P. 1
Milic - Povijesni Pregled Liturgije

Milic - Povijesni Pregled Liturgije

|Views: 33|Likes:
Published by oxtrumental
Pregled crkvene liturgije
Pregled crkvene liturgije

More info:

Categories:Types, Recipes/Menus
Published by: oxtrumental on Mar 09, 2014
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

04/18/2015

pdf

text

original

Sections

  • PREDGOVOR
  • UVOD
  • 2.1. Bogoslužje prije pada u grijeh
  • 2.3. Sveti šator
  • 2.4. Kovčeg saveza
  • 2.5. Jeruzalemski hram
  • 2.5.1. Bogoštovne djelatnosti
  • 2.5.2.Starozavjetni liturgijski kalendar
  • 2.5.3. Svećenstvo
  • 2.6. Sinagoga
  • 4.1. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama
  • 4.1.1. Lomljenje kruha – euharistija59
  • 4.1.2. Molitva – liturgijski obrasci
  • 4.1.3. Propovijedanje i naučavanje
  • 4.1.4. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika
  • 4. 2. Bogoštovna mjesta
  • 5.1. Didache
  • 5.2. Klementova poslanica Korinćanima
  • 5.3. Ignacijevi spisi
  • 6.1. Sloboda kršćanstva
  • 6.2. Teološki utjecaj na liturgiju
  • 6.2.1. Liturgijska vjeroispovijedanja
  • 6.2.1.2. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje
  • 6.2.1.3. Atanazijevo vjeroispovijedanje
  • 6.2.2. Rani liturgijski teološki obrasci
  • 6.3. Liturgijske stranputice
  • 6.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara
  • 6.6. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu
  • 7.2. Razvoj euharistijske teologije i prakse
  • 7. 3. Struktura liturgije – himne i molitve
  • 7.4. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja
  • 7.5. Predreformacijsko stanje
  • 8.1. Martin Luther134
  • 8.2. Urlich Zwingli149
  • 8.4. Martin Bucer157
  • 8.5. Jean Calvin159
  • 8. 6. Anglikanska crkva177
  • 8.7. John Knox
  • 8.8. Puritanci
  • 8.11.1. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije
  • 8.11.2. Odbacivanje posredničke svećeničke službe
  • 8.11.3. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje
  • 8.11.4. Propovijed
  • 8.11.5. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju
  • 9.1. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora
  • 9.2. Liturgijski pokret 19. i 20. stoljeća
  • 9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima
  • 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima
  • 9.3. II. vatikanski sabor
  • 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji
  • 9.3.4. Molitva vjernika
  • 9.4. 1. Lekcionar
  • 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj
  • 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
  • 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
  • 10.5. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313
  • 10.6. Evangelička metodistička crkva320
  • ZAKLJUČAK
  • BIBLIOGRAFIJA

Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

.2....................SADRŽAJ PREDGOVOR ...........6.............4....................................................... 19 2................ 17 1................................................................................................................. 28 2........Starozavjetni liturgijski kalendar ........................... Bogoslužje nakon pada u grijeh .....2.........................................2................................................... 24 2............. Sinagoga ................ OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ................................................ Kovčeg saveza ....... Služba ... Sveti šator .................................1.... 20 2.........................3................................................................. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU . Bogoštovne djelatnosti.....5............ 19 2.. 15 1... 30 3.3............5.................................................................... 33 .............5........................................................................................................ Bogoštovlje ............ 21 2.. 26 2........ 19 2....................................... Liturgija.. 13 1.......... Bogoslužje prije pada u grijeh .......... 18 1.................................................................................................... 16 1..................................... ISUS I BOGOSLUŽJE .............................3...................................1...................................................................... 19 2......... Jeruzalemski hram .......... 22 2...............................................4.... 9 UVOD......................... Bogoslužje .....1............. Svećenstvo ........................................................5...

.............................1..........3.............................. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog .............. Apologija sv..1...................... Oblikovanje liturgijskog kalendara............... Ignacijevi spisi .. 59 6...................................... 38 4.................... Sloboda kršćanstva ..1........1.......... 65 6...1............................... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama..............2.............2.................3.................. Rani liturgijski teološki obrasci .................................................................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ......................2.. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ............1................ 37 4.. 57 6.... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME.........2............2... 56 6........ 56 6........... 45 5..... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..... Apostolsko vjerovanje .................. 64 6....... Klementova poslanica Korinćanima ........................2....1...................... Bogoštovna mjesta............ Liturgijska vjeroispovijedanja..........................1................... 44 4............... Didache ..........5..........................4... 50 5........1.................................1.... 43 4........1........ Liturgijske stranputice .........3........ Justina ................................ Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ........................................... 58 6.... Nedjelja – Dan Gospodnji .4..................3. 39 4.......... 68 ... 42 4.. 49 5............1..............1.1.......................4................. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ... 47 5.... 37 4...................................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ...1..1.1..................5.................1............. Lomljenje kruha – euharistija .. 55 6....................... 62 6.............................................1...........4... Molitva – liturgijski obrasci ..... 47 5............... 55 6...................................................... Propovijedanje i naučavanje .......... 51 6..................... Teološki utjecaj na liturgiju........ Atanazijevo vjeroispovjedanje................. 61 6......................3.............. 49 5...........

............................... Anglikanska crkva...................... Jean Calvin .......7...................2..........................8....11. 76 7....................11............................................................................................. Liturgijski pokret 19..... John Knox ..........11. Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ................................... Razvoj euharistijske teologije i prakse ..................................................................................5. Urlich Zwingli ....... 115 8.......................... Anabaptisti i baptisti .. 123 ......................................................4..................4.11.......1............ Predreformacijsko stanje ........1........................... 106 8................2.................................. 115 8.. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ...... 101 8..................10....... 92 8. 85 8............ i 20...................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ....... Odbacivanje posredničke svećeničke službe............ 90 8.................. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ................................. 119 9.....Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7.................................... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ..................6........ Martin Bucer.................. 104 8.............2...... Propovijed .............. 85 8.... 95 8........................................ Martin Luther ....... William Farel............11.................................... 107 8.................1... 80 7................................... 117 9.........................5...............................3...1...................... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ...... Puritanci ... Struktura liturgije – himne i molitve ........... 110 8.................... stoljeća. 74 7......11...................................... 82 8.............5....... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II..........................................3. 117 8.... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ... 73 7.................................9...4.3............................... VATIKANSKOG SABORA ......................................... 116 8.................... 73 7.......................... 93 8......... 115 8........ 119 9.....2......................................... Karolinška obnova . Sudjelovanje vjernika u bogoslužju .................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

1 pitanje. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima.» (Izl 20.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Međutim. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. obožava. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. 2 . proslavlja. 2-3).2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. kraljevima…) i sl. drugome čovjeku (faraonima. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Nemoj imati drugih bogova osim mene. iz kuće ropstva. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Komunizam.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. koji je želio suzbiti svaku religioznost. Bog tvoj. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.

Jahve. 44. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. U knjizi proroka Izaije... štovanje drugih «bogova».. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. da im budu na sramotu. Jer ja. jer Otac takve klanjaoce želi». izrađivači njihovi više od bilo koga. u Židova.» (Heb 10.. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. 9-11. Bog sam ljubomoran. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. to jest kroz svoje tijelo. Ne klanjaj im se niti im služi. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. 19-20). ništavan je. Bog tvoj. 4-6).» (Izl 20. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. ili dolje na zemlji. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo.» «Prema tome. braćo. ili u vodama pod zemljom. 4 . odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca.. 23).4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. (Iv 4. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.

oko 250-150 godine prije Krista. LITURGIJA 1. kultnu službu. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. kao i za pomoć Usp. 23. 11. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. 6).OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. Od 2. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. države. 21. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. Uvod u katoličku liturgiju. str. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. poput Lk 1. odnosno za javno dobro. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. ADAM. 1993.1. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. Heb 9. A. . humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. 12). a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 10.

Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. 8 . liturgijska bogoslužja. 30). Anglikanska. Pravoslavna. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska.2. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. najčešće u određenim oblicima. kako ćemo vidjeti kasnije. odjećom svećenika. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Danas.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. stare Istočne crkve. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava.8 No. liturgijskim prostorom i sl. dakle propisana bogoslužja. Reformirana. propisanim molitvama. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. 1. 2). izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. Pentekostne crkve i sl. Metodistička i sl. Starokatolička Evangelička. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. redoslijedom bogoslužja. Tzv. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve.

Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York: Harper and Brothers. u Islamu.. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Worship. 1996. 287. 10 11 . RICE. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju.. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. strogo propisana obveza. Mi služimo Bogu. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. proslavljamo ga i štujemo. str. str. 1987. REBIĆ. kako u povijesti. Uvod u kršćansku teologiju. str. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. koja je u određenim tradicijama. E. UNDRHILL. Maruševec: ATF.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga).»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu».11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. Središnje teme Staroga zavjeta. 1963. 1. no u isto vri9 A. nalazimo i termin bogoslužje. 3. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. R. kao npr. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. tako i u osobnom životu štovatelja.. 143. 3. već i zbog onoga što Bog čini. odnosno štovanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. Naime.

Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre.4. str.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. str. Mk 10. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. 10.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. ADAM. 15. . I termin služba može imati dvostruko značenje. poput riječi bogoslužje . 1938. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.13 12 13 A. nego da služi…’ (Mt 20. ZollikonZürich. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 28. što se na zemlji može dogoditi». Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. No koji god termin upotrebljavali. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Uvod u katoličku liturgiju. 1. Služba Osim gore navedenih izraza. 45).Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. najhitnije i najdivnije.

BOGOSLUŽJE U STAROME 2. ZAVJETU 2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Time je zajedništvo. 16-17). Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. 2.2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. prijateljsko zajedništvo s Bogom.1. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu.

Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). najvjerojatnije u formi vizije. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. 2. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith.3. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Betelu. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. str. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. No. Šekem.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. poglavlje. 8-38). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Budući da je narod Izraela bio u pokretu.. Mamri i Beer Šebi. 78-79. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. . Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. da je 14 Usp. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. 1993. to jest Sveti šator (hebr. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme.

. 10-22. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25.4.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 1 Kralj 6. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 5-7. str. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 8. 3). Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 1-9). 27) te u Šilu (1 Sam 3. 11). «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 8).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. zatim u Betelu (Suci 20. 3 sl. 1-9. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 19. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 37. 2. 1-17). 6). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 7). 4 i sl.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. odnosno svjedočanstva (Izl 31.1). To je posljednje što o njemu znamo. 81.

središte je obrednih radnji bogoslužja. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. 2. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. 7). 1992. On sam. koje služi Izraelskom narodu. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. dakako. Ofra.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. oda16 A. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. . 175. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Izrael više nije putujući narod.5. a kovčeg. REBIĆ. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Šilo.. Šator je bio pokretno svetište. Biblijske starine.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Mispa. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Dan). no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. koji je znak Božje prisutnosti.

29). slavili blagdani i sl. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Dovršen je 64. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. godine prije Krista. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Treći.. a izgradio ga je Zerubabel. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. 18 . 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6.-37. u njemu su se prinosile žrtve. Bio je oko 27 metara dug.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Zagreb: Duhovna stvarnost. godine poslije Krista. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. 256. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. K njemu se hodočastilo. no nije ga uspio nikada izgraditi. 307. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.5 metara. Biblijski priručnik. str. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Drugi je hram bio posvećen 515. Nakon toga. Rječnik biblijske teologije. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. LEON-DUFOUR. str.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. 1980. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. godine prije Krista). 2).18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja.. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. 1989. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah.

pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Hebrejska riječ korba.5. da se Bog spomene prinositelja po dobru.19 2. Levitski zakon 3. na neki način. REBIĆ. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. pa ga je trebalo očistiti. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.22 i žrtve pokajnice. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. dolazi od riječi karab što znači biti blizu.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. 127. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. «Bogu se prinosila cijela životinja. str. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi.23 Kako smo već ranije istaknuli. Biblijske starine. 179-185.» Enciklopedija Biblije.20 žrtve prinosnice. str. Levitski zakonik 1. osim kože koja je pripala svećenicima. čovjek je 19 20 A. «To je bio prinos najboljeg brašna. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. 2000. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. dostatno je dobro za Boga). To je bio dragovoljan prinos Bogu. Levitski za- 21 22 23 . 128. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja.1. 1-2).» Enciklopedija Biblije. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Levitski zakonik 2. godine po Kristu. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. rimska vojska. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. koju prevodimo kao žrtva.» Enciklopedija Biblije.. Tražilo se. str. Već 70. Zagreb: Duhovna stvarnost. Kršćanska sadašnjost. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 128.21 žrtve pričesnice. str.

7. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). kao na primjer: Br 6. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. 24 Usp. A.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Usp. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uz molitvu. 5. 211-222. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Pnz 26. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Bez molitve nije bilo žrtve.. 1984. str. REBIĆ. 148. Pored osobne molitve. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Pnz 27. A. Biblijski leksikon. 22-27 – formula blagoslova. 154. str. Središnje teme staroga zavjeta. 128.» Enciklopedija Biblije. Pridruživao im se narod. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Br 5. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. Pritom su se. str. osobito konik 4. Pnz 6. 25 . kao i pri drugim žrtvama. liturgijski obrasci. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. prinosila dva jarca. a sama je molitva žrtva na djelu.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. REBIĆ. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. str. 14-26 – formula proklinjanja.. Biblijske starine.

Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 2.5. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. 11). 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. večernju molitvu i sl. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. prema Jeruzalemu. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 23. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. 134. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Enciklopedija Biblije. Osim ovoga tjednoga blagdana. 18) . nalazimo u knjizi psalama. ma gdje se nalazili. . str. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. 1-3. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. psaltiru. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. U Izl 16. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Prvi spomen Šabata (heb. počinak)nalazimo u Post 2. U Izl 20. kao npr.2. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. okretali su se pri osobnoj molitvi. a po tome i tvorac povijesti.

Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Enciklopedija Biblije. Krist. anđeo smrti ubijao je Egipćane. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Jošua 5. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. 1996. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. Levitski zakonik 23: 15-21. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. str. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova.. 10. nisana. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . berba grožđa i maslina. str. 120. jeo se kruh koji se brzo mijesio. kad se završila žetva. Ponovljeni zakon 16:19-12. Marko 14: 1-2. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. 10-12. Izlazak 23:16. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Prva se pasha zbila u večer uoči 14.31 28 V. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. 120. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi.30 i Blagdan sjenica. Enciklopedija Biblije. a poštedio prvorođence Egipta. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. na krovovima kuća. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Izlazak 12. kao tjedni blagdan. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve.29 Blagdan sedmica. ZAGORAC. posvetitelj vremena. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta.

Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. 152. str. Epifan. Kr. obučen u odjeću od bijelog platna. str. Zatim bi uzeo jarca. 121.3. str. poznatoga kao žrtveni jarac. 121. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Toga se dana odmaralo. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. 199-210. str. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. REBIĆ. 33 34 35 36 . Purim35 i sl. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove.5. 120. Biblijske starine. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. 121. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Usp.33 Posvećenja hrama (hannukah)34.Usp.» Enciklopedija Biblije. Prije se nazivao Srebrne trube. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama.36 2. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. Ondje je škropio krvlju žrtve.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. str. str. A REBIĆ. Pr. god. Središnje teme Staroga zavjeta. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. štovalo i prinosilo žrtve.. 121. Enciklopedija Biblije. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.» Enciklopedija Biblije. str. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu.» Enciklopedija Biblije. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama.» Enciklopedija Biblije. 120-139. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Osim ovih velikih blagdana. Nova godina (Roš Hašana). A.32 Dan pomirenja (Jom kippur). To je nutarnji.. Veliki bi svećenik.

str. Usp. Levije. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. u 30. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. . Središnje teme Staroga zavjeta. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. te ima važnu. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. što treba činiti i tako dalje. A. 158. REBIĆ.40 Svećenik. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. 179. A. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. kakav treba on biti. 156.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. str. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. REBIĆ. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. str. Biblijski priručnik. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. naučavatelj i tumač Zakona. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. može li se ići u bitku i sl. Središnje teme Staroga zavjeta. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. jedan od Jakovljevih sinova. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh.

a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.. 1986. Također su poučavali Božji narod Zakonu. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.41 2. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Usp.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.6.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. do ulaza. Beograd: Pravoslavlje. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Na jednoj strani te osi. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». 43 . Pravokutnog je tlocrta. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.. LOZE. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. 532. 104.. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. U sredini prostorije nalazi se almenor. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. pjevanje te završni blagoslov. Svet Novoga zaveta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. torah). koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. str. str. str. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. hebr. 1990. 126-127. stol s kojeg se čita Tora (Zakon.» Leksikon ikonografije. E. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Ispred njega gori vječno svjetlo.. na molitvu. čitanje i tumačenje Božje riječi.

(skripta za internu upotrebu slušača). milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Povijest liturgije. kad lijegaš i kad ustaješ. Jahve je jedan. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Midraš. 3. 22-26. Boga svoga. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Priveži ih na svoju ruku za znak. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Napominji ih svojim sinovima. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 24-26 45 46 . Završni blagoslov iz Br 6. Z PAŽIN. Psalmi 5. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. svim srcem svojim. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Knjiga Sudaca.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. 44 Usp. Zato ljubi Jahvu. 3. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. i neka ti budu kao zapis među očima. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). 4-9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. 4. 4-945 2. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. str. neka ti se urežu u srce. 1989. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem.

tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. LEON DUFOUR.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. str.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Rječnik biblijske teologije. str. 95. Usp. Enciklopedija Biblije. LOZE. 135. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. . Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. E. X. 105. 47 48 49 Usp.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. str. Svet Novoga zaveta. Usp.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.

»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. Iv 2. 205. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Sjeme je riječ Božja. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. DUDA. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 41. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 49. 20-24). Iv 18.. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). str. Kristova svećenička služba. 1997. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . 13.ISUS I 3. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. ZAGORAC. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 22). 20). 1993.. 51 50 B. V. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 10. str. 22 i dalje). 73.

Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. 41-42). Iv 17. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. str. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Opraštanje. 16.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). Mt 1. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 12. 23. Worship: Adoration and Action. 63. Iv 11. 39-45). Ivan. R. Molio je javno (Mt 11. 1997.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Lk 10. Lk 9. Daruvar: Logos. 25-27. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. A. Kristova svećenička služba. Iv 18. Evanđelje po Mateju. 39-42. Mt 27. MORIS. Daruvar: Logos. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Usp. 1993. str.. 1997. Mt 26. 1-26) i privatno (Mt 14. 46. str. Lk 6. 212. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. 21-22. T. 24). L. CARSON. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 36. Mk 15. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Lk 5. 9-13). Lk 22. odnosno izmirenje s bližnjima.. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. D. 9-13. već izraz njihova duha.. 53 54 . Usp. 138. str. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. 2-4. 34.54 52 Usp. Mk 14. FRANCE. 20). 206. pred svojim učenicima (Mat 6. 35.52 Isus je navjestitelj. Lk 11. Grand Rapids. tumačenje evanđelja po Ivanu. 49. Michigan: Baker Book House. V.. 28. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. ZAGORAC.

14-20). uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. Kristova svećenička služba.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. odnosno kršćanskoj liturgiji. 57 . Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. str. prepoznaje se. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje.. R.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. On je dakle naviještao riječ Božju.E. 13-17). U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». 51. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. V. str.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. rekli bi smo danas sakrament euharistije. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. 1992. 208. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. WEBBER. Worship is a Verb. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. ZAGORAC.

206-207. Kristova svećenička služba. Sve je dakle u Starom zavjetu. 17). Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. ostvarenje u njegovoj osobi. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. privremeno. nego ispuniti’ (Mt 5. ZAGORAC. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. 14-29) i sa šabatom. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. pa i stvarnost kulta. Dakle. Nisam došao ukinuti.»58 58 V.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. str. .

Pavao siđe. Opet se pope. produži govor do ponoći. djelovanju. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. svladan snom. pade s trećeg kata dolje. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Kako je kanio sutradan otići.1. dok je Pavao i dalje govorio. Digoše ga već mrtva. 42) «U prvi dan sedmice. 4. nadnese se nada nj. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. zajedničkom životu. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Pavao je govorio prisutnima.POČECI KRŠĆANSKE 4. Nadalje. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. A nekog mladića imenom Eutiha.» (Dj 2. lomljenju kruha i u molitvama. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. vjerovanju i praksi prve crkve. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . kad se sastadosmo da lomimo kruh.

«Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Lk 22. Kako bilo.1. 16 i Dj 2. 20. STAGG. 7-12). Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. F. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. lomljenje kruha. Teologija Novoga zavjeta.. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. I onda otputova. Usp. Dakle.1. euharistija i zajedništvo. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. molitva i propovijedanje. 42. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju.» (Dj 20. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. zahvalno mišljenje. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. 4. . Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 180-183. 16). 19. Novi Sad: Dobra Vest. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. 1987. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. 16. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. str.

Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. 4. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj.. nazvani Agape.1. Teološki rječnik. str. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. dakle. Usp. 1999. K. 23b-25). za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. . poslije večere.. 17 i dalje). razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. 61 Usp. 11-12. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. Teologija Novoga zavjeta.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. 2004. VORGRIMLER. GNILKA. 19. str. Iz Pavlovih se riječi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. evidentno je da apostol Pavao. 96-97. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. RAHNER i H. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22.2.

ZAGORAC. Kristova otajstva. Primjerice. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. sazivi. 6 i dalje.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. u Djelima apostolskim 2. V. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 12. 47. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 19. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 12. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 10. prije svega. 24. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 1-2: «Tako. str. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. molim da se upravljaju prošnje. što je bilo i prirodno. 23-26. 4. 3. odnosno molitvu.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. amen i hosana. 1. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. molitve. 95. . Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. izrazi: aleluja. 14. 42.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 24-31. Usp. zahvaljivanja za sve ljude.

dakle. 3-5. Osim o sadržaju molitve. Molitva «u jezicima» može biti korisna. Pavao govori i o načinu molitve. GUTHRIE. 15-20. 16. 1 Tim 3. Z. 20. a jedan neka tumači!» (27 stih). 6-11. D. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». str. «Ako se govori tuđim jezikom. 15-16. 105- . str. 1. Crkva. što je bila molitva «duhom». 1997. 1 Pt 1. 1997. Fil 2. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. Kol 1. 4. Pastoralne. 1. str. 3.. bez obzira na njihovu narodnost. 30 i 32. R. dakle. str. sudbonosnim razdobljima. 16-22. moraju imati svoj red.. što je činjenica koja se često zaboravlja. 5-9 i sl. osim u teškim. Pastoralne poslanice. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Daruvar: Logos. Ef 1. već za sve ljude. 2 Tim 2.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 3 – 14. 2. Tim 6. one trebaju biti predmet molitve. STOTT. Daruvar: Logos.. religijsku ili inu pripadnost. 63-64 Usp. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. J. 1 Sol 5. 18-22. Povijest liturgije. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. Njih nalazimo u Rim 8. Crkva treba moliti za «sve ljude». jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. ne moli samo za svoje članove. 22-25.65 64 65 D. Crkva obavlja posredničku službu. Efežanima. W. 11-13. 5. 28-29. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. GUTHRIE. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). PAŽIN.

str. Grand Rapids.. R. 1: D. R NEIBUHR i D. The Ministry in Historical Perspectives. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. Pastoralne. MARTIN. STAGG. 66 67 Usp. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. str. F. poput mnogih drugih. str. 206. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Pavao i Barnaba su. Njemu čast i vječna vlast! Amen. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4.. Teologija Novoga zavjeta.» 67 106. .3. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. WILLIAMS. D. 36 i dalje.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. F. Njih je vrijedno zapaziti. 39-52. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. 11). «The Ministry of the New Testament». str. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. 106.66 4. 42). 1988.1. Teologija Novoga zavjeta.. STAGG. Usp. Michigan: Eerdmans. neke razlike ipak postoje. 1/1959. GUTHRIE. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). str. str. Worship in the Early Church.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. 35). 192-195. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. MOODY. P. propovijedanja i naučavanja. u: Rewiew and Expositor. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti.

apostoli biskupe. U katoličkoj i 69 70 . Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. Rim 12. 28-30. U tekstovima poput 1 Kor 12.4. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. znanje. dar ozdravljanja. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. karizmatska zajednica. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. 8-10. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). sukladno ovome učenju. Naime. dar tumačenja jezika. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. U tome je smislu uistinu bila živa. starješinska služba i sl. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. Krist je zaredio apostole. Apostol Pavao govori u Ef 5. prezbitersku i biskupsku. proroštvo. Anglikanske i sl. posebice psalmi. razlikovanje duhova. moć čudesa. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Pravoslavne. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. vjera. I ovi su elementi. preuzeti iz židovske liturgije. posebice euharistiju. uvodeći učenje o tzv.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi).1. jezici. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. uz sliku spontanog bogoslužja. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Taj slijed se. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi.

. Leksikon ikonografije. 3. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. u kojima se obavlja bogoslužje . svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. o čemu ćemo kasnije govoriti). budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. 1 Kor 16. 2. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. 553. 46). 2. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. str. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. 10). 7. ali ovisno o papi i biskupima. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. Usp. crkve. . Otk 1. 4. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. 1990. odnosno euharistije. Zagreb: kršćanska sadašnjost. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 4. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. pastor=pastir). Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat.

2). Ad Caecillium 16. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. J. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Usp. a sv. Ciprijan će sredinom 3. W. nego li subotu. 22. H. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. str. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost.72 71 T. Valley Forge: Judson Press. 1984. Sc. 21. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. I. WILLIMON. 67)». str. Water. Wine and Bread. 72 . 1989. Word.. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. ŠAGI – BUNIĆ. Euharistija u životu crkve kroz povijest. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve... toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

godine nakon Krista. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. tek 1873. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. stoljeća. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. koji si nam dao spoznati po Isusu. i 130. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. za sveti trs Davida sluge tvojega. A što se tiče euharistije. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Oče naš. godine. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. U 9. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. 5. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. i 10.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. zatim u 8.1. No spis je otkriven mnogo kasnije. .

Crkve svoje (tes ekklesias sou). Oče naš. i sabran postade jedan. ‘Amen’. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). A pošto se nasitite. Ti si. Spomeni se Gospode. koju si nam dao spoznati po Isusu. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). 3. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. ‘Amen’. Saberi je od četiri vjetra. Hvalu ti dajemo. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke.. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. jer si moćan: tebi slava u vijeke. da iskazuju hvalu kako hoće. Povijest kršćanske literature I. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Tebi slava u vijeke. 5. sve stvorio poradi imena svoga. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. koje si stavio da stanuje u našim srcima. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. ‘Amen’. Neka dođe milost (charis). za život i spoznaju (gnoseos). ovako iskazujte hvalu: 2. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 4. . a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. ‘Amen’. ‘Amen’. posvećenu. 5.»73 73 T. str. Oče sveti. gospodaru svemogući (despota pantokrator). nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. poradi svetoga Imena tvoga. A prorocima (prophetais) dopustite. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. 6. neka se obrati! Maranatha! Amen. 3. ‘Amen’. ŠAGI – BUNIĆ. 7. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. 49. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. X. 4. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Ova je opomena slična onoj u Didache 15. 3). ženidba i sl. Uvod u katoličku liturgiju. 2 i Heb 10. U 15. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. ŠAGI – BUNIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. . Povijest kršćanske literature I. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. 44. mogu obaviti uz suglasnost biskupa.74 5. str. 5. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. A.3. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama.75 74 75 T. euharistija. ADAM. 23. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. 82. Stoga se krštenje. Usp. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. str. hesychos kai anabausos.2.

50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. a nenazočnima se šalje po đakonima. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.Euharistijska služba77 5. str. kako već rekosmo. bilo da borave u gradu ili na selu. PAŽIN. Prva apologija sv. Povijest liturgije.4. A narod odobravajući klikne: Amen. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Usp. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena.Molitva vjernika . predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. Nato. . donese se kruh. kad čitač prestane. Justina Ovaj dokument iz 150. A poslije molitava. PAŽIN. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. 5-6.5. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. vino i voda. str.Propovijed . 6. Povijest liturgije.Svetopisamska čitanja .Prinošenje darova . Koliko već ima vremena.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Z. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.

a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. str. Velika povijest crkve I. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. 79 Usp. H. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. 1999. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vrnjačka Banja. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. JEDIN. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. godine po Kristu. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 1972. 311. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. . što čine đakoni. svećenika i đakona. 108-109. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. prezbiteri. Kako smo do sada vidjeli. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Trebinje. str..

velika zahvala i sl. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. Kad ovo činite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. I dok se dragovoljno predavao muci. budući da ti se tako svidjelo. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. uze kruh. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. meni na spomen činite. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. po kojemu slava i čast tebi. jedite. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. Povijest liturgije. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. tebi zahvali i reče: Uzmite. No. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. Bože po tvome ljubljenom Sinu. . 10-11. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. da ih učvrsti u vjeri i istini. str. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. Isusu Kristu. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. raširio ruke trpeći. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. PAŽIN. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Amen.

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini. A. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. 82 83 . svet Gospodin Bog Sabaot.83 81 Svet.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Hosana u visini. ADAM. Usp. 24-26. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. svet. 21. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. str. Uvod u katoličku liturgiju. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.

.

Poput carskoga ceremonijala na dvoru. 380. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Liturgija postaje svečanija.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. 25. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju.84 Ova. ali i kompliciranija. stoljeća biti progonjeno. Uvod u katoličku liturgiju. godine objavio i stavio na snagu. o čemu će kasnije biti riječi. A. . raskošnija. VRIJEME 6. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. «Milanskim reskriptom tolerancije». str. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru.1. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Kasnije će. valja ju prilagoditi novim okolnostima. kojeg je car Konstantin 313. ADAM. godine.

Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik.2. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. osobito glede Kristova božanstva. U Fil 2. Uvod u katoličku liturgiju. u slavu uznesen». Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. U 1 Tim 3. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. palij. 5) ili «Jedan Gospodin. 25-26. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». ADAM. Duhom opravdan. ona je postala 85 Usp. i jedno krštenje» (Ef 4. poganima propovijedan. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist».85 6. 5). 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan.2. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. u svijetu vjerovan. . A. Sin Božji. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. Spasitelj). Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. str. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.1. anđelima pokazan. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. 6. jedna vjera.

1. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. uzašao na nebo. sašao nad pakao. . sjedi o desnu Boga. Uskrsnuće tijela i život vječni. 38-39. Mučen pod Poncijem Pilatom.1. Povijest kršćanske literature I. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. T. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. I u Isusa Krista.2. Oca svemogućega. Rođen od Marije Djevice. općinstvo svetih. No. Otpuštenje grijeha. Vjerujem u Duha Svetoga. treći dan uskrsnuo od mrtvih. 6. umro i pokopan. Sina njegova jedinoga. ŠAGI-BUNIĆ. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Oca svemogućega. Svetu sveopću Crkvu. no tada još nemamo točan tekst tog simbola.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. stoljeću. Raspet. Amen.» 86 Usp. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. stvoritelja neba i zemlje. godine. koji je začet po Duhu Svetom. Gospodina našega.. str. odonud će doći suditi žive i mrtve.

Crkveni sabori. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. po kome je sve stvoreno. I uskrsnuo treći dan. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1980. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. Boga od Boga. svjetlo od svjetla.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. ne stvorena.1. svega vidljivoga i nevidljivoga. H. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. str.2. godine po Kristu. pravoga Boga od pravoga Boga. JEDIN. 15-20 88 87 Usp. 20-24 . str. Rođenog od Oca prije svih vjekova. H. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. jedinorođenoga Sina Božjega. istobitna s Ocem. Rođena.87 Na drugom općem saboru. Oca svemogućega. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. Stvoritelja neba i zemlje. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.. Usp. JEDIN.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. po Svetom pismu. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Crkveni sabori.

iako se pripisuje Atanaziju.2. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- .” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I život budućega vijeka. beskrajnosti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. nego je samo jedan Bog.1. koji je govorio po prorocima. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. stoljeću. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. a ipak nisu tri Boga. Gospodina i životvorca. «Tko želi biti spašen. vječnosti i svemoćnosti. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. Autor mu je nepoznat. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. I u Duha Svetoga. Amen. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.» 6. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. Pisano je protiv arijevskog učenja. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu.3.

Tako je svemoguć Otac. Sin gospodin. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. Nestvoren (increatus) je Otac. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. a treća je osoba Duha Svetoga. kako je prije rečeno. Tako je jedan Otac. niti rodili. Duh Sveti gospodin. vječan je Sin. taj će biti zauvijek izgubljen. dakle. jedan Sin. Tako nisu ni tri nestvorena. nego je jedan nestvoreni. nestvoren je Sin. tako Duh Sveti. Oca nitko nije učinio. a ipak nisu tri gospodina. ni Sin. Tako je Otac gospodin. ne tri Sina. Tko. svemoguć Duh Sveti. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. niti stvorili.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. želi biti spašen. druga osoba je sinovljeva. tako Sin. Neizmjeran (immensus) je Otac. vječan je Duh Sveti. neizmjeran je Duh Sveti. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. a ipak nisu tri Boga. niti stvorio. jedan neizmjerni. Jedna je osoba Oca. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. a ne tri Oca. tako Trojstvo u jedinstvu. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Ni Sina Otac nije učinio. ni tri neizmjerna. nestvoren je Duh Sveti. nego jedan Gospodin. neizmjeran je Sin. Kako Otac. niti stvorio nego rodio. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. nego iz njih proizlazi (procedens). ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. svemoguć Sin. niti rodio. jednako velike. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Vječan (aeternus) je Otac. tako da u svemu. nego je samo jedan Bog.

On je zbog našeg spasenja trpio. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. sjedi s desne strane Boga. Potpuni Bog. Oni koji su činili dobro. manji od Oca po ljudskoj naravi. Jedan potpuno i čitav.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.2. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. nego jer je Bog uzeo ljudskost. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. Ocu jednak u božanstvu. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. do 6.org/nauk. ne može se spasiti. Bog i čovjek. 89 http://www. A jer je istovremeno Bog i čovjek.katolici. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. uzašao na nebo. potpuni čovjek. veljače 2007.»89 6. u vječni oganj. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. To je katolička vjera. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. u Duhu Svetomu). koji su činili zlo. svemogućeg Oca. . odatle će doći suditi žive i mrtve.php?action=c_vidi&id=2996. odnosno o Svetom Trojstvu. ući će u vječni život. Jedan pak. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. stoljeća. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. pristupljeno 8. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu.2.

Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. ali i opasnosti. «Crkva se. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. moći». 6. Krista i Duha Svetoga. dijelovi odjeće i sl.3. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. kosti. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. te se stvara sve veća podjela klera i laika. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. koji se počinju štovati i nazivati svetima. kako smo već ustvrdili. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. nadalje. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. Njihova tijela. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Liturgija se. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. svećenik i sl.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji.). trgovinama i sl. susretala s pitanjem prilagodbe. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . U crkvene svetkovine pa i određena učenja. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar.

Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. str. katekumeni. 227. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. Velika povijest Crkve II. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. 91 . 6. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Pripravnici za krštenje. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. pogani su štovali 25. a posebice u kršćanskom bogoslužju. krsne slave kod pravoslavnih Srba.4. 1995. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Na primjer. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. No. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. sudjelo90 H./5. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. JEDIN. dajući im kršćansko značenje. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje.

286. 285. preljub. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. shizma. pobačaj. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. 285. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. str. kao i neki katekumen. pijanstvo. krivovjerje. JEDIN. teška krađa. . str. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. prisustvovati samo službi riječi. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. H. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve.94 92 93 94 Usp.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. nepomirljiva mržnja. Velika povijest crkve II. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. dakle. Zajedno s katekumenima. smio je. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. JEDIN. Velika povijest crkve II. To su: idolatrija. kleveta. JEDIN.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Usp. Velika povijest crkve II . H.str. ubojstvo. H.

stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. Uspostavljaju se određeni blagdani. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. H. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. ili 40 dana posta pred Uskrs./5. JEDIN. JEDIN. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. siječnja. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje.95 U 4. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. ljubavi prema bližnjima i sl. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. stoljeća u Aleksandriji. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. str. 288. Na Istoku je . H. Velika povijest crkve II.str. 300. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. korizma.5. U ranom razdoblju Crkve. kako bi se objedinila praksa Crkve. Već krajem 2. 240. Naime. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. Velika povijest crkve I. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno.

Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Crkvu svoju.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Na Bogojavljenje. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. kao što je Isusovo krštenje. Božić. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. prosinca. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Od tada. čudo u Kani Galilejskoj. Od 21. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. . prosinca. prosinca. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. prosinca počinje rast Sunca. Svadba u Kani Galilejskoj). također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. 3. prosinca. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. Poklonjenje mudraca Kristu. 2. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Mitre. a zatim je preuzet i od Zapada. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. ne samo Židove već i pogane. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Krštenje Gospodnje te. Krist je došao spasiti sve ljude. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. kako bi narod odvratila od poganstva. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Od 4. Blagdan Kristovog rođenja. dakle od 6. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. str. 174-175.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. prosinca. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. 174. prosinca. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. stoljeću. str. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. . Vladimir Zagorac. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Kao i uz vrijeme Uskrsa. kako je svijet stvoren 25. dakle. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. 12). tj. jer bi to značilo nesavršenost. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. Krist posvetitelj vremena. ožujka. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. Krist posvetitelj vremena. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. Polazeći. ožujka. tj. odnosno došašće. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25.

godine). Uvod u katoličku liturgiju. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. Usp. i 5. 6. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Didaskalija. A. JEDIN. stoljeću. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. godine). stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Velika povijest crkve II. i Malabarskih kršćana. i 5 stoljeća kao npr. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju.100 Blagdani. Apostolske konstitucije s kraja 4. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. H. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. Istočni kršćani. Kaldejaca.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. 289-291.6. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. 100 101 Usp. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. Od 4.str. 29. str. Usp.102 U tekstovima iz 4. Zagreb: Veritas. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. ADAM. 102 . Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. stoljeća. godine) i Kalcedonu (451. KOLARIĆ. 1982. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje.

Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. PAVKOVIĆ. FUNDULIS.primorska i Skendeijska. Usp. STANILOJE.. 1992.. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). K. 1997.. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 1998. 278. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. GRGUREVIĆ. u danima pred Božić i Bogojavljenje. J. WARE. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. za potrebe grkokatoličke crkve. 1965. 2003. 1961. N. J. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 1963. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. 2005. D. 106 Na hrvatskom jeziku. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. T. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Liturgika (skripta). Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. Velika povijest crkve II. A. PAVIĆ. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Kraljevo. str. Liturgika 1. Liturgika. 107 . 2004. 1999. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred.I. Pravoslavna crkva.. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. travnja na blagdan Svetog Marka. 1992. H.105 To su tri liturgije: 106 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. 205-239.. 1986. ŠMEMAN. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. str. Zagreb: Glas Koncila. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Liturgija i život... na Veliki četvrtak i Veliku subotu. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. JEDIN.. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Zagreb: Prosvjeta. O liturgiji. Uvod u sveto bogosluženje.

Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. na Veliki ponedjeljak. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme).Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Rimska liturgija se spominje već od 4.108 . Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. u četvrtak petoga tjedna. 109 110 . H. JEDIN. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija.. 279. u ponedjeljak. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. Velika povijest crkve II.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . stoljeću. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. pogotovo uskrsnuća’. stoljeću. stoljeća. utorak i srijedu. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. kako ih imamo u 4. str.Liturgija pretposvećenih darova./5. na Blagovijesti.. Veliki četvrtak i Veliki petak.

valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Aleksandrijska skupina 1. sjevernoafrički i mozarabijski. Abrozijanski obred 3. a latinski će tek 370. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. godine potisnuti grčki jezik. Antiohijska skupina 1. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Rimski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. stoljeća. Kada se govori o rimskom obredu. Mozarapski ili zapadnogotski obred . galski. sve do 8. Koptski obred 2.

Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. 1985. Vizantijsko bogoslovlje. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. Galski obred 5. Stoga će upravo 16. Kragujevac: Kalenić.. 111 Dž.. te kulminirati u srednjem vijeku. MAJEDNORF. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. 144. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. str.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. No s druge strane se događa negativno stremljenje .72 4.. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. .

obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. REFORMACIJE 7. ona još uvijek neće biti propisana. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.). da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. – 814. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. 781. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Karlo Veliki je u Rimu. prigodom posjete papi Adrijanu I. Tako će rimska liturgija. godine od pape Pavla I.. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi.1. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. uz određene izmjene. . stoljeća. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Pipinovog sina i nasljednika. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma.

stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Od 12. dok se kalež vjernicima uskraćuje. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». spasonosni efekt. T. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). str. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom.2. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Euharistija u životu crkve kroz povijest. To dovodi do novoga blagdana. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. 81-83. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Pričest se u 12. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. Corpus Christi (Tijelovo). J. stoljeća. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. ŠAGI – BUNIĆ. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. . Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Od 13.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. godine.

Euharistija u životu crkve kroz povijest. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. str. . ŠAGI – BUNIĆ. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. 114 115 113 Usp. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. stoljeću. T. 1993. Usp.. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. H. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Usp. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Uvod u katoličku liturgiju.115 Također se. 640. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. ADAM. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. str. J. 76-77. A. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. JEDIN. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Velika povijest crkve III/II. 36.

Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Misala. Uvod u katoličku liturgiju. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja.» A. nastaju sada malo – pomalo i upute. Naime. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. 37. . ADAM. Antifonal. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Od 13. str. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Lekcionar i Evangelistar. 7. te koji se i danas nalaze u različitim. propisi). koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. 3.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Od ranoga njezinoga nastanka.

odnosno pjevanje psalma. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). U prvome. Koji sje117 118 Usp.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. 154. str. kada su se grijesi ispovijedali javno. ZAGORAC. Isuse Kriste. 1998. Usp. .118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Gospodine Sine jedinorođeni.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Uvod u katoličku liturgiju. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Kristova otajstva. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. ADAM. Hvalimo Te. primi našu molitvu. A. Koji oduzimaš grijehe svijeta. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. Koji oduzimaš grijehe svijeta. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. 84. str. Sine Očev.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Kralju nebeski. slavimo Te. Blagoslivljamo Te. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. klanjamo Ti se. V. ulaz). smiluj nam se. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jaganjče Božji.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv.. Gospodine Bože. pred svima. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. – 496. Gospodine Bože. Bože Oče Svemogući.

Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Časosolov. Usp. 2001. Isuse Kriste. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. ADAM.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. str. Jer Ti si jedini svet. Leksikon ikonografije. Usp. Amen. Usp. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. str.121 Nadalje slijede molitve dana. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 120 121 . Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. Ti si jedini Gospodin. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. 61-62.. Beograd: Srpska patrijaršija. Sa Svetim Duhom. jedinoga kralja. u slavi Boga Oca.. 10-12. biblijska čitanja. 241. smiluj nam se. No od 1048. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. Ti si jedini Svevišnji. Uvod u katoličku liturgiju. 154. Od 500. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. str. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. A.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve.

«Svet. 2-6). hosana u visini. Hosana u visini. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. te anamnezu.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Usp.122 riječi ustanovljenja. svet Gospodin Bog sabaot. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. koji oduzimaš grijehe svijeta. 59. str. Jaganjče Božji. 1978. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. Svet). svet. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. . 9). odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. smiluj nam se.. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Nakon pjevanja sanctusa. smiluj nam se. koji oduzimaš grijehe svijeta. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Jaganjče Božji. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.

Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. za vrijeme pjevanja Gloria.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. prezbiteri i biskupi. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.124 7. 105. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. 84-85. a oko 1000. str. Usp. Štola (naramenica. V.. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Creda. godine. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. ZAGORAC. Sanctusa i sl. godine počinje se pjevati tri puta. Kristova otajstva. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. bila je prvotno svjetovni znak službe.4. 687. Od 13. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Kasnije je nose đakoni. . Imala je najprije oblik zvona. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata).80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. manipul. palij i prsten. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat.

Opšta crkvena istorija. str. 1912. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. stoljeća. POPOVIĆ. str. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. i to: bijelu. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. str. a formom je bila slična dalmatici. 126 . postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. 676685. 83-84. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. A. ŠAŠKO. crna. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak..126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. 501-502. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju.. Liturgijski simbolički govor. stoljeća.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. ŠAŠKO. Liturgijski simbolički govor. str. knjiga I. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Uvod u katoličku liturgiju. crnu. zelena ozna125 Usp. stoljeću. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. zelenu.. purpurnu i zlatnu. modra. 449-498.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena.. bijela. Zagreb: Glas Koncila 2005. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. Pluvijal (kišna kabanica. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). kao na primjer u procesijama i sl. ljubičastu. I. smeđa. crvenu. početkom 13. I. zelena. ADAM. vatikansko sabora). Usp. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). Dalmatika.

Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. 128 . Uvod u katoličku liturgiju. A. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. često poprima pretjerane forme.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Pričest je toliko opala da je IV. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. lateranski sabor (1215. str. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. ADAM. 40. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. Liturgija je postala stvar klera. Na primjer. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 379.127 7. Leksikon ikonografije. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. str.5. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. pravih i nepravih.

str. da ne može oslijepiti. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe».. Uvod u katoličku liturgiju. – 1164. Usp.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. V. ne stari. Pored svih ovih negativnih primjera.).) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. str. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. ADAM. u «vrh duše». Bernard iz Clairvauxa (1090.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. 640. 76-79. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. JEDIN. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Hildegarda iz Bingena (1098.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.). Liturgika. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. str. 1969. da bi se božansko najdublje iskusilo. Kult svetaca. Usp. – 1179. Velika povijest crkve III/II. 41 Ivan Gerson (umro 1429. 131 . ZAGORAC. st. H. – 1153. toga dana ne može umrijeti. Od 13 st.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.) i Elizabeta iz Schoena (1129. Kao predstavnici spominju se iz 12.

stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. ADAM. 132 133 A. Velika povijest crkve III/II. posebice seoskim potpuno zanemarivana. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. Stoga su prosjački redovi. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. nerazumljiva običnom puku. 41. zasigurno će dati protestantska reformacija. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. koji je s krajem 14. . i 14. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku.. u 13.. mistik i propovjednik pokore + 1384. Grote. str. – 1471. 642-643. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. H.132 Latinska misa. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. No ona je u mnogim sredinama. Uvod u katoličku liturgiju.133 No bitan naglasak na propovijedanju. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. dominikanci i franjevci. stoljeća došao iz Nizozemske (G.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». posebice u bogoslužju. JEDIN. Usp. str.

Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. P 8. samo po sebi ni dobro ni zlo. . tako i na liturgiju. Indulgencija). kojega Biblija izričito ne zabranjuje. Martin – (1483. Godine 1517. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. crkveno ruho. molitve. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. pa tako i liturgijski.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. njemački augustinski redovnik. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. kako na cjelokupni život Crkve. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. – 1546. doktor kanonskoga prava. predmeti «isprazna vanjska stvar». Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja.1. Za njega su način bogoslužja. Držao je da se može zadržati svaki običaj.). negdje radikalnije. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret.

on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 69-70.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. dakako. Velika povijest crkve IV. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 137 Prema latinskom mittere = slati. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. gdje stoji napisano da je misa žrtva. bi o njemu ovisilo. Velika povijest crkve IV. otpust je.» Usp.. 274. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. 136 135 «. ŠAGI-BUNIĆ. godine u Wittenbergu se. JEDIN. str. zadržalo svoju valjanost. str. On kaže da se spominjemo njegove žrtve.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. odnosno služenja misa za mrtve... JEDIN.. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. kad. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. JEDIN.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku.. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». godine Luther piše: «Recite nam vi. 73. Usp. str. . to znači latinsko bogoslužje. završeno je. J. Baalove popine. No od 1523. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. 139 138 Usp. T.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. otpuštati. H. H.139 Usp. Luther se. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. 2004. 74. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. str.) «Formula missae». ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. H. Dapače. poput molitava za mrtve. grčku i hebrejsku misu. Velika povijest crkve IV.

Luther je 1523. život Martina Luthera. B. C. str. Usp. odnosno definiranje liturgije.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. HAMMOND. Osijek: Izvori. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto.. BAINTON. Na tome stojim. 2006. 1993.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. Drugo djelo. Uvod u Teologiju. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Zagreb: MISL. LOHSE. str.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. kao i zajedništva samih vjernika međusobno.143 Određeno je tako140 141 T. Euharistija u životu crkve kroz povijest. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 2002. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. H. 274. 142 143 . Iz mise se uklanjanja predslovlje. 1526.. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Za razliku od ovoga učenja. str. str. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. 330-331.. 210.102. ŠAGI-BUNIĆ. Martin Luther. Usp. R. J. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. T.

objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. Na tome stojim. R. Čl. život Martina Luthera. LEONAR.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao.). Članak 14. BAINTON. prvi tom. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. ukrase. Luther je zadržao oltar. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Ž. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. posebice prigodom Dana reformacije. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. 145 146 Usp. . poput sastanaka podučavanja i sl. str. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. godine. Godine 1524. svijeće. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. str. U članku 10. godine. H.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Nadahnuta je psalmom 46. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. 104.146 iz 1530. 25. na augsburškom saboru.. čl. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. 337. lipnja 1530.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. 2002. Čl. i svećeničku odjeću. Opšta istorija protestantizma. Naj144 Usp. 15. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. E. Luther je i autor većine pjesama u istoj. 5.

ukazujući na činjenicu da biskupi. suvremeno čitanje. 148 . «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. 93. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve).. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. Ali Pismo nam to ne dopušta.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. posvećen je misi.. Evangelička crkva u RH.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. Zapravo.. suvremeno čitanje. Augsburška konfesija.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. str.. a ne kroz vjeru. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. 24. 147 Augsburška konfesija. 90. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika.. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. str. Stoga. čl. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. «. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana.

svijećnjake. Velika povijest crkve IV. Philadelphia: Fortress Press. 147-148. Pjevati su se mogli samo psalmi. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. molitveni dio je izostavljen.). godine kao vojni kapelan. zajednička ispovijed grijeha te otpust. 135. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. B. Zalagao se za jednostavnost. H. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. Usp. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Djelovao u Zürichu. Umro je u bitci kod Kappela 1531. JEDIN. No promjene u Zürichu su se događale postupno. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. str. THOMSON. Drugi. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. slike. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Uklonio je oltar. 1985. godine.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. služila se sve do 1525. 150 151 Usp. lipnja 1524.2. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. godine. Liturgies of the Western Church. – 1531. Slijedi zahvalna molitva. «Apostolsko vjerovanje» i 112.. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. .)– Švicarski reformator. str.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa.

str. 133.. Liturgies of the Western Church. Pored ostaloga. Philadelphia: Forter Press. Umjesto oltara. LEONAR. Duhove. zahvalna molitva pastora te otpust. niti raspela.153 Glede značenja euharistije. u rujnu te na Božić. GABLER. str. 155 . Farel. U. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora.3. 149-156. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. Huldrych Zwingli. Nakon toga slijedi psalam 112.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. E.. William (1489. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.1565. Usp. B. Farel je oko 1524. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. 1986. prvi tom. 125-139. dakle samo komemoracija.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. zadržavajući samo crni akademski talar.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. Ž.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. 8. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. THOMPSON. His Life and Work. str. Opšta istorija protestantizma. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. godine uspostavio i red bogoslužja.

«Gore srca») Pričest . Umjesto glazbe.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Litrugija je zapravo bila služba riječi. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice.

No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). godine. . Godine 1548. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Atlanta: John Press.4.. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Ulmu i Kölnu. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Martin (1491. LEITH. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Introduction to the Reformed Tradition. Veliki Petak. Prvo. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. – 1552. J. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. 157 Bucer. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. 1977. Na blagdane kao što je Božić. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Uzašašće i sl. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. 178-180.156 8. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. str. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog.) – Njemački teolog reformacije. H.

Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Pomolimo se». oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. THOMPSON. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Nakon toga. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Liturgies of the Western Churc. . Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. str. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. 167-181.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora.158 158 Usp. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. B.

Ž. B. Za Calvina. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje.. Godine 1533. 185-224. Usp. prešao na protestantizam. Novi Sad.-1564. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. Dobra Vest. ČEDVIK. Jean (1509.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. predodređenje. Opšta istorija protestantizma.161 Calvin je 1545. str. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. O.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. 1986.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama.. prvi tom. G. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. str. Istorija reformacije.5.. Novi Sad: Dobra Vest. str. Liturgies of the Western Church. kao i za Luthera. 104. LEONAR. Osnove evanđeoske teologije 2. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. str. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Usp. D. 162 161 160 Usp. 1989. E. 304. 93. kako smo naglasili. BLOESCH. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. . THOMSON.

već sam sve uzeo iz Pisma.»163 163 Usp. Prijevod teksta u: J. jer ih nije bilo. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. str. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. str. H.. MILIĆ. .96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. 155. 2003. T. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. «Što se tiče nedjeljnih molitava. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. 41. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). John Calvin: A Biography. L. PARKER. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2.

(ed. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. Robert E. L. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. Tennessee: Star Song Publishing group. Nashville. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. nebeski Oče. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. Biblijsko propovijedanje. Webber). 16. str. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Zagreb: Susret. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje.. ROBINSON.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. . 164 . 300.» H. str. Amen. T. Twenty Centuries of Christian Worship. stih po stih. . Sina i Svetog Duha.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed.. The Complete Library of Christian Worship. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. volume 2. No prije nego bi počela propovijed. 1994. H. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. 1997. W. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože.

Introduction to the Reformed Tradition. L. Usp. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. zauzimajući manje od četvrt sata. pastore i crkvu. Grand Rapids. 86-87.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. H.). protestant. str. godine. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. Francuski.str. 126. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. 1974. i za spasenje i posvećenje naših duša. John Calvin: A Biography.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. str. 172-178 .98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. 633. Nakon Calvinove smrti. psalama. The New International Dictionary of the Christian Church.-1605. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. ljubljenog. Calvin je preveo. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. i. str. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. koji se.-1544. Michigan: Zondervan Publishing House. J. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. služba je bila kratka. nakon pjevanja još jednog psalma. humanista i pjesnik. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. prilikom bla- 165 166 T. PARKER. Theodor (1519. Osim pjevanja i propovijedi. 167 Beza. Clement Marot (1497. LEITH. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. 168 Usp. The New International Dictionary of the Christian Church. Usp. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici.) bio je pravnik kao i Calvin. H. za spasenje svih ljudi.

da pored svojeg osobnog čita169 Usp.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje.KALVIN. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. Nastanak i učvršćenje reformacije. str. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. KALVIN. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. 170 171 Usp. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Hrvatskoj. Ž. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Nauk hrišćanske vere.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. 483. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. Nauk hrišćanske vere. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića.KALVIN. str. 1996. str. godine174 u 22. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. 329-355. Nauk hrišćanske vere. već sudjelovanje u Kristovu životu. Usp. vjerom prima od strane vjerujućih. KALVIN.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Ž. Ž. F. Ž. Ž. WENDEL.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. 161. Nauk hrišćanske vere. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. 464-498. ona su oruđa i znaci. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom.str. DELIMO. godine. Mađarskoj. 474. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. . Usp. 484. Usp.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Euharistija. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija.. barem jednom tjedno (nedjeljom). str. i sl. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. niti materijalno primanje Kristova tijela. za razliku od Zwinglija.

Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. ili bar da možemo otići. 2000. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Heidelberški katekizam. osim u vrijeme progonstva. str. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. 167. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće.. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. dovoljno kratka. Takvima se propovijed čini predugom.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. str. dok je inače. 176 . 175 Heidelberški katekizam. tako i kod javnih molitava.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. 186. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo.175 U 23. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.

propisnika o obredima i sl. 1986. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. poput brevijara. 1534... nije bio sklon liturgijskim promjenama. str. 178 179 180 .178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII.org/resources/bcp/Communion_1548. – 1665. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.anglican.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Usp. Crkvena povijest 3.179 priredio je 1548. Thomas Cranmer. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Nadbiskup Canterburya. A. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. misala. Cranmer. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Nakon njegove smrti. 59. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. THOMSON. osnivač anglikanske crkve. godine proglasio samostalnom. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Novi Sad: Baptistička teološka škola. veljače 2007. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. godine. Thomas (1489.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer.htm. http://justus. 6. pristupljeno 18. s nekoliko sitnijih promjena». godine.

Sarum liturgija. Crkvena povijest 3. 450. str.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. str. “Sarum Rite. godine. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. 61. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. posebice kod posvećenja pričesti. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. U 13. No. E. THOMSON. LEONAR. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. . prvi tom. . Opšta istorija protestantizma. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. . Koristio je također srednjovjekovne molitve.” ili “Use of Sarum. godine odnosno njemačku misu iz 1526.po prvi put su.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. Ž.složeni sustav liturgijskih knjiga.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . . posebice liturgiju Sarum. A. Usp.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak.

str. Usp. godine. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. 87. Ž. đakonsko. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Istorija reformacije. ostali su vjerni staroj tradiciji. ČEDVIG. godine u članku 23. Neki vanjski oblici bogoslužja.veljače 2007. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». veljače 2007. Usp. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». travnja 1552. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. 184 185 186 O. str.anglican. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. 1986.. LEONAR. 452. poput svećeničkog ruha i sl.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. koje je Parlament izglasao 14. Opšta istorija protestantizma. Naime. htm. http://justus.anglican. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. prvi tom. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. 187 .htm. Novi Sad: Dobra vest.186 U obredniku iz 1552. http://justus. E. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. pristupljeno 18. pristupljeno 18.

prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. str. lipnja. pa čak i Božića. – 1572. prvi tom. Pored ostaloga. Službenici su pastori. Opšta istorija protestantizma. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Usp. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). H. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Župama. JEDIN. Crkve moraju biti dolično uređene. str. 2003.. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. koje nemaju pastore. 339. U čl. Ž.188 8. LEONAR. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. E. 456. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe.7. Uskrsa. 39 članaka vjere.).» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Velika povijest crkve IV. ali ih se ne rukopolaže za službu. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 189 190 . govori se o značenju Večere Gospodnje.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. govori se o jeziku bogoslužja. rujna i prosinca. 19-23. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). 28. str.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. U članku 24. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Vjernici. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. (6. str.191 Godine 1556. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. (5. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu.) čitanje Pisma i propovijed.) drugo zajedničko pjevanje psalma. zahvaljivanje za stvaranje. (4. kako smo to gore naglasili). također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. . JEDIN. (7. koji su ga dijelili međusobno. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. Večera Gospodnja. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. Velika povijest crkve IV. pjevao bi se 103 psalam. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. Vjerovanja i Deset zapovijedi. H. Samo su takvi mogli 191 Usp. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.) molitva prije propovijedi. (3.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. 340. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. Nakon pričesti. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. (2. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.) zajedničko pjevanje psalma. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.

godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Liturgies of the Western Church.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede.8. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. . Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. «Bill and Book». čist. 287-305. B. a u Škotskoj crkvi se i danas. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. Puritanci su se 1584. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. str. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. jer bi im blagovanje bilo na osudu. uz znatne izmijene tijekom povijesti. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj.193 Godine 1564. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. THOMPSON. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. proširit će se kasnije američkim kontinentom. Onima. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. koristi u liturgiji. Od 1586. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. godine Waldegravea se. 8. kao i metrički priređene psalme za pjevanje.

Liturgies of the Western Church. koji suvereno vlada nas svime. dušom i svom snagom svojom. ne anđelima. godine. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. B. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. poglavlje u cijelosti: «I. ljubiti. 1649. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). iz 1647. . Sinu i Duhu Svetome. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. svecima ili ikojem drugom stvorenju. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. dobar je i čini dobro svima. pjevanja psalama i sl. ili prema sotonskim izmišljotinama. osim Očenaša. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. i s obzirom na pad. godine u 21. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. propovijedanju.-341. THOMPSON. proslavljati. 311. str. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. stoga Ga se mora bojati. zazivati.9. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. štovati ne možemo bez 194 Usp. donosimo 21. Puritansko bogoslužje. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith).194 8. Engleske i Irske. njemu jedinome. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. II. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova.

molitvu sa zahvaljivanjem. postom. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. Boga trebamo štovati posvuda. ako molimo na glas. ali ne i za mrtve. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. Molitva. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. svaki za sebe na samo. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. na poznatom jeziku IV. gorljivošću. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. s razumijevanjem. poniznošću. zavjetima. Moliti trebamo za zakonite stvari. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. zajedno s vjerskim prisegama. III.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. . Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. V. divljenje. kojeg nalazimo u evanđelju. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. s obitelji. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. sukladno Njegovoj volji. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. ljubavlju i ustrajnošću: i. vjera. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. u duhu i istini. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. divljenjem. vjerom. VI. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. s pomoću Njegova Duha.

dan koji je posvećen Njemu. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. VIII. 2001. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. str. šabat. Westminster Confession of Faith. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. . Glasgow: Free Presbyterian Publications. sve do kraja svijeta.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. kršćani trebaju slaviti kao šabat. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. Prirodni je zakon. 195 Usp. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. i taj dan. ne samo da se odmara od rada. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. 89-95.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). i djelima milosrđa. moralnu.

» Usp. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. B. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. dajem hvalu.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. uzimam ovaj kruh.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. Liturgies of the Western Church. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. THOMPSON. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. 370. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. lomim ga i dajem ga tebi. Čini to u znak sjećanja na njega. opomena. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. . Određeni tradicionalni elementi poput Creda.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. Gloria Patri. str. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje.

točka. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. «V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja.. H. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. žrtve. 198 W. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. Introduction to the Reformed tradition.197 8. X. i razumjeti ga. LEITH. točka. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. Novi Sad: Dobra Vest... godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. str. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. – 1528. J. 226227. Misa nije žrtva. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. nitko neće smatrati svećenikom.10. R. 1986. Istina je neuništiva. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. već sjećanje na Kristovu smrt.) iz 1524. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. ESTEP. 180-182. točka. . nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. Ovo isključuje sve mise. XII. Glede shvaćanja euharistije. str.

Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. 4). kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. neka se ne pune ni jelom ni pićem. ili što god Bog daje.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. točka. The Complete Library of Christian Worship. volume 2. Prvo. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. Kada se braća saberu. 216-225. točka. (Ps 86. VIII. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. 2 Sol 1 i 2. točka. Nakon propovjedi. 3. troje istovremeno. tako što će jesti juhu ili povrće. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. godine. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. 2 Kor 1. a ne dvoje. 118). str. odnosno pokajanjem za grijehe. Twenty Centuries of Christian Worship. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. VII. Kol 1. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. 199 Usp. . Na sastancima treba da govori jedan.

1 Pt 1). poput menonitske crkava. Istina je neuništiva. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. agape. R. Rim 8. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Lk 22. Kad su braća i sestre na okupu. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 2 Sol 1. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna.poslušnost Rim 2. . Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Baptisti. 10. . bratskih crkava.4. stoljeću. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. 236-238. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. 1 Pt 2. Mk 14. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Fil 2. 2 Kor 2. slobodnim crkvama reformacijske baštine. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. ESTEP.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. XI. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. kao i istomišljenici. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. točka. pojedinih baptističkih crkava i sl. poput anabaptista nisu 200 W. str.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. 1 Iv 2. 1 Kor 11). 3.

Godine 1695. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. str. 232. duhovno i jednostavno. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. volume 2. . 201 Usp. The Complete Library of Christian Worship. Twenty Centuries of Christian Worship.

No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. 8. 202 T. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. C. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil).11.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. kako smo vidjeli.11. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11.1. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. Uvod u teologiju. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.2. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. a ne svećenik. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. HAMMOND. . Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. 209. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. str. odnosno svim protestantskim crkvama 8.

John Calvin A Sixteenth Century Portrait. . mire Boga s ljudima.. H. JEDIN.11. Velika povijest crkve. 490.. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. odnosno uvođenja narodnoga jezika. 306-307. Treba 203 Ž. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. W. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata.3. Nauk hrišćanske vere. Starješine. BOUWSMA. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. J. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. KALVIN. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. IV.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. u njemu je potpuna i završava se u njemu. 204 Usp.204 8. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. str. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. str. str.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. 214-229.

G. Što više. pa čak i da se ne skupljaju. već tumačenje biblijskih tekstova. da ne čitaju. Osnove evanđeoske teologije 2. 12. Tako propovijed postaje edukativnog. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. G. ali ne i bez Riječi. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.11. koje nisu samo kratke homilije.5. BLOESCH. 95. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. kako smo već ustvrdili.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. Osnove evanđeoske teologije 2. LUTHER. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. nisu razumjeli latinski jezik. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. bila uglavnom čin svećenika. 206 D. 94. str. A. str. 8. Von Ordung Gottesdiensts. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. liturgija je.) . BLOESCH.4. U slučaju nužde. 35. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. W. odnosno poučnog karaktera.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. (Prijevod iz: M.11.»206 8. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. u anabaptista. U pojedinim krugovima. . vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. kao npr. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.

odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. Zabranjeno je. Velika povijest crkve IV.» V. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. . Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe.1. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. Liturgijska obnova u XX veku. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. načina vršenja bogoslužja. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. VATIKANSKOG 9. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. JEDIN. SABORA 9. str. razmatrajući disciplinarnu problematiku. 27-28. H. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. – 1563.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Beseda: Novi Sad.. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Vršac: Fideb. str. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. a ne prave vjere. također. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. 2001. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545.207 Sabor se. VUKAŠINOVIĆ.208 207 Usp.. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.. 404-405.

A. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. . Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. 33. nego njeno posredovanje. Uvod u katoličku liturgiju. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. valjanost sakramenata i sl. Sabor je 17. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. str.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Z. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. PAŽIN. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. Povijest liturgije. . a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije.). str. rujna 1562. godine proglasio dekret o misi.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. . ADAM. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). 43. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Usp.

6. 2. Ako netko rekne. 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. pa da se s toga mora ukinuti. zadovoljštine i druge potrebe. 5.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. za grijehe. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. Sakramenti. . ili da se ona po ovoj ukida. neka je izopćen. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. 306. neka je izopćen. ili da koristi samo primatelju. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. Ako netko rekne. neka je izopćen.. da ceremonije. Đakovo: Forum bogoslova. 7. neka je izopćen. ona se smatra kao relativna žrtva. a da nije propicijatorna. 3. Ako netko rekne. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). kazne. COURT. str. Ako netko rekne. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 1997. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. neka je izopćen. Ako netko rekne. da misni kanon sadrži zablude. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. neka je izopćen. Ako netko rekne. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva.

43. ŠAGI-BUNIĆ.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. neka je izopćen. str. posebice u nedjelje i na blagdane. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. 9. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. No to se nije dogodilo. A. Usp. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. Ako netko rekne. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. Narod i dalje ništa nije razumio. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. zadržan je latinski jezik. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. . ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku.213 «Nasuprot protestanata. Ako netko rekne. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 8. ADAM. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Božja 212 213 T. 318-319. Uvod u katoličku liturgiju. str. Što više. osim ako se izuzme povremena propovijed. neka je izopćen. neka je izopćen. pa da ih stoga treba ukinuti.

no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. 65. stoljeća 9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). Liturgijski pokret 19. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. PAŽIN.1. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. str.2. (1903. Usp. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. 33. vatikanskom saboru. .216 9.2. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. Uvod u katoličku liturgiju. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. Kristova svećenička služba. kod procesija i različitih pobožnosti. Papa Pio V. stoljeću. Usp. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. 260.-1914. str. godine. vatikanskog koncila. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. Papa Pio X. Povijest liturgije.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. studenog 1903.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. str. V. ADAM. ZAGORAC. A.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. i 20. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z.

godine. Liturgijska obnova u XX veku.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. U samostan Maria Laach. godine. godine a zaređen za svećenika 1897. V. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. . str. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. godine pridružio Benediktincima. godine. rujna 1909. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. rođen je 5. str. Lambert Beauduin.). Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. 26. što su sakramentalni obredi i sl. VUKAŠINOVIĆ. svjetskog rata. – 1946. Liturgijska obnova u XX veku. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. studenog 1874. Usp. stupio je u 21 godini. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. 44. V. rođen je 27. tada još uvijek latinskim jezikom. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. što je liturgija. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. već od 1921. Nakon I. kolovoza 1873. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Usp. VUKAŠINOVIĆ. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi.

Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». stoljeću (narodni jezik. Opšta istorija protestantizma. U Engleskoj. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. kolovoza. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. . Oxfordski pokret. treći tom. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». rujna 1882. među anglikancima se pojavljuje tzv.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. – 1861.. LEONAR.). obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Ž.2. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. 1800.2. str.). 322. umro 16. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. – 1872. 2002. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.). Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. E.

LEONAR. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine.godine. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija.). liturgija. episkopat. . Godine 1847. treći tom. E.veljače 1801. Opšta istorija protestantizma. po njegovu shvaćanju. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Umro je u Birminghamu 1890 godine. kao što su to. Zbog toga se on 1842. Richard Hurrell Froude (1803. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. postao je anglikanski đakon. imenovao kardinalom.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam.).1836. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. str. Njima se pridružuje John Henry Newman. .220 220 Usp. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Godine 1824. Ušao je u Oxfordski pokret. između katoličanstva i liberalizma. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.1866. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. . 326329. postovi i sl. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. . kada je završio studije u Oxfordu.) i drugi. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Isaac Williams (1802. vjerske proslave. Puseyu se pridružuju John Keble (1792.1865. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Ž.

ŠAGI. T. godine. godine Engleski misal. str. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. prosinca 1963. Anglokatolici tiskaju 1933. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. 1972. više-manje rezervirano samo za svećenike. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.BUNIĆ. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. 37. a Božji je narod gledao iz daleka. . do 1965.»221 221 Usp. 9. stoljeću. II.3. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. Ali drugog puta nema.. godine kao prvi službeni dokument sabora. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer.

Na kraju je ipak papa Ivan VIII. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. što su ga. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji.»222 222 A. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik.1. braća Ćiril i Metod. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. to dopuštenje. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. ADAM. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. naime hebrejski.73. nije činilo neobično. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII.3. Obrazloženje. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. što se njima kao Bizantincima. str. grčki i latinski. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. stoljeća). Uvod u katoličku liturgiju. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. .

stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Knina. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Nina. 81-82. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). pod prijetnjom izopćenja. Splita. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. .. godine.. U Rimu je 1905. Osora. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Šibenika. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Juraj iz Slavonije (umro 1415). vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. Naime. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. F. temeljem odluka II. a 1927. Sorbonski student i pariški profesor.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. 95. str. još od 10. nakon čega će se. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Zadra. ŠANJEK. 224 223 Usp. Trogira. F. Krka. 1996.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. Jeronima». str. ožujka 1965. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. i 1060. Senja kao i svi istarski biskupi. Raba. godine. ŠANJEK. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. te sinoda iz 1063.

«Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. KOLARIĆ. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. kao služba Božja zajednice. 647-659. 2005. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. KALOĐERA. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. str. 1871. godine. godine.str. Nijemci i Francuzi. nakon I. Ekumenska trilogija. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. svibnja 1937. 653-654.» J. godinu. J. . stoljeća. str. dok su njihovi protivnici. 40-42. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. za 1935.. KOLARIĆ. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 1935. Ekumenska trilogija. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Zagreb: Prometej.. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. «Grgurofobija». ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima.225 Odluke II. M. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. Usp. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. katoličkog liturgičara.

str. 37. Ipak. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 1993. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. T. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. ponajprije u čitanjima. osim gdje postoji posebna povlastica. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. 1972. dokumenti.. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Do sada. 1. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Konstitucija o liturgiji. dakle.. u nekim molitvama i pjesmama.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. ŠAGI-BUNIĆ. M KIRIGIN. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». str. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu.»227 Sabor je. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 228 . Ali drugog puta nema. 27. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. Usp. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. u: Drugi Vatikanski koncil.. 1985. upozorenjima. 170. 2.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.

odgovorima. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. 147. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu.3. čitači. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. dakle. . bio služitelj ili vjernik. u: Drugi vatikanski koncil. pjesmama kao i o činima. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. 31. kretnjama i držanju tijela. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. 230 229 Usp. M KIRIGIN. str. odnosno da vrše «ono što na njih spada».»229 U konstituciji se.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. 23-25. str. neka se vodi briga o usklicima puka. 29. psalmima. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. pripjevima.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Konstitucija o liturgiji.2. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. 30. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. 33). U liturgijskim obredima neka svatko. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo.

naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. str. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. . Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).nego s drugog stajališta na drugoj razini». 1993. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. str. u kojem svatko. Usp. Koncilske teme.233 9. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom.3. ne svi jednako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 232 233 . 109. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. o Crkvi». str. bilo prinosom bilo svetom pričešću.3. u: Drugi vatikanski koncil. no nisu u «suodnosu manje – veće. 1992. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 307. bio klerik bio laik. puku. 63. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. dokumenti. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu..»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. B. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. tako svi.. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. a još manje kao nepravo – pravo. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. Biblije. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. Katekizam katoličke crkve. DUDA.

Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. Rimokatolička crkva je na II. 2. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. 33. njime su nadahnute i prožete molitve. neka se svestranije otvore biblijske riznice. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. u: Drugi vatikanski koncil. stoljeću. str.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. iz njega se pjevaju psalmi. 25. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. zazivi i liturgijske pjesme. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. . Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. izrečenim još u 16.

HRANIĆ. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. 236 237 Usp.237 Do II. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja».. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. «Služba liturgijskog čitanja».235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. GELINEANU i drugi. GELINEANU i drugi. J. Konstitucija o liturgiji. str. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 238 Usp. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. str. vatikanskog sabora. M. KIRIGIN. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». 165.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. br. 53. str.. 165. vjernošću i molitvom. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. 1973.. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. Đ. 2/95. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. rezultiralo je angažiranjem laika. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. 219. . već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji.

Homilija se veoma preporučuje. Neka se to nikako ne propušta. 220. str. naime. Konstitucija o liturgiji. ona je dio same liturgije.»241 9. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. str. 220. budući ih je predvodio samo svećenik. vjenčanja.»239 Propovijedanje. u: Drugi vatikanski koncil. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Pisma. KIRIGIN. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Konstitucija o liturgiji. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. M.3. 33. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno.240 «U liturgiji. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. uz to još na nerazumljivom jeziku. dakle. KIRIGIN. osim zbog teških razloga. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. propovijed je dio svetog obreda. str. sprovoda i sl. 240 241 . nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52.4. M. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. pa narod molitveno. krizme. moralne i ine teme. Usp. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve.

istu moći predvoditi i vjernici laici. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ili Gospodine usliši nas i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. vatikanskom saboru. Usp. a manje molitelj. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. . Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. 35. Sveopće molitve vjernika I. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. odnosno molitvu vjernika. «53. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. u: Drugi vatikanski koncil. za one koji s vlašću nama upravljaju. 9. za one koje tište razne nevolje. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu.4. str. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. dok će na Zapadu. 1995. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. No.

1988. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi.244 evangeličkih. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. New York: The Church Hymnal Corporation.. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. . vatikanskog koncila. 1980. štole i sl. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. 245 The alternative Service Book 1980. križ (bez raspela) i sl. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. London: SPCK. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 247 Usp. The Book of Occasional Services.).

pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). 10-11. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). responzijalnih molitava. volume 3. . o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja.249 Utjecaj II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. 9. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Godine 1989. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. za pastore i laičke vođe). poput litanija. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. Gart House je 1989. The Book of Common Order. organizirana je. a Roy Pearson je 1990. 249 The Complete Library of Christian Worship. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. 1979. The Renewal of Sunday Worship.4. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. posebice među američkim baptistima. str. 1. godine te ista knjiga iz 1994. Edinburgh: The Saint Andrew Press.

251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. lat. volume 3.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. od prve biblijske knjige. Odatle i liturgijski službenik.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. . U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. Nashville. str. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. i godina II. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. Tennessee: Star Song Publishing group. Webber). Robert E. Liturgijska godina. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. The Complete Library of Christian Worship. 25./2007 liturgijska je godina C.252 U liturgijskim promjenama II. 330-331. lectio «čitanje». 33. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. vatikanskoga sabora. lektor odnosno čitač. lectionarium «knjiga čitanja». godinu B i godinu C. (ed. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. u: Drugi vatikanski koncil. 252 Usp. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar.). Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. str. The Renewal of Sunday Worship. 1993. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. B ili C. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A.. A. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.

U adventu. 17.256 prezbiterijanci. 257 .. Kentucky: Westminster/John Know Press. G. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. čitanje iz apostolskih poslanica. D. posebice oko Božića.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. 590-591. New York: Oxford University Press. The Ceremoniest of the Church. Celebrate the Christian Story. J. 255 256 Usp. London: Holy Trinity Church. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje.255 reformirani.. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1998. 609-643. PERHAM. New York: The Seabury Press. str. 1990. 1997. 258 Usp. MICHNO. te iz evanđelja.. korizme i Uskrsa kao i u godini B. Book of Common Order. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. 1994. The Book of Common Prayer. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. str. U godini A čita se evanđelje po Mateju. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. 1033-1095. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. M. 110-121. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. U radne 254 Usp. A Priest’s Handbook. 1981. str. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). Commentary on the American Prayer Book. Usp. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. Godine 1983.. Pjesmarica Božjega naroda..257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. M. 888-1001. Book of Common Worship. HATCHETT. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 1993. str.. str. Lousville. Morehouse MP Publishing. str. božićnom vremenu. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 295-326.254 luterani. za Uskrs Ivanovo evanđelje. 324-327.

smrti i uskrsnuća.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Mali liturgijski leksikon.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. 1993. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. . u pravilu se čita i određeni psalam. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. str.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Lekcionar ima mane i prednosti.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. lekcionar ima i prednosti: . a druge prenaglase. BERGER. . BLOESCH. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. 101. Osnove evanđeoske teologije 2. Pored tri liturgijska čitanja. Međutim. D. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. R. str. 260 259 Usp. G. 138. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Svaki formalizam može biti negativan.

Ova je praksa i ranije bila poznata. kako na Zapadu tako i na Istoku. str. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» .str. 262 . 261 Usp. 1997. Liturgika. 13.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. no uglavnom je bila pridržana zboru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. K. Calvin je uredio pjesmaricu psalama.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). himnografija i heortologija. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). Book of Common Worship. 611-783. Usp. vjernici drugi. Sada je narod.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije.. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. KERN. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige.

.

Božić. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. jest liturgijska crkva. Duhovi. sveta sedmica. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva.1. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. sprovod. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. poput evangeličkih crkava u svijetu.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. nedjelje kroz godinu. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Presveto Trojstvo). te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. . crkva. vjera. po reformatoru Martinu Lutheru). 1981. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Stara i Nova godina. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. prigodne.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. krštenje. Bogojavljenje). pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. Uzašašće. uskrsno vrijeme – Uskrs. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. nedjelje i Gospodnji blagdani). Uz svako liturgijsko razdoblje.

» A. npr. 266 .264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. http://www. st. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Uvod u katoličku liturgiju.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). O liturgijskim bojama vidi više na str. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. duga haljina evangeličkog svećenika.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. te na blagdane. Reformatorstvo je. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’..htm.». odnosno lekcionar za A. Božjih zapovijedi. tj. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. odnosno rimske običaje. str. «Tzv. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. kako se prema Bogu treba odnositi.-143. odnosno primljena u luteranstvu. veljače 2007. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi.. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne.. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.evangelickacrkva-zagreb. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. 80.-82. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća..com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. ADAM. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. 139. pristupljeno 9. 85. B i C liturgijsku godinu. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. bijele u skandinavskim zemljama. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Talari mogu biti i druge boje. Beffchen) koje označavaju 10. dogležnjica. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove.

Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. ima i svoje liturgijsko značenje. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. moleći molitvu pokajanja. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. raspelo i otvorena Biblija. Naime. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. svim ljudima dobre volje. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. koja se naziva oltarska slika. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. . Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. i od vijeka. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Kako bijaše na početku. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Amen». te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. tako i sada i u vijeke. do vijeka Amen».267 Nedjeljama. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!».

Evangelički katekizam. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. svakog pojedinca. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. druge crkvene općine. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Pjesmarica Božjega naroda. (pretisak iz 1902. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. okrenut narodu. udovce i udovice. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. svećenik moli veliku molitvu. Okrenut oltaru. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. str. starce i osamljene zdrave i bolesne. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. U nju uključuje cijelu općinu. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». 1993. 225 do 237. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Svećenik. izgovarajući Aronov blagoslov. Narod odgovara: «Amen». Usp.. 268 Usp. djecu i mlade. 269 . kao i za mir u svijetu. narod pjeva treću pjesmu. žive i one na samrti.). 66-67. str. Narod odgovara: «Amen».

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Štefan Leška. Samuel Palumbiny. 10. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. božićni ciklus. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). 9.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. A to je bila velika sreća za evangelički a. 4. . 13. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Apostolsko vjerovanje. Aronov blagoslov. Pjevanje evanđelja. 7. 14. 5. introitous = ulazak. 6. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma.Jakobei). Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. ova pjesmarica sadrži i molitve. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Jeremiaš Lednicky. 3. 11. v. Gašpar Motešicky i dr. ili sviraju orgulje. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Pjesma za milost. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). slovački narod». uskrsni ciklus. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. 12. Pjesma (prvi stih). Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Introit.. molitve u molitvenim knjižicama. Završna molitva. D. Narod odgovara: i na zemlji mir. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Jan Blaisus st. i ml. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. homilije i sl. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. svim ljudima dobre volje. Molitva dana (kolekta). Osim pjesama. Propovijed.276 2. Himnus (pjesma prije propovijedi). 2007. 02. 276 Lat. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Adam Plintovic. koji po D. 8. duhovski ciklus. Amen. Antifona. 15. SAJAK. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. praznični i sl.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

283 Reformirane crkve iz Mađarske. Duhove. Zidovi crkava su čisti. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». 283 Istentiszteleti rendtartás. Istentiszteleti rendtartás.2. 284 . Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). bez slika. na Uskrs. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. U crkvama se. Amen». križa i sl. najbližu nedjelju 31. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. 1985.2. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). bijelu košulju i crnu kravatu. 10. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. križa i sl. 1988. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede.

Iza toga se daju obavijesti.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Obećavate li. te molitva pokajanja. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. nas prenio u vječno slavlje? 4. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. te druga glavna pjesma. Kod služenja Večere Gospodnje.

O reformatskoj crkvi. 1921. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Oca i Sina i Duha Svetoga». P. Novi Sad: J. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci..158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima.2. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. KIŠ. 2003. Aronov blagoslov. Obrednik sadrži jutarnju. . Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. str. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. večernju i euharistijsku službu. str. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 125-135. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas».286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama.. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Forum. molitva Očenaš. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. O reformatskom bogoslužju vidi u: N.285 10. 2005.3. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. godine. 125-135. Knjiga zajedničkih molitava.

đakoni i pastori. slobodna. đakoni i pastori. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Službu riječi mogu obavljati lektori. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. i prikloni srca naša zakonu svome». Narod odgovara: «Amen». crvena (Duhovi. ljubičasta (advent. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Dan reformacije i sl. Preobraženje. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. korizma.). Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Duhovi. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Uskrs. službe krštenja. sprovod). konfirmacije. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Spasovo. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. a vjernici mole vlastitim riječima. vjenčanja).

i upiši sve svoje zakone u srca naša». uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). 292 293 . 73-84.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Nakon toga slijede kratke obavijesti. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Usp. smiluj nam se. str. Knjiga zajedničkih molitava. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. 1994.289 Slijedi molitva pastora. Book of Common Order. 1993. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi.New York: Oxford University Press. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Edinburgh: Saint Andrew Press. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. te se pjeva zajednička pjesma. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. nakon čega vjernici sjede. Lousville. str. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). 1990. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Kentucky: Westminster/John Know Press. Book of Common Worship. 47.

9. . Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. djelom i propustom. 1 Iv 1. sada i dovijeka. po Isusu Kristu. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Po Kristu. Gospodinu našemu. Amen. 16. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. 4. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. 29-31. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Heb. Amen. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 8. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. 14. očisti nam misli srca. niti svoje bližnje kao same sebe. Pastor moli: Svemogući Bože. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Amen. riječju. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Amen. pred tobom su sva srca otvorena. Gospodinu našem. mišlju. oprostio vam grijehe vaše. Poradi sina svojega Isusa Krista.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. smiluj nam se i oprosti nam. na slavu tvog svetog Imena.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. J KOLARIĆ. 495-496. str. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. KNEŽEVIĆ. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. te pastorovom blagoslovnom molitvom. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Ekumenska trilogija. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). E-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007. 301 Obrednik Baptističke crkve. . prikupljanjem milodara. postoje i tjedni sastanci (tzv. Pojedini pastori prilikom krštenja. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu.»300 Rukopolažu se pastori. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. Usp. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. starješine i đakoni.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu.. 1999. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 8. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja.

1998. pjesme duhovne. ali nikako novorođenčad). službu prinošenja djeteta. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. 1966. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Savez baptističkih crkava u RH.303 i druge. Ovdje smo dali osnovne naglaske. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. službu dana Gospodnjega. Duhovne pjesme. Zagreb. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. službu vjenčanja. To mogu biti i starija djeca. službu ordinacije pastora. a koje su se u prošlosti više isticale. uglavnom prevedene s engleskog. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Pjesme duhovne. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. . a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu sahrane. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. službu krštenja.

Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu ordinacije pastora. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. U toj su školi studenti. službu krštenja. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. i početkom 20. službu vjenčanja. službu sahrane. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. stoljeća. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. službu dana Gospodnjega. . kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. 1999.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. SAD).4. počevši s Agnezom Ozman. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. 10. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu prinošenja djeteta.

primjerice: tradicionalne himne. uniformiranom bogoslužju. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. str.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. 2. U nekim je crkvama 306 S. 18). pjevanje biblijskih stihova. pa i u organiziranju bogoslužja. Zagreb: Bogoslovni institut. JAMBREK. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. 1 Tim 2.. 2003. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. 271. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. Prvi. pljeskat će rukama (Ps 47 1).) to slavljenje može trajati kraće ili duže.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. 8). U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. starije i suvremene gospel pjesme. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. korusi. ne može se govoriti o jednom. . psalmi. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori.-272.

Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. radost spasenja.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). . dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. ljubav. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. poslanje djece Božje. Daruvar: Logos. Chorusi. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. veljače 2007. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. težnja za nebom. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. potrebom izlječenja i sl. trpljenje. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Pjesmarica. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. predanost. 1991. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Pjevajmo Gospodinu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. JAMBREK. S. hvala i veličanje Boga. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. molitva.308 Iz tiska je 2006. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. 16. 206. evangelizacija. uzdanje. pentekostne pjesme. 310 Usp. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. bilo da se radi o obraćenju. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. 2002. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. utjeha. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom».

Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. muškarci muškarcima). JAMBREK. Savez crkava Riječ Života. 16. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. čitač(i) Svetog pisma.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Od blagdana slave Božić. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Uskrs i Duhove. Karizmatske crkve. S. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. poput Save311 Usp. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. 312 . a zatim molitva i slavljenje. veljače 2007. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Nakon slavljenja slijedi propovijed. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve).312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta.

.. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. 8-10). Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. subotu. Usp. 1992. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. 249-266. 75-76.5. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20.. Nastala je u Americi. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. godine. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Adventus = dolazak). Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. stoljeća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života.. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. Godine 1861. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. u prvoj polovici 19. 314 315 . 10. 2001. str. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Zagreb: Znaci vremena. Adventistički crkveni priručnik.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata.

1995. Zagreb: Znaci vremena.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. . 316 Kršćanske himne. himne Isusu Kristu.

Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.). jedni drugima peru noge. život kršćanina.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. poslušnost i služba Bogu. Usp.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.. molitve i litanije za određene prigode.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. Što adventisti vjeruju. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). pogreb. kršćanski dom. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. radosna vijest. Gospodnju večeru. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. str. posvetu molitvenog doma. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. blagoslivljanje doma. krštenje. str. str. Ona je više od puke uspomene. molitvu za bolesne i vjenčanje. Što adventisti vjeruju.. prigodne pjesme. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. preuzimanje novog okruga. 318 319 . Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. posvećenje djeteta.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj..318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. Ne rabi se liturgijska odjeća. Biblija. odnosno svaka tri mjeseca. 196-197. već prikladno civilno odijelo. 317 Priručnik za propovjednike. 1995. početak gradnje. 187-259. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. 203. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. Uskrsa i sl. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. Adventisti.

imaju i sposobnost propovijedanja. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. No. nakon smrti Johna Wesleya.hr/ 321 . grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. No. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. John Wesley.6. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. pored svog zanimanja u svijetu. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti.met0odisti. grupe za slavljenje. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. grupe seniora. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. godine..»321 No u svijetu. stoljeću nastala u Engleskoj.. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. priredio je 1874.

Liturgies of the Western Church. H. John Wesley je.000 propovjedi. H. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. Jedna povijest crkve. Naime. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Zagreb: Kristova crkva Betanija. B. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. 1989.» E.000. BROADBENT. – 1770. str. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. 297. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. ima ih preko 6. Propovijedao je po crkvama. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. 295. ali i po kućama i na otvorenom. 415-434.»324 322 323 Usp. koja su taknuta Duhom Božjim. BROADBENT.. ali je imao puni udio u njegovom radu. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. u blizini Bristola. . THOMPSON. 324 E. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Brat Johna Wesleya. George Whitefield (1714.). Jedna povijest crkve. str. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti.

1972. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. trezvenjački sat. konfirmaciju. Božić. Usp. vjenčanje i za sprovod. vjenčanje. nedjeljnu školu.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. . sprovod. Prije II.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. štole i sl. metodisti su 1938. dječji sat. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. U Makedoniji je. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Usp. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. kako smo rekli. Novi Sad: Metodistička crkva. 62. Pastori. rukopolaganje za đakona i starješinu. Uskrs. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Slavopoj. Philadelphia: The Westminster Press. zbirka duhovnih pesama. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. molitveni sat. uskrsni post (korizmu).326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. str. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. advent. omladinski sat. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. 1938. zbirka duhovnih pjesama.. i obrede za: primanje u članstvo crkve.-64. The Worshipbook. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. krštenje. svetu pričest. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Novu Godinu. na makedonskom jeziku.

Kako smo vidjeli. slobodnih protestantskih crkava. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. liturgijske odjeće i sl. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. pa sve do naših dana. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. bez propisanih molitava.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. prve kršćanske Crkve. on je bio različit. Poje- . to su sljedbenici tzv.

Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. posebice pentekostne i karizmatske crkve.328 No. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. Uzajamno upoznavanje. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. slobodno bogoslužje. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. 1964. Mnogi anglikanci. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. jedno za drugim. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). s druge strane. dopunjavanje. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. smirenost i tišina. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. . no on je i naš Kralj).. crkve koje prakticiraju tzv. slobodno bogoslužje. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. God Here and Now. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. glasnoj molitvi i sl. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. radosni328 Usp. 78. str. Međutim. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. K. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. BARTH. London: Routledge and Kegan Paul.

odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija. . obavljana u redu i disciplini. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja.

.

. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1978 Cithara Sanctorum. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Zagreb: Glas Koncila. 1994. 1983. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 1996. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Kentucky: Westminster/John Know Press. 1988. 1993. Book of Common Worship. 1998. Beograd: Srpska patrijaršija. 1999. Edinburgh: Saint Andrew Press. Bratislava. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Budimpešta.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Lousville. 1882. Časosolov. 2001. Book of Common Order.

1995. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. 1999. 2003. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Énekesköny. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Evangelická cirkev a. 1991. 2000. . Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 206. 1921. v. na Slovensku. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Obrednik Baptističke crkve. Pjevajmo Gospodinu. Zagreb: Znaci vremena. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Istentiszteleti rendtartás. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Evangelicky zpevnik. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 2002. 1995. Daruvar: Logos. Pjesme spasenja. Evanjelicky spevnik. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. 1981. 1985. Pjesmarica. Knjiga zajedničkih molitava. Kršćanske himne. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Pjesmarica Božjeg naroda. 1966.

Novi Sad: Metodistička crkva.. 2002.New York: Oxford University Press. Na tome stojim. Uvod u katoličku liturgiju. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1995. zbirka duhovnih pesama. Karl. . Evangelička crkva u RH. Barth. Savez baptističkih crkava u RH. 1980. Ostala literatura Adam. Zagreb. Zagreb: MISL. 1990. The Worshipbook. The alternative Service Book 1980. London: Routledge and Kegan Paul. 1998. 1972. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. The Book of Common Order. London: SPCK. Živa voda. Philadelphia: The Westminster Press. 1964. 1988. Adolf. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. pjesme duhovne. The Book of Common Prayer. suvremeno čitanje. Ronald. Služebnik. God Here and Now. H.. New York: The Church Hymnal Corporation. 1986. Sveopće molitve vjernika I. 1979. Augsburška konfesija. Bainton. The Book of Occasional Services. život Martina Luthera. 1938.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. 1933.

Jedna povijest crkve.A. Novi sad: Dobra Vest.. A Sixteenth Century Portrait. Sakramenti. u: Drugi vatikanski koncil. Worship: Adoration and Action. Bouwsma William j. dokumenti. 1989. D.. Osnove evanđeoske teologije 2. H. Dela apostolska. 1984. Duda. Đakovo: Forum bogoslova. Michigan: Baker Book House. New York. 1993. Grand Rapids. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Rupert. Biblijski leksikon. Delimo. Zagreb: Duhovna stvarnost. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Oxford: Oxford University Press. 1997. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Bloesch. 1993. 1999. 1989. John Calvin. Donald. Bonaventura. E. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Istorija reformacije. Nastanak i učvršćenje reformacije. Novi Sad: Dobra Vest. Sremski Karlovci. Carson.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. 1993. Biblijski priručnik. Oven. Franz. 1993. Broadbent. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Court. 1989. o Crkvi». Mali liturgijski leksikon. Čedvig. Žan. Sjeme je riječ Božja. 1988. 1998. . 1986. Trebinje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Vrnjačka Banja.

R. 1986. R. 1997. His Life and Work. J. Daruvar: Logos. Istina je neuništiva. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Gelineanu. Philadelphia: Forter Press. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Uvod u sveto bogosluženje. Fundulis. Teologija Novoga zavjeta. Evangelički katekizam. Prag. Liturgika 1. i drugi. Clyde. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2000.. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo.. 1993. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Ulrich.. Zagreb: Duhovna stvarnost. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Estep. 1986. Gnilka. Pastoralne poslanice. 1993. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.. 165. T. France. Gabler. Kraljevo. Joachim. 1997. . W. 1985. 2004. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Hammond. Uvod u Teologiju.C. Nashville: Thomas Nelson.. 1975. Guthrie. Grgurević. Osijek: Izvori. T. 1973. Evanđelje po Mateju. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Novi Sad: Dobra Vest.). Fant.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Joanis. (pretisak iz 1902. E. 1999. Kršćanska sadašnjost. Nedeljko. Huldrych Zwingli. 2003. Daruvar: Logos. Donald.

Kršćanska sadašnjost. Đuro. 2004. 1980. Horak.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. 40-42. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kalođera. 2/95. Stanko. Heatchett. br. Hubert. Žan. Hubert. Hubert. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. povijest i načela vjerovanja. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 1981. «Služba liturgijskog čitanja». Velika povijest crkve III/II. Jedin. Baptisti. Jambrek. Jedin. 1996. Zagreb: Duhovna stvarnost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. za 1935. Jedin. Commentary on the American Prayer Book. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. . Zagreb: Bogoslovni institut. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Marko. Josip. Nauk hrišćanske vere. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Velika povijest crkve I. New York: The Seabury Press. godinu. 2000. Kalvin. 1935.str. Hubert. 1995. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Velika povijest crkve II. Zagreb. Marion J. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Hubert. Hranić. Jedin. 1993.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. 2003. «Grgurofobija». u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski.. Crkveni sabori. 1972. Velika povijest crkve IV. 1989.

VA: John Know Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1982. . 1997. 2006. himnografija i heortologija. Juraj. Ž. 1990. Introduction to the Reformed Tradition. Bernhard. 2005. Opšta istorija protestantizma. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Atlanta: John Press. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 1998. Emil. Kirigin. Juraj. Novi Sad: J. John. dokumenti. Leith. Kiprijan. H. Kiš. Leksikon ikonografije. Istočni kršćani. P. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Richmond. Riječnik biblijske teologije. 1993.. u: Drugi Vatikanski koncil. 1971. Konstitucija o liturgiji. 2002. Martin Luther. The Threat and the Power. Leon-Dufour. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Martin. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1980. 1977. Zagreb: Mozaik knjiga. O reformatskoj crkvi. Kraus. Zagreb: Veritas. Ekumenska trilogija. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Zagreb: Prometej. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Forum. Kronika kršćanstva. Liturgika. Kolarić. Lohse. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hans – Joachim. prvi tom i drugi tom. 2005.. 1985. Nandor. Leonar. Xavier. Kolarić.

John Calvin: A Biography. Majendorf. Morehouse MP Publishing. 1985. P. Daruvar: Logos. 2003. A Priest’s Handbook. Philadelphia: The Westminster Press. Ralph. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Worship in the Early Church. London: Holy Trinity Church. 1998. Zvonko. H. L. Eduard. Liturgika. Jasmin. Vizantijsko bogoslovlje. Parker. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Kragujevac: Kalenić. Pavković. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. The Ceremoniest of the Church. . Pavić. 2002. Dennis G. Moris. treći tom. T. 1989. Celebrate the Christian Story. Grand Rapids. Džon. Beograd: Trojeručica. Beograd: Pravoslavlje. Michigan: eerdmans. (skripta za internu upotrebu slušača). Leon. Opšta istorija protestantizma. 1961. 1997. Pažin. Martin. Povijest liturgije. O liturgiji. Juraj. 1963. tumačenje evanđelja po Ivanu. Liturgika (skripta). 1986.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 1997. Ivan. Svet Novoga zaveta. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1975. 1997. Perham. 1988 Michno. Ivan Krstitelj. Misionarski i duhovni centar. Milić. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Michael.

. Tomislav. 1997. Adalbert. Richard. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Robinson. Teologija Novoga zavjeta. Frank. 1987. Novi Sad: Dobra Vest. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teološki rječnik. Karl i Vorgrimler. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Maruševec: ATF. 1987. Šagi – Bunić. 2004. . 1997. Daruvar: Logos. 1995. Efežanima. Rebić.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Tomislav. Jevsevije. Dimitrije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Povijest kršćanske literature I. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Staniloje. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. 1984. 1912. 1992. R. John. 1965. 1998. Šagi – Bunić. Rahner. Haddon W. knjiga I. Stott. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. 1972.. Tomislav. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Šagi – Bunić. Opšta crkvena istorija. Biblijsko propovijedanje. W. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u kršćansku teologiju. Biblijske starine. 1992. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Rice. Priručnik za propovjednike. Stagg. Zagreb: Susret. Ali drugog puta nema. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve.

Robert E.. Aleksandar. Webber). Vukašinović. volume 2. Vladimir. Zagreb: Znaci vremena. 1994. Nashville. Ivan. Underhill. Liturgijska obnova u XX veku. 1986.primorska i Skenderijska. Webber). 1985 Trideset i devet članaka vjere. Tennessee: Star Song Publishing group.. Tennessee: Star Song Publishing group. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Liturgija i život. Franjo. Evelyn. (ed. 1993. Liturgies of the Western Church. volume 3. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Bard. The Complete Library of Christian Worship. Worship. 1996.. 2003. 1974. The New International Dictionary of the Christian Church.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Liturgijski simbolički govor. Beseda: Novi Sad. Nashville. Philadelphia: Fortress Press. Zagreb: Glas Koncila. 2005. Šmeman. New York: Harper and Brothers. The Complete Library of Christian Worship. Twenty Centuries of Christian Worship. Crkvena povijest III. Šaško. Vršac: Fideb. Grand Rapids. Alan. 1963. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Robert E. Thompson. 1992. 2001. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Thomson. Što adventisti vjeruju. 2001. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Michigan: Zondervan Publishing House. . (ed. The Renewal of Sunday Worship.

Zagorac. Westminster Confession of Faith. Water. Zagorac. Liturgika. pristupljeno 9. Kristova otajstva. 2001.evangelickacrkva-zagreb. H.htm. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. 1969. veljače 2007. Zagreb: Prosvjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. INTERNET http://www. http://www.htm. Publishers (bez godine izdanja).veljače 2007. pristupljeno 18. http://www. Pravoslavna crkva. 1997. veljače 2007. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1996. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Vladimir. Francois. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Vladimir. Krist. Kristova svećenička služba.php?action=c_vidi&id=2996. Timothy. Wine and Bread. Vladimir. William. 1998. 1992 Wendel. Willimon. New York and Evanston: Harper & Row. http://justus. Worship is a Verb.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. veljače 2007. Zagorac. Zagorac. Valley Forge: Judson Press. E. .hr/. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. pristupljeno 8.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. posvetitelj vremena.anglican.metodisti. 1989. pristupljeno 18. 2005.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Vladimir.katolici. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Webber. Robert.org/nauk. Word.

http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.anglican. veljače.org/resources/bcp/Communion_ 1548. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. veljače 2007 Sajak.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Stanko. Knežević. veljače 2007. pristupljeno 18. veljače 2007. htm. pristupljeno 18. Ruben.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. 16. veljače 2007. Dušan. 2007 . 25. 8. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.htm.anglican.

Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost).Jasmin Milić rođen je 28. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. ožujka 1995.1918. godine te za seniora 31. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. dr. rođenom Arvaj. sc.. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. . Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. godine te 1997. s kojom ima dvoje djece. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. do 1998. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Bosna i Hercegovina. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. sc. 2005. vjerovanja i djelovanja). prosinca 1969. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. Davorina Peterlina. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. godine. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. dr. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. . Oženjen je suprugom Tamarom. siječnja 1999. Mihaela Kuzmiča. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Tko je bio Jean Calvin./2005. Od akademske 2004. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. sina Mihaela i kćer Ivanu. godine u Bijeljini. Od 1993.1918. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->