies of the Western Church. Opšta istorija protestantizma. predodređenje. 162 161 160 Usp. G. Dobra Vest..160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Osnove evanđeoske teologije 2. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja.. Jean (1509. Novi Sad. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. 104. prešao na protestantizam. LEONAR. Godine 1533. O. Usp. str. D. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. str. Istorija reformacije. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je.5.-1564. str. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. B. 185-224. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. prvi tom. kao i za Luthera. Novi Sad: Dobra Vest. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Usp.161 Calvin je 1545. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. E. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. .

John Calvin: A Biography. MILIĆ. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. PARKER. . 41. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. već sam sve uzeo iz Pisma.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. 2003. jer ih nije bilo.»163 163 Usp. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). str. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. T.. 155. «Što se tiče nedjeljnih molitava. Prijevod teksta u: J. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. L. str. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. H.

nebeski Oče. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Webber). stih po stih. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. Zagreb: Susret. T. ROBINSON. L. The Complete Library of Christian Worship. Amen. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. W. .» H. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. 1994.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. volume 2. 16. No prije nego bi počela propovijed. Twenty Centuries of Christian Worship. Sina i Svetog Duha. 164 . zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. Tennessee: Star Song Publishing group. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Nashville. H. str. 300. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. Biblijsko propovijedanje. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma.. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. 1997. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. str.. (ed. Robert E.

str. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. humanista i pjesnik. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. LEITH. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. Usp. Grand Rapids. 633. H.). Francuski. Theodor (1519.) bio je pravnik kao i Calvin. za spasenje svih ljudi. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. nakon pjevanja još jednog psalma.-1544. Michigan: Zondervan Publishing House. 167 Beza. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. 172-178 . priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. koji se. godine. Nakon Calvinove smrti. zauzimajući manje od četvrt sata. psalama. Clement Marot (1497. 1974. 168 Usp. Calvin je preveo. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Introduction to the Reformed Tradition. Usp. str. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. The New International Dictionary of the Christian Church. L. služba je bila kratka. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. str. John Calvin: A Biography. ljubljenog.-1605.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. protestant. J. Osim pjevanja i propovijedi. H. i. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. prilikom bla- 165 166 T. i za spasenje i posvećenje naših duša.str. 126. The New International Dictionary of the Christian Church. pastore i crkvu. 86-87. PARKER.

WENDEL. za razliku od Zwinglija. Ž. str.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Nauk hrišćanske vere. 483.KALVIN. 161. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. 170 171 Usp.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Nauk hrišćanske vere. Hrvatskoj. F. DELIMO. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Euharistija. Usp. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. vjerom prima od strane vjerujućih.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. Ž. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. 329-355. niti materijalno primanje Kristova tijela. ona su oruđa i znaci. str. već sudjelovanje u Kristovu životu. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Nauk hrišćanske vere.str. Mađarskoj. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Usp. godine174 u 22. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536.. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. KALVIN. poglavlju govori o crkvenim sastancima. barem jednom tjedno (nedjeljom). Ž.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. KALVIN. 474. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. 484. Nastanak i učvršćenje reformacije. i sl. Nauk hrišćanske vere. godine. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Ž. str. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Ž. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. 1996. . Usp. 464-498. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. str.KALVIN.

str. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. ili bar da možemo otići. str. Takvima se propovijed čini predugom. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. 175 Heidelberški katekizam. 176 . Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. 2000.. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna.175 U 23. dovoljno kratka. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. 186. 167. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. tako i kod javnih molitava. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. osim u vrijeme progonstva. Heidelberški katekizam. dok je inače. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut.

te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. THOMSON. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. za vrijeme vladanja Edwarda VI. veljače 2007. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. – 1665.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. str. osnivač anglikanske crkve.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Nadbiskup Canterburya. s nekoliko sitnijih promjena». misala. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Nakon njegove smrti. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.org/resources/bcp/Communion_1548. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Thomas (1489.. Thomas Cranmer. 178 179 180 . godine proglasio samostalnom. 6. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. godine. http://justus. Crkvena povijest 3. Cranmer. pristupljeno 18.htm. 1534.. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. 1986. Novi Sad: Baptistička teološka škola. godine. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer.anglican. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549.179 priredio je 1548.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. propisnika o obredima i sl. A. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). poput brevijara. 59. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti).

godine. . posebice kod posvećenja pričesti. posebice liturgiju Sarum.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. E. godine odnosno njemačku misu iz 1526. prvi tom.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.složeni sustav liturgijskih knjiga. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. “Sarum Rite. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Sarum liturgija. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. .Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. str. U 13. THOMSON. 61. A. Usp. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. Ž. Opšta istorija protestantizma. 450.po prvi put su. str.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. . No. .” ili “Use of Sarum. Koristio je također srednjovjekovne molitve. LEONAR. Crkvena povijest 3. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.

Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. str.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. str. Usp. LEONAR. Ž. koje je Parlament izglasao 14. 1986. ČEDVIG. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».anglican. 187 . čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.veljače 2007. poput svećeničkog ruha i sl. prvi tom.. 184 185 186 O. godine. veljače 2007. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. htm. Istorija reformacije. godine u članku 23.org/resources/bcp/1549/Communion_1549.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. Usp. Novi Sad: Dobra vest. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Opšta istorija protestantizma. E. Neki vanjski oblici bogoslužja. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. 87.. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. pristupljeno 18. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. travnja 1552. pristupljeno 18. đakonsko. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. http://justus.186 U obredniku iz 1552. ostali su vjerni staroj tradiciji. 452. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. Usp. http://justus. Naime.anglican.htm.

Crkve moraju biti dolično uređene. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. ali ih se ne rukopolaže za službu. str. govori se o značenju Večere Gospodnje. pa čak i Božića. 28. rujna i prosinca. govori se o jeziku bogoslužja. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe..104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). 189 190 .189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. – 1572. Uskrsa. 339. 19-23. Velika povijest crkve IV. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. str. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve.7. Opšta istorija protestantizma. 2003. 39 članaka vjere. koje nemaju pastore. lipnja. U članku 24.). U čl. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Župama.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. prvi tom. H. Ž. LEONAR. Usp.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. JEDIN. 456.188 8. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. str. Pored ostaloga. Službenici su pastori. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. E. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja.

. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Vjerovanja i Deset zapovijedi. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Večera Gospodnja. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. (3.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. str. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. 340. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. koji su ga dijelili međusobno. H.) molitva prije propovijedi.) zajedničko pjevanje psalma. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. Nakon pričesti. pjevao bi se 103 psalam. kako smo to gore naglasili).) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. (5. (7. zahvaljivanje za stvaranje. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.) drugo zajedničko pjevanje psalma. JEDIN. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve.191 Godine 1556. Vjernici. Samo su takvi mogli 191 Usp. (4. (2. Velika povijest crkve IV.) čitanje Pisma i propovijed. (6.

106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. Liturgies of the Western Church. proširit će se kasnije američkim kontinentom. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. 287-305. B. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. a u Škotskoj crkvi se i danas. Puritanci su se 1584. čist. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. 8. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. gdje nastaju prezbiterijanske crkve.193 Godine 1564. . godine Waldegravea se. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. «Bill and Book». jer bi im blagovanje bilo na osudu. str. THOMPSON. uz znatne izmijene tijekom povijesti. Od 1586. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. koristi u liturgiji. Onima. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox.8.

osim Očenaša. dušom i svom snagom svojom. Puritansko bogoslužje. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). njemu jedinome. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. štovati ne možemo bez 194 Usp. pjevanja psalama i sl. proslavljati. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. THOMPSON. Sinu i Duhu Svetome. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. poglavlje u cijelosti: «I. godine u 21. B. propovijedanju. ljubiti. ne anđelima. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. str. godine. 311.9. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. II. stoga Ga se mora bojati. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. svecima ili ikojem drugom stvorenju. . Engleske i Irske. koji suvereno vlada nas svime. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima.194 8. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. zazivati. 1649. iz 1647. donosimo 21.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans).-341. dobar je i čini dobro svima. Liturgies of the Western Church. i s obzirom na pad. ili prema sotonskim izmišljotinama. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova.

. zajedno s vjerskim prisegama. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. ako molimo na glas. u duhu i istini. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. s obitelji. svaki za sebe na samo. divljenjem. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. zavjetima. VI. III. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. gorljivošću. kojeg nalazimo u evanđelju. vjera. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. divljenje. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. Moliti trebamo za zakonite stvari. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. postom. sukladno Njegovoj volji. Boga trebamo štovati posvuda. ali ne i za mrtve. V. vjerom. Molitva. na poznatom jeziku IV. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. poniznošću. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. molitvu sa zahvaljivanjem. s pomoću Njegova Duha. s razumijevanjem. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. ljubavlju i ustrajnošću: i. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života.

i taj dan. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. moralnu. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. VIII. ne samo da se odmara od rada. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. sve do kraja svijeta. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. kršćani trebaju slaviti kao šabat. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. . Prirodni je zakon. i djelima milosrđa. 2001. Westminster Confession of Faith. 89-95.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. dan koji je posvećen Njemu. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). str. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. šabat. Glasgow: Free Presbyterian Publications. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). 195 Usp.

službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. Čini to u znak sjećanja na njega.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. 370.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Usp. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. Liturgies of the Western Church. uzimam ovaj kruh. dajem hvalu. str. B. Gloria Patri. THOMPSON. lomim ga i dajem ga tebi. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. opomena. . Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.

osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. nitko neće smatrati svećenikom. točka. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost.. žrtve. Istina je neuništiva. Ovo isključuje sve mise. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. X. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480.10. ESTEP.) iz 1524. 226227. Novi Sad: Dobra Vest. – 1528. . str. J. R. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. Glede shvaćanja euharistije. 198 W. XII. Misa nije žrtva. «V. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. H. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja.. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Introduction to the Reformed tradition. 180-182. točka. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. točka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. str. LEITH. 1986.197 8.. i razumjeti ga. već sjećanje na Kristovu smrt.

neka se ne pune ni jelom ni pićem. VII. Nakon propovjedi.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. volume 2. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Prvo. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. 118). 2 Kor 1. a ne dvoje. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. The Complete Library of Christian Worship. VIII. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. točka. . str. troje istovremeno.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. Na sastancima treba da govori jedan. (Ps 86. odnosno pokajanjem za grijehe. 2 Sol 1 i 2. Twenty Centuries of Christian Worship. 3. 199 Usp. točka. Kada se braća saberu. godine. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. 216-225. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. Kol 1. točka. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. 4). također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. ili što god Bog daje. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. tako što će jesti juhu ili povrće. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5.

Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. točka. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. stoljeću. Lk 22. 1 Kor 11). Baptisti. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. 1 Pt 1). 1 Pt 2.poslušnost Rim 2. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. 3. pojedinih baptističkih crkava i sl.4. . Rim 8. poput menonitske crkava. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. 2 Kor 2. . bratskih crkava. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. 1 Iv 2. XI. R. agape. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. slobodnim crkvama reformacijske baštine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. kao i istomišljenici. 236-238. Istina je neuništiva.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. 2 Sol 1. Kad su braća i sestre na okupu. 10. poput anabaptista nisu 200 W. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Mk 14. Fil 2. str. ESTEP. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna.

Godine 1695. Twenty Centuries of Christian Worship. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. volume 2. . The Complete Library of Christian Worship. 201 Usp. duhovno i jednostavno. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. 232. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. str.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige.

što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). 202 T. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. 8. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. . imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. Uvod u teologiju. HAMMOND. 209. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.11. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. C. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. odnosno svim protestantskim crkvama 8.11. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11. kako smo vidjeli. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. str.2.1. a ne svećenik.

Treba 203 Ž. u njemu je potpuna i završava se u njemu. BOUWSMA. Nauk hrišćanske vere. odnosno uvođenja narodnoga jezika. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. IV. W.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. str. KALVIN. 204 Usp. mire Boga s ljudima. . dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. str. H. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje..3. 306-307.204 8. Starješine. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. 490. Velika povijest crkve. str. J.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. John Calvin A Sixteenth Century Portrait.11.. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. JEDIN. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. 214-229.

BLOESCH. Osnove evanđeoske teologije 2. Što više. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.»206 8. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. BLOESCH. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. kako smo već ustvrdili. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. W. Von Ordung Gottesdiensts. G. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. A. str. G. 12. da ne čitaju. bila uglavnom čin svećenika. nisu razumjeli latinski jezik. 206 D. već tumačenje biblijskih tekstova. 8. odnosno poučnog karaktera. koje nisu samo kratke homilije. 94. liturgija je. Tako propovijed postaje edukativnog.11. str.11. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. ali ne i bez Riječi. potiskujući euharistiju kao središte liturgije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. 95. U slučaju nužde. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. pa čak i da se ne skupljaju.5. LUTHER. (Prijevod iz: M.) . 35.4.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. Osnove evanđeoske teologije 2. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti.

odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. U pojedinim krugovima.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. . u anabaptista. kao npr. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.

str.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. 2001. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Vršac: Fideb. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. SABORA 9. H..1. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. a ne prave vjere. Beseda: Novi Sad..207 Sabor se. str. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. Liturgijska obnova u XX veku. a izvorno stanje ponovo uspostavi. VUKAŠINOVIĆ. 404-405.. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. VATIKANSKOG 9. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. Zabranjeno je. – 1563.208 207 Usp. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.» V. 27-28. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. Velika povijest crkve IV. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. . razmatrajući disciplinarnu problematiku. JEDIN. također. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. načina vršenja bogoslužja.

str. . valjanost sakramenata i sl. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. 43. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. godine proglasio dekret o misi.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. 33. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Z. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . str. Sabor je 17.). Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. ADAM. rujna 1562. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Usp. A. Uvod u katoličku liturgiju. Povijest liturgije. nego njeno posredovanje. . PAŽIN. .

5. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 306. kazne. . 2. neka je izopćen. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. Ako netko rekne. 7. Ako netko rekne. 4. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. zadovoljštine i druge potrebe. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. Ako netko rekne. Đakovo: Forum bogoslova. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. str. neka je izopćen. da misni kanon sadrži zablude. Ako netko rekne. ili da se ona po ovoj ukida. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. za grijehe. 6. da ceremonije. 1997. neka je izopćen. Sakramenti. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. a da nije propicijatorna. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. pa da se s toga mora ukinuti. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). ona se smatra kao relativna žrtva. ili da koristi samo primatelju. neka je izopćen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. Ako netko rekne.. neka je izopćen. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. Ako netko rekne. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. COURT. neka je izopćen. 3.

8. zadržan je latinski jezik. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Narod i dalje ništa nije razumio. Što više. Usp. neka je izopćen. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. . 318-319. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. ADAM. 43. A. Ako netko rekne. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. Uvod u katoličku liturgiju. 9. str. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. neka je izopćen. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. Božja 212 213 T. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. No to se nije dogodilo.213 «Nasuprot protestanata. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. neka je izopćen. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. osim ako se izuzme povremena propovijed. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. Ako netko rekne. pa da ih stoga treba ukinuti. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. posebice u nedjelje i na blagdane. str. ŠAGI-BUNIĆ.

Papa Pio V. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. str.216 9. . kod procesija i različitih pobožnosti. Liturgijski pokret 19. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. Uvod u katoličku liturgiju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo.1. Usp. (1903. stoljeća 9. vatikanskom saboru. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. Usp.-1914. V. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. ZAGORAC. studenog 1903. A. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. Povijest liturgije. 65.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. 33. ADAM.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. stoljeću. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. str. PAŽIN. i 20. Papa Pio X. str. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570.2. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. 260. vatikanskog koncila. Kristova svećenička služba. godine.2.

kolovoza 1873. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Usp. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. već od 1921. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. 26. Usp. što su sakramentalni obredi i sl. Nakon I. godine. Liturgijska obnova u XX veku. U samostan Maria Laach. godine. rođen je 27.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». tada još uvijek latinskim jezikom. godine a zaređen za svećenika 1897. VUKAŠINOVIĆ. stupio je u 21 godini. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. rujna 1909. – 1946. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Lambert Beauduin.). . budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. VUKAŠINOVIĆ. V. svjetskog rata. str. što je liturgija. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. rođen je 5. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. studenog 1874. godine pridružio Benediktincima. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Liturgijska obnova u XX veku. V. 44. godine. str.

godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. rujna 1882.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Ž. među anglikancima se pojavljuje tzv. umro 16.). Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. E. godine.). Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. 322. Opšta istorija protestantizma. stoljeću (narodni jezik. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. U Engleskoj. LEONAR. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.2. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». 1800. . str.. kolovoza. Oxfordski pokret. – 1861. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl.2. treći tom. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. 2002.). – 1872. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala.

crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. bio je zaređen za svećenika u Rimu. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. . Ušao je u Oxfordski pokret. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. postovi i sl. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. str. episkopat.veljače 1801. imenovao kardinalom.) i drugi. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Ž. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Umro je u Birminghamu 1890 godine. između katoličanstva i liberalizma. Zbog toga se on 1842. LEONAR. E. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva.). koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište.godine. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. kada je završio studije u Oxfordu. Godine 1824. . po njegovu shvaćanju. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve.1836. Opšta istorija protestantizma. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.220 220 Usp. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija.1865. liturgija. Isaac Williams (1802. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. treći tom. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. Njima se pridružuje John Henry Newman. 326329. . Richard Hurrell Froude (1803. postao je anglikanski đakon. vjerske proslave. .1866. Godine 1847. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.).126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. kao što su to.

Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. Ali drugog puta nema. 1972.3. . pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. a Božji je narod gledao iz daleka. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. T. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. godine. godine kao prvi službeni dokument sabora. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. godine Engleski misal.»221 221 Usp. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. prosinca 1963.. 9. ŠAGI. do 1965. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. str. više-manje rezervirano samo za svećenike. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Anglokatolici tiskaju 1933. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. 37. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. II. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. stoljeću.BUNIĆ. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik.

dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Bili su optuženi i saslušani u Rimu.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.1. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. to dopuštenje. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». naime hebrejski. ADAM. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. . jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. Obrazloženje. što se njima kao Bizantincima. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. nije činilo neobično. grčki i latinski. što su ga. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. stoljeća). Uvod u katoličku liturgiju. str.3.»222 222 A. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. braća Ćiril i Metod.73. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima.

Osora. godine. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Splita.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Krka. a 1927. nakon čega će se. 1996. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. pod prijetnjom izopćenja. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. ŠANJEK. temeljem odluka II. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. godine. F. str. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. Senja kao i svi istarski biskupi. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. još od 10. 95. . bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Jeronima». Trogira. Naime. Šibenika. F. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl.. Nina. te sinoda iz 1063. Knina. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. 81-82. Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U Rimu je 1905. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. ožujka 1965. Juraj iz Slavonije (umro 1415).223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Sorbonski student i pariški profesor. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. Raba. 224 223 Usp. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Zadra. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama.. i 1060. ŠANJEK.

«Grgurofobija».225 Odluke II. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. godine.. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20.» J. katoličkog liturgičara. str. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. dok su njihovi protivnici. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. KALOĐERA. KOLARIĆ. Ekumenska trilogija.str. KOLARIĆ. stoljeća. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Nijemci i Francuzi. nakon I. str. 1871. svibnja 1937. Ekumenska trilogija. 1935. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. 40-42. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. Usp. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju.. . godine. 647-659. Zagreb: Prometej. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. kao služba Božja zajednice. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. M. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. 653-654. J. za 1935. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. 2005. godinu.

227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. T. osim gdje postoji posebna povlastica. ŠAGI-BUNIĆ. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. 1985. str. 1993. 37. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. Do sada. 228 . M KIRIGIN. Usp.. dakle. 170. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 27. ponajprije u čitanjima. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.. 1. 1972. dokumenti. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». Konstitucija o liturgiji. u: Drugi Vatikanski koncil. Ipak. 2. str. u nekim molitvama i pjesmama. str..228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. upozorenjima. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije.»227 Sabor je. Ali drugog puta nema.

kretnjama i držanju tijela. 230 229 Usp. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.»229 U konstituciji se. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 30. Konstitucija o liturgiji. str.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. M KIRIGIN. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. . bio služitelj ili vjernik. odnosno da vrše «ono što na njih spada». 33). Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. dakle. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. čitači. pjesmama kao i o činima. U liturgijskim obredima neka svatko. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. neka se vodi briga o usklicima puka. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. 29. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. psalmima. odgovorima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. 147. 23-25. u: Drugi vatikanski koncil.3. 31. pripjevima. str.2.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ne svi jednako. puku. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Koncilske teme. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. 109. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju.233 9. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. bilo prinosom bilo svetom pričešću. Katekizam katoličke crkve. tako svi. 63. DUDA. 1992.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. 1993. B. . dokumenti. str. bio klerik bio laik. str. a još manje kao nepravo – pravo. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. u: Drugi vatikanski koncil. Biblije. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje.3. 232 233 . no nisu u «suodnosu manje – veće. o Crkvi».. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). 307.. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.nego s drugog stajališta na drugoj razini». naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Usp. u kojem svatko.3. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu.

Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. 25.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. stoljeću. njime su nadahnute i prožete molitve. izrečenim još u 16. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. 33. iz njega se pjevaju psalmi. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. u: Drugi vatikanski koncil. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. 2. zazivi i liturgijske pjesme. Rimokatolička crkva je na II. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. str. neka se svestranije otvore biblijske riznice. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. . i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno.

Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi.. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. M. KIRIGIN. 165.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. 165. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl.. 238 Usp.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. «Služba liturgijskog čitanja». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. vjernošću i molitvom. br. str. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. 53. str. GELINEANU i drugi. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. GELINEANU i drugi. vatikanskog sabora. 2/95. HRANIĆ. rezultiralo je angažiranjem laika. 236 237 Usp. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja».. Konstitucija o liturgiji.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. str. 219. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima.237 Do II. str. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. J. . Đ. 1973.

u: Drugi vatikanski koncil. pa narod molitveno. Pisma. osim zbog teških razloga. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. Konstitucija o liturgiji. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. moralne i ine teme. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. M. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. KIRIGIN. propovijed je dio svetog obreda. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. krizme.240 «U liturgiji. ona je dio same liturgije. str. M.»239 Propovijedanje. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. KIRIGIN.3. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.»241 9. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. uz to još na nerazumljivom jeziku.4. Homilija se veoma preporučuje. sprovoda i sl. budući ih je predvodio samo svećenik. Usp. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Konstitucija o liturgiji. str. i to pod vidikom koji je ondje uključen. dakle. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. Neka se to nikako ne propušta. str. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. 220. vjenčanja. naime. 33. 240 241 . 220.

4. u: Drugi vatikanski koncil. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. No. «53. odnosno molitvu vjernika. Sveopće molitve vjernika I. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. a manje molitelj. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. 1995. ili Gospodine usliši nas i sl. za one koji s vlašću nama upravljaju. istu moći predvoditi i vjernici laici. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. . 35. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. str. vatikanskom saboru. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. dok će na Zapadu.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. 9. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. Usp. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. za one koje tište razne nevolje.

247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. 247 Usp. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. New York: The Church Hymnal Corporation. 1980. vatikanskog koncila.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.244 evangeličkih. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. križ (bez raspela) i sl. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 1988.. štole i sl. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. London: SPCK. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. The Book of Occasional Services. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. . Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.). 245 The alternative Service Book 1980.

liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. responzijalnih molitava. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. The Renewal of Sunday Worship. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. za pastore i laičke vođe). poput litanija.249 Utjecaj II. . 9. Gart House je 1989. volume 3. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. posebice među američkim baptistima. The Book of Common Order. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. 10-11. 249 The Complete Library of Christian Worship. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. Godine 1989. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). str. a Roy Pearson je 1990. 1. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode).4. Edinburgh: The Saint Andrew Press. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. organizirana je. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. godine te ista knjiga iz 1994. 1979.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979.

253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. volume 3. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Robert E. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja.252 U liturgijskim promjenama II.). 25. Liturgijska godina. 330-331. od prve biblijske knjige. . U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Treće čitanje je bilo iz evanđelja./2007 liturgijska je godina C. A. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. 252 Usp. lat. i godina II. vatikanskoga sabora. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. Tennessee: Star Song Publishing group. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. Webber). B ili C. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. str. str. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. (ed. lectio «čitanje».253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. lectionarium «knjiga čitanja». započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Nashville. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. lektor odnosno čitač. The Renewal of Sunday Worship. The Complete Library of Christian Worship. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. 33. u: Drugi vatikanski koncil.. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. 1993. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Odatle i liturgijski službenik. godinu B i godinu C.

str. Celebrate the Christian Story. 295-326. str. posebice oko Božića. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki.. 255 256 Usp. 1998. Morehouse MP Publishing. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. 17. Book of Common Worship. str. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. 110-121. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. božićnom vremenu. te iz evanđelja. korizme i Uskrsa kao i u godini B. The Ceremoniest of the Church.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Godine 1983. U adventu. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). PERHAM. HATCHETT.. New York: The Seabury Press.. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi.255 reformirani. 1990. 590-591. Commentary on the American Prayer Book. 324-327.. Lousville. Book of Common Order. 1994. D. M. 258 Usp. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. 609-643. 1981..256 prezbiterijanci.. 257 . Usp. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. J. čitanje iz apostolskih poslanica. str. London: Holy Trinity Church. Edinburgh: Saint Andrew Press. U godini A čita se evanđelje po Mateju. New York: Oxford University Press. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. 1033-1095. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. MICHNO. U radne 254 Usp. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). The Book of Common Prayer. M. 888-1001.254 luterani. za Uskrs Ivanovo evanđelje. 1997. str. 1993.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. Usp. G. Pjesmarica Božjega naroda. Kentucky: Westminster/John Know Press. A Priest’s Handbook.

D. str. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. smrti i uskrsnuća. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Osnove evanđeoske teologije 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. 1993. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Lekcionar ima mane i prednosti.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. 138. Mali liturgijski leksikon. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. . Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. Svaki formalizam može biti negativan. BLOESCH. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. 101. a druge prenaglase. 260 259 Usp. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. . BERGER. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Pored tri liturgijska čitanja. str. Međutim. G. lekcionar ima i prednosti: . Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. R. u pravilu se čita i određeni psalam.

262 .261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. str. Ova je praksa i ranije bila poznata.Časopis Pravoslavne eparhije sremske.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. 1997.. vjernici drugi. 261 Usp.str. himnografija i heortologija. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . KERN. Book of Common Worship. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). kako na Zapadu tako i na Istoku. Sada je narod. 611-783. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). no uglavnom je bila pridržana zboru. Liturgika. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. K.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. 13. Usp. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.

.

sprovod. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. nedjelje i Gospodnji blagdani). Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. Uzašašće. 1981. poput evangeličkih crkava u svijetu. po reformatoru Martinu Lutheru). Božić. uskrsno vrijeme – Uskrs.1. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. sveta sedmica. krštenje. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. . Uz svako liturgijsko razdoblje. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. vjera.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. jest liturgijska crkva. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. Stara i Nova godina. crkva. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. Presveto Trojstvo). Duhovi. Bogojavljenje). nedjelje kroz godinu. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. prigodne.

a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. Beffchen) koje označavaju 10. 266 . Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje.».-82.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. http://www. «Tzv..264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. duga haljina evangeličkog svećenika. 80. kako se prema Bogu treba odnositi. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. npr. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem..evangelickacrkva-zagreb. odnosno lekcionar za A. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama..-143. Uvod u katoličku liturgiju. bijele u skandinavskim zemljama. 139.» A. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.htm. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. Talari mogu biti i druge boje. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima.. Reformatorstvo je. O liturgijskim bojama vidi više na str. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. odnosno rimske običaje. dogležnjica. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. B i C liturgijsku godinu. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. str. 85. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). veljače 2007. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. odnosno primljena u luteranstvu. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. ADAM. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. pristupljeno 9. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. te na blagdane. Božjih zapovijedi. tj. st. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi.

svim ljudima dobre volje. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». i od vijeka. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja.267 Nedjeljama. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Amen». Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. moleći molitvu pokajanja. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. . Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». do vijeka Amen». Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. raspelo i otvorena Biblija. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. ima i svoje liturgijsko značenje. koja se naziva oltarska slika. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. tako i sada i u vijeke. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Kako bijaše na početku. Naime.

Svećenik. okrenut narodu. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. djecu i mlade. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Narod odgovara: «Amen». kao i za mir u svijetu. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. druge crkvene općine. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Narod odgovara: «Amen». Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Pjesmarica Božjega naroda. str. 225 do 237. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. udovce i udovice. narod pjeva treću pjesmu. starce i osamljene zdrave i bolesne. (pretisak iz 1902. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. svakog pojedinca. 269 . Okrenut oltaru.). str. žive i one na samrti. 1993. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. 66-67.. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Evangelički katekizam.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. Usp. 268 Usp. svećenik moli veliku molitvu. izgovarajući Aronov blagoslov. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». U nju uključuje cijelu općinu.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Završna molitva. duhovski ciklus. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Antifona. 14. 3. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. 11. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). 15. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. 8. A to je bila velika sreća za evangelički a. 12. . 9. Pjevanje evanđelja. uskrsni ciklus. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. introitous = ulazak. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. ova pjesmarica sadrži i molitve. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. 276 Lat. Samuel Palumbiny. Molitva dana (kolekta). ili sviraju orgulje.276 2. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. 6. slovački narod». Narod odgovara: i s duhom tvojim. Štefan Leška. homilije i sl. Pjesma za milost.. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Osim pjesama.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Aronov blagoslov. v. 13. Introit. praznični i sl. 2007.Jakobei). Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Pjesma (prvi stih). Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Narod odgovara: i na zemlji mir. Gašpar Motešicky i dr. Adam Plintovic. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Amen. božićni ciklus. molitve u molitvenim knjižicama. Apostolsko vjerovanje. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. i ml. Propovijed. Jan Blaisus st. koji po D. svim ljudima dobre volje. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). 10. Jeremiaš Lednicky. 4. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 7. D. 5. SAJAK. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 02. Himnus (pjesma prije propovijedi). Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. 1988. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). Duhove. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Istentiszteleti rendtartás. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 1985. bijelu košulju i crnu kravatu. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. na Uskrs. najbližu nedjelju 31. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. 10. 283 Istentiszteleti rendtartás. Zidovi crkava su čisti. 284 . Amen». križa i sl. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.2. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. U crkvama se. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. križa i sl. bez slika.2. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi.

Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Kod služenja Večere Gospodnje. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Iza toga se daju obavijesti. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. nas prenio u vječno slavlje? 4. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Obećavate li. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica).Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. te druga glavna pjesma. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. te molitva pokajanja.

O reformatskoj crkvi. Forum.285 10. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Novi Sad: J. godine. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. P. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj.2. 2005. 2003. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Knjiga zajedničkih molitava. 125-135. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Aronov blagoslov. molitva Očenaš. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. . večernju i euharistijsku službu..286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. str. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». Oca i Sina i Duha Svetoga». 125-135. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.. KIŠ. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. str. Obrednik sadrži jutarnju.3. 1921.

Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Narod odgovara: «Amen». dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Službu riječi mogu obavljati lektori. Uskrs. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. konfirmacije. đakoni i pastori. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Duhovi. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). . Preobraženje. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine.). crvena (Duhovi. korizma. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Dan reformacije i sl. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Spasovo. đakoni i pastori. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). službe krštenja. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. slobodna. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. a vjernici mole vlastitim riječima. sprovod). vjenčanja). i prikloni srca naša zakonu svome». ljubičasta (advent.

73-84. 1993.289 Slijedi molitva pastora.New York: Oxford University Press. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. 292 293 . Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Lousville. nakon čega vjernici sjede. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Book of Common Order. Knjiga zajedničkih molitava. str. 1990. te se pjeva zajednička pjesma. Book of Common Worship. Nakon toga slijede kratke obavijesti. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). 47. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. 1994. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Edinburgh: Saint Andrew Press. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. smiluj nam se. str. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. 290 291 289 The Book of Common Prayer. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Kentucky: Westminster/John Know Press. Usp.

Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Pastor moli: Svemogući Bože. po Isusu Kristu. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. na slavu tvog svetog Imena. djelom i propustom. pred tobom su sva srca otvorena. Amen. 1 Iv 1. Poradi sina svojega Isusa Krista. 16. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Amen. sada i dovijeka. Po Kristu. mišlju. Amen.9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Amen. očisti nam misli srca. Gospodinu našemu. . Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. niti svoje bližnje kao same sebe. riječju. smiluj nam se i oprosti nam. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. 8. 29-31. oprostio vam grijehe vaše. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. 4. Heb. Gospodinu našem. 14.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

veljače 2007. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. . Ekumenska trilogija. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. str. E-mail upućen Jasminu Miliću. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. 8. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja.»300 Rukopolažu se pastori. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. Pojedini pastori prilikom krštenja. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. 495-496. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama.. te pastorovom blagoslovnom molitvom. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. 301 Obrednik Baptističke crkve. 1999. postoje i tjedni sastanci (tzv. starješine i đakoni. J KOLARIĆ. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. prikupljanjem milodara. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). KNEŽEVIĆ. Usp.

U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. službu sahrane. Pjesme duhovne. službu dana Gospodnjega. Zagreb. Ovdje smo dali osnovne naglaske.303 i druge. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Duhovne pjesme. To mogu biti i starija djeca. službu krštenja. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. službu vjenčanja. uglavnom prevedene s engleskog.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. službu prinošenja djeteta. ali nikako novorođenčad). Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. službu ordinacije pastora. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. a koje su se u prošlosti više isticale. 1998. 1966. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. pjesme duhovne. . budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. Savez baptističkih crkava u RH.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu sahrane. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. SAD). «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu ordinacije pastora. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. počevši s Agnezom Ozman. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. službu vjenčanja. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. službu prinošenja djeteta. službu dana Gospodnjega. 10. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić).4. stoljeća. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). U toj su školi studenti. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu krštenja. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. i početkom 20. 1999. .

Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. U nekim je crkvama 306 S. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. Prvi.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. uniformiranom bogoslužju. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. 271. starije i suvremene gospel pjesme. korusi. pjevanje biblijskih stihova.-272. pa i u organiziranju bogoslužja. str. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. 1 Tim 2. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. plesat će pred Bogom (2 Sam 6.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. . Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. pljeskat će rukama (Ps 47 1). ne može se govoriti o jednom. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. Zagreb: Bogoslovni institut. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. primjerice: tradicionalne himne. 18). glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. 8). Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. 2003. 2. psalmi. JAMBREK. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi..

predanost. Daruvar: Logos. 16. 2002.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. radost spasenja. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. 206. uzdanje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. molitva. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. evangelizacija. Pjevajmo Gospodinu. poslanje djece Božje. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. 310 Usp. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. . hvala i veličanje Boga. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. pentekostne pjesme.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). težnja za nebom. S. veljače 2007. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. ljubav. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. 1991. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. utjeha. bilo da se radi o obraćenju. JAMBREK. trpljenje. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. Pjesmarica. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom».308 Iz tiska je 2006. potrebom izlječenja i sl. Chorusi.

Karizmatske crkve. 312 . no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. čitač(i) Svetog pisma. Od blagdana slave Božić. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. Savez crkava Riječ Života. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Uskrs i Duhove. poput Save311 Usp. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve).312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. veljače 2007. 16. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. S. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. muškarci muškarcima).311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno).) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. JAMBREK. a zatim molitva i slavljenje. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Nakon slavljenja slijedi propovijed.

Adventus = dolazak). stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Godine 1861. 75-76. subotu. godine. 10. u prvoj polovici 19. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak..314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 249-266. Adventistički crkveni priručnik. 8-10). Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom.. 314 315 . imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Usp. stoljeća. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. 2001. Nastala je u Americi.5. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije.. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 1992. str. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Zagreb: Znaci vremena. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji.. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica.

. Zagreb: Znaci vremena. 1995. 316 Kršćanske himne. himne Isusu Kristu.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu.

Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko.). po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima).. početak gradnje. 203. 1995. već prikladno civilno odijelo. odnosno svaka tri mjeseca. posvećenje djeteta. molitve i litanije za određene prigode. život kršćanina.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. jedni drugima peru noge. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. 187-259. Adventisti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. poslušnost i služba Bogu. Ne rabi se liturgijska odjeća. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. str.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. kršćanski dom. str.. blagoslivljanje doma. Uskrsa i sl. Što adventisti vjeruju. molitvu za bolesne i vjenčanje. preuzimanje novog okruga.. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. krštenje. 318 319 . Ona je više od puke uspomene.. Biblija. Gospodnju večeru. prigodne pjesme. radosna vijest. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. str. 196-197. Što adventisti vjeruju. posvetu molitvenog doma. pogreb. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. 317 Priručnik za propovjednike. Usp. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim.

John Wesley. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda.6. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. grupe seniora. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18.. pored svog zanimanja u svijetu. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve.hr/ 321 . Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. godine. grupe za slavljenje.met0odisti. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). No. priredio je 1874. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10.»321 No u svijetu. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. No.. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. nakon smrti Johna Wesleya. stoljeću nastala u Engleskoj. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. imaju i sposobnost propovijedanja. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju.

). Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. 295. – 1770. H. 324 E. 1989. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. Zagreb: Kristova crkva Betanija. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. 415-434. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti.. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje.000. str. THOMPSON.»324 322 323 Usp. koja su taknuta Duhom Božjim. Naime.000 propovjedi. Brat Johna Wesleya. H. Jedna povijest crkve. ali i po kućama i na otvorenom. Liturgies of the Western Church. ima ih preko 6. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Jedna povijest crkve. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. . Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. George Whitefield (1714. u blizini Bristola. ali je imao puni udio u njegovom radu. John Wesley je.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. 297. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.» E. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. str. BROADBENT. B. Propovijedao je po crkvama. BROADBENT. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi.

molitveni sat. str. 62. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. zbirka duhovnih pesama. Prije II.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. U Makedoniji je. 1938. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. na makedonskom jeziku.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. kako smo rekli. omladinski sat. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. nedjeljnu školu. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). zbirka duhovnih pjesama. advent. metodisti su 1938. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Slavopoj. Novi Sad: Metodistička crkva. dječji sat. Novu Godinu. sprovod. vjenčanje. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Usp. Philadelphia: The Westminster Press. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape.. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Uskrs. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. Božić. trezvenjački sat. .-64. konfirmaciju. rukopolaganje za đakona i starješinu. Usp. 1972. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. svetu pričest. uskrsni post (korizmu). krštenje. Pastori. vjenčanje i za sprovod. štole i sl. The Worshipbook.

Poje- . prve kršćanske Crkve. bez propisanih molitava. to su sljedbenici tzv. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. on je bio različit. liturgijske odjeće i sl. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. pa sve do naših dana. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Kako smo vidjeli. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. slobodnih protestantskih crkava. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći.

1964. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. radosni328 Usp. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. crkve koje prakticiraju tzv. str.328 No.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. s druge strane. slobodno bogoslužje. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. BARTH. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. jedno za drugim.. God Here and Now. smirenost i tišina. posebice pentekostne i karizmatske crkve. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). glasnoj molitvi i sl. Međutim. K. . Uzajamno upoznavanje. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. dopunjavanje. slobodno bogoslužje. 78. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. London: Routledge and Kegan Paul. Mnogi anglikanci. no on je i naš Kralj). o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl.

obavljana u redu i disciplini.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. . Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. bogatija. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu.

.

Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Edinburgh: Saint Andrew Press. Časosolov. 1993. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1983. Lousville. Book of Common Worship. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. . Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1999. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1988. 1882. 2001. Kentucky: Westminster/John Know Press. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1994. 1998. Budimpešta. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Book of Common Order. Beograd: Srpska patrijaršija. 1996.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Bratislava. Zagreb: Glas Koncila. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). 1978 Cithara Sanctorum.

v. Istentiszteleti rendtartás. 1999. Kršćanske himne. 1966. 2003. Evanjelicky spevnik. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 1981. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1995. Pjesmarica Božjeg naroda. 2002. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. 1995. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Obrednik Baptističke crkve. 206. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Énekesköny. Knjiga zajedničkih molitava. 2000. Pjesmarica. Pjesme spasenja. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1985. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1921. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Evangelicky zpevnik. na Slovensku. Zagreb: Znaci vremena. 1991. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Evangelická cirkev a. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Daruvar: Logos. . Pjevajmo Gospodinu.

H. Karl. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. život Martina Luthera.New York: Oxford University Press. 1933. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Beograd: Sveti arhijerejski sinod.. 1986. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1995. 1972. 2002. Philadelphia: The Westminster Press. Adolf. suvremeno čitanje. Na tome stojim. Sveopće molitve vjernika I. Augsburška konfesija. Živa voda. God Here and Now. Evangelička crkva u RH. Barth. The alternative Service Book 1980. Služebnik. zbirka duhovnih pesama. The Book of Occasional Services. Ostala literatura Adam. 1980. 1988. Zagreb: MISL. 1998. Uvod u katoličku liturgiju. Savez baptističkih crkava u RH. pjesme duhovne. London: SPCK. 1979. The Worshipbook. London: Routledge and Kegan Paul. 1964. Ronald.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Bainton. .. New York: The Church Hymnal Corporation. 1938. The Book of Common Prayer. Zagreb. Novi Sad: Metodistička crkva. 1990. The Book of Common Order.

u: Drugi vatikanski koncil. A Sixteenth Century Portrait. 1989. H. 1988. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. o Crkvi». Sremski Karlovci. 1998. Duda. Sakramenti. Dela apostolska. 1997.. Bonaventura. 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Čedvig.. Michigan: Baker Book House. dokumenti. 1993. Donald. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1999. Bouwsma William j. 1993. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.. New York. . Sjeme je riječ Božja.A. Osnove evanđeoske teologije 2. Biblijski priručnik. 1986. Court. 1984. 1993. Biblijski leksikon. John Calvin. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Istorija reformacije. Rupert. Žan. Bloesch. Franz. Broadbent. Delimo. Oxford: Oxford University Press. Zagreb: Duhovna stvarnost. Oven. Worship: Adoration and Action. Đakovo: Forum bogoslova. Novi sad: Dobra Vest. 1989. Mali liturgijski leksikon.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Carson. Novi Sad: Dobra Vest. Nastanak i učvršćenje reformacije. D. E. Grand Rapids. Trebinje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedna povijest crkve. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vrnjačka Banja. 1993.

Ulrich. Prag. Daruvar: Logos.).. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. E. Clyde. 1993. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Pastoralne poslanice. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. R. Nashville: Thomas Nelson. France. Kraljevo.. 1999. Teologija Novoga zavjeta. Novi Sad: Dobra Vest. (pretisak iz 1902. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina.. 1986. T. Bonhoeffer: Worldly Preaching. . J. W. Gabler. 1986. Philadelphia: Forter Press. 1993. 1973. Fundulis. 2000. Joanis. Liturgika 1. Estep. 1997. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Hammond. Donald. Gelineanu. 1997. Uvod u sveto bogosluženje.. Osijek: Izvori. i drugi. Guthrie. 165. Joachim. Fant. 2004. Nedeljko.C. Daruvar: Logos. Evangelički katekizam.. Huldrych Zwingli. Grgurević.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. 1975. 1985. Istina je neuništiva. Zagreb: Duhovna stvarnost. 2003. R. Uvod u Teologiju. Kršćanska sadašnjost.. T. His Life and Work. Evanđelje po Mateju. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Gnilka.

Velika povijest crkve IV. Jedin. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Duhovna stvarnost. Marion J. Zagreb. Jedin. 1993. povijest i načela vjerovanja. 1972. Zagreb: Bogoslovni institut. Velika povijest crkve II. Horak. Hubert. Marko. 2004. «Služba liturgijskog čitanja». Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. «Grgurofobija». 1981. Jedin. Josip. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 1989.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Velika povijest crkve I. 2/95.str. Đuro. Jambrek.. Velika povijest crkve III/II. Hubert. 1980. Jedin. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 2000. Kalođera. New York: The Seabury Press. 2003. 1996. Hubert. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. br. Nauk hrišćanske vere. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kršćanska sadašnjost. Stanko. Heatchett. . Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Baptisti. 1995. godinu. za 1935. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 40-42.. Jedin. Kalvin. Žan. Crkveni sabori. Commentary on the American Prayer Book. 1935. Hubert. Hranić.

Lohse. Leon-Dufour. 1971. Konstitucija o liturgiji. 2005. Opšta istorija protestantizma. himnografija i heortologija. Richmond. 2006. 1977. Ž. VA: John Know Press. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Xavier. 1985. 1997. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Martin Luther. Leksikon ikonografije. Leonar. 1982. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Kolarić. P. Kirigin. Kolarić. Kraus. Bernhard. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 1990. John. Atlanta: John Press.. Zagreb: Mozaik knjiga. Novi Sad: J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. H. 2005. Kronika kršćanstva. 1980. Martin. Juraj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Kiš. u: Drugi Vatikanski koncil. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1998. Zagreb: Veritas. dokumenti. 1993. Nandor. Riječnik biblijske teologije. Istočni kršćani. Introduction to the Reformed Tradition. Juraj. Emil. Leith. prvi tom i drugi tom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Ekumenska trilogija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Prometej. . Kiprijan. Hans – Joachim. Forum. The Threat and the Power. 2002. O reformatskoj crkvi. Liturgika.

1961. Daruvar: Logos. Milić. Džon. O liturgiji. Morehouse MP Publishing. P. Martin. Liturgika. Celebrate the Christian Story. Parker. Eduard. Moris. 1997. 1997. Majendorf. . The Ceremoniest of the Church. (skripta za internu upotrebu slušača). Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Ralph. A Priest’s Handbook. Vizantijsko bogoslovlje. Jasmin. Kragujevac: Kalenić. 2003. Liturgika (skripta). 1997. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. John Calvin: A Biography. Leon. L. Zvonko. H. Dennis G. Beograd: Pravoslavlje. 1989. 1986. tumačenje evanđelja po Ivanu. Opšta istorija protestantizma. Povijest liturgije. Pažin. 1985. 1963. 1988 Michno. Philadelphia: The Westminster Press. 2002. Worship in the Early Church. Križevci: Biskupski Ordinarijat. treći tom. Michigan: eerdmans. Svet Novoga zaveta. Juraj. 1975. London: Holy Trinity Church. Grand Rapids. T. Pavić. Ivan Krstitelj. Michael. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Pavković. Beograd: Trojeručica. Perham. Ivan. 1998.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Misionarski i duhovni centar.

Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Stott. Šagi – Bunić. 1912. 1997. 1987. Tomislav. Zagreb: Susret. Haddon W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. W. Rahner. Stagg. Novi Sad: Dobra Vest. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1998. Karl i Vorgrimler. Povijest kršćanske literature I. Biblijsko propovijedanje. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 1995. 1965. Frank. Priručnik za propovjednike. 1992. Teologija Novoga zavjeta. Ali drugog puta nema. 1984. Daruvar: Logos. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Dimitrije. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 2004. Rice. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u kršćansku teologiju. 1992. Šagi – Bunić. Adalbert.. 1997.. 1987. Efežanima. Rebić. Biblijske starine. Staniloje. Maruševec: ATF. Opšta crkvena istorija. knjiga I. R. 1972. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teološki rječnik. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. . Tomislav. Šagi – Bunić. Tomislav. John. Richard. Robinson. Jevsevije.

Underhill. Bard. New York: Harper and Brothers.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Franjo. 2005. . 2003. volume 3. 2001. Nashville. 1963. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 1986. Šaško. Novi Sad: Baptistička teološka škola. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Crkvena povijest III. The Renewal of Sunday Worship. Tennessee: Star Song Publishing group.. 2001. Vladimir. (ed. Twenty Centuries of Christian Worship. Worship. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 1996. Webber). Grand Rapids. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Šmeman. Ivan. Aleksandar.. Zagreb: Znaci vremena. Zagreb: Glas Koncila. 1992. Michigan: Zondervan Publishing House. Beseda: Novi Sad.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. The New International Dictionary of the Christian Church. Što adventisti vjeruju. The Complete Library of Christian Worship. volume 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Webber). (ed. Alan. Vukašinović. Nashville. Thomson. 1974. Tennessee: Star Song Publishing group. Liturgijski simbolički govor. Vršac: Fideb. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Philadelphia: Fortress Press. Liturgija i život. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . The Complete Library of Christian Worship. Thompson. Liturgijska obnova u XX veku. Robert E. 1993. Evelyn. 1994. Liturgies of the Western Church.primorska i Skenderijska. Robert E.

1998. Kristova otajstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Krist. Wine and Bread. Vladimir. http://www. .anglican.htm. Westminster Confession of Faith.veljače 2007. INTERNET http://www. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2001. 1996. Valley Forge: Judson Press. posvetitelj vremena. Zagorac.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. veljače 2007.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. http://justus. Vladimir. Liturgika. pristupljeno 18. Zagorac.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.metodisti. Zagorac.katolici. Zagreb: Prosvjeta.hr/. Vladimir. veljače 2007. 1969. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Vladimir. http://www. Publishers (bez godine izdanja).php?action=c_vidi&id=2996. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 2005. Francois. William. 1997. Zagorac. Water.org/nauk. veljače 2007. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Kristova svećenička služba. pristupljeno 8. pristupljeno 18.evangelickacrkva-zagreb. Pravoslavna crkva. Timothy. E. 1992 Wendel. H. 1989. Robert. Word. Webber. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York and Evanston: Harper & Row. pristupljeno 9. Worship is a Verb.htm. Willimon.

192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače. htm. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007. Ruben.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. 2007 . pristupljeno 18.anglican. veljače 2007. pristupljeno 18. Dušan. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.htm. 8. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. veljače 2007. 25.anglican. veljače 2007 Sajak.org/resources/bcp/Communion_ 1548. 16. Stanko. Knežević. http://justus.

Od akademske 2004. sc. 2005. Od 1993. do 1998. vjerovanja i djelovanja).1918. sc. Davorina Peterlina. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. Mihaela Kuzmiča. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda.. dr. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. ožujka 1995.Jasmin Milić rođen je 28. siječnja 1999. Tko je bio Jean Calvin. rođenom Arvaj. Bosna i Hercegovina. . Oženjen je suprugom Tamarom. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad./2005. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. godine u Bijeljini. prosinca 1969. godine. dr. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. . Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine te 1997. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. s kojom ima dvoje djece. sina Mihaela i kćer Ivanu.1918. godine te za seniora 31.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful