Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

.Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007.

.

....4.................1..... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ......1............ Svećenstvo .......... Bogoslužje nakon pada u grijeh ... 19 2............................................................................................. Jeruzalemski hram .....5......................SADRŽAJ PREDGOVOR .. 21 2..............5............................................ Liturgija...........2....................................... 16 1..........................................5.............................................................................................................3....................................................... 22 2.........Starozavjetni liturgijski kalendar ..3.... 17 1........................1..................5...2............... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ... 9 UVOD..4................................................................. 13 1................................................................ 19 2....................................................................... 20 2................................................................................................... Bogoslužje prije pada u grijeh ............2.... Bogoslužje .... 19 2.............................. 24 2.................. Sinagoga ...............................6........... 18 1.. 26 2...................................... 30 3....... Kovčeg saveza .............................................................................................. 33 .................................... ISUS I BOGOSLUŽJE ..... Sveti šator .. 28 2.................... 15 1................................... Bogoštovne djelatnosti....3...................................... Bogoštovlje .......... Služba .... 19 2.............................................

.... Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama..... Liturgijska vjeroispovijedanja............. 50 5............1..1.................................................. Sloboda kršćanstva ............1............ Atanazijevo vjeroispovjedanje................... Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ........................ 38 4...... 59 6............1.............4...................................1.......5...1................... 57 6.. 56 6.................. Bogoštovna mjesta....................1....................... Ignacijevi spisi ............. 61 6.... Apologija sv..2............. Teološki utjecaj na liturgiju...................... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu .........................1........ 45 5.................. 62 6....................POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ......2....................................3....... 55 6.2............................... 55 6.............3..................................... Justina .. 51 6..................1..1.................... Nedjelja – Dan Gospodnji ....... Apostolsko vjerovanje ...................... Liturgija katekumena i liturgija vjernih ................... 42 4.1.....2..2..............1... Molitva – liturgijski obrasci ...................... 56 6.....2........... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME........................... Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ........... 47 5............................................. Lomljenje kruha – euharistija ........... 47 5.......................4... 49 5.............................. 58 6........... Klementova poslanica Korinćanima .......3.................... 49 5....5.....................1.........................................4........... Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ....................3.................... 39 4...... Rani liturgijski teološki obrasci .............. 37 4.........................3............1..1......................... 43 4. Oblikovanje liturgijskog kalendara.1.................. 64 6...........1......................... 44 4............................. 68 ........ LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA. 65 6..... 37 4............1.....1.. Liturgijske stranputice ...........4............ Propovijedanje i naučavanje ..................... Didache ........

................Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7....7..9..................... Odbacivanje posredničke svećeničke službe..... 115 8.....11.... 110 8..... 107 8.........11............ 106 8.................... 115 8.......... 82 8..........11...................................... 123 ..........................6....... Liturgijski pokret 19. 117 9.................................5....... 116 8...11.......................2...............................................5.................... 90 8...... 101 8............. 85 8........ VATIKANSKOG SABORA .................. Martin Bucer..... Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje ....... Urlich Zwingli ....11............................................ Puritanci ............. RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ... 104 8....................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .. Struktura liturgije – himne i molitve .......... 117 8........................10..... stoljeća.........2. 115 8..11...................1............ Anglikanska crkva.............................2................................... 119 9..........................................4........ Karolinška obnova ...................................................4...................................................... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.................................5..... Anabaptisti i baptisti ...................................2................................................... Propovijed ....... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ................. 93 8......... 74 7................................... 95 8........... 73 7.... 76 7...... William Farel........................ Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja .1..... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ....1......3.... Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ............. 92 8..................................................... 119 9............................................................ John Knox ............ Martin Luther . Razvoj euharistijske teologije i prakse ................ i 20..................3.............. 85 8. Jean Calvin .. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ................1.............................. 80 7......................3.........................................................4..................................... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II... Predreformacijsko stanje .........................................8..... 73 7...................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje. .

.

2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. 2 . odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. koji je želio suzbiti svaku religioznost. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. 2-3). Nemoj imati drugih bogova osim mene. iz kuće ropstva. proslavlja. drugome čovjeku (faraonima. koji sam te izveo iz zemlje egipatske. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). Međutim. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje. Bog tvoj.» (Izl 20.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu. Komunizam. obožava.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga. kraljevima…) i sl. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije.

U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. jer Otac takve klanjaoce želi».» «Prema tome.. Jer ja. 19-20). ništavan je. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. 4 .. Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. 44. izrađivači njihovi više od bilo koga. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. Jahve. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. to jest kroz svoje tijelo. 9-11. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca. štovanje drugih «bogova».» (Heb 10. ili dolje na zemlji. ili u vodama pod zemljom. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. U knjizi proroka Izaije.» (Izl 20. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu..14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. 4-6). a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle.. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. (Iv 4. braćo. 23). Bog sam ljubomoran. u Židova. On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca. Bog tvoj. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje. da im budu na sramotu. Ne klanjaj im se niti im služi..

stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. Od 2.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija. države. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. kultnu službu. oko 250-150 godine prije Krista. . a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg. 12). A. Uvod u katoličku liturgiju. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. Heb 9. odnosno za javno dobro. Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. 21.OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. ADAM. 11. 6). Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 1993. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika. 10.1. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. kao i za pomoć Usp. LITURGIJA 1. 23. poput Lk 1. str.

Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. Pentekostne crkve i sl. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog. 30). Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv. Reformirana. liturgijskim prostorom i sl. propisanim molitvama. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. liturgijska bogoslužja.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. 8 . 2). kako ćemo vidjeti kasnije.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. Pravoslavna. najčešće u određenim oblicima. Tzv. 1. Danas.8 No. Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. Metodistička i sl. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. Anglikanska. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv.2. odjećom svećenika. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. dakle propisana bogoslužja. stare Istočne crkve. Starokatolička Evangelička. redoslijedom bogoslužja.

3. Uvod u kršćansku teologiju. 1987. 10 11 . Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. Naime. Središnje teme Staroga zavjeta. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. 143. UNDRHILL. nalazimo i termin bogoslužje. 1. kršćanska liturgija je dvostruki čin. odnosno štovanja. 1963. koja je u određenim tradicijama. Worship. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. New York: Harper and Brothers. kao npr. koji govori o Bogu kao objektu služenja. RICE. str.. 1996.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu. tako i u osobnom životu štovatelja. no u isto vri9 A.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu».10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. već i zbog onoga što Bog čini. E.11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga.. str. 3. Maruševec: ATF. u Islamu. 287. kako u povijesti. Mi služimo Bogu. strogo propisana obveza.. odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. REBIĆ. proslavljamo ga i štujemo. str. R. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

poput riječi bogoslužje .13 12 13 A. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. što se na zemlji može dogoditi». nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu. 45). 1. I termin služba može imati dvostruko značenje.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 15. 1938. Mk 10.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. Uvod u katoličku liturgiju. . str. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. nego da služi…’ (Mt 20. najhitnije i najdivnije. ZollikonZürich. Služba Osim gore navedenih izraza. 10. No koji god termin upotrebljavali. ADAM.18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. str. 28.4. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje.

Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Time je zajedništvo. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. 2.2. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen.1. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. ZAVJETU 2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka. 16-17). prijateljsko zajedništvo s Bogom. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao .

Budući da je narod Izraela bio u pokretu. no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. to jest Sveti šator (hebr. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo.20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka. Šekem. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. 8-38).3. 1993. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. da je 14 Usp. Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Mamri i Beer Šebi. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 78-79. . No. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. najvjerojatnije u formi vizije.. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. poglavlje. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Betelu. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. 2. str.

81.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. 37. 8. 2. zatim u Betelu (Suci 20. 1-9. 1 Kralj 6.) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 3).1). 5-7. str. . 27) te u Šilu (1 Sam 3. 4 i sl. To je posljednje što o njemu znamo. da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6. 11). konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 19. 1-9). Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. 10-22. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 3 sl. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. 8). «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 6). 1-17). 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 7). Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. odnosno svjedočanstva (Izl 31. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25.4.

no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. 175. On sam. također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. dakako.22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. a kovčeg. Mispa. koji je znak Božje prisutnosti.. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. oda16 A.5. . središte je obrednih radnji bogoslužja. str. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Šilo. 7). Dan). Biblijske starine. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Izrael više nije putujući narod. 2. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti. koje služi Izraelskom narodu.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Ofra. REBIĆ. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8. Šator je bio pokretno svetište. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1992.

slavili blagdani i sl. a izgradio ga je Zerubabel. 307. godine prije Krista). 1980.5 metara. str. Bio je oko 27 metara dug. 2). 256.. 29). 1989.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. no nije ga uspio nikada izgraditi.18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164. Rječnik biblijske teologije. u njemu su se prinosile žrtve. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom. Zagreb: Duhovna stvarnost. Biblijski priručnik. Dovršen je 64. godine prije Krista. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4..-37. Drugi je hram bio posvećen 515. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. str. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. 18 .»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. K njemu se hodočastilo. Nakon toga. godine poslije Krista. Treći. LEON-DUFOUR. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42).

No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi.21 žrtve pričesnice. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Levitski zakonik 2. 128. 179-185. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama. Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti.23 Kako smo već ranije istaknuli.22 i žrtve pokajnice. godine po Kristu. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. str.» Enciklopedija Biblije. Tražilo se. str. na neki način. Kršćanska sadašnjost. Levitski za- 21 22 23 . Zagreb: Duhovna stvarnost. dostatno je dobro za Boga). Već 70. Levitski zakonik 1. rimska vojska.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. str. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. 1-2). «To je bio prinos najboljeg brašna. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. čovjek je 19 20 A. 127..20 žrtve prinosnice. To je bio dragovoljan prinos Bogu. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom.5. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. 128.1. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Biblijske starine. dolazi od riječi karab što znači biti blizu. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. pa ga je trebalo očistiti. Hebrejska riječ korba. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Levitski zakon 3. str. osim kože koja je pripala svećenicima. REBIĆ. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu. «Bogu se prinosila cijela životinja.» Enciklopedija Biblije. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. koju prevodimo kao žrtva.19 2. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. da se Bog spomene prinositelja po dobru. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika.» Enciklopedija Biblije. 2000. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.

Usp. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. 148. A. 24 Usp.. 154. Pritom su se. Biblijske starine. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. prinosila dva jarca. 25 . klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. Središnje teme staroga zavjeta. a sama je molitva žrtva na djelu. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. Uz molitvu. 211-222. str. Bez molitve nije bilo žrtve. 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. osobito konik 4. 5. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Br 5. str. Biblijski leksikon. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kao i pri drugim žrtvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. str. 14-26 – formula proklinjanja. REBIĆ. 1984. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. str. A. Pnz 27. 7. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 22-27 – formula blagoslova. Pnz 6. kao na primjer: Br 6. REBIĆ.» Enciklopedija Biblije.. 128. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. liturgijski obrasci. Pored osobne molitve. Pnz 26. Pridruživao im se narod.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda.

Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. kao npr.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. . U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. str. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. 18) . Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. 1-3. okretali su se pri osobnoj molitvi. psaltiru. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. 2. U Izl 20.2. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. počinak)nalazimo u Post 2. nalazimo u knjizi psalama. Enciklopedija Biblije. 11). u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. U Izl 16. prema Jeruzalemu. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. 23. Osim ovoga tjednoga blagdana. ma gdje se nalazili. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Prvi spomen Šabata (heb. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum. 134. večernju molitvu i sl.5. a po tome i tvorac povijesti.

Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. 120. Levitski zakonik 23: 15-21. str. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. Jošua 5. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. kao tjedni blagdan. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. 10-12. na krovovima kuća.30 i Blagdan sjenica. U početku se Pasha svetkovala po kućama. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 . str. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. kad se završila žetva. Ponovljeni zakon 16:19-12.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. Enciklopedija Biblije. ZAGORAC. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. jeo se kruh koji se brzo mijesio. «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. Izlazak 23:16. Marko 14: 1-2. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. Izlazak 12. Enciklopedija Biblije.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat.29 Blagdan sedmica. a poštedio prvorođence Egipta. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. nisana. 10. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. 1996. str. posvetitelj vremena. Krist. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja.. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. 120. berba grožđa i maslina. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’).31 28 V. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova.

121. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. str.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. REBIĆ. god. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. 121. 33 34 35 36 . najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. str. 152. 121. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. To je nutarnji. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici.5. Biblijske starine. Zatim bi uzeo jarca.. Veliki bi svećenik.» Enciklopedija Biblije.. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. 120.Usp. A. štovalo i prinosilo žrtve. str. A REBIĆ. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. Toga se dana odmaralo. Pr. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. str. str. očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. Prije se nazivao Srebrne trube.» Enciklopedija Biblije. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Epifan. 120-139. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. Usp. poznatoga kao žrtveni jarac.» Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. str.36 2. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. obučen u odjeću od bijelog platna. Kr. str. Nova godina (Roš Hašana). Osim ovih velikih blagdana. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. Središnje teme Staroga zavjeta. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama.32 Dan pomirenja (Jom kippur). On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Ondje je škropio krvlju žrtve.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). 199-210. 121. Enciklopedija Biblije. Purim35 i sl. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165.3.

179. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. Središnje teme Staroga zavjeta. u 30. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. kakav treba on biti. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Usp. Središnje teme Staroga zavjeta. A.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. A. što treba činiti i tako dalje. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. čistiti svjetiljke na svijećnjaku.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. str. 158. str. jedan od Jakovljevih sinova. Levije. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. Biblijski priručnik. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. str. može li se ići u bitku i sl. te ima važnu. REBIĆ. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. naučavatelj i tumač Zakona. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. 156. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. REBIĆ. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. . Pravila za velikog svećenika bila su još stroža.40 Svećenik. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer.

U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. 126-127. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama.» Leksikon ikonografije. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr.6. Na jednoj strani te osi. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. E. zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak. str. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. Usp. Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. 1990. 1986.. Pravokutnog je tlocrta.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. do ulaza.41 2. 43 . hebr. LOZE.. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Također su poučavali Božji narod Zakonu.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. pjevanje te završni blagoslov. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. 104. str. na molitvu. stol s kojeg se čita Tora (Zakon.. U sredini prostorije nalazi se almenor. str.. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. čitanje i tumačenje Božje riječi. torah). 532. Beograd: Pravoslavlje. Ispred njega gori vječno svjetlo. Svet Novoga zaveta. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.

kad lijegaš i kad ustaješ. 4-9. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. (skripta za internu upotrebu slušača). Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6. Zato ljubi Jahvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. 4-945 2. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. 1989. 4. Završni blagoslov iz Br 6. i neka ti budu kao zapis među očima. Boga svoga. Midraš. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 3. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. neka ti se urežu u srce. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 24-26 45 46 . Priveži ih na svoju ruku za znak. Knjiga Sudaca. 22-26. Povijest liturgije. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. 3. Z PAŽIN. Jahve je jedan. str. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. svim srcem svojim. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. 44 Usp. 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Psalmi 5.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane.

47 48 49 Usp. 105. Usp. X. 95. . Svet Novoga zaveta. str.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. 135. Enciklopedija Biblije. LEON DUFOUR.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram. Usp. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu. Rječnik biblijske teologije. E. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. str. LOZE.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. str.

. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. Iv 2. Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. 73. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. str. 22 i dalje).ISUS I 3. 10. V. 41. Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava. Sjeme je riječ Božja. 49. Iv 18. 13. DUDA. propovijedao je u sinagogama (Mk 14.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 205. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. 51 50 B. Kristova svećenička služba. 20). 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). 20-24). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 22). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ZAGORAC. . 1993. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 1997. str..

28. Mk 14. 36. Lk 22. Michigan: Baker Book House. odnosno izmirenje s bližnjima. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. Daruvar: Logos. 1997. 39-45). 46. 1993. 41-42). Lk 10.. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. Usp. ZAGORAC. 21-22. 23. 63. 39-42. Molio je javno (Mt 11. CARSON. već izraz njihova duha. Mt 1. str.. Opraštanje. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. 206. 34. pred svojim učenicima (Mat 6. T. Iv 11. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. Mt 27.. 53 54 . Lk 11. str. Daruvar: Logos. A. 20). R. 9-13). Iv 18.52 Isus je navjestitelj. Grand Rapids.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. 9-13. Kristova svećenička služba. Worship: Adoration and Action. L. D. Evanđelje po Mateju. 138. 1-26) i privatno (Mt 14. tumačenje evanđelja po Ivanu. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve.. Lk 6. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. MORIS. FRANCE. 1997. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. Mk 15. 24). Lk 5. 212. str. V. 25-27.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. 2-4. Ivan. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. str. Mt 26. 49. 16. Lk 9. Usp. Iv 17.54 52 Usp. 35. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). 12.

Kristova svećenička služba. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje. str. 14-20). prepoznaje se. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. ZAGORAC. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. odnosno kršćanskoj liturgiji. R.. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. V. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. On je dakle naviještao riječ Božju. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. 13-17). 57 . Worship is a Verb. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. WEBBER. 51. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. 208. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. 1992. rekli bi smo danas sakrament euharistije.E. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja».»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. str. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3.

Nisam došao ukinuti. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2.»58 58 V. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. 14-29) i sa šabatom. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. ostvarenje u njegovoj osobi. . privremeno. ZAGORAC. pa i stvarnost kulta. 17). 206-207. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. Sve je dakle u Starom zavjetu. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Kristova svećenička služba. Dakle. str. nego ispuniti’ (Mt 5.

vjerovanju i praksi prve crkve. Kako je kanio sutradan otići. lomljenju kruha i u molitvama. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. produži govor do ponoći. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. pade s trećeg kata dolje. Pavao je govorio prisutnima. zajedničkom životu. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. 4. Opet se pope. dok je Pavao i dalje govorio. kad se sastadosmo da lomimo kruh. 42) «U prvi dan sedmice. nadnese se nada nj. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. A nekog mladića imenom Eutiha. Pavao siđe. Nadalje.1. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . svladan snom.POČECI KRŠĆANSKE 4.» (Dj 2. djelovanju. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Digoše ga već mrtva.

lomljenje kruha. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. euharistija i zajedništvo. STAGG.. 19. Lk 22. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha.1.» (Dj 20. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia. . Novi Sad: Dobra Vest. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. 16). Dakle. Kako bilo. 16. Teologija Novoga zavjeta. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 42.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. 7-12). Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. 1987. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. str. 20. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. molitva i propovijedanje. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 4. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja.1. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10. ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. F. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. Usp. 180-183. I onda otputova. zahvalno mišljenje. 16 i Dj 2.

poslije večere. 17 i dalje). dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom. 11-12. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. str. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. dakle. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež. 61 Usp. nazvani Agape. Teologija Novoga zavjeta. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. 1999. Teološki rječnik. Usp. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. 2004. Iz Pavlovih se riječi.. K. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. . No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci.2. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas.. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. evidentno je da apostol Pavao. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1. J.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. GNILKA.1. str. 19. Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. RAHNER i H. 4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. VORGRIMLER. 96-97. 23b-25). Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali.

10. Usp. 12. Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. str.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 14. molitve. Primjerice. 24-31. 42. što je bilo i prirodno. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. sazivi. Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7. ZAGORAC. Kristova otajstva. izrazi: aleluja. zahvaljivanja za sve ljude. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. 6 i dalje. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 1-2: «Tako. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. molim da se upravljaju prošnje. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. 3. 95.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. u Djelima apostolskim 2. amen i hosana. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. V. prije svega. 1. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. . No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». odnosno molitvu. 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). 4. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. 47. 23-26. 12. 19. 24.

Z. str. 22-25. 30 i 32. 105- .65 64 65 D.. Pavao govori i o načinu molitve. 63-64 Usp. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. W. 2 Tim 2. 3. 28-29. 6-11. 16-22. ne moli samo za svoje članove. bez obzira na njihovu narodnost. Tim 6. Molitva «u jezicima» može biti korisna. D. što je bila molitva «duhom». GUTHRIE. 18-22. Crkva treba moliti za «sve ljude». religijsku ili inu pripadnost.»64 No osim konkretne molitve za vlasti. J. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. 20. 1. STOTT. Daruvar: Logos.. Kol 1. dakle. sudbonosnim razdobljima. 1 Tim 3. 1997. Fil 2. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Pastoralne. 11-13. Povijest liturgije. Crkva. dakle. 16. 15-20. R. 5. Daruvar: Logos. str. str. 1 Pt 1. Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». 4. Osim o sadržaju molitve.. moraju imati svoj red. 15-16. GUTHRIE. Javna molitva odnosno javna bogoslužja. PAŽIN. Ef 1. a jedan neka tumači!» (27 stih). no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». 2. 1 Sol 5. osim u teškim. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. što je činjenica koja se često zaboravlja. 3-5. 1. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. Pastoralne poslanice. 3 – 14. već za sve ljude. Crkva obavlja posredničku službu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. Efežanima. str. 1997. 5-9 i sl. Njih nalazimo u Rim 8. one trebaju biti predmet molitve. «Ako se govori tuđim jezikom. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve.

Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. MOODY. 36 i dalje. STAGG. F. Teologija Novoga zavjeta. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4. 42). R. R NEIBUHR i D. 1: D. WILLIAMS. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. Worship in the Early Church. «The Ministry of the New Testament». GUTHRIE. MARTIN. 39-52. 206. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. poput mnogih drugih. Grand Rapids. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. Teologija Novoga zavjeta.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6.» 67 106. Usp. propovijedanja i naučavanja. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. str. P. str. 11). Njemu čast i vječna vlast! Amen. Pastoralne. Njih je vrijedno zapaziti. str. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. STAGG. F.1. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache.3. The Ministry in Historical Perspectives. D. str.. neke razlike ipak postoje. 106. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik.. 1988. str. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. . 192-195. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. 66 67 Usp. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). 35). Michigan: Eerdmans. u: Rewiew and Expositor. str..66 4. Pavao i Barnaba su. kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. 1/1959.

69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. moć čudesa. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje. U tome je smislu uistinu bila živa. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. vjera.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. U tekstovima poput 1 Kor 12. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. Anglikanske i sl. Taj slijed se. uvodeći učenje o tzv. razlikovanje duhova. dar tumačenja jezika. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. sukladno ovome učenju. Pravoslavne. proroštvo. starješinska služba i sl. preuzeti iz židovske liturgije. dar ozdravljanja. jezici. uz sliku spontanog bogoslužja. Naime. posebice euharistiju. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente. prezbitersku i biskupsku. 8-10. 28-30. I ovi su elementi. Krist je zaredio apostole. Rim 12. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. znanje. karizmatska zajednica. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). U katoličkoj i 69 70 . uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. Apostol Pavao govori u Ef 5. apostoli biskupe. posebice psalmi. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke.4.

odnosno euharistije. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. 553. crkve. o čemu ćemo kasnije govoriti). budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. 1990. Zagreb: kršćanska sadašnjost. No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. 7. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. ali ovisno o papi i biskupima. Usp. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. 10). prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije. u kojima se obavlja bogoslužje . središnji dan tjednog okupljanja Šabat. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. . 2. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). pastor=pastir). tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. 3. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. Leksikon ikonografije. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Otk 1.. 1 Kor 16. Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. 4. 2. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. 46). str. 4.

ŠAGI – BUNIĆ. 72 . Valley Forge: Judson Press. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. 2).72 71 T. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. Ad Caecillium 16. nego li subotu. 22. 67)». kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih. J. Water. I. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost. a sv. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 1984. H.. On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. W. Wine and Bread. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str.71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. 1989. WILLIMON. Usp.. Word. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. Ciprijan će sredinom 3. 21.. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. Sc. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim.

.46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara.

Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. . 5. U 9. tek 1873. koji si nam dao spoznati po Isusu. zatim u 8. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. No spis je otkriven mnogo kasnije. Oče naš. godine. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. godine nakon Krista. i 10. i 130.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. A što se tiče euharistije. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. stoljeća. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme.1. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. za sveti trs Davida sluge tvojega.

i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). 49. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. ‘Amen’. Hvalu ti dajemo. za život i spoznaju (gnoseos). ‘Amen’. da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). 7. neka se obrati! Maranatha! Amen. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. poradi svetoga Imena tvoga. Ti si. str.»73 73 T. i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. jer si moćan: tebi slava u vijeke. ‘Amen’. da iskazuju hvalu kako hoće. Crkve svoje (tes ekklesias sou). Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Spomeni se Gospode. ‘Amen’. ovako iskazujte hvalu: 2. Oče naš. ‘Amen’. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. A prorocima (prophetais) dopustite. koje si stavio da stanuje u našim srcima. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. 3. . A pošto se nasitite. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. 4. gospodaru svemogući (despota pantokrator). posvećenu. Oče sveti. i sabran postade jedan. koju si nam dao spoznati po Isusu. sve stvorio poradi imena svoga. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. Tebi slava u vijeke. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. ŠAGI – BUNIĆ. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo. Neka dođe milost (charis).. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. 5. Povijest kršćanske literature I. 5. Saberi je od četiri vjetra. A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. 1998. 3.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou). 4. ‘Amen’. 6. X.

ženidba i sl. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom.74 5. hesychos kai anabausos. 82. U 15. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. 2 i Heb 10.75 74 75 T.3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. Stoga se krštenje. Klement također upotrebljava riječ leiturgia. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. ADAM. str. ŠAGI – BUNIĆ. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. Ova je opomena slična onoj u Didache 15.2. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. 3). . euharistija. Usp. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. str. 44. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. A. Povijest kršćanske literature I. Uvod u katoličku liturgiju. 5. 23. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96.

Justina Ovaj dokument iz 150. Povijest liturgije. Koliko već ima vremena. str. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše. 5-6. Z. čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke.4.Propovijed . Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. bilo da borave u gradu ili na selu. str. 6. A narod odobravajući klikne: Amen. Ovaj je spis nastao 76 77 Z.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. Povijest liturgije.Euharistijska služba77 5. PAŽIN. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Usp. kad čitač prestane.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . vino i voda. kako već rekosmo. Prva apologija sv. Nato. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. a nenazočnima se šalje po đakonima.5. . PAŽIN.Prinošenje darova . Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu. donese se kruh. A poslije molitava.Svetopisamska čitanja .Molitva vjernika .

. svećenika i đakona. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. Velika povijest crkve I. str. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. Kako smo do sada vidjeli. JEDIN.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 108-109. a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. 79 Usp.78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. 1999. Vrnjačka Banja. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale. godine po Kristu. što čine đakoni. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. str. Trebinje..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. H. prezbiteri. određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. 1972. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. 311. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino).

On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. meni na spomen činite. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. budući da ti se tako svidjelo. No. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. velika zahvala i sl. po kojemu slava i čast tebi. uze kruh. jedite.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z. 10-11. tebi zahvali i reče: Uzmite. ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. Povijest liturgije. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. da ih učvrsti u vjeri i istini. str. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. Isusu Kristu.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. raširio ruke trpeći. PAŽIN. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. Amen. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. Bože po tvome ljubljenom Sinu. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. . I dok se dragovoljno predavao muci. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. Kad ovo činite. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje.

str. 24-26. Usp. Uvod u katoličku liturgiju. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. ADAM. svet Gospodin Bog Sabaot. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. 82 83 . najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.83 81 Svet. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. 21. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi. svet.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. A. Hosana u visini.

.

o čemu će kasnije biti riječi. 380.RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. godine. Liturgija postaje svečanija. valja ju prilagoditi novim okolnostima. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. ali i kompliciranija. ADAM. A. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju.1. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. str. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća biti progonjeno. . 25. «Milanskim reskriptom tolerancije». VRIJEME 6. raskošnija. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona.84 Ova. kojeg je car Konstantin 313. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. godine objavio i stavio na snagu. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. Kasnije će. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije. kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva.

i jedno krštenje» (Ef 4. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». Uvod u katoličku liturgiju. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. anđelima pokazan.85 6. manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. jedna vjera. Spasitelj).1. u slavu uznesen». ona je postala 85 Usp. poganima propovijedan. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist. .2. A. str. Sin Božji. 25-26. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije. osobito glede Kristova božanstva. U Fil 2. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. u svijetu vjerovan. palij. 5) ili «Jedan Gospodin. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. ADAM. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. U 1 Tim 3.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola.2. 5). Duhom opravdan. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba. 6. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu.

odonud će doći suditi žive i mrtve. treći dan uskrsnuo od mrtvih. no tada još nemamo točan tekst tog simbola.. Sina njegova jedinoga. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. str. sjedi o desnu Boga. Gospodina našega. Raspet. ŠAGI-BUNIĆ. Oca svemogućega. umro i pokopan. T. godine. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. Otpuštenje grijeha. stoljeću.» 86 Usp. 6. Amen. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. koji je začet po Duhu Svetom. Uskrsnuće tijela i život vječni.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. I u Isusa Krista. .1. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Vjerujem u Duha Svetoga. Mučen pod Poncijem Pilatom. stvoritelja neba i zemlje. Povijest kršćanske literature I. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6. uzašao na nebo.1. 38-39. sašao nad pakao. općinstvo svetih.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada.2. No. Svetu sveopću Crkvu. Rođen od Marije Djevice. Oca svemogućega.

87 Na drugom općem saboru.1. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. 15-20 88 87 Usp.2. Crkveni sabori. godine po Kristu. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. Stvoritelja neba i zemlje. Boga od Boga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. jedinorođenoga Sina Božjega. Usp. po kome je sve stvoreno.. Crkveni sabori. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze.2. 1980. JEDIN. 20-24 . H. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. svega vidljivoga i nevidljivoga. Rođena.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. str. ne stvorena. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. str. JEDIN. istobitna s Ocem. H. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija. svjetlo od svjetla. I uskrsnuo treći dan. pravoga Boga od pravoga Boga. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem. Oca svemogućega. po Svetom pismu.

I u Duha Svetoga. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Autor mu je nepoznat.» 6. «Tko želi biti spašen. a ipak nisu tri Boga.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. vječnosti i svemoćnosti. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . I iščekujem uskrsnuće mrtvih. Pisano je protiv arijevskog učenja. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. nego je samo jedan Bog. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. Gospodina i životvorca.1. I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. koji je govorio po prorocima. Amen. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru.2. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti. koji izlazi od Oca i Sina.3. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. iako se pripisuje Atanaziju. stoljeću. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. beskrajnosti. I život budućega vijeka.

Sin gospodin. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. nego je samo jedan Bog. a ne tri Oca. Tako je Otac gospodin. ni Sin. tako Duh Sveti. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. Tako je svemoguć Otac. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). taj će biti zauvijek izgubljen. dakle. a ipak nisu tri gospodina. kako je prije rečeno. Neizmjeran (immensus) je Otac. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. vječan je Duh Sveti. jedan neizmjerni. jedan Sin. nego jedan Gospodin. Duh Sveti gospodin. Nestvoren (increatus) je Otac. neizmjeran je Duh Sveti. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. želi biti spašen. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. jednako velike. nestvoren je Sin. a treća je osoba Duha Svetoga. tako da u svemu. Oca nitko nije učinio. Ni Sina Otac nije učinio. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. vječan je Sin. tako Sin. svemoguć Duh Sveti. Tako nisu ni tri nestvorena. nego je jedan nestvoreni. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. a ipak nisu tri Boga. Jedna je osoba Oca. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. niti rodili. Kako Otac. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. tako Trojstvo u jedinstvu. niti stvorio nego rodio. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. ni tri neizmjerna. Vječan (aeternus) je Otac. neizmjeran je Sin.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. ne tri Sina. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . niti stvorio. svemoguć Sin. niti stvorili. Tako je jedan Otac. niti rodio. Tko. nego iz njih proizlazi (procedens). A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. nestvoren je Duh Sveti. druga osoba je sinovljeva.

odatle će doći suditi žive i mrtve. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.php?action=c_vidi&id=2996. A jer je istovremeno Bog i čovjek. uzašao na nebo. Jedan potpuno i čitav. . tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist. Potpuni Bog. u Duhu Svetomu). manji od Oca po ljudskoj naravi.2. veljače 2007. Ocu jednak u božanstvu. To je katolička vjera. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove.2. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. ući će u vječni život.»89 6. svemogućeg Oca.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. 89 http://www. Jedan pak. Oni koji su činili dobro.org/nauk. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima. On je zbog našeg spasenja trpio. u vječni oganj. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. sjedi s desne strane Boga.katolici. Bog i čovjek. nego jer je Bog uzeo ljudskost. odnosno o Svetom Trojstvu. koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. ne može se spasiti. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl. pristupljeno 8. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. do 6. koji su činili zlo. stoljeća. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo. potpuni čovjek.

62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Krista i Duha Svetoga. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama.). Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. kako smo već ustvrdili. dijelovi odjeće i sl. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. te se stvara sve veća podjela klera i laika. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. kosti. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu.3. 6. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. Njihova tijela. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. moći». dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- . ali i opasnosti. «Crkva se. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. trgovinama i sl. koji se počinju štovati i nazivati svetima. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. Liturgija se. nadalje. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda. susretala s pitanjem prilagodbe. svećenik i sl. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći».

91 . Na primjer.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. No. JEDIN. Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. dajući im kršćansko značenje. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja. Pripravnici za krštenje. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. a posebice u kršćanskom bogoslužju. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. pogani su štovali 25. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas. 227.4. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. katekumeni. 6. krsne slave kod pravoslavnih Srba. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. Velika povijest Crkve II. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. prosinca dan Nepobjedivog sunca. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. 1995. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. sudjelo90 H./5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje.

preljub. Velika povijest crkve II.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. JEDIN. str. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. Velika povijest crkve II . 285. dakle. JEDIN. To su: idolatrija. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. H. teška krađa.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se. pijanstvo. .str. JEDIN. 286. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. prisustvovati samo službi riječi. 285. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. kleveta. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve.94 92 93 94 Usp.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. smio je. krivovjerje. posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. kao i neki katekumen. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto. H. Usp. str. shizma. Velika povijest crkve II. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». nepomirljiva mržnja. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. H. pobačaj. ubojstvo. Zajedno s katekumenima.

Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. kako bi se objedinila praksa Crkve. Usp./5. Velika povijest crkve I. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti.str. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. H. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Uspostavljaju se određeni blagdani. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Već krajem 2. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. stoljeća u Aleksandriji. ili 40 dana posta pred Uskrs. JEDIN. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. U ranom razdoblju Crkve. Naime. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći. JEDIN. 300. str. korizma. Na Istoku je . Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. siječnja.95 U 4. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. ljubavi prema bližnjima i sl. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). 288. Velika povijest crkve II. H. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. 240.5. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6.

također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. . pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. a zatim je preuzet i od Zapada. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. ne samo Židove već i pogane. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. dakle od 6. Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. prosinca. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. 3. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. Crkvu svoju. 2. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Božić. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. kao što je Isusovo krštenje. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. kako bi narod odvratila od poganstva. Svadba u Kani Galilejskoj). čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. prosinca počinje rast Sunca. Blagdan Kristovog rođenja. Na Bogojavljenje. prosinca. Od tada. čudo u Kani Galilejskoj. prosinca. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. Krštenje Gospodnje te. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Poklonjenje mudraca Kristu. Od 21. prosinca. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. Mitre. Od 4. Krist je došao spasiti sve ljude.

te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. 174-175. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. str. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. tj. stoljeću. prosinca. prosinca. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. ožujka. Kao i uz vrijeme Uskrsa.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. . Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. Mjesto Mitre-pobjednika tame.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. dakle. 174. Krist posvetitelj vremena. jer bi to značilo nesavršenost. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. Polazeći. Vladimir Zagorac. tj. Krist posvetitelj vremena. odnosno došašće. ožujka. 12). str. kako je svijet stvoren 25. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život.

po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. Zagreb: Veritas. Istočni kršćani. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada. 6.102 U tekstovima iz 4. Uvod u katoličku liturgiju.str. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. 29. a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. Usp. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J.100 Blagdani. KOLARIĆ. 1982. pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. Od 4. godine). Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl. stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. 289-291. ADAM. godine) i Kalcedonu (451. str. A. Usp. godine). Kaldejaca. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. H. i 5 stoljeća kao npr. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. Didaskalija. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. 102 . stoljeća. i 5. JEDIN. Apostolske konstitucije s kraja 4. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. 100 101 Usp.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić.6.101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. i Malabarskih kršćana. Velika povijest crkve II. stoljeću.

106 Na hrvatskom jeziku. 1963.. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Križevci: Biskupski Ordinarijat. N. Uvod u sveto bogosluženje. J. 1999.105 To su tri liturgije: 106 .. Zagreb: Prosvjeta.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. str. Liturgika (skripta). Velika povijest crkve II. str. H. Zagreb: Glas Koncila. travnja na blagdan Svetog Marka. Kraljevo. STANILOJE. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. WARE. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. GRGUREVIĆ. Usp. 1965. 1998. PAVKOVIĆ.primorska i Skendeijska. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 1961.. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon.. Liturgika. u danima pred Božić i Bogojavljenje. O liturgiji. Liturgija i život. ŠMEMAN. PAVIĆ.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 2003. 1992.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Pravoslavna crkva.I. D. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. za potrebe grkokatoličke crkve. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. Uvod u pravoslavnu liturgiku. Liturgika 1. 107 . T. 205-239. K. 278. A. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1986. FUNDULIS. JEDIN. 2004. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko .. 1997.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija).. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. 1992.. J. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište.. 2005. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.

liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. kako ih imamo u 4. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). 109 110 . Velika povijest crkve II. Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). str. 279. u četvrtak petoga tjedna. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. u ponedjeljak.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. stoljeća. stoljeću.. na Veliki ponedjeljak. utorak i srijedu. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. stoljeću. JEDIN.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. pogotovo uskrsnuća’. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije.Liturgija pretposvećenih darova.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ./5. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. na Blagovijesti. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom..Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. Rimska liturgija se spominje već od 4. H. Veliki četvrtak i Veliki petak.108 . liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja.

godine potisnuti grčki jezik. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. Antiohijska skupina 1. sjevernoafrički i mozarabijski. Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. Koptski obred 2. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski). stoljeća. galski. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu. a latinski će tek 370. Aleksandrijska skupina 1. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Abrozijanski obred 3. Kada se govori o rimskom obredu. sve do 8. Rimski obred 2. se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku.

. te kulminirati u srednjem vijeku.. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama. str.sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Vizantijsko bogoslovlje. No s druge strane se događa negativno stremljenje .. Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije.72 4. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu. Kragujevac: Kalenić. MAJEDNORF.»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. 144. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. . 111 Dž. 1985. Stoga će upravo 16. Galski obred 5. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana.

da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760.). pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. godine od pape Pavla I. Pipinovog sina i nasljednika. REFORMACIJE 7. Tako će rimska liturgija. – 814. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa.1. Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. prigodom posjete papi Adrijanu I. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve.. uz određene izmjene. 781.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. ona još uvijek neće biti propisana. stoljeća. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. . Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. Karlo Veliki je u Rimu. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama.

Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. . spasonosni efekt. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. To dovodi do novoga blagdana. Euharistija u životu crkve kroz povijest. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. godine. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem. T. 81-83.2. što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. str. Corpus Christi (Tijelovo). Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga. ŠAGI – BUNIĆ. dok se kalež vjernicima uskraćuje. stoljeća. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. Pričest se u 12. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. Od 13.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». J.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Od 12. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator). To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici.

114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. Usp. A. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. Euharistija u životu crkve kroz povijest. . Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu..113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. H. str. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. 640. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. ŠAGI – BUNIĆ. već su bili samo osposobljeni za služenje mise. 1993. Uvod u katoličku liturgiju. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan. J. Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. str. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. stoljeću. Mnogi od tih svećenika su bili tzv. 114 115 113 Usp. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Velika povijest crkve III/II. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. T. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Usp. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. 76-77. JEDIN.115 Također se. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. ADAM. 36.

Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. str. te koji se i danas nalaze u različitim. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. bez ikakva opisa bogoslužnog toka. Od 13. Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. nastaju sada malo – pomalo i upute. Od ranoga njezinoga nastanka.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. propisi). Naime. . 7. 3. 37. kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Misala. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. Lekcionar i Evangelistar.» A. Antifonal. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. ADAM.

Bože Oče Svemogući.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Koji oduzimaš grijehe svijeta. smiluj nam se. Koji sje117 118 Usp. slavimo Te. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. Gospodine Bože. Gospodine Bože. Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. V. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. . Kristova otajstva. Isuse Kriste. 84. Kralju nebeski. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). 1998. Jaganjče Božji. Blagoslivljamo Te. str. Usp. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. ADAM. Hvalimo Te. ulaz).118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. 154. Sine Očev.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. Gospodine Sine jedinorođeni. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. primi našu molitvu. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Uvod u katoličku liturgiju. odnosno pjevanje psalma. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. pred svima. A. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak. ZAGORAC.. Koji oduzimaš grijehe svijeta. kada su se grijesi ispovijedali javno. – 496. U prvome.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. klanjamo Ti se.

Jer Ti si jedini svet. ADAM. jedinoga kralja. 10-12. biblijska čitanja. 2001. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat.121 Nadalje slijede molitve dana.. str. Časosolov. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. 120 121 . str. 241. Leksikon ikonografije. Ti si jedini Gospodin.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja.. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. Od 500.» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. 61-62. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Beograd: Srpska patrijaršija. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Uvod u katoličku liturgiju. Usp. u slavi Boga Oca. Ti si jedini Svevišnji. smiluj nam se. str. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. Usp. Isuse Kriste. No od 1048. A. Usp. Sa Svetim Duhom. 154. Amen.

odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». str. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. «Svet. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. .» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.. Jaganjče Božji. 9). te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. svet Gospodin Bog sabaot. Usp. hosana u visini. Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Nakon pjevanja sanctusa. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Svet). Jaganjče Božji. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. Hosana u visini. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat.122 riječi ustanovljenja. koji oduzimaš grijehe svijeta. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. 59. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 2-6). Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. 1978. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. svet. smiluj nam se. koji oduzimaš grijehe svijeta. smiluj nam se. te anamnezu.

stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku).124 7. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel).. 105. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. Od 13. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike. Usp. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. godine počinje se pjevati tri puta. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. str. prezbiteri i biskupi.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. V. Kristova otajstva. 687. za vrijeme pjevanja Gloria. godine. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). Creda. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva.4. . U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. ZAGORAC. bila je prvotno svjetovni znak službe. 84-85. a oko 1000. palij i prsten. Kasnije je nose đakoni. manipul. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Imala je najprije oblik zvona. Sanctusa i sl. Štola (naramenica.

I. stoljeća. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme.. ljubičastu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. POPOVIĆ. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. 501-502. a formom je bila slična dalmatici. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. str. crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. Pluvijal (kišna kabanica. stoljeća. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. Uvod u katoličku liturgiju. vatikansko sabora). ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. 1912. 83-84. Zagreb: Glas Koncila 2005. ŠAŠKO. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2.. purpurnu i zlatnu. bijela. zelena ozna125 Usp. 449-498. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. str. zelenu.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. crna. i to: bijelu. kao na primjer u procesijama i sl. 126 . ADAM. str. smeđa. Usp. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Liturgijski simbolički govor. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. zelena. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. ŠAŠKO. Opšta crkvena istorija. O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. crnu. knjiga I. str. modra. Liturgijski simbolički govor. 676685. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. I. početkom 13.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III... Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici. A. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). crvenu. Dalmatika. stoljeću. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja.

liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 379. str.5.127 7. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Na primjer. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda. pravih i nepravih. Uvod u katoličku liturgiju. A. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. ADAM. Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije. 128 . u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. str. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. Pričest je toliko opala da je IV. lateranski sabor (1215.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. često poprima pretjerane forme. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Liturgija je postala stvar klera. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. 40. Leksikon ikonografije. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac.

Pored svih ovih negativnih primjera.). H. Od 13 st. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe». Bernard iz Clairvauxa (1090. V.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. – 1153. 41 Ivan Gerson (umro 1429. duhovnost i požrtvovnost širih krugova. ne stari.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu.»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. str. 640. da ne može oslijepiti. Usp. – 1179. 76-79. Hildegarda iz Bingena (1098.. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. u «vrh duše». U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. str. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. Liturgika. 131 . 1969. Kult svetaca. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. JEDIN. ADAM.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života.). da bi se božansko najdublje iskusilo. toga dana ne može umrijeti. Kao predstavnici spominju se iz 12. st. ZAGORAC. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. Uvod u katoličku liturgiju. str. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. – 1164.) i Elizabeta iz Schoena (1129. Velika povijest crkve III/II. a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije. Usp. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji.

Usp. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja. 41. No ona je u mnogim sredinama. posebice seoskim potpuno zanemarivana.132 Latinska misa. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. 642-643. ADAM. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva. Velika povijest crkve III/II. koji je s krajem 14. str. posebice u bogoslužju. zasigurno će dati protestantska reformacija. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379. Uvod u katoličku liturgiju. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. u 13. mistik i propovjednik pokore + 1384. Grote. . JEDIN. str. – 1471.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. i 14. stoljeća došao iz Nizozemske (G..) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi. 132 133 A.. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. H.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». nerazumljiva običnom puku. dominikanci i franjevci. Stoga su prosjački redovi.133 No bitan naglasak na propovijedanju.

samo po sebi ni dobro ni zlo. Za njega su način bogoslužja. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther.1. doktor kanonskoga prava. tako i na liturgiju. pa tako i liturgijski. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. predmeti «isprazna vanjska stvar». kako na cjelokupni život Crkve. P 8. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. . crkveno ruho. I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. Držao je da se može zadržati svaki običaj. Martin – (1483. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. molitve. Godine 1517. njemački augustinski redovnik.). No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. negdje radikalnije. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. Indulgencija). – 1546. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne.

. otpuštati. kad. H. 137 Prema latinskom mittere = slati. 69-70. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje».» Usp. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. 74. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. str. bi o njemu ovisilo. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526. J. dakako. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. završeno je. H.139 Usp. Baalove popine. JEDIN. Velika povijest crkve IV. JEDIN. godine u Wittenbergu se. No od 1523. Euharistija u životu crkve kroz povijest. 136 135 «. Dapače. str. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. godine Luther piše: «Recite nam vi. Luther se. str. . grčku i hebrejsku misu. 73. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. gdje stoji napisano da je misa žrtva. Usp. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. odnosno služenja misa za mrtve.) «Formula missae». 274. JEDIN...137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. Velika povijest crkve IV.. poput molitava za mrtve. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. str. zadržalo svoju valjanost. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku..86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. 139 138 Usp. T. otpust je. Velika povijest crkve IV. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. ŠAGI-BUNIĆ. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. to znači latinsko bogoslužje.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. 2004. H.

HAMMOND. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. 274. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha.. Euharistija u životu crkve kroz povijest. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga. 2002. Zagreb: MISL. 210. 2006. odnosno definiranje liturgije. 1526.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». C.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. Na tome stojim.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. Usp. život Martina Luthera. T.102. R. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. str.. Luther je 1523. Drugo djelo. Uvod u Teologiju. Za razliku od ovoga učenja. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom.143 Određeno je tako140 141 T. ŠAGI-BUNIĆ. str. Osijek: Izvori. BAINTON. str. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. Usp. 330-331. Martin Luther.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja.. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. 1993. B. J. str. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). kao i zajedništva samih vjernika međusobno. LOHSE. H. 142 143 . Iz mise se uklanjanja predslovlje.

Godine 1524. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. H. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike. čl. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. Luther je i autor većine pjesama u istoj. poput sastanaka podučavanja i sl. godine. 2002. .144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. 104. lipnja 1530. prvi tom. R. ukrase. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. str. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. BAINTON. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. Čl. život Martina Luthera. Nadahnuta je psalmom 46. Luther je zadržao oltar. na augsburškom saboru. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. U članku 10. i svećeničku odjeću. LEONAR. Čl.). E.146 iz 1530. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem.145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Članak 14. 15. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. godine. 145 146 Usp. str. posebice prigodom Dana reformacije. Na tome stojim. Opšta istorija protestantizma. Ž. svijeće. 337.. 25. 5. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. Naj144 Usp.

koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. 24.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste.. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. a ne kroz vjeru. str.. str. posvećen je misi..Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista.. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom.. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise.»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana. Evangelička crkva u RH. ukazujući na činjenicu da biskupi. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. suvremeno čitanje. Zapravo. suvremeno čitanje. Ali Pismo nam to ne dopušta. 93.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. 148 . Augsburška konfesija. Stoga. čl. «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. «. 147 Augsburška konfesija. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. 90. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.

Uklonio je oltar. služila se sve do 1525. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. godine. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. slike. str. . Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. Pjevati su se mogli samo psalmi.. svijećnjake. Umro je u bitci kod Kappela 1531. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Djelovao u Zürichu. zajednička ispovijed grijeha te otpust. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. lipnja 1524. Zalagao se za jednostavnost. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. H. 135. 147-148. Velika povijest crkve IV. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. godine kao vojni kapelan. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus». 1985. JEDIN.2. Drugi. molitveni dio je izostavljen. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. THOMSON. Slijedi zahvalna molitva. Liturgies of the Western Church. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. godine. B. str.)– Švicarski reformator. Philadelphia: Fortress Press. – 1531. Usp. «Apostolsko vjerovanje» i 112. 150 151 Usp.151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava.). svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava.

zahvalna molitva pastora te otpust. str. 125-139.3.1565. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. Ž. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. niti raspela. prvi tom. Philadelphia: Forter Press. His Life and Work. str. GABLER.. Huldrych Zwingli. Liturgies of the Western Church. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. Farel je oko 1524. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. zadržavajući samo crni akademski talar. Nakon toga slijedi psalam 112. THOMPSON.153 Glede značenja euharistije. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. U. godine uspostavio i red bogoslužja. Umjesto oltara. 149-156. 8. str. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi». dakle samo komemoracija. Farel. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. B. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. 133.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. Opšta istorija protestantizma.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Pored ostaloga. 155 . 1986. Usp.. William (1489. u rujnu te na Božić. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. LEONAR. E. Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. Duhove.

Litrugija je zapravo bila služba riječi. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo .92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. «Gore srca») Pričest . Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. Umjesto glazbe.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti).156 8. 178-180. godine.) – Njemački teolog reformacije.4. 1977. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. str. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. Introduction to the Reformed Tradition. . vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. Atlanta: John Press. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. Prvo. i radio na reformaciji u Strasbourgu. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Na blagdane kao što je Božić. 157 Bucer. Uzašašće i sl. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi.. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Ulmu i Kölnu. Martin (1491. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. – 1552. Godine 1548. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. H. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. J. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. Veliki Petak. LEITH.

Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje. B. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Pomolimo se». Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom. 167-181. Liturgies of the Western Churc. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. pastor je izgovarao: «Sjećaj se. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». THOMPSON. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Nakon toga. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha.158 158 Usp.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. . str. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo.

prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl. Opšta istorija protestantizma. 1986. 304. Usp. Dobra Vest. str.. str.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. . Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. Jean (1509. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. 185-224.161 Calvin je 1545. prvi tom.-1564. LEONAR. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama. Osnove evanđeoske teologije 2. str. B. Liturgies of the Western Church. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. str. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. predodređenje. kao i za Luthera. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. Novi Sad: Dobra Vest.. 104. kako smo naglasili. Novi Sad. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. 1989. Istorija reformacije. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu. O. 162 161 160 Usp.. Ž. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. E. Za Calvina. G.5. prešao na protestantizam. Godine 1533. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. 93. ČEDVIK. THOMSON. BLOESCH. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Usp. D.

usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. «Što se tiče nedjeljnih molitava. Prijevod teksta u: J.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. T. 41. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. H. 155. jer ih nije bilo.. str. L. . MILIĆ. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. John Calvin: A Biography. str. 2003. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2.»163 163 Usp. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). PARKER. već sam sve uzeo iz Pisma.

. W. .» H. Nashville. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Webber).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. No prije nego bi počela propovijed.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. T. 1997. zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. . moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . Biblijsko propovijedanje. volume 2. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. H. 1994. stih po stih. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. The Complete Library of Christian Worship. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. 300. Sina i Svetog Duha. Twenty Centuries of Christian Worship. L. proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. 16. Zagreb: Susret. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. Tennessee: Star Song Publishing group. 164 . Amen.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’.. ROBINSON. nebeski Oče. str. (ed. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. str. Robert E.

PARKER. prilikom bla- 165 166 T. 633.). H.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama. 168 Usp. i za spasenje i posvećenje naših duša. Osim pjevanja i propovijedi. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. za spasenje svih ljudi.) bio je pravnik kao i Calvin. L. psalama. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Clement Marot (1497. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. str.-1605. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. protestant. zauzimajući manje od četvrt sata. 126. ljubljenog. nakon pjevanja još jednog psalma. godine. 86-87. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. The New International Dictionary of the Christian Church. pastore i crkvu. Theodor (1519. 167 Beza.str. Usp.-1544. John Calvin: A Biography. 1974. Francuski. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi. Usp. humanista i pjesnik. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. H. koji se. Nakon Calvinove smrti. str. The New International Dictionary of the Christian Church. LEITH. Calvin je preveo. i. Michigan: Zondervan Publishing House. str.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Introduction to the Reformed Tradition. Grand Rapids. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. J. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. 172-178 . služba je bila kratka.

Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Ž.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. F. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. 483.KALVIN. godine174 u 22. Usp. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje.str. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. WENDEL. ona su oruđa i znaci.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje. str. Euharistija. Ž. Usp. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. vjerom prima od strane vjerujućih. str. 170 171 Usp. i sl. Ž. Mađarskoj. 484. Usp. 161. 464-498. 1996. . KALVIN. Hrvatskoj. Nauk hrišćanske vere. poglavlju govori o crkvenim sastancima.KALVIN. već sudjelovanje u Kristovu životu. Nauk hrišćanske vere. za razliku od Zwinglija. 474.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije.. barem jednom tjedno (nedjeljom). Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. 329-355. Nauk hrišćanske vere. Ž. godine. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Nastanak i učvršćenje reformacije. KALVIN. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Nauk hrišćanske vere. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj. str. niti materijalno primanje Kristova tijela. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566. DELIMO. str.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Ž.

.175 U 23. str.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. dovoljno kratka. Takvima se propovijed čini predugom. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. 176 . Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. str. ili bar da možemo otići.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. osim u vrijeme progonstva. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. dok je inače. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. tako i kod javnih molitava. Heidelberški katekizam. 186. 2000. 175 Heidelberški katekizam. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva. 167. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće.

1986. Crkvena povijest 3. Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja). misala. Stoga je za vrijeme Henrika VIII.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. Novi Sad: Baptistička teološka škola. 59.. str. pristupljeno 18. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. nije bio sklon liturgijskim promjenama.htm. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. poput brevijara. Thomas Cranmer. Cranmer. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). osnivač anglikanske crkve. Nadbiskup Canterburya. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje. 178 179 180 . te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. http://justus.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. 1534.anglican.. A. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. s nekoliko sitnijih promjena». Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563. godine. – 1665. Nakon njegove smrti. godine proglasio samostalnom.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. godine. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Thomas (1489. propisnika o obredima i sl. THOMSON. za vrijeme vladanja Edwarda VI.org/resources/bcp/Communion_1548.179 priredio je 1548. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. 6. veljače 2007. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII.

Crkvena povijest 3.po prvi put su. THOMSON.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. 450. godine. LEONAR. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. Sarum liturgija. godine odnosno njemačku misu iz 1526. “Sarum Rite.” ili “Use of Sarum. . A. nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. U 13. .Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. posebice kod posvećenja pričesti. str. Usp. Koristio je također srednjovjekovne molitve. 61. Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. No.složeni sustav liturgijskih knjiga. . Opšta istorija protestantizma. posebice liturgiju Sarum.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury. .183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. E. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. Ž. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. prvi tom.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. str.

anglican. 187 . i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću». godine.veljače 2007. 87. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen. str.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. pristupljeno 18. đakonsko.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Usp.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549. 452. http://justus. 1986. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. Ž. LEONAR. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. Usp. koje je Parlament izglasao 14.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». godine u članku 23. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. Istorija reformacije.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. Opšta istorija protestantizma. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji.htm.186 U obredniku iz 1552.org/resources/bcp/1552/BCP_1552.anglican. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti.. str. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. pristupljeno 18. veljače 2007. 184 185 186 O. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni». http://justus. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. htm. Neki vanjski oblici bogoslužja. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. E. prvi tom. ČEDVIG. poput svećeničkog ruha i sl. ostali su vjerni staroj tradiciji. travnja 1552.. Novi Sad: Dobra vest. Naime. Usp. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje.

339. U čl. 39 članaka vjere. Velika povijest crkve IV. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. LEONAR.7.. Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. govori se o značenju Večere Gospodnje. prvi tom. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe. 2003.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. lipnja. pa čak i Božića.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Crkve moraju biti dolično uređene. govori se o jeziku bogoslužja.188 8. U članku 24. 189 190 . Službenici su pastori. – 1572. Župama. 28.). H. koje nemaju pastore. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. vjeroispovijedanje anglikanske crkve.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije. dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). Uskrsa. E. ali ih se ne rukopolaže za službu. rujna i prosinca. Usp. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. str. str. 456. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. Pored ostaloga. str. 19-23. Ž. Opšta istorija protestantizma. JEDIN. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti.

(2. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. Vjernici. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. (3. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve). Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. zahvaljivanje za stvaranje. kako smo to gore naglasili). 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik.) molitva prije propovijedi. Nakon pričesti. .191 Godine 1556. Samo su takvi mogli 191 Usp. H. str. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. (6. Velika povijest crkve IV. 340. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega.) čitanje Pisma i propovijed.) drugo zajedničko pjevanje psalma.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi.) zajedničko pjevanje psalma. (7.) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. (5. pjevao bi se 103 psalam. JEDIN. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Večera Gospodnja.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje. (4. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. koji su ga dijelili međusobno. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima.

Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. «Bill and Book». Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. str. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. a u Škotskoj crkvi se i danas. gdje nastaju prezbiterijanske crkve. godine Waldegravea se. uz znatne izmijene tijekom povijesti. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. proširit će se kasnije američkim kontinentom. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. Od 1586. . čist. THOMPSON.8. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. 8. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Liturgies of the Western Church. 287-305. B. koristi u liturgiji.193 Godine 1564. Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Onima. jer bi im blagovanje bilo na osudu. Puritanci su se 1584.

str. ljubiti. štovati ne možemo bez 194 Usp. 311. osim Očenaša. Puritansko bogoslužje. ili prema sotonskim izmišljotinama. II. 1649. godine. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. Engleske i Irske. Liturgies of the Western Church. godine u 21. poglavlje u cijelosti: «I. zazivati. iz 1647. dobar je i čini dobro svima. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. proslavljati. donosimo 21. i s obzirom na pad.194 8. ne anđelima. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. propovijedanju. B. dušom i svom snagom svojom. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. koji suvereno vlada nas svime. njemu jedinome.-341.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans). Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. THOMPSON.9. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. Sinu i Duhu Svetome. svecima ili ikojem drugom stvorenju. pjevanja psalama i sl. . Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. stoga Ga se mora bojati. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova.

Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. Moliti trebamo za zakonite stvari. s obitelji. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. u duhu i istini. Čitanje Pisma s pobožnim strahom. vjerom. V. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. Boga trebamo štovati posvuda. poniznošću. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. postom. ljubavlju i ustrajnošću: i.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. divljenjem. III. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. s pomoću Njegova Duha. divljenje. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. kojeg nalazimo u evanđelju. s razumijevanjem. ako molimo na glas. gorljivošću. sukladno Njegovoj volji. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. svaki za sebe na samo. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. na poznatom jeziku IV. vjera. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. molitvu sa zahvaljivanjem. zajedno s vjerskim prisegama. . zavjetima. Molitva. ali ne i za mrtve. VI. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja.

trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. kršćani trebaju slaviti kao šabat. dan koji je posvećen Njemu. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. ne samo da se odmara od rada. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). 2001. i taj dan. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. 195 Usp. Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. i djelima milosrđa. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. sve do kraja svijeta. . Westminster Confession of Faith. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. šabat.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. str. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. 89-95. a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Glasgow: Free Presbyterian Publications. VIII. Prirodni je zakon. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. moralnu. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora.»195 Westminsterski direktorij iz 1645.

.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje. Čini to u znak sjećanja na njega.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. dajem hvalu. uzimam ovaj kruh. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno. str. Liturgies of the Western Church.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke. B. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. 370. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). THOMPSON. opomena.» Usp. lomim ga i dajem ga tebi. Gloria Patri.

točka. 180-182..10. J. ESTEP. Glede shvaćanja euharistije. i razumjeti ga. Misa nije žrtva. R. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480.. žrtve. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. već sjećanje na Kristovu smrt. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ. X. H. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. «V. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. Ovo isključuje sve mise. Istina je neuništiva. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. 1986. točka. XII. nitko neće smatrati svećenikom. 226227. 198 W. str. Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. Introduction to the Reformed tradition. . LEITH.) iz 1524. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. točka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. – 1528.197 8. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi.. Novi Sad: Dobra Vest. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. str.

već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. tako što će jesti juhu ili povrće. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. ili što god Bog daje. troje istovremeno. Na sastancima treba da govori jedan. volume 2. Nakon propovjedi.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. odnosno pokajanjem za grijehe. 2 Sol 1 i 2.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. neka se ne pune ni jelom ni pićem. (Ps 86. 216-225. točka. Twenty Centuries of Christian Worship. 2 Kor 1. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. 199 Usp. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. Prvo. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. točka. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. 3. VIII. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5. The Complete Library of Christian Worship. 4). Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. Kada se braća saberu. . 118). Kol 1. godine. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. a ne dvoje. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. točka. str. VII.

str. . točka. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja. stoljeću. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. . 3. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. ESTEP. Mk 14. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. 2 Kor 2. 10. Lk 22. 2 Sol 1. R. 1 Kor 11). bratskih crkava. Istina je neuništiva. kao i istomišljenici. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. 236-238. agape. poput menonitske crkava. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. poput anabaptista nisu 200 W. Fil 2. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2.4. Rim 8. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija. slobodnim crkvama reformacijske baštine. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. XI. Baptisti. Kad su braća i sestre na okupu. 1 Pt 2.poslušnost Rim 2. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 1 Iv 2. pojedinih baptističkih crkava i sl. 1 Pt 1).

Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko. duhovno i jednostavno. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. The Complete Library of Christian Worship. . izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. 201 Usp. 232.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. volume 2. Twenty Centuries of Christian Worship. str. Godine 1695.

8. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne.2.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. Uvod u teologiju. odnosno svim protestantskim crkvama 8. tijekom blagovanja Večere Gospodnje. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. 202 T. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.11. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. 209.11. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu. HAMMOND.1. kako smo vidjeli. No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. C. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. a ne svećenik. Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je.11. . str. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor.

Starješine. W. odnosno uvođenja narodnoga jezika.11. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. 306-307. H. 204 Usp. Velika povijest crkve. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. str. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi. str. JEDIN.. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. u njemu je potpuna i završava se u njemu. dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. mire Boga s ljudima. Treba 203 Ž. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. KALVIN. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima.. J. . str. IV.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu.204 8. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. 490. Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. 214-229. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. BOUWSMA.3. Nauk hrišćanske vere.

ali sakrament ne može postojati bez Riječi. Osnove evanđeoske teologije 2. Tako propovijed postaje edukativnog. str. Von Ordung Gottesdiensts. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. 8. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti.11. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. G.) .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. liturgija je. kako smo već ustvrdili. 12. da ne čitaju. 94. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. W. Osnove evanđeoske teologije 2.4. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. U slučaju nužde.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. ali ne i bez Riječi. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. nisu razumjeli latinski jezik. bila uglavnom čin svećenika.11. koje nisu samo kratke homilije. Što više. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. G.»206 8. str. (Prijevod iz: M. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. BLOESCH. 95. već tumačenje biblijskih tekstova. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja. LUTHER. A. 206 D. 35.5. BLOESCH. pa čak i da se ne skupljaju. odnosno poučnog karaktera. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu.

118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca. u anabaptista. . vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. kao npr. U pojedinim krugovima.

Beseda: Novi Sad. JEDIN. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve.207 Sabor se. VUKAŠINOVIĆ. . također. 27-28. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II...) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. Zabranjeno je. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. 2001. str. a izvorno stanje ponovo uspostavi. H. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. razmatrajući disciplinarnu problematiku.» V.208 207 Usp. str. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća. 404-405.. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. načina vršenja bogoslužja. VATIKANSKOG 9. – 1563. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila. Velika povijest crkve IV. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. SABORA 9. Vršac: Fideb.1. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. Liturgijska obnova u XX veku. a ne prave vjere.

godine proglasio dekret o misi. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore. str. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. Povijest liturgije.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. PAŽIN. str. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp. ADAM. 33.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju. a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. Uvod u katoličku liturgiju.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. A. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . . Usp. valjanost sakramenata i sl. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. 43.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. nego njeno posredovanje. Z. . No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti. . Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. statičnosti i beživotnosti bogoslužja.).209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). rujna 1562. Sabor je 17.

neka je izopćen.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. 7. Ako netko rekne.. neka je izopćen. za grijehe.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. Ako netko rekne. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. Ako netko rekne. da ceremonije. Đakovo: Forum bogoslova. kazne. Ako netko rekne. a da nije propicijatorna. COURT. zadovoljštine i druge potrebe. neka je izopćen. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. neka je izopćen. da misni kanon sadrži zablude. str. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. Ako netko rekne. neka je izopćen. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. 5. 306. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. 2. ona se smatra kao relativna žrtva. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. 3. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. ili da koristi samo primatelju. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. pa da se s toga mora ukinuti. 1997. 4. Ako netko rekne. neka je izopćen. Sakramenti. . Ako netko rekne. 6. ili da se ona po ovoj ukida.

Narod i dalje ništa nije razumio. neka je izopćen. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. 318-319. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. No to se nije dogodilo. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. ADAM. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. pa da ih stoga treba ukinuti.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. neka je izopćen. Usp. str. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. posebice u nedjelje i na blagdane. ŠAGI-BUNIĆ.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. 9. Uvod u katoličku liturgiju. 43. Ako netko rekne. 8. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. A. izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. zadržan je latinski jezik. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. str. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima. . pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. neka je izopćen. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. Što više. osim ako se izuzme povremena propovijed. Božja 212 213 T. Ako netko rekne.213 «Nasuprot protestanata.

33.2. PAŽIN. ADAM.216 9. stoljeća 9. vatikanskog koncila. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga.1.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). A. 260. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. str. Povijest liturgije. str. i 20. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. Papa Pio X. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. vatikanskom saboru. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. kod procesija i različitih pobožnosti. Usp. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. Usp. stoljeću. Liturgijski pokret 19. (1903. Kristova svećenička služba.2. V. . Papa Pio V. studenog 1903. Uvod u katoličku liturgiju. 65. str. godine. ZAGORAC.-1914.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570.

godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. Liturgijska obnova u XX veku. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. godine. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. . što su sakramentalni obredi i sl. str. VUKAŠINOVIĆ. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. Lambert Beauduin. VUKAŠINOVIĆ. U samostan Maria Laach. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. stupio je u 21 godini. što je liturgija. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. godine pridružio Benediktincima. svjetskog rata. tada još uvijek latinskim jezikom. Usp. rođen je 27. godine. Liturgijska obnova u XX veku. već od 1921. 26. kolovoza 1873. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. godine a zaređen za svećenika 1897. str. 44.). Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. rujna 1909. izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine. – 1946. studenog 1874. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». rođen je 5. V. V. Usp. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. Nakon I.

među anglikancima se pojavljuje tzv. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. godine. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. Ž. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. Oxfordski pokret. umro 16. 1800. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». kolovoza. LEONAR. U Engleskoj. 2002. . Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. 322. – 1872. rujna 1882. stoljeću (narodni jezik. Opšta istorija protestantizma. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom..).2. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam.). str. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima.2. E. treći tom. – 1861. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802.

treći tom. liturgija. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate. postovi i sl. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. imale Katolička i Pravoslavna crkva. . Godine 1824. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve. a 4 godine kasnije župnikom svete Marije. Ušao je u Oxfordski pokret.).godine. Isaac Williams (1802. Richard Hurrell Froude (1803. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. između katoličanstva i liberalizma. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21.1865. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru.220 220 Usp. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma. postao je anglikanski đakon. str. 326329. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine.).1836.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. kada je završio studije u Oxfordu. Opšta istorija protestantizma.veljače 1801. kao što su to. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. E. episkopat. koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. . Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici. po njegovu shvaćanju.) i drugi. Zbog toga se on 1842. . Godine 1847. Njima se pridružuje John Henry Newman. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. LEONAR. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. bio je zaređen za svećenika u Rimu.1866. imenovao kardinalom. Ž. . vjerske proslave.

Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću. prosinca 1963.3. 37. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. str. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. a Božji je narod gledao iz daleka. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno. 9. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. ŠAGI. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam. 1972. Ali drugog puta nema. godine kao prvi službeni dokument sabora. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. II.BUNIĆ. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. . stoljeću..»221 221 Usp. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. godine Engleski misal. godine. Anglokatolici tiskaju 1933. do 1965. više-manje rezervirano samo za svećenike. T. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.

Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. što su ga. Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje. to dopuštenje.73. ADAM. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.3. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. što se njima kao Bizantincima. . poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. naime hebrejski. Uvod u katoličku liturgiju. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu. braća Ćiril i Metod. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. grčki i latinski. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima. da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. nije činilo neobično. Obrazloženje. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji.1. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima.»222 222 A. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. str.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. stoljeća). Na kraju je ipak papa Ivan VIII.

nakon čega će se. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom.224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. Osora. Zadra.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). godine. str. pod prijetnjom izopćenja. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. temeljem odluka II. 224 223 Usp. a 1927... 81-82. . Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Senja kao i svi istarski biskupi. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. 95. str. Splita. Trogira. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. ožujka 1965. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. Sorbonski student i pariški profesor. Šibenika. Raba. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. te sinoda iz 1063. F. Juraj iz Slavonije (umro 1415). F. Usp. Krka. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku». i 1060. U Rimu je 1905. Naime. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj. Nina. Jeronima». 1996. ŠANJEK. godine. Knina. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. još od 10. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. ŠANJEK.

Zagreb: Prometej. KOLARIĆ. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. 40-42. katoličkog liturgičara. 1871. . KALOĐERA. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. nakon I. Ekumenska trilogija. KOLARIĆ. M. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23.» J. svibnja 1937. za 1935. «Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Ekumenska trilogija. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A.225 Odluke II. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. stoljeća. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Usp. godinu.130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu. 647-659. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju.. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. godine. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. godine. str.str. 1935. 653-654. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. J. 2005. dok su njihovi protivnici. Nijemci i Francuzi. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. kao služba Božja zajednice. «Grgurofobija». str. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik..

upozorenjima. 27. osim gdje postoji posebna povlastica. ponajprije u čitanjima. 1985. dokumenti. Ali drugog puta nema. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik. str. str. ŠAGI-BUNIĆ. 1972. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Konstitucija o liturgiji. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. dakle.»227 Sabor je..226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije.. M KIRIGIN. 1993. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika». T. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja.228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. 37. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. 1. 2. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. 228 .. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. Ipak. u: Drugi Vatikanski koncil. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u nekim molitvama i pjesmama. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. Do sada. Usp. 170. str.

Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. kretnjama i držanju tijela.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. 33). tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. odgovorima. psalmima. 147. u: Drugi vatikanski koncil. . M KIRIGIN. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28. čitači. 31. str. pripjevima. 29. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. bio služitelj ili vjernik.2. pjesmama kao i o činima. U liturgijskim obredima neka svatko. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’.3. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja. 30.»229 U konstituciji se. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. odnosno da vrše «ono što na njih spada». Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. 23-25. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. neka se vodi briga o usklicima puka. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. Konstitucija o liturgiji. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. dakle. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje. str. 230 229 Usp.

232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod.3..nego s drugog stajališta na drugoj razini». Katekizam katoličke crkve.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. a još manje kao nepravo – pravo. dokumenti. u kojem svatko. 307. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika.233 9.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu.. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. str. 63. B. puku. str. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. 1992. ne svi jednako. . Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. o Crkvi». 232 233 . tako svi. prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. Biblije. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. no nisu u «suodnosu manje – veće.3. Usp. bilo prinosom bilo svetom pričešću. 109. DUDA. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Drugi vatikanski koncil. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. bio klerik bio laik. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života. 1993. Koncilske teme. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju.

Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. njime su nadahnute i prožete molitve. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. 2. u: Drugi vatikanski koncil. neka se svestranije otvore biblijske riznice. 33. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. stoljeću. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. zazivi i liturgijske pjesme. Rimokatolička crkva je na II.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. . izrečenim još u 16. str. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. iz njega se pjevaju psalmi. 25. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja.

str. vjernošću i molitvom. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. 53. 2/95. vatikanskog sabora. Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II.. str.237 Do II. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji..235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. str. HRANIĆ. GELINEANU i drugi. 1973. bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora. GELINEANU i drugi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. M. 165. 238 Usp. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. Konstitucija o liturgiji. KIRIGIN. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. 236 237 Usp. Đ. br. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. ne samo kao pukog liturgijskog obreda. 165. «Služba liturgijskog čitanja». rezultiralo je angažiranjem laika. J. str. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi.. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji. 219.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». .

i to pod vidikom koji je ondje uključen. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja. sprovoda i sl. Neka se to nikako ne propušta. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. vjenčanja. Usp. Pisma.4.240 «U liturgiji. 33. str. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. Homilija se veoma preporučuje. uz to još na nerazumljivom jeziku. u: Drugi vatikanski koncil. propovijed je dio svetog obreda. budući ih je predvodio samo svećenik. moralne i ine teme. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. 240 241 . pa narod molitveno. KIRIGIN. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života.»239 Propovijedanje. 220. KIRIGIN. naime. 220. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. dakle. Konstitucija o liturgiji. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji. Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. Konstitucija o liturgiji. str. M.»241 9. ona je dio same liturgije. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. osim zbog teških razloga.3. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. krizme. M. str.

Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. 1995. Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. No. dok će na Zapadu.4. u: Drugi vatikanski koncil.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. istu moći predvoditi i vjernici laici. ili Gospodine usliši nas i sl. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. Sveopće molitve vjernika I. za one koje tište razne nevolje. 9. vatikanskom saboru. za one koji s vlašću nama upravljaju. str. a manje molitelj. 35. «53. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II. . kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. odnosno molitvu vjernika. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. Usp.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive.

Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja.244 evangeličkih.. vatikanskog koncila. 245 The alternative Service Book 1980.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980. 1988. New York: The Church Hymnal Corporation. križ (bez raspela) i sl. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. London: SPCK. 1980. štole i sl.). 247 Usp. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. The Book of Occasional Services.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. .

Gart House je 1989. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. str. liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. The Renewal of Sunday Worship. 1979. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju.4. 9. organizirana je. poput litanija. The Book of Common Order. 1. a Roy Pearson je 1990. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. . volume 3. godine te ista knjiga iz 1994. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp. 249 The Complete Library of Christian Worship. Edinburgh: The Saint Andrew Press. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. posebice među američkim baptistima. responzijalnih molitava. 10-11.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). Godine 1989.249 Utjecaj II. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. za pastore i laičke vođe). Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja.

25. The Renewal of Sunday Worship. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. Treće čitanje je bilo iz evanđelja. A. Webber). 33./2007 liturgijska je godina C. od prve biblijske knjige. 1993. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. str. str. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. lektor odnosno čitač. Nashville. Odatle i liturgijski službenik. volume 3. lectionarium «knjiga čitanja». i godina II. 252 Usp. Robert E. lectio «čitanje».) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. Tennessee: Star Song Publishing group. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. godinu B i godinu C. (ed. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. lat.. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom.). u: Drugi vatikanski koncil. Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja.252 U liturgijskim promjenama II.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. Liturgijska godina. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A. B ili C. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. vatikanskoga sabora.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 330-331. . U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. The Complete Library of Christian Worship.

Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. Pjesmarica Božjega naroda.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. New York: The Seabury Press.256 prezbiterijanci.. 324-327. Usp. M. 1998. te iz evanđelja. Morehouse MP Publishing. New York: Oxford University Press. korizme i Uskrsa kao i u godini B. MICHNO. U radne 254 Usp. 295-326. 110-121. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije. Lousville. HATCHETT.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. 17. posebice oko Božića.. Commentary on the American Prayer Book. U godini A čita se evanđelje po Mateju.. str. J. str. Godine 1983.. 609-643. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista.255 reformirani. 1994. Kentucky: Westminster/John Know Press. 1033-1095. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. Edinburgh: Saint Andrew Press. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. 1993. G. A Priest’s Handbook. 1981. The Book of Common Prayer. The Ceremoniest of the Church.254 luterani. 888-1001. čitanje iz apostolskih poslanica. str. za Uskrs Ivanovo evanđelje. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). M.. 257 . PERHAM. božićnom vremenu.. Book of Common Worship. 1997. str. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). London: Holy Trinity Church. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. Usp. 258 Usp. str. 590-591. Celebrate the Christian Story.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. 255 256 Usp. D. U adventu. 1990. str. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. Book of Common Order.

Lekcionar ima mane i prednosti. 260 259 Usp. Pored tri liturgijska čitanja. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. Međutim. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp.260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. smrti i uskrsnuća. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. str. BERGER. Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. G. 101. Osnove evanđeoske teologije 2. lekcionar ima i prednosti: . Svaki formalizam može biti negativan. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. R. u pravilu se čita i određeni psalam. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. 1993. BLOESCH. D. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 138. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. a druge prenaglase. . Mali liturgijski leksikon.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju. .Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. str.

Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . K. 611-783.str. Usp. Ova je praksa i ranije bila poznata. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. no uglavnom je bila pridržana zboru.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. str.. 13. 261 Usp. Book of Common Worship. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). 262 . Liturgika. KERN. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). himnografija i heortologija. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. vjernici drugi. Sada je narod.261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. 1997. kako na Zapadu tako i na Istoku. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica.

.

1. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. 1981. Uz svako liturgijsko razdoblje. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. nedjelje i Gospodnji blagdani). Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. prigodne. crkva. Duhovi. Presveto Trojstvo). sveta sedmica. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. nedjelje kroz godinu. sprovod. uskrsno vrijeme – Uskrs. vjera. poput evangeličkih crkava u svijetu. jest liturgijska crkva. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. .BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. Stara i Nova godina. Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. po reformatoru Martinu Lutheru). Božić.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. Uzašašće. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. krštenje. Bogojavljenje). Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije.

Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’.. npr. str. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv.-82. u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu. kako se prema Bogu treba odnositi. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. Reformatorstvo je.-143. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu. «Tzv. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. 266 . bijele u skandinavskim zemljama. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. dogležnjica.evangelickacrkva-zagreb.» A. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori). B i C liturgijsku godinu. pristupljeno 9. tj. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. odnosno lekcionar za A. duga haljina evangeličkog svećenika. 85. st.146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). veljače 2007. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama.com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. Talari mogu biti i druge boje. odnosno primljena u luteranstvu.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. http://www. 80.».. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. Beffchen) koje označavaju 10. O liturgijskim bojama vidi više na str. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje..htm.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju. te na blagdane. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. 139. ADAM. Božjih zapovijedi.. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. odnosno rimske običaje. Uvod u katoličku liturgiju.

svim ljudima dobre volje. raspelo i otvorena Biblija. koja se naziva oltarska slika. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. tako i sada i u vijeke. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. i od vijeka. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi.267 Nedjeljama. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Amen». Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. . Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». moleći molitvu pokajanja. do vijeka Amen». Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». obično nekim prikladnim biblijskim stihom. Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. Svećenik naviješta oproštenje grijeha. Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. ima i svoje liturgijsko značenje. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. Kako bijaše na početku. Naime. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda.

Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja». te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. str. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu. Narod odgovara: «Amen». 225 do 237. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Svećenik. 1993. djecu i mlade.148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu.). Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. druge crkvene općine. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Pjesmarica Božjega naroda. žive i one na samrti. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. 268 Usp. narod pjeva treću pjesmu. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. 66-67. izgovarajući Aronov blagoslov. udovce i udovice. (pretisak iz 1902. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda.. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». svećenik moli veliku molitvu. Evangelički katekizam. Narod odgovara: «Amen». Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju».268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. okrenut narodu. kao i za mir u svijetu. 269 . te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. str. starce i osamljene zdrave i bolesne. Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. svakog pojedinca. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. Okrenut oltaru. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. Usp. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. U nju uključuje cijelu općinu.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Jakobei). Adam Plintovic. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). v. Antifona. Jeremiaš Lednicky. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. Propovijed. 9.276 2. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. Himnus (pjesma prije propovijedi). Velika Molitva koja se završava s Očenašem. 12. 14. Samuel Palumbiny. molitve u molitvenim knjižicama. svim ljudima dobre volje. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). koji po D. 5. ili sviraju orgulje. Završna molitva. 11. praznični i sl. 7. potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Štefan Leška. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. Molitva dana (kolekta). 276 Lat. Aronov blagoslov. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. 4. Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini). Gašpar Motešicky i dr. uskrsni ciklus.152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. ova pjesmarica sadrži i molitve. Pjesma za milost. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. Osim pjesama. homilije i sl. 15. 10. 13. Amen. E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. božićni ciklus. introitous = ulazak. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Pjesma (prvi stih). Narod odgovara: i s duhom tvojim. . 2007. SAJAK. Jan Blaisus st. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). Introit. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. 3. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745). duhovski ciklus. A to je bila velika sreća za evangelički a. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1. Pjevanje evanđelja. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. Apostolsko vjerovanje. Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. 8. D.. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. i ml. slovački narod». Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Narod odgovara: i na zemlji mir. 02. 6.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. 10. križa i sl. obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. Duhove. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. Zidovi crkava su čisti. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. 1985. 1988. 284 . 283 Istentiszteleti rendtartás. bijelu košulju i crnu kravatu. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. križa i sl. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić. Amen». Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku.2. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. Istentiszteleti rendtartás. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). U crkvama se. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. najbližu nedjelju 31.2. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. bez slika. na Uskrs.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv.

Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. te molitva pokajanja. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . te da ste zbog toga zadobili smrt? 2.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. Kod služenja Večere Gospodnje. Obećavate li. nas prenio u vječno slavlje? 4. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost. te druga glavna pjesma. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Iza toga se daju obavijesti. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim.

Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921.. večernju i euharistijsku službu. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas».158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava. godine. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva. . 2003. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci.3. P. Knjiga zajedničkih molitava.2.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama.285 10. 2005. str. 125-135. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Aronov blagoslov.. Oca i Sina i Duha Svetoga». O reformatskoj crkvi. Obrednik sadrži jutarnju. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». str. Nakon podjele slijedi kratki nagovor. Forum. 125-135. molitva Očenaš. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. KIŠ. Novi Sad: J. 1921.

neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. slobodna. sprovod). Dan reformacije i sl. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Preobraženje. konfirmacije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Spasovo. ljubičasta (advent. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. Duhovi. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici. i prikloni srca naša zakonu svome».). a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. đakoni i pastori. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. đakoni i pastori. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Narod odgovara: «Amen». Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. crvena (Duhovi. Službu riječi mogu obavljati lektori. Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). korizma. vjenčanja). službe krštenja. Uskrs. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. a vjernici mole vlastitim riječima. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). .

292 293 . str. 1994. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1990. i upiši sve svoje zakone u srca naša».289 Slijedi molitva pastora. smiluj nam se. Knjiga zajedničkih molitava. 47. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). Usp. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD).New York: Oxford University Press. str. 290 291 289 The Book of Common Prayer. 1993. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. Book of Common Worship. Nakon toga slijede kratke obavijesti. 73-84. Lousville. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Book of Common Order. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. te se pjeva zajednička pjesma. Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. Kentucky: Westminster/John Know Press. nakon čega vjernici sjede. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov.

djelom i propustom. oprostio vam grijehe vaše. mišlju. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. Gospodinu našem.9. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. Po Kristu. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). 16. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. sve želje znane i sve tajne otkrivene. Amen. sada i dovijeka. 8. Pastor moli: Svemogući Bože. Amen. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. Gospodinu našemu. 4. Heb. Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. na slavu tvog svetog Imena. Poradi sina svojega Isusa Krista. očisti nam misli srca. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. 14. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. 1 Iv 1. . osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Amen. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. pred tobom su sva srca otvorena. niti svoje bližnje kao same sebe. smiluj nam se i oprosti nam. 29-31. riječju. Amen. po Isusu Kristu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. veljače 2007. 1999. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. Pojedini pastori prilikom krštenja. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). 301 Obrednik Baptističke crkve. postoje i tjedni sastanci (tzv. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja. 495-496. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). KNEŽEVIĆ. Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R. Ekumenska trilogija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. E-mail upućen Jasminu Miliću. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. te pastorovom blagoslovnom molitvom. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik. 8.. vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.»300 Rukopolažu se pastori. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. J KOLARIĆ. . Usp. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. prikupljanjem milodara. starješine i đakoni. str.

166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. uglavnom prevedene s engleskog. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. službu ordinacije pastora. 1966. a koje su se u prošlosti više isticale. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. Duhovne pjesme. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. pjesme duhovne. ali nikako novorođenčad). Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. To mogu biti i starija djeca. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. . službu dana Gospodnjega. službu prinošenja djeteta. službu sahrane. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. službu vjenčanja. Ovdje smo dali osnovne naglaske. 1998. Pjesme duhovne.303 i druge. službu krštenja. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. Zagreb. Savez baptističkih crkava u RH.

propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu krštenja. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. službu vjenčanja. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. SAD). Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. službu dana Gospodnjega. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. i početkom 20. službu ordinacije pastora. 10.4. 1999. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. stoljeća. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. počevši s Agnezom Ozman. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). službu sahrane. U toj su školi studenti. službu prinošenja djeteta. . metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta.

ne može se govoriti o jednom. . Zagreb: Bogoslovni institut. psalmi. korusi. 2. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. 1 Tim 2. pa i u organiziranju bogoslužja. str. U nekim je crkvama 306 S.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. 8). pljeskat će rukama (Ps 47 1).. pjevanje biblijskih stihova.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi.-272. Prvi. 2003. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. starije i suvremene gospel pjesme. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga….»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne. 18). primjerice: tradicionalne himne. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. 271. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. uniformiranom bogoslužju. JAMBREK. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova.

uzdanje. ljubav. pentekostne pjesme. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. radost spasenja. molitva. 16. Daruvar: Logos. veljače 2007. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava. Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. Pjevajmo Gospodinu. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. hvala i veličanje Boga. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. JAMBREK. S. potrebom izlječenja i sl. težnja za nebom. 2002. 310 Usp. predanost. smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. Chorusi. utjeha. Pjesmarica. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica.308 Iz tiska je 2006. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. 1991. poslanje djece Božje. trpljenje.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. 206. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. evangelizacija. bilo da se radi o obraćenju. . pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje.

čitač(i) Svetog pisma. muškarci muškarcima). Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. a zatim molitva i slavljenje. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). 312 . Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). JAMBREK. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani».170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. poput Save311 Usp.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. 16. Od blagdana slave Božić.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. veljače 2007. Nakon slavljenja slijedi propovijed. Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. S. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Savez crkava Riječ Života. Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Karizmatske crkve. koja uobičajeno traje oko 45 minuta. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Uskrs i Duhove.

u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. Adventistički crkveni priručnik. Usp.. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. u prvoj polovici 19. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. 75-76. Godine 1861. str. imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Nastala je u Americi. Adventus = dolazak). Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. godine. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. subotu. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. Zagreb: Znaci vremena. 314 315 .. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. 1992. Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. 2001.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. stoljeća. 8-10).5. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. 249-266. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. 10..

316 Kršćanske himne.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. himne Isusu Kristu. Zagreb: Znaci vremena. 1995. .

prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. Što adventisti vjeruju. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. Što adventisti vjeruju. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. jedni drugima peru noge. već prikladno civilno odijelo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. prigodne pjesme. odnosno svaka tri mjeseca. Gospodnju večeru.).. Usp. krštenje. str. 196-197. pogreb. 1995.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. poslušnost i služba Bogu. Biblija.. molitve i litanije za određene prigode. radosna vijest. 317 Priručnik za propovjednike. blagoslivljanje doma. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje.. kršćanski dom. 318 319 . Adventisti.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. str.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava.. posvećenje djeteta. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). 203. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. molitvu za bolesne i vjenčanje. Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. posvetu molitvenog doma. život kršćanina. preuzimanje novog okruga. početak gradnje. Ona je više od puke uspomene.319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. str. Uskrsa i sl. Ne rabi se liturgijska odjeća. 187-259.

Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda.. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera. No. imaju i sposobnost propovijedanja. grupe seniora. Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www.»321 No u svijetu. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih.6. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. John Wesley. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed.174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10.met0odisti.. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. nakon smrti Johna Wesleya. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve.hr/ 321 . pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). stoljeću nastala u Engleskoj. pored svog zanimanja u svijetu. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). No. grupe za slavljenje. godine. priredio je 1874.

George Whitefield (1714. H. Jedna povijest crkve. H. u blizini Bristola.. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. Brat Johna Wesleya. B. 415-434. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. . Liturgies of the Western Church. ali je imao puni udio u njegovom radu. Naime. Zagreb: Kristova crkva Betanija. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku.000. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti. BROADBENT.000 propovjedi. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. str. ali i po kućama i na otvorenom.). John Wesley je. 297. Jedna povijest crkve. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma. ima ih preko 6. 295. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. Propovijedao je po crkvama.»324 322 323 Usp. koja su taknuta Duhom Božjim. THOMPSON. BROADBENT. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje. 324 E.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji.» E. str. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. – 1770. str. 1989. da ulaze među najbolje što su ikada napisane.

u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. rukopolaganje za đakona i starješinu. zbirka duhovnih pjesama. svetu pričest. koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. konfirmaciju. uskrsni post (korizmu). 1972. molitveni sat. str. Prije II.. i obrede za: primanje u članstvo crkve. Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Usp. Philadelphia: The Westminster Press. zbirka duhovnih pesama. Božić. Usp. nedjeljnu školu. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Slavopoj. trezvenjački sat. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. advent. 1938. The Worshipbook. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. U Makedoniji je.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se. vjenčanje i za sprovod. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape. . Uskrs. sprovod.-64. kako smo rekli. Novi Sad: Metodistička crkva. štole i sl. na makedonskom jeziku. Pastori. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. omladinski sat. vjenčanje. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. 62. krštenje. dječji sat. metodisti su 1938. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). Novu Godinu. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve.

Kako smo vidjeli. Poje- . slobodnih protestantskih crkava. bez propisanih molitava. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. pa sve do naših dana. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. to su sljedbenici tzv. Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. liturgijske odjeće i sl. on je bio različit. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja. prve kršćanske Crkve.

pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. 78.328 No. slobodno bogoslužje. crkve koje prakticiraju tzv. radosni328 Usp. God Here and Now. slobodno bogoslužje. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. K. Međutim. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. London: Routledge and Kegan Paul. s druge strane. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. . BARTH. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. 1964. Mnogi anglikanci. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. smirenost i tišina.. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. no on je i naš Kralj). dopunjavanje. jedno za drugim. str. posebice pentekostne i karizmatske crkve. liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. Uzajamno upoznavanje. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način. glasnoj molitvi i sl.

odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. obavljana u redu i disciplini. bogatija.

.

Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. 1999. 1988. Kentucky: Westminster/John Know Press. Book of Common Order. Zagreb: Glas Koncila. 2001. 1983. 1882. Budimpešta. . Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1978 Cithara Sanctorum. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni). Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1998. 1994. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Časosolov. Book of Common Worship. Beograd: Srpska patrijaršija. 1993. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). Lousville. Bratislava. Bizantsko-hrvatski Liturgikon.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. 1996.

Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Pjesme spasenja. na Slovensku. 2002. 1999. Énekesköny. Pjevajmo Gospodinu. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 2000. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. 2003. Obrednik Baptističke crkve. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. 1966. 206. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. 1981. Daruvar: Logos. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. 1995. Evangelická cirkev a. Kršćanske himne. Istentiszteleti rendtartás. Pjesmarica Božjeg naroda. Knjiga zajedničkih molitava. v. 1991. 1995. . Pjesmarica. Zagreb: Znaci vremena. 1985. Evangelicky zpevnik. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. 1921. Evanjelicky spevnik. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb.

. 1990. New York: The Church Hymnal Corporation.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj.. Bainton. Ostala literatura Adam. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. 1986. Karl. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Služebnik. pjesme duhovne. Zagreb. Philadelphia: The Westminster Press. The Book of Occasional Services. Sveopće molitve vjernika I. 1933. The Book of Common Prayer. 1964. 1988. Uvod u katoličku liturgiju. Augsburška konfesija. Adolf.New York: Oxford University Press. God Here and Now. 1980. 1979. Zagreb: MISL. suvremeno čitanje. London: Routledge and Kegan Paul. 2002. 1995. Barth. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. Evangelička crkva u RH. Živa voda. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. The Book of Common Order. Edinburgh: The Saint Andrew Press. Ronald. 1938. The alternative Service Book 1980. 1972. zbirka duhovnih pesama.. 1998. H. Novi Sad: Metodistička crkva. The Worshipbook. Savez baptističkih crkava u RH. London: SPCK. Na tome stojim. život Martina Luthera.

Zagreb: Duhovna stvarnost. 1993. Broadbent. Donald. E. 1986. Sremski Karlovci. Michigan: Baker Book House. A Sixteenth Century Portrait. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Bouwsma William j. 1993. 1998. Vrnjačka Banja. 1989. Carson. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Delimo. 1989. Sakramenti.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger.. Oxford: Oxford University Press. New York. Oven. Bloesch. 1997. H. 1999. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Istorija reformacije. 1984. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. Dela apostolska. o Crkvi». Đakovo: Forum bogoslova. Rupert. D. Novi sad: Dobra Vest. Trebinje. Grand Rapids. Biblijski leksikon. 1993. Bonaventura. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. John Calvin. Franz. Worship: Adoration and Action. Mali liturgijski leksikon. 1993. . Sjeme je riječ Božja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Osnove evanđeoske teologije 2. Court. Nastanak i učvršćenje reformacije... Zagreb: Kristova crkva Betanija. Jedna povijest crkve. u: Drugi vatikanski koncil. Duda. dokumenti. Novi Sad: Dobra Vest. Žan.A. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Biblijski priručnik. Čedvig. 1993. 1988.

Istina je neuništiva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Osijek: Izvori. T. Fant. Joachim. Hammond. France. Gabler. i drugi. 1986. Philadelphia: Forter Press. W. Bonhoeffer: Worldly Preaching. His Life and Work.. Nashville: Thomas Nelson. Novi Sad: Dobra Vest.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. R.C. Uvod u Teologiju. Uvod u pravoslavnu liturgiku. 1997. 1985. Daruvar: Logos. Clyde. Grgurević. Gelineanu. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. 2003. Kršćanska sadašnjost. str. Zagreb: Duhovna stvarnost. T. Kraljevo. Ulrich. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 1993. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. 165. 1986. E. Daruvar: Logos. Evangelički katekizam. 2000. 2004. Gnilka. Prag. 1993. Joanis.. Estep.). Liturgika 1. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke. 1975. Guthrie. (pretisak iz 1902.. . Pastoralne poslanice. Nedeljko. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. 1999. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teologija Novoga zavjeta. Huldrych Zwingli. Uvod u sveto bogosluženje.. 1973.. J. Evanđelje po Mateju.. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Donald. R. Fundulis. 1997.

Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 1989. Nauk hrišćanske vere. Zagreb. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu... Heatchett. 1993. Jedin. 2003.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. za 1935. Jedin. Hubert. Jedin. godinu. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. 1981. Hubert. 2000. Stanko. Crkveni sabori. 1996. Hubert. Kalođera. 1980. Marion J. New York: The Seabury Press. Jambrek. Velika povijest crkve IV. Zagreb: Bogoslovni institut. Baptisti. 1995. Marko. Hranić. Đuro. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. Commentary on the American Prayer Book. Josip. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. 40-42. . Hubert. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. povijest i načela vjerovanja. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1935. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. br. 2004. «Služba liturgijskog čitanja». Horak. Velika povijest crkve III/II. Žan. Velika povijest crkve I. Jedin. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. Kršćanska sadašnjost. Jedin. «Grgurofobija». Velika povijest crkve II. Kalvin.str. 2/95.

Introduction to the Reformed Tradition. 1993. Forum. 1985. Ž. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Xavier. Juraj. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». prvi tom i drugi tom. Ekumenska trilogija. Zagreb: Veritas. Leith. Nandor. Bernhard. O reformatskoj crkvi. 1980. John. dokumenti. 2002. 2005. Martin Luther. himnografija i heortologija. Istočni kršćani. Juraj. 1982. Konstitucija o liturgiji. Zagreb: Mozaik knjiga. Kronika kršćanstva. VA: John Know Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1971. Zagreb: Prometej. H. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. The Threat and the Power. Kiprijan. Leon-Dufour. . Leksikon ikonografije. Emil. Kiš. 2006.. 1997. Liturgika. Kraus. Martin. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Richmond. Lohse. 2005. u: Drugi Vatikanski koncil. 1990. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. Hans – Joachim. 1998. Novi Sad: J. Kolarić. Leonar. Kirigin. P.. Riječnik biblijske teologije. 1977. Opšta istorija protestantizma. Kolarić. Atlanta: John Press.

Liturgika. 1986. . Grand Rapids. Celebrate the Christian Story. 1997. Morehouse MP Publishing. Jasmin. Worship in the Early Church. Michael. Leon. Svet Novoga zaveta. Philadelphia: The Westminster Press. Martin. Ivan. Majendorf. Daruvar: Logos. Michigan: eerdmans. Pažin. Eduard. O liturgiji. 1989. 1961. Zvonko. Vizantijsko bogoslovlje. Liturgika (skripta). Pavić. 1975. treći tom. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Moris. John Calvin: A Biography. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Povijest liturgije. (skripta za internu upotrebu slušača). Parker. 1985. Beograd: Trojeručica. Kragujevac: Kalenić. Milić. Pavković. Perham. Križevci: Biskupski Ordinarijat. 1963. 1997. Džon. Ivan Krstitelj.188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. P. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. A Priest’s Handbook. 1997. 2003. T. Dennis G. 1998. Beograd: Pravoslavlje. 2002. London: Holy Trinity Church. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Opšta istorija protestantizma. 1988 Michno. H. Misionarski i duhovni centar. tumačenje evanđelja po Ivanu. The Ceremoniest of the Church. Ralph. L. Juraj.

Tomislav. Efežanima. 2004. 1965. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. Teološki rječnik. Biblijske starine. Frank. Uvod u kršćansku teologiju. 1995. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Daruvar: Logos. Teologija Novoga zavjeta. Priručnik za propovjednike. Adalbert. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. W.. Stott. Šagi – Bunić. Haddon W. 1987. 1997. Šagi – Bunić. Opšta crkvena istorija. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. knjiga I. Biblijsko propovijedanje. 1984. 1998. Robinson. Staniloje. 1992. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Richard. Zagreb: Susret. 1987. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Karl i Vorgrimler. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Dimitrije. R. 1992. Tomislav.. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. 1972. Rebić. Tomislav. 1997.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. John. Povijest kršćanske literature I. Jevsevije. Ali drugog puta nema. Rice. Maruševec: ATF. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Rahner. Šagi – Bunić. Novi Sad: Dobra Vest. 1912. . Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Stagg.

1985 Trideset i devet članaka vjere. 1963. Što adventisti vjeruju. Novi Sad: Baptistička teološka škola. Liturgijski simbolički govor. 1993. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. The New International Dictionary of the Christian Church. Twenty Centuries of Christian Worship. Alan.. Beseda: Novi Sad. volume 2. 1994. Šaško. 2001.190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. volume 3. Tennessee: Star Song Publishing group. Webber). Robert E. Underhill. (ed. Liturgies of the Western Church. Ivan. Zagreb: Glas Koncila. New York: Harper and Brothers. . 1974. 2005. Crkvena povijest III. Nashville. Grand Rapids.. Liturgija i život. Michigan: Zondervan Publishing House. Webber). Robert E. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Evelyn. Thomson. Zagreb: Znaci vremena. Franjo. Šmeman. Vršac: Fideb. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Thompson. Vukašinović. Nashville. The Complete Library of Christian Worship. Vladimir. Worship. Aleksandar.. Philadelphia: Fortress Press. Liturgijska obnova u XX veku. Tennessee: Star Song Publishing group. The Complete Library of Christian Worship. 2001. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. 2003. The Renewal of Sunday Worship. Bard. 1992. 1996. (ed.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. 1986.primorska i Skenderijska.

veljače 2007. veljače 2007. 1997. pristupljeno 9. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. veljače 2007. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Westminster Confession of Faith.anglican.org/nauk. pristupljeno 8. Francois. 1992 Wendel. http://justus. 2001. Glasgow: Free Presbyterian Publications. 1969. Robert. Vladimir. http://www.hr/. Water. Word. Zagorac. 1996.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. H. Worship is a Verb. 1989. pristupljeno 18. pristupljeno 18. New York and Evanston: Harper & Row. 1998.php?action=c_vidi&id=2996. Liturgika. Wine and Bread. INTERNET http://www. 2005. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Zagreb: Prosvjeta.htm. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. E. posvetitelj vremena. Kristova otajstva.evangelickacrkva-zagreb. Valley Forge: Judson Press. veljače 2007.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware.htm. Webber. Publishers (bez godine izdanja). Pravoslavna crkva. Timothy. Zagorac.katolici.metodisti. Willimon. William. . http://www. Zagorac. Vladimir. Kristova svećenička služba. Vladimir. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. Krist. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vladimir.

25. Knežević.htm. 16. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek. pristupljeno 18. veljače 2007. veljače 2007. veljače 2007 Sajak. http://justus. Stanko.anglican. pristupljeno 18.org/resources/bcp/Communion_ 1548. 8. privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.anglican. 2007 . veljače 2007. Ruben.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. htm. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. Dušan.

Oženjen je suprugom Tamarom.1918. Od akademske 2004. godine. godine te za seniora 31. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30.1918. . Tko je bio Jean Calvin. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima.. Bosna i Hercegovina. Davorina Peterlina. siječnja 1999. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. s kojom ima dvoje djece. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva./2005. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Mihaela Kuzmiča. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Od 1993. sina Mihaela i kćer Ivanu. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. godine te 1997. dr. vjerovanja i djelovanja). ožujka 1995.Jasmin Milić rođen je 28. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. do 1998. godine u Bijeljini. rođenom Arvaj. godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. 2005. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. dr. sc. sc. . Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. prosinca 1969.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful