Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

.............................................................................. 33 .................................... Služba ................................................................................................................................... Svećenstvo ..................................................................5.............1. Bogoštovne djelatnosti............2......... Jeruzalemski hram ...... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ........................................................ BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ................ 19 2....... 17 1..5......1....................... ISUS I BOGOSLUŽJE ..... 18 1....................................... 15 1................. 21 2........... 13 1.......2............................................................ 22 2.......... Bogoštovlje ........................3.......4....................................................... Sveti šator .................2.................. Sinagoga ...............6...................................3.....................................5...........3................................ Bogoslužje nakon pada u grijeh ................................................................SADRŽAJ PREDGOVOR ......5.... Liturgija............ 19 2............................ Kovčeg saveza ......... 19 2........... 30 3........................................... 28 2........................4...... 24 2..................................................... 16 1................ Bogoslužje .......................Starozavjetni liturgijski kalendar .........1........ Bogoslužje prije pada u grijeh ........................................................... 20 2......................... 19 2................................ 9 UVOD.......... 26 2..................

....... 57 6...... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ........2.. 44 4.......................1..... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama...............................................................5..................1....... 42 4............................. LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA..............2........... Didache .......1.......4....1.......................1......... 47 5....................................................................1.................................................... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME...............3............... Ignacijevi spisi ............1...... 51 6........1............... Lomljenje kruha – euharistija ... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ...........1.....2.........................................5......... Rani liturgijski teološki obrasci ..... 59 6..................... 62 6....... Nedjelja – Dan Gospodnji ........................... 61 6.......................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE .................4.... 38 4...1..... Sloboda kršćanstva .........................1.. 58 6....................... Apologija sv.... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ........................1.................... Klementova poslanica Korinćanima ...................... Liturgijske stranputice .............................1.1........................ 37 4. 50 5..... 55 6............... Atanazijevo vjeroispovjedanje... Liturgijska vjeroispovijedanja............ 45 5.2........................... Apostolsko vjerovanje ......... Propovijedanje i naučavanje .1.........3... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika .................... 39 4................ Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ..............3................................ Teološki utjecaj na liturgiju..2..... 64 6......3................................. Molitva – liturgijski obrasci ......................... 47 5......... 37 4.1...... 49 5.... 65 6....................... Justina ................... 56 6........................4.4... 68 ......... 49 5.1............ Oblikovanje liturgijskog kalendara..... 55 6............................1......... 56 6........2........................................ 43 4................................... Bogoštovna mjesta....1.........3.

.....................................5.......2..4......................................11........... Karolinška obnova .......................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .................. 106 8......... 90 8......................................... i 20... 76 7. Anglikanska crkva........................ 73 7..........................1. PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA..7.. 93 8....... 119 9.....................10................... Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ...................2....................... 110 8....................... Struktura liturgije – himne i molitve ..................... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ...... 115 8.................................................... 101 8.............. 73 7... 123 . Propovijed . 92 8....... 116 8......................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7................. 85 8........................................................ Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ..................................5.........................1........................3.................................................. Anabaptisti i baptisti ........................... 107 8......... Razvoj euharistijske teologije i prakse .. 104 8...... 74 7............ Puritanci .......4....................... Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ............ 85 8.. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ........................................... William Farel.11...............................8. Urlich Zwingli ... 117 8......2.... Liturgijski pokret 19......................1.........11......... VATIKANSKOG SABORA ......11.. 115 8............................ 119 9.....................................11........................3........................................................... John Knox ........... 95 8.3............ 80 7...............................1.. 115 8....................................................... Jean Calvin . Martin Luther ....9...11......2.... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II....................................................... Odbacivanje posredničke svećeničke službe.5................6..........................................4.... stoljeća.. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije . Predreformacijsko stanje .................. 82 8......................... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .......................... 117 9.................................... Martin Bucer..................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

. 1 pitanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam.

.

1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. iz kuće ropstva. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. proslavlja. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. koji je želio suzbiti svaku religioznost. Bog tvoj.» (Izl 20. odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. 2-3). U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. Međutim. kraljevima…) i sl. obožava. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. 2 . drugome čovjeku (faraonima. Komunizam. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave).2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja.

9-11.. štovanje drugih «bogova». 4 .4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. izrađivači njihovi više od bilo koga. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. ili u vodama pod zemljom.. Ne klanjaj im se niti im služi. braćo. U knjizi proroka Izaije. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija.. da im budu na sramotu. 44. ili dolje na zemlji. 19-20). a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. 4-6).. svi će štovatelji likova biti osramoćeni.» (Izl 20. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. jer Otac takve klanjaoce želi».3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. Jer ja..» (Heb 10. 23). Jahve. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. to jest kroz svoje tijelo. (Iv 4. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. ništavan je.» «Prema tome. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. u Židova. Bog sam ljubomoran. Bog tvoj.

Heb 9. 21.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. oko 250-150 godine prije Krista. države. 10.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. . prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. kultnu službu. A. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. ADAM. 6). Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 1993. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. poput Lk 1. Uvod u katoličku liturgiju.1. str. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. odnosno za javno dobro. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. 12). 23. 11. kao i za pomoć Usp. Od 2. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. LITURGIJA 1.

30). Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13.2. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. Metodistička i sl. 2). Pentekostne crkve i sl. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. Tzv.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Reformirana. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. 8 . «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. najčešće u određenim oblicima. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. su: Rimokatolička (i Grkokatolička).8 No. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. dakle propisana bogoslužja. Anglikanska. propisanim molitvama. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. Starokatolička Evangelička. kako ćemo vidjeti kasnije. 1. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. liturgijskim prostorom i sl. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. odjećom svećenika. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. redoslijedom bogoslužja. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. Pravoslavna. liturgijska bogoslužja. stare Istočne crkve. Danas.

Mi služimo Bogu. E. RICE. 10 11 . kao npr. 1. str. tako i u osobnom životu štovatelja. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. Worship. već i zbog onoga što Bog čini. 1963. strogo propisana obveza. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. 3. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. Naime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. New York: Harper and Brothers. 287. u Islamu. odnosno štovanja.. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. REBIĆ. proslavljamo ga i štujemo. 3. Uvod u kršćansku teologiju.. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. 1996. no u isto vri9 A. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Maruševec: ATF. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. str.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». nalazimo i termin bogoslužje. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. kako u povijesti.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). 143. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. koja je u određenim tradicijama. UNDRHILL. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Središnje teme Staroga zavjeta. 1987.. R. str.

. 10. No koji god termin upotrebljavali. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. I termin služba može imati dvostruko značenje.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. Služba Osim gore navedenih izraza. poput riječi bogoslužje . Mk 10. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. ZollikonZürich. Uvod u katoličku liturgiju. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. najhitnije i najdivnije. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije.13 12 13 A. str.4.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 1.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. 45). koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. 28. nego da služi…’ (Mt 20. str. što se na zemlji može dogoditi». 1938. ADAM. 15.

čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. ZAVJETU 2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Time je zajedništvo. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2.2. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. 16-17). neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. 2. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . prijateljsko zajedništvo s Bogom. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom.1.

bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. 2. poglavlje. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. No. str.. najvjerojatnije u formi vizije.3. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». to jest Sveti šator (hebr. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. Mamri i Beer Šebi. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. 8-38). . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Šekem. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. 78-79. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. 1993. da je 14 Usp. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. Betelu. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Budući da je narod Izraela bio u pokretu.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji.

6). 2. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 10-22. 3 sl. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. . 4 i sl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. str. konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 3).) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 1-17). 1 Kralj 6.4. 19. 1-9). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. 1-9. 81. 37. 27) te u Šilu (1 Sam 3. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 7). 11).1). 8). To je posljednje što o njemu znamo.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 8. zatim u Betelu (Suci 20. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 5-7. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25.

Biblijske starine. . S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. koji je znak Božje prisutnosti.5. Šilo. središte je obrednih radnji bogoslužja. On sam.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Izrael više nije putujući narod. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. 2. Ofra. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. 7). a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. koje služi Izraelskom narodu. Mispa. a kovčeg. Šator je bio pokretno svetište. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. dakako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. REBIĆ. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. 1992. str.. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Dan). oda16 A. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. 175.

Rječnik biblijske teologije. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata.. K njemu se hodočastilo. godine prije Krista. godine poslije Krista.5 metara. 256.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. Biblijski priručnik. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan.. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. Zagreb: Duhovna stvarnost. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. 1980. 2). 1989. 307. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Drugi je hram bio posvećen 515. Bio je oko 27 metara dug. a izgradio ga je Zerubabel. str.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Treći. 29). Nakon toga. LEON-DUFOUR. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. str. u njemu su se prinosile žrtve.-37. Dovršen je 64. slavili blagdani i sl. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. godine prije Krista). 18 . godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. no nije ga uspio nikada izgraditi. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod.

1. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. da se Bog spomene prinositelja po dobru.20 žrtve prinosnice. rimska vojska.19 2.» Enciklopedija Biblije. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. To je bio dragovoljan prinos Bogu. 128.22 i žrtve pokajnice. Kršćanska sadašnjost. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. 179-185.. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. 2000. str. str. Zagreb: Duhovna stvarnost.21 žrtve pričesnice. godine po Kristu. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. Hebrejska riječ korba. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. «Bogu se prinosila cijela životinja. osim kože koja je pripala svećenicima.23 Kako smo već ranije istaknuli. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. 127. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. dostatno je dobro za Boga). Levitski zakon 3. 128. str.5.» Enciklopedija Biblije. REBIĆ. koju prevodimo kao žrtva. Već 70. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. čovjek je 19 20 A. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. 1-2). ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. Biblijske starine. na neki način. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.» Enciklopedija Biblije. Levitski za- 21 22 23 . str. Levitski zakonik 2. «To je bio prinos najboljeg brašna. Tražilo se. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Levitski zakonik 1. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. pa ga je trebalo očistiti.

7. REBIĆ. Usp. str. REBIĆ. Biblijski leksikon. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. a sama je molitva žrtva na djelu. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. 14-26 – formula proklinjanja. Pnz 27. Biblijske starine. Bez molitve nije bilo žrtve. 128. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. Pnz 6.» Enciklopedija Biblije. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. str. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. liturgijski obrasci. 5.. 25 . Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. osobito konik 4. prinosila dva jarca. 1984. Br 5. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pnz 26. Uz molitvu. 148. A.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. kao i pri drugim žrtvama. 154. 211-222. Središnje teme staroga zavjeta. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 22-27 – formula blagoslova. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. str. Pored osobne molitve. Pridruživao im se narod.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. 24 Usp. kao na primjer: Br 6.. A. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. str. Pritom su se.

11). prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. Prvi spomen Šabata (heb. u podne koju Danijel moli (Dn 6. str. prema Jeruzalemu. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja. Enciklopedija Biblije.5. ma gdje se nalazili. a po tome i tvorac povijesti. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. 23. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. .27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. kao npr.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. 134. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. psaltiru. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. okretali su se pri osobnoj molitvi.2. 18) . Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. večernju molitvu i sl. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. Osim ovoga tjednoga blagdana. nalazimo u knjizi psalama. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. 2. U Izl 20. 1-3. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica. počinak)nalazimo u Post 2. U Izl 16.

10-12. a poštedio prvorođence Egipta. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. str.30 i Blagdan sjenica. Enciklopedija Biblije. na krovovima kuća. ZAGORAC. Marko 14: 1-2. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje.31 28 V. kao tjedni blagdan. Enciklopedija Biblije. Krist. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. posvetitelj vremena. 120. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve..»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. str. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). 120. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 .29 Blagdan sedmica. nisana. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. Ponovljeni zakon 16:19-12. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. Jošua 5. U početku se Pasha svetkovala po kućama. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Levitski zakonik 23: 15-21. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. anđeo smrti ubijao je Egipćane. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. kad se završila žetva. 10. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. str. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. 1996. Izlazak 23:16. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Izlazak 12. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. berba grožđa i maslina.

121. str. Prije se nazivao Srebrne trube. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. str. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama. REBIĆ. Ondje je škropio krvlju žrtve.36 2. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. 121. 121. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Kr. 121.» Enciklopedija Biblije. 152. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Pr.» Enciklopedija Biblije. Zatim bi uzeo jarca. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen.. Biblijske starine. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). To je nutarnji.32 Dan pomirenja (Jom kippur).Usp. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). 33 34 35 36 . Nova godina (Roš Hašana). A. obučen u odjeću od bijelog platna. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. 120-139. Epifan. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. A REBIĆ. str. god. Veliki bi svećenik.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Osim ovih velikih blagdana. Enciklopedija Biblije. 199-210. str. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165..5. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. štovalo i prinosilo žrtve.» Enciklopedija Biblije. str. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Usp. str. poznatoga kao žrtveni jarac.» Enciklopedija Biblije. Središnje teme Staroga zavjeta.3. Toga se dana odmaralo.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. 120. Purim35 i sl. str.

«U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. . Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. str. Biblijski priručnik. kakav treba on biti. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). A. str. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. u 30. REBIĆ. Središnje teme Staroga zavjeta. 158. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. jedan od Jakovljevih sinova. Levije. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. 156.40 Svećenik.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. A. što treba činiti i tako dalje. naučavatelj i tumač Zakona. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. 179. Središnje teme Staroga zavjeta. REBIĆ. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. te ima važnu. može li se ići u bitku i sl. Usp. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. str. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti.

godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. U sredini prostorije nalazi se almenor. 1990. Usp. 126-127. 43 .» Leksikon ikonografije. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje.. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje.. Ispred njega gori vječno svjetlo. do ulaza. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. E. str. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Beograd: Pravoslavlje. na molitvu. Pravokutnog je tlocrta. 1986.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Svet Novoga zaveta. str. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. 104. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. hebr. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike.41 2. str. pjevanje te završni blagoslov. 532. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. stol s kojeg se čita Tora (Zakon.6. Također su poučavali Božji narod Zakonu.. torah). LOZE. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. čitanje i tumačenje Božje riječi. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. Na jednoj strani te osi. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge.

svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. 3. 44 Usp. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. i neka ti budu kao zapis među očima. neka ti se urežu u srce. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Psalmi 5. Napominji ih svojim sinovima. Povijest liturgije. str. Knjiga Sudaca. 3. 4-9.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. Boga svoga. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 22-26. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Zato ljubi Jahvu. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. 24-26 45 46 . Z PAŽIN. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. 1989. Završni blagoslov iz Br 6. Priveži ih na svoju ruku za znak. svim srcem svojim. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. kad lijegaš i kad ustaješ. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. (skripta za internu upotrebu slušača). 4. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Jahve je jedan. Midraš. 4-945 2. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši).

Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. LOZE. Usp. 135. . X. LEON DUFOUR. Enciklopedija Biblije. E.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Rječnik biblijske teologije. str. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. 95. 47 48 49 Usp. str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. Usp. str. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. 105.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Svet Novoga zaveta.

Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 13. 205. 73. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. str. . 1993. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta.ISUS I 3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. Iv 18. Kristova svećenička služba. 41.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. 22 i dalje). Sjeme je riječ Božja.. Iv 2. 1997. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 20-24). 10. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2.. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. ZAGORAC. 51 50 B. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. V. DUDA. str. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. 20). 49. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). propovijedao je u sinagogama (Mk 14. 22).

Evanđelje po Mateju. 21-22. 1993. Lk 9. Iv 17. 39-45). 1997. Michigan: Baker Book House. Kristova svećenička služba. 35. 12. 41-42). 49. 23. Lk 22. 39-42. 28. 206.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Ivan. Mt 1. ZAGORAC. 46. Mt 26.. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu.54 52 Usp. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. CARSON. 9-13). 16.52 Isus je navjestitelj. Lk 6.. 9-13. V. Lk 10. 1997.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. 138. Opraštanje. 24).. 34. Lk 5. Mt 27. str. str. D.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. R. str. Mk 15. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. FRANCE. 63. pred svojim učenicima (Mat 6. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve. odnosno izmirenje s bližnjima. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. Daruvar: Logos. A. 2-4. 212. T. Daruvar: Logos. Usp. 1-26) i privatno (Mt 14. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 20). Iv 11. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Worship: Adoration and Action. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Usp. Mk 14.. str. 53 54 . 25-27. MORIS. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. već izraz njihova duha. tumačenje evanđelja po Ivanu. Lk 11. Grand Rapids. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. 36. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Iv 18. Molio je javno (Mt 11. L.

ZAGORAC. Worship is a Verb. Kristova svećenička služba. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. odnosno kršćanskoj liturgiji. str. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. rekli bi smo danas sakrament euharistije.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. WEBBER. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. On je dakle naviještao riječ Božju. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja». ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. 57 .E. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. R. prepoznaje se. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. 14-20). 51. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. 13-17). Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. V. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi.. 208. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. 1992. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. a to je euharistija ili Večera Gospodnja.

17). privremeno. ZAGORAC. Sve je dakle u Starom zavjetu.»58 58 V. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. 206-207. 14-29) i sa šabatom. pa i stvarnost kulta. Kristova svećenička služba. Dakle. nego ispuniti’ (Mt 5.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. str. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. . Nisam došao ukinuti. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. ostvarenje u njegovoj osobi. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2.

zajedničkom životu. vjerovanju i praksi prve crkve. 42) «U prvi dan sedmice. djelovanju. pade s trećeg kata dolje. dok je Pavao i dalje govorio. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. Opet se pope. razlomi i blagova kruh te proslijedi s .1. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci.» (Dj 2. Digoše ga već mrtva. 4. nadnese se nada nj. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja.POČECI KRŠĆANSKE 4. Nadalje. lomljenju kruha i u molitvama. svladan snom. Pavao siđe. kad se sastadosmo da lomimo kruh. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Kako je kanio sutradan otići. Pavao je govorio prisutnima. produži govor do ponoći. A nekog mladića imenom Eutiha.

Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. zahvalno mišljenje. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 4. Dakle. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. lomljenje kruha. 1987. Lk 22. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia.. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. I onda otputova. Teologija Novoga zavjeta. STAGG.1. str. molitva i propovijedanje. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. euharistija i zajedništvo.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 19. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. 20. 180-183. 42. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Kako bilo.1. 16 i Dj 2. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Usp. 16. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Novi Sad: Dobra Vest. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu.» (Dj 20. . 16). U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. 7-12). Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. F.

Usp. dakle. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. str. 1999. nazvani Agape. 4. J. . 23b-25). Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. poslije večere. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. GNILKA. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu.1. RAHNER i H. 11-12. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. 19. Teološki rječnik. Teologija Novoga zavjeta. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. K. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. Iz Pavlovih se riječi. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt.. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. evidentno je da apostol Pavao. 61 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. 2004. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja.. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. 96-97.2. 17 i dalje). VORGRIMLER. str.

1-2: «Tako. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. Primjerice. 12. 23-26. 24-31. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. 10.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 95. Usp. 42. 1. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». 6 i dalje. sazivi. zahvaljivanja za sve ljude. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. amen i hosana. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 47. V. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. odnosno molitvu. izrazi: aleluja. molitve. što je bilo i prirodno.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 19. u Djelima apostolskim 2. str. 14. 4. prije svega. 3. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. 12.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. . ZAGORAC. 24. Kristova otajstva. molim da se upravljaju prošnje.

105- .. 2. one trebaju biti predmet molitve. 2 Tim 2.. str. Njih nalazimo u Rim 8. J. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. dakle. 30 i 32. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. D. GUTHRIE. Crkva treba moliti za «sve ljude». Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». Tim 6. 1 Pt 1. str. «Ako se govori tuđim jezikom.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. 5-9 i sl. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. 1997. a jedan neka tumači!» (27 stih). Crkva obavlja posredničku službu. Pavao govori i o načinu molitve. dakle. 18-22. 11-13.. str. Kol 1. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». bez obzira na njihovu narodnost. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. W. R.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. 3 – 14. Povijest liturgije. ne moli samo za svoje članove. moraju imati svoj red.65 64 65 D. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 28-29. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. Efežanima. 5. Crkva. 1. 1 Tim 3. religijsku ili inu pripadnost. Ef 1. 20. 3. 3-5. Pastoralne poslanice. Fil 2. osim u teškim. 4. STOTT. 16-22. sudbonosnim razdobljima. 15-16. 6-11. 1 Sol 5. Daruvar: Logos. što je činjenica koja se često zaboravlja. 63-64 Usp. 15-20. 1997. Osim o sadržaju molitve. što je bila molitva «duhom». već za sve ljude. Pastoralne. GUTHRIE. 1. 16. 22-25. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Daruvar: Logos. Z. PAŽIN. str.

Worship in the Early Church. Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. 39-52. Michigan: Eerdmans. str.» 67 106. 1/1959. MARTIN. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. 206. str. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). 35). «The Ministry of the New Testament».. The Ministry in Historical Perspectives. STAGG. 106. neke razlike ipak postoje. 192-195. str. Usp. F. R NEIBUHR i D. Grand Rapids. str.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5.1. Pastoralne. 11). Njih je vrijedno zapaziti. str. MOODY. 36 i dalje. GUTHRIE. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. WILLIAMS. Njemu čast i vječna vlast! Amen. Teologija Novoga zavjeta. 66 67 Usp. propovijedanja i naučavanja. 1: D. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. 42). poput mnogih drugih. P. 1988. D. R. u: Rewiew and Expositor. STAGG. Pavao i Barnaba su. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik.66 4. str. .. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. F. Teologija Novoga zavjeta..3. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani.

28-30.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. U tome je smislu uistinu bila živa. Krist je zaredio apostole. preuzeti iz židovske liturgije. Taj slijed se. posebice psalmi. uz sliku spontanog bogoslužja. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). razlikovanje duhova. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. starješinska služba i sl. dar ozdravljanja. moć čudesa.4. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. U katoličkoj i 69 70 . 8-10. vjera. Anglikanske i sl. znanje. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). Rim 12. uvodeći učenje o tzv.1. I ovi su elementi. proroštvo. jezici. sukladno ovome učenju. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. posebice euharistiju. Pravoslavne. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. apostoli biskupe. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. prezbitersku i biskupsku. Apostol Pavao govori u Ef 5. U tekstovima poput 1 Kor 12. karizmatska zajednica. dar tumačenja jezika. Naime.

ali ovisno o papi i biskupima. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. o čemu ćemo kasnije govoriti). liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. 4. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. 46). službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. 2. u kojima se obavlja bogoslužje . tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 1990.. pastor=pastir). 10). str. odnosno euharistije. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. 7. 553. crkve. Otk 1. 3. 2. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 1 Kor 16. budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. Leksikon ikonografije. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Usp. 4. . Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. Zagreb: kršćanska sadašnjost.

ŠAGI – BUNIĆ. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112.. 1989. 22. 21. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve.. J. Ciprijan će sredinom 3. Word. Usp. W.72 71 T. str. Wine and Bread. Ad Caecillium 16. H. Sc. I. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. 72 .. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. str. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. Valley Forge: Judson Press. Euharistija u životu crkve kroz povijest. WILLIMON. Water. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. nego li subotu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. 1984. 67)». a sv. 2).

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. 5. stoljeća. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. U 9. Oče naš. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. . No spis je otkriven mnogo kasnije. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. zatim u 8. godine nakon Krista. i 130. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. godine. tek 1873. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. koji si nam dao spoznati po Isusu. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. za sveti trs Davida sluge tvojega. Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. i 10. A što se tiče euharistije.1. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš.

Neka dođe milost (charis). Crkve svoje (tes ekklesias sou). i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. poradi svetoga Imena tvoga. koju si nam dao spoznati po Isusu. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. i sabran postade jedan. posvećenu. 3. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). ‘Amen’. sve stvorio poradi imena svoga. gospodaru svemogući (despota pantokrator). za život i spoznaju (gnoseos). dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. 5. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. Spomeni se Gospode. Tebi slava u vijeke. da iskazuju hvalu kako hoće. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. A prorocima (prophetais) dopustite. Hvalu ti dajemo.. str. ‘Amen’. Ti si. 1998. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Oče naš. ‘Amen’. ‘Amen’. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. 7. A pošto se nasitite. Oče sveti. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. neka se obrati! Maranatha! Amen. .»73 73 T. 49. Saberi je od četiri vjetra. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. 3. Povijest kršćanske literature I. ŠAGI – BUNIĆ. 6. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. X. 5. 4. koje si stavio da stanuje u našim srcima. ovako iskazujte hvalu: 2. jer si moćan: tebi slava u vijeke. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. ‘Amen’. 4. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. ‘Amen’. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou).

U 15. ADAM.3. ženidba i sl. 23. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje.74 5. A. Povijest kršćanske literature I. 44. euharistija. Ova je opomena slična onoj u Didache 15.2. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Klement također upotrebljava riječ leiturgia. ŠAGI – BUNIĆ. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. . Usp.75 74 75 T. 5. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. hesychos kai anabausos. str. Uvod u katoličku liturgiju. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. 2 i Heb 10. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. 3). 82. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Stoga se krštenje.

donese se kruh. Nato. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Justina Ovaj dokument iz 150. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Povijest liturgije. 5-6.Svetopisamska čitanja . A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. str. a nenazočnima se šalje po đakonima. bilo da borave u gradu ili na selu. Usp. kako već rekosmo. Prva apologija sv.4. kad čitač prestane. vino i voda. 6.Molitva vjernika . . PAŽIN. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. str.Propovijed . A poslije molitava. PAŽIN.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.Euharistijska služba77 5. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. A narod odobravajući klikne: Amen. Koliko već ima vremena. Povijest liturgije.5.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . Z. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.Prinošenje darova .

On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. 79 Usp. prezbiteri. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. 1999. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. H. 311. Trebinje. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. godine po Kristu. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. JEDIN. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. svećenika i đakona.. što čine đakoni. Velika povijest crkve I. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. str. 1972. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. str.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. 108-109. . đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. Vrnjačka Banja.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. Kako smo do sada vidjeli.

52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. tebi zahvali i reče: Uzmite. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. No. Amen.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. meni na spomen činite. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. I dok se dragovoljno predavao muci. Bože po tvome ljubljenom Sinu. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. da ih učvrsti u vjeri i istini. po kojemu slava i čast tebi. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. PAŽIN. Isusu Kristu. . Povijest liturgije. jedite. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. raširio ruke trpeći. Kad ovo činite. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. str. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. budući da ti se tako svidjelo. velika zahvala i sl. uze kruh. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. 10-11. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila.

najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. Usp. Hosana u visini. Uvod u katoličku liturgiju. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. svet. svet Gospodin Bog Sabaot. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja. ADAM. 21. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. str. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. A. Hosana u visini.83 81 Svet. 24-26. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 82 83 .

.

raskošnija. stoljeća biti progonjeno. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama.84 Ova. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. ali i kompliciranija. valja ju prilagoditi novim okolnostima. Uvod u katoličku liturgiju. godine objavio i stavio na snagu. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. kojeg je car Konstantin 313. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6.1. A. «Milanskim reskriptom tolerancije». Liturgija postaje svečanija. 25. godine. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. VRIJEME 6. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. o čemu će kasnije biti riječi. Kasnije će. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. str. 380. . kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. ADAM.

Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. u slavu uznesen». Uvod u katoličku liturgiju. 6. .1. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. ADAM. 5) ili «Jedan Gospodin. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. ona je postala 85 Usp. i jedno krštenje» (Ef 4. Sin Božji. poganima propovijedan. Duhom opravdan. anđelima pokazan. jedna vjera. str.85 6. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. 25-26. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. osobito glede Kristova božanstva.2. palij. A. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. u svijetu vjerovan.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. 5). čovjek Krist Isus» (1 Tim 2.2. U 1 Tim 3. Spasitelj). U Fil 2. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu.

koji je začet po Duhu Svetom. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. treći dan uskrsnuo od mrtvih. općinstvo svetih. stvoritelja neba i zemlje. stoljeću. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. T. uzašao na nebo. 6. sašao nad pakao. ŠAGI-BUNIĆ. No. godine. odonud će doći suditi žive i mrtve. umro i pokopan. str.2. Svetu sveopću Crkvu. Rođen od Marije Djevice. Uskrsnuće tijela i život vječni. sjedi o desnu Boga. Raspet.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Gospodina našega.. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada.» 86 Usp. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6.1.1. I u Isusa Krista. Oca svemogućega. Mučen pod Poncijem Pilatom. Vjerujem u Duha Svetoga. 38-39. Otpuštenje grijeha. . no tada još nemamo točan tekst tog simbola. Amen.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Oca svemogućega. Sina njegova jedinoga. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. Povijest kršćanske literature I.

Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. godine po Kristu. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. jedinorođenoga Sina Božjega. Rođena. Crkveni sabori. I uskrsnuo treći dan. svjetlo od svjetla. H. Usp.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse.1. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. str. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.87 Na drugom općem saboru. JEDIN. istobitna s Ocem. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. JEDIN.2. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. str.2. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Crkveni sabori. pravoga Boga od pravoga Boga. ne stvorena. po kome je sve stvoreno. H. Oca svemogućega. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. 20-24 . sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Rođenog od Oca prije svih vjekova. svega vidljivoga i nevidljivoga. 15-20 88 87 Usp. Stvoritelja neba i zemlje. po Svetom pismu. Boga od Boga.. 1980. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6.

«Tko želi biti spašen.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. a ipak nisu tri Boga. koji izlazi od Oca i Sina. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. I u Duha Svetoga. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. koji je govorio po prorocima. Amen. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. Pisano je protiv arijevskog učenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. nego je samo jedan Bog. Autor mu je nepoznat.2. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Gospodina i životvorca. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . beskrajnosti.3.» 6. vječnosti i svemoćnosti. iako se pripisuje Atanaziju. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi.1. I život budućega vijeka. stoljeću. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I iščekujem uskrsnuće mrtvih.

jedan neizmjerni. Tko. neizmjeran je Sin. ni Sin. tako Duh Sveti. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. nego jedan Gospodin. a ne tri Oca. a ipak nisu tri gospodina. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Tako je Otac gospodin. jedan Sin. Vječan (aeternus) je Otac. tako da u svemu.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. vječan je Sin. tako Trojstvo u jedinstvu. neizmjeran je Duh Sveti. nego iz njih proizlazi (procedens). tako Sin. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Tako nisu ni tri nestvorena. vječan je Duh Sveti. niti rodio. Jedna je osoba Oca. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. a ipak nisu tri Boga. nestvoren je Sin. Ni Sina Otac nije učinio. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . nego je jedan nestvoreni. jednako velike. druga osoba je sinovljeva. svemoguć Duh Sveti. želi biti spašen. Kako Otac. niti stvorio nego rodio. ni tri neizmjerna. ne tri Sina. Nestvoren (increatus) je Otac. dakle. a treća je osoba Duha Svetoga. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. niti stvorio. Neizmjeran (immensus) je Otac. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). niti rodili. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. taj će biti zauvijek izgubljen. Tako je svemoguć Otac. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. niti stvorili. nego je samo jedan Bog. kako je prije rečeno. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. nestvoren je Duh Sveti. Tako je jedan Otac. Duh Sveti gospodin. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Oca nitko nije učinio. Sin gospodin. svemoguć Sin.

Ocu jednak u božanstvu.katolici. pristupljeno 8. potpuni čovjek. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. svemogućeg Oca. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. 89 http://www. Potpuni Bog. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. A jer je istovremeno Bog i čovjek. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. ne može se spasiti. stoljeća. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. veljače 2007. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji.2. On je zbog našeg spasenja trpio. Jedan pak. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. manji od Oca po ljudskoj naravi. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. do 6. u Duhu Svetomu). Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.php?action=c_vidi&id=2996. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. nego jer je Bog uzeo ljudskost. koji su činili zlo. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist.»89 6. Bog i čovjek. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. ući će u vječni život. Jedan potpuno i čitav. odnosno o Svetom Trojstvu. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. uzašao na nebo. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. u vječni oganj. odatle će doći suditi žive i mrtve. sjedi s desne strane Boga. . To je katolička vjera. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. Oni koji su činili dobro.2.org/nauk.

Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. Krista i Duha Svetoga. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. trgovinama i sl.62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije.). ali i opasnosti. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. koji se počinju štovati i nazivati svetima. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. kako smo već ustvrdili. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. moći». 6. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. svećenik i sl. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. «Crkva se. Liturgija se. susretala s pitanjem prilagodbe. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva.3. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Njihova tijela. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . kosti. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. dijelovi odjeće i sl. nadalje.

Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv./5. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. pogani su štovali 25. katekumeni.4. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. 1995. str.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. sudjelo90 H. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. 6. 227. 91 . Pripravnici za krštenje. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. Na primjer. dajući im kršćansko značenje.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. JEDIN. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Velika povijest Crkve II. No.

Velika povijest crkve II. nepomirljiva mržnja.94 92 93 94 Usp. ubojstvo. prisustvovati samo službi riječi. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. H. Usp. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. pijanstvo.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. JEDIN. 286. 285. H. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. To su: idolatrija. JEDIN. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. str. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. kao i neki katekumen. Velika povijest crkve II . posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. JEDIN. H.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. teška krađa. kleveta. str. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto.str. preljub. Velika povijest crkve II. 285. smio je. pobačaj. dakle. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. shizma. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». Zajedno s katekumenima. . krivovjerje.

pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. H. Velika povijest crkve I. Na Istoku je . kako bi se objedinila praksa Crkve. H. Velika povijest crkve II. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. U ranom razdoblju Crkve. Usp. 288. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. stoljeća u Aleksandriji. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. JEDIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. str. Naime. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. ljubavi prema bližnjima i sl. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva./5. 240. Već krajem 2. JEDIN. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje.str.95 U 4. 300. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. siječnja.5. korizma. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. Uspostavljaju se određeni blagdani. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. ili 40 dana posta pred Uskrs.

pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. kao što je Isusovo krštenje. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». kako bi narod odvratila od poganstva. Krštenje Gospodnje te.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Božić. čudo u Kani Galilejskoj. ne samo Židove već i pogane. prosinca. prosinca. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Od 4. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Krist je došao spasiti sve ljude. prosinca počinje rast Sunca. dakle od 6. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Poklonjenje mudraca Kristu. Od tada. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. 3. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Svadba u Kani Galilejskoj). a zatim je preuzet i od Zapada. Na Bogojavljenje. prosinca. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Blagdan Kristovog rođenja. . Crkvu svoju. prosinca. Mitre. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. 2. Od 21. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve.

Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. Krist posvetitelj vremena. prosinca. str. tj. Vladimir Zagorac. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. dakle. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. ožujka. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. Polazeći. 174-175. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. 174. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. Kao i uz vrijeme Uskrsa. str. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. stoljeću. . Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. tj. jer bi to značilo nesavršenost. Mjesto Mitre-pobjednika tame. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. kako je svijet stvoren 25. Krist posvetitelj vremena. prosinca. odnosno došašće. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. ožujka. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. 12).

str. 1982. 6. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. godine). O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. JEDIN. Kaldejaca. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. Istočni kršćani. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. i 5 stoljeća kao npr. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4.100 Blagdani. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. stoljeća. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. A. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. Usp. stoljeću. H. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. str. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. 29. Didaskalija.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. KOLARIĆ. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl.102 U tekstovima iz 4.6. i 5. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. 102 . Apostolske konstitucije s kraja 4. Velika povijest crkve II. ADAM. 289-291. Od 4. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. i Malabarskih kršćana. 100 101 Usp. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. Uvod u katoličku liturgiju. Zagreb: Veritas. godine) i Kalcedonu (451. Usp. godine).

D. ŠMEMAN. Liturgika (skripta). K. 1961. 1965. J. 1997. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. 205-239. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. Zagreb: Prosvjeta. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. 1992. travnja na blagdan Svetog Marka. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. FUNDULIS. 2004.primorska i Skendeijska. GRGUREVIĆ. JEDIN.105 To su tri liturgije: 106 . T. str. 106 Na hrvatskom jeziku. Beograd: Sveti arhijerejski sinod.. J.. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. 1963. 107 .103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. 1999. Liturgika.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. N.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama.I. 278. WARE. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). za potrebe grkokatoličke crkve. PAVIĆ. 1998. 1992. Liturgija i život.. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Pravoslavna crkva. O liturgiji. STANILOJE. Uvod u sveto bogosluženje. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26. str. u danima pred Božić i Bogojavljenje. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 2003. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Usp. 2005. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog... A.... Liturgika 1. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Velika povijest crkve II. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Kraljevo. Zagreb: Glas Koncila. H. PAVKOVIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. 1986.

utorak i četvrtak prvoga tjedna posta.Liturgija pretposvećenih darova./5. 109 110 . koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće.. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova).70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski..109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija.108 . u četvrtak petoga tjedna. Velika povijest crkve II. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). JEDIN. stoljeću. utorak i srijedu. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. Veliki četvrtak i Veliki petak. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom. stoljeću. u ponedjeljak. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. Rimska liturgija se spominje već od 4. na Veliki ponedjeljak. 279. na Blagovijesti. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. stoljeća. pogotovo uskrsnuća’. kako ih imamo u 4. str. H.

Koptski obred 2. Aleksandrijska skupina 1. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. a latinski će tek 370. godine potisnuti grčki jezik. galski. Kada se govori o rimskom obredu. Abrozijanski obred 3. Antiohijska skupina 1. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. sjevernoafrički i mozarabijski. stoljeća. Rimski obred 2. sve do 8.

MAJEDNORF. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Galski obred 5. Vizantijsko bogoslovlje. 144.. 111 Dž. str. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Stoga će upravo 16. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Kragujevac: Kalenić.. te kulminirati u srednjem vijeku. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju.72 4. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. 1985.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. .. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana.

da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. REFORMACIJE 7. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. godine od pape Pavla I. Tako će rimska liturgija. Pipinovog sina i nasljednika. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Karlo Veliki je u Rimu. prigodom posjete papi Adrijanu I. – 814. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. 781.1.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. stoljeća. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. uz određene izmjene. ona još uvijek neće biti propisana. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi.). Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa.. . odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8.

. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. stoljeća. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). Pričest se u 12. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju.2.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. godine. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». T. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. ŠAGI – BUNIĆ. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. spasonosni efekt. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. To dovodi do novoga blagdana. Corpus Christi (Tijelovo). 81-83. str. Od 12. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. dok se kalež vjernicima uskraćuje. Od 13. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. J. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Euharistija u životu crkve kroz povijest.

Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. Usp. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. str. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. 76-77. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. T.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Velika povijest crkve III/II. str. 36. J. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. ADAM. Usp. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. JEDIN. Uvod u katoličku liturgiju. Euharistija u životu crkve kroz povijest. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. H. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. . 1993. 114 115 113 Usp. 640. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. stoljeću. ŠAGI – BUNIĆ. A. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. str.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti..115 Također se.

. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. 3. nastaju sada malo – pomalo i upute. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. Naime. Uvod u katoličku liturgiju. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Od 13. te koji se i danas nalaze u različitim. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. Antifonal. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. 37.» A. Misala. Od ranoga njezinoga nastanka. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Lekcionar i Evangelistar. str. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. propisi). u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. ADAM. 7. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu.

ADAM. Sine Očev. 154. . poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. Blagoslivljamo Te.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Hvalimo Te. V. Usp. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. smiluj nam se. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. klanjamo Ti se.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. Isuse Kriste. Bože Oče Svemogući. U prvome. odnosno pjevanje psalma. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. kada su se grijesi ispovijedali javno. str. 84.. Koji oduzimaš grijehe svijeta. 1998. ZAGORAC. ulaz). pred svima. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. primi našu molitvu. slavimo Te. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Kralju nebeski. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. Uvod u katoličku liturgiju. Koji sje117 118 Usp. str. Gospodine Sine jedinorođeni. Kristova otajstva. – 496. Jaganjče Božji. Gospodine Bože. Gospodine Bože. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. A. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki.

dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. Ti si jedini Gospodin. Od 500. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Usp. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane.121 Nadalje slijede molitve dana.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ti si jedini Svevišnji. biblijska čitanja. Usp. Leksikon ikonografije. ADAM.. str. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. Časosolov. smiluj nam se. 241.. Sa Svetim Duhom. str. Jer Ti si jedini svet. Beograd: Srpska patrijaršija. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. u slavi Boga Oca. 2001. 154. 10-12. Usp. 120 121 . 61-62. str. A. Isuse Kriste. No od 1048.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Uvod u katoličku liturgiju. jedinoga kralja. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. Amen.

te anamnezu. svet. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. koji oduzimaš grijehe svijeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». koji oduzimaš grijehe svijeta. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. . Jaganjče Božji.122 riječi ustanovljenja. svet Gospodin Bog sabaot. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. smiluj nam se. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. «Svet. Nakon pjevanja sanctusa. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. smiluj nam se. 9). 1978. 59. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Usp. hosana u visini.. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Svet). str. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. Jaganjče Božji. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. 2-6). Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama.

Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. godine počinje se pjevati tri puta.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. Usp. godine. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Kasnije je nose đakoni. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. . a oko 1000. Creda. palij i prsten. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. prezbiteri i biskupi. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena.124 7. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. ZAGORAC. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). 105. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Sanctusa i sl. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel). 687. bila je prvotno svjetovni znak službe. 84-85. manipul. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. Imala je najprije oblik zvona. V. str.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. za vrijeme pjevanja Gloria. Štola (naramenica. Od 13. Kristova otajstva..4.

postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. stoljeća. stoljeću. A. početkom 13. purpurnu i zlatnu. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. 676685. 126 . vatikansko sabora).. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. modra. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. 501-502. str. str. stoljeća. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. Uvod u katoličku liturgiju.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. Pluvijal (kišna kabanica. 1912. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. str. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). str. crvenu. POPOVIĆ. a formom je bila slična dalmatici. ljubičastu. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. 83-84. Zagreb: Glas Koncila 2005. bijela.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. ŠAŠKO. ADAM. zelenu. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. Dalmatika. Usp. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Liturgijski simbolički govor. smeđa. I. zelena ozna125 Usp. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja).. 449-498. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’.. zelena. kao na primjer u procesijama i sl. i to: bijelu. ŠAŠKO. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. Opšta crkvena istorija. crna. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. crnu.. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. knjiga I. I. Liturgijski simbolički govor.

Leksikon ikonografije. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. pravih i nepravih. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga.5. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. 40.127 7. str. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. A. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. Na primjer. lateranski sabor (1215. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. 379. Uvod u katoličku liturgiju. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. 128 . često poprima pretjerane forme. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. str. Liturgija je postala stvar klera. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Pričest je toliko opala da je IV. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. ADAM. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima.

Pored svih ovih negativnih primjera. – 1164.) i Elizabeta iz Schoena (1129.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. H. 41 Ivan Gerson (umro 1429.. Bernard iz Clairvauxa (1090. Usp. da ne može oslijepiti. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 640. Velika povijest crkve III/II. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. str. V. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. – 1179. 1969. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. u «vrh duše». Od 13 st. Hildegarda iz Bingena (1098. Uvod u katoličku liturgiju. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. JEDIN. st. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. 131 . ne stari. Liturgika.). da bi se božansko najdublje iskusilo. ZAGORAC. 76-79. str. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. – 1153. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije.).130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». ADAM. str. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Kult svetaca. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti. Usp. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. toga dana ne može umrijeti. Kao predstavnici spominju se iz 12.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije.

JEDIN. . Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. 132 133 A. zasigurno će dati protestantska reformacija. Uvod u katoličku liturgiju. No ona je u mnogim sredinama.. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna.132 Latinska misa. str. koji je s krajem 14. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. posebice u bogoslužju. – 1471. nerazumljiva običnom puku. ADAM. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. 642-643.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». Stoga su prosjački redovi. Velika povijest crkve III/II. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. mistik i propovjednik pokore + 1384. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. posebice seoskim potpuno zanemarivana.. stoljeća došao iz Nizozemske (G. str. i 14. Grote. u 13. dominikanci i franjevci. H. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. Usp.133 No bitan naglasak na propovijedanju. 41.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena.

tako i na liturgiju. . negdje radikalnije. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. pa tako i liturgijski. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala.1. doktor kanonskoga prava. Godine 1517. – 1546. Martin – (1483. samo po sebi ni dobro ni zlo. molitve. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. kako na cjelokupni život Crkve. njemački augustinski redovnik. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. Za njega su način bogoslužja.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. P 8. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. crkveno ruho. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne. Držao je da se može zadržati svaki običaj.). predmeti «isprazna vanjska stvar». Indulgencija). ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije.

J.. 136 135 «. JEDIN. dakako.. poput molitava za mrtve. Dapače. to znači latinsko bogoslužje. kad. otpuštati. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. JEDIN. zadržalo svoju valjanost. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. 137 Prema latinskom mittere = slati. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». godine Luther piše: «Recite nam vi. str. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku.. No od 1523. grčku i hebrejsku misu. H. 69-70. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. str.86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. 74.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik.. gdje stoji napisano da je misa žrtva. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. 2004. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. str. 274. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku.. godine u Wittenbergu se. odnosno služenja misa za mrtve. 139 138 Usp. ŠAGI-BUNIĆ. završeno je.) «Formula missae». H. H. Velika povijest crkve IV. Velika povijest crkve IV. str.139 Usp. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Baalove popine. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Velika povijest crkve IV. JEDIN.» Usp. Usp. T. Luther se. otpust je. . Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. bi o njemu ovisilo. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. 73.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje.

Uvod u Teologiju. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. Iz mise se uklanjanja predslovlje. Luther je 1523.102. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 1526. HAMMOND.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. BAINTON..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Euharistija u životu crkve kroz povijest. život Martina Luthera. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. str. str. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». H. Zagreb: MISL. odnosno definiranje liturgije. ŠAGI-BUNIĆ.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. 142 143 .. Usp. Osijek: Izvori. 274. Martin Luther. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. C. B. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu.. J. Na tome stojim. 330-331. 1993. 2002. Usp. Drugo djelo. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). LOHSE.143 Određeno je tako140 141 T. str. Za razliku od ovoga učenja. T. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. 2006. 210. str. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. R.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja.

H. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. Članak 14. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. 25. 104.. ukrase. LEONAR. poput sastanaka podučavanja i sl. život Martina Luthera. Čl. Nadahnuta je psalmom 46. 145 146 Usp. 2002. .145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. str. prvi tom. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. Opšta istorija protestantizma. BAINTON. posebice prigodom Dana reformacije. svijeće. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. Godine 1524.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. R. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. E. godine. Luther je zadržao oltar.146 iz 1530. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom.). 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. Ž. čl. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. 5. 15. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Čl. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). Luther je i autor većine pjesama u istoj. i svećeničku odjeću.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. godine. 337. str. lipnja 1530. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Na tome stojim. U članku 10. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. Naj144 Usp. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. na augsburškom saboru. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije.

24.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. 93. suvremeno čitanje. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Ali Pismo nam to ne dopušta. Stoga. a protiv svakodnevnog služenja euharistije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. a ne kroz vjeru. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. str... str.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista. suvremeno čitanje. ukazujući na činjenicu da biskupi. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. posvećen je misi. Evangelička crkva u RH. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. Augsburška konfesija. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise.. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). 148 . čl. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. Zapravo. 90. 147 Augsburška konfesija...»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem. «.

Philadelphia: Fortress Press. molitveni dio je izostavljen. slike. Djelovao u Zürichu. 150 151 Usp.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. Usp. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. svijećnjake. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. str. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Uklonio je oltar. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje.. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. H. lipnja 1524. 147-148.2. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Velika povijest crkve IV. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». B. 135. Slijedi zahvalna molitva. zajednička ispovijed grijeha te otpust. godine kao vojni kapelan. . godine. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. str. Umro je u bitci kod Kappela 1531. Zalagao se za jednostavnost. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Pjevati su se mogli samo psalmi. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Drugi. THOMSON. godine. Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. «Apostolsko vjerovanje» i 112. JEDIN. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava.)– Švicarski reformator. – 1531.). služila se sve do 1525. 1985. Liturgies of the Western Church.

149-156. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. E. dakle samo komemoracija..152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. Farel. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja.153 Glede značenja euharistije. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. 133. Huldrych Zwingli. William (1489.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. U. Liturgies of the Western Church. str. niti raspela. prvi tom. 1986. Ž. Umjesto oltara. 155 . B. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. u rujnu te na Božić. 125-139. 8. str. THOMPSON. Pored ostaloga. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. Farel je oko 1524. str. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi».3. GABLER. Opšta istorija protestantizma..154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. LEONAR. zahvalna molitva pastora te otpust. His Life and Work. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Duhove. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. zadržavajući samo crni akademski talar.1565. Nakon toga slijedi psalam 112.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Philadelphia: Forter Press. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. Usp. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. godine uspostavio i red bogoslužja. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu.

Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. «Gore srca») Pričest .Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Umjesto glazbe. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Litrugija je zapravo bila služba riječi.

Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Godine 1548. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Veliki Petak. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. LEITH. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. str. Prvo. 178-180. J. 1977. Uzašašće i sl.156 8. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. godine. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. i radio na reformaciji u Strasbourgu. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. – 1552. H. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve.) – Njemački teolog reformacije.. Ulmu i Kölnu. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. 157 Bucer. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. Atlanta: John Press. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Na blagdane kao što je Božić. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Introduction to the Reformed Tradition. Martin (1491.4.

Pomolimo se». Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Liturgies of the Western Churc. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. 167-181. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Nakon toga. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. . Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. B. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. i daj mu vječitu slavu i hvalu!».94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo. str. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam.158 158 Usp. THOMPSON.

Usp. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. 162 161 160 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. Godine 1533. 304. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. 1989. B. Usp. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. G. Liturgies of the Western Church.. Istorija reformacije.. Za Calvina. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. Dobra Vest. prešao na protestantizam.161 Calvin je 1545. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. THOMSON. 93. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Ž. str. kao i za Luthera. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. str. . Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Opšta istorija protestantizma. str. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. 104. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. D. kako smo naglasili. 1986.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. Novi Sad. Jean (1509. ČEDVIK. prvi tom. LEONAR. Osnove evanđeoske teologije 2. 185-224. Novi Sad: Dobra Vest. str. BLOESCH. predodređenje. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. O.. E.-1564.5.

već sam sve uzeo iz Pisma. «Što se tiče nedjeljnih molitava. H. str. L. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. PARKER. jer ih nije bilo. Prijevod teksta u: J.»163 163 Usp. 155.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje.. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). MILIĆ. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. John Calvin: A Biography. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. 41. T. . str. usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. 2003.

Robert E. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. stih po stih. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Amen. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. (ed. . Webber).» H.. Twenty Centuries of Christian Worship. Sina i Svetog Duha. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. L. 1997. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. Tennessee: Star Song Publishing group. No prije nego bi počela propovijed. H. 164 . 16. The Complete Library of Christian Worship. 1994. Biblijsko propovijedanje. W. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje .164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. str. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. volume 2.. 300. nebeski Oče. Zagreb: Susret. . T. str. Nashville. ROBINSON.

humanista i pjesnik. J. 1974. zauzimajući manje od četvrt sata. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. protestant. Calvin je preveo.-1544. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. 633. L. H. služba je bila kratka. Osim pjevanja i propovijedi. PARKER.-1605. John Calvin: A Biography. Nakon Calvinove smrti. Grand Rapids. Francuski. 86-87. str. godine. Introduction to the Reformed Tradition. Usp. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. i. The New International Dictionary of the Christian Church. Michigan: Zondervan Publishing House.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. nakon pjevanja još jednog psalma. 168 Usp. str. Usp. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. str. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. ljubljenog. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. prilikom bla- 165 166 T. 167 Beza. Clement Marot (1497. The New International Dictionary of the Christian Church. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. psalama. koji se. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. pastore i crkvu.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija.str.) bio je pravnik kao i Calvin. H. 172-178 . 126. za spasenje svih ljudi.). LEITH.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. i za spasenje i posvećenje naših duša. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. Theodor (1519. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19.

. 329-355. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Usp. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. 1996. KALVIN. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. niti materijalno primanje Kristova tijela. Nauk hrišćanske vere. str.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. str. 464-498. Ž. 161. str. Usp. za razliku od Zwinglija. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. str. Ž. Euharistija. 170 171 Usp. 483. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. barem jednom tjedno (nedjeljom).173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Nauk hrišćanske vere. Usp. Ž. Ž. WENDEL. već sudjelovanje u Kristovu životu.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. Nastanak i učvršćenje reformacije. poglavlju govori o crkvenim sastancima. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. Nauk hrišćanske vere.. vjerom prima od strane vjerujućih. Nauk hrišćanske vere.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. ona su oruđa i znaci. KALVIN. godine174 u 22. 484. Hrvatskoj. F. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. DELIMO.KALVIN.KALVIN. 474.str. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. godine. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. i sl. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. Mađarskoj. Ž. Calvin Origins and Development of His Religious Thought.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566.

str. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 186. 167. osim u vrijeme progonstva. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. dok je inače.. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. 175 Heidelberški katekizam. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. str. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Takvima se propovijed čini predugom. 176 . Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. 2000.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Heidelberški katekizam. ili bar da možemo otići. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23.175 U 23. dovoljno kratka. tako i kod javnih molitava.

Thomas (1489. misala. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. s nekoliko sitnijih promjena». Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Nadbiskup Canterburya. Thomas Cranmer. http://justus. Novi Sad: Baptistička teološka škola.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. 178 179 180 . nije bio sklon liturgijskim promjenama. za vrijeme vladanja Edwarda VI. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. poput brevijara. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. godine. Cranmer..org/resources/bcp/Communion_1548. Usp. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII.anglican. pristupljeno 18. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. Nakon njegove smrti.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. 1986.179 priredio je 1548. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. 1534.htm. godine proglasio samostalnom. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). 59. Crkvena povijest 3. str. osnivač anglikanske crkve. godine. Stoga je za vrijeme Henrika VIII.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. propisnika o obredima i sl. 6. A. THOMSON.. – 1665.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. veljače 2007. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve.

posebice liturgiju Sarum. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. 450. 61. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak.po prvi put su. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. str. THOMSON. Opšta istorija protestantizma. LEONAR.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. .102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . Usp. godine odnosno njemačku misu iz 1526. .181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523.” ili “Use of Sarum. prvi tom. str. . Sarum liturgija. .složeni sustav liturgijskih knjiga. Koristio je također srednjovjekovne molitve. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. No. godine. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. A. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. E. “Sarum Rite. Ž.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. Crkvena povijest 3. U 13. posebice kod posvećenja pričesti.

http://justus.. Istorija reformacije. htm. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. prvi tom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Novi Sad: Dobra vest.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Usp.. ostali su vjerni staroj tradiciji. koje je Parlament izglasao 14. pristupljeno 18. 87. veljače 2007. Opšta istorija protestantizma. Usp. godine. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe.anglican. travnja 1552. E.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Naime. 187 . ČEDVIG.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». Neki vanjski oblici bogoslužja. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. đakonsko.htm. str. 1986. LEONAR. godine u članku 23. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Ž. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. str.anglican. poput svećeničkog ruha i sl.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. 452. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. Usp. pristupljeno 18. http://justus. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom.veljače 2007.186 U obredniku iz 1552. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. 184 185 186 O. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.

Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. str. rujna i prosinca. 456.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. lipnja. 28. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. str. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. pa čak i Božića. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). govori se o jeziku bogoslužja. U članku 24. H. U čl. koje nemaju pastore.188 8. Crkve moraju biti dolično uređene.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu.). LEONAR. govori se o značenju Večere Gospodnje.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. Usp.7. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp.. 39 članaka vjere. Velika povijest crkve IV. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Opšta istorija protestantizma. Službenici su pastori. E. 189 190 . 339. str.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Župama. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. Pored ostaloga. prvi tom. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. – 1572. Ž. ali ih se ne rukopolaže za službu. Uskrsa. 2003. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. 19-23. JEDIN.

Večera Gospodnja.191 Godine 1556. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve.) zajedničko pjevanje psalma. Nakon pričesti. str. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. (5. H. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. Velika povijest crkve IV. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. koji su ga dijelili međusobno.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega.) molitva prije propovijedi.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. pjevao bi se 103 psalam.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. (6. zahvaljivanje za stvaranje. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. JEDIN.) drugo zajedničko pjevanje psalma. (2. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. (7. kako smo to gore naglasili). Vjerovanja i Deset zapovijedi.) čitanje Pisma i propovijed. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. . započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. Samo su takvi mogli 191 Usp. (4. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. 340. (3. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Vjernici.

Puritanci su se 1584. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. čist. str. jer bi im blagovanje bilo na osudu. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. B. godine Waldegravea se. Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. proširit će se kasnije američkim kontinentom. THOMPSON. Liturgies of the Western Church. koristi u liturgiji. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. uz znatne izmijene tijekom povijesti. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp.193 Godine 1564. Od 1586. «Bill and Book». 8.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. a u Škotskoj crkvi se i danas. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. 287-305. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. . Onima.8.

i s obzirom na pad. Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. ljubiti. donosimo 21. Engleske i Irske. str. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. proslavljati.-341. zazivati. II. iz 1647. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). pjevanja psalama i sl. . osim Očenaša. godine. ne anđelima. Puritansko bogoslužje. dobar je i čini dobro svima. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. B. stoga Ga se mora bojati. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. THOMPSON. dušom i svom snagom svojom. Sinu i Duhu Svetome. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. 311. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. štovati ne možemo bez 194 Usp. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. propovijedanju.194 8. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. koji suvereno vlada nas svime.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Liturgies of the Western Church. godine u 21. ili prema sotonskim izmišljotinama. 1649. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. njemu jedinome.9. Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. svecima ili ikojem drugom stvorenju. poglavlje u cijelosti: «I. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve.

pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. III. zajedno s vjerskim prisegama. kojeg nalazimo u evanđelju. s obitelji. u duhu i istini. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. vjera. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. Molitva. s razumijevanjem. divljenjem. svaki za sebe na samo. divljenje. molitvu sa zahvaljivanjem. VI. zavjetima. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. V. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. sukladno Njegovoj volji. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. Boga trebamo štovati posvuda. ako molimo na glas. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. ljubavlju i ustrajnošću: i. postom. Moliti trebamo za zakonite stvari. ali ne i za mrtve. poniznošću. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. vjerom. gorljivošću. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. . niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. na poznatom jeziku IV. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. s pomoću Njegova Duha. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću.

Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. 195 Usp. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. VIII. moralnu. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. Prirodni je zakon. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. i taj dan. 89-95. Glasgow: Free Presbyterian Publications. dan koji je posvećen Njemu. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. i djelima milosrđa. šabat. str. Westminster Confession of Faith. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. sve do kraja svijeta. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. ne samo da se odmara od rada. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. kršćani trebaju slaviti kao šabat. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. 2001. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. .

ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. str. 370. Čini to u znak sjećanja na njega. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. uzimam ovaj kruh. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. lomim ga i dajem ga tebi. B. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. Gloria Patri. dajem hvalu. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi).» Nakon što je vjernik uzeo kruh. Liturgies of the Western Church. . opomena.» Usp. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. THOMPSON. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi.

i razumjeti ga. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. 198 W. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista.. već sjećanje na Kristovu smrt. X. – 1528. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se.. R. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. Glede shvaćanja euharistije. žrtve. . H. XII. «V. Istina je neuništiva. točka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Misa nije žrtva. Introduction to the Reformed tradition.10. točka. 1986. str. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. Novi Sad: Dobra Vest. 226227. LEITH. J.) iz 1524.. Ovo isključuje sve mise. str. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. 180-182. točka.197 8. nitko neće smatrati svećenikom. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. ESTEP. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije.

već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. ili što god Bog daje. 2 Sol 1 i 2. godine.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. 199 Usp. a ne dvoje. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. tako što će jesti juhu ili povrće. 216-225. točka. VIII. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. 4). VII. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. točka. volume 2. 118). U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. Twenty Centuries of Christian Worship. točka. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. 3.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Prvo. Na sastancima treba da govori jedan. str. . slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. odnosno pokajanjem za grijehe. Nakon propovjedi. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. neka se ne pune ni jelom ni pićem. Kol 1. Kada se braća saberu. The Complete Library of Christian Worship. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. troje istovremeno. (Ps 86. 2 Kor 1.

Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. Lk 22. . slobodnim crkvama reformacijske baštine. poput anabaptista nisu 200 W. . Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. bratskih crkava.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. R. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. 2 Sol 1. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. Istina je neuništiva. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. poput menonitske crkava. Rim 8. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. 236-238.4. kao i istomišljenici. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. 1 Kor 11). ESTEP. 1 Iv 2. XI. pojedinih baptističkih crkava i sl.poslušnost Rim 2. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. Fil 2. Baptisti. 1 Pt 1). Mk 14. stoljeću. agape. 2 Kor 2. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. točka. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. 10. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. 3. Kad su braća i sestre na okupu. 1 Pt 2. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. str. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi.

duhovno i jednostavno. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. Twenty Centuries of Christian Worship. 201 Usp. volume 2. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. . izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. The Complete Library of Christian Worship. 232. Godine 1695. str.

str. 202 T.11.1. 209. . pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. a ne svećenik.11. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.11. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. kako smo vidjeli. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. odnosno svim protestantskim crkvama 8. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Uvod u teologiju. 8. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. C.2. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). HAMMOND. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež.

Velika povijest crkve. Nauk hrišćanske vere. str.. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. JEDIN. 490. KALVIN. . u njemu je potpuna i završava se u njemu. str. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.11. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta..»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. 204 Usp. J. H. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. odnosno uvođenja narodnoga jezika. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. mire Boga s ljudima. Treba 203 Ž. IV.3. 214-229. Starješine. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. 306-307. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. str.204 8. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. BOUWSMA. W. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima.

Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. BLOESCH. da ne čitaju. 95. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. liturgija je. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. odnosno poučnog karaktera.4.5. U slučaju nužde.11. 94.»206 8.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. 8. pa čak i da se ne skupljaju. Osnove evanđeoske teologije 2. LUTHER. BLOESCH. W. već tumačenje biblijskih tekstova. koje nisu samo kratke homilije. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. str. Što više. nisu razumjeli latinski jezik. bila uglavnom čin svećenika. G. čovjek može biti spašen i bez sakramenata.) . Von Ordung Gottesdiensts. str. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. 35. ali ne i bez Riječi. A.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. (Prijevod iz: M. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. 206 D. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. Osnove evanđeoske teologije 2. G. kako smo već ustvrdili. 12.11. Tako propovijed postaje edukativnog. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D.

u anabaptista. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. U pojedinim krugovima. kao npr.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. .

27-28. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa.. načina vršenja bogoslužja.208 207 Usp. 404-405. Zabranjeno je. Liturgijska obnova u XX veku. . Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. JEDIN. VUKAŠINOVIĆ.1. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. SABORA 9. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. također. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. str. 2001. Beseda: Novi Sad. razmatrajući disciplinarnu problematiku.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Velika povijest crkve IV. H. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve.207 Sabor se... VATIKANSKOG 9.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II.» V. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. Vršac: Fideb. a izvorno stanje ponovo uspostavi. – 1563. str. a ne prave vjere.

Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. nego njeno posredovanje. A. rujna 1562.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. . str. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. PAŽIN.209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. 33. 43.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. valjanost sakramenata i sl. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. .Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). ADAM. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. Sabor je 17. Uvod u katoličku liturgiju. str. Usp. Z. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva.). . a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. godine proglasio dekret o misi. Povijest liturgije. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: .

COURT. Ako netko rekne. 1997. neka je izopćen. da misni kanon sadrži zablude. Ako netko rekne. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. ona se smatra kao relativna žrtva. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. str. Ako netko rekne. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. Đakovo: Forum bogoslova. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 4. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. neka je izopćen. neka je izopćen. ili da koristi samo primatelju. 7. za grijehe. Ako netko rekne. Ako netko rekne. . zadovoljštine i druge potrebe. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. a da nije propicijatorna. ili da se ona po ovoj ukida. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 306. Ako netko rekne. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. neka je izopćen. 6. Sakramenti. da ceremonije.. pa da se s toga mora ukinuti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). 2. 5. kazne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. neka je izopćen. neka je izopćen. 3.

Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. 9. Euharistija u životu crkve kroz povijest. ŠAGI-BUNIĆ. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. ADAM.213 «Nasuprot protestanata. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. str. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. A. neka je izopćen. osim ako se izuzme povremena propovijed. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. . 43. Narod i dalje ništa nije razumio. 318-319. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. neka je izopćen. Uvod u katoličku liturgiju. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. Usp. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. str. Božja 212 213 T. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. 8. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. Što više. No to se nije dogodilo. Ako netko rekne. pa da ih stoga treba ukinuti. neka je izopćen. posebice u nedjelje i na blagdane. Ako netko rekne. zadržan je latinski jezik.

2. ADAM. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. Kristova svećenička služba. Usp.2.216 9.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. ZAGORAC.1. PAŽIN. Papa Pio V. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). str. 65. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. vatikanskog koncila. Liturgijski pokret 19. str. str. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. Papa Pio X.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. studenog 1903. . Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća 9. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. godine. A. 260.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. V. vatikanskom saboru. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. (1903. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. 33.-1914. i 20. Usp. stoljeću. Povijest liturgije. kod procesija i različitih pobožnosti. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi.

str. što je liturgija. . 55-56 218 217 Idefons Herwegen. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. već od 1921. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. godine. str. kolovoza 1873. godine pridružio Benediktincima.). Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. studenog 1874. godine a zaređen za svećenika 1897. stupio je u 21 godini. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. Nakon I. rujna 1909. – 1946. što su sakramentalni obredi i sl. V. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. VUKAŠINOVIĆ. Usp. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. godine. Usp.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». U samostan Maria Laach. Liturgijska obnova u XX veku. tada još uvijek latinskim jezikom. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Liturgijska obnova u XX veku. V. godine. VUKAŠINOVIĆ. rođen je 27. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. rođen je 5. Lambert Beauduin. svjetskog rata. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. 44. 26.

kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja».2. treći tom.). 1800. – 1872. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove. . rujna 1882. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga».). Ž. U Engleskoj. godine. str. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. 2002. E. 322. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. Opšta istorija protestantizma. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. stoljeću (narodni jezik.2. LEONAR. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. kolovoza. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. Oxfordski pokret. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. među anglikancima se pojavljuje tzv. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. – 1861. umro 16.. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.).

Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. Ušao je u Oxfordski pokret. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. po njegovu shvaćanju. kao što su to.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. kada je završio studije u Oxfordu. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. . Umro je u Birminghamu 1890 godine. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. liturgija. Ž. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. Njima se pridružuje John Henry Newman. Isaac Williams (1802. imenovao kardinalom. str. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru.). Richard Hurrell Froude (1803.1836. postovi i sl. E. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Zbog toga se on 1842. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”.1865.godine. Opšta istorija protestantizma. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. LEONAR. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi.220 220 Usp. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. Godine 1824.). koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. imale Katolička i Pravoslavna crkva.1866. vjerske proslave. .) i drugi. postao je anglikanski đakon. bio je zaređen za svećenika u Rimu.veljače 1801. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. 326329. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. treći tom. episkopat. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Godine 1847. . . između katoličanstva i liberalizma. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija.

vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. ŠAGI. II.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. godine Engleski misal. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari.BUNIĆ. više-manje rezervirano samo za svećenike. prosinca 1963. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. stoljeću. . unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. T. godine kao prvi službeni dokument sabora. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. do 1965. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. a Božji je narod gledao iz daleka. Ali drugog puta nema. godine. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. 1972. 37. 9.3. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. Anglokatolici tiskaju 1933.»221 221 Usp. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.

128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. ADAM. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. Obrazloženje.»222 222 A. braća Ćiril i Metod. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. nije činilo neobično. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. to dopuštenje.1. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. str. što su ga. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. grčki i latinski.3. što se njima kao Bizantincima. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. naime hebrejski. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. stoljeća). Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije.73. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». . izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. Uvod u katoličku liturgiju. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje.

bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. U Rimu je 1905. Zadra. Šibenika. Raba. te sinoda iz 1063. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Jeronima». a 1927. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. nakon čega će se. Splita. pod prijetnjom izopćenja. Sorbonski student i pariški profesor. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Osora. 95. F. 81-82.. Juraj iz Slavonije (umro 1415). ŠANJEK. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. str. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. F.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). ožujka 1965. temeljem odluka II. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. ŠANJEK. još od 10. Krka. i 1060. . godine. 1996. 224 223 Usp. Knina. Senja kao i svi istarski biskupi. Naime. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. godine. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Trogira. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Nina. Usp. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte.. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru.

često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. svibnja 1937. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku.str. kao služba Božja zajednice. godine. Ekumenska trilogija. . str. KOLARIĆ.» J. stoljeća.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. za 1935. 2005. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924.225 Odluke II. dok su njihovi protivnici. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku.. KOLARIĆ. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. «Grgurofobija». KALOĐERA. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. 647-659. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. 40-42. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. J. 1871. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. M. godinu. Ekumenska trilogija. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. 1935. katoličkog liturgičara. Nijemci i Francuzi. 653-654. Zagreb: Prometej. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. godine. Usp. str. nakon I. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik.. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali.

M KIRIGIN. Do sada. Ali drugog puta nema. u: Drugi Vatikanski koncil. dakle. 1985. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Ipak. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. osim gdje postoji posebna povlastica. Konstitucija o liturgiji. u nekim molitvama i pjesmama. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str.. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. 1972. str.. 2.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. T. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. ŠAGI-BUNIĆ. 170. 37. str. 228 . bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu.»227 Sabor je. dokumenti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». ponajprije u čitanjima. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. 1993. Usp. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. 27. 1. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. upozorenjima.

3. bio služitelj ili vjernik. 30. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. 147. 230 229 Usp. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. pripjevima. neka se vodi briga o usklicima puka. M KIRIGIN. 29. str. dakle. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. 31. 23-25. čitači. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. u: Drugi vatikanski koncil. psalmima. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. 33). kretnjama i držanju tijela. pjesmama kao i o činima. ističe da svi služitelji vrše svoju službu.2. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. U liturgijskim obredima neka svatko. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.»229 U konstituciji se. Konstitucija o liturgiji.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. . odgovorima. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. str. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. odnosno da vrše «ono što na njih spada».

bilo prinosom bilo svetom pričešću.. u: Drugi vatikanski koncil. o Crkvi». str.233 9. ne svi jednako. tako svi. puku. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.3. Usp. no nisu u «suodnosu manje – veće. str. Koncilske teme. u kojem svatko. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. B. Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. Biblije. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. Katekizam katoličke crkve.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod. 63.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. 1993.. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. bio klerik bio laik. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. a još manje kao nepravo – pravo. DUDA. . 1992. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. 307. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. 232 233 . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi.3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika.nego s drugog stajališta na drugoj razini». dokumenti. 109.

Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. neka se svestranije otvore biblijske riznice. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. stoljeću. izrečenim još u 16. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. zazivi i liturgijske pjesme. 2.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. u: Drugi vatikanski koncil. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. str. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. Rimokatolička crkva je na II.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. 25. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. iz njega se pjevaju psalmi. . tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. njime su nadahnute i prožete molitve. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. 33. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno.

165. 236 237 Usp. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». vatikanskog sabora.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. . Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. Đ. rezultiralo je angažiranjem laika. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. 219. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. GELINEANU i drugi. J.237 Do II. str. HRANIĆ. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. str. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. «Služba liturgijskog čitanja».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. M. 1973.. 238 Usp. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. 2/95. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. KIRIGIN.. br. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. GELINEANU i drugi.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 165. vjernošću i molitvom.. 53. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. Konstitucija o liturgiji. str.

Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. Homilija se veoma preporučuje. pa narod molitveno. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. 220.»239 Propovijedanje. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv. krizme. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.240 «U liturgiji. 220. budući ih je predvodio samo svećenik. str. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. uz to još na nerazumljivom jeziku. vjenčanja. u: Drugi vatikanski koncil. Konstitucija o liturgiji. 240 241 . ona je dio same liturgije. Neka se to nikako ne propušta. 33.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. KIRIGIN. i to pod vidikom koji je ondje uključen. naime. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Pisma. propovijed je dio svetog obreda. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. M.»241 9. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. str. sprovoda i sl. dakle. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. str. M. KIRIGIN. Usp. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda.4. Konstitucija o liturgiji. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. moralne i ine teme.3. osim zbog teških razloga. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta.

a manje molitelj. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije. Usp.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Sveopće molitve vjernika I. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. dok će na Zapadu.4. ili Gospodine usliši nas i sl. 1995. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 9. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. odnosno molitvu vjernika. za one koji s vlašću nama upravljaju.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. 35. str. vatikanskom saboru. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. u: Drugi vatikanski koncil. «53. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. No. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. istu moći predvoditi i vjernici laici. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. . za one koje tište razne nevolje. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. London: SPCK. The Book of Occasional Services.244 evangeličkih. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 245 The alternative Service Book 1980. vatikanskog koncila. štole i sl. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja. New York: The Church Hymnal Corporation. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. 1980. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. . Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće.).245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. križ (bez raspela) i sl. 1988.. 247 Usp. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih.

volume 3. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. . 1.4. The Renewal of Sunday Worship. godine te ista knjiga iz 1994. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. str. Godine 1989. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. responzijalnih molitava. 1979. posebice među američkim baptistima. 10-11. 249 The Complete Library of Christian Worship. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja.249 Utjecaj II. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. poput litanija. organizirana je. za pastore i laičke vođe). godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). 9. a Roy Pearson je 1990. Gart House je 1989. The Book of Common Order. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. Edinburgh: The Saint Andrew Press. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl.

odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. vatikanskoga sabora. 1993. str. 25. B ili C. Robert E. Nashville. lektor odnosno čitač. Webber). Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. A.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. Odatle i liturgijski službenik. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. lectio «čitanje». Liturgijska godina. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Tennessee: Star Song Publishing group. 33. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. i godina II. (ed.. u: Drugi vatikanski koncil. lectionarium «knjiga čitanja». Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. lat. 330-331. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. The Renewal of Sunday Worship.252 U liturgijskim promjenama II. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. . od prve biblijske knjige. The Complete Library of Christian Worship./2007 liturgijska je godina C. str. 252 Usp.). volume 3. godinu B i godinu C.

110-121. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. posebice oko Božića. Book of Common Order. HATCHETT. str. U radne 254 Usp. 1990. D... str. Godine 1983..254 luterani. U adventu. 1998. A Priest’s Handbook. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. G. Usp. str. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. 888-1001.. 295-326. 258 Usp.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme.256 prezbiterijanci. 609-643. za Uskrs Ivanovo evanđelje. Morehouse MP Publishing. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). Lousville. PERHAM. Commentary on the American Prayer Book. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. MICHNO. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi.255 reformirani. Usp.. str. 1997. The Book of Common Prayer. 257 . U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. Kentucky: Westminster/John Know Press. 17. čitanje iz apostolskih poslanica. 1981. korizme i Uskrsa kao i u godini B. U godini A čita se evanđelje po Mateju. 590-591.. 255 256 Usp. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). The Ceremoniest of the Church. Book of Common Worship. 324-327. 1994. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. Pjesmarica Božjega naroda. J. New York: The Seabury Press. te iz evanđelja. 1993. New York: Oxford University Press. str. Celebrate the Christian Story. 1033-1095. str. Edinburgh: Saint Andrew Press. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. božićnom vremenu. London: Holy Trinity Church. M.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. M.

Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. u pravilu se čita i određeni psalam.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. BLOESCH. smrti i uskrsnuća. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. R. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. str. Lekcionar ima mane i prednosti. BERGER. a druge prenaglase. . 101. G.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. Svaki formalizam može biti negativan. Osnove evanđeoske teologije 2. . Mali liturgijski leksikon. Pored tri liturgijska čitanja. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. 1993. lekcionar ima i prednosti: . D. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. Međutim.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska. 138. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. 260 259 Usp.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka.

Sada je narod.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. KERN. 13. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). 262 . Calvin je uredio pjesmaricu psalama. no uglavnom je bila pridržana zboru. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). kako na Zapadu tako i na Istoku..261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. Ova je praksa i ranije bila poznata. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. K. himnografija i heortologija.str. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . 611-783. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Usp. Book of Common Worship. 1997. vjernici drugi. 261 Usp. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica. Liturgika.

.

U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. crkva. 1981. jest liturgijska crkva. krštenje. Uzašašće. sveta sedmica. vjera. poput evangeličkih crkava u svijetu. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Uz svako liturgijsko razdoblje. Božić. Bogojavljenje). nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. prigodne. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma.1. uskrsno vrijeme – Uskrs. sprovod. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. . po reformatoru Martinu Lutheru). nedjelje i Gospodnji blagdani). Presveto Trojstvo).BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Duhovi. Stara i Nova godina. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. nedjelje kroz godinu.

-82. str. 85. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. ADAM. pristupljeno 9. 80... bijele u skandinavskim zemljama. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. npr. tj.evangelickacrkva-zagreb. odnosno lekcionar za A. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. http://www. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. odnosno primljena u luteranstvu. Uvod u katoličku liturgiju.». «Tzv. kako se prema Bogu treba odnositi.-143. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha. O liturgijskim bojama vidi više na str.htm.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te).» A. Reformatorstvo je. 266 . Talari mogu biti i druge boje. Božjih zapovijedi.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. odnosno rimske običaje. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. B i C liturgijsku godinu. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. 139. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. duga haljina evangeličkog svećenika.. st. Beffchen) koje označavaju 10. te na blagdane.. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. dogležnjica. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. veljače 2007. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka.

Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru.267 Nedjeljama. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. tako i sada i u vijeke.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Amen». Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. Kako bijaše na početku. do vijeka Amen». te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». koja se naziva oltarska slika. ima i svoje liturgijsko značenje. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. obično nekim prikladnim biblijskim stihom. i od vijeka. Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». . Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. moleći molitvu pokajanja. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Naime. svim ljudima dobre volje. raspelo i otvorena Biblija. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.

te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 268 Usp. okrenut narodu. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. žive i one na samrti. starce i osamljene zdrave i bolesne. druge crkvene općine. 225 do 237. Pjesmarica Božjega naroda. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. Svećenik. Narod odgovara: «Amen». Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Usp.268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. 1993. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. str. izgovarajući Aronov blagoslov. str. Okrenut oltaru. U nju uključuje cijelu općinu. 269 . Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje.). Evangelički katekizam. narod pjeva treću pjesmu. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Narod odgovara: «Amen». (pretisak iz 1902. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. kao i za mir u svijetu. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». djecu i mlade. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. svakog pojedinca. svećenik moli veliku molitvu.. 66-67. udovce i udovice.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Antifona. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Amen. Pjevanje evanđelja. Himnus (pjesma prije propovijedi). Molitva dana (kolekta). Štefan Leška. 8. potrebne pjesme u funebralima (Blasius .276 2. 10. molitve u molitvenim knjižicama. 15.. homilije i sl. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. božićni ciklus. Introit. Apostolsko vjerovanje. Jan Blaisus st. . svim ljudima dobre volje. Samuel Palumbiny. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. A to je bila velika sreća za evangelički a. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Propovijed. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. 12. v. Završna molitva. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. slovački narod». ili sviraju orgulje. 9. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). i ml. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. koji po D. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. 2007. 3. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Jeremiaš Lednicky. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). Gašpar Motešicky i dr. Narod odgovara: i na zemlji mir. SAJAK. ova pjesmarica sadrži i molitve. Osim pjesama. Pjesma za milost.Jakobei). Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. 11. 13. 6. Narod odgovara: i s duhom tvojim. 14. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. D. 4. introitous = ulazak. duhovski ciklus. praznični i sl. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. uskrsni ciklus. 02. 276 Lat.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. Aronov blagoslov. Pjesma (prvi stih). 5. 7. Adam Plintovic.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. na Uskrs. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. 283 Istentiszteleti rendtartás.2. križa i sl. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Amen».) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. 10. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista.2. najbližu nedjelju 31. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. 1988. Duhove. bijelu košulju i crnu kravatu. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». Zidovi crkava su čisti. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. U crkvama se. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. 284 . biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. bez slika. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Istentiszteleti rendtartás. križa i sl. 1985. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika.

Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. Kod služenja Večere Gospodnje. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Iza toga se daju obavijesti. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. te molitva pokajanja. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. te druga glavna pjesma. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Obećavate li. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. nas prenio u vječno slavlje? 4. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi.

Oca i Sina i Duha Svetoga».286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama.. molitva Očenaš. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. str. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. O reformatskoj crkvi. 1921. str. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci.2. 2005. 125-135.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Knjiga zajedničkih molitava.3. 2003. KIŠ. Novi Sad: J. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. P. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». . Forum. Aronov blagoslov. večernju i euharistijsku službu. Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Obrednik sadrži jutarnju. godine. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem.285 10. 125-135.

službe krštenja. sprovod). Duhovi. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori.). neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Preobraženje. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. ljubičasta (advent. Spasovo. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). crvena (Duhovi. korizma. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. Službu riječi mogu obavljati lektori. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). . Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». vjenčanja). Uskrs. slobodna. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Dan reformacije i sl. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. konfirmacije. Narod odgovara: «Amen». a vjernici mole vlastitim riječima. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. i prikloni srca naša zakonu svome». obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. đakoni i pastori. Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). đakoni i pastori. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora.

str. Usp. 1994. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Knjiga zajedničkih molitava. 1993. 1990. 290 291 289 The Book of Common Prayer. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). nakon čega vjernici sjede. str.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. smiluj nam se. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. te se pjeva zajednička pjesma. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje.289 Slijedi molitva pastora. Lousville. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Nakon toga slijede kratke obavijesti. 47. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Edinburgh: Saint Andrew Press. 73-84. Book of Common Order. Book of Common Worship. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. 292 293 . U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja.New York: Oxford University Press. Kentucky: Westminster/John Know Press. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed.

Gospodinu našem. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. po Isusu Kristu. djelom i propustom. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Amen. 29-31. pred tobom su sva srca otvorena. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. smiluj nam se i oprosti nam. sada i dovijeka. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. očisti nam misli srca. Po Kristu. na slavu tvog svetog Imena.9. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. 8. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. 16. riječju. niti svoje bližnje kao same sebe. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Pastor moli: Svemogući Bože. Amen. Poradi sina svojega Isusa Krista. . 4. 1 Iv 1. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Amen. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Gospodinu našemu. 14. Heb. mišlju. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. oprostio vam grijehe vaše. Amen. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. 8. Ekumenska trilogija. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). 301 Obrednik Baptističke crkve. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. J KOLARIĆ. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. str. Usp. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). KNEŽEVIĆ. te pastorovom blagoslovnom molitvom. prikupljanjem milodara. 1999. 495-496. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. postoje i tjedni sastanci (tzv. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. Pojedini pastori prilikom krštenja. . E-mail upućen Jasminu Miliću. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu.. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. veljače 2007. starješine i đakoni. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.»300 Rukopolažu se pastori.

Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. a koje su se u prošlosti više isticale. To mogu biti i starija djeca. službu ordinacije pastora. 1998. uglavnom prevedene s engleskog. Duhovne pjesme. službu sahrane. .166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. službu dana Gospodnjega. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. Savez baptističkih crkava u RH. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu krštenja. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. pjesme duhovne. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Pjesme duhovne. ali nikako novorođenčad).302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. 1966.303 i druge. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. službu vjenčanja. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Zagreb. službu prinošenja djeteta. Ovdje smo dali osnovne naglaske. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi.

SAD). te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). počevši s Agnezom Ozman. službu dana Gospodnjega.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. 1999. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. službu vjenčanja. Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta. U toj su školi studenti. službu prinošenja djeteta. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. stoljeća. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu ordinacije pastora. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. 10. i početkom 20. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. . 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu.4. službu sahrane. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. službu krštenja. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija).

Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 2003.) to slavljenje može trajati kraće ili duže.. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. 8). No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. 271. 1 Tim 2. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. pjevanje biblijskih stihova. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. U nekim je crkvama 306 S. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. pa i u organiziranju bogoslužja. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. uniformiranom bogoslužju. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Prvi. Zagreb: Bogoslovni institut. str. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. psalmi. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. . Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. starije i suvremene gospel pjesme. ne može se govoriti o jednom. 2. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. pljeskat će rukama (Ps 47 1). JAMBREK. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. primjerice: tradicionalne himne.-272. 18). uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. korusi. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom.

Zagreb: EPC “Radosna vijest”. evangelizacija. 2002. 1991. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. trpljenje. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. ljubav. radost spasenja. 310 Usp. JAMBREK. Pjevajmo Gospodinu. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Daruvar: Logos. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. potrebom izlječenja i sl. predanost. poslanje djece Božje. Chorusi.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. bilo da se radi o obraćenju. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. 206. molitva. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. S. Pjesmarica. uzdanje. utjeha. hvala i veličanje Boga. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. težnja za nebom. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. veljače 2007. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. 16. . pentekostne pjesme. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve.308 Iz tiska je 2006.

muškarci muškarcima). Od blagdana slave Božić. Nakon slavljenja slijedi propovijed. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». Savez crkava Riječ Života. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. čitač(i) Svetog pisma. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. JAMBREK. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. 16. poput Save311 Usp. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). koja uobičajeno traje oko 45 minuta. Karizmatske crkve.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno).170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. veljače 2007. 312 . ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. a zatim molitva i slavljenje. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Uskrs i Duhove. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. S. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta.

imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. 75-76. Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna... te svetkovanje subote kao sedmoga dana. subotu.5. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju.. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. godine. 8-10). 1992.. 249-266.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. 314 315 .Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Nastala je u Americi. u prvoj polovici 19. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. Adventus = dolazak). stoljeća. 2001. Zagreb: Znaci vremena. Usp. Adventistički crkveni priručnik. 10. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Godine 1861. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak.

. 316 Kršćanske himne. 1995. himne Isusu Kristu. Zagreb: Znaci vremena.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu.

Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. pogreb. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. preuzimanje novog okruga. posvetu molitvenog doma. Gospodnju večeru.). 187-259. Biblija. Ne rabi se liturgijska odjeća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Ona je više od puke uspomene. 317 Priručnik za propovjednike. već prikladno civilno odijelo.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. str.. Uskrsa i sl. život kršćanina. Što adventisti vjeruju. Usp. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. odnosno svaka tri mjeseca. str. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića.. Što adventisti vjeruju. prigodne pjesme. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. poslušnost i služba Bogu. molitvu za bolesne i vjenčanje. početak gradnje.. 1995. blagoslivljanje doma. 318 319 . U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. kršćanski dom. molitve i litanije za određene prigode.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. jedni drugima peru noge. 196-197.. 203. str. Adventisti. radosna vijest. posvećenje djeteta. krštenje. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce.

U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. No. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. imaju i sposobnost propovijedanja. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley.6. nakon smrti Johna Wesleya.. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. grupe seniora. stoljeću nastala u Engleskoj. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih.»321 No u svijetu. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. pored svog zanimanja u svijetu.. grupe za slavljenje. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi.hr/ 321 . priredio je 1874. godine. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda.met0odisti. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija).174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. No. John Wesley.

ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. Jedna povijest crkve. ali je imao puni udio u njegovom radu.»324 322 323 Usp.). Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. u blizini Bristola. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. 415-434.000 propovjedi. Propovijedao je po crkvama. str.000. 324 E. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. ali i po kućama i na otvorenom. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. John Wesley je.» E. George Whitefield (1714. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. THOMPSON. . koja su taknuta Duhom Božjim. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. str. str. 295. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. H. 1989. BROADBENT. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. Jedna povijest crkve. B. Naime. ima ih preko 6.. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. BROADBENT. – 1770. H. Liturgies of the Western Church. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. Brat Johna Wesleya. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. 297.

Philadelphia: The Westminster Press. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. uskrsni post (korizmu). Uskrs. nedjeljnu školu. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. Pastori. rukopolaganje za đakona i starješinu. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve).327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. Slavopoj. str. na makedonskom jeziku. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. i obrede za: primanje u članstvo crkve. vjenčanje. molitveni sat. Božić. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. svetu pričest. . koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. Novu Godinu. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. zbirka duhovnih pesama. dječji sat.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. sprovod. 1972.. U Makedoniji je.-64. omladinski sat. Prije II. 1938. The Worshipbook. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Usp. trezvenjački sat.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. Novi Sad: Metodistička crkva. Usp. štole i sl. konfirmaciju. kako smo rekli. metodisti su 1938. advent. vjenčanje i za sprovod. zbirka duhovnih pjesama. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. krštenje. 62.

Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. bez propisanih molitava. on je bio različit. prve kršćanske Crkve. Kako smo vidjeli. to su sljedbenici tzv. pa sve do naših dana. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. liturgijske odjeće i sl. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. slobodnih protestantskih crkava. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. Poje- .

str.. jedno za drugim.328 No. . God Here and Now. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. radosni328 Usp. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. smirenost i tišina. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. dopunjavanje. 1964. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. no on je i naš Kralj). od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. K. BARTH. 78. slobodno bogoslužje. Mnogi anglikanci. posebice pentekostne i karizmatske crkve. s druge strane. Uzajamno upoznavanje. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). crkve koje prakticiraju tzv. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. slobodno bogoslužje. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. London: Routledge and Kegan Paul. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. Međutim. glasnoj molitvi i sl. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth.

obavljana u redu i disciplini. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. .

.

Beograd: Srpska patrijaršija. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Book of Common Worship. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. 1996. 2001. . Lousville. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1998. 1993. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Časosolov. 1978 Cithara Sanctorum. Book of Common Order. Bratislava.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 1882. 1994. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Kentucky: Westminster/John Know Press. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. 1999. 1988. 1983. Zagreb: Glas Koncila. Edinburgh: Saint Andrew Press. Budimpešta.

1991. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Knjiga zajedničkih molitava. Kršćanske himne. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. 1995. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Zagreb: Znaci vremena. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Pjesme spasenja. 2000. Pjesmarica. 206. Evangelicky zpevnik. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Istentiszteleti rendtartás. Pjesmarica Božjeg naroda. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Pjevajmo Gospodinu. 1966. 1921. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 2002. 1985. na Slovensku. Énekesköny. Obrednik Baptističke crkve. Evanjelicky spevnik. 1981. v. Evangelická cirkev a. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. . Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Daruvar: Logos. 2003. 1995. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. 1999.

London: Routledge and Kegan Paul. The Book of Occasional Services. 1988. Evangelička crkva u RH. 1990. život Martina Luthera. The Book of Common Prayer. New York: The Church Hymnal Corporation. suvremeno čitanje. Novi Sad: Metodistička crkva. Ostala literatura Adam. 1938. pjesme duhovne. zbirka duhovnih pesama.. 1986. Adolf.. 1995. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Živa voda. The Worshipbook. Barth. Zagreb: MISL. 2002. Uvod u katoličku liturgiju. 1998. .New York: Oxford University Press. God Here and Now. Sveopće molitve vjernika I. 1980. 1979. Augsburška konfesija. Karl. The Book of Common Order. 1933. Savez baptističkih crkava u RH. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Bainton. Philadelphia: The Westminster Press. 1964. H. 1972. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Služebnik. Zagreb. London: SPCK. The alternative Service Book 1980. Na tome stojim. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Ronald.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj.

Oxford: Oxford University Press.. Sakramenti.. Jedna povijest crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijski priručnik. Novi Sad: Dobra Vest. New York. Vrnjačka Banja. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Trebinje. 1997. 1993. 1999. Đakovo: Forum bogoslova. Bouwsma William j. Sjeme je riječ Božja. 1993. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1989. Zagreb: Kristova crkva Betanija. u: Drugi vatikanski koncil. Bloesch. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Rupert. Grand Rapids. dokumenti. Court. . John Calvin. Novi sad: Dobra Vest.A. Michigan: Baker Book House. Carson. Osnove evanđeoske teologije 2. 1988. H. 1986. 1998. Čedvig. Nastanak i učvršćenje reformacije. Zagreb: Duhovna stvarnost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Sremski Karlovci. Donald. Delimo. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Dela apostolska. 1989. o Crkvi». E. Žan. A Sixteenth Century Portrait. Oven. Mali liturgijski leksikon. Bonaventura. Duda. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. D. 1984.. Biblijski leksikon. 1989. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Worship: Adoration and Action. Istorija reformacije. 1993. 1993.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. Broadbent. Franz.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. R. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Guthrie. E. (pretisak iz 1902. Nedeljko. 1993. Zagreb: Duhovna stvarnost..). 1993. T. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Fundulis. Prag. Uvod u Teologiju. J. Huldrych Zwingli. Liturgika 1. 1986. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2003. Fant. Joachim. France. 165. 1997. 1973. Joanis... Philadelphia: Forter Press. 1997. Novi Sad: Dobra Vest. 1999. Daruvar: Logos. 1975. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Ulrich. Estep. Osijek: Izvori. 2004. 1985. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Teologija Novoga zavjeta.. Hammond. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. R. Donald. T. Kršćanska sadašnjost. Clyde. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Istina je neuništiva. His Life and Work.. Evanđelje po Mateju. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. 2000. Daruvar: Logos. str. Pastoralne poslanice. Gnilka. W. Evangelički katekizam. Gabler. Grgurević. Gelineanu. Nashville: Thomas Nelson.. 1986. Kraljevo. i drugi. . Bonhoeffer: Worldly Preaching.C. Uvod u sveto bogosluženje.

za 1935. New York: The Seabury Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Hubert. «Služba liturgijskog čitanja».186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. «Grgurofobija». Jedin. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Jedin. 2000. Heatchett.. 2004. 2003. Kalođera. Jedin. Velika povijest crkve IV. Velika povijest crkve III/II. 1989. 1996. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb. . 1935. 1981. Hranić. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Velika povijest crkve I. Marion J. Nauk hrišćanske vere. Hubert. 40-42. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Hubert. 1980. Horak. br. godinu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kalvin. Commentary on the American Prayer Book.str. Velika povijest crkve II. Jedin.. 1995. Baptisti. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. Hubert. povijest i načela vjerovanja. Jambrek. Đuro. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. 1993. Stanko. Marko. Zagreb: Bogoslovni institut. Josip. Kršćanska sadašnjost. Jedin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. Zagreb: Duhovna stvarnost. Hubert. Žan. Crkveni sabori. 2/95.

Juraj. 2005. 1977. Riječnik biblijske teologije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Kirigin. Juraj. 1982. Konstitucija o liturgiji. Kronika kršćanstva. Bernhard. Istočni kršćani. Ž. Martin. Lohse. The Threat and the Power. 1990. Opšta istorija protestantizma. Zagreb: Veritas.. VA: John Know Press. Xavier. 1980. dokumenti. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2006. Zagreb: Prometej. Kolarić. u: Drugi Vatikanski koncil. Leith. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Introduction to the Reformed Tradition. 1998. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1985. Kraus. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. 1993. 2005. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. prvi tom i drugi tom. Leonar. 1971. Martin Luther. 2002. Leksikon ikonografije. Leon-Dufour. John. Liturgika. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Nandor. Emil. Kiprijan.. Novi Sad: J. Forum. Hans – Joachim. Kiš. Kolarić. Ekumenska trilogija. O reformatskoj crkvi. Atlanta: John Press. H. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. . Richmond. himnografija i heortologija. 1997. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. P. Zagreb: Mozaik knjiga.

(skripta za internu upotrebu slušača). Pavić. Pažin. Beograd: Trojeručica. 1989. Jasmin. 1963. O liturgiji. 1986. Vizantijsko bogoslovlje. 1988 Michno. 1998. tumačenje evanđelja po Ivanu. Zvonko. Džon. John Calvin: A Biography. Ivan Krstitelj. Michael. Celebrate the Christian Story. Ralph. 2003. London: Holy Trinity Church. H. A Priest’s Handbook. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1997. Moris. Milić. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Liturgika. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). 1975. The Ceremoniest of the Church. T. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Beograd: Pravoslavlje. Leon. Opšta istorija protestantizma. Morehouse MP Publishing. Philadelphia: The Westminster Press. Svet Novoga zaveta. Martin. Grand Rapids. Povijest liturgije. 1997. Eduard. Pavković. 1961. Dennis G. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Kragujevac: Kalenić. Misionarski i duhovni centar. Worship in the Early Church. Juraj. 1997. Michigan: eerdmans. Parker. Liturgika (skripta). . P. Daruvar: Logos. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Majendorf. L. Perham. 2002. Ivan. treći tom. 1985.

. Tomislav. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Jevsevije. 1992. Rahner. Rebić.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović.. Stott. R. knjiga I. Robinson. 1912. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Zagreb: Susret. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Karl i Vorgrimler. 1965. Tomislav. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Dimitrije. Šagi – Bunić. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Frank. Biblijsko propovijedanje. 1997. Haddon W. John. Adalbert. Staniloje. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Daruvar: Logos. 1997. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Novi Sad: Dobra Vest. Šagi – Bunić. Ali drugog puta nema. 1972. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1987. Maruševec: ATF. Opšta crkvena istorija. Tomislav. Richard. . 1998. 1995. W. 1984. Efežanima. Biblijske starine. Stagg. 2004. Rice. Šagi – Bunić. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Teološki rječnik. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Povijest kršćanske literature I. 1992. Teologija Novoga zavjeta. Uvod u kršćansku teologiju. 1987. Priručnik za propovjednike.

Šaško. Aleksandar. Michigan: Zondervan Publishing House. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Tennessee: Star Song Publishing group. Evelyn. Thomson. Robert E. volume 3. Šmeman. Robert E. The Renewal of Sunday Worship. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Nashville. Webber). 2005. Franjo. 1985 Trideset i devet članaka vjere. New York: Harper and Brothers. Crkvena povijest III. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. 1996. Alan. Zagreb: Glas Koncila. 2003. Thompson. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Vukašinović. Webber). 1974. Twenty Centuries of Christian Worship..190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. Što adventisti vjeruju. The Complete Library of Christian Worship. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. The New International Dictionary of the Christian Church.primorska i Skenderijska. Philadelphia: Fortress Press. Liturgija i život. Liturgies of the Western Church. (ed. Underhill. . The Complete Library of Christian Worship. Ivan. (ed. Worship. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Liturgijska obnova u XX veku. Nashville.. 1992. Vršac: Fideb. 1963.. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . 2001. Liturgijski simbolički govor. volume 2. 1986.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Beseda: Novi Sad. Vladimir. Zagreb: Znaci vremena. Tennessee: Star Song Publishing group. Bard. Grand Rapids. 2001. 1994.

pristupljeno 9.veljače 2007. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Publishers (bez godine izdanja). 1989. Webber. Valley Forge: Judson Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Willimon. 2005. 2001.php?action=c_vidi&id=2996. Vladimir. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Timothy. E. New York and Evanston: Harper & Row. veljače 2007. Zagorac.katolici.htm.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware. pristupljeno 18. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Word. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. 1998. Liturgika. Water. http://www. .anglican. INTERNET http://www. Westminster Confession of Faith. http://www. Francois. Robert.hr/. H. Kristova svećenička služba.htm. William.evangelickacrkva-zagreb. Kristova otajstva. Krist. pristupljeno 8.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. 1997. veljače 2007. Zagreb: Prosvjeta. http://justus. Worship is a Verb. Vladimir. 1996. Vladimir.metodisti.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Wine and Bread. 1969. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.org/nauk. 1992 Wendel. pristupljeno 18. veljače 2007. Zagorac. Zagorac. Vladimir. posvetitelj vremena. Pravoslavna crkva.

veljače 2007 Sajak. veljače 2007. pristupljeno 18. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. http://justus. 16.anglican.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. Knežević. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.org/resources/bcp/Communion_ 1548.anglican. 8. Stanko. 25. veljače 2007.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. htm. pristupljeno 18. veljače 2007.htm. veljače. 2007 . PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. Dušan. Ruben. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.

1918. 2005. Od akademske 2004. . Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Davorina Peterlina. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. godine. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. . dr. Od 1993. godine u Bijeljini. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. siječnja 1999. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sina Mihaela i kćer Ivanu.1918. sc. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva. s kojom ima dvoje djece. Mihaela Kuzmiča.Jasmin Milić rođen je 28. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. Oženjen je suprugom Tamarom. Bosna i Hercegovina. prosinca 1969. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. godine te za seniora 31. vjerovanja i djelovanja). do 1998. rođenom Arvaj. Tko je bio Jean Calvin. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. dr. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. sc. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof./2005. ožujka 1995. godine te 1997..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful