Jasmin Milić

POVIJESNI PREGLED LITURGIJE
s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine

Dr. sc. Jasmin Milić Povijesni pregled liturgije s posebnim osvrtom na razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama i crkvama reformacijske baštine Copyright 2007. by Jasmin Milić Lektura: Nenad Adžić Izdavač: Kršćanski centar «Dobroga Pastira», Osijek Recenzenti: Prof. dr. sc. Davorin Peterlin pročelnik odsjeka za poslijediplomski studij i znanstveno-istraživački rad, School of Postgraduate Studies and Research, Milltown Institute, Dublin, Irska. Prof. dr. sc. Dimitrije Popadić, dekan Teološkog fakulteta – Novi Sad ISBN: 953-6865-17-3 Grafičko oblikovanje i tisak: Grafika, Osijek

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK UDK

Jasmin Milić POVIJESNI PREGLED LITURGIJE S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ BOGOSLUŽJA U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE Kršćanski centar “Dobroga Pastira” Osijek 2007. .

.

....... 22 2......... Sveti šator ........................ Liturgija................................................. Jeruzalemski hram .................................................. 30 3.......................... 19 2..... Bogoslužje nakon pada u grijeh ........................................................................................................3.................................................... 17 1.............5........................................2..1................................................4....................... 16 1.................................................2...................................Starozavjetni liturgijski kalendar ............3... Sinagoga ...................1......................... 19 2. 19 2.... Bogoslužje prije pada u grijeh .............................. 24 2............................................... Bogoštovne djelatnosti.. Služba ..................................... BOGOSLUŽJE U STAROM ZAVJETU ............... OSNOVNO ODREĐENJE POJMA LITURGIJA ..................................................................................................2................ 20 2.............. Bogoštovlje ............ 21 2........ 9 UVOD.....................................................................................................................................3..............5......................... 13 1...... 33 ....................... ISUS I BOGOSLUŽJE .....5................. Svećenstvo .................4................ 18 1............SADRŽAJ PREDGOVOR ........... 19 2.5.................. 26 2...1..................... 28 2.....................................6... Kovčeg saveza ................................. 15 1................ Bogoslužje ................................

........3.... Apostolsko vjerovanje ................. Liturgijska vjeroispovijedanja..... 56 6.... Oblikovanje liturgijskog kalendara.............................1... Bogoštovna mjesta...................................................... Molitva – liturgijski obrasci .................................. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika ............... 37 4..........2........................................ Liturgijske stranputice .................................. 38 4.2....................... 39 4..................... Sloboda kršćanstva .... 37 4.......... 55 6........4...... RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO VRIJEME......1.........4...POČECI KRŠĆANSKE LITURGIJE ............................................. 47 5............................ 59 6.... LITURGIJA U POAPOSTOLSKO DOBA................................................. Ignacijevi spisi ... 50 5.......... Rani liturgijski teološki obrasci ...... 61 6...........3. Propovijedanje i naučavanje ..... Apologija sv.......... Lomljenje kruha – euharistija .......... 64 6. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog ............. 55 6.....1...1.....................................4....................................3. 49 5.............. 68 ..1...3.....1.......... 45 5.........1................ 57 6..1...............1............1............ 47 5...2............4...........2........... Klementova poslanica Korinćanima ............. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama..............1..2............ Liturgija katekumena i liturgija vjernih ..... 43 4................................. 51 6..... 42 4...........3.......5...............1........2............. 56 6.. Justina ............................................... Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu ......................................... 65 6........ Atanazijevo vjeroispovjedanje..1.............................................................. 49 5.............. Didache ..5......... 44 4................ Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje ........ Nedjelja – Dan Gospodnji .......... 62 6....................1.... Teološki utjecaj na liturgiju..............1........................................1.. 58 6......1..........................................1........1.....................

..............................................2.........4.. 104 8....................... 74 7.................... Martin Luther ........................................... Puritanci ..3......1.................................... stoljeća...........................................................................9....... 93 8.......................... 73 7.. 115 8............. 73 7.. 116 8...................................................1.......... 119 9.................... i 20...............4........5...... PROTESTANTSKA REFORMACIJA I LITURGIJA.................... 85 8..... RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II........... VATIKANSKOG SABORA .............................................................6.......... 82 8...............7................ 110 8.......................... 107 8.. William Farel........ Razvoj euharistijske teologije i prakse ..11... 123 ... 95 8.........Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7 7....1........................ 92 8......... Odbacivanje posredničke svećeničke službe.... 117 8.................................................. Anglikanska crkva.. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora ..................................................................... Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij .....11..... Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije ...................11...........................................................3.. Predreformacijsko stanje ............................. 117 9. 90 8...... 80 7....... 76 7................ Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ........1....... 115 8.......10... Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama ............ Anabaptisti i baptisti .............................. Uvođenje narodnog jezika u bogoslužje .............4............................. Razvoj liturgijskog ruha i liturgijskih boja ..............................5.............. Liturgijski pokret 19.....11................ 106 8.. 101 8.................... RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO REFORMACIJE ......2................8....... John Knox .. 115 8.......... Jean Calvin .........3......................................................................................... Martin Bucer........... 85 8........................ Urlich Zwingli .......2.... Propovijed ............5....................11........................ Struktura liturgije – himne i molitve ............................... Karolinška obnova .................................. 119 9....11....2..................

9.2.1. Liturgijski pokret među rimokatolicima ........................ 123 9.2.2. Liturgijski pokret među protestantima .......................... 125 9.3. II. vatikanski sabor ..................................................................... 127 9.3.1. Latinski jezik ............................................................................ 127 9.3.2. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju ..................................... 131 9.3.3. Sveto pismo i propovijed u liturgiji ..................................... 133 9.3.4. Molitva vjernika ...................................................................... 136 9.4. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije .................................................................... 137 9.4.1. Lekcionar .................................................................................. 139 10 . BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE BAŠTINE U HRVATSKOJ ............................................................................... 145 10.1. Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj............................ 145 10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj............................................. 154 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj ........................................................................ 154 10.2.2. Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj ........................................................................ 156 10.2.3. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj .......................................................... 158 10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj............... 164 10.4. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj ................................................................ 167 10.5. Kršćanska adventistička crkva u Hrvatskoj ........................ 171 10.6. Evangelička metodistička crkva ............................................ 174 ZAKLJUČAK .......................................................................................... 177 BIBLIOGRAFIJA.................................................................................... 181

PREDGOVOR

G

odine 1997. na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku obranio sam magistarski rad pod nazivom Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj, pod vodstvom mentora dr. sc. Davorina Peterlina. Od tada sam se s liturgijom upoznavao kroz svoju pastoralnu praksu, ali i kroz izučavanje povijesnog razvoja liturgije, posebice u protestantskim crkvama. Na žalost, na hrvatskom jeziku još uvijek nemamo literaturu koja bi se sustavno bavila bogoslužjem u protestantskim crkvama. Protestantske crkve u Hrvatskoj još uvijek nemaju niti dovoljno uređenih obrednika na hrvatskom jeziku. Stoga sam smatrao da bi ovakva jedna knjiga bila koristan doprinos u daljnjem izučavanju ove neiscrpne teme. Svjestan sam nesavršenosti ovoga djela. Tematika koja se ovdje ukratko obrađuje, zahtijeva mnogo više pojašnjenja. Upravo sam zato i nazvao ovu knjigu Povijesni pregled liturgije. Bavim se, dakle, pregledom povijesnog razvoja liturgije na Zapadu (stoga je izostavljen sustavniji osvrt na liturgije istočnih, odnosno pravoslavnih crkava) budući se u zapadnoj liturgijskoj tradiciji nalaze izvori za razvoj bogoslužja u protestantskim crkvama. Namjera mi je bila dati osnovne informacije o kršćanskoj liturgijskoj praksi u određenim povijesnim razdo-

10

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

bljima. Dakako da u ovome kratkom prikazu nisu mogla biti obuhvaćena sva razdoblja povijesnog razvoja kršćanske liturgije. Odabrao sam, po mome sudu, ona najznačajnija. Pod liturgijom prvenstveno mislim na uobičajeno glavno bogoslužje Riječi (propovijedanja) i Večere Gospodnje (euharistijska služba) koje se u većini crkava održava nedjeljom prije podne, odnosno na blagdane. Postoje i drugi oblici bogoslužja (jutarnja bogoslužja, večernja bogoslužja, obredi, biblijski sati, bogoslužja za djecu mladež i sl.) koja se u ovoj knjizi ne obrađuju. Želim zahvaliti svima koji su mi svojim savjetima i vrijednim primjedbama pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana: prof. dr. sc. Davorinu Peterlinu, prof. dr. sc. Dimitriju Popadiću, dr. sc. Stanku Jambreku, biskupu Janosu Kopacsi Kettosu, vlč. Dušanu Sajaku, Rubenu Kneževiću i drugima. Posebice zahvaljujem mojoj obitelji – Tamari, Mihaelu i Ivani, na njihovom strpljenju sa mnom tijekom pisanja ove knjige. Radovat će me ukoliko ovo skromno djelo posluži nekome kao poticaj u istraživanju liturgijske znanosti u njenim različitim aspektima. Dr. sc. Jasmin Milić O Uskrsu, 2007. godine

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 11 «Čovjekov glavni i najviši cilj jest proslavljati Boga te u Njemu potpuno uživati za uvijek» Westminsterski katekizam. 1 pitanje. .

.

odnosno da se stavi pod zaštitu nekoga moćnijega od sebe. koji je želio suzbiti svaku religioznost. kraljevima…) i sl. Čovjek je pronalazio objekt štovanja jer je osjećao iskonsku potrebu da nekoga štuje. iz kuće ropstva.2 Jedan od najtežih grijeha u 1 I danas su primjetni alternativni oblici štovanja različitih idola koji naizgled nemaju religijska obilježja. otkrivši mu svoju volju i po pitanju štovanja. i Zapad ima svoje oblike štovanja osoba koje se uzdiže do božanskoga štovanja. Bog tvoj. Takve oblike štovanja osoba kao i ideologije. poput religijske dogme nalazimo u pojedinim komunističkim sustavima. proslavlja. U prvoj zapovijedi Dekaloga Bog se objavljuje kao jedini Bog: «Ja sam Jahve. Od samoga početka čovječanstva nailazimo na znakove štovanja različitih oblika božanstva. Nitko drugi i ništa drugo ne smije biti objekt obožavanja koje pripada jedino Bogu. poput štovanja različitih medijskih zvijezda kao idola. drugome čovjeku (faraonima. stvorio je svoje vlastite kultove ličnosti kojima se iskazivala (odnosno iskazuje) štovanje.» (Izl 20. Nemoj imati drugih bogova osim mene. koje je neuk čovjek nerijetko prepoznavao u životinjama. Bog od svoga naroda traži isključivo štovanje. prirodnim pojavama (koje su čovjeku djelovale kao natprirodne pojave). 2-3). Međutim. 2 . koji sam te izveo iz zemlje egipatske. obožava. Komunizam.1 Bog se u povijesti objavio svome narodu.UVOD Č ovjeku je urođena svijest za potrebom štovanja Boga.

da im budu na sramotu. Bog tvoj. U knjizi proroka Izaije. 23). ništavan je. odnosno osoba i predmeta kao božanstvo. koji kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena. izrađivači njihovi više od bilo koga. ili u vodama pod zemljom.14 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Starome zavjetu jest idolopoklonstvo. «Ne pravi sebi urezana lika niti kakve slike onoga što je gore na nebu. 19-20).» (Izl 20. i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. a kasnije i u kršćana (kao i u drugim religijama) organiziraju se zajednička bogoslužja Božjega naroda. Jer ja. to jest kroz svoje tijelo. jer Otac takve klanjaoce želi». Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju. 44.» (Heb 10. Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje? Gle. Bog sam ljubomoran.. U tekstu koji je pred nama razmotrit ćemo povijesni razvoj kršćanska bogoslužja. Ne klanjaj im se niti im služi.3 Novi zavjet objavljuje Krista koji dolazi kao ispunjenje starozavjetnog bogoštovnog sustava te uspostavlja novi način pristupa Bogu. štovanje drugih «bogova». On ga omogućuje time što po Njegovoj žrtvi na križu svatko može doći izravno pred nebeskog Oca.. već nastupa vrijeme «kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u Duhu i istini. svi će štovatelji likova biti osramoćeni. a iskazujem ljubav tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. u Židova. O ovoj temi na poseban način govori poslanica Hebrejima. 4-6). više u obrednom a donekle i u teološkom smislu te vidjeti kako se kršćansko bogoslužje razvijalo unutar različitih kršćanskih crkava odnosno denominacija. ili dolje na zemlji.» «Prema tome. odnosno koji kažnjava idolopoklonstvo. 9-11.. 3 U drugoj zapovijedi Dekaloga Bog traži isključivo štovanje.. (Iv 4.4 Krist uspostavlja novi bogoštovni sustav koji više neće ovisiti o određenom mjestu. budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor. Jahve. 4 . Bog osuđuje izradu kipova u svrhu štovanja: «Tko god pravi kipove. otkrivajući sebe kao ljubomornog Boga koji ne trpi štovanje bilo čega drugog.. braćo. Pored privatnoga štovanja (osobne molitve) pojedinaca.

države. kultnu službu. 12). ADAM. A. poput Lk 1. str. 6). Budući da su javna zvanja u Grka bila usporediva sa službama svećenika i levita u Starome zavjetu. stoljeća prije Krista termin leiturgia se koristi i da označi bogoštovnu. kao i za pomoć Usp. no isti se termin upotrebljava i za svećeničku Kristovu službu (Heb 8. odnosno za javno dobro. Heb 9. 23. 21. Od 2. 1993. Uvod u katoličku liturgiju. .OSNOVNO ODREĐENJE POJMA 1. humanitarno djelovanje oko pomoći vjernicima u Palestini (2 Kor 9. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Znanstvenik koji se bavi proučavanjem liturgije naziva se liturgičar. Liturgija dolazi od grčke riječi leiturgia (od glagola leiturgein) koja je u Grka označavala svako dobro djelo učinjeno u korist naroda. 10. prijevod Sedamdesetorice (Septuaginta)6 za njihovu službu upotrebljava izraz leiturgia. oko 250-150 godine prije Krista. Liturgija Znanost koja se bavi proučavanjem kršćanskog bogoslužja naziva se liturgika.5 Kako bi smo mogli proučavati liturgijsku znanost potrebno je razumjeti značenje riječi liturgija.1. LITURGIJA 1. 11. 3 6 5 Grčki prijevod Staroga zavjeta. Isto možemo vidjeti i u Novome zavjetu. a osoba koja predvodi bogoslužje odnosno vrši liturgijski čin jest liturg.

redoslijedom bogoslužja. već se odlikuju slobodom i kreativnošću voditelja bogoslužja. Danas. Bogoštovlje Jedan od termina koji koristimo za liturgiju jest bogoštovlje. slobodna bogoslužja koja ne podliježu određenim pisanim formama. Pravoslavna. «Bogoštovlje je u svakoj religiji susretanje zajednice s božanstvom i ispovijedanje vjere. izraz liturgija označava bogoslužje kršćanskih crkava. On označava one aktivnosti pojedinca ili zajednice po kojima se štuje Bog.2. 30). Anglikanska. izraz liturgija se primjenjuje u onim crkvama i za one crkve koje imaju tzv.7 Pod time se misli na propisano i definirano bogoslužje. Starokatolička Evangelička. kako ćemo vidjeti kasnije. liturgijskim prostorom i sl. Tzv. Pentekostne crkve i sl. Slobodna bogoslužja nalazimo u tzv. 2). Bo7 Crkve koje primjenjuju liturgijska. koje se odlikuje određenim liturgijskim radnjama. Reformirana. No budući da se određene kršćanske crkve razilaze i po pitanju kršćanskoga bogoslužja u praktičnom i dogmatskom smislu. stare Istočne crkve. su: Rimokatolička (i Grkokatolička). Metodistička i sl. dakle propisana bogoslužja. sadržaj i jednih i drugih tipova bogoslužja je u biti veoma blizak. 8 . te uspostavljanje veze između čovjeka i Boga… Čovjekovo klanjanje Bogu poprima zajedničarski oblik. 1. Za razliku od liturgijskih bogoslužja imamo tzv.8 No. Termin leiturgia označava i bogoslužje rane Crkve (Dj 13. najčešće u određenim oblicima. Sam izraz bogoštovlje ukazuje na njegovo značenje. odjećom svećenika. Crkvama reformacijske baštine poput Baptističke crkve.16 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE apostolu Pavlu dok je bio u tamnici (Fil 2. liturgijska bogoslužja. propisanim molitvama.

odnosno neke zajedničke crte bogoštovlja susrećemo gotovo u svim religijama. str. kao npr. koja je u određenim tradicijama.10 Ova definicija obuhvaća subjekt (ljudska bića) i objekt doživljenog iskustva (Boga). proslavljamo ga i štujemo. Iako svaka religija poznaje privatnu molitvu. 3.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 17 goštovlje nije samo izraz čovjekove potrebe za svojim stvoriteljem nego i izraz čovjekove dužnosti klanjati se Bogu..11 Sama riječ bogoštovlje kao i definicije koje iz nje proizlaze podrazumijevaju Božje postojanje. u Islamu. 1987. Mi služimo Bogu.»9 Jedan kršćanski teolog određuje bogoštovlje kao «odaziv stvorenja Vječnomu». Središnje teme Staroga zavjeta. koji govori o Bogu kao objektu služenja. Bogoslužje je najprikladniji hrvatski izraz kojim možemo definirati kršćansku liturgiju. Naime. Neki oblik bogoštovlja prisutan je u svakoj religiji. str. bit bogoštovlja jest zajednički čin u kojem zajednica vjernika štuje Boga. no u isto vri9 A. 1963. UNDRHILL. Bogoštovatelj ne štuje Boga samo radi onoga tko Bog jest. New York: Harper and Brothers. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. 3. već i zbog onoga što Bog čini. 1.. odnosno štovanja. R. kako u povijesti. strogo propisana obveza. 287. 1996. RICE. Maruševec: ATF. 10 11 . tako i u osobnom životu štovatelja. E. nalazimo i termin bogoslužje. REBIĆ. Worship. str. Uvod u kršćansku teologiju. 143. Bogoslužje Pored termina bogoštovlje. kršćanska liturgija je dvostruki čin. Bogoštovatelj shvaća da je Bog beskrajno velik te ga svjestan Njegova veličanstva želi štovati. odnosno vjerovanje u Boga od strane bogoštovatelja.

Služba Osim gore navedenih izraza.4. str. Za sada neka nam u tom cilju posluži citat velikoga reformiranog teologa Karla Bartha koji s pravom ustvrđuje: «Kršćansko je bogoslužje ono najvažnije. poput riječi bogoslužje . nego da služi…’ (Mt 20. 1938. ADAM. No koji god termin upotrebljavali. Termin služba je jednostavan prijevod hebrejske riječi abadah koja se upotrebljava u Starome zavjetu da označi službu Bogu. Mk 10.Bog kao onaj koga se služi i Bog kao služitelj onima koji mu služe. 45).18 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE jeme i Bog služi nama jer nam «daruje uslugu svoga spasenja u Kristu. Gotteserkenntnis und Gottesdienst nach reformatorischer Lehre. str. 28.»12 Mogli bi smo reći da je bogoslužje u prvome redu Božje služenje nama a tek onda naše služenje Bogu. .13 12 13 A. što se na zemlji može dogoditi». 10. najhitnije i najdivnije. 1. koji je sam rekao da nije došao ‘da bude služen. I termin služba može imati dvostruko značenje. ZollikonZürich. koje dolazi kao odgovor vjernika na konkretno Božje djelovanje. Uvod u katoličku liturgiju. 15. nailazimo i na jednostavan termin služba za liturgiju odnosno bogoštovlje ili bogoslužje. valja nam shvatiti samu bit kršćanskog služenja Bogu.

Nije bilo grijeha koji bi narušavao ovaj sklad. Odnos Boga i čovjeka nije bio složen. Na ovaj način je čovjek trebao potvrditi svoju poslušnost Bogu. Bogoslužje nakon pada Padom u grijeh. Čovjek je kao neku vrstu bogoslužnog čina trebao biti poslušan Božjoj zapovijedi o neuzimanju ploda sa «stabla dobra i zla» (Post 2. prijateljsko zajedništvo s Bogom. Bogoslužje se sastojalo u poslušnosti i u izravnom. ZAVJETU 2. neposrednom zajedništvu i druženju s Bogom. Sistem žrtvovanja ujedno ukazuje i na Krista koji će dati potpunu žrtvu kao . U tome smislu ustanovljava se institucija žrtvovanja životinja.2. 2. Potrebno je za učinjeni grijeh dati određenu zadovoljštinu Bogu. 16-17).1. Žrtvovanje postaje konkretno bogoslužje koje govori o čovjekovom grijehu. Time je zajedništvo. odnosno prijateljstvo Boga i čovjeka bilo narušeno te čovjek od tada mora na drugačiji način pristupati Bogu. Krv je otkupna cijena za narušeni sklad između Boga i čovjeka.BOGOSLUŽJE U STAROME 2. čovjek je uvrijedio Boga te time pokazao svoju neposlušnost odnosno nepoštivanje Božje zapovijedi i samoga Boga. Bogoslužje prije pada u grijeh Prije pada u grijeh čovjek je imao savršeno.

da je 14 Usp. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. 26 te kasnije kad ga je Mojsije dao izraditi (Izl 36. 2. sustavni ustroj bogoslužja događa se u Mojsijevo vrijeme. Mamri i Beer Šebi. ohel Jahve ili mikdaš Jahve ili ha-bajith. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. U vrijeme Izraelskih patrijaraha i na početku Mojsijeve službe Izraelci su podizali žrtvenike (hebr: mizbeah) na mjestima koja su bila vezana uz starokanaanska kultna mjesta. Opise Šatora nalazimo u Jahvinim uputama (Izl 25. Nemamo detaljan opis redoslijeda bogoslužja koje se obavljalo u Šatoru u vrijeme hoda kroz pustinju. Uzorak je pokazan Mojsiju «na gori». no znamo da su se u njegovom dvorištu prinosile žrtve. 1993. kada se javljaju dvije vrlo važne institucije Izraelaca: Sveti šator i Kovčeg saveza. No.3. Stoga su starozavjetni vjernici po žrtvovanju izražavali nadu i vjeru u obećanoga Otkupitelja. bilo je potrebno i da mjesto u kojem će se obavljati glavni bogoštovni čini bude pokretljivo. Šekem. Sveti šator Knjiga Izlaska 25. to jest Sveti šator (hebr. govori o uputama koje je Mojsije dobio od Jahve o gradnji Svetišta. Betelu.14 Sveti šator je služio kao mjesto bogoslužja u vrijeme boravka u pustinji. Tako čitamo u Biblijskim zapisima da su žrtvenici podizani u Šekemu. 78-79. poglavlje. Budući da je narod Izraela bio u pokretu. Betel i Mamre su vezani uz ime Abrahama i Jakova dok je Beer Šeba vezana uz Izakovo ime). Svako od ovih svetišta vezano je uz ime nekog od patrijaraha (npr. a po tom uzorku trebalo je izgraditi zemaljsko svetište. 8-38).20 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pravu zadovoljštinu za grijehe paloga čovjeka.. . najvjerojatnije u formi vizije.

konačno je vraćen Izraelcima i bio čuvan u Kirjat-jearimu (5. 3 sl. 18 i drugdje) na kojima su bile ispisane Božjim prstom Deset zapovijedi koje je Mojsije primio od Gospodina na planini Sinaj (Izl 20. Naziva se Kovčeg saveza (Izl 25. 10-22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 21 u njemu prebivala slava Jahvina odnosno znak Jahvine prisutnosti među svojim narodom (Izl 25. 2. 8. 5-7. odnosno svjedočanstva (Izl 31. Kovčeg je djelovao i na neizraelce što je vidljivo iz reakcije Filistejaca prilikom donošenja Kovčega na 15 Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta.1).) te zarobljen od strane Filistejaca (4. 37. Nakon što je među Filistejcima prouzrokovao zastor te bio slan od grada do grada. Napokon ga je David dao prenijeti u Jeruzalem gdje je bio čuvan u šatoru dok nije Salomon sagradio hram te ga postavio u Svetinju nad svetinjama (2 Sam 6.4. 11) a bio je također i mjesto gdje su se svi Izraelci mogli obratiti Jahvi (Izl 33. zatim u Betelu (Suci 20. . da se u njemu Mojsije susretao s Jahvom (Izl 33. 4 i sl. osim iz apokrifne tradicije koja se spominje u 2 Mak 2. To je posljednje što o njemu znamo.»15 Izraelci su u svome lutanju kroz pustinju nosili i Kovčeg jer je simbolizirao mjesto Božje prisutnosti. Kovčeg saveza Podaci o Kovčegu saveza zapisani su u Izl 25. 1-9. Bio je donesen u bitku kod Afeka (1 Sam 4. «Kovčeg je bio središte izraelskog bogoštovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju i dalje do razorenja hrama 587. Nakon ulaza u obećanu zemlju bio je držan u Gilgalu (Jš 7. 11). 81. Bio je simbol saveza između Boga i Izraela. 1 Kralj 6. 22 i drugdje) budući su u njemu pohranjene ploče saveza. 8). 6). 1-17). str. 1-9). 19. 7). 3). 27) te u Šilu (1 Sam 3.

1992. dakako. 2.16 Sveti šator i Kovčeg saveza činili su cjelinu. Mispa. Već je David namjeravao podići hram u čast Jahvi. S druge strane Bog u njemu pokazuje svoju slavu usred oblaka. On sam. središte je obrednih radnji bogoslužja. str. Biblijske starine. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. oda16 A. Jeruzalemski hram Iako su bila poznata i ranija svetišta koja su Izraelci imali od osvajanja obećane zemlje do podizanja hrama (Gilgal. Izrael više nije putujući narod. 7). Šilo. Dan).22 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bojno polje: «Bog je došao u tabor!» (1 Sam 4. koji je znak Božje prisutnosti. a kamoli će neka zemaljska kuća (1 Kralj 8.. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega naroda. koje služi Izraelskom narodu.5. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom teritoriju. no ovu će zamisao ostvariti tek njegov sin Samuel koji gradi hram po uzoru na Sveti šator i u kojem će središnje mjesto zauzimati Kovčeg saveza. REBIĆ. Šator je bio pokretno svetište. Hram će doći na mjesto Svetog šatora kojega je Mojsije izgradio po zapovijedi Jahvinoj. 27)! Ali da svom narodu omogući da ga sigurno susreće. Ofra. . također u pokretu i u kojemu se obavljalo bogoslužje. Time on vidljivo naznačuje da mu se taj Hram svidio kao ‘prebivalište u kojem prebiva njegovo Ime’. Kovčeg je bio poput nacionalnog barjaka Izraela. «… I tako jeruzalemsko svetište preuzima ulogu nekadašnjega bogoštovnog mjesta za plemena. 175. a kovčeg. nije vezan uz ovaj opipljivi znak svoje prisutnosti: ni nebesa ga ne mogu obuhvatiti.

. Rječnik biblijske teologije. godine prije Krista). slavili blagdani i sl.-37. a izgradio ga je Zerubabel. 9 metara širok i 13 metara visok (1 Kr 6. godine poslije Krista. 307. godine prije Krista..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 23 brao je to prebivalište za koje je rekao: ‘ Tu će biti moje Ime’ (1 Kralj 8. 1980. Podijeljen je bio u dva djela: unutarnji dio i na Svetinju nad svetinjama (u kojoj se nalazio Kovčeg saveza) koja je od unutarnjeg dijela bila odvojena zidom a kasnije zavjesom.»17 Hram u najužem smislu riječi nije bio jako velik jer je prvenstveno izgrađen za službu Bogu a ne da primi veliki broj ljudi. hram je želio ponovno izgraditi Ezekiel (Ez 40-42). Salomonov hram bio je do temelja srušen 587. Dovršen je 64. no nije ga uspio nikada izgraditi. Židovi i danas slave uspomenu na posvećenje ovoga hrama na blagdan hanukah. Nakon toga. Sprijeda se nalazio ulaz širok 4. 18 .18 Tako su Izraelci dobili svoj hram koji je postao središnje mjesto obavljanja bogoslužja. a uz njega su se nalazile skladišne prostorije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Iako se o hramu može govoriti i iz arhitektonske pa i političke perspektive. 256. LEON-DUFOUR. i najveličanstveniji hram je izgradio Herod. str. ograničit ćemo se ovdje na bogoštovno značenje koje je imao u Izraelskom narodu. 1989. godine prije Krista od strane babilonskog kralja Nabukodonozora. Bio je dvostruko viši od Salomonovog i obložen s mnogo zlata. Biblijski priručnik. Treći. str. 2).5 metara. K njemu se hodočastilo. Zagreb: Duhovna stvarnost. Bio je oko 27 metara dug. Drugi je hram bio posvećen 515. Postojao je Kristovo vrijeme i za njega je Isus izrekao proroštvo 17 X. 29). u njemu su se prinosile žrtve. U usporedbi sa Salomonovim hramom bio je neugledan i siromašan. Ovaj je hram bio uništen u vrijeme hasmonejske vladavine (164.

dolazi od riječi karab što znači biti blizu. Biblijske starine. U Bibliji se spominju različite vrste žrtava: žrtve paljenice. Levitski za- 21 22 23 . Kad je prinositelj vidio da je svećenik jede meso bez opasnosti. REBIĆ. To je bio dragovoljan prinos Bogu.» Enciklopedija Biblije. «To je bio prinos najboljeg brašna. 128. Prinositelj je stavio svoju ruku na glavu životinje da pokaže kako je to žrtva za njegove prijestupe.24 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE o razorenju (Mt 24. Bogoštovne djelatnosti Spomenuli smo žrtvovanje kao prvi oblik bogoštovlja što ga nalazimo u Bibliji. «Bogu se prinosila cijela životinja.23 Kako smo već ranije istaknuli. Dio tog prinosa – ‘spomen žrtva’ – palio se na žrtveniku. rimska vojska. pod vojskovođom Tirom srušila ga je do temelja. No kako je i Bog imao udjela u toj žrtvi. Levitski zakonik 2. osim kože koja je pripala svećenicima. Hebrejska riječ korba. Bio je to također prinos za uzdržavanje svećenika. 179-185. 128. znao je da je Bog prihvatio njegov čin pokajanja. Levitski zakon 3. 1-2). na neki način. pa ga je trebalo očistiti.20 žrtve prinosnice.1. Dio žrtve uzet je za hranu svećenika. str.19 2.5. «Te su se žrtve prinosile kad je neka osoba zgriješila protiv Boga ili neke druge osobe.22 i žrtve pokajnice. str. Tražilo se.. str. godine po Kristu. dostatno je dobro za Boga). Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Zagreb: Duhovna stvarnost. Levitski zakonik 1. «Obred je bio sličan obredu prinosa žrtve paljenice. 127. a meso je prinositelj podijelio sa svojom obitelji. 2000. ona se smatrala prijateljskim jelom s Bogom. Kršćanska sadašnjost. osim što se u ovom primjeru loj – koji su Izraelci smatrali najboljim dijelom – palio na žrtveniku. Po žrtvi se čovjek mogao približiti Bogu.» Enciklopedija Biblije.» Enciklopedija Biblije. Već 70. koju prevodimo kao žrtva. Životinjskom krvi poškropile su se sve strane žrtvenika kao daljnji znak da je žrtvovana životinja posvećena Bogu.21 žrtve pričesnice. str. pečena tijesta ili klasa zajedno s uljem i tamjanom. čovjek je 19 20 A. da se Bog spomene prinositelja po dobru. To je bilo i najbolje što je prinositelj mogao dati. Životinja je morala biti savršena i bez mane (samo najbolje. Krvlju žrtve poškropile su se sve strane žrtvenika u znak da je oskvrnuće uklonjeno smrću koja je nastupila. Taj je grijeh oskvrnuo ili uprljao svetost Pokretnog svetišta ili Hrama.

U hramu je svaki dan počinjao glasnim čitanjem biblijskih ulomaka i molitvama. 154. A... 4-9 – Šem’a – uvodna molitva u kasnijem sinagogalnom bogoslužju. Obred žrtvovanja na Dan pomirenja (Levitski zakonik 16) bio je nešto posebno. važno mjesto u bogoslužju zauzimalo je i pjevanje koje je također imalo molitveni karakter. 22-27 – formula blagoslova.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 25 žrtvom želio umilostiviti Boga (kajanje za grijeh). Pored osobne molitve. 5. klanjati mu se i zahvaljivati za dobra djela. str. 211-222. 1984. Molitva se uvijek vezivala uz žrtvu. Bez molitve nije bilo žrtve. no drugi je pušten u pustinju kao znak da su grijesi uklonjeni. str. 25 . 148. REBIĆ. Pnz 6. Usp. str. Br 5. Biblija donosi određene formule koje su se koristile kao molitveni. A. kao na primjer: Br 6. Pridruživao im se narod. Pritom su se. 14-26 – formula proklinjanja. kao i pri drugim žrtvama. Pnz 26. Hramski zbor levita pjevao je hvalospjeve. osobito konik 4. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 128.» Enciklopedija Biblije. Jedan je ubijen kao pri uobičajenoj žrtvi okajnice. 21-22 – formula koja se upotrebljava uz obred ‘vode gorčine’. 1-10 – formula za molitvu pri prinošenju prvih plodova. Središnje teme staroga zavjeta.24 Molitva također ima značajnu ulogu u osobnoj i zajedničkoj pobožnosti Izraelaca i drugih naroda. a sama je molitva žrtva na djelu. Izraelci su obavljali i zajedničku molitvu koja je bila dio bogoslužja. 24 Usp. Uz molitvu. Biblijske starine. prinosila dva jarca. 7. REBIĆ. Pnz 27. str.25 Ona je temeljni izraz religijskog osjećanja. liturgijski obrasci. Biblijski leksikon.

11). u kojoj se ostvaruje unaprijed određeni naum čovjekova spasenja. Oni koji nisu mogli prisustvovati molitvi u samome hramu. večernju molitvu i sl. Struktura psalama je takva da izražava molitveno raspoloženje. U Izl 20. prema Jeruzalemu. 18) . str. Psalmist također spominje tri dnevne molitve (Ps 55. . Psalmi su prilagođeni za određene prilike pa tako imamo psalme za jutarnju molitvu. Osim ovoga tjednoga blagdana.Starozavjetni liturgijski kalendar Središnji dan starozavjetnog bogoštovlja jest Šabat. U hramu se molila svakodnevna jutarnja i večernja molitva a najvjerojatnije i druge molitve. ma gdje se nalazili. nalazimo u knjizi psalama. Bog je počinuo nakon šest dana stvaranja.26 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE za Blagdan sjenica.2. počinak)nalazimo u Post 2. 134. 1-3. 2. u podne koju Danijel moli (Dn 6. Prvi spomen Šabata (heb. a po tome i tvorac povijesti. prije objave Deset zapovjedi vidimo da su Izraelci na Šabat potpuno odmarali. 8-10 zapovijeda se narodu Božjem da održava šabat. U Izl 16. okretali su se pri osobnoj molitvi. «Bog je dakle u Bibliji početnik vremena. Bog zato i stvara vrijeme da bi u njemu objavio i ostvario taj svoj vječni naum.27 Taj dan podsjeća Izraelce na Boga Stvoritelja.5.26 Pjesme koje su se pjevale u hramu. Izraelci imaju i godišnje blagdane koji ih podsjećaju na određena razdoblja njihove povijesti. Bog djeluje u povijesti te u vremenu djelotvorno ostvaruje svoj naum spasenja. psaltiru. kao npr. te blagoslovio sedmi dan – Šabat. Enciklopedija Biblije. Zato Biblija u ritmu vremena gleda ritam objave Boga: ne dokidajući kozmičke stvarnosti vremena niti stvarnosti vremena kao elementa 26 27 Usp. 23.

10-12..Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 27 ljudske povijesti. i to bez kvasca (‘beskvasni kruh’). «To je bio najdraži i najradosniji blagdan. Enciklopedija Biblije. Ponovljeni zakon 16:19-12. Te je noći svaka obitelj prinijela na žrtvu jedno janje.30 i Blagdan sjenica. Prva se pasha zbila u večer uoči 14. str. 120. 1996. str. Jošua 5. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Podsjećao ih je na prvi kruh napravljen od žita koji su jeli četiri dana nakon što su ušli u Kanaan. berba grožđa i maslina. 30 29 «Na kraju žetve žita svećenik je prinio dva hljeba kruha umiješena od novoga brašna uz žrtvovanje životinja. kao tjedni blagdan. prinošenu uoči Božjeg izbavljenja Izraelaca iz Egipta. dan mjesečeva mlađaka koji je označavao početak svakoga novoga mjeseca i bio praćen zvucima trube. kad se završila žetva. ZAGORAC. 120. Krist. Levitski zakonik 23: 15-21. anđeo smrti ubijao je Egipćane. Pasha je bio najvažniji godišnji blagdan. 10. posvetitelj vremena. te tri godišnja velika blagdana: Blagdan pashe i beskvasnih kruhova. ali u novozavjetno je vrijeme bila glavna ‘hodočasnička’ svetkovina u Jeruzalemu. jeo se kruh koji se brzo mijesio. Pri pashalnom objedu i tijekom cijelog tjedna. Blagdan je poslije postao poznat kao Pedesetnica prema grčkoj riječi ‘pentekostes’ koja znači ‘pedeset’. Dio svetkovine bio je i boravak na otvorenom u vrtu. str. zatim mjesečni blagdan Svetkovina mladog mjeseca. Biblija gleda vrijeme pod vidom objave i ostvarenja Božjeg nauma spasenja u njemu. Izlazak 12. na krovovima kuća. a poštedio prvorođence Egipta. Marko 14: 1-2. To je također bio podsjetnik za brze pripreme za odlazak kada je faraon konačno dopustio da Izraelci napuste Egipat. u šatorima ili kolibama načinjenima od zelenih grančica. Izlazak 23:16.»28 Blagdani se počinu slaviti u Mojsijevom razdoblju i to već spomenuti Šabat. Ti su šatori (ili ‘prebivališta’) bili 31 .29 Blagdan sedmica. Enciklopedija Biblije. Tako je Pasha postala podsjetnikom na prvu žrtvu takve vrste. Svetkovao se u jesen kad su skupljeni svi plodovi. Bilo je to vrijeme velike radosti i zahvaljivanja za Božje darove kroz žetvu. I do danas se taj blagdan održao kao najvažnija židovska svetkovina.31 28 V. Tada je Bog ‘prolazio mimo’ kuća Izraelaca jer je krv janjeta bila poškropljena na nadvratak i oba dovratka. To se zbivalo pedeset dana (ili sedam sedmica i jedan dan) nakon Pashe i početka žetve. nisana. U početku se Pasha svetkovala po kućama.

120. 199-210.» Enciklopedija Biblije. pustio ga je u pustinju kao znak da je grijeh cijele zajednice uklonjen. 32 Prvi dan sedmog mjeseca trube su pozivale na posebnu svečanost. 152. str. 121. Usp. str. Svećenstvo Dok su poganske kultove vodili svećenici. str.» Enciklopedija Biblije. obučen u odjeću od bijelog platna. On se još naziva Svjetla jer su ljudi palili svjetiljke po kućama i sinagogama. Zatim bi uzeo jarca.. str. a nakon sužanjstva uzimao se kao blagdan nove godine iako su se i dalje dani brojili od nisana (ožujak/travanj). «Uzbudljiva i bučna svetkovina koja vuče podrijetlo iz vremena kada su Estera i njezin rođak Mordokaj spasili židovski narod od masakra za vladavine perzijskog kralja Kserksa ‘Ahasvera’). Pr.36 2. Središnje teme Staroga zavjeta. Purim35 i sl.. god. štovalo i prinosilo žrtve. Biblijske starine. str. Nova godina (Roš Hašana). Veliki bi svećenik. str.33 Posvećenja hrama (hannukah)34. i nakon što je stavio ruku na njegovu glavu. najprije prinio žrtvu za svoj grijeh i grijeh svećenstva. Stari nam zavjet govori i o drugim svetkovinama kao npr. To je nutarnji. A. A REBIĆ. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. a zatim drugu žrtvu za grijeh naroda. 33 34 35 36 . Purim znači ‘ždrijeb’ a odnosi se na ždrijeb koji je bacio Haman. Osim ovih velikih blagdana.» Enciklopedija Biblije. Ondje je škropio krvlju žrtve. 120-139. Kr. Enciklopedija Biblije. kraljev prvi dostojanstvenik da odluči kojeg će dana poubijati Židove. Izraelska bogoslužja u doba patrijarha vode očevi kao posrednici između podsjetnici Izraelcima na vrijeme kada su boravili u šatorima u pustinji. Toga se dana odmaralo.3. REBIĆ. 121.Usp. 121.» Enciklopedija Biblije.28 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Svi ovi blagdani imali su povijesno-spasenjsko značenje. Epifan.5. str. poznatoga kao žrtveni jarac.32 Dan pomirenja (Jom kippur). očistio i ponovno posvetio drugi Hram koji je obeščastio sirijski tiranin Antioh IV. najsvetiji dio Prebivališta (Svetog šatora ili Hrama. Prije se nazivao Srebrne trube. «Na taj je dan (Jom Kippur) sav izraelski narod priznavao svoj grijeh i tražio Božje oproštenje i očišćenje. «Taj je blagdan bio spomen na dan kada je Juda Makabejac 165. 121. Bio je to jedini dan u godini na koji je ulazio u Svetinju nad svetinjama.

dobio svećeničko odijelo i svečano blagoslovio narod. kakav treba on biti. prinositi žrtve…»39 Svećenik je službeni čuvar. što treba činiti i tako dalje. Svećenici su imali dužnost: svake subote postaviti na zlatni stol u Hramu posvećeni kruh. A. u 30. Ukoliko je izvukao 37 38 39 40 Usp. 156. Također su u Božje ime odgovarali na pitanja kao na primjer. Poradi svoje svete zadaće bili su podređeni strogim pravilima obredne čistoće. Njihove su dužnosti vezane za svetište i hramske žrtve no imali su i druge dužnosti. naučavatelj i tumač Zakona. . Pravila za velikog svećenika bila su još stroža. 179. koje je Veliki svećenik čuvao u vrećici na prsima. čistiti svjetiljke na svijećnjaku. Usp. Biblijski priručnik.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 29 Boga i ljudi svoga roda i plemena. REBIĆ. U svećenički stalež ulazilo se posebnim obredom posvećenja: bio je pomazan uljem na čelu u obliku slova kaf. 158.40 Svećenik. REBIĆ. paliti dva puta na dan tamjan na kadionom žrtveniku. U tu su se svrhu služili kamenjem Urim i Tumim. str. te ima važnu. može li se ići u bitku i sl.37 Organiziraniji oblici bogoslužja. jedan od Jakovljevih sinova. «U svećeničkom kodeksu (Levitiski zakonik) bilo je glede svećenika sve točno određeno: tko može biti svećenik. str. A. Tako su muškarci iz triju Levijevih rodova činili hramski pjevački zbor te su najvjerojatnije sastavili određene psalme poput Ps 85 i 87. neizostavnu ulogu u starozavjetnom bogoštovlju. Središnje teme Staroga zavjeta. Središnje teme Staroga zavjeta. godini života nasljeđuje obiteljski svoju službu (za razliku od novozavjetnog shvaćanja poziva u službu). str. Levije. bogoštovnog mjesta pa tako i ustanova svećenstva spadaju u Mojsijevo doba. Levijevi38 sinovi (leviti) određeni su za levitsku a Mojsijev brat Aron i njegovi potomci za svećeničku službu od kojih se izabirao Veliki svećenik.

Ispred njega gori vječno svjetlo. str.» Leksikon ikonografije. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 532.41 2. U sinagogi nije bilo svećenika već je sinagogom predsjedavao nadglednik odnosno predstojnik sinagoge. koji je raspoređivao čitače i molitelje te birao govornike. hebr. 43 . Sinagoga Sinagoga (od grče riječi synagoge =skupljanje. 126-127. U sredini prostorije nalazi se almenor.. str. torah). zborište) jest zgrada i prostorija42 u kojoj su se Židovi sabirali na bogoslužja izvan Jeruzalema.30 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Urim. Pretpostavlja se da su Židovi koji su nakon razorenja Jeruzalema 587. na molitvu. Na Šabat su se vjernici okupljali u sinagogi na slušanje. a glavni su mu elementi stupovi na bočnim stranama i u dnu koji nose trostranu galeriju (emporu) namijenjenu ženama. Sinagoga «Ima svoj poseban arhitektonski oblik.. E. stol s kojeg se čita Tora (Zakon. Beograd: Pravoslavlje.. U sinagogalnom bogoslužju mogli su biti uključeni i punopravni vjernici koji su čitali pa i tumačili pročitani biblijski odjeljak. 1990. nalazi se povišeno mjesto na kojem stoji ‘sveti kovčeg’ (hebr. do ulaza. str. pjevanje te završni blagoslov.43 Kasnije kršćansko novozavjetno bogoslužje najbliže je sinagogalnom bogoslužju. čitanje i tumačenje Božje riječi. Bogoslužja su se održavala na Šabat (subotu) 41 42 Enciklopedija Biblije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp. Nemamo pouzdane podatke o početku nastanka sinagoge. Pravokutnog je tlocrta. a sa svake strane tog kovčega po jedan sedmerokraki svijećnjak.. 104.6. a uzdužna joj je os okrenuta prema Jeruzalemu. Na jednoj strani te osi. godine prije Krista bili preseljeni u Babilon tamo organizirali i svoj vjerski život i ustrojili sinagogu. Također su poučavali Božji narod Zakonu. Svet Novoga zaveta. to bi značilo «ne» a ukoliko bi izvukao Tumim to bi značilo «da». Aron haqqodeš) to jest škrinja u kojoj su pohranjeni svitci tore. 1986. LOZE.

Knjiga Sudaca. Priveži ih na svoju ruku za znak. neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Čitanja a) Tora – Petoknjižje (bilo je podijeljeno u 164 čitanja) b) Proroci – osim proročkih knjiga ovdje su ubrajane i knjige Jošuina. potrebna je bila nazočnost najmanje sedam muškaraca. 4. «Čuj Izraele! Jahve je Bog naš. 24-26 45 46 . 22-26. 44 Usp. Zato ljubi Jahvu. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. posebice ponedjeljkom i četvrtkom te na velike blagdane. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. str. Šem’a: uvodna molitva iz Pnz 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 31 ali i radnim danima. Psalmi 5. Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim» Pnz 6. Da bi se bogoslužje u sinagogi moglo održati. Boga svoga. svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem. svim srcem svojim. tumačenje/propovijed (tada je bila izrečena živom riječju a danas se samo čitaju stari midraši). Z PAŽIN. (skripta za internu upotrebu slušača). 1 i 2 Samuelova te 1 i 2 Kraljeva. Liturgija sinagoge upotpunjuje liturgiju hrama. Povijest liturgije. 3. svrha sinagoge bila je da održi bogoštovni život židovske zajednice u dijaspori. i neka ti budu kao zapis među očima.46 Budući je sinagogalno bogoslužje nastalo u izgnanstvu. 4-945 2. 1989. Završni blagoslov iz Br 6. Midraš. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja. 3. Jahve je jedan. kad lijegaš i kad ustaješ. Navest ćemo ovdje redoslijed sinagogalnog bogoslužja u apostolsko vrijeme koje je zasigurno postalo uzor ranog kršćanskog bogoslužja: 44 1. 4-9.

. Kršćani štuju istoga Boga koji se objavio narodu Izraelu u Starome zavjetu. Budući se kršćanstvo prirodno nadovezuje na starozavjetnu objavu.47 Sinagoga je nazvana «Svetinja u malom» i u njoj se preklinjalo Boga da obnovi hram.48 Sinagoga je također služila i kao mjesna škola te kao sjedište mjesne uprave. 47 48 49 Usp. X. Rječnik biblijske teologije.32 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no ne preuzima povlastice hrama. Enciklopedija Biblije. 95. Usp. 135. 105. no spomenute činjenice su značajne kao uvod u bolje shvaćanje i razumijevanje novozavjetnog bogoslužja. tako i novozavjetno bogoslužje ima svoje korijene upravo u starozavjetnom štovanju Boga. LOZE. str.49 Svakako da bi smo mogli još govoriti o različitim aspektima starozavjetnog bogoslužja. Usp. LEON DUFOUR. str. Svet Novoga zaveta. str. E.

22). Od sada pa nadalje Krist će biti središte bogoštovlja. Ipak ima ozbiljnih primjedbi na konkretno vršenje toga kulta. 13. U svome djelovanju «Isus Krist nije zauzeo stav protiv tadašnjega kulta svoga naroda u hramu i sinagogi. 41. propovijedao je u sinagogama (Mk 14. str.»50 Svojim čišćenjem hrama (Iv 2. 205. koje se svode na potrebu obraćenja – očišćenja židovskog kulta. 49. 73.ISUS I 3. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.. no u isto vrijeme najavljuje novo središte bogoslužja. 10. BOGOSLUŽJE K ršćansko bogoslužje započinje s Isusom. V. 51 50 B. 22 i dalje). Nakon njegovog rođenja roditelji su ga prikazali u hramu (Lk 2. tijekom blagdana Isus odlazi u hram (Lk 2.. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 20-24). DUDA. str.51 U svome razgovoru sa ženom Samarjankom Isus najavljuje novi oblik bogoslužja koji će biti u «duhu i istini» (Iv 4. Iv 18. 20). ZAGORAC. 1997. Kristova svećenička služba. Sjeme je riječ Božja. . 1993. Tu su Židovi najprisnije doživljavali Boga u susretu s njim. 14 i dalje) Isus iskazuje poštovanje hramu (hram je «dom njegova Oca»). Iv 2. Za Židove je materijalni hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Krist je svoju službu započeo i obavljao u ozračju židovskog bogoštovnog sustava.

Usp. 1993. 20). 28. 35. Opraštanje. Lk 5. Mt 1.. str. Mt 27. Lk 6. MORIS. T. Iv 17. 24). str. pretpostavka je prinošenju žrtvenog dara (Mt 5. tumačenje evanđelja po Ivanu.. Ova molitva će zauzeti značajno mjesto u privatnoj kršćanskoj molitvi kao i u bogoslužju kršćanske crkve. 9-13). 25-27. Iv 18. 138. Isus je molitvu obavljao u uobičajeno vrijeme židovske molitve.52 Isus je navjestitelj. 2-4. str. Usp. 206. 12.. 34. 1-26) i privatno (Mt 14. ali i na otvorenome (Mt 5 do 7 poglavlja i sl. 1997. 9-13. pred svojim učenicima (Mat 6. 41-42). Mk 14. 36. CARSON. 16. D. Kristova svećenička služba. 53 54 . 23. A.) Isus uči svoje učenike moliti dajući im kao primjer molitvu Očenaš (Mt 6. Lk 9. Worship: Adoration and Action.54 52 Usp. Zasigurno da je ova molitva dana kao uzor kršćanima kako moliti vlastitu molitvu. 21-22. FRANCE. propovjednik riječi Božje u sinagogi (Mk 14. Mk 15. V. ali nedvojbeno je da je ona postala i u formalnom smislu dio kršćanske liturgijske prakse do danas. Njima valja opraštati jer će jedino na taj način i nama biti oprošteno. 39-42. Lk 11.. 46. Daruvar: Logos. 1997. 63. Lk 22. Grand Rapids.53 Isus podučava molitvi i svojim vlastitim primjerom. Michigan: Baker Book House. str. Evanđelje po Mateju. ali i u ispravnom odnosu prema bližnjima. već izraz njihova duha. te će njihovo klanjanje biti izraz ne samo njihova položaja tijela. Molio je javno (Mt 11.34 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dolazi dakle vrijeme kada će ljudi znati zašto se klanjaju (istiniti Bog se objavljuje u Kristu). odnosno izmirenje s bližnjima. Daruvar: Logos. 212. Iv 11. Ivan. 39-45). Ono se sastoji u proslavljanju Boga i povjerenju u Njega. R. Mt 26. Ona podučava Kristove učenike što uistinu znači istinsko bogoslužje. L. 49. Lk 10. ZAGORAC.

1992. uz ranije izrečenu molitvu Očenaš liturgijski obrazac koji će kršćanska crkva koristiti pri svakom euharistijskom bogoslužju do danas. str.E. Tako Isusovo novo krštenje ispunja naviještaj i smisao svih obrednih pranja iz Staroga zavjeta.. no u Kristu ona poprima istinsko ispunjenje. on ispunjava zahtjeve obrednih pranja i čišćenja koja su simbolizirala prijelaz preko Crvenoga mora i rijeke Jordana. O euharistiji odnosno Večeri Gospodnjoj bit će više govora u ovoj knjizi. dao novi značaj i ukazao na novi pristup molitvi. V. U Isusovim riječima: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja».Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 35 U Kristovoj proslavi pashalne večere sa svojim učenicima (Lk 22. Primajući Ivanovo krštenje (Mt 3. odnosno kršćanskoj liturgiji. Kristova svećenička služba. ustanovio je sakrament euharistije odnosno Večere Gospod- 55 56 U liturgijskoj tradiciji ove se riječi nazivaju Riječi ustanovljenja. R. WEBBER.56 Pasha je simbolizirala oslobođenje.55 Uspostavljajući dakle euharistiju. Krist se kod blagoslova kruha i vina koristi uobičajenom židovskom pashalnom molitvom. 208. prepoznaje se. str. 57 . rekli bi smo danas sakrament euharistije. 51. On je dakle naviještao riječ Božju. koja je u samom središtu židovske bogoštovne tradicije. kojim se ispunja proroštvo staroga prijelaza.»57 Možemo ustvrditi da Isus postavlja temelje kršćanskom bogoslužju. Isus je začetnik i kršćanskog krštenja. «U tom smislu je Krist pranje vodom (krštenje) uzeo kao znak prijelaza svojih vjernika s njime iz Egipta ovoga svijeta u kraljevstvo Božje. 14-20). Worship is a Verb. dolazi do uspostave bitnog elementa za kršćansko bogoslužje. a to je euharistija ili Večera Gospodnja. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. 13-17). ZAGORAC.

ostvarenje u njegovoj osobi. privremeno. kao navještaj i pripravu koja nalazi svoje ispunjenje. ZAGORAC. str. . Nisam došao ukinuti. Kristova svećenička služba.»58 58 V. «Isus je sve stvarnosti Starog zavjeta gledao kao nešto provizorno. Jer ‘ne mislite da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. pa i stvarnost kulta. 17). 14-29) i sa šabatom. Sve je dakle u Starom zavjetu.36 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nje. Dakle. nego ispuniti’ (Mt 5. blagdanom i osobito poistovjećuje svoju smrt i uskrsnuće s Pashom. Zato on sebe poistovjećuje s hramom (Iv 2. 206-207. osobno nam je ostavio i u svome učenju i svojim vlastitim primjerom glavne naglaske kršćanskoga bogoslužja. slika koja svoje ispunjenje nalazi u Kristu.

POČECI KRŠĆANSKE 4. koji je sjedio na prozoru uhvati dubok san te on. pade s trećeg kata dolje. Pavao je govorio prisutnima. dok je Pavao i dalje govorio. 42) «U prvi dan sedmice.» (Dj 2. produži govor do ponoći. Liturgija u Djelima apostolskim i poslanicama Knjiga Djela apostolskih i poslanice značajni su izvori za prikupljanje podataka o životu. Digoše ga već mrtva. kad se sastadosmo da lomimo kruh. 4. Pavao siđe. Kako je kanio sutradan otići.1. razvoj liturgije možemo pratiti kroz novozavjetne spise. vjerovanju i praksi prve crkve. LITURGIJE U prethodnom smo poglavlju ustvrdili kako je upravo Krist začetnik novozavjetnog bogoslužja. zajedničkom životu. A nekog mladića imenom Eutiha. Evo nekih opisa bogoslužja koje nalazimo u Novome zavjetu: «Oni su bili postojani u apostolskoj nauci. U gornjoj sobi gdje smo se skupili bile su mnoge svjetiljke. djelovanju. Opet se pope. razlomi i blagova kruh te proslijedi s . svladan snom. nadnese se nada nj. lomljenju kruha i u molitvama. Nadalje. obujmi ga i reče: ‘Nemojte se uznemiravati: Njegova je duša u njemu’.

16 i Dj 2. Ovaj izraz nalazimo i 1 Kor 10. 16). euharistija i zajedništvo. Izraz Euharistija dolazi od grčke riječi eukharistia što znači zahvala. Iako imamo i druge tekstove u Novome zavjetu koji oslikavaju ranu kršćansku liturgiju. lomljenje kruha.» (Dj 20. Nema sumnje da su prvi kršćani redovito na svojim sastancima lomili i kruh odnosno blagovali Večeru Gospodnju. Usp.1. prva je crkva nastavila činiti Kristovo djelo i u bogoštovnom smislu. F. Novi zavjet također koristi i izraz zajedništvo da opiše Večeru Gospodnju. 1987. Dakle. 180-183. ovi nam dostatno pokazuju glavne elemente bogoštovlja. Lk 22. 42. Upravo u ovoj praksi rane Crkve određene su kršćanske denominacije ustvrdile da je euharistija u ranoj Crkvi bila središte kršćanskoga bogoslužja. 19. Lomljenje kruha – euharistija59 U tekstovima koje smo naveli a iz kojih se vidi praksa ranog kršćanskog bogoslužja. Teologija Novoga zavjeta. 7-12). ona je evidentno bila neizostavan dio kršćanskoga zajedništva rane Crkve. Zajednička su blagovanja bila zapravo večere odnosno zajed- 59 Novi zavjet koristi nekoliko izraza za Večeru Gospodnju: Večera Gospodnja. U spomenutim tekstovima to su: lomljenje kruha. STAGG. Izraz lomljenje kruha nalazimo u 1 Kor 10. I onda otputova. Grčka riječ za zajedništvo u smislu Večere Gospodnje je koinonia.1. zahvalno mišljenje. 4. molitva i propovijedanje. U Djelima apostolskim nalazimo dva čina rane crkve u vezi s blagovanjem a to su lomljenje kruha i zajedničko blagovanje. evidentno je da se redovito spominje lomljenje kruha. 16. Luka u svome evanđelju navodi da je Krist zahvalio (eukharistesas) za kruh i čašu. 20. «Zar nije posvećeni kalež koji posvećujemo zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim?» (1 Kor 10.38 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE propovijedanjem dugo – sve do zore.. Kako bilo. . str. Novi Sad: Dobra Vest. Večera Gospodnja pojavljuje se samo u 1 Kor 11.

K. te reče: Ovo činite (svaki put kad ga pijete) na moju uspomenu!» (1 Kor 11. 19. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. VORGRIMLER. Pavao ovaj liturgijski obrazac predaje dalje crkvama:61 «Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali. str. Teologija Novoga zavjeta. 4. No iz određenih se novozavjetnih tekstova mogu naslutiti određeni liturgijski obrasci.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 39 nički objedi ljubavi. . 11-12.2. razlomi ga i reče: ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. 17 i dalje). za razliku od samoga čina lomljenja kruha i blagovanja kruha i vina kao uspomene na Kristovu smrt. Usp. nazvani Agape. Teološki rječnik.. poslije večere. dakle. Ovo činite na moju uspomenu! Isto tako uze kalež.60 Agape se kasnije nisu održale unutar kršćanskoga bogoslužja. 2004. 96-97. ponajprije ljubav Božju prema ljudima te ljubavi ljudi međusobno i prema Bogu. dade naslutiti kako je upravo ovaj obrazac služio u ranom bogoslužju kod molitve nad euharistijskim kruhom i vinom.1. evidentno je da apostol Pavao. 61 Usp. 23b-25). Molitva – liturgijski obrasci U Novome zavjetu ne nalazimo točan redoslijed odnosno formu kršćanskoga bogoslužja. vezano uz njeno blagovanje preuzima i vjeroispovjedne formule. GNILKA.. Kada govorimo o Večeri Gospodnjoj. RAHNER i H. Iz Pavlovih se riječi. str. J. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje je Krist ustanovio a koje je rana Crkva prihvatila kao liturgijski obrazac kod blagovanja. 1999. Ove su riječi najbliže riječima ustanovljenja iz Lk 22. Već smo spomenuli Kristovu molitvu Očenaš kao i riječi ustanov60 U grčkom jeziku Agape označava ljubav. Razlog zašto se Agape nisu održale moguće je naći i u zloupotrebama koje su se događale u ranoj Crkvi (1 Kor 1.

Ivan Apostol opisuje nebesko bogoslužje u Otk 7.40 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ljenja Večere Gospodnje. sazivi. 12. 95.63 O javnoj molitvi apostol Pavao govori u 1 Tim 2. 23-26. osobito 62 63 Berakah od hebrejske riječi barak=blagoslivljati. V.62 Neki elementi starozavjetnog bogoslužja. 12. «Molitve od sveopćeg značenja ograničene su na molitve za ljude koji vladaju. odnosno molitvu. ZAGORAC. 1. . 5b spominje se molitva hvale (hvalebnica) i prošnje (molbenica). Možemo pretpostaviti kako je prva Crkva koristila sinagogalne odnosno starozavjetne obrasce. 19. 42. molitve. u Djelima apostolskim 2. str.» Ovdje nalazimo princip molitve za vlasti. prije svega. 1-2: «Tako. Moguće je da se hvalebnica izricala po židovskom načinu berakah. izrazi: aleluja. Da su se Kristove riječi ustanovljenja koristile u bogoslužju rane Crkve potvrđuje nam apostol Pavao u 1 Kor 11. te nam je tako sačuvao oblike pojedinih aklamacija koje je najvjerojatnije prva Crkva koristila na bogoslužjima. molim da se upravljaju prošnje. amen i hosana. 10. Kršćani su pozvani moliti i za one od kojih im je nerijetko prijetila i opasnost. Usp. 6 i dalje. da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu. 47. Tim je aklamacijama zajednica potvrđivala pročitani ili izgovoreni tekst. i to možda zato što su kršćani skloni tome da vladare izostavljaju iz svojih molitava. zahvaljivanja za sve ljude. 14. za kraljeve i za sve koji su na višem položaju. Kristova otajstva. budući su prvi kršćani dolazili iz židovstva. 4. 3. što je bilo i prirodno. Primjerice. No molitvom za vlasti može se osigurati «tih i miran život». a koje je prva Crkva rabila kao aklamacije sačuvani su do danas u kršćanskim bogoslužjima kao npr. 24. Zasigurno su židovski bogoštovni elementi imali utjecaja na rano kršćansko bogoslužje. 24-31.

5-9 i sl. 63-64 Usp. Daruvar: Logos. GUTHRIE.. Javna molitva odnosno javna bogoslužja.»64 No osim konkretne molitve za vlasti.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 41 kada su oni otvoreno neprijateljski nastrojeni… Bez obzira na to jesu li državne vlasti zloupotrebljavale svoj položaj ili ne. one trebaju biti predmet molitve. 4. Efežanima. Crkva obavlja posredničku službu. Određene su egzegete također mišljenja kako su pojedini dijelovi poslanica (himne) uzeti iz ranokršćanske liturgije. nastavljajući zapravo vršiti Kristovo djelo. 3. 3-5. ne moli samo za svoje članove. 18-22. 30 i 32. Tim 6. 15-16. 2. W. D. 1 Tim 3. 15-20. J. Crkva treba moliti za «sve ljude». 5. Pastoralne. što je činjenica koja se često zaboravlja. 20. 6-11. 1 Sol 5. str. Osim o sadržaju molitve. STOTT. 3 – 14. 11-13. dakle. Prva je Crkva u molitvi koristila i himne ili hvalospjeve. dakle.65 64 65 D. 16. str... 1. Povijest liturgije. 1. Pavao govori i o načinu molitve. moraju imati svoj red. 1997. 1 Pt 1. GUTHRIE. 28-29. 22-25. osim u teškim. 2 Tim 2. Kol 1. Pastoralne poslanice. jer građani – kršćani na taj način mogu utjecati na razvoj državne politike. Upravo na ovome primjeru vidimo naznake Pavlove težnje da se bogoslužje organizira te da ima svoj određeni red i sklad. sudbonosnim razdobljima. Pavao daje prednost molitvi «umom» (1 Kor 14 poglavlje). Obzirom na praksu crkve u Korintu da se za vrijeme bogoslužja moli «u jezicima». str. neka govore dvojica – ili najviše trojica – i to po redu. Fil 2. što je bila molitva «duhom». Z. no mora ju pratiti i dar «tumačenja jezika». Ef 1. str. već za sve ljude. R. «Ako se govori tuđim jezikom. Crkva. Njih nalazimo u Rim 8. 105- . religijsku ili inu pripadnost. a jedan neka tumači!» (27 stih). bez obzira na njihovu narodnost. Molitva «u jezicima» može biti korisna. 1997. Daruvar: Logos. PAŽIN. 16-22.

1/1959. 1988. Usp. U ovakvom propovijedanju mora postojati prostor za učenje. R. str. Već sam izraz ‘učenik’ nosi u sebi novozavjetni naglasak na podučavanju onih koji su bili evangelizirani. poput mnogih drugih. Teologija Novoga zavjeta. GUTHRIE. str. MARTIN.. MOODY. 36 i dalje. 206.» po mišljenjima određenih egzegeta također spada u dio starozavjetne liturgije budući odiše židovskim duhom. STAGG. 192-195. 15b-16: «Blaženi i jedini Vrhovnik. Pastoralne. neke razlike ipak postoje. 42). kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. . WILLIAMS. Michigan: Eerdmans. «Iako se ne pravi oštra razlika između kerigme i didache. U poslanici Efežanima se služba učenja blisko združuje sa službom pastira (Ef 4.. str. Njih je vrijedno zapaziti. 66 67 Usp. u: Rewiew and Expositor. propovijedanja i naučavanja.3.. The Ministry in Historical Perspectives. P. 106. 35). Pavao i Barnaba su. str. koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti. Teologija Novoga zavjeta. str. «The Ministry of the New Testament».1. a mora biti prisutno i pažljivo i neprestano propovijedanje onima koji su uzvjerovali evanđelje. STAGG. Njemu čast i vječna vlast! Amen. 1: D.» 67 106. Propovijedanje i naučavanje su u ranoj Crkvi bile dvije različite djelatnosti. 39-52.42 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Spomenuti hvalospjev iz 1 Tim 6. Worship in the Early Church. D. 11). Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Rani su kršćani svakodnevno propovijedali i naučavali (Dj 5. Propovijedanje i naučavanje Euharistiju i molitvu upotpunjavale su službe propovijedanja (kerigma) i naučavanja (didache). Grand Rapids. naučavali i navješćivali riječ u Antiohiji (Dj 15. R NEIBUHR i D. str. F. F.66 4.

U tome je smislu uistinu bila živa. razlikovanje duhova. dar tumačenja jezika. posebice euharistiju. Hrvatska riječ svećenik prijevod je latinske riječi sacerdos a koja označava osobu koja je općenito. prezbitersku i biskupsku. Ovakvo je shvaćanje danas prisutno u episkopalno ustrojenim crkvama poput Rimokatoličke. Apostol Pavao govori u Ef 5. Predvodnici bogoslužja – sudjelovanje vjernika Glede samoga vođenja bogoslužja može se pretpostaviti da je Crkva isticala i ohrabrivala aktivno sudjelovanje svih nadarenih vjernika. apostoli biskupe.4. Crkva je u kasnijem periodu ustrojila tri stupnja svećenstva: đakonsku. dar ozdravljanja. I ovi su elementi. Naime. vjera. starješinska služba i sl. biskupi svećenike (prezbitere) i đakone. 19: «Govorite jedni drugima u psalmima. apostolskoj sukcesiji (naslijeđu). preuzeti iz židovske liturgije. proroštvo. U tekstovima poput 1 Kor 12. u svim religijama zadužena da u ime zajednice prinosi žrtve božanstvu te da posreduje između božanstva i ljudi. 28-30. Anglikanske i sl. Krist je zaredio apostole. uočavamo i druge elemente ranokršćanske liturgije: pjesmu i psalme. U katoličkoj i 69 70 . sukladno ovome učenju. uz sliku spontanog bogoslužja. znanje.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 43 4.1. To su starješine (grčki: presbuteroi) i nadglednici (episkopoi). Taj slijed se. posebice psalmi. karizmatska zajednica. Pravoslavne. po ovome shvaćanju održao do danas i jedino valjano zaređeni biskupi mogu zaređivati svećenike koji opet mogu valjano obavljati sakramente.69 Svoje službenike također nazivaju svećenicima70 68 To su mudrost. jezici. 68 spominje se popis darova (charismata)68 koje određeni vjernici posjeduju i kojima mogu aktivno sudjelovati u bogoslužju. uvodeći učenje o tzv. Novi zavjet također spominje i druge prepoznate službenike koji su vjerojatno imali odgovornost u organizaciji ne samo crkve kao organizirane zajednice već i bogoslužja. moć čudesa. 8-10. Rim 12. hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!» Ovdje.

Posjećivanje hrama najvjerojatnije nije dugo trajalo. 4. Otk 1. str. Bogoštovna mjesta U samim počecima kršćanstva ne postoje izgrađena bogoštovna mjesta. obzirom na progonstvo koje je uslijedilo protiv kršćana. Iako povijest svjedoči da je prijelaz sa subote na nedjelju bio postupan. kao središnji tjedni dan okupljanja kršćana (Dj 20. 4. Usp. središnji dan tjednog okupljanja Šabat. 46). 10).. o čemu ćemo kasnije govoriti). Zagreb: kršćanska sadašnjost. pastor=pastir). No protestanti uglavnom odbacuju ovakvo mehaničko shvaćanje apostolskog naslijeđa i svoje službenike u pravilu ne nazivaju svećenicima. 3. 7. u pravoslavnoj crkvi (kao i u drugim crkvama koje naglašavaju žrtveni karakter euharistije i posredništvo svećenika). ali ovisno o papi i biskupima. 2. . prinosi «žrtvu Novoga zavjeta» te dijeli ostale sakramente crkve. već se vjernici u Jeruzalemu okupljaju zajedno u hramu i u sinagogama na slušanje Božje riječi i molitvu. crkve. 553. 1 Kor 16. 2. u kojima se obavlja bogoslužje . budući da odbacuju žrtveni karakter bogoslužja. službenici se u pravilu ne nazivaju svećenicima već pastorima (lat. 1990. odnosno euharistije. tako se u kršćanstvu od samih početaka ističe prvi dan u tjednu – nedjelja. svećenik je osoba koja je zaređena u red prezbitera i koja posreduje između Boga i ljudi. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Obzirom na drugačije shvaćanje euharistije i posredništva u protestantskim crkvama. Leksikon ikonografije. Nedjelja – Dan Gospodnji Poput Židova koji su imali svoj tjedni blagdan. a po kućama se sastaju radi blagovanja Gospodnje večere (Dj 2.44 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zbog žrtvenog karaktera bogoslužja u ovim crkvama (a što je dakako povezano sa shvaćanjem euharistije.

1989. 72 . 1984.72 71 T. tako nedjelja podsjeća na novo stvaranje koje Krist ostvaruje po svojoj žrtvi i uskrsnuću. 21. 67)».71 Kršćani su radije svetkovali nedjelju. WILLIMON. Kao što je Šabat u starozavjetnom bogoštovnom sustavu podsjećao Izrael na stvaranje. ŠAGI – BUNIĆ. W. toga je dana Krist uskrsnuo od mrtvih.. toga je dana Duh Sveti sišao na apostole a što se smatra rođendanom Crkve. I. 22. Justin je stoljeće prije saopćio rimskom caru da se kršćani u nedjelju sastaju zbog toga što je toga dana Bog stvorio svijet i što je Isus Krist istog dana uskrsnuo od mrtvih i ‘ukazao se svojim apostolima i učenicima te ih naučio ono što i vama predajemo da ogledate’ (Apol. Water. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ad Caecillium 16. 2). On svojim uskrsnućem prvoga dana u tjednu pobjeđuje smrt i tako čini sve novo. Word. O slavljenju nedjelje kao središnjega okupljanja kršćana imamo i povijesna svjedočanstva: «Prvi dan u tjednu izabran je za euharistijski sastanak zbog toga što se na taj dan zbilo Kristovo uskrsnuće: kršćani su se u zoru (ante lucem) sastajali i na sastanku naizmjenično pjevali pjesmu Kristu kao Bogu. kako je pod torturom uspio utvrditi rimski prokonzul u Bitiniji Plinije Mlađi oko 111/112.. jer je upravo prvoga dana stvorena svjetlost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 45 navedenim stihovima već nalazimo prve naznake kršćanskoga okupljanja nedjeljom. str. stoljeća reći da ‘slavimo uskrsnuće Gospodinovo’ (Epist. J. Sc. nego li subotu. Valley Forge: Judson Press.. a sv. Wine and Bread. str. H. Ciprijan će sredinom 3. Zato je veoma rano nedjelja nazvana i Danom Gospodnjim. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Usp.

46 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tjedno slavljenje nedjelje kao dana Uskrsnuća jest temelj kasnijem uspostavljanju slavljenja Uskrsa te formiranju kršćanskog liturgijskog kalendara. .

Didache Didache je jedan od najranijih spisa postapostolskog razdoblja. U 9. poglavlju o postu i molitvi gdje se donosi molitva Očenaš s uputom da se ista moli tri puta dnevno. tek 1873. i 10. DOBA U poapostolskom razdoblju Crkve započinje i kreiranje prvih liturgijskih obrazaca. poglavlju opisuje nam se postupak i molitva prilikom euharistijske službe: «IX. ovako iskazujte hvalu (eucharistesate): 2. Ovaj nam spis daje značajne podatke o bogoslužju između 80. Najprije o čaši: Hvalu ti dajemo. zatim u 8.LITURGIJA U POAPOSTOLSKO 5. no vjerojatno je da je ovakav način moljenja Očenaša već bio uvriježen u to vrijeme. godine. Oče naš. 5. No spis je otkriven mnogo kasnije. O tome svjedoče pojedini spisi iz toga razdoblja. za sveti trs Davida sluge tvojega. i 130. stoljeća. Kraj Očenaša donosi na kraju liturgijsku doksologiju koja se inače ne nalazi ni u Matejevu ni u Lukinu evanđelju uz Očenaš. Didache nam u 7 poglavlju daje određene upute glede krštenja. Kao vrijeme nastanka navodi se prva polovica 2. . godine nakon Krista.1. A što se tiče euharistije. koji si nam dao spoznati po Isusu.

A o razlomljenom kruhu (tou klasmatos): Hvalu ti dajemo. Oče naš. ‘Amen’. 3. ‘Amen’. 7. posvećenu. Prije svega te hvalimo (eucharistomen). poradi svetoga Imena tvoga. ‘Amen’. 4. gospodaru svemogući (despota pantokrator). ‘Amen’. jer si moćan: tebi slava u vijeke. Kao što bijaše ovaj razlomljeni kruh (klasma) raspršen po bregovima. Jer u vezi s time rekao je Gospodin: Ne dajte sveto psima. ‘Amen’. da iskazuju hvalu kako hoće. 49. Tebi slava u vijeke. ŠAGI – BUNIĆ. nego samo oni koji su kršteni u ime Gospodnje. 6. Jer: tvoja je slava i moć u vijeke. 1998. Spomeni se Gospode. Neka dođe milost (charis). X. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. dao si sinovima ljudskim hranu i piće da uživaju i da ti iskazuju hvalu (eucharistesosin). da je izbaviš od svega zla i da je usavršiš u svojoj ljubavi. sve stvorio poradi imena svoga. Jer: tvoja je moć i slava u vijeke. A pošto se nasitite. Hosana domu Davidovu! Tko je svet neka dođe! Ako tko nije. A nitko neka ne jede ni ne pije od vaše euharistije. a nama si po svome sluzi Isusu milosno podario (echariso) duhovnu hranu i piće (pneumatiken trophen kai poton) za vječni život. A prorocima (prophetais) dopustite. ‘Amen’. i poradi spoznaje u vjere i besmrtnosti (gnoseos kai pisteos kai athanasias) koje si nam dao spoznati po Isusu svome sluzi: tebi slava u vijeke. koje si stavio da stanuje u našim srcima. koju si nam dao spoznati po Isusu. str. 3.. Saberi je od četiri vjetra. Oče sveti. i sabran postade jedan. za život i spoznaju (gnoseos). . 5. tako neka se sabere tvoja Crkva s krajeva zemlje u tvoje kraljevstvo.48 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE svome sluzi (tou paidos sou).»73 73 T. ovako iskazujte hvalu: 2. Hvalu ti dajemo. Ti si. svome sluzi (tou paidos sou): tebi slava u vijeke. Crkve svoje (tes ekklesias sou). i neka prođe ovaj svijet! ‘Amen’. 4. u svoje kraljevstvo koje si joj pripravio. neka se obrati! Maranatha! Amen. 5. Povijest kršćanske literature I.

str. str. ŠAGI – BUNIĆ.2. ADAM. mogu obaviti uz suglasnost biskupa. euharistija. Klementova poslanica Korinćanima Ovaj spis potječe iz 96. 44. ženidba i sl. Ignacije opominje zajednicu u Efezu da se što češće sastaju na euharistiji i molitvi. Ignacijevi spisi Antiohijski biskup Ignaice oko 110. Ova je opomena slična onoj u Didache 15. Uvod u katoličku liturgiju. 23. Poglavlja 59 i 60 donose molitve koje svjedoče o proširenom običaju da kršćanska crkva preuzima židovske molitvene tekstove. Večeri Gospodnjoj treba prethoditi ispovijed grijeha i međusobno pomirenje. 25 pa se može pretpostaviti da je ravnodušnost prema bogoslužju već bila uobičajena u određenim sredinama. godine poslije Krista a autor mu je biskup Klement za kojeg se drži da je bio blizak s apostolima Petrom i Pavlom.3. Povijest kršćanske literature I. hesychos kai anabausos. Stoga se krštenje. 82. poglavlju govori se o crkvenim službama: biskupima i đakonima koji vrše službu proroka i učitelja. . A. poglavlju vidljivo je da je dan za bogoslužje i euharistiju Dan Gospodnji (kath’ hemeran de Kyriou). 2 i Heb 10. U 15. godine u svojih sedam poslanica ukazuje na potrebu da se kršćansko bogoslužje zaštiti od krivovjerja lažnih učitelja. 3).75 74 75 T. Klement također upotrebljava riječ leiturgia.74 5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 49 U 14. koja je ključni izraz za služenje stadu Kristovom ( Leitourgesantas amemptos toi poimnioi tou Christou meta tapeinophrosynes. 5. Usp.

a nenazočnima se šalje po đakonima. . Prva apologija sv.5. A poslije molitava. predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere. kako već rekosmo.Euharistijska služba77 5. str. «A u dan zvan sunca (nedjelja) drži se zajednički sastanak svih. Ovaj je spis nastao 76 77 Z. bilo da borave u gradu ili na selu. PAŽIN. Apostolike paradosis – Traditio Apostolica (Apostolska predaja) Hipolita Rimskog Za proučavanje liturgije u poapostolskom dobu.4. Usp. Justina Ovaj dokument iz 150. Povijest liturgije. Nato. Hipolitova apostolska predaja je od izuzetne važnosti.Molitva vjernika .Svetopisamska čitanja .Propovijed . čitaju se spomen – zapisi apostola i knjige proročke. Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. 6. str. PAŽIN. Povijest liturgije. 5-6.Prinošenje darova . donese se kruh. Koliko već ima vremena. godine nakon Krista donosi strukturu euharistijskog bogoslužja onog vremena. Z.»76 Ovdje se jasno uočava struktura bogoslužja koja se tada primjenjivala: . vino i voda. kad čitač prestane. A narod odobravajući klikne: Amen. a predstojnik upravi Bogu molitve iz dna duše.50 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 5. A od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima.

Tako Hipolit opisuje početak liturgije na način da se prinose darovi (kruh i vino). a koju naizmjenično s biskupom izgovara i okupljena općina. On donosi doslovan tekst određenih obreda i samoga liturgijskog euharistijskog bogoslužja. Pisac ovoga djela je Hipolit za koga je poznato da je bio rimski svećenik. Spis nadalje donosi tekst euharistijske liturgije. 311. JEDIN.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 51 oko 215. Vrnjačka Banja. govori o liturgijskim pravilima glede krštenja i sl. str. no većina bogoslužja je ipak bila u domeni improvizacije sposobnih vođa. str. što čine đakoni. Njegovi se tekstovi u 43 odjeljka odnose na zaređenje biskupa. đakoni i vjernici) obavljaju tijekom bogoslužja. . određeni su liturgijski obrasci i do sada postojali. H. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. kao i na postavljanje ostalih službenika u Crkvi. 79 Usp. Trebinje. Velika povijest crkve I. Biskup s prezbiterima ispruža ruke nad darovima dok izgovara veliku molitvu hvale..78 Hipolit također opisuje i određene liturgijske kretnje (radnje) koje služitelji (biskupi. 108-109. svećenika i đakona. 1972. Kako smo do sada vidjeli. No izgleda kao da s Hipolitom vrijeme improvizacije polako prestaje. prezbiteri. godine po Kristu. 1999.79 Najznačajniji je Hipolitov obrazac euharistijske liturgije budući je isti postao značajan za razvoj svih daljnjih euharistijskih liturgija: «Predvodnik: Gospodin s Vama! Narod: I s duhom tvojim! Predvodnik: Gore srca! Narod: Imamo kod Gospodina! Predvodnik: Hvalu dajmo Gospodinu! Narod: Dostojno je i pravedno! 78 Dela apostolska.

ovo je tijelo moje koje će se za vas lomiti. str. On je Riječ tvoja nerazdvojiva po kojoj si sve načinio i. velika zahvala i sl. po kojemu slava i čast tebi. Povijest liturgije. Sve saberi u jedno i podaj svima koji uzimaju udjela u ovim otajstvima da se ispune tvojim Svetim Duhom. Slično i kalež govoreći: Ovo je krv moja koja se za vas prolijeva. Amen. raširio ruke trpeći. Bože po tvome ljubljenom Sinu. koga si nam u posljednjim vremenima za Spasitelja i Otkupitelja i Navjestitelja poslao. prikazujemo ti kruh i kalež i zahvaljujemo ti. i prostora za slobodnu molitvu i improvizaciju još je uvijek bilo. 10-11. . da te hvalimo i slavimo po Sinu tvome Isusu Kristu. da ih učvrsti u vjeri i istini. uze kruh. PAŽIN.) bogoslužja i prisutan je u euharistijskim liturgijama različitih tradicija do danas 80 Z.52 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Predvodnik: Hvalu tebi uzdajemo. Sjećamo se stoga smrti i uskrsnuća njegova. I dok se dragovoljno predavao muci. poslao si ga s neba u krilo Djevice koja ga je u utrobi nosila. meni na spomen činite. Kad ovo činite.»80 Ovo još uvijek nije bila službena liturgija toga vremena. Isusu Kristu. budući da ti se tako svidjelo. On ostaje kao osnovni kanon (predslovlje. jer si nas držao vrijednima da pred tobom stojimo i tebi služimo. nedvojbeno je da Hipolitov kanon postaje osnovni obrazac za daljnje liturgijske forme. tebi zahvali i reče: Uzmite. I molimo te da nam pošalješ svoga Svetoga Duha na prinos svoje Crkve. On se utjelovio i očitovao kao tvoj sin rođen od Djevice po Duhu Svetome. jedite. On je vršeći tvoju volju i stječući tebi Sveti narod. da smrt riješi i okove vražje prekine i podzemlje zgazi i prosvijetli pravedne i k cilju upravi i uskrsnuće objavi. Ocu i Sinu sa Svetim Duhom u svetoj Crkvi tvojoj sada i u vijeke vjekova. No. da od trpljenja oslobodi nas koji smo u te povjerovali.

svet. A. Hosana u visini. Hosana u visini. str. 21. svet Gospodin Bog Sabaot. 82 83 . Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Trostruki hvalospjev Sanctus81 koji je postao sastavni dio euharistijskog kanona a o kojem će kasnije biti riječi.82 Liturgijski pozdravi poput Mir s vama ili Gospodin s vama (narod odgovara: i s duhom tvojim) također su preuzeti iz starozavjetnog bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 53 I u ovome obrascu se mogu prepoznati elementi židovske liturgije. ADAM. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. 24-26.83 81 Svet. najvjerojatnije je također preuzet iz starozavjetnog bogoslužja. U kršćanskim liturgijama toga vremena kao i u kasnijem periodu koristi se Aronov blagoslov. Uvod u katoličku liturgiju. Usp. milostiv ti bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!» Br 6. «Neka te blagoslovi Jahve i neka te čuva! Neka te Jahve licem svojim obasja.

.

raskošnija. Biskupima se iskazuje čast klanjanjem kao i caru. kojeg je car Konstantin 313. Službena odjeća biskupa ima određene 84 Usp. godine objavio i stavio na snagu. «Milanskim reskriptom tolerancije». kršćanstvo biti proglašeno jedinom zakonitom i državnom religijom tako da od progonjene Crkve nastaje povlaštena Crkva carstva. 25.1. stoljeća biti progonjeno. o čemu će kasnije biti riječi. U vrijeme progonstva Crkva će dati svoje mučenike koji će bitno utjecati i na razvoj liturgije.84 Ova. 380. ali i kompliciranija. za vrijeme cara Gracijana na Zapadu i Teodozija na Istoku. godine. Poput carskoga ceremonijala na dvoru. kadi ih se tamjanom i dovodi do trona. valja ju prilagoditi novim okolnostima. novonastala situacija za Crkvu utjecat će u velikoj mjeri i na daljnji razvoj bogoslužja. Mnogi dvorski ceremonijali nalaze mjesta u liturgijskom slavlju. VRIJEME 6. str. Liturgija postaje svečanija. A. Budući da se više ne obavlja na skrivenim mjestima i u katakombama. Sloboda kršćanstva Kršćanstvo će do 4. Uvod u katoličku liturgiju. kršćanstvo je steklo slobodu i jednakost s drugim religijama. .RAZVOJ LITURGIJE U KONSTANTINOVO I POKONSTANTINOVO 6. ADAM. biskupe pri svečanim ulascima u baziliku prate lučonoše. Biskupi se izjednačuju s najvišim državnim dužnosnicima. Kasnije će.

str. jedna vjera. čovjek Krist Isus» (1 Tim 2. Budući da su prva slova činila grčku riječ Ihtus što znači riba.56 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE insignije kao što su štola. U Fil 2. Jedan od prvih simbola vjere bio je i Iesous Hristos Theou Yios Soter (Isus Krist.85 6.1.2. Liturgijska vjeroispovijedanja Prva vjeroispovijedanja kršćanske crkve bila su jednostavna i kratka i izražavala su vjeru u Krista kao Gospodina i Sina Božjega. A. . Uvod u katoličku liturgiju. 25-26. ADAM. U 1 Tim 3. odnosno liturgijskih tekstova i obrazaca. u slavu uznesen». Duhom opravdan. Te je riječi najvjerojatnije izgovarao svaki novi obraćenik. Osnovno je bili potvrditi da je «Isus Gospodin». manipul iz čega se kasnije razvija liturgijsko odijelo. 6-11 imamo još opširnije vjeroispovijedanje o Kristovoj osobi: «Da svaki jezik prizna: Gospodar je Isus Krist». 6. Neka su vjerovanja dva ili tri izričaja vjere poput «Jedan je Bog jedan je i posrednik između Boga i ljudi.2. Treba istaknuti da nisu svi biskupi bili spremni prihvatiti ove promjene. ona je postala 85 Usp. Ovaj se hvalospjev najvjerojatnije pjevao u obredu krštenja. Sin Božji. anđelima pokazan. i jedno krštenje» (Ef 4. no ipak ih je većina smatrala da će na ovaj način Crkva ipak dobiti određeni položaj u društvu. Kristove ljudske i božanske naravi te učenja o Svetome Trojstvu. 5) ili «Jedan Gospodin. palij. poganima propovijedan. 16 nalazimo kršćansko vjeroispovijedanje u obliku hvalospjeva «Onaj koji je tijelom očitovan. Teološki utjecaj na liturgiju Četvrto je stoljeće obilježeno teološkim sporovima. 5). osobito glede Kristova božanstva. Spasitelj). u svijetu vjerovan. Ovi su sporovi dakako utjecali i na razvoj liturgije.

6. sašao nad pakao. Amen.» 86 Usp. Vjerujem u Duha Svetoga.1. Mučen pod Poncijem Pilatom. ŠAGI-BUNIĆ. sjedi o desnu Boga. no tada još nemamo točan tekst tog simbola. općinstvo svetih. Raspet. Povijest kršćanske literature I. stoljeću. I u Isusa Krista. Sina njegova jedinoga. stoljeća kod biskupa Cezarija Arloskog u Galiji te u liturgijskim knjigama Rima i Galije. umro i pokopan. odonud će doći suditi žive i mrtve. 38-39.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 57 jedan od najranijih znakova kršćanstva. Otpuštenje grijeha. koji je začet po Duhu Svetom. T. Prvi zabilježeni tekst Apostolskog vjeroispovijedanja na grčkom jeziku nalazimo u pismu Marcela Ancirskog kojega je uputio papi Juliju I oko 340. Oca svemogućega. Gospodina našega. godine. Rođen od Marije Djevice. str. treći dan uskrsnuo od mrtvih. No razvijaju se i šira vjeroispovijedanja koja izražavaju vjeru Crkve o Bogu. doslovan današnji tekst Apostolskog simbola odnosno Apostolskog vjerovanja nalazimo prvi put na početku 6.1.. . No. Apostolsko vjeroispovijedanje Apostolski simbol vjere spominje se još u 2. stvoritelja neba i zemlje. Uskrsnuće tijela i život vječni. Koristio se kao obrazac vjere novokrštenika i ustalilo se uglavnom u liturgijskoj praksi Zapada.2. Svetu sveopću Crkvu.86 Apostolsko vjerovanje glasi: «Vjerujem u Boga. uzašao na nebo. Oca svemogućega.

Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. H. Na ovome se saboru usvaja Nicejsko vjerovanje protiv Arija.88 Tako nastaje Nicejskocarigradsko vjeroispovijedanje koje postaje sastavni dio liturgijske prakse. str. ne stvorena. 20-24 .87 Na drugom općem saboru. Usp. odnosno o istobitnosti Sina s Ocem.1. Nicejsko – carigradsko vjeroispovijedanje glasi: «Vjerujem u jednoga Boga. JEDIN. Crkveni sabori. godine usvaja se vjerovanje o božanstvu Duha Svetoga a protiv Macedonijeve hereze. po Svetom pismu. svega vidljivoga i nevidljivoga. Rođena. Boga od Boga. svjetlo od svjetla. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. istobitna s Ocem. jedinorođenoga Sina Božjega.. Rođenog od Oca prije svih vjekova.58 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 6. sazvan je prvi opći Koncil u Niceji 325. Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje Radi arijanskog krivovjerja koje je nijekalo Božanstvo Isusa Krista. pravoga Boga od pravoga Boga.2. I u jednoga Gospodina Isusa Krista. H. 1980. I uskrsnuo treći dan. str. Stvoritelja neba i zemlje. JEDIN. godine po Kristu. 15-20 88 87 Usp. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. po kome je sve stvoreno. odnosno Prvom carigradskom saboru održanom u Carigradu 381. Crkveni sabori. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.2. Oca svemogućega.

I u jednu svetu sveopću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I život budućega vijeka. koji je govorio po prorocima. Autor mu je nepoznat.” Ono proglašava božansku narav osoba ne samo izričito nazivajući svaku od njih Bogom i Gospodinom. Pisano je protiv arijevskog učenja. Atanazijevo vjeroispovijedanje Atanazijevo vjerovanje poznato i kao Quicunque.1. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve. iako se pripisuje Atanaziju.3. a tko je ne sačuva u cijelom njenom sa- . «Tko želi biti spašen. Ovo je vjeroispovijedanje usvojeno u 5. taj mora prije svega čvrsto ispovijedati katoličku vjeru. nego je samo jedan Bog. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. a ipak nisu tri Boga. stoljeću. Gospodina i životvorca.2.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 59 I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I u Duha Svetoga. no nije zaživjelo u liturgijskoj praksi. smatra se definitivnim izrazom pravovjernog vjerovanja u Trojstvo. vječnosti i svemoćnosti. koji izlazi od Oca i Sina. “Katolička vjera” ovdje označava opću vjeru. i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. beskrajnosti. Ono izričito izražava istodobni pluralitet i jedincatost Boga: “ Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. već svakoj dosuđuje i božanske osobine nestvorenosti.» 6. Amen.

jedan Sin. niti stvorio nego rodio. Nestvoren (increatus) je Otac. a ne tri Oca. neizmjeran je Duh Sveti. Istu slavu i jednako vječno veličanstvo. nego jedan Gospodin. niti rodio. Oca nitko nije učinio. tako da u svemu. nego je samo jedan Bog. jednako velike. ništa više ili manje nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne. poštujemo kako jedinstvo u Trojstvu. a ipak nisu tri gospodina. Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog. tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri boga i tri gospodina nego jednog gospodina. želi biti spašen. a ipak nisu tri svemoguća nego je jedan svemogući. Tako je svemoguć Otac. Tako nisu ni tri nestvorena. Duha Svetog nisu učinili (factus) ni Otac. Tako je Otac gospodin. tako Duh Sveti. Tko. ni Sin. niti stvorili. niti rodili. ni tri neizmjerna. Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo. vječan je Duh Sveti. nestvoren je Duh Sveti. svemoguć Sin. taj će biti zauvijek izgubljen. U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije. mora vjerovati to o Svetom trojstvu. Sin gospodin. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti (bića). jedan neizmjerni. nestvoren je Sin. Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista. Vječan (aeternus) je Otac. dakle. neizmjeran je Sin. a ipak nisu tri Boga. A ipak nisu tri vječna nego je jedan vječni. Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga. Kako Otac. jedan Duh Sveti a ne tri Duha Sveta. Duh Sveti gospodin. Tako je jedan Otac. ne tri Sina. Neizmjeran (immensus) je Otac. kako je prije rečeno. A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš Isus Krist Sin . a treća je osoba Duha Svetoga. druga osoba je sinovljeva. svemoguć Duh Sveti.60 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE držaju. niti stvorio. nego iz njih proizlazi (procedens). vječan je Sin. Ni Sina Otac nije učinio. tako Trojstvo u jedinstvu. tako Sin. nego je jedan nestvoreni. Jedna je osoba Oca.

kako bi se potvrdila jednakost svih osoba Trojstva. nego jer je Bog uzeo ljudskost. 89 http://www. odatle će doći suditi žive i mrtve. tako je Bog i čovjek samo jedan Krist. koji su činili zlo. do 6. Jedan potpuno i čitav. A jer je istovremeno Bog i čovjek. kako je to bilo u ranijoj liturgijskoj praksi. Jedan pak. koje imaju za cilj istaknuti pravovjerno učenje o Bogu. Rani liturgijski teološki obrasci Osim navedenih vjeroispovijedanja koja su ušla i u liturgijske tekstove. . On je zbog našeg spasenja trpio. odnosno o Svetom Trojstvu.php?action=c_vidi&id=2996. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje. Potpuni Bog.2. sišao u podzemlje (nad pakao) i treći je dan opet uskrsnuo.org/nauk. Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.»89 6. uzašao na nebo. svemogućeg Oca. u vječni oganj. veljače 2007. a ne samo Bogu Ocu (po Sinu. To je katolička vjera. Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka. Određene se molitve počinju upućivati i Isusu i Duhu Svetomu. stoljeća. čovjek jer je od biti (stvarnosti) majke rođen u vremenu. Ocu jednak u božanstvu. u Duhu Svetomu). koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela. tako ipak nisu dva Krista nego jedan Krist.katolici. ući će u vječni život.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 61 Božji. potpuni čovjek. On je Bog jer je iz Očeve biti (stvarnosti) od vječnosti rođen. ne po povećanju bića nego po jedinstvu osobe. sjedi s desne strane Boga. manji od Oca po ljudskoj naravi. Tako nastaju trojstvene molitvene formule kao što je «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu» i sl.2. imamo i druge obrasce koji se pojavljuju u razdoblju od 4. Bog i čovjek. Oni koji su činili dobro. ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost. ne može se spasiti. pristupljeno 8.

nadalje. kao uvijek u razdobljima povećane misijske djelatnosti.3. te se stvara sve veća podjela klera i laika. ili da se barem u oltar ugradi dio njegovih «svetih moći». Postaje pravilo graditi crkve na grobovima svetaca mučenika. Podižu se naime oltarske pregrade na kojima se postavljaju zavjese kako narod ne bi imao pogled na oltar tijekom euharistijske liturgije. Svakako da je ovakva praksa vodila mnogim zlouporabama. U crkvene svetkovine pa i određena učenja. koji se počinju štovati i nazivati svetima. 6. svećenik i sl. Euharistija se sve više počinje shvaćati kao žrtva (otuda i naziv oltar. Vrijeme progonstva i mučeništva iznjedrilo je mnoge kršćanske mučenike. dijelovi odjeće i sl. ulaze poganski elementi koji su bili neprihvatljivi ranom kršćanstvu. pri čemu se oltar i fizički odvaja od mjesta gdje se nalazi narod. kako smo već ustvrdili. Liturgijske stranputice Pokonstantinovo vrijeme donosi Crkvi mnoge pogodnosti. kosti. «Crkva se.). dakle s pitanjem koliko može neke oblike poganskih kultnih svečanosti i pobožnosti kristijanizirati i ugraditi u svoje litur- .62 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tako liturgija sve više postaje i izraz pravovjernog štovanja Boga. Dolazi i do sve rjeđeg sudjelovanja naroda u euharistiji. Krista i Duha Svetoga. susretala s pitanjem prilagodbe. počinju se štovati kao relikvije odnosno kao «sv. ali i opasnosti. Mnoge himne i liturgijske molitve sve su više prožete teološkim definicijama Trojstva. Njihova tijela. Sve je manje sudjelovanja naroda u samome bogoslužju. moći». Liturgija se. trgovinama i sl. Crkva se djeli na oltarski dio i lađu. iz katakombi i skrivenih mjesta seli u velike bazilike gdje se gubi zajedništvo predvodnika bogoslužja i naroda. Posebno je ovakva praksa bila razvijena na Istoku gdje je kasnije nastao ikonostas koji i danas razdvaja oltar od okupljenog naroda.

Kult mrtvih zauzima sve više mjesta u kršćanskom nauku. dajući im kršćansko značenje. str./5. stoljeću sve se više naglašava euharistijski dio bogoslužja. No. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Crkva je preuzela ovaj datum da bi naglasila Krista kao Nepobjedivo sunce pravde. JEDIN. katekumeni. Crkva je iskoristila određene već postojeće blagdane. Kršćanski sveci su zamijenili poganske bogove. pogani su štovali 25. osobito na području liturgijske reprezentacije i proširenja kalendara kršćanskih svetkovina. prosinca dan Nepobjedivog sunca. Velika povijest Crkve II.91 Počinje im se iskazivati molitveno poštovanje. Trebalo je za kršćanske vrijednosti zadobiti pogane koji su se veoma teško odvajali od svojih poganskih običaja. Zamjena poganskih bogova za kršćanske svece na poseban je način vidljiva u proslavljanju tzv. 91 . Pripravnici za krštenje. iako je dano novo značenje određenim datumima i običajima. u izgradnji kultnih građevina i u liturgijskoj godini. 227. kojem katekumeni ne samo da ne mogu pristupiti u smislu blagovanja.4. a posebice u kršćanskom bogoslužju. Liturgija katekumena i liturgija vjernih U 4. poganski elementi vezani uz te datume i proslave su ostali prisutni do danas.»90 Prilagodba Crkve na različitim područjima njezinog djelovanja može se promatrati u svjetlu kulturološke prilagodbe. Novi odnos Crkve prema državi i javnosti omogućio je i proizveo također nove oblike. 6.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 63 gijsko područje. sudjelo90 H. Na primjer. već ne mogu ni fizički sudjelovati u ovome djelu bogoslužja. krsne slave kod pravoslavnih Srba. S te strane se javlja niz novih elemenata u njenoj sakramentalnoj liturgiji. 1995.

posjećivanje nemoralnih kazališnih predstava.92 «Grešnik koji se vlastitom odlukom otvorio svojemu biskupu ili je njegov prijestup bio javan uvrstio bi se.»93 Pojedini crkveni povjesničari smatraju da je ovakva crkvena praksa bila rigorozna te da je donosila mnoge negativne posljedice pokornicima. JEDIN. 286. Budući da nije više bio potpuni član crkvene zajednice. kleveta. dakle. Velika povijest crkve II. te nije smio prinijeti svoj žrtveni dar niti imati udjela u pričesti. Liturgija se svela na bogoslužje «svetaca» gdje je «zajedništvo svetih» shvaćano u doslovnom smislu. u euharistiji nisu mogli sudjelovati niti javni pokornici. nepomirljiva mržnja. Pozitivna je razmišljanja o ovome donio Augustin koji je zbog svojeg pretkršćanskog puta pokazao pomirljiviji stav po ovome pitanju. no bio je svjestan da će u Crkvi uvijek biti «pšenice i kukolja». kao i neki katekumen. smio je. Augustin nam daje listu grijeha zbog kojih se morala činiti javna pokora. JEDIN. JEDIN. 285. Ova je praksa ostala i danas u istočnoj (pravoslavnoj) liturgiji i naziva se liturgija oglašenih. Usp. str.94 92 93 94 Usp. pijanstvo. H. 285. H. str. preljub. To su: idolatrija. H. pobačaj. Nakon toga ih se pozivalo da izađu iz crkve. On je disciplinu Crkve stavljao na važno mjesto.64 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE vali su u prvome djelu bogoslužja u kojem su se čitali te tumačili tekstovi iz Biblije. prisustvovati samo službi riječi. krivovjerje. shizma. ubojstvo. teška krađa. .str. Zajedno s katekumenima. kao i do sada u javnom bogoslužju formalnom presudom biskupa u stalež pokornika. Velika povijest crkve II. Velika povijest crkve II .

što nam govori da je u to vrijeme godišnje slavljenje ovoga blagdana zaživjelo u Crkvi. također je u ovome razdoblju uvršten u liturgijski kalen95 96 97 Usp. stoljeću dolazi do formiranja liturgijskog kalendara. Atanazije prilikom svog boravka u Rimu. ljubavi prema bližnjima i sl. Uskrs kao sjećanje na Kristovu slavnu pobjedu nad smrću slavio se od samih početaka kršćanstva. vrijeme priprave koje se ne odlikuje samo postom (jedan obrok dnevno. siječnja. stoljeća u Aleksandriji. JEDIN. ili 40 dana posta pred Uskrs. Na Istoku je . kako bi se objedinila praksa Crkve. H. U ranom razdoblju Crkve.96 Vrijeme korizme postaje i vrijeme priprave katekumena za krštenje. razmišljanju o samome sebi i nutarnjoj sabranosti. vježbanja pred Uskrs (Euzebije). Velika povijest crkve II. prvo kao tjedni blagdan koji se proslavljao svake nedjelje. H.str. Već krajem 2. Naime.95 U 4. Usp. Bogojavljenje ili Epifanija (od grčke riječi epiphania koja znači očitovanje ili objavljenje) važan je blagdan božićnog vremena. korizma. stoljeću se uz Uskrs vezuje i dulje razdoblje priprave. Velika povijest crkve I.5. suzdržavanje od mesa i vina) već se veća važnost daje samodisciplini. Epifanija ili Bogojavljenje97 blagdan koji se proslavlja 6. Sada se ovaj broj dana određuje kao korizmeno vrijeme. Uspostavljaju se određeni blagdani. 240. 300./5. stoljeća nailazimo na sporove oko termina slavljenja Uskrsa. JEDIN. godine po Kristu nalazi kršćanski običaj da se pred Uskrs posti 40 dana. pripravnike za krštenje se običavalo krštavati u uskrsnoj noći.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 65 6. 288. Već se ranije javlja ideja o 40 dana priprave. od kojih su neki već bili prisutni u Crkvi. Oblikovanje liturgijskog kalendara U 4. Sada se različiti blagdani i običaji formiraju u liturgijski kalendar. str. a zatim kao zasebni godišnji blagdan. Prve tragove slavljenja ovoga blagdana nalazimo početkom 3.

prosinca. Od 4. stoljeća pouzdano se zna da je Božić i na Istoku i na Zapadu slavljen 25. U rimskom spisu Depositio Martyrium iz 354. Krštenje Gospodnje te. kako bi narod odvratila od poganstva. čiji je simbol bio Sunce a slavio se 25. kao što je Isusovo krštenje. Kristovo rođenje odnosno poklon mudraca rođenome Kristu. Stoga se u tradiciji Rimokatoličke crkve ovaj blagdan naziva i Sveta tri Kralja. Protestantska tradicija je zadržala prvotni naziv Bogojavljenje ili Epifanija. Već smo naglasili kako je ovaj blagdan zamijenio poganski blagdan «Nepobjedivog sunca». Kristova stvara novi narod od različitih plemena i jezika. Postoje dvije pretpostavke zašto se baš 25. Većina protestantskih i reformiranih crkava zadržala ga je u svome liturgijskom kalendaru i ima posebnu službu za ovaj blagdan u liturgijskim knjigama. Izvorno je ovaj blagdan označavao različite objave Boga. a zatim je preuzet i od Zapada. 2. prosinca. godine nalazimo da se u to vrijeme Božić u Rimu slavio 25. Božić.66 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dar. Crkvu svoju. U ovom slučaju radilo se o rimskom poganskom blagdanu Natalis Solis Invicti. prosinac izabrao za slavljenje Kristovog rođendana: “Prva se zasniva na pastoralnom načinu djelovanja Rimske Crkve. . 3. Krist je došao spasiti sve ljude. čudo u Kani Galilejskoj. Svadba u Kani Galilejskoj). ne samo Židove već i pogane. Od 21. Crkva se spominje poklonjenja mudraca s Istoka novorođenom Kristu. Blagdan Kristovog rođenja. stoljeća Božić se i na Istoku i na Zapadu slavi 25. Od tada. Reformacija nije odbacila ovaj blagdan. Ovaj se blagdan prvotno razvio na Istoku. prosinca. pa je to bio to bio prvobitni blagdan Isusova rođenja i krštenja. dakle od 6. Mitre. Poklonjenje mudraca Kristu. prosinca počinje rast Sunca. Na Bogojavljenje. također dobiva svoj datum i svoje mjesto u liturgijskom kalendaru. (U ranoj se tradiciji ovim blagdanom obilježavalo tri događaja iz Kristovog života: 1. pa je stoga ovaj blagdan značajan u razumijevanju Kristove Spasiteljske uloge. Mudraci s Istoka prvi su pogani koji su se poklonili Kristu. koja je na dane poganskih svečanosti uvodila svoje blagdane. prosinca.

Kao i uz vrijeme Uskrsa. Mjesto Mitre-pobjednika tame. tj. ožujka. Druga pretpostavka temelji se na vjerovanju koje je bilo rašireno u 3. . Krist posvetitelj vremena. Obje ove pretpostavke svjedoče nam više o simbolici nego o stvarnom datumu Kristova rođenja. jer bi to značilo nesavršenost. str. Vladimir Zagorac.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 67 svečani blagdan početka novog života u prirodi.”98 Ova pretpostavka svjedoči o mudrosti rane crkve prilikom evangeliziranja pogana. ne dovodeći time u pitanje vjernost kršćanskom učenju. ožujka. “To shvaćanje nije podnosilo da bude u računanju Kristova života nekih ostataka. stoljeću. prosinca.”99 Općenito se smatra da je prva pretpostavka pravi razlog proslavljanja Božića 25. tako se i uz vrijeme Božića vezuje razdoblje priprave kojeg danas poznajemo kao advent. tj. kako je svijet stvoren 25. 12). Crkva je bila svjesna da će ljudi teško odbaciti stečene poganske tradicije. te je poganskim običajima dala kršćansku simboliku. str. Već kod ranijih kršćanskih pisaca nailazimo na spominjanje predbožićnog razdoblja u kojem se treba postiti i 98 99 Vladimir Zagorac. na proljetni ekvinocij te da je upravo toga dana umro Krist. 2) i ‘svjetla svijeta’ (Iv 8. 174-175. Polazeći. Računajući od toga dana 9 mjeseci dolazimo na 25. Crkva je nakon izlaska iz progonstva počela slaviti rođenje Krista. odnosno došašće. toga je dana uslijedilo Utjelovljenje. dakle. od tada priznate tradicije da je Krist umro 25. Treba znati da je simbolika u rano kršćansko doba imala zapaženu ulogu. 174. kome je kršćanska tradicija primijenila Malahijinu proročku sliku ‘Sunca pravednosti’ (Mal 4. Krist posvetitelj vremena. morao je toga dana započeti i njegov zemaljski život. prosinca.

101 Na istoku se također razvija i Zapadnosirska ili Jakovljeva liturgija. Od 4. Ona se i danas slavi kod Nestorijanaca. Na Istoku su u ovome razdoblju poznati sljedeći obredi: Liturgija apostola Istočnih Siraca. stoljeća. ADAM. godine) i Kalcedonu (451. već su bile vidljive stanovite razlike u organizacijskom kao i u liturgijskom smislu. Kaldejaca. i Malabarskih kršćana. Apostolske konstitucije s kraja 4. Uvod u katoličku liturgiju. koja je u svom razrađenom obliku nastala u 5. Velika povijest crkve II. propovijedi Ivana Zlatoustog i biskupa Teodora Mopsuestijskog i sl.6. Navedene crkve spadaju u grupu Istočnih crkava koje su se odvojile od tada jedinstvene crkve još u 5. KOLARIĆ. stoljeća vidljiva je sve veća razlika u liturgiji Istoka i Zapada.102 U tekstovima iz 4. 100 101 Usp.100 Blagdani. no advent kakvog danas poznajemo razvio se u 6. godine). pa spadaju u blagdane povijesti spasenja. str. H. po uzoru na liturgijski kalendar Staroga zavjeta. A. 1982. i 5. O ovoj liturgiji svjedoče spisi iz 4. Zagreb: Veritas. i 5 stoljeća kao npr. 289-291. godine). a simboliziraju četiri tisućljeća starozavjetnog razdoblja i iščekivanja Mesije. Oblikovanje različitih liturgija na Istoku i na Zapadu I prije velikoga raskola Crkve na Istočnu i Zapadnu (1054. JEDIN.68 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE pripravljati za Božić. vezani su uz događanja Kristova spasonosnog života i djelovanja za naše spasenje. Usp. O Istočnim nepravoslavnim crkvama vidi više u: J. Istočni kršćani. što je kasnije smanjeno na četiri tjedna. koji su se oblikovali u navedenom razdoblju. 29. Didaskalija. stoljeću jer nisu prihvatili odluke crkvenih sabora u Efezu (431. stoljeću.str. Usp. 102 . stoljeću poslije Krista uvođenjem pet tjedana priprave. 6.

PAVIĆ. Liturgija i život.. Zagreb: Glas Koncila.104 No najraširenije istočne liturgije jesu liturgije bizantskog obreda koje se i danas slave u istočnim pravoslavnim crkvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 69 stoljeća spominje se i Markova liturgija. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. 278. Liturgija Svetog Bazilija Velikog slavi se svega 10 puta u godini i to prvih pet tjedana korizme. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. str. 107 . Sremski Karlovci: Eparhija Sremska. O liturgiji. 1986.103 Iz ove se liturgije kasnije razvio koptski (egipatski) i etiopski (abesinski) obred. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. Usp. WARE. J. H. 1965. Nastala je u Antiohiji a i danas se služi u Aleksandriji 26.Liturgija Svetog Bazilija Kapadocijskog iz 4 stoljeća. A. na Veliki četvrtak i Veliku subotu. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Beograd: Misionarski i duhovni centar Manastira Hilandara.. 1963. 104 105 O istočnim liturgijama vidi više: Pravoslavna liturgika. Markova se liturgija danas kao Ćirilova liturgija služi u Koptskoj crkvi. 2005. FUNDULIS. te na blagdan obrezanja Gospodnjeg (Svetoga Bazilija). Uvod u pravoslavnu liturgiku.primorska i Skendeijska.I. PAVKOVIĆ. str. 205-239.107 103 Vidi prijevod ove liturgije na srpski jezik: Božanska liturgija Svetog apostola Marka. Liturgika 1. 1961. Velika povijest crkve II. 1992. objavljene su sve tri liturgije u: Bizantsko-hrvatski Liturgikon. travnja na blagdan Svetog Marka. T. 1997. Liturgika (skripta). Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. 2003. K... Uvod u sveto bogosluženje.. GRGUREVIĆ. Zagreb: Prosvjeta. 1999. 1992. J. JEDIN. Kraljevo. za potrebe grkokatoličke crkve. 2004. Na srpskoj jeziku imamo sve liturgije u liturgijskoj knjizi: Služebnik. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. STANILOJE.. ŠMEMAN. N.. Liturgika. 106 Na hrvatskom jeziku.105 To su tri liturgije: 106 .. 1998. D. u danima pred Božić i Bogojavljenje. Pravoslavna crkva. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke.

str. Pri tom se kristološke rasprave toga doba zrcale u naglašavanju spasiteljskih djela Otkupitelja i svemoći božanskog Logosa. Velika povijest crkve II.108 . u ponedjeljak.»110 Na Zapadu se mogu pratiti dva osnovna liturgijska tipa: Sjeverno – afričko – rimski u galski. kako ih imamo u 4.. utorak i srijedu. Ova je liturgija specifična jer zapravo nema euharistijski kanon već se vjernici pričešćuju darovima koji su ranije posvećeni (od tuda naziv pretposvećenih darova). Liturgija pretposvećenih darova služi se u tijeku uskršnjeg posta i to svaku srijedu i petak uskršnjeg posta (korizme). na Veliki ponedjeljak. H.109 «Od karakterističnih crta istočnjačkih liturgija. Veliki četvrtak i Veliki petak.. liturgijski čini postaju ‘slike i simboli koji posreduju zbilju povijesnog dijela spasenja. stoljeću. Augustin spominje u svojim spisima sjevernoafričku liturgiju. To je razumijevanje liturgije kako ga zastupaju pogotovo Ivan Krizostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestije. Nikada se ne služi subotom i nedjeljom./5. JEDIN. liturgija postaje svečanim prikazivanjem Kristova svećeničkog djelovanja. u četvrtak petoga tjedna. koje se dalje razvija do dramatičnih oblikovanja slavlja otajstva. utorak i četvrtak prvoga tjedna posta. stoljeća. 109 110 . stoljeću. 279.Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog koja je svoj sadašnji oblik dobila u 8. pogotovo uskrsnuća’.70 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE .Liturgija pretposvećenih darova. no oblikovanje liturgijskih tekstova potječe iz kasnijeg razdo108 Liturgija Svetog Ivana Zlatoustog služi se tijekom godine kada se ne služe druge dvije liturgije. Ona nije sadržavala jedinstvene tekstove već je svaki biskup mogao upotrebljavati vlastite ili tuđe tekstove koji su prije toga prolazili stručnu kontrolu subraće. Rimska liturgija se spominje već od 4. treba najprije istaknuti njihovo shvaćanje liturgije kao sudjelovanje pri nebeskom bogoslužju anđela. na Blagovijesti.

se stoljeća služio u Rimu na grčkom jeziku. Nije bio obvezan za druge mjesne crkve. Etiopski obred ZAPADNE LITURGIJE 1. Antiohijska skupina 1. Kada se govori o rimskom obredu. a latinski će tek 370. Aleksandrijska skupina 1. sve do 8. Abrozijanski obred 3. Istočno – sirski obred a) Nestorijanski obred b) Kaldejski obred c) Malabarski obred II. U drugim su dijecezama Zapadnog kršćanstva služeni drugi obredi od kojih su najpoznatiji bili milanski (abrozijanski).Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 71 blja. godine potisnuti grčki jezik. Mozarapski ili zapadnogotski obred . Zapadno – sirski tip: a) Sirsko – antiohijski obred b) Maronitski obred c) Bizantski obred d) Armenski obred 2. Koptski obred 2. stoljeća. galski. sjevernoafrički i mozarabijski. Obred koji se smatra pretečom Rimskog obreda do 4. Rimski obred 2. Od spomenutih liturgija nastat će različiti obredi Istoka i Zapada: ISTOČNE LITURGIJE I. valja naglasiti da je on prvenstveno bio u uporabi Crkve u Rimu.

koje su primale po nekoliko tisuća učesnika. Vizantijsko bogoslovlje. te kulminirati u srednjem vijeku. kada su počeli da liturgiju služe u ogromnim bazilikama..»111 Ovakav razvoj liturgije u većoj ili manjoj mjeri nastavit će se i u slijedećem razvoju. 111 Dž. Kragujevac: Kalenić. 1985..72 4. str. No s druge strane se događa negativno stremljenje . Stoga će upravo 16. . Keltski obred Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE *** Konstantinovo i pokonstantinovo vrijeme donosi velike i bitne promjene za Crkvu u različitim njenim segmentima pa tako i na području razvoja liturgije. Liturgija se obogaćuje teološkim i obrednim sadržajima. 144. stoljeće biti zrelo za reformu Crkve na različitim područjima a napose u liturgijskom smislu..sve snažnije udaljavanje puka od bogoslužja. Pravoslavni teolog Meyendorf će ustvrditi: «Zaista je bilo teško sačuvati zajedničarski karakter kršćanskog bogoslužja ili učenja. MAJEDNORF. Sada je rana kršćanska zajednica transformirana u gomilu nominalnih kršćana. Galski obred 5.

781. odnosno do liturgijskog pokreta poznatog kao karolinška reforma. obvezna liturgija cjelokupne Zapadne crkve. U razdoblju koje slijedi nastavit će se razvoj liturgije u teološkom i praktičnom smislu. pristupilo se njegovoj temeljitoj reformi. Tako će rimska liturgija.). Ova je reforma završena u vrijeme Karla Velikog (768. ona još uvijek neće biti propisana. naći svoje mjesto u tadašnjim zapadnoeuropskim državama. Franački kralj Pipin Mali zatražio je oko 760. uz određene izmjene. stoljeća. prigodom posjete papi Adrijanu I. kako bi se temeljem njega izvršila liturgijska reforma na teritoriju njegovog kraljevstva.RAZVOJ LITURGIJE OD KAROLINŠKE OBNOVE DO 7. godine od pape Pavla I. No budući da isti nije zadovoljavao Karla i njegove liturgijske potrebe. Karlo Veliki je u Rimu. Pipinovog sina i nasljednika. godine zatražio i dobio kopiju gregorijanskog Pontifikalnog sakramentarija. da mu dostavi kopiju Rimskog sakramentarija. . REFORMACIJE 7. Ova će Pipinova nastojanja dovesti do težnje da se rimski obred proširi po cijeloj tadašnjoj zapadnoj Europi. Karolinška reforma Spomenuli smo kako je liturgija rimskog obreda izvorno bila liturgija Rimske dijeceze sve do 8.1. – 814. koji je pokazivao veliki interes za liturgijska pitanja. Iako prihvaćena od većine tadašnjih zapadnih biskupa..

Oltar se i fizički pregrađuje 112 Usp. Euharistija u životu crkve kroz povijest. tako nazvan jer ga se pokrivalo svilom te je ličio na šator. U crkvi se određuje posebno mjesto na kojem se izlaže sakrament. Razvoj euharistijske teologije i prakse Centrala teološka misao euharistije jest naglasak na stvarnoj Kristovoj nazočnosti u euharistijskom kruhu i vinu te žrtveni karakter mise. Stoga je svaka misa istinsko žrtvovanje samoga Krista koju svećenik prinosi na oltaru. pred mjestom gdje su se držali posvećeni euharistijski darovi pali se takozvano vječno svjetlo. stoljeću u mnogim župama dijeli samo pod jednom prilikom – hostijom. Od 13. Svećenici su za vrijeme slavljenja mise okrenuti leđima narodu. spasonosni efekt. . To dovodi do prakticiranja «klanjanja presvetom sakramentu». Jedan od razloga tomu je što se sve više naglašavala nedostojnost i grješnost vjernika. Od 12. ŠAGI – BUNIĆ. koji se u Rimokatoličkoj crkvi slavi od 1264. Hostija se polagala u pokaznicu te se nosila u procesiji i pokazivala narodu. 81-83. Prvenstveno se to činilo iz praktičnih razloga.112 Pričest vjernika je bila sve rjeđa. stoljeća svećenik počinje dizati posvećenu hostiju. Pričest se u 12. stoljeća. Corpus Christi (Tijelovo). što je bilo uzrokovano i vjerovanjem da gledanje hostije ima poseban. dok se kalež vjernicima uskraćuje. T. Gledanje u hostiju se izjednačavalo i sa samim pričešćivanjem.74 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 7. str. To se teološki opravdava time da se naglašava kako je Krist u potpunosti nazočan i u jednoj i u drugoj prilici. Tijekom kasnog srednjeg vijeka nastaje i posebno mjesto za čuvanje sakramenta: tabernakul (šator).2. godine. Oltar se sve više udaljava od vjernika i smješta u dno apside. J. To dovodi do novoga blagdana. Primarni čin mise postaje uzdizanje hostije. Misa se shvaća kao «beskrvna žrtva» po kojoj se iznova Krist na oltaru žrtvuje.

Klerici su živjeli lagodnim životom zahvaljujući shvaćanju da odabrani trebaju svoje vrijeme provoditi u svetoj dužnosti i moliti. 640. str. 36. koji su i danas vidljivi u mnogim starijim crkvama. Smatralo se također da su tihe mise duhovnije bogoslužje u odnosu na pjevanu misu. Potreba za služenjem misa bila je sve veća a time i za svećenicima. od strane imućnijih ljudi grade i privatne kapele s oltarima. «altaristi» koji nisu imali visoku teološku naobrazbu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Budući je u nekim mjestima bio veliki broj altarista. Obzirom da je razumijevanje mise kao prenošenja posebnih blagoslova za žive i mrtve bilo u ovome vremenu razvijeno. A.. ADAM. JEDIN. Uvod u katoličku liturgiju. 114 115 113 Usp. 76-77. Pojedini su gradovi imali i do 20% svećenika od ukupnog broja stanovnika.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 75 od lađe crkve. podižu se unutar crkava pomoćni oltari. a misa se služi nerazumljivim latinskim jezikom Sve je to dakako utjecalo na udaljavanje vjernika od slavljenja zajedničke liturgije. Velika povijest crkve III/II. stoljeću. H. T. Mnogi od tih svećenika su bili tzv.114 No u ovom je razdoblju dobila na svojoj popularnosti. ŠAGI – BUNIĆ. Neke su crkve pri kraju Srednjeg vijeka imale i 60 oltara. str. a da ih narod treba podupirati svojim prilozima. Usp. to se javila potreba za njenim češćim slavljenjem. Usp. 1993. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ova se praksa opravdavala time što svećenik ulazi u unutrašnjost same svetinje te da svete riječi treba zaštititi od nepoštivanja. . str. Tihe mise su sve više udaljavale laike iz liturgijskog života. Njih je služio samo svećenik kome je pomagao poslužitelj. Njihova je jedina zadaća bila služenje jedne mise na dan.115 Također se. J. već su bili samo osposobljeni za služenje mise.113 Tiha odnosno privatna misa nastaje u 8.

Struktura liturgije – himne i molitve Liturgija donekle dobiva svoje uobičajene oblike. propisi). bez ikakva opisa bogoslužnog toka. 37. liturgija se razvijala u dva glavna djela: Uvodni dio odnosno služba riječi te euharistijska služba. Misal je objedinio dotadašnje liturgijske knjige: Sakramentarij. 3. Pojava Misala svakako je imala i svoje praktične razlike. Misala. iako će sve do Tridentskog sabora vladati sloboda u liturgijskom razvoju. Od 13. Antifonal.76 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Tihe ili privatne mise uzrokovale su pojavu nove liturgijske knjige. koje bismo danas mogli označiti kao knjižice rubrika ili ceremonija. te koji se i danas nalaze u različitim. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju. a u ono su se doba zvale ‘Ordines’ (pravila. Ovdje ćemo spomenuti neke od molitvi i himni koje su se ustalile u srednjovjekovnoj rimskoj liturgiji a koje će u većoj ili manjoj mjeri naći svoje mjesto i u kasnijem razvoju liturgije u protestantskim crkvama. u misal su uvedene rubrike116 pisane crvenom bojom a koje su bile uputa o načinu obavljanja liturgije. Naime. Od ranoga njezinoga nastanka. 116 «Dok su stare rimske liturgijske knjige sadržavale samo tekstove. stoljeća Misal se rasprostranio gotovo u svim rimokatoličkim župama i postaje liturgijska knjiga i za javnu misu. u tihoj je misi bilo otežavajuće za svećenika da koristi sve navedene liturgijske knjige pa je bilo praktično da se svi najvažniji dijelovi mise nađu u jednoj knjizi.» A. Lekcionar i Evangelistar. str. . kako rimokatoličkim tako i u protestantskim liturgijama. Kako bi se olakšalo snalaženje u načinu obavljanja bogoslužja. nastaju sada malo – pomalo i upute. 7.

154. str. klanjamo Ti se. ulaz). ADAM. Gospodine Bože. Bože Oče Svemogući. str. uvodnome djelu ustalio se običaj pristupanja oltaru i pokajničkog čina (Confietor . Uvod u katoličku liturgiju. smiluj se! Gospodine smiluj se!» Ovi su zazivi bili poznati još u poganskoj starini i izgovarali su se u počast božanstvu ili vladaru koga se štovalo kao božanstvo. Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje. Koji sje117 118 Usp. ZAGORAC. Prva Crkva ove sazive usmjerava na Krista kao svoga božanskoga vladara. 1998. Koji oduzimaš grijehe svijeta. slavimo Te. Usp.) i to na kraju službe riječi da bi se vremenom pomicao na početak.117 Na Istoku se sazivi Kyrie javljaju u tzv. stoljeća ulazak klerika u crkvu pratio je Introit (lat. . Na Zapadu se ovaj saziv najvjerojatnije javlja u doba pape Gelazija (492. primi našu molitvu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 77 Od 5.ispovijedanja grijeha) koje ima svoje korijene u ranoj Crkvi. – 496. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Blagoslivljamo Te. Gospodine Sine jedinorođeni. kada su se grijesi ispovijedali javno.118 Nakon Kyrie slijedi hvalospjev: Gloria in excelsis Deo (Lat. Slava Bogu na visini) «Slava Bogu na visini! I na zemlji mir ljudima dobre volje. V. Gospodine): «Gospodine smiluj se! Kriste. Gospodine Bože. smiluj nam se.. Kristova otajstva. pred svima. poglavito od onih koji su učinili teže grijehe. 84. odnosno pjevanje psalma. Kralju nebeski. U prvome. Koji oduzimaš grijehe svijeta. Hvalimo Te. jektenijama (molitvenim sazivima tijekom liturgije) kao odgovor naroda na svaki molitveni saziv (Gospodi pomiluj = Gospode smiluj se). A. Uz ispovjednu molitvu izgovarao se i saziv Kyrie (Grčki. Jaganjče Božji. Isuse Kriste. Sine Očev.

Uvod u katoličku liturgiju. stoljeću je papa Simah prvi puta upotrebljava u božićnoj liturgiji. izričući na taj način frontalni stav glede tadašnjeg kulta caru. dok su je svećenici mogli pjevati na Uskrs. koristi se redovito na svakoj misi i mogu je pjevati svećenici. 10-12. ADAM. vjerujem) odnosno Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Isuse Kriste. Časosolov.120 Himna odražava vjeru prve Crkve u Krista kao Kralja. jedinoga kralja. A. 61-62. Leksikon ikonografije. Usp. u slavi Boga Oca. godine se koristi samo u biskupskim misama na nedjelje i blagdane. Sa Svetim Duhom. 241. Amen. biblijska čitanja.» 119 Ova se himna i danas pjeva u jutarnjem bogoslužju Istočne crkve. Beograd: Srpska patrijaršija. Ti si jedini Svevišnji. čitanje evanđelja što se u ovome razdoblju sve činilo na latinskom jeziku..» Ova je ranokršćanska himna nadahnuta Lk 2.78 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE diš s desne Ocu. No od 1048. 120 121 . str. Euharistijski dio bogoslužja započinjao je s euharistijskim kanonom kojemu je temelj Hipolitov obrazac o kojem je također ranije bilo govora: «Svećenik: Gospodin s vama! Zbor: I s duhom tvojim! Svećenik: Gore srca! Zbor: Imamo kod Gospodina! Svećenik: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu! Zbor: Dostojno je i pravedno. str. Usp. 2001. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Od 500. Ti si jedini Gospodin.. Na kraju prvog djela bogoslužja pjevao se Credo (lat. Usp. smiluj nam se. 154.121 Nadalje slijede molitve dana. U početku se pjevala u jutarnjoj molitvi119 U 6. str. Jer Ti si jedini svet.

Pjevala se vrijeme lomljenja hostije od strane svećenika. Prije pričesti dolazi molitva Očenaš koja je prisutna u najranijim liturgijama. 9). str. svećenik je tiho molio euharistijsku molitvu koja sadrži epiklezu odnosno molitvu sazivanja Duha Svetoga radi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelu i pravu krv Kristovu. koji oduzimaš grijehe svijeta. «Svet. Svet). svet. Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Hosana u visini. prilikom Kristovog krštenja na rijeci Jordanu. odnosno izgovaranja Kristovih riječi: «Ovo je tijelo moje… ovo je krv moja…». 1978. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. hosana u visini. smiluj nam se. Stoga je ona najznačajnija u euharistijskoj službi.» Ova se himna temelji na Izaijinom viđenju serafina kako pjevaju u čast Bogu (Iz 6. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. te anamnezu. 2-6). Jaganjče Božji. Vjerojatno potječe iz židovskog bogoslužja. . Usp. koji oduzimaš grijehe svijeta. 59. daruj nam mir» Ova je litanijska aklamacija nastala na temelju Ivanova pozdrava Kristu. Jaganjče Božji) «Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta..122 riječi ustanovljenja. Nakon pričesti pjevala se i litanijska aklamacija Agnus Dei (Lat. smiluj nam se. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. odnosno spomen na spasenjsko djelo Kristovo. U li- 122 U Pravoslavnoj se crkvi vjeruje kako se upravo prilikom ove molitve događa pretvorba. te na hvalbenom uskliku pri Isusovu ulasku u Jeruzalem (Mt 21. Nakon pjevanja sanctusa. Jaganjče Božji. svet Gospodin Bog sabaot.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 79 Slijedi predslovlje odnosno zahvalna molitva koja prethodi himni Sanctus (lat.

liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. 84-85. str. Uz albu se se koristi i cingulum odnosno pojas u obliku špage koji se vezuje oko struka. za vrijeme pjevanja Gloria.123 U kontekstu srednjovjekovne rimske liturgije treba spomenuti i Apologije. preko glave je bila preklopljena i zaogrtala je cijelo tijelo. Creda. a oko 1000.. dok su je đakoni nosili prekriženu preko prsa (danas je nose ukoso od lijevog ramena prema desnom boku). Od 13. te će u srednjem vijeku ono već imati prepoznatljive oblike.80 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE turgiju ju je uveo papa Sergije I. ZAGORAC. Kazula (casula=kućica) ili misnica (latinski paenula ili planeta) gornji je dio liturgijske odjeće koji se izvodi od starorimske toge. Imala je najprije oblik zvona. U kasnijem razvoju će se i liturgijsko ruho razvijati. bila je prvotno svjetovni znak službe. 105. Biskup i svećenik je nose na način da visi s obje strane ramena. 687. palij i prsten. Osnovna odjeća jest alba (albus=bijel).4. Uz vrat se stavlja naglavnik (amikt) kako bi se pokrio vrat. manipul. Kod istočnih kršćana epitrahilj = oko vrata). godine. Razvij liturgijskog ruha i liturgijskih boja Liturgijsko ruho poprima svoje standardne oblike. V.124 7. Bile su to molitve pokorničkog značaja koje je svećenik molio u svim u momentima kada je bio slobodan od drugih tekstova: na početku mise (Confietor). Kristova otajstva. Usp. Ranije smo spomenuli kako su se u Konstantinovom vremenu viši klerici izjednačili s visokim carskim činovnicima i dobivali posebne insignije: štolu. odnosno bijela duga haljina koju nose svi redovi svećenstva. stoljeća nastaje «gotska misnica» koja je bočno 123 124 Leksikon ikonografije. . godine počinje se pjevati tri puta. prezbiteri i biskupi. Štola (naramenica. Sanctusa i sl. Kasnije je nose đakoni.

bijela. ŠAŠKO. No nije bilo jedinstvene prakse niti na Istoku niti na Zapadu po ovom pitanju. koja dobiva ime najvjerojatnije po gornjoj odjeći muškaraca i žena u Dalmaciji krajem 2. 501-502. purpurna (između ljubičaste i crvene) koristi se u trećoj nedjelji adventa i četvrte nedjelje korizme. ogrtač) jest svečani plašt koji doseže do zemlje. str.. Dalmatika. crvena i grimizna jer su se ove boje smatrale ‘otajstvima i pralikovima’. a kojega nose biskup i svećenik kod određenih obreda izvan liturgijskog slavlja. knjiga I. i to: bijelu. 449-498. Liturgijski simbolički govor. POPOVIĆ. 83-84.. početkom 13. Liturgijski simbolički govor.126 No kanon boja ustalio je Papa Inocent III. 676685.. stoljeća. postaje gornjom liturgijskom odjećom đakona. kao na primjer u procesijama i sl. U vremenu baroka se sve više skraćuje i ukrašava zlatnom i srebrnom svilom te postaje i umjetnički premdet u obliku kontrabasa. Usp. ŠAŠKO. ljubičasta označava pokoru i koristi se u adventu. ADAM. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. 1912.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 81 skraćena. zelenu. a formom je bila slična dalmatici. 126 . zelena ozna125 Usp. A.125 Liturgijske boje liturgijskog ruha počinju se upotrebljavati u 9. modra. str. crna. I. crnu. vatikansko sabora). O liturgijskoj odjeći u Istočnim crkvama vidi više u: J. crvenu. Tunika je bila gornja odjeća subđakona (red koji se primao prije đakonata a koji je u rimokatoličkoj crkvi dokinut nakon II. stoljeću. stoljeća. Opšta crkvena istorija. purpurnu i zlatnu. crvena označava vatru i krv te se koristi na Duhove i na blagdane mučenika. U karolinško se doba koristilo najvjerojatnije osam boja: zlatna (žuta). crna označava žalost i koristi se na misama za mrtve i na Veliki Petak. smeđa. zelena. Zagreb: Glas Koncila 2005. ljubičastu. I.. korizmi i na vigilije (noćne službe bdijenja). str. Uvod u katoličku liturgiju. str. Pluvijal (kišna kabanica. Bijela i zlatna označavaju radost i koriste se na Gospodnje i Bogorodičine blagdane te na blagdane svetaca koji nisu mučenici.

str. 40. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. u Obrednik prodire poplava novih blagoslovina. Svećenik je mogao obaviti misu i bez sudjelovanja naroda. str.82 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE čava nadu i koristi se u obične nedjelje i dane i tijekom tjedna kad se ne slavi ni jedan svetački blagdan. vjerujući da je to najvažniji dio liturgije. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. 379. Religiozni život postaje sve kom- 127 Usp. često poprima pretjerane forme. Osnivaju se bratovštine i niču nove forme pobožnosti. lateranski sabor (1215. 128 . Nerazumljivi latinski jezik sprječavao je puk da sudjeluje u bogoslužju i da ga razumije.127 7.5. Mučenici i sveci u praktičnoj su pobožnosti uzdizani više i od samoga Boga. «Štovanje svetaca i njihovih moći (relikvija). Na primjer. U liturgiju je ulazilo praznovjerje koje su svećenici tolerirali.128 U srednjem vijeku dolazi i do sve češćeg čašćenja svetaca koji obogaćuju liturgijski kalendar. u tadašnjim procesijama vjernici su dolazili do oltara i ostavljali novac. Pričest je toliko opala da je IV. godine) propisao da se pričestiti mora najmanje jednom godišnje. Leksikon ikonografije. A. pravih i nepravih. Liturgija je postala stvar klera. Predreformacijsko stanje Liturgija u predreformacijsko vrijeme postaje sve više individualni ritual svećenika umjesto njene osnovne svrhe. Vjerovali su da će time kupiti ispunjenje molitava upućenih Bogu ili svecima. Traži se njihova zaštita i blagoslov u uvijek novim oblicima. Dolazi do sve većeg štovanja relikvija i svetačkih moći. zajedničkog slavljenja Gospodnjeg naroda.

duhovnost i požrtvovnost širih krugova.). 640. U svemu se tome očituje rastuća nesigurnost i mnogostruko nezadovoljstvo. kako se toga dana ne može oslijepiti i umrijeti.) i Elizabeta iz Schoena (1129. – 1153. Mnogi su svoje poglede usmjeravali na hostiju tijekom njenog podizanja u misi nakon «pretvorbe».»129 Pojedinci su lizali prah sa svetačkih grobova i nosili hostije oko vrata kao amajlije. 41 Ivan Gerson (umro 1429. kao vještina uranjanja u najdublji «temelj duše». ne stari. ZAGORAC. da ne može oslijepiti. str.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 83 pliciraniji. Usp. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. niti mu se može dogoditi bilo kakvo zlo. str. Kao predstavnici spominju se iz 12. Tomu je potvrdom također onaj smjer pobožnosti koji se naziva mistika. Iz toga dakle razaznajemo da su i sami klerici podupirali ovakva praznovjerja. 76-79. H. V. 131 . toga dana ne može umrijeti. Usp. Hildegarda iz Bingena (1098. ne smije se s druge strane previdjeti duboka vjera. valja spomenuti i neka pozitivna kretanja: «Pored takvih žaljenja vrijednih razvoja ukrivo. Bernard iz Clairvauxa (1090. Osobito su redovi franjevaca i domini129 130 A. 1969.). a posebice Marije toliko je bio razvijen da pojedinci nisu znali razlikovati Krista od pojedinoga sveca ili pak Marije.) kritizira propovjednike koji narodu govore da se na dan posjeta misi ne stari. Pored svih ovih negativnih primjera. Vjerovali su da onaj koji ugleda hostiju. u «vrh duše». str.130 To su bile posljedice sada već razvijene teologije o pretvorbi hostije i vina u tijelo i krv Kristovu.. Od 13 st. st. – 1179. Velika povijest crkve III/II. Uvod u katoličku liturgiju. da bi se božansko najdublje iskusilo. – 1164. ADAM. JEDIN. Liturgika.131 Praznovjerju su doprinosili i oni svećenici koji su bili neuki te ni sami nisu shvaćali neke pojmove liturgijskog života. Kult svetaca.

zasigurno će dati protestantska reformacija. nije mogla dati vjernicima potrebnu duhovnu pouku. 642-643. mistik i propovjednik pokore + 1384. dominikanci i franjevci. posebice u bogoslužju. No ona je u mnogim sredinama. u 13. H.84 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kanaca unapređivali mistični pogled toga vremena. a što će svakako utjecati na razvoj propovijedanja i u samoj Rimokatoličkoj crkvi. stoljeću radili na teološkoj izobrazbi svojih članova kako bi isti preuzeli zadaću propovijedanja.. ADAM. Uvod u katoličku liturgiju. i 14. kako su taj klasični izraz našli u poznatom djelu Tome Kempenca (1379.) te se proširio po cijeloj zapadnoj Europi.) Imitatio Christi (Nasljeduj Krista)». str. Sličnom je težnjom za duhovnošću bio ispunjen pokret obnove zvan devotio moderna. . Grote. Velika povijest crkve III/II. str. Težili su za produbljenjem pobožnosti i nasljedovanjem Krista. koji je s krajem 14. – 1471.133 No bitan naglasak na propovijedanju. Mnogi svećenici nisu niti imali temeljnoga znanja da bi mogli održati propovijed koja bi pomogla u duhovnoj izgradnji puka.132 Latinska misa. nerazumljiva običnom puku. stoljeća došao iz Nizozemske (G. posebice seoskim potpuno zanemarivana. Obrazuju se i propovjednici svjetovnog svećenstva.. JEDIN. Usp. Propovijed je bila jedini dio liturgije kojega je puk mogao razumjeti. Stoga su prosjački redovi. 41. 132 133 A.

. negdje radikalnije. Martin – (1483.PROTESTANTSKA REFORMACIJA 8. tako i na liturgiju. liturgijske promjene u reformatora su negdje bile minimalne.1. zakucavši 95 teza na vrata Wittenberške crkve. – 1546. kojega Biblija izričito ne zabranjuje. P 8. predmeti «isprazna vanjska stvar». crkveno ruho.). I LITURGIJA rotestantska reformacija je utjecala. Na razvoj liturgije utjecalo je teološko definiranje Večere Gospodnje i sl. kako na cjelokupni život Crkve. samo po sebi ni dobro ni zlo. Za njega su način bogoslužja. Držao je da se može zadržati svaki običaj. njemački augustinski redovnik. molitve. No budući da reformacija nije bila jedan uniformirani i jedinstveni pokret. Martin Luther134 Luther je bio konzervativan glede izmjena u načinu bogoslužja. Taj se događaj smatra početkom protestantske reformacije. suprotstavio se prodaji oproštajnica (tzv. Indulgencija). doktor kanonskoga prava. pa tako i liturgijski. Godine 1517. ni zabranjeno ni naređe- 134 Luther.

otpust je. ili gdje je to Krist naučavao da treba žrtvovati kruh i vino? Zar ne čujete? Krist je jednom sama sebe žrtvovao. 139 138 Usp. pod vodstvom Luthera služi misa na njemačkom jeziku. 274.135 Luther u početku nije mijenjao niti latinski jezik. . JEDIN.139 Usp. vaše žrtvovati znači oskvrnjujuće ponovno razapinjanje». Velika povijest crkve IV. Dapače. H. 2004.. otpuštati. bi o njemu ovisilo. H. Baalove popine. H. shvaćanje mise kao sredstva zadobivanja milosti i sl. zalaže za udaljavanje svih onih dijelova bogoslužja koji nisu u skladu s protestantskim reformiranim učenjem. 137 Prema latinskom mittere = slati. Velika povijest crkve IV. Luther je kao humanist i pedagog htio zadržati latinski jezik kao element naobrazbe. Na teološkom planu Luther odbacuje učenje o misi kao žrtvi. U spisu Vom Missbrauch der Messe iz 1521. str. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Euharistija u životu crkve kroz povijest. završeno je. godine u Wittenbergu se. on bi nedjeljom naizmjence služio latinsku. ŠAGI-BUNIĆ. 73. U staro su vrijeme obredi završavali ite missa est = idite. T..86 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE no. str. On kaže da se spominjemo njegove žrtve. Kako ste vi onda tako smioni da od spomena pravite žrtvu. to znači latinsko bogoslužje.137 Luther ne mijenja niti naziv misa138 za bogoslužje. J. str.136 osim u čitanju biblijskih tekstova i pjevanja... 136 135 «. Usp. dakako. gdje stoji napisano da je misa žrtva. 69-70. JEDIN. po čemu je kasnije i sam obred mise dobio naziv. str. zadržalo svoju valjanost. JEDIN. odnosno služenja misa za mrtve. poput molitava za mrtve. No od 1523. 74.» Usp. grčku i hebrejsku misu. godine Luther piše: «Recite nam vi. Luther se.) «Formula missae».. Osobito bi se mladež trebala kroz bogoslužje vježbati u tom jeziku. on ne želi da ga itko ubuduće žrtvuje. kad. Velika povijest crkve IV. Za mladež je i poslije uvođenja «Deudsch Messe» (1526.

HAMMOND. kao i zajedništva samih vjernika međusobno. 1526.»140 Kako bi pojasnio svoja stajališta o liturgiji. Na tome stojim. 330-331. Za razliku od ovoga učenja. Euharistija u životu crkve kroz povijest. H.143 Određeno je tako140 141 T. J. B. str. 2002. BAINTON.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 87 Luther također odbacuje učenje o euharistiji kao pretvorbi (transupstancijaciji). Zagreb: MISL. Martin Luther. Usp. 142 143 . Usp.. Iz mise se uklanjanja predslovlje. ne stavljajući nikakav drugi molitveni tekst na to mjesto. a u jesen iste godine objavio je djelo pod nazivom Formula missae et Communionis (oblik mise) za Wittenberšku crkvu. C. odnosno definiranje liturgije. nakon čega slijedi pričest vjernika odnosno davanje hostije odmah nakon izgovaranja riječi nad kruhom. Ovo stajalište poznato kao konsupstancijacija (za razliku od transupstancijacije). str.. 210.102. Luther definira euharistijsko učenje kao konsupstancijaciji: «Gospodin je u euharistijskom kruhu stvarno prisutan ali bez promjene u substanciji simbola. Također se obnavlja naglasak rane Crkve na Večeru Gospodnju kao na čin zahvalnosti Bogu i zajedništva s Bogom po Kristu. već se izgovaraju odmah riječi ustanovljenja. 2006. godine objavio kratki spis O uređenju bogoslužja. str. 274. T. može se najbolje opisati kao prisutnost stvarnog Krista s nepromijenjenom substancijom kruha. Uvod u Teologiju. Osijek: Izvori. život Martina Luthera.. ŠAGI-BUNIĆ. Luther je 1523.142 Te godine Luther služi i prvu njemačku misu u Wittenbergu. 1993. R.141 U njoj definira liturgijski red iz kojega izbacuje iz misnoga kanona sve molitve koje su sadržavale elemente žrtvovanja. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». LOHSE. str. a kalež nakon izgovaranja riječi nad vinom. Drugo djelo. godine pod nazivom Deutcshe messe (Njemačka misa) bilo je dopunjeno i radikalnije od prethodnoga.

svijeće. život Martina Luthera. 22 govori o sakramentu Večere Gospodnje pod obje prilike.144 Najznačajniji doprinos liturgiji Luther je dao u glazbenom smislu. U članku 10.146 iz 1530. govori o potrebi održavanja crkvenih obreda prilikom blagdana i određenih svetkovina. na augsburškom saboru. no ustvrđuje se da takvi obredi nisu neophodni za spasenje. 337. objavljena je zborska pjesmarica s Lutherovim predgovorom. Čl.. Danas je ona službena konfesija Evangeličko-Luteranske crkve po kojoj su evangelici poznati i kao Evangelici Augsburške vjeroispovijesti. čl. posebice prigodom Dana reformacije. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. LEONAR. E. Ž. godine. Opšta istorija protestantizma. definira se učenje o Večeri Gospodnjoj kao stvarnoj Kristovoj prisutnosti. kao i Pavlovskim poslanicama i Otkrivenjem. R. Tijekom tjedna su bile određene vježbe pjevanja za cijelu zajednicu a preporučivalo se pjevanje u obiteljima po njihovim domovima. 145 146 Usp. H. .145 U Augsburškom vjeroispovijedanju. Evangelički su knezovi predali ovu konfesiju caru Karlu V. str. a pjeva se i danas u mnogim protestantskim crkvama. Nadahnuta je psalmom 46. Naj144 Usp. Na tome stojim. 2002. Augsburška konfesija – Vjeroispovijedanje koje je pod nazivom Confesio augustana sastavio Philip Melanchthon. Članak 14. ukrase. Jedna od njegovih poznatih pjesama je «Eine feste Burg» (Naš Bog je jaka utvrda). prvi tom. i svećeničku odjeću. Time je želio sačuvati tradicionalni karakter liturgije. lipnja 1530. Čl.). 15. Luther je i autor većine pjesama u istoj. Godine 1524. BAINTON. definira da propovijedati i dijeliti sakramente mogu samo oni koji su ispravno na tu službu pozvani. govori se o uspostavljanju službe poučavanja i dijeljenja sakramenata. 104. Luther je zadržao oltar. 5. str. 25.88 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE đer da se misa slavi samo nedjeljom (preko tjedna se održavaju druga bogoslužja. poput sastanaka podučavanja i sl. Za svoga je života Luther napisao trideset i sedam crkvenih pjesama te brojne i komponirao. godine.

suvremeno čitanje. a protiv svakodnevnog služenja euharistije. 90. Evangelička crkva u RH. a ne kroz vjeru. 147 Augsburška konfesija. 148 .»148 Nadalje se govori o slavljenju Večere Gospodnje svakoga «Svetoga dana» odnosno nedjelje i blagdana... Ali Pismo nam to ne dopušta.»147 Nadalje se govori o zlouporabama mise u smislu da su sredstvo svećeničkog dohotka. posvećen je misi.. Također se govori protiv žrtvenog karaktera i posredničkog karaktera mise (služenja mise za žive i mrtve). «Naše su crkve lažno optužene za ukidanje mise. Gotovo sve običajne ceremonije isto su tako zadržane. str. čl. misa je među nama zadržana i slavi se s najvećim poštovanjem.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 89 duži članak Augsburškog vjeroispovijedanja. One su dodane radi upućivanja ljudi jer ceremonije su potrebne pogotovo stoga da bi se naučili neuki. ukazujući na činjenicu da biskupi. koje se često puta slavilo bez sudjelovanja naroda pa i drugih klerika. suvremeno čitanje. opravdanje dolazi kroz djelovanje mise. osim one da se njemačke pjesme slavljenja tu i tamo ubacuju među latinske dijelove pjesama. 93. Pavao je propisao da bi se u crkvi trebao upotrebljavati jezik koji će ljudi razumjeti. Zapravo. Stoga. Augsburška konfesija. ako misa oduzima grijehe živih i mrtvih samim vanjskim činom. 24. iako su znali za ovakve radnje nisu na vrijeme zaustavili iste.Pismo nas isto tako uči da smo mi pred Bogom opravdani vjerom u Isusa Krista... str. «.

Pjevati su se mogli samo psalmi. svijećnjake. Drugi. godine kao vojni kapelan. Urlich Zwingli149 Švicarski reformator Urlich Zwingli imao je mnogo radikalnija stajališta od Luthera po pitanju liturgije kao i po pitanju shvaćanja Večere Gospodnje. Liturgies of the Western Church. – 1531.).151 U obredu Večere Gospodnje se «Slava Bogu na visini». Te je godine Zwingli priredio liturgiju Riječi i obred Večere Gospodnje. .2. Zalagao se za jednostavnost. str.)– Švicarski reformator. svećeničku odjeću pa čak i orgulje iz crkava. «Apostolsko vjerovanje» i 112. Odbacio je žrtveni karakter euharistije te se zalagao za ukidanjem mise i uvođenjem službe Večere Gospodnje. lipnja 1524. koje je najvjerojatnije sam Zwingli sačinio. 135. uz izostavljanje dijelova koji govore o žrtvi. Djelovao u Zürichu. Philadelphia: Fortress Press. slike. molitveni dio je izostavljen. godine. psalam izgovarao naizmjenično od strane muškaraca i žena. godine da se iz crkava uklone slike i kipovi «kako bi se udovoljilo Božjoj riječi»150 Latinska misa. godine. Gradsko je vijeće donijelo odluku 15. Velika povijest crkve IV. H. a koje završavaju s Očenašem i Zdravomarijom ali samo do dijela «I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus».. služila se sve do 1525. Umro je u bitci kod Kappela 1531. THOMSON. Slijedi zahvalna molitva. Prije «Slava Bogu na visini» čitao se tekst iz poslanice a 149 Zwingli Urlich (1484.90 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 8. 147-148. str. U Liturgiji riječi nalazi se nekoliko uvodnih molitava. zajednička ispovijed grijeha te otpust. 150 151 Usp. Usp. Uklonio je oltar. No promjene u Zürichu su se događale postupno. Smatrao je da Sveto pismo mora određivati sve postupke glede bogoslužja. B. Nije bilo sudjelovanja naroda u zajedničkim liturgijskim tekstovima (poput litanijskih molitava i sl. JEDIN. Prvo Zwinglijevo djelo o liturgiji bilo je «Napad na kanon mise» iz 1523. 1985.

Slijedilo je «Apostolsko vjerovanje» te molitva Očenaš i molitva pastora. Pored ostaloga.153 Glede značenja euharistije. B. Ž. dakle samo komemoracija.) – Francuski reformator koji je djelovao u Ženevi. 125-139. Opšta istorija protestantizma. Philadelphia: Forter Press. obično se u sredini crkve nalazio običan stol odnosno stol Gospodnji na kome nije bilo niti svijeća. smatrajući da je Večera puko sjećanje na žrtvu Isusa Krista. Farel je oko 1524. str. 1986.1565. Poslije čitanja evanđelja lektor je ljubio knjigu i izgovarao riječi: «Slava i hvala Bogu. Po evanđeoskim riječima bili oprošteni svi naši grijesi».. Nakon toga slijede riječi ustanovljenja Večere Gospodnje te blagovanje kruha i vina. 8. str.152 Večera Gospodnja se obavljala svega četiri puta godišnje: Na Uskrs. William (1489. William Farel155 Prije nego je Jean Calvin došao u Ženeveu. U Farelovoj liturgiji vidljiv je utjecaj Zwinglijeve re152 153 154 Usp. zadržavajući samo crni akademski talar. Duhove. Huldrych Zwingli. Usp. prvi tom. niti raspela. LEONAR. u rujnu te na Božić.. Liturgies of the Western Church. E. GABLER.154 Bogoslužni prostor bio je jednostavan. Zwingli je uklonio i svećeničko misno ruho iz bogoslužja. U.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 91 nakon «Slave» tekst iz evanđelja. THOMPSON. tamo je djelovao reformator William (negdje se navodi i kao Gulliamo) Farel. Nakon toga slijedi psalam 112. godine uspostavio i red bogoslužja. Farel. Zwingli je odbacio i rimokatoličko učenje o transupstancijaciji i Lutherovo učenje o konsupstancijaciji. zahvalna molitva pastora te otpust. On je angažirao Jeana Calvina da u Ženevi organizira Reformiranu crkvu. str. 133. 155 .3. 149-156. His Life and Work. Umjesto oltara.

Litrugija je zapravo bila služba riječi. Pozivna molitva Očenaš Objavljivanje Riječi Zakon Božji (Deset zapovijedi) Ispovijed grijeha Apostolsko vjerovanje Molitva posredovanja VEČERA GOSPODNJA Exhortacija (bodrenje-nagovor) Poziv Samoispitivanje Exkomunikacija (isključenje) Ispovijed i Očenaš Credo . kada se narod Božji sabere da sluša Riječ Božju. dok se Večera Gospodnja održavala samo određenim prigodama.Vjerovanje Navještaj oproštenja grijeha Riječi ustanovljenja Sursum Corda (lat. Farelova liturgija nije imala nikakvu drugu glazbu osim pjevanja psalama na narodnom jeziku.92 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE formacije. Farelova liturgija imala je slijedeće dijelove: Način održavanja propovjedi. Umjesto glazbe. Farel je uveo antifonsko izgovaranje biblijskih tekstova i Vjerovanja od strane zajednice. Bogoslužje je jednostavno bilo «slušanje riječi Božje» što je i bio naslov Farelove liturgije. «Gore srca») Pričest .

156 8. vjerovanje o poslušnost Riječi Božjoj. No i Farelovo i Calvinovo bogoslužje pozivaju na slušanje. LEITH. Drugo se bogoslužje (odnosno propovijed). Godine 1548. Bucerova liturgija u svojim uvodnim napomenama ukazuje da se ima svetkovati samo nedjelja kao sveti dan. i radio na reformaciji u Strasbourgu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 93 Popričesna molitva (molitva zahvalnosti). Večernja propovijed se održavala u katedrali u 4 sata poslije podne ljeti odnosno 3 sata poslije podne zimi. Na blagdane kao što je Božić. Prvo. Jutarnje bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te ohrabrenjem iz Božje riječi. H. održavalo u 8 sati ujutro u katedrali. treba se održavati bogoslužje 156 Usp. a da se drugim danima treba raditi jer je tako zapovjeđeno. jutarnje bogoslužje održavalo se u svim župnim crkvama ujutro u 5 sati zimi odnosno u 4 sata ujutro ljeti. J.4. . Veliki Petak.) – Njemački teolog reformacije.. Atlanta: John Press. Nakon toga je slijedila tiha molitva koju je pastor završavao kolektom (molitvom) i blagoslovom. Farelov oblik bogoslužja imao je u kasnijem razvoju reformiranog kršćanstva više utjecaja na kreiranje liturgije od Calvinovog. Prihvatio Lutherovu nauku 1518. Ulmu i Kölnu. str. Martin Bucer157 Martin Bucer uređuje liturgiju u Strassbourgu 1539. Radi na pomirenju Luthera i Zwinglija kao i protestanata i katolika. Uzašašće i sl. Red bogoslužja je propisivao da se imaju održati tri propovjedi svakoga dana. 178-180. – 1552. 1977. Introduction to the Reformed Tradition. godine. prebjegao u Englesku gdje je pomagao Thomasu Cranmeru u reformiranju Anglikanske crkve. Bucerovo bogoslužje Večere Gospodnje ili Mise i propovjedi bilo je pojednostavljena liturgija koja je odbacila mnoge elemente uobičajene tadašnje rimske mise. 157 Bucer. Martin (1491.

Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispovijedanjem grijeha te navještaja oproštenja grijeha. Nakon molitve pastor je izgovarao riječi ustanovljenja nakon čega je izgovarao riječi: «Vjeruj u Gospodina. Na kraju propovijedi pastor je objasnio zajednici značenje Večere Gospodnje i ohrabrio ih da je održavaju. Slijedila je poduža molitva koja se završavala zajedničkim moljenjem Očenaša. Na kraju je pastor uputio vjernicima Aronov blagoslov. U župnim se crkvama Večera Gospodnja slavila jedanput mjesečno dok se u katedrali slavila svake nedjelje.158 158 Usp. Pastor je odlazio na propovjedaonicu te čitao tekst evanđelja (nedjeljom se preporučivalo da se propovijeda iz evanđelja a radnim se danima propovijedalo i iz drugih biblijskih knjiga) i propovijedao. Nakon propovjedi pjevalo se Apostolsko vjerovanje te. Nakon toga se pjevao psalam ili Kyrie eleison odnosno Gloria in excelsis Deo.94 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE ali se ne treba suzdržavati od fizičkih poslova. obzirom na prigodu određena pjesma ili psalam. str. Nakon molitve zajednica je pjevala psalam. 167-181. Pomolimo se». THOMPSON. B. Nakon toga. Prije nego je davao kruh i kalež vjernicima. kako bi narod mogao čuti i razumjeti njegove riječi. Nakon toga je zajednica pjevala određenu pjesmu ili psalam te je slijedila zahvalna molitva pastora. vjeruj i objavi da je Krist Gospodin umro za tebe». Slijedila je kratka molitva pastora za blagoslov propovijedi. Pastor bi stao za stol Gospodnji te rekao: «Gospodin s vama. Liturgies of the Western Churc. oko 6 sati ujutro narod se okupljano u župnim crkvama. Pastor je prilazio stolu Gospodnjem koji se nalazio bliže narodu. . pastor je izgovarao: «Sjećaj se. i daj mu vječitu slavu i hvalu!». Nedjeljno bogoslužje je započinjalo s uobičajenom spomenutom jutarnjom molitvom.

Novi Sad.161 Calvin je 1545. Novi Sad: Dobra Vest. str. prezbiterijalno ustrojstvo crkve i sl.-1564. kao i za Luthera. kako smo naglasili. Značajke njegova naučavanja su apsolutna suverenost Božja. str.160 Calvin se s Lutherom slaže da je propovijed središnjica bogoslužja. 93. euharistija je bila uzvišeni dio bogoslužja. Dobra Vest. Osnove evanđeoske teologije 2. 104. Godine 1533. THOMSON. zadržalo određene tradicionalne liturgijske elemente. Jean Calvin159 Uređujući bogoslužje. 1989. koji je stvorio nebo i zemlju» Ispovijed grijeha Stihovi iz Pisma Objava odrješenja grijeha Dekalog (prvih četiri zapovijedi) Molitva 159 Calvin. Po njemu se pripadnici reformiranih crkava nazivaju i kalvinisti a pojam kalvinizam uvriježio se za teološki smjer koji je temeljen na Calvinovom učenju i koji je prisutan u različitim protestantskim crkvama.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 95 8. E. 1986. D. Istorija reformacije. Djelovao u Ženevi gdje je organizirao Reformiranu crkvu po prezbiterijanskom modelu.. Calvin odbacuje liturgijski rimski obred. Jean (1509. G. B. str. ali se može obavljati samo u kontekstu propovijedane Riječi. O. prvi tom. prešao na protestantizam. 162 161 160 Usp. predodređenje. sastavio je liturgiju162 u kojoj je posebno bila naglašena propovijed kao središnjica protestantskog bogoslužja i pjevanje psalama. Ž. 304. Za Calvina. Usp.. str. Opšta istorija protestantizma. 185-224. Calvinovo bogoslužje imalo je slijedeće dijelove: Stihovi Pisma: «Pomoć je naša u imenu Gospodina. Usp.5.) – Švicarski reformator francuskog podrijetla. udaljujući se na taj način od luteranskog bogoslužja koje je. LEONAR. .. BLOESCH. ČEDVIK. Liturgies of the Western Church.

Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). usvojio sam strassbourški oblik i posudio najveći dio od njega. Nisam mogao uzeti nikakve druge molitve iz njega. 29-32) Aronov blagoslov Calvin će u govoru na samrtnoj postelji sam posvjedočiti da se vodio Strassbourškom liturgijom u sastavljanju svoje. PARKER. str. Prijevod teksta u: J. «Što se tiče nedjeljnih molitava. već sam sve uzeo iz Pisma. . T. jer ih nije bilo. H. 41. sa završetkom Očenaša Riječi ustanovljenja Exhortacija i pristupanje Stolu Riječi odrješenja i pričest s kruhom i vinom Psalam Molitva zahvalnosti Nunc Dimittis (Šimunova molitva u Lk 2. John Calvin: A Biography.. 2003. str. 155.96 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Dekalog (ostalih šest zapovijedi) Psalam po Ženevskoj formi Molitva prosvjetljenja (prije čitanja Svetog Pisma) Biblijsko čitanje i propovijed Velika zastupnička molitva i parafraza molitve Očenaš Apostolsko vjerovanje Priprema za kruh i vino Molitva za dostojno primanje Večere Gospodnje. MILIĆ.»163 163 Usp. L.

proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca. H. «Ekspozitorsko propovijedanje je prenošenje biblijskog koncepta izvedenog iz povijesnog. Biblijsko propovijedanje.. 164 . Robert E. W.164 Sustavno je propovijedao na temelju biblijskih knjiga o čemu svjedoče mnoge njegove propovijedi i komentari Svetoga pisma. Parker opisuje bogoslužje kako ga je Calvin propisao i obavljao: “Duhovnik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime zajednice. Nashville.» H. str. ti si obećao da ćeš čuti naše molbe Usp. . Ostatak zapovijedi je bio pjevan dok bi duhovnik ulazio u propovjedaonicu. Amen. Calvin se isticao ekspozitosrkim propovijedanjem. 1994. Twenty Centuries of Christian Worship. The Complete Library of Christian Worship. kojeg Duh Sveti najprije primjenjuje na osobu i iskustvo propovjednika a zatim kroz njega na slušatelje. ROBINSON.’ Nakon toga zajednica je pjevala prve četiri zapovijedi i duhovnik se molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’.. gramatičkog i literarnog proučavanja jednog odlomka Pisma u njegovom kontekstu i provedenog kroz ta proučavanja. L. ‘) je vodila u dugačku molitvu koja je započinjala ‘Svemogući Bože. nebeski Oče. (ed.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 97 Središnjica Calvinove liturgije jest propovijed. Tennessee: Star Song Publishing group. str. Nakon propovijedi nepripravljena zazivajuća molitva (koja je za Calvina počinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našeg Boga. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u Očenaš. No prije nego bi počela propovijed. moleći ga da milost ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . 16. . zatim proglašavajući otpuštenje grijeha u obliku: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje. 1997. dodajući neke stihove Pisma kako mu se činilo odgovarajućim. 300. Sina i Svetog Duha. stih po stih. zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio nepripravljenu molitvu. volume 2. Webber). Zagreb: Susret. T.

-1605. protestant.-1544. L. 172-178 . pastore i crkvu. zauzimajući manje od četvrt sata.98 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE koje ti donosimo u ime tvog sina Isusa Krista. Usp. The New International Dictionary of the Christian Church. služba je bila kratka. nakon pjevanja još jednog psalma. H. Ovaj je psaltir sadržavao svega 19. i. str. J. Naučavao je “duhovnu nazočnost” Krista. 167 Beza. prilikom bla- 165 166 T. koji se. LEITH. str. H. Psaltir je prevođen na mnoge jezike tadašnje Europe. godine. 633. a osim reformiranih koristili su ga i luterani pa i rimokatolici. Osim pjevanja i propovijedi. Theodor (1519. Usp. John Calvin: A Biography. i za spasenje i posvećenje naših duša. a Calvin ga uvodi po ugledu na bogoslužje u Strassbourgu. ljubljenog. Francuski. Michigan: Zondervan Publishing House. 86-87. psalama. Calvin je preveo. Pjevanje psalama postaje značajka reformiranog bogoslužja. str.str. Duhovnik je zatim dao kratko objašnjenje Očenaša. Clement Marot166 i Theodor Beza167 proširili su ovaj psaltir na 101 psalam te ga objavili 1562. otpustio zajednicu Aronovim blagoslovom. 1974. za one koji su u bolesti i posebno za progonjene pod papinstvom. Beza je preuzeo vodstvo Reformirane crkve u Ženevi.”165 Glede reformiranog bogoslužjа značajno je spomenuti uvođenje zajedničkog pjevanja psalama.). humanista i pjesnik. našeg Gospodina’ i molimo za vladare. 168 Usp.168 Po pitanju euharistije Calvin odbacuje rimokatoličku doktrinu transupstancijacije te Zwinglijevsku doktrinu komemoracije zauzimajući srednji stav između Luthera i Zwinglija. za spasenje svih ljudi. Nakon Calvinove smrti. Grand Rapids. 126.) bio je pravnik kao i Calvin. priredio i izdao psalme za pjevanje godine 1539. Clement Marot (1497. The New International Dictionary of the Christian Church. PARKER. Introduction to the Reformed Tradition.

i sl. odnosno pričest nije samo puka komemorativna ceremonija. odnosno način na koji vjernik dolazi u dodir s Kristovom supstancijom. U navedenom vjeroispovijedanju se potiču vjernici. 484.KALVIN. 483. Ž.173 no ta nastojanja Calvin nije uspio realizirati. godine no nju je Druga helvetska konfesija potisnula. Usp.171 Tadašnji običaj Rimske crkve da se pričešćuje jednom godišnje.str. 474. str. niti materijalno primanje Kristova tijela. WENDEL. Ž. F. 170 171 Usp. Nauk hrišćanske vere. Ženeva je prihatila Zwinglijevu praksu. ona su oruđa i znaci. Euharistija. Mađarskoj. već sudjelovanje u Kristovu životu. 464-498.170 Sjedinjenje (pričest) Krista i vjernika u euharistiji događa se samo po Duhu Svetome. barem jednom tjedno (nedjeljom). godine174 u 22. godine.KALVIN. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Nauk hrišćanske vere. Calvin napada kao «đavolju izmišljotinu»172 Calvin se. 172 173 174 Helvetska konfesija – Ili Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. str. KALVIN. poglavlju govori o crkvenim sastancima. 161. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje iz 1566.169 Iako se niti u jednom trenutku kruh i vino ne pretvaraju u pravo tijelo i krv Kristovu. Nauk hrišćanske vere. da pored svojeg osobnog čita169 Usp. Usp. vjerom prima od strane vjerujućih. Ž. Osim Druge Helvetske konfesije poznata je i Prva Helvetska konfesija iz 1536. Nastanak i učvršćenje reformacije. Hrvatskoj. zalagao za često slavljenje Večere Gospodnje. Supstancija ne treba razumjeti doslovno Kristovo tijelo već bit Kristove ljudske prirode. Ž. te se Večera Gospodnja slavila šest puta godišnje. 1996. za razliku od Zwinglija. KALVIN. Kalvinističko vjeroispovijedanje iz 1566. 329-355.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 99 govanja euharistije. Ž. str. . Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Usp. DELIMO. Nauk hrišćanske vere. str. Ova je konfesija prihvaćena kao standard vjerovanja u Reformiranim crkvama u Švicarskoj..

tako i kod javnih molitava. 176 . 167. ili bar da možemo otići. osim u vrijeme progonstva.»176 Drugo helvetsko vjeroispovijedanje u 23. str.. 2000. Okupljališta vjernika moraju biti pristojne i prostrane zgrade ili hramovi iz kojih treba ukloniti sve neprimjereno. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. ukazujući na potrebu jednostavnog pjevanja a protiv gregorijanskih napjeva.175 U 23. Takvima se propovijed čini predugom. Takva su mjesta sveta i prema njima se treba ponašati s poštovanjem jer u njima boravi Bog i Njegovi sveti anđeli. Heidelberški katekizam. Skupocjenu odjeću (najvjerojatnije svećeničku liturgijsku odjeću) treba ukloniti iz crkava a jezik bogoslužja treba biti razumljiv svim okupljenima. poglavlju govori i o crkvenom pjevanju. poglavlju se govori i o potrebi organiziranja bogoslužja: «Kao sa svime. Zato je potrebno da se propovjednici pridržavaju neke mjere. dok je inače. str. dovoljno kratka.100 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nja Biblije sudjeluju i na zajedničkim bogoslužjima koja moraju biti javna. Veći dio bogoslužja treba biti evanđeosko poučavanje i treba paziti da se crkvu ne optereti predugim molitvama kako članovi crkve ne bi za vrijeme propovijedanja evanđelja razmišljali: bar da je već gotovo. 175 Heidelberški katekizam. mora se uspostaviti standard da ne bi postale preduge i zamarajuće. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. 186.

. nije bio sklon liturgijskim promjenama. Vjeroispovijest Anglikanske crkve definirana je u Trideset i devet članaka vjere iz 1563.178 Protestantski utjecaj na Englesku crkvu pa tako i na liturgiju zbit će se tek nakon smrti Henrika VIII. Nadbiskup Canterburya. 6. «u pitanjima obreda engleska crkva neprekidno primjenjivala srednjovjekovno bogoslužje.179 priredio je 1548. Nakon njegove smrti. misala. godine. Thomas (1489.. te sebe proglasio vrhovnim poglavarom Engleske crkve. za vrijeme vladanja Edwarda VI. poput brevijara. Stoga je za vrijeme Henrika VIII. 59. 1986. propisnika o obredima i sl. Novi Sad: Baptistička teološka škola. godine prvi liturgijski tekst na engleskom jeziku pod nazivom The Order of the Communion (red pričesti). Obrednik je sadržavao sažetak više liturgijskih knjiga koje su u to vrijeme bile opširne i komplicirane. 1534. pristupljeno 18.180 Cranmer je priredio i prijevod liturgije i obreda na engleski jezik te ih objavio u jednoj knjizi Book of Common Prayer. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 101 8. Zaslužan za reformiranje Anglikanske crkve bio je Canterburyjski nadbiskup Thomas Cranmer.anglican. Djelovao na uvođenju protestantskog nauka u Anglikanskoj crkvi. Anglikanska crkva177 Kralj Henrik VIII. THOMSON. str. http://justus. godine proglasio samostalnom. godine.) – Prvi nadbiskup neovisne Anglikanske crkve od Rima. 178 179 180 . Anglikanske crkve izvan Engleske nazivaju se i Episkopalne crkve (po episkopalnom ustrojstvu crkvenog upravljanja).htm. Glavne su mu značajke bile: 177 Anglikanci – pripadnici Engleske nacionalne crkve koju je Henrik VIII. A. Anglikanska crkva prihvaća protestantizam. Cranmer.org/resources/bcp/Communion_1548. Ovaj je obrednik tiskan prvi puta u listopadu 1549. – 1665. Crkvena povijest 3. s nekoliko sitnijih promjena». Thomas Cranmer. veljače 2007. osnivač anglikanske crkve.

. A.po prvi put su. u južnoj Engleskoj u kasnom srednjem vijeku. Sarum liturgija. godine. Crkvena povijest 3. . Koristio je također srednjovjekovne molitve. str.181 Obrednik je iz euharistijske molitve uklonio obilježja žrtve i u mnogo čemu je sličio na Lutherovu latinsku misu iz 1523. bio je pojednostavljen u knjizi kojom se svaki obrazovni član crkve mogao poslužiti. No.102 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE . nakon nekoliko stoljeća sve službe bile na narodnom jeziku. prvi tom. u kojem se u prošlosti mogao snalaziti samo stručnjak. godine odnosno njemačku misu iz 1526. 61. . Stoga je obrednik odražavao Lutherovu teologiju i praksu. Također je vidljiv Lutherov stav da običaje treba promijeniti tamo gdje Sveto pismo to zahtjeva. E. Ž.” jest liturgijski obred koji se koristio u katedrali u Salisbury.183 Sastavio je jutarnje i večernje bogoslužje koristeći srednjovjekovne brevijare. U 13. u obredniku je vidljivo i Cranmerovo visoko obrazovanje koje je određene dijelove liturgije «pretvo- 181 182 183 Usp. posebice liturgiju Sarum. LEONAR.Engleska je crkva prvi put dobila bogoslužje koje je bilo isto za cijelu zemlju. Stoga je u obredniku ostala i vjernost starim obredima i ceremonijama. “Sarum Rite. Opšta istorija protestantizma. posebice kod posvećenja pričesti. THOMSON.služba se donekle uređivala pod utjecajem reformacijske misli. stoljeću postala je standard za mnoge engleske katedrale. 450. nasuprot Zwinglijevom uvjerenju da Sveto pismo mora propisivati svaku gestu.” ili “Use of Sarum. Usp.182 Thomas Cranmer je koristio srednjovjekovne istočne i zapadne liturgije u pripremi obrednika. str.složeni sustav liturgijskih knjiga. .

anglican. travnja 1552. ostali su vjerni staroj tradiciji. str.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. Usp. Bitne se promjene događaju u euharistijskoj službi. istovremeno istančane i jednostavne liturgijske proze i poezije». 452. govori o duhovnim službenicima koji jedini mogu obavljati službu riječi i sakramenata (anglikanska je tradicija zadržala episkopalno ustrojstvo pa samim time i tri stupnja svećeničkog reda. koje je Parlament izglasao 14. Naime. Ž. str. Novi Sad: Dobra vest..htm. poput svećeničkog ruha i sl. pristupljeno 18.. godine svećenik je izgovarao riječi: «Tijelo našega Gospodina Isusa Krista koje se predalo za tebe. LEONAR. Trideset i devet članaka vjere Anglikanske crkve (Articles of Religion) iz 1563. Neki vanjski oblici bogoslužja. 87. pristupljeno 18. http://justus. 187 . godine u članku 23. prvi tom.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. ČEDVIG. godine ove riječi glase: «Uzmi i jedi ovo na sjećanje da je Krist umro za tebe. 1986. no zadržao se termin svećenik kao i klečanje kod primanja pričesti. Cranmer je već prije izdanja prvoga obrednika prihvatio teologiju švicarskih reformatora (kalvinista) o euharistiji. no obred je u velikoj mjeri pojednostavljen.187 Oltar je nazvan stolom Gospodnjim. Opšta istorija protestantizma. Uklonjen je svaki ostatak veze sa misnom žrtvom. http://justus. Istorija reformacije. veljače 2007. E. htm. i hrani se njime s vjerom u srcu i sa zahvalnošću».anglican.186 U obredniku iz 1552.184 Drugo izdanje Book of Common Prayer. Usp. godine. više je bio pod utjecajem reformatora nego li prvo izdanje. Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 103 rilo u dragulje. Euharistija poprima kalvinističko razumijevanje. đakonsko. čuvalo tvoje tijelo i dušu za život vječni».veljače 2007. 184 185 186 O.185 To se može vidjeti iz rečenice svećenika prilikom davanja pričesti: U obredniku iz 1549.

U čl. Župama. John Knox Najistaknutiji reformator Škotske jest John Knox (oko 1514. 339. Crkve moraju biti dolično uređene.. 39 članaka vjere. Velika povijest crkve IV. 19-23. JEDIN. prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. 28. Knox se zalaže i za liturgijsko uređenje Škotske crkve. str. Službenici su pastori. Pored ostaloga. 189 190 .7. lipnja. Bogojavljenja i ostalih u čast Gospe.» iz čega je vidljivo da je prihvaćeno kalvinističko shvaćanje sakramenta euharistije.190 Večera Gospodnja se treba obavljati četiri puta godišnje i to prve nedjelje ožujka. Odbacio je anglikansku liturgiju i prihvatio kalvinistički način bogoslužja. rujna i prosinca. pa čak i Božića. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. Usp. H.). Preduvjet za sudjelo- 188 Usp. str. E.188 8. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. da se javna služba Božja u crkvi služi na jeziku nerazumljivom narodu ili da se na nerazumljivom jeziku dijele sakramenti. Opšta istorija protestantizma. LEONAR. Uskrsa. str. govori se o jeziku bogoslužja. U članku 24. koje nemaju pastore. Ž. vatreni zagovornik kalvinističkih reformacijskih ideja. ali ih se ne rukopolaže za službu. 456.104 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE prezbitersko i biskupsko). dodjeljuju se lektori i exhorteri (čitači i bodritelji). govori se o značenju Večere Gospodnje. – 1572.189 Knox se zalaže za ukidanje svih crkvenih blagdana. 2003. prvi tom. odnosno da je «Protivno Riječi Božjoj i običajima najstarije Crkve. odbacujući transubstancijaciju i definirajući euharistiju na način da se «Tijelo Kristovo u euharistiji daje.

koristeći prikladnu euharistijsku molitvu koja je uključivala obožavanje.) molitva prije propovijedi. 340. Vjerovanja i Deset zapovijedi. Vjernici. Pojedini su službenici podržavali i epiklezu. (6.) zajedničko pjevanje psalma. Velika povijest crkve IV. zahvaljivanje za stvaranje. str. (3. JEDIN. također su dolazili naprijed i sjeli za stol koji je bio poprilično velik u obliku slova U ili T a nalazio se na podiju ili na sredini crkve. Nakon toga je službenik lomio kruh te davao vjernicima. pjevao bi se 103 psalam.) čitanje Pisma i propovijed. Službenik je uzimao kruh i zahvaljivao za njega. Forme of Prayers nastala je za englesku protestantsku zajednicu izbjeglica u Ženevi. kako smo to gore naglasili).) zajednička molitva ispovijedanja grijeha. koja je bila predviđena za jedanput mjesečno (no ipak se održao običaj slavljenja četiri puta godišnje. (4. 192 Ovdje se u originalu koristi engleska riječ Minister koju ovdje prevodimo kao službenik. Knox objavljuje red bogoslužja i sakramenata pod nazivom Forme of Prayers (Forma molitve).191 Godine 1556. koji su sudjelovali u Večeri Gospodnjoj.) službenik192 upućuje blagoslov zajednici temeljem biblijskih stihova. (5.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 105 vanje u Večeri Gospodnjoj je poznavanje Očenaša. Večera Gospodnja.) drugo zajedničko pjevanje psalma.) molitva za cjelokupnu Crkvu Kristovu. Večeri Gospodnjoj mogli su pristupiti samo oni koji su se dokazali iskrenošću vjere i svetim životom. molila se zahvalna molitva te upućivao blagoslov. Nakon pričesti. za iskupljenje a završavala sa anamnezom i doksologijom. započinjala je nakon uobičajene nedjeljne službe nagovorom o značenju Večere Gospodnje. (2. misleći da uobičajena molitva nije dovoljna za konsekraciju. Samo su takvi mogli 191 Usp. . H. (7. Nakon nagovora službenik je sišao s propovjedaonice do stola Gospodnjega. Bogoslužje na Dan Gospodnji izgleda ovako: (1. koji su ga dijelili međusobno. misleći na vjerskog službenika koji predvodi bogoslužje.

Knjiga sadrži liturgijske tekstove te tekstove za sakramente i obrede. Prezbiterijalni sustav crkvenog upravljanja kojega je na poseban način ustrojio John Knox. škotska Generalna skupština usvojila je Ženevsku liturgiju koja je postala poznata pod nazivom Book of Common Order.106 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE sudjelovati u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima.8. Liturgies of the Western Church. Ova je liturgijska knjiga bila temelj puritanskom razvoju bogoslužja. 287-305. Liturgijsku reformu su predstavili Parlamentu u dokumentu Petera Turnera. godine zalagali da se uvedu dva standarda unutar Engleske crkve: Knoxova liturgija te formalna disciplina crkve. bilo je zabranjeno pristupanje Večeri Gospodnjoj. kao i metrički priređene psalme za pjevanje. uz znatne izmijene tijekom povijesti. . Prilagođena ženevska liturgija Johna Knoxa nazvana je po Robertu Waldegraveu koji ju je tiskao. a u Škotskoj crkvi se i danas. jer bi im blagovanje bilo na osudu. Prijedlog je bio da se prihvati ženevska liturgija kao autoritet za javno bogoslužje. godine Waldegravea se. «Bill and Book». B. pravilan) koji su željeli radikalnije reforme. u Engleskoj se pojavljuju puritanci (lat. THOMPSON. str. koristi u liturgiji. čija su djela pokazivala da ne pripadaju Kristu. Puritanci Nezadovoljni reformama Anglikanske crkve. Onima. gdje nastaju prezbiterijanske crkve.193 Godine 1564. Od 1586. čist. prilagođena liturgija služi u Middelburgu koja je poznata kao Middeburgška liturgija en193 Usp. proširit će se kasnije američkim kontinentom. 8. uvođenje prezbiterijalnog umjesto episkopalnog crkvenog ustrojstva te odbacivanje anglikanske liturgijske knjige Book of Common Prayer. Puritanci su se 1584.

ljubiti. osim Očenaša. Westminstersko vjeroispovijedanje i Westminsterski direktorij Westminstersko vjeroispovijedanje (Westminster Confession of Faith). Priroda nam pokazuje kako postoji Bog. poput drugih bogoslužja pod utjecajem kalvinstičkog razumijevanja slavljenja Boga. str. ne anđelima. Zbog značaja dokumenta za reformirane odnosno prezbiterijanske crkve. donosimo 21. godine u 21. dušom i svom snagom svojom. stoga Ga se mora bojati. ili prema sotonskim izmišljotinama.9. i s obzirom na pad. Sinu i Duhu Svetome. Engleske i Irske. uklanjanjem tradicionalnih liturgijskih molitava i himni.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 107 gleskih Puritanaca (The Middelburg Liturgy of the English Puritans).194 8. niti na bilo koji drugi način koji nije propisan Svetim Pismom. 1649. proslavljati. njemu jedinome. ratificirano od Parlamenta kraljevstva Škotske. obzirom da nam je otkrivena njegova volja ne smijemo štovati Boga prema vlastitim idejama i ljudskim načinima. poglavlju govori o bogoslužju i šabatu. dobar je i čini dobro svima. iz 1647.-341. II. godine. THOMPSON. zazivati. svecima ili ikojem drugom stvorenju. Večera Gospodnja je predviđena da se slavi jednom mjesečno. propovijedanju. poglavlje u cijelosti: «I. 311. Sam Bog je ustanovio pravilan način štovanja. B. koji suvereno vlada nas svime. Liturgies of the Western Church. povjeravati mu se i služiti mu sa svim srcem. . Vjersko štovanje pripada Bogu Ocu. Puritansko bogoslužje. karakteristično je po čitanju biblijskih tekstova. štovati ne možemo bez 194 Usp. pjevanja psalama i sl.

na poznatom jeziku IV. Moliti trebamo za zakonite stvari. Molitva. Bog od svakog čovjeka zahtjeva. u duhu i istini. kao i pravilno udjeljivanje i primanje sakramenata koje je ustanovio Krist. ako molimo na glas. III. divljenjem. ne postaje bolja ili prihvatljivija ako se vrši na. ljubavlju i ustrajnošću: i. sve to trebamo vršiti s pobožnošću i svetošću. zdravo propovijedanje i svjesno slušanje Riječi koje prati poslušnost Bogu i razumijevanje. koje dolaze nekoliko puta kroz godinu. za žive ljude u sadašnjosti ili za one koji će tek doći. svaki za sebe na samo. vjera. gorljivošću. niti za one za koje se zna da su počinili smrtni grijeh. V. poniznošću. kojeg nalazimo u evanđelju. ali ne i za mrtve. postom. zavjetima.108 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Posrednika. VI. zajedno s vjerskim prisegama. vjerom. . molitvu sa zahvaljivanjem. Uobičajeno vjersko bogoštovlje sastoji se od. te stvari nisu uopće vezani za mjesto. s obitelji. ili na svečanijem bogoštovlju na javnom skupu. koje ne smijemo bezobzirno i svojeglavo zanemarivati niti zaboravljati jer nas sam Bog svojom Riječju poziva da pohađamo ta bogoštovlja. pjevanje Psalama sa srcima punim milosti. niti ikoji drugi aspekt vjerskoga života. s razumijevanjem. a kako bi molitva bila prihvaćena mora biti moljena u ime Sinovljevo. Boga trebamo štovati posvuda. divljenje. sukladno Njegovoj volji. ili ako je usmjeren ka nekom određenom mjestu. s pomoću Njegova Duha. zahvaljivanjima u posebnim prilikama. niti posredovanjem ikoga drugoga doli samoga Isusa Krista. kao posebni dio vjerskog bogoštovlja. Čitanje Pisma s pobožnim strahom.

dan koji je posvećen Njemu. koji Pismo naziva Danom Gospodnjim. VIII. Westminster Confession of Faith. Bog je odredio jedan dan u tjednu za dan odmora. 195 Usp. Direktorij je pokušao pomiriti liturgijske razlike između škotskih prezbiterijanaca. trajnu zapovijed koja se odnosi na sve ljude kroz sva vremena. no trebalo se paziti da isto ne zamjeni propovijed). Moglo se dati kratko obrazlaganje oba čitanja. godine propisuje bogoslužje za prezbiterijance engleskog govornog područja. moralnu. . a nakon Kristova uskrsnuća šabat je promijenjen u prvi dan u tjednu. ne samo da se odmara od rada. već je zaokupljen kako javnim i tako i privatnim bogoštovljem. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Direktorij se služio onim dijelovima Book of Common Prayer koji su prvenstveno bili vezani uz službu propovijedanja. i taj dan.»195 Westminsterski direktorij iz 1645. 89-95. 2001. Prirodni je zakon. u Njegovoj Riječi nalazimo pozitivnu. Šabat je dan posvećen Gospodinu kada čovjek nakon što pripremi svoje srce i sve svoje poslove obavi unaprijed. riječi i misli o svjetovnim poslovima i zabavama. str. da se dio vremena odvoji za bogoštovlje. Direktorij je uredio bogoslužje slijedećim redom: Molitva Čitanje iz Biblije (u pravilu čitanje iz oba Zavjeta. sve do kraja svijeta. šabat.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 109 VII. engleskih prezbiterijanaca te indenpentista (neovisnih). Glede bogoslužja direktorij je predložio formu koja je bila slična ženevskoj liturgiji odnosno škotskoj u Book of Common Order. Dan koji je od početka svijeta pa do Kristovog uskrsnuća bio posljednji dan u tjednu. i djelima milosrđa. Prevela s engelskog jezika Danijela Vidaković. kršćani trebaju slaviti kao šabat.

objašnjenje i propovijedanje Riječi Božje.» Nakon što je vjernik uzeo kalež u ruke.» Nakon toga je davao kalež slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista.» Nakon što je vjernik uzeo kruh. koja se prolila za oproštenje grijeha mnogih. Liturgies of the Western Church. ovo je tijelo Kristovo koje je za tebe lomljeno.196 Podsjetnik na milost Božju u Isusu Kristu za uzimanje predstojećeg sakramenta Zahvalnost Sabiranje priloga za siromašne Glavni dio liturgije bio je čitanje. . lomim ga i dajem ga tebi. Čini to u znak sjećanja na njega.» Usp. pa čak i obvezno moljenje Očenaša (ostaje samo 196 Službenik daje kruh vjernicima slijedećim riječima: «Po ustanovljenju. THOMPSON. zapovijedi i primjeru našega Gospodina Isusa Krista. službenik je izgovarao riječi: «Ovaj je kalež novi savez u Krvi Kristovoj. uzimam ovaj kruh.110 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Pjevanje psalma Opća molitva (neki dijelovi ove molitve su se mogli moliti i poslije propovijedi). službenik je nastavio: «Uzmi i jedi. poziv Posveta i blagoslov elemenata (kruha i vina) Riječi ustanovljenja Molitva zahvalnosti i blagoslov kruha i vina Pristupanje stolu Gospodnjem. str. uzimam ovaj kalež i dajem ti ga. opomena. Propovijed Molitva (preporuča se korištenje Očenaša) Psalam Blagoslov Ukoliko se služila Večera Gospodnja služba se nastavljala slijedećim: Exhortacija. Gloria Patri. 370. dajem hvalu. Određeni tradicionalni elementi poput Creda. B.

Ovo isključuje sve mise. Glede shvaćanja euharistije. Introduction to the Reformed tradition. X. Doći će vrijeme – a već je i došlo – kada se. godine doznajemo o shvaćanju euharistije i mise u anabaptista. točka.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 111 kao preporuka) izostavljeni su iz bogoslužja. 1986.. žrtve. J. str..) iz 1524. nitko neće smatrati svećenikom.10. 226227. točka. Novi Sad: Dobra Vest. Iz vjeroispovijedanja Balthazara Hümbeiera (oko 1480. – 1528. osim onoga tko propovijeda Božju Riječ.197 8. . Slobodna je molitva predvoditelja imala prednost. anabaptisti su načelno prihvatili Zwinglijevo shvaćanje komemoracije. «V. str. Za razliku od evangelika (luterana) i reformiranih (kalvinista) koji su u stanovitoj mjeri zadržali određene liturgijske elemente u svome bogoslužju. Mnogo je bolje pročitati makar i jedan stih iz Psalama na govornom jeziku zemlje u kojoj se živi. točka. 198 W.. R. ESTEP. Stoga ona ne može da se služi ni za žive ni za mrtve. XII. H. nego otpjevati i pet cijelih pjesama na stranom jeziku koji sabrani ne razumiju. 180-182. LEITH. Istina je neuništiva. Anabaptisti i baptisti Anabaptisti su bili posebno radikalni u promjenama glede bogoslužja. Misa nije žrtva. već sjećanje na Kristovu smrt. relikvije i mise za druge»198 197 Usp. anabaptisti su smatrali da svaka zajednica mora odrediti svoj oblik bogoslužja. i razumjeti ga.

Kada se braća saberu. VII. U spisu Crkvena disciplina članova: kako kršćanin treba živjeti iz 1527. 2 Kor 1. Na sastancima treba da govori jedan. dok ostali treba da ga slušaju i prosude ono što se govori. 4). VIII. godine. Moli se također i Očenaš te se daje poseban naglasak na činjenici da je kruh pravi kruh i vino pravo vino te da je značenje Večere Gospodnje simbolično. . točka. 216-225. točka. A kada braća počnu da se razilaze treba da zahvale Bogu i mole za svoju braću i sestre čitavog bratstva (1 Sol 1 i 5.112 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Hümbeier je 1527. volume 2. svatko od vjernika je mogao govoriti kako ga je Duh Sveti nadahnjivao. Twenty Centuries of Christian Worship. Pred Večeru Gospodnju predvodnik (koji se u spisu naziva svećenik) objašnjava zajednici značenje Kristove smrti. neka se ne pune ni jelom ni pićem. slijedilo je čitanje Božje riječi te propovijed. str. godine priredio red bogoslužja Večere Gospodnje pod nazivom Forma Kristove Večere. 3. kad se sva braća okupe treba iskreno da izmole milost od Boga da otkrije svoju božansku volju i da im pomogne da je zapaze. 118). (Ps 86. a ne dvoje. već neka izbjegavaju izdatke (da ih smanje) što je više moguće. A kada su jeli neka se sva hrana i piće sklone sa stola. također doznajemo određene informacije o sastancima anabaptista: « I. Nakon propovjedi. Ovaj je spis u biti objašnjenje odnosno tumačenje službe Božje. Prvo.199 Večeri Gospodnjoj su mogli pristupiti samo oni koji su kršteni. točka. ili što god Bog daje. 199 Usp. tako što će jesti juhu ili povrće. sukladno anabaptističkom shvaćanju kao odrasli. Kol 1. odnosno pokajanjem za grijehe. Bogoslužje je započinjalo zajedničkim ispitivanjem. 2 Sol 1 i 2. troje istovremeno. The Complete Library of Christian Worship.

Istina je neuništiva. 1 Kor 11). točka. R. Božju su nazočnost doživljavali u molitvi. pošto su jedno tijelo i jedan kruh u Gospodinu. pri čemu svatko treba da se opomene da bude pokoran Gospodinu u poslušnosti prema Ocu (Fil 2. kao i istomišljenici. str. Ovakvo shvaćanje bogoslužja može se zamijetiti i danas u nekim tzv. Također je vidljivo da anabaptisti nisu imali posebne službenike za obavljanje bogoslužja već su službe obavljala braća sukladno njihovim darovima. 236-238. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 113 jer čovjek treba zahvalno i u skromnosti koristiti ona čista i dobra stvorenja koje je Bog stvorio za naš opstanak. bratskih crkava. kao i nazočnost Duha Svetoga na njihovim sastancima. . Lk 22. Povijesna veza između anabaptista i baptista je nesigurna. 2 Kor 2. no ipak ih ovdje zajedno obrađujemo zbog zajedničkih naglasaka glede bogoslužja.4. proučavanjem i diskusijom o Njegovoj Riječi. ESTEP. Vjerovali su da se Bog može spoznati čitanjem. 10. pojedinih baptističkih crkava i sl. 2 Sol 1.»200 Iz navedenih citata vidljivo je da su anabaptisti odbacili žrtveni karakter euharistije i zalagali se za narodni jezik u bogoslužju. Rim 8. 1 Pt 1). Kad su braća i sestre na okupu. 1 Iv 2. agape. 3. čitanju Pisma i zajedničkim sastancima. XI. neka drže Gospodnju večeru kao znak sjećanja na smrt Gospodnju (Mt 26. poput anabaptista nisu 200 W. Fil 2. Baptističke crkve se u organiziranom obliku pojavljuju u 17.poslušnost Rim 2. poput menonitske crkava. Baptisti. Snažno su naglašavali djelovanje Duha i Njegovu nazočnost u svakome vjerniku. slobodnim crkvama reformacijske baštine. stoljeću. Mk 14. Također se može zamijetiti da su anabaptisti obnovili zajedničke večeri ljubavi. Anabaptisti su također naglašavali djelovanje Duha Svetoga u bogoslužju. 1 Pt 2. Centar anabaptističkog bogoslužja bila je Biblija.

str. redoslijed baptističkog bogoslužja u Engleskoj bio je slijedeći: Psalam Molitva Čitanje Pisma Propovijed (ili propovijedi) Molitva VEČERA GOSPODNJA Homilija Exhortacija Blagoslov kruha Riječi ustanovljenja Primanje kruha Blagoslov vina Riječi ustanovljenja Primanje vina Psalam (ili himna) Blagoslov201 Molitve i čitanje psalama su vodili laici dok je propovijedao rukopoloženi službenik. Godine 1695. duhovno i jednostavno. Twenty Centuries of Christian Worship. . Baptisti su imali slijedeća tri principa glede bogoslužja: bogoslužje treba biti biblijsko.114 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE rabili nikakve liturgijske knjige. izabran i postavljen od strane lokalne zajednice. Red bogoslužja u baptista razvijat će se slično anabaptističkoj bogoštovnoj praksi. volume 2. 232. The Complete Library of Christian Worship. 201 Usp.

No postoje određene zajedničke točke glede promjena u liturgiji a koje su zajedničke svim reformatorima. pomirenje i zadovoljština za sve grijehe cijeloga svijeta kako istinske tako i aktualne. odnosno zalagali su se za pričest pod obje prilike. a ne svećenik. HAMMOND.11.1. . Zajedničke liturgijske promjene u protestantskim crkvama Liturgija je. 209. kako smo vidjeli. str. Nema ni jedne druge zadovoljštine osim ove. tijekom blagovanja Večere Gospodnje.»202 Reformatori su također vratili vjernicima kalež. «Reformatori su u potpunosti odbacili nauku da svećenstvo treba posvuda i neprestano u crkvi prinositi ‘krvnu žrtvu.2. Tu su doktrinu smatrali za prezir djelotvornosti jedne. Odbacivanje žrtvenog karaktera euharistije Bez obzira na različita stajališta glede Večere Gospodnje. 202 T. svi su reformatori odbacili žrtveni karakter euharistije kao i učenje o transupstancijaciji odnosno pretvorbi.11. što je bila jednom prinesena na križu čineći je prisutnom’ (Tridentski koncil). odnosno svim protestantskim crkvama 8. C. Kristova žrtva koja je jednom prinijeta savršeno je otkupljenje. Odbacivanje posredničke svećeničke službe U pravilu se u protestantskim crkvama za rukopoloženog službenika koristi termin pastor. 8. potpune i savršene zadovoljštine za grijehe koju je Krist učinio na Golgoti. Uvod u teologiju. Svećenik dolazi od latinske riječi sacerdot a označava onoga koji prinosi žrtvu. imala različiti razvoj u određenim reformacijskim pravcima.11.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 115 8.

Uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje Iako su neki reformatori brže a neki sporije provodili promjene glede latinskoga jezika u liturgiji. J. poučavanje vjernika ispravnom vjerovanju. odnosno uvođenja narodnoga jezika. W. te briga oko župničkoga podmlatka povjerena je doktorima ili učiteljima. zajednička je karakteristika svih reformatora zalaganje za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje.11. Nauk hrišćanske vere. Calvin će u svojim Institucijama kršćanske religije naglasiti: «U ovom smislu poričemo svećenike – to jest kad takvim prinosom posreduju pred Bogom za narod. u njemu je potpuna i završava se u njemu.. BOUWSMA. . dovršavaju iskupljenje i očišćenje grijeha.116 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Budući da je reformacija odbacila žrtveni karakter euharistije to je odbacila i svećeničku službu kao sakramentalnu. Samo je Isus Krist Svećenik i Prvosvećenik novoga zavjeta. str. JEDIN. Starješine.»203 Calvin uspostavlja četiri crkvene službe: Briga za propovijedanje evanđelja i dijeljenje sakramenata povjerena je pastorima. 490. 214-229. a đakoni su brinuli za crkvene zadužbine te za siromašne i bolesne. odnosno prezbiteri bili su odgovorni za disciplinu i moral u Crkvi.. Velika povijest crkve. str.3. John Calvin A Sixteenth Century Portrait. Treba 203 Ž. 204 Usp. 306-307. str. KALVIN.204 8. mire Boga s ljudima. koristi se termin pastor od latinskog pastor a što znači pastir. Umjesto termina svećenik za rukopoloženog službenika koji služi zajednici propovijedanjem riječi i sakramenata. IV. Time se naglašava pastirska služba duhovnog službenika koji bdije nad stadom Božjim. na njega je prenijeta sva svećenička dužnost. H.

A. BLOESCH. potiskujući euharistiju kao središte liturgije. Osnove evanđeoske teologije 2. liturgija je. 12. Što više.»206 8. str.11.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 117 istaknuti da i mnogi svećenici. kako smo već ustvrdili. nisu razumjeli latinski jezik. nerijetko svedena na tumačenje određenog sveca koji se u konkretnom bogoslužju proslavljao. 8. da ne čitaju.11. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju U predreformacijsko vrijeme. BLOESCH. to je istina i za one koji bi se željeli krstiti.5. ali sakrament ne može postojati bez Riječi. Tako propovijed postaje edukativnog. W. koji su bili samo priučeni izgovarati latinsku misu. G. ali ne i bez Riječi. LUTHER. čovjek može biti spašen i bez sakramenata. Osnove evanđeoske teologije 2. odnosno poučnog karaktera.»205 Luther će u svojoj gorljivosti za propovijedanu Božju riječ također ustvrditi: «Na mjestima gdje se Božja Riječ ne propovijeda bolje je da ljudi i ne pjevaju. 94. već tumačenje biblijskih tekstova. Von Ordung Gottesdiensts.) . G. str. a koji umiru prije no što krštenje mogu primiti. U slučaju nužde. 35. 206 D. koje nisu samo kratke homilije.4. bila uglavnom čin svećenika. 95. (Prijevod iz: M. Propovijed U predreformacijsko vrijeme propovijed je bila zanemarena. Reformatori stavljaju veliki naglasak na propovijedi. Reformacija je uključila puk u liturgiju i to prvo kroz zajedničke pjesme ili psalme koji 205 D. pa čak i da se ne skupljaju. Luther je ustvrdio: «Riječ naime može postojati i bez sakramenata. propovijed postaje centralni događaj kršćanskog bogoslužja.

U pojedinim krugovima. u anabaptista. odnosno kroz zajedničko izgovaranje liturgijskih obrazaca.118 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE su pjevani na narodnom jeziku. kao npr. vjernici su sudjelovali i u propovijedanju Božje riječi. .

VUKAŠINOVIĆ. Liturgijska obnova u XX veku. Dogmatski dekreti sabora bili su odgovor crkvenog učiteljstva na Lutherov i Zwinglijev nauk.) sazvan kako bi se u Rimokatoličkoj crkvi odgovorilo na pojavu i širenje protestantizma. Cilj je bio stvaranje jedinstva u vršenju obreda To je zahtijevalo kodifikaciju pravila službe. 27-28. Vršac: Fideb. – 1563. načina vršenja bogoslužja. Zabranjeno je. Sabor je smatrao da se pred protestante treba izaći s jasnom naukom o bogoslužju ali također i da se treba stati svim zlouporabama glede liturgije.RAZVOJ RIMOKATOLIČKE LITURGIJE OD TRIDENTSKOGA DO II. H. 2001. JEDIN.. pored različitih pitanja bavio i liturgijskim životom crkve. SABORA 9. Velika povijest crkve IV. str. zabranjeno je širiti neistinitu teoriju o postojanju određenog broja spasonosnih misa i svijeća.208 207 Usp. da lutajući svećenici služe misu u dijecezi gdje ih nitko ne poznaje. Beseda: Novi Sad. također. što je izmišljotina praznovjernog bogoslužja. odnosno crkvama koje su se temeljile na njihovom učenju. polaze od pretpostavke da je tijekom vremena mnogo toga stranog izvornom duhu i formi služenja mise u nju prodrlo i da je dužnost Sabora da takve neželjene dodatke odbaci. 208 «Učesnici Tridenstskog koncila.» V..207 Sabor se. Taj je zadatak povjeren mjesnim biskupima.. Liturgijske reforme Tridentskoga sabora Tridentski je sabor (1545. a izvorno stanje ponovo uspostavi. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. Na prvom mjestu je obrađen problem iznuđivanja novčanih nagrada – misnih stipendija – za vršenje misa. razmatrajući disciplinarnu problematiku. .1. str. 404-405. VATIKANSKOG 9. a ne prave vjere.

Usp. .209 Postavljeni ciljevi nisu do kraja ostvareni. str. rujna 1562. statičnosti i beživotnosti bogoslužja. Povijest liturgije. Sabor je 17. Novi je rimski obred bio mješavina rimo-galsko-germanska liturgija. Sabor je dao jasne smjernice u cilju ostvarenja cilja po pitanju reforme liturgije: . a s druge strane su se trebale dati smjernice o načinu služenja liturgije. Z. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM.210 Nove su liturgijske knjige uređivale i najmanje sitnice u bogoslužju pa je time barem donekle bogoslužje očišćeno od mnogih zlouporaba. nego njeno posredovanje. Trebalo se teološki definirati značenje mise i time odgovoriti na teološke primjedbe protestanata (žrtveni karakter euharistije. 43. . str.Reforma se treba nadovezati na liturgijsku tradiciju. Iz teksta dekreta se jasno vidi da je isti odgovor na protestantske prigovore.Reforma treba učiniti kraj šarenilu koje je preraslo u kaos (To će kasnije rezultirati unifikacijom). 33.Reforma treba savjesno i strogo izbaciti sve sumnjive elemente koje mogu biti povodom praznovjerju.). Dekret je prožet obranom žrtvenog karaktera euharistije. «Za saborske oce jedinstvo u prosudbi naslijeđene vjere u euharistiju postoji u tome da je misa žrtva. . godine proglasio dekret o misi. i žrtva ne odvojena od Isusove smrti na križu. valjanost sakramenata i sl. Najveći uspjeh sabora jest izdavanje novih liturgijskih knjiga koje su trebali dovesti do jedinstvene liturgijske prakse. A. Nasuprot jednokratnom i jedinstvenom događaju na Gol209 210 Usp.120 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Sabor je problemu liturgije pristupio iz dva smjera. PAŽIN. No to je u isto vrijeme dovodilo do formalnosti.

str. ili da se ona po ovoj ukida.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 121 goti euharistija je žrtva u izvedenom smislu. Ako netko rekne. ili da je golo spominjanje žrtve izvršene na križu. da je krivotvorina kad se mise služe u čast svetaca i za postizavanje njihova zagovora kod Boga u onom smislu kako to podrazumijeva Crkva. . 2. Ako netko rekne. kazne. sjećanje (memoria) i primjena (applicatio) smrti na križu. 4. 5. neka je izopćen. 3. COURT. ili da prikazivati ne znači drugo nego da se Krist nama daje za blagovanje. Ako netko rekne. da se žrtvom mise nanosi hula presvetoj Kristovoj žrtvi izvršenoj na križu. neka je izopćen. za grijehe. da je žrtva mise samo hvalebna i zahvalna. neka je izopćen. da se u misi ne prikazuje Bogu odistinska i prava žrtva. ruho i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi u misnom slavlju većma ra211 F. pa da se s toga mora ukinuti. Ako netko rekne. 7.»211 To se jasno uočava iz Kanona o presvetoj žrtvi mise: «1. Đakovo: Forum bogoslova. Ako netko rekne. njezin je sadržaj: uprisutnjenje (representatio). neka je izopćen. da misni kanon sadrži zablude. ona se smatra kao relativna žrtva. 1997. da onim riječima: To činite meni na moju uspomenu (1 Kor 11. Ako netko rekne. ili da koristi samo primatelju. zadovoljštine i druge potrebe. Sakramenti.. ili da nije naredio da oni i drugi svećenici prikazuju njegovo tijelo i krv. 6. a da nije propicijatorna. 306. neka je izopćen. Ako netko rekne. da ceremonije. 25) Krist nije apostole postavio za svećenike. neka je izopćen. pa da se ne smije prikazivati za žive i preminule.

8. Tako se sve manje govori o misi kao gozbi. Liturgija je u mnogo čemu ostala ista kao i u srednjem vijeku. Običnom je puku liturgija i dalje ostala neshvaćeni misterij. 43. Nikakve značajne promijene Tridentski sabor nije donio. Ako netko rekne. da su nedopuštene mise u kojima se samo svećenik sakramentalno pričešćuje. pa i pojedinih kardinala koji su sudjelovali na saboru a koji su se zalagali za ozbiljnije reforme. . izgleda da je zauzeo još čvršće pozicije protiv protestantizma. umjesto da je ozbiljno uzeo u obzir prigovore reformatora. A. posebice u nedjelje i na blagdane. ili da se voda nema miješati s vinom koje se ima u kaležu prikazati. neka je izopćen. No to se nije dogodilo. str.»212 Tridentski sabor je svakako bio prilika da se i u Rimokatoličkoj crkvi dogodi reforma. Uvod u katoličku liturgiju. iako je Tridentski sabor dao upute kako se treba češće u misi tumačiti biblijska čitanja. Stvorio se određeni mentalitet (u praksi) da je sve što miriše po protestantizmu krivo. neka je izopćen. str. jer da bi to bilo protiv onoga što je Krist ustanovio. 9. ŠAGI-BUNIĆ.122 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zdražuju na bezbožnost nego što služe pobožnosti. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ako netko rekne. da treba osuditi obred Rimske Crkve po kojemu se dio kanona i riječi posvećenja izgovaraju tiho. pa da ih stoga treba ukinuti.213 «Nasuprot protestanata. 318-319. neka je izopćen. pričešćuje se rijetko i to samo pod jednom prilikom. zadržan je latinski jezik. ili da se misa mora slaviti samo na pučkom jeziku. Božja 212 213 T. Narod i dalje ništa nije razumio. ADAM. Usp. Što više. osim ako se izuzme povremena propovijed. Klerici su i dalje bili odvojeni od naroda pregradnim zidovima.

2. kod procesija i različitih pobožnosti.2. studenog 1903.1.-1914.) u svome dokumentu o crkvenoj glazbi Tra le sollecitudini od 22. Papa Pio X. Usp. str. A. (1903. 65. Liturgijski pokret 19. ZAGORAC. . PAŽIN. str. prethodio je liturgijski pokret koji se u Rimokatoličkoj crkvi razvio u 20. vatikanskog koncila. Uvod u katoličku liturgiju. stoljeća 9.»214 Sabor je naredio reformu svih liturgijskih knjiga. Kristova svećenička služba. Papa Pio V. Privatne (tihe) mise i dalje ostaju na snazi. Povijest liturgije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 123 se riječ ne uočava toliko u bogoslužju (propovijedi ne tumače Riječ nego su tematske i prigodne). je izdao obnovljeni Rimski misal (Missale Romanum) 1570. stoljeću. Tako liturgija grada Rima odnosno Rimske biskupije postaje liturgija cijele Rimske crkve. godine i Johannesa Leinsentritta – 1567. 33. i 20. Usp. V. godine zatražio je «djelatno sudjelovanje u sve214 215 216 Z. ADAM. no vremenom su našle svoje mjesto i u liturgijskom slavlju. sudjelovanje naroda u misi je i dalje ostalo slabo.216 9. godine) iz kojih se prvo pjevalo izvan bogoslužja. I dalje se osjeti jaz između javnog bogoštovlja i privatne pobožnosti vjernika. godine. str. 260. Liturgijski pokret među rimokatolicima Promjenama koje su se dogodile na II. vatikanskom saboru. Ovaj je Misal bio u uporabi sve do nove liturgijske reforme nakon II.215 Pod utjecajem protestanata nastaju i pučke katoličke pjesmarice (Michaela Vehea – 1573.

izlaže svoja razmišljanja u izlaganju Puna molitva crkve te liturgiju naziva istinskom molitvom crkve. godine. rođen je 5.124 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE tim otajstvima i u javnoj i svečanoj molitvi crkve». Liturgijski pokret u Njemačkoj vezan je uz djelovanje poznatog Benediktinskog samostana u zapadnoj Njemačkoj opatia Maria Laach. svjetskog rata. Beauduin nastoji oduševiti župno svećenstvo za liturgijsku reformu. već od 1921. Liturgijska obnova u XX veku. rođen je 27. da se preusmjere sve pobožnosti na liturgiju te da se drže godišnje duhovne vježbe za crkvene zborove. tada još uvijek latinskim jezikom. Specifičnost liturgijske reforme koja se širila iz ovoga samostana jest što je okupljala intelektualce kako bi ih potaknula da promišljaju određene probleme ekleziologije i liturgijske teologije poput: što je Crkva. Nakon I. V. 26. Usp. str. 44. kolovoza 1873. – 1946. stupio je u 21 godini. VUKAŠINOVIĆ. Na Katoličkom danu nadbiskupije Mecheln. 55-56 218 217 Idefons Herwegen. studenog 1874. Usp. godine.). . V. Predlaže da se šire prijevodi nedjeljnih misa i večernjih službi na narodni jezik. Ovaj se događaj uzima kao početak klasičnoga liturgijskoga pokreta u Rimokatoličkoj crkvi. Belgijski benediktinac Lambert Beauduin217 prihvaća kao geslo svoga pastoralnoga rada upravo ovaj dio o «djelatnom sudjelovanju» (lat. Bio je jedno vrijeme župnik da bi se 1906. odnosno njezinog opata Idefonsa Herwegena218 (1913. godine a zaređen za svećenika 1897. participatio actousa) vjernika u bogoslužju. str. što je liturgija. što su sakramentalni obredi i sl. budući je bio svjestan da se njegove ideje ne mogu širiti bez njihovih utjecaja. U samostan Maria Laach. godine. godine u kripti bazilike Maria Laach slavila se recitirana misa na kojoj je svećenik bio okrenut narodu a narod je stajao veoma blizu oltara te sudjelovao u odgovaranju na misu. rujna 1909. godine pridružio Benediktincima. Lambert Beauduin. Liturgijska obnova u XX veku. VUKAŠINOVIĆ.

stoljeću (narodni jezik. Pusey je napisao traktate po kojima je pokret bio poznat i kao Oxfordski Traktarijani219 Usp. Radi na reformi liturgijskih knjiga te izdaje Ritual za kršćanske zajednice luteranske vjeroispovijesti kao i druge liturgijske radove.2. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Oxfordski pokret.. Od dana svoje prve pričesti ističe se posebnim sakramentalnim životom. uvjetno rečeno htio reformama približiti idejama koje su reformatori isticali u 16. – 1872. stoljeća među luteranima javlja pokret novoluteranaca koji ističe važnost valjanog zaređenja svećenstva (ističući pri tome važnost apostolske sukcesije) koji je «obvezan posrednik između vjernika i Boga». umro 16. Zalagao se za episkopalno ustrojstvo crkve kao i da crkva postane državna religija. On navodi kako uzima sakrament Večere Gospodnje «sa dušom punom obožavanja i svetih predosjećaja». obreda pa čak i povratkom latinskoga jezika bogoslužje. 1800. U Njemačkoj se već u drugoj polovici 19. – 1861. godine) po kome su ovaj pokret nazivali i pusijanizam. među anglikancima se pojavljuje tzv.). kod pojedinih se protestanata liturgijski pokret javlja kao težnja za obnovom rituala. .). godine. kolovoza. 322. Nastao je među profesorima i studentima u Oxfordu koji su težili približiti Anglikansku crkvu katoličkoj (u smislu opće crkve) Crkvi Osnivač mu je Edward Bouverie Pusey (Rođen 22.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 125 9. LEONAR. str.219 Vođa novoluteranskog pokreta bio je Friedrich Julius Stahl (1802.2. treći tom.). U Engleskoj. E. Liturgijski pokret među protestantima Dok se liturgijski pokret među rimokatolicima. Najvjerniji branitelj liturgijske odnosno sakramentalne reforme među novoluteranima bio je Vilhelm Lehle (1808. Opšta istorija protestantizma. 2002. U liturgijskoj reformi knjiga služi s starim liturgijskim tekstovima. Ž. sudjelovanje vjernika u bogoslužju i sl. rujna 1882.

koji su predavali i pohađali oxfordsko sveučilište. crkve koja pripada sveučilištu u Oxfordu. jer ni jedni ni drugi nisu vjerovali u njegovo iskreno obraćenje. Newman je primijetio kako Anglikanska crkva lebdi između Rima i protestantizma.1866. treći tom. Nastoje Anglikansku crkvu vratiti tradiciji te se bore protiv “kalvinističke hereze”. U 90 traktatu pokušao na katolički način interpretirati 39 članaka anglikanske Crkve. koji je nastojao vratiti Anglikanskoj crkvi obilježje sveopće crkve.). Newmanova tumačenja i uvjerenja nije prihvatilo ni Oxfordsko sveučilište ni Anglikanska crkva. 326329. Time je počela druga faza njegovog životnog puta. . liturgija. Zbog njegovih izvanrednih sposobnosti Papa ga je Lav XIII. povukao u Littlemore i tri godine kasnije prešao na katoličku vjeru. Njima se pridružuje John Henry Newman. Puseyu se pridružuju John Keble (1792. postao je anglikanski đakon. Godine 1824. E. Tada je počeo koncentrirati svoje misli na dušu i Stvoritelja. postovi i sl. vjerske proslave. bio je zaređen za svećenika u Rimu.). Richard Hurrell Froude (1803. na kojima je Oxfordski pokret temeljio svoje traktate.godine. . Opšta istorija protestantizma. Ušao je u Oxfordski pokret. kada je završio studije u Oxfordu.1865.1836. Zbog toga se on 1842. Rođen u anglikanskoj obitelji u Londonu 21. Godine 1847. kao što su to. Prvi se put obratio – kako sam tvrdi – oko 15 godine. imenovao kardinalom. LEONAR. episkopat. Njegov je studij bio obogaćen prijateljstvima učenih ljudi. Umro je u Birminghamu 1890 godine. Njegova su djela i predavanja napadali anglikanci i katolici.220 220 Usp.126 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE zam. Isaac Williams (1802. imale Katolička i Pravoslavna crkva. Ž. . a 4 godine kasnije župnikom svete Marije.) i drugi. I sam uređuje traktate u kojima obrazlaže program Oxfordskog pokreta: apostolska sukcesija. str. po njegovu shvaćanju. između katoličanstva i liberalizma. .veljače 1801.

Ali drugog puta nema. Zaključci rasprave donijeti su u Konstituciji o liturgiji (Sacrosantctum conlilium) koja je proglašena 4. Zbog želje da se približe Rimokatoličkoj crkvi. do 1965. tek toliko – rekli bi smo – da se mogla sačuvati sama bit stvari. ŠAGI. godine. koji je u biti stari tridentski rimski obred preveden na engleski jezik. Anglokatolici tiskaju 1933. T. Bio je to biser koji su svećenici čuvali a da se mnogi nisu ni sami znali okoristiti njegovom vrijednošću.»221 221 Usp. unutar Anglikanske crkve nastaje pokret zvan anglokatolicizam.3. Prvo o čemu je sabor raspravljao jest pitanje liturgijske obnove. «Tako je Koncil započeo svoj prvi pristup i svoje prvo otvaranje Božjega bogatstva koje Crkva posjeduje u svetoj liturgiji svemu narodu Božjemu. II. 9. pristupanje Crkve suvremenom čovjeku na tom području. 37. vatikanskom saboru koji je zasjedao od 1962. godine kao prvi službeni dokument sabora. Do sad je sveta liturgija bila sakriveno bogatstvo. 1972. vatikanski sabor Radikalne reforme glede liturgijske prakse uslijedit će tek na II.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 127 Oxfordski pokret je utjecao na mnoge anglikance i u 20. a Božji je narod gledao iz daleka. prosinca 1963. Ovaj misal postaje svojevrsni pandam anglikanskoj liturgijskoj knjizi Book of Common prayer. str. stoljeću. .. više-manje rezervirano samo za svećenike.BUNIĆ. godine Engleski misal. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. a koji je ostalim vjernicima bio pristupačan tek minimalno.

Svemogućem Bogu nije se bez razloga svidjelo da Sveto pismo ostane u određenim krajevima zastrto. izjavio da Bog želi da bude čašćen u svim jezicima.3. odnosno nemogućnosti aktivnog sudjelovanja vjernika u bogoslužju svakako je bio latinski jezik. dolazi do žestokih oporbi oko pitanja liturgijskog jezika. . str. nije grijeh protiv prave vjere ako se na slavenskom jeziku pjeva misa ili evanđelje i božanska čitanja u dobrom prijevodu navješćuju.»222 222 A. braća Ćiril i Metod. Uvod u katoličku liturgiju. ADAM. naime hebrejski. Na kraju je ipak papa Ivan VIII. Težnje za narodnim jezikom u bogoslužju bile su prisutne i prije reformacije. jer je Stvoritelj triju glavnih jezika proizveo također sve ostale jezike sebi na slavu.1. Točno 200 godina kasnije opozvao je papa Grgur VII. što se njima kao Bizantincima. Latinski jezik Osnovni problem nerazumijevanja liturgije. koje se posebno osvrće na Sveto pismo iznenađuje.128 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. Obrazloženje. stoljeća). Ali im se prigovorilo da su samo tri jezika prikladna za liturgiju. grčki i latinski. što su ga. nije činilo neobično. Oba su misionara na slavenski prevela takozvanu Petrovu liturgiju. Bili su optuženi i saslušani u Rimu. Već smo spomenuli da su reformatori uveli narodni jezik u bogoslužje te ja je Tridentski sabor zadržao latinski jezik unutar Rimokatoličke crkve. to dopuštenje. on je češkom kralju Vratislavu odbio molbu da se slavenski jezik smije i dalje upotrebljavati u liturgiji. ili od osrednjih ljudi bilo krivo shvaćeno i tako vodilo u zabludu.73. poslana iz Carigrada u Moravsku vodila braća Ćiril i Metodije (druga polovina 9. jer su posvećena natpisom na Isusovu križu. «U vezi s misionarskim radom među Slavenima. Posebno su se u ovome smjeru zalagali «Slavenski apostoli». da ne bi pri svestranoj uporabi postalo obično i bilo prezreno.

pod prijetnjom izopćenja. No glagoljska misa je ipak opstala u određenim biskupijama. Krka. izlazi Vajsov crkvenoslavenski misal transkribiran latinicom koji će biti u liturgijskoj uporabi sve do 7. Senja kao i svi istarski biskupi. još od 10. godine zabranivši uporabu glagoljice i slavenskog jezika. ŠANJEK. . ŠANJEK. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Usp. 95. 224 223 Usp. godine dozvolio uporabu glagoljice i slavenskog jezika u službi Božjoj.. 1996. koji je prisvojio za sebe naslov biskup Hrvata. Jeronima». Zagreb: Kršćanska sadašnjost. o čemu svjedoči činjenica da je Papa Inocent IV. a 1927. F. str. nakon čega će se. temeljem odluka II.223 Za hrvatski jezik u bogoslužju zalagao se i znameniti biskup Grgur Ninski (oko 900-929). Nina. Splita. vatikanskoj sabora služiti misa na hrvatskom. ožujka 1965. i 1060. na molbu senjskog biskupa Filipa 1248. Osora. Na to su reagirali sabori održani u Splitu 925. U navedenoj molbi senjskog biskupa Filipa stoji «da u Slavoniji (Hrvatskoj) postoji osobito pismo za koje svećenstvo dotične zemlje tvrdi da ga ima još od bl..224 Njega hrvatski Starokatolici posebno časte. objavljen posljednji misal na glagoljskom pismu. godine. F.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 129 Bogoslužje na narodnom jeziku bilo je povlastica i Crkve u Hrvata. no samo tamo gdje su već bili u uporabi. Raba. 81-82. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. te sinoda iz 1063. godine. Knina. Sorbonski student i pariški profesor. Zadra. Trogira. Šibenika. str. U Rimu je 1905. bilježi da su povlasticu služenja mise na hrvatskom i latinskom služili biskupi Krbave. stoljeća imamo zabilježene podatke da su se Hrvatski služili glagoljskim pismom i slavenskim jezikom u liturgiji. Juraj iz Slavonije (umro 1415). Naime. Papa je udovoljio traženoj molbi smatrajući da je» jezik podređen stvari a ne stvar jeziku».

«Starokatoličke crkve poznaju samo narodni jezik u liturgiji. smije se slaviti ako su nazočne najmanje tri osobe. Među Hrvatima se pojavljuju početkom 20. godine. «Grgurofobija». str. ni sami nisu bili dobri poznavatelji jezika čiji su ostanak u liturgiji zagovarali. nakon I. vatikanskoga sabora glede uvođenja živoga jezika u bogoslužje bio je rezultat mnogih glasova unutar Rimokatoličke crkve da se u tome smislu izvrši reforma. 2005. Pichlera: ‘Oni su često lošim i jedva razumljivim jezikom latinskim jezikom uporno branili ‘jedinstvo latinskog jezika’. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. Nijemci i Francuzi. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.str. samo hrvatska vlast!’ Sveta misa. dok su njihovi protivnici. KOLARIĆ. vatikanskog sabora zbog neslaganja oko nepogrješivosti pape. Ekumenska trilogija. za 1935.. 40-42. Koliko je ta molitva bila teška njihovim biskupima pokazuju riječi biskupa A. stoljeća. Hrvatska starokatolička crkva služi se starim katoličkim obrednikom i misalom za puk Dragutina Kniewalda. KOLARIĆ. J. kao služba Božja zajednice. a službeno se organiziraju u Hrvatsku starokatoličku crkvu 1924. Ekumenska trilogija. Mnogi od onih koji su se zalagali za ostanak latinskoga jezika u bogoslužju. M. 647-659. .130 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE posebice zbog zalaganja da se u Crkvi u Hrvata govori narodnim jezikom. 653-654. svibnja 1937. zagovarajući između ostaloga i bogoslužje na narodnom jeziku. katoličkog liturgičara. Marko Kalogjera rekao: ‘Danas ovdje pred oltarom Boga velikoga pomavljamo naš sveti zavjet: U Hrvatskoj Crkvi samo Hrvatski jezik. godine.. «Malo je poznato da je u SAD pred Koncil nastalo potajno udruženje čiji su se članovi zakletvom obvezivali da će svakoga dana moliti za to da bi njihovi biskupi dopustili liturgiju na narodnom jeziku. Zagreb: Prometej. Tako je na Hrvatskom starokatoličkom crkvenom saboru 23. Usp. 1935.225 Odluke II. 1871. često vrlo elegantnim 225 Starokatolička se crkva odvojila od Rima. str. godinu. KALOĐERA.» J.

»227 Sabor je. 227 226 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. otvorio vrata za postupno uvođenje živih jezika u liturgiju. stoga neka mu se u liturgiji dade više mjesta. vjernici uglavnom nisu shvaćali sadržaj bogoslužja. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. ŠAGI-BUNIĆ. kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije. u nekim molitvama i pjesmama. str. 2. Do sada. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972. Sabor je izabrao srednji put koji je sažeo u slijedećim paragrafima Konstitucije o liturgiji: «36. Time se otklonila glavna smetnja da vjernici razumiju bogoslužje i sudjeluju aktivno u njemu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 131 latinskim jezikom i stilom tražili ukidanje latinskog liturgijskog jezika».228 Svojim sudjelovanjem vjernici nisu više puki promatrači već sudionici liturgijskog slavlja. osim gdje postoji posebna povlastica.226 Na saboru je bilo zalaganja i za ostanak latinskoga jezika i za uvođenje narodnoga jezika u bogoslužje. U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik. Ipak. 37. No i s uvođenjem narodnoga jezika bit će potrebno da vjernici ulože puno truda kako bi shvatili i razumjeli bit bogoslužja. 1985. 228 . dakle. 170. ponajprije u čitanjima. T. 1993. bit će nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik.. Zagreb: Filozofsko-teološki institut družbe Isusove u zagrebu. dokumenti.. str. str.. Ali drugog puta nema. M KIRIGIN. upozorenjima. Usp. prema propisima koji će se o toj stvari pojedinačno odrediti u slijedećim glavama. 1. u: Drugi Vatikanski koncil. 27. Konstitucija o liturgiji.

psalmima. 230 229 Usp. Da bi se postiglo što djelatnije sudjelovanje.132 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 9. ističe da svi služitelji vrše svoju službu. Konstitucija o liturgiji. dakle.230 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. odnosno da vrše «ono što na njih spada». 31. M KIRIGIN. 30. neka se vodi briga o usklicima puka. tumači i oni koji pripadaju zboru pjevača. str. bio služitelj ili vjernik. str. Konstitucija o liturgiji donosi slijedeće zaključke o ovome pitanju: «28.3. Da bi se ovakav sklad bogoslužja na najbolji način izveo. 23-25. U pravo vrijeme neka se obdržava i sveta šutnja.2. pripjevima. potrebno je da svatko čini ono «što na nj spada» odnosno da aktivno sudjeluje u bogoslužju. U liturgijskim obredima neka svatko. Pravu liturgijsku službu vrše također i ministranti. Time se želi naglasiti red i skladnost u bogoslužju. vrši svoju službu i čini samo ono i sve ono što na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima.»229 U konstituciji se. 33). 147. 29. Bogoslužje mora izražavati i dostojanstvenost i veliko poštovanje prema Bogu. . Apostol Pavao naglašava da «Bog nije Bog nesklada nego mira» (1 Kor 14. Sudjelovanje vjernika u bogoslužju Budući da je uklonjena jezična prepreka. pjesmama kao i o činima. otvara se mogućnost aktivnijeg sudjelovanja vjernika u bogoslužju. odgovorima. Liturgija je zajednički čin svih koji u njoj sudjeluju. kretnjama i držanju tijela. u: Drugi vatikanski koncil. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvide i ulogu vjernika. čitači.

Sveto pismo i propovijed u liturgiji Jedan od bitnih doprinosa reformacije jest vraćanje Riječi Božje. izvoru i vrhuncu cijeloga kršćanskog života.3. u kojem svatko.. bio klerik bio laik. tako svi. bilo prinosom bilo svetom pričešću. 1992. koji je na osobit način bio naglašen u reformatora. naglašavajući načelo Sola Scriptura (samo Pismo) kao jedino mjerilo vjere i prakse 231 «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’.nego s drugog stajališta na drugoj razini». 1993. o Crkvi». prinose Bogu božansku Žrtvu i sebe s njom. B.. Katekizam katoličke crkve. . 63. Biblijske sate preko tjedna kako bi se vjernici mogli na što kvalitetniji način upoznati s tekstom Svetoga pisma). Usp. str. Koncilske teme. određeni su za bogoslužje kršćanske vjere po neizbrisivom biljegu krštenja… Imaju udio u euharistijskoj Žrtvi. puku. dokumenti. Reformacija je naglašavala čitanje Svetoga pisma kako na javnim bogoslužjima (reformacija je uvela i tzv. nego jedni na jedan a drugi na drugi način. 307.232 Liturgija time nije više samo služenje svećenika za narod.233 9. 232 233 . ne svi jednako. Time je zapravo proglašena dogma o općem svećenstvu svih vjernika koje se u biti razlikuje od ređeničkog svećenstva. daje svoj vlastiti doprinos u tome štovanju. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. tako i u privatnoj pobožnosti svakoga vjernika. već predvođenje svećenika u zajedničkom proslavljanju Boga. 109. Biblije. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. DUDA. u: Drugi vatikanski koncil. upotrebljavajući termin Opće svećenstvo svih vjernika.»231 Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen Gentium) također naglašava sudjelovanje svih krštenih vjernika u bogoslužju. a još manje kao nepravo – pravo.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 133 «Vjernici po krštenju uključeni u Crkvu. no nisu u «suodnosu manje – veće. izvršuju svoj dio u liturgijskom činu. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. str. str.3.

Rimokatolička crkva znatno približila stajalištima protestantskih reformatora. Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije.134 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE kršćanske Crkve. Konstitucija o liturgiji u nekoliko svojih paragrafa naglašava važnost Svetoga pisma te propovijedanja na bogoslužju: «24. 2.»234 234 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. izrečenim još u 16. u: Drugi vatikanski koncil. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i riječ najtješnje povezani: 1. jer navješćuje čudesna djela Božja u povijesti spasenja… 51. Neka se u rubrikama naznači najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog čina kad god to obred dopušta. . tako da kroz utvrđen broj godina narod pročita istaknutiji dio Svetog pisma. iz njega se pjevaju psalmi. Propovijedanje neka crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije. kao i po pitanjima gore navedenih promjena. vatikanskom saboru također naglasila važnost Svetoga pisma i propovijedanja. od njega čini i znakovi primaju svoje značenje… 34. 33. str. Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje. raznovrsnije i prikladnije čitanje Svetoga pisma. neka se svestranije otvore biblijske riznice. i neka se služba propovijedanja vrši vrlo vjerno i pravilno. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji. zazivi i liturgijske pjesme. Ne može se oteti dojmu da se i po ovome pitanju. Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. njime su nadahnute i prožete molitve. stoljeću. 25. Rimokatolička crkva je na II.

bez da su postavljeni službeno u liturgijsku službu lektora.. . vjernošću i molitvom. KIRIGIN. HRANIĆ. Župe stoga trebaju brinuti da se formiraju grupe čitača koji će doprinijeti lijepoj i skladnoj liturgiji. 2/95. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. koje treba slijediti čitanu riječ: 235 J. Pojedinci su smatrali da je propovijedanje dodatak misi pa su izbjegavali slušanje propovijedi. propovijedanje je bilo rijetko i sastojalo se uglavnom u prigodnom objašnjenjenju određenog sveca koji se toga dana slavio ili sl. Za vjernika je važno da on danas sluša Gospodinov glas». Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. 1973.. str. rezultiralo je angažiranjem laika. J.238 Sabor veliku važnost stavlja i na propovijedanje riječi Božje. str. GELINEANU i drugi. već radi slavljenja i «prihvaćanja sa zahvalnošću. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 236 237 Usp. 238 Usp.236 Novi naglasak na odnosu prema svetopisamskim čitanjima. Svečano čitanja evanđelja pridržano je đakonima odnosno svećenicima. Konstitucija o liturgiji. kod čitanja biblijskih tekstova na liturgiji.. vatikanskog sabora. M. GELINEANU i drugi. str. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja. Đ. vatikanskog sabora naglašavaju važnost Svetoga pisma. kao i naglasak na aktivnijem sudjelovanju vjernika na bogoslužju. 165.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 135 Odluke II. 53. 219. To se događa kada vjernik sluša Riječ Božju «u stavu molitve i iščekivanja». str.235 Slušanje riječi Božje od strane vjernika treba rezultirati djelovanjem Riječi Božje u vjerniku.237 Do II. 165. br. «Služba liturgijskog čitanja». Dešavalo se da su u određenim seoskim župama muškarci napuštali misu kada bi svećenik započeo propovijed. ne samo kao pukog liturgijskog obreda.

Stoga ona mora oraspoložiti za potpuno sudjelovanje u obredu.»239 Propovijedanje. Konstitucija o liturgiji. Konstitucija o liturgiji. str. propovijed je dio svetog obreda. M. KIRIGIN. Molitva vjernika U liturgijskoj su tradiciji bile poznate misne molitve odnosno niz kraćih ili dužih molitvenih zaziva koje je upućivao svećenik u ime naroda. KIRIGIN. Pisma. osim zbog teških razloga. i to pod vidikom koji je ondje uključen. te tumačiti smisao i značenje svetopisamskog teksta. ona je dio same liturgije.3. str. pa narod molitveno. nedjeljama i zapovjednim blagdanima na misama koje se služe uz učešće naroda. u: Drugi vatikanski koncil. moralne i ine teme. a sve prema smislu liturgije koja se bitno ne razlikuje od smisla Sv.136 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE «52. Usp. 33. Neka se to nikako ne propušta. i s razumijevanjem istih nije mogao aktivno sudjelovati. 240 241 . krizme. uz to još na nerazumljivom jeziku. Homilija se veoma preporučuje. vjenčanja. Propovijed treba dotaknuti dogmatske. Njome se tijekom liturgijske godine na temelju svetog teksta tumače otajstva vjere i pravila kršćanskog života. str. sprovoda i sl. Stoga 239 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. M.»241 9. budući ih je predvodio samo svećenik. naime. 220. podučavajući vjernika i čuvajući ga od zabluda i pogibelji.240 «U liturgiji. No te molitve ipak nisu odražavale zajedničarski duh molitve. 220. te zato sadržajno i osobito životno zahvatiti sveti predmet što ga obred sadrži. Propovijed treba veličati slavu Božju i spasenje koje je po Kristu ostvareno. dakle.4. treba pratiti sve liturgijske obrede i sakramente poput krštenja.

vatikanskog sabora utjecala na pojedine protestantske liturgije.243 a mogu i sami vjernici u određenim prigodama pripremiti ovakve zazive. dok će na Zapadu. No može ju predvoditi samo svećenik odnosno đakon. Ovaj je utjecaj posebice vidljiv u liturgijama. 35. . Neka se u nedjelju i zapovjedne blagdane poslije evanđelja i homilije opet uvede ‘zajednička molitva’ ili ‘molitva vjernika’ da se uz sudjelovanje naroda obave molitve za svetu Crkvu. U tom cilju se pripremaju razni zbornici molitava vjernika. istu moći predvoditi i vjernici laici. također treba reći da je rimokatolička liturgijska reforma II. za one koji s vlašću nama upravljaju. Utjecaj rimokatoličke liturgijske reforme na protestantske liturgije Nema sumnje da je protestantska reformacija utjecala na liturgijske promjene koje su se unutar Rimokatoličke crkve dogodile na II.»242 Molitva vjernika se sastoji od kratkih zaziva na koje narod odgovara s Gospodine smiluj se. str. vatikanskom saboru. kao i za sve ljude i za spasenje svega svijeta. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 137 je narod više bio pasivni slušatelj. ili Gospodine usliši nas i sl. odnosno liturgijskim knjigama 242 243 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 1995. «53.4. Usp. Zanimljivo je da je ovakav oblik molitve ostao prisutan u Istočnim crkvama do danas nepromijenjen kao velika jektenija. a manje molitelj. Stoga će se jedan od bitnih zaključaka sabora odnositi na zajedničku molitvu. 9. nakon ponovnoga uvođenja ove molitve u bogoslužje. No. odnosno molitvu vjernika. za one koje tište razne nevolje. u: Drugi vatikanski koncil. Sveopće molitve vjernika I.

Tako u Hrvatskoj kao i u nekim drugim zemljama imamo situaciju da se u Evangeličkim crkvama svećenik za vrijeme liturgije okreće prema oltaru za vrijeme liturgijskih molitava.245 Euharistijsko se bogoslužje po svojoj strukturi približilo rimskom obredu nakon II. Škotska reformirana liturgijska knjiga The Book of 244 Anglikanske crkve izvan Velike Britanije uglavnom se nazivaju Episkopalne crkve. vatikanskog koncila. Vraćaju se neki tradicionalni oblici pobožnosti poput križnog puta i sl. 246 Nisu sve Anglikanske i Luteranske crkve prihvatile promjene glede položaja svećenika tijekom bogoslužja. reformiranih i prezbiterijanskih crkava. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. . štole i sl..).244 evangeličkih. godine te u engleskom izdanju liturgijske knjige The alternative Service Book 1980.247 U Reformiranim i Prezbiterijanskim crkvama puritanske jednostavne liturgije zamjenjuju se izmijenjenim obredom. 247 Usp. 1988. po uzoru na promjene u Rimokatoličkoj crkvi. križ (bez raspela) i sl. sukladno episkopalnom ustrojstvu ovih crkava. London: SPCK. no na jednostavan i uglavnom neukrašen stol Gospodnji postavljaju se svijeće. Pastori ovih crkava se već od vremena reformacije okreću prema narodu za vrijeme bogoslužja.138 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE anglikanskih odnosno episkopalnih. 245 The alternative Service Book 1980.246 Liturgijska odjeća ovih crkava sve više nalikuje liturgijskoj odjeći koja se rabi u Rimokatoličkoj crkvi. 1980. Sve se više koriste liturgijske boje i pojedini dijelovi rimske liturgijske odjeće (albe. U anglikanskim i luteranskim crkvama oltar će biti zamijenjen stolom Gospodnjim pa se svećenici ovih crkava za vrijeme bogoslužja okreću prema narodu. Anglikanske odnosno episkopalne crkve među prvima su pristupile liturgijskoj reformi koja je vidljiva u američkom izdanju Book of Common Prayer iz 1979. New York: The Church Hymnal Corporation. The Book of Occasional Services.

The Renewal of Sunday Worship. str. godine te ista knjiga iz 1994. 9. Liturgijska se reforma javlja i u takozvanim slobodnim crkvama poput Baptističke. Lekcionar Prva je crkva temeljila svoja bogoslužja upravo na čitanju i tumačenju Riječi Božje. volume 3. za pastore i laičke vođe). responzijalnih molitava. 10-11. The Book of Common Order. 249 The Complete Library of Christian Worship. Gart House je 1989. godine sve se više približava tradicionalnim oblicima bogoslužja. Godine 1989.249 Utjecaj II. vatikanskoga sabora vidljiv je i u liturgijama protestantskih crkava u Hrvatskoj. godine objavio Prayers for All Occasions: For Pastors and Lay Leaders (Molitve za sve prigode. Vremenom su se formirala ustaljena biblijska čitanja za bogoslužja koja su se nalazila u liturgijskim knjigama Lekcio- 248 Usp.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 139 Common Order248 iz 1979. organizirana je.4. Određeni teolozi smatraju da se u određenim istočnim crkvama primjećuje sinagogalni princip biblijskih čitanja. . 1. Glede izbora tekstova može se pretpostaviti da su koristili red čitanja Svetoga pisma koji se koristio u sinagogi. Edinburgh: The Saint Andrew Press. posebice među američkim baptistima. godine objavio knjigu Litanies for All Occasions (Litanije za sve prigode). liturgijsko vrijeme kroz godinu i sl. o kojima će biti više govora u sljedećem poglavlju. a Roy Pearson je 1990. pod vodstvom Ronala i Inge Freyer Nicholas American Baptist Fellowship for Liturgical Renewal (Američka baptistička federacija za liturgijsku reformu). poput litanija. Pod utjecajem ovoga pokreta određeni je broj američkih baptističkih pastora prihvatio određene liturgijske oblike bogoslužja. 1979.

Nashville. 33. i godina II. godinu B i godinu C. a dnevna čitanja su u liturgijskoj godini I. Radi se naime u sustavnom propovijedanju na temelju svetopisamskih tekstova i to redom. odnosno Otkrivenja u uskrsnom razdoblju. Calvin je na primjer održao 25 propovijedi na temelju Prve Petrove poslanice. 253 «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. 25.252 U liturgijskim promjenama II. Webber). B ili C. dok su svakodnevna čitanja podijeljena na razdoblje od dvije godine (godina I. volume 3.). The Renewal of Sunday Worship. A. lektor odnosno čitač.140 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nar250 odnosno Evanđelistar. U liturgijskim crkvama evanđelistar zauzima značajno i svečano mjesto u liturgiji. od prve biblijske knjige. U vrijeme reformacije značajno je spomenuti redoslijed liturgijskih čitanja Lektio Continna kojega je koristio Zwingli a preuzeo Calvin u svojem propovijedanju. 1993. 252 Usp. Robert E. The Complete Library of Christian Worship. Drugo čitanje je dolazilo iz Poslanica. naglasak je stavljen na sustavnom čitanju biblijskih tekstova tijekom godine. lectionarium «knjiga čitanja». Rimska liturgija imala je dva čitanja: prvo iz poslanica a drugo iz evanđelja. str. str. Liturgijska godina. započinje prvom nedjeljom adventa (sada 2006. 251 Liturgijska knjiga koja sadrži propisane tekstove iz evanđelja koji se čitaju tijekom liturgijske godine. lectio «čitanje». Treće čitanje je bilo iz evanđelja.) Ciklus biblijskih čitanja naziva se lekcionar. 330-331.. u: Drugi vatikanski koncil.253 Tako su nedjeljna i blagdanska biblijska čitanja podijeljena na tri razdoblja: Godinu A./2007 liturgijska je godina C.251 Galikanska liturgija imala je tri čitanja: prvo je uzimano iz Staroga zavjeta odnosno Djela apostolskih za vrijeme pedeset dana uskrsnog razdoblja. vatikanskoga sabora. Tennessee: Star Song Publishing group. Tako se nazivaju i liturgijske 250 Lekcionar. . Lektorska služba je prisutna i u određenim protestantskim crkvama. (ed. lat. Odatle i liturgijski službenik.

posebice oko Božića. 1993. Pjesmarica Božjega naroda. 1981. Rimski lekcionar se tiska kao ekumenski lekcionar pod nazivom Zajednički lekcionar. str.258 Nedjeljama i blagdanima previđena su tri čitanja: Starozavjetno čitanje (u uskrsno vrijeme. Usp. 609-643. 1998. 255 256 Usp. U adventu.256 prezbiterijanci.. M. 1990. Celebrate the Christian Story.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 141 knjige koje sadrže liturgijska biblijska čitanja. MICHNO. New York: The Seabury Press. HATCHETT.. The Book of Common Prayer. Usp. U vremenu kroz godinu čitaju se sustavno svetopisamski tekstovi. U dnevnim čitanjima predviđeno je samo jedno čitanje prije evanđelja. Morehouse MP Publishing. 110-121. 888-1001. umjesto starozavjetnog čitanja čita se iz Djela aspotolskih i Otkrivenja). U godini A čita se evanđelje po Mateju. u godini B evanđelje po Marku a u godini C evanđelje po Luki. 1033-1095. str.. te iz evanđelja. PERHAM. str. Ovakvu podjelu biblijskih čitanja prihvaćaju anglikanci (episkopalci). 1994. London: Holy Trinity Church. J. Edinburgh: Saint Andrew Press. 590-591. budući su čitanja kraća kod Marka nego u drugih evanđelista. New York: Oxford University Press.. A Priest’s Handbook. božićnom vremenu. Godine 1983.255 reformirani.257 kao i pojedine druge liturgijske crkve. Book of Common Order. čitanje iz apostolskih poslanica.254 luterani. za Uskrs Ivanovo evanđelje. 258 Usp. 257 . D. Book of Common Worship. str. korizmi i uskrsnom vremenu predviđena su čitanja sukladno staroj tradiciji: u adventu se čitaju tekstovi proroka Izaije.. korizme i Uskrsa kao i u godini B. Ivanovo evanđelje čita se svake godine. 295-326. 17. The Ceremoniest of the Church. G. str. 324-327. Commentary on the American Prayer Book. Starozavjetna čitanja u korizmenom vremenu daju pregled povijesti spasenja. Kentucky: Westminster/John Know Press. u uskrsnom vremenu Djela apostolska i Otkrivenje. M. U radne 254 Usp.. 1997. Lousville. str.

Tijekom korizme liturgijska čitanja upućuju na događaje Kristove muke. R. u pravilu se čita i određeni psalam. BLOESCH. Već smo ranije naglasili važnost psalama u starozavjetnom pa i novozavjetnom bogoslužju.142 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dane tijekom jedne godine čitaju se sinoptička evanđelja počevši od Marka pa slijedi Matej te Luka. Lekcionar omogućuje propovjednicima da se suoče sa svim važnim temama Svetoga pisma. 101. Pored tri liturgijska čitanja. D. Budući se u većini protestantskih crkava ne održavaju redovita dnevna bogoslužja. Mali liturgijski leksikon. BERGER. Međutim. lekcionar ima i prednosti: . Starozavjetna čitanja se u radne dane čitaju sustavno. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.Sustavno čitanje Biblije i sustavno propovijedanje. .260 Svakako da je davanje slobodnog prostora Duhu Svetomu u propovijedi važan aspekt kršćanskoga bogoslužja. a druge prenaglase. Tekstovi su prilagođeni liturgijskoj godini. dnevni lekcionar može poslužiti za osobnu i obiteljsku pobožnost.259 U većini rimokatoličkih župa održavaju se redovite dnevne mise pa se u istima primjenjuje i dnevni lekcionar. Tijekom adventa liturgijska čitanja upućuju na pripravu Kristova dolaska.Pomoć je propovjednicima koji svake nedjelje pa i češće propovijedaju u istoj crkvi. smrti i uskrsnuća. Lekcionar ima mane i prednosti. . 138. nerijetko se događa da se određene biblijske teme zapostave. str. G. U biti možemo reći da se psalmi nikada nisu ni prestali upotrebljavati u bogoslužju Usp. 260 259 Usp. Ukoliko se ne koriste liturgijska čitanja. Bloesch smatra da propovijedanje na temelju određenih tekstova od strane crkve može značiti prigušivanje Duha Svetoga. 1993. str. Osnove evanđeoske teologije 2. Svaki formalizam može biti negativan.

1997..261 Reformatori su također naglašavali važnost pjevanja psalama. no uglavnom je bila pridržana zboru. Ovakav način pjevanja odnosno izgovaranja psalama prihvaćaju i pojedine protestantske liturgijske knjige. Usp. Zwingli je izbacio pjevanje bilo kakvih pjesama iz liturgije te uveo samo psalme. himnografija i heortologija.262 Ovakva je praksa također poznata u povijesti liturgije. Calvin je uredio pjesmaricu psalama. odnosno sami vjernici po grupama mogu izgovarati stihove naizmjenično). KERN. između stihova psalma izgovarao pripjev odnosno antifone (antifonalni psalmi) ili se pripjev izgovara samo na početku i na kraju (alterirani psalmi). Sada je narod. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» . 262 . Prezbiterijanci su uredili psalme na način da se izgovara stih po stih naizmjenično (pastor može izgovoriti jedan stih. 261 Usp. 611-783. vjernici drugi. Liturgika. Book of Common Worship. 13.str.Časopis Pravoslavne eparhije sremske. posebice u moljenju Brevijara (Časoslova). Ova je praksa i ranije bila poznata. str. K. Novi Rimski lekcionar predvidio je pjevanje odnosno recitiranje psalama na način da je cijela zajednica uključena njegovo izgovaranje. kako na Zapadu tako i na Istoku.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 143 budući ih je koristila i starozavjetna i novozavjetna vjernička zajednica.

.

Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj (naziva se i Luteranska crkva. Uz svako liturgijsko razdoblje. BAŠTINE U HRVATSKOJ U Hrvatskoj djeluje nekoliko protestantskih crkava i crkava reformacijske baštine. U pjesmarici se također nalazi redoslijed euharistijske liturgije. te liturgijske molitve (molitve dana ili kolek263 Pjesmarica Božjeg naroda. Presveto Trojstvo). crkva. prigodne. nedjelje i Gospodnji blagdani). po reformatoru Martinu Lutheru). Hrvatski evangelici u liturgiji koriste knjigu Pjesmarica Božjega naroda. uskrsni ciklus crkvene godine (korizma. Uzašašće. uskrsno vrijeme – Uskrs. sveta sedmica. Duhovi. Bogojavljenje). jest liturgijska crkva. krštenje. 1981.1. pjesme za euharistijsko slavlje (liturgijske pjesme. Božić. Stara i Nova godina. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb.BOGOSLUŽJE U PROTESTANTSKIM CRKVAMA I CRKVAMA REFORMACIJSKE 10. vjera. nedjelje kroz godinu. poput evangeličkih crkava u svijetu. sprovod.263 Pjesmarica ima 367 pjesama koje su podijeljene na cjeline: božićni ciklus crkvene godine (došašće. nalazi se i kratki uvod u značenje liturgijskog vremena. Ovdje ćemo navesti one značajnije te se upoznati s bogoštovnom praksom istih: 10. .

146 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE te). B i C liturgijsku godinu.-143. «Tzv. Prva i desna pločica obuhvaća prve tri zapovijedi u kojima se čovjek poučava što je spram Boga obvezan učiniti i ostaviti. 80. Druga i lijeva pločica obuhvaća sedam daljnjih zapovijedi. zanemarilo to pitanje skoro potpuno u 16. Tome pripadaju misno ruho i u osnovi također postojeći kanon liturgijskih boja’. st. ‘Kasna srednjovjekovna tradicija liturgijskih boja očito je bila najjače nastavljena.. Želja za većom svečanošću i radošću boja u protestantskom bogoslužju se neprestano osjeća.. «Stav i praksa protestantizma ovisi o krajevima i prema vjeroispovijesti je vrlo različita. koju je nosio i Martin Luther na Bogoslužjima. 85. duga haljina evangeličkog svećenika. Reformacija u skandinavskim zemljama ‘očuvala je ceremonijalne elemente još konzervativnije nego luteranska Njemačka. i primilo ga prigodice ponovno u najnovije vrijeme s pokretom liturgijske obnove. 266 . u kojima se čovjek poučava što je dužan učiniti ili ostaviti svome bližnjemu.. odnosno primljena u luteranstvu.». http://www. Službenici Evangeličke crkve u Hrvatskoj su đakoni i svećenici (ili pastori).com/articles/crkveni_i_ teoloski_pojmovi/talar. tj. koji je vrlo sličan tradicionalnom rimskom kanonu. Božjih zapovijedi. Talar je crne boje i znak je svećeničke službe župnika/pastora. a onda se u anglikatolicizmu ponovno vrlo snažno oslanjao na srednjovjekovne. Uz svaku molitvu nalaze se i liturgijska čitanja. Za vrijeme liturgije nose crni talar (tzv.-82. ‘Priruručnik za evangeličko – luteranske crkve i zajednice’ navodi za pojedine blagdane i vremena crkvene godine kanon boja za oblaganje oltara i propovjedaonice.» Anglikanizam je stupao svojim vlastitim putem u svome načinu vezanom uz tradiciju.266 Pod utjecajem 264 265 O lekcionaru vidi str. O liturgijskim bojama vidi više na str. Lutherov talar)265 te u svečanijim prilikama sukladno liturgijskom razdoblju i štole u liturgijskim bojama. veljače 2007. Talari mogu biti i druge boje. str.264 Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj u pravilu prakticira euharistijsko bogoslužje prve nedjelje u mjesecu.» A. Uvod u katoličku liturgiju. kako se prema Bogu treba odnositi. ADAM. već zbog uklanjanja oltara i kultnoga ruha.evangelickacrkva-zagreb. bijele u skandinavskim zemljama. npr. 139. Na našim prostorima uvijek se koristio talar crne boje.. odnosno rimske običaje. odnosno lekcionar za A. dogležnjica. Beffchen) koje označavaju 10.htm. Evangelički svećenik na talaru nosi i pločice (njem. pristupljeno 9. te na blagdane. Reformatorstvo je.

Narod iza toga pjeva: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Svećenik naviješta oproštenje grijeha.267 Nedjeljama. Iznad oltara je propovjedaonica (negdje se nalazi i odvojeno od oltara) koja je u pravilu uzvišena. raspelo i otvorena Biblija. osim njezine praktične funkcije u vrijeme kada nije bilo mogućnosti ozvučenja u crkvama. u protestantskim je crkvama propovijedana Riječ središnjica svakoga okupljanja Božjeg naroda. Za razliku od Rimokatoličke crkve gdje je sakrament euharistije središnji dio bogoslužja. nakon čega narod pjeva: «Gospode Bože smiluj se! Kriste smiluj se! Gospode Bože smiluj nam se!». Naime. Kako bijaše na početku. koja se naziva oltarska slika. do vijeka Amen». . svim ljudima dobre volje. U crkvama se nalazi oltar na kojem se u pravilu nalaze svijećnjaci. ima i svoje liturgijsko značenje. Amen». Ona izgleda ovako: bogoslužje započinje s uvodnom pjesmom nakon koje svećenik dolazi pred oltar te započinje bogoslužje riječima: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svećenik nastavlja čitanjem uvodnoga stiha iz Biblije. Molitvu završava riječima: «Gospodine Smiluj se!». Amen! Slijedi svećenikov pozdrav «Mir vama» na što zajednica pjeva «I s duhom tvojim!». Slijedi svećenikovo okretanje oltaru nakon čega predvodi zajednicu u pokajničkom činu. moleći molitvu pokajanja. kada se ne slavi euharistijska služba služi se samo liturgijska služba riječi. Svećenici se tijekom liturgijskih molitava okreću oltaru. i od vijeka. propovjedaonica iznad oltara (u evangeličkim crkvama) odnosno iznad stola Gospodnjega (u reformiranim crkvama) označava kako je Riječ iznad sakramenta. Svećenik se okreće oltaru te predvodi molitvu zahvalni267 Uzvišena propovjedaonica u protestantskim crkvama. tako i sada i u vijeke. te uvodi zajednicu u slavljenje Boga slijedećim riječima: «Slava Bogu na visini!». obično nekim prikladnim biblijskim stihom.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 147 skandinavskih misija pojedini službenici nose i bijelu albu. Iznad oltara se uglavnom nalazi slika Krista. Narod odgovara pjevajući: «»I na zemlji mir.

svakog pojedinca. Sačuvaj nas Bože u svojoj istini! Aleluja».).268 Euharistijsko bogoslužje se sastoji od dva dijela: službe riječi i euharistijske službe. starce i osamljene zdrave i bolesne. završavajući s: «Riječ Božja je istina. Okrenut oltaru. Molitvu završava s pozivom da cijela crkva moli Očenaš. okrenut narodu. Moli za cijeli narod i sve narode svijeta. Narod odgovara: «Amen». 225 do 237. Nakon toga se pjeva pjesma dok svećenik odlazi za propovjedaonicu.. 269 .148 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE cu. izgovarajući Aronov blagoslov. str. Sukladno redoslijedu glavnog bogoslužja269 liturgija izgleda ovako: Služba Riječi započinje uvodnom pjesmom te predvodnik bogoslužja izgovara: «U ime Oca i Sina i Duha Svetoga». Na to mu zajednica tri puta odgovara s Amen. Evangelički katekizam. Iza toga svećenik najavljuje obavijesti. Dok svećenik silazi s propovjedaonice i odlazi pred oltar. Nakon propovjedi moli kratku molitvu i daje mali blagoslov. S propovjedaonice čita propovjedni tekst te propovijeda. (pretisak iz 1902. svećenik moli veliku molitvu. žive i one na samrti. čita za tu nedjelju određeno evanđelje ili poslanicu. 66-67. kao i za mir u svijetu. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Narod odgovara: «Koji je stvorio nebo i zemlju». Narod nastavlja tri puta pjevati «Aleluja». djecu i mlade. Predvodnik nastavlja: «Pomoć je naša u imenu Gospodina». Narod odgovara: «Amen». Svećenik. te se izlaznom pjesmom i tihom molitvom završava bogoslužje. te blagoslivljajući zajednicu znakom križa. 268 Usp. Usp. narod pjeva treću pjesmu. Svećenik podjeljuje općini Božji blagoslov. 1993. str. U ime općine svećenik okrenut oltaru predvodi ispovijedanje Apostolskog vjerovanja. druge crkvene općine. udovce i udovice. U nju uključuje cijelu općinu. Pjesmarica Božjega naroda.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

149

Predvodnik poziva zajednicu da ispovijedi grijehe. Svi zajedno izgovaraju: «Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam naše grijehe i priveo nas u život vječni! Amen!» Predvodnik upućuje riječi oproštenja: «Bio nam milostiv svemogući i milosrdni Bog koji je svoga jedinoga Sina predao u smrt radi naših grijeha, te radi njega oprostio nama i svima onima koji vjeruju u njegovo ime, dao im mogućnost da postanu djeca Božja i prime njegova Svetoga Duha. Tko to vjeruje u obrati se, taj će se spasiti. Neka to Bog udjeli nama svima». Narod odgovara: «Amen». Slijedi ulazni psalam te zajedničko izgovaranje: «Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako sada i u vijeke vjekova. Amen». Nakon toga slijedi Kyrie te Gloria in excelsis Deo. Slijedi predvodnikov pozdrav zajednici: «Gospodin s Vama», na što narod odgovara: «I s duhom tvojim». Predvodnik nastavlja s kolektom odnosno molitvom dana.270 Slijedi prvo čitanje iz poslanice. Čitač završava riječima: «Riječ je Gospodnja», a narod odgovara «Bogu hvala» ili «aleluja». Pjeva se pjesma ili psalam nakon čega slijedi čitanje evanđelja. Predvodnik završava čitanje riječima: «Riječ je Gospodnja» na što narod odgovara «Slava tebi Kriste». Nakon biblijskih čitanja slijedi Nicejsko-carigradsko ili Apostolsko vjerovanje. Time završava služba riječi i slijedi euharistijsko bogoslužje. Euharistijsko bogoslužje započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Nakon što se prilog sakupi, moli se zahvalna molitva za priložene darove. Slijedi sveopća ili vjernička molitva. Nakon toga predvodnik izgovara predslovlje te svi zajedno izgovaraju Sanctus. Slijedi euharistijska molitva, Očenaš i pozdrav mira. Zajednica zajedno izgovara Agnus Dei (Jaganjče Božji...). Vjernici prilaze oltaru i kleknu. Predvodnik daje hostiju pričesnicima i izgovara riječi: «Tijelo Kristovo», a
270

Molitve dana vidi u: Pjesmarica Božjega naroda, str. 295-326.

150

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

dok daje kalež izgovara riječi: «Krv Kristova». Slijedi zaključna kolekta (molitva) te otpust i Aronov blagoslov. Evangelička Crkva u Hrvatskoj priredila je Liturgijski priručnik kao eksperimentalnu i radnu verziju. Unutar priručnika nalaze se slijedeći liturgijski obrasci: priprema za bogoslužje, nedjeljno bogoslužje s popratnim tekstovima, euharistijska služba, molitve dana u liturgijskoj godini, sakrament krštenja, konfirmacija, primanje u Evangeličku crkvu, obred vjenčanja, obred sprovoda, obred rukopolaganja u služenje, pastoralne liturgije, prigodni zazivi blagoslova, dnevno-kontemplativne molitve, prigodne molitve, Lutherove molitve, nedjeljni lekcionar, dnevni lekcionar.271 Unutar Evangeličke crkve u Hrvatskoj djeluje i Evangelička a.v.272 slovačka crkvena općina u Iloku. Slovačka liturgija je specifična. Ona je, za razliku od liturgije na hrvatskom jeziku, koja je kombinacija recitiranih i pjevanih dijelova, u pravilu potpuno pjevana (mada se ponekad služi i recitirana liturgija). Pjevaju se i biblijski tekstovi: poslanice i evanđelje. U liturgiji se koristi Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku273 liturgijska knjiga iz Slovačke (koju koriste i druge slovačke crkve poput crkve u Slovačkoj, Vojvodini, Rumunjskoj, Mađarskoj, Sloveniji i sl.). Obrednik sadrži liturgiju (redoslijed redovitog bogoslužja), sakrament krštenja i euharistije, obred instalacije svećenika, primanja u crkvu, instalaciju biskupa, vjenčanje, ordinaciju svećenika, postavljenje đakona, blago271

Usp. Liturgijski priručnik (eksperimentalna i radna verzija, za internu uporabu Evangeličke crkve), Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj, 2004. A.V. skraćenica za augsburšku konfesiju.

272

273 Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku, (uredili Karol Gábriš, Ján Lacko, Július Filo) Bratislava, 1996.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

151

slov kamena temeljca, posvećenje hrama, liturgijskih predmeta, posvećenje zgrade, molitve poslije bogoslužja, molitve za nedjelje, blagdane, agendu za dječja bogoslužja i za mlade, molitve za bolesne, molitve za supružnike, utjeha obitelji nakon sprovoda, razne homilije, zahvalne molitve, perikope, note za liturgijske napjeve i sl. Pjeva se iz pjesmarice Evanjelicky spevnik.274 Pjesmarica sadrži 700 pjesama, liturgijske pjesme, liturgijske i privatne molitve. Treba spomenuti i glasovitu slovačku pjesmaricu Cithara Sanctorum,275 koju je još u 17. stoljeću
274 275

Evanjelicky spevnik, Evangelická cirkev a. v. na Slovensku, 1995.

„Cithara sanctorum neb Žalmy a písne duchovní staré i nové, kterých cirkev evanjelická užíva» , - vydným v Levoči 1636, Budimpešta, 1882. «Cithara sanctorum ili «Tranoscius» također poznata i kao kancionál sadržavala je 400 pjesama koje je Tranovský preveo s latinskog i njemačkog. Pjesmaricu je također dopunio sa 150 svojih pjesama. U daljnjim izdanjima se povećavao broj pjesama. Tranoscius je bila pjesmarica ne samo za slovačke evangelike već se udomaćila u mnogim župama Silezije, Moravske i Češke. Najveći dokaz za slovačko - narodni značaj Tranoscija mogu biti slovačke ev. crkve na Donjoj zemlji usred mađarskog mora. Dok su kolonizirani katolički Slovaci takoreći nestali među Mađarima, Slovaci evangelici sve do danas drže se svog jezika. Slično je bilo i na slovačko - mađarskoj granici u Honti, Novogradu, Malohonti i u Gemeri. Ovdje je dobro poznata zasluga Tranoscija u održavanju vjere i slovačkog jezika. Kada je bilo zabranjeno tiskanje na slovačkom jeziku u Gornjoj zemlji, na Donjoj zemlji su se ove knjige tiskale npr. u Budimpešti. Bekeščabi, Temišvaru i sl. Daljnji predstavnici pobožne slovačke pjesme u 17. stoljeću bili su: Eliaš Lani, Joachim Kelinka, Juraj Zabojnik, Daniel Horčička, (Sinapius) i njegov sin Jan, Daniel Krman st., Tobiaš Masnik (Msnicius), Pilarikovci, Jan Bur (Burius) i drugi. Mnoge njihove pjesme unesene su u Tranoscij. Od velikog značaja je - a koristi se do danas za vrijeme domaćih pobožnosti - zbirka molitava, koju je izdao Eliaš Mlinarovih - Molitoris u Levoči (1702) pod nazivom “Duhovni život zdenca”. Pored pobožne pjesme i molitve evangelički pisci tog doba njegovali su povijest u obliku vlastitih životopisa ili izdvajanjem nekog događaja iz crkvene povijesti. Cithara Tranovskog u 18. stoljeću postaje “bestseller” pobožnih pjesama i to zahvaljujući Samuelu Hruškovicu, bansko-bistričkom svećeniku i banskom superintendentu,

Tranoscius je tako bio domaća kronika sve do današnjeg dana. Narod odgovara: i na zemlji mir. uskrsni ciklus. SAJAK. 12. Redoslijed slovačke evangeličke liturgije je slijedeći: 1.Jakobei). Gloria in Excelsis Deo (Slava Bogu na visini).. Pjesma (prvi stih). E-mail upućen Jasminu Miliću od 25. v. homilije i sl. molitve u molitvenim knjižicama. slovački narod». 9. Hruškovic je Tranoscius obogatio sa svojim izvornim pjesmama ili sa uspjelim prijevodima. Molitva dana (kolekta). Amen. Narod odgovara: i s duhom tvojim. Jeremiaš Lednicky. Antifona. 02. Ova knjiga se do dan danas koristi za vrijeme crkvenih bogoslužja. 3. i ml. 276 Lat. Horčiku ponovno umnožava broj njenih pjesama (1745).152 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE uredio slovački evangelički svećenik Juraj Tranovskí. 11. Prva čitanja (starozavjetno čitanje i poslanice). Pjevanje evanđelja. ili sviraju orgulje. svim ljudima dobre volje. Aronov blagoslov. 5. Jan Blaisus st. Introit. Pjesmarica sadrži 1040 pjesama koje su tematski poredane: advent. Od zbirki molitava najznačajnija jest “Molitveno blago” od modranskog svećenika Pavla Jakobeija (1695-1752). praznični i sl. introitous = ulazak. Mnogi od njih su izdali svoje pjesme u posebnim pjesmaricama. Himnus (pjesma prije propovijedi). potrebne pjesme u funebralima (Blasius . Osim pjesama. Adam Plintovic. Samuel Palumbiny. Velika Molitva koja se završava s Očenašem. Apostolsko vjerovanje. Pjesma za milost. A to je bila velika sreća za evangelički a. 15. 10. koji po D.276 2. 7. 14. Daljnji autori pobožnih pjesama i molitava su bili: Jan Glosius Pondelosky. 13. Pozdrav svećenika: Gospodin s vama. Za vrijeme ulaza pjeva se prikladna pjesma. Završna molitva. D. 4. Štefan Leška. Pjesmarica se i danas koristi u slovačkim evangeličkim crkvama širom svijeta. ova pjesmarica sadrži i molitve. Propovijed. 6. duhovski ciklus. Bio je najbolji vjerski pjevač njegovog vremena (umro je 1748). . Izlazna pjesma i poziv svećenika da jedni drugima upute pozdrav rukovanjem. Mnoge su bile unesene u Tranoscij. 2007. Svečani ulazak svećenika do oltara odnosno mjesta odakle vodi bogoslužje. 8. Gašpar Motešicky i dr. božićni ciklus.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

153

Večera Gospodnja se u Evangeličkoj a.v. slovačkoj crkvenoj općini u Iloku slavi na prvu i posljednju nedjelju adventa, na svetog Stjepana (drugi dan Božića), na Novu Godinu, prvu korizmenu i cvjetnu nedjelju, na Veliki Petak, drugi dan Uskrsa, drugi dan Duhova, na Sveto Trojstvo, na Dan reformacije te na dan posvećenja crkve, kao i prigodom konfirmacije. Euharistijska se služba nastavlja na službu riječi. Nakon Velike molitve i Očenaša slijedi euharistijska služba koja ima slijedeći redoslijed: 1. Pokajnička pjesma; 2. Ispovjedni nagovor; 3. Ispovjedna pitanja i ispovjedne pjesme; 4. Ispovjedna molitva; 5. Opće odrješenje grijeha; 6. Euharistijska molitva (predslovlje); 7. Sanctus, 8. Očenaš; 9. Riječi ustanovljenja i Agnus Dei (Jaganjče Božji…); 10. Postavljanje pitanja od strane svećenika vjeruju li da je pred njima pravo tijelo i prava krv Kristova; 11. Vjernici kleče pred oltarom. Svećenik prilazi i navješćuje im osobno odrješenje grijeha te im daje hostiju i kalež; 12. Zahvalna molitva; 13. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu…; 14. Apostolski blagoslov; 15. Završna pjesma.277 Ukoliko je svećenik spriječen održati bogoslužje, umjesto njega može službu održati i laik (čitatelj ili lektor) koji čita propovijedi zapisane u knjizi Postila ili Služba Slova. Evangelici pristupaju pričesti nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine). Evangelička crkva, temeljem Leuenberške konkordije, potpisane 16. ožujka 1973. godine u Leuenbergu kod Bazela između evangeličkih i reformiranih crkava, ima interuniju i interkomuniju s reformiranim crkvama.278
277

Podaci o slovačkom evangeličkom bogoslužju zabilježeni kazivanjem vlč. Dušana Sajaka, evangeličkog župnika u Iloku. U čl. 28 i 29 navedene konkordije stoji: «Između naših Crkava postoje znatne razlike u oblikovanju liturgije, u izražavanjima pobožnosti i crkvenim redovima. Te se razlike među vjernicima često jače osjećaju nego tradicionalne suprotnosti u nauku. No mi ipak ne možemo, prema Novom zavjetu i

278

154

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Sukladno tome pričest je u Evangeličkoj crkvi omogućena i vjernicima reformirane konfesije. No u pravilu je evangelička euharistija otvorena svim vjerujućima bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost.

10.2. Reformirane crkve u Hrvatskoj
Reformirane crkve u Hrvatskoj podijeljene su u tri samostalne denominacije; Reformiranu kršćansku kalvinsku crkvu u Hrvatskoj, Reformatsku crkvu Mađara u Hrvatskoj i Protestantsku reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj. Ove crkve imaju različitu liturgijsku praksu. 10.2.1. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj U župama Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj služi se mađarskim, hrvatskim i češkim jezikom. Službenici nose plašt (u mađarskim župama), odnosno talar, a nerijetko se služi i bez ikakve liturgijske odjeće već jednostavno u civilnom prikladnom odjelu. Reformirana kršćanska kalvinska crkva nema obrednika na hrvatskom jeziku. Za bogoslužja na mađarskom jeziku koristi se obrednici iz Mađarske Istentiszteleti rendtartás koje koristi i Reformatska kršćanska crkva Mađara. Sadržaj ovoga obrednika je: liturgija (redoslijed redovitog bogoslužja), euharistija, krštenje, konfirmacija, sprovod, posvećenje pastora, prezbitera, praznična bogoslužja (Božić,
reformatorskim kriterijima crkvene zajednice, gledati u tim razlikama čimbenike koji razdvajaju Crkve (br.28). Crkvena zajednica u smislu te konkordije znači da zbog postignutoga sporazuma u razumijevanju Evanđelja, Crkve različitih vjerovanja međusobno jamče zajednicu riječi i sakramenta te teže za što većom zajednicom u svjedočenju i službi svijetu (br.28)» Usp. Kronika kršćanstva, str. 430.;

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

155

Uskrs, Duhovi, Veliki petak, ....), a i redoslijed bogoslužja u mađarskim župama je identičan kao i u župama Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Koristi se pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja o kojoj će biti više riječi dok budemo govorili o bogoslužju Evanđeoske pentekostne crkve. Na mađarskom jeziku se koriste obrednici Reformirane crkve iz Mađarske a kod pjevanja se koristi pjesmarica Énekeskönyv279 koju koriste i ostale mađarske reformirane crkve ovoga prostora (u Mađarskoj, Vojvodini, i sl.). Pjesmarica sadrži 490 pjesama od kojih su prvih 150 prepjevani biblijski psalmi. Inače je karakteristika reformiranih bogoslužja da se pjevaju psalmi. U češkim župama se služi na hrvatskom jeziku ali se, pored hrvatskih pjesama pjevaju i češke pjesme iz pjesmarice Evangelicky zpevnik,280 Češkobratske evangeličke crkve iz češke. Ova pjesmarica sadrži 582 pjesme no također i liturgijske obrasce službe riječi i euharistijskog bogoslužja, uz kratka tumačenja liturgijskih dijelova, te određenih molitava za osobnu pobožnost. Kad govorimo o češkim župama, valja napomenuti da su ove župe, iako sastavni dio Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj, u duhovnom zajedništvu sa Češkobratskom evangeličkom crkvom u svojoj staroj domovini Češkoj.281 Češkobratska evangelička crkva u Češkoj jest liturgijska crkva. U bogoslužju se koriste Agendom češkobratske evangeličke crkve,282 koja u svojem prvom dijelu donosi liturgijske obrasce za
279 280 281

Énekesköny, Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház, 2000. Evangelicky zpevnik, Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke.

Češkobratsku evangeličku crkvu čine ujedinjene evangeličke i reformirane crkvene općine. Nastala je ujedinjenjem evangelika i reformiranih, 1718. prosinca 1918. godine u Pragu. Usp. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR, Prag, 1985., str. 5. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni), Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke, 1983; Agenda češkobratrske cirkve evan-

282

1985. Slijedi pozdrav župnika: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. Nakon toga župnik gelicke (Dil druhy). Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj Reformatska crkva Mađara u Hrvatskoj nema obrednika niti pjesmarice na hrvatskom jeziku već se u bogoslužjima koristi obrednik na mađarskom jeziku. te uz pratnju određene pjesme ili u tišini dolazi do stola Gospodnjega. a pjeva se iz već spomenute pjesmarice Énekeskönyv. Amen». Zidovi crkava su čisti. sukladno razgovoru kojega je autor vodio sa preuzvišenim Janošem Kopacsi Kettosem. Ovdje se za službenika navodi termin «župnik». obično u sredini nalazi stol Gospodnji (na kojem nema svijećnjaka. a u drugome dijelu liturgijske obrasce za sakramente i obrede. 10. te slijedi čitanje psalma po izboru župnika. Služba Večere Gospodnje održava se šest puta godišnje: na prvu nedjelju korizme. ljubav Boga Oca i zajednica Svetoga Duha neka je sa svima vama. na Uskrs. križa i sl. biskupom Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj.2. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Duhove. 1988. 283 Reformirane crkve iz Mađarske. bijelu košulju i crnu kravatu.2. Istentiszteleti rendtartás. 283 Istentiszteleti rendtartás. križa i sl. na drugu nedjelju u kolovozu (Nedjelja novoga kruha). najbližu nedjelju 31.156 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE nedjeljna i blagdanska bogoslužja. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 284 . U crkvama se.) a iznad stola Gospodnjeg je uzdignuta propovjedaonica. Uobičajeno nedjeljno bogoslužje bez Večere Gospodnje izgleda ovako: župnik284 ulazi. Od liturgijske odjeće nose samo crni plašt a ispod plašta crno odijelo. bez slika. Rukopoloženi (zaređeni službenici) nazivaju se svećenici. listopadu (Nedjelja novoga vina) te na Božić.

dok je na velike blagdane i prigodom Večere Gospodnje izlazna pjesma mađarska nacionalna himna. Obećavate li. koji je uskrsnuo Isusa Krista i kroz uskrsnuće njegovo i naše prolazno tijelo pretvorio u besmrtnost.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 157 predvodi kratku molitvu koju izgovaraju svi sabrani (ova molitva u nekim župama dolazi ispred pozdrava župnika). Kod služenja Večere Gospodnje. te molitva pokajanja. te druga glavna pjesma. Slijedi ulazna pjesma (jedna kitica). Izlazna pjesma je u redovitim bogoslužjima psalam 90. nas prenio u vječno slavlje? 4. Nakon propovjedi slijedi duža molitva župnika koja završava s Očenašem (Očenaš moli cijela zajednica). Nakon toga slijedi Aronov blagoslov. Slijedi molitva župnika te pjesma prije propovjedi.Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog grješnom čovjeku pružio milosrđe i svoga Svetog Sina Isusa Krista u tijelu poslao na ovaj svijet čijom je jedinom i savršenom žrtvom oduzeo snagu grijeha i darovao milosrđe kroz krv Kristovu i zbog toga vas kroz vjeru očistio? 3. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog u istinitosti i svetosti stvorio prvog čovjeka te da ste nakon njegovog grijeha i vi prolazni i grešnici koji svojom sposobnosti i snagom ne možete opstati pred sudom Božjim. nakon propovjedi slijedi pjesma a nakon pjesme župnik prilazi stolu Gospodnjem te čita riječi ustanovljenja Večere Gospodnje. Nakon toga se moli kratka molitva te čita biblijski tekst po izboru župnika. pjeva se izlazna pjesma te izgovara izlazna molitva. Nakon toga zajednica ispovijeda Apostolsko vjerovanje nakon čega župnik postavlja četiri pitanja vjernicima koji će pristupiti stolu Gospodnjem: «1. te da ste zbog toga zadobili smrt? 2. Propovjedni tekst je također po vlastitom izboru župnika. Iza toga se daju obavijesti. Župnik poziva zajednicu da daruju svoje dobrovoljne priloge. Vjerujete li i ispovijedate li da je Gospodin Bog. temeljem milosrđa odano cijeli vaš život pre- . Slijedi kratki nagovor o značenju Večere Gospodnje. Župnik odlazi do propovjedaonice odakle čita propovjedni tekst te propovijeda.

biskupa Reformatske kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj. Forum. Novi Sad: J. 125-135. P.. 2005.3. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. str. O reformatskoj crkvi. Kod podjele kruha župnik izgovara riječi: «Tijelo Kristovo koje se lomilo za sve nas». Knjiga zajedničkih molitava. molitva Očenaš. večernju i euharistijsku službu. a kod pružanja kaleža «Krv Kristova koja se prolila za sve nas». Slijedi poziv da se pristupi stolu Gospodnjem. Nakon toga slijedi objava oproštenja grijeha od strane župnika riječima: «I ja to sa svima vama vjerujem i obećavam. godine. 1921. Obrednik sadrži jutarnju. 125-135.285 10. O reformatskom bogoslužju vidi u: N. 286 287 Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. 2003. Oca i Sina i Duha Svetoga». KIŠ. Nakon podjele slijedi kratki nagovor.2.158 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dati Bogu te da ćete u ovom sadašnjem svijetu kao izbavljeni na njegovu slavu živjeti?». Kao nevrijedni sluga Gospodnji objavljujem vam oproštenje grijeha u ime Trojedinoga vječnog Boga. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj U protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi u Republici Hrvatskoj bogoslužja su u pravilu liturgijska i u njima se koristi obrednik nazivom Knjiga zajedničkih molitava.. Aronov blagoslov. izlazna pjesma (nacionalna mađarska himna) i izlazna molitva.286 Ovaj obrednik je prijevod dijelova engleske liturgijske knjige: The Book of Common Prayer koja je u uporabi u anglikanskim i episkopalnim crkvama. U istom se nalaze i određene privatne molitve koje su preuzete iz Pjesmarice na porabu reformiranim kršćanima287 iz 1921. . Obred službe riječi i euharistije po obliku je blizak liturgijskoj praksi drugih liturgijskih crkava 285 Zabilježeno prema kazivanju preuzvišenog Janoša Kopacsi Kettosa. str.

crvena (Duhovi. U bogoslužju se koristi već spomenuta pjesmarica Evanđeoske crkve Pjesme spasenja. Spasovo. Uskrs. Osim liturgijskih bogoslužja PRKC poznaje i tzv. a zatim pozdrav pastora riječima: «Milost Gospodina našega Isusa Krista. . đakoni i pastori. Nakon zadnje zapovijedi narod odgovara: «Gospodine. Tijek ovoga bogoslužja je slijedeći: Bogoslužje započinje s pjesmom Tebe Boga hvalimo (Te Deum). Službu riječi mogu obavljati lektori.288 Bogoslužja se održavaju nedjeljom te blagdanima (Božić. Preobraženje. Narod odgovara: «Amen». ljubav Boga Oca i zajednica Duha Svetoga neka je sa svima Vama». Slijedi čitanje psalma po izboru pastora. Za to vrijeme pastor (lektor odnosno đakon) ide prema propovjedaonici.). Rukopoloženi službenici crkve su lektori (ili propovjednici). Slijedi ulazna molitva koju mole svi vjernici. ljubičasta (advent. Dan reformacije i sl. i prikloni srca naša zakonu svome». dok euharistijsku službu kao i druge sakramente i obrede mogu u pravilu služiti samo pastori. vjenčanja). Dan reformacije) i zelena (obične nedjelje). korizma. Za vrijeme bogoslužja duhovni službenici nose liturgijsku odjeću – najčešće tzv. neformalna bogoslužja u kojima se slavi Božja riječ. Nakon toga se pjeva pjesma (jedan stih) dok zajednica stoji a bogoslužje se nastavlja izgovaranjem Deset zapovijedi od strane pastora a nakon svake zapovijedi narod odgovara: «Gospodine smiluj nam se. đakoni i pastori. obzirom na liturgijsko razdoblje u različitim bojama. slobodna. usrdno te mo288 Liturgijske boje u Protestantskoj reformiranoj kršćanskoj crkvi su sljedeće: bijela (Kristovi blagdani. Duhovi. Euharistija se služi u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. Drugih nedjelja služi se samo služba riječi. Lutherov talar ili reverendu (u svečanijim prigodama i bijelu albu) preko koje rukopoloženi pastori nose štolu koja je. sprovod). a vjernici mole vlastitim riječima.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 159 a služi se u pravilu prve nedjelje u mjesecu te na blagdane. službe krštenja. konfirmacije.

Vidjeli smo ranije da je ovakva praksa bila prisutna kod Calvina u Ženevi. U zaključku pastor upućuje Aronov blagoslov.289 Slijedi molitva pastora. Knjiga zajedničkih molitava. str. Book of Common Worship291 (Prezbiterijanska crkva SAD). Book of Common Worship. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj u liturgiji koristi i interne prijevode liturgijskih knjiga: The Book of Common Prayer290 (Episkopalna crkva SAD). str. U bogoslužju sudjeluju i mladi s pjesmama slavljenja. Propovjedni tekst i propovijed mogu biti po izboru pastora ili pak sukladno propisanom lekcionaru. 1993. Book of Common Order. uz pratnju gitare i drugih suvremenih glazbala. 47. Edinburgh: Saint Andrew Press. Book of Common Order292 (Crkva Škotske). Nakon toga slijede kratke obavijesti. Usp. te se pjeva zajednička pjesma. sukladno obredniku Knjiga zajedničkih molitava izgleda ovako:293 SLUŽBA RIJEČI Ulazna pjesma Knjiga zajedničkih molitava. Kentucky: Westminster/John Know Press.160 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE limo. Uobičajeno nedjeljno euharistijsko bogoslužje. 290 291 289 The Book of Common Prayer. smiluj nam se. i upiši sve svoje zakone u srca naša». Lousville. 1994. nakon čega slijedi zajednička kratka izlazna molitva i izlazna pjesma. 1990. Ove se pjesme pjevaju prije propovijedi.New York: Oxford University Press. 292 293 . Slijedi zajednička pjesma za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. 73-84. nakon čega vjernici sjede. Nakon propovijedi slijedi molitva koja se zaključuje zajedničkom molitvom Očenaš. Nakon toga pastor čita propovjedni tekst te propovijed.

na slavu tvog svetog Imena. ispovijedamo da smo sagriješili protiv tebe. kako bi smo živjeli u skladu s tvojom voljom i hodili tvojim putevima. Amen. sada i dovijeka. Amen.9. Amen. . Zatim poziva zajednicu da u kratkoj tišini svatko ispovjedi svoj vlastiti grijeh pred Bogom. 1 Iv 1. Nismo ljubili tebe svim srcem svojim. 4. po Isusu Kristu. Nakon kratke stanke predvodi molitvu pokajanja: Milosrdni Bože. Slijedi jedan stih određene pjesme te pastor nastavlja predvoditi pokajnički čin. Heb. Čita određeni dio Svetoga pisma poput Mk 12. niti svoje bližnje kao same sebe. mišlju. 14. osnažio vas u svemu dobru i silom Duha Svetoga sačuvao vas za život vječni. Poradi sina svojega Isusa Krista. 16. riječju. Amen. Pastor upućuje riječi navještaja oproštenja grijeha: Smilovao vam se svemogući Bog. kako bi smo te savršeno ljubili i dostojno hvalili tvoje Sveto ime. Žao nam je zbog toga i ponizno se kajemo. Po Kristu. Nadahnućem svoga Svetoga Duha. 8. Slijedi Gloria in excelsis Deo i Kyrie ili neki drugi prikladan himan (ne izgovara se u adventu i korizmi). djelom i propustom. Gospodinu našemu. oprostio vam grijehe vaše. sve želje znane i sve tajne otkrivene. pred tobom su sva srca otvorena. 29-31.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 161 Pastor započinje bogoslužje riječima: Blagoslovljen Bog Otac i Sin i Duh Sveti Narod odgovara: Blagoslovljeno kraljevstvo njegovo. Pastor moli: Svemogući Bože. Gospodinu našem. očisti nam misli srca. smiluj nam se i oprosti nam.

162

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

Pastor pozdravlja zajednicu s riječima: Gospodin s vama. Narod odgovara: I s duhom tvojim. Pastor nastavlja s molitvom dana (kolektom).294 Slijede čitanja biblijskog teksta. Uzima se u pravilo jedno čitanje iz Staroga zavjeta, jedno iz poslanica apostolskih te tekst evanđelja. Nakon prva dva čitanja, čitač (može biti i laik) izgovara: Riječ je Gospodnja, nakon čega narod potvrđuje riječima: Bogu hvala. Za vrijeme prva dva čitanja narod sjedi. Nakon toga zajednica ustaje i pjeva: Aleluja (osim u adventu i korizmi). Pastor ili đakon čita tekst evanđelja nakon čega izgovara riječi: Riječ je Gospodnja, a narod potvrđuje riječima: Slava Tebi Kriste. Pastor propovjeda, a nakon propovijedi zajednički se izgovara Nicejsko-carigradsko vjeroispovijedanje. Slijedi molitva vjernika u kojoj se moli za sveopću Crkvu, njezine članove i njezino poslanje, za narod i za sve koji su na vlasti, za dobrobit u svijetu, za potrebe mjesne zajednice te za one koji trpe i nalaze se u bilo kakvoj nevolji. Time se završava prvi dio odnosno služba riječi. EUHARISTIJSKA SLUŽBA Euharistijska služba započinje pjesmom za vrijeme koje se skuplja dobrovoljni prilog. Slijedi euharistijski kanon odnosno predslovlje: Pastor: Gospodin s vama. Narod: I s duhom tvojim. Pastor: Uzdignimo svoja srca. Narod: Uzdižemo ih Gospodinu. Pastor: Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu. Narod: Dostojno je i pravedno.

294

Molitve dana vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 49-72.

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

163

Pastor nastavlja predslovljem koje je određeno za taj dan ili jednim od uobičajenih predslovlja.295 Narod se pridružuje riječima Sanctusa. Pastor moli euharistijsku molitvu,296 te izgovara riječi ustanovljenja. Nakon toga svi zajedno izgovaraju tajnu vjere: Krist je umro, Krist je uskrsnuo, Krist će doći ponovno. Pastor nastavlja molitvu hvale, i moli za blagoslov kruha i vina. Na kraju poziva zajednicu da svi zajedno mole Očenaš. Slijedi pružanje znaka mira (međusobno rukovanje), te lomljenje kruha. Za vrijeme lomljenja kruha izgovara se Agnus Dei. Pastor poziva vjernike da pristupe stolu Gospodnjem riječima: Darovi Božji za narod Božji. Uzmite ih sa zahvalnošću u spomen Kristove smrti za vas i hranite se s njima s vjerom u svojim srcima. Vjernici pristupaju stolu Gospodnjem. Pastor daje kruh i izgovara riječi: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista očuvalo te za život vječni. Dok daje kalež, izgovara: Krv Gospodina našega Isusa Krista očuvala te za život vječni. Nakon što su se vjernici pričestili, pastor moli zahvalnu molitvu297, daje otpust i Aronov blagoslov. Reformirani kršćani sve tri navedene denominacije pristupaju euharistiji nakon obreda konfirmacije (između 12 i 14 godine), te imaju već spomenutu interkomuniju s evangelicima. No u pravilu dozvoljavaju i kršćanima drugih vjeroispovijedi pristup euharistiji.

295 296 297

Vidi predslovlja u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 95-98. Euharistijske molitve vidi u: Knjiga zajedničkih molitava, str. 79-92. Usp. Knjiga zajedničkih molitava, str. 82-83

164

Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE

10.3. Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj298
Bogoslužja baptističkih crkava spadaju u tzv. slobodna bogoslužja. Glavno tjedno bogoslužje se u pravilu obavlja nedjeljom prije podne. Središte bogoslužja je propovijed. Večera Gospodnja obavlja se u pravilu jedanput mjesečno, obično prve nedjelje u mjesecu. Za Večeru Gospodnju se u pojedinim baptističkim priručnicima koristio i termin sakrament, ne pridajući joj značenje rimokatoličkih sakramenata. Koristi se i termin obred, no za Baptiste, Večera je Gospodnja i više od obreda. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Isusom Kristom.299 Najčešće je, u svakodnevnom crkvenom govoru u uporabi samo termin Večera Gospodnja. Večeri Gospodnjoj u pravilu pristupaju kršteni vjernici, no pristup je dozvoljeno je i vjernicima drugih kršćanskih denominacija. U bogoslužje su uključeni i vjernici – laici svojim molitvama, ali i kratkim uvodnim pozdravima pa i propovijedanjem Riječi Božje. «Današnje glavno nedjeljno bogoslužje u većim baptističkim crkvama u Hrvatskoj obično se sastoji iz tri bitna dijela: slavljenje – molitva – biblijska propovijed. Slavljenje je obično koloplet od 5-6 povezanih pjesama, upotpunjen biblijskim čitanjima i meditacijama. Samo slavljenje uvod je u zajedničku molitvu pri kojoj se nekolicina vjernika javno spontano moli. Zajedničku molitvu zaključuje pastor. Po298 Baptisti – sljedbenici Baptističke vjerske zajednice. Prva baptistička zajednica nastala je 1609. godine u Amsterdamu. Ime im dolazi od grčkoga glagola Baptizo što znači kršten. Naglašavaju samo krštenje vjerujućih, nasuprot krštenju djece. 299 Usp. J. HORAK, Baptisti, povijest i načela vjerovanja, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989., str. 65-66.

Osim središnjega nedjeljnog bogoslužja. Prilikom bogoslužja ne rabe liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo (u većim gradskim sredinama. . veljače 2007. prikupljanjem milodara. kao i kod obreda krštenja nosi “kolar košulju”). vjenčanja i sprovoda koriste i crni talar Ranije je to bila praksa samo kod krštenja. 495-496. J KOLARIĆ. postoje i tjedni sastanci (tzv. Pojedini pastori prilikom krštenja.. pastor pri značajnim javnim bogosluženjima i nastupima. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). te pastorovom blagoslovnom molitvom. biblijski sat) koji su više orijentirani na biblijsko proučavanje određenih tema i molitvu. no posljednjih petnaestak godina sve se vise koristi prikladniji termin pastor. 301 Obrednik Baptističke crkve. Bogoslužje završava s još nekoliko pjesama slavljenja. dok je za djecu organiziran zakonski priznat vjeronauk u crkvenim prostorima. Održavaju se također redoviti tjedni sastanci za mladež. KNEŽEVIĆ. Ovo je grubi koncept današnjeg prevladavajućeg načina bogoslužja u većim hrvatskim crkvama. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih obrazaca u bogoslužje i obrede. E-mail upućen Jasminu Miliću. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega 300 R.»300 Rukopolažu se pastori. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. te pri crkvenim vjenčanjima i sahranama. Potom slijede završne obavijesti i ostale informacije. najčešće po unaprijed određenom redoslijedu. starješine i đakoni. Ekumenska trilogija. Usp. str. 1999. no svaka je od njih samostalna i slobodna u kreiranju svoga vlastitog modela bogoslužja.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 165 tom slijedi biblijsko čitanje kao uvod u propovijed (središnji dio bogoslužja) koja se daje na određenu temu. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve301 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje. 8. Ranije je u uporabi bio termin propovjednik.

službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Neke crkve imaju i krstionicu koja je prilagođena za krštenje odraslih. Ovdje smo dali osnovne naglaske. 1998. službu dana Gospodnjega. pjesme duhovne. službu sahrane. 1966. a koje su u bogoslužje uveli uglavnom mladi. Savez baptističkih crkava u RH. ali nikako novorođenčad). uglavnom prevedene s engleskog. službu vjenčanja. može se u pojedinim baptističkim crkvama vidjeti raznolika bogoštovna praksa.302 Pjesmarica sadrži 266 pjesama od kojih su neke stare tradicionalne himne dok su druge novijega datuma. već cirkuliraju na listovima i folijama U crkvama se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi bogoslužje. treba naglasiti kako danas u baptističkim crkvama vlada veća raznolikost nego smo to uspjeli ovdje obraditi. Koriste se i novije pjesme koje još nisu objedinjene u pjesmaricama. Kada govorimo o baptističkom bogoslužju. U nekim sredinama koriste se i prilagođene pjesme iz nekih starijih pjesmarica poput Duhovne pjesme. U zajedničkom pjevanju baptisti koriste pjesmaricu Živa voda. Valja istaknuti da ovaj obrednik još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik. U posljednje se vrijeme javlja težnja unutar pojedinih baptističkih crkava za uvođenjem određenih liturgijskih 302 303 Živa voda. no zbog fleksibilnog shvaćanja bogoslužja. To mogu biti i starija djeca. Duhovne pjesme. samo osobe koje su u stanju svjesno ispovjediti svoju vjeru. službu prinošenja djeteta. a koje su se u prošlosti više isticale. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije.166 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE na Dan Gospodnji. Tako su u pojedinim crkvama sve manje razlike između baptističkog i pentekostnog bogoslužja. Pjesme duhovne. službu ordinacije pastora.303 i druge. budući da baptisti krste samo odrasle kandidate (tj. . službu krštenja. Zagreb.

Zagreb: Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. metodističkog propovjednika koji je utemeljio Biblijsku školu u Topeki (Kanzas. posebice govorenje u nepoznatim jezicima (glosolalija). (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Značajno ime koje se vezuje za početak pentekostalizma je ime Charles Fox Parhama. te se više zalažu za slobodno i spontano vodstvo Duha Svetoga. Pentekostne su crkve danas najbrže rastuže crkve u svijetu. Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj305 Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj dio je pentekostnoga pokreta.4. U toj su školi studenti. Pentekostalci su neskloni liturgijskim obrascima. službu rukopolaganja starješine ili đakona i lekcionar. Obrednik sadrži opis redoslijeda i elemenata bogoštovlja naroda Božjega na Dan Gospodnji. službu dana Gospodnjega. iskusili krštenje Duhom Svetim Pentekostalci naglašavaju duhovne darove. službu krštenja. SAD). 305 Pentekostalci – sljedbenici pentekostnih crkava koje su nastale kao pokret duhovne obnove krajem 19. počevši s Agnezom Ozman. . službu ordinacije pastora. ne zanemarujući dakako sklad i red pri organiziranju bogoslužja. propovijedanu Božju riječ i 304 Obrednik Baptističke crkve. 1999. službu prinošenja djeteta. kolektivne molitve i sudjelovanja u sakramentima ka radosnom i nepredvidljivom zajedništvu s Bogom po Duhu Svetome kroz pjesmu.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 167 obrazaca u bogoslužje i obrede. stoljeća. službu vjenčanja. Danas djeluju mnoge pentekostne denominacije i slobodne pentekostne crkve u svijetu različitih naziva. 10. «Pentekostalci su pomakli granice bogoštovlja od zajedničkog pjevanja. službu sahrane. i početkom 20. U tom cilju je izrađen Obrednik Baptističke crkve304 koji je još uvijek eksperimentalno izdanje te još uvijek nije službeno usvojen od Saveza baptističkih crkava kao službeni obrednik.

psalmi. primjerice: tradicionalne himne. U nekim je crkvama 306 S. ničice će se baciti pred Boga (Pnz 9. Pastori ne koriste liturgijsku odjeću već prikladno civilno odijelo. U središtu bogoštovlja pentekostnih crkava je proslavljanje Boga…. 18). korusi. 2. uniformiranom bogoslužju. Prvi. uvodni dio koga pentekostalci nazivaju slavljenje.168 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE spontanu molitvu. Slično pravilo flesibilnosti vrijedi kao i za baptističke crkve. Uobičajeno bogoslužje vode rukopoloženi pastori (mada ga mogu voditi i angažirani vjernici) dok bogoslužja Večere Gospodnje. starije i suvremene gospel pjesme. 1 Tim 2. U slavljenju se koristi više glazbenih stilova. 2003. Po uzoru na primjere slavljenja u Bibliji pentekostalci će tijekom bogoslužja podići svoje ruke k Bogu (Ps 134. pljeskat će rukama (Ps 47 1). ne može se govoriti o jednom. No određene značajke su manje-više prisutne u bogoslužjima svih mjesnih crkava. Za pentekostalce je bogoštovlje postalo zauzeće srdaca sa samim Bogom. str.»306 Budući da su lokalne evanđeoske pentekostne crkve samostalne.) to slavljenje može trajati kraće ili duže. . 271. JAMBREK. Pjesme su često isprepletene slobodnim molitvama vjernika. pjevanje biblijskih stihova.. 16) ili se udružiti u zajedničkoj glasnoj molitvi. plesat će pred Bogom (2 Sam 6. glazbeno nadarene vjernike koji mogu svirati i sl. Ovisno o mogućnostima zajednice (ovisno imaju li zbor. Zagreb: Bogoslovni institut. ispunjen je pjesmama zbora ili cijele crkve kojima se na dinamičan način proslavlja Bog. Praktično se uobičajena bogoslužja (kada se ne slavi Večera Gospodnja) Evanđeoskih pentekostnih crkava mogu podijeliti na dva dijela: slavljenje i služba Riječi. krštenja i ostalih obreda u pravilu obavljaju samo rukopoloženi pastori.-272. pa i u organiziranju bogoslužja. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 8). Štovanje započinje u dubini srca kao spontana reakcija na veličinu i dobrotu Božju.

poslanje djece Božje. Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. uzdanje. ljubav. Pjevajmo Gospodinu309 koja se također koristi u pojedinim zajednicama Evanđeoske pentekostne crkve. Također se koristi i Pjesmarica i izdanju Evanđeoske pentekostne crkve «Radosne vijesti» iz Zagreba. trpljenje. 206. Daruvar: Logos. 2002. dok se u nekim crkvama opet ograničava na nekoliko zajedničkih pjesama iz pjesmarice. potrebom izlječenja i sl. 310 Usp. Chorusi. utjeha. pregled i ilustraciju propovijedane Riječi Božje. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. veljače 2007. . Ova pjesmarica sadrži 540 pjesama. Većina crkava ima pjesmaricu objavljenu na folijama za prikazivanje na grafoskopu. pentekostne pjesme. U posljednjih nekoliko godina zamjetan je u većini pentekostnih crkava sljedeći liturgijski obrazac: nedjeljno bogoslužje započinje uvodnim pozdravom i molitvom predvoditelja 307 308 309 Pjesme spasenja. Propovijed može završiti «oltarskim pozivom». Pjevajmo Gospodinu. molitva. Pjesmarica Pjesme spasenja307 je podijeljena na slijedeće cjeline: slava. Postoji još nekoliko tiskanih pjesmarica u izdanju mjesnih crkava.308 Iz tiska je 2006. hvala i veličanje Boga.310 Nakon uvodnoga dijela slavljenja slijedi propovijed (propovijedaju rukopoloženi pastori ali i starješine odnosno i nadareni vjernici). smrt i dolazak Gospoda Isusa Krista. Kod slavljenja se koristi nekoliko pjesmarica. JAMBREK. a u posljednje vrijeme sve više crkava koristi multimedijalne prezentacije za prikaz pjesama. težnja za nebom. To znači da prisutni mogu izaći ispred propovjedaonice da se za njih moli. 16. S. godine izašla nova notna pjesmarica u izdanju Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj. bilo da se radi o obraćenju. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. evangelizacija.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 169 samo slavljenje duže od propovjedi. Pjesmarica. 1991. predanost. radost spasenja.

muškarci muškarcima). Običaj je bio da se redovito kod Večere Gospodnje obavlja obred međusobnog pranja nogu (žene ženama. 312 . Za Crkvu Božju u Hrvatskoj specifičan je obred nogopranja pri Večeri Gospodnjoj. Nakon svjedočanstava slijedi čitanje Riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. poput Save311 Usp. ovisno o broju vjernika koji žele posvjedočiti o svakodnevnom dinamičnom odnosu s Bogom. Karizmatske crkve. Bogoslužje završava molitvom (može biti pojedinačna molitva ili molitva zajednice) i blagoslovom zajednice. voditelj slavljenja i propovjednik Riječi. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. Prije ili nakon propovijedi je sakupljanje desetine i dobrovoljnih priloga (ovisno o praksi pojedine crkve). koja uobičajeno traje oko 45 minuta. veljače 2007. 16. Crkva cjelovitog evanđelja i sl. Savez crkava Riječ Života. zbog kojega su ranije bili poznati i kao «nogoprani». S. Bogoslužje predvode najmanje dvije osobe. U Hrvatskoj djeluju i druge pentekostne odnosno karizmatske crkve (Poput Crkve Božje u Hrvatskoj.) čija su bogoslužja manje-više identična gore navedenom tipu bogoslužja. Svjedočanstva obično traju 15-30 minuta. JAMBREK. Uskrs i Duhove. Pristupaju joj u pravilu kršteni članovi zajednice.170 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE bogoslužja. čitač(i) Svetog pisma. no pristup se dozvoljava se i vjernicima drugih kršćanskih konfesija. Zatim slijede svjedočanstva vjernika o ispunjenim molitvama i svemu onome što im je Bog učinio tijekom proteklog tjedna.312 Savez Kristovih Pentekostnih crkava. no u novije vrijeme je ostavljeno svakoj lokalnoj zajednici da odluči koliko će puta godišnje obavljati obred nogopranja koji ne mora nužno biti vezan uz svaku službu Večere Gospodnje. u načelu tri i više osoba: voditelj bogoslužja.311 Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj obavljaju službu Večere Gospodnje uglavnom prve nedjelje u mjesecu (jednom mjesečno). Od blagdana slave Božić. a zatim molitva i slavljenje. Nakon slavljenja slijedi propovijed.

imaju vrlo dinamična i živa bogoslužja gdje nema mjesta nikakvoj formalnosti. Zagreb: Znaci vremena. iako se ovaj termin ne koristi u adventističkoj terminologiji. Adventisti se okupljaju subotom prije podne na glavno bogoslužje. stoljeća. Adventus = dolazak). Kršćanska Adventistička crkva u Hrvatskoj313 Bogoslužje Adventističke crkve je u mnogo čemu blisko liturgijskom. 2001. 10.. U prvome se djelu proučava u razredima «pouka» odnosno tematski pripremljene teme koje se nalaze u tromjesečnoj knjižici Pouke iz Biblije. Adventistički crkveni priručnik. Adventisti svetkuju sedmi dan tjedna. 75-76. 249-266.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina.. subotu. 1992.5. 314 315 . Adventistički crkveni priručnik predlaže dva oblika drugog dijela subotnjeg bogoslužja:315 313 Adventisti – (od lat. Sljedbenici vjerske zajednice Adventista sedmog dana koja naglašava Kristov drugi dolazak. u prvoj polovici 19. vjerujući da na taj način ispunjavaju četvrtu Božju zapovijed (Izl 20. 8-10). str. te svetkovanje subote kao sedmoga dana. Usp.314 Bogoslužje se sastoji od dva glavna dijela: subotnje škole i propovjedi. u SAD su registrirani kao samostalna vjerska zajednica. Nastala je u Americi.. stoljeća kao pokret koji je iščekivao Kristov drugi dolazak 1844. U Hrvatskoj su prisutni od početka 20. godine.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 171 za crkava Riječ života. Godine 1861.. Slavljenje i propovijedi znaju dugo trajati pa nerijetko bogoslužja u ovim crkvama znaju trajati i po 3-4 sata. Više o adventističkom razumijevanju subote vidi u: Što adventisti vjeruju. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj.

Zagreb: Znaci vremena. 1995. 316 Kršćanske himne. himne Isusu Kristu.172 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duži oblik bogoslužja Preludij na orguljama Obavijesti Ulazak zbora i propovjednika Doksologija Uvodna molitva Čitanje iz Biblije Pjesma slavljenja Molitva Zborna pjesma ili prikladna glazba Skupljanje dara Pjesma posvećenja Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Orgulje Kraći oblik bogoslužja Obavijesti Pjesma Molitva Skupljanje dara Zborna pjesma ili prikladna glazba Propovijed Pjesma Blagoslov Tiha molitva – crkva stoji ili sjedi Adventisti u svome redovitom bogoslužju koriste pjesmaricu Kršćanske himne316 Pjesmarica sadrži 490 pjesama koje su podijeljene na cjeline: himne Bogu Ocu. .

jedni drugima peru noge. U Priručniku za propovjednike317 nalazimo konkretne liturgijske obrasce. pogreb. Što adventisti vjeruju. posvetu molitvenog doma. 203. prisutni obavljaju «Obred poniznosti» odnosno obred nogopranja (praktično. 317 Priručnik za propovjednike. 1995. 318 319 . Ne rabi se liturgijska odjeća.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 173 himne Duhu. posvećenje djeteta.. Uskrsa i sl. početak gradnje. krštenje. Večera Gospodnja se obavlja četiri puta godišnje. molitvu za bolesne i vjenčanje. Ona je više od puke uspomene. odnosno svaka tri mjeseca. 196-197.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. poslušnost i služba Bogu. str. blagoslivljanje doma. život kršćanina. po uzoru na Isusovo pranje nogu svojim učenicima). Službenici se nazivaju propovjednicima odnosno pastorima. 187-259. Usp. osim subote ne slave druge blagdane (mada se u posljednje vrijeme može primijetiti kako organiziraju bogoslužja prigodom Božića. U Večeri Gospodnjoj se uspostavlja jedan poseban odnos s Bogom u kojem se iznova obnavlja i potvrđuje savez s Njim. Biblija.. radosna vijest.).319 Večera Gospodnja se ne naziva sakrament već samo obred. Adventisti. str. kršćanski dom.. prigodne pjesme. molitve i litanije za određene prigode. Prije nego li pristupe večeri Gospodnjoj. Gospodnju večeru. Što adventisti vjeruju.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. Večeri Gospodnjoj mogu pristupiti i vjernici «koji vjeruju» iz drugih kršćanski crkava. već prikladno civilno odijelo.318 Shvaćanje Večere Gospodnje u adventista je više kalvinističko nego li zwinglijansko.. str. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. preuzimanje novog okruga.

met0odisti. No. osnivač Metodističkog pokreta (koji je tek poslije njegove smrti zaživio kao neovisna denominacija od Anglikanske crkve). Zajednica otkriva talente takozvanih laika koji. Svoj način slavljenja oni predstavljaju na slijedeći način: «U zajednicama Emc-e je obično obiteljska atmosfera.6. grupe za posjet bolesnih i nemoćnih. grupe seniora.. Započeo ga je anglikanski svećenik John Wesley. Evangelička metodistička crkva320 Progovorimo ovdje i o Metodističkoj crkvi. U početku je Metodizam bio pokret obnove unutar Anglikanske crkve. Postoje također razne grupe kao što su: grupe mladih.hr/ 321 .174 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 10. koja se ne koristi liturgijskim formama u bogoslužju. koji su u većoj ili manjoj mjeri bili prisutni u metodističkim crkvama tijekom povijesti. John Wesley.. U Bogoslužjima obično učestvuje više osoba. priredio je 1874. pored svog zanimanja u svijetu. koje to opet čine iz osobnog uvjerenja i zahvalnosti prema Bogu. godine. grupe za slavljenje. Članovi se međusobno osobno poznaju a i pastor je također jedan od njih. ni ovdje nije pastor jedini koji u zajednici propovijeda.»321 No u svijetu. imaju i sposobnost propovijedanja. Wesley je smatrao da je anglikanska liturgijska knjiga Book of Common 320 Metodisti – sljedbenici Metodističke crkve koja je u 18. postoji težnja za povratkom na liturgijske elemente. pa i u nama okolnim zemljama gdje su metodisti u većem broju nego li u Hrvatskoj (Srbija odnosno Vojvodina i Makedonija). No. U Hrvatskoj naime imamo samo jednu metodističku zajednicu u Splitu. nakon smrti Johna Wesleya. stoljeću nastala u Engleskoj. Najvažniji dio u Bogoslužju zauzima propovijed. Metodizam se osamostaljuje te nastavlja djelovanje kao samostalna http://www. za metodiste u Americi liturgiju za nedjeljno bogoslužje riječi i euharistiju.

O tome je sam pisao: «Ustanovivši da su mi zbilja uskratili korištenje propovjedaonica. Posebno se istakao u služenju Riječju Božjom rudarima ugljenokopa u Kingswoodu. BROADBENT. Brat Johna Wesleya. Charles Wesley istakao se u pisanju i komponiranju pjesama: «Charles Wesley nije bio jednak svome bratu u sposobnosti propovijedanja. kada su mu vrata mnogih anglikanskih crkava bila zatvorena. otišao sam k njima i propovijedao na jednom brijegu pred više od 200 ljudi. Te pjesme sadrže u prekrasnom i privlačnom obliku jasna izlaganja mnogih glavnih doktrina Svetog Pisma i izražavaju štovanje Gospoda i unutarnja iskustva duha u tolikoj mjeri. John Wesley je.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 175 Prayer najbolja knjiga koja se treba rabiti u liturgiji. ugledavši na Georga Whitefielda323 počeo propovijedati na otvorenom. Iza sebe je Wesley ostavio oko 40. da ulaze među najbolje što su ikada napisane. str. ali je imao puni udio u njegovom radu. a mnoge od njih su takve pjesničke krasote i takve duhovne vrijednosti.000 propovjedi. THOMPSON. B. str. koja su taknuta Duhom Božjim. 295.»324 322 323 Usp. 1989. suradnik Johna Wesleya u osnivanju i razvoju metodističkog pokreta. da su trajno prikladne da izraze žudnje i zahvaljivanja onih srca. 297. 324 E. Zagreb: Kristova crkva Betanija. George Whitefield (1714. str. ali i po kućama i na otvorenom. a da istovremeno ti jadni rudari odlaze u propast ne znajući niti za spasenje.322 Posebnost službe Johna Wesleya ogleda se u njegovim evangelizacijskim bogoslužjima izvan crkve. Naime.).000. ima ih preko 6. H. stoga je i njegova liturgija temeljena upravo na ovome obredniku. H. – 1770. Njegova najveća i trajna služba crkvi zapravo je u pjesmama što ih je napisao. BROADBENT. pa su pisali pjesme s izričitom svrhom da kroz njih iznose doktrinu Svetog Pisma.» E. . Jedna povijest crkve. Jedna povijest crkve. 415-434. Propovijedao je po crkvama. u blizini Bristola. Oba brata Wesley su ustanovili da su većinom ljudi skloni uzimati teološke poglede iz pjesama nego iz Svetog Pisma.. Liturgies of the Western Church.

Obrednik sadrži i službu ljubavi Agape koju je u službu uveo John Wesley po uzoru na prezbiterijanski običaj obdržavanja ovoga običaja. Philadelphia: The Westminster Press. advent. dječji sat. . na makedonskom jeziku. godine u Novom Sadu izdali pjesmaricu u drugom izdanju na srpskom jeziku pod nazivom Slavopoj. uskrsni post (korizmu). Božić. Usp. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva. Radi se o zajedničkom objedu koji nije euharistija već sjećanje na objede koje je Krist imao sa svojim učenicima tijekom svoje službe. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. No u određenim mjestima se održavaju bogoslužja i na srpskom jeziku. Prije II. omladinski sat. svjetskog rata su djelovale i njemačke crkve. rukopolaganje za đakona i starješinu. nedjeljnu školu.326 Obrednik sadrži liturgijske tekstove za nedjeljno bogoslužje tekstove za blagdanska bogoslužja. trezvenjački sat. Pastori. vjenčanje i za sprovod. štole i sl. molitveni sat. Uskrs. Usp. Novu Godinu. i obrede za: primanje u članstvo crkve. svetu pričest. The Worshipbook. kako smo rekli..-64. sprovod. 326 327 U prezbiterijanskom obredniku iz 1972. Slavopoj. vjenčanje. metodisti su 1938. Novi Sad: Metodistička crkva. 1938. Pjesmarica sadrži i raspored pjesama za bogoslužje. U Makedoniji je. za internu uporabu pastora uređen obrednik pod nazivom Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva (Liturgija Evangeličko metodističke crkve). koji su do sada služili u civilnim odijelima sve više prihvaćaju talar. str. 62. konfirmaciju. krštenje. 1972. zbirka duhovnih pjesama. u posljednje vrijeme javlja težnja za uvođenjem liturgijskih formi u bogoslužje. zbirka duhovnih pesama.176 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE U metodističkim crkvama Makedonije i Vojvodine325 se.327 325 U Vojvodini su uglavnom slovačke metodističke crkve. sakramente: krštenje i Večeru Gospodnju. te za posvećenje kamena temeljca i posvećenje crkve. godine nalazimo bogoslužje «objeda ljubavi» idnosno Agape.

Pokušali smo dati osnovne informacije o liturgijskoj praksi u pojedinim protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj. odnosno crkava reformacijske baštine skloniji slobodnom bogoslužju. postavlja se pitanje koje bogoslužje ima prednost? Na ovo je pitanje teško dati odgovor koji će zadovoljiti različita mišljenja.ZAKLJUČAK U ovoj smo knjizi sagledali razvoj liturgijske prakse od Staroga zavjeta. prve kršćanske Crkve. s različitim teološkim i praktičnim naglascima a što je vidljivo i danas u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. on je bio različit. slobodnih protestantskih crkava. U povijesnom sagledavanju liturgijske prakse posebice nas je zanimao razvoj liturgije u protestantskim crkvama odnosno crkvama reformacijske baštine. Nakon sagledavanja različitih oblika bogoslužja. Detaljniju razradu ovoga područja ostavljamo za neka buduća istraživanja. to su sljedbenici tzv. Razilaženja po ovome pitanju nerijetko dovode do podjele unutar kršćanskih denominacija. bez propisanih molitava. Poje- . Dok su protestantske crkve u najužem smislu riječi (evangelici i reformirani) skloniji liturgijskim formama u bogoslužju. liturgijske odjeće i sl. Kako smo vidjeli. Dakako da je ova tema neiscrpna i da se još mnogo toga o liturgiji moglo reći. pa sve do naših dana.

1964. Autor ovih redaka je osobno bio u anglikanskim crkvama u Engleskoj i prezbiterijanskim crkvama u SAD gdje se u istoj crkvi održavaju dva bogoslužja. razumijevanje i pronalaženje ravnoteže uvelike će doprinijeti da bogoslužja u različitim protestantskim tradicijama budu svečanija. slobodno bogoslužje. glasnoj molitvi i sl.328 No. jedno za drugim. Međutim. Propovijedi u slobodnim bogoslužjima mogu nas potaknuti da više damo mjesta «slušnom» a ne «vidljivom» kako će to reći Karl Barth. Mudrost pojedinih crkava se ogleda u činjenici da su se otvorili za različite vidove slavljenja Boga. dok drugi uživaju u glasnoj glazbi. od liturgijskih bi crkava mogle više naučiti o svetosti i suverenosti Božjoj. Mnogi anglikanci. kome se može pristupiti u radosti i u potpunom iskazivanju emocija. smirenost i tišina. slobodna bogoslužja kako doživljavati Boga više kao prijatelja i kao onoga koji želi konkretno djelovati u njihovoj sredini. no on je i naš Kralj). crkve koje prakticiraju tzv. Uzajamno upoznavanje. 78. Slobodna bogoslužja nam omogućuju doživjeti Boga na prisan način.. Oni slave Boga i na liturgijski način no isto tako i na svojim dinamičnim bogoslužjima gdje malo toga ima što se može usporediti s liturgijskim bogoslužjem. Bilo bi doista krivo tvrditi da se Bog može proslaviti samo kroz liturgijsko bogoslužje ili samo kroz tzv. God Here and Now. dopunjavanje. posebice pentekostne i karizmatske crkve. Liturgijske crkve bi trebale učiti od crkava koje prakticiraju tzv. s druge strane.178 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE dincima odgovara mistično bogoslužje. radosni328 Usp. pa čak i anglikanski teolozi jesu karizmatici. London: Routledge and Kegan Paul. o poštivanju mjesta gdje se Božji narod sabire i sl. str. jedan način bogoslužja ne mora nužno isključivati drugi. slobodno bogoslužje. BARTH. o poštivanju Boga kao Kralja (Bog jest naš prijatelj. . liturgijsko i slobodno (možemo slobodno reći izrazito karizmatsko). K.

obavljana u redu i disciplini.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 179 ja. Naša bogoslužja uistinu moraju biti susreti s Bogom. . odnosno da u bogoslužjima uistinu osjetimo Božju prisutnost i njegovu veličinu. bogatija.

.

Beograd: Manastir Ćelije kod Valjeva. Bizantsko-hrvatski Liturgikon. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil druhy). 1999. Book of Common Worship. Edinburgh: Saint Andrew Press. 1983. . 1988. Kentucky: Westminster/John Know Press. Vršac: Eparhijski upravni odbor eparhije Banatske. Božanska liturgija Svetog apostola Marka. 2001. 1993. Budimpešta. Lousville. Časosolov.BIBLIOGRAFIJA Liturgijske knjige: Agenda Evanjelickej cirkvi augsburského vyznania na Slovensku. Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog. Book of Common Order. Beograd: Srpska patrijaršija. Praha: Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. 1882. 1978 Cithara Sanctorum. 1996. 1998. 1994. Zagreb: Glas Koncila. Bratislava. Agenda češkobratrske cirkve evangelicke (Dil prvni).

Kršćanske himne. Knjiga zajedničkih molitava. 2003. 1985. 2002. 1991. 1995. (priredili Giorgio Grlj i Jasmin Milić). Osijek: Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Daruvar: Logos. Pjesmarica Božjeg naroda. Istentiszteleti rendtartás. Pjevajmo Gospodinu. Énekesköny. . 206. Pjesme spasenja. Zagreb: Znaci vremena. Liturgija na Evangelsko-metodističkata crkva.182 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Duhovne pjesme. Evangelicky zpevnik. Izdadeno po nalog na Centralnata Konferencija na Evangelsko-metodističkata crkva od Sredna i Južna Evropa. 1966. 1921. Zagreb: Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. 2000. Evanjelicky spevnik. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Savez baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. 1981. Novi Sad: Savez baptističkih crkava SFR Jugoslavije. Tordinci: Reformirana crkvena općina Tordinci. na Slovensku. Zagreb: EPC “Radosna vijest”. Evangelická cirkev a. v. 1999. Pjesmarica. Budapest: Kiadja: A Magyarországi Református Egyház Zsinati Irodájának Sajtóosztálya. Pjesmarica na porabu reformiranim kršćanima. Jugoszláviai Református Keresztyén Egyház. Zagreb: Seniorat Evangeličke crkve Zagreb. Synodni rada češkobratrske cirkve evangelicke. Obrednik Baptističke crkve. 1995.

Sveopće molitve vjernika I. The Society for Promoting Christian Knowledge Holy Trinity Church. The alternative Service Book 1980...Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 183 Slavopoj. Ronald. 1979. Služebnik. The Book of Common Order. 1995. Zagreb: MISL. New York: The Church Hymnal Corporation. 1986. 1990. The Book of Occasional Services.New York: Oxford University Press. pjesme duhovne. Philadelphia: The Westminster Press. Evangelička crkva u RH. 2002. The Worshipbook. 1980. Edinburgh: The Saint Andrew Press. God Here and Now. 1938. suvremeno čitanje. Zadar: Hrvatski institut za liturgijski pastoral. Novi Sad: Metodistička crkva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. život Martina Luthera. Augsburška konfesija. Zagreb. H. The Book of Common Prayer. . Uvod u katoličku liturgiju. Beograd: Sveti arhijerejski sinod. 1972. Karl. Bainton. 1988. zbirka duhovnih pesama. Adolf. 1964. London: SPCK. 1933. 1998. London: Routledge and Kegan Paul. Živa voda. Savez baptističkih crkava u RH. Na tome stojim. Barth. Ostala literatura Adam.

Zagreb: Kristova crkva Betanija. Bloesch. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Vrnjačka Banja. Nastanak i učvršćenje reformacije. Bonaventura. Žan. «Dogmatska konstitucija ‘Lumen Gentium’. Novi sad: Dobra Vest. Broadbent. Biblijska teologija Staroga i Novoga zavjeta. Sjeme je riječ Božja.A. Trebinje. 1988. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1989. 1993. Grand Rapids. Court. u: Drugi vatikanski koncil. 1989. Rupert. Istorija reformacije. Michigan: Baker Book House. New York. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1993. Franz. Biblijski leksikon. Oxford: Oxford University Press. Carson. Delimo. Donald. 1997. dokumenti. E. Đakovo: Forum bogoslova.184 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Berger. o Crkvi». 1986. H. Sakramenti... 1999. Novi Sad: Dobra Vest. D. John Calvin. Oven. 1989. 1993. Osnove evanđeoske teologije 2. Čedvig. 1993. 1984. Dela apostolska. 1998. Bouwsma William j.. Sremski Karlovci. . 1993. Worship: Adoration and Action. Zagreb: Duhovna stvarnost. Biblijski priručnik. Jedna povijest crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Mali liturgijski leksikon. A Sixteenth Century Portrait. Duda.

Daruvar: Logos. France. J. Slavonski Brod: Evangelička crkvena općina. Nedeljko. Evanđelje po Mateju. Huldrych Zwingli. Estep.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 185 Enciklopedija Biblije. T. str. Joachim. i drugi. Gelineanu.. Evangelische kirche der Böhmischen Brüder in der ČSSR. Kraljevo: Eparhijski upravni odbor Eparhije žičke.. 1985. Guthrie. W. 1999. 1993. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Daruvar: Logos. Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo. Gnilka. Grgurević. Ulrich..). 2000. Novi Sad: Dobra Vest. His Life and Work. E. Gabler. Clyde. Donald. Nashville: Thomas Nelson. Uvod u pravoslavnu liturgiku. R. 165. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kršćanska sadašnjost. . 1997. Pastoralne poslanice. 1975.. Uvod u Teologiju. 1986. Libertvil: Bogoslovski fakultet Svetog Save. Liturgika 1. Uvod u sveto bogosluženje. Osijek: Izvori. 2004. Philadelphia: Forter Press. Srbinje Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog. T. Kraljevo. Pastoralna teologija liturgijskih slavlja.. 2003. Prag. Bonhoeffer: Worldly Preaching. Teologija Novoga zavjeta. 1986. Fant. Zagreb: Duhovna stvarnost. 1993. (pretisak iz 1902. 1973. Hammond. R. Joanis. 1997.. Istina je neuništiva.C. Evangelički katekizam. Fundulis.

Velika povijest crkve IV. br. Zagreb: Biskupska kancelarija Hrvatske starokatoličke crkve u Zagrebu.186 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Heidelberški katekizam. 2/95. Heatchett. 1996. Crkveni sabori. Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj i Reformirani teološki institut. Velika povijest crkve I. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Kalvin. Nauk hrišćanske vere. 1981. godinu. «Služba liturgijskog čitanja». 1993.str. Josip.. Kršćanska sadašnjost. Novi Sad: Knjižarnica Zorana Stojanovića. Jedin.. Velika povijest crkve III/II. Jambrek. 2003. Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj. 1995. Jedin. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 2000. Hubert. Hranić. Jedin. Hubert. . Zagreb. Marion J. 1980. Marko. Jedin. Đuro. Baptisti. Hubert. Žan. u: Hrvatski starokatolički kalendar Grgur Ninski. 1989. Velika povijest crkve II. Kalođera. 1935. Hubert. za 1935. «Grgurofobija». Horak. New York: The Seabury Press. Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. u: Vjesnik đakovačke i srijemske biskupije. 2004. Commentary on the American Prayer Book. Zagreb: Bogoslovni institut. Jedin. 40-42. Zagreb: Duhovna stvarnost. Stanko. povijest i načela vjerovanja. Hubert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1972.

Juraj. 1980. 2006. Ž. 2005. Emil.. Opšta istorija protestantizma. .Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 187 Kern. u: Drugi Vatikanski koncil. Xavier. John. 1985. 1977. Konstitucija o liturgiji. Zagreb: Teološki fakultet «Matija Vlačić Ilirik». Lohse. O reformatskoj crkvi. 2002. Kiš. Liturgika. Kraus. 1993. himnografija i heortologija. dokumenti. Zagreb: Prometej. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. 1990. The Threat and the Power. P. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1998. Kronika kršćanstva. 2005. Atlanta: John Press. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. «Konstitucija ‘Sacrosanctum Concilium’. Leonar. Forum. Richmond. Juraj. Nandor. Zagreb: Mozaik knjiga. Kolarić. VA: John Know Press. Novi Sad: J. Ekumenska trilogija. Kiprijan. liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Kolarić. Zagreb: Veritas. H. Kirigin. Martin. Sremski Karlovci: «Srpski Sion» Časopis Pravoslavne eparhije sremske. 1971. Introduction to the Reformed Tradition. Hans – Joachim. Riječnik biblijske teologije. 1982. Martin Luther. Istočni kršćani.. Bernhard. Zagreb: Filozofskoteološki institut družbe Isusove u zagrebu. 1997. Leon-Dufour. prvi tom i drugi tom. Leksikon ikonografije. Leith.

Celebrate the Christian Story. Ivan Krstitelj. Zvonko. 1986. 1961. 1997. 1997. Tko je bio Jean Calvin (Kratak prikaz života i vjerovanja Jeana Calvina). Michael. Pavković. 1989. London: Holy Trinity Church. T. Grand Rapids. tumačenje evanđelja po Ivanu. P. Daruvar: Logos. treći tom. 1963. 2002. A Priest’s Handbook. Eduard. Michigan: eerdmans. (skripta za internu upotrebu slušača). Ivan. 1988 Michno. Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića. Worship in the Early Church. Parker. Juraj. Jasmin. Ralph. .188 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Loze. Dennis G. Zagreb: Grkokatoličko sjemenište. Đakovo: Visoka bogoslovna škola. Leon. O liturgiji. Morehouse MP Publishing. 1998. Beograd: Pravoslavlje. Kragujevac: Kalenić. 1975. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Misionarski i duhovni centar. Liturgika. Džon. Pažin. 1997. Moris. 1985. 2003. Opšta istorija protestantizma. The Ceremoniest of the Church. Milić. John Calvin: A Biography. Svet Novoga zaveta. Perham. Povijest liturgije. L. H. Beograd: Trojeručica. Philadelphia: The Westminster Press. Liturgika (skripta). Majendorf. Vizantijsko bogoslovlje. Križevci: Biskupski Ordinarijat. Martin. Pavić.

Rahner. Jevsevije.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 189 Popović. Rebić. Đakovo: Karitativni fond: Ne živi čovjek samo o kruhu. Biblijske starine. Šagi – Bunić. Šagi – Bunić. 1984. 1912. Pravoslavna liturgika ili nauka o bogosluženju pravoslavne istočne crkve. 1965. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Haddon W. Šagi – Bunić.. Zagreb: Adventistička crkva u Republici Hrvatskoj. Euharistija u životu crkve kroz povijest. Ali drugog puta nema. Rice. 1998. 1987. John. Uvod u kršćansku teologiju. Priručnik za propovjednike. 2004. Opšta crkvena istorija. Biblijsko propovijedanje. 1987. Zagreb: Susret. Robinson. Sremski Karlovci: Eparhija Sremska.. Novi Sad: Dobra Vest. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Tomislav. R. Tomislav. 1992. . W. 1995. knjiga I. Teološki rječnik. 1972. Tomislav. Richard. 1997. Prvi opšti deo (po liturgici dr Vasilija Mitrofanovića i dr Teodora Tarnavskog izradio protoprezviter dr Lazar Mirković. Dimitrije. Karl i Vorgrimler. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Teologija Novoga zavjeta. Efežanima. 1997. Daruvar: Logos. Staniloje. Frank. Povijest kršćanske literature I. Stagg. 1992. Adalbert. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve. Stott. Maruševec: ATF. Duhovnost i zajednica u pravoslavnoj liturgiji.

Nashville. Šmeman. 2001. Underhill. Robert E. Osijek: Protestantska reformirana kršćanska crkva u RH. Evelyn. Ivan.primorska i Skenderijska. The Renewal of Sunday Worship. Franjo. Nashville. Liturgies of the Western Church. Zagreb: Znaci vremena. Liturgijski simbolički govor. 1993.. Thompson. The New International Dictionary of the Christian Church. Thomson. Webber).. volume 2. Bard. Šaško. Grand Rapids. Zagreb: Glas Koncila. Aleksandar. Alan. 1985 Trideset i devet članaka vjere. Tennessee: Star Song Publishing group. 1963.Biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina. (ed. 2005. Michigan: Zondervan Publishing House. 1974. Beograd: Bogoslovski fakultet SPC. 2001. Liturgija i život. Vukašinović. Webber). Cetinje: Mitropolija Crnogorsko . Twenty Centuries of Christian Worship. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Što adventisti vjeruju. Vršac: Fideb. Crkvena povijest III. 1994. Beseda: Novi Sad. 1986. . 1992..190 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE Šanjek. The Complete Library of Christian Worship. Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. New York: Harper and Brothers. Philadelphia: Fortress Press. Vladimir. 1996. The Complete Library of Christian Worship. Worship. vjeroispovijedanje anglikanske crkve. 2003. volume 3. Tennessee: Star Song Publishing group. Novi Sad: Baptistička teološka škola. (ed. Robert E. Liturgijska obnova u XX veku.

anglican. 1998. 1996. William. Zagreb: Nadbiskupsko duhovno sjemenište. INTERNET http://www. Kristova otajstva. Vladimir. Nasville: A Division of Star Song Publishing Group. Calvin Origins and Development of His Religious Thought. Robert. Water. 2001.hr/. Timothy. Publishers (bez godine izdanja). posvetitelj vremena. 2005. Wine and Bread. Webber. pristupljeno 18. http://justus. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. Zagorac. Pravoslavna crkva. http://www. Zagreb: Prosvjeta. 1969. New York and Evanston: Harper & Row. Zagorac. E. Vladimir.metodisti.org/resources/bcp/1549/Communion_1549. pristupljeno 9. Glasgow: Free Presbyterian Publications. Zagreb: Kršćanska sadašnjost. 1992 Wendel. Worship is a Verb.com/articles/crkveni_i_teoloski_pojmovi/talar. Willimon. 1997. veljače 2007. Liturgika. pristupljeno 8.veljače 2007. http://www. Krist. Zagorac. veljače 2007. H. Zagorac. pristupljeno 18. Word. Kristova svećenička služba. .php?action=c_vidi&id=2996. 1989. Westminster Confession of Faith. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.htm. Vladimir. veljače 2007. Francois.evangelickacrkva-zagreb.katolici. Valley Forge: Judson Press.Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE 191 Ware.org/nauk. Vladimir.htm.

privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. veljače 2007.htm. veljače 2007. veljače.anglican. PRIVATNA E-MAIL POŠTA Jabrek.192 Jasmin Milić: POVIJESNI PREGLED LITURGIJE http://justus. veljače 2007. Knežević. pristupljeno 18. 2007 . 25. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću. pristupljeno 18. htm. Privatni e-mail upućen Jasminu Miliću.org/resources/bcp/1552/BCP_1552. http://justus. Stanko. Ruben. veljače 2007 Sajak. Dušan.anglican. 8.org/resources/bcp/Communion_ 1548. 16.

rođenom Arvaj. Od 1993. godine u Bijeljini. dr. Od akademske 2004. Na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku diplomirao je 1994. Na Teološkom fakultetu-Novi Sad. Studirao je teologiju u Osijeku na Evanđeoskom teološkom fakultetu. . Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. godine obranio je doktorsku disertaciju (Summa Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. prosinca 1969. Sada je senior Protestantske reformirane kršćanske crkve u Republici Hrvatskoj i župnik crkvenih općina u Tordincima i Osijeku. godine. Rukopoložen (zaređen) je za pastorsku službu 30. godine predaje na Teološkom fakultetu-Novi Sad. sc. siječnja 1999. Također je objavio na desetke znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u domaćim i stranim časopisima. godine utemeljio je i uređivao Kršćanski radio program “Izvori vjere” te predavao i vodio izvanredni studij na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. dr.1918. do 1998. Mihaela Kuzmiča. Povijesno-pravni razvoj reformiranih crkvenih općina u Hrvatskoj. na temu: Kalvinizam u Hrvata s posebnim osvrtom na reformiranu župu Tordinci 1863. Protestantska reformirana kršćanska crkva u Republici Hrvatskoj (prikaz ustrojstva.. Do sada je objavio šest knjiga: Reformirana župa u Tordincima (prošlost i sadašnjost). Bosna i Hercegovina. godine te za seniora 31. vjerovanja i djelovanja). sc. Davorina Peterlina. 2005. na temu: Povijesno-teološka analiza liturgije s kritičkim osvrtom na bogoštovnu praksu slobodnih evanđeoskih crkava u Republici Hrvatskoj. Tko je bio Jean Calvin. te Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda. s kojom ima dvoje djece. u Beču na Evanđeoskom biblijskom institutu te u Novom Sadu na Teološkom fakultetu – Novi Sad. . godine obranio magistarski rad (Cum Laude) pod vodstvom mentora prof. sina Mihaela i kćer Ivanu.Jasmin Milić rođen je 28. Oženjen je suprugom Tamarom.1918./2005. ožujka 1995. godine te 1997.