Izvorni lanak UDK 101.

8 PRIMJENA FILOZOFSKI RELEVANTNOG LIKOVNOG DJELA U NASTAVI FILOZOFIJE iril oh Gimnazija, Varadin Primljeno 20. 12. 1995.

aznolike !" mo#"$no!%i "&o%re'e "mje%niko# likovno# djela " na!%avi (ilozo(ije. )vi moderni "d'eni*i iz (ilozo(ije o'il"j" mno+%vom re&rod"k*ija !lika koje !vojim !adrajima "&"$"j" na (ilozo(!k" &ro'lema%ik", koj" na "mje%niki nain &ro'lema%iziraj" i pokazuju ono +%o (ilozo(ija &ojmovno domi+lja. Ponekad je !lika i !ama &redme% kojem" !e moe (ilozo(!ki &ri$i da 'i !e " njoj o%krili !adraji ne !amo (ilozo(!ki relevan%ni ve$ i na (ilozo(!ki, &remda likovan nain, izraeni. ,ikovni nain izraza " (ilozo(iji nije nedo!%a%ak, ve$ &redno!%. )je%imo !e izvorno# znaenja rijei ideja- .ko %akva likovna djela zai!%a &o!%oje, %re'a li "o&$e !&ominja%i od kakvo# mo#" 'i%i znaaja za na!%av" (ilozo(ije, i %o jo+ " !rednjoj +koli, #dje "eni*i ni!" "vijek dora!li %e+ko &redoivom !adraj" (ilozo(!ko# %ek!%a/ 0aravno, (ilozo(!k" idej" ne moemo " likovnom &rikaz" #leda%i kao +%o #ledamo neki &rikazani (iziki &redme%. U likovnom !e &rikaz" ideja #leda %ako da !e mi!li kroz !%r"k%"r" odno!no filozofski sistem kroz koji !" odre1eni !adraji na !li*i &rikazani. 2ali je 'roj %akvi3 djela. Po!%oji velika o&a!no!% da !ami " !lik" "#radimo (ilozo(!ki !"!%av koji $emo " njem" o%kri%i. U ovom !e %ek!%" n"di (ilozo(!ka in%er&re%a*ija dvij" !lika ! dokazom da o%krivena (ilozo(!ka !%r"k%"ra " njima nije izvana "#ra1ena, ve$ je " njima &ri!"%na, 'ez o'zira na %o je!" li !ami a"%ori %o#a 'ili !vje!ni ili ne. 4ne !" razlii%e, dolaze iz razlii%i3 e&o3a, ali ono (ilozo(!ki relevan%no im je zajedniko. Prva je 2a#ri%%eova !lika Ljudski uvjet II, a dr"#a D5rerova Melencolia I. 4'je !e &roma%raj" i &romi+ljaj" kroz !%r"k%"r" koja je izvedena na jednom od naj&ozna%iji3 %ek!%ova za&adne (ilozo(ije, " VII. knjizi Pla%onove Drave, " dijel" %ek!%a koji je %i!kan i " Kalinov" "d'enik" Povijest filozofije. 6ilozo(!ke in%er&re%a*ije %i3 djela i ideja nji3ove &rezen%a*ije " na!%avi ori#inalne !" i o!e'"jne %e jo+ ni!" valorizirane. Iz %o#a !lijedi da i3 "eni*ima %re'a &on"di%i !a 77zadr+kom77, +%o ini i !am a"%or " !vojoj na!%avnikoj &rak!i. 4vaj &rilo# &okaz"je kako 3ra'ri na!%avnik daje !e'i !lo'od" da ! "eni*ima krene jednim od dr"#i3 jo+ ne&rovjerenim &"%em, ali &"%em +%o #a &oznaje 'olje no 'ilo iji dr"#i, jer je nje#ov vla!%i%i. Uo!%alom, nije li na!%ava (ilozo(ije &ozvana da i !ama '"de (ilozo(iranje, a na!%avnik " njoj !%varala* koji %ako na !%varala+%vo &o%ie i "enike/ 8"d"$i da na!%avnik " jednom %akvom &ri!%"&" ne 'rani neko# dr"#o#, ve$ !e'e !amo#, '"d"$i da "enik ne

&olemizira &o!redno ! nekim (ilozo(om, ve$ ne&o!redno !a !vojim na!%avnikom, na!%ava moe &rera!%i " (ilozo(iranje koje nije 77knji+ko77 i 77&"ko +kol!ko77. 0o i&ak, ovdje !e ne n"di neki novi (ilozo(em, +%o 'i zai!%a 'ilo ne&rimjereno. ije je !amo o novom &ri!%"&" onim (ilozo(!kim !adrajima koji !" "eni*ima namijenjeni, a koji !", +%o $e !e ovdje i dokaza%i, " !&omen"%im likovnim djelima &ri!"%ni. Pravo mje!%o o'rade &riloeni3 !adraja je!% (ilozo(!ka #r"&a, &remda !e " &o!e'nim okolno!%ima oni mo#" ra'i%i i " redovnoj na!%avi. 0aj&rije !e "eni*i "&oznaj" ! &rvom !likom. Poeljno je da !ami &o!jed"j" njezin" re&rod"k*ij" i da o njoj razmi+ljaj". 0a!%avnik kroz o'rad" na!%avno#a #radiva moe za %" !lik" "enike zain%ri#ira%i vi+e &"%a, &o%akn"%i i da o njoj razmi+ljaj" kroz &er!&ek%iv" neko# (ilozo(ema, a &o!e'no &re%&o!%avljeno#, Pla%onova, da !e izja+njavaj" o %ome &i!meno ili "!meno " %ok" na!%ave ili izvan nje. 9re'a im da%i mo#"$no!% da #ledaj" i dr"#aije ne#o +%o on #leda i da vide dr"#o no +%o on vidi, a i da ak &o!%ave " &i%anje mo#"$no!% %akva #ledanja kakvo je izloeno " ovome %ek!%". 4no !e nikada ne !mije name%a%i. 2alo je vjeroja%no da $e "eni*i !ami do!e#n"%i na!%avnikov "vid %e on mora 'i%i o&rezan " nje#ov" o%krivanj". ije je o %ajni koja !e o%kriva !amo onima koji !" %o 77za!l"ili77 !vojom zain%ere!irano+$". Dovoljan !e in%ere! &re&oznaje &o !&remno!%i "enika da na!%avnika !lijede, a da li $e do %akva in%ere!a do$i ovi!i o %ome koliko $e im on !am " %ome &omo$i. Ukoliko na!%avnik "vidi da ne$e "!&je%i "enike "v"$i " %" !voj" zanimljiv", ali veoma za3%jevn" i#r", 'olje je da odma3 od %o#a od"!%ane. ."%or" !e naje+$e do#a1a da "eni*ima kroz !&omen"%" (ilozo(!k" !%r"k%"r" "!&ije djelomino o%kri%i %ek &rv" !lik", jer za daljnji 3od kod nji3 ne nalazi dovoljno !&o!o'no!%i i in%ere!a. U!&ije li "enike "v"$i " (ilozo(!ko raz"mijevanje 2a#ri%%eova Ljudskog uvjeta II !"oi% $e i3 ! D5rerovom #ra(ikom Melencolia I. Podijeli% $e im re&rod"k*ije %ako da i3 mo#" kroz d"e razdo'lje : doma, " +koli, " na!%avi ili izvan na!%ave : &ro"ava%i. 0o ne$e im da%i on" doda%n" mre" kroz koj" !e vidi da je Pla%onova !%r"k%"ra i na njoj &ri!"%na, &remda na dr"#aiji nain. 4ni !" %" !%r"k%"r" do'ro "&oznali &ro"avaj"$i je kod Pla%ona, &ra%e$i je kod dr"#i3 (ilozo(a. Uoili !" je " odno!" realne i nadrealne razine Ljudskog uvjeta II. 3o$e li je &re&ozna%i i na Melencoliji I, a da im !e ne kae da je %o ono +%o %re'a %rai%i da 'i !e #ra(ika mo#la raz"mje%i " !vojem" (ilozo(!kom !adraj"/ 0ajvjeroja%nije ne$e, &a ak ako im na!%avnik kae da je %rae, +%o !e ne !mije do#odi%i. 0o moda $e !vojim velikim in%ere!om i !&remno+$" da #a " izla#anj" !lijede nave!%i na!%avnika da im dade mi# kako da !li*i (ilozo(!ki &ri!%"&e. 9ek!% koji !lijedi nije zami+ljen kao &rikaz vo1enja "enika " %ome (ilozo(!kom &ri!%"&" !li*i. U njem" ne$emo nai$i na de%aljan o&i! %ijeka !a%a, odno!no %ijeka &o!%"&no# vo1enja "enika kroz d"e vremen!ko razdo'lje. Ideja je ovdje &rezen%irana " vid" !%"dije koja !e moe i%a%i i !ama za !e'e %e kao %akva moe 'i%i in!&ira*ija za neij" ori#inaln" "&o%re'" " na!%avi. 2e%odik" dimenzij" !%"diji daj" "me*i na!lovljeni Metodi ke primjed!e. 0a nekim mje!%ima ova ra!&rava o (ilozo(!kim a!&ek%ima likovni3 djela nename%ljivo i kon#r"en%no &rera!%a " ra!&rav" o me%odi*i na!%ave (ilozo(ije, #dje !e &olemizira ! nekim %ek!%ovima o'javljenima " Metodi kim ogledima.

1. Pred nama !" dva o!e'"jna likovna djela : jedno moderno, nadreali!%iko, dr"#o kla!ino, rene!an!no. Povez"je i3 ne+%o +%o je (ilozo(!ki in%ere!an%no, +%o !e moe o%kri%i ! (ilozo(!ke &er!&ek%ive, ali &er!&ek%ive koja je " nji3 "#ra1ena i na koj" !e moe "kaza%i. Umje%no!%, a %ako i !likar!%vo, ima velik" vano!% " ovjekov" ivo%", a z'o# %o#a i

&o!e'no mje!%o " !vakoj (ilozo(iji. 4na ima mo$ da o'"3va%i *jelin" " !vim njezinim dijelovima, da je "ini raz"mljivijom, &remda 'ez raz"m!ki3 ar#"mena%a. 8ez %e mo$i !ve na+e lj"d!ke radnje 'ili 'i !l"ajni i ra!komadani izrazi &o!%ojanja. 4na kao!" name$e red, ona kon!%i%"ira !vije%. Ponekad !e do#a1a da ona &rikaz"je !e'e !am", i %o "&ravo %" !voj" mo$ kon!%i%"iranja !vije%a i nje#ova &okazivanja. U&ravo !e %o do#a1a " djelima kojima &ri!%"&amo. 0a !li*i (ran*"!ko# nadreali!%a en;a 2a#ri%%ea Ljudski uvjet II "mje%no!% odno!no !likar!%vo 'avi !e !amim !o'om, i %o %ako da &rikaz"je sliku unutar slike. 2o#li 'i!mo kroz &ovije!% "mje%no!%i na'roji%i mno+%vo %akvi3 djela, ali nemaj" !va %akv" mo$ !amore(lek!ije koja 'i "jedno 'ila re(lek!ija !vije%a koji "mje%no!% 3o$e " nje#ovoj *jelovi%o!%i &odraava%i. 2a#ri%%e je !vojom slikom u slici zai!%a " i#r" "klj"io ono +%o zovemo cjelinom svijeta. ) "de!nom izraajno+$" &okazao je #rani*" izme1" "n"%ra+nje# i vanj!ko#, "mje%nika kao !"'jek%a i o'jek%ivne !%varno!%i koje je i on dio. Po!%avio je #rani*" izme1" realno# kao i!k"!%vene !%varno!%i, koja je o#raniena i koj" d"3 3o$e nadi$i, i nadrealno# kao vi+e z'ilje " kojoj !e realno o!lo'a1a. 9o ne znai da m" n"no %re'a Pla%onov ono!%rani vjeni "zor !%vari. 2a#ri%%e i o!%ali nadreali!%i ne &ri3va$aj" nek" !%varno!% ! on" !%ran" &o!%oje$e, ali !vjedoe o !vojem" i!k"!%v" !%varno!%i za%vorenoj " #rani*e koja !e n"no mora nadi$i jer im je ne&ri3va%ljiva. 774no !e vr%i " kavez" iz koje# #a je !ve %ee iz'avi%i77 <.. 8re%on=. 2o#"$a je vi+a z'ilja ! on" !%ran" !vje!no# i njime odre1eno# i!k"!%va. >jelovi%a !%varno!% nije mo#"$a 'ez "klj"ivanja ne!vje!no# " !vje!no i nji3ova me1"!o'no# !klada. Pla%onova &odjela !%varno!%i " &!i3oanalizi i nadrealizm" do'iva novi !mi!ao i o&e% &o!%aje ak%"alna. 4n i &rekora"je %" #rani*" %ako da " jednoj nadreali!%ikoj !li*i, na kojoj realno!% i dalje o!%aje realno!%, &okaz"je !kladno jedin!%vo !%varno!%i ! ove i ! one !%rane #rani*e. "lika kao cjelina &rikaz"je !likarev" radn" !o'" ! &ol"kr"nim o%vorom " zid" kroz koji !e vidi more. U !o'i !e nalazi +%a(elaj, a na njem" !lika %o#a mora. 9ako slika kao cjelina &rikaz"je !am" !e'e : sliku na slici, kao jedan !voj dio. "lika na slici zaklanja jedan dio o%vora na zid" !o'e i %ako zaklanja dio mora, ali #a za%o na !e'i &rikaz"je, i %o %ako da %o more na njoj ne moemo razlikova%i od ono#a mora izvan !o'e. 9o more na !li*i nije neka mora, ve$ je %o more !amo, !na#om "mje%niko# ina na njoj "&ri!"%njeno. 4no ak 77&ro'ija77 zid !o'e na onome mje!%" #dje !e !lika &ro!%ire "za zid, odno!no more &o!%aje na njoj kroza zid !o'e vidljivo. 4no +%o !e nalazi izvan !o'e &o!red!%vom !like na +%a(elaj" "lazi " !o'". Ver%ikalna linija +%o je ini r"' +%a(elaja ver%ikala je koja je !&"+%ena i na more izvan !o'e i na &od " !o'i. 9ako !e na slici kao cjelini "!&o!%avlja odno! !avr+eno# !klada izme1" ono# +%o !e &rikaz"je i !like koja %o &rikaz"je. 9o ne znai da je !lika %ako vjerna imitacija mora da &o!%aje more !amo. )"&ro%!%avljeno!% !like i ono# +%o ona &rikaz"je i dalje o!%aje. 4na je zidom !o'e naznaena. )lika kao *jelina &okaz"je kako je %om "de!nom slikom na slici %a !"&ro%!%avljeno!% &revladana.

Metodike na o!ene #vaj razgovor o so!i u kojoj se doga$a udo umjetnosti% pa tako ona postaje nadrealnom% moe se pro&iriti na razgovor o fenomenu ovjekom i njegovom praksom odre$enog prostora% odnosno prostora u kojem se ne&to ljudsko doga$a. 'akav je prostor i u ionica. #na je odre$ena time &to se u njoj doga$a% a sama za se!e predstavlja puki zatvoreni prostor. ($emo li u nju kad je prazna% ne)emo je doivjeti kao svoju u ionicu *pose!no ne nakon zavr&enog &kolovanja+. (koliko se u njoj doga$a nestvarala ka nastava% doivljavamo je kao tamnicu u kojoj smo svi sputani i koju elimo &to prije ostaviti. Ponekad je ona prostor prema kojem smo posve ravnodu&ni% pa nam je svejedno jesmo li tu ili negdje drugdje. ,o doga$a se% istina rijetko% ali se ipak doga$a% da u ionica postaje jedna nadrealna so!a% i to onda kad je nastava kvalitetna% stvarala ka% kad je u njoj nastavnik stvorio situaciju da u enici ne memoriraju injenice o svijetu da !i ih kasnije lijepili na svijet kao etikete% ve) otkrivaju svijet u istini.

U Kalinov" !e "d'enik" nalazi em'rand%ova #ra(ika koja &rikaz"je 6a"!%a " radnoj !o'i <!%r. 1?@=. Pre%&o!%avlja !e da je %" !lik" imao " vid" Goe%3e kad na "!%a !vo# 6a"!%a kaeA 774!je$am !e !a!vim 'lizak o#ledal" vjene i!%ine77. 9o je o#ledalo 6a"!%" &ro#ovorilo " %ijek" i!%raivalako#, ali za!%ranjivako# no, " !vakom !l"aj", !%varalako# rada. 4no #a o&ominje da je na krivom &"%" i da !e mora o'ra%i%i na dr"#i <jedan od naziva #ra(ike je!% -oja opomena=. 4%"da %akva za!%ra+"j"$a, nadrealna mi!%ina mani(e!%a*ija. 0ije li onaj !%varalaki momen% i " na!%avi %oliko 'i%an da !%varalako ima vrijedno!% i onda kad za!%ranj"je/ 0e+%o !lino &o%vr1"je i na+ "vaeni me%odiar na!%ave (ilozo(ije kad kaeA 77B...C vredniji je onaj "i%elj koji "i mi!li%i, makar na, "vje%no reeno, 7ne%onim7 %vrdnjama od ono#a koji ne "i mi!li%i na 7%onim777 <D. 2arinkovi$, 772e%odiko !%varala+%vo " na!%avi77, Metodi ki ogledi 'r. 8=. )lika kao *jelina &rikaz"je e%iri razlii%e razine !%varno!%iA : prvo je slika na slici kao &rikaz (izikalne realno!%i, "koliko !e %re%ira kao &"ki odraz (izikalne realno!%i. <9ako je moemo !amo &rivremeno i "vje%no %re%ira%i, jer " !klo&" nadreali!%ike slike kao cjeline ono +%o je na njoj &rikazano %" (izikaln" realno!% nadilazi i &odie na %re$" razin".= : drugo je ono +%o !lika &rikaz"je : (izika realno!%, more : tre)e je !o'a " kojoj !e !lika, na +%a(elaj" !mje+%ena, nalazi. .li %o vi+e nije ne+%o realno, ve$ ! o'zirom na %o +%o !e " njoj nalazi i +%o !e " njoj do#a1a : ne+%o nadrealno. U njoj !e do#a1a "do "mje%no!%i. Iz %e nadrealne !o'e &rikaz"je !e vanj!ka realno!%, i %o ne 'ilo kako, ve$ %ako da !e na slici unutar slike ne vidi " !vojoj &"koj (ak%ino!%i, ve$ " *jelok"&noj !vojoj dimenzionalno!%i. 9akvo a"%en%ino &rikazivanje vanj!ko# !vije%a analo#no je nje#ov" !%varanj". 4no m" je !"#la!no, raz"mije #a i kao %akvo " njem" !"djel"je. Umje%nik nije !%vori%elj !vije%a. 4n

!e ne &oi!%ovje$"je ! 8o#om. 4n ak kroz !voj" djela%no!% ne o!%var"je lj"d!ki &oziv &reo'raz'e !vije%a kroz koj" !e on vra$a !vom izvor". 0je#ova djela%no!% nije ni jedina ni za nje#ov" lj"d!ko!% naj&re!"dnija djela%no!%. .li ono +%o ona " !vom &rikazivanj" za3va$a, %o za3va$a " *jelini " kojoj !"djel"j" i )%vori%elj i !%vorenja i ovjek kao !%vorenje koje !%vara. 4n " !vom in" doivljava kako 8o# iz !voje %ran!*enden*ije "&ri!"%nj"je izvan !e'e " ovo!%rano!% !%varno!% koja nije &"ki odraz, ve$ realno!% ! kojom nje#ova %ran!*enden%na !%varno!% ini &"nin". U %oj "mje%nikoj radioni*i koja je analo#na 8ojem &re'ivali+%" nije &rikazan !%varala* odno!no !%vori%elj, ve$ nje#ovo djelo &o kojem je on &re&ozna%ljiv. U ovom na+em !l"aj" ne &re&oznajemo neko# odre1eno# "mje%nika, ve$ "mje%nika o&$eni%o. 4va 2a#ri%%eova !lika nije !amo nje#ova !lika ili !lika o nekoj nje#ovoj !li*i. 4na je !lika o !li*i o&$eni%o i oi%"je "mje%nika o&$eni%o. Umje%nik %ako nadindivid"alno !3va$en li+en je !vi3 dr"#i3 lj"d!ki3 a%ri'"%a, ne vidi !e kao ovjek, ve$ !e &oi!%ovje$"je !a !vojim djelom. Uz %o djelo " !o'i &rikazano je ne+%o +%o &ri&ada jo+ vi+oj razini !%varno!%i. 9o je ono : etvrto. U !o'i !e "za !lik" na +%a(elaj" na &od" nalazi kugla odno!no krug. 9o je jedini !adraj koji je, "za !lik" na +%a(elaj", " !o'i &ri!"%an.

Metodike na o!ene ( autorovoj nastavnoj izved!i !ilo je poku&aja od strane u enika da dokau kako je &tafelaj sadraj koji !i se tre!ao tretirati pose!no% kao &to se tretiraju slika i kugla. 'ako kugla ne !i !ila ono jedino &to je uza sliku u so!i prisutno. .utor se gotovo o ajni ki !rani jer mu je ta teza presudna za daljnje izvo$enje% &to kod u enika jo& vi&e izo&trava njihovu kriti nost. "likar je mogao prikazati sliku kako visi na vidu% dakle !ez &tafelaja. ,o time !i slika !ila prisutna u so!i kao izloena. #vako na &tafelaju% s njim u nerazdvojivom sklopu% ona je sasvim ne&to drugo. (pu)uje na to da je stvorena ili da je u procesu stvaranja. 'ako se pose!no nagla&ava stvarala ki in u kojem je nastala ili u kojem nastaje. 'aj stvarala ki in% i to ne neki odre$eni% na primjer upravo ovaj u kojem nastaje upravo ova slika% ve) stvarala ki in op)enito% ali takav da nadilazi ljudske mogu)nosti tako da je mogu) samo u suglasju s !oanskom stvarala kom mo)i% jer u njemu se sadraj na slici ne samo prikazuje ve) i uprisutnjuje / upravo je predmet ove slike. Kr"# ima " !o'i &o!e'no mje!%o. I %o je ono +%o !e &rikaz"je, ali ne izvan !o'e, ve$ " njoj. 9o je "jedno i ono +%o nadilazi !ve &rikazano, *jelina "n"%ar koje !e !ve %o nalazi i koja omo#"$"je da !e !ve vidi onako kako !e vidi. Kroz krug !e &o!%avlja di!%ink*ija n"%rine i ono# vanj!ko# da 'i !e kroz nje#a i &rekoraila. Gledanje mora na&ro!%o kroz o%vorena vra%a #ledanje je &"ke (ak%ino!%i, #ledanje mora i!klj"eno# iz *jeline. Pokaza%i !%varno!% mora kroz krug znai &okaza%i kako &o!%oji di!%ink*ija izme1" ono# +%o je!% i ono# +%o !e kroz vra%a vidi. 9o je &o!%avljanje zida !o'e kao &re&reke #ledanj", koja $e !e kroz "do "mje%no!%i "kloni%i, da 'i !e more vidjelo ne !amo " !vojoj (ak%inoj realno!%i ve$ i " nadrealno!%i. 9akvo #ledanje mo#"$e je !amo kao #ledanje kroz krug,

kroz odno+enje "n"%ar !klada koji on je!%. 0rug je na !li*i, ali i!%o %ako je !lika, zajedno !a !%varno+$" koj" &rikaz"je, " krugu jer je kroz nje#a #ledamo. E"de!na !o'a "mje%no!%i je!% "de!na &o krugu " ijem !klad" nevidljivi "mje%nik " njoj djel"je. 9o "do kruga na !li*i je %ako &re&ozna%ljivo da 'i!mo #a kao "do kruga &re&oznali i kad " %oj nadrealnoj !o'i i ne 'i!mo nai+li na nje#ov" !lik". 9a &odjela !%varno!%i na e%iri razine ima !voj izvor kod Pla%ona. 4n razlik"je jedn" nadrealn", &rav", vjen", ne&romjenljiv" !%varno!% i njezin &rolazni i &romjenljivi odraz. Dalje !e jo+ !vaka od %e dvije razine "n"%ar !e'e dijeli %ako da !e "n"%ar !vake "!&o!%avlja i!%i odno! koji je "!&o!%avljen me1" njimaA

77Uzmi, dakle, *r%" razrezan" na dva nejednaka dijela, %e !vaki dio o&e% razrei &o i!%om odno!", od nji3 jedan &red!%avlja vidljivi rod 'i$a, dr"#i "mni rod77 <509F511=. Uz %o !e dalje " %ek!%" na#la+ava da vi+a razina " &romjenljivom, ma%erijalnom !vije%" <'= mora " &rikaz" d"ljin!ki od#ovara%i nioj razini " ne&romjenljivom !vije%" ideja <*=. 0a !vak" od %i3 razina odno!i !e &o!e'na vr!%a !&oznajeA

770aj'olje je &rvi dio zva%i znanjem, dr"#i predo ivanjem, %re$i vjerovanjem i e%vr%i naga$anjemG za%im %o &o%onje o'oje mnijenjem, a ono &rvo poimanjemG nadalje da !e mnijenje 'avi postajanjem, a &oimanje !itkom. Kako !e poimanje odno!i &rema mnijenju, %ako !e !itak &rema postajanjuG a znanje &rema vjerovanju i predo ivanje &rema naga$anju, kao poimanje &rema mnijenju77 <Vidi 8. Kalin, Povijest filozofije, &rera1eno izdanje, !%r. 255=. U "!&ored'i ! razinama na 2a#ri%%eovoj !li*i %o 'i iz#ledalo ovakoA &o!%ojanje <ma%erijalni !vije%= 'i%ak : &oimanje : mijenjanje naga$anje vjerovanje !jena &redme%a &redme% !lika mora more aH2 'H1 predo ivanje ideja mora " lj"d!kom d"3" *H1 znanje najvi+a idja dH1I2

)lika mora kakv" Pla%on &oima &"ki je odraz odraza jer je !amo more odraz vjene ideje mora. 0a %akvoj !li*i nema nie# nadrealno#. 0o na 2a#ri%%eovoj nadreali!%ikoj !li*i ne !amo da nije odraz odraza ve$ !e na njoj &rikaz"je vi+e od ono# +%o !e moe vidje%i " realnom mor". 4na &rikaz"je realno more, ali ne %ako da #a odraavaG na&ro%iv, &rilazi

m" ! one dr"#e !%rane. Pokaz"je #a onako kako !e ono vidi iz &er!&ek%ive !vije%a 'oja, 'olje re$i kroz &er!&ek%iv" one najvi+e ideje. 9ako !e ono nadrealno "&ri!"%nj"je " najnioj razini !%varno!%i " &rija+njem odrazu odrazaA

nadrealna o!o'a &rikazani kr"# d !lika na !li*i *

realno!% realno more 'H1

nadrealno!% nevidljivi !likar *H1 nevidljivi kr"# dH0,J18

FFFFFa H *Kd H 1,J180?@FFFF

Metodike na o!ene ( pristupu Platonu u enici moraju gotovo doslovno shvatiti njegovu tezu da !ez poznavanja geometrije nema razumijevanja njegove filozofije. #ni se moraju oz!iljno !aviti prou avanjem odnosa koji je gore naveden. 'ako )e shvatiti da se Platonova podjela stvarnosti% gdje se najnia razina pokazuje kao odraz odraza% moe prikazati !ilo kojim duljinskim odnosom me$u razinama odnosno unutar razina. 'o na primjer moe !iti 1 2 3 kao na na&em *prvom+ prikazu. ,o odnos unutar nadrealisti ke slike *na na&em drugom prikazu+% gdje se transcendencija mora spustiti na najniu razinu% u segment odraza odraza koji to tim ispu&tanjem prestaje !iti% moe !iti prikazan samo kroz jedan jedini odnos / kroz zlatnorezni odnos. ( enik koji to nije svojim vlastitim trudom pomo)u &estara i ravnala uvidio ne)e mo)i uivati u udesnosti toga fenomena / gdje se transcendencija sa svoje dvije razine preslikava u najniu razinu% ime se zapravo nadrealno spu&ta ne samo u realno ve) u nekada&nju njegovu imitaciju. -ez toga doga$aja udesnog% koji je mogu) isklju ivo potpunim i preciznim% egzaktnim uvidom% itav daljnji napor !it )e !esplodan i uzaludan. U %om !e odno!" %ran!*enden%ni !e#men% c 4 d &o d"ljini izjedna"je ! onim d"im ovo!%ranim !e#men%om, !a !e#men%om sjene predmeta. 0aimeA a 5 c 4 d <vidi dr"#i &rikaz=. U!&o!%avljanjem &ro&or*ije zlatnog reza &rija+nja etvero lana analo#na &odjela &o!%aje petero lana zla%norezna &odjela, jer !e segment sjene predmeta ra!%avlja na dva dijela. 4naj d"i dio jednak je d"inama ! i c. 'ranscendencija !e !&"!%ila " ovostranost, ime je ovostranost &odi#n"%a " transcendenciju. Uoimo da !e ovostrani !e#men% a 4 ! !&ram %ran!*enden%no# !e#men%a c i d odno!i kao +%o !e o'a !e#men%a zajedno a 4 ! 4 c 4 d odno!e !&ram ovo!%rano# !e#men%a a 4 !. Iz &"ko# analo#ij!ko# odno!a koji je jo+ "vijek #eome%rij!ki "!&o!%avlja !e odno! koji dolazi iz #eome%rije, ali je nadilazi &a je !%o#a jo+ od davnine zvan zlatnim odno!no !oanskim.

9a zla%norezna &e%erolana &ro&or*ionalno!% koja omo#"$"je da !lika ne '"de &"ki odraz odraza, ve$ *jelina " kojoj je !ve vidljivo i kroz koj" !e !ve #leda, mora 'i%i &ro&or*ionalno!% koja od#ovara !avr+enom skladu koji je "!&o!%avljen "n"%ar momena%a kruga. Gledanje !%varno!%i kroz krug za&ravo je #ledanje !%varno!%i kroz &e%erolan" zla%norezn" &ro&or*ionalno!%. Povezivanje sklada kruga !a zlatnoreznom proporcionalno&)u ovdje ne moemo &o%anko o'razla#a%i. L%o !e &od %im &odraz"mijeva &o!%aje ja!nije " dr"#om dijel" !%"dije, " analizi D5rerove #ra(ike Melencolia I, #dje !e %ako1er ideja kr"#a naj"e vee "z Pla%onov" e%verodijeln" odno!no iz nje izveden" &e%erodijeln" &odjel" !%varno!%i. Da ne 'i 'ilo za'"ne, %re'a !&omen"%i da !e %om %ezom ne !%avlja " &i%anje 'roj PI odno!no d"ljin!ki odno! &ol"kr"ni*e i &romjera. 0o *jelok"&na &ro'lema%ika kr"#a ne moe !e !ve!%i na &ro'lema%ik" mjere. 9re'a razlikova%i #eome%rij!ki kr"# od kr"#a kao izraza *jeline "n"%ar koje !e me1"!o'no !"&ro%!%avljeni momen%i &o!%avljaj" " me1"!o'ni !klad i " !klad !a *jelinom. Geome%rij!ki !e kr"# moe mjeri%i, ali je z'o# %o#a red"*iran na jedan !voj veoma "!ki a!&ek% : na pravilni mnogokut s !eskona no velikim !rojem stranica koji je " !%alnom "!&o!%avljanj" da !e nikada ne 'i "!&o!%avio, jer kr"# %o ne !mije 'i%i, odno!no ne !mije 'i%i !amo %o. .ko !e &ak kr"# !3va%i kao odno+enje dijelova "n"%ar *jeline i !&ram nje, onda !e on mora n"no #leda%i kroz zla%norezn" &ro&or*ionalno!%, jer ona i !amo ona izrie %aj odno!. 9akav kr"# nije neka &ovr+ina, a jo+ manje njen dio, ne+%o +%o !e mjeri, on je *jelina, "n"%ar koje !e !ve nalazi.

Metodike na o!ene ,astavnik ne mora u enicima &ire o!razlagati tu smjelu tezu o uskoj vezi kruga i zlatnorezne proporcionalnosti% premda prva i druga slika tu vezu ne samo potvr$uju nego name)u potre!u njena promi&ljanja. Moe ostati upitno na koji na in ta veza funkcionira. *,ije nastava filozofije mjesto gdje se moraju rije&iti svi pro!lemi.+ ,o poeljno je da se u enici suprotstave nastavniku i poku&aju dokazati da ta veza na slikama uop)e nije uspostavljena. 'o ima smisla samo onda ako su do!ro upoznali zlatnoreznu proporcionalnost% iskusili je u likovnoj i muzi koj umjetnosti% ako je mogu prepoznati u prirodi% ako je mogu povezati s filozofskim poimanjem harmonije kao sklada suprotnih momenata / u suprotnom% ne znaju &to ho)e po!ijati. 6enomen zlatnog reza ipak nije samo fenomen jednog od mno&tva odnosa me$u duljinama. .utor je uo io tragi nu injenicu da u enici niu u stanju ni konstruirati zlatnorezni odnos% tj. da ne znaju podijeliti krug na deset odnosno pet jednakih dijelova7 da se nikada nisu udili nad injenicom da su temeljne pravilne podjele kruga podjele polumjerom i onom duinom koja nastaje podjelom polumjera po zlatnom rezu.

8o& je tragi nija injenica da u enici ni&ta ne znaju o historijatu odre$ivanja opsega i povr&ine kruga% da ne znaju na koji se na in izra unava !roj % da se krug ne moe mjeriti ukoliko se ne tretira kao pravilni mnogokut s !eskona no velikim !rojem stranica% da se stari 9rci s takvim poimanjem kruga nisu mogli pomiriti jer time on prestaje !iti izraz savr&enog sklada. 'aj sklad u krugu u enici naj e&)e i ne mogu primijetiti. #ni ne mogu vidjeti da su u krugu udesno sa!rane suprotnosti kruno i pravo. ,emaju razvijeno osjetilo da uo e takvu strukturu kruga% da zapaze taj sklad i da mu se dive. 0rug im je jedan od mnogih likova i ni&ta vi&e. Poeljno je predloiti im da si nacrtaju &to ve)i krug% da ga podijele promjerom% o!jese na zid i da povremeno usredoto uju svoju pozornost na odnos polukrunice i promjera. Isto tako% neka konstruiraju pravokutnik zlatnoreznih proporcija% unutar njega opi&u kvadrat kako !i do!ili manji pravokutnik opet zlatnoreznih proporcija% i neka unutar njega nacrtaju kvadrat i tako dalje dokle im to slika omogu)uje. ,eka poku&aju vidjeti kako je unutar itavog pravokutnika udesno postavljeni kvadrat s manjim pravoktunikom% istih% zlatnoreznih proporcija% kako taj pravokutnik kao cjelina u se!i nosi kvadrat i se!e samog kao suprotnost tom kvadratu. I tu se doga$a fenomen slike unutar slike. 'rude)i se oko toga nastavnik se osje)a poput onog Platonova ::metodi ara:: koji izvodi zato enike iz spilje% a oni nikako da vide &to im pokazuje% odnosno nikako da se po nu tome uditi. 9ledanje u te odnose i kod Platona se uspore$uje s gledanjem u svjetlo koje omogu)uje da se ono &to jest uop)e vidi. Podsjetimo se da kroz te odnose i mi gledamo svoje slike i da ho)emo pokazati kako one kroz te iste odnose ele nama pokazati svijet pa ak i kada na slici nema ni traga izravno upotrije!ljenoj zlatnoreznoj proporcionalnosti kao &to je to slu aj na ,j"d!kom "vje%" II. Kr"# na &od" il"!%ra*ija je ono# nevidljivo# kruga kroz koji !e na %oj !li*i !%varno!% #leda, ono# +%o omo#"$"je da na !li*i "n"%ar cjeline slike '"de "&ri!"%njena ne !lika, ve$ !%varno!% i nad!%varno!% mora. 9aj krug "jedno je il"!%ra*ija i ove &e%erolane zla%norezne &ro&or*ionalno!%i "n"%ar koje !ve %o #ledamo. 0evidljivi "mje%nik #leda kroz nevidljivi kr"# i vidi ono +%o je na !li*i "n"%ar !like &rikazano. 4n !voje djelo o!%var"je "koliko je kr"#" poslu&an, "koliko ono +%o #leda #leda kroz krug, "koliko %o +%o vidi kroz krug i &rikaz"je. Kao +%o je nevidljivi krug na najvi+oj razini &re!likan " !e#men% najnie razine, %ako je " %aj i!%i !e#men% &re!likano i ono &reo!%alo na najvi+oj razini, a %o je nevidljivi "mje%nik, odno!no nje#ova djela%no!%, jer on !e ! njom " &o%&"no!%i &oi!%ovje$"je. U najvi+oj razini on !e &okaz"je kao slu&anje i gledanje kr"#a, a !&"+%en na najni" kao realiza*ija ono#a +%o je slu&ano i gledano. 9ako !e " Pla%onov !e#men% odraza odraza kao najnii !&"+%a ono najvi+e i !ve &o!%aje jedna *jelina za%vorena " nadreali!%ik" !lik".

Metodike na o!ene ( enici pozorno uspore$uju Platonov model koji ima u vidu jedan nesavr&eni svijet unutar kojeg postoji razina odraza odraza% i iz tog modela nastali model jednog savr&enog svijeta u kojem te najnie vrste razine nema% jer je i u onom najniem prisutno ono najvi&e. Pitaju se je li takav savr&eni svijet uop)e mogu) i naj e&)e se slau da je

mogu)% ako igdje drugdje% a ono !arem na ovoj nadrealisti koj slici. 8ednom je jedan u enik jo& tome dodao2 i u jednoj ovakvoj nastavi filozofije% &to ne mora !iti kompliment% jer nastava filozofije ne smije !iti samo u se!e zatvoreni svijet i tako sama se!i svrhom. ;a ovu je diskusiju veoma provokativan tekst Milana Poli)a ::Platonova spilja:: <2e%odiki o#ledi !r. <+% gdje on daje jednu originalnu modernu aktualizaciju tog Platonova teksta. ;ato enost u spilji odnosno u svijetu odraza odraza Poli) pokazuje kao !oravak u kinodvorani% gdje se gledaoci toliko uivljavaju u ono &to se na platnu prikazuje da im je ta stvarnost istinitija od one vanjske. ,o on ovdje ne ukazuje na mogu)nost da na tom filmskom platnu% ukoliko je film zaista vrijedan% ne !ude puki odraz odraza% ve) vi&e od ::prave:: realnosti% realnost koja mu omogu)uje da tu ::pravu:: realnost stvarala ki% u suglasju s razumijevanjem filma koji je tako$er stvarala ki in% prenese u realnost filma i da je otkrije u istini koja mu je do tada !ila zastrta. ,eki u enici poku&avaju dokazati da se takav istinski svijet doga$a u svakom autenti nom umjetni kom djelu7 uostalom% ova slika i govori o umjetni kom djelu i izri e ga kao takvog. .ko takva umjetnost ne postoji% onda ova slika lae. esto rasprava skre)e u pravcu traganja za umjetni kim djelima koja zaista uspijevaju zahvatiti cjelovitost ljudske radnje odnosno cjelovitost svijeta. 6erguson to tvrdi za "ofoklova Kralja Mdi&a, "hakespeareova Namle%a% Danteovo Ei!%ili+%e% napominju)i kako je moderna umjetnost u tome posve nemo)na pa je uspore$uje s raz!ijenim ogledalom. Dogodi se da u enici taj idealni svijet poveu s tenjom judaizma i kr&)anstva da !ude na zemlji kako je na ne!u% &to kr&)ani svakodnevno izgovaraju u molitvi ::# e na&::. 8ednom je autor !io veoma ugodno iznena$en kad mu je jedan u enik o!razloio kako se u drevnoj kineskoj filozofskoj knjizi =i >hing% koja se temelji na promi&ljanju me$uso!nog odnosa osam elemenata% kom!inacija u kojoj se zemlja nalazi dolje% a ne!o gore smatra neskladnom i nepovoljnom te da je poeljna kom!inacija ona o!rnuta. 'om se prilikom povela veoma interesantna diskusija o 0afkinu osje)aju svijeta kao onog &to je izokrenuto i o >amusovu stavu da su ovjek i svijet svaki za se!e savr&eni% a kada u$u u me$uso!ni odnos% tada nastaje ne sklad% ve) apsurd. "voj puni smisao ovaj projekt dostie onog trenutka kad u enici po nu prepoznavati &to to prakti ki zna i spu&tanje transcendencije u najniu razinu ovostranosti i takvo njezino preo!raavanje. 0ant to zove oslo!a$anjem od determinizma prirode i uspostavom poretka slo!ode% egzistencijalisti autenti nom egzistencijom. ?eligiozni )e ovjek to nazvati stanjem milosti% odnosno ivotom u kojem -og postaje prisutnim. 0ad se takvo stanje uspostavi u razredu% tada ga zovemo kreativnom nastavom koja pomae u eniku u oso!nom sazrijevanju% &to tre!a dovesti do uspostave toga stanja u svim aspektima njegova ivota. "ada ja a interes da se spozna kako se to doga$a% koliko to ovisi o njima samima% a koliko o onome &to iz transcendencije dolazi. 0ona no% da li se sve to na likovnom umjetni kom djelu moe vidjeti% ako ne na ovom% da li moda na nekom drugom@ Ima li jo& takvih djela@ 0a ovoj je nadreali!%ikoj !li*i !ve, ni+%a nije izvan nje, ak i ono +%o ona &rikaz"je nalazi !e na njoj. 0aravno, ona ne &rikaz"je !ve +%o je!%, ona je jedan mali, ali " !e'e &o%&"no

za%voreni !vije% i kao %akva je izraz !vije%a kao *jeline koji je i!%o %ako " !e'e za%voren, ! %om razlikom +%o " njem" nije !amo more, ne#o *jelok"&no!% !vi3 'i$a. )lika je &omakn"%a iz !vije%a i nije jedno 'i$e "n"%ar nje#a. 4na je i#ra koja moe !vako# %ren"%ka &re!%a%i, a da !e " !vije%" ni+%a 'i%no ne &romijeni, ali %o je i#ra koja !vije% znai. I kao +%o Pla%on ra+lanj"je i!%in!ki !vije%, %ako moemo ra+lani%i i !vije% !like, ali ! %ime da !e onaj najnii momen% "n"%ar !e'e &odijeli %ako da !e ona dva %ran!*enden%na, najvi+a, " njem" "&ri!"%nj"j". 4vdje naime nije rije o !li*i kao odrazu odraza, ve$ o !li*i koja je analo#na *jelini i!%in!ko# !vije%a, i %o !avr+eno#, "n"%ar koje# je ono najvi+e &ri!"%no " onom najniem.

Metodike na o!ene 8ednom su u enici uo ili kako je na modelu nadrealisti ke slike ono dolje prikazano kao vidljivo% a ono &to je gore kao nevidljivo7 uvi$aju da silaskom ono nadrealno postaje u onom donjem vidljivim% ali da ono i dalje mora kao nevidljivo tu gore u nadrealnom postojati. 8ednom je oko toga nastao interesantan spor. "vi su se sloili da ona najvi&a ideja / krug kroz koji se sve i vidi onako kako uistinu jest / mora ostati nevidljiva kao &to su nevidljiva otvorena vrata% jer ukoliko se ona vide% spre avaju da se vidi ono &to !i se kroz njih tre!alo vidjeti. ,o mora li umjetnik nakon dogo$enog silaska i dalje nuno ostati nevidljiv@ Ato !i se dogodilo da je Magritte prikazao slikara koji slika to udesno djelo@ -i li slika i onda !ila tako izraajna i !i li pokazivala ono &to sada u njoj vidimo@ ,ije li udesno djelo ono jedino &to od toga slikara kao njegova djelatnost mora !iti vidljivo@ ,eki su postavili pitanje u kakvu su to odnosu umjetnik i njegovo djelo% je li taj odnos sam po se!i razumljiv. Drugi su upozorili na injenicu da je u renesansi umjetnik se!e gotovo izjedna avao s -ogom% a tre)i su nadodali da ovdje i ne moe !iti rije o ovjekovoj umjetni koj djelanosti% ve) samo o !oanskom stvaranju. .utor upozorava na svoju tezu da je ovdje rije o takvu ovjekovu stvarala&tvu koje je suglasno s !oanskim jer se doga$a u istini / uje tu istinu i poslu&no joj je da !i uop)e !ilo mogu)e. 8edan je u enik izveo zaista lucidan% gotovo sokratovski zaklju ak2 toj poslu&nosti prethodi slu&anje% nakon kojeg moe% a i ne mora% do)i do poslu&nosti. .ko do$e% onda je to silazak iz transcendencije u ovostranost% ako ne% onda je to stvarnost izopa enog i izokrenutog svijeta u kojem se doga$a odraz odraza. 'aj koji slu&a isti je onome koji je poslu&an i prema tome moe% ali ne mora% kako gore% tako i dolje% !iti vidljiv. 'o &to ga Magritte nije prikazao nije metafizi ki% nego samo isto tehni ki% likovni razlog. Da je to u inio% poremetio !i jasno)u izraza. "uprotstavio mu se drugi u enik tezom da je razlog neprikazivanja slikara ovdje du!lji. #n se sloio da slikar i gore i dolje moe !iti vidljiv% ali autor ga namjerno ne prikazuje da !i pokazao kako umjetni ko djelo ne moe !iti ostvareno kao poslu&nost ukoliko u njemu umjetnik stavlja se!e u sredi&te% ukoliko na

se!e upozorava. 0ao takav on nije poslu&an% nego upravo suprotno / on suprotstavlja svoj govor onome &to se ho)e o!javiti% prije svega njemu posredstvom njega i nama. Metodi ar 8. Marinkovi) u spomenutu tekstu tvrdi sli no o istinski kreativnom nastavniku2 ::"tvaranje nastavnika uop)e nije u tome da nastavnik !ude onaj koji je u sredi&tu% nego u tome da stvara situacije u kojima )e to !iti onaj kojeg pou ava::. ,o jesu li i u enici ti koji tre!aju !iti u centru@ ,ije li to ta stvorena situacija njihove pune komunikacije% kako me$uso!ne% tako i s predmetom% situacija koju oni moraju podravati% jer i o njima ovisi kako )e dugo trajati i kakva )e !iti@ ,astavnik se spu&ta na razinu u enika% ::u i:: od njega% smje&ta se u ono &to je on razumio *vidi 0ierkegaardov i Du!ranov tekst kao moto 0alinovu ud!eniku+ i time omogu)uje njemu% a i se!i% pre!ivanje na onoj razini koju smo s Platonom odredili kao transcendentnu% gdje se predmet daje i jednom i drugom. ,astavnik tako ne uvodi u enika u neku svoju ku)u% ve) u so!u u kojoj se i jedan i drugi% z!og onog &to se tu doga$a% osje)aju kao kod ku)e. I ta situacija% gdje vi&a razina% koja u se!e podie onu niu da !i se i u jednoj i u drugoj predmet otkrivao u svojoj istini% mora ostati u sredi&tu i nastavnikova i u enikova angamana u nastavi.

. " kakv" je odno!" %akva !lika !a !likom koja je !amo &"ki odraz ono#a +%o &rikaz"je/ 4na ne na!%aje #ledanjem kroz krug kao idej" odno+enja dijelova "n"%ar *jeline, ve$ pukim #ledanjem. 9akva je !lika !amo model ono# +%o &rikaz"je. I ona !e moe &rikaza%i kao slika unutar slike. 9o je !lika "n"%ar !like koja &o%&"no od#ovara *jelini !like, %ako da !e na njoj nalazi i!%a %akva !lika i %ako " 'e!konano!%. 9akva !e !lika "n"%ar !like &ojavlj"je na %elevizij!kom ekran" kad !e na njem" moe vidje%i %elevizor ! i!%om %akvom !likom, &a "n"%ar nje#a o&e% %elevizor ! i!%om %akvom !likom i %ako " 'e!konano!%. 9ime je izreena "&ravo %a za%voreno!% "n"%ar &redme%a koji !e njime &rikaz"je, od!"%no!% nemo#"$no!%i #ledanja %o# &redme%a "n"%ar cjeline. .ko &o!%oji kakva *jelina, onda je %o %aj &redme% !am. Po!%oji !amo on i nie# dr"#o# izvan nje#a nema. 9ako on &re!%aje 'i%i %o +%o je!%, jer on je!% %ek "n"%ar cjeline. 4n zai!%a &o!%aje &"ki odraz odraza. Kao %ako od !vije%a izolirana i " !e'e za%vorena 77*jelina77 nema nikakve analo#ije !a !vije%om, naravno "koliko !e !vije% ne !vodi na sjenu sjene, odno!no na ono +%o #ledaj" za%oeni*i " Pla%onovoj !&ilji. Do o'ra%a dolazi kada !e %akvim modelom koji i!klj""je !voj &redme% iz *jeline ne kori!%imo za "mje%niki &rikaz, ve$ za znan!%ven" analiz". 9o je !a!vim dr"#aiji &ri!%"& !vije%" i !a !a!vim dr"#aijom !vr3om. 8ez %akvi3 modela, koji namjerno ni!" "mje%niki, ne 'i 'ilo nikakva znan!%veno# i %e3niko# na&re%ka. 4n je ne&o!redno koristan, +%o "mje%niki *jelovi%i &ri!%"& ne moe i ne eli 'i%i. Pro'lem na!%aje kada %akvo modeliranje za'oravi na !voje &odrije%lo i kada 3o$e !e'e !ve!%i na jedini mo#"$i i &o%re'ni odno! !&ram !%varno!%i. <Vidi a"%orov %ek!% 772je!%o &rirode " *jelini !vije%a77, Metodi ki ogledi 'r. 9.=

I ne !amo da !e %akva !lika moe izrazi%i !a slikom unutar slike, analo#ija ! 2a#ri%%eovom !likom ide i dalje. 0aime, i %akvo #ledanje na !%varno!% ima veze ! #ledanjem kroz krug "n"%ar kruga. )vako je #ledanje #ledanje kroz krug. 6ilozo(!ko #ledanje, kroz koje !e vidi i!%ina ono# +%o je!%, #ledanje je kroz krug kao *jelin". Onan!%veno je #ledanje #ledanje kroz ma%ema%iki krug koji !e ne moe mjeri%i, a da 'i %o 'ilo mo#"$e mora !e !ve!%i na ono +%o on nije, a %o je pravilni mnogokut s !eskona no velikim !rojem stranica. 8e!konani niz !lika "&ravo je 'e!konani niz &ravilni3 mno#ok"%a. Pravilni mnogokut s !eskona no velikim !rojem stranica kao !lika kr"#a i %a %elevizij!ka !lika "n"%ar !like nikamo 'i%no ne na&red"j". )i%"a*ija "!&o!%avljena na &oe%k" na!%avlja !e " 'e!konano!%, a %o je i!klj"enje iz cjeline i "!redo%oeno!% na !am" !e'e kao "!&o!%avljanje lane *jeline. Oa%o %akva !lika nikad ne !mije zavr+i%i. Pravilni mno#ok"% nikada ne !mije &o!%a%i kr"# jer 'i %o 'ila de#rada*ija kr"#a #dje 'i on &re!%ao 'i%i odno! dijelova "n"%ar *jeline. 8e!konano nizanje &ravilni3 mno#ok"%a !amo je jedna jedina !lika kr"#a, ali %akva da " !e'i " 'e!konano!% %ee. I!%o %ako %elevizij!ka !lika "n"%ar %elevizij!ke !like koja je " &o%&"no!%i o&ona+a jedna je jedina !lika koja %ako1er %ee " 'e!konano!%. 9im nizanjem " 'e!konano!% il"!%rira !e !%alno &ri'liavanje !like onome +%o &rikaz"je, odno!no njeno !%alno od!%"&anje od %o#a. Ve$ " &rvoj &o!%avi %e !like !ve je rije+eno, ali ona mora dalje %e$i, jer ona ("nk*ionira " !%alnom pri!liavanju svome uzoru. Da 'i!mo je razlikovali od !like koja do&ire do ono# +%o &rikaz"je nazvali !mo je modelom. Onan!%veni model &ojedno!%avlj"je ono +%o &rikaz"je %ako da %o i!klj""je iz *jeline. 9o je jedina mo#"$no!% da 'i !e ! &redme%om mo#lo znan!%veno mani&"lira%i. 2a%ema%ika %ako znan!%veno mani&"lira ! kr"#om : ona #a mjeri. )lika kr"#a kao 'e!konano# nizanja &ravilni3 mno#ok"%a je!% model kr"#a. 2odelom !e !%varno!% kruga &ojedno!%avlj"je %ako da !e !vodi !amo na ono izmjerljivo. 9ime je kr"# i!klj"en iz cjeline koj" &red!%avlja on !am, on je i!klj"en iz !e'e !amo#, a da %o dalje o!%aje krug. 4n je zai!%a !ve, izvan e#a nie#a nema, %ako da kad !e i izlazi iz nje#a "n"%ar nje#a !e o!%aje, ali na najnioj mo#"$oj razini 'ivanja. 9o nije neko izo&aeno &oimanje kr"#a, ve$ &odjednako a"%en%ino kao i ono (ilozo(!ko #dje on ("nk*ionira "n"%ar *jeline, odno!no "n"%ar !e'e !amo#. >jelok"&na znano!% 'ez %akva modela kr"#a ne 'i 'ila mo#"$a, a &o!e'no ne njena &rimjena " i!%raivanj" &rirode i &rimjeni %o# i!%raivanja " %e3ni*i i %e3nolo#iji. Onan!%veni !e raz"m !vojim &redme%om n"no mora 'avi%i na %oj razini #dje $e m" !e vjeno &ri'liava%i. .li %akvo &oimanje kr"#a koji !e vjeno !e'i &ri'liava &o!%aje izo&aeno ako !e *jelok"&na !%varno!% kr"#a !vede !amo na ovaj nje#ov &ojedno!%avljeni, izmjerljivi a!&ek%. I!%ina (ilozo(ije nije &ar*ijalna i!%ina znano!%i, %o je i!%ina *jeline, i njoj %re'a #ledanje kroz kr"# mi+ljen " !voj nje#ovoj kom&lek!no!%i, a ne !veden na a!&ek%, kojim !e on i!klj""je iz !e'e !amo#. Gledanje !%varno!%i kroz %akv", ma%ema%ik" !lik" kr"#a koji !e !vodi na 'e!konani niz &ravilni3 mno#ok"%a nalazimo " (ilozo(iji 0ikole >"!an"!a. 772no#ok"% !e &ri'liava kr"#", i +%o vi+e k"%ova ima %o m" je 'li!kiji, a i&ak znamo da nikada ne$e &o!%a%i kr"#G %ako !e i lj"d!ki raz"m za3valj"j"$i mno+%v" #ledi+%a &ri'liava 'e!konanoj i!%ini, iako

je nikad ne$e do!e$i, &o+%o je ona &o kvali%e%i razlii%a od o#ranieno# raz"ma77. <Vidi " knjizi 8. )"3odol!ki, Moderna filozofija ovjeka, 8eo#rad, 19P2, !%r. 1JP.= 2i!aono kre%anje " %oj raz"m!koj razini ka!nije $e Ne#el, imaj"$i " vid" i!%" %" !lik", nazva%i kre%anjem " lo&u !eskona nost. 9akv" mi!aon" %ijek" !"&ro%!%avi% $e mi!aoni %ijek (ilozo(ije koja !ve &o!%oje$e mi!li "n"%ar cjeline, #dje !e "!&o!%avlja ono +%o je >"!an"!, #ovore$i o i!%om nadilaenj" raz"m!ko# !%ava, nazvao coincidentia oppositorum.

".

9akvo &rikazivanje *jeline !vije%a za%vorene " *jelin" jedne !like &ojavlj"je !e i " rene!an!i na &ozna%oj #ra(i*i .l're*3%a D5rera Melencolia I. 0o njezin je &redme% &o!%avljen &"no +ire. 9o je &rikaz ne !amo "mje%nike, ve$ *jelok"&ne lj"d!ke djela%no!%i &red!%avljene " lik" krila%o# an1ela. 4vdje ne$emo nai$i na sliku unutar slike, ve$ na kvadrat unutar kvadrata. 0a njoj !e, iznad an1elove #lave, nalazi onaj &ozna%i magi ni kvadrat i!&"njen "de!nim ra!&oredom &rvi3 1J 'rojeva. 0o %aj 'i kvadrat 'io !amo jedan od o!%ali3 !adraja kad ne 'i 'io &ovezan !a !likom kruga odno!no kugle. Povee li !e ! njom, &o!%aje vidljivo da je i%ava !lika dio jedno# veliko# kvadra%a od 25 &olja, i %o kvadra%a kon!%r"irano# na !%rani*i koja je &odijeljena &o ve$ do'ro nam &ozna%oj &e%erolanoj zla%noreznoj analo#ij!koj &ro&or*ionalno!%i. Da 'i!mo &ovezali krug i kvadrat i %ako i%av" #ra(ik" "oili "n"%ar veliko# kvadra%a, moramo &ov"$i %an#en%e na kr"# 3orizon%alno : #ore i ver%ikalno : lijevo, a linije "za !%rani*e kvadra%a 3orizon%alno : dolje i ver%ikalno : de!no.

Metodike na o!ene 0ako smo spomenuli u uvodu% u enici do!ivaju slike !ez ove mree ije nastajanje sada opisujemo. #ni )e najvjerojatnije uo iti sli nosti i razlike spram prve slike. Primijetit )e da je i tu prikazana jedna radna so!a% !olje re)i jedan radni prostor% ali !ez zidova. (nato tome postoji distinkcija unutra&njeg i vanjskog. Beliki dodekaedar nalazi se istovremeno na o!ali mora i u so!i. Pas i kugla unutar su prostorije% a slijepi mi& s natpisom 772elen*olia I77 nalazi se daleko izvan so!e% i to ispod krunog luka% kao na nekom ulazu. 'aj kruni lik veoma podsje)a na onaj na vratima na 2a#ri%%eovoj slici. ak se nalazi u istom odnosu spram kr"#a na podu% o!oje su gotovo na istim mjestima kao i na prvoj slici. ( enici )e vjerojatno traiti !lik" "n"%ar !like, koje tu nema. (o e li krug na podu% prepoznaju li njegov poloaj% nastavnik )e ih usmjeravati da prona$u ono spram ega je tu krug postavljen. 'o nije !lika na !li*i kao kod Magrittea% ve) ma#ini kvadra%. ,avest )e ih na trag da ta dva sadraja poveu pomo)u tangenti i linija kako je gore navedeno. ( autorovoj praksi jo& se nije dogodilo da u enici na temelju tih po etnih linija dosegnu itavu mreu% ali je njeno pronalaenje uz daljnje upu)ivanje kod njih uvijek izazivalo veliko u$enje i radost otkri)a. Prod"imo li ver%ikaln" linij" "z kvadrat !ve do #ornje# r"'a !like, do'i% $emo !%rani*" jedno# od deve% jednaki3 kvadra%a koji !" dio veliko# kvadra%a od 25 &olja. Do'iven" !%rani*" kvadra%a nano!imo jo+ jedan&"% 3orizon%alno " lijevo i dva &"%a ver%ikalno &rema dolje. 9ako dolazimo do 3orizon%alne %an#en%e &ov"ene na kr"#, a !am kr"# 'iva !mje+%en " jedan manji kvadra% ija je !%rani*a " zla%noreznom odno!" !a !%rani*om ve$e# kvadra%a " kojem !e nalazi onaj ma#ini. U *jelini imamo deve% veliki3 kvadra%a koji !" okr"eni !a zla%noreznim vijen*em od e%iri kvadra%a na k"%ovima i ! &o dva zla%norezna &ravok"%nika " zla%noreznom odno!" ! velikim kvadra%ima, !a !vake !%rane. Da #ra(ika

!&ada " jedan %ako veliki kvadra% od 25 &olja vidljivo je i &o %ome +%o je an1elova #lava !mje+%ena " nje#ov" !redi+njem &olj".

Metodike na o!ene Ipak% ponu$ena mrea ne)e !iti prihva)ena !ez kritike. -it )e primjed!i da se kroz takvu mreu grafika ne moe estetski doivjeti% da je raspored sadraja na njoj sasvim druga iji od zlatnoreznog ukoliko se gleda unutar svojih dimenzija. ak ni te dimenzije nisu zlatnorezne. #dgovaramo da DCrer nije htio da tu sliku likovno doivljavamo kroz zlatnoreznu proporcionalnost. Da !ismo tu proporcionalnost uop)e uo ili moramo sliku smjestiti u jedan kontekst koji je slikom nametnut% ali koji je daleko% daleko nadilazi. ,o u enici dalje pitaju gdje )emo kod DCrera nai)i na taj famozni kvadrat od 1D polja. 9dje se uop)e tako ne&to spominje@ .ko je to za doivljaj slike vano% moralo !i !iti prezentnije. #dgovaramo da je pristup tom kvadratu samom slikom odre$en. Prije$imo jo& jedanput taj put koji po inje uo avanjem kr"#a i kvadra%a. Mnogima smeta &to slijedom toga miga moramo napustiti dimenzije slike. 'o se ne smije dogoditi. 'akva ne eg u interpretaciji likovnog djela nema i ne moe !iti. (zalud se trudimo o!jasniti da je ovdje likovno djelo u slu!i interpretacije jedne filozofije% da je ono samo po se!i jedan filozofski pro!lem o stvarala&tvu koji moemo rije&iti ako mu stvarala ki pristupimo. 'akav je razgovor jednom u jednog u enika po!udio asocijaciju na zadatak kojim se u psihologiji ilustrira pogre&na usmjerenost mi&ljenja u nestvarala kom rje&avanju pro!lema2

,aime% tre!a spojiti svih devet to aka na slici s etiri crte% ne diu)i olovku s papira i ne povla e)i olovku natrag po istom tragu. ,estvarala ko )e mi&ljenje to poku&ati rije&iti tako da )e linije povla iti samo unutar to aka zadanog kvadrata% a stvarala ko )e ::nadi)i:: kretanje u kvadratu da !i se tako moglo na zadani na in unutar njega kretati. ,o neki stavljaju u pitanje na&u polaznu pretpostavku% a to je da je DCrer elio da na njegovoj grafici poveemo upravo kr"# i kvadra%. ;a&to !i !a& to tre!alo povezivati@ ::( tome i jest pro!lem / &to vi jo& niste shvatili da !i to tre!alo povezivati% i to uvijek i u svemu% jer to su elementi cjeline svijeta koji trae me$uso!ni odnos::% planula je jednom

jedna u enica. ::Bi to ne moete vidjeti u svojem duhu pa to ne prepoznajete ni na ovoj slici. "trano vam je to kao &to ste i vi sami se!i strani.:: ::Pa zar pro!lem grafike nije upravo kvadra%"ra kr"#a, ne u matemati kom smislu% ve) u smislu pro!lematike odnosa dijelova unutar cjeline i spram nje:: / pridruuje se drugi u enik. ::ime se to% sa &estarom u ruci% !avi zami&ljeni an$eo% ako se ne !avi krugom. Eto% mjerite% otkrio sam to slu ajno kod ku)e / otvor tog njegova &estara odgovara polumjeru kruga smje&tenom u lijevom donjem dijelu grafike. I kako taj krug ne)emo povezivati s kvadratom kad taj kvadrat visi neposredno iznad an$elove glave@:: ::0ao o!la i) na stripu u kojem pi&e &to zami&ljeni an$eo misli::% rugaju se ovi na suprotnoj strani. Do$e li do takve !urne diskusije% nastavnik tre!a ::spustiti loptu na zemlju::% uostalom na samoj grafici ona se tamo i nalazi. ,e !ismo ni primijetili da je nismo povezali s ma#inim kvadra%om. 'ako je ona% premda mala% u kutu% postala od sredi&njeg interesa% kao da ni eg drugog osim nje tu nema. 'o ona i zasluuje. 0ao takvu od svega odvojenu na najvi&oj mogu)oj razini stvarnosti% u istom poloaju% prepoznali smo je i na Magritteovoj slici. .li tako izdvojena ona ni&ta o se!i ne otkriva. #na se mora povezati s kvadratom% a preko njega sa svime ostalim. Kr"# se i ne moe druga ije o itovati nego na kvadra%", kroz svojevrsnu kvadra%"r" kr"#a% i to unutar jo& ve)eg kvadrata da !i tako u igru u&lo ne samo ono &to je na slici prikazano ve) cjelina unutar koje je ona smje&tena. "vaka slika koja ho)e prikazati cjelinu svojevrsna je kvadra%"ra kr"#a. #na pokazuje svijet koji se kroz taj krug gleda. #no &to je kvadratna slika postavljena uz krug u Magritteovoj nadrealnoj so!i% to je magi ni kvadrat% isto tako postavljen uz krug% u DCrerovoj an$eoskoj radionici. Fvatanjem te veze nadilazimo dimenzije DCrerove grafike da !ismo je tako na&li unutar velikog kvadrata i vidjeli kako je on taj pro!lem tu rije&io. ;latnorezna proporcionalnost na grafici zaista nije prisutna tako da !i nametnula estetski doivljaj slike% nju tre!a tek otkriti% i to spomenutim stvarala kim zahvatom. #na tu nije u slu!i uspostavljanja nekog estetskog ugo$aja% ve) itanja misaonog sadraja. (o avamo je tek kada poveemo kvadrat u gornjem kutu i krug u donjem kutu i kad tu vezu do kraja izvedemo. 9im rezovima %an#en%om &o kr"#" i linijom &o !%rani*i ma#ino# kvadra%a #ra(ika je nezna%no !manjena, njeni r"'ni dijelovi na+li !" !e izvan kvadra%a od 25 &olja, ali nije na&ravljeno nikakvo na!ilje nad !likom. O'o# nename%ljivo!%i &e%erolane zla%norezne &ro&or*ionalno!%i !lika !e i dalje moe &roma%ra%i kao i%ava. 0a!ilje 'i 'ilo "!&o!%avljeno kad 'i!mo inzi!%irali na %ome da !e !lika mora #leda%i kroz %" &ro&or*ionalno!%. Kroz nj" !e ona ne gleda% ve$ misli. Gra(ika rezom "z %an#en%" kruga i !%rani*" magi nog kvadrata li+ena r"'ova do'iva zla%norezne &ro&or*ije. 4na !e moe &odijeli%i na kvadra% i &reo!%ali &ravok"%nik &ro&or*ija zla%no# reza. ,inija koja %ako dijeli #ra(ik" ide "z donj" !%rani*" ma#ino# kvadra%a.

Metodike na o!ene ( enici uo avaju da ta linija dijeli ovostrani kvadrat / dolje od transcendentnog pravokutnika / gore. ,eki primje)uju da duga na horizontu dopire upravo do te granice pa tako predstavlja svojevrsna vrata u vi&u stvarnost. ,eki smatraju da !i sliku i gore tre!alo rezati tangentom spu&tenom na kruni luk duge. 'ako imamo tangentu na kruni luk i gore i dolje. Ionako udaljenost od najvi&eg poloaja duge do ru!a slike nije velika. "vega dva milimetra. 'ako !ismo sliku rezali i po gornjem ru!u. #ni koji su precizno sa &estarom i ravnalom uspostavljali kvadratnu mreu znaju da se slika po gornjem ru!u ne smije tako rezati. 'ime !i se smanjila% premda neznatno% stranica sredi&njih devet kvadrata i sve !i se poremetilo% a kr"# se s ma#inim kvadra%om takvom mreom ne !i spojio. 'akvim primjed!ama otkrivaju se oni koji projekt nisu dovoljno oz!iljno shvatili% nisu se posluili &estarom i ravnalom pa jo& uvijek misle da je ta mrea pri!lina% a ne strogo egzaktna i jedina mogu)a. Da 'i &reo!%ali &ravok"%nik iznad linije koja dijeli ovo!%rano!% od %ran!*enden*ije zai!%a 'io zla%norezni, #ra(i*i %re'a doda%i &raznin" odno!no #ornji dio zla%norezno# vijen*a. 9a &raznina &ri&ada !amoj #ra(i*i. U &raznom malom kvadra%" " #ornjem lijevom k"%", koji od#ovara onom donjem " kojem !e nalazi krug, je!% &ro!%or &redvi1en za nevidljivi krug.

Metodike na o!ene "vatko tko s razumijevanjem slijedi ovo izvo$enje !it )e zapanjen injenicom da gornji prazni red jest dio same grafike. 'aj )e veoma !rzo uo iti Platonovu etverodijelnu odnosno iz nje izvedenu peterodijelnu strukturu svijeta. Evo% tu je ve) gornji nevidljivi i donji vidljivi krug. "amo ih korak dijeli od toga da u preostalom transcendentnom segmentu prepoznaju !lije&o# mi+a, u segmentu predmeta &ravilni dodekaedar, u segmentu odraza odraza uz preslikani kr"# prepoznat )e jo& &!a kao preslikanog !lije&o# mi+a. #ni u enici koji su zastupali tezu da nema nikakvih ::metafizi kih:: razloga da na slici !ude prikazan sam stvaralac re)i )e da ga na slici zaista vidimo% ali kao onog koji poput !lije&o# mi+a uje i koji je poput &!a poslu&an. .li premda prikazan u centru% u tom centru nije on% ve) njegovo !l"+anje i njegova &o!l"+no!%. (ostalom% on nije u centru ako se grafika uzme za se!e. 'u je on sa strane. #n je u centru samo kada se grafika stavi u perspektivu velikog kvadrata. 'ko se!e ponizuje !it )e uistinu uzvi&en% ali tek unutar vi&e perspektive. #naj koji "je isti je onom &o!l"+nom, pa ako je vidljiv u jednom svojem aspektu vidljiv je i u drugom. 'e dvije ivotinje dva su razli ita aspekta an$elove djelatnosti. 'i su isti u enici ve) kod analize Magritteove slike zaklju ili da gornji krug mora !iti nevidljiv da !i se uop)e moglo kroz njega gledati. "ada primje)uju da k tom gornjem praznom redu i nevidljivom kr"#" vode na grafici prikazane postavljene ljestve. Do takva uvida u stvarnost tre!a se popeti% kao &to smo se uostalom i mi popeli.

Gra(ika daje i il"!%ra*ij" !e#men%a mi!li, jedno# " transcendenciji, dr"#o# " ovostranosti. 2i!ao koja !e odno!i na idej" izreen" krugom il"!%rirana je na jedan zai!%a neo'ian nain. Gornji njezin !e#men% slijepim mi&em, a donji psom. 0e 'i na! %re'alo z'"ni%i +%o mi!ao nije il"!%rirana i!%om ivo%injom. Dovoljno je da %o '"d" ivotinje, &remda je %o mo#lo 'i%i ne+%o dr"#o, ali istorodno, !iljke na &rimjer. I!%i je !e#men% " &i%anj", ali ne &rikaz"je !e kao i!%i " transcendenciji i " !e#men%" !jene &redme%a. Kad 'i %o 'ile i!%e ivo%inje nikakav !e me1"!o'ni odnos ne 'i mo#ao me1" %im !e#men%ima &o!%avi%i i izrazi%i. .li kakve veze ima mi!ao koja !e odno!i na idej" ! %im ivo%injama ili 'ilo kakvim ivo%injama/ 2oramo "oi%i da !e D5rer ne kori!%i !amo jezikom petero lane zlatnorezne proporcionalnosti ve$ i jezikom imaginacije kojim !e !l"i apokalipti ka literatura, a i 0ie%z!*3e " ;aratustri. 0je#ov" najd"'lj" mi!ao : vje ni povratak, odno!no vje no kruenje jednakog : !im'oliki &red!%avljaj", a i do!lovno izri u nje#ove ivo%inje orao i zmija. I Oara%"!%ra, mi!lila* kruenja, kao i D5rerov an1eo, penje !e do !voje najdu!lje mi!li. 0je#ov "!&on do najdu!lje mi!li koja $e 'i%i izreena " !redi+njem &o#lavlj" djela, &oinje !a !likom !"nanom !vje%lo+$" o'a!jano# 3orizon%a. U kre%anj" kroz %aj 3orizon% nailazi na lj"d!ke !"&"%nike, &remda i3 %rai. Pridr""j" m" !e ivo%inje orao i zmija, koje ni!" jedna dr"#oj !amo !"&ro%!%avljene, ve$ !" jedna ! dr"#om i "!kla1ene. 4no +%o !" " ;aratustri orao i zmija na Melencoliji I !" slijepi mi& i pas. azlika je " %ome +%o oni ne !im'oliziraj" ponos i lukavost, ve$ slu&anje i poslu&nost i +%o ne izri" idej" kruenja, ve$ je uju i poslu&no !lijede. 2i!ao izreena !likom slijepog mi&a nije izraz odno!no odraz ideje. Pla%onovo imenovanje &ojedini3 !e#mena%a "n"%ar %ran!*enden*ije i ovo!%rano!%i 'ilo nam je do'rodo+lo, ali #a ne moemo " &o%&"no!%i !lijedi%i. )lika slijepog mi&a !im'olizira !l"+anje ideje kruga koja !e sama iz#ovara silaze)i u ovostranost. "ilazak ovi!i o %ome 3o$e li ono uveno 'i%i poslu&ano. U %om !e !l"aj" %ran!*enden%ni !e#men% slu&anja !im'oliziran slijepim mi&om &okaz"je " ovo!%rano!%i kao poslu&nost !im'olizirana psom. )e#men% &redme%a " sredi&njem &olj" il"!%riran je pravilnim dodekaedrom. U nje#a je za#ledan d"'oko zami+ljeni mi!lila*. .li pravilni dodekaedar nije predmet mi!lioeva &roma%ranja, iako !e nalazi " onom !e#men%" koji &o petero lanoj zlatnoreznoj proporcionalnosti &ri&ada &redme%". 9aj !e &redme% nalazi " pravilnom dodekaedru. Pravilni dodekaedar je perspektiva, odno!no prostor " kojem je &redme% mi!lioeva &roma%ranja vidljiv, odno!no misliv. Pravilni dodekaedar jedno je od &e% &ravilni3 #eome%rij!ki3 %ijela kojima Pla%on " 'imeju &ridaje kozmolo+ki znaaj. 9a !" %ijela a%omi od koji3 je !ve &o!%oje$e !a!%avljeno, a mo#" !e ra!%avi%i na &ravilne mno#ok"%e od koji3 !e &onovno !a!%avljaj". Dodekaedar je iznimka, on je vjei%o !%a'ilan i ne"ni+%iv. )ve o!%ale (i#"re, a %o znai i !ve &o!%oje$e, !va 'i$a koja !" !a!%avljena od %i3 (i#"ra !mje+%ena !" "n"%ar dodekaedra. 4n je &ro!%or "n"%ar koje#a je !mje+%en i%av kozmos.

Gleda%i " pravilni dodekaedar za&ravo znai #leda%i " i!%in!ki &oredak !vi3 'i$a, +%o od#ovara #ledanj" !vije%a o!vije%ljeno# &"nom i i!%in!kom !vje%lo+$". 0a Melencoliji I &ravilni dodekaedar je!% prostor "n"%ar koje# !ve +%o je!%, !vako 'i$e, moe 'i%i vidljivo, odno!no mi&ljeno " !vojoj istini, odno!no " !vojoj ideji. 4no +%o mi!lila* #radi je!% ovo!%rani kozmo! koji ne moe "!&je%i 'ez &ri!"%no!%i ono# %ran!*enden%no# kozmo!a " njem". 0e "!klade li !e %a dva &ore%ka, ne '"de li na zemlji kako je na ne!u, %a $e !vje%!ka #radnja nai$i na ne!avladive %e+ko$e. 9e %e+ko$e mi!lila* &romi+lja kao me%a(iziki &ro'lem odno+enja "n"%ar ovostranosti i %e ovostranosti !&ram transcendencije. .li &rije !ve#a #ledanje &redme%a kroz pravilni dodekaedar je!% #ledanje kroz zlatnoreznu proporcionalnost koja je n"ni "vje% kon!%r"k*ije %o# &ravilno# %ijela. Pravilni dodekaedar je!% njezino utjelovljenje. Predme% koji mi!lila* #leda, odno!no mi!li " kozmikom &ore%k" &ravilno# dodekaedra je!% kr"#. 4n !e moe vidje%i !amo " %oj &ro&or*ionalno!%i, i %o kao onaj koji je od nje neodvojiv : nje#ova je &ro&or*ionalno!% zla%norezna &ro&or*ionalno!%. Kroz %" &ro&or*ionalno!% on !e ne vidi onako kako #a vidi #eome%rija, ve$ onako kako !e on !am &okaz"je. . &okaz"je !e kao ono kroza +%o !e ne !amo on ve$ i !ve +%o je!% moe vidje%i " !vojoj i!%ini. I !ama #ra(ika Melencolija I je!% &redme% koji !e moe "i!%in" vidje%i #leda li !e kroz &oredak !im'oliziran pravilnim dodekaedrom, jer %o +%o je na njoj &rikazano &o!%aje vidljivo %ek kroz zla%norezn" &ro&or*ionalno!% kvadra%a od 25 &olja. 9ek " %om kozmo!" pravilnog dodekaedra kr"# !e "oava kao #lavna %ema #ra(ike. 9ek " %om kozmo!" moemo %aj kr"# dove!%i " vez" mi+lj". 9a o%k"d nam "o&$e !e#men% mi!li 'ez Pla%onove analo#ij!ke &ro&or*ionalno!%i i iz nje izvedene zla%norezne koja nam omo#"$"je da #a "oimo/ )amo " kozmo!" zla%norezne &ro&or*ionalno!%i moe !e mi!ao " mi&ljenju okren"%i iz uvenog " prihva)eno. )amo " kozmo!" zlatnorezne proporcionalnosti kao cjeline #ra(ike moe !e &redme% &okaza%i " zla%noreznom &ravilnom dodekaedr" kao dijelu #ra(ike. Izvan zla%norezne &ro&or*ionalno!%i #ra(ike &ravilni 'i dodekaedar 'io jedno &"ko &ravilno %ijelo ij" 'i!mo !im'olik" morali %"mai%i izvana, a ne iz nje !ame. . i%ava #ra(ika ne 'i 'ila ono +%o !mo ovdje &okazali : kvadra% "n"%ar kvadra%a kao !lika "n"%ar !like, odno!no jedna " !e'i za%vorena !lika *jeline !vije%a analo#na !vije%" koji "i!%in" je!%.

Metodike na o!ene 0rajnji domet toga nastavnikova i u enikova stvarala kog promi&ljanja ne)e !iti razumijevanje gore postavljenih teza o krugu i zlatnoreznoj proporcionalnosti. 0ao &to smo ve) spomenuli% nastavnik moe te postavke ostaviti upitnima. Poeljno je &to prije vratiti se Magritteovoj slici% a preko nje slikarstvu uop)e ukoliko ono podraava cjelinu svijeta% ukoliko ono tematizira pro!lematiku najvi+e ideje !ez koje takva podraavanja ne moe !iti. 'o je povratak uo avanju odnosa te najvi+e ideje i same slike.

)vaka !lika koja 3o$e &odraava%i *jelin" !vije%a je!% kvadrat i na njoj je o!%varena !vojevr!na kvadratura kruga %ime +%o je !%varno!% " *jelini za3va$ena na njoj "&ravo kroz %aj krug &rikazana. Oai!%a nije !l"ajno +%o je &rva &rava a&!%rak%na !lika 'ila ona Kazimira 2aljevia <191?= koja &rikaz"je *rni kvadra% na 'ijeloj &ovr+ini. .ko 3o$emo 77o!lo'odi%i "mje%no!% od %ere%a !vije%a &redme%a77, kao +%o je %o oajniki 3%io 2aljevi, a !am %o kae " !vojem" mani(e!%", 77onda moramo &ri'je$i lik" kvadra%a77. In%ere!an%no da je #o%ovo i!%ovremeno <191@.= 2ar*ell D"*3am& na !vojoj izlo'i izloio jedan &"ki, #oli &redme%, naime no!iljk" za 'o*" koja je do&l"%ala na o'al" mora. .ko je *ilj "mje%no!%i o&ona+a%i &redme%, nije li onda razlonije !am &redme% &o!%avi%i kao "mje%niko djelo/ 4'a !" djela izraz nemo$i "mje%no!%i da &okae &redme% za3va$en " *jelini, izraz ra!*je&a izme1" !like i !%varno!%i koj" !lika mora &rikaza%i. Oa%o !e ! jedne !%rane &rikaz"je !lika 'ez &redme%a, a ! dr"#e &redme% izvan !like. 0emo$ "mje%no!%i ne lei " njoj !amoj, ve$ " !%varno!%i !vije%a koja je ra!*ije&ljena. 9ako !e %" oi%"je i mo$ "mje%no!%i da na %aj ra!*je& !vije%a, ra!*je& "n"%ar lj"d!ko# djelovanja, "&ozori. I ovdje !e "mje%no!% &okaz"je kao &rava "mje%no!% jer vidi ono +%o je &ozvana vidje%i. 0a mno#im djelima moderne "mje%no!%i &ojavi% $e !e krug kao ono iz ije# !" !klada !%varno!% i mo#"$no!% njezina &rikazivanja " *jelini i!klj"eni. Ponekad je on ra!*ije&ljen ili de(ormiran, a &onekad &o!%avljen vi!oko i nedok"ivo iznad *jelok"&ne !%varno!%i, kao na !li*i 9ranice shva)anja Pa"la Kleea. 9" !e !%varno!% &rikaz"je kao !loena !%r"k%"ra lje!%ava, !va je &re%vorena " va&aj da '"de nadi1ena.

Metodike na o!ene ,isu li to one iste ljestve koje je u enik uo io na DCrerovoj grafici% s tom razlikom &to je DCrer penju)i se njima prekora io #rani*" !3va$anja, a 0lee to ne moe. 0omentiraju)i tu sliku u 8ungovu djelu Eovjek i nje#ovi !im'oli *;agre!% 3GH<% str. 1I<+ .. 8affe upozorava na 8ungovu tvrdnju da se krug kao ujedinjavala ki sim!ol javlja u umjetnosti% u snovima% u vizijama samo ::kada postoji potre!a da se izrazi ono &to misao ne moe misliti% ili &to se samo sluti% ili osje)a::. 0od DCrera i Magrittea krug nije samo sim!ol nedohvatljivog ve) predmet koje se ne samo pokazuje ve) i promi&lja% a pokazuje se i to kako sve &to jest i slika sama unutar njega !ivaju vidljivi. Uz 2a#ri%%eov" i D5rerov" ima jo+ !lika na kojima !e krug &ojavlj"je " vezi ! kvadratom. 9aj kvadra% ne mora 'i%i "vijek !lika, on moe 'i%i #eome%rij!ka a&!%rak*ija, a &onekad je %o o#ledalo. 9ako $emo na !li*i Pa"la 0a!3a 0rajolik iz sna, koja je na!%ala &od 2a#ri%%eovim "%je*ajem, nai$i na k"#l" &ored veliko# kvadra%no# o#ledala " kojem !e o#ledava &riroda iza na+i3 le1a ! mno+%vom k"#li koje daleko na 3orizon%" &relaze " k"#l" ! najvi+e mo#"$e razine, koja !ve o!vje%ljava da 'i mo#lo "o&$e 'i%i vidljivo : )"n*e. Or*alo je %ako1er !lika. 4no moe 'i%i " ("nk*iji &"ko# odravanja, ali kod 2a#ri%%ea i 0a!3a ono je #rani*a i &rijelaz " nadrealno.

U!#e$to %ak&#'ka 8avili !mo !e likovnim djelima, ali ne ! e!%e%!ko# odno!no "mje%niko# a!&ek%a. In%ere!irala !" na! z'o# ono# +%o je na njima (ilozo(!ki relevan%no, a %o je &romi+ljanje jedno# *jelovi%o#, " !e'e za%voreno# !vije%a koji !am !e'e o%kriva "kaz"j"$i &ri%om na !%r"k%"r" !vije%a oko na! " koji !e, "koliko &odraavamo nje#ov" krea%ivno!%, i !ami "klj""jemo. 9" !%r"k%"r" &re&oznajemo ak i " !%r"k%"ri do#a1anja " razred", "koliko !e " njem" do#a1a krea%ivna na!%ava. 9o je na!%ava koja izo+%rava "enikove !&oznajne !&o!o'no!%i, &ro+ir"je nje#ove d"3ovne 3orizon%e, koja #a o!&o!o'lj"je za &lodono!nije &ri!vajanje !vije%a. 4na mak!imalno an#aira !ve nje#ove d"+evne mo$i jer " !vije%" o%kriva dimenzij" "de!no!%i i vrijedno!%i koje ivo% ine rado!nim. 0o da li ovdje &on"1eni &rojek% zai!%a omo#"$"je %akv" na!%av", %o o!%aje o%voreno. 4!%aj" mno#e !"mnje i &i%anja. Ueni*i koji $e !e " njem" ok"+a%i &i%a% $e !e koliko oz'iljno mo#" "ze%i ovdje &on"1ene !adraje, koliko !" ovdje izreene %eze 77znan!%vene77, +%o o !vem" %ome ka" a"%ori%e%i/ 0a!%avni*i $e &i%a%i je li " ovom &rojek%" zai!%a !ve eviden%no. 2oe li !e #imnazijala* !a !vojim !kromnim &redznanjem !am, neovi!no o 77a"%ori%e%"77, "vjeri%i " odrivo!% i vrijedno!% izvedeno#/ ."%or #a 3o$e "vjeri%i da je %o "&ravo %ako. >ilj "enja (ilozo(ije

me1" o!%alim i je!% o!lo'a1anje od idola, &redra!"da, &o!e'no oni3 o 77a"%ori%e%ima77. 4na %re'a &omo$i "enik" da !amo!%alno &ro!"1"je. 2oda je jedan ovakav kon%roverzni !adraj &oeljan ma%erijal za jedn" %akv" vje'". U a"%orovoj na!%avnikoj &rak!i ! ovim ma%erijalom naje+$e &i%anje koje "eni*i &o!%avljaj" je!% je li Pla%onova (ilozo(!ka !%r"k%"ra zai!%a &ri!"%na " &on"1enim "mje%nikim djelima ili j" je na!%avnik !am "#radio da 'i je %ako %amo i &rona+ao. ."%or %vrdi da je &"% do %e !%r"k%"re &ri!"%ne " djelima " !amim %im djelima &ro3odan, da #a !va%ko moe "oi%i i !am njime &ro$i. .ko #a ni!" "oili i !ami njime i+li, ve$ &re%&o!%avljaj" da !" 'ili vo1eni name%n"%im &"%em, neka #a &ok"+aj" jo+ jedan&"% &ro$i. Primije%i% $e da !e %" do#a1a neka vr%nja " za%vorenom kr"#", ali %o nije 'ilo kakav kr"#, ve$ onaj koji !e " (ilozo(iji zove 3ermene"%ikim. Kako je 3ermene"%ika veoma za3%jevna %ema koj" !rednjo+kol*i %e+ko mo#" raz"mje%i, a %re'ali 'i je "&ozna%i jer "z ded"k%ivn" i ind"k%ivn" me%od" &red!%avlja %re$" %radi*ij" " me%odolo#iji znano!%i, %akvo $e i!%raivanje 'i%i od velike &omo$i. U ovom !e %ek!%" n"di !vojevr!na vje'a iz 3ermene"%ike, %im vi+e +%o je &redme% i!%raivanja krug !am. 0a na+im !e !likama krug nalazi kao &rikazani !adraj, ali mi nailazimo na !%r"k%"r" kruga i " kon!%i%"*iji !ami3 !lika. 0ije "dno da " %ok" raz"mijevanja %akve !%r"k%"re !&oznamo da !e " njoj, raz"mijevaj"$i je, kre$emo. 8ilo 'i zai!%a "dno da " %"maenj" i raz"mijevanj" kruga nai1emo na ne+%o dr"#o, a ne na kre%anje " njem". Pro'lem je !amo " %ome koliko !mo m" poslu&ni i koliko !e dajemo od nje#a " njem" vodi%i. Dedan od naje+$i3 dojmova koji ovaj &rojek% izaziva kod "enika je!%A !ve je %o i&ak !amo i#ra, %o in%ere!an%nija, krea%ivnija, &lodono!nija +%o !e oz'iljnije !3va$a. 9e+ko je &ovjerova%i da je D5rer namjerno " jedan %akav "de!an me1"!o'an odno! &o!%avio krug i kvadrat, da je i dr"#e !adraje iza'rao i raz"mje!%io %ako da '"d" %om odno!" &odre1eni i da zajedno izri" jedn" %ako !loen" (ilozo(!k" kon*e&*ij" !vije%a i da je %o %ek nakon &e% !%olje$a o%krio neki #imnazij!ki &ro(e!or koji, e%o, %o njima "&ravo &reno!i. 9a !i%"a*ija moe 'i%i "zvi+ena, a moe &o!%a%i krajnje 'izarna, " kojoj $e na!%avnik i!&a%i Don Q"ijo%e, a "eni*i o!vije+%eni )an*3o Pan!aG !ve ovi!i o na!%avnikov" "mije$" i nje#ov" !%av" kako &rema "eni*ima, %ako i &rema !adraj". No$e li !e on &o!%avi%i kao neka znan!%vena ili (ilozo(!ka veliina ili $e !e "!&je%i &o%&"no &ov"$i iz !redi+%a i#re, o em" kao n"nom, da 'i i#ra "!&jela, i !am #ovori/ Ulo# " i#ri &o!%aje jo+ ve$i kad !e &re%&o!%avi da je (ilozo(!k" !%r"k%"r", koja je i " jednom i dr"#om dijel" zai!%a &ri!"%na, D5rer "#radio " !voje djelo &o!ve ne!vje!no i da je %o djelo 2a#ri%%e ne!vje!no o&ona+ao. Dedan je "enik &rimije%io da %ako ne+%o !lijedi ak i iz analize "&ravo %i3 djela, #dje !e %vrdi da je "mje%niko !%varala+%vo "!a#la+eno !a !%varalakim inom 8ojim, da " njem" "mje%nik !am !e'e nadilazi &a e!%o i nije " !%anj" o!vije!%i%i !ve ono +%o !%vara. Oa%o ne 'i %re'alo 'i%i "dno +%o !e " %im djelima, a i me1" njima, do#odilo jedno %ako "de!no !la#anje, !lino onom "de!nom !la#anj" 'rojeva "n"%ar ma#ino# kvadra%a iznad an1elove #lave. ."%or je !klon &rikloni%i !e %akv" !%anovi+%". Uo!%alom, nalazimo #a i " knjievno!%i. 9ako .drian ,everkin " 2annov" roman" Doktor 6aust &roivljava !lina "de!na &okla&anja, a kvadra% ! ove #ra(ike vi!i na zid" i nje#ove radne !o'e. 2oderni "mje%ni*i

"&ravo oajniki "de za %im da im !e %akvo +%o do#odi, &a !e &re&"+%aj" !%r"ji !vije!%i ili &ak &"kom !l"aj". Oar nije Doan 2iro odlazio j"%rom na &la" &ok"&i%i !%vari +%o i3 je more iz'a*ilo nadaj"$i !e da $e nai$i na nek" "de!n" kom&ozi*ij" koja nadilazi one +%o i3 ovjek !&"%an raz"mom moe !%vori%i/ 0o i#re .driana ,everkina i neki3 !"vremeni3 "mje%nika &re&"+%ene e!%o de!%r"k%ivnom %ok" &od!vije!%i mo#" !e oi%ova%i kao o&a!ne. U njima nedo!%aje &ri!"%no!% !vje%lo!%i uma ili ono# +%o Pla%on zove najvi&om idejom, 'ez koje !e ni+%a ne moe "i!%in" vidjeti. . " ovoj na+oj i#ri ni!mo 3%jeli ni+%a dr"#o ne#o !amo nj" !lijedi%i, i %o %amo #dje !mo na njezin %ra# nai+li.