Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

.................. 33 ..................................... 30 3...........................1.......... 9 UVOD...... Bogoštovlje .................................... Svećenstvo ...........3..................3....................... 19 2................5. 21 2........................................................... 16 1............... 22 2....... 19 2...............................5............................. 13 1..... Liturgija...1.......................................................................... 19 2......... 19 2.......SADRŽAJ PREDGOVOR ...................... Bogoslužje ................. BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ....... 20 2.............. Jeruzalemski hram ........ Sinagoga ........... 28 2................................. Bogoslužje nakon pada u grijeh .................. ISUS I BOGOSLUŽJE ..... Sveti šator .3.............................................................................. 17 1....................................................................................... Bogoštovne djelatnosti................................................................ 26 2.............................................................................................2.............5.....1............................2................................ 24 2...............................5.. OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA .6.................................................................... Bogoslužje prije pada u grijeh ........4..........................................................................Starozavjetni liturgijski kalendar ......................2......... 15 1.....................................4................................ 18 1.................. Kovčeg saveza ................ Služba ..........................

...............1......... Didache ....1............2.......................... Apostolsko vjerovanje ... 37 4...... Nedjelja – Dan Gospodnji ............. 43 4....... 55 6.. 64 6.... Molitva – liturgijski obrasci ............4..........1...2..................................... 49 5........3.3................................................................... Lomljenje kruha – euharistija ..........................1............. 50 5........2................. 45 5..1............................ Liturgija katekumena i liturgija vjernih ..... 51 6..............................5...........1...................4............................................. 38 4... 42 4........ Liturgijske stranputice .............1.............................. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..................................................... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ................................. Bogoštovna mjesta................. 62 6.................. RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME................1.. Rani liturgijski teološki obrasci ............. 65 6............. Justina ............................... 68 .....5.............3... 55 6................. Liturgijska vjeroispovijedanja............ Oblikovanje liturgijskog kalendara........ Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog . 61 6...2.................. Sloboda kršćanstva ...........1........ 37 4...........4.1.... 58 6.......3................. 57 6...........................1......................... 56 6..1...... Propovijedanje i naučavanje ............................ Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ..POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ... Apologija sv................. Atanazijevo vjeroispovjedanje.......................... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ...... 59 6........2.................1........................... 49 5.........1........ Klementova poslanica Korinćanima ..........................1........ 47 5...................... Ignacijevi spisi .... Teološki utjecaj na liturgiju.............. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama....1................4......... 44 4....................1. 47 5.............................2............... 39 4.1..............1...............3................................. 56 6.....

........2..................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama .......................2.......11......... 107 8.......................... Odbacivanje posredničke svećeničke službe.. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije .......... Karolinška obnova ..7... stoljeća......................... 117 8.. Martin Bucer......4........................................ RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II....... VATIKANSKOG SABORA .................. 93 8.......................... Predreformacijsko stanje ...................... 76 7......................11.....8.....................9.... Struktura liturgije – himne i molitve ................................... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju .................... Martin Luther ......11... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ... 85 8............................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij ...... 101 8... 90 8.. John Knox ............................... William Farel.....11.................................2......... 115 8................5..... 116 8...3...1...1.................................4....... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.... 74 7.................. Anabaptisti i baptisti . i 20. Urlich Zwingli ....... Puritanci ...................................... 119 9................................................. Razvoj euharistijske teologije i prakse ............................................................. 73 7..................................4..................... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ................................................ Propovijed .................................. 115 8................... Anglikanska crkva..........................1... 104 8................... 85 8.. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ....................................5.......... 82 8.............10.............11.....3........................................ 119 9................................... 80 7........... Liturgijski pokret 19...... 115 8....6....................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7........................... 117 9............ Jean Calvin ..........................................1.... 92 8........... 106 8.........5................................................................2............................. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora .................3..... 95 8... 73 7....... 110 8................ 123 ...........................11...................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. Nemoj imati drugih bogova osim mene. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. koji je želio suzbiti svaku religioznost.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. obožava. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Komunizam. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. drugome čovjeku (faraonima. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Međutim. 2-3). odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. kraljevima…) i sl. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Bog tvoj. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve.» (Izl 20. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. 2 . i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. proslavlja. iz kuće ropstva. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja.

Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. štovanje drugih «bogova». «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. Bog tvoj. (Iv 4. 4 .» (Izl 20. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 23). On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda.» «Prema tome. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. U knjizi proroka Izaije. Ne klanjaj im se niti im služi. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Jer ja. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.. ništavan je. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. izrađivači njihovi više od bilo koga.. 44. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. da im budu na sramotu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. braćo. to jest kroz svoje tijelo.. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. jer Otac takve klanjaoce želi». ili dolje na zemlji. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. 4-6). U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. ili u vodama pod zemljom. Bog sam ljubomoran.. Jahve.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.. 19-20).» (Heb 10. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. 9-11.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. u Židova.

A. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. kultnu službu. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. LITURGIJA 1. Od 2. 6).1. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. oko 250-150 godine prije Krista. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 11. Heb 9. države. odnosno za javno dobro. . poput Lk 1. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. 21. 12). kao i za pomoć Usp. 10. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. ADAM. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. 23. Uvod u katoličku liturgiju. str. 1993. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda.

kako ćemo vidjeti kasnije. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Danas.2. 30). su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Tzv. Pentekostne crkve i sl. Starokatolička Evangelička.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Reformirana. liturgijska bogoslužja. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Pravoslavna. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. liturgijskim prostorom i sl. 2). Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Metodistička i sl.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. stare Istočne crkve. najčešće u određenim oblicima.8 No. 8 . Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Anglikanska. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. dakle propisana bogoslužja. 1. odjećom svećenika. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. propisanim molitvama. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. redoslijedom bogoslužja.

New York: Harper and Brothers. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. R. Središnje teme Staroga zavjeta. 143. kršćanska liturgija je dvostruki čin.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koji govori o Bogu kao objektu služenja. 1996. odnosno štovanja. Naime. E. REBIĆ.. str. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. Maruševec: ATF. 1. no u isto vri9 A. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. 10 11 . tako i u osobnom životu štovatelja. 1987. RICE. Uvod u kršćansku teologiju. proslavljamo ga i štujemo.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). str. UNDRHILL. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. u Islamu.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje.. str. 3. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Worship. nalazimo i termin bogoslužje. već i zbog onoga što Bog čini.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. kako u povijesti. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. 3. kao npr.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. strogo propisana obveza. 1963. Mi služimo Bogu. 287. koja je u određenim tradicijama.

Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. poput riječi bogoslužje . 10.4. ADAM. I termin služba može imati dvostruko značenje. ZollikonZürich. str. 28. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.13 12 13 A. 45). No koji god termin upotrebljavali. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. najhitnije i najdivnije.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. Uvod u katoličku liturgiju. 1. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. .18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Mk 10. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. str. 1938. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. 15. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. Služba Osim gore navedenih izraza. nego da služi…’ (Mt 20. što se na zemlji može dogoditi».

Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom.1. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. 16-17). Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. ZAVJETU 2. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno.2. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Time je zajedništvo. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. 2. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu.

najvjerojatnije u formi vizije.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. 78-79. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. . kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. to jest Sveti šator (hebr. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. 8-38). da je 14 Usp. poglavlje. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Mamri i Beer Šebi. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Šekem. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Betelu. 1993. str. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. No. 2.3.

str. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 6). 2. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 10-22. 8. 7). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25.4. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 4 i sl. 11).1). 1-9. 1-17). To je posljednje što o njemu znamo. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. . 1 Kralj 6.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 81. 8). 3). Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 37. 1-9). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 5-7. 3 sl. odnosno svjedočanstva (Izl 31. zatim u Betelu (Suci 20. 27) te u Šilu (1 Sam 3. 19.) te zarobljen od strane Filistejaca (4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25.

S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Dan). Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. Biblijske starine. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. . no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. 7). Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. REBIĆ. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. 2. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela.5. Šator je bio pokretno svetište. Šilo. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. a kovčeg.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. Izrael više nije putujući narod. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. koji je znak Božje prisutnosti.. 1992. oda16 A. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Mispa. Ofra. 175. središte je obrednih radnji bogoslužja. dakako. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. On sam. koje služi Izraelskom narodu.

a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. 1989. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. a izgradio ga je Zerubabel.5 metara. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). no nije ga uspio nikada izgraditi. 307. u njemu su se prinosile žrtve. 256. Bio je oko 27 metara dug..-37.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Drugi je hram bio posvećen 515. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. 1980. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Biblijski priručnik. 2). str. str. Nakon toga. 18 . Dovršen je 64. 29). Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. godine prije Krista). LEON-DUFOUR. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Rječnik biblijske teologije. Treći. godine poslije Krista. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. slavili blagdani i sl. godine prije Krista. Zagreb: Duhovna stvarnost. K njemu se hodočastilo.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4.

osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. Levitski za- 21 22 23 .23 Kako smo već ranije istaknuli. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Levitski zakonik 1. čovjek je 19 20 A.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. osim kože koja je pripala svećenicima. Već 70.22 i žrtve pokajnice. 128. 128. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. pa ga je trebalo očistiti. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. dostatno je dobro za Boga). No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. str. 2000. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. Kršćanska sadašnjost. Tražilo se. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. str.1. rimska vojska. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. godine po Kristu.» Enciklopedija Biblije. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. «Bogu se prinosila cijela životinja. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Biblijske starine. Hebrejska riječ korba..21 žrtve pričesnice. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. koju prevodimo kao žrtva. Levitski zakon 3. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. 179-185. 1-2). «To je bio prinos najboljeg brašna. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. str. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Levitski zakonik 2.» Enciklopedija Biblije. str.19 2. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji.5. na neki način. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku.20 žrtve prinosnice. REBIĆ. Zagreb: Duhovna stvarnost. To je bio dragovoljan prinos Bogu. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 127. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu.» Enciklopedija Biblije.

Pridruživao im se narod. Pnz 6. 22-27 – formula blagoslova. 1984. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. str.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). A. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijski leksikon. Pritom su se. 25 .. 128. str. 154. kao na primjer: Br 6. Pored osobne molitve. Bez molitve nije bilo žrtve. kao i pri drugim žrtvama. REBIĆ. A. 14-26 – formula proklinjanja. a sama je molitva žrtva na djelu. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. REBIĆ. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. str. prinosila dva jarca. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 5. 24 Usp. 7. str.» Enciklopedija Biblije. 148. Središnje teme staroga zavjeta. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Usp. 211-222. Pnz 27.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Uz molitvu. osobito konik 4. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Biblijske starine.. liturgijski obrasci. Br 5. Pnz 26. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter.

okretali su se pri osobnoj molitvi. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. ma gdje se nalazili.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. počinak)nalazimo u Post 2. str. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. U Izl 16. . 23. nalazimo u knjizi psalama. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. Prvi spomen Šabata (heb. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. kao npr. u podne koju Danijel moli (Dn 6.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. 18) . «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. psaltiru. U Izl 20. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. 134. a po tome i tvorac povijesti. 1-3. Osim ovoga tjednoga blagdana. večernju molitvu i sl. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. 11). prema Jeruzalemu. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. 2. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Enciklopedija Biblije.5. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti.2.

«To je bio najdraži i najradosniji blagdan. posvetitelj vremena. Levitski zakonik 23: 15-21.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Enciklopedija Biblije. Krist. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. kad se završila žetva. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna.31 28 V. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 10-12. na krovovima kuća. 1996.30 i Blagdan sjenica. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. ZAGORAC. 120. nisana. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. str. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Izlazak 12. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. str. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka.29 Blagdan sedmica. Ponovljeni zakon 16:19-12. Marko 14: 1-2. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Izlazak 23:16.. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. str. 10. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Enciklopedija Biblije. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). berba grožđa i maslina. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Jošua 5. kao tjedni blagdan. anđeo smrti ubijao je Egipćane. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. 120. a poštedio prvorođence Egipta. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . U početku se Pasha svetkovala po kućama. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta.

36 2. 121.32 Dan pomirenja (Jom kippur). poznatoga kao žrtveni jarac.» Enciklopedija Biblije. Prije se nazivao Srebrne trube.Usp. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. 33 34 35 36 . str. 120. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove.» Enciklopedija Biblije. štovalo i prinosilo žrtve.. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici.3. Biblijske starine. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Osim ovih velikih blagdana. Pr. str. A.» Enciklopedija Biblije. 120-139.. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. str. str. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Zatim bi uzeo jarca. 199-210. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Veliki bi svećenik. Toga se dana odmaralo. 152.33 Posvećenja hrama (hannukah)34.5. 121. str. Središnje teme Staroga zavjeta. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. str.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Enciklopedija Biblije. 121. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Usp. Epifan. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. 121. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. To je nutarnji. str. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Purim35 i sl. REBIĆ. A REBIĆ. Nova godina (Roš Hašana). god. obučen u odjeću od bijelog platna. Ondje je škropio krvlju žrtve. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Kr.» Enciklopedija Biblije.

str. Biblijski priručnik. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Središnje teme Staroga zavjeta.40 Svećenik. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. 179. što treba činiti i tako dalje. REBIĆ. A. str. može li se ići u bitku i sl. 156. naučavatelj i tumač Zakona. str.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Usp. kakav treba on biti. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. A. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. REBIĆ. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. Središnje teme Staroga zavjeta. te ima važnu. Levije. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. . Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. u 30. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. jedan od Jakovljevih sinova. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. 158.

LOZE.. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. 532. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. čitanje i tumačenje Božje riječi. Pravokutnog je tlocrta. str. 1990. Usp. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. Svet Novoga zaveta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. 1986.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. na molitvu. do ulaza. Također su poučavali Božji narod Zakonu. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. Na jednoj strani te osi. hebr. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da».43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. E.. str. Ispred njega gori vječno svjetlo. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. torah).41 2. Beograd: Pravoslavlje. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.. pjevanje te završni blagoslov. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. 126-127. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. str. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje.6. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge.. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. U sredini prostorije nalazi se almenor. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.» Leksikon ikonografije. 43 . 104. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge.

str. Završni blagoslov iz Br 6. Priveži ih na svoju ruku za znak. 1989. Zato ljubi Jahvu. Psalmi 5. 44 Usp. Midraš. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. kad lijegaš i kad ustaješ. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. svim srcem svojim. Jahve je jedan. 3. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. (skripta za internu upotrebu slušača). Knjiga Sudaca. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. 4-945 2. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Z PAŽIN. 24-26 45 46 . 3. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Povijest liturgije. Napominji ih svojim sinovima. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. Boga svoga. neka ti se urežu u srce. 4-9. i neka ti budu kao zapis među očima. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 22-26. 4.

LOZE. 95.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Usp. Rječnik biblijske teologije. . tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Usp. LEON DUFOUR. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. X. str. E.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. 105.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Svet Novoga zaveta. str. 47 48 49 Usp. str. 135.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Enciklopedija Biblije. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja.

U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. ZAGORAC. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. str. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Iv 2. 22 i dalje). V. 22). propovijedao je u sinagogama (Mk 14. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 73. Kristova svećenička služba. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. 13. 20-24).51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 205. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. 1997.. 49. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»).. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 10. 20).ISUS I 3. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 51 50 B. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 1993. 41. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. Iv 18. Sjeme je riječ Božja. . no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. DUDA.

Mt 26. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 9-13). 25-27. Usp. 39-42. 23. Lk 6. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14.54 52 Usp. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. 34. pred svojim učenicima (Mat 6.52 Isus je navjestitelj. Usp. T. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 28.. 9-13. Mk 15. 24). 1-26) i privatno (Mt 14. Lk 10. odnosno izmirenje s bližnjima. 21-22. 2-4. 1997. Iv 17. 212. 41-42). tumačenje evanđelja po Ivanu. 16. 39-45). Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. 36. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. Kristova svećenička služba. MORIS. str. Daruvar: Logos. V. Mk 14. 20). str. Grand Rapids. Iv 11. 63. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. 53 54 . Worship: Adoration and Action. FRANCE. ZAGORAC. D. A. Molio je javno (Mt 11. 12. Lk 11. Ivan. Mt 1. Daruvar: Logos.. 49. R. već izraz njihova duha. Evanđelje po Mateju. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Mt 27. CARSON..53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Lk 22. 1993..) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Lk 5. 1997. L. str. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). 138. str. 206. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Opraštanje. Lk 9. Iv 18. Michigan: Baker Book House. 46. 35.

a to je euharistija ili Večera Gospodnja. WEBBER. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. Kristova svećenička služba.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. 208. V. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. rekli bi smo danas sakrament euharistije. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. R. ZAGORAC. str. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. 13-17). 51. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. 1992. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. str. On je dakle naviještao riječ Božju. 57 . odnosno kršćanskoj liturgiji.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. Worship is a Verb.55 Uspostavljajući dakle euharistiju.E. 14-20). U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. prepoznaje se. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group.

Sve je dakle u Starom zavjetu. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. 17). osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. Dakle.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. . 14-29) i sa šabatom. Nisam došao ukinuti. ostvarenje u njegovoj osobi. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. Kristova svećenička služba. privremeno. str.»58 58 V. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. nego ispuniti’ (Mt 5. ZAGORAC. pa i stvarnost kulta. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. 206-207. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke.

razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise.POČECI KRŠĆANSKE 4. pade s trećeg kata dolje. produži govor do ponoći. Kako je kanio sutradan otići. nadnese se nada nj. djelovanju. svladan snom.» (Dj 2. 42) «U prvi dan sedmice. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Nadalje.1. A nekog mladića imenom Eutiha. vjerovanju i praksi prve crkve. Pavao siđe. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. lomljenju kruha i u molitvama. Opet se pope. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Pavao je govorio prisutnima. zajedničkom životu. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . Digoše ga već mrtva. 4. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. kad se sastadosmo da lomimo kruh. dok je Pavao i dalje govorio.

zahvalno mišljenje. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. lomljenje kruha. I onda otputova. 16 i Dj 2. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu.1. Usp. 1987. . euharistija i zajedništvo. 19. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 42. Dakle. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. 20. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Lk 22. STAGG. Kako bilo. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. 16). 7-12). «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10.1. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve.» (Dj 20. Teologija Novoga zavjeta. 16. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. str. F.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. Novi Sad: Dobra Vest. 4.. 180-183. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. molitva i propovijedanje. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju.

Teološki rječnik. Usp. . Iz Pavlovih se riječi. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. Teologija Novoga zavjeta. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. 2004.1. dakle. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja.. 61 Usp. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 17 i dalje). Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 23b-25). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. 19. GNILKA. 4. 96-97. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. RAHNER i H. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. VORGRIMLER. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt.2.. 1999. 11-12. str. J. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. nazvani Agape. evidentno je da apostol Pavao. poslije večere.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. K.

12. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život».63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 1-2: «Tako. molim da se upravljaju prošnje. ZAGORAC. Primjerice. u Djelima apostolskim 2. 95. izrazi: aleluja. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. odnosno molitvu. 24. 1. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. 6 i dalje. 3.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. Kristova otajstva. zahvaljivanja za sve ljude. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. 24-31. sazivi. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. 47. 23-26. 4. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). molitve. 19. 12. prije svega. 14. str. V. . što je bilo i prirodno. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. Usp. 10. 42. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. amen i hosana. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost.

Efežanima. moraju imati svoj red. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. Daruvar: Logos. 4. str. Daruvar: Logos. dakle. Pastoralne poslanice. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. R. 6-11. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». PAŽIN. 3 – 14.. Kol 1. Pavao govori i o načinu molitve. W. 16. GUTHRIE. 20. 2. 1. str. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. one trebaju biti predmet molitve. 28-29. već za sve ljude. 22-25.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 3. 15-16. 63-64 Usp. 1 Sol 5. «Ako se govori tuđim jezikom. Njih nalazimo u Rim 8. Crkva obavlja posredničku službu. 16-22. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. a jedan neka tumači!» (27 stih). Molitva «u jezicima» može biti korisna. J. str. što je činjenica koja se često zaboravlja. 1997. Z. 2 Tim 2. 1997. 5-9 i sl. 1. 18-22. Osim o sadržaju molitve. Crkva. GUTHRIE. 105- . ne moli samo za svoje članove. Ef 1. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. Fil 2. religijsku ili inu pripadnost. osim u teškim. Crkva treba moliti za «sve ljude». bez obzira na njihovu narodnost. sudbonosnim razdobljima. 5. 3-5. Pastoralne. STOTT. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Tim 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. što je bila molitva «duhom»... dakle. 11-13. 1 Pt 1. 1 Tim 3.65 64 65 D. 15-20. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). 30 i 32. str. D. Povijest liturgije. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima».

str. Usp. Pastoralne. Michigan: Eerdmans. GUTHRIE. str. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. STAGG. 35). koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.. neke razlike ipak postoje. The Ministry in Historical Perspectives. P..42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. 11). u: Rewiew and Expositor. 206. Pavao i Barnaba su. poput mnogih drugih. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. MOODY. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Worship in the Early Church. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. Teologija Novoga zavjeta. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. 39-52. STAGG. str. propovijedanja i naučavanja.66 4. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. str. 66 67 Usp. F. str. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. D. 106. Grand Rapids. 1: D. Njemu čast i vječna vlast! Amen. Njih je vrijedno zapaziti.1. 1988. str. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. 42). «The Ministry of the New Testament».. . R NEIBUHR i D. 1/1959. F. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). WILLIAMS. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Teologija Novoga zavjeta. 36 i dalje.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. R. MARTIN.» 67 106.3. 192-195.

posebice psalmi. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. starješinska služba i sl. Rim 12. dar tumačenja jezika. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. U katoličkoj i 69 70 . Krist je zaredio apostole. apostoli biskupe. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. 8-10. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. znanje. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. Pravoslavne. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. razlikovanje duhova. moć čudesa. Apostol Pavao govori u Ef 5. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Taj slijed se. proroštvo. jezici. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. I ovi su elementi. U tome je smislu uistinu bila živa. preuzeti iz židovske liturgije. vjera. uvodeći učenje o tzv. uz sliku spontanog bogoslužja.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. U tekstovima poput 1 Kor 12.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. 28-30. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. dar ozdravljanja.1. sukladno ovome učenju.4. posebice euharistiju. Anglikanske i sl. Naime. prezbitersku i biskupsku. karizmatska zajednica. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu).

a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). 553. . svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. odnosno euharistije. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 4. pastor=pastir). ali ovisno o papi i biskupima. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 10). 2. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. 3. 4. 1990. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: kršćanska sadašnjost. crkve. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. o čemu ćemo kasnije govoriti). 2. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. Leksikon ikonografije. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. str. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. 1 Kor 16. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. u kojima se obavlja bogoslužje .. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 46). Usp. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. Otk 1. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 7. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. središnji dan tjednog okupljanja Šabat.

str. str. 1984. 22. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI – BUNIĆ. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. WILLIMON. 21. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Wine and Bread. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. 2). 72 . Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Ciprijan će sredinom 3. nego li subotu. Word. Sc. H. W.72 71 T.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. Usp.. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol.. 1989. I. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. J. Valley Forge: Judson Press. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. Water. 67)». jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost.. Ad Caecillium 16. a sv.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

tek 1873.1. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. . godine. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. za sveti trs Davida sluge tvojega. Oče naš. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. U 9. godine nakon Krista. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. A što se tiče euharistije. i 10. 5. i 130. koji si nam dao spoznati po Isusu. No spis je otkriven mnogo kasnije. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. stoljeća. zatim u 8. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja.

Oče naš. ŠAGI – BUNIĆ. ovako iskazujte hvalu: 2. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. 3. 5. jer si moćan: tebi slava u vijeke. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). za život i spoznaju (gnoseos)..»73 73 T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i sabran postade jedan. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Ti si. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. X. sve stvorio poradi imena svoga. Hvalu ti dajemo. ‘Amen’. ‘Amen’. Oče sveti. ‘Amen’. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. poradi svetoga Imena tvoga. neka se obrati! Maranatha! Amen. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. koje si stavio da stanuje u našim srcima. 5. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. 49. . ‘Amen’. A pošto se nasitite. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. gospodaru svemogući (despota pantokrator). str. 6. 4. koju si nam dao spoznati po Isusu. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). Spomeni se Gospode. Saberi je od četiri vjetra. 7. ‘Amen’. da iskazuju hvalu kako hoće. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. 1998. Tebi slava u vijeke. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. 3. A prorocima (prophetais) dopustite. ‘Amen’. posvećenu. Povijest kršćanske literature I. Crkve svoje (tes ekklesias sou). Neka dođe milost (charis). 4. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke.

82. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. ŠAGI – BUNIĆ. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes.75 74 75 T. 5. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). euharistija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. 3). Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. 2 i Heb 10. str. .2. ADAM. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. hesychos kai anabausos. U 15. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama.3. 44. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. Povijest kršćanske literature I. str. Uvod u katoličku liturgiju. Usp. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove.74 5. ženidba i sl. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. A. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Stoga se krštenje. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. 23. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96.

«A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Justina Ovaj dokument iz 150. 5-6.Euharistijska služba77 5. bilo da borave u gradu ili na selu.Molitva vjernika . Povijest liturgije. 6. donese se kruh. Usp. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Povijest liturgije. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. Prva apologija sv.Prinošenje darova . Z.5. A narod odobravajući klikne: Amen. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. A poslije molitava. str. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Propovijed . a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. vino i voda. Nato.4.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. PAŽIN. kad čitač prestane.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . str. a nenazočnima se šalje po đakonima. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Koliko već ima vremena.Svetopisamska čitanja . PAŽIN. . kako već rekosmo.

1999. svećenika i đakona. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. JEDIN.. što čine đakoni. str. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. godine po Kristu. Trebinje. 311. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. H. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. Kako smo do sada vidjeli. 79 Usp. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. Velika povijest crkve I. . 1972. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. Vrnjačka Banja. prezbiteri. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). str. 108-109.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa.

budući da ti se tako svidjelo. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. Amen. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. 10-11. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Povijest liturgije. meni na spomen činite. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. da ih učvrsti u vjeri i istini. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. No. Bože po tvome ljubljenom Sinu. Isusu Kristu.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. . poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. velika zahvala i sl. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. jedite. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. raširio ruke trpeći.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. po kojemu slava i čast tebi. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. Kad ovo činite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. tebi zahvali i reče: Uzmite. uze kruh. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. str. PAŽIN. I dok se dragovoljno predavao muci. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod.

Hosana u visini. Hosana u visini. svet Gospodin Bog Sabaot. Uvod u katoličku liturgiju. 21. ADAM. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 24-26. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije.83 81 Svet. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. 82 83 . Usp. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. svet. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. A.

.

«Milanskim reskriptom tolerancije». 25. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama.84 Ova. valja ju prilagoditi novim okolnostima. godine objavio i stavio na snagu. godine. stoljeća biti progonjeno. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. o čemu će kasnije biti riječi. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. 380. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. ali i kompliciranija. ADAM. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Kasnije će.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. VRIJEME 6. kojeg je car Konstantin 313. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp.1. raskošnija. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Liturgija postaje svečanija. Uvod u katoličku liturgiju. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. A. str. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. . Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4.

u svijetu vjerovan. osobito glede Kristova božanstva. A.85 6. jedna vjera. ADAM. poganima propovijedan. 25-26. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. u slavu uznesen». anđelima pokazan. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. Sin Božji. . Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. i jedno krštenje» (Ef 4. str. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. 5). manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik.2. palij. 5) ili «Jedan Gospodin. U 1 Tim 3. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Uvod u katoličku liturgiju. Spasitelj). ona je postala 85 Usp. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist».2.1. Duhom opravdan. U Fil 2. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 6. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2.

Vjerujem u Duha Svetoga. uzašao na nebo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva.. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Raspet.2. Povijest kršćanske literature I.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Sina njegova jedinoga. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. ŠAGI-BUNIĆ. Rođen od Marije Djevice. umro i pokopan. 38-39. treći dan uskrsnuo od mrtvih. odonud će doći suditi žive i mrtve. koji je začet po Duhu Svetom. Otpuštenje grijeha. Uskrsnuće tijela i život vječni. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. Svetu sveopću Crkvu.1. općinstvo svetih. sjedi o desnu Boga. stvoritelja neba i zemlje. str. Mučen pod Poncijem Pilatom. Gospodina našega. sašao nad pakao. Oca svemogućega. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6.1. Oca svemogućega. . Amen. godine. 6. No. T. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. I u Isusa Krista. stoljeću.» 86 Usp. no tada još nemamo točan tekst tog simbola.

I uskrsnuo treći dan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.87 Na drugom općem saboru. Oca svemogućega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. jedinorođenoga Sina Božjega.2.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. 1980. 20-24 . H. JEDIN. Usp. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381.. Crkveni sabori. H. str. Stvoritelja neba i zemlje. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. godine po Kristu.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. po kome je sve stvoreno. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. po Svetom pismu. str. svega vidljivoga i nevidljivoga. Rođena. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Boga od Boga. ne stvorena. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Crkveni sabori.1. svjetlo od svjetla. 15-20 88 87 Usp. JEDIN. pravoga Boga od pravoga Boga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista.2. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. istobitna s Ocem. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.

Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Amen. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. nego je samo jedan Bog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. «Tko želi biti spašen.1. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. I život budućega vijeka. koji izlazi od Oca i Sina. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu.2. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. koji je govorio po prorocima. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. stoljeću. Pisano je protiv arijevskog učenja. Autor mu je nepoznat. vječnosti i svemoćnosti. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. iako se pripisuje Atanaziju. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi.» 6. a ipak nisu tri Boga. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I u Duha Svetoga. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . Gospodina i životvorca.3. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. beskrajnosti.

Tako je Otac gospodin. niti stvorili. Ni Sina Otac nije učinio. tako Trojstvo u jedinstvu. Oca nitko nije učinio. nestvoren je Sin. a ne tri Oca. nego iz njih proizlazi (procedens). Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Neizmjeran (immensus) je Otac. vječan je Duh Sveti. taj će biti zauvijek izgubljen. vječan je Sin. tako Sin. a treća je osoba Duha Svetoga. druga osoba je sinovljeva. a ipak nisu tri gospodina. tako Duh Sveti. svemoguć Duh Sveti. ni tri neizmjerna. mora vjerovati to o Svetom trojstvu.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. želi biti spašen. jedan Sin. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. nego jedan Gospodin. Duh Sveti gospodin. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. ne tri Sina. niti rodio. kako je prije rečeno. Tko. Kako Otac. neizmjeran je Duh Sveti. a ipak nisu tri Boga. niti rodili. Sin gospodin. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. niti stvorio. neizmjeran je Sin. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. ni Sin. jedan neizmjerni. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. Tako nisu ni tri nestvorena. niti stvorio nego rodio. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). nestvoren je Duh Sveti. dakle. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. nego je samo jedan Bog. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Jedna je osoba Oca. Nestvoren (increatus) je Otac. nego je jedan nestvoreni. Vječan (aeternus) je Otac. jednako velike. tako da u svemu. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. svemoguć Sin. Tako je svemoguć Otac. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . Tako je jedan Otac.

Jedan pak. Oni koji su činili dobro. odatle će doći suditi žive i mrtve. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo.org/nauk. potpuni čovjek. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. Potpuni Bog. nego jer je Bog uzeo ljudskost. veljače 2007. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. svemogućeg Oca. ući će u vječni život. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. uzašao na nebo.»89 6. u Duhu Svetomu).2. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. manji od Oca po ljudskoj naravi. do 6. koji su činili zlo. To je katolička vjera. sjedi s desne strane Boga. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. . imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. odnosno o Svetom Trojstvu. u vječni oganj. On je zbog našeg spasenja trpio. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Ocu jednak u božanstvu. 89 http://www.php?action=c_vidi&id=2996. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. ne može se spasiti. A jer je istovremeno Bog i čovjek. pristupljeno 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu.2. Jedan potpuno i čitav. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela.katolici. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. stoljeća. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. Bog i čovjek.

Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. kosti. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije.3.). Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. 6. kako smo već ustvrdili. «Crkva se. susretala s pitanjem prilagodbe. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. ali i opasnosti. moći». Njihova tijela. Krista i Duha Svetoga. svećenik i sl. koji se počinju štovati i nazivati svetima. trgovinama i sl. dijelovi odjeće i sl.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Liturgija se. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. nadalje.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 6. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima.4. 91 . Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. str./5. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Na primjer. prosinca dan Nepobjedivog sunca. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. sudjelo90 H. katekumeni. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. JEDIN. dajući im kršćansko značenje. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Pripravnici za krštenje. 227.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. 1995. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. pogani su štovali 25. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Velika povijest Crkve II. No.

krivovjerje. 286. JEDIN. nepomirljiva mržnja. Velika povijest crkve II. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Usp. H. pobačaj. H. Zajedno s katekumenima. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. JEDIN.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se.94 92 93 94 Usp. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». ubojstvo. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. smio je. To su: idolatrija. Velika povijest crkve II. teška krađa. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. shizma. JEDIN. str. 285.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. 285. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. kleveta. str.str. H. kao i neki katekumen. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. prisustvovati samo službi riječi. preljub. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. . Velika povijest crkve II . pijanstvo.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. dakle.

Na Istoku je . U ranom razdoblju Crkve. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. 300. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Već krajem 2. ljubavi prema bližnjima i sl. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. siječnja. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. stoljeća u Aleksandriji. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. str. Velika povijest crkve I. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme.5. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. Usp.str./5. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. JEDIN. Velika povijest crkve II. H. Uspostavljaju se određeni blagdani. 240. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. ili 40 dana posta pred Uskrs. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. JEDIN. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Naime. H.95 U 4. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. kako bi se objedinila praksa Crkve. 288. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. korizma. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu.

Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. a zatim je preuzet i od Zapada. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Krist je došao spasiti sve ljude. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. prosinca. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». dakle od 6.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. kako bi narod odvratila od poganstva. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Božić. Krštenje Gospodnje te. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Od 4. Mitre. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Poklonjenje mudraca Kristu. čudo u Kani Galilejskoj. Od 21. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Blagdan Kristovog rođenja. prosinca. Na Bogojavljenje. Crkvu svoju. ne samo Židove već i pogane. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Svadba u Kani Galilejskoj). prosinca počinje rast Sunca. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. prosinca. . Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Od tada. kao što je Isusovo krštenje. 3. 2. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. prosinca. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1.

Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. Krist posvetitelj vremena. Vladimir Zagorac. stoljeću. . od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. 12). Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. tj. 174. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. dakle. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. Kao i uz vrijeme Uskrsa. ožujka. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. ožujka. Krist posvetitelj vremena. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. str. str. prosinca. kako je svijet stvoren 25. jer bi to značilo nesavršenost. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. tj. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Polazeći. 174-175. prosinca. odnosno došašće.

102 U tekstovima iz 4. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. 100 101 Usp. i Malabarskih kršćana. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. i 5. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431.100 Blagdani. 6. godine) i Kalcedonu (451. str. H. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. JEDIN.6. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. godine). i 5 stoljeća kao npr. 289-291.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. 1982. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. Od 4. stoljeću. Didaskalija. 102 . Usp. Usp. Apostolske konstitucije s kraja 4. KOLARIĆ. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. Velika povijest crkve II. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. Kaldejaca. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. 29. Istočni kršćani. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. ADAM. stoljeća. A. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca.str. godine). Zagreb: Veritas. Uvod u katoličku liturgiju.

107 . Usp. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 106 Na hrvatskom jeziku. Zagreb: Prosvjeta. GRGUREVIĆ. 205-239. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. STANILOJE.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Velika povijest crkve II. 1965. 2004. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1992... 1961. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1999. FUNDULIS.... 1963. 278. JEDIN. D. ŠMEMAN. PAVKOVIĆ. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 2003. u danima pred Božić i Bogojavljenje. J..103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred.105 To su tri liturgije: 106 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Beograd: Sveti arhijerejski sinod.I. travnja na blagdan Svetog Marka. Kraljevo.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 2005.. str. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1998. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. 1986. H. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. 1997. Liturgika.. WARE. 1992. T. Liturgija i život. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . PAVIĆ. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. za potrebe grkokatoličke crkve. str.primorska i Skendeijska. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Zagreb: Glas Koncila. Liturgika 1. A. O liturgiji. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Uvod u sveto bogosluženje.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. J. K. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. N. Pravoslavna crkva. Liturgika (skripta).

70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Velika povijest crkve II. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije./5. u četvrtak petoga tjedna. utorak i srijedu. pogotovo uskrsnuća’. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Veliki četvrtak i Veliki petak. 279. stoljeća. na Veliki ponedjeljak. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta.Liturgija pretposvećenih darova.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. Rimska liturgija se spominje već od 4. stoljeću. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće..109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. JEDIN. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. na Blagovijesti. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. u ponedjeljak. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. stoljeću. 109 110 .. kako ih imamo u 4. str.108 . Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. H.

Rimski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Antiohijska skupina 1. sve do 8. Koptski obred 2. galski. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. godine potisnuti grčki jezik. Aleksandrijska skupina 1. a latinski će tek 370. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. sjevernoafrički i mozarabijski. Kada se govori o rimskom obredu. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Abrozijanski obred 3. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. stoljeća. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).

72 4. Galski obred 5. 1985.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Vizantijsko bogoslovlje. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. Stoga će upravo 16.. 111 Dž. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. . Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja.. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. 144. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Kragujevac: Kalenić.. te kulminirati u srednjem vijeku. MAJEDNORF.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. str. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika.

Tako će rimska liturgija.). – 814. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. godine od pape Pavla I. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. stoljeća. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa.1. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. . godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. Pipinovog sina i nasljednika. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. ona još uvijek neće biti propisana.. REFORMACIJE 7. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. 781. uz određene izmjene. prigodom posjete papi Adrijanu I.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. Karlo Veliki je u Rimu. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.

Pričest se u 12. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. spasonosni efekt. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. T. Od 12. Euharistija u životu crkve kroz povijest. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu».74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. J. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. 81-83. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Corpus Christi (Tijelovo). Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. Od 13. ŠAGI – BUNIĆ.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. .2. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. stoljeća. str. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. godine. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. To dovodi do novoga blagdana. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo.

Usp. 76-77. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. Uvod u katoličku liturgiju. ..114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. stoljeću. T. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu.115 Također se.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. JEDIN. 36. str. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. str. 114 115 113 Usp. 1993. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. A. H. Usp. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. 640. ADAM. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. ŠAGI – BUNIĆ. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. str. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Velika povijest crkve III/II.

stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. propisi). . Uvod u katoličku liturgiju.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. Misala. Od 13. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Lekcionar i Evangelistar. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. Od ranoga njezinoga nastanka.» A. 3. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. te koji se i danas nalaze u različitim. nastaju sada malo – pomalo i upute. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Naime. Antifonal. 37. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. ADAM. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. 7. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. str.

Uvod u katoličku liturgiju. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Blagoslivljamo Te. Jaganjče Božji. str. primi našu molitvu. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Sine Očev. Gospodine Bože. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. kada su se grijesi ispovijedali javno. Kristova otajstva. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. . str. smiluj nam se. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. pred svima. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. A.. Hvalimo Te. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Koji oduzimaš grijehe svijeta. klanjamo Ti se. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. Gospodine Bože. ZAGORAC. Koji sje117 118 Usp. – 496. Bože Oče Svemogući. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Kralju nebeski. Isuse Kriste. U prvome. 1998. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). V. Usp. 84.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. slavimo Te.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Gospodine Sine jedinorođeni. ulaz). ADAM. odnosno pjevanje psalma. 154.

Časosolov. Od 500. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. smiluj nam se. Usp. 61-62. biblijska čitanja. A. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. jedinoga kralja.121 Nadalje slijede molitve dana. 241. str. Leksikon ikonografije. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. 2001.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. 154. Amen.. Isuse Kriste. u slavi Boga Oca. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Usp. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. str. 120 121 . Ti si jedini Gospodin.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Usp. No od 1048. Ti si jedini Svevišnji. Beograd: Srpska patrijaršija. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Jer Ti si jedini svet. 10-12.. Sa Svetim Duhom. str. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici.

Jaganjče Božji. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. smiluj nam se. Hosana u visini. svet Gospodin Bog sabaot. svet. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. . Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. 2-6). Jaganjče Božji. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi. koji oduzimaš grijehe svijeta. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. 1978. hosana u visini. 9). te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. te anamnezu. Nakon pjevanja sanctusa.122 riječi ustanovljenja. koji oduzimaš grijehe svijeta.. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. str. «Svet. Svet). odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 59. smiluj nam se. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva.

za vrijeme pjevanja Gloria. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). 105. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). 687. . ZAGORAC. Usp. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. godine počinje se pjevati tri puta. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku).. bila je prvotno svjetovni znak službe. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Kasnije je nose đakoni. prezbiteri i biskupi. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Od 13. str. Sanctusa i sl. Kristova otajstva. V. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Štola (naramenica.4. palij i prsten. a oko 1000. Creda. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. 84-85.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. manipul. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Imala je najprije oblik zvona. godine.124 7. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat.

Opšta crkvena istorija. knjiga I. smeđa. I. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. Pluvijal (kišna kabanica. 676685. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. vatikansko sabora). U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. purpurnu i zlatnu. I. str. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. ljubičastu. 126 . ŠAŠKO. Usp. kao na primjer u procesijama i sl. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). 501-502. Dalmatika. crvenu.. Liturgijski simbolički govor. modra.. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. ADAM. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.. i to: bijelu. a formom je bila slična dalmatici. stoljeća. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. stoljeću. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. 83-84. 1912. ŠAŠKO. A. str. 449-498. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja).125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. bijela.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. Liturgijski simbolički govor. zelenu. POPOVIĆ. početkom 13. str. Zagreb: Glas Koncila 2005. crnu. zelena. Uvod u katoličku liturgiju. crna. stoljeća.. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. str. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. zelena ozna125 Usp. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme.

Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. često poprima pretjerane forme. 379. str. 40. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. str. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Uvod u katoličku liturgiju. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. Liturgija je postala stvar klera. lateranski sabor (1215. A. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. ADAM. pravih i nepravih. Leksikon ikonografije. 128 .82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. Na primjer. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Pričest je toliko opala da je IV.127 7.5. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac.

Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». ZAGORAC. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. da ne može oslijepiti.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. ne stari. da bi se božansko najdublje iskusilo. Pored svih ovih negativnih primjera. ADAM. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. str. st. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo.. JEDIN. 131 . Hildegarda iz Bingena (1098. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. toga dana ne može umrijeti. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 76-79. Liturgika. Usp.) i Elizabeta iz Schoena (1129. V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. u «vrh duše».). Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. 1969. Kao predstavnici spominju se iz 12. 41 Ivan Gerson (umro 1429. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. Od 13 st. – 1179. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. str.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Uvod u katoličku liturgiju.). str. H. Usp.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. Bernard iz Clairvauxa (1090. – 1164. Kult svetaca. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. – 1153. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Velika povijest crkve III/II. 640.

posebice seoskim potpuno zanemarivana.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)».. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. u 13. koji je s krajem 14. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. No ona je u mnogim sredinama. Velika povijest crkve III/II. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. mistik i propovjednik pokore + 1384. stoljeća došao iz Nizozemske (G. JEDIN. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. H. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. i 14. str. zasigurno će dati protestantska reformacija.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena.133 No bitan naglasak na propovijedanju. – 1471. nerazumljiva običnom puku.. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. 132 133 A.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. dominikanci i franjevci. 642-643. Usp. .132 Latinska misa. 41. Stoga su prosjački redovi. posebice u bogoslužju. str. Grote. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi.

). kako na cjelokupni život Crkve.1. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. . Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Godine 1517. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. doktor kanonskoga prava. P 8. predmeti «isprazna vanjska stvar». Indulgencija). Martin – (1483. Držao je da se može zadržati svaki običaj. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. negdje radikalnije. molitve. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. njemački augustinski redovnik. crkveno ruho. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. – 1546. pa tako i liturgijski. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. tako i na liturgiju. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. samo po sebi ni dobro ni zlo. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. Za njega su način bogoslužja.

H. 69-70. 2004. H. str. Baalove popine. kad. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. 137 Prema latinskom mittere = slati. H.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. to znači latinsko bogoslužje. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. Dapače. 139 138 Usp. Usp. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. 74. Velika povijest crkve IV. godine u Wittenbergu se. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. godine Luther piše: «Recite nam vi.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.139 Usp. .86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. 274. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. JEDIN. J. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. Euharistija u životu crkve kroz povijest.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje.) «Formula missae». On kaže da se spominjemo njegove žrtve. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. odnosno služenja misa za mrtve. JEDIN.. str.. 136 135 «.» Usp. bi o njemu ovisilo. otpust je. Velika povijest crkve IV.. grčku i hebrejsku misu. JEDIN. Velika povijest crkve IV. Luther se. ŠAGI-BUNIĆ. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje.. 73. otpuštati. str. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. gdje stoji napisano da je misa žrtva. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. str. poput molitava za mrtve. završeno je. T. dakako. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. zadržalo svoju valjanost. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite.. No od 1523.

str. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. 142 143 . kao i zajedništva samih vjernika međusobno. H. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije).141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Na tome stojim. J. str. Usp. Luther je 1523. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. ŠAGI-BUNIĆ. str.. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. BAINTON. 2006. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja.. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. 1526. Za razliku od ovoga učenja. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. 330-331. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. odnosno definiranje liturgije. LOHSE. Usp. 2002.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.143 Određeno je tako140 141 T. 210. Zagreb: MISL. Euharistija u životu crkve kroz povijest. T. C.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Drugo djelo. Iz mise se uklanjanja predslovlje.102.. 274. str. HAMMOND. Osijek: Izvori. B. Martin Luther. život Martina Luthera. Uvod u Teologiju. R. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. 1993.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji.

Na tome stojim. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. 15. 337. posebice prigodom Dana reformacije. LEONAR. Godine 1524. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. 145 146 Usp. 2002. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. svijeće. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. 25. Luther je zadržao oltar. U članku 10.146 iz 1530. str. str. lipnja 1530. na augsburškom saboru. R.). Čl. prvi tom. BAINTON. i svećeničku odjeću. . no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Naj144 Usp. Članak 14. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. godine. E. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Čl. Nadahnuta je psalmom 46. čl. 104. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. 5. H.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. ukrase.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Opšta istorija protestantizma. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. godine. poput sastanaka podučavanja i sl.. Ž. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. život Martina Luthera. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Luther je i autor većine pjesama u istoj.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije.

«Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Evangelička crkva u RH. 93. 147 Augsburška konfesija. Augsburška konfesija. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. posvećen je misi. str.. Zapravo.. 148 . Stoga. str. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 90. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. ukazujući na činjenicu da biskupi. suvremeno čitanje. 24.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). a ne kroz vjeru. «. suvremeno čitanje. čl. a protiv svakodnevnog služenja euharistije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja... ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. Ali Pismo nam to ne dopušta. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama.. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.

psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. . Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. No promjene u Zürichu su se događale postupno. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». Djelovao u Zürichu. godine kao vojni kapelan. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. – 1531. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. 135. lipnja 1524. Uklonio je oltar. Philadelphia: Fortress Press. Zalagao se za jednostavnost. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. JEDIN.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». 150 151 Usp. «Apostolsko vjerovanje» i 112.2. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava.). B. 1985. molitveni dio je izostavljen. Usp. godine. str. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Umro je u bitci kod Kappela 1531. godine. služila se sve do 1525. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. H. THOMSON. slike. Pjevati su se mogli samo psalmi. svijećnjake. 147-148.)– Švicarski reformator. Velika povijest crkve IV. Slijedi zahvalna molitva. Liturgies of the Western Church. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Drugi. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. str. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. zajednička ispovijed grijeha te otpust.

Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Nakon toga slijedi psalam 112. Ž. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. str. His Life and Work. LEONAR. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. str. 125-139. dakle samo komemoracija. 155 . 149-156. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. THOMPSON. zadržavajući samo crni akademski talar. Huldrych Zwingli.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. William (1489. godine uspostavio i red bogoslužja. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. zahvalna molitva pastora te otpust. E. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. Farel. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. prvi tom. niti raspela. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Liturgies of the Western Church. Duhove. Umjesto oltara. 8. B. GABLER. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi».. str.1565. u rujnu te na Božić. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. 133.. Opšta istorija protestantizma. 1986.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Philadelphia: Forter Press. Farel je oko 1524. Pored ostaloga.3.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi.153 Glede značenja euharistije. U. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp.

92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Umjesto glazbe. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Litrugija je zapravo bila služba riječi.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. «Gore srca») Pričest .

Veliki Petak. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. 178-180. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. godine. LEITH. 157 Bucer. J. Prvo.) – Njemački teolog reformacije. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Atlanta: John Press. . održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. str.156 8. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Martin (1491. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Na blagdane kao što je Božić. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. 1977. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom.4. i radio na reformaciji u Strasbourgu. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Godine 1548. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Introduction to the Reformed Tradition. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Prihvatio Lutherovu nauku 1518.. Ulmu i Kölnu. Uzašašće i sl. H. – 1552.

Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. 167-181. B. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». THOMPSON. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Pomolimo se». Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Liturgies of the Western Churc. pastor je izgovarao: «Sjećaj se.158 158 Usp. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon toga. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. . str. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam.

Calvin odbacuje liturgijski rimski obred.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8.5. 1989. 304. Dobra Vest. LEONAR. Usp. 93. O. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. prešao na protestantizam. 162 161 160 Usp. Istorija reformacije. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Jean (1509. Opšta istorija protestantizma. Osnove evanđeoske teologije 2. BLOESCH. G. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje.161 Calvin je 1545. THOMSON. 185-224. 104. Za Calvina. D.. kao i za Luthera. ČEDVIK. prvi tom. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Novi Sad: Dobra Vest. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. Godine 1533. E. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu.-1564.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. predodređenje. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. str.. . B. Ž. Usp. Liturgies of the Western Church. 1986. str. Novi Sad. kako smo naglasili.. str. str. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina.

96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. MILIĆ.»163 163 Usp. H. PARKER. John Calvin: A Biography. str. T.. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Prijevod teksta u: J. 155. L. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. «Što se tiče nedjeljnih molitava. 41. jer ih nije bilo. već sam sve uzeo iz Pisma. str. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. . 2003.

kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. stih po stih..» H. Nashville. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. str. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. str. Sina i Svetog Duha. Zagreb: Susret. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. No prije nego bi počela propovijed. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . 300. 1997. Webber). T. Tennessee: Star Song Publishing group. 164 . nebeski Oče. . Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp.. 16. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. H. (ed. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Twenty Centuries of Christian Worship. L. Robert E. Amen. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Biblijsko propovijedanje. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. The Complete Library of Christian Worship. 1994.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. W. ROBINSON. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. volume 2.

koji se. Calvin je preveo. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Usp. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. H.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. našeg Gospodina’ i molimo za vladare.-1605. Grand Rapids. Introduction to the Reformed Tradition. 168 Usp. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. PARKER. Usp.) bio je pravnik kao i Calvin. The New International Dictionary of the Christian Church.str.-1544. John Calvin: A Biography. Clement Marot (1497. humanista i pjesnik. zauzimajući manje od četvrt sata. 167 Beza. L. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Theodor (1519. služba je bila kratka. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. nakon pjevanja još jednog psalma. i. psalama. The New International Dictionary of the Christian Church. i za spasenje i posvećenje naših duša. prilikom bla- 165 166 T. Michigan: Zondervan Publishing House. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. 1974. ljubljenog. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. str. LEITH. str. J. Nakon Calvinove smrti. Francuski. 126. pastore i crkvu. Osim pjevanja i propovijedi. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. protestant.). godine. 86-87. 172-178 . H. za spasenje svih ljudi. str. 633.

Nauk hrišćanske vere. Usp. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. 464-498.KALVIN. 484. 474.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. poglavlju govori o crkvenim sastancima. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. str. Ž. KALVIN. 161. Usp. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Ž.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se.str. već sudjelovanje u Kristovu životu. i sl.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. Ž. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Euharistija. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. 329-355. 170 171 Usp. . Usp. za razliku od Zwinglija. Nauk hrišćanske vere. KALVIN. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Nauk hrišćanske vere. F. Hrvatskoj. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. str. Ž. 1996. vjerom prima od strane vjerujućih. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. WENDEL. ona su oruđa i znaci. str.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. godine174 u 22. Nastanak i učvršćenje reformacije. Nauk hrišćanske vere. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. DELIMO. str. godine. barem jednom tjedno (nedjeljom).KALVIN. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. niti materijalno primanje Kristova tijela. Mađarskoj. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Ž. 483.. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića.

str. Heidelberški katekizam. 175 Heidelberški katekizam. dovoljno kratka. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. str. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. 176 . osim u vrijeme progonstva. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. tako i kod javnih molitava. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Takvima se propovijed čini predugom. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. ili bar da možemo otići.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. 167. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. 186.175 U 23. 2000.. dok je inače. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna.

pristupljeno 18. THOMSON. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Usp.org/resources/bcp/Communion_1548. godine. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. godine proglasio samostalnom.htm. propisnika o obredima i sl. osnivač anglikanske crkve. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Thomas Cranmer. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. http://justus. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). Cranmer. veljače 2007. 1534. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer... – 1665. 6.anglican. 1986. Nadbiskup Canterburya. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. godine. A. misala. Thomas (1489. poput brevijara. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. Nakon njegove smrti. za vrijeme vladanja Edwarda VI. 178 179 180 . Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. nije bio sklon liturgijskim promjenama. 59. str.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. Crkvena povijest 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. s nekoliko sitnijih promjena».179 priredio je 1548.

Koristio je također srednjovjekovne molitve.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. Opšta istorija protestantizma. .služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. Ž. prvi tom. “Sarum Rite. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Usp. .181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. posebice kod posvećenja pričesti. posebice liturgiju Sarum. Sarum liturgija.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. godine.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. 61. . nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. Crkvena povijest 3. No.složeni sustav liturgijskih knjiga. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. str. A. U 13. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.po prvi put su.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . 450. .182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. godine odnosno njemačku misu iz 1526. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. LEONAR. THOMSON. E. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. str.” ili “Use of Sarum.

87. pristupljeno 18. prvi tom. Neki vanjski oblici bogoslužja. Usp. http://justus.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. 1986.htm. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom.anglican.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». 187 . Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. ČEDVIG.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. đakonsko. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. poput svećeničkog ruha i sl. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe.veljače 2007. koje je Parlament izglasao 14. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. ostali su vjerni staroj tradiciji. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. godine u članku 23. travnja 1552. http://justus. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. Usp. htm. pristupljeno 18. Novi Sad: Dobra vest. LEONAR.anglican. E.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Naime. veljače 2007.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Ž. str. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. godine. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.186 U obredniku iz 1552. Istorija reformacije. Opšta istorija protestantizma. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Usp. 452. 184 185 186 O.. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». str.

lipnja. U članku 24. str. Velika povijest crkve IV. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. prvi tom. 2003. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp.188 8. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. 456. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. 339. H. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. U čl.7.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. rujna i prosinca.). Službenici su pastori. Crkve moraju biti dolično uređene. JEDIN. LEONAR. 28. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. ali ih se ne rukopolaže za službu.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). koje nemaju pastore. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). 189 190 . govori se o jeziku bogoslužja. Ž. 19-23. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. – 1572.. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. govori se o značenju Večere Gospodnje. str. Župama. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. pa čak i Božića. E.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. 39 članaka vjere. Pored ostaloga. str. Opšta istorija protestantizma. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Uskrsa. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. Usp.

koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.) zajedničko pjevanje psalma. Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. JEDIN.) čitanje Pisma i propovijed.191 Godine 1556. Vjernici. Vjerovanja i Deset zapovijedi. koji su ga dijelili međusobno. 340.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. H. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. (5. (4.) molitva prije propovijedi. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. . Nakon pričesti.) drugo zajedničko pjevanje psalma. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. zahvaljivanje za stvaranje. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. kako smo to gore naglasili). str. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. (6. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. Samo su takvi mogli 191 Usp. (2. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. pjevao bi se 103 psalam.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Velika povijest crkve IV. (3. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). (7.

godine Waldegravea se. B. uz znatne izmijene tijekom povijesti.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. . a u Škotskoj crkvi se i danas. str. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. «Bill and Book». THOMPSON. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. koristi u liturgiji. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj.193 Godine 1564. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. čist. Onima. 287-305. Od 1586. Puritanci su se 1584. 8. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu.8. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. jer bi im blagovanje bilo na osudu. proširit će se kasnije američkim kontinentom. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. Liturgies of the Western Church. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. kao i metrički priređene psalme za pjevanje.

pjevanja psalama i sl. štovati ne možemo bez 194 Usp. Engleske i Irske. godine. 1649. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. 311. Sinu i Duhu Svetome. proslavljati. svecima ili ikojem drugom stvorenju. B. dobar je i čini dobro svima. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. THOMPSON. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. i s obzirom na pad. Puritansko bogoslužje. koji suvereno vlada nas svime. poglavlje u cijelosti: «I. stoga Ga se mora bojati. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith).-341. . iz 1647. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. ili prema sotonskim izmišljotinama. str. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. propovijedanju. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. donosimo 21. godine u 21. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. osim Očenaša. njemu jedinome. ne anđelima. ljubiti. Liturgies of the Western Church.194 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). dušom i svom snagom svojom. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom.9. zazivati. II.

ako molimo na glas. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. V. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. . Moliti trebamo za zakonite stvari. s razumijevanjem. svaki za sebe na samo. vjera. VI. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. molitvu sa zahvaljivanjem. s pomoću Njegova Duha. poniznošću. gorljivošću. postom.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. divljenje. ljubavlju i ustrajnošću: i. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. na poznatom jeziku IV. ali ne i za mrtve. u duhu i istini. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. zajedno s vjerskim prisegama. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. s obitelji. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. divljenjem. vjerom. Boga trebamo štovati posvuda. kojeg nalazimo u evanđelju. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. Molitva. III. sukladno Njegovoj volji. zavjetima. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. Čitanje Pisma s pobožnim strahom.

Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. Westminster Confession of Faith. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. i djelima milosrđa. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. 195 Usp. sve do kraja svijeta. . Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). ne samo da se odmara od rada. dan koji je posvećen Njemu. 2001. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. šabat. moralnu. Glasgow: Free Presbyterian Publications.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. str. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. VIII. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. kršćani trebaju slaviti kao šabat. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Prirodni je zakon. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. 89-95. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. i taj dan. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja.

dajem hvalu.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. lomim ga i dajem ga tebi. str. Određeni tradicionalni elementi poput Creda.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. THOMPSON. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. Gloria Patri.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). Liturgies of the Western Church. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje.» Usp. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. . Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. opomena. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. 370. Čini to u znak sjećanja na njega. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. B. uzimam ovaj kruh.

ESTEP. «V.. nitko neće smatrati svećenikom. Ovo isključuje sve mise. 1986. R. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. H. Glede shvaćanja euharistije.. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Istina je neuništiva. J.. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. LEITH. i razumjeti ga. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. XII. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Novi Sad: Dobra Vest. Introduction to the Reformed tradition. 226227.197 8. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. str. 180-182. – 1528. žrtve. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. točka. relikvije i mise za druge»198 197 Usp.) iz 1524. već sjećanje na Kristovu smrt. X.10. Misa nije žrtva. 198 W.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. točka. str. točka. . godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju.

. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. točka. The Complete Library of Christian Worship. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. neka se ne pune ni jelom ni pićem. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. (Ps 86. odnosno pokajanjem za grijehe. troje istovremeno. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. 2 Sol 1 i 2. točka. Twenty Centuries of Christian Worship. 2 Kor 1. Prvo. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. VIII. 216-225. VII. 3. str. točka. 118). sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. 199 Usp. Nakon propovjedi. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Kol 1. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. Kada se braća saberu. 4). volume 2. ili što god Bog daje. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Na sastancima treba da govori jedan.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. a ne dvoje. tako što će jesti juhu ili povrće. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. godine.

Lk 22.4. bratskih crkava. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. str. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. 1 Pt 1). Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. stoljeću. Fil 2. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Kad su braća i sestre na okupu. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. točka. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. kao i istomišljenici. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 236-238. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Mk 14. 3. poput anabaptista nisu 200 W. XI. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. slobodnim crkvama reformacijske baštine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. 2 Sol 1. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. . Rim 8. pojedinih baptističkih crkava i sl. ESTEP. 1 Pt 2. poput menonitske crkava. Baptisti. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna.poslušnost Rim 2. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. agape. 10.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Istina je neuništiva. . R. 1 Kor 11). 1 Iv 2. 2 Kor 2. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija.

Twenty Centuries of Christian Worship. 201 Usp. 232. str. The Complete Library of Christian Worship. .114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. duhovno i jednostavno. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. Godine 1695. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. volume 2.

odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.11. Uvod u teologiju.11. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. kako smo vidjeli. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. str. 202 T. a ne svećenik. 8. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. odnosno svim protestantskim crkvama 8. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. 209. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. C. .11.2.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. HAMMOND.

J. IV. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. str.. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir.3. Starješine.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. 214-229. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. Velika povijest crkve. . BOUWSMA. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. H. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.204 8. W.. Nauk hrišćanske vere. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. mire Boga s ljudima. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. str. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. u njemu je potpuna i završava se u njemu. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. 204 Usp. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. Treba 203 Ž. 490. odnosno uvođenja narodnoga jezika. 306-307. str.11. KALVIN.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. JEDIN. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima.

pa čak i da se ne skupljaju. G. liturgija je. čovjek može biti spašen i bez sakramenata.11. ali sakrament ne može postojati bez Riječi.11. 12. A. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. W. BLOESCH. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. U slučaju nužde. Osnove evanđeoske teologije 2. da ne čitaju. koje nisu samo kratke homilije.»206 8. Von Ordung Gottesdiensts. Tako propovijed postaje edukativnog. (Prijevod iz: M.) .»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. str. 206 D. nisu razumjeli latinski jezik. kako smo već ustvrdili. već tumačenje biblijskih tekstova.4. bila uglavnom čin svećenika. G. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. 35. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. LUTHER. Osnove evanđeoske teologije 2. BLOESCH. 8. 95. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. ali ne i bez Riječi. odnosno poučnog karaktera. Što više. str. 94. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena.5.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. u anabaptista. U pojedinim krugovima. kao npr. . vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.

Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. SABORA 9. Liturgijska obnova u XX veku. str. . str. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila.. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. načina vršenja bogoslužja. 27-28. Vršac: Fideb. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Velika povijest crkve IV.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. razmatrajući disciplinarnu problematiku. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.207 Sabor se. a ne prave vjere. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.» V. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. VUKAŠINOVIĆ. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve.. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Beseda: Novi Sad. H. – 1563.208 207 Usp. Zabranjeno je. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. VATIKANSKOG 9. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. 404-405. 2001.1.. također. JEDIN.

209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. godine proglasio dekret o misi. . i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. A. str. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. Z. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. 33. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju.). No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. Usp. . Povijest liturgije.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Uvod u katoličku liturgiju. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. Sabor je 17.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). str. . 43. ADAM. nego njeno posredovanje. valjanost sakramenata i sl. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. PAŽIN. rujna 1562.

kazne. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. Sakramenti. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). ili da koristi samo primatelju. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. zadovoljštine i druge potrebe. Ako netko rekne. COURT. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. da ceremonije. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. neka je izopćen. neka je izopćen. 1997. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 306. Ako netko rekne. pa da se s toga mora ukinuti. 3. Ako netko rekne. ona se smatra kao relativna žrtva.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. da misni kanon sadrži zablude. . Đakovo: Forum bogoslova. Ako netko rekne. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. 5. 7. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. neka je izopćen. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. ili da se ona po ovoj ukida. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. 4.. 6. a da nije propicijatorna. neka je izopćen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. 2. neka je izopćen. str. za grijehe. neka je izopćen. Ako netko rekne. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. Ako netko rekne. Ako netko rekne.

43. Usp. 318-319. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. A. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. zadržan je latinski jezik. Narod i dalje ništa nije razumio. . Ako netko rekne. Što više. 8. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Uvod u katoličku liturgiju.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. str.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Ako netko rekne. Euharistija u životu crkve kroz povijest. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. ADAM. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. pa da ih stoga treba ukinuti. str. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. osim ako se izuzme povremena propovijed. 9. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. No to se nije dogodilo. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. neka je izopćen. Božja 212 213 T. ŠAGI-BUNIĆ. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. neka je izopćen.213 «Nasuprot protestanata. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. neka je izopćen. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. posebice u nedjelje i na blagdane.

kod procesija i različitih pobožnosti.2. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. godine. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. 260.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja.2. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. Papa Pio X. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. Liturgijski pokret 19. A. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. 65. vatikanskom saboru. str. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi.216 9. str.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. (1903.1. 33. Kristova svećenička služba. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. Povijest liturgije. ADAM.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). str.-1914. studenog 1903. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. V. i 20. Usp. PAŽIN. Usp. stoljeća 9.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. ZAGORAC. Papa Pio V. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. . vatikanskog koncila. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. stoljeću. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. Uvod u katoličku liturgiju.

rođen je 5. godine pridružio Benediktincima. Lambert Beauduin. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. – 1946. str. godine. Liturgijska obnova u XX veku. svjetskog rata. Usp. Liturgijska obnova u XX veku. tada još uvijek latinskim jezikom. 26.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». godine a zaređen za svećenika 1897. VUKAŠINOVIĆ. V. str. što je liturgija. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. 44. kolovoza 1873. godine. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. . Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. što su sakramentalni obredi i sl. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. već od 1921. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. stupio je u 21 godini. V. U samostan Maria Laach. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. godine. VUKAŠINOVIĆ. rođen je 27. studenog 1874. rujna 1909. Usp. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Nakon I. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913.).

uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». . Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima.2. rujna 1882. godine. među anglikancima se pojavljuje tzv.). LEONAR. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. kolovoza. str. 2002. Ž. – 1861.. E. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Oxfordski pokret.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.2. U Engleskoj. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. umro 16. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. – 1872. treći tom. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. 322.). kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija.). stoljeću (narodni jezik. 1800.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Opšta istorija protestantizma.

E. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. Opšta istorija protestantizma. Godine 1824. kada je završio studije u Oxfordu. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija.). koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Richard Hurrell Froude (1803.1866. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. . vjerske proslave. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. kao što su to. liturgija. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. episkopat.1865. između katoličanstva i liberalizma.). Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. postovi i sl. str. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. . Isaac Williams (1802. imenovao kardinalom. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. Zbog toga se on 1842. 326329. . crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. . postao je anglikanski đakon.veljače 1801. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. po njegovu shvaćanju. Njima se pridružuje John Henry Newman.godine. Godine 1847. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. Ž. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. imale Katolička i Pravoslavna crkva.220 220 Usp. treći tom. Ušao je u Oxfordski pokret.1836. LEONAR.) i drugi. bio je zaređen za svećenika u Rimu.

godine kao prvi službeni dokument sabora. a Božji je narod gledao iz daleka. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. 37. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu.3. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Anglokatolici tiskaju 1933. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. više-manje rezervirano samo za svećenike. godine. T. str. II. 9.. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. prosinca 1963. Ali drugog puta nema. ŠAGI. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. godine Engleski misal. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. 1972. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. stoljeću. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer.BUNIĆ. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. do 1965.»221 221 Usp. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962.

ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.73. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. ADAM. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika.1. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». stoljeća).3. što su ga. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. naime hebrejski. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Obrazloženje. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. nije činilo neobično. braća Ćiril i Metod. što se njima kao Bizantincima. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. grčki i latinski. to dopuštenje.»222 222 A. str. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Uvod u katoličku liturgiju. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. .

Osora. te sinoda iz 1063. 224 223 Usp. Juraj iz Slavonije (umro 1415). F. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. ožujka 1965. temeljem odluka II. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. a 1927.. Šibenika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Splita. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Nina. 95. Sorbonski student i pariški profesor. 1996. 81-82. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. F. Jeronima». Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». U Rimu je 1905. pod prijetnjom izopćenja. Naime. još od 10. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. str. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Zadra. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. godine. Usp. i 1060. Krka.. Knina.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. Trogira. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. ŠANJEK. . ŠANJEK. Senja kao i svi istarski biskupi. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. nakon čega će se. godine. str. Raba.

Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Ekumenska trilogija. Usp. svibnja 1937. nakon I. KALOĐERA. Nijemci i Francuzi. 2005. M. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. 653-654. godinu. godine. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 647-659. 1871. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. KOLARIĆ. stoljeća. str. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’.str.225 Odluke II. Ekumenska trilogija. str. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. kao služba Božja zajednice. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20.. .» J. J. Zagreb: Prometej.. «Grgurofobija». godine. KOLARIĆ. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. 1935. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. za 1935. 40-42. katoličkog liturgičara. dok su njihovi protivnici. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape.

226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.. 1. 1972. Usp. Do sada. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. Ipak. Konstitucija o liturgiji. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja.. 1985. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. 170. 228 . No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. u nekim molitvama i pjesmama. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. ponajprije u čitanjima. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Ali drugog puta nema. dokumenti. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. dakle. str. 27. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. ŠAGI-BUNIĆ. 1993. osim gdje postoji posebna povlastica. T. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. M KIRIGIN.. 2. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. u: Drugi Vatikanski koncil.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». str. 37. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. upozorenjima.»227 Sabor je. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije.

2. . 30. kretnjama i držanju tijela. 29.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. 33). otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. str. u: Drugi vatikanski koncil. psalmima. U liturgijskim obredima neka svatko. bio služitelj ili vjernik. 31. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. pjesmama kao i o činima. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. neka se vodi briga o usklicima puka.3. Konstitucija o liturgiji. odnosno da vrše «ono što na njih spada». pripjevima. str. 147. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. čitači. 230 229 Usp. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. dakle. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14.»229 U konstituciji se. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. odgovorima. 23-25. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. M KIRIGIN.

u kojem svatko. dokumenti. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. 1992. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju.3. DUDA. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. B. ne svi jednako. Koncilske teme. bilo prinosom bilo svetom pričešću. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. Usp.233 9. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. a još manje kao nepravo – pravo. Biblije. 63.. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. 109. bio klerik bio laik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Katekizam katoličke crkve. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. 307. str. tako svi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. . no nisu u «suodnosu manje – veće. 232 233 . Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). u: Drugi vatikanski koncil. puku.nego s drugog stajališta na drugoj razini». izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. 1993. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. str.. str. o Crkvi».3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

zazivi i liturgijske pjesme. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. izrečenim još u 16. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. 33. iz njega se pjevaju psalmi. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. .134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. njime su nadahnute i prožete molitve. 2. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. u: Drugi vatikanski koncil.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. stoljeću. 25. str. Rimokatolička crkva je na II. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji.

. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Konstitucija o liturgiji. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». 2/95. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. 238 Usp. 165. GELINEANU i drugi.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». str. HRANIĆ. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl..235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. str. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. J. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. str..238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. 165. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed.237 Do II. 219. M. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. . vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. vjernošću i molitvom. rezultiralo je angažiranjem laika. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. «Služba liturgijskog čitanja». str. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. 1973. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. 53. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. 236 237 Usp. br. vatikanskog sabora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. GELINEANU i drugi. KIRIGIN. Đ.

»241 9. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. sprovoda i sl. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 240 241 . ona je dio same liturgije. Konstitucija o liturgiji. krizme. u: Drugi vatikanski koncil. pa narod molitveno. Pisma. KIRIGIN. str. dakle. 220.»239 Propovijedanje. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. uz to još na nerazumljivom jeziku. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. vjenčanja. M. osim zbog teških razloga. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Usp.3. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. moralne i ine teme. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.4. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. naime. str. Neka se to nikako ne propušta. 33. propovijed je dio svetog obreda. M. 220. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. str.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52.240 «U liturgiji. Konstitucija o liturgiji. budući ih je predvodio samo svećenik. KIRIGIN. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Homilija se veoma preporučuje. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda.

9. u: Drugi vatikanski koncil. dok će na Zapadu. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Usp. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. za one koje tište razne nevolje.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. 35. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. za one koji s vlašću nama upravljaju. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. 1995. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se.4. istu moći predvoditi i vjernici laici. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. «53. a manje molitelj. vatikanskom saboru. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. odnosno molitvu vjernika. No. Sveopće molitve vjernika I. . odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. ili Gospodine usliši nas i sl.

Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava..245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. štole i sl. . sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 247 Usp. The Book of Occasional Services. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.244 evangeličkih. New York: The Church Hymnal Corporation. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. križ (bez raspela) i sl. vatikanskog koncila. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 1980. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. 1988. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 245 The alternative Service Book 1980. London: SPCK. reformiranih i prezbiterijanskih crkava.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980.).246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve.

vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. The Book of Common Order. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. . Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi.249 Utjecaj II. Edinburgh: The Saint Andrew Press. posebice među američkim baptistima. volume 3.4. responzijalnih molitava. za pastore i laičke vođe). godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). 1. 1979. 10-11. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. poput litanija. Gart House je 1989. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. Godine 1989. 9. godine te ista knjiga iz 1994. str. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. a Roy Pearson je 1990. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. organizirana je.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. 249 The Complete Library of Christian Worship. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. The Renewal of Sunday Worship.

Nashville. lectio «čitanje». lat. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Odatle i liturgijski službenik. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. od prve biblijske knjige. str. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. B ili C. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. str. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. Webber). a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. u: Drugi vatikanski koncil. The Complete Library of Christian Worship. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. vatikanskoga sabora.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. 33. Tennessee: Star Song Publishing group. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar.. 330-331. Robert E. 1993. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. lectionarium «knjiga čitanja». i godina II. The Renewal of Sunday Worship. godinu B i godinu C. volume 3. .252 U liturgijskim promjenama II.). Liturgijska godina.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. 252 Usp. (ed. 25. lektor odnosno čitač. A./2007 liturgijska je godina C. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.

Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1990.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja.256 prezbiterijanci. Commentary on the American Prayer Book. MICHNO. posebice oko Božića. 1998.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. 255 256 Usp. str. 324-327. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). str. U adventu. Book of Common Order.. 257 . 17. G. korizme i Uskrsa kao i u godini B. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. 1993. A Priest’s Handbook. J. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. Morehouse MP Publishing. Celebrate the Christian Story. Usp. str.. 1994. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. 888-1001. Usp. The Book of Common Prayer. U godini A čita se evanđelje po Mateju. London: Holy Trinity Church. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Pjesmarica Božjega naroda..258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme.255 reformirani. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. 258 Usp. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi.254 luterani. str. str.. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. Godine 1983. New York: The Seabury Press. PERHAM. 1033-1095. 110-121. 1981. 590-591. M. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. str. M. 609-643. za Uskrs Ivanovo evanđelje. čitanje iz apostolskih poslanica.. HATCHETT. Edinburgh: Saint Andrew Press. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). New York: Oxford University Press. D. U radne 254 Usp. 295-326. Book of Common Worship. Lousville.. 1997. The Ceremoniest of the Church. božićnom vremenu. te iz evanđelja.

Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. str. 101.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. u pravilu se čita i određeni psalam. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. 1993. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. lekcionar ima i prednosti: . Mali liturgijski leksikon. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. BERGER. G. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Međutim. smrti i uskrsnuća.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Osnove evanđeoske teologije 2. . . 138. 260 259 Usp. a druge prenaglase.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. R. str. Svaki formalizam može biti negativan. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. BLOESCH. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. D. Lekcionar ima mane i prednosti. Pored tri liturgijska čitanja.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini.

Ova je praksa i ranije bila poznata. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . no uglavnom je bila pridržana zboru.str. 611-783. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). 13.Časopis Pravoslavne eparhije sremske.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. str. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. 261 Usp.. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. 262 . 1997.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. Liturgika. Book of Common Worship. K. himnografija i heortologija. KERN. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. kako na Zapadu tako i na Istoku. vjernici drugi. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Sada je narod.

.

pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. 1981. po reformatoru Martinu Lutheru). krštenje. jest liturgijska crkva. Uz svako liturgijsko razdoblje. nedjelje kroz godinu. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. nedjelje i Gospodnji blagdani). prigodne. sveta sedmica. Duhovi. Stara i Nova godina. Božić. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. sprovod. Uzašašće. . Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. uskrsno vrijeme – Uskrs. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Bogojavljenje).263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće.1. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. vjera.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. crkva. poput evangeličkih crkava u svijetu. Presveto Trojstvo). BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine.

Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. npr. duga haljina evangeličkog svećenika. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. Reformatorstvo je. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. tj. B i C liturgijsku godinu. odnosno rimske običaje. 266 . ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. 85.. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. dogležnjica. Uvod u katoličku liturgiju. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje.. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena.-143. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv.htm. pristupljeno 9. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. http://www.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). O liturgijskim bojama vidi više na str. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti.evangelickacrkva-zagreb. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima.. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. str. Beffchen) koje označavaju 10. te na blagdane. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. «Tzv. odnosno lekcionar za A. 80.». koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu.-82. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi.» A. Božjih zapovijedi. kako se prema Bogu treba odnositi.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. st. ADAM.. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. Talari mogu biti i druge boje. veljače 2007. bijele u skandinavskim zemljama. 139. odnosno primljena u luteranstvu.

Amen». tako i sada i u vijeke. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. i od vijeka. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Naime. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. svim ljudima dobre volje. moleći molitvu pokajanja. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Kako bijaše na početku. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. koja se naziva oltarska slika. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. do vijeka Amen».267 Nedjeljama. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. . Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». ima i svoje liturgijsko značenje. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». raspelo i otvorena Biblija.

izgovarajući Aronov blagoslov. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Svećenik. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. kao i za mir u svijetu. 269 . 1993. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti.). starce i osamljene zdrave i bolesne. Pjesmarica Božjega naroda. 225 do 237. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. 66-67. str. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja».148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. svakog pojedinca. završavajući s: «Riječ Božja je istina. udovce i udovice. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». svećenik moli veliku molitvu. okrenut narodu. (pretisak iz 1902. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Okrenut oltaru. Narod odgovara: «Amen». Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». 268 Usp. Narod odgovara: «Amen». djecu i mlade. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš.. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. str. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. žive i one na samrti. druge crkvene općine. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Evangelički katekizam. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. U nju uključuje cijelu općinu. Usp. narod pjeva treću pjesmu.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

9. 2007. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. A to je bila velika sreća za evangelički a. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Osim pjesama. molitve u molitvenim knjižicama. Jan Blaisus st.Jakobei). Narod odgovara: i s duhom tvojim. duhovski ciklus. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. 02. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Apostolsko vjerovanje. Gašpar Motešicky i dr..152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. svim ljudima dobre volje. 3. introitous = ulazak. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky.276 2. homilije i sl. 7. 5. Introit. 15. 6. Jeremiaš Lednicky. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . slovački narod». i ml. v. Himnus (pjesma prije propovijedi). Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). 10. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Narod odgovara: i na zemlji mir. Štefan Leška. 276 Lat. Pjesma za milost. Propovijed. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. 13. SAJAK. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. koji po D. ova pjesmarica sadrži i molitve. 12. . uskrsni ciklus. Amen. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. 4. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). 11. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Samuel Palumbiny. Pjesma (prvi stih). Molitva dana (kolekta). E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. Antifona. Završna molitva. Adam Plintovic. Pjevanje evanđelja. D. praznični i sl. ili sviraju orgulje. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. 14. 8. Aronov blagoslov. božićni ciklus. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748).

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

10. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Zidovi crkava su čisti.2.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. Amen». Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Istentiszteleti rendtartás. 1988. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». 283 Istentiszteleti rendtartás. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. 1985. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). križa i sl. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. U crkvama se. 284 . Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. bez slika. Duhove. na Uskrs. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. križa i sl. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. bijelu košulju i crnu kravatu. najbližu nedjelju 31. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici.2. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica.

Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Kod služenja Večere Gospodnje. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Obećavate li. Iza toga se daju obavijesti. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. nas prenio u vječno slavlje? 4. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. te molitva pokajanja. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. te druga glavna pjesma. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje.

večernju i euharistijsku službu. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Forum. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. molitva Očenaš. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. P. 125-135. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Aronov blagoslov. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. str. 1921.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. Knjiga zajedničkih molitava.285 10. 125-135. O reformatskoj crkvi. Novi Sad: J. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. godine. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. 2003. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. .. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima.3. KIŠ. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. str. Oca i Sina i Duha Svetoga». Obrednik sadrži jutarnju. 2005..2.

Duhovi. Službu riječi mogu obavljati lektori. Spasovo. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Uskrs. Dan reformacije i sl. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. Preobraženje. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. đakoni i pastori. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. . Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.). đakoni i pastori. a vjernici mole vlastitim riječima. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. crvena (Duhovi. sprovod). a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Narod odgovara: «Amen». Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). ljubičasta (advent. i prikloni srca naša zakonu svome». U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. službe krštenja. korizma. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. slobodna. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. vjenčanja). Slijedi čitanje psalma po izboru pastora.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. konfirmacije.

uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Nakon toga slijede kratke obavijesti. smiluj nam se.New York: Oxford University Press. nakon čega vjernici sjede. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. 1990. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Edinburgh: Saint Andrew Press. 73-84. str. 290 291 289 The Book of Common Prayer. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. te se pjeva zajednička pjesma. 1994. 47.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). i upiši sve svoje zakone u srca naša». Kentucky: Westminster/John Know Press. Book of Common Order. 292 293 . str. 1993. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Knjiga zajedničkih molitava. Usp. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog.289 Slijedi molitva pastora. Book of Common Worship. Lousville.

8. Gospodinu našemu. smiluj nam se i oprosti nam. 14. Amen. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. niti svoje bližnje kao same sebe. 4. Heb. Po Kristu. mišlju. riječju. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. sada i dovijeka. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. 16. Pastor moli: Svemogući Bože. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. oprostio vam grijehe vaše. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Amen. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. očisti nam misli srca. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. pred tobom su sva srca otvorena. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Gospodinu našem. 1 Iv 1.9. 29-31. Amen. Poradi sina svojega Isusa Krista. Amen. na slavu tvog svetog Imena. . ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. po Isusu Kristu. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. djelom i propustom.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Ekumenska trilogija. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. postoje i tjedni sastanci (tzv. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. 495-496. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. starješine i đakoni. prikupljanjem milodara. KNEŽEVIĆ.. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). veljače 2007. Pojedini pastori prilikom krštenja. Usp. 1999. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. E-mail upućen Jasminu Miliću. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. str. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. 301 Obrednik Baptističke crkve. J KOLARIĆ. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 8. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede.»300 Rukopolažu se pastori. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. te pastorovom blagoslovnom molitvom. .

Savez baptističkih crkava u RH. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. Duhovne pjesme. službu krštenja. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. a koje su se u prošlosti više isticale.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju.303 i druge. službu ordinacije pastora. pjesme duhovne. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. To mogu biti i starija djeca. ali nikako novorođenčad). Pjesme duhovne. službu vjenčanja. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Zagreb. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu prinošenja djeteta. službu dana Gospodnjega. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1966. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. 1998. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. službu sahrane. Ovdje smo dali osnovne naglaske. uglavnom prevedene s engleskog. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. . službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja.

Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. službu prinošenja djeteta. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. 1999. stoljeća. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. službu sahrane. SAD). metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). službu krštenja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu ordinacije pastora. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. počevši s Agnezom Ozman. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. . službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu vjenčanja. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. i početkom 20.4. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. U toj su školi studenti. službu dana Gospodnjega. 10. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve.

pjevanje biblijskih stihova. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. 2. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. str. 18). uniformiranom bogoslužju. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Prvi. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. 8). primjerice: tradicionalne himne. starije i suvremene gospel pjesme. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl.-272. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. korusi. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. ne može se govoriti o jednom. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. 2003. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. JAMBREK. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. 271.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. 1 Tim 2. pljeskat će rukama (Ps 47 1).168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu.. U nekim je crkvama 306 S. Zagreb: Bogoslovni institut. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. pa i u organiziranju bogoslužja. . psalmi.

1991. pentekostne pjesme. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. ljubav. 2002. evangelizacija.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. uzdanje. radost spasenja.308 Iz tiska je 2006. težnja za nebom. bilo da se radi o obraćenju. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Pjevajmo Gospodinu. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. JAMBREK. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. poslanje djece Božje. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Pjesmarica. S. veljače 2007. 206. hvala i veličanje Boga. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. molitva. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. 16. . U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. trpljenje. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Chorusi. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Daruvar: Logos. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. predanost. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. potrebom izlječenja i sl. utjeha. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. 310 Usp.

Od blagdana slave Božić. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. a zatim molitva i slavljenje.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). muškarci muškarcima). koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). JAMBREK. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. čitač(i) Svetog pisma. Uskrs i Duhove. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Karizmatske crkve. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Nakon slavljenja slijedi propovijed. 16. S. Savez crkava Riječ Života. poput Save311 Usp. 312 . U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. veljače 2007. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja.

. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. Nastala je u Americi. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. u prvoj polovici 19. stoljeća. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. 75-76. Zagreb: Znaci vremena. 8-10). Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Adventus = dolazak). U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. subotu. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Usp. Godine 1861. godine.. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. 249-266.. 2001. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. str. 10. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. 1992.5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 314 315 .. Adventistički crkveni priručnik.

Zagreb: Znaci vremena. himne Isusu Kristu. 316 Kršćanske himne. 1995. .172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu.

Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. kršćanski dom. život kršćanina. 318 319 . Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. preuzimanje novog okruga. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. odnosno svaka tri mjeseca. 187-259. str. prigodne pjesme. str. Usp. 196-197... posvećenje djeteta. 1995. pogreb. Ne rabi se liturgijska odjeća. Što adventisti vjeruju. krštenje. molitvu za bolesne i vjenčanje.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. blagoslivljanje doma.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu.. str. jedni drugima peru noge. molitve i litanije za određene prigode. Ona je više od puke uspomene. Uskrsa i sl.. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. 317 Priručnik za propovjednike. posvetu molitvenog doma. radosna vijest. početak gradnje. Što adventisti vjeruju.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. 203. Biblija.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. već prikladno civilno odijelo. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično.).Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Adventisti. Gospodnju večeru. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. poslušnost i služba Bogu.

.6. godine. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. John Wesley. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. nakon smrti Johna Wesleya. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu.met0odisti. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. grupe za slavljenje. imaju i sposobnost propovijedanja. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. stoljeću nastala u Engleskoj. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti..»321 No u svijetu. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. No.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10.hr/ 321 . U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. priredio je 1874. pored svog zanimanja u svijetu. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). grupe seniora. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. No.

Jedna povijest crkve. 295. H. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica.» E. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. Brat Johna Wesleya. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. 324 E. str. H.000 propovjedi. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. ima ih preko 6. Zagreb: Kristova crkva Betanija. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma.. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. BROADBENT. Naime. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. koja su taknuta Duhom Božjim. B. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. Propovijedao je po crkvama.000. BROADBENT. . John Wesley je. George Whitefield (1714. str. str. ali i po kućama i na otvorenom. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. 1989. THOMPSON. Jedna povijest crkve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. 415-434. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. u blizini Bristola. ali je imao puni udio u njegovom radu.»324 322 323 Usp. – 1770. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. 297.). Liturgies of the Western Church. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti.

. advent.-64. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Prije II. 1938. rukopolaganje za đakona i starješinu. vjenčanje. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. The Worshipbook. Uskrs. svetu pričest. omladinski sat.. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Usp. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. dječji sat. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. U Makedoniji je. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. molitveni sat.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. str. metodisti su 1938. Slavopoj. zbirka duhovnih pjesama. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. vjenčanje i za sprovod. krštenje. štole i sl.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. Philadelphia: The Westminster Press. zbirka duhovnih pesama. konfirmaciju. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. kako smo rekli. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. sprovod. nedjeljnu školu. Božić. uskrsni post (korizmu). Pastori. trezvenjački sat. Novi Sad: Metodistička crkva. 1972. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. na makedonskom jeziku.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. Usp. Novu Godinu. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. 62. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje.

on je bio različit. to su sljedbenici tzv. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Poje- . Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. bez propisanih molitava. Kako smo vidjeli. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. liturgijske odjeće i sl. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. slobodnih protestantskih crkava. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. prve kršćanske Crkve. pa sve do naših dana. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine.

Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. jedno za drugim. crkve koje prakticiraju tzv. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. 78. no on je i naš Kralj). Mnogi anglikanci. BARTH. slobodno bogoslužje. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. posebice pentekostne i karizmatske crkve. K. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. dopunjavanje. London: Routledge and Kegan Paul. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. radosni328 Usp. . o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. s druge strane. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Uzajamno upoznavanje. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem.. glasnoj molitvi i sl. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini.328 No. str. 1964. God Here and Now. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. Međutim. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. slobodno bogoslužje. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). smirenost i tišina.

obavljana u redu i disciplini. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija. .

.

2001. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1998. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Lousville. 1978 Cithara Sanctorum. Edinburgh: Saint Andrew Press. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Book of Common Worship. 1999. Bratislava. 1994. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Zagreb: Glas Koncila. 1996. . Časosolov. 1993.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1882. 1983. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1988. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Beograd: Srpska patrijaršija. Budimpešta. Book of Common Order.

Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. 1921. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. 1995. Pjesmarica. v. 206. Pjesmarica Božjeg naroda. Evangelická cirkev a. na Slovensku. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Istentiszteleti rendtartás. 1999. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Obrednik Baptističke crkve. Énekesköny. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. . Pjevajmo Gospodinu. Daruvar: Logos. Pjesme spasenja. 2000. 1981. 2003. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 1985. 1966. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 2002. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 1991. Knjiga zajedničkih molitava. Zagreb: Znaci vremena. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Evangelicky zpevnik. Kršćanske himne. Evanjelicky spevnik.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1995. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

1964.. The Worshipbook. London: SPCK. 1980. New York: The Church Hymnal Corporation. Sveopće molitve vjernika I. The Book of Common Prayer. Zagreb. The alternative Service Book 1980. The Book of Common Order. pjesme duhovne. Živa voda. Barth. . Ostala literatura Adam. 1938. 1972. Ronald. London: Routledge and Kegan Paul. God Here and Now. Evangelička crkva u RH. život Martina Luthera. Adolf. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1986. Služebnik. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Bainton. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1979. H. zbirka duhovnih pesama. 1995.. Savez baptističkih crkava u RH. suvremeno čitanje. Augsburška konfesija. Na tome stojim. 1933. 1998. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Zagreb: MISL. 1990. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 2002. The Book of Occasional Services. 1988.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Uvod u katoličku liturgiju.New York: Oxford University Press. Philadelphia: The Westminster Press. Karl. Novi Sad: Metodistička crkva.

Trebinje. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Oven. Čedvig. Rupert. 1997. dokumenti. Bloesch.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Mali liturgijski leksikon. Žan. Bonaventura. Duda. Franz. 1993. Sakramenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1999. Biblijski leksikon. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Oxford: Oxford University Press.. 1989. H. Biblijski priručnik. Carson. 1988. 1993. Broadbent. o Crkvi». 1989. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dela apostolska. Zagreb: Duhovna stvarnost. Michigan: Baker Book House. Osnove evanđeoske teologije 2. Jedna povijest crkve. 1998. Grand Rapids.. Nastanak i učvršćenje reformacije. 1993. Court. D. John Calvin. 1984. 1993. Novi sad: Dobra Vest.A. Delimo. Sjeme je riječ Božja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Drugi vatikanski koncil.. Vrnjačka Banja. Bouwsma William j. 1986. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Sremski Karlovci. . Istorija reformacije. 1989. Đakovo: Forum bogoslova. Worship: Adoration and Action. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. New York. 1993. A Sixteenth Century Portrait. E. Novi Sad: Dobra Vest. Donald.

str. Nashville: Thomas Nelson.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. 2004. R. Kraljevo. France. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Gabler. Istina je neuništiva. Philadelphia: Forter Press. Huldrych Zwingli. Ulrich. Novi Sad: Dobra Vest. Daruvar: Logos. 2000. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Joanis. Nedeljko. Daruvar: Logos. 1999. W. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.. Uvod u sveto bogosluženje.. Pastoralne poslanice. 1975. i drugi. Uvod u Teologiju. Evanđelje po Mateju. 165. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Fant. 1997. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Estep. (pretisak iz 1902. Zagreb: Duhovna stvarnost.. His Life and Work. Teologija Novoga zavjeta. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Joachim. Fundulis. 1986. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina.). E. 2003. 1986. T. Donald. Evangelički katekizam. 1973. T.. 1993. Osijek: Izvori. R. 1997. J. Guthrie. Gelineanu.. Hammond. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.C. Grgurević. . Kršćanska sadašnjost. Clyde.. 1985. Liturgika 1. Prag. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Gnilka. 1993.

1980. Jedin. «Grgurofobija». Heatchett. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedin. Stanko. Velika povijest crkve II. Velika povijest crkve I. 1996.. Hubert. Marko. godinu.str. 2004. Josip. Hubert. 1972. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nauk hrišćanske vere. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 1995. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Hubert. Kršćanska sadašnjost. 2/95. br. Kalvin. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Hubert. Zagreb: Bogoslovni institut. New York: The Seabury Press. . 40-42. Kalođera. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Commentary on the American Prayer Book. Velika povijest crkve IV. Jedin. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.. 2000. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2003. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Jedin. Hranić. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1981. Hubert. «Služba liturgijskog čitanja». povijest i načela vjerovanja. Velika povijest crkve III/II. 1989. Crkveni sabori. Jambrek. 1935. Jedin. Đuro. Zagreb. Žan.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Baptisti. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. za 1935. Horak. Marion J.

John. Introduction to the Reformed Tradition. P.. Nandor. Bernhard. . 1997. 2005. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Kolarić. Ekumenska trilogija. Kolarić. 1985. Lohse. 1977. 2002. Martin. u: Drugi Vatikanski koncil. Kiš. Emil. Leonar. Richmond. Forum. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Atlanta: John Press. 2005. 1990. VA: John Know Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Leith. Kirigin. Riječnik biblijske teologije. H. Novi Sad: J. 1980. Hans – Joachim. Zagreb: Mozaik knjiga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Opšta istorija protestantizma. 1982. Liturgika. Martin Luther. Juraj. Kraus. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Zagreb: Prometej. prvi tom i drugi tom. Konstitucija o liturgiji. Leon-Dufour. Xavier. Istočni kršćani. Kronika kršćanstva. Ž. Kiprijan. dokumenti. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Juraj. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1993. 1971. The Threat and the Power. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Veritas. Leksikon ikonografije. 1998. 2006. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. himnografija i heortologija. O reformatskoj crkvi.

Martin. H. A Priest’s Handbook. tumačenje evanđelja po Ivanu. Pavić. Jasmin. 1961. Ivan Krstitelj. P. 1985. Vizantijsko bogoslovlje. Liturgika (skripta). (skripta za internu upotrebu slušača). 1963. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Majendorf. 1997. Pavković. Opšta istorija protestantizma. Ralph. 2003. Morehouse MP Publishing. treći tom. Worship in the Early Church. Perham.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Beograd: Trojeručica. 1997. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Parker. Liturgika. Daruvar: Logos. Beograd: Pravoslavlje. T. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Džon. Juraj. 1988 Michno. 1989. London: Holy Trinity Church. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. L. Povijest liturgije. Ivan. Pažin. Kragujevac: Kalenić. Svet Novoga zaveta. 1998. Dennis G. Milić. Michael. The Ceremoniest of the Church. Leon. Philadelphia: The Westminster Press. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1986. John Calvin: A Biography. Michigan: eerdmans. 1997. Moris. Eduard. Celebrate the Christian Story. . Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Misionarski i duhovni centar. 1975. Grand Rapids. Zvonko. 2002. O liturgiji.

Adalbert. 1965. Povijest kršćanske literature I. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. Rahner. Frank. 1972. Karl i Vorgrimler. Efežanima. Teološki rječnik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijske starine. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. 1987. 1995. 1992. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Ali drugog puta nema. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 1912. Biblijsko propovijedanje. Rebić. Rice. Novi Sad: Dobra Vest. 1987. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. W. Dimitrije. Šagi – Bunić. Opšta crkvena istorija. 1997. Tomislav. Robinson. Euharistija u životu crkve kroz povijest. R. . Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Zagreb: Susret. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Šagi – Bunić. Uvod u kršćansku teologiju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. knjiga I. Tomislav. 1984. Staniloje. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 1997. Daruvar: Logos. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John. Priručnik za propovjednike. 1998. 2004.. Tomislav. Maruševec: ATF. Stagg. Haddon W. Jevsevije. Teologija Novoga zavjeta. 1992. Stott. Šagi – Bunić. Richard.

Zagreb: Znaci vremena. 1974. 1993. Vukašinović. Nashville. 2001. Liturgija i život. Liturgijska obnova u XX veku. Alan. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Beseda: Novi Sad. Thomson. Philadelphia: Fortress Press. 1992. Tennessee: Star Song Publishing group. 1994. Franjo. Ivan. . 1986. 1985 Trideset i devet članaka vjere. The Renewal of Sunday Worship. Aleksandar.. Michigan: Zondervan Publishing House. Evelyn. 2003. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Underhill. Webber). Vladimir. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Nashville. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Twenty Centuries of Christian Worship. Robert E. 2001. Thompson.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. New York: Harper and Brothers. Liturgies of the Western Church. (ed. Liturgijski simbolički govor. 2005. Šmeman. Vršac: Fideb. Crkvena povijest III.. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. 1996. Grand Rapids.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Šaško. (ed. The New International Dictionary of the Christian Church. Bard. volume 3.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Robert E.primorska i Skenderijska. Što adventisti vjeruju. 1963. Worship. Webber). vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Zagreb: Glas Koncila. The Complete Library of Christian Worship. volume 2. The Complete Library of Christian Worship. Tennessee: Star Song Publishing group.

1997.veljače 2007. http://justus. Worship is a Verb. Valley Forge: Judson Press.metodisti. veljače 2007. Zagorac. . Zagorac. posvetitelj vremena. Kristova svećenička služba. Robert. http://www. Vladimir. http://www. William. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. veljače 2007. pristupljeno 9.php?action=c_vidi&id=2996. Vladimir. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Vladimir. 1969. Publishers (bez godine izdanja). Francois. Westminster Confession of Faith. New York and Evanston: Harper & Row. Timothy. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.org/nauk. Zagreb: Prosvjeta.htm.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Water. 1998.hr/.evangelickacrkva-zagreb.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Vladimir. Zagorac. Webber. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.anglican. Liturgika.htm. Krist. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. 2001. Word. 1992 Wendel. pristupljeno 18. Zagorac. 2005. H. 1996.katolici. veljače 2007. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Wine and Bread. Pravoslavna crkva. INTERNET http://www. pristupljeno 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. Kristova otajstva. pristupljeno 18. E. Willimon.

PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek.anglican.anglican. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. 25. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. veljače 2007. veljače 2007 Sajak. 2007 . pristupljeno 18. Dušan. veljače 2007. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. htm. Stanko. veljače 2007. veljače. Knežević. pristupljeno 18. 16. http://justus.org/resources/bcp/Communion_ 1548. Ruben.htm. 8.

2005. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. godine te 1997. prosinca 1969. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. . s kojom ima dvoje djece. rođenom Arvaj. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Bosna i Hercegovina. Davorina Peterlina. . dr. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Mihaela Kuzmiča. siječnja 1999. godine u Bijeljini. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. godine te za seniora 31.1918. ožujka 1995. Od 1993. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. sc. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. vjerovanja i djelovanja).1918. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. dr. Tko je bio Jean Calvin. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). sc. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. godine. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Oženjen je suprugom Tamarom. Od akademske 2004.Jasmin Milić rođen je 28.. do 1998. sina Mihaela i kćer Ivanu./2005.