Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

.................................. 28 2.......................................4......................................... 22 2.3..........................................................................1....... 30 3............. 24 2............3............................3..............1...................5........................................................................... 26 2... Svećenstvo ........................................................ Bogoslužje nakon pada u grijeh ............. 17 1........................ 19 2.............................. Bogoštovlje ......... 19 2.....6.................................SADRŽAJ PREDGOVOR .. Bogoslužje prije pada u grijeh .............5..........................................................5....... 18 1.........................2...... Bogoštovne djelatnosti...... Bogoslužje .................................... 21 2....................................1.............................................................. OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ................................................. Sinagoga .. Sveti šator ...................................... 13 1........................................................................ 19 2..Starozavjetni liturgijski kalendar ..................2.......... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU . 15 1................... 20 2........... 16 1..................................5.......... 19 2......................2............................ ISUS I BOGOSLUŽJE ................................... Jeruzalemski hram ............................................ 33 ........... Liturgija.......... 9 UVOD...................................... Kovčeg saveza ............................................................4..... Služba ......................

..................... 50 5..................................................2...1................1.... Klementova poslanica Korinćanima .................................... Didache ......................5..........2..4............4... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ... 37 4.......4........................................1..............1....................... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA...............2... 64 6.... 61 6....................... 56 6.1.2................. 44 4..............1.......................................................... 49 5......................3.3........... 42 4....... 47 5...... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama.......... Oblikovanje liturgijskog kalendara.1...................... Atanazijevo vjeroispovjedanje................ 51 6............... Apostolsko vjerovanje ............................... 45 5..1.......................... Molitva – liturgijski obrasci ... 37 4........1... 58 6................................................ Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ....... 57 6.................. Liturgijske stranputice ........1....................1......... Bogoštovna mjesta........ Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ....................................... Rani liturgijski teološki obrasci .......... Liturgija katekumena i liturgija vjernih .................................. 43 4.3.......... Teološki utjecaj na liturgiju. 55 6. 59 6..... Lomljenje kruha – euharistija ......... 62 6.. 38 4..................3..4.................1.... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME........... Apologija sv...................................... 56 6......................... 68 ...............1...............1..1......... 39 4......... 49 5.1......................... 55 6.. Liturgijska vjeroispovijedanja............POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ........................................... Nedjelja – Dan Gospodnji .......... 65 6. 47 5..................1................................5............. Justina .............. Ignacijevi spisi ............................................... Sloboda kršćanstva ................... Propovijedanje i naučavanje .......................2....1...1..................3.2. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ...........

......... i 20............................................................. RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II..............................................................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7......... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij . Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ........................2........... 73 7........ 117 8................ Jean Calvin ......................................... 115 8..............11.......4....................... 93 8..........11... stoljeća. Propovijed .............................. 119 9..2......................... 117 9.....2..... 119 9....... 101 8........... 95 8. 104 8..... 90 8...................3...... Predreformacijsko stanje ...... Razvoj euharistijske teologije i prakse .............. Anglikanska crkva......................... Puritanci .... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ............. VATIKANSKOG SABORA .......................1.. Struktura liturgije – himne i molitve ........5....................11..........8.....................4................................................. 115 8.......... Anabaptisti i baptisti ........ 73 7.. 74 7...............3.....................3................................ 110 8.......... Odbacivanje posredničke svećeničke službe.. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA............11.......1................................. John Knox .......................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .....5.................... 116 8............9.. 76 7.........4........................................................................................... Urlich Zwingli ...............................2..................................................................5.. Martin Bucer.......................6............. Karolinška obnova .......... Liturgijski pokret 19............................................7.......... William Farel.... 85 8.......... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ...................................... 92 8........................11..................... 123 ........ 80 7......10............................................. 106 8................... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ............................................ 107 8..1.. 115 8.......... 82 8....... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ....... Martin Luther ...... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .................. 85 8.......................................11........1.......

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje. .

.

Nemoj imati drugih bogova osim mene. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Komunizam. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. 2 . Međutim. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. Bog tvoj. kraljevima…) i sl. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. koji sam te izveo iz zemlje egipatske.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja.» (Izl 20. proslavlja. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. obožava. drugome čovjeku (faraonima. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. 2-3). iz kuće ropstva.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. koji je želio suzbiti svaku religioznost.

. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini... u Židova. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. ili dolje na zemlji. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. 44. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. (Iv 4. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima.» (Izl 20. 9-11. braćo. Bog sam ljubomoran.. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne klanjaj im se niti im služi. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. da im budu na sramotu. Bog tvoj. Jahve. 4 .» (Heb 10. U knjizi proroka Izaije.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. 23). 4-6). budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor.» «Prema tome. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Jer ja. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. 19-20). Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. jer Otac takve klanjaoce želi». ili u vodama pod zemljom. izrađivači njihovi više od bilo koga. svi će štovatelji likova biti osramoćeni.. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. to jest kroz svoje tijelo. štovanje drugih «bogova». Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. ništavan je.

humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. 23. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8.1. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. Heb 9. Uvod u katoličku liturgiju. . str. 21. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. 6). A. 1993. 12). 10. LITURGIJA 1. kao i za pomoć Usp. države. ADAM. oko 250-150 godine prije Krista. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. 11. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. poput Lk 1. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. odnosno za javno dobro. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Od 2. kultnu službu.

2. liturgijskim prostorom i sl. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. Danas. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. liturgijska bogoslužja. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. dakle propisana bogoslužja. propisanim molitvama. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). odjećom svećenika. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. redoslijedom bogoslužja.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. kako ćemo vidjeti kasnije. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. Reformirana. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. stare Istočne crkve. Metodistička i sl. 30). On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Pentekostne crkve i sl. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. 2). koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. Pravoslavna. Tzv. Anglikanska.8 No. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Starokatolička Evangelička. 8 . 1.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. najčešće u određenim oblicima.

. UNDRHILL. kao npr. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. odnosno štovanja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. Mi služimo Bogu. 3. no u isto vri9 A. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Uvod u kršćansku teologiju. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. 1. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. E.. Središnje teme Staroga zavjeta. koja je u određenim tradicijama. str. 1996. 287. New York: Harper and Brothers.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. u Islamu. REBIĆ. 10 11 . Naime. kako u povijesti. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. 3. str. tako i u osobnom životu štovatelja.. već i zbog onoga što Bog čini. Maruševec: ATF. str.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). RICE. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koji govori o Bogu kao objektu služenja. strogo propisana obveza. 1963. nalazimo i termin bogoslužje.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». Worship. R. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. 143. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. proslavljamo ga i štujemo. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. 1987.

ZollikonZürich. 10. 28. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. I termin služba može imati dvostruko značenje. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre.4. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. 1938. poput riječi bogoslužje . 1. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. Uvod u katoličku liturgiju. str. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. No koji god termin upotrebljavali. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 15. str.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Služba Osim gore navedenih izraza. ADAM.13 12 13 A. što se na zemlji može dogoditi». Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Mk 10. . najhitnije i najdivnije. 45). nego da služi…’ (Mt 20.

neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. 2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja.2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. 16-17). Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad.1. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Time je zajedništvo. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. ZAVJETU 2. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao .

No.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Betelu. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. to jest Sveti šator (hebr. . 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. poglavlje. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. 2. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. 1993. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. Mamri i Beer Šebi. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. najvjerojatnije u formi vizije. 78-79.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka.. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Šekem. 8-38). no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve.3. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. str. da je 14 Usp. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime).

Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 6). 8. 2. .) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 11). Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. To je posljednje što o njemu znamo. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. str. 3 sl. 7).4. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 19. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 1-17). 27) te u Šilu (1 Sam 3. 1-9. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 81. 1-9). Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 37. 1 Kralj 6. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. 5-7.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 3). 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza.1). 10-22. 4 i sl. zatim u Betelu (Suci 20. 8).

. Šilo. Ofra.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. koji je znak Božje prisutnosti. 1992. Izrael više nije putujući narod. 2. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju.5. Šator je bio pokretno svetište. Mispa. dakako. a kovčeg. koje služi Izraelskom narodu. oda16 A. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. On sam. REBIĆ. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. str. središte je obrednih radnji bogoslužja. 175. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. Biblijske starine. 7). Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Dan). S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka.

a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. godine prije Krista. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Drugi je hram bio posvećen 515. no nije ga uspio nikada izgraditi. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. a izgradio ga je Zerubabel. 256. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. u njemu su se prinosile žrtve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod.-37. slavili blagdani i sl. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. 29). 1980. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. LEON-DUFOUR.. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. 1989. godine prije Krista). Dovršen je 64. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Zagreb: Duhovna stvarnost. K njemu se hodočastilo. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. 2).18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. str.5 metara. godine poslije Krista.. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). str. Rječnik biblijske teologije. Biblijski priručnik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nakon toga. 18 . Treći. 307. Bio je oko 27 metara dug.

23 Kako smo već ranije istaknuli. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje.22 i žrtve pokajnice. Levitski zakonik 1.» Enciklopedija Biblije. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice.19 2.21 žrtve pričesnice. Već 70. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. pa ga je trebalo očistiti. Levitski za- 21 22 23 . Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. godine po Kristu. 128. dostatno je dobro za Boga). Levitski zakonik 2. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. str. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. 179-185. REBIĆ. Hebrejska riječ korba. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. Zagreb: Duhovna stvarnost. str. 127. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. To je bio dragovoljan prinos Bogu. na neki način. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 1-2). Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. da se Bog spomene prinositelja po dobru. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.» Enciklopedija Biblije.1. str.» Enciklopedija Biblije. «Bogu se prinosila cijela životinja.5. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku.20 žrtve prinosnice. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila.. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. osim kože koja je pripala svećenicima. Levitski zakon 3. čovjek je 19 20 A. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. 2000. Biblijske starine. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. 128. rimska vojska. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. «To je bio prinos najboljeg brašna. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. Kršćanska sadašnjost. koju prevodimo kao žrtva. Tražilo se. str.

no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. osobito konik 4. 22-27 – formula blagoslova. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 128.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. prinosila dva jarca. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. 148. Pnz 6. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. 14-26 – formula proklinjanja. Bez molitve nije bilo žrtve. Biblijski leksikon.» Enciklopedija Biblije. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. str. a sama je molitva žrtva na djelu. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. 154.. Br 5. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 1984. Pridruživao im se narod. REBIĆ. Pnz 26. kao na primjer: Br 6.. kao i pri drugim žrtvama. Središnje teme staroga zavjeta. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. A. 25 . Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. 7.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. Pritom su se. Pnz 27.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. Pored osobne molitve. A. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Biblijske starine. str. liturgijski obrasci. Uz molitvu. 5. Usp. str. str. REBIĆ. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 24 Usp. 211-222.

te blagoslovio sedmi dan – Šabat. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. a po tome i tvorac povijesti. Enciklopedija Biblije. prema Jeruzalemu. 18) .26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. ma gdje se nalazili. u podne koju Danijel moli (Dn 6. str. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. večernju molitvu i sl. Osim ovoga tjednoga blagdana. kao npr.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. nalazimo u knjizi psalama. 134. 23. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. U Izl 16.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. 2. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. Prvi spomen Šabata (heb.5. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. okretali su se pri osobnoj molitvi.2. 11). 1-3. U Izl 20. počinak)nalazimo u Post 2. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. psaltiru. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. .

prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . Prva se pasha zbila u večer uoči 14.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. kao tjedni blagdan. 120. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Ponovljeni zakon 16:19-12. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. na krovovima kuća. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Krist. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. 120. berba grožđa i maslina. posvetitelj vremena. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. str. ZAGORAC. 10. 1996. Marko 14: 1-2. kad se završila žetva. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste.29 Blagdan sedmica. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. U početku se Pasha svetkovala po kućama.30 i Blagdan sjenica. a poštedio prvorođence Egipta. anđeo smrti ubijao je Egipćane. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Enciklopedija Biblije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 10-12. Jošua 5. Izlazak 12. str. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. str. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Enciklopedija Biblije. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu.. Levitski zakonik 23: 15-21. nisana.31 28 V. Izlazak 23:16. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan.

» Enciklopedija Biblije. Kr. Središnje teme Staroga zavjeta. str. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. štovalo i prinosilo žrtve. Epifan. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. poznatoga kao žrtveni jarac. Nova godina (Roš Hašana).» Enciklopedija Biblije. REBIĆ. 152. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.» Enciklopedija Biblije. 120-139. 33 34 35 36 . Osim ovih velikih blagdana. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Usp. str. 120.5. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje.36 2. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. 121.3. Pr.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje.» Enciklopedija Biblije. Prije se nazivao Srebrne trube. 121. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman..32 Dan pomirenja (Jom kippur). obučen u odjeću od bijelog platna. Zatim bi uzeo jarca. 199-210. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. str. Purim35 i sl.Usp. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. god. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). str. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Enciklopedija Biblije. str. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). Ondje je škropio krvlju žrtve. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. str. Biblijske starine. 121. Veliki bi svećenik. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Toga se dana odmaralo. To je nutarnji. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. A REBIĆ.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. A. 121.. str.

prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. te ima važnu. Usp. A. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. što treba činiti i tako dalje. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. Biblijski priručnik. str. str. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. kakav treba on biti. 156. Središnje teme Staroga zavjeta. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. 158. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. . godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu).40 Svećenik. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. REBIĆ. 179. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. u 30.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Levije. Središnje teme Staroga zavjeta. naučavatelj i tumač Zakona. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. može li se ići u bitku i sl. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. jedan od Jakovljevih sinova. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. REBIĆ. str.

104. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. 1986. 43 . do ulaza.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. na molitvu. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Usp. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. str.» Leksikon ikonografije. 1990.41 2.. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. Na jednoj strani te osi. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ispred njega gori vječno svjetlo. hebr. torah). 532. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. str. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama.. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. pjevanje te završni blagoslov. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. čitanje i tumačenje Božje riječi. Beograd: Pravoslavlje. Pravokutnog je tlocrta.. LOZE.6. str.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. U sredini prostorije nalazi se almenor. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. 126-127. E. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje.. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Svet Novoga zaveta. Također su poučavali Božji narod Zakonu.

3. (skripta za internu upotrebu slušača). Boga svoga. kad lijegaš i kad ustaješ. str. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Knjiga Sudaca. Z PAŽIN. i neka ti budu kao zapis među očima. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Đakovo: Visoka bogoslovna škola.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Završni blagoslov iz Br 6. Zato ljubi Jahvu. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 1989. 22-26. 4-945 2. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Povijest liturgije. Priveži ih na svoju ruku za znak. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 44 Usp. 24-26 45 46 . svim srcem svojim. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. Midraš. neka ti se urežu u srce. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Jahve je jedan. 4. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Psalmi 5. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Napominji ih svojim sinovima. 4-9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 3. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati.

no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. E. str.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. LEON DUFOUR. X. Enciklopedija Biblije. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Usp.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. 47 48 49 Usp. 95. 135. LOZE. . Usp. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Svet Novoga zaveta.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. str. Rječnik biblijske teologije. 105. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga.

BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. Kristova svećenička služba. 22). Iv 18. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 20-24). . str. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim.. ZAGORAC. 22 i dalje). 41. DUDA. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. Sjeme je riječ Božja. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. V. str. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 73.ISUS I 3. 49. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. 10. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. propovijedao je u sinagogama (Mk 14.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4.. 20). 13. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). 51 50 B. Iv 2. 205. 1997.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2.

Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Lk 6.52 Isus je navjestitelj. R. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. Usp. Kristova svećenička služba. 2-4. 1997. Lk 22. 1993. Usp. 16. str. T. Michigan: Baker Book House. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. Mk 15. Lk 5. 12. Lk 10. Grand Rapids. 1-26) i privatno (Mt 14. 9-13). odnosno izmirenje s bližnjima. već izraz njihova duha. 46.. str. Mt 26. 39-45). Evanđelje po Mateju. 9-13. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. tumačenje evanđelja po Ivanu.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 138.. 39-42.. Molio je javno (Mt 11. CARSON. 28. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. 25-27. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. 49. 53 54 . 20). 34. MORIS. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Mt 1.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. Daruvar: Logos. Iv 11. 24). Mt 27. Daruvar: Logos.. D. Opraštanje. FRANCE. 206. 35. 21-22. 63. 212. 23. Mk 14. ZAGORAC. Iv 18. A. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 36. pred svojim učenicima (Mat 6. 1997.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. V. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Worship: Adoration and Action. 41-42). Iv 17. Ivan. Lk 11. str. str. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. L.54 52 Usp. Lk 9.

dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. 1992. WEBBER. rekli bi smo danas sakrament euharistije. str. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. Worship is a Verb. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. str. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. Kristova svećenička služba. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. 208. 51. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje.E. ZAGORAC. R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. 13-17). On je dakle naviještao riječ Božju. 14-20). uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas.. odnosno kršćanskoj liturgiji. 57 .56 Pasha je simbolizirala oslobođenje.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. prepoznaje se. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. V. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3.

«Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. ostvarenje u njegovoj osobi. 17). Nisam došao ukinuti. nego ispuniti’ (Mt 5. 14-29) i sa šabatom. 206-207.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Kristova svećenička služba. Sve je dakle u Starom zavjetu.»58 58 V. pa i stvarnost kulta. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. . slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. privremeno. Dakle. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. str. ZAGORAC.

Opet se pope. pade s trećeg kata dolje. Pavao je govorio prisutnima. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . Pavao siđe. lomljenju kruha i u molitvama. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. vjerovanju i praksi prve crkve. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. 4. djelovanju. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Digoše ga već mrtva. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. kad se sastadosmo da lomimo kruh. Nadalje. dok je Pavao i dalje govorio. zajedničkom životu. nadnese se nada nj. A nekog mladića imenom Eutiha.1.POČECI KRŠĆANSKE 4. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci.» (Dj 2. produži govor do ponoći. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. 42) «U prvi dan sedmice. Kako je kanio sutradan otići. svladan snom.

Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. F. lomljenje kruha.1. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. Dakle. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. . 19.» (Dj 20. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. 7-12). Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. euharistija i zajedništvo. 16 i Dj 2. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. 4. 16. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. 1987. molitva i propovijedanje. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Novi Sad: Dobra Vest. I onda otputova. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje.. str. 42. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. STAGG. Usp.1. 180-183. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. Lk 22. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 16). Teologija Novoga zavjeta. zahvalno mišljenje. Kako bilo. 20. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu.

Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. Iz Pavlovih se riječi.. 2004. 17 i dalje). str. 19. evidentno je da apostol Pavao. Teološki rječnik. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Usp. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 1999. str.1. dakle. poslije večere. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. 23b-25). nazvani Agape. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. VORGRIMLER. 61 Usp.2. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. 11-12. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. RAHNER i H. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. GNILKA.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. K. 96-97. 4.. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. . Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. Teologija Novoga zavjeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

12. 95. 42. Primjerice. Usp. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). amen i hosana. sazivi. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 6 i dalje. molitve. 1. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. str. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». Kristova otajstva. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 12. 24-31. što je bilo i prirodno. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. 1-2: «Tako. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. . 4. 19. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. V. molim da se upravljaju prošnje. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. prije svega. izrazi: aleluja. u Djelima apostolskim 2. 23-26. 3. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 24. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. ZAGORAC. zahvaljivanja za sve ljude. odnosno molitvu.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. 14. 47.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 10.

J. Z. GUTHRIE.65 64 65 D. osim u teškim. Pavao govori i o načinu molitve. Ef 1.. str. Daruvar: Logos. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 3. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. 1 Pt 1. 30 i 32. 15-16. što je bila molitva «duhom». Njih nalazimo u Rim 8. Povijest liturgije. 16. Crkva obavlja posredničku službu.. Pastoralne. 1997. 18-22. dakle. PAŽIN. 11-13. Crkva. 63-64 Usp. Osim o sadržaju molitve. ne moli samo za svoje članove. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. STOTT. 3 – 14. Tim 6. 1. sudbonosnim razdobljima. 4. 22-25. one trebaju biti predmet molitve. D. 5. 105- . 6-11. religijsku ili inu pripadnost. str. Kol 1. 2. dakle. bez obzira na njihovu narodnost. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. Efežanima. što je činjenica koja se često zaboravlja. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 5-9 i sl. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). 1 Tim 3. 16-22. 1. W. 28-29. str. 20. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. 1 Sol 5. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 3-5. R. Fil 2. Pastoralne poslanice.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. već za sve ljude. GUTHRIE. a jedan neka tumači!» (27 stih). moraju imati svoj red. 15-20. Daruvar: Logos. «Ako se govori tuđim jezikom. str.. 2 Tim 2. 1997. Crkva treba moliti za «sve ljude». Javna molitva odnosno javna bogoslužja.

WILLIAMS. 206. 42). 1/1959. 39-52. Pavao i Barnaba su. 106. str. str. GUTHRIE. MOODY. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. «The Ministry of the New Testament». Worship in the Early Church. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. u: Rewiew and Expositor. str. F. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. neke razlike ipak postoje. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Michigan: Eerdmans. Njih je vrijedno zapaziti. str. 1988. P. MARTIN. R NEIBUHR i D. 1: D. 66 67 Usp. Teologija Novoga zavjeta. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Njemu čast i vječna vlast! Amen. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. str.. Pastoralne. F. poput mnogih drugih.. 35).66 4. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. Grand Rapids.1. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15.3. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. Usp. propovijedanja i naučavanja.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. The Ministry in Historical Perspectives. R. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. 192-195. STAGG.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom.» 67 106. .. 36 i dalje. str. STAGG. D. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. 11). Teologija Novoga zavjeta.

po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. I ovi su elementi. U tome je smislu uistinu bila živa. prezbitersku i biskupsku.4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. znanje. Apostol Pavao govori u Ef 5. jezici. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. 8-10. posebice psalmi. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Krist je zaredio apostole. Anglikanske i sl. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. moć čudesa. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. proroštvo. Naime. uz sliku spontanog bogoslužja. Taj slijed se. posebice euharistiju. Rim 12. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja.1. razlikovanje duhova. U katoličkoj i 69 70 . Pravoslavne. starješinska služba i sl. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. preuzeti iz židovske liturgije. 28-30. U tekstovima poput 1 Kor 12. uvodeći učenje o tzv. karizmatska zajednica. dar ozdravljanja. vjera. sukladno ovome učenju. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. apostoli biskupe. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). dar tumačenja jezika.

liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. odnosno euharistije. crkve. 1990. Zagreb: kršćanska sadašnjost. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 46). a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. 4. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). u kojima se obavlja bogoslužje . Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 3. Leksikon ikonografije. 1 Kor 16. . 7. pastor=pastir). No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. 553. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. 10). Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Usp. ali ovisno o papi i biskupima. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 4. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. str..44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 2. prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. o čemu ćemo kasnije govoriti). Otk 1. 2.

. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ciprijan će sredinom 3. Water. Sc. ŠAGI – BUNIĆ. 72 . toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. 21. Usp. Wine and Bread. H. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. J. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo.. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. WILLIMON. 1984. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. nego li subotu. Valley Forge: Judson Press. W. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. Word. str. Ad Caecillium 16. a sv. I. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. 67)»..72 71 T. 1989. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. str. 2). Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 22.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. godine nakon Krista. i 10. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. . no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. stoljeća. za sveti trs Davida sluge tvojega. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. A što se tiče euharistije. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. tek 1873. Oče naš.1.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. zatim u 8. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. koji si nam dao spoznati po Isusu. No spis je otkriven mnogo kasnije. 5. U 9. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. godine. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. i 130.

i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. Povijest kršćanske literature I. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. ‘Amen’. Hvalu ti dajemo. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. 4.»73 73 T. X. ‘Amen’. gospodaru svemogući (despota pantokrator). u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. ‘Amen’. ŠAGI – BUNIĆ. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). Tebi slava u vijeke. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. 1998. 3. za život i spoznaju (gnoseos). 5. 7. A prorocima (prophetais) dopustite. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin).48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). koju si nam dao spoznati po Isusu. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. posvećenu. i sabran postade jedan. ‘Amen’. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. jer si moćan: tebi slava u vijeke. Oče naš. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . neka se obrati! Maranatha! Amen. sve stvorio poradi imena svoga. A pošto se nasitite. Saberi je od četiri vjetra. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. 3. Neka dođe milost (charis). Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. da iskazuju hvalu kako hoće. 5. Oče sveti. Crkve svoje (tes ekklesias sou). ‘Amen’. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. 4. poradi svetoga Imena tvoga. Spomeni se Gospode. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. 6.. Ti si. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. ovako iskazujte hvalu: 2. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. 49. str. ‘Amen’. koje si stavio da stanuje u našim srcima.

Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Usp. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. euharistija. 44. U 15.75 74 75 T. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. A. Stoga se krštenje.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. ŠAGI – BUNIĆ. ADAM. 5. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. 23. str.2. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. hesychos kai anabausos. str.74 5. 2 i Heb 10. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Povijest kršćanske literature I. 3). mogu obaviti uz suglasnost biskupa. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. ženidba i sl. Uvod u katoličku liturgiju. 82. .

Z. bilo da borave u gradu ili na selu. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. kako već rekosmo.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. PAŽIN.5. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. A narod odobravajući klikne: Amen.Molitva vjernika . Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Euharistijska služba77 5. kad čitač prestane. str. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. PAŽIN. Usp. Nato. vino i voda. Koliko već ima vremena. Prva apologija sv. Povijest liturgije.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. 5-6. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. donese se kruh. A poslije molitava.Propovijed .Svetopisamska čitanja . str. Povijest liturgije. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih.4.Prinošenje darova . godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. a nenazočnima se šalje po đakonima. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. Justina Ovaj dokument iz 150. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. 6. .

Vrnjačka Banja. JEDIN. Trebinje. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kako smo do sada vidjeli. H. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. . On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. svećenika i đakona.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. godine po Kristu. 311. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). što čine đakoni. str.. 108-109. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. 1972. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. Velika povijest crkve I. prezbiteri. 1999. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. 79 Usp. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja.

»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. po kojemu slava i čast tebi. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. Bože po tvome ljubljenom Sinu. Isusu Kristu. Amen. jedite. Kad ovo činite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. No. 10-11. str.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. tebi zahvali i reče: Uzmite. Povijest liturgije. da ih učvrsti u vjeri i istini. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. raširio ruke trpeći. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. I dok se dragovoljno predavao muci. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. budući da ti se tako svidjelo. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. meni na spomen činite. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. . velika zahvala i sl. uze kruh. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. PAŽIN. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z.

Uvod u katoličku liturgiju. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. Usp. 82 83 . A. str. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. svet Gospodin Bog Sabaot. 21. Hosana u visini. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. svet. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. 24-26. Hosana u visini.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. ADAM. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.83 81 Svet.

.

Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. stoljeća biti progonjeno. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. ADAM.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. A. ali i kompliciranija. valja ju prilagoditi novim okolnostima. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. kojeg je car Konstantin 313. raskošnija. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. Kasnije će. godine.84 Ova. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. 25. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. 380. o čemu će kasnije biti riječi. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. Liturgija postaje svečanija. VRIJEME 6. str. «Milanskim reskriptom tolerancije». . Uvod u katoličku liturgiju. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. godine objavio i stavio na snagu. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima.1. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama.

u slavu uznesen».1.2. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Duhom opravdan. poganima propovijedan. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. i jedno krštenje» (Ef 4. osobito glede Kristova božanstva. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. A. Spasitelj). palij. u svijetu vjerovan. str. jedna vjera. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». U 1 Tim 3. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. Uvod u katoličku liturgiju. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo.2. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. anđelima pokazan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 6. 5). čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Sin Božji. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. 25-26. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. 5) ili «Jedan Gospodin. ADAM. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». ona je postala 85 Usp. . U Fil 2. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega.85 6. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba.

ŠAGI-BUNIĆ.1. općinstvo svetih. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Mučen pod Poncijem Pilatom.. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. umro i pokopan. 38-39. Otpuštenje grijeha. Oca svemogućega. Rođen od Marije Djevice. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Vjerujem u Duha Svetoga. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Raspet.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga.1.2. Uskrsnuće tijela i život vječni. stoljeću. godine.» 86 Usp. I u Isusa Krista. Gospodina našega. treći dan uskrsnuo od mrtvih. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. sašao nad pakao. uzašao na nebo. koji je začet po Duhu Svetom. Oca svemogućega. odonud će doći suditi žive i mrtve. . Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada. Amen. Svetu sveopću Crkvu. str. sjedi o desnu Boga. No. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. 6. Sina njegova jedinoga. T. stvoritelja neba i zemlje. Povijest kršćanske literature I.

sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.2. H. 20-24 . po kome je sve stvoreno.87 Na drugom općem saboru. Crkveni sabori. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. ne stvorena. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. H. istobitna s Ocem. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija.2. Oca svemogućega.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. str. I uskrsnuo treći dan. jedinorođenoga Sina Božjega. Usp. godine po Kristu. JEDIN. 1980. 15-20 88 87 Usp. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Crkveni sabori.1. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Boga od Boga. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. svega vidljivoga i nevidljivoga. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. str.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6.. po Svetom pismu. pravoga Boga od pravoga Boga. Stvoritelja neba i zemlje. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Rođena. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. svjetlo od svjetla. JEDIN.

smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. koji izlazi od Oca i Sina. iako se pripisuje Atanaziju. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. I život budućega vijeka. nego je samo jedan Bog. vječnosti i svemoćnosti. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . «Tko želi biti spašen. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. Autor mu je nepoznat. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Gospodina i životvorca.2.» 6. I u Duha Svetoga. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. a ipak nisu tri Boga.3. Amen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. Pisano je protiv arijevskog učenja. stoljeću. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. beskrajnosti.1. koji je govorio po prorocima.

Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Neizmjeran (immensus) je Otac. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Oca nitko nije učinio. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. a ipak nisu tri Boga. nego jedan Gospodin. Sin gospodin. jedan neizmjerni. druga osoba je sinovljeva. želi biti spašen. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). ni Sin. Tko. kako je prije rečeno. a ne tri Oca. niti rodio. jedan Sin. tako Sin. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Kako Otac. neizmjeran je Duh Sveti. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. vječan je Duh Sveti. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. vječan je Sin. tako da u svemu. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. niti stvorio. niti rodili. nestvoren je Duh Sveti. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. tako Duh Sveti. Tako nisu ni tri nestvorena. niti stvorili. dakle. Nestvoren (increatus) je Otac. nego iz njih proizlazi (procedens). Tako je jedan Otac. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. Tako je svemoguć Otac. Duh Sveti gospodin. a ipak nisu tri gospodina. Ni Sina Otac nije učinio. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . Jedna je osoba Oca. jednako velike. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Vječan (aeternus) je Otac. tako Trojstvo u jedinstvu. svemoguć Sin. niti stvorio nego rodio. svemoguć Duh Sveti. a treća je osoba Duha Svetoga. nego je jedan nestvoreni. ni tri neizmjerna. neizmjeran je Sin. nego je samo jedan Bog. Tako je Otac gospodin. taj će biti zauvijek izgubljen. nestvoren je Sin. ne tri Sina.

imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. do 6. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Potpuni Bog. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist.org/nauk. ne može se spasiti. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu.katolici.php?action=c_vidi&id=2996. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. Jedan pak. svemogućeg Oca. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. koji su činili zlo. To je katolička vjera.2. odatle će doći suditi žive i mrtve. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. sjedi s desne strane Boga. veljače 2007. u Duhu Svetomu). Oni koji su činili dobro. pristupljeno 8. uzašao na nebo. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. stoljeća. ući će u vječni život. Bog i čovjek. potpuni čovjek. nego jer je Bog uzeo ljudskost.»89 6. On je zbog našeg spasenja trpio. manji od Oca po ljudskoj naravi. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. u vječni oganj. 89 http://www. Jedan potpuno i čitav. Ocu jednak u božanstvu. odnosno o Svetom Trojstvu. . Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje.2. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka.

svećenik i sl. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. susretala s pitanjem prilagodbe. kako smo već ustvrdili. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. Njihova tijela. Liturgija se. te se stvara sve veća podjela klera i laika.3. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». U crkvene svetkovine pa i određena učenja. kosti. «Crkva se. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. trgovinama i sl. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. dijelovi odjeće i sl. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv.). Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. Krista i Duha Svetoga. ali i opasnosti.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. moći». nadalje. 6. koji se počinju štovati i nazivati svetima. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti.

Velika povijest Crkve II. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. Na primjer. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. krsne slave kod pravoslavnih Srba. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 6. pogani su štovali 25. 1995. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina./5. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. 91 . Pripravnici za krštenje. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. 227. katekumeni. JEDIN. str. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. No. sudjelo90 H. dajući im kršćansko značenje.4.

te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. krivovjerje.94 92 93 94 Usp. JEDIN. str. Zajedno s katekumenima. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Usp. prisustvovati samo službi riječi. str. shizma. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. Velika povijest crkve II. pobačaj. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. preljub. 285. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. ubojstvo.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. kao i neki katekumen. smio je. kleveta.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. H. . 285. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. To su: idolatrija. pijanstvo. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. nepomirljiva mržnja. Velika povijest crkve II . H. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. Velika povijest crkve II. dakle.str. JEDIN. H. 286. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. teška krađa. JEDIN. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju.

ljubavi prema bližnjima i sl. Naime. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Velika povijest crkve I. Usp. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6.95 U 4.str.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. Velika povijest crkve II. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. H. H. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. korizma. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. ili 40 dana posta pred Uskrs. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Već krajem 2. 240. U ranom razdoblju Crkve. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. stoljeća u Aleksandriji. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. 288. JEDIN. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. 300. Uspostavljaju se određeni blagdani. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi./5.5. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. str. kako bi se objedinila praksa Crkve. Na Istoku je . JEDIN. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. siječnja.

Krist je došao spasiti sve ljude. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Blagdan Kristovog rođenja. čudo u Kani Galilejskoj. Svadba u Kani Galilejskoj). koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Božić. prosinca počinje rast Sunca. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. dakle od 6. kako bi narod odvratila od poganstva. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Od tada. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Na Bogojavljenje. Krštenje Gospodnje te. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. kao što je Isusovo krštenje. a zatim je preuzet i od Zapada. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. prosinca. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. 3. Poklonjenje mudraca Kristu. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. Od 21. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Mitre. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. . 2. ne samo Židove već i pogane. Crkvu svoju. prosinca. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». prosinca. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. prosinca. Od 4.

kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. dakle. prosinca. 174-175. 12). na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. 174.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. stoljeću. tj. Polazeći. str. str. Krist posvetitelj vremena. ožujka. Kao i uz vrijeme Uskrsa.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. ožujka. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. prosinca. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Vladimir Zagorac. tj. Krist posvetitelj vremena. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. jer bi to značilo nesavršenost. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. odnosno došašće. . kako je svijet stvoren 25. Mjesto Mitre-pobjednika tame.

Istočni kršćani. godine). Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Od 4. 100 101 Usp. Apostolske konstitucije s kraja 4. i 5. Usp.102 U tekstovima iz 4. 6. stoljeća. Kaldejaca. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. godine) i Kalcedonu (451. Didaskalija. Velika povijest crkve II. 1982. godine). već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. JEDIN.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić.100 Blagdani. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. i 5 stoljeća kao npr. stoljeću. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. 289-291. ADAM. KOLARIĆ. str. H. Usp. i Malabarskih kršćana. A. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Uvod u katoličku liturgiju. 102 . stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Zagreb: Veritas. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 29.6.str. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje.

K.primorska i Skendeijska. Liturgika (skripta)... Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1961. travnja na blagdan Svetog Marka. Pravoslavna crkva. 106 Na hrvatskom jeziku. 1999. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme.. 1986. Usp. JEDIN. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Velika povijest crkve II. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. WARE. 205-239. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. O liturgiji. ŠMEMAN. N. Uvod u pravoslavnu liturgiku.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve... Liturgika 1. str. 1965. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. 1998. Uvod u sveto bogosluženje. Zagreb: Glas Koncila. u danima pred Božić i Bogojavljenje. 278. str.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . PAVIĆ. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 1992. za potrebe grkokatoličke crkve. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1963.. Zagreb: Prosvjeta. A. D. Kraljevo. T. STANILOJE. 2003. 107 .. Liturgija i život. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. PAVKOVIĆ. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. 2004. J. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1997. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Liturgika. J..I.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred.105 To su tri liturgije: 106 . Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. FUNDULIS. GRGUREVIĆ. 1992. H. 2005.

u ponedjeljak. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. stoljeću. JEDIN. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. u četvrtak petoga tjedna.Liturgija pretposvećenih darova.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. na Veliki ponedjeljak.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).. na Blagovijesti. Velika povijest crkve II. str. utorak i srijedu. kako ih imamo u 4. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja.108 .»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. 109 110 . Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. Rimska liturgija se spominje već od 4. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije./5. Veliki četvrtak i Veliki petak. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. pogotovo uskrsnuća’. stoljeću. stoljeća. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). 279.. H. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta.

galski. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Koptski obred 2. Rimski obred 2. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Aleksandrijska skupina 1. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. sve do 8. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Abrozijanski obred 3. sjevernoafrički i mozarabijski.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. godine potisnuti grčki jezik. a latinski će tek 370. Antiohijska skupina 1. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. stoljeća. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Kada se govori o rimskom obredu.

str. 111 Dž. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. Stoga će upravo 16. te kulminirati u srednjem vijeku. Vizantijsko bogoslovlje. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. . Kragujevac: Kalenić. Galski obred 5. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana..»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju..72 4. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. MAJEDNORF. 1985.. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. 144. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu.

REFORMACIJE 7. godine od pape Pavla I. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. – 814. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Tako će rimska liturgija. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu.. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. prigodom posjete papi Adrijanu I. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. stoljeća.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. ona još uvijek neće biti propisana.). da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. .1. Pipinovog sina i nasljednika. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. uz određene izmjene. Karlo Veliki je u Rimu. 781. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva.

Od 12. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Od 13. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. Corpus Christi (Tijelovo). stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika.2. ŠAGI – BUNIĆ. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). To dovodi do novoga blagdana. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. . tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. stoljeća. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. J. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. spasonosni efekt. godine.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. 81-83. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Pričest se u 12. str.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. T. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. Euharistija u životu crkve kroz povijest. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264.

36. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. ŠAGI – BUNIĆ. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. J. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Usp. Velika povijest crkve III/II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. 1993.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti.115 Također se. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Usp. stoljeću. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. A. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. . a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. H.. 114 115 113 Usp. T. 76-77. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. ADAM. str. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. JEDIN. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u katoličku liturgiju. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. 640. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika.

a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. Naime. str. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. 7. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Antifonal. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. nastaju sada malo – pomalo i upute. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Od ranoga njezinoga nastanka.» A. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. . koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. ADAM. propisi). Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. 37. Misala. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. te koji se i danas nalaze u različitim. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Uvod u katoličku liturgiju. Lekcionar i Evangelistar. 3. Od 13.

ulaz). Gospodine Sine jedinorođeni. A. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. ZAGORAC.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. ADAM. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. odnosno pjevanje psalma. Koji oduzimaš grijehe svijeta. 154. Jaganjče Božji. U prvome. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara.. 1998. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 84. str. Gospodine Bože. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se).118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Koji sje117 118 Usp. Blagoslivljamo Te. V. Gospodine Bože. str. Hvalimo Te.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Kristova otajstva. Uvod u katoličku liturgiju. Kralju nebeski. kada su se grijesi ispovijedali javno. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. slavimo Te. smiluj nam se. Isuse Kriste. Usp. – 496. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. pred svima. primi našu molitvu.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Sine Očev. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Bože Oče Svemogući. klanjamo Ti se. . Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Koji oduzimaš grijehe svijeta.

Ti si jedini Gospodin. Od 500. str. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. biblijska čitanja. 61-62. 120 121 . Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Usp. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs.121 Nadalje slijede molitve dana. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. Beograd: Srpska patrijaršija. Usp. Amen. Ti si jedini Svevišnji. smiluj nam se. Usp.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Sa Svetim Duhom. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. u slavi Boga Oca. Isuse Kriste..» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. 241.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. Jer Ti si jedini svet. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. jedinoga kralja.. Leksikon ikonografije. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. ADAM. str. 10-12. Časosolov. 2001. str. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. A. No od 1048. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. 154. Uvod u katoličku liturgiju. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

svet Gospodin Bog sabaot. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. koji oduzimaš grijehe svijeta. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. str. 2-6). Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. . hosana u visini..» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. te anamnezu.122 riječi ustanovljenja. smiluj nam se. 1978. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 9). U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. «Svet. svet. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. smiluj nam se. Svet). koji oduzimaš grijehe svijeta. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. 59. Jaganjče Božji. Hosana u visini. Nakon pjevanja sanctusa. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Jaganjče Božji. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Usp. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta.

str. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. a oko 1000. Creda.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Imala je najprije oblik zvona. godine počinje se pjevati tri puta. V. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. 687. Kasnije je nose đakoni. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Usp.4. Kristova otajstva.124 7. Štola (naramenica. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). ZAGORAC. za vrijeme pjevanja Gloria. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. . 105. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). prezbiteri i biskupi. bila je prvotno svjetovni znak službe. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. 84-85. palij i prsten. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Sanctusa i sl. manipul. godine.. Od 13. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu.

i to: bijelu. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. stoljeća. a formom je bila slična dalmatici. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). Liturgijski simbolički govor. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. vatikansko sabora). Liturgijski simbolički govor.. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. 126 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. crnu.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. POPOVIĆ. crna. A. str. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. Usp. stoljeću. Zagreb: Glas Koncila 2005. I. I. smeđa. purpurnu i zlatnu. knjiga I. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. modra. 83-84. ADAM. zelenu.. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak.. ljubičastu. crvenu. početkom 13. zelena ozna125 Usp. zelena. 501-502. ŠAŠKO. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). Opšta crkvena istorija. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. 676685. kao na primjer u procesijama i sl. 1912. Uvod u katoličku liturgiju. str. str. ŠAŠKO. Pluvijal (kišna kabanica. str. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. 449-498. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja.. Dalmatika. stoljeća.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. bijela. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.

zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. Liturgija je postala stvar klera. Pričest je toliko opala da je IV. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. Uvod u katoličku liturgiju. Na primjer. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima.5. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. str. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. ADAM. često poprima pretjerane forme. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. A. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. str. Leksikon ikonografije. 40. pravih i nepravih. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. lateranski sabor (1215. 379. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). 128 . Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp.127 7. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali.

toga dana ne može umrijeti. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. str. Bernard iz Clairvauxa (1090. 640.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. 76-79. str. Usp.. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Kao predstavnici spominju se iz 12. str. – 1153. Uvod u katoličku liturgiju. 131 .). Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.) i Elizabeta iz Schoena (1129. JEDIN. 41 Ivan Gerson (umro 1429. st. – 1179. ZAGORAC. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Velika povijest crkve III/II. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. V. Pored svih ovih negativnih primjera. Hildegarda iz Bingena (1098. da bi se božansko najdublje iskusilo. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. Liturgika. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Od 13 st. ne stari. da ne može oslijepiti. Kult svetaca. 1969.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. H. – 1164. ADAM.). Usp. u «vrh duše».

posebice seoskim potpuno zanemarivana. . Uvod u katoličku liturgiju.132 Latinska misa. str. mistik i propovjednik pokore + 1384.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena.133 No bitan naglasak na propovijedanju. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. 642-643. 132 133 A. H. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. nerazumljiva običnom puku. Stoga su prosjački redovi. posebice u bogoslužju.. i 14. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. str.. JEDIN. u 13. zasigurno će dati protestantska reformacija. koji je s krajem 14. No ona je u mnogim sredinama. Usp. stoljeća došao iz Nizozemske (G. dominikanci i franjevci. 41. Velika povijest crkve III/II. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. – 1471. ADAM. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». Grote.

Za njega su način bogoslužja. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. . I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. molitve. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Godine 1517. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. crkveno ruho. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. Indulgencija). ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther.1. kako na cjelokupni život Crkve. doktor kanonskoga prava. Martin – (1483. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. Držao je da se može zadržati svaki običaj. samo po sebi ni dobro ni zlo. pa tako i liturgijski.). predmeti «isprazna vanjska stvar». tako i na liturgiju. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. – 1546. negdje radikalnije. njemački augustinski redovnik. P 8.

dakako. 139 138 Usp. J. H. otpuštati. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. to znači latinsko bogoslužje. bi o njemu ovisilo. poput molitava za mrtve. str. H. .135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. JEDIN.. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. 274. godine u Wittenbergu se. Usp. godine Luther piše: «Recite nam vi. JEDIN. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. Velika povijest crkve IV. Velika povijest crkve IV. Luther se. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. 69-70. Velika povijest crkve IV.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. T. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. kad. otpust je. grčku i hebrejsku misu. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. zadržalo svoju valjanost. str. 74.. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. 136 135 «... Baalove popine. ŠAGI-BUNIĆ. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. JEDIN. Dapače. 2004.» Usp.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje.139 Usp.) «Formula missae». No od 1523.. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. H. Euharistija u životu crkve kroz povijest. odnosno služenja misa za mrtve. završeno je. 73. gdje stoji napisano da je misa žrtva. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». str. str. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. 137 Prema latinskom mittere = slati.

C.102. 1993. 274.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. 210.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. BAINTON.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. Usp. Osijek: Izvori. 330-331. Luther je 1523. J. str. str. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Uvod u Teologiju.. 1526. str. ŠAGI-BUNIĆ. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. B. odnosno definiranje liturgije. Usp. Zagreb: MISL. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. 2006. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Martin Luther. T. R. Euharistija u životu crkve kroz povijest. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. HAMMOND. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.. 2002. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik».143 Određeno je tako140 141 T.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). LOHSE. Za razliku od ovoga učenja. str. Na tome stojim. 142 143 . Drugo djelo.. H. život Martina Luthera. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom.

objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Čl. i svećeničku odjeću. 337. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. U članku 10. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. Čl. prvi tom. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. godine. . Luther je zadržao oltar. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. R. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. ukrase.).145 U Augsburškom vjeroispovijedanju.. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. 104. posebice prigodom Dana reformacije. str. Nadahnuta je psalmom 46. svijeće. 145 146 Usp. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. 15. Naj144 Usp. poput sastanaka podučavanja i sl. Opšta istorija protestantizma. Na tome stojim. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. na augsburškom saboru. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). H. LEONAR. godine. 2002. čl.146 iz 1530. Članak 14. 25. život Martina Luthera. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. lipnja 1530.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. BAINTON. str. 5. E. Ž. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Godine 1524. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem.

Stoga.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. suvremeno čitanje. 90. čl. «. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. Evangelička crkva u RH.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. str. a ne kroz vjeru. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. 93. 147 Augsburška konfesija..»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. suvremeno čitanje.. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 24. posvećen je misi. Ali Pismo nam to ne dopušta. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane.. Zapravo. 148 . Augsburška konfesija. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. ukazujući na činjenicu da biskupi. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. a protiv svakodnevnog služenja euharistije.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom.. str.

Philadelphia: Fortress Press. JEDIN. svijećnjake. lipnja 1524. Umro je u bitci kod Kappela 1531.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Usp. – 1531. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. str. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484.. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. Djelovao u Zürichu. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. 135.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Slijedi zahvalna molitva. Pjevati su se mogli samo psalmi. godine. 1985. godine. THOMSON. Liturgies of the Western Church. B. slike. Zalagao se za jednostavnost. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. 147-148. . molitveni dio je izostavljen. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. Velika povijest crkve IV. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus».2. No promjene u Zürichu su se događale postupno. godine kao vojni kapelan. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. zajednička ispovijed grijeha te otpust. služila se sve do 1525.). Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. Uklonio je oltar. 150 151 Usp. H. str. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.)– Švicarski reformator. Drugi.

Philadelphia: Forter Press. niti raspela. Huldrych Zwingli.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. Duhove. 125-139. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. godine uspostavio i red bogoslužja. prvi tom. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». 149-156. Opšta istorija protestantizma. E. u rujnu te na Božić. GABLER. dakle samo komemoracija.. 133. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. LEONAR. THOMPSON.153 Glede značenja euharistije.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. 8. Farel. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. zahvalna molitva pastora te otpust.1565. Nakon toga slijedi psalam 112. Usp. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Pored ostaloga. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Liturgies of the Western Church. Ž. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. 155 . str. str. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. William (1489. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. His Life and Work. U. 1986. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. zadržavajući samo crni akademski talar. str.. Umjesto oltara. B. Farel je oko 1524.

Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Litrugija je zapravo bila služba riječi.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . «Gore srca») Pričest . Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. Umjesto glazbe.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju.

Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Prvo. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Na blagdane kao što je Božić. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. godine. Atlanta: John Press.) – Njemački teolog reformacije. Uzašašće i sl. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. – 1552.. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. LEITH. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. H. . Introduction to the Reformed Tradition. 178-180. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Godine 1548. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika.4. 1977. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali.156 8. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Veliki Petak. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Martin (1491. 157 Bucer.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Ulmu i Kölnu. J. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. str. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan.

pastor je izgovarao: «Sjećaj se. THOMPSON. .158 158 Usp. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Liturgies of the Western Churc. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. str. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. B. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Nakon toga. Pomolimo se». 167-181. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom.

Jean (1509. 304. LEONAR. Godine 1533. 1989. str. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. Novi Sad. Opšta istorija protestantizma. THOMSON. Istorija reformacije. kao i za Luthera. str. Ž. 93. B. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja..-1564.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. 185-224. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. D. 1986. Osnove evanđeoske teologije 2. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi.5. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. predodređenje. Dobra Vest. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. ČEDVIK.. G. Za Calvina. prešao na protestantizam. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. O. Liturgies of the Western Church. str. Usp. 104. Usp. prvi tom. E. str. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama.161 Calvin je 1545. . BLOESCH. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl.. 162 161 160 Usp. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. kako smo naglasili. Novi Sad: Dobra Vest.

str. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Prijevod teksta u: J. John Calvin: A Biography. već sam sve uzeo iz Pisma. . L.»163 163 Usp. 155. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH.. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. jer ih nije bilo. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. str.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. H. «Što se tiče nedjeljnih molitava. 41. T. MILIĆ. 2003. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. PARKER.

T. Nashville. H. Sina i Svetog Duha.. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. No prije nego bi počela propovijed.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog.» H. (ed.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. 164 . Zagreb: Susret. Amen. ROBINSON. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. 300. 1994. Tennessee: Star Song Publishing group. Biblijsko propovijedanje. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. L. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. nebeski Oče. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp.. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. stih po stih. 16. The Complete Library of Christian Worship. str. W. . dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. Twenty Centuries of Christian Worship. 1997. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. Robert E. Webber). . str. volume 2.

-1605. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. L. LEITH. 168 Usp. Osim pjevanja i propovijedi. 86-87.) bio je pravnik kao i Calvin. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. ljubljenog. Introduction to the Reformed Tradition. nakon pjevanja još jednog psalma. H. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Grand Rapids. i za spasenje i posvećenje naših duša. Usp.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Theodor (1519. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. i. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. protestant.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. koji se. John Calvin: A Biography. Calvin je preveo. Clement Marot (1497. The New International Dictionary of the Christian Church. Michigan: Zondervan Publishing House.). str. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici.str. str. J. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. PARKER. zauzimajući manje od četvrt sata. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Usp. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19.-1544. humanista i pjesnik. godine. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. 167 Beza. 126. 633. za spasenje svih ljudi. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. psalama. H. Nakon Calvinove smrti. prilikom bla- 165 166 T. Francuski. 172-178 . str. 1974. pastore i crkvu. The New International Dictionary of the Christian Church. služba je bila kratka.

U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Nauk hrišćanske vere. i sl. str. poglavlju govori o crkvenim sastancima. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. vjerom prima od strane vjerujućih. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Nastanak i učvršćenje reformacije. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. Nauk hrišćanske vere. ona su oruđa i znaci.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Nauk hrišćanske vere. F. KALVIN. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. DELIMO.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Ž. 483. 161. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Ž. Ž. str. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. niti materijalno primanje Kristova tijela. već sudjelovanje u Kristovu životu. str. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Euharistija. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. 329-355.str.KALVIN. Usp. KALVIN. 484. za razliku od Zwinglija. 464-498. Hrvatskoj. Usp. godine174 u 22. Nauk hrišćanske vere. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. WENDEL. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Mađarskoj. godine. str. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje.. .KALVIN. 474. 170 171 Usp. 1996. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Ž.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. barem jednom tjedno (nedjeljom). odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Usp. Ž.

176 . Takvima se propovijed čini predugom. 186. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. str. 2000. 175 Heidelberški katekizam. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. ili bar da možemo otići. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje..175 U 23.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. osim u vrijeme progonstva. 167. dok je inače. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Heidelberški katekizam. tako i kod javnih molitava. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. dovoljno kratka. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. str. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima.

htm. 178 179 180 .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. pristupljeno 18. veljače 2007. poput brevijara.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. godine. THOMSON. Thomas Cranmer. Crkvena povijest 3. A. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. 1534.. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. godine. 59. Thomas (1489. http://justus.179 priredio je 1548. str. – 1665. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). s nekoliko sitnijih promjena». Novi Sad: Baptistička teološka škola.org/resources/bcp/Communion_1548. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. misala. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563.. Nakon njegove smrti. Usp. za vrijeme vladanja Edwarda VI. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Nadbiskup Canterburya.anglican.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. godine proglasio samostalnom. Cranmer. osnivač anglikanske crkve. 6. 1986. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. propisnika o obredima i sl.

182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. godine. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. Opšta istorija protestantizma. posebice liturgiju Sarum. godine odnosno njemačku misu iz 1526. E. No. prvi tom. posebice kod posvećenja pričesti. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. Koristio je također srednjovjekovne molitve. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. LEONAR. .” ili “Use of Sarum. Usp.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. . 61.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. str. Crkvena povijest 3. A. . “Sarum Rite.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. Sarum liturgija. str. 450. THOMSON. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu.složeni sustav liturgijskih knjiga. U 13. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. . bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. Ž.po prvi put su. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku.

ČEDVIG. ostali su vjerni staroj tradiciji. str. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni».187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. Naime. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. godine.anglican. poput svećeničkog ruha i sl. E.186 U obredniku iz 1552. str. Istorija reformacije.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. Novi Sad: Dobra vest. Opšta istorija protestantizma..veljače 2007. http://justus. pristupljeno 18.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Ž. 1986. 452. 87. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. http://justus. LEONAR. travnja 1552. Usp. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. prvi tom. Neki vanjski oblici bogoslužja. pristupljeno 18. 184 185 186 O.htm. godine u članku 23.. Usp. Usp. 187 .org/resources/bcp/1549/Communion_1549.anglican. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». đakonsko. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. veljače 2007. koje je Parlament izglasao 14. htm.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.

vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. 19-23.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Velika povijest crkve IV. 2003.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. str. govori se o značenju Večere Gospodnje. – 1572. E. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. pa čak i Božića. Crkve moraju biti dolično uređene. str.7.). LEONAR. Uskrsa. Usp. JEDIN. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. 456. Pored ostaloga. prvi tom. Župama. 339. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. str. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. U članku 24. Službenici su pastori. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve.188 8. koje nemaju pastore. Opšta istorija protestantizma. rujna i prosinca. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 28.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko).» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). U čl. lipnja. govori se o jeziku bogoslužja. 189 190 . prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. H. ali ih se ne rukopolaže za službu. 39 članaka vjere.. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. Ž.

(2. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). (5. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.) drugo zajedničko pjevanje psalma. (6. Velika povijest crkve IV. str. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. koji su ga dijelili međusobno. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega.191 Godine 1556.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje.) čitanje Pisma i propovijed. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Nakon pričesti. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. . za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. (7. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov.) molitva prije propovijedi. Vjernici.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu.) zajedničko pjevanje psalma. Večera Gospodnja.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. (4. Samo su takvi mogli 191 Usp. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. 340. zahvaljivanje za stvaranje. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. (3. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. pjevao bi se 103 psalam. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. H. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. kako smo to gore naglasili). JEDIN. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu.

bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. Od 1586. THOMPSON. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. B. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja.8. godine Waldegravea se.193 Godine 1564. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. Liturgies of the Western Church. . str. a u Škotskoj crkvi se i danas. Puritanci su se 1584. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. proširit će se kasnije američkim kontinentom.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. uz znatne izmijene tijekom povijesti. 8. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. jer bi im blagovanje bilo na osudu. «Bill and Book». prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. 287-305. koristi u liturgiji. čist. Onima. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). štovati ne možemo bez 194 Usp. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. njemu jedinome. i s obzirom na pad. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. dušom i svom snagom svojom. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. Engleske i Irske. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. proslavljati. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. stoga Ga se mora bojati. poglavlje u cijelosti: «I. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. iz 1647. godine u 21. ljubiti. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. . svecima ili ikojem drugom stvorenju. THOMPSON. ili prema sotonskim izmišljotinama.194 8.-341. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. Puritansko bogoslužje. osim Očenaša. godine. 1649. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. str. koji suvereno vlada nas svime. propovijedanju. pjevanja psalama i sl. zazivati. 311. Liturgies of the Western Church. dobar je i čini dobro svima. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. Sinu i Duhu Svetome. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. donosimo 21. II. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. ne anđelima.9. B.

108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. Molitva. III. ljubavlju i ustrajnošću: i. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. sukladno Njegovoj volji. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. gorljivošću. VI. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. postom. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. poniznošću. divljenje. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. zajedno s vjerskim prisegama. s pomoću Njegova Duha. Moliti trebamo za zakonite stvari. vjerom. ako molimo na glas. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. zavjetima. molitvu sa zahvaljivanjem. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. V. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. s razumijevanjem. divljenjem. svaki za sebe na samo. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. s obitelji. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. . zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. na poznatom jeziku IV. vjera. ali ne i za mrtve. kojeg nalazimo u evanđelju. Boga trebamo štovati posvuda. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. u duhu i istini. te stvari nisu uopće vezani za mjesto.

»195 Westminsterski direktorij iz 1645. . i taj dan. sve do kraja svijeta. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. i djelima milosrđa. str. 89-95. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. 2001. kršćani trebaju slaviti kao šabat. 195 Usp. ne samo da se odmara od rada. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). dan koji je posvećen Njemu. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. Prirodni je zakon. VIII. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. Westminster Confession of Faith.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Glasgow: Free Presbyterian Publications. šabat. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. moralnu. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta.

. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. opomena. Čini to u znak sjećanja na njega.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. B. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. lomim ga i dajem ga tebi.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. Liturgies of the Western Church.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. dajem hvalu. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. Gloria Patri.» Usp. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. str. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. 370. uzimam ovaj kruh. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. THOMPSON.

Misa nije žrtva. R. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. i razumjeti ga... J.197 8. već sjećanje na Kristovu smrt. . Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Glede shvaćanja euharistije. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. točka. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. žrtve. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. H. točka. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. str. točka.. X. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. Istina je neuništiva. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. 198 W. Introduction to the Reformed tradition. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. ESTEP. LEITH. «V. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. str. 1986.) iz 1524.10. Ovo isključuje sve mise. Novi Sad: Dobra Vest. XII. – 1528. 180-182. 226227. nitko neće smatrati svećenikom.

U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. VII. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. . Twenty Centuries of Christian Worship. volume 2. Kol 1. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. točka. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. odnosno pokajanjem za grijehe. Prvo. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. godine. str. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 118).199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. troje istovremeno. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. 4). (Ps 86. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. 216-225. Nakon propovjedi. 199 Usp. 2 Sol 1 i 2. točka. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. Kada se braća saberu. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. 3. tako što će jesti juhu ili povrće. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Na sastancima treba da govori jedan. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. The Complete Library of Christian Worship. točka. ili što god Bog daje. neka se ne pune ni jelom ni pićem. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. 2 Kor 1. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. a ne dvoje. VIII.

str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. točka. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. Istina je neuništiva. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. Fil 2. 1 Iv 2. 236-238. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2.poslušnost Rim 2. 1 Pt 2. bratskih crkava. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. 2 Kor 2. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. Kad su braća i sestre na okupu.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. slobodnim crkvama reformacijske baštine. pojedinih baptističkih crkava i sl. stoljeću. R. 2 Sol 1. poput anabaptista nisu 200 W. XI. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. . ESTEP. . Mk 14. 10. poput menonitske crkava. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. 3. 1 Kor 11). Rim 8. kao i istomišljenici. agape. Lk 22. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju.4. 1 Pt 1). no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Baptisti.

volume 2. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. Twenty Centuries of Christian Worship. duhovno i jednostavno. 201 Usp. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. The Complete Library of Christian Worship. 232. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. str. Godine 1695. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. .

odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.11. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. HAMMOND. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. kako smo vidjeli. Uvod u teologiju. a ne svećenik. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. odnosno svim protestantskim crkvama 8.2. .1. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. str. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.11. 8. 209. C. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). 202 T. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež.

Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. W.11. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.3. . H. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju.. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. BOUWSMA. mire Boga s ljudima. Treba 203 Ž. J. 306-307.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. Starješine. 214-229. Velika povijest crkve. JEDIN. KALVIN.204 8. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. u njemu je potpuna i završava se u njemu. 204 Usp. str.. IV. str. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. 490.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. Nauk hrišćanske vere. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. str. odnosno uvođenja narodnoga jezika. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji.

ali sakrament ne može postojati bez Riječi. koje nisu samo kratke homilije. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti.11. kako smo već ustvrdili. U slučaju nužde. pa čak i da se ne skupljaju. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. 12. odnosno poučnog karaktera. 95. str.5. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. bila uglavnom čin svećenika. G. Što više. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. Osnove evanđeoske teologije 2. 206 D. W.11.»206 8.4. (Prijevod iz: M. 35. BLOESCH.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. Von Ordung Gottesdiensts. A. 8. nisu razumjeli latinski jezik. Tako propovijed postaje edukativnog. da ne čitaju. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja.) . koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. LUTHER.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. G. Osnove evanđeoske teologije 2. 94. liturgija je. već tumačenje biblijskih tekstova. str. ali ne i bez Riječi. BLOESCH. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme.

u anabaptista. U pojedinim krugovima. kao npr. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. .118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi.

» V. Beseda: Novi Sad. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. Vršac: Fideb.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma.. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. VUKAŠINOVIĆ.208 207 Usp. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. također. a ne prave vjere. načina vršenja bogoslužja. JEDIN. str. VATIKANSKOG 9.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. str.. razmatrajući disciplinarnu problematiku. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja.. Velika povijest crkve IV. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. Liturgijska obnova u XX veku. . H. SABORA 9. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. Zabranjeno je. – 1563. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.1.207 Sabor se. 404-405. 27-28. 2001. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju.

Usp.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. PAŽIN. str. . Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. Uvod u katoličku liturgiju.). i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. str. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. 43.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: .Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. ADAM. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. . valjanost sakramenata i sl. nego njeno posredovanje. . Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. rujna 1562.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. Povijest liturgije. 33.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. godine proglasio dekret o misi. Z. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. Sabor je 17. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. A.

pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. neka je izopćen. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. 3. 1997. neka je izopćen. da misni kanon sadrži zablude. 7. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 2. ili da se ona po ovoj ukida. COURT. kazne. Ako netko rekne. da ceremonije. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. zadovoljštine i druge potrebe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. neka je izopćen. 5. ona se smatra kao relativna žrtva. a da nije propicijatorna.. za grijehe. str. Ako netko rekne. pa da se s toga mora ukinuti. Đakovo: Forum bogoslova. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. neka je izopćen. ili da koristi samo primatelju. Ako netko rekne. Ako netko rekne. Ako netko rekne. Sakramenti. . Ako netko rekne. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 306. neka je izopćen. neka je izopćen. Ako netko rekne. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. 6. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio).»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. 4.

neka je izopćen. Ako netko rekne. str. zadržan je latinski jezik. Božja 212 213 T. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. pa da ih stoga treba ukinuti. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. Što više. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. A. neka je izopćen. ADAM. Ako netko rekne. ŠAGI-BUNIĆ. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. posebice u nedjelje i na blagdane. 318-319. Usp.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. 43. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. Narod i dalje ništa nije razumio. Euharistija u životu crkve kroz povijest. str. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. No to se nije dogodilo. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. 8. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Uvod u katoličku liturgiju. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. neka je izopćen. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. osim ako se izuzme povremena propovijed. 9. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora.213 «Nasuprot protestanata. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. .

2. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. V.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). i 20. Kristova svećenička služba. Usp. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. ADAM. 260.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. Uvod u katoličku liturgiju. 65. stoljeća 9. str. vatikanskom saboru. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. Papa Pio V.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. A. Povijest liturgije. stoljeću. godine. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. PAŽIN. str. str. studenog 1903. Usp. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. vatikanskog koncila. Liturgijski pokret 19.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. kod procesija i različitih pobožnosti. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II.1. (1903.216 9.2. . Papa Pio X. 33. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi.-1914. ZAGORAC.

Liturgijska obnova u XX veku. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. studenog 1874. Usp. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. rođen je 5. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. svjetskog rata. tada još uvijek latinskim jezikom. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. stupio je u 21 godini. godine pridružio Benediktincima. – 1946. što je liturgija. str.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. rujna 1909. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. već od 1921. Liturgijska obnova u XX veku. godine. str. godine a zaređen za svećenika 1897. godine. 26.). Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. 44. Nakon I. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. što su sakramentalni obredi i sl. Usp. . rođen je 27. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. VUKAŠINOVIĆ. Lambert Beauduin. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. V. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. U samostan Maria Laach. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. kolovoza 1873. VUKAŠINOVIĆ. V. godine.

godine.2. Oxfordski pokret. – 1872.). umro 16. među anglikancima se pojavljuje tzv. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. E. kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. U Engleskoj. 1800. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl.. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. treći tom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.). Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija.). Opšta istorija protestantizma. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16.2. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. 2002. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. kolovoza. LEONAR. – 1861. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. stoljeću (narodni jezik. . rujna 1882. 322. str. Ž.

.1836. Isaac Williams (1802. .). kao što su to. episkopat. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. str. LEONAR. imale Katolička i Pravoslavna crkva. između katoličanstva i liberalizma. Opšta istorija protestantizma. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. . Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište.godine.1865. 326329. bio je zaređen za svećenika u Rimu. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja.veljače 1801. Godine 1824. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Godine 1847. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. postovi i sl. Ž. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. liturgija. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. Njima se pridružuje John Henry Newman. . crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu.220 220 Usp. po njegovu shvaćanju. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. E. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. kada je završio studije u Oxfordu. treći tom.) i drugi. Ušao je u Oxfordski pokret. Richard Hurrell Froude (1803.1866. Zbog toga se on 1842. postao je anglikanski đakon. imenovao kardinalom. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. vjerske proslave.).

. str.BUNIĆ. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. 9. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.3. II. 1972. više-manje rezervirano samo za svećenike. do 1965. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. godine Engleski misal. ŠAGI. stoljeću. . godine kao prvi službeni dokument sabora. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. a Božji je narod gledao iz daleka. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. godine.»221 221 Usp. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. T. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. Anglokatolici tiskaju 1933. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Ali drugog puta nema. 37. prosinca 1963.

stoljeća). Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. str. naime hebrejski. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. . ADAM. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. grčki i latinski. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. Uvod u katoličku liturgiju. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. što se njima kao Bizantincima. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. što su ga. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. to dopuštenje. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9.»222 222 A. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. nije činilo neobično.3. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Obrazloženje. braća Ćiril i Metod. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije.1. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno.73.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.

Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. 95. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Jeronima». pod prijetnjom izopćenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Sorbonski student i pariški profesor. F. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. U Rimu je 1905. Raba. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl. Trogira. i 1060. str. F. Šibenika. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. Senja kao i svi istarski biskupi. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. još od 10. Splita. ŠANJEK.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). ožujka 1965. temeljem odluka II. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». Zadra. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Nina.. a 1927. godine.. te sinoda iz 1063. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. 81-82. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. godine. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Usp. nakon čega će se. Knina. str. ŠANJEK. Krka. 1996.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Naime. . o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Osora. 224 223 Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata.

. 653-654. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. 1871.. 1935. katoličkog liturgičara. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. 647-659. str. Ekumenska trilogija. «Grgurofobija». godinu. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. KALOĐERA. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Zagreb: Prometej. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. godine. za 1935. Usp. Nijemci i Francuzi. dok su njihovi protivnici. kao služba Božja zajednice. svibnja 1937. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. KOLARIĆ. M. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. nakon I. str. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. 40-42. J.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom.225 Odluke II. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. KOLARIĆ.» J. 2005. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. godine. Ekumenska trilogija. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda.str. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. stoljeća. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. .

228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. osim gdje postoji posebna povlastica. ŠAGI-BUNIĆ. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. str. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. str. 37. u: Drugi Vatikanski koncil. 1972. T. dokumenti. str. 2. Usp. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja... u nekim molitvama i pjesmama. dakle. ponajprije u čitanjima. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. 1. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. 170.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. upozorenjima. 1985.»227 Sabor je. 27. Ali drugog puta nema.. M KIRIGIN. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. Ipak. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». Konstitucija o liturgiji. Do sada. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. 1993. 228 . prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.

Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. . pripjevima. U liturgijskim obredima neka svatko.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9.»229 U konstituciji se. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28.2. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. neka se vodi briga o usklicima puka. u: Drugi vatikanski koncil. str. psalmima. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. 30. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. odnosno da vrše «ono što na njih spada». 29. 33). U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. odgovorima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. Konstitucija o liturgiji. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. 31. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. pjesmama kao i o činima. str. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. bio služitelj ili vjernik. 147. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. dakle.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.3. M KIRIGIN. kretnjama i držanju tijela. čitači. 230 229 Usp. 23-25. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo.

Usp. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. Biblije.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. tako svi. 1993. u: Drugi vatikanski koncil. u kojem svatko. str. 109. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. . B. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. ne svi jednako.3.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. puku. no nisu u «suodnosu manje – veće. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). 1992. 232 233 . daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. dokumenti. o Crkvi». bio klerik bio laik.nego s drugog stajališta na drugoj razini». Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str.. bilo prinosom bilo svetom pričešću. 307. a još manje kao nepravo – pravo.233 9. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu.. DUDA. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Katekizam katoličke crkve. 63. Koncilske teme.

Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. iz njega se pjevaju psalmi. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. stoljeću. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. neka se svestranije otvore biblijske riznice.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. str. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. u: Drugi vatikanski koncil. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. . izrečenim još u 16. 25.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. njime su nadahnute i prožete molitve. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. zazivi i liturgijske pjesme. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. 2. Rimokatolička crkva je na II. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. 33.

Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. str. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 1973. str. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. str. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. .. 2/95. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji.. 236 237 Usp. br. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 165. 53.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. HRANIĆ. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. «Služba liturgijskog čitanja». 165. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanskog sabora. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. GELINEANU i drugi. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl.237 Do II. vjernošću i molitvom. 238 Usp. str.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. GELINEANU i drugi. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. Đ. KIRIGIN. rezultiralo je angažiranjem laika.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Konstitucija o liturgiji. 219. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. J. M. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja».

ona je dio same liturgije. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. Usp. naime. vjenčanja. KIRIGIN. Neka se to nikako ne propušta.3. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv.»239 Propovijedanje. M. str. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. dakle. pa narod molitveno.4. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 240 241 . te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. 220. i to pod vidikom koji je ondje uključen. Konstitucija o liturgiji. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 220. krizme. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. propovijed je dio svetog obreda. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. 33. moralne i ine teme. u: Drugi vatikanski koncil. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. Konstitucija o liturgiji. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. budući ih je predvodio samo svećenik. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve.»241 9. KIRIGIN. sprovoda i sl. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. Homilija se veoma preporučuje.240 «U liturgiji. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. M. Pisma. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. uz to još na nerazumljivom jeziku. str. osim zbog teških razloga. str.

35. str. odnosno molitvu vjernika. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. 1995.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. vatikanskom saboru. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. Usp. . ili Gospodine usliši nas i sl. za one koje tište razne nevolje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sveopće molitve vjernika I.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. u: Drugi vatikanski koncil. istu moći predvoditi i vjernici laici. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. za one koji s vlašću nama upravljaju. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika.4. No. 9.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. dok će na Zapadu. «53. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. a manje molitelj.

London: SPCK.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. New York: The Church Hymnal Corporation. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. 245 The alternative Service Book 1980. . križ (bez raspela) i sl.244 evangeličkih.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. 247 Usp. 1980. štole i sl. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. 1988..). po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. The Book of Occasional Services.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. vatikanskog koncila.

1979. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. Gart House je 1989. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. str. 9. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. organizirana je. The Book of Common Order. responzijalnih molitava. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). a Roy Pearson je 1990. 249 The Complete Library of Christian Worship. volume 3. poput litanija. 10-11. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. za pastore i laičke vođe). The Renewal of Sunday Worship. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. posebice među američkim baptistima. 1. godine te ista knjiga iz 1994. Godine 1989. Edinburgh: The Saint Andrew Press.249 Utjecaj II.4.

lectionarium «knjiga čitanja». (ed. str. 33. B ili C. i godina II. Nashville. u: Drugi vatikanski koncil. vatikanskoga sabora. Odatle i liturgijski službenik. Webber). 25. lektor odnosno čitač. Robert E. The Complete Library of Christian Worship. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju.. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. volume 3. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. The Renewal of Sunday Worship. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. lat. 330-331. lectio «čitanje». A.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. Liturgijska godina. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. 252 Usp. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju./2007 liturgijska je godina C.). započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. str. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. od prve biblijske knjige. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. 1993. .252 U liturgijskim promjenama II. Tennessee: Star Song Publishing group. godinu B i godinu C.

New York: The Seabury Press. London: Holy Trinity Church.254 luterani.. 1998. 1033-1095.. 255 256 Usp. te iz evanđelja. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). str. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. G. The Ceremoniest of the Church. 590-591. za Uskrs Ivanovo evanđelje. 1997. 1990. M. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. Ivanovo evanđelje čita se svake godine.. U radne 254 Usp.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. The Book of Common Prayer. Commentary on the American Prayer Book. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. 295-326. 1994. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. Usp. Edinburgh: Saint Andrew Press. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). Godine 1983. 110-121. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. D. Usp. A Priest’s Handbook. str. J. New York: Oxford University Press. MICHNO. Book of Common Worship. 1981. str. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. M. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. Pjesmarica Božjega naroda. 258 Usp. U godini A čita se evanđelje po Mateju. Book of Common Order. str. Kentucky: Westminster/John Know Press. U adventu. str. božićnom vremenu.255 reformirani. 324-327. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. 1993. Morehouse MP Publishing.. 888-1001. 17.. Celebrate the Christian Story. PERHAM. 257 . korizme i Uskrsa kao i u godini B. Lousville. 609-643. čitanje iz apostolskih poslanica.256 prezbiterijanci. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. HATCHETT. posebice oko Božića..

Mali liturgijski leksikon. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. lekcionar ima i prednosti: . Međutim. Svaki formalizam može biti negativan. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. u pravilu se čita i određeni psalam. 1993.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. 138. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. R. BERGER. . str. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. 101.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. 260 259 Usp. D. a druge prenaglase. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. BLOESCH. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. . Osnove evanđeoske teologije 2. Pored tri liturgijska čitanja. G. smrti i uskrsnuća. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. Lekcionar ima mane i prednosti.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.

str. 13. Book of Common Worship. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. 261 Usp. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. Usp.Časopis Pravoslavne eparhije sremske.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. 1997. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). 262 . kako na Zapadu tako i na Istoku. no uglavnom je bila pridržana zboru. 611-783. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . K. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično).262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. vjernici drugi. Liturgika. Ova je praksa i ranije bila poznata. Sada je narod. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). str. himnografija i heortologija. KERN.

.

. prigodne. Uzašašće. uskrsno vrijeme – Uskrs.1. Uz svako liturgijsko razdoblje. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Duhovi. sprovod. poput evangeličkih crkava u svijetu. Presveto Trojstvo). Bogojavljenje). Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Stara i Nova godina. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. nedjelje i Gospodnji blagdani). jest liturgijska crkva. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. nedjelje kroz godinu. crkva. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. krštenje.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. Božić. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. vjera. 1981. po reformatoru Martinu Lutheru). sveta sedmica.

‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. 80. tj.. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. Reformatorstvo je. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. st.evangelickacrkva-zagreb. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. bijele u skandinavskim zemljama. O liturgijskim bojama vidi više na str. Talari mogu biti i druge boje.. «Tzv.-143. 266 . Božjih zapovijedi. B i C liturgijsku godinu. ADAM.» A. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. str.». npr.. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. dogležnjica. odnosno primljena u luteranstvu.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. duga haljina evangeličkog svećenika..» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Beffchen) koje označavaju 10. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.-82. te na blagdane. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. kako se prema Bogu treba odnositi. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. pristupljeno 9. 139.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.htm. odnosno lekcionar za A. 85. Uvod u katoličku liturgiju. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. odnosno rimske običaje. veljače 2007. http://www.

Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. . Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!».267 Nedjeljama. koja se naziva oltarska slika. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Naime. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. i od vijeka. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. tako i sada i u vijeke. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». moleći molitvu pokajanja. Amen». Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Kako bijaše na početku. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. ima i svoje liturgijsko značenje. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. svim ljudima dobre volje. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. raspelo i otvorena Biblija. do vijeka Amen». Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. svakog pojedinca. U nju uključuje cijelu općinu. svećenik moli veliku molitvu. kao i za mir u svijetu. druge crkvene općine. udovce i udovice.. Usp.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. str. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». starce i osamljene zdrave i bolesne. 66-67. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». 1993.). 225 do 237. završavajući s: «Riječ Božja je istina. (pretisak iz 1902. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». okrenut narodu. Pjesmarica Božjega naroda. Okrenut oltaru.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. str. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. djecu i mlade. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. 268 Usp. Evangelički katekizam. izgovarajući Aronov blagoslov. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Svećenik. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Narod odgovara: «Amen». Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Narod odgovara: «Amen». narod pjeva treću pjesmu. žive i one na samrti. 269 .

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

introitous = ulazak. 8. Aronov blagoslov. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). D. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745).. praznični i sl.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. božićni ciklus. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Apostolsko vjerovanje. Štefan Leška. Završna molitva. Antifona.276 2. ili sviraju orgulje. 11. Gašpar Motešicky i dr. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Pjevanje evanđelja. SAJAK. Jan Blaisus st. 276 Lat. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. duhovski ciklus. 14. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. 13. Pjesma za milost. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 02. 15. i ml. slovački narod». Narod odgovara: i na zemlji mir. Adam Plintovic. molitve u molitvenim knjižicama. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. ova pjesmarica sadrži i molitve. 9. 4. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Pjesma (prvi stih). Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Introit. v. 3. Jeremiaš Lednicky. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Molitva dana (kolekta). koji po D. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. svim ljudima dobre volje. 12. Himnus (pjesma prije propovijedi). Osim pjesama. 2007. Amen. . Narod odgovara: i s duhom tvojim. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. 5. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Velika Molitva koja se završava s Očenašem. A to je bila velika sreća za evangelički a.Jakobei). potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Samuel Palumbiny. 6. 7. Propovijed. uskrsni ciklus. homilije i sl. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. 10.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Amen». 1985.2. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. križa i sl. Istentiszteleti rendtartás. 283 Istentiszteleti rendtartás. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). Zidovi crkava su čisti. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. križa i sl. bijelu košulju i crnu kravatu. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Duhove. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. 1988. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. 10.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. U crkvama se. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. bez slika. najbližu nedjelju 31. 284 . Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi.2. na Uskrs. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme.

nas prenio u vječno slavlje? 4. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. te molitva pokajanja. Obećavate li. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Iza toga se daju obavijesti.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Kod služenja Večere Gospodnje. te druga glavna pjesma.

Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama.3. Nakon podjele slijedi kratki nagovor.. večernju i euharistijsku službu. str. Knjiga zajedničkih molitava. molitva Očenaš. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. str. O reformatskoj crkvi. KIŠ.. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Obrednik sadrži jutarnju. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». P. 2003. 125-135.285 10.2. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. godine. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 1921. Aronov blagoslov. 125-135. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. . 2005. Forum.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. Oca i Sina i Duha Svetoga». a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. Novi Sad: J.

vjenčanja). đakoni i pastori. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Duhovi. đakoni i pastori. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. slobodna. Dan reformacije i sl. Narod odgovara: «Amen». Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum).). Službu riječi mogu obavljati lektori. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama».288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Preobraženje. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. korizma. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. . Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). konfirmacije. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. a vjernici mole vlastitim riječima. i prikloni srca naša zakonu svome». Spasovo. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. sprovod). ljubičasta (advent. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. crvena (Duhovi. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. službe krštenja. Uskrs. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine.

289 Slijedi molitva pastora. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. 292 293 . 290 291 289 The Book of Common Prayer. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. Lousville. str. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. 73-84. te se pjeva zajednička pjesma. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD).160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. smiluj nam se. Kentucky: Westminster/John Know Press. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Usp. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Nakon toga slijede kratke obavijesti. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. str. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Knjiga zajedničkih molitava. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Book of Common Order. 1993. 47. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. nakon čega vjernici sjede.New York: Oxford University Press. 1990. Book of Common Worship. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1994.

oprostio vam grijehe vaše. . na slavu tvog svetog Imena. 4. po Isusu Kristu. 14. mišlju. Amen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Amen. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. sve želje znane i sve tajne otkrivene. 29-31. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. sada i dovijeka. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Gospodinu našem. Poradi sina svojega Isusa Krista. očisti nam misli srca. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. djelom i propustom. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. pred tobom su sva srca otvorena.9. niti svoje bližnje kao same sebe. Pastor moli: Svemogući Bože. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Gospodinu našemu. 16. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). Amen. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Heb. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. 8. Amen. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Po Kristu. smiluj nam se i oprosti nam. riječju. 1 Iv 1.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

»300 Rukopolažu se pastori. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. 301 Obrednik Baptističke crkve. KNEŽEVIĆ. 1999. str. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. . Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. 8. Usp. veljače 2007. starješine i đakoni. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. te pastorovom blagoslovnom molitvom. 495-496. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja.. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Ekumenska trilogija. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Pojedini pastori prilikom krštenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. postoje i tjedni sastanci (tzv. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. prikupljanjem milodara. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). E-mail upućen Jasminu Miliću. J KOLARIĆ.

Zagreb. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. službu sahrane. 1998. 1966. službu krštenja. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. uglavnom prevedene s engleskog. službu vjenčanja. Pjesme duhovne. a koje su se u prošlosti više isticale.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. pjesme duhovne. ali nikako novorođenčad). službu prinošenja djeteta. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik.303 i druge. To mogu biti i starija djeca. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. . no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. Duhovne pjesme. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. Ovdje smo dali osnovne naglaske. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. službu ordinacije pastora. službu dana Gospodnjega. Savez baptističkih crkava u RH.

SAD). počevši s Agnezom Ozman. . 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. službu prinošenja djeteta. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. službu ordinacije pastora. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. U toj su školi studenti. službu sahrane. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu dana Gospodnjega. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. 1999. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. službu vjenčanja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). službu krštenja. stoljeća. i početkom 20. 10.4. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu.

Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. JAMBREK. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga….»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. uniformiranom bogoslužju. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. korusi. starije i suvremene gospel pjesme. 2. pjevanje biblijskih stihova. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. str. psalmi. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. . 1 Tim 2. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. pljeskat će rukama (Ps 47 1). 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. primjerice: tradicionalne himne. U nekim je crkvama 306 S. 8).) to slavljenje može trajati kraće ili duže.-272. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. Zagreb: Bogoslovni institut.. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. pa i u organiziranju bogoslužja. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. 271. 18). Prvi. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. 2003. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. ne može se govoriti o jednom. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje.

veljače 2007. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. trpljenje.308 Iz tiska je 2006. pentekostne pjesme. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. ljubav. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. evangelizacija. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. 2002. poslanje djece Božje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. uzdanje. Daruvar: Logos. 310 Usp. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Pjesmarica. predanost. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. 206. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. 16. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom».310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). težnja za nebom. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Chorusi. utjeha. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. molitva. potrebom izlječenja i sl. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. bilo da se radi o obraćenju. . radost spasenja. 1991.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. hvala i veličanje Boga. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. Pjevajmo Gospodinu. JAMBREK. S. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista.

Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. JAMBREK.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Savez crkava Riječ Života. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. poput Save311 Usp.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. čitač(i) Svetog pisma. Uskrs i Duhove. Od blagdana slave Božić. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. veljače 2007. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Karizmatske crkve. muškarci muškarcima). 16. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Nakon slavljenja slijedi propovijed. a zatim molitva i slavljenje. 312 . S. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice.

1992. 8-10).Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.. Godine 1861. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. stoljeća. 75-76. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije.5. Zagreb: Znaci vremena. 10.. godine. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. Adventistički crkveni priručnik. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Usp. str. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Nastala je u Americi. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. Adventus = dolazak).. 314 315 . u prvoj polovici 19. subotu. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. 2001.. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. 249-266.

Zagreb: Znaci vremena. 316 Kršćanske himne. 1995.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. .

poslušnost i služba Bogu. 318 319 .Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. kršćanski dom. Usp. pogreb. molitve i litanije za određene prigode. prigodne pjesme. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića.). preuzimanje novog okruga. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. Ona je više od puke uspomene. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. 196-197..Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. 203. život kršćanina. 317 Priručnik za propovjednike. str. posvetu molitvenog doma. 1995. Adventisti. odnosno svaka tri mjeseca.. posvećenje djeteta. molitvu za bolesne i vjenčanje. jedni drugima peru noge.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. Što adventisti vjeruju. Biblija. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. 187-259. početak gradnje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. blagoslivljanje doma. Gospodnju večeru. Uskrsa i sl. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. krštenje. Što adventisti vjeruju. str. str.. radosna vijest. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Ne rabi se liturgijska odjeća. već prikladno civilno odijelo.

Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. grupe seniora. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi.. godine. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. grupe za slavljenje. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).6.»321 No u svijetu. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve).174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. pored svog zanimanja u svijetu. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih.met0odisti. priredio je 1874. imaju i sposobnost propovijedanja. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. No. John Wesley. No. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. stoljeću nastala u Engleskoj. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu.hr/ 321 . U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. nakon smrti Johna Wesleya. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda..

John Wesley je. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. ali je imao puni udio u njegovom radu. koja su taknuta Duhom Božjim. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. George Whitefield (1714.). str. THOMPSON. 297. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. 295. 324 E. 1989. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. u blizini Bristola. . Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu..»324 322 323 Usp. str. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. ima ih preko 6. B.000. Brat Johna Wesleya. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. Propovijedao je po crkvama.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. Jedna povijest crkve. BROADBENT. H. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. Zagreb: Kristova crkva Betanija. 415-434. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. – 1770. Liturgies of the Western Church. Naime. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao.000 propovjedi. H. ali i po kućama i na otvorenom. BROADBENT. Jedna povijest crkve.» E. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta.

No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. štole i sl. The Worshipbook. zbirka duhovnih pjesama.. molitveni sat. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. Novi Sad: Metodistička crkva. konfirmaciju. dječji sat. sprovod.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. zbirka duhovnih pesama. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. svetu pričest. Usp. rukopolaganje za đakona i starješinu. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Uskrs. advent. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. 62.-64. Philadelphia: The Westminster Press. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. Novu Godinu. na makedonskom jeziku. 1972. . uskrsni post (korizmu). te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. str. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. krštenje. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. nedjeljnu školu. kako smo rekli. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. vjenčanje i za sprovod. Pastori. U Makedoniji je. Prije II. omladinski sat. Božić. Usp. metodisti su 1938.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. vjenčanje. Slavopoj. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 1938. i obrede za: primanje u članstvo crkve. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. trezvenjački sat.

slobodnih protestantskih crkava. prve kršćanske Crkve. pa sve do naših dana. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. bez propisanih molitava. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Kako smo vidjeli.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. on je bio različit. liturgijske odjeće i sl. Poje- . Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. to su sljedbenici tzv.

Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. 1964. K. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. Međutim. posebice pentekostne i karizmatske crkve. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. s druge strane. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. smirenost i tišina. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. str. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. no on je i naš Kralj).328 No. slobodno bogoslužje. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. God Here and Now. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Mnogi anglikanci. . slobodno bogoslužje.. crkve koje prakticiraju tzv. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. 78. radosni328 Usp. dopunjavanje. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. glasnoj molitvi i sl. Uzajamno upoznavanje. London: Routledge and Kegan Paul. jedno za drugim. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. BARTH. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. . obavljana u redu i disciplini. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija.

.

Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1998. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Book of Common Order. Book of Common Worship. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. 1999. 1983. Lousville. 1882. 2001. 1994. Budimpešta. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). .BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Časosolov. Kentucky: Westminster/John Know Press. Edinburgh: Saint Andrew Press. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Bratislava. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 1988. Beograd: Srpska patrijaršija. 1978 Cithara Sanctorum. 1996. 1993. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Zagreb: Glas Koncila.

Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Evanjelicky spevnik. 2002. Evangelicky zpevnik. 2003. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Pjesmarica. 1995. . Istentiszteleti rendtartás. Daruvar: Logos. 1966. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Énekesköny. Evangelická cirkev a. 1991. 2000. Pjevajmo Gospodinu. Pjesmarica Božjeg naroda. 1921. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Zagreb: Znaci vremena. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Kršćanske himne. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Pjesme spasenja. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 206. 1995. 1999. 1985. v. 1981. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Knjiga zajedničkih molitava. Obrednik Baptističke crkve. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. na Slovensku.

H. Adolf. Ronald. zbirka duhovnih pesama. London: SPCK. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. The alternative Service Book 1980. Philadelphia: The Westminster Press. 1933. New York: The Church Hymnal Corporation. Karl. The Book of Common Prayer. pjesme duhovne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Edinburgh: The Saint Andrew Press. 1964. 2002.. Barth. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. 1998. 1995. God Here and Now. Ostala literatura Adam. 1990.. Zagreb: MISL. . The Book of Common Order.New York: Oxford University Press. Služebnik. Augsburška konfesija. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Sveopće molitve vjernika I. Bainton. Zagreb. 1972. suvremeno čitanje. Savez baptističkih crkava u RH. Živa voda. Uvod u katoličku liturgiju. London: Routledge and Kegan Paul. 1979. 1938. Novi Sad: Metodistička crkva. 1986. 1988. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. The Book of Occasional Services. život Martina Luthera. Evangelička crkva u RH. Na tome stojim. The Worshipbook. 1980.

Žan. 1988. Trebinje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Nastanak i učvršćenje reformacije. 1986.. Sakramenti. o Crkvi». 1993. Bonaventura. Bloesch. 1989. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Novi sad: Dobra Vest. Bouwsma William j. Sjeme je riječ Božja. Delimo. . Grand Rapids. H. 1993. 1999. Osnove evanđeoske teologije 2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Jedna povijest crkve. New York. 1989. E. Biblijski priručnik. Zagreb: Duhovna stvarnost. Đakovo: Forum bogoslova. Broadbent. 1989. Sremski Karlovci. Court. D. 1993. Oxford: Oxford University Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. A Sixteenth Century Portrait. Michigan: Baker Book House. Oven. 1984. Istorija reformacije. Novi Sad: Dobra Vest. Rupert. 1997. u: Drugi vatikanski koncil. Donald. Vrnjačka Banja. 1998..184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John Calvin. Carson. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 1993. Worship: Adoration and Action. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.. 1993. Mali liturgijski leksikon. Dela apostolska. dokumenti. Biblijski leksikon.A. Franz. Čedvig. Duda. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. T. Daruvar: Logos. Daruvar: Logos. Istina je neuništiva.. E.. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Philadelphia: Forter Press. Estep. 1973. 1993. Osijek: Izvori. His Life and Work. Fundulis. J. Joanis. Prag. 1985.C. Gabler. Gnilka.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Ulrich. . Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. R. Teologija Novoga zavjeta. 1993.. Evangelički katekizam. Evanđelje po Mateju. Bonhoeffer: Worldly Preaching. 2004. i drugi. 2003. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. T. Huldrych Zwingli. Pastoralne poslanice. 1999. Nedeljko. W. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Uvod u sveto bogosluženje.. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. str. 1986. Joachim. 1997. Clyde. (pretisak iz 1902. Zagreb: Duhovna stvarnost. Liturgika 1. Guthrie. 1997. Uvod u Teologiju. 1986. Grgurević. 1975.. Fant. 2000. Gelineanu. Donald.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Nashville: Thomas Nelson. 165. Novi Sad: Dobra Vest. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Kraljevo. R. Kršćanska sadašnjost. France. Hammond.

u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Crkveni sabori. 2004. Zagreb. Hubert. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. 1996. 2000. Jedin. Jedin. Heatchett. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Jedin. Marko. Nauk hrišćanske vere. 1993.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. Commentary on the American Prayer Book. 1980. br. 40-42. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Hubert. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Hranić. za 1935. Velika povijest crkve I. Jambrek. Hubert. «Grgurofobija». 1981. Žan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert. 1935. 1995. 2/95. Jedin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Velika povijest crkve IV. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Josip. godinu. Velika povijest crkve II. . 2003. Kalvin. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Baptisti. Kršćanska sadašnjost. Kalođera.str. Hubert.. Đuro. Jedin. 1972. Zagreb: Bogoslovni institut. Velika povijest crkve III/II. «Služba liturgijskog čitanja». Horak. New York: The Seabury Press. Zagreb: Duhovna stvarnost. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Stanko.. povijest i načela vjerovanja. 1989. Marion J.

1971. Leonar. 1998. Bernhard. Atlanta: John Press. Kolarić. Leksikon ikonografije. Kronika kršćanstva. Nandor. 2006. Riječnik biblijske teologije. Introduction to the Reformed Tradition. Zagreb: Veritas. Kolarić. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Leon-Dufour. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2005. Zagreb: Prometej.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. dokumenti. Konstitucija o liturgiji. 1997. Juraj. 1985. 1977. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Istočni kršćani. Hans – Joachim. Ekumenska trilogija. prvi tom i drugi tom. Juraj. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Kirigin. Martin. P. himnografija i heortologija. 1982. The Threat and the Power. Emil. Martin Luther. Leith. O reformatskoj crkvi. Forum. 2002. u: Drugi Vatikanski koncil. 1980. Xavier. Opšta istorija protestantizma. VA: John Know Press. Kiš. John. 2005. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kiprijan. 1993.. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Richmond. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Ž. H. Kraus. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.. . Liturgika. Novi Sad: J. Zagreb: Mozaik knjiga. Lohse. 1990.

. Jasmin. Svet Novoga zaveta. Eduard. Daruvar: Logos. Ivan Krstitelj. Dennis G. Beograd: Pravoslavlje. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Morehouse MP Publishing. Misionarski i duhovni centar. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. A Priest’s Handbook. Majendorf. Milić. tumačenje evanđelja po Ivanu. treći tom. 1963. Juraj. 2003. P. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 2002. O liturgiji. 1986. Opšta istorija protestantizma. 1997. Moris. Vizantijsko bogoslovlje. 1988 Michno. Parker. Zvonko. Beograd: Trojeručica. Kragujevac: Kalenić. Ivan. Pavković. Povijest liturgije. (skripta za internu upotrebu slušača). Liturgika. Ralph. 1998. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. John Calvin: A Biography. Liturgika (skripta).188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. T. Worship in the Early Church. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Michael. Pavić. London: Holy Trinity Church. L. Philadelphia: The Westminster Press. 1997. Celebrate the Christian Story. Perham. H. Pažin. Džon. 1961. Michigan: eerdmans. 1997. 1975. 1989. Leon. Martin. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1985. Grand Rapids. The Ceremoniest of the Church.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tomislav. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 1972. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Biblijske starine. Šagi – Bunić. Staniloje. R. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John. 1965. Haddon W. knjiga I. Šagi – Bunić. Dimitrije. Rebić. Priručnik za propovjednike. 1912. 1997. Teološki rječnik. Maruševec: ATF. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. W. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. 1995.. Stagg. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Rice. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . Jevsevije. 2004. 1992. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Stott. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Zagreb: Susret. Robinson. 1987. Rahner. Daruvar: Logos. Opšta crkvena istorija. Frank. Tomislav.. Šagi – Bunić. Karl i Vorgrimler. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Novi Sad: Dobra Vest. Efežanima. Teologija Novoga zavjeta. Uvod u kršćansku teologiju. Biblijsko propovijedanje. 1997. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1998. Povijest kršćanske literature I.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. 1992. Tomislav. Ali drugog puta nema. Adalbert. Richard. 1984. 1987.

1993. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. The Renewal of Sunday Worship. 2001. (ed. Tennessee: Star Song Publishing group. Liturgijski simbolički govor. 1992. Tennessee: Star Song Publishing group..190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Michigan: Zondervan Publishing House. Liturgija i život. Nashville. 1974. Liturgies of the Western Church. Aleksandar. Zagreb: Glas Koncila. Grand Rapids. Underhill. . (ed. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Twenty Centuries of Christian Worship.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Što adventisti vjeruju.. Franjo. 2005. Thomson. The Complete Library of Christian Worship. Šmeman. volume 2. Webber). New York: Harper and Brothers. Vukašinović. Philadelphia: Fortress Press. Webber). Šaško. volume 3. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .primorska i Skenderijska. The Complete Library of Christian Worship. Robert E. The New International Dictionary of the Christian Church. 2001. Zagreb: Znaci vremena. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Ivan. 1963. Evelyn. Vršac: Fideb. Worship. Bard. Beseda: Novi Sad. Robert E. Alan. Nashville. 1996. Thompson. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. 1986. Liturgijska obnova u XX veku.. Vladimir. Crkvena povijest III. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 2003. 1994.

1997. Webber.htm. posvetitelj vremena. Vladimir. 1969. Valley Forge: Judson Press. pristupljeno 18. Zagorac. Worship is a Verb.veljače 2007.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. 1998. 1992 Wendel. INTERNET http://www. Publishers (bez godine izdanja). Wine and Bread. 2001. Water. veljače 2007. Zagorac. pristupljeno 8. Glasgow: Free Presbyterian Publications. veljače 2007. William. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. pristupljeno 18.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. 1989. Westminster Confession of Faith. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Francois. 2005. Willimon.php?action=c_vidi&id=2996. E. Zagorac. pristupljeno 9. Kristova otajstva. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. 1996. veljače 2007. Zagreb: Prosvjeta. Vladimir. Pravoslavna crkva. Robert. Vladimir. Word. Zagorac. .metodisti. Kristova svećenička služba. Vladimir. New York and Evanston: Harper & Row.hr/. http://www. Krist. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. http://justus.katolici.htm. H.anglican. http://www.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar.evangelickacrkva-zagreb.org/nauk. Liturgika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Timothy. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište.

Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače. veljače 2007.anglican. 16. veljače 2007.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Knežević.org/resources/bcp/Communion_ 1548. Stanko.anglican. Dušan. 25. Ruben. 2007 . pristupljeno 18.htm. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. http://justus. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. htm. pristupljeno 18. veljače 2007. veljače 2007 Sajak. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. 8.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus.

s kojom ima dvoje djece. sc. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. dr. dr. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. ožujka 1995. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. 2005. godine te 1997. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. do 1998. godine. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. .1918.Jasmin Milić rođen je 28. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Od akademske 2004. prosinca 1969. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994./2005. Tko je bio Jean Calvin. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda.1918. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Bosna i Hercegovina. Mihaela Kuzmiča. Davorina Peterlina. godine te za seniora 31. vjerovanja i djelovanja). Oženjen je suprugom Tamarom. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. rođenom Arvaj. siječnja 1999. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). . Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sc.. sina Mihaela i kćer Ivanu. godine u Bijeljini. Od 1993.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful