You are on page 1of 327

27-28

Na osnovu mi{ljenja Ministarstva kulture Republike Crne Gore br. 03-780/2 od 3.7.2000. godine ~asopis je trajno oslobo|en pla}anja poreza na promet

Podgorica, 2004.

Osniva~ i izdava~ UDRU@ENJE "ALMANAH" PODGORICA Predsjednik HUSEIN BA[I] Urednik


[ERBO RASTODER

Redakcija:
HUSEIN BA[I], ZUVDIJA HOD@I], ATVIJA KEROVI], MILIKA PAVLOVI], [ERBO RASTODER, ASIM DIZDAREVI], SENAD GA^EVI], ESAD KO^AN, SULJO MUSTAFI]

Sekretar Redakcije
ATVIJA KEROVI]

Lektura:
ZUVDIJA HOD@I] SULJO MUSTAFI] Cijena broja 10

Korice
Kupola Husein-pa{ine d`amije u Pljevljima Detalj minijature na margini Kur'ana u pljevaljskoj d`amiji

Likovni prilozi u ovom broju: Abaz Dizdarevi}

^ASOPIS ZA PROU^AVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA

27-28
ISSN 0354-5342 Podgorica, 2004.

SADRAJ BATINA Ismet Rebronja, Lirska saoptenja Saita Orahovca ......................... Jaar Redepagi, Bitna obeleja poezije Saita Orahovca i njegov doprinos folkloristici ................................................................. Faruk Dizdarevi, ena u stihovima u knjizi "Stare narodne pjesme" Saita Orahovca ............................................................................ Ismet Markovi Plavnik, Poezija Saita Orahovca: obnavljanje percepcije .................................................................................. Medisa Kolakovi, Balade sa motivom smrznute neveste u zbirci Saita Orahovca "Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine" .. Zlatan olakovi, Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed? ........ Alija Dogovi, Porijeklo i znaenje nekih toponima ...................... Adnan irgi, Karakteristike govora podgorikih muslimana ........ Jusuf Mari, Neka obiljeja gradske pjesme stare Podgorice .......... Slobodan Drobnjak, Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva onogoko-nikikog kraja 1688-2003. ........................... Vuksan Vuksanovi, Frithjof Schuon - Dimenzije Islama ............... ISTORIJA Adnan Preki, Islamska zajednica u Pljevljima (II dio) ...................... Redep krijelj, Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945) ..... AKTUELNOSTI Aleksandar Saa Zekovi, Mediji i manjinski narodi u Crnoj Gori (Promoteri tolerancije i uvari identiteta) ............................... Miodrag Todorov Bojovi, Pljevaljski Muslimani/Bonjaci izmeu stvarnosti i iluzije ......................................................................... Sefer Meedovi, Klevetniki pamflet .............................................. PORTRETI Abaz Dizdarevi ................................................................................ KNJIEVNOST Kemal Musi, Fehima ...................................................................... Redep Nurovi, Pria .....................................................................

9 13 25 35 41 47 69 89 117 121 155 159 201

243 253 259 263 267 273


5

DOKUMENTI Predrag Vuki, Iseljavanje muslimana iz Podgorice u toku 1909....... PRIKAZI Suljo Mustafi, Zuvdija Hodi, Neko zove, Almanah 2004 ............ Sit . boti, erbo Rstoder, Crn Gor u egzilu 1918-1925, knj. I-II, Istorijski institut Crne Gore/lmnh, Podgoric 2004, 1147 str. .......................................................................... Milika Pavlovi, Zaviaj - trajna boja bia i metafora svijeta (Redep Nurovi: "Djed Fehim i estoprsti Hrusto", Almanah, Podgorica 2004.) ....................................................................... Mehmed edovi, Milika Pavlovi, Poslije ae, Bosanska rije, Tuzla, 2004 ............................................................................... Sait . aboti, Taksirat u Kemalovim priama (Kemal Musi: Zasjeda, NIP Poljopress-Revija Polje, Bijelo Polje 2004.) ...... Zejir Hasi, Mehmed edovi, Sjena Kurjaka, Bosanska rije, Tuzla 2004 ................................................................................ Mahmut Kala, Rifo-Rika Hadi, Roajske djeije igre, Centar za kulturu, Roaje 2004. ................................................................ Redep krijelj, Pria u turskoj knjievnosti ("Turska pria", izbor i prevod Ksenija Golubovi-Brejk, Nolit, Beograd 2004.) ....... Zvonko Femi, Novopazarski zbornik, 27/2003. ............................. Duica Minjovi, Beskonanost prie (Novak Klibarda: "Iz prie u priu", CID, Podgorica, 2004 ...................................................

277 287 289 299 307 313 323 327 329 337 341

Batina

U okviru Knjievnih susreta odranih u Plavu 6. i 7. avgusta 2004. godine, organizovan je Okrugli sto povodom obiljeavanja 95. godinjice roenja Saita Orahovca. Radovi koje objavljujemo su sa tog skupa.

SAIT ORAHOVAC (1909-1992) Sait Orahovac, roen u Podgorici 24. maja 1909. godine. Umro u Sarajevu 21. novembra 1992. godine. U Sarajevu zavrio filozofski fakultet, grupa istorija jugoslovenskih knjievnosti i srpskohrvatski jezik. Doktorirao iz oblasti folkloristike. Bio lan Udruenja knjievnika BiH i lan Drutva za obradu folklora. Za knjigu Sonetna senenja, 1957. godine dobio nagradu Udruenja knjievnika BiH. Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade republike Bosne i Hercegovine. Dobitnik je i Povelje zaslunog graanina Sarajeva. Odlikovan Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Sait Orahovac je objavio knjige: Vihori uzdaha, Knjiara Ujedinjenje, Podgorica, 1928. godine; Nemirne svetiljke, Dioniarska tamparija, Sarajevo 1930; Motivi iz Bosne, tamparija emic, Sarajevo, 1931. i 1933; Potezi Ulijevo, 1932. godine (zabranjeno); Usponi, Knjiara brae Kavaja, Niki, 1933. (zabranjeno); Stihovi raba Saita, tamparija O. Semia, Sarajevo, 1936; Lirska saoptenja, Sarajevo 1938, i tamparija Grafika, Beograd 1939; Vrisci i kliktaji, PTT, Sarajevo 1946; Soneti, autorsko izdanje, Sarajevo 1953; Sonetna senenja, autorsko izdanje, Sarajevo 1957; Korak do zida, Veselin Maslea, Sarajevo 1966; Soneti i minijature, Svjetlost, Sarajevo 1971; Izbor pjesama, Veselin Maslea, Sarajevo 1974; Krug se zatvara, Veselin Maslea, Sarajevo 1980; Slapovi, Pobjeda, Titograd 1983; Niz grebene i sprudove, GG, Sarajevo 1990; Minijature, (????).
7

Sait Orahovac je priredio sljedee knjige: Pjesme o narodnim herojima, est izdanja od 1952. do 1972; Savremene narodne pjesme iz borbe i obnove, Svjetlost, Sarajevo 1957; Partizani u anegdotama, Svjetlost, Sarajevo, I/1960, II/1964, III/1966; Anegdote o naim knjievnicima, Svjetlost, Sarajevo 1961; Vedrine duha, izbor anegdota iz NOB-a, Veselin Maslea, Sarajevo 1970; Narodne pjesme bunta i otpora, Svjetlost, Sarajevo 1971; Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1968; Pjesme bunta i otpora, Narodna armija, Beograd 1976; Stare narodne pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1976; Muslimanske narodne pjesme, Rad, Beograd 1977; Biserna ogrlica, Na glas, Banja Luka 1990. Pojedine pjesme Saita Orahovca su prevedene na ruski, bugarski, makedonski, slovenaki, eki, poljski, albanski, turski, azerbejdanski, arapski, francuski i engleski jezik.

Ismet REBRONJA LIRSKA SAOPTENJA SAITA ORAHOVCA Jo 1928. godine jedan mladi, imenom Sait Orahovac, e u knjizi pesama Vihori uzdaha rei ovako: Od kako me svemir dade Stalno brodim laom varke, Laom koja ne imade Ni krmila ni katarke. U zavrnoj istoimenoj pesmi knjige Krug se zatvara pesnik Orahovac e u zreloj dobi rei ovako: Sve to sam htio rei, to sam reko, Kakvog li smisla sricat versi nove? Plovnue lae! Neka ih nek plove, Na njima nikad nita nisam steko. A ve u prethodnoj pesmi Obmana iste knjige, pesnik veli da je gledao u krivo ogledalo, i da je obmana sve to je rekao. Svi pravi pesnici sumnjaju u svoje delo. No, u Orahovca je moda uticalo i to to mu je kritika upuivala prekore da je mogao biti bolji. Ljubomir Cvijeti zakljuuje da bi Sait Orahovac imao svoje izrazitije trenutke da je vie bio okrenut sebi a manje u misiji narodnog tribuna. Taj zakljuak Cvijeti donosi na osnovu pesama koje sadre nepatvorenu artikulaciju i koje su nastale u razliitim fazama pesnikovog stvaralatva. Cvijeti tako izdvaja pesme: Dvoje starih, Selo Vladne, Novembar, Tijelo ene, uma, Trenja u cvatu. No, naveu ovde jednu strofu ovako: Kasaba gnjije u kalu i kisne Ko stari kobac na trulom panju.
9

Ismet Rebronja

I sve je pusto. Mrtvaja. Da svisne Srce u biu ko crvi u gaju. Kada bi ovi stihovi bili licitirani na nekom TV kvizu, na primer, da li pripadaju Borisu Pasternaku, Saitu Orahovcu, Vojislavu Iliu ili Viljemu Jejtsu, publika koja bi prispela u pomo, verujem da bi glasala ovako: Pasternak 25 odsto, Ili 40 odsto, Jejts 30 odsto, a Orahovcu bi ostalo moda 5 odsto. Moda bih i ja tako savetovao nekom takmiaru, ako bi me ovlastio da mu pomognem u nagaanju, naravno pre iitavanja stihova Saita Orahovca, posebno njegove pesme Novembar iz koje su i iskazani stihovi. Hou da kaem da neko moe biti dobar, da ne kaem veliki pesnik, iako ima samo jednu jedinu dobru pesmu, pa i jedan jedini veliki stih. Taj stari kobac na trulom panju, je veliki stih, on je sam po sebi velika pesma. ak i da je sav svoj talenat upotrebio za oblikovanje vlastite poezije, Orahovac ne bi bio to to danas jeste. Rani Orahovac, Orahovac izmeu dva svetska rata, je previe urio. Iao je napred. On je istovremeno tvorio buntovni stih, pastoralu, idilu, refleksiju sve do didaktikih tiva. Orahovac je uvek bio na strani pravde. On je pripadao jednoj sjajnoj jugoslovenskoj eliti koja je htela da menja postojee stanje. I u tome je uspela, iako danas mislimo da je to bila zabluda, suvie verujui savremenom tetoviranom kapitalizmu. Orahovac je vizionar. Rani Orahovac se bavi veitim temama. On razlikuje dobro od zla, on je za svetlost a ne za tamu. Njegova rana pesma, Balada devojci sa sela je i danas aktuelna jer stihuje traginost lakoverne devojke koja pada u ruke trgovcu robljem. Umesto obeane svile, kadife, meda i ukusne hrane, devojka posve propada, kao to i danas propadaju mnoge devojke, ostavljajui o direke i sebe i svoje uvojke. No, nije Orahovac samo socijalni pesnik. I nije samo buntovnik. On je i lirik. Orahovac esto naglaava svoju pastoralnost, veze svoju bukoliku poeziju. U njegovom zaviajnom miljeu su i Pan i Feb, ali i jeam, klasje, lisje, telo ene, flora i fauna. Njegova pesma Seljak nije samo tivo didaktike, koje moe da primi svaka itanka, ve je to vezanost oveka za Majku Zemlju. ovek miluje Zemlju, a sama zemlja mu uzvraa svojim plodovima. Kada se Orahovac buni, kad vidi patnju ratara, jedino eli da bude lake i oveku i volu, kako i veli u jednoj pesmi. Pesnikova ogorenost se razvija tek onda kada drugi ovek iz neshvatljivih razloga ne eli da bude lake onom oveku i njegovom volu. Orahovac grli jagnje, miluje neku vunicu, hoe da miluje petla, a petao je, iako pitom, ipak ptica, potom eli da zagrli vola koji pokazuje ro10

Lirska saoptenja Saita Orahovca

gove, ipak sumnjajui u ovekovu nameru. Leto, zrenje, klas, oblak, hrast, list. To nisu samo obine rei iz nekog renika. To je pesnikovo oblikovanje plodova Majke Zemlje. Orahovac se tome divi. On je zanesen lepotom svog zaviaja. On imenuje i otkriva zaviajnost kao i to to ini i Vergilius, Horatius, Ovidius ili Seneka. U nas je, uopte, malo pesnika koji su gajili pastoralnost ili idilu, ili refleksilu. Orahovac ne nastavlja samo genijalne rimske pesnike, ve i genijalnog Vojislava Ilia. U elegiji Zaputeni istonik stara osuena kruka Vojislava Ilia je ko crna ogromna ruka. I takva namuena kruka jo brani izvor. Svoju kruku Orahovac pamti jo dok je bila prut, potom prati njen rast sve dok je za nju pastir mogao da vee svoju kravu. I na kraju, stablo vie nije stablo, ve je slino trulom direku u gradu, ekajui tupu sekiru. Jedan sonet Saita Orahovca posveen je njegovoj deci, sinu i kerci. Pesnikova deca su kao cvee na proplanku, on ih brani od smeta i od kosaa, dok ne puste ile. Dakle, Orahovac je skoro uvek u svom rodnom miljeu, uz svoju pastoralnost, uz svoju pesmu. Inae sami soneti Saita Orahovca su najuspelije njegovo pesniko dostignue. Jedan sonet nosi naslov Drama. Taj sonet je doista drama, ovekova drama. Dok u jednom svom sonetu Tanasije Mladenovi kae: I ljubav e s naim telima zasvagda istruliti, tako i Sait Orahovac veli da Sve vie gasne arite mog hrama. Tamo gdje vele da ljubav postoji Istina otkri da postoji Drama I u toj Drami, toj meavi zala Nesta mi zanos, nesta ideala. ovekovo telo svakako ima svoj kraj pa e se, konano, smiriti u nekom lijesu koji od stabla tee una, pre no to steak bude dovezen posredstvom nekog una, kako bi to rekao Skender Kulenovi. Uz Saita ovde namerno pominjem Tasu i Skendera. Sva trojica su pisali sonete. I danas volim te pesnike i njihove sonete. Imao sam ast da ih sretnem. Bili su to divni ljudi, a ima ta i da se pamti: ostavili su poeziju za venost. Reeno je da bi Orahovac bio bolji pesnik da je manje bio narodni tribun. Da, ali je Orahovac ostavio ime preko korica velianstvenih knjiga kao to su Sevdalinke, balade i romanse ili Stare narodne pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine. To je ogromno naslee, ogromna zaostavtina za budunost. Orahovac je pre svega nastavio delo Mehmed-bega Kapeta11

Ismet Rebronja

novia Ljubuaka, ali i Safet-bega Baagia. On se u drugoj Jugoslaviji i najpredanije bavio narodnim stvaralatvom. Nije Sait Orahovac tako sluajno sainio te debele zbirke epike i lirike. On pomou srca i ui (kao Heleni preko onoga to formuliu kao hetor, ili Arapi preko svog swda) dolazi do zanosa, do sevdaha i do sevdalinke. Sve je to proisteklo iz njegovog bia koje se zaelo tu na poljima oko Podgorice i u podgorikoj narodnoj lirici. U biu koje se rascvetalo tek u Sarajevu, tek u Bosni, u uzdahu i setnom sevdahu, tamo gde miriu due, dojke i dunje, gde pada snijeg i na behar i na voe.

12

Jaar REDEPAGI BITNA OBELEJA POEZIJE SAITA ORAHOVCA I NJEGOV DOPRINOS FOLKLORISTICI Izuzetno mi je drago to je ovaj skup vezan za ime plodotvornog i u mnogo emu originalnog pisca Saita Orahovca. Prisetimo se da je Orahovac bio toliko zaokupljen temama i idejama iz bosanske i drugih sredina i iz svakodnevnog ivota. Duboko je oseao oveka, doivljavao ljudske sudbine, strepnje, patnje i stradanja. Sait Orahovac je autor preko 20 knjiga poezije i proze i bez sumnje znaajno ime u istoriji bosanske literature XX stolea. Spadao je u inventivne i zaslune knjievne stvaraoce to potvruju njegove brojne knjige poezije i bogato ivotno delo. Uporedimo li mu zbirke pesama izmeu dva svetska rata, a to su: Vihori uzdaha (Podgorica, 1928), Nemirne svetiljke (Sarajevo, 1930), Motivi iz Bosne (Sarajevo, 1931), Usponi (Niki, 1933) i Lirska saoptenja (Sarajevo, 1938, drugo dopunjeno izdanje u Beogradu 1939) sa knjigama nakon 1945., gde spadaju Vrisci i kliktaji (Sarajevo, 1946), Soneti (Sarajevo, 1953), Sonetska senenja (Sarajevo, 1957), Korak do zida (Sarajevo, 1966), Soneti i minijature (Sarajevo, 1971), Izbor pjesama (Sarajevo, 1974), Krug se zatvara (Sarajevo, 1980), Slapovi: izabrani i dopunjeni soneti (Titograd, 1983) i Biserna orglica (Banja Luka, 1990) moemo konstatovati nekoliko bitnih i zajednikih obeleja Saitove poezije. Prvo je njegova lirika, odnosno lirske pesme kojima je izraavao doivljajnost i emocionalni i refleksivni odnos prema ivotu i sveukupnoj zbilji. Lirika mu je ivopisna, zrelo oblikovana, zasnovana i na narodnom melosu. Odlikuje se lirskom meditacijom i modernim izrazom. Katkada je buna i opora prema tokovima i trenutanosti sveta. Izdvajaju se njegove zbirke lirike: Vihori uzdaha, Nemirne svetiljke, Usponi, Motivi iz Bosne, Lirska saoptenja, Vrisci i kliktaji, takodje Soneti, Sonetska senenja i Korak do zida. Da se Saitove pesme prepoznaju i izdvajaju po lirskim elementima (emotivnou, traenjem lirskog izraza, upeatljivou slika, zaljubljenou u tradiciju i sl.), potvruju mnogobrojni primeri njegovih
13

Jaar Redepagi

pesama. Tako u pesmi: Susret u zaviaju (u knjizi Soneti i minijature, 1971), autor navodi i ove stihove: Taj susret tako dugo eljkovani U zaviaju - pun je uzbudjenja: Jaruga svaka i grm svaki - znani, livade travne, grane pune vrenja. Saitova lirika ujedno je spona socijalnih zbivanja, rodoljubivih emocija i individualnih nadahnua. Drugo, Orahovac u kontinuitetu, naroito izmedju pedesetih i sedamdesetih godina XX stolea brino neguje sonete, dakle pesmu, poglavito lirsku sa nekoliko strofa. Autori soneta u nas poznati su Preern, Dui, anti, Nazor, Krlea, Azem Shkreli, Enver Gjerqeku i drugi. Sait neguje i minijature, kratke pesme, u formi skica. Tree obeleje ove poezije su socijalni motivi, pre svega nemiri i ivotne nedae izmeani sa autobiografskim elementima, to je zajedniko manje-vie za sve njegove knjige poezije i pesnitvo u celini. Pesmu "Porijeklo" (u knjizi "Korak do zida", 1966) Orahovac poinje: I pita - ko sam? Evo, putem rime, Ja u ti rei o porijeklu naem: Niti mi beg je, niti aga ime, Nit sablju paem, niti ata jaem. U toj istoj pesmi navodi da nije roen u miru i srei, da mu je otac bio "ratar u prostoj odei", a sin mu nosa. "Nosio je kofe, tereta ratnog na majunoj plei". etvrta odlika Saitove poezije jeste autentino, suptilno i uvek svee opisivanje iskonske povezanosti oveka i zemlje, prolaznosti i smisla ivota, istine i sna, drutvene zbilje i perspektive, "vjene borbe nestalnog i stalnog", poezije i kulture. U knjizi "Korak do zida" nalazimo i ove Saitove pesme: Zov davnine, Selo Vladne, Susret u zaviaju, Mrtvoj nadi, Tajna ivota, Zemlja i ovjek, Autoportret, Sonet o smijehu; takodje odline pesme: Kia, Sarajevo (Impresije), Mlijeko, Porijeklo, Pismo njima, Ujeviu i druge. Peto obeleje stihova ovog talentovanog bonjakog pesnika jeste da je svaka njegova knjiga ispunjena raznovrsnim motivima i protkana mnot14

Bitna obeleja poezije Saita Orahovca i njegov doprinos folkloristici

vom epiteta, kontrasta, metafora, komparacija i drugih stilskih figura. ta sve nije davalo poticaja tom pesniku: uma, Kia, Mlijeko, Tijelo ene, Pijetao, Ljeto, Majka, Djeca, Ovca; takodje Zov davnine, Jesenji pastel, Ribnici i dr. U "Izboru pjesama" (1974) Sait peva o Sumornim jutrima, o Mrtvoj nadi, o okupaciji u zaviaju, o slobodi, o slavnim linostima (Njegou, Krlei, Ujeviu, Baagiu - pesniku i prosvetitelju), takodje o "samom sebi". Prekrasan mu je ciklus "Minijature", naroito pesma Trenja u cvatu. Odzvanjaju i stihovi u pesmi Balada o mojoj generaciji, ili pesma Ko li e moju propast da izmjeri, i niz drugih pesama iz perioda do 1941. i nakon 1945. godine. Pesme su mu rimovane. Rima je neusiljena, pri kojoj se najee naizmenino rimuju prvi i trei, drugi i etvrti stih. U pesmi Novembar (knjiga Izbor pjesama) Sait ovako peva: Fijue vjetar. Krupne kapi kie Dade po krovu. Juri jato vrana. U ritmu bure star se orah njie I drhti, mokar, ogoljelih grana. esto obeleje predstavljaju brojni primeri, skoro u svakoj zbirci, iz sveta flore i faune. Opisi prirode su izvanredni, veoma senzibilni i rezultat autorovih sposobnosti zapaanja, uoavanja, razlikovanja i bogate mate. U jednoj pesmi (Ko li e moju propast da izmjeri) on e rei: "I sad nit klija, nit buja, nit raste / zeleno lie na mog duba grani". Sedmo obeleje pre svega Saitove predratne poezije ogleda se u ispoljenom gnevu protiv ljudskih zala i spontanoj lirskoj misaonosti. Po njemu vreme protie kao reka u kojoj se smenjuju "oseka smrti i plima ljubavi" (Radojica Tautovi, Poetski doprinos Saita Orahovca, u knjizi Soneti i minijature, Sarajevo, 1971, str. 131). Pesnik je, nasuprot gradu i graanskom nainu ivota, bio vie okrenut patrijarhalnom selu, te zanosno pie o tom osnovnom naselju i lepoti prirode. Saitovu poeziju najbolje je ocenio Tautovi, navodei da je ona "Korak od ranije borbene romantike ka savremenom pesnikom realizmu". (Isto, str. 137). Najzad, osmo obeleje ove poezije je da je izrasla iz patnje i bunta nacionalno i socijalno obespravljenih radnih masa i da tei nestajanju socijalnih i drugih razlika, bede i siromatva. On e naroito u pesmama intimnije ispovesti, tzv. "malim temama" ispoljiti bunt i otpor prema zlu, nepravdama i nasilju. Verovao je da e svet biti bolji i lepi, to najbolje pokazuje njegova najnovija zbirka "Slapovi" (1983), pre svega njeni soneti
15

Jaar Redepagi

koji su u rasponu od intimnih doivljaja do angaovanih tema i univerzalnih problema sveta. I u zbirci Krug se zatvara (Soneti, 1980), koju je podelio na sedam ciklusa, pesnik Orahovac pored soneta linih preokupacija, ima jedan ciklus pod naslovom "Pjesme o ovjeku". Drugi ciklus nosi naziv "Akvareli iz prirode" i u njemu poslednja pesma "Seljak". Jedan od ciklusa je "Pohvala radniku". U poslednjoj pesmi "Krug je zatvoren (Katarza)" odve je setan, pitajui se "Kakvog li smisla sricat versi nove", tvrdei da u ivotu nije nita stekao i da je, na kraju, sve "tlapnja, komar i privienje". U toj knjizi (Krug se zatvara) jedna od Saitovih najboljih pesama je "Torzo", hoe rei, neto to nije dovreno, to nije potpuno, jer i sam ovek po njemu je sebian, sklon prevarama i "umom nedovren". Ukratko, dok u maloj temi iskazuje duboke i plemenite emocije, u nizu pesama izraava svoje poglede na ivot i svet, neku vrstu svoje "ivotne filozofije". I nije sluajno to e u Predgovoru Antologije muslimanske poezije XX vijeka (Sarajevo, 1990), njen prireiva dr Enes Durakovi, Orahovca svrstati u grupu afirmisanih "muslimanskih pjesnika", koji se takoe javljaju od kraja dvadesetih godina prolog stolea, a to su Salih Ali, Husnija engi, Atif Ljubovi, Hamid i Mak Dizdar, Ilijas Dobardi, Mustafa Grabanovi i ukrija Pando. (Isto, na str. 23). I Rizo Rami u svom znaajnom tekstu Tri generacije knjievnika Muslimana (u Putokazu) posebno izdvaja pesnike: Hamida Dizdara, Saita Orahovca, Skendera Kulenovia i Maka Dizdara (u istom izvoru, na str. 28). Druga oblast duhovne kreacije Saita Orahovca jeste njegova folkloristika delatnost, nauni rad i ira kulturna afirmacija. Iz Saitovih biografskih podataka izdvajamo sledee: - da je pre rata poznat kao napredni socijalni pesnik, - da od rane mladosti ivi i radi u Sarajevu, gde je zavrio filozofski fakultet i doktorirao iz oblasti knjievne folkloristike, a objavio najvei broj knjiga iz poezije i folkloristike, - da mu je doktorska teza pod naslovom Kulturno-istorijske, etike i estetske oznake muslimanskih narodnih pjesama, odbranjena 1980. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, pred komisijom: akademik Duan Nedeljkovi, akademik Blae Koneski i prof. dr Ljubomir Zukovi. Njegova disertacija, naalost, ni do danas nije objavljena, - da je bio uvaeni lan Udruenja knjievnika BiH i lan Drutva za naunu obradu folklora,

16

Bitna obeleja poezije Saita Orahovca i njegov doprinos folkloristici

- da je posle osloboenja bio kustos Muzeja revolucije BiH i u tom svojstvu sakupljao arhivsku, folklornu i drugu grau iz perioda NOR i narodne revolucije, - da je sastavlja zbornika Savremene narodne pjesme sa motivima iz borbe i obnove (Sarajevo, 1955), - da je autor knjiga: Narodne pjesme bunta i otpora - Motivi iz revolucije, borbe i obnove (Sarajevo, 1971), Vedrine duha. Odabrane anegdote iz NOB (Sarajevo, 1970), Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1968), Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 1976). Orahovac je takoe napisao knjige: Anegdote iz NOR-a (Sarajevo, 1957), Partizani u anegdotama (Sarajevo, 1960), Anegdote o naim knjievnicima (Sarajevo, 1961) i Pjesme o narodnim herojima (Sarajevo, 1972). Vei broj njegovih knjiga premauje stotine stranica, dok mu "Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine" sadre 758 stranica, a "Vedrine duha. Odabrane anegdote iz NOB" 304 stranice. Njegovo opseno folkloristiko delo: "Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine" sadri oko 800 lirskih narodnih pesama erotskog anra. O njemu izvrsno pie knjievni kritiar i teoretiar Radojica Tautovi (Poetski doprinos Saita Orahovca, u pogovoru knjizi Soneti i minijature, Sarajevo 1971), takoe akademik Duan Nedeljkovi (predgovor u knjizi Narodne pjesme bunta i otpora - Motivi iz revolucije, borbe i obnove), prozni pisac Niko Jovievi (predgovor knjizi "Vedrine duha", 1970), pesnik i knjievni kritiar Ljubomir Cvijeti: Pogled na poeziju Saita Orahovca (u knjizi Prevarene rijei, Sarajevo, 1973), takodje knjievni kritiar i filozof dr Dragan Jeremi (recenzija na knjigu "Krug se zatvara", 1980), te nekoliko bosanskih autora (Rami, Durakovi, Hamid Dizdar, Zalihi i drugi). Pregled recenzija i prikaza pojedinih knjiga Saita Orahovca pokazuje da preovladavaju tekstovi o njegovom pesnitvu i poetskom doprinosu, a da je manji broj takvih priloga o Saitovoj folkloristikoj delatnosti. Da je u poeziji spadao u afirmisane stvaraoce potvruju brojni prevodi njegovih pesama, koje su prevedene na ruski, bugarski, eki, poljski, albanski, turski, francuski, azerbejdanski, a pojedine na slovenaki i makedonski jezik. Folklor je veoma cenio i godinama istraivao kulturnu batinu naroda, najvie muslimanskog, sauvanu u mitovima, usmenoj knjievnosti, naroito u pesmama, izrekama, baladama, obiajima i anegdotama, pri emu pojedinac stvaralac najee ostaje nepoznat. Kao prouavalac folklora bio
17

Jaar Redepagi

je zaokupljen tradicionalnim narodnim duhom i izuavanjem kulture bonjakog naroda. U kulturnoj batini svojih sunarodnika, nadasve u starim i savremenim narodnim pesmama otkrivao je narodnu mudrost, bogatstvo misli i ideja. Ponajvie je prouavao folklor kao umetnost rei i u tom domenu sakupljao, beleio, sreivao i interpretirao epsku i lirsku poeziju, balade, romanse, anegdote, poslovice, ukratko narodnu usmenu umetnost rei. Podruju usmene literarne tradicije nije prilazio samo sa jednog stanovita, npr. lingvistiko-filolokog, ve i komparativnog, istorijskog, mitolokog, psiholokog, etikog, pre svega dajui prednost knjievnom, poetskom stvaralatvu. Posebno je Orahovac doprineo izuavanju sevdalinki, odnosno lirskih ljubavnih (narodnih) pesama koje su nastale preteno u gradskoj muslimanskoj sredini u Bosni i Hercegovini i predstavljaju originalnu i bogatu kulturnu tradiciju. Sevdalinka je izraz zbilje ivota i ljubavi. Njihov najvei broj je vezan za Sarajevo i sudbinu toga grada. To su lirske ljubavne pesme bosansko-hercegovakih muslimana, koje pevaju i drugi narodi. Iz pregleda tih pesama vidljivo je da one mogu biti i veoma kratke, a karakteristine su za Bosnu i Hercegovinu. Neguju se i u Sandaku i drugim bonjako-muslimanskim sredinama. Te su pesme dramatine, esto i sa traginim krajem. Da se podsetimo bar na jednu takvu pesmu: "Pogledaj me, Anadolko, Muhameda ti, / ja u tebi sevdalinke pjesme pjevati". O sevdalinkama su pisali Muhsin Rizvi (Iznad i ispod teksta, 1969), Vladan Nedi (Antologija narodnih lirskih pesama, 1969), Hamid Dizdar (Sevdalinke, 1944) i niz drugih autora. Njih je godinama sakupljao, beleio, prouavao i obelodanjivao Sait Orahovac i u tome je njegova posebna zasluga. Mnoge od tih narodnih pesama pevaju se i u plavskom kraju. Izdvajaju se: "Poetala Ema Zaimova", "Zaplakala stara majka Dafer-begova", ili pesma "Pai Hana ima li jarana" i bezbroj drugih. To je svakako jedan od osnovnih razloga to e ovogodinji Plavski susreti, odreenije Okrugli sto biti posveen stvaralatvu Saita Orahovca. Ovdanjim narodnim melosom, ukljuujui tu i epske i lirske narodne pesme, decenijama se bavi, studiozno i znalaki, objavivi iz te oblasti niz dela i znaajnih studija, uvaeni knjievnik Husein Bai. Iz ove oblasti posebno izdvajamo Saitovo opseno folkloristiko delo: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine (1968), koje ima ukupno 900 stranica. Meu tim pesmama dominiraju sevdalinke, dok je manji broj balada i romansi i na kraju knjige, na 14 stranica, indeks manje
18

Bitna obeleja poezije Saita Orahovca i njegov doprinos folkloristici

poznatih rei, pod naslovom "Tue rijei i pojmovi". Prva sevdalinka koju je zabeleio (na str. 19) glasi: Prvi sevdah - rana pod srdacem Prvi sevdah - rana pod srdacem, drugi sevdah - rana na srdacu, trei sevdah - rana u srdacu. Preboljeu ranu pod srdacem, preboljeu ranu na srdacu, al' ne mogu ranu u srdacu. Orahovac, kako nas obavetava u predgovoru, jo u ranoj mladosti bio je pod uticajem ove vrste usmenih narodnih umotvorina i nameravao da priredi jedan zbornik narodnih sevdalinki od najstarijih vremena do danas, ali e se tek u drugoj polovini ezdesetih godina XX stolea intenzivnije posvetiti folkloristici. Prvo se bavio prouavanjem i sakupljanjem lirskih i epskih narodnih pesama i anegdota s motivima oslobodilakog rata, revolucije i obnove. Nakon zavretka tog usmenog narodnog stvaralatva, posebice zbirki anegdota iz NOB, Orahovac se usredsredio na prikupljanju bogatog i autentinog bosansko-hercegovakog lirskog narodnog folklora, koji se javlja u rasponu od 16. do 20. stolea, a to su sevdalinke, balade i romanse. Dok je balada vie pripovedna pesma sa elementima lirskog i dramskog karaktera (npr. Hasanaginica, Omer i Merima i dr.), romansa je veoma slina baladi, ali neto ivlja i vedrija epsko-lirska pesma, koja je sa humoristikom poentom i preteno ljubavnim sadrajem. Re je o folkloru, tom znaajnom narodnom blagu, o materiji visoke umetnike vrednosti na kojoj bi mogli "da nam pozavide mnogi kulturni i vodei narodi svijeta" (iz predgovora Saita Orahovca, u knjizi Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1968, na str. 10). Uz konsultovanje mnogobrojne folkloristike grae i literature, Saitova publikacija o sevdalinkama, baladama i romansama BiH dostojna je svake pohvale. Knjigu, odnosno navedene umotvorine pored ondanjih bosanskih i drugih autora, pozitivno su ocenili i strani naunici i strunjaci sa podruja folkloristike. Autor je i u predgovoru i priloenim sevdalinkama dokazao da je gradsku, bosankohercegovaku sevdalinku, kao i balade i romanse uglavnom kreirao muslimanski elemenat, ali da su te lirske narodne tvorevine "zajedniko dobro i zajednika svojina" svih koji vekovima ive na ovim prostorima.
19

Jaar Redepagi

Druga takoe znaajna oblast Saitove folkloristike (sakupljake i naunoistraivake) delatnosti jesu stare narodne pesme Bosne i Hercegovine. Pod tim naslovom sarajevsko izdavako preduzee Svjetlost, godine 1976. objavie njegovu knjigu sa uvodnom studijom, koja glasi: "Uvod u epske narodne pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine". Studija je bitan sadraj i njegove doktorske disertacije. Iz sadraja knjige i posebno uvodne studije autora (na str. 15-128) najbolje se otkrivaju njegove folkloristike preokupacije i motivi sakupljanja, beleenja, sistematizacije i obelodanjivanja tog epskog muslimanskog narodnog blaga. Taj Saitov viegodinji rad na prouavanju epskih narodnih pesama, pre svega u muslimanskim sredinama BiH, u prvom redu rezultat je njegovih "isto estetskih, sociolokih i kulturnih pobuda i osjeanja". (Iz Saitove uvodne studije, u knjizi Stare narodne pjesme Muslimana Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1976, na str. 5). U tim epskim narodnim pesmama odslikavaju se ondanje prilike, psiholoko raspoloenje ratnika i njihova nostalgija za zaviajem, etika, narodni obiaji, ljudske naravi, ivot i junatvo pojedinaca, opis krajikih kula, siromatvo i bogatstvo porodica, odnosi prema neprijateljima, vernost i izdaja, oruani sukobi na tlu Like i Krajine i ire, omiljeni ratnici iz naroda i dr. O epskim muslimanskim narodnim pesmama pisali su mnogi autori. Izdvaja se nauni rad dr J. mausa, pod naslovom "O krajikoj epici", a naroito zbornici dr Luke Marjanovia "Junake narodne pjesme naih muhamedovaca" (Zagreb, 1898. i 1899). Tu e stazu slediti i folklorist Orahovac koji e na osnovu svestranih istraivanja dokazati da su epske narodne pesme Muslimana Bosne i Hercegovine zaete poetkom XVI ili koncem XV stolea, to ujedno svedoi o njihovoj starini i kulturnoj istoriji bosansko-hercegovakih muslimana. Etika i junatvo su nerazdvojni, a to potvruju i mnoge krajike pesme. Svi krajiki i hercegovaki junaci su hrabri i emocionalno vezani za svoj kraj. Vole da piju vino, lozovu rakiju; nemaju stalnog zanimanja i ekonomski propadaju kad mir due traje. Ovi ratnici, prema tim pesmama, istiu se i snalaljivou i potenjem, a pojedini i uenou i poznavanjem jezika. Kada su istaknutog narodnog junaka - Bojii Aliju upitali - da li se ega plai, odgovorio je: "Boga malo, a cara nimalo / A vezira - ko dorata moga". U pesmama sarajevskog i hercegovakog kruga, u njihovim glavnim linostima "ima i neega od smirene, klasine a i aristokratske elegancije" (pr. erelez Alija), dok je junatvo odlika svih, posebno u pesmama
20

Bitna obeleja poezije Saita Orahovca i njegov doprinos folkloristici

o krajikim i likim junacima. I ene obuene u muka odela isticale su se svojom borbenou. Junaci se izuzetno cene. Vodei feudalac Mustaj-beg Liki, rodjen poetkom 17. veka, a poznat i kao najpopularniji junak i upravitelj Like i Krbave, iji su najblii saradnici bili Mujo i Halil Hrnjica, Tale Lianin, Osman Tankovi, Alija Bojii i mnogi drugi proslavljeni muslimanski junaci, ustaje na noge "pred takve junake", postavlja ih "uz koljeno" i oni sa njim vode razgovor na ravnoj nozi (Isto, str. 33). Evo kako je opisana ta centralna linost Like i Krajine, Mustaj-beg u starosnoj dobi: Naprijed je bee Lianine Na njegova bijela Goluba. U Goluba griva do kopita, A u bega brada do pojasa. U mnogim pesmama opisuju se Bosanci, koji su raskono odeveni i imali kienu opremu i oruje, ak haljine "sve od srme i od suha zlata" (Isto, str. 39). Epske narodne pesme zastupljene su "po itavoj Bosni i Hercegovini, po Sandaku i po severnim krajevima Albanije" (Isto, str. 103). Pojedine od tih pesama sadre i dve hiljade stihova a rado su se uz gusle pevale, naroito za vreme ramazana. Ukratko, ove pesme imaju znaajnu istorijsku i estetsku vrednost. One su se i u plavsko-gusinjskoj zoni u prolosti veoma negovale, dok pojedine od njih, ak i one due, znale napamet. Trea folklorna oblast kojom se Orahovac takodje godinama bavio jesu narodne pesme i anegdote s motivima iz revolucije, borbe i obnove. Iz te oblasti izdvajaju se tri njegova najvanija dela: Narodne pjesme bunta i otpora (1971), Savremene narodne pjesme (1955) i Vedrine duha (odabrane anegdote iz NOB, 1970). Za Savremene narodne pjesme i Narodne pjesme bunta i otpora zajedniko je da se narodna pesma intenzivnije javljala i vie inspirisala u jeku borbe za slobodu, u likovima vojnih i politikih rukovodilaca, heroja i istaknutih boraca oslobodilakog rata. Zastupljene su i pesme o palim prvoborcima, mnoge nastale u ratu i ubrzo nakon osloboenja, kao i narodne pesme s motivima iz obnove i izgradnje zemlje. Nekoliko naslova tih pesama iz zbirke "Savremene narodne pjesme" potvruje njihov oslobodilaki karakter i partizanski duh: Ustanak u Biru, Pjesma u ast invalida, Smrt Ive Lole - Ribara, Narodna se pjesma ori, pesme: O Savi Kovaeviu, O Peku Dapevicu, Pjesma o Zdravku
21

Jaar Redepagi

Proleteru, Narodna pjesma o vojniku, Partizanski ustanak na Romaniji, Rudo malo, Sred planine Durmitora, Proleter se s pukom razgovara, Na Kozari, O Sutjesci, Partizani iz zelene gore, Oj etnici, Heroj Sava, Od ustaa oteli smo ito, Drue Tito, Bolna lei, i druge, a od pesama o izgradnji - Pjesma udarnika, Aoj, prugo, Titogradu, Podiimo zadrune domove, Tvornice nam na sve strane niu i niz drugih. Oito zbirke nisu samo regionalnog karaktera, ve se u njima NOR prikazuje u irem kontekstu, ne zapostavljajui pri tome ni revolucionarnu narodnu pesmu iz Slovenije, Makedonije i drugih sredina. U tim knjigama sublimiran je revolucionarni folklor s ciljem da se sauva dokumentarna graa o velianstvenim i retko traginim zbivanjima iz te nedavne prolosti. Oba dela a posebno zbirka i antologija "Narodne pjesme bunta i otpora" doivela su, po reima akademika Duana Nedeljkovia "ugled jednog od vanih naunih izvora koji se navode ne samo u brojnim folkloristikim studijama... nae zemlje, ve i irom sveta od Harvarda do Lenjingrada u prouavanju savremenog usmenog narodnog stvaralatva oslobodilakog rata, revolucije i socijalistike izgradnje Jugoslavije". (Iz predgovora akademika Duana Nedeljkovia, u knjizi Narodne pjesme bunta i otpora, na str. 5). Tu je nekoliko novih narodnih lirskih pesama i manji broj epskih, ispevanih "u marevima ili okrajima oslobodilakih bitaka i radnih akcija". Evo naslova nekih od tih lirskih i epskih narodnih pesama, prema knjizi "Narodne pjesme bunta i otpora": U ciklusu - Predratne koranice i budnice (13 pesama) nalazimo i pesme: Internacionala, Penica je klasala, Drugarska se pesma ori, Budi se Istok i Zapad, takoe pesmu - Bileanka. Ciklus Ustanak i borbe je najobimniji (ima 75 pesama). Izdvajaju se pesme: Kad u borbu ja polazim, Listaj goro, Partizanka, Konjuh planinom, Trea sandaka, Sa Ovara, Bosno moja i druge. Trei ciklus su Makedonske pjesme, njih 10, meu njima i pesma "Ne plai, Malino mome, ne alaj", etvrti ciklus: Pjesme o palim prvoborcima (svega 21 pesma, zatim ciklusi: Tubalice (3 pesme), Izdajnici (16 pesama), Pjesme iz logora (5 pesama), Sutjeska (4 pesme), Omladina u borbi (21 pesma), Pjesme o ljubavi (17 pesama, medju njima i pesma: Bolna lei), Slovenake partizanske pjesme (4 pesme), Kroz oganj u slobodu (51 pesma, meu ovim i pesme: Marjane, Marjane, Mlada Vojvoanka), Izgradnja (18 pesama, kao npr. Pjesma udarnika, Opismeni nepismene, Na obnovu Tito zove, Narodna se pjesma ori i dr.), Klevete i lai (5 pesama), i Borba za mir (1 pesma). Ukupno je u zbirci "Narodne pjesme bunta i otpora" 264 pesme. Mnoge od
22

Bitna obeleja poezije Saita Orahovca i njegov doprinos folkloristici

njih su se pevale u narodu, naroito na poselima, na omladinskim radnim akcijama i drugde. U kratkoj prii i saeto isprianom dogaaju iz partizanskog ivota (anegdoti), sa duhovitom poentom, Orahovac je na umetniki nain, veoma uspeno sakupio i obradio to opte narodno blago iz etvorogodinjeg oslobodilakog rata i tu folklornu grau objavio prvo u zbirci Anegdote iz NOR-a (Sarajevo, 1957), i ubrzo u drugoj knjizi Partizani u anegdotama (Sarajevo, 1960), da bi deset godina kasnije izala iz tampe njegova nova knjiga, pod naslovom Vedrine duha. Odabrane anegdote iz NOB. Ona je potpunija, sa mnotvom primera anegdota, nastalih, kako istie sam autor, "i na maru i na odmoru", takoe u sukobu sa neprijateljem, ukratko u najteim trenucima novije istorije. Tim anegdotama, izvrsno uoblienim, ovekoveeni su svetli primeri herojstva i pregalatva. Njih je autor nalazio u partizanskoj tampi, u raznim brourama i publikacijama, takoe po muzejima revolucije i arhivskim ustanovama, a anketirao je i mnoge uesnike iz NOB. Ovu vrstu narodne umotvorine - anegdote, autor je svrstao u pet osnovnih grupa od 1941. do 1945. godine, kao to se razvijala i narodnooslobodilaka borba. U toj knjizi sa stotinama anegdota na najduhovitiji i veoma upeatljiv nain ispriana je istorija jugoslovenske oslobodilake borbe i narodne revolucije. Nedvojbene su dakle Saitove zasluge na skupljanju i otkrivanju anegdotske grae o ustanku i revoluciji, koji se istakao ne samo kao vredan sakuplja ve i stilizator partizanskih anegdota. Sve njegove anegdote su na izvrstan nain uobliene, pune zapleta i duhovitih elemenata, a imaju i nesumnjivu didaktiku vrednost.

23

Faruk DIZDAREVI ENA U STIHOVIMA U KNJIZI "STARE NARODNE PJESME" SAITA ORAHOVCA U opsenoj knjizi narodnih pjesama koju je priredio Sait Orahovac (Stare narodne pjesme Muslimana BiH, Svjetlost, Sarajevo 1976; 196 pjesama; 758 strana) skoro da nema epsko-lirske pjesme u kojoj se ne spominje ena. U jednom broju pjesama enski likovi su glavni nosioci radnje. Na prostoru Balkana srednjeg vijeka pa kasnije, sve do novijeg doba, bilo je, usljed ratova i opasnog naina ivota koji su mukarci vodili, vie ena nego mukih, naroito u zrelim godinama; samim tim su ene utisnule drutvenoj klimi vei peat nego to je to vidljivo na prvi pogled. Za enu vremena u kojem su nastajale ove pjesme su brak i zasnivanje porodice bili conditio sine qua non normalnog ivota. To se na izvjestan nain moe naslutiti i iz ove knjige jer znatniji broj pjesama posveen je ovoj temi. Praktino od djetinjstva koje, u vremenu o kojem govore ove pjesme, nije trajalo dugo - do dvanaeste godine otprilike, djevojka je bila predmet branih kombinacija svojih roditelja. Onoliko koliko je porodica stajala ekonomski bolje i imala uglednije porijeklo, tim se vei znaaj pridavao prikladnom i zadovoljavajuem rjeenju tog pitanja. Oko udadbe i enidbe, znai, roditelji su najee imali presudnu ulogu. Kad se eni novski kapetane, Sa daleka Begzadom djevojkom, Svadbu stavlja do petnaes' dana, Knjigu pie Begzadina majka, Pa je alje novskom kapetanu. U knjizi mu 'vako govorila: - uje li me novski kapetane, Kupi svate, hodi po djevojku... (enidba Novskog kapetana)
25

Faruk Dizdarevi

Braku je prethodila vjeridba, po pravilu ugovarana mnogo prije samog vjenanja. Vjerenici su ostajali zarueni otprilike od dvije do pet godina, zbog nezrelosti djevojke, jer se djevojka zaruuje u dobi od desete do dvanaeste godine, a vjenava tek kad napuni petnaest ili esnaest godina. Zaruku prati vjeridbeni dar koji dolazi od vjerenikove strane. Odbijanje darova je nedvosmisleno znailo odbijanje prosioca. Mladoenja je za ruku djevojke morao platiti i miraz ija veliina je zavisila od ugleda i ekonomske moi i jedne i druge strane. U pjesmi "Zlata sa Glasinca" lakomi paa od Glasinca uzeo je miraze i razudao svojih devet robinjica a sve kao da udaje svoju ki jedinicu. Pjesma ne govori ta se deavalo kad su mladoenje otkrivale prevaru, ali kae da se sa Zagorja Haso zagledao u Zlatu, a sudei po poetku pisma koje Zlata alje zaruniku (Srce,duo, sa Zagorja Haso) i ona u njega. Hasan je isprosio djevojku i sprema svatove koji e poi po nju. Zlata mu poruuje da u svatovima obavezno bude njegova majka ili sestra jer je paa, njen otac, namjerio da mu utrapi svoju desetu robinjicu umjesto nje, zarunice. Mladoenjinu sestru, jenibulu, pokuavaju na painom dvoru da prevare na razne naine (da je obenijaju erbetom, kafom, jelom itd) no u tome nijesu uspjeli. Mudru Zagorku nijesu mogli obmanuti ni u asu kad su "mladu" izveli potpuno "zavijenu u b'jele jamake i feredu od zelene ohe", kao takav je adet na Glasincu da nevjesta ne pokazuje lice. Jena razotkrije djevojku i otkrije prevaru. Ljutita, pone po kui, traiti pravu mladu, koja je bila u nekoj sobi zakljuana. U peta vrata nogom udari, popuste brave dubrovake, kad tamo uplakana Zlatija. Zanimljivo je da je u ovoj ujdurmi uestvovala i paina hanuma: Al' ne smije ni usta otvorit', Jer ljuta je Zagorka djevojka (...) Spremie se kieni svatovi, Pa krenue na Zagorje ravno. Jedan od najteih prigovora na raun djevojke bio je taj da je "sama sebi nala mua". Oigledno da je samostalno nastupanje ena u tom pogledu izazivalo sumnje na nedolino ponaanje i hranilo razna nagaanja. U situaciji kad nema oca ni brau (vjerovatno ni bliu rodbinu) djevojka je morala da sama brani svoju ast. Zgodan primjer za to je pjesma "Beg Ajkuna i Atlagi Zuko". Najstariju od tri keri nekakvog Hasan age,
26

ena u stihovima u knjizi "Stare narodne pjesme" Saita Orahovca

Ajkunu, Zuko je gledao tri godine, znai vjerio je pa odustao, te ona odlui da mu se osveti. Zatrai od majke babino odijelo, oruje i konja pa, preruena u carevog serhatliju, pode ravno ka Atlagia ardaku. Mladi primi gosta na konak i tu Ajka pokua jo jedanput da dovede stvari u red. Kad u tome nije uspjela, na rastanku potegne "elikli nadaka" te njim nesuenog iz sve snage sastavi po pleima. "Osta Zuko u zelenoj travi/Ode Ajka svojoj miloj majci". Postojalo je pravilo pree udaje starijih kerki. enska djeca su imala pravo da sklope brak prva. Znai, otac koji ima kerke na udaju duan je prvo udomiti njih, a tek kasnije da oeni sinove. Idealno je kad se djeca raaju ovako: Prvo eri, posljednje sinovi, Nek' nevjeste na zateknu za've, Nek' s' u dvoru ne zamee kavga (enidba ejvanagi Mehe) O svadbenim obiajima u ovim pjesmama nema detaljnijih opisa a takoe ni ceremonijala vjenanja pri stupanju u brak osim u naznaci u pjesmi "Smailagi Meho", kad srditi Smailagi natjera budimskog kadiju da ga vjena sa sugraankom, plemenitom inatom, kerkom gazi Ali bega i Melehane iz Budima. Nema, takoe, ni opisa vjerskog branog ceremonijala. Ima miljenja (J. usta) da to moe biti odraz ranije prisutnosti bogumila (sa uslovom mua: si eris mihi bona) i mogunou da se brak rastavi kad se muu svidi. Po tome pitanju skoro istovjetan stav je i u islamu. U ovim pjesmama se ne govori o brakovima izmeu roaka, to se, inae, praktikovalo u osmanskoj Turskoj. Impedimentorum stepena srodstva, izuzev u Dubrovniku gdje je traena dozvola - dispensatio za brakove izmeu roaka meu plemstvom, u vezi sklapanja brakova u katolika kod nas bio je etiri stepena srodstva; meu pravoslavnim brak se mogao sklopiti tek od osmog stepena srodstva. Jedan od motiva koji se nalazi u ovim stihovima je stupanje u brak osoba razliitih vjeroispovijesti (u katolikoj doktrini: impedimentum disparitatis cultus). Muslimani se ene sa djevojkama hrianske provinijencije i obratno, gdje se na "vjerske zakone" svog branog partnera nije gledalo kroz prizmu uskogrudosti i vjerske iskljuivosti. Majka mostarskog feudalca Omer age odlazi da za svoga sina isprosi "mladu Janju uribae kneza". Stihovi kau:
27

Faruk Dizdarevi

Keri Janjo, uribae kneza, Ti ne pita, a ja ne kazujem, Rata sam se zamuila, Janjo? Dola nisam erbet ispijati, Niti erbet niti mrku kahvu, Nego tebe, keri, zaprositi, Za Omera, mog jedinca sina; Bili pola za Omera moga, Da mi bude mlada nevjestica, U mom dvoru mlada gospojica? U pjesmi "enidba age Hasan age" ulski kapetan nudi proslavljenom junaku za enu svoju sestru Aneliju. Dva prijatelja "piju vino na rosnoj livadi" u blizini gradskih zidina, pa kad se eglen otvorio kapetan e: O moj pobro, aga Hasan aga, Da se nisi junak oenio, Ja bih tebi sestru poklonio, L'jepu seku, mladu Aneliju. Pjesme govore da se gojeni Halil oenio Svom, sestrom kotarskog serdara Save Samardia, Anu, sestru Jankovi Stojana oenio je Dizdarevi Meho; neki ban sa Primorja oenio je Mejru Hasan aginu kerku (i prihvatio njenu vjeru) itd. Pjesma kazuje kako je Kozlica Hurem aga, uveni junak sa Udbine, imao i enu "vlahinju" koja se nije "ni turila, niti turskog od'jela obukla". Po jednoj verziji to je bila sestra uskokog etovoe i megdandije Gavran kapetana, ije je ime bilo Marija. Bilo je sluajeva kad su Muslimani-Bonjaci podizali bune protiv turske vlasti da bi zatitili svoje sugraane Srbe, Hrvate i Jevreje. U stihovima ove knjige moe se nai niz lijepih opisa posestrimstva, pobratimstva i kumstva sklopljenih bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. U pjesmi "enidba ejvanovi Mehe" glavni junak ima u Zadru posestrimu Lucu krmaricu, Alija erzelez je pobratim Kraljevia Marka, Sibinjanin Janka, Banovi Sekule, Tale Lianin Malog Radojice, ejvanovi Meho kneza Miladina od Zadra itd, a Liki Mustaj beg je imao za pobratima Hamzu ciganina. Kad kninski Hajdar beg oslobaa svoga pobratima Bajagi Alagu "iz tamnice zadarskoga bana" u toj akciji pomae mu i Nikola Popovi, koji tu gine. Njega Hajdar beg oplakuje kao roenog brata:
28

ena u stihovima u knjizi "Stare narodne pjesme" Saita Orahovca

A beg plae Niku spominjui: Popoviu, rane neprebolne! Pjesme u zbirci koja je predmet naeg interesovanja govore o jednom vremenu koje je daleko iza nas. U pitanju je kraj jedne epohe, jednog ciklusa, jedne civilizacije naih prostora, to e rei jednog utvrenog naina ivljenja, miljenja pa i osjeanja u odnosu na savremeni svijet i njegove reference. U toj i takvoj ivotnoj i duhovnoj klimi osjeaj zajednitva kotira veoma visoko, prevshodno u porodici - bratstvu, ali i ire. Kad je u pitanju opasnost bilo koje vrste, oslobaanje zatoenika iz suanjstva pa do okupljanja u svatove, na veselja i sl. ljudi su se brzo sabirali od Udbine, Like i Krajine preko Lijevna, Gabele i Gacka do Kanjie i Varada... Reeno je da su se ukuani bezuslovno pokoravali roditeljima. Prevashodno, naravno, ocu. Ali on, zauzet vojnama, etovanjima, lovom, obilaskom prijatelja, londama, poesto je gost u kui. ena-majka, iji se okrug djelanja u veini sluajeva ograniavao na porodicu najintenzivnije je doivljavala sve porodine dogaaje, odnose medu lanovima porodice, sudbinu svoje djece i tragedije koje su, u tim nemirnim vremenima, porodicu pogaale. Majka je uvar porodine tradicije. Optepoznata je injenica da su ene u ranijem vremenu, ne samo na naim prostorima, u odnosu na mukarce bile podreene ne samo stvarno nego i na pravnom planu. ena ovoga vremena, bez obzira na maloprije istaknutu njenu ulogu, morala je prelaziti i preko najeih eskapada mua. esto "zanemarivana kao supruga, kao majka dobijala je oreol svetinje" (Ladiri). Djeca, pa i kad odrastu, naroito su izdvajala majku, o emu svjedoi i veliki broj stihova u ovoj zbirci. Selim Kurtagi, junak sa Udbine, eli da sm pripremi jutarnju kafu za svoju majku, a ne posluga i ne neko drugi. Rano je ustao, na odaku vatru naloio, "kahvu pristavio" i onda poziva majku da "ustane iz meka dueka" da zajedno popiju kafu iz fildana (enidba Kurtagi Selima). Ne samo ukuani ve i ostali znaju iskazati gesta potovanja prema starim hanumama. Ahmet od Gabele i njegov sluga Huso u kui begovice Lalike, gdje su zanoili, pri susretu sa njom: Kolajli joj urak prigrnuli, (...) Bojali joj ibuk pripalili, A ekerli kahvu pritoili (Ropstvo Lali Jusuf bega)
29

Faruk Dizdarevi

Majka je, kao to je ve reeno, svemoni suveren nad svojom djecom, odluuje o njihovoj udaji i enidbi i vrlo esto sama odabira zetove i snahe: Majka Zulku sitno pletijae, U petero i u devetero, Uz pletivo Zulku sjetovae: - Goji, kerko, duge pletenice, Stara e te udomiti majka, Gdje e nai svekra i svekrvu (Majka Zulku sitno pletijae) Pomou svog neprikosnovenog autoriteta ona je esto arbitar u branim odnosima izmeu sina i snahe ili zeta i kerke. Izrie osude bez priziva i donosi brze i efikasne odluke. Ako se pokae da joj snaha nije po udi, pogotovu ako je nerotkinja, ona u nekim sluajevima zna biti i nepravedna prema njoj. Taj motiv se lijepo oslikava u pjesmi "urkovia Hana". Na svijetu se nai ne mogae, Da se dvoje mlado milovae... kao beg Ljubovi i njegova nevjesta Hanka, koju u domu svi vole; i zaovica Ajka koju je snaha svaem poduila - i hitro tkati i musenefom vezom popunjati i u mutvaku jemek napraviti; i djever Omer kojega je, "dok je mlaan bio, kud hodila za ruka vodila/Gdje sjedila na krilu sadila", pa ga "nauila knjizi i jaziji" itd. No stara begovica eli da otjera snahu "koja nema od srca evlada". U takvim sluajevima sin, po pravilu, u svemu postupi onako kako je po volji njegovoj majci. I u ovoj pjesmi tako bude, mada pria ima dramatian zaokret koji nije vezan za ovu temu. Naravno, u ovoj poeziji ima i takvih majki ( i supruga) koje su neobino njene, osjeajne i strpljive, pune oprotaja i samoportvovanja. Ona sina ili mua lino priprema za put ili boj, daje mu upute i savjete. Ako joj mu ili djeca dopadnu ropstva sve e dati da ih otkupi. Jusuf beg je u ropstvu na Malti. Pie pismo svojoj ljubi da pokua nekako da ga otkupi. Ona je spremna da d 500 kmetova, 12 vodenica i valjaricu kod Beograda, gotovine novca, oruje i odjeu, ata sedlenika; spremna je da pokloni onome ko joj mua izbavi kulu i avliju, ak i mezimicu Fatu. Znai, sve ime raspolae.
30

ena u stihovima u knjizi "Stare narodne pjesme" Saita Orahovca

(Ropstvo Lali Jusuf bega) Majka se u narodnoj pjesmi gdje-kad posluati nee, skoro iskljuivo kada je ljubav mladih u pitanju. Tako u pjesmi "enidba Soko Rizvan age" mezimica Hanifa odbija prijedlog majke da se uda za imunog i uglednog ali postarijeg Emin agu "gdje bi bila rahat i mijerna", niti za Ali kapetana u ijoj kuli bi bila "roblju gospoica"; Hanka hoe samo Soko Rizvan agu. I tako na kraju bude. Ali prije nego to djevojka postigne svoj cilj doivljava razna iskuenja. Monu podrku pruie joj ljubav, jer ljubav je neugasivi plamen prirode. U vanrednim situacijama majka je pribjegavala zaklinjanju svojim mlijekom. Prema tom starom obiaju, koji je imao u sebi magijski karakter, gajio se kult apsolutnog potovanja i poniznosti. Ako mati izvadi sisu i zakune sina svojom hranom i tad iskae elju da se uini ovo ili ono, sin je bez ikakvog opiranja i pogovora poslua. Razdoblje koje je okvir ovoga rada obilovalo je burnim zbivanjima u kojima su esto ene ostajale udovice. Mada paradoksalno zvui, pomak u smislu samostalnosti ene znaila je etapa udovitva. ena-udovica je imala otvoren put da upravlja svojim ivotom, znai i svojom najuom familijom, po svom nahoenju. Shvatanje udovice kao nezatienog bia ima veoma stare korijene. Poloaj udovice bio je dosta nesiguran, ak i ako se radilo o pripadnicama plemstva ili uglednijih slojeva. Udovice, pogotovu sa malom djecom, uivale su zatitu muke svojte. Pored majke, sestre, supruge i djevojke u ovim pjesmama ima likova zaova, jetrva, maehe, vile i robinjice. Ti likovi su, uglavnom, dati po uobiajenom ablonu pa ih neemo komentarisati, ali emo se malo zadrati na terminu robinja, robinjica. Za kategoriju roblje nam terminologija u epskim pjesmama nije od velike koristi, odnosno dosta je neprecizna jer jezik pjesme mijea termine za poslugu i poluslobodnu sluinad borbom ugrabljenu. Ni u jednoj pjesmi koje smo analizirali ne pominju se mukarci kao robovi, sclavi, u domainstvu. Drugo su oni koji su utamnieni i koje otkupom treba od nekoga osloboditi. U nizu pjesama, pak, susreu se robinjice koje su inpersonalizovane ili ih narodni pjesnik naziva uoptenim imenom Kumrija, Kumra. Visoko vjerovatno je da su to, u ovom sluaju, slukinje koje bi po srednjovjekovnom latinskom bile famulae, servitiales, anicillae, a ne, znai, sclavae. Ovdje treba dodati i to da se termin "roblje" u nekim naim krajevima dugo odrao i odnosio se na ukuane, eljad u porodici.

31

Faruk Dizdarevi

Svoj izbor narodne epike Sait Orahovac zapoinje vilom, odnosno pjesmom "Ahmet beg Ljubovi i vila". Vila je izvanredan spoj mitoloke tradicije i onovremene angaovane vokacije, savez ljubavi i smrti kao izuzetan umjetniki protest protiv ovjekove kosmike sudbine. Ovim se tema prenosi na univerzalni plan. Njie se izmeu nade i ponora smrti. U stihovima koje je Sait Orahovac sabrao u knjizi "Stare narodne pjesme..." nalazi se poprilino situacija koje govore o pismenosti ena. Nekako ispada da su one ak pismenije od mukaraca. Hasan aga u pjesmi "enidba age Hasan age" primjeuje kako mu ljubu djeveri dobro paze, a ona e na to: tom m' djeveri eer kahvom poje, Ako poje i treba da poje, Djevere sam knjizi nauila. Nauila knjizi i kalemu. U pjesmi "Braa Hrnjica i Vid bajraktar" kae se: - A boga ti Ramova Fatimo, Kad si tamo na Krajini bila, Jesi l', Fato, u mejtef hodila, A jesi li u hode uila? - Jesam, Ano, mojega mi dina! - O Fatimo, ako boga znade, Umije li knjigu nainiti, Da je piem na Krajini Muju? - Ja umijem knjigu nainiti, Da ja imam careva muhura, Ja bih mogla ferman nakititi. I tako dalje. Hrnjii Mujo ne zna itati jaziju, ali zna njegova sestra Ajkuna. Miljenja smo da kod ovoga treba biti oprezan u zakljuivanju. Vjerovatno ovdje ima podosta pjesnikog idealizovanja kad je u pitanju pismenost kod ena jer po istorijskim dokumentima i na osnovu odreenih istraivanja vei dio imunika, narodnih glavara pa i feudalaca na naim prostorima, u ranijim vremenima, bio je nepismen. Da ne govorimo o prostom narodu. Ovakvog miljenja bio je i S. Orahovac. esti ratniki sukobi, bune i nemiri, rijetke kole (izuzev mekteba), udaljenost od kulturnih centara, slabe komunikacije i zatvorenost granica, patrijarhalna i konzerva32

ena u stihovima u knjizi "Stare narodne pjesme" Saita Orahovca

tivna shvatanja ivota itd, na ovoj nesigurnoj granici izmeu dva mona i protivnika svijeta sa istone i zapadne hemisfere - sve je to itekako uticalo na mogunost ozbiljnijeg prosvjeivanja i pismenosti naih MuslimanaBonjaka. Osobitost pjesama koje je odabrao i priredio za tampanje S. Orahovac je, pored ostalog, to se u njima iskazuje bogatstvo narodnog jezika, raskono i slikovito u njegovim finesama i prelivima. To je "jezik pravilan i lijep a njegova je dikcija isto klasine krasote" (Kosta Herman). Nae islamizirano stanovnitvo je vjekovima zadralo svoj autohtoni jezik, neobino bogat, muzikalan i zvuan. Zbog toga se u ovim stihovima mogu nai izvanredni opisi ljepote djevojake, enske odjee i nakita; jezgroviti i izuzetni prikazi razliitih ljudskih osjeanja, opisi prirode gdje se anonimni autor prikazuje kao slikar udesnih boja i izvanredne invencije. to se, pak, tie izvjesne orijentalne terminologije koja se u narodu odomaila pod uticajem Turaka, ona je sekundarne prirode i nije niukoliko bitna na njegove osnove. Naveemo nekoliko primjera gdje je lapidarno sadjevenim stihom postignuta sloena verbalno-retorska orkestracija: Poslae mi od zlata siniju, Na kojoj su tri kamena draga, Na kojoj se vidi veerati, U ponoi kao i u podne Ili slika ljutog Krajinika data ovako: Orna brka a oka garava, Na bedrim' mu posjeklica orda, A sva crnom krvi obojena, Pa s' oko njeg' omotala orda, Ba k'o ljuta guja oko trna, Sve iz kora polijee sama. Vraajui se nakon dugog tamnovanja svome domu ovjek je obasjan duevnim ushitom. Sve se to moe iskazati sa samo dva stiha: Boji doe svojoj kuli biloj, Svjetlija je neg' je prije bila!
33

Faruk Dizdarevi

Opisujui surovu, visoka Jadika planinu u ijim klancima i vrletima vrijebaju svakojake opasnosti, pjesnik daje sliku monog efekta: Vuci viju, a graku gavrani, Bijele se kosti od junaka, Kao snijeg o Boiu danu. U epskoj narodnoj poeziji uopte, pa i u ovom njenom dijelu koji je bio predmet naeg razmatranja, sublimirani su kodeks vrijednosti, mudrost i iskustvo, moral i etika ene koji su prenoeni s koljena na koljeno kroz mnogobrojne generacije i narataje. Mada u istorijskim dokumentima ima veoma malo disputacija o naoj muslimanskoj eni u posljednja nekolika vijeka neto od toga se moe nai u narodnoj poeziji iz ega se d ocrtati njen lik. U pjesmama koje je sakupio Sait Orahovac takvih stihova ima dosta.

34

Ismet MARKOVI PLAVNIK POEZIJA SAITA ORAHOVCA: OBNAVLJANJE PERCEPCIJE Dananji itaoci, u prosjeku, ne mare za poeziju. Vrijeme poezije i pjesnika kao da nepovratno istie. Pa ipak, pod nazivom poezije svakodnevno se pojavljuju sveice stihoklepanija o ijim vrijednostima/nevrijednostima se naprosto uti, a nerijetko se s autorima i (takvim) "djelima" zbijaju arijsko-malograanske ili palanake sprdnje. U takvom stanju duha, u takvoj atmosferi, poklanjanje ozbiljne panje poeziji i pjesnicima, na alost, dobija znaenje donkihotovske avanture. Ovom konstatacijom ne elim pledirati za odricanje potrebe bavljenja poezijom, odnosno doivljavanja poezije, jer bi to bilo nemogue. Naprotiv, namjera mi je bila da ukaem na postojanje kontrasta izmeu sve vee nezainteresiranosti italaca za poeziju, s jedne, i sve manjih krugova profesionalno zainteresiranih analitiara ili (uslovno kazano) "tumaa", s druge strane. Percepcija poezije, dakle, postaje ekskluzivno bavljenje uskog kruga ljudi tim fenomenom osjeajnosti i duhovnosti. Iznimke, kao to je ova, u svearskim i prigodnim prilikama obiljeavanja znaajnih datuma neke kulture, samo potvruju ovo pravilo. Stavljanje u fokus interesiranja jedne stvaralake linosti sa zaokruenim opusom i dovrenom fizionomijom, nakon ovoga to je kazano, predstavlja istinski podvig za koji se ima zahvaliti ljudima koji osmiljavaju drutveni pristup kulturi. U ovom sluaju zahvalnost je potrebno iskazati krugu djelatnika okupljenih oko projekta manifestacije Plavskih knjievnih susreta, koji su se opredijelili za obiljeavanje 95-te godinjice roenja pjesnika Saita Orahovca. Tu zahvalnost posebno su duni iskazati Saitovi prijatelji i potovaoci, pjesnici koji su imali ast da se s njim susreu i drue, meu kojima i ja koji ovo govorim. Kad vie nema autora meu nama stvorena je osnova za jednu drugaiju, obnovljenu percepciju kulturne i socijalne funkcije poezije koju je stvarao. U takav kontekst, naime situirano je ovo kazivanje. (...)
35

Ismet Markovi Plavnik

Historije knjievnosti mnogih naroda prepune su primjera navala mladih i poraza starih pjesnika. "Predratne" i "poslijeratne" literature javljaju se u nizovima koji se kopaju za razne modernizme, klasicizme, romantizme i realizme, pedantno poslagane po fiokama historiara knjievnosti, a da se malo ta do sada bitnije mijenjalo izvan tih nominacija i klasifikacija. Literature raznovrsnih doba i nacija pruaju mnotvo uvjerljivih primjera za ovakve ocjene. Ipak, to manje stvaralaca koji se ne mogu ugurati u ovakve shematizacije to vie jasnijih primjera originalnosti i osebujnosti njihovog stvaralatva. Sait Orahovac upravo pripada toj manjini pjesnika koji se snagom svoga izraza izdvajaju i uzdiu iz opte slike vremena u kojem su se oglaavali i u kojem se ta uzdignutost, to zbog ovoga, to zbog onoga, nije dovoljno primjeivala. U uslovima omasovljavanja elektronskih i drugih medija s kraja prolog i poetka ovoga stoljea, knjievna djelatnost, u okviru koje i poezija, poela je doivljavati preobraaje koji danas zahtijevaju itavu skalu prevrijednovanja tradicionalnih normi za recepciju umjetnosti. Od ovog zahtjeva nemogue je odstupiti i kada se uzme u razmatranje itavo knjievno nasljee, to je, dakle, imperativ i u odnosu na poetsko stvaralatvo autora iju 95. godinjicu roenja obiljeavamo danas i ovdje, u Plavu, gdje se jo uvijek moe uti i iva rije njegovih ivotnih saputnika, poznanika, potovalaca i prijatelja. Od analitiara i sistematizatora vrijednosnih sudova izricanih o poeziji Saita Orahovca oekuje se, naravno, da ponudi sintezu prethodnih analiza i ukae na ona miljenja koja se dre postojano pred zubom vremena, koja su, dakle, temelj jedne sveobuhvatnije knjievno-estetske sinteze, odnosno mogunosti odreivanja cjeline ove knjievne fizionomije. Na alost, takva oekivanja moraju jo neko vrijeme ostati to to jesu - oekivanja, iz prostog razloga to bi za jedan dubinskiji analitiko-sintetiki poduhvat bilo potrebno daleko vie vremena i truda, istraivanja i udubljivanja u svijet poezije Saita Orahovca. Takav poduhvat, naime, podrazumijevao bi najozbiljniju panju, interesovanje i istraivanje u duem vremenskom periodu od onoga koji je stajao pred ovim analitiarom, pa i drutvenu i finansijsku podrku takvom istraivanju. Za ovu priliku, meutim, morat emo se zadovoljiti iskustvom, intuicijom i impresijama jednog od analitiara koji je stvaralatvo i linost Saita Orahovca upoznavao u mjeri koja je dovoljna ako ne i za jednu temeljnu studiju, a ono barem za jedan poten pokuaj analize.
36

Poezija Saita Orahovca: Obnavljanje percepcije

Poezija Saita Orahovca u socijalnom i vremenskom kontekstu Svoenje estetske funkcije poezije na ideoloku, pod egidom patriotizma, ljubavi prema zaviaju, te enje za slobodom i pravdom, veoma esto vodi u iskliznua, banalizaciju ili ki. Mnoge od pjesnika iz vremena Saita Orahovca, o kojima se danas malo ili nimalo ne zna, zadesio je upravo takav usud. Zamkama takve banalizacije propagandno-pamfletskog i parolako-prizemnog nivoa, u slubi ideologije, nisu uspjeli da se odupru ni mnogi tada popularni pjesnici. Sait Orahovac, meutim, uspjeno je odolio i prebolio takve boljke jednog vremena, koje je i poeziji nametalo standarde i obrasce kolektivnog herojstva, zanosa i hiperbolizacije (uveliavanja) stvarnosti. Znao je, naime, da potrai i pronae ekvivalent koji ne ide na utrb estetske i knjievne funkcije poezije, a da istovremeno bude nadnesen nad sudbinom ljudi i zemlje, razumijevajui ivot u njegovoj raznovrsnosti, i kao aroliju, ali i kao stradanje. Izbjegao je, dakle, razinu politike parole, to tvorakoj mati mnogih pjesnika njegovog vremena, namjerno ili nenamjerno, nije uspijevalo. Socijalistiko-realistika umjetnost proklamovala je onda svoju etiku narodnih dunosti pjesnika. Pjesnici "narodoljupci", laljivci i razmetljivci, mnoili su se kao peurke poslije kie. Drava i njeni ideolozi namjerno su podsticali i pothranjivali to i takvo bunilo, koje su nazivali "umjetnost" i "poezija". Bio je to, dakle, okvir u kojem su se izvornoj i ideoloki neoptereenoj umjetnosti i poeziji zatvarala vrata i podizale brane ideologije, politike i prizemnosti, okvir u kojem su iluzije i lai esto proglaavane idealom i istinom, a janusovsko pretvaranje i gluma - vrlinama. Borba za nacionalno, ekonomsko i drutveno osloboenje sputavala je energiju pjesnika, ograniavala je i usmjeravala je na drutveno-politiki prihvatljive uzuse. U takvoj socijalnoj i politikoj atmosferi, u takvom stanju duha i kolektivnih obrazaca svijesti iole sugestivan i samosvojan poetski izraz proglaavan je za herezu. Nervom pjesnika Orahovac je traio prolaz izmeu dva suprotstavljena pola, izmeu slube ideologiji i politici, s jedne, i poeziji, odnosno ivotu, s druge strane. Znakova naginjanja na jednu ili drugu stranu ima, ali se u ukupnom rezultatu primjeuje da je izmeu Scile i Haribde Orahovac prolazio tjesnacima koji vode istinskom carstvu poezije i sugestivnom poetskom izrazu, vrijednosti, linom znaku i imenu, vjetim odupiranjem zamkama vremena i ideolokom mulju "is37

Ismet Markovi Plavnik

krivljene" svijesti. Njegovao je, naime, zdravo i plemenito osjeanje za prolost, pa ak i "zdravi romantizam" internacionalnih ideja, ako se tako moe kazati, jer se bez takvog romantizma, bez odricanja od nacionalizma, nisu ni mogli graditi ideali koji su njegovoj generaciji sluili za ostvarivanje socijalnog prosperiteta, koji je, htjeli mi to da priznamo, ili ne, bio zaista evidentan. Biti pjesnik u Saitovom vremenu ipak je neto znailo! U poreenju s dananjim vremenom, posebno. Formalna svojstva poezije Saita Orahovca Orahovac je, na ovaj ili onaj nain, ostao izvan i iznad velike bujice pjesnika koji su platili svoj danak ideologiji i politici, ostvarujui lirsku ekspresiju karakteristinog tona, koja nalazi sebi mjesto u historiji literatura junoslavenskih jezika, te autorsku nezavisnost ili originalnost u mjeri koja mu obezbjeuje ugled koji se uvaava i potuje. Poetska ekspresija Saita Orahovca odupirala se i oduprla potrebama i ukusima vremena, ostajui u dobroj mjeri emancipirana od uticaja koji su bili vladajui i standardni u tadanjoj literaturi, to predstavlja jo jedno svjedoanstvo upeatljivosti, odnosno potrebe obnavljanja percepcije njegove poezije. I san i krik i pokli poezije Saita Orahovca bili su u stanju da preskoe granice svoga vremena, da se ureu u groznicu nadahnua, te da subjektivno-estetikim elementima stila, formi, jezika, vjetine, znanja, osjeanja i drugih svojstava domae nivo uzviene kreacije, diui nau knjievnost za jo jednu stepenicu navie, odakle se ozbiljnije poelo raunati sa crnogorskim, sandakim ili prekodrinskim Bonjacima, kao sa injenicom. Osnovni motivi ove poezije otkrivaju crte senzibilnosti i naklonosti ili afinitete za teme i motive koji se niu u mnotvo malih i blistavih arabeski, u osjeanja samoe, bola, iluzija i tragike koja prati ljudski ivot, po emu je Orahovac racionalan opservator ivota, bez retorinog patosa svojstvenog pjesnicima njegovog doba. To je ona uzvienija strana Saitove poezije, umjetniki izvornija, kreativnija i autentinija, koja otkriva unutarnji svijet bia zagledanog u sebe, u prostor i u vrijeme, koja nee da bude jedino niska sentimentalnih ispovijesti. Doivljavanje sudbine ljudi, radosti i alosti, straha i nade: to su tematska vorita poezije Saita Orahovca i plodovi senzibilnosti za ivotne teme, oblikovani u poetske slike i figure, u zgusnuto i saeto iskustvo, kroz osjetljivosti za jezik, za boju i prizvuk rijei. U takvim sluajevima ispoljavana je markantna individualnost poetske ima38

Poezija Saita Orahovca: Obnavljanje percepcije

ginacije, bogatstvo sintakse i rjenika, razvijen literarni ukus i zrelo pjesniko iskustvo. Prije Velikog rata Orahovac je, unekoliko, pjevao na jedan, a nakon toga na drugi nain. Tragine katarze kroz koje prolaze ljudi u ratovima prave od pjesnika svjedoka tekih ljudskih nesrea i tragedija, te se tada s poezije, gotovo neizbjeno, skidaju ukrasi i ornamenti, a veza sa zaviajem postaje emocionalnija. Takav zaokret ili promijenjeni smjer literarnog stvaranja primjetan je u tematskim i stilskim karakteristikama Saitove poezije. Djetinjstvo, zaviaj i rodno tle prisutniji su, naime, u prvoj, ranoj fazi pjevanja (pet predratnih knjiga poezije: Vihori uzdaha - 1928, Nemirne svjetiljke - 1930, Motivi iz Bosne - 1931, Usponi - 1933. i Lirska saoptenja 1938. godine), dok e se kasnije, u zreloj i potonjoj, susretati teme razoarenja, melanholije i lamentiranja, raskida sa iluzijama mladosti, tegoba, nevolja i lutanja, te odvojenosti od zaviaja (tri knjige soneta, objavljene u vremenu od 1957. do 1971. godine: Soneti, Sonetska sjenenja, te Soneti i minijature, a pogotovo se to moe kazati za posljednju, desetu ili zavjetnu knjigu pjesama Krug se zatvara, objavljenu 1980. godine). Zanimljivu kombinaciju tradicijskih i modernih formi iskaza, gdje se tradicijsko i moderno pretapaju jedno u drugo, ostvarujui sklad i harmoniju u oblicima, sazvujima i kompozicijskim tehnikama, Orahovac je ostvario naroito u knjigama soneta. Po tome je on, reklo bi se, bonjakocrnogorski Preern, jer se ni prije ni poslije njega niko na takav nain i toliko (u naoj literaturi) nije ogledao u ovoj strogoj i zahtjevnoj formi poetskog izraza. Nastavljajui iskustva svojih prethodnika, on je u ovom izrazu podjednako tradicionalan i moderan, te istovremeno blizak trendovima i tendencijama svojih savremenika, pjesnika. U rodoljubivim osjeanjima Saita Orahovca iz ranije faze pjevanja ima podjednako i zanosa i ponosa, izgaranja za herojskim rtvama palim za osloboenje od ropstva, ali u isti mah i stojikog, kamenitog bola pred rtvama palim u borbi, ije se vrijednosti uzdiu do razine vitetva, herojstva, nesalomljivosti i nepokornosti. Suprotstavljanje zaboravu Svojim cjelokupnim poetskim opusom Sait Orahovac ispunio je potrebu posredovanja od stvarnosti ka poeziji, i obrnuto. Time, kao i ostalim znaajkama njegovoga djela, doprinio je duhovnom bogaenju nae kulture. On i njegovo djelo e trajati kao testament uzvienosti ljudske rijei,
39

Ismet Markovi Plavnik

jer nisu bili stihotvorstvo ili puki deskripcionizam, ve doseg u sferi knjievno-estetske imaginacije. Nakon vie od dvije decenije od objavljivanja posljednje knjige pjesama Saita Orahovca (Krug se zatvara - 1980.), te poslije 11 godina proteklih od vremena kada je ovaj pjesnik zavrio "krug" sopstvene fizike egzistencije (1993), njegova poezija nudi se obnovljenoj percepciji kao kulturna injenica prvoga reda, te hou da naglasim da se nadam da u vremenu pred nama ona nee biti zanemarivana, jer je njome, pa i cjelokupnom knjievno-publicistikom i novinarskom djelatnou Sait Orahovac uzidao sebe i svoje djelo u temelj nae moderne literature, u osnovu za jedan vii i svjetliji, odnosno uzorniji boj ili sprat kulture ovoga (i ne samo ovoga!) podneblja. Zahvalnost za to uziivanje iskazujemo mu i mi koji, evo, prireujemo danas ovaj homage njemu, u naem i njegovom Plavu i u Crnoj Gori.

40

Medisa KOLAKOVI BALADE SA MOTIVOM SMRZNUTE NEVESTE U ZBIRCI SAITA ORAHOVCA Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine Sevdalnike, balade i romanse Bosne i Hercegovine Saita Orahovca, tampane su 1968. godine u Sarajevu, kao jedno od izdanja Biblioteke Kulturno nasljee. Od 746 pesama, objedinjenih u zborniku, najzastupljenije su sevdalinke (438 pesama), zatim slede romanse (209 pesama), dok je anr balade zastupljen sa 99 naslova. U predgovoru, podeljenom u etiri celine, Orahovac otkriva kako je jo u ranoj mladosti imao nameru da naini zbornik narodnih sevdalinki, balada i romansi koji bi predstavljao lirsku komponentu i njegov doprinos vrednim zbirkama prethodnika, meu kojima su Luka Marjanovi, Nikola Kaikovi i Kosta Herman. Orahoveva svest o izuzetnoj vrednosti bosanskog folklornog blaga, elja da se ono prikupi, kao i iskrena ljubav prema njemu, rezultirali su ovim zbornikom. anr balade privlaio je na sebe panju mnogih pevaa i istraivaa. Pesme na mei, kako ih je nazvao Vuk, uspele su da obezbede svoju egzistenciju, zahvaljujui i svojim strukturalno-stilskim odlikama. Akumulirajui lirsko, epsko i dramsko u jednu relativno saetu formu, balada, kroz mnotvo motiva koji varirajui prave raznovrsne siee, moe svaki put zasjati u nekom novom svetlu, i tako zadrati panju itaoca. Svako drutvo, odnosno socijalna zajednica ima odreeni kodeks koji uslovljava ponaanje jedinke unutar nje. Takvo shvatanje nesumnjivo je posledica mitskog miljenja koje se najdue zadralo u obredima, tako da njegove impulse moemo prepoznati i u obredima savremenih drutava.1
Pod savremenim drutvom podrazumevam one socijalne zajednice koje su nam blie vremenski i tehnoloki. Stoga bi ovde bio neadekvatan termin moderno, ili novo drutvo, jer je to pitanje isto preovlaujueg naina miljenja jedne kulture, odnosno odvojenosti oveka, kao jedinke socijuma, od prirode koja ga okruuje, a upravo simbioza oveka i prirode bila je osnovna karakteristika prvobitnog, mitskog 41
1

Medisa Kolakovi

Potovanje obredne prakse imalo je za cilj da kolektiv umilostivi viihe sile, odnosno, da harmonizuje svoj ivot sa prirodom kojom te vie sile vladaju. Takva harmonija trebala je da obezbedi ivot i blagostanje drutva. Svako odstupanje od ustaljenih propisa imalo bi fatalne posledice za kolektiv. Mit se brinuo da se takve stvari ne deavaju esto, akumulirajui u sebi primere kako za pozitivne tako i za negativne situacije. U vezi sa samom ulogom mita, Meletinski istie: Jo vie nego usklaivanjem pojedinca i socijuma, mit se bavi usklaivanjem uzajamnih odnosa socijalne grupe sa prirodnom sredinom. Mit je duboko socijalan i, ak, sociocentrian, budui da vrednosnu skalu odreuju drutveni interesi roda i plemena, grada, drave.2 Mitska misao uglavnom se zadrala u onim segmentima ljudske prakse koji su se, bez obzira na civilizacijski napredak, zadrali (potpuno ili delimino) u sferi obrednog.3 Motivi prisutni u baladama reflektuju segmente ljudske stvarnosti, i to one intimne, line. Ta stvarnost gorka je i bolna, ali ba ta intimna gorina, bol i nesrea daju baladi i dimenziju univerzalnosti, koja se uklapa i u tradicionalni i u savremeni drutveni model. U predgovoru, Sait Orahovac, izmeu ostalog, navodi i kriterijume po kojime je birao grau: (...) pa sam (...) nastojao da moj rad bude seriozan i krajnje objektivan i oprezan u odabiranju materijala, da repektujem njegovu izvornost i da po mogunosti u ovim tekstovima izbjegnem one mnogobrojne varijante i ponavljanja koja su karkteristina za ovu vrstu narodnog stvaralatva, dakle: da u jednoj organskoj povezanosti publikujem samo one motive koji u isto vrijeme ive i nose peat i svog sopstvenog, individualnog ivota, kao uspjele umjetnike tvorevine same po sebi i same za sebe.4 Meutim, paljivom itaocu nee promai injenica da se balada sa motivom smrznute neveste pojavljuje u ak tri varijante, to je jedinstven sluaj u zborniku. To su pesme Kad Vilii sestru udadoe, Oeni se aga Hasan-aga i to se ravni Travnik zamaglio. Balada Kad Vilii sestru
miljenja. Vidi: E. M. Meletinski, Klasine forme mita i njihov odraz u pripovednom folkloru, u: Poetika mita, Nolit, Beograd 1984. 2 E. M. Meletinski, Nav. delo, str. 172. 3 Tu pre svega mislim na roenje, svadbu i smrt koji predstavljaju obrede prelaza. 4 Sait Orahovac, Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1968, str. 10. 42

Balade sa motivom smrznute neveste u zbirci Saita Orahovca...

udadoe zapoinje pripovedanjem kojim se saoptava ta su Vilii uradili da im sestra sreno stigne u novi dom. Kad Vilii sestru udadoe za onoga bega Tankovia tridest ovnov zaklae kurbana, tri turbeta nova nainie, i etiri vitka ponovie, da im seka zdravo emer proe, i iroko polje Glasinako, do bijela Tankovia dvora. Odluka da se svadba obavi po pravilima ovde je regulisana rtvovanim kurbanima, kao i potovanjem kulta mrtvih kojima je namenjen kurban. Naizgled, sve je uraeno kako treba. Meutim, nije jasno da li je kurban uinjen samo kao prinoenje rtve zbog blagoslova ili i zbog Kurbanbajrama? Postoji verovanje da nije dobro da se venava, odnosno sklapa brak izmeu dva bajrama.5 Poznato je da se muslimanski praznici ravnaju po meseevoj godini, a ne po sunevoj, tako da datum nije fiksan ve se pomera. U ovoj pesmi ne moe se nazreti koje je doba godine. Meutim, u baladi Oeni se aga Hasan-aga poetni stihovi ne ostavljaju dilemu: Oeni se aga Hasan-aga usred zime, uza zemherije. Kurban kolje, a sadake daje da mu ljuba zdravo u dvor doe. Povedoe, zdravo dovedoe. U ovim stihovima moe se ak i preciznije odrediti vremenski period, jer je poznato da zemherija, odnosno period najhladnijih zimskih dana, traje od 6. do 30. januara.6 Trea varijanta to se ravni Travnik zamaglio poinje slovenskom antitezom, kroz koju saznajemo da je veliko slavlje u toku, jer se udaje sestra Vilia, da je obavljeno prinoenje kurbana (slino prvoj varijanti)
Po jednoj predaji, Muhammed, a.s. prvog dana jednog bajrama, u zimskom periodu, koji se potrefio u petak, klanjao bajram-namaz. I kada je, isti dan, poao u damiju da klanja dum-a-namaz, susreo ga je jedan ovek i saopio mu je da je tu neka svadba. Na to mu je Alejhisselam rekao: Nema svadbe (enidbe) izmeu dva praznika., E. Mulahalilovi, Vjerski obiaji Muslimana u Bosni i Hercegovini, Starjeinstvo Islamske zajednice, Sarajevo 1989, str. 87. 6 A. kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo 1985, str. 651. 43
5

Medisa Kolakovi

kako bi se ostvario bezbedan prolazak svatova kroz Sejme planinu (u prvoj varijanti emer planinu). Tu dolazimo do prostora, koji je, pored vremena, jedna od osnovnih kategorija mitoloke slike sveta. Prostor je naizgled sekundaran, ali ne treba zaboraviti da se, u sve tri varijante (bez obzira na to to se u drugoj ne imenuje lokalitet) rtvovanje vee sa bezbednim prolaskom kroz planinu. Planina, pak, svojom simbolikom upuuje na mogunost prelaska iz jedne u drugu duhovnu ravan i vezu sa bogovima, dok je u ranim tradicijama vrhovnog enskog boanstva, planina bila vezana za enski princip.7 Pri tome, moemo pretpostaviti da i imena lokaliteta svojom etimologijom impliciraju na moguu nesreu. Dom odakle kree mlada za nju je pitom, domai, dok je planina koju treba da proe, divlji prostor u kome vladaju htonska boanstva i zle sile. Mlada, kao osoba u liminalnoj fazi obreda prelaza (svadbe), podlonija je njihovom uticaju od drugih lanova kolektiva. Kia i susneica (prva i trea varijanta) poinju padati tek kada svatovi krenu kroz planinu, to upuuje na pomisao da se propust, odnosno uzrok nesree ve desio. U prilog tome ide, i donekle antipodna simbolika; kie kao blagoslova za plodotvornost, i snega (leda, hladnoe), koja je vezana za odsustvo emocija, tvrdou srca i nepostojanje ljubavi.8 Susneicu moemo smatrati manifestacijom htonskih sila koje se inae pojavljuju u graninom vremenu i prostoru, prethodei nekim vanim dogaajima, nagovetavajui tragediju. Kada mlada, u smrznutoj odei, stigne u novi dom, ona ne dobija oekivanu panju, ali i njeno postavljanje na visoku kulu ili ledeni ardak, takoe upuuje na tragian rasplet. Naracija se razvija nizom dogaaja u vertikalnoj ravni. Meutim, pozicija kule i ardaka izdvojena je iz ravni u koju su smeteni ostali lanovi kolektiva. Ovo izdvajanje je potrebno, ali ne po vertikali ve po horizontali. Vertikalno izdvajanje upuuje na distanciranje koje se moe posmatrati kao jo jedna od provera (prva bi bila prelazak planine) pre ukljuivanja u novu zajednicu. Gradacijski se niu pitanja prvo svekrve, zatim zaove, koje uoavaju mladinu spremu, ali je ne pitaju da li joj je hladno. Kulminacijski niz zavrava se dolaskom jetrve:

D. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija tradicionalnih simbola, Prosveta Nolit, Beograd 1986, str. 132. 8 Isto, str. 64, 90, 152. 44

Balade sa motivom smrznute neveste u zbirci Saita Orahovca...

Dok eto ti mile jetrvice ona nosi u naramku sina: Pitaj, sine, svoje mile strine: moja strina, jesi li ozebla? (Kad Vilii sestru udadoe) Pojavljivanje jetrve koja posredno upuuje pitanje nije sluajno, jer je i ona, s obzirom da nosi u naramku sina, nedavno prola kroz sistem agregacije. Ona zna kako se osea mlada. Tek roenjem deteta njen status je uvren. Kada je mlada ula pitanje deteta, daruje ga jaglukom, i umesto daljeg napretka u agregaciji, dogaa se tragian obrt mlada pada mrtva. I u treoj varijanti pesme situacija je ista. Jedino odstupanje je u drugoj varijanti gde Hasan-aga direktno pita svoju izabranicu da li joj je zima. Darivanje tu izostaje, ali je kraj tragian kao i u prethodne dve varijante. Kada osmotrimo situaciju doeka mlade u novi dom, ponaanje svekrve i zaove moemo donekle smatrati ispravnim. One se dive mladinom stasu i hvale njenu spremu, to se moe tumaiti kao normalno, jer mlada i treba da na dan svog venanja bude najlepa, i najbolje obuena. Stihovi koji upuuju na moguu nepravilnost ne veli joj: je l ti snaho, zima? su intervencija pevaa, na ta je ukazala i Hatida Krnjevi u svojoj obimnoj studiji o baladama Bosne i Hercegovine.9 Iz svega navedenog moe se pretpostaviti da tragian kraj mlade u novom domu moe biti posledica i deliminog potovanja socijalne norme, jer je hvaljenje mladinog spoljnog izgleda poeljno i prihvatljivo, ali je mlada oekivala da e taj aspekt biti zanemaren u korist onog toplog i ljudskog, koji ne mora uvek da bude u okviru norme. Tako da, s jedne strane, tragedija u novom domu moe biti i posledica potovanja norme, a sa druge strane, ukazano je da je nedostatak, odnosno uzrok, posledica ranijih dogaaja i da je kurban samo odloio neminovno. Na kraju treba istai da je Sait Orahovc uneo u zbornik tri varijante pesme u kojima se zbiva jedna ljudska drama, a koja ni dananjeg itaoca ne ostavlja ravnodunim. To potvruje da je nakon vie od tri decenije od pojavljivanja vrednost ove zbirke nesumnjiva, i da u dijahronijskoj perspektivi, ona predstavlja znaajnu kariku za prouavanje narodnog stvaralatva Bosne i Hercegovine.
H. Krnjevi, Usmene balade Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo 1973. Ovakvo tumaenje koje je posmatrano u obredno-mitolokom kontekstu ne protivrei socijalno- psiholokom tumaenju Hatide Krnjevi. 45
9

Medisa Kolakovi

Orahovev trud i ljubav prema ovoj vrsti narodnog stvaralatva, zahvaljujui zborniku postali su dokument jednog davnog vremena ije impulse i danas oseamo, ali nismo sposobni ba uvek i da ih prepoznamo.

46

Zlatan OLAKOVI HOMER: OR HUSO ILI AVDO, RAPSOD ILI AED? Komentar uz Parry tekst 124721 Mumin Vlahovljak, Prianje Ploe 7109-7124, 10. august 1935. Snimili Milman Parry i Nikola Vujnovi Rukopisna transkripcija: Nikola Vujnovi Pripremio iz rukopisa: Zlatan olakovi 2004 Milman Parry i njegov sljedbenik Albert Bates Lord, kao i prouavatelji harvardske Parry-Vujnovieve zbirke epike koji se ujedno bave Homerom, uvjereni su da bonjaka epika u sebi nosi odgovor na takozvano homersko pitanje. tovie, da samo bonjaka epika prua analogiju s Homerovom i, posebno, prethomerskom tradicijom, jer su podudarnosti bonjake i starogrke tradicije zapanjujue. Drugim rijeima, dubinsko prouavanje bonjake epike omoguuje pravo razumijevanje i tumaenje Homera. Najpoznatiji suvremeni homerolozi, meu kojima posebno treba navesti Gregory Nagya s Harvarda i Richarda Janka sa sveuilita Michigan, s ovim se stavom uglavnom slau. Njihov je problem u tome to oni dobro poznaju Homera, ali ne poznaju bonjaku epiku. Oni pak koji dobro poznaju bonjaku epiku, a meu njima je na poasnom mjestu bio Albert Bates Lord, samo povrno poznaju Homera. Najvie ipak ima onih znanstvenika, poput John Miles Foleya, koji samo povrno poznaju i Homera i bonjaku epiku. Ovim komentarom jednog znaajnog razgovora s bonjakim pjevaem htio bih pokazati u kolikoj mjeri stoljeima uvrijeeni stavovi o hoZahvaljujem kuratorima harvardske zbirke The Milman Parry Collection na dozvoli objavljivanja teksta Parry br. 12472, te gospodinu Davidu Elmeru na fotokopiji ovog teksta. 47
1

Zlatan olakovi

merskoj epici gube tlo pod nogama im se kritiki preispitaju usporedbom sa ivom bonjakom tradicijom. Jedan od temeljnih takvih stavova jest da su u Staroj Grkoj postojali aedi, kreativni epski tvorci poput Homera, koje su naslijedili rapsodi, nekreativni izvoai Homerovih epopeja, koji su uili gotovo napamet Ilijadu i Odiseju, kao i druge tekstove, te ih kao reproduktivni umjetnici izvodili na svetkovinama. U skladu s bonjakom analogijom istina je obrnuta: rapsode su naslijedili aedi! Rapsodi bijahu tvorci i uvatelji tradicije, a aedi, poput Homera i Meedovia, pojavljuju se na kraju ivota odreene usmene tradicije i oznauju njenu iscrpljenost i smrt. Posthomerska tradicija usmene epike uistinu nije ni postojala. Postojali su samo reproduktivni izvoai Homerove epike, poput Iona iz istoimenog Platonovog dijaloga, ali to nije bila tradicionalna usmena epika. *** Sedmog augusta 1935, Milman Parry i Nikola Vujnovi borave u Pljevljima. Pronalaze starog pjevaa Mumina Ramadanovia Vlahovljaka i saznaju da je on svoje pjesme nauio od or Husa i od svog oca. Vujnovi biljei spisak tih pjesama, to jest Muminov repertoar (Parry tekst 12458). Ve slijedeeg dana oni dovode Mumina u Bijelo Polje. Vujnovi biljei po diktatu Muminovu pjesmu enidba ahinpaia Meha, koju je Mumin nauio od or Husa (Parry tekst 12460, 2010 stihova). Devetog i 10. augusta 1935. godine, Parry i Vujnovi snimaju Muminovu pjesmu Beiragi Meho. I ovu je izvanrednu pjesmu Mumin nauio od or Husa (Parry tekst 12468a, 2294 stiha). Znajui sa sigurnou da Avdo Meedovi ne poznaje ovu pjesmu, fenomenalni sabirai pozivaju Avda da prisustvuje snimanju Muminovog pjevanja. Nakon to je Mumin dovrio pjesmu, oni nagovaraju Meedovia da ispjeva svoju verziju ove pjesme, ako moe. Meedovi prihvaa izazov. Njegova je verzija pjesme Beiragi Meho, snimljena 10. i 11. augusta, gotovo triput dulja (Parry tekst 12471, 6313 stihova). O ovom Parryjevom eksperimentu Lord esto pie, a usporedbi Muminove i Avdove verzije posvetio je i Dodatak I u svojoj slavnoj knjizi Pjeva pria (The Singer of Tales, Cambridge, HUP, 1960). 1951. godine, Lord ponovno snima ovu pjesmu u Meedovievoj verziji. Stari Meedovi se dobro sjea pjesme, premda ju je ispjevao samo jednom, sad ve davne 1935. godine!
48

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Lord i Bynum namjeravali su objaviti dvije knjige koje bi sadravale Muminovu i Meedovievu verziju pjesme Beiragi Meho (planirane knjige 9. i 10. serije Serbo-Croatian Heroic Songs). Naalost, to se nije obistinilo. Lord navodi da su Parry i Vujnovi u eksperiment ukljuili i Mumina. Oni su naime zamolili Mumina da prisustvuje snimanju Avdove verzije pjesme. Lord takoer tvrdi da je Mumin dobrohotno sasluao Avdovu verziju, to je netono. Ali, Lord ne navodi da je genijalni sabira Parry nakon snimanja Avdove verzije pjesme Beiragi Meho snimio jo jedan tekst: razgovor s Muminom Vlahovljakom, u kome je zatraio ne samo da Mumin opie svoja sjeanja na or Husa, nego i da dade svoj iskreni sud o tvorbi epske pjesme Avda Meedovia. Lord takoer ne navodi da ugledni or Husov uenik Mumin Ramadanovi Vlahovljak odbacuje Avda Meedovia kao laljivog pjevaa, to jest pjevaa koji ne dri do istinitosti pjesme. *** Razgovor, koji snima Parry, a vodi Vujnovi, otpoinje: Vujnovi: Kako ti je ime, stari? Ramadanovi: Mumin. Vujnovi: Malo glasnije govori! Ramadanovi: Mumin. Vujnovi: A kako se zove? Ramadanovi: Ramadanovi, a Vlahovljak po selu, poto sam preo vamo, a Ramadanovi Mumin. Vujnovi: Koliko ima godina? Ramadanovi: Imam sedamdeset i dvije. Vujnovi: Jesi li pismen? Ramadanovi: Nijesam. Vujnovi: A oklen si ti? Ramadanovi: Iz Niia. Nii sam rodom, Nii. Vujnovi: A e ivi sada? Ramadanovi: U Pjevlja. Vujnovi: Jesi li ti roen u Nikiu? Ramadanovi: N'jesam. Vujnovi: Da ko? Ramadanovi: Otac mi roen.
49

Zlatan olakovi

U nastavku razgovora Mumin pria o svom ivotu. Bio je sin bogatog age. Ratovi su odnijeli sav imutak. Sa familijom je odselio u Tursku, ali se nakon tri godine vratio. Vujnovi: Pa kad si imo tako trgovinu, tako i hanove, to ja znam, zato si onda io tamo? Ramadanovi: E zato sam io to je bilo uz ratove, to je sve finulo. (Ploa 7110) Ovce, imo sam sto i osamdeset ovaca, digla mi je Crna Gora u rekviziciju, digla osamdesetero govedi i dvoje u rekviziciju, digla petero konja u rekviziciju, digla mi trista i dvades tovara ita u rekviziciju, sijena tako, stotinama tovara. Ondar, potlje, kad nastupie ratovi teki, teke godine, ne platie osude. Pani po sto hiljada dinara da se plati, oni rekvidiraj na dvades i to one bonove, one bonove podaj hiljadu za sto dinara, to vie, kakva ti je naplata, i kakvo uivanje. Onda je propo oni koji je imo najvie, oni je propo, oni koji nije imo, siromah nije mogo propas'. U siromaha nema ta. Vujnovi: Koliko si imo tamo ivija, kad si imo tako dosta? Ramadanovi: A, imo sam dvije-tri kue. Vujnovi: Samo to? Ramadanovi: Samo to. Imo sam rad, sobom rad, to sam ja radijo, mogo sam na po osamdeset, po sto tovara ita vazdi. Imo sam mal, dro vazdi, dro sam kad doe u nas u turskom vremenu uzimala se desetina, deseti dijo, prodavalo se od svijeta, car prodavo. Vujnovi: Ja. Ramadanovi: Kupi po dvadeset jafta, po jedna kmetija. Uzmi po jednu jaftu od sto lira do pe'stotina lira. Na inkanat, na telala, onda ono frunti sebi sve, caru plati ono to si duan, steci pare jo bukadar. Tako sam radijo, tako sam imo. Vujnovi: Kako si ti nauijo pjevati i guslati, stari? Ramadanovi: Imo sam pjevaa, hasli mi je otac bijo pjeva u kui. Otac mi je bijo pjeva, a i imo sam merak za dobra ut pjevaa vazdi, pa sam e god sam uo, vazdi, daleko ima... Han smo drali. Ja bi ga (pjevaa, op. Z) zastavijo u han, dva dana, pet dana, ako mi se dopo deset dana. Ali se mene vie nije dopo niko bez rahmetli Huso (or Huso, op. Z) i moj otac. Vie niko mi se nije dopo, jer mahom su u onome vremenu sve bile pjesme njihove. Od koga goj uj izvan njihke, kad je ono vie pritureno od jedne lakrdije po pet, po deset, jednu s brda, jednu s doline. Ja n'jesam imo volju da sluam.
50

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Muminov iskaz da su or Husove pjesme i pjesme njegova oca u tom davnom dobu predstavljale cjelokupni repertoar tradicije, te da su to ujedno bile najbolje pjesme u tradiciji, jest presudan za razumijevanje biti usmene epike. Na isti nain stari Grci su smatrali Homera tvorcem i najboljim predstavnikom svoje cjelokupne epike. Vujnovi: A kada si najprije uzeo gusle? Kako je to bilo? Ramadanovi: Eh, vako: bi ja uzeo kod kue, gusli smo imali vazda u kui. Vujnovi: Ja. Ramadanovi: Gusli sam dro vazdi, uzmi, pjevaj. Vujnovi: Ma, oje Bo'i, malo glasnije, ne ujem ja dobro, ne razumijem te nita. Ramadanovi: Uzmi pjevaj, tako eto. Vujnovi: Jue si prio glasno i razumijo sam te sve. Ramadanovi: Ka i sad, taman to uzmem te sluam uone jednu pjesmu, i ja sam je svatijo i uzeo sam jopet pa sam gudijo, jednom, dvaput, pet puta, dok sam ono utleiso, i tako sam gudijo. Vujnovi: Pa je li teko tako nauiti? Ramadanovi: Pa nije, (Ploa 7111) ko svee lezet za em nije. Ja, kad sam bijo u vremenu mladije doba, jednom kad sam je uo ja sam je mogo nauit, ko da sam je uo sto i jednom. Danas ne mogu. Danas ne mogu da sam je uo sto puta, ne mogu da svatim koliko onda jednom. Vujnovi: Koliko si imo godina kad si poeo pjevati? Ramadanovi: Pa jedno dvajes godina. Vujnovi: N'jesi prije? Ramadanovi: Dvajes godina kako sam poeo uzimat gusli da pjevam, a nako jesam pjevo... Od deset godina pjevo nako kod kue, a onako meu ljude da iziem, u kahvu nee da zapjevam, nijesam, bilo me stid. Jer onda su bili ljudi mladi, ka momci, ka neko meu stare ljude velika je sramota bila ulje. Zapalit, ja sjesti e su stari ljudi, ja ta, u kahvu, to je bila velika sramota. Vujnovi: A kako si onda ti smijo pred ocem da pjeva? Ramadanovi: E jesam pred ocem. Otac me volijo mlogo i on me naturo. E, kae, zanimaj se, volim da pjeva no da ide po kockanju i tamo nekud da ide sa mladei svojom. Evo ti zabava! Nemoj mi ii kudi udaraju muzike, nemoj kuda su tambure, nemoj kuda su pia, tuda je to sve, hajde pa mi ovo radi!
51

Zlatan olakovi

U ovom trenutku Vujnovi otpoinje razgovor o Muminovom repertoaru. Nesumnjivo, on pred sobom ima spisak Muminovih pjesama. Vujnovi: Od koga si nauijo onu pjesmu kad su Mujo i Halil ufatili Kostre harambau? Ramadanovi: Mujo i Halil i Kostre harambau? Vujnovi: Ja. Ramadanovi: Nauijo sam od oca. Vujnovi: A onu kad je doo ferman od sultana na Muja, da mu ufati Kostre harambau ili da mu da svoju glavu za njegovu ako ga ne ufati? (Ovdje Vujnovi oito nije shvatio da se radi o jednoj te istoj pjesmi, op. Z).2 Ramadanovi: Od oca sam to uo. Vujnovi: I nju od oca? Ramadanovi: Jes. Vujnovi: A Halil i Mujo idu u etu, te se zarobi u Timok Mujo. A kad se Halil vratijo ranjen pa onda ga s Krajinom izbavijo, od koga si nju nauijo? Ramadanovi: I tu sam uo od oca. Vujnovi: Dobro. Ramadanovi: Od oca, od or Husa, to su sve jedne bile, to sam goj od njega (oca) to sam i od njega (or Husa). To ja od drugije n'jesam. ta li od njega, ta li od Husa, n'jesam vie od drugije. Vujnovi: A znam ja da je teko se danas sjetit, to je davno bilo. Ramadanovi: E, bogami, jednako je, ja od njega ja od Husa, ja od drugoga n'jesam hi ni jedne lakrdije, vie n'jesam ja pjesama ni od koga uo. Jesam hi uo a n'jesam hi imo, n'jesam hi kazo (nije nabrojao te pjesme Vujnoviu, op. Z). Imam ja pjesama stotinu jo to znam, al' od ovije drugije sluo, nemam volju, n'jesam imo volju da hi pjevam. Vidim: n'jesu neto one gazinske, n'jesu one serhatlinske, n'jesam imo volju. Vujnovi: To je istina. Ramadanovi: N'jesam imo volju da hi priam. Ta imam pjesama stotinu jo, da sjedim cijelu zimu ima da pjevam, ali nemam volju da hi pjevam ja. Pa kad nemam volju neu je da kaem tebe.
Vidi Kurtagievu i Meedovievu verziju u knjizi Mrtva glava jezik progovara Zlatana i Marine olakovi, kao i komentare ove pjesme u Dnevniku sabiranja (Almanah, Podgorica, 2004). 52
2

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Vujnovi: A zna li aikovanje Mujina Halila u Udbinu, kad je io Atlagia Zlati? Ramadanovi: Znam. Vujnovi: Od koga si nju nauijo? Ramadanovi: Od oca. Vujnovi: I nju od oca? Ramadanovi: Jes. Vujnovi: A kad je beg Mustajbeg radi eri digo vojsku bijo na Bajagia Aliju? Ramadanovi: I tu znam. Vujnovi: Od koga si nju nauijo? Ramadanovi: I tu sam nauijo od oca. Vujnovi: Samo malo glasnije, jer te ne ujem. Ramadanovi: Od oca. Vujnovi: A san gazi Mahmutage na Cetinju? Ramadanovi: Od Husa. Vujnovi: Od Husa, koga Husa? Ramadanovi: or Husa. or Husa i od oca. Sve to, isto mi je otac umijo te sve Husove pjesme. On uo prije od Husa, pa ga je za to ba on i dobavijo jopet, te jopet sidijo u hanu.3 (Ploa 7112) To ja od njega, ja od njega, sve jednako. Ja to, neku prije, neku poslije, ilah sve one to mi je go umijo otac, od or Husa je, efendisi benum, je on, or Husove su ono pjesne i od njega to je. Vujnovi: to to kae ti? Ramadanovi: To je kazati efendisi benum, gospodine, demek, e gospodine to je, to je re efendisi benum, gospodo, gospodo. Vujnovi: A to je ono si benum, ta ono znai? Ramadanovi: To je jedan zinet, ka ono to kae, e estita gospodo. Vujnovi: Aha. Ramadanovi: Efendibenum, to je jedno uveliavanje. Vujnovi: A onu pjesmu: Kori bajraktar kad je prevarijo Zlatu dizdarevu? Ramadanovi: Onu sam uo od oca. Vujnovi: Od oca?
Ovaj iskaz dokazuje da je or Huso duboko utjecao na cjelokupni repertoar najmanje dvije generacije bonjakih pjevaa! 53
3

Zlatan olakovi

Ramadanovi: Od oca. Vujnovi: Dobro. A Sili Osmanbeg i Pavievi Luka?4 Ramadanovi: Od Husa. Vujnovi: A Beiragi Meho? Ramadanovi: Od Husa. Vujnovi: Gojenovi Ibro i Omer bajraktar? Ramadanovi: Od Husa. Vujnovi: Sava bajraktar i buljubaa Mujo, kad su dijelili mejdan? Ramadanovi: I tu sam od Husa uo. Vujnovi: A enidbu ejvanovi Mehe? Ramadanovi: I tu sam od Husa uo. ejvanovi Meho, i to je jedna pjesma, elebija pjesma, najljepa jedna pjesma! Najljepa pjesma ta je. Najzanimljivija. Vujnovi: A Mujov Omer kad je izbavljo oca i amidu?5 Ramadanovi: I tu sam uo od or Husa. Vujnovi: Malo glasnije. Ramadanovi: Od or Husa, i to. Vujnovi: A Boj na Os'jeku? Ramadanovi: Boj na Os'jeku, i to sam od Husa. Vujnovi: Smrt Ograi serdara? Ramadanovi: I to sam od Husa. Vujnovi: enluk bana Zadranina, kada je ufatijo onoga... to jest kada je donijo tri glave? Ramadanovi: Tri glave? To je mala pjesma, mala, kratka pjesma, a uo sam od oca. Vujnovi: Od oca? Ramadanovi: Jesam, kratka je pjesma, mali... Vujnovi: A stari Kahriman, sa Kavraji Alijom, kad su razgovarali o etovanju? Ramadanovi: I tu sam od oca. I to nije duga pjesma, ali nako je zanimljiva. Mala je i ona. Vujnovi: A Mejdan Jankari serdara sa Kori Husejinom?
Oito se radi o verziji pjesme Osmanbeg Delibegovi i Pavievi Luka. Ovu je pjesmu proslavio Avdo Meedovi, koji ju je ispjevao kao najdulju pjesmu unutar bonjake tradicije. 5 Vidi Kurtagievu verziju u knjizi Mrtva glava jezik progovara Zlatana i Marine olakovi, kao i komentare ove pjesme u poglavlju Dnevnik sabiranja iste knjige (Almanah, Podgorica, 2004). 54
4

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Ramadanovi: I tu sam uo od Husejina. Vujnovi: A er olak Mehmedage, kad je bila lijepa, pa za nju Musi bajraktar io na mejdan Smiljaniu? Ramadanovi: Jes, jes, i to sam od Husa. Vujnovi: Od koga? Ramadanovi: Od Husa i od baba, pjevo mi je i babo sto puta je. Vujnovi: A kad je Mustajbeg traijo Meha, te ga nao u Prezorju kod Prezorskog bana? Ramadanovi: Od Husa. Vujnovi: A kad je primorski ban sagorijo kulu Mujovu i odveo mu ljubu? Ramadanovi: To je kad su dvije sestre pisale knjigu. Vujnovi: Ma bolan bijo, priaj glasnije. Ramadanovi: To su dvije sestre priale knjigu, to je Mustajbegovica i Omerbegovica, je li to? Vujnovi: Nije to, to nije ove. To je druga pjesma. Ramadanovi: E to je u toj pjesmi, to je u toj pjesmi. Naalost, ovdje Vujnovi prekida razgovor o Muminovom repertoaru. Vujnovi: Je li ti bijo otac dobar pjeva? Ramadanovi: Dobar pjeva, ondar iza or Husa nije imo sa njim! or Huso je bijo, nako, maksuz pjeva, pjeva, a drugoga posla imo nije. A on je... vazda su ljudi voljeli sluati moga oca no njega, jer je on bijo serhatlinski, bolje mogo i zapjevat i insan da plae sve kad je pjevo. Vujnovi: A e je tvoj otac najvie pjevo? Ramadanovi: Moj je pjevo otac kod kue, u hanu on je bijo i po pandurima, jer su ovi bili, zna, ko dandari to su. Vujnovi: Ja. (Ploa 7113) Ramadanovi: On je bijo eteres godina, vie, bijo je buljukbaa. On, e je god doo, nije bilo, tu da je bilo stotina njega. Buljubaa bijo, vodijo pandure. To je bilo staroga vremena, ilo se ovako po selima, sevet komite. Io po jedan ojek, pa imo po dvades po trides druga, ko narednik. Vujnovi: e, e to vodijo tu etu? Ramadanovi: Po svojoj granici, po nutru, da se nered ne pravi, da se ne krade, da se ne otima, da se ne otima, da to... Vujnovi: Aha. Ramadanovi: To ko danas to su dandari.
55

Zlatan olakovi

Vujnovi: Koliko ti je bilo ocu godina, kad je doo vamo iz Nikia? Ramadanovi: Bogami, ne znam. Nije mi kazivo, n'jesam se zanimo nijednom. Vujnovi: Pa makar neto je li ti ikada kazivo? Ramadanovi: Dvades li, petnes li godina, bogami ne znam. Vujnovi: A e je nauijo on pjesme, ili u Nikiu ili vamo? Ramadanovi: I tamo i vamo. I tamo i vamo i po Niiu i vamo i svukuda. Vujnovi: A e najvie, misli?6 Ramadanovi: Ja mislim najvie u Sandaku. Vujnovi: U Sandaku najvie? Ramadanovi: Najvie. Vujnovi: Ja bi reko da je dobrije pjevaa bilo ove. Ramadanovi: U Sandaku je bilo pjevaa dobrije. Vujnovi: Aha. Ramadanovi: Dobrije je pjevaa bilo u Sandaku, to i' nije nie bilo. Vujnovi: Je li ti otac znao niikije pjesama? Ramadanovi: Pa i znao je niikije pjesama ba, toliko mlogo. Jes, nekoliko znao pjesana, ali ja n'jesam te ba ufatijo, malo. Vujnovi: A zato? Ramadanovi: N'jesam imo volju. Neto n'jesam imo volju nikako. uo sam hi i pedeset, ali nemam volju. Nemam volje. Vujnovi: Je li ti otac pjevo ovako ikad u hanu da bi ga kakvi begovi traili, kroz ramazan i to? Ramadanovi: Vazdi. Vujnovi: Vazdi? Ramadanovi: O! Vujnovi: Je li za plau on pjevo tako? Ramadanovi: Jok. Vujnovi: Nego? Ramadanovi: Samo iskupi se po dvades, po trides begova, aga, pa uzmi, pa pjevaj. Boe sauvaj, za plau nikad nije on pjevo! Jok, to bi bila sramota. Vujnovi: Pa bi li ga barem ita darovali kad bi im tako puno pjevo?
Ova pitanja, kao i drugi razgovori s pjevaima iz Bijelog Polja, dokazuju da su Vujnovi i Parry bili sjajni znalci tradicije. Oni su svjesni da se nikika tradicija duboko razlikuje od kolainske, koju predstavlja sjajni or Huso. 56
6

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Ramadanovi: On je bijo aga! Kupi on i uzmi za pare pjevaa, pa ga dri po mjesec dana, pa mu podaj po pet lira, po deset lira, Hajde, Alla' selamet, a ne da u koga on uzme. Nijesmo mi bili... Mi smo bili, ja ti kaem age. Vujnovi: Aha. Ramadanovi: Jok, brate. To bi u nas bilo ubijstvo, pjevat pa da mu se turi na tablju. A danas dolo vrijeme pa se mora. Vujnovi: Treba da se mora, svaki rad treba platit. Ramadanovi: E pa eto. Danas dolo vrijeme pa se mora. A ja sam, najprije kad sam izio uone, pa kad je reko gospodin ef Hajte, izi'te da se slikate (odnosi se na Parryja, op.Z), pa sam neto pogledo, pa sam reko more bit da pria Avdo (Meedovi, op. Z) i ona ena uone... E, reko, sudbino! Mili Boe, svata li se mijenja, do Boga. A jednoga vremena, ukratko, da je ono banki, ono ekmede to bijae tamo uone, pa bi reko Izii, Mumine, voe, a neka gleda ovi svijet. Uzmi gusli tako, pa sjedi - sijo ne bi! Vujnovi: Zato ne bi, Mumine, sijo? Ramadanovi: Eto, a danas doe vrijeme, pa (Ploa 7114)... e tako, n'jesam muhta bijo. Vujnovi: Ali nije to sramota nikakva. Ramadanovi: E, nije sramota, ali danas, kad je nevolja, ondar nije ni sramota. Kad nije nevolja onda je sramota sramota, a kad nije nevolja jest! Vujnovi: Pa vidi gospodina profesora, on vie vrijedi nego beg, danas... Ramadanovi: Vredi no hiljadu begova! On vie vredi nego hiljadu begova, ama, to je njegov jutros rad, s tijem svrijo svoja sva prava, i pardon mu ga bilo. Jutros ima poas' vie nego hiljadu begova, jerbo to... A mi smo glupi bili, zato ti ja kaem, jakom se danas vieli mi e smo. Mi smo glupi bili, to je u nas sramota bilo sjes' pa pjevat, a potegnut... to on mene dade deset banki, onaj baki. Mene se ini, ja, to mene ko slijepac, da slijepci gude. To je mene bilo, efendisi benum... A danas, vidim ja ve ta je danas. Jako se svijet probudijo. Heeee! Da je ova pamet bila prije ka to je danas, ali proe. Vujnovi: ta bi bilo onda? Ramadanovi: Drugije bi ja znao kimet, svome svemu. A proe vrijeme, prooe godine pa proe vrijeme, pa se vie ne stie.
57

Zlatan olakovi

Vujnovi otpoinje ispitivanje o or Husu. Vujnovi: Pa ti si dobro, ti si dobro poznavo or Husa? Ramadanovi: Dobro sam poznavo or Husa, dobro. Vujnovi: Koliko si godina imo kad si njega sluo? Ramadanovi: Imo sam, imo sam dvades, hesapim, dvajes i dvije, 'li tako.7 Vujnovi: O, onda si bijo... more dobro upamtit. Ramadanovi: A bolje mogu upamtit ondar to je bilo, no sad evo. Sad da me pita ta je bilo lani, ja ti ne bi mogo pogodit desetu lakrdiju. Vujnovi: E, kad ga dobro pozna, treba da mi sada sve pria to zna o njemu, ali isto, da se dobro razumije. Ramadanovi: ta u ti kazati, ne pitate? Vujnovi: Bome, sve to ga pozna. Ramadanovi: Kako je izgledo? Vujnovi: Kako je pjevo? Koje je pjesme pjevo? e je pjevo? Kako bi pjevo, i sve? Ramadanovi: ojek je, uje, on bijo. Srednji ojek, srednjega boja. Vujnovi: Ja. Ramadanovi: I kad si ga gledo sad, bi reko: zdrav ojek. A oi, nikako, su mu bile zaljepljene oi, obadva, n'jesi imo znaka nikakva da vidi da li on ima oi, da li nema. Tako su mu bile izdubljene ahure, i tako je... I on, kad bi u vijeku jednom ako te vidijo samo i s tobom progovorijo, i kazo Nikola, pa nek te vidijo dvades'te godine, pa ti progovorijo, on bi kazo: O, dobro doo, gospodin Nikola! Tako je pri njemu bilo jedno udestvo. Taki je imo zihin pamet, i tako je imo prirodu, Bog mu dao u njegovoj sirotinji. Kad bi poeo da gudi, to bi reko ko da se ali, ko dijete jedno. Razveo bi. Kad bi poeo da pjeva, najprije polako, ne uje se do vrata, pa ha-ha, pa ha-ha, pa sve bolje, pa sve bolje, pa nek ima ova cijela elija neka je, svak bi uo. Ama polako. On sve, lakrdiju po lakrdiju. Ne da bi on da nagomila po stotinu ono u jednu gomilu, a u njega nemae (Ploa 7115) da navee za jednu lakrdiju po stotinu. Njegove pjesme. Od goj... uj, ja... Kad, ako je jedna lakrdija, imaju po tri, po etiri... Ja, ono ta je, ja ne znam... ja ono sam ne umijem ono da kaem ti kakva je to njegova pjesma.
Budui da se ovaj razgovor odvija 1935, a Mumin ima 72 godine, ini se da je or Huso poginuo oko 1885. godine. 58
7

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Vujnovi: Jesu li mu dobre pjesme bile? Ramadanovi: Dobre pjesme bile? To je pjeva bijo u ovu stranu sto godina nije imao sa njim nikakav pjesne da ti kae, da ojeka zagrije! I koje malo on bi zapjevo, pa bi bilo po pedeset, po eset ljudi bi, pet lica ostalo ne bi to zaplako ne bi. Vujnovi: A zato tako? Ramadanovi: E, tako alosno. Ako je poginuti nee, tako on alostljivo kae, kolko da je sad ono uone da vidi. Ako je zapaliti, tako, ako je, e tako o tijem kad bi bilo o kakvoj pogibiji. Vujnovi: A je li dobro okio pjesme? Ramadanovi: Nije. On ti je samo, uje, ono to je, sada kae pobratima, po sto puta u jednu pobratime dragi, pa ovo na konju, pa ovo na konju, pa ovo na konju, pa hiljadu matraka, - to u njega nije bilo. Sad se sprema ja u boj, ja u svatove, timar na konja, mlaku vodu, rakli safun, u suner mu dlaku pokupi, arafom dlaku povrni, previ ebe, turi osmanliju, po njemu sedlo sarajliju, etiri kolana pritegni jedan po drugome, kae na jednu hi toku zapui, preturi oruje, puli abahiju da oruje uva od vremena, rabin remu, dem, to ti je u njega bila oprema najvia. Ama, ima jednije, pa potlje kae sedlo od zlata, izvito, pa po sedlu sjajni mjesecovi, pa bezumbeta s obadvije strane, pa sinseta visu do kopita, pa ne znam ta, to se u rat ne nosi. To istina nije, sem samo hou da ima vie prie.8 Vujnovi: A zato nije on pjevo vie kite tako, kada su bolje koje su vie okiene?9 Ramadanovi: E one jesu sad za ovoga vremena bolje, za ovije dananjije i'strumenti, za ovije danas to hode. Vujnovi: Ma kakvi je danas i'strumenata i smokava nego za ljudi, ovjee Bo'i! Ramadanovi: A onda nije bilo. Vujnovi: Zato nije?
Istina je temeljni pojam! Pravi pjevai, a to su rapsodi, duboko vjeruju da su pjesme potpuno istinite. Zato se oni trude da ih naue od najboljih pjevaa, poput or Husa, i reproduciraju onoliko doslovno, rije za rije, koliko je mogue. Mumin Ramadanovi sasvim jasno daje do znanja da je do irenja pjesama, te do tvorbe pjesama golemih razmjera, poput Meedovievih, dolo nedavno. 9 Ovdje otpoinje razgovor o samoj biti bonjake epike. Vujnovi, koji neobino mudro vodi razgovor, iskreno vjeruje da Meedovi predstavlja vrhunac bonjake epike. Isto tako, on uvia da se umijee Avda Meedovia u velikoj mjeri sastoji od irenja pjesme putem kienja, to jest opirnih opisa. 59
8

Zlatan olakovi

Ramadanovi: Nije bilo onda. Bolje, jerbo, kae, to je besposlica, besposlicu nemoj priati. Sad, vidi, kae on Budimski vezir, kae car Sulejman, ja Selim, kae car Selima i Muja, i istina nije. Kakav Selim? Selim, koliko stotina godina ima kako je bijo, a Mujo, nema dvjesti i osamdeset godina bilo kako je bijo. e je pe'stotina godina, est stotina, a e je dvjesta. to da pjeva Selima i Muja! Treba znat kad je ko bijo, pa makar i nije ojek. Kako u ja itati sad, metnuti tebe, ti iz Amerike, a ti iz Dubrovnika, ja iz Hercegovine. Da ti kaem ja ti si iz Amerike? Ne mogu, nego iz Hercegovine. Nikola sa Hercegovine. Ne mogu ti kazat da si iz Dubrovnika. Neu da laem, neu da laem nizato. (Ploa 7116). I sramim se. Skau ljudi, pa na vrata. uli je prije od Husa i Husova druga, pa kae lae, jebo mu pas mater, pa skau na vrata i idu.10 Vujnovi otpoinje razgovor o pjevanju Avda Meedovia. Zatim se razgovor vraa na or Husa. Usporedba or Husa i Meedovia je jasna. Vujnovi: A vidi, Avdo (Meedovi, op. Z) ima dobre pjesme, a on nije nauijo od or Husejina nita. Ramadanovi: Ima Avdo dobre pjesme. Dobre Avdo ima pjesme. Avdo kiti, i sad ovu koju ja znam moju, on je jo more okititi, jo dvoje prinijeti i ona bit okienija.11 Vujnovi: Je li to dobro? Ramadanovi: Nekome jes', a nekome nije. Vujnovi: A bi li ti mogo sam tako okititi? Ramadanovi: Mene je teko. N'jesam nauijo. Vujnovi: A da si nauijo? Ramadanovi: Da sam nauijo, mogo bi. Vujnovi: Aha. A da si nauijo, bi okitijo sigurno. Ramadanovi: Bi okitijo. Vujnovi: E vidi da je bolje! Ramadanovi: Bi okitijo, ko to se danas hoe to. Vujnovi: Ja bi reko da dobar pjeva nije koji dobro okiti, koji dobro ne okiti. Kad na primjer ti kae kao Husejin da je bijo dobar pjeva.
Parry i Vujnovi vjerojatno su proglasili u Bijelom Polju da trae pjevae koji su nauili pjesme od or Husa. Mnogi su se pjevai javili, nadajui se nagradi. Budui da su Parry i Vujnovi bili iskusni sabirai, oni su lako prepoznavali one koji su ih pokuali prevariti. 11 Ova Muminova ironina izjava odnosi se na pjesmu Beiragi Meho. 60
10

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Ramadanovi: Dobar pjeva, to ga na kugli nije bilo! Vujnovi: A zato on nije okio pjesme? Ramadanovi: E, on nije okio pjesme, to nije ono to je bilo, on vie turo nije. Vujnovi: Samo bi pjevo onu istinu, a? Ramadanovi: Ha! Samo istinu. Vujnovi: Onda, kita nikakva nije istinita u pjesmi_ Ramadanovi: E, bogme tako! Vujnovi: to se smije sada? Reci! Ramadanovi: Kako se neu smijat, kad sam ti vidi. Vujnovi: Kako vidim? Ramadanovi: Sam zna. Vujnovi: Po emu? Ramadanovi: Lijepo. Vujnovi: Bogami, kako u znat, kad nijesam vidijo nita? Ramadanovi: Bogami, zna, priliku svaku, taman ko ja! Svaku, i on, taj bogami zna gospodin ef. Eeeee! Vujnovi: Razumije li ti ta je to kita, pjesme junake temelj? Ramadanovi: Junak, ojek jedan, koji je junak ojek, to je temelj pjesamski,a pjesma je, kita je zinet, obuenje pjesme jedne. Obui je, na primjer, kao ono kad obue jednoga lijepa momka, pa on lijep samo. Istina: evo momka Nikole, fin momak i us, i doo, ama nema za sebe haljina dobrije. Vujnovi: To je istina, bogami, da nemam haljina! Ramadanovi: Eh, stani malo. Obue nove pantole, nema palte. Obue i paltu, nema kragle, obue i kraglu, daj veze, obue i zaelja kosu, falan, eto to je zinet. To je kita u pjesme. Tako konja. Dobar konj, sedlo samo i uzda. Takuma. Takum rav, a konj dobar ka zvijezda. Udri mu jo abahiju dobru, udri mu silimbeta, udri mu zvijezde i mjesec, udri mu plou na elo. Eh, fina eto. Udri mu raht, puti mu zlato niza sapi, puti, efendisi benum, saake one, jo ljepe viet, to ti je, to je kita, a u boj se kite ne nose. Vujnovi: A dobro, recimo kada Avdo pjeva tri lakrdije za jednu dobru lakrdiju, kako to more biti onda? Ramadanovi: Dobro. Vrijedan, pa pjeva. Vujnovi: Je li to kita? Ramadanovi: Kita. Vujnovi: Kita. Ramadanovi: Kita to je.
61

Zlatan olakovi

Vujnovi: A jedan boj, more li se okititi tako? Ramadanovi: Ako more i onaj kad pogine, da poginu jo dva, kraj njega iva, more, a ako ne more nego to je poginulo dvades, pa da kaem pedeset, a nije no dvades... kita bi bila kad bi mogo da kaem poginulo pe'stotina, a nije no stotina. To bi bila kita kad bi bila pe'stotina. A kad nije no stotina, ja ne mogu da kaem poginulo je pe'stotina. Vujnovi: A ti, kad smo te nali u Plevlju, kad si poeo da pjeva, reko si e sjedimo da se veselimo I da malu pjesmu nakitimo! Ramadanovi: Pa jes. Vujnovi: Kako i to jes? Ramadanovi: To je da nakitimo jednu pjesmu, efendum, da ispjevam finu i fina kad je, fina, lijepa, to je kita, a ako ne valja to nije kita. Vujnovi: A valja li ona kita? Ramadanovi: A ta go valja, to je kita, ta go ne valja nije kita. ta go valja ono je kita. Vujnovi: Kakvu je imo kajdu or Huso? Ramadanovi: Kajdu je on imo, udo, zna, ka u mene grlo, kad mi nije, te mi nije, zna, ova kaalj ja imam. On je imo potanko grlo, nije v'oma, ama je imo jasno, jasno je imo grlo. Al on nikad zaguljivo se ne bi, sem nako, ko ono ovlaom, ovlaom bi on razmako bi, zna, udo od lakrdije do lakrdije. Tako bi. On ne bi sjeco, nije da ono sjeca, ka ono Crnogorci, nego upravo ko ono Sandaklije, demek, to gude. Fini je glas imo. Fini je glas imo. I on bi gudalom kad bijo pa uhori, te ga ufati jedna velika, ima eak i pjeva taman kao i oni to slua, i on ima merak, pa kad ga ufati puti pa bi vako gudalom kaevo, gudalom bi kaevo ako je neko izbijo vojska otud, eto otud vojske, efendisi me benum, nas, od kaura ja od Turaka, ja, on bi rukom kaevo vako. Pa udo vremena, pa po nekoliko puta ovako pa jopet bi tako. Vujnovi: A zato tako? Ramadanovi: E, poto bi uhorijo, taman ko ono kad, pa bi onda nastavijo, pa udri, pa udri. Mogo je po etiri sahata guet. Ali, on drugi poso nikakav imo nije na svijet, ljeti, zimi u njegov vijek on drugi poso imo nije. Vujnovi: Je li izgledo ko junak? Ramadanovi: A orava rabota! Kakav e junak bit brez oi ojek?
62

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Vujnovi: Ali, brez oi. Bogami, pa n'jesu ni oi sve, imo je ivot, mogo je bit ko djete malo, a mogo je bit ko slon gore. Ramadanovi: Bogami je iv nako bijo, uje, ka, ka, ka vatra, nako je lakat bijo, i pleme mu je itavo Husovia, to je bilo kao krvopije to najvie svjetu bile. Vujnovi: Tako mi reci, brate! Ramadanovi: Ka (Ploa 7118) najvie to su na svjetu krvopije bili su oni. Vujnovi: Jesu li tvoji stari neko junatvo uinili? Ramadanovi: He! Husovi? Vujnovi: Da. Ramadanovi: Kako da n'jesu Husovi injeli, Husovi, nikad nije bilo... Oni su sieli u Gornjem Kolainu, pa su iz Kolaina, kad se primijo Kolain, onda su raszeli, jedno pet es kua su doselili u Pjevlja a ono je odselilo u Kopaonik, kod Pazara i kod Mitrovice, dade him car zemlju, pa imo je roaka on kod Pjevalja etiri kue. Bili sad taman do ovog balkanskog rata, pa su polje otili. Eno hi u Edrenu, a onije ostalije roaka mu eno u Izmiru. Ja sam ba bijo kod njegovije sinovaca, kod bratia. Vujnovi: A kau da je mogo po sjedei preko cijele sobe, kad bi pjevo. Ramadanovi: On bi voe zagudijo, a sio bi onomokan sve ovako. Vujnovi: Pa bi li podero gae? Ramadanovi: Ne bi. Vujnovi: Kako ne bi? Ramadanovi: Od meraka, sve bi se, uje, ovako, pa dostigni uone. I sestri njegov jedan, Muslija atovi, i on je bijo pjeva, te ivi pjeva, on je bijo do skoro iv. I on bi tako sve, ka or Huso. Zagudi, uje, pa sve bi ovako, bi sjeo, ka oni gospodin ef, kad prekrsti noge, pa malo pomalo, pa malo pomalo, pa malo pomalo, pa ispod pendere na vrata. Vujnovi: A kako si mogo nauiti toliko pjesama od njega? Ramadanovi: Kako n'jesam mogo nauiti kad bi kod mene po eteres i dva dana uzastopno je bijo. Vujnovi: Kako, zato toliko? Ramadanovi: Sidijo u hanu. Vujnovi: Jeste li mu plaali vi? Ramadanovi: Platili bismo mu i mi, a platili, palo bi njemu u vee vazdi po trista po pe'stotina groa palo bi mu. Onda groi bijahu ejrek od mededije, po mededije, ko bi go bacijo mu na tablju.
63

Zlatan olakovi

Vujnovi: Onda je on bijo dosta bogat, kad je toliko dobivo? Ramadanovi: On je bijo bogat, on je imo po bukadar ovce tamo. I on je imo brau tamo, ali se enijo nije nikako. On ene imo nije, ni evlada imo nije, a imo je dvojicu bratia, kua bila zgodna, uje, kako, a on samo svjetski, po svijetu. Nit je ostala Srbija, nit je ostala Crna Gora, on je po Austriji io, niti ostalo nikuda... po svakoj dravi je on io, doklen je znao bosanski, te je imo ko da govori, on je io. Vujnovi: Je li znao da pria? Ramadanovi: Za to si ga go upito, duan ti osto nije, kaza ti oni as. Za to si ga go upito u toj varoi, ja za damiju, kaka ima damija, ja crkva, ja saobraaj kakav je, ja otkud se dolazi, ja kaka je klima, kazo bi ti on. Vujnovi: Za sve? Ramadanovi: Bi. Bog mu uzeo vid, a eto tako. Serhatlija ojek bijo on. Volijo bi ja sa njim sjesti pa priati samo, no s nekijem jesti med i eer. Vujnovi: ta je to serhatlija? Ramadanovi: To je kazati ojek, jedan nakon razvini ojek, to je kazati ka filozof. Brez nauke ovjek. (Ploa 7119) Vujnovi: Ali, bogami, filozof nije bez nauke. Ramadanovi: E, brez nauke, eto, prirodno. Neto je ono to prirodno bidne, a. Vujnovi: Onda samouk mora da bude? Ramadanovi: Ja, samouk, to je kazati prirodno, pa je neto prirodno imat, a kad naui ovjek ve onda. Vujnovi: to si ono prio gosparu (Parryju, op. Z) kad si dro tamo onu kutiju od cigara? Ovako si nekako dro u ruci. ta si ono prio? Ramadanovi: A, za ono kienje. Kae meni (Parry): Kako pjeva Avdo? Reko: Pjeva fino, kiti. Kae (Parry): Kako kiti? (Mumin): Evo ova kutija cigara. U njojzi Drava. On (Avdo) kae i Drava i Zeta i Vardar i Drina. I kutija jedna, i pie Drava. Pa ako emo da turimo Drave sve u to mijeaj. Hajd!12
Ovo je fenomenalna Muminova kritika pjevaa poput Avda Meedovia, koji je aed, a nije rapsod. Naime, takav pjeva unosi elemente iz drugih pjesama u svaku individualnu pjesmu. Avdo takvom manirom iri svaku pojedinanu pjesmu, ali zapravo suava repertoar i upropatava tradiciju. Sve pjesme na taj nain postaju hibridi, suvie sline jedna drugoj. 64
12

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Vujnovi: I onda, veli da je tako Avdo pjesmu? Ramadanovi: Isturi plou e su ljudi koji znadu to su pjesme, pa e ut!13 Vujnovi: Dobro. Ramadanovi: Avdo umije uturit, on ima... Vujnovi: to kae da ima Avdo? Ne ujem. Dobro priaj. Ramadanovi: Avdo ima tako zihin, to god uje da kae ono i jo on'liko troje. Vujnovi: A da se prevari sluajno? Ramadanovi: Pitanje nije. Vujnovi: Kako nije pitanje? Ramadanovi: Ko e je popraviti (pjesmu, op. Z)? Vujnovi: Pa more li ti, kad zna da nije tako? Ramadanovi: Neu ja da popravljam, nemam vremena. Vujnovi: Zato nema vremena? Ramadanovi: Nemam. Vujnovi: A je li se prevarijo u pjesmi, za pjesmu, za imena? Ramadanovi: Ni to nemam vremena. Vujnovi: Bogami, sjedi lijepo tu. Ramadanovi: Bogami, sjedim lijepo, ali intijah ne uzimam. Nijesmo pali da uimo pa ne intijam. Daj mi nai onoga koji zna bolje i od mene i od njega (Avda), pa da onda binem da ti kaem. Vujnovi: A zato? Zato ovjek ne bi reko, na primjer, kada neto sam ja siguran da nije tako. Ja bi reko i tebi i ocu i ne znam kome. Reko bi: nije tako nego ovako je to. Ramadanovi: Ja sam uo ovako! Vujnovi: Pa onda to ne kae? Ramadanovi: I on (Avdo) kae: Ja sam uo ovako. I ta hoi ja? Taman ka to kaem ja: Ja sam uo ovako. Vujnovi: On je uo (pjesmu, op. Z) samo od tebe. Mogue i onda ima pravo da kae: Nije tako, nego ovako! Ramadanovi: Neu ja tako. Vujnovi: Neu! A to su najgori ljudi, kad nee da kae tako. Ramadanovi: Neu ja tako.
Ovo je direktni izazov Vujnoviu i Parryju. Mumin zna da su obje verzije pjesme Beiragi Meho, njegova i Avdova, snimljene na ploe. On tvrdi da e svatko tko poznaje tradiciju, te saslua snimke, dati prednost njegovoj verziji. 65
13

Zlatan olakovi

Vujnovi: Bogami jesu, za mene. Ramadanovi: Da ga fatam? On kae: Ja hou da okitim, i hou! Kiti! Ti kiti to hoe, ja neu. Vujnovi: Ne kaem ti ja za kitu, nego, na primjer, za grad, za jednoga junaka, za jednu evojku, za jednoga momka.14 Ramadanovi: On sve ono kae to je, samo to hiljadu jo lakrdija doda. Je li mogo polovinu ispjevat, to. Vujnovi: Dobro. (Ploa 7120) Ramadanovi: A nako jes, sve ono, uje, nita nije, o onome, no. Vujnovi: Onda, ti pjeva isto ko to je pjevo or Husejin? Ramadanovi: Ja drugije ne! Vujnovi: Sve ba rije za rije? Ramadanovi: Sve rije za rije, ja vie ni ostavljam ni prituram. Vujnovi: A to je re ono rije za rije? Ramadanovi: Tako uo, tako i pjevam Vujnovi: Ma dobro. Tako uo, tako i pjevam, mogu i ja da kaem tako uo, tako i pjevam, pa neto ostavit a neto preskoit. Ramadanovi: Neu ja. Vujnovi: to je rije za rije, oje Bo'i? Ramadanovi: Ja ta u, bogati? Da doem da laem o'e, je li?15 Vujnovi: Ne lagati, nego te pitam to je rije za rije? Ramadanovi: Ha ostavim manje, hou da slaem. Ti pita: Ima li jo? Je li tako? Jes. A ne nako ka to znam slago sam te. Da turim vie? Je li tako? Nije, no sam turijo vie slago sam te. Neu da laem. Vujnovi: A nu Boga! Zato sam sad zabetinuo Boga, da mi se poslije oni...16 Zna li to je rije? To ja pitam. Zna li to je ono, to znai ba rije za rije? Ramadanovi: to znai rije za rije? Vujnovi: To te ja pitam. Ramadanovi: Znai: lakrdija za lakrdiju. Vujnovi: Ne pitam te jesi li lago ili nijesi.
Smisao pitanja: je li Avdo pogrijeio u tvorbi zapleta, je li pomijeao likove? Vujnovi ne razumije da je problem Meedovieve aedske tvorbe mnogo dublji i sloeniji. 15 Ovdje Mumin Ramadanovi Vlahovljak daje temeljnu kritiku: aedi su laljivci, a rapsod nikad ne lae, ve pjeva istinito pjesmu, onako kako ju je nauio i najbolje to moe. 16 Vujnovi se tako naljutio, da je spomenuo Boga bez potrebe, to je grijeh! 66
14

Homer: or Huso ili Avdo, rapsod ili aed?

Ramadanovi: Lakrdija za lakrdiju. Vujnovi: A to je lakrdija, bogami? Ramadanovi: Lakrdija uo ja: Vino pilo trides Krajinika. Vujnovi: Ja. Ramadanovi: Ne mogu da kaem trides i etiri. Vujnovi: Da. Ramadanovi: Nego trides. I vazdi pjevam trides Krajinika.17 e sam uo spremilo se deset hiljada u vojsku, vazdi hi turam deset hiljada, ne kaem pedeset i trides. e kae poginulo sto ljudi, ne kaem poginulo pedeset ja pe'stotina. Ne mogu da kaem, sem koliko sam uo. Eto, brate! Vujnovi: Je li to rije za rije? Ramadanovi: E, to je rije za rije. Vujnovi: Tako treba. Ramadanovi: E, eto, ako kae te me pita. Komentar 10. augusta 1935. godine vrijedni starac Mumin Ramadanovi Vlahovljak iz Pljevalja, taj bivi ponosni aga, od ranog jutra doivljavao je teka ponienja, i nijemo je promatrao kako se njegov svijet i sve to je plemenito i dobro u njemu bilo rui pred njegovim oima u nepovrat. Suncem obasjano jutro bilo je svjedok prvog stranog ponienja. Mumina je, zajedno s Avdom Meedoviem i nekoliko drugih staraca, pozvao mladi Milman Parry da se uslikaju na malom balkonu hotela, sjedei na betonu, s guslama u rukama. Moda nikad neemo saznati na kojoj je od ovih fotografija Mumin, jer posjedujemo fotografije etiri neidentificirana
Ovo je direktna kritika tvorbe Avda Meedovia, samo to Vujnovi ne poznaje dovoljno bonjaku epiku, ni Muminovu pjesmu Beiragi Meho, da bi to mogao zapaziti. Albert Lord detaljno navodi tematski sadraj ove pjesme i usporeuje Muminovu i Avdovu tvorbu. Mumin otpoinje pjesmu opisom 30 Krajinika koji piju vino. On posebno navodi Mustajbega Likog, Muja i Halila, Durutagi Ahma i njihove bajraktare. Avdo, otpoinje istu pjesmu, odmah nakon Mumina, opisom 36 Krajinika koji piju vino, te uz one koje je naveo Mumin, posebno navodi Ajana iz Kanide, Kozlia Hurema, Arap Mehmedagu, Kanidkog dizdara i Rama iz Glamoa. Svi se hvale i ova se hvalisanja opisuju. Dok je istu temu Mumin iskazao u samo 19 stihova, Avdo ju je produljio na preko stotinu stihova. Prema Muminu, to je sasvim nepotrebno duljenje pjesme. Na slini nain, Avdo dulji cjelokupnu pjesmu. 67
17

Zlatan olakovi

pjevaa, koji su se svi uslikali tog jutra, te za to primili malu novanu nagradu - baki od deset dinara. Zatim je Mumin ispjevao do kraja svoju izvanrednu pjesmu Beiragi Meho, koju je prije pedesetak godina primio od velianstvenog slijepca-guslara or Husa. Nakon to je pjesmu zakljuio ponosnim stihovima da se radilo o tvorbi najveeg meu pjevaima, kakvoga ve odavno na svijetu nema, koju je on pokuao ponoviti najbolje to je znao, Parry i Vujnovi mu rekoe da ostane i saslua kako e ovu istu pjesmu ispjevati Avdo Meedovi, nakon to ju je po prvi puta uo. Mumin je nekoliko sati sluao tvorbu Avda Meedovia. Svaki stih Avdov bio je duboka uvreda za Mumina! Avdo nije potovao uspomenu na or Husa i nije ni pokuao ispjevati pjesmu u obliku u kom ju je uo. Avdo je pjesmu ispjevao u svojoj maniri, a u pjesmu je slobodno unio svoj nain graenja tema i tematskih sklopova. Bez ikakvog potovanja prema Muminu, samosvjesni Avdo ispjevao je Beiragi Meha u trostruko veem obujmu, slobodno prenosei teme iz drugih pjesama u ovu pjesmu. Kao pravi rapsod, koji duboko vjeruje u istinitost pjesama, Mumin Ramadanovi Vlahovljak osjeao je ogromnu odbojnost prema aedu Avdi Meedoviu. Mumin je osjeao da Avdo nepotrebnim kienjem pjesme, kao i slobodnim preuzimanjem tema iz drugih pjesama, zadaje bonjakoj tradiciji smrtni udarac. Albert Bates Lord tvrdi u Pjevau pria da je Homer bio najtalentiraniji predstavnik tradicionalnog epskog pjevanja u povijesti ovjeanstva. Lord takoer hrabro izjavljuje da je u modernim vremenima Avdo Meedovi iz Bijelog Polja bio najblii Homeru. Prema mom miljenju, nitko nije bio ni dalje ni blie istini od Alberta Batesa Lorda, kad je povezao Homera i Avda Meedovia s tradicionalnom epikom. Oni doista jesu kao umjetnici neobino bliski jedan drugome. I Homer i Avdo, kao aedi, neposredno izrastaju iz tradicije, ali ne vjeruju u istinitost prie koju su preuzeli, ve stvaraju svoju vlastitu istinu koristei tradicionalna sredstva. U tome je Lord blizak istini. Ali je Lord potpuno pogrijeio u svojoj tvrdnji da su Homer i Avdo Meedovi predstavnici tradicionalnog epskog pjevanja, starogrkog i bonjakog, a zajedno s Lordom u ovome grijei cjelokupna suvremena homerologija, kao i znanost o bonjakoj epici. Ni Homerova Ilijada i Odiseja, ni Meedovieva enidba Smailagi Meha, nisu proizvodi tradicionalne epike.

68

Alija DOGOVI PORIJEKLO I ZNAENJE NEKIH TOPONIMA Geografska terminologija i toponimija Roaja i okoline vrlo su frekventne i raznovrsne, to je od velikog znaaja za istorijsku i geografsku lingvistiku, te za sociolingvistiku i onomastiku uopte. Korpus geografskih termina i toponima roajske regije ine specifini stariji jeziki slojevi (supstrati), ali i mlai - sa karakteristinim dijalekatskim odlikama (fonetskim, morfolokim). Njihovi semantiki sadraji motivisani su morfologijom terena, florom i faunom, zemljinim objektima, kao i materijalnom i duhovnom kulturom stanovnitva ove oblasti u prolosti i danas. Ono to roajski toponomastiki glosarij ini izuzetnim i privlanim za nauna lingvistika istraivanja, jesu njegovi stariji slojevi. Morfoloka struktura toponima, i geografskih termina u toponimskoj funkciji, ima iroku lingvistiku skalu. Zastupljeni su svi tvorbeni modeli: monolekseme (termin ili toponim je samo jedna rije) obrazovanja pomou raznih sufiksa (polusloenice, sloenice i sintagmatske forme). Toponimi su od geografskih termina nastajali direktno (konkretum) ili posredno (kao toponomastike metafore). Za fond toponima Roaja i okoline osobito je karakteristina, pored istorijskih i semantikih sadraja, i jezika toponomastika simbioza. Toponimski supstrati i danas ovdje dosljedno egzistiraju u korpusu sa mlaim slojevima. Naslijeeni su iz daleke prolosti od nrd koji su ove krajeve nastanjivali i ostavljali tragove u oblasti geografske lingvistike i kulture. Nauna istraivanja potvruju da su ovi stariji toponimski slojevi takoe motivisani razliitim oblicima reljefa, vodom, umom, nekadanjim naseobinama i graevinama, etnonimima, kultnim mjestima i sl. U ovom radu baviemo se lingvistikim izuavanjem (diskusijom) onih toponima sa roajskih geografskih areala (u komparativnom diskursu sa analokim strukturama sa drugih regija) koji pripadaju starijim slojevima i koji danas predstavljaju jeziki supstrat, a koji jo nijesu dovoljno ili uopte identifikovani ili su etimoloki pogreno tumaeni (uzimajui u obzir narodnu retoriku po modelu asocijacije, kao i neke namjerno iskriv69

Alija Dogovi

ljene etimoloke "analize" i administrativne propise). Osnovno polazite za izuavanje ovih toponima bie njihove morfoloke strukture i prozodijski likovi koji su u govornoj komunikaciji stanovitva Roaja i susjednih geografskih oblasti relevantnih za ovu onomastiku tematiku. O toponimima Roaje i Rugova//Rugovo Toponimi Roaje i Rugova//Rugovo vie puta su bili predmet tumaenja geografa, onomastiara i filologa, i o njima je napisano mnogo radova i rasprava razliitih vrijednosti, posebno o toponimu Rugova//Rugovo i njegovom etimolokom porijeklu. U vezi sa ovim bilo je i vrlo ozbiljnih radova koje su pisali eminentni naunici, mada su neki radovi pisani jednostrano i proizvod su subjektivnih pogleda na ovu materiju i, esto, u slubi politikih ciljeva reima i nacionalistikih strasti autora. Roaje je danas gradsko naselje u Gornjem Poibarju, dok je Rugova//Rugovo prostrana i visoka planinska oblast (horonim) sjeverozapadno od Pei - u sklopu sjeveroistonog dijela Prokletija, sa junom ekspozicijom u odnosu na dugaki i visoki vijenac planine Hajle. Prilikom onomastikih istraivanja na prokletijskom masivu, zabiljeili smo vie slinih toponimskih struktura, odnosno toponima koji u svom morfolokom liku, u inicijalnoj poziciji, imaju formant Rog-(Ro-) // Rug-, te apelativni formant rog-. Meutim, ne samo na prokletijskom masivu ve i na irim balkanskim prostorima evidentni su toponimski likovi sa ovakvim i slinim morfemama. Apelativ rog u govoru albanskog stanovnitva, kao i u govoru nekih njihovih susjeda na Prokletijama oznaava predjele na kojima se nalaze panjaci (alpska pasita) sa katunima (baijama), ili ledine na kojima su bili katuni. Izloiemo nekoliko primjera toponima sa areala Prokletija u ijoj je osnovi apelativni formant rog-, odnosno sa ivrenom toponimizacijom geografskog termina roge: Roga//Roge (panjak na planini sjeveroistono od poibarskog sela Balotie), Roge (ledine, panjak na sjevernom obodu periferije Roaja), Roge (shvaeno kao apelativ rogovi, a zatim toponimizacijom kao Rogovi - stijene na sjevernoj periferiji Roaja), Roge (panjaci na planinskom predjelu sl Junik i ocaj juno od Deana), Rogovo (panjaci i selo juno od akovice), Rugova (u izgovoru alb. stanovnitva)//Rugovo (u izgovoru srpsko-crnogorskog stanovnitva). Rugova/Rugovo je alpska regija - planinski tereni sa panjacima na kojima je nekoliko sela koja su ovdje formirana iz prvobitnih i privremenih naseobina (katuna). U morfolokoj strukturi ovoga toponima izvrena je
70

Porijeklo i znaenje nekih toponima

fonoloko-fonetska izmjena u njegovoj osnovi. Supstitucijom vokalskih fonema o/u u apelativnom formantu rog- dobijen je toponimski formant Rug-. Toponimski lik Rugova svakako je stariji i frekventniji u izgovoru mjesnog stanovnitva i njegovih susjeda oba jezika (alb. i srp.//crn.). Morfoloki lik Rugovo, sa nastavakom morfemom -o u finalnoj poziciji, svakako je mlaeg porijekla. Rezultat je tvorbenih modela karakteristinih za morfoloki sistem srp.//crn. jezika. Manje je frekventan u odnosu na lik sa nastavakim formantom -a, tipinim za alb. jeziku (morfoloku) normu. Ovi likovi imaju dvojsku deklinaciju: kao imenice en. roda sa finalnim formantom -a, odnosno kao imenice srednj. roda sa finalnim formantom o. Na primjer: Rugova, Rugove, Rugovi, Rugovu, Rugova, Rugovom, Rugovi; Rugovo, Rugova, Rugovu, Rugovo, Rugovo, Rugovom, Rugovu. U ovom kontekstu su i toponimski likovi Rugov//Rugova (u izgovoru alb. stanovnitva) i Rugovo (u izgovoru srp.//crn. stanovnitva). Dekliniraju se po modelu morfolokih likova Rugova//Rugovo. U irem etimolokom kontekstu ove toponomastike teme su i analogni morfoloki likovi evidentirani na drugim terenima: Rogatica (grad u istonom dijelu Bosne), Rogoj//Roge (predio nedaleko od gradia Trnovo, izmeu Trnova i Foe), Rogaka Slatina (gradi), Rogov kr (panjak na Bjelasici, u C. G.), Adilov rog (uma i panjak jugoistono od Materide u Donjem Bihoru), Roginje (predio i selo na Peteri), Roge (panjak na predjelu Kua, u C. Gori), Rogozna (planinski predjeli po lijevoj strani Ibra, prema Novom Pazaru, panjaci), Rogope (kompozitni horonim, evidentiran na nekolika terena), itd. U ovom morfolokotoponimskom kontekstu moe biti i staro ime Dubrovnika - Raguza (od apelativne sintagme rog zi - kompozit dobijen srastanjem ove dvije morfeme, transformisan u toponimsku strukturu po principu alternaije korijenskih morfema Rog-//Rug-//Rag- (supstitucijom vokala o/u/a). Ove morfeme mogu se smatrati fonoloko-morfolokim varijantama u ijem se semantikom polju nalazi znaenje koje sadri geografski termin roga//roge, odnosno toponimi Roga//Roge, kao i njihove derivativne strukture. U Deanskoj hrisovulji zabiljeen je etnonim Rugot, to odgovara dananjem etnonimu Rugovac (i prezimenu Rugovac), meutim neki onomastiari smatraju da je Rugot muko vlako ime, s obzirom da je Vlaha bilo na vlastelinstvu manastira Visoki Deani, te da je toponimski lik Rugovo nastao morfolokom adaptacijom od hipotetinog imena Rugot, odnosno od korijenske morfeme Rug- i formanta -ovo u posesivnoj funkciji. Svakako, ova pretpostavka je ostala usamljena, nema analokih argu71

Alija Dogovi

menata, pa se ne moe smatrati afirmativnom niti u oblasti onomastike niti u oblasti lingvistikih disciplina (prvenstveno etimologije i semiotike). Morfoloki lik Rogan u Gorskom vijencu u funkciji antroponima (nadimka) dobijen je od istoimenog etnonima (semantikom transformacijom). U ovom kontekstu je i prezime Roganovi (evidentirano u C. G. - Plav, i dr.). Poznati i uvaeni lingvista Petar Skok nije imao informacija o toponimima o kojima diskutujemo. Raspravljajui o derivativnoj odrednici rog (str. 153, 154, Etimologijski rjenik) ima ak neprihvatljive primjere, i to u sljedeem: "Pridjev na -ov samo u toponimu Rogovo". Slovensko rog, rogovi (rogovi ivotinja, ili kao metafora) ne stoji u semantikoj vezi sa apelativom roge (ilirsko-traki supstrat sa znaenjem alpsko pasite). Toponim Rogozna//Rogozno (str. 155) takoe u korijenskoj morfemi ima apelativnu sekvencu rog- (od roge), a ne rogoz (sa znaenjem hasura, tapes). Kod Skoka (str. 155) ima: "arb. rogos-zi. U kontekstu ove etimoloko-semantike diskusije rezultira i toponimska struktura Roaje, dobijena fonoloko-fonetskom i morfolokom transformacijom toponimskih likova Roga//Roge (odnosno apelativa roga//roge), od korijenske morfeme Rog-//(rog-) i nastavake morfeme -ije, po tvorbenom modelu kao u strukturama Bogaje (kod Roaja), Blagaje (kod Pei), Dukaje (kod Pei), Sinaje (kod Istoka), Melaje (na Peteri), Blagaj (u Hercegovini), Roanj (u hrv. primorju), i sl. toponimskih struktura dobijenih morfolokom simbiozom ilirsko-slovenskih formanata i djelovanjem fonoloko-fonetskih procesa (gubljenje poluglasnika, palatalizacija, jotovanje, vokalsko-konsonantske supstitucije). Prva naseobina, ije je ime bilo Roaje, bila je locirana po lijevoj strani Ibra, najvjerovatnije oko ua Lovnike rijeke u Ibar, odnosno zapadno od mjesta koje se danas naziva Rogovi. Naselje je prvobitno bilo privremenog (katunskog) karaktera, a ovdje je bilo locirano s obzirom na blizinu vode i dobrih panjaka u okolini. Vremenom, ovo naselje preraslo je u naseobinu stalnog karaktera. Stara (folklorna) arhitektura Roaja, reljef, izbor lokacije i njena zaklonjenost od sjevernih vjetrova, kao i ekonomski faktori potvruju ovu pretpostavku. U ovom kontekstu je i naziv Urije (= most, mostovi - kojih je bilo na Lovnikoj rijeci). Jedno vrijeme, u prolosti, dio Roaja imao je naziv Trgovite, meutim, ova toponimska forma je potisnuta a funkciju imena gradskog naselja preuzela je starija forma Roaje, koja je u svijesti lokalnog stanovnitva bila dominantna i semantiki je bila kompletnija i adekvatnija za imeno72

Porijeklo i znaenje nekih toponima

vanje reljefa na kojem se gradsko naselje prostiralo, oko toka rijeke Ibar, ije ime takoe predstavlja starobalkanski (najvjerovatnije ilirsko-keltski) supstrat). U svakodnevnoj govornoj komunikaciji mjesno stanovnitvo dosljedno upotrebljava formu Roaje, dok je u govoru albanskog stanovnitva u funkciji forma Roj (Rozhj). Ove forme evidentne su i u govornoj i u pisanoj komunikaciji pojedinaca izvan Roaja. Zato ovi morfoloki likovi imaju paralelnu deklinaciju: 1) standardnu: Raje, Rj, Rajama, Raje, Raje, Rajama, Rajama; 2) nestandardnu: Raj, Raja, Raju, Raj, Raj//Raje (?), Rajom, Raju. (Na ovim likovima obiljeen je standardni akcenat, dok e u govoru lokalnog stanovnitva biti: Roaje, Roj, Roajama, Roaje, Roaje, Roajama, Roajama). O nazivu Kalae Toponim Kalae (ime sela) i antroponim Kala (prezime) takoe pobuuju interesovanje onomastiara i lingvista, kao i pojedinaca koji improvizuju svoje verzije zasnovane na izmiljanju po asocijaciji i matovitim hiperbolama i prianjima tipinim za epsku sredinu. Ovome je, svakako, doprinijela i euforija dokazivanja plemenskog porijekla tokom 19. i poetkom 20. vijeka, kao i propaganda o "vraanju kolijevkama i staroj vjeri" (!). Sve ovakve, plemensko-balkanske pseudo-prie i pretpostavke potpuno su bez realnih, istorijskih, osnova i argumenata. Selo Kalae nalazi se u okolini Roaja (zapadno). Ima oko dvjesta kua. Skoro svi mjetani imaju prezime Kala. Po vjeri su muslimani a po nacionalnosti Bonjaci. to se, pak, prezimena tie, proces njegovog formiranja je jasan. Naime, prezime Kala nastalo je od etnonima Kala. (Etnonimi: Kala, Kalaka - singular; Kalai, Kalake - plural). Slini antroponimski modeli poznati su u onomastici ovih i drugih krajeva. Na primjer: 1) toponimi: Kui, Bihor, Bievo, Roaje, Pe, Kolain, Hote, Raka, Bijelo Polje, Sjenica, Sarajevo i sl.; 2) etnonimi i prezimena: Ku, Bihorac, Bievac, Roajac, Peanin, Kolainac, Hot, Raljanin, Bjelopoljac, Sjeniak, Sarajlija. U bonjakom antroponimskom sistemu toponimi i etnici se vrlo esto javljaju u funkciji prezimena. U ovom kontekstu je i prezime Kala.
73

Alija Dogovi

Prilikom onomastikih istraivanja, zabiljeili smo vie toponimskih struktura koje imaju korjensku morfemu Kal-, na primjer imena sl (ojkonimi): Kalae (kod Roaja), Kalica (u Gornjem Bihoru, Kaludra (kod Berana), Kaliane (kod Pei); planinski predjeli (horonimi): Kaludar (u Zoni Gornjeg Bihora), Kali//Vagan Kali (na planini Bjelasici), Kalinovik (mjesto i planinski predjeli u istonoj Bosni); i sl. Toponimska forma Kala evidentna je i u jugoistonom dijelu Ukrajine, to moe biti indikativno u komparativnom smislu za korpus balkanskih toponima sa morfemom Kal-. Sudei po arealu rasprostranjenosti, korijenska morefma Kal- je starobalkanska. Pripada najstarijem lingvistikom (morfolokom i semantikom) supstratu, najprije ilirsko-trakom, ili aromunskom, s obzirom da je na ovim regijama, kao i na predjelima Polimlja i Komova, bilo Vlaha nomada - na ta upuuje i etnonim Vasojevi nastao iz etnonima Vlah djelovanjem niza fonoloko-fonetskih i morfolokih procesa te i vlakoslovenskom simbiozom relevantnih lingvistikih formanata. U ovom kontekstu su i analogni morfoloki (toponimski) likovi Laholo (ime sela u Donjem Bihoru; morfoloka baza Vlah-), Veliko Laole (mjesto u istonoj Srbiji; u drugom dijelu sintagme baza je Vlah-), Lake//Vlake l'ivade (predio kod sela Vranita, u Gori), Vlahovi (predio sjeverno od Bijelog Polja), Stari Vlah (horonim; sjeverno od Roaja), kao i antroponimski likovi Vlaho (ime) i Vlahovi (prezime), i sl. (meutim, ova teza e biti predmet drugog rada). Svi toponimi sa korijenskom morfemom Kal- oznaavaju uglavnom brdske i planinske predjele - panjake na kojima su prvobitno bile stoarske naseobine privremenog karaktera (katuni). Kasnije su na nekim lokalitetima ovih alpskih predjela nastale seoske naseobine stalnog karaktera ili su i dalje neki lokaliteti ostali kao katunita. Ne postoji semantika motivacija niti slinost znaenjskih sadraja izmeu lekseme kal (blato) i korijenske toponimske morfeme Kal-. Nigdje na terenima koji su predmet ovoga rada nije identifikovan lokalitet sa blatom ve naprotiv to su regije sa dobrim panjacima i sa prisustvom tekue vode (brdski potoci, izvori, esme). Ipak, lokalitet na kojem je bila najstarija naseobina nazvana Kalae mogao se nalaziti oko gornjeg toka rjeice upanice i njenih pritoka (potoka i potoia). Meutim, na ovim lokalitetima nema toliko blata da bi ono moglo biti motivacija imenovanja ireg predjela i kasnijeg naselja. Indikativno je da sami Kalai pripovijedaju da su im dalji preci porijeklom Kui. Svakako, ti njihovi preci prije dolaska na predjele dananjeg
74

Porijeklo i znaenje nekih toponima

sela Kalae imali su u svojem imenoslovu neki drugi plemenski iil patronimski morfoloki lik. Prezime Kala oformljeno je prema etnonimu Kala, kao to je i etnonim rezultirao iz toponimske morfoloke strukture Kalae. Sudei po mnogim (komparativnim i istorijskim) argumentima, preci dananjih Kalaa bili su jedni od ranijih doseljenika iz Kua u ove krajeve, gdje su mogli zatei vlake nomade i druge starince. U ovom kontekstu su i doseljavanja predaka drugih plemena na predjele dananje roajske optine. Mnogi njihovi potomci i danas se, u meusobnoj govornoj komunikaciji, slue albanskim jezikom ili njihov bonjaki jezik sadri veliki broj leksema i sintaksikih struktura iz albanskog lingvistikog sistema. Na terenima mnogih sela ove geografske regije egzistiraju mnogi toponimi morfolokih i semantikih sadraja karakteristini za raniji (ilirsko-traki) onomastiki korpus. Kod Petra Skoka nema informacija o toponimima Kalae, Kalica, Kaludar, Kaludra, Kaliane, Kalinovik... Ipak, moe biti od znaaja njegova diskusija o odrednici Kale (Etimologijski rjenik, II, 20): "Kale ak. pl. m, u Kalama, 'polje na podanku Lovena (kaljari) u kojem ima blata kad je kia = Kalua kod Kotora'. U 15. vijeku pominje se Calle u kaljarima... Rumunjska izvedenica na -atorum calator 'putnik' nalazi se kao termin za Vlahe u stsro. kjelator (udno je za rum. a) 'Vlah nomad koji ima da pase i ... vunu da strie'... Naziv kala = calle kao uske ulice karakteristian je za Dalmaciju, Istru i Mletke". Morfoloki lik kale evidentan je u toponimskom kompozitu Kalemegdan (kastel na brdu, u Beogradu), u sintagmatskoj strukturi Kale larga (ulica u Zadru) i Ada Kale (urbana naseobina u Turskoj). Ovo, sa aspekta toponomastike i komparativne lingvistike moe biti od ireg znaaja za analizu semantikih sadraja etimona cal//kal. U kontekstu ove diskusije, korisno je uporediti i leksike likove iz grkog jezika: kal-s, -i, -o = dobar, kal = dobro, kalami, -s = slamka, kalamos = slamka, trska, kalokri = leto, kalvi = koliba. Oni mogu biti upotrijebljeni i kao metafore za toponomastiku nominaciju reljefa, rastinja, panjaka... Balkanska lingvistika simbioza nezaobilazan je faktor objektivne onomastike analize.

75

Alija Dogovi

O toponimima Negue//Njegue Negue//Njegue je selo u Poibarju, nie Roaja. Predjelom sela tee rjeica ije je ime Gua//N'gua. Prilikom onomastikih istraivanja od informatora (prema njihovom lokalnom izgovoru) zabiljeili smo ove fonoloko-morfoloke varijante imena sela i rjeice. Kraj kroz koji ova planinska bujica protie je krevit tijesnac. Reljef sela je izdignut i sastoji se od vrtaa i panjaka. Ime sela i ime rjeice motivisani su reljefom. I na planinskom terenu kod sela Batua, juno od Deana, evidentirali smo ime rjeice sa morfolokim likovima gua//N'gua (u izgovoru mjesnog stanovnitva i naoj transkripciji). Reljef kroz koji protie ova rjeica takoe je planinskog tipa, kao onaj u Poibarju. To je, u stvari, krevit tijesnac (krevito usko grlo). Hidronim//toponim sa slinim imenom zabiljeili smo i na terenu Rugove. Motivacija je, kao i kod prethodnih nominacija, u funkciji hidronima//toponima. Svakako, u ovom kontekstu je i ime sela Njegue kod Cetinja, nie Lovena, kao i mnogi makro i mikro toponimi ovoga dijela Balkana. Ovi stariji supstratni slojevi prilagoavani su jezikoj prirodi i jezikim sistemima naroda koji su se u istorijskom toku ovamo doseljavali. Etimoloki klju i dalja lingvistiko-istorijska afirmacija za ove i sline hidronimske i horonimske morfoloke likove mogli bi se nai u irem fondu ilirsko-grkih balkanskih stupstrata. Po motivisanosti i etimolokoj logici nazivu mjesta Negue//Njegue prethodio je naziv rjeice ili slinog toka vode (horonimu je prethodio hidronim). U leksikoj strukturi ovih horonima i hidronima prepoznatljiv je apelativ gua, sa znaenjem grlo, tijesnac kroz koji protie voda. Nalazimo ga i kod Petra Skoka (Etimologijski rjenik, str. 637 i 638). Pored ostalog, Skok kae: "Balkanska rije vjerovatno vlat. (vlako-trakog, primjedba A. D.) podrijetla (a u ovom iz trako-ilirskoga). Zajedniki je izvor vlat geusiae 'fauces, gingivae'. Vlat. zamjena u za ilirski dvoglas eu (upor. Teuta Tivat, Beuzas"... Miljenje Petra Skoka o antroponimu Njego nije potvreno u irem antroponimskom kontekstu. Naime, ovaj antroponim (porodini nadimak cetinjskih Petrovia) nastao je od etnonima Njegua, kako to esto biva u onomastici, odnosno u antroponimskim sistemima.

76

Porijeklo i znaenje nekih toponima

O oronimima Kacuber i Hajla Planina Kacuber nalazi se zapadno od Roaja. Ovaj predio ima nekolika vrha osrednje visine. Obrasli su raznovrsnim umskim rastinjem, preteno etinarima. U narodnoj etimologiji ime ovoga planinskog predjela rezultira iz semantikih sadraja glagola brati i imenice kaca. Tako je, u narodnom osjeanju, morfoloki lik Kacuber shvaen kao kompozit. Narodna etimologija ovog oronima predmet je vie kraih pripovjednih oblika (pria) sredine koja jeziku komunikaciju transformie u retorini diskurs po modelu epske tradicije. Meutim, po lingvistikim etimolokim procesima ovaj makro oronim morfoloki i semantiki pripada jednom starijem balkanskom toponomastikom sistemu, najvjerovatnije ilirsko-vlakom. U semantikom polju ove toponimske lekseme je, svakako, zoonim ili fitonim starobalkanskog porijekla. U velikom rjeniku alb. jezika "Fjalor i gjuhs s sotme shqipe" (I, Rilindja, Prishtin, 1981, 756) stoje odrednice: "KAUBN, -E mb 1. (...) q ka nj kairub mbi kok (pr shpendt)... Zog kauban. 2. si em. -, -I m. sh. -, -ET zool. Cafklore. KAUBT, -I m. sh. - , -AT zool, Qift. KAUB/, -A f. sh. - A, -AT. (...) Vendi i mbuluar me kauba. Pren kaubat... 2. (...) KAUBR, -E mb. 1. bot. Bim (shkurre) kaubore"... Iz ovoga se moe zakljuiti da je u semantikom sadraju ovoga oronima jedan od apelativa: vrsta ptice ili vrsta planinskog rastinja, to je moglo biti motivacija za toponimizaciju. Dananji lik oronima Kacuber dobijen je djelovanjem fonetskih i morfolokih procesa u balkanskoj istorijskoj lingvistici i dijahronijskoj vertikali. Ovi rezultati mogu se smatrati osnovnim etimolokim kljuem za dalju lingvistiko-istorijsku diskusiju o semantici i morfolokoj strukturi ovoga i slinih oronima u roajskoj i susjednoj alpskoj geografskoj regiji. U kontekstu ovoga oronima je i naziv planinskog vijenca Hajla koji se prua izmeu rugovskog i roajskog geografskog areala. Gornja zona ove planine u stvari je kompaktan krevit lanac, litice sa sjevernom ekspozicijom, dok se u donjoj zoni eksponiraju panjaci i umoviti predjeli. Mjestimino, na krevitim lokalitetima i po jugozapadnoj ekspoziciji raste etinarska sitnogorica, uglavnom crni bor u koegzistenciji sa klekom i drugim biljem. Na terenima roajskih planina, Bihora i susjednih krajeva zabiljeili smo sline toponimske morfolopke strukture, kao na primjer: Halj (gusta uma jugozapadno od Roaja), Haluga//Haloga (mjesto u Donjem Bihoru,
77

Alija Dogovi

gusta sitnogorica), i sl. To su, uglavnom, zabaeni i neprohodni predjeli. Semantiki sadraji ovih toponima vrlo su bliski, to rezultira i iz govornog konteksta mjetana Roaja i Bihora. Sudei po ovome i miljenjima informatora na terenima, oronim Hajla sadri znaenje lekseme vjetrometina. Od informatora smo zabiljeili i ovakve izraze: "Hajla hajlovita", "Skloni se sa te hajle//hajlovine" (promaje), "Probi te ta hajla", "Tamo puha studena hajla", i sl. Apelativ hajla upotrebljava se, prema ovim rezultatima, da oznai predjele i planinske kose preko kojih duvaju jaki vjetrovi i meave. I apelativ halj sadri slino znaenje. Ove apelativne forme svakako su neslovenskog porijekla, a najvjerovatnije je da pripadaju starobalkanskom etimolokom supstratu. U tom etimolokom diskursu, i oronim Hajla bio bi starobalkanski jeziki supstrat, prvenstveno ilirsko-vlaki. Kod Petra Skoka (Etimologijski rjenik, str. 652) ima odrednice "hluga f. (...) gusta uma ... Praslovenska rije. Nalazi se jo u stcslav. (starocrkvenoslovenskom - prim. A. D.), slovenskom, ukrajinskom, bjeloruskom i ekom jeziku u jednoj izvedenici... Postanje, semantiki razvitak... i sufiks... neobjanjeni. Postoje neuvjerljiva uporeenja. Moda predslavenska rije (skitska)". U rjeniku alb. jezika (Fjalor i gjuhes se sotme shqipe, I, Rilindja, Prishtine, 1981, 642) ima odrednica "HAL/, -A, f. sh. - A, -AT. (...) 4. bot. Pisha e zez, pish. Dru hale. Pyll hale. Si hala n bjeshk. 5. (...) Hal guri. Hal bari". Takoe u ovom rjeniku (str. 643), ima: "HALI, -I m.sh. -E, -ET. 1. Gur vogl, cop e vogl guri; zhur. Hali i bardh. Halit e murit. Halit e rrugs. Halit e lumit. I vogl sa nj hali... HALISHT/, -A f. sh. - A, -AT. Pishnaj". Ovaj rjenik ima i niz morfoloki slinih odrednica sa slinim bazinim i figurativnim znaenjima. Klauza P. Skoka "Moda predslavenska rije..." u komparaciji sa ovim rezultatima, prua mogunosti za etimoloku analizu oronima Hajla. O hidronimima Ibar i ea Ibar je vea planinska rijeka, brzoga toka i bistre vode. Izvire na predjelu sjeveroistone ekspozicije planine Hajle, u donjoj zoni, tee kroz Roaje i dalje prema Kosovskoj Mitrovici i Kraljevu. Uliva se u Zapadnu Moravu nie Karanovca. Njegov izvorini dio naziva se Vrelo Ibra ili Ibrovo vrelo (u govoru naroda Roaja i okoline). Jedna njegova desna pritoka (vei planinski potok) kod Roaja naziva se Ibarac, a tako se naziva i naselje locirano oko ovoga potoka. Vei dio regije kroz koji tee Ibar
78

Porijeklo i znaenje nekih toponima

naziva se Ibarska klisura, uglavnom onaj od Trepe do blizu Kraljeva. Vee naselje sjeverozapadno od Kosovske Mitrovice naziva se Ibarski Kolain. Jedna rjeica u Crnoj Gori, koja izvire na predjelu nie planine Plane i utie u Morau kod Jasenova, naziva se Ibrtica (v. P. Skok, Etimologijski rjenik, I, 704). Krajevi kroz koje Ibar protie nazivaju se Poibarje (esto su u upotrebi i sintagmatske strukture: Gornji Ibar, Donji Ibar, Srednje Poibarje - uglavnom kod geografa, u literaturi). U kontekstu etimoloke analize ove hidronimske odrednice P. Skok navodi: "Odatle zacijelo prezime Ibrvac 'ovjek iz Ibra (kraja ili mjesta)'!. to se, pak, ovoga prezimena tie, nije potvreno u kojoj mjeri stoji u vezi sa hidronimom Ibar ili nekim mjestom slinog naziva. Moda je Skok bio nedovoljno informisan o ovom prezimenu. Prezime Ibrovac zabiljeeno je u Beogradu, ali nema podataka da potie iz nekog mjesta u Poibarju. Ime rijeke Ibar esto je predmet etimolokih diskusija u narodu i nauci. Narod uglavnom pripovijeda da je naziv ovoga potamonima postao od antroponima Ibro, to je rezultat folklorne etimologije i epske tradicije stanovnika ovih krajeva. Ove etimoloko-toponimske prie su esto vrlo matovite, ali za etimologiju hidronima Ibar beznaajne. U nekim naunim krugovima, uglavnom kod nekih lingvista, evidentna su miljenja da ime ove rijeke sadri leksiki lik i bardhe, iz alb. jezika u znaenju bijela//bijela rijeka, a kao toponomastika metafora i kao brza rijeka, brzak. Toponimizacijom deskriptivne terminoloke odrednice, navodno, dobijen je lik Ibar. Petar Skok (Etim. rjenik, 704) kae: "Upor. jo Ibr u Volinju (Rusija), pritok Tetereve. Moe se uporeivati sa baskikim apelativima ibar 'dolina, vallee, ibai 'rijeka', odatle 'ibaica, vaica' > panj. vega 'ravnica' (upor. prezime panjolskog dramatiara Lope de Vega), sard. bega 'idem', ibi 'obala', arag. ibn 'Bergsee'; antiko ime panjolske rijeke Ebrus > Ebro, (...), etnik Iberi = gr. , Virk' 'Gruzinci', odatle rus. Iverija. Manje je uvjerljivo uporeenje sa eb(h)ura 'tisa, taxus, fr. if''." U zakljuku diskusije o ovoj hidronimskoj odrednici P. Skok veli: "Svakako predrimski i predilirski hidronim". Kod M. Fasmera (Etimologi~eskij slovar russkogo zyka, II, 113) nalazimo: "Ibr - pritok Tetereva (na Volyni); sr. serbohorv. Ibar, rod. p. Ibra - reka v Serbii (danas u C. Gori - prim. A. D.); rodstvo s Dnepr (sm.), vopreki Sobolevskomu (AfslPh 27, 243), nedokazuemo".
79

Alija Dogovi

Na str. 518, I knjiga ovoga rjenika, Fasmer (Maks Vasmer), pod odrednicom Dnepr, pored ostalog, donosi: "Zaman~iva, no ne svobodna ot foneti~eskih trudnostej etimologi Kre~mera ("Glota", 24, 11 i sl.), kotory s~itaet, ~to eto slovo proishodit iz balkansko-skifsk. Dnu-apara- 'zadn reka' (...). Slav. dol`no otra`at oset. (Don- pr). Ne bolee ubeditelna gipoteza Sobolevskogo o skif. Danapres 'stremitelno, silno teku{~ij" (Lvental, WuS 10, 143) ili ir. Dnu-+ipr, sr. Ibr (sm.)... U usmenim komentarima nekih lingvista uje se i pretpostavka da je supstratni morfoloki lik hidronima Ibar keltskog porijekla. Ipak, naune diskusije P. Skoka i M. Fasmera daju najbolji klju za etimoloko (morfoloko-fonetsko i semantiko) rjeenje ovoga lingvistikoga problema. ea je vei planinski potok jugoistono od Roaja, u stvari planinska bujica, u slivu rijeke Crnje, na predjelima homara. Po narodnoj etimologiji ime ovoga potoka nastalo je po enskom imenu ea, koje je u roajskom kraju vrlo frekventno. Meutim, ne postoji razlona motivacija da se ovaj hidronim imenuje antroponimom s obzirom da se nalazi na oronimu koji je nekada bio udaljen od naseobina. Po naem miljenju, u osnovi ovoga hidronima je apelativna struktura sheu, koji u narodnim alb. govorima (najvjerovatnije kao dijalekatska izoglosa) oznaava planinski potok (bujicu). Na terenu susjedne Rugove zabiljeili smo vie hidronimskih sintagmi u kojima je prvi dio apelativ sheu. Na primjer: Sheu i Llazit t' Vogel, Sheu i Melisht's (oba na terenu sela Veliki tupelj), Sheu i Orrnic's Vulit (na terenu sela Kuite), Sheu Llutov's (x 2, u selu Lutovo, a protie i kroz selo Maljevie), Sheu i Stanisht's (na terenu sela Pepie), Sheu i Bregu Dash's (na predjelu sela Hadovie). U kontekstu ovoga, na terenu sela Dacie kod Roaja zabiljeili smo slinu morfoloku strukturu: ejna (izvor i potok). Morfoloki i semantiki apelativ sheu ne stoji u vezi sa leksemom sheh, -u (eh, derviki svetenik). U narodnoj govornoj komunikaciji roajskog kraja apelativ sheu mogao je biti shvaen kao . ime ea. Indikativno je da su na predjelima u okolini ovoga potoka locirana nekolika sela ije je stanovnitvo alb. nacionalnosti, to potvruje semantiki sadraj i morfoloki lik diskutabilnog apelativa i hidronima, kao i analoki primjeri evidentirani na drugim djelovima Prokletija.

80

Porijeklo i znaenje nekih toponima

O ojkonimima Bievo i Pauina Bievo je vee selo u roajskoj optini. Folklorna etimologija imena ovoga sela predmet je vie narodnih i drugih retorinih oblika, koji mogu imati znaaja samo kao dio usmenog narodnog stvaralatva ali ne mogu biti uzeti kao klju za lingvistiku analizu. Meutim, lingvistiku diskusiju o ovom toponimu nalazimo kod Petra Skoka (Etim. rjenik h. ili s. jezika, I, Zagreb, 1971, 158) pod istoimenom odrednicom: "Bievo je trei dalmatinski otok koji ima pridjevski sufiks -ov//-ev u sr. r., nastavljen na predslavensku osnovu. (...). Talijanski Busi je moda (ilirsko ?) lino ime koje je dobro potvreno u Panoniji i u Daciji: Beusas, gen. Beuzant-, Buzetius, Buzetia, u Apuleji Busia, Busa, na mesapijskim natpisima Bosat, Baoxtas" (itaj: Baohtas, A. D.). U roajskom kraju Bievo je ime sela (ojkonim), meutim diskusija P. Skoka upuuje na etimoloku analizu i ovog morfolokog lika i semantikih sadraja ireg konteksta s obzirom da je u blizini ovoga sela i oronim Stari Vlah, to potvruje istorijsku injenicu da je na ovoj geografskoj regiji bilo Vlaha, te bi morfoloko-semantiki supstrat mogao biti ilirskovlakog porijekla. Indikativno je, sa aspekta komparativistike, da morfoloku sekvencu bi- (Bievo) sadre i toponimski likovi Bi(oa) i Bi(okovo), to moe biti motivacija za drugaija rjeenja i ovoga toponimskog problema. Pauina je takoe vee selo u roajskoj optini, na predjelima u zoni sela Bievo i planine Stari Vlah. U narodnoj usmenoj tradiciji postoji vei broj pripovjednih i retorinih tvorevina o imenu ovoga sela. Uglavnom se svode na prianja da je selo dobilo ime po pauku (zoonim), po pauini (paukova mrea) ili po gustoj magli koja se u ovim krajevima zadrava due i omotava se oko planinskih brda. U vezi sa zoonimom pauk i moguoj toponomizaciji ovoga apelativa, P. Skok u II knjizi Etim. rjenika (str. 624) donosi: "pauk m '(...), sveslav. i praslav. sloenica 'pa-ok' 1 aranea, 2 morska riba ranj, 3 prezime, 4 toponim'. Pridjevi na -j pauji, na -ov paukov, na -ljiv pauljiv, na -n pauan (Stuli), poimenien na -ik paunik 'biljka'. Deminutivi na -i paui (Istra), -c > ac pauac, takoer biljka. Apstraktum na -ina pauina = pauina (Vodice)"... i dalje. Najblie etimoloko rjeenje (morfoloko i semantiko) ovoga toponima rezultira iz fitonimskih likova paunik i pauac, odnosno iz apstraktuma pauina, gdje je (najvjerovatnije) toponimizacijom dobijen oronimski
81

Alija Dogovi

ili horonimski morfoloki lik Pauina a zatim i ojkonim Pauina. Svakako, motivacija zoonimom pauk se iskljuuje. P. Skok, na kraju teksta ove odrednice, kae: "Za doetno -g u dakorumunjskom nalazi se paralela u Vodicama (Istra) pauina. Suglasnik objanjava se unakrtanjem s ue, jer se pa-ok tumailo kao 'krivo ue'". Ovome diskursu dodajemo, da se i u bihorskim krajevima krivo ue, guva naziva pauk. Meutim, u Bihoru postoji i druga semantika varijanta lekseme pauk. Za jako vrelo ili izvor ija je voda studena kao led kae se pauk. Konkretnije, pauk je mlaz studene vode (koji "iklja kao ue, kada se pije udara u zube kao ledenica, od studeni trne zubi, kad ona opaui utrne zubi"). Ovako narod kazuje, ali u govoru postoji i glagol opauiti, ije je znaenje udariti (opauiti nekoga, kad voda opaui po zubima). Na predjelima sela Pauina ima dosta vode, a to su vrela i izvori. Ime ovog toponima moe biti motivisano vodom, pored pretpostavke da moe biti motivisano zoonimom. U oba sluaja apelativi su upotrijebljeni u funkciji toponimske metafore. Morfoloka struktura ovih likova i njihova metaforinost mogu biti starobalkanski supstrat (vlako-slovenski). O toponimima Dimikin most i Urija/e Dimikin most je ime mosta i mjesta na kojem je ovaj most izgraen. Nalazi se na zapadnoj periferiji Roaja, a tu se sastaju vode Ibra i upanice, odnosno tu je ue upanice u Ibar. U narodu takoe postoje prie i predanja vezana za ovaj most, ali to je samo folklorna retorika. Etimologija ovoga toponima, odnosno toponimske sintagme bila je lingvistiki nejasna. Ipak, moe se pretpostaviti da je prva leksema ove sintagme starobalkanski leksiki supstrat, jer u rjeniku grkoga jezika nalazimo odrednice dio (=dva) i miksis (=mijeanje), to je moglo dati kompozit di(o)+miksis, i dalje fonetsko-morfolokom transformacijom dimiksis, odnosno toponimizacijom kompozitnog apelativa u toponimski lik Dimikin (most). Toponim je svakako motivisan mijeanjem dvije vode na ovom predjelu. Svakako, nominacija potesa na kojem se ove dvije rijeke sastaju prethodila je sintagmatskom liku sa leksemom most. Struktura Dimikin most danas oznaava i ime mjesta i ime graevinskog objekta. Urija/e je naziv sjeverozapadne periferije Roaja. Danas se oko toka rjeice Lovnice nalazi vee naselje. Lokalitet oko ua ove rijeke u Ibar mogao bi biti najstariji dio naselja Roaje. Lovnica je, u stvari, planinska bujica i prelaz preko nje uvijek je predstavljao rizik. Zato je izgradnja
82

Porijeklo i znaenje nekih toponima

vrstih i sigurnih mostova bila jedino rjeenje za komunikaciju sa jedne na drugu stranu. U rjeniku grkoga jezika nalazimo odrednicu ur (sa znaenjem rep). Nije dovoljno ubjedljivo da li je ova leksema nekada mogla biti motiv za nominaciju mjesta. Takoe nije jasno da li je leksema urvina (sa znaenjem prlo/a, odron/i) mogla biti motivacija za imenovanje toponima Urija/e. U rjeniku alb. jezika nalazimo leksemu urra (=most) pa bi se najprije moglo pretpostaviti da su mostovi (mostii) na rjeici Lovnici mogli biti motivacija za imenovanje ovoga mjesta, odnosno za nastanak horonima Urija/e. Dananji morfoloki lik ovoga toponima dobijen je kasnijom slov. fonoloko-morfolokom transformacijom. Supstratni lik mogao je biti naslijeen od nekadanjih stanovnika ilirsko-vlakog porijekla. Ova varijanta ini se etimoloki najbliom morfoloko-semantikom razumijevanju ovoga toponima. O toponimima Bisernica i Lovnica Bisernica je vei planinski predio zapadno od Roaja, izmeu sela Kalae i planine Hajle. Na ovim predjelima raste etinarska uma, ima dobrih panjaka i dosta vode. Meutim, nema bisera, pa je, moda, ime ove planinske regije svojevrsna toponimska metafora. Istina, u blizini ovih predjela nalazi se lokalitet (mikro toponim) iji je naziv Zlatni kr, ali ni zlata nema, jedino to, po kazivanju informatora, "kamenje svjetluca". Horonim//oronim Bisernica pobuuje panju onomastiara sa vie aspekata. Naime, na jednoj geografskoj karti Srbije, koju je 1820. godine u Beu izdao Adam fon Vajngarten, planine sjeverno od Pei oznaene su kao Argentaro oder Serbreniza Gebirge. Naziv srebrenica oznaio je i Vuk St. Karadi na svojoj karti Srbije u "Danici" 1827. godine. Ja sam na terenu 1983. godine registrovao ime planine Bisernica, meutim naziv Srebrenica nisam zapisao nigdje na Prokletijama. Najvjerovatnije su i Vajngarten i Vuk bili pogreno obavijeteni od nekog informatora "sa junih strana" (v. A. Dogovi, Toponimija jugoslovenskog dela Prokletija, prvi deo, SANU, Odeljenje jezika i knjievnosti, Odbor za onomastiku, 1985, 1-10). Kod M. Fasmera (Etimologi~eskiy slovar russkogo zika, IV, str. 728) ima leksema biseric u okviru konteksta "UKAZATEL" i podnaslova "Rumynskij". U istoj knjizi (str. 300), pod odrednicom crkov Fasmer ima: "Absolutno neverno proizvevdenie slav.
83

Alija Dogovi

crky iz rum. bisernica..." Nije dovoljno jasno u kojem su semantikom odnosu leksema kod Fasmera i horonim Bisernica. Nikakvih tragova o starim sakralnim objektima nema na ovim predjelima, mada je u okolini, na panjacima, bilo vlakih nomada. Za sada, etimoloko rjeenje naziva Bisernica ostaje otvoreno, ili se moe smatrati kao slikovita metafora motivisana impresivnim reljefom istone (prisojne) ekspozicije, reliktnim i bujnim rastinjem, vodom i prisustvom kristalnih petrografskih materijala. Lovnica je danas vee selo u roajskoj optini, u kontaktu sa sjeverozapadnom periferijom gradskog naselja. Po kazivanju informatora ovaj ojkonim nekada je imao funkciju horonima (ime kraja na kojem su bili panjaci i uma). U narodnom etimolokom diskursu prvobitno ime ovoga horonima vezuje se za sadraj lekseme lov. Sa ovih predjela tee vei potok iji je naziv Lovnika rijeka. Sasvim rijetko uju se i morfoloki likovi Lomnica i Lomnika rijeka, vjerovatno kao rezultat asocijacije na brzi i ruilaki tok ove planinske bujice. Meutim, etimoloko rjeenje naziva ovoga toponima moe se posmatrati i sa drugih aspekata, na primjer komarativistikih. U ovom kontekstu, slini po morfolokoj strukturi, odnosno po korijenskoj morfemi, su Loven (oronim), Lovenac, Leoina (brdo i ime sela kod Rakoa na Kosovu), Lavi (dubrovake stijene), i dr. Neki lingvisti (usmena saoptenja) pominju sintagmu leh qen (iz alb. jezika, sa znaenjem pas laje). Ova pretpostavka je, ipak, usamljena). Petar Skok (Etim. rjenik, IV, str. 321) u diskusiji o odrednici Loven ima: "Loven m (1707., Vuk) crnogorska planina (oronim) i ime kraja (horonim; (...), 1485. planina Lovten, Lovckien (grafija Marina Boljice, Kotoranin). (...), Laucellae, potvreno 1171. laucell (splitski toponim od dalm.-rom. lau 'kame, pietra', ovo potvreno kod cara Konstantina polovnom 10. v.; pored lau postoji dalm.-rom. varijanta lava, u pluralu Lave f pl., Dubrovaka rijeka, Lvi m pl. 'dananje ime strmih hridi na kojima je sagraen Dubrovnik; Palmoti, Kavanjin)'. Upor. u junoj Francuskoj 1277. Launceello > danas Lincel, Lainceu (...). Ovamo idu i internacioalne rijei lva f 'ono to vulkan izbacuje', lavina f 'usov' tal. lava, lavina. (...). Sobzirom na predhelensko las, ls 'kamen' i na toponim Lavinium, eponim Lvia, lat. (sab.) Laverna, (...), vjerojatno je da je Laucellae pred.-ie. rije." U kontekstu iscrpne etimoloke analize oronima Loven P. Skoka mogu se razmatrati i morfoloko-semantiki toponimski likovi Lovnica i Leoina, mada se ne iskljuuju i drugaije etimoloke diskusije.
84

Porijeklo i znaenje nekih toponima

O toponimima Bandovo brdo i Dacia Bandovo brdo (urbanonim//urbani horonim) je danas istona periferija Roaja. Nekada su po ovom brdu bile ume, panjaci i livade, a na mnogim lokalitetima bili su stanovi (baije) mjetana ovih krajeva. Do prije pedesetak godina baije i seoske naseobine bili su jedina naselja na ovim predjelima, meutim brza urbanizacija izmijenila je bio-geografsku sadrinu ovoga horonima. Na teritoriji roajske optine, na istonoj ekspoziciji planine Hajle, u zoni Vrela Ibra, nalazi se selo ije je ime Bandov. Ovdje je petnaestak kua starinaca albanske nacionalnosti. U Novom Pazaru ima i prezime Bandovi. Pripovijedaju da potiu iz Roaja (sa Bandovog Brda) i da su u Novi Pazar preli "davno". Nazivi Bandov i Bandovo brdo//Bandovo Brdo svakako su svojom korijenskom morfemom porijeklom iz alb. jezikog sistema. U rjeniku Fjalor i gjuhs se sotme shqipe, A-M, Rilindja, Prishtin, 1981, str. 96, ima odrednica BANISHT/, -A f. sh. -A, -AT, ije je znaenje stanite, mjesto gdje su bili stanovi (baije). Morfoloki i semantiki prepoznatljiva je morfema ban- (Ban-), meutim nije dovoljno jasna druga morfoloka sekvenca ovog oronima//ojkonima -dov/o. Svakako je u strukturi ove odrednice alb.-slov. morfoloka simbioza. Korjenska morfema nosilac je prvobitnih semantikih sadraja motivisanih naseobinama privremenog karaktera (baije, banita//stanita). Nejasna je i morfoloka pozicija foneme -d-, kao i mjera posesivnosti pridjevskih morfema -ov, -ovo. U narodnom izgovoru Roaja i okoline evidentirani su ovakvi akcenatski likovi: Bandv, Bandovo brdo. Ojkonimski lik Bandv, sa aspekta ovakve akcenatske pozicije, semantiki ne sadri posesivnost (up. Obrv - selo kod Bijelog Polja). Dacie je ime sela (ojkonim) i kraja (horonim) istono od Roaja, po desnoj strani srednjeg toka rijeke Crnje. Kod A. Dogovia u radu Toponimija jugoslov. dela Prokletija (prvi deo), Onomatoloki prilozi IV, SANU, Odeljenje jezika i knjievnosti, Odbor za onomastiku, Beograd, 1983, 80/304, stoje odrednice Dacia stanovi//Daciki stanovi - katun vie sela Dacie; Dacia - selo istono od Roaja, oko 15 kua (Albanci, imaju prezime Dci; po predanju su Klimente; oko 1700. godine doseljeni u Ivovik kod Roaja, te se ovo selo od tada naziva Dacie; po ovom predanju prezime imaju po nekom pretku Lek-Daci).
85

Alija Dogovi

U cit. rjeniku alb. jezika ima odrednica DAC, -I m. sh. -A, -AT. 1. Mashkulli maces, maok. Dac i zi (i bardh)... Po predanju, predak Dacia imao je velike crne brkove, pa su ga zvali Dac//Daca (funkcija nadimka od apelativa maak). Sem morfolokog lika Daci (prezime Albanaca u ovom selu, i u nekim mjestima Kosova), evidentan je i morfoloki lik Daci (vrlo frekventno prezime kod Bonjaka u Roajama, ali je evidentirano i kod Crnogoraca pravoslavne vjere u Podgorici i Bijelom Polju). U dijalekatskom izgovoru roajskog kraja (kod Bonjaka) evidentirana je dvojaka (paralelna) deklinacija: 1. Dacie, Dacia, Daciu, Dacie, Dacie, Daciem, Daciu; 2. Dacie (kao Dapsie), Daci, Daciima, Dacie, Dacie, Daciima, Daciima. Meutim, u govornoj komunikaciji oblici ovih deklinacija se mijeaju. U upotrebi je i osnovni morfoloki lik (nom.) sa odgovarajuim predlozima za oznaavanje padene distinkcije. O toponimima Plunce i Bogaje Selo Plunce nalazi se istono od Roaja, u trouglu toka Ibra i ua Crne u ovu rijeku. Predjeli na kojima je locirano ovo selo su raznovrsnog reljefa. Gornja zona, na kojoj je i naselje, uglavnom su panjaci po stranama, nagnuti prema toku Ibra i Crnje. Donju zonu ine dvije vrlo duboke klisure - jedna kroz koju protie Crnja i druga kroz koju protie Ibar. Ove dvije krae klisure su u stvari duboki kanjoni, tjesnaci sa slapovima, kroz koje se provlae i obruavaju vode ovih dveju rijeka. Na njihovim tokovima nalazi se vie sifona i kotlova sa dubokim vrtlozima, kao i vie peina koje je voda izdubila sa obje strane ovoga klanca. U okviru ove reljefne situacije su i visoke i otre litice najvieg alpinistikog stepena. Slika ovoga reljefa je izuzetno impresivna, na nekim mjestima slina onoj na predjelima Plitvica. O imenu ovoga sela zapisali smo vie priica u kojima se tumai njegova etimologija, meutim ove priice imaju samo folklornu vrijednost (kao retorini oblici). U jednoj varijanti pripovijeda se da ovo selo ima naziv po imenu "nekog ovjeka" ije je ime bilo Plunc, ali se ne zna kojem je narodu pripadao. Po drugoj verziji pripovijeda se da je selo dobilo ovo ime po tome to ovdje rastu ljive i danarike, to nije neka posebna karakteristika koja bi mogla biti motivacija za nominaciju ovoga oronimskog reljefa. Klju za etimoloku identifikaciju imena ovoga mjesta, koji je svakako starobalkanski supstrat, nalazi se u jezicima grkom i albanskom, u
86

Porijeklo i znaenje nekih toponima

leksemama slinih morfolokih struktura i semantikih sadraja. Komparativnom metodom objanjava se porijeklo i znaenje oronima Plunce (i kasnijeg istoimenog ojkonima). U korienom rjeniku alb. jezika (Fjalor i gjuhs s sotme shqipe, II, str. 1510) ima odrednica "PLLUM onomt. Prdoret pr t dhn zhurmn q bhet kur dik bie menjher n nj pllum. Ra pllum n uj (n balt)". U rjeniku grkog jezika nalazimo ove odrednice: plion = vie, pleon = vie, plitino = mnoiti, poveavati, pli-no, -simo = prati, pranje, plusi, os, -a, -o, i sl. U kontekstu ovoga je i gr. leksema platos = irina. Otuda i naa posuenica platija/e. U alb. jeziku je i leksema sline korijenske strukture: plot = puno. Sa ovim odrednicama korisno je uporediti i naziv Plitvice, koji moe biti morfoloka simbioza grkih//latinskih i ilirskih supstratnih sekvenci sline semiotike. Diskutabilna je i sintagmatska struktura pllum i zi (alb.) ije je znaenje crni golub. Indikativno je da u stijenama kanjona Crnje i Ibra borave jata golubova tokom cijele godine. Komparirajui izloene morfoloko-semantike likove sigurno je da toponim Plunce predstavlja starobalkanski supstrat, te da je, svakako, kao horonim//oronim, rezultat motivacije reljefom i vodom (duboki kanjon, litice, stjenovit tijesnac na sastavu tokova ove dvije rijeke). U ovom kontekstu je i pretpostavka da je mogua i motivacija zoonimom pllum (= golub). Svakako, iskljuuje se motivacija linim imenom ili fitonimom koji je predmet narodne etimoloke retorike. Bogaje je selo zapadno od Roaja. Locirano je na predjelu due uvale oko toka planinske rjeice koja se, nie sela Kalae, uliva u upanicu. Ova planinska uvala ima sve oblike cirka koji se sputa od zapadnih vrhova Hajle prema srednjem toku upanice, stijeenjen izmeu brda na kojima su panjaci i ume. To je osnovna deskriptivna situacija ovog planinskog terena, ali i drugih regija sa istim ili slinim nazivom, odnosno toponima sa korijenskom morfemom Bog- (<bog-), kao to su Boge (planinski predio i ime sela u Rugovi), Bogajie (predio i ime sela istono od Plava), Bog (vea planinska regija na sjeverozapadnom kraju Albanije). Indikativno je da se sva etiri izloena toponima nalaze na Prokletijama. U konsultovanom rjeniku alb. jezika ima odrednicu "BG/L, -LA f. sh. -LA, -LAT. Pem e vogl ende e papjekur. Bogl gershie, kumbulle, thane)" U istom rjeniku ima i odrednica "BOGZ, -I m. sh. -E, -ET vjet. vend i thell midis grxhesh a n grya malesh, me shkurre t dendura e me hije". U ovom kontekstu je i odrednica Bgaz u Etim. rjeniku P. Skoka (I,
87

Alija Dogovi

181) "1 drijelo, klanac opi balkanski turcizam, rum. baz i bogz, arb. bugas-zi, ngr. (< bogaz 1 grlo, gua, drijelo, 2 klanac, tijesnac...)". U ovom kontekstu, mi smo na terenu sela Laholo, kod Bijelog Polja, evidentirali toponim Bogaz (= umovit klanac sa potokom, uvala u strani, cirk). Afirmativna je morfoloko-semantika slinost izmeu ovih, po sufiksima distinktivnih, odrednica. Sve se, uglavnom, svode na znaenja drijelo, klanac, tijesnac. Ovakav semantiki sadraj potvruju i reljefi svih izloenih toponimskih struktura. Zajedniki im je korijenski formant, koji je svakako supstratnog identiteta, dok se u korpusu sufiksa manifesuje balkanska fonetsko-morfoloka simbioza.

88

Adnan IRGI KARAKTERISTIKE GOVORA PODGORIKIH MUSLIMANA (na osnovu starih rukopisa) 1.1. Govor staropodgorikih muslimana ulazi u sastav irega istonocrnogorskog dijalekta, ali se po nizu svojih osobenosti izdvaja u poseban ogranak ovog dijalekta. Na njega je uticao kako govor pravoslavnih sugraana, tako i albanski jezik kojim se govorilo (i govori) u neposrednom susjedstvu Podgorice. Zajedniki ivot muslimanskog i pravoslavnog stanovnitva doprinio je tome da jeziki uticaji budu obostrani, ali su podgoriki muslimani ipak zadrali neke osobine koje su tipine samo za njihov govor. Podgorica je za vrijeme turske uprave uglavnom pripadala Skadarskom vilajetu i muslimansko stanovnitvo koje je tada bilo najbrojnije prirodno je izgradilo i ouvalo niz svojih jezikih osobenosti koje se nijesu razvile kod drugih nacionalnih grupa njihovog okruenja. Te jezike karakteristike razvijale su se, naravno, u okviru jezika koji im je bio zajedniki sa pravoslavnom podgorikom populacijom jer su oni uglavnom slovenskog porijekla, pa su tim jezikom govorili i prije dolaska Turaka. Alija Nametak, koji je od 1933. do 1935.godine radio u Podgorici kao profesor Dravne trgovake akademije, u svome lanku o obiajima i tradiciji podgorikih muslimana zapisao je: "Iako je ovuda prolazio vaan put iz Albanije za Hercegovinu, ipak se ne opaa u narodnom ivotu uticaj ni iptarskog ni turskog koliko crnogorskog".1 O meusobnim kulturnim, jezikim i drugim uticajima muslimana i hriana u Podgorici ostavio je slikovit zapis i Simo Matavulj za vrijeme svog boravka u ovome gradu 1885.godine. Matavulj kae: "Stara Podgorica dijeli se na mahale u kojima ive "bratstva". Nije rijetko da su bratstva od dvije vjere, nae i Muhamedove. Lukaevi nam ispria da se lijepo paze bratstvenici bez razlika vjere, da su za vrijeme turskog vladanja muhamedovci uvijek titili i branili
Alija Nametak, Neki narodni obiaji i lokalne tradicije muslimana u Podgorici, Glasnik etnografskog muzeja na Cetinju, II knjiga, Cetinje, 1962. godina, str. 190. 89
1

Adnan irgi

svoje hrianske bratstvenike, da je takav sluaj i s njegovim, da se bule ne kriju od svojih djeverova hriana".2 Od Berlinskog kongresa ivot podgorikih muslimana korjenito se promijenio. Turska je predala upravu Podgorice Crnoj Gori. Kao posljedica toga poela su brojna iseljavanja muslimana ovog grada u one krajeve koji su i dalje ostali pod turskom upravom. Mnoge porodice nastanile su se nadomak Podgorice, u Tuzima, jer je u to vrijeme rijeka Cijevna bila granina linija izmeu Crne Gore i Turske. Bilo je porodica koje su se selile i dalje, neke u Bosnu, a neke ak prema Carigradu. Brojnija iseljavanja zavrila su se uglavnom poslije drugog svjetskog rata. Danas imamo najbolje ouvan taj nekadanji podgoriki govor kod iseljenika u Skadru, a dosta dobro se ouvao i kod starijih Podgoriana koji su odselili u Sarajevo. Prirodno je da su se, usljed iseljavanja, promjene vlasti, naina ivota, uticajem kolstva, odlivom islamskog stanovnitva i prilivom hrianskog obiaji, kultura i govor muslimana Podgorice nali pod veim uticajem pravoslavnog stanovnitva koje je u posljednjih sto godina veinsko u ovom gradu. Tako su i obiljeja manjinskog naroda podlegla uticaju veinskog, pa se i govor podgorikih muslimana vrlo malo razlikuje od govora hriana, u prvom redu pravoslavaca. Karakteristike tog govora se danas najbolje uvaju kod starijih ena. Razlog je jednostavan - muslimanske ene su i u bliskoj i u daljoj prolosti bile mahom nekolovane i kretale se najee u uskim porodinim i prijateljskim krugovima, tako da su uticaji standardnog jezika i govora njihovih pravoslavnih susjeda uglavnom zanemarljivi. Kad su mlae generacije u pitanju, vie i nije mogue po govoru odrediti i razlikovati pripadnike pojedinih vjerskih grupa u dananjoj Podgorici. 1.2. O govoru podgorikih muslimana dosad zasebno niko nije pisao. Ukoliko se pominje, onda su to obino kratke naznake o karakteristikama ovog govora u okviru dijalekta kojem pripada. injenica da nije bilo mnogo literature na koju bih se mogao osloniti prilikom obrade ove teme unaprijed govori o sloenosti i tekoi ovoga zadatka, ali samim tim i o izazovu koji on predstavlja. U naslovu je naznaeno da sam govor opisao uglavnom na osnovu starih rukopisnih dokumenata do kojih sam uspio da doem, tako da rad trpi izvjesna ogranienja, kao to je, recimo, nemoSvetozar Pileti, Saga o Podgorici, Kulturno-prosvjetna zajednica Titograd, Titograd, 1990, str. 66. 90
2

Karakteristike govora podgorikih muslimana

gunost rekonstrukcije akcenatskog sistema. Rukopisi uglavnom potiu s poetka XX vijeka, osim jednog pisanog 1879. godine. Naao sam ih u dvijema staropodgorikim porodicama. uo Abdovi, potomak stare i poznate begovske porodice dao mi je nekoliko dokumenata iz svoje porodice; zatim Jusuf Mari, muzikolog, takoe Podgorianin, dao mi je pismo svoga djeda iz 1923. godine i odtampani razgovor izmeu Aziza eevia i njegove supruge erife (takoe Podgoriani) snimljen na magnetofonskoj kaseti 1983. godine koji mi je posluio da napravim pregled promjena koje su se izvrile u toku jednog vijeka u okviru ovog govora. U Istorijskom institutu u Podgorici nijesam mogao doi ni do kakvih rukopisa, kao ni u najstarijoj i jedinoj ouvanoj podgorikoj damiji, u Starodoganjskoj, jer su uniteni za vrijeme drugog svjetskog rata. Treu grupu rukopisa naao sam u azim-begovoj damiji u Tuzima, a njihov autor je hafiz H. Hadiablahovi, imam (starjeina) te damije. Nastali su 1925. i 1926. godine. injenica da je hafiz Hadiablahovi ivio u Tuzima, a ne u Podgorici, ne oduzima vrijednost tim rukopisima za prouavanje ove tematike jer se radi o potpuno istom govoru. Mehmed Muminovi, profesor srpskog jezika, u svojoj knjizi "Moji Tuzi" povodom slinosti i razlika izmeu govora tukih i podgorikih muslimana kae: "() prije svega tuki govor bio je apsolutno identian govoru podgorikih Muslimana. Karakteristike tog govora, sa ikavicom i orijentalizmima kao posebnim odlikama, due su se zadrale u Tuzima nego u Podgorici. Razlog je u tome, prije svega, to su se Tuzani manje kolovali, te je uticaj normativnog jezika bio slabiji i sporiji".3 Jo jedna injenica ide u prilog vrijednosti ovih rukopisa hafiza Hadiablahovia. Oni su neka vrsta dnevnika koji je hafiz vodio za damijske poslove, pa nije mnogo vodio rauna o pravilima jezikog standarda. Potrebno je dodati i to da rukopisi koje sam dobio od porodice Abdovi nijesu nastali od istog autora (tj. pisara), pisari svakog od njih su razliiti ljudi koji su ivjeli u istom vremenu (kraj XIX i poetak XX vijeka). Prilikom traenja grae na osnovu koje je nastao ovaj rad, odabrao sam samo one spise kojima se sa sigurnou moe utvrditi autorstvo. Poslije toga, u najui izbor uli su oni rukopisi koji su to vjernije odslikavali govornu situaciju toga vremena, odnosno koji su pisani isto govorom muslimana Podgorice koji nije bitno izmijenjen uticajem kolstva. Podgoriki muslimani bili su mahom trgovci, rijetki pojedinci bili su pismeni, tako da je ostalo malo pisanih tragova, to je bila oteavajua okolnost prilikom
3

Mehmed Muminovi, Moji Tuzi, Almanah, Podgorica, 1998, str. 11. 91

Adnan irgi

sakupljanja grae. Kad su u pitanju stariji periodi, tj. vrijeme turske uprave, pismeni muslimani uglavnom su koristili arapsko i tursko pismo. Da bih dopunio grau koristio sam i nekoliko djela o staroj Podgorici u kojima su objavljeni pojedini zapisi ili isjeci iz govora pojedinih muslimana. U tu svrhu iskoristio sam i pismo Mehmed spahije Lekia upueno Njegou, pisano 6. oktobra 1842. godine. Prvi ga je objavio Duan Vuksan, a ja sam u ovom radu primjere iz navedenog pisma preuzeo iz knjige Svetozara Piletia "Saga o Podgorici".4 1.3. U naslovu ovog rada imenica "muslimani" napisana je malim poetnim slovom jer oznaava vjersku pripadnost, to mi omoguava da njome obuhvatim govor svih muslimana Podgorice koji su se razliito izjanjavali i danas se tako izjanjavaju, a sluili su se identinim govorom. (Znaenje rijei "musliman" izvedeno je iz arapske rijei "islam" koja oznaava religiju a muslimani su pripadnici te religije ). 2. Fonetske karakteristike 2.1. Govor podgorikih muslimana najvie se po fonetskim osobenostima izdvaja iz grupe govora koji pripadaju istonocrnogorskom dijalektu, i ove osobenosti ga u prvom redu diferenciraju od podgorikog pravoslavnog stanovnitva. Osnovna fonetska obiljeja govora podgorikih muslimana u odnosu na hriane Podgorice su ikavica, ije porijeklo ni do danas nije sa sigurnou utvreno, sudbina glasa h, sudbina glasa v u intervokalnom poloaju, dosljedna desonorizacija zvunih suglasnika na kraju rijei. Ostale fonetske osobine muslimana ovog kraja uglavnom se poklapaju sa osobinama govora njihovih pravoslavnih sugraana. 2.2. Ikavizmi podgorikih muslimana su najupadljivija karakteristika njihovog govora. Kao tipino njihovo obiljeje pominju ga (najee uzgredno) svi dijalektolozi koji su se bavili prouavanjem istonocrnogorskog dijalekta. Meutim, niko od njih nije uspio da odgonetne porijeklo ove pojave u govoru muslimana Podgorice. Postoji vie teorija, esto oprenih, o pojavi ikavske zamjene starog grafema u ovom govoru. Kod podgorikih muslimana nemamo dosljednu ikavicu. Samo je nekadanje
4

Svetozar Pileti, n. d., str. 22.

92

Karakteristike govora podgorikih muslimana

dugo jat zamijenjeno sa i, a u svim drugim sluajevima u ovom govoru sree se je, odnosno poklapa se sa govorom pravoslavnih Podgoriana. Takoe treba naglasiti da je ova pojava prisutna i kod muslimana plavsko-gusinjskog kraja, prostorno dosta udaljenih od Podgorice. Potvrdu da se ovakva zamjena razvila samo u govoru muslimana, a ne i kod pravoslavnih Podgoriana i pravoslavaca iz blie okoline Podgorice, prvenstveno Zeana koji su ivjeli do nedavno zajedno sa muslimanima, naao sam i u starim rukopisnim dokumentima. U dokumentima iji su pisari bili pravoslavci sreemo oblike tipa: ovijem, ovijema, drugijema i sl. Takvi oblici u rukopisima iji su pisari bili muslimani javljaju se redovno sa dugim i (ovim, ovima, drugima). Na ovu pojavu skree panju i Mihailo Stevanovi. On tvrdi: "Istonocrnogorski dijalekat tu zna iskljuivo za ije i sem muslimana svi izgovaraju: naiema, vaiema, ovijema ()".5 Isti autor, govorei o ovoj pojavi u govoru podgorikih muslimana, kao izuzetak od ikavskog refleksa dugog jat navodi primjere u kojima se ije nalo na kraju rijei."Izuzetno, ako ije doe na kraju rei, onda ostaje neizmenjeno: prije, poslije, ovudije, (...)".6 Meutim, u pomenutom djelu Alije Nametka nalaze se dva primjera koja ne idu u prilog ovoj Stevanovievoj tvrdnji. To su: "Imam dvi evojke" i "Imam dvi keri". U ovim primjerima imamo rijei koje su se nekad zavravale dugim jat i koji je zamijenjen sa i iako se nalazilo na kraju rijei. Takoe, u starim rukopisima koje sam prouavao, a koji potiu iz vremena kad je i profesor Stevanovi prouavao ovaj dijalekat, nijesam naiao na oblik "poslije". U svakom od njih on glasi "poslje" ili "potlje" (a tako se moe uti i danas u govoru starijih muslimana u Podgorici; a osim ovoga i "potolje"). I za ostale primjere koje je Mihailo Stevanovi naveo kao odstupanje od ikavizacije dugog jat, mogu se i danas nai u govoru starijih ena oblici tih istih rijei sa ikavskim zamjenama. Vjerovatno je ve u vrijeme kad je on ove govore prouavao, proces ijekavizacije muslimanskog govora ve bio zapoet, tako da je profesor Stevanovi doao u kontakt sa onim muslimanima ovog kraja koji su ve bili prihvatili ijekavski jat u tim i slinim primjerima. Alija Nametak naveo je i jedan karakteristian primjer koji se, bez izuzetka, zadrao i danas u meusobnom pozdravljanju starih podgorikih muslimana."Obian je upit pri prvom susretu ujutro: Jesi li se naspa?
Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-4, str.26. 6 Mihailo Stevanovi, n. d., str. 24. 93
5

Adnan irgi

Lipo, kako ti?"7, zapisao je Nametak. Mehmed Muminovi, takoe, navodi neke karakteristine primjere koje je zabiljeio u govoru njegovih rodnih Tuza, a koji ni po emu ne odstupaju od govora podgorikih muslimana (iz razloga koji su ve objanjeni). On kae: "Sin je majci bio svit bilji, a u kletvi: strila mi ga fitila".8 2.2. a) Dananje razlike u govoru Podgoriana* tiu se uglavnom stepena obrazovanja govornih predstavnika i zbog toga je mlaim generacijama nemogue odrediti vjersku pripadnost na osnovu govora. U vrijeme kad je vjerska pripadnost igrala vanu ulogu u ivotu ovoga grada- i govorne razlike bile su uoljivije. U posljednje vrijeme, naroito od drugog svjetskog rata, razlike meu kolovanijim govornim predstavnicima su se potpuno neutralisale. Muslimani su se po govornim osobenostima pribliavali veinskom pravoslavnom stanovnitvu, a i jedni i drugi su svoj govor, pod uticajem kolstva i medija, poeli upravljati prema jezikom standardu. Neto slino tvrdi i Mihailo Stevanovi u pomenutom djelu, ali se njegov stav u potpunosti ne moe prihvatiti. On navodi: "Samo starije stanovnitvo i ono to ne izlazi iz svojih mahala staroga dela varoi, ima tipian izgovor. U mlaeg sveta, koji je ve svuda, sem u crkvi, zajedno sa pravoslavnim ivljem, dananja vrednost nije ni ni i, a ni i, nego isto ono to kod njihovih pravoslavnih sugraana ije, ie ili ie, prema tome da li je taj glas j jak, slabiji ili potpuno reduciran. Ne moe se sporiti da se i energinije izgovara nego e, ()".9 Ovo to tvrdi profesor Stevanovi moglo bi se uglavnom rei za muku populaciju podgorikih muslimana, ali ne i za ene. ene su i tada bile vie vezane za kuu nego mukarci, pa su se, tim prije, tipine govorne karakteristike kod njih due zadrale. Ali i kod mukaraca su se, mada u manjoj mjeri, zadrale neke osobine koje su bile karakteristine za ovaj govor. Potvrdu da ikavizmi nijesu potpuno iezli imamo u govoru ljudi roenih ak i u vrijeme kada je profesor Stevanovi prouavao ovaj dijalekat (1926, 1927, 1928. godina). Oni su se svakako prvo poeli gubiti iz govora mukaraca i kolovanijih ena, ali se
Alija Nametak, n. d., str. 196. Mehmed Muminovi, n. d., str. 12. *Termin Podgoriani na ovom mjestu kao i u cijelom radu koristi se kao ime za one stanovnike Podgorice koji vode porijeklo iz ovoga grada ili su se tu doselili u daljoj prolosti, a ne i za one stanovnike koji su se ovdje doselili posljednjih decenija i sa sobom donijeli i manje ili vie ouvali govorne karakteristike kraja iz kojeg su doli. 9 Mihailo Stevanovi, n. d., str. 26.
8 7

94

Karakteristike govora podgorikih muslimana

mnogi primjeri mogu uti i danas. U snimljenom razgovoru izmeu erife eevi i njenog supruga ima primjera tipa"i sat je preljipo dola natkasna"* Duan Ievi u svojoj knjizi" Moja Podgorica" navodi primjer koji ide u prilog tvrdnji da ikavizmi nijesu bili iezli u vrijeme kad je profesor Stevanovi prouavao ove govore. On navodi: "Krivudavim rukopisom neko je zapisao: Neka zboru to god 'otu, ti podie lipu svotu."10 Ovaj zapis Ievi je preuzeo iz knjige utisaka u Domu JNA u Podgorici, to znai da je nastao poslije drugog svjetskog rata. Alija Nametak, opisujui svadbene obiaje podgorikih muslimana, navodi obiaj koji se zove "ri za ri"11 (a odnosi se na prstenovanje). Ovaj naziv, upravo u ovom ikavskom obliku ouvao se i u dananjoj Podgorici- ni do danas se nije ijekavizirao. 2.2. b) Na uvanje ikavskih oblika u govoru podgorikih muslimana nailazimo i u njihovim pjesmama. Te su pjesme sakupljai i muzikolozi najee objavljivali sa ijekavskim oblicima, bez obzira na to to one i danas uvaju svoje ikavske oblike kao i neke druge govorne karakteristike muslimana ovog kraja. Sakupljai su, vjerovatno, teili da ih prilikom biljeenja i objavljivanja to vie priblie jezikom standardu, tj. knjievnom jeziku. Osim toga, ti su muzikolozi bili najee pravoslavci, pa su ih, vjerovatno zapisivali po svom jezikom osjeaju. Kao Podgorianin, ja sam svjedok uvanja tih ikavskih oblika u pjesmama, a i inae u govoru podgorikih muslimana (to je moda i pojaalo moje intresovanje za ovaj rad). Tako, recimo, u zbirci podgorikih pjesama Nika Tomia nalazi se pjesma "Zaspala evojka, brijegu, na kamenu",12 koja se sastoji od etiri distiha od koji je svaki dvanaesterac, osim jednog u kojem se dva puta javlja imenica "brijeg" (u ovakvom, ijekavskom obliku), pa je taj stih etrnaesterac. To me je navelo na pomisao da je u tom stihu nekad bio ikavski oblik ove rijei (brig umjesto brijeg), pa se tada i ovaj stih uklapao u cijelu pjesmu koju od poetka do kraja sainjavaju dvanaesterci. Meutim, to je samo pretpostavka za koju nijesam naao argumente kojima bih je mogao dokazati. Za razliku od toga, druga pjesma iz iste zbirke pomenutog autora,
Duan Ievi, Moja Podgorica, Narodna biblioteka "Radosav Ljumovi", Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorica, Podgorica, 1996, str. 104. 11 Alija Nametak, n. d., str. 192. * Razgovor je snimljen 1983. godine, kad je erifa imala skoro 80 godina. 12 Niko Tomi, Gradske pjesme iz stare Podgorice, Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice / Kulturno-umjetniko drutvo "S. Dragojevi", Podgorica 1997, str.37. 95
10

Adnan irgi

koja se takoe javlja s ijekavskim oblicima, imala je nekad ikavske oblike, i to se sa sigurnou moe utvrditi. U pitanju je pjesma koju je Niko Tomi naslovio "Ljubio se bijeli golub sa golubicom".13 Ova pjesma koja se moe ubrojiti u svatovske pjesme, pjeva se i danas kod muslimana i u njoj se uvijek javlja ikavski oblik pridjeva 'bijeli' tj. 'bili'. Alija Nametak je takoe zapisao ovu pjesmu kad je prouavao svadbene obiaje podgorikih muslimana i objavio je sa ikavskim oblicima. Radi poreenja naveu "problematine" stihove i jednog i drugog autora. Kod Nametka oni glase: "Ljubio se bili golub sa golubicom", a u pomenutoj zbirci: "Ljubio se bijeli golub sa golubicom". Dalje, kod Nametka imamo: "To ne bio bili golub i golubica". -----------------------"Crven ti je kljun, golube, u golubice, crvenija medna usta u evojice", a u Tomievoj zbirci: "Lijep ti je kljun golube, u golubice, al' su ljepa medna usta u evojice", i sl. Dalje se primjeuje da je stih ove pjesme trinaesterac, osim onoga stiha u kojem se javlja ijekavski oblik u pjesmi koju je objavio Niko Tomi. Moglo bi se nai vie ovakvih primjera, ali da ne bih izlazio iz okvira zadate teme naveu jo samo jedan koji je jako upadljiv, a javlja se u poznatoj podgorikoj pjesmi koju je Niko Tomi objavio pod naslovom "Haj, pue puka ledenica".14 Da je pjesma muslimanska ne treba posebno naglaavati ; prezime eevi, muslimanska imena i brojni turcizmi koji se u njoj javljaju- dovoljno govore o tome. Pa ipak je i nju prireiva zbirke
13 14

Niko Tomi, n. d., str. 152. Niko Tomi, n. d., str. 73

96

Karakteristike govora podgorikih muslimana

objavio sa ijekavskim oblikom ("Hej, ja ne alim bijele ruke"), iako se sigurno pjevala sa ikavskim oblikom ove rijei. Osim ovog, svaki prvi stih u strofama ove pjesme je deveterac, jedino je ovaj deseterac i po tome odskae od cijele pjesme. O pojavi nepravilnog biljeenja muslimanskih narodnih pjesama pisao je i Rajko Cerovi. Interesantno je njegovo zapaanje: "Zanimljivo je da se u svijesti ne samo neobrazovanog, ili tek opismenjenog crnogorskog stanovnitva, pa i inteligencije, ovo nasljee ne doivljava kao muslimansko, ve bukvalno svoje, ak bez imalo elje za prisvajanjem tue batine, ili povezivanjem ovinistike posesivnosti. U podgorikoj pjesmi "Mlada Jelka ljubi Janka", junaci, odnosno imena uesnika u ljubavnoj drami su pravoslavna, ali muziki obrazac pouzdano je muslimanski".15 Cerovievo zapaanje objanjava pojavu ijekavizacije u muslimanskim pjesmama Podgorice, tako da bi dalja objanjenja bila izlina. 2.2. v) Utvreno je da je dugi jat u govoru podgorikih (i plavskogusinjskih) muslimana zamijenjen sa . Meutim, kako je tekao taj proces do danas nije utvreno. Sve teorije o tome mogle bi se svesti na tri : 1. Ikavizmi podgorikih muslimana su autohtona pojava na ovom prostoru. 2. Ikavska zamjena starog (odnosno ijekavskog refleksa ije) izvrena je pod uticajem muslimana ikavaca iz Bosne. 3. Podgoriki muslimani su sami, da bi se izdvojili od pravoslavnih sugraana, prihvatili ovu karakteristiku. Prva teorija ini se najloginijom i najvjerovatnijom. Muslimani ikavci (mislim na muslimane iz zapadne Bosne) bili su prostorno previe udaljeni od podgorikih muslimana da bi se njihove jezike osobine tako vrsto ukorijenile kod ovih drugih. O tome pie i profesor Mihailo Stevanovi: "Ima itav niz dijalekata izmeu ovih i pravih ikavskih govora Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Sam taj fakat govori protiv pretpostavke da su udaljeni, bosansko-hercegovaki i dalmatinski govori, preko istonohercegovakih i junodalmatinskih, te preko govora zapadne Crne Gore (bjelopavlikog i bokeljsko-katunskog) mogli svojim uticajem tako daleko dosegnuti, a da na teritoriji koja ih deli od istonocrnogorskog nigde ne
Rajko Cerovi, Muslimansko narodno lirsko stvaralatvo na tlu Crne Gore, Almanah, br. 13-14, Podgorica, 2000, str. 223. 97
15

Adnan irgi

ostave ni traga".16 Isto miljenje zastupa i profesor Vojislav Nikevi: "Teko je povjerovati u Majievu pretpostavku da je u toj autohtonoj alternanti glasa i foneme j dolo na bazi identifikovanja podgorikijeh, plavskih i gusinjskijeh Muslimana s njihovijem jednovjernicima ikavskijem Bonjacima i katolikijem Hrvatima u zapadnoj Bosni. Protivu toga govore blizina, susreti, dodiri i meusobna proimanja reenijeh mjesnih govora crnogorskijeh Muslimana s albanskim jezikom i, naroito, isti tip ikavice pravoslavnijeh Crnogoraca u Vraki kod Skadra kao oazi u moru albanskog jezika".17 Meutim, profesor Stevanovi, i pored prostorne udaljenosti koju navodi ostavlja mogunost da su se podgoriki muslimani ugledali na svoje jednovjernike iz Bosne sa kojima su dolazili u kontakt preko trgovakih poslova kojima su se bavili. Za obavljanje trgovakih poslova nije bilo potrebno neko due vrijeme van ovoga grada, tako da je, po mom miljenju, to moglo vrlo malo uticati na ovako bitne promjene u govoru. Mihailo Stevanovi kae: "Ono malo muslimana zaostalih u gradovima crnogorskim (a najvie ih je u Podgorici) obiajima i nainom ivota slino je sa bosanskim muslimanskim stanovnitvom. Ja verujem da tu ima neto nametenosti tj. da su se ovi malobrojni povodili za svojom verskom braom."18 Duan Ievi, koji je takoe pisao o ikavizmima podgorikih muslimana, ide jo i dalje, i kae: "Mogue je da su muslimani namjerno, svejedno kako ikavizmi dospjeli u Podgoricu, htjeli da se i na taj nain, jeziki, odvoje i razlikuju od pravoslavne raje u varoi i okolini, i da pokau da su prepoznatljivi i po jeziku, vii."19 Meni se ovakvo miljenje ini neprihvatljivim jer se ikavizmi u govoru podgorikih muslimana razvijaju upravo u ono vrijeme kad im je status i vjerska pripadnost obezbjeivala da budu "vii" od njihovih pravoslavnih sugraana sa kojima su dijelili isti jezik: Oni su tada uivali odreene povlastice koje su ih dovoljno odvajale od ostalog neislamskog stanovnitva. Takoe, i pomenuta pretpostavka profesora Stevanovia da su se "ovi malobrojni povodili za svojom verskom braom" ne stoji, jer u vrijeme kad su postali malobrojni i malobrojniji u odnosu na pravoslavno stanovnitvo, podgoriki muslimani su poeli prihvatati ijekavsku zamjenu dugog jat, a ne obrnuto. U to vrijeme
Mihailo Stevanovi, Isto, str. 25. Vojislav P. Nikevi, Neke osobenosti jezika muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2001, str. 84. 18 Mihailo Stevanovi, Isto, str. 25. 19 Duan Ievi, Isto, str. 130.
17 16

98

Karakteristike govora podgorikih muslimana

proces ikavizacije ijekavskih oblika bio je ve zavren; upravo tada je zapoet obrnut proces prihvatanje ijekavskih oblika u zamjenu za svoje ikavske. Izuzevi stav o podraavanju bosanskih muslimana ikavaca, najloginije izgleda miljenje profesora Mihaila Stevanovia i Pavla Ivia. I jedan i drugi polaze od toga da su muslimani, kao nekadanji hriani sa ovih prostora bili ijekavci i da je proces ikavske zamjene tekao ovako: ije > ie > i > . Profesor Stevanovi smatra da u "ije nemamo pun, nego samo manje ili vie reduciran glas j, esto jednu vrstu neslonog i. Ova neslonost nekiput je apsolutna da se izmeu i i e ne uje nikakav glas, a iza ove redukcije poslednji vokal je u ie prema prvom mogao dobiti neto zatvoreniji karakter prei u odreeni glas i, a ovaj e dublet, prirodno je, dati vrlo dugo i."20 Ovaj proces na slian nain opisao je i Pavle Ivi, samo to je on odbacio mogunost uticaja bosanskih muslimana jer "kad veliki deo muslimana u samim tim oblastima uva jekavtinu uprkos bliskog susedstva s ikavcima, kako onda razumeti odluujui uticaj ikavaca na ovolikoj daljini? Uostalom, i ti mnogobrojni jekavski muslimani mogli su uticati i sami, naravno, u smislu uvanja ije, utoliko pre to su geografski blii."21 Postavlja se i jo jedno pitanje ako su podgoriki muslimani, podraavajui bosanske ikavce prihvatili od njih i kao zamjenu za dugo , zato se onda ti ikavski oblici ne javljaju dosljedno i kao zamjena za kratko . 2.3. Suglasnik h. Sudbina glasa h je jo jedna bitna karakteristika ovoga govora. U govoru Podgorice i ire okoline ovaj suglasnik se gubio ili je zamijenjen nekim drugim suglasnicima u zavisnosti od njegovog poloaja u rijei. Meutim, u govoru podgorikih muslimana glas h se najee zadrao u skoro svim poloajima u rijei. Isto bi se moglo rei i za ostale govore u Crnoj Gori, a i ire na "srpskohrvatskom" jezikom prostoru bive SFR Jugoslavije, osim govora Mrkovia iz okoline Bara. Pavle Ivi kae: "Govori sa uvanjem h nalaze se preteno u zapadnoj Crnoj Gori (zona oko Cetinja i Rijeka Crnojevia, niz mjesta na obali) dok je na istoku izgovor h obian, kako izgleda samo kod muslimana (plavsko-gu-

Mihailo Stevanov, isto, str. 25. Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrrvatskog jezika (Uvod i tokavsko nareje), Celokupna dela, knj. II, Novi Sad, 1985, str. 211. i 212. 99
21

20

Adnan irgi

sinjska i sjeniko-novopazarska zona)."22 Ovome je trebalo dodati jo samo i govor podgorikih muslimana. Suglasnik h u govoru pravoslavnih Podgoriana je uglavnom izgubljen ili zamijenjen nekim drugim glasom. To su primijetili mnogi dijalektolozi koji su opisali ovu pojavu, a to se vidi i u starim rukopisima do kojih sam doao. Rijei u kojima se po etimologiji nalazio glas h muslimani piu redovno s tim suglasnikom, a u rukopisima njihovih pravoslavnih sugraana taj glas je izostavljen jer se u njihovom govoru izgubio. Karakteristini su primjeri koje sam naao u rukopisima: Amet i Ahmet, aber i haber, svrhu i svru, i sl. zavisno od toga kojoj su vjerskoj skupini pripadali pisari. Kad je u pitanju uvanje glasa h kod podgorikih muslimana treba naglasiti da se razlike izmeu njih i hrianskog stanovnitva danas manje primjeuju nego to je to bilo prije ezdesetak i vie godina. Te razlike se vie tiu prolosti nego dananjeg jezikog stanja iz razloga koji su objanjeni kad je bilo rijei o ikavizmima. U starim rukopisima koje sam prouavao nailazi se na dosljedno uvanje suglasnika h u svim poloajima u kojima se ovaj suglasnik naao u rijei. Naveu po nekoliko primjera koje preuzimam iz reenih rukopisa, a koji uvaju suglasnik h u: a) inicijalnom poloaju: Harovi, Haljilj, Husein, Hanka, Huma, Hafiz, Haber, Hadkovi, Hadiomerovi, Havua, Hanifa, Hajdar, Hava, hi (umjesto ih), i sl. b) finalnom poloaju: rekoh, proljih, umrljih, roenih, Ablah, siromah, odgovorih, ih, bih, i sl. c) medijalnom poloaju: Mahmudbegu, Mahmutbeg, Bihorac, Ethem, svrhu, Ahmed, njihovog, zehar, gluha, pehljivan itd. Dakle, u starim rukopisima podgorikih muslimana imamo potvrdu o uvanju glasa h u svim poloajima, iako se pojava njegovog gubljenja u naem jeziku poela vriti davno, krajem XVI i poetkom XVII vijeka. O ovoj pojavi pisao je u vie navrata i Asim Peco. On je posebnu panju posvetio i uvanju ovog glasa u govorima muslimana raznih dijalekata srpskohrvatskog jezika. Povodom tog uvanja on kae da su "miljenja razliita, ali je ini mi se, vie onih koji uvanje ovog glasa u konsonantizmu naih muslimana dovode u vezu s neposrednim uticajima orijentalnih jezika, i turskog jezika kao posrednika. injenica je da je u govoru naih Muslimana tj. Muslimana na srpskohrvatskom jezikom podruju
22

Pavle Ivi, n. d., str. 214.

100

Karakteristike govora podgorikih muslimana

nalazimo ovaj konstriktiv u svim pozicijama u rijei. injenica je, isto tako, da se ovom osobinom muslimani izdvajaju od svojih susjeda drugih vjeroispovijesti. injenica je, dalje, da je ovo jedna od najizrazitijih osobina koje povezuju Muslimane sela sa Muslimanima grada, (). Mora se pri objanjenju ove pojave polaziti od onoga to je zajedniko tim govornim skupinama: to je religija. Ona je svima njima nosila ista vjerska obiljeja: molitve na arapskom jeziku, a te molitve poesto imaju upravo ovaj glas u svom glasovnom sklopu. I, to je prirodno, pod tim uticajem, pod uticajem orijentalnih jezika, pod uticajem molitava na arapskom jeziku, koje poesto znaju za fonemu h, taj glas se ouvao i u fonetici naih Muslimana. A ako se i kod njih ve bio izgubio iz nekih poloaja, ni danas ga tu vie nema."23 Takoe, isti autor naao je objanjenje za gubljenje ovoga glasa u nekim govorima, kao to je sluaj s muslimanima iz Mrkovia. Taj proces on objanjava ili kasnom islamizacijom koja je izvrena kad je proces gubljenja h ve bio zavren, ili nedovoljnim prihvatanjem i uenjem molitava na arapskom jeziku i ostalih obiljeja islamskog ivota koja su doprinosila uvanju ovoga glasa. Najei, moe se rei i jedini sluaj gubljenja suglasnika h u govoru podgorikih muslimana je kada se ovaj glas naao u intervokalnom poloaju izmeu dva samoglasnika a, kao u rijeima: mahala, sahat, Salahagi, demahat, i sl. Znam za tri podgorike ulice koje su u svom imenu imale rije 'mahala', ali ih u govoru Podgoriana nijesam uo sa uvanjem glasa h. U tom obliku, sa izgubljenim h, pominju ih i brojni autori knjiga o Podgorici. To su: Der mala, Aik mala, Ki mala. Takoe, prezime Salahagi, koje sam upravo u ovom obliku naao u starim spisima, danas glasi Salagi 24, i u tom starom obliku se nikad ne upotrebljava. Dalje, podgorika Sahat kula "postala" je Sat kula i kod muslimana i kod hriana, i sl. Upotreba oblika sa uvanjem h u ovom kontekstu u rukopisima s poetka XX vijeka upuuje na zakljuak da je ovaj proces zapoet (i zavren) u novije vrijeme. Vjerovatno je h u ovom poloaju bilo nestaAsim Peco, Iz fonetske problematike srpskohrvatskog i makedonskog jezika (O sudbini foneme h u tim jezicima), Iz ivota naih rei, Prosveta, Beograd, 1996, str. 16. 24 Kad je u pitanju ovo prezime treba istai da proces koji je nastupio poslije gubljenja h tj. dva samoglasnika a koja su se stopila u jedno dugo a, tekao je i dalje u pravcu skraivanja toga a, pa se ovaj vokal iz pretposljednjeg sloga danas kod nekih govornih predstavnika izgovara kao kratko a. *hala je tetka (oeva sestra). 101
23

Adnan irgi

bilno, pa je to bio uzrok njegovog gubljenja u takvim sluajevima. Mogue je da je taj proces bio potpomognut govorom pravoslavnih susjeda koji su u vrijeme njegovog gubljenja iz ovog poloaja bili brojno nadmoniji u odnosu na muslimane. Meutim, meu starijim muslimanima i danas ivi jedna poslovica u kojoj se uva glas h ba u onom poloaju u kojem je bio najnestabilniji, a to je: "Ojde hala*, ojde mahala." No, poslovice su inae slabo podlone jezikim inovacijama, te se ovo ne bi moglo uzeti kao neki vaan pokazatelj odstupanja od gubljenja suglasnika h. Ima jo jedan sluaj gubljenja suglasnika h, i to na kraju rijei, ali to je karakteristika gotovo polovine dijalekta kojem pripada i podgoriki govor; i u govoru podgorikih muslimana ova je pojava prisutna, vjerovatno, od prije vremena islamizacije. U pitanju je genitiv mnoine rijei zamjenike promjene, npr. svija, tija, onija, i sl. (od svijeh, tijeh, onijeh, studenijeh). Jo jedna je pojava intresantna kad je u pitanju problematika vezana za suglasnik h. To je njegovo uvanje u rijeima gdje mu etimoloki nije mjesto.Takav je sluaj s prezimenom "Turhuskoa" (oblik iz rukopisa) koje sada glasi: Turuskovi; mahrama umjesto marama (a u jeziku iz kojeg je ova rije usvojena glas h na ovom mjestu nije prisutan). Ili u rijei "mehljem", koja se inae upotrebljava kao "melem", a u kojoj je izvrena metateza (tur. melhem). 25 2.4. Gubljenje suglasnika v. Ovaj suglasnik se u govoru podgorikih muslimana uva u svim poloajima sem u jednom. Gubi se u intervokalnom poloaju izmeu o / e i i, ali samo ako se nae u pretposljednjem slogu u rijei. U ostalim sluajevima nijesam naao primjere za gubljenje ovoga suglasnika. Ova pojava je karakteristina samo za muslimanski ivalj Podgorice; odnosno, pojava uvanja suglasnika v u svim poloajima osim navedenog karakteristina je samo za govor podgorikih muslimana. Za razliku od njih, plavsko-gusinjski muslimani u ovom poloaju uvaju suglasnik v. Primjera za uvanje i gubljenje ovog suglasnika u rukopisima ima veoma mnogo. Navodim nekoliko: urea (od urevia), Stankoa (od Stankovia), Omuroa (od Omurovia), Turhuskoa (od Turuskovia), Hadiomeroa (od Hadiomerovia), Ademoa (od Ademovia), Hakabanoa (od Hakabanovia), i sl. U govoru starijih muslimanskih ena Podgorice, kao i u govoru podgorikih muslimana u Skadru, ova se prezimena
25

Milan Vujaklija, Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1992, str. 530.

102

Karakteristike govora podgorikih muslimana

i danas izgovaraju ovako, kao posljedica gubljenja suglasnika v. Za razliku od njih, pravoslavne Podgorianke (kako mlae, tako i starije) ta ista prezimena izgovaraju sa suglasnikom v u njima. Muslimanske ene, a esto i pravoslavne, su se nazivale po svojim muevima, pa se i danas mogu uti imena tipa: Neovica, Aljovica, Redovica, Suljovica i sl. ali samo u govoru pravoslavnih Podgoriana. U govoru muslimana tu se redovno uje: Suljojca, Aljojca, Neojca, Redojca, kao posljedica gubljenja suglasnika v. I po ovome se podgoriki muslimani razlikuju od plavsko gusinjskih. Oigledno je da je glas v u ovom poloaju bio dosta nestabilan glas, pa je poslije njegovog iezavanja samoglasnik i, koji je u ovom kontekstu inae kratak, poeo da se skrauje jo vie to je dovelo do njegovog prelaenja u sonant j. To je dalo primjere tipa: Suljojca, Maljojca, Redojca, Neojca, i sl. U prethodnoj grupi primjera, kao to su: urea, Stankoa, Omuroa, itd. proces je, vjerovatno, tekao slinim tokom. Iako se u rukopisima ne nalaze, u govoru se i danas osjeaju ostaci suglasnika j u takvim primjerima, s tim to to nije pravo j, nego vie veoma reducirano i (i). Vjerovatno je njegovo javljanje u ovom kontekstu (dva palatala jedan pored drugog j i ) jo vie potpomoglo da se ono tu manje osjea ili potpuno iezne. Profesor Stevanovi je zabiljeio pojavu gubljenja ovog suglasnika u Zeti. "Stanovnitvo u Zeti, naroito u Mataguima, Berislavcima i drugim selima, gde je vie starosedelaca nego novonaseljenog ivlja, koji je ovu specifinu zetsku osobinu manje od svih drugih primio izmeu dva samoglasnika, kad je prvi od njih o ili u, ni jedno v ne izgovara potpuno; u tom poloaju ovaj glas je neka vrsta prelaznog zvuka, neslonog i, ili i sasvim iezava: Lajkoi, Popoi, putoi, oamo, oako, ()."26 Iako se na prvi pogled ova pojava ini istovjetnom sa pojavom gubljenja v u muslimanskom govoru Podgorice, u stvari, radi se o sasvim razliitim pojavama. Kako i sam profesor Mihailo Stevanovi tvrdi, ova se pojava u zetskom govoru vri dosljedno pod pomenutim uslovima. Kod podgorikih muslimana ona se vri samo u ve opisanim uslovima. U sluajevima u kojima se kod pravoslavnog stanovnitva u Zeti izgubilo v, kod muslimana se uva, a potvrde za to imamo i u njihovom starim spisima, npr. zaboravilji, poznavajui, povjerih, povelji, novaca, ovoga, Milosavinu, izgovaralji, razgovor, i sl.

26

Mihailo Stevanovi, n. d., str. 31. 103

Adnan irgi

2.5. Umekavanje suglasnika l ispred i i e. Svako l koje se nalo ispred palatalnih samoglasnika i i e u govoru podgorikih muslimana dalo je lj. Potvrde za to nalaze se i u starim rukopisima. Naveu nekoliko primjera: prodajete lji, potlje i poslje, ispitalji, dovelji, izvaralji, pogodilji, Veljia, Veljianstvo, malji, pristupilji, onoljiko, ovoljika, ovoljiko, koljika, dolji, meljeoni, okljen, bilji, velji (3. l. j. prezenta), daljeko, umrljih, Aljija i sl. Ova pojava nije karakteristina samo za govor muslimanskog ivlja Podgorice, nego i za ostale govore koji se granie s albanskim jezikom. Pavle Ivi o tome kae: "U govorima Mrkovia, Kua, Bratonoia, plavsko-gusinjskog kraja i sjeniko-novopazarskih muslimana neutralizovana je u kontaktu s albanskim ivljem opozicija l : lj u poloaju ispred e i i: ul'i, zaklal'i, pel'ene, (). U govoru zetske ravnice proces je otiao i dalje. Tu je istrvena svaka razlika izmeu fonema l i lj, pa se mesto l izgovara l': Bl'ao, ol'ovo."27 Ipak, mogu se uoiti razlike izmeu govora podgorikih muslimana i govora njihovih pravoslavnih susjeda u pogledu ove promjene l : lj. U govorima Zete razlike izmeu suglasnika l i lj su neutralisane u svim poloajima, zapravo, tamo se ne uje ni l ni lj, nego "neki glas koji je neka sredina izmeu obinog l i lj, upravo to je neto umekan konsonant l, potpuno identian sa arbanskim mekim l."28 Ovu pojavu u zetskom govoru opisao je profesor Stevanovi i, kao to se vidi, i on je dovodi u vezu s albanskim jezikom. U kukom govoru koji se granii s podgorikim, takoe je prisutna pojava umekavanja suglasnika l ispred palatalnih samoglasnika i i e. Ali se i ovdje mogu uoiti razlike u odnosu na istu pojavu u muslimanskom govoru Podgorice. Razlike se tiu izuzetaka od te pojave. Dok se kod podgorikih muslimana ova pojava vri dosljedno u pomenutim uslovima, u govoru Kua ono se ne vri ispred i, koje je deo vrednosti starog , i tamo je: mlijeka, lijepo, blijed ()."29 Kod muslimana promjena je i tu izvrena, pa imamo: mljika, ljipo, bljid (odnosno bljit), i sl. Takoe, pojava koju je profesor Stevanovi opisao u govoru Kua, a tie se gubljenja suglasnika lj, odnosno njegovog izjednaavanja sa zetskim mekim l' u rijeima tipa: bal'e, vesel'e, nasel'e, zdravl'e, u govoru podgorikih muslimana nije prisutna.

27 28

Pavle Ivi, n. d., str. 27. Mihailo Stevanovi, n. d., str. 43. 29 Mihailo Stevanovi, n. d., str. 44. 104

Karakteristike govora podgorikih muslimana

2.6. Obezvuavanje zvunih suglasnika na kraju rijei. 2.6. a) I na vrenje ovog glasovnog procesa uticao je kontakt sa albanskim jezikom. Podgorica se nalazi nedaleko od albanske dravne granice, a jo joj je blia albanska jezika granica. Meusobni dodiri predstavnika dvaju naroda svakako su morali ostaviti posljedice na jezik. O tome pie i er okaj. On, izmeu ostalog, navodi: "Odnosi izmeu Albanaca i Crnogoraca, naime brane veze, meusobne enidbe, pobratimstva, slini obiaji u svadbama, svetkovinama, sahranama, meusobni odnosi u rjeavanju ivotnih pitanja, zajednika trita, zajednika borba protiv vjekovnog neprijatelja, svakako su uticali ne samo na jezik, ve i na sve oblike duhovne i materijalne kulture."30 Ovaj podatak bitan je za objanjavanje nekih jezikih pojava, kao to je i desonorizacija zvunih suglasnika na kraju rijei, a vri se samo u kontaktnim govorima na granici albanske i crnogorske jezike teritorije. Dijalektolog Pavle Ivi ovu pojavu, dovodi u vezu s albanskim uticajem. Ivi kae: "Svakako pod albanskim uticajem izvrena je potpuna desonorizacija svih zvunih konsonanata na kraju rei u mrkovikom i gusinjskom govoru: narot, grop, rok. U raznim drugim govorima, uglavnom du albanske etnike granice, tako npr. u Crmnici, Zeti, u Piperima, Kuima, itd., dolazi do izraaja ista tendencija, ali je tu desonorizacija fakultativna ili obuhvata samo neke konsonante (npr. - d, a ne i b i g).''31 Iako Pavle Ivi u pomenutom citatu ne pominje govor podgorikih muslimana, ova se promjena i kod njih vri dosljedno, ba kao u govoru Mrkovia i Gusinja. U starim rukopisima, a i u dananjem govoru starijih muslimana Podgoriana, nalazimo primjere koji to vrenje potvruju: prijet i prit, rot, ajt (od 'ajde), mo lji (od moe li), kat, di se (od dii se, 2. l. jednine imperativa), druk, is koga (genitiv jednine, umjesto: od koga), iskas, go (< go < god), te skoro sva muslimanska imena koja se zavravaju zvunim konsonantom, tipa: Ferat, Ahmet, Idris, i sl. Ovo obezvuavanje je ilo dotle da se ak izgovara krf umjesto krv. Pri tvorbi rijei i u kosim padeima ove rijei su se najee javljale sa zvunim konsonantom, npr.: ljet ljedeni ili rot roda rodu, itd.

er okaj, Neke karakteristike govora Albanaca u Crnoj Gori i uzajamni uticaji crnogorskih i albanskih govora, Crnogorski govori, knj. XII, CANU, Titograd, 1984, str. 179. 31 Pavle Ivi, N. d., str. 216. 105

30

Adnan irgi

2.6. b) Postavlja se pitanje zato je ovo obezvuavanje, koje je vreno pod albanskim uticajem, u govoru podgorikih muslimana izvreno dosljedno, a kod hriana samo fakultativno, ako se zna da su i jedni i drugi ivjeli na istom prostoru i bili podjednako udaljeni od albanske granice. Odgovor, vjerovatno, lei u tome to su podgoriki muslimani, koji su dugo bili dio Skadarskog vilajeta, ee i vie dolazili u dodir sa albanskim stanovnitvom i albanskim jezikom. Te veze, kao i trgovake i rodbinske, vjerovatno su doprinijele da se ovo obezvuavanje kod njih prenese na sve zvune suglasnike, a ne samo na neke, kao to je sluaj s njihovim pravoslavnim sugraanima. 2.7. Metateza. Metateza, kao optedijalekatska karakteristika, javlja se i u govoru podgorikih muslimana. Primjeri tipa: cukati, frumetin, ulovaa, sujma, i drugi, prisutni su kod njih u istoj mjeri kao i kod ostalih predstavnika ovog dijalekta. Ali ima jedan primjer koji je karakteristian samo za govor podgorikih muslimana. U pitanju je enklitika ih, koja se u ovom govoru upotrebljava kao hi, a vjerovatno je analogijom prenesena i na im, umjesto kojeg se takoe uje hi. Ovo se, mada dosta rijetko, i danas moe uti u govoru o kome je rije, a u rukopisima su gotovo svi primjeri ove enklitike sa metatezom, tako da se ova pojava ne bi mogla protumaiti kao greka pisara. Navodim nekoliko primjera iz starih rukopisa: kada hi ne bih; ja hi rekoh; ja hi opet rekoh; ja hi odgovorih; kazao sam hi; poee hi ispitivat; dok hi ne rekoe; da u hi kupit; i sl. 2.8. Saimanje vokalske grupe ao. Vokalska grupa ao u govoru podgorikih muslimana redovno je dala dugo a. Asimilacija je izvrena prema prethodnom vokalu, tj. ao > . Primjera ima mnogo: reka, kaza, poa, stiga, klanica, itd. Ali, kako se govor podgorikih muslimana u ovom pogledu ne izdvaja ni po emu od susjednih govora ovoga dijalekta, na ovoj osobini, kao ni na drugima koje su im zajednike sa okolnim govorima, nije se potrebno zadravati. 2.9. Jotovanje. Govor podgorikih muslimana, s neznatnim razlikama u odnosu na govor svojih pravoslavnih susjeda, poznaje oblike koji su produkt izvrenog jotovanja, kako onog dijalekatskog, tako i one oblike koje je usvojio knjievni jezik. Tako se u njihovom govoru uje i: kaivanje, kaivat, kaujem, odbaivat, kreat, meat, eet, ies, en, evojka, neelja, ierat, i drugi primjeri koji su identini sa govorom pravoslavnih
106

Karakteristike govora podgorikih muslimana

susjeda. U starim rukopisima, naravno, nijesam mogao nai potvrde za glasove i koji su produkt jekavskog jotovanja. Za muslimanski govor karakteristino je ponaanje grupe t kao i jotovanje usnenih suglasnika. Grupa t najee je ostajala neizmijenjena, ali sam u rukopisima naao i primjere u kojima je izvreno jotovanje. I na jedne i na druge primjere naiao sam kod istog pisara, npr. izveava se i izvetava se. Jekavsko jotovanje usnenih suglasnika dalo je i u ovom govoru grupe: blje (< b ), plje (< p ), mlje (< m ), vlje (< v ), npr.: bljeat, pljesma, mljera, nevljesta, vljera, mljesec, i sl. Meutim, za razliku od ovih oblika koje knjievni jezik nije usvojio, muslimani Podgorice poznavali su i oblike kao: kupjen, primjen, slavjen (primjeri iz rukopisa). U ovim suglasnikim grupama izvreno je jotovanje i u knjievnom jeziku i u govoru njihovih pravoslavnih susjeda. Pavle Ivi i ovdje vidi uticaj albanskog jezika: "Ipak e biti da je znatnu ulogu igrao i impuls iz susednih albanskih govora koji poznaju fonetsku promenu l'>j iza labijalnih konsonanata."32 3. Morfoloke karakteristike 3.1. Po morfolokim karakteristikama se govor podgorikih muslimana vrlo malo izdvaja od govora njihovih pravoslavnih susjeda, kao i od okolnih govora. Poto se ovaj rad odnosi samo na osobine koje su karakteristine za pomenuti govor, navodiu samo one morfoloke osobine koje su tipine za podgorike muslimane, a nee biti rijei o osobinama koje su optedijalekatskog karaktera. 3.2. U taki 2.3. navedeni su neki primjeri prezimena u kojima se izgubio suglasnik v. Vezano za ta prezimena karakteristina je jedna morfoloka pojava tipina samo za govor podgorikih muslimana. Naime, ta prezimena nemaju u nominativu jednine zavretak i, ve se izgovaraju, a u starim rukopisima i piu sa zavretkom a u svim padeima. Prije nego to pokuam dati objanjenje za ovu pojavu, naveu nekoliko primjera iz starih rukopisa: Sadik Pepia iz Vranja molji da mu se izda uvjerenje potvrda da stupi u prvi brak sa evojkom Fatom Hadovia iz Tuzi; Hanifa Beovia iz Dinoe molji; Husejn okovia molji da stupi u brak sa evojkom Hanifom Beovia; Havua Giljia iz Miljea molji; Izdat ljist roenja Arslanu Hadiomeroa; Posmrtnica Buta Hadiomeroa; air
32

Pavle Ivi, N. d., str. 32. 107

Adnan irgi

abanadoa iz Tuzi; Izdaje se ljist roenja erife Lekia; Upuena Vjenanica Kue Turhuskoa; Izvjetaj vjenanja Buta Hadiomeroa i Bademe Omuroa; Izdat ljist roenja Fetu Muminoa; Priznajem da dugujem Mahmut-begu i Mustajbegu Abdovia, i sl. Ova prezimena, i uopte prezimena koja se zavravaju na i, i u dananjoj Podgorici se kod starijih ena izgovaraju u obliku koji imaju u starim rukopisima. U istom obliku sauvala su se i govoru podgorikih muslimana u Skadru. Prije nego to pokuam dati objanjenje, bolje rei pretpostavku, o pojavi ovoga oblika u navedenim primjerima, moram naglasiti da u dijalektolokoj literaturi nijesam naiao na konstataciju o postojanju ove pojave, a samim tim ni na njeno objanjenje. Iz primjera se vidi da se prezimena na i u svim padenim oblicima javljaju sa krajnjim a. Meni se ini da je do ove pojave dolo analogijom prema obliku genitiva, i to posesivnog. Ovim oblikom prezimena na - a oznaava se da pojam iskazan vlastitim imenom pripada tome prezimenu, odnosno bratstvu ili porodici koja to prezime nosi. Kao potvrda za ovo mogu se navesti toponimi: Kue Rakia (zaselak u blizini Podgorice), Mee okovia, Mee Madea, Suka Vuljea, i sl. Pri deklinaciji ovih toponima mijenja se samo prvi dio njihov, a drugi dio je uvijek nepromijenjen (sa zavretkom a). Isti sluaj imamo i u starim rukopisima, kao npr. u dativu: "Mustajbegu Abdovia", i ostalim navedenim primjerima. Ovaj se oblik genitiva javlja i pri predstavljanju, umjesto oblika nominativa, sa istim znaenjem koje ima kad se njime oznaavaju drugi padeni odnosi. 3.3. Profesor Mihailo Stevanovi u svom radu "Istonocrnogorski dijalekat" navodi jo jednu morfoloku karakteristiku govora podgorikih muslimana, koja se tie mnoine nekih imenica mukog roda. U starim rukopisima, koji su mi bili dostupni nijesam mogao nai takve primjere. To, svakako, ne znai da sam naao primjere koji stoje protiv tvrdnje profesora Stevanovia, nego uopte nijesam naiao na genitiv mnoine imenica koje on navodi. Poto je ovaj oblik, prema njegovim ispitivanjima, karakteristian za zetskopodgorike muslimane, ja u ovom radu preuzimam primjere koje je pomenuti istraiva zabiljeio. To su neke imenice mukoga roda koje se u genitivu mnoine zavravaju na dugo i: ljui, puti, mljeseci, sati, sekundi, minuti, rastegljaji, koraaji, obrtljaji, prsti, gosti, otrovi, bravi, mravi, crvi, rukavi.33
33

Mihailo Stevanovi, n. d., str. 68.

108

Karakteristike govora podgorikih muslimana

Dok veina govora ovog dijalekta u ovakvim sluajevima ima najee oblike koji se zavravaju na a, ili i jedne i druge, "genitive na i, i samo njih, u navedenim sluajevima upotrebljavaju muslimani, a od ovih je poprimilo i pravoslavno stanovnitvo u tolikoj meri da su kod njih podjednako esti sa genitivima na a. Verovatno je da su ti oblici ranije bili mnogobrojniji, a da su se danas sauvali u svega nekoliko primera i najdoslednije kod podgorikih muslimana. Ako bi se htelo utvrditi neko pravilo, moe se rei da nastavak - i u genitivu mnoine od imenica mukog roda imaju pre svega neke od onih koje su pripadale osnovama na - i (put, gos(t), prs(t)), zatim imenice to oznaavaju vremensku meru (mljesec, sat, minut, sekunt) i, najzad bile kog znaenja i porekla, imenice koje se u nominativu jednine zavravaju na v i aj (brav, mrav, crv, rukav, zaveljaj, rastegljaj, koraaj)."34 3.4. Po oblicima zamjenica govor podgorikih muslimana ne razlikuje se od ostalih govora i ne mogu se uvidjeti razlike u odnosu na stanje u cijelom dijalektu, sem u pomenutom sluaju. Stari enklitiki oblici, koji su odlika svih istonocrnogorskih govora, uvaju se i u govoru podgorikih muslimana. U dativu mnoine 1. i 2. lica oni glase: ni i vi, npr. da vi dam 550 dinara; platijo ni je to smo mu pomoglji; a u akuzativu: ne i ve: ka da ve ko era; kad su ne sprovelji. Dakle, stanje je isto kao i u ostalim govorima ovog dijalekta. Razlika je jedino u obliku ih i im. Umjesto ova dva oblika u rukopisima nalazimo oblik hi, dok u starim rukopisima koje su pisali pravoslavni Podgoriani nemamo ovaj oblik, nego ih i im. Primjeri za ove oblike navedeni su ranije u taki 2.6. 3.5. Glagoli. U pogledu glagolskih oblika govor podgorikih muslimana ne izdvaja se od ostalih istonocrnogorskih govora, sem u dvijema osobinama koje se tiu prezenta i radnog glagolskog pridjeva. 3.5. a) U 3. licu mnoine prezenta glagola sedme i osme vrste predstavnici ovog govora umjesto e imaju u, koje je analogijom preneseno iz 3. lica mnoine prezenta ostalih glagolskih vrsta. U starim rukopisima koje sam ispitivao nailazi se i na nastavak e i u, ali je ovaj prvi, vjerovatno, posljedica uticaja kolstva, a ne, nikako, odlika govora podgorikih muslimana. Dokaz za to je injenica to je oblik s nastavkom u i danas veoma frekventan kod starijih Podgoriana, a u govoru podgorikog
34

Mihailo Stevanovi, n. d., str. 69. 109

Adnan irgi

muslimanskog stanovnitva u Skadru to je jedini oblik koji se moe uti za 3. lice mnoine prezenta pomenutih glagola. Navodim nekoliko primjera koje sam naao u rukopisima: Ja ne znam nita to oni govoru; Velju nema brana; da uredu tu pe; do ovoga mosta e radu; Netu da priaju; Sve velju ne umiju. Profesor Mihailo Stevanovi je ovu pojavu zapazio i kod plavsko-gusinjskih muslimana, kao i kod podgorikih, i naveo, takoe, nekoliko primjera koje je uo u njihovom govoru: radu, nosu, ivu, trpu, bljeu, goru, tedu, krstu se i sl.35 On ovu odliku navodi kao tipinu za muslimanski govor, a njeno postojanje kod pravoslavnog stanovnitva tumai kao posljedicu uticaja muslimanskog govora jer se kod pravoslavnog stanovnitva javlja samo u kontaktu s muslimanskim ivljem. 3.5. b) U veini govora ovog dijalekta glagoli u kojima se infinitivna osnova zavrava na -i, u mukom rodu radnog glagolskog pridjeva imaju nastavak jo, npr. bijo, radijo, izgubijo, ponijo, i sl. Ni govor podgorikih muslimana se po ovoj osobini ne izdvaja od ostalih. U rukopisima nalazimo primjere kao: platijo, kupijo, tuijo, izijo, bijo, i sl. Ono po emu se govor podgorikih muslimana izdvaja od ostalih govora je analoko prenoenje ovog nastavka u muki rod radnog glagolskog pridjeva glagola kojima se infinitivna osnova zavrava na: -u ili -e, npr.: dovejo, poginujo, potonujo, smaknujo, streknujo, povejo, otejo, i sl. Ovakvi oblici mogu se uti samo u govoru podgorikih muslimana, a ukoliko se uju kod pravoslavnog stanovnitva, onda je u pitanju uticaj govora njihovih muslimanskih susjeda. Kao i pojava opisana u taki 3.5.a), i ova pojava prisutna je u govoru starijih podgorikih muslimana, u govoru pravoslavnih Zeana (pod uticajem muslimanskg stanovnitva koje je tu do nedavno ivjelo) i u govoru naih muslimana u Skadru. 3.6. Partikule. Od svih partikula koje su u upotrebi u govorima ovoga dijalekta, govor podgorikih muslimana izdvaja se po upotrebi partikule zi. Ova se partikula dodaje najee zamjenicama, a nikad se ne upotrebljava samostalno. Mada u rukopisima nijesam naao potvrde za ovu stavku, ipak je navodim jer su zamjenice sa ovom partikulom jo uvijek dosta frekventne u govoru staropodgorikih muslimana, kao i u govoru starog pravoslavnog stanovnitva Podgorice i Zete. uvaju se takoe u Tuzima i u govoru naeg ivlja u Skadru. Npr.: tizi, ovizi, onizi, kojizi, itd.

35

Mihailo Stevanovi, Isto, str. 84.

110

Karakteristike govora podgorikih muslimana

4. Sintaksike karakteristike 4.1. Govor podgorikih muslimana se po sintaksikim osobinama jo manje nego po fonetskim i morfolokim izdvaja od ostalih istonocrnogorskih govora. Razlike su gotovo zanemarljive i skoro da nema ni jedna sintaksika osobina koja je tipina samo za muslimanski govor i za govor Podgoriana uopte. Kao i u prethodnim odjeljcima ni u ovom nee biti rijei o osobinama koje su optedijalekatskog karaktera, ve samo o onima koje su karakteristine za govor podgorikih muslimana ili su u ovom govoru frekventnije nego u ostalim. 4.2. Padeni sistem ovoga govora istovjetan je sa tim sistemom cijeloga dijalekta. Ono to je karakteristino u tom pogledu je upotreba odreenih prijedloga uz pojedine padee, prvenstveno uz genitiv, a u tom kontekstu se oni ne javljaju u knjievnom jeziku. a) Umjesto prijedloga od uz genitiv vlastitih imena i njihovih zamjenica u ovom govoru imamo upotrebu prijedloga iz. Ova osobina nije samo karakteristina za podgorike muslimane; ona je prisutna i kod pravoslavnog stanovnitva. Meutim, u govoru podgorikih muslimana u ovom kontekstu, javlja se samo prijedlog iz, a ne i od, kako u rukopisima koje sam prouavao, tako i u dananjem govoru starijih podgorikih muslimana. Takoe, u govoru ovih muslimana koji su se odselili u Skadar upotrebljava se samo prijedlog iz. Primjeri iz rukopisa: I ja uzeh iz Stanie 260 dinara; i onoga is koga sam ga kupijo; da primi iz Mustajbega Abdovia za ovaj duni novac; i sl. b) Profesor Stevanovi kao krakteristiku ovih govora navodi i prijedloge zarad i porad uz genitiv, npr. zarad boga, porad stope zemlje. Ovi prijedlozi sloeni od prijedloga po i za s prijedlogom rad, esti su u govoru podgorikih muslimana. U njihovom govoru s ovim padeom slae se i prijedlog zaporad, sloen od prijedloga za-po-rad. Na njegovu upotrebu naiao sam samo uz genitiv imenice bog (zaporad boga), i premda u rukopisima nijesam naao takav primjer, navodim ga jer se esto moe uti u govoru starih podgorikih muslimana. v) Prijedlog u se s genitivom upotrebljava i u knjievnom jeziku, ali ga ipak navodim kao karakteristiku ovoga govora zbog njegove frekventnosti kod podgorikih muslimana. U knjievnom jeziku se osim ovog prijedloga koristi i prijedlog kod (i jo ee nego u). U govoru podgo111

Adnan irgi

rikih muslimana, opet kako u starim rukopisima tako i u dananjem govoru, u upotrebi je samo prijedlog u. U starim rukopisima ima mnogo primjera koji to potvruju, pa navodim neke od njih: Zaboravilji su ga u Goru Kakaricku u on Maroa; Kupijo sam jednoga vola u ovoga 600 dinara; u ove dvojice; Bila sam u Anife taman do es sati; u Sanije; u Jovanke; Te ona u Vasa nije ela; ni u Ferata, Ponoi su ga u vas pogodilji, i sl. 4.3. U knjievnom jeziku instrumental socijativ slae se s prijedlogom sa (s), a instrumental orunik upotrebljava se bez prijedloga. U govoru podgorikih muslimana (ali i njihovih pravoslavnih susjeda) situacija je neto drugaija. U ovom govoru se esto instrumental socijativ upotrebljava bez prijedloga, a orunik s prijedlogom sa (s), ali ima primjera gdje se i jedan i drugi upotrebljavaju i sa ovim prijedlogom i bez njega, mada znatno rjee. Ova osobina ni do danas nije iskorijenjena u njihovom govoru. U rukopisima nalazimo primjere, kao: Priznanica sa kojom dolje potpisati priznajem da dugujem Mustajbegu Abdovia; Poto vlasnik duana Mustajbeg Abdovi nije zadovoljan sa dosadanjom visinom zakupine; S im si dola, Demojce?; Demom ono okrenusmo; i sl. U snimljenom govoru koji je pomenut u uvodnom dijelu ovoga rada, kao i u dananjem govoru podgorikih muslimana ima mnogo primjera koji ovu osobinu potvruju. I profesor Stevanovi ovu pojavu navodi kao osobinu zetskopodgorikog, a donekle i kukobratonoikog govora, dok u ostalim govorima to je "apsolutno nepoznato".36 4.4. U pogledu kongruencije ne zapaa se neka bitna razlika izmeu ovog govora i stanja u cijelom dijalektu. Ima samo jedna pojava koju, po mom miljenju, vrijedi pomenuti, iako na nju nijesam naiao u starim rukopisima. To se odnosi na slaganje glagolskog (ali ne i imenskog) predikata sa subjektom, kad subjekat ini vie raznorodnih pojmova ili vie pojmova enskog ili srednjeg roda. Ova je pojava dosta rasprostranjena kod starijih podgorikih muslimana, u prvom redu ena, mada ima primjera u kojima se u ovakvim sluajevima ne odstupa od pravila kongruencije koja su odlika knjievnog jezika. Mislim da je ova pojava analokog karaktera, tj. da su oblici predikata u ovim sluajevima analogijom preneseni iz mnoMihailo Stevanovi, n. d., str. 109. * Ovaj primjer preuzet je iz pomenutog snimljenog razgovora, a iz konteksta se zna da se subjekat ( mi ) odnosi na dvije ene. Trei primjer, takoe, preuzet je odatle. 112
36

Karakteristike govora podgorikih muslimana

ine mukog roda. U govoru starijih muslimana mogu se uti primjeri tipa: Sino smo se vratilji sa autobusa i ekalji, ekalji po sata autobus;* evojke su ljipe bilji (ali i evojke su ljipe bilje); etiri tulumbe su bilji, i sl. 5. Leksika Podgoriki muslimani su se u prolosti veinom bavili trgovinom. Poloaj ovoga grada koji je povezivao Skadar sa Hercegovinom, omoguavao je uspjenost takvih poslova. Osim toga, bavljenje trgovinom bilo je unosno jer su brda oko Podgorice bila naseljena uglavnom pravoslavnim stanovnitvom koje je dolazilo u Podgoricu radi trgovine. Kao trgovci, oni su dolazili u kontakt sa narodima iz okolnih drava s kojima su se sporazumijevali na istom dijalekatskom sistemu (Bosna, Hercegovina, Srbija), kao i sa okolnim albanskim stanovnitvom. Sve je to, naravno, uticalo i na jezik, na njegovo obogaivanje tuicama, na razne glasovne i druge jezike promjene, i sl. Podgoriki muslimani su prije islamizacije bili uglavnon hriani slovenskog porijekla. Tokom vievjekovne turske vladavine (14741879) oni su u svoj jezik primili mnoge turcizme koji su se ouvali i do danas. To su, uglavnom rijei iz turskog, arapskog i persijskog jezika, a u njihov govor su ule posredstvom turskog jezika. Mnoge od njih imaju i adekvatan domai sinonim koji je poznat i podgorikim muslimanima jer su se oni, kao autohtono stanovnitvo, koristili ovim jezikom i prije islamizacije. Ali neki turcizmi nemaju adekvatnu zamjenu u domaoj leksici, i kao takve ih je prihvatio i knjievni jezik (eki, bakar, boja, top, zanat, on, i drugi ). U njihovom govoru ima takoe i romanizama, ali njihov broj je neuporedivo manji u odnosu na uestalost turcizama. irenje turcizama u ovom govoru, kao i u ostalim muslimanskim govorima, bilo je potpomognuto i uticajem vjerskih kola u kojima su predavali uglavnom ljudi toga kraja koji su kolovani u inostranstvu, najee u Carigradu. Ovi su ih (tj. turcizme) prenosili na svoje uenike, a ovi dalje na ire slojeve. Prilikom usvajanja tih turcizama dolazilo je, naravno, do njihovog prilagoavanja naem jeziku i naim jezikim zakonima, tako da su se mnogi udaljili od svog korijena. Turcizmi su u ovom govoru dosta zastupljeni i danas, i kod pravoslavnih i kod muslimana, naroito kod ovih drugih. Najvie se uvaju u starogradskim pjesmama. U podgorikoj onomastici i danas se uvaju brojni turcizmi: Teija (dervika zgrada, tekija), Tablja Beljia (tablja kameno utvrenje),
113

Adnan irgi

Tabana (od negdanjeg Tabakhana koarska radionica), Bostani (bate), Der ma(ha)la (ulica), Ki ma(ha)la, Aik ma(ha)la (Ulica zaljubljenih), Dan ulica (Ulica dua), i sl. Izuzev Dan ulice, ovi nazivi su danas promijenjeni, ali se kod starijih Podgoriana, bez obzira na vjersku pripadnost, oni i danas uvaju. U starim rukopisima turcizmi su, takoe, esti. Naveu samo neke od njih i uz one koji su manje poznati dati objanjenje *: ifija i ipija (kmet na begovskoj zemlji ifluku), imam (muslimanski svetenik), erijat (muslimanski vjerozakon), haber (vijest, glas), iljmi haber, tj. ilmi haber (potvrda da odreenom licu nema zapreka za vjenanje), arslan, pita, zerzevat (povre, zelen), ekser, sandala, zehar (gorak, otrovan; koristi se najee da oznai veoma loe raspoloenje), rahat (zadovoljan, spokojan), uur (hvala), nimet (boja blagodat; fig.: hljeb), ara (spas, lijek, pomo), mahrama, mahnit, maala (u podgorikom govoru je ovo prvo a esto nazalizovano, pa se uje manala; uzvik protiv uroka), bajrak, baksuz (ali i baksas), kamdija, beg, epenak, duan, i sl. *** Po osnovnim svojim obiljejima govor podgorikih muslimana je sastavni dio istonocrnogorskog dijalekta. Glavne osobenosti ovoga govora, po kojima se on razlikuje od okolnih govora ovoga dijalekta, razvijale su se, uglavnom, za vrijeme turske uprave ovim gradom, kad je muslimansko stanovnitvo u njemu bilo najbrojnije. U ovom radu opisane su samo takve osobine, tj. osobine koje su tipine samo za ovaj govor, a ne i one koje su im zajednike s ostalim govorima, odnosno one koje su optedijalekatskog karaktera, a kojih je, svakako, ponajvie. To to su isticane osobine koje distanciraju ovaj govor od govora njihovih pravoslavnih susjeda, svakako ne znai da mi je namjera bila da se stvori utisak o nekim sutinskim razlikama koje u potpunosti razgraniavaju govore o kojima je rije. Takav zakljuak bio bi pogrean jer je nemogue govoriti o njima kao o razliitim govorima kad se zna da su njihovi predstavnici ivjeli na istom prostoru, kad im je porijeklo manje vie zajedniko i
* Znaenja ovih turcizama naao sam u : Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985. 114

Karakteristike govora podgorikih muslimana

kad su ih spajale poslovne, prijateljske, komijske, pobratimske, a esto i bratstvenike veze. Muslimani su prihvatanjem nove vjere donekle prihvatili i novi nain ivota. Pohaanjem vjerskih kola u njihov rjenik ulazile su tuice, prvenstveno turcizmi, koji su se zadrali do naih dana. Posredstvom trgovine dolazili su u kontakte s raznim narodima i raznim govornim predstavnicima. Sve to, kao i zajedniki ivot s pravoslavnim stanovnitvom i blizina albanskih govora, svakako je uticalo na njihov govor u kojem se razvijaju brojne specifinosti, kao to je pojava ikavizama, uvanje suglasnika h, nepotpuno izvreno jotovanje, umekavanje suglasnika l, i ostale osobine koje su opisane u ovom radu. Poslije Berlinskog kongresa i potpadanja Podgorice pod crnogorsku vlast, ovdanji muslimani su se nerijetko iseljavali. Uporedo s njihovim iseljavanjem, poveavao se broj pravoslavnih "doljaka" koji su sa sobom, prirodno, nosili govorne karakteristike svoga kraja. To je, ujedno, i vrijeme razvoja kolstva i pojaanog opismenjavanja. Nove ivotne okolnosti opet su uticale na govor podgorikih muslimana koji se mijenjao u pravcu potpunog izjednaavanja s govorom veinskog pravoslavnog stanovnitva i, u novije vrijeme, u pravcu izjednaavanja s knjievnim jezikom. Osobine ovoga govora, usljed nepostojanja navedenih inilaca koji su uticali na njegovu izmjenu, najbolje su se ouvale u Tuzima i Skadru.

115

Jusuf MARI NEKA OBILJEJA GRADSKE PJESME STARE PODGORICE Gradske pjesme Stare Podgorice koje su zabiljeene u zbirkama, ive u tradiciji naeg naroda, te ih on osjea i smatra svojom kulturnom batinom. Svojim umjetnikim izrazom i ljepotom doseu najbolja ostvarenja u ovoj vrsti narodnog stvaralatva. Narodna pjesma Stare Podgorice reprezentovana je preteno muzikom koja nosi obiljeje gradske muzike tradicije. Naravno, svaka sredina saobrazno duhovnosti ima sopstvene predstave o najviem dometu i kvalitetu stvorenog ili pak preuzetog i modifikovanog muzikog blaga, ali te predstave se najee razlikuju od predstava drugih sredina. Zato je i naglaena potreba da se podgorika pjesma proui i metodama etnomuzikologije i metodama kulturne istoriografije kao sastavnog dijela urbanog folklora. Podgorike pjesme su po svom karakteru i po obliku izraavanja privlane, bliske i prijatne. Specifine po svom duhu i dahu ponikle su iz sredine koja je gajila tradiciju skladnog suivota svih graana Podgorice. Zbog originalnosti i autentinosti, primile su karakteristike rariteta nastalog u svjeini i poletu "muzikog" duha. Naa je obaveza da osnaimo zalaganja kojima treba u savremenim naunim i uopte kulturolokim tokovima obezbijediti gradskoj pjesmi iz Stare Podgorice status umjetnikog i kutlurnog rariteta i muzike injenice sa najboljim predznacima. Piui u muzikom pregledu asopisa "Stvaranje" o crnogorskim narodnim pjesmama, Anton Pogaar (nekadanji direktor srednje muzike kole), karakterie osobenosti podgorike pjesme na sljedei nain: "Narodne pjesme iz Titograda i okoline razlikuju se od ostalih narodnih melodija Crne Gore. Melodija podgorike pjesme svojstvena je i nema nita zajednikog ak ni sa drugim balkanskim narodnim pjesmama. Nastala je ukrtanjem slovenske i orijentalne melodike... Muziki folklor Podgorice i okoline tvorevina je narodnog kolektiva i predstavlja veliko kulturno bogatstvo koje zasluuje svaku panju..." ("Stvaranje" sveska 4-5, Cetinje, april-maj 1947.)
117

Jusuf Mari

Da bi se posebnost gradskih pjesama iz Stare Podgorice "razumjela" i bila primljena onako kako je doivljavaju stari Podgoriani, nije dovoljno ni esto sluanje ni raspoloenje. Svakako je potrebno poznavanje i vanmuzikih pretpostavki koje su uslovile razvitak te muzike. Ni sami nijesmo najee svjesni koliko u sopstvenoj muzici zavisimo od svojih istorijskih uzora, kako je jako muziki izraz proet uticajima vie kulturnih nanosa. Tradicionalna podgorika narodna pjesma od davnina nosi duboko urezanu identifikaciju kao rezultat nizom godina nataloenih vrijednosti koje su primjerene podrunom mentalitetu i senzibilitetu. "Podgorica je dugo bila pod tursku vlast, te nije bez osnova miljenje da je podgoriku pjesmu uglavnom kreirao muslimanski ivalj, obzirom da ona u veini sluajeva odraava njegovu terminologiju, mentalitet, filozofiju ivota koja u sebi sadri orijentalni kolorit. Upravo, poneka podgorika lirska pjesma nosi izrazitije obiljeje muslimanskog naina ivota. U mahalskim sutonima i uzdasima samo ponegdje se osjea vedriji ton. U toj skupini narodnih pjesama pored opisa spoljanjeg izgleda djevojke ('Lijepa je po Kruevcu trava') moe se sresti i opis ljepote mladia." (Radivoje ukovi: "Knjievna periodika u Crnoj Gori 1835-1914", Titograd, 1986,str.326). Odreeni broj ovih pjesama spada u stariji sloj lirsko-poetskih ostvarenja i upravo njih krasi fini diskretni lirizam ("U batici drage moje") sa pripjevom i napjevom i ispoljavanje iroke lepeze osjeanja. Pjesme podgorike se izdvajaju - po tome, to se u njima istie ulno poimanje ljubavi. U njima je privlana strasnost, koja je obino veoma uzdrano izraena u isto crnogorskoj pjesmi. U tu osjeajnu sferu unosi se i akcenat vragolije pune strasti ili vedrine koja opet zalazi u sferu strasnog raspoloenja ("evojka se ela okupati"). "Postoji ljubavno osjeanje duboko i isto u isti mah, esto proeto slatkom melanholijom... Ono to je naroito upadljivo u ovim ljubavnim pjesmama su crte karaktera sa kojima se ideal ene javlja u oima pjesnika. Oni enu vide kao jedinstven spoj njenosti i uzdranosti, stidljive predanosti sudbini i edne odanosti" (Fransoa Lenorman: "Turci i Crnogorci", CID Podgorica, 2000. str. 24). "Podgorike pjesme ne zaziru da sakriju svoje jasno lice ili opet svoju duboku strast i al, otkrivajui muslimanske osjeaje... jednostavnost odreenih pjesama odie pravom svjeinom domaeg prastarog duha" (L. Kuba: "U Crnoj Gori", CID Podgorica, 1996. str. 125). Za pjesmu "O moj dragi ime slatko", Kuba pie: "Iznenaujua je ritmika originalnost nadjaana samo dubokim osjeajem tumaenim nesvakidanjom melodijom".
118

Neka obiljeja gradske pjesme stare Podgorice

Jedan dio ove muzike grae ima korijene u dinarskim melodijama, pa ak i u jeziku koji na ovom terenu odudara svojim dijalektikim osobinama (dr S. Jerkov, Osnovne karakteristike pjesme i pjevanja podgorikih Muslimana - "Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori", Podgorica, 2001., str. 152). Podgorike pjesme imaju osobenu muziku strukturu, najbrojniju i najoriginalniju ljestvicu na dinarskom prostoru Balkana - KVINTNI DUR. Naziv ljestvice i njena sistematika usvojena je na osnovu istraivanja i klasifikacije muzikologa dr Miodraga Vasiljevia (1903-1963). Kvintni dur je autohton muziki izraz, ljestvica dinarskog podruja, potekao od naih darovitih stvaralaca, pjevaa i sviraa, koji su s mjerom i ljubavlju njegovali svoje melodije i prenosili ih kroz generacije (DimitrijeMikan Obradovi: Analiza tonalnih osnova - Pesme Ksenije Cicvari, Beograd, 1998. str. 34, 42, 44). Podgoriki melos je odgovarao duhu, osjeajnoj klimi i potrebama vremena, naroito staroj graanskoj Podgorici, koja je tek izrastala iz orijentalne osjeajnosti. Melodika obojena dertom i sevdahom bila je prirasla za srce. Ipak se moe rei da su te pjesme, za razliku od primorskih, s manje erotskog naboja, s obuzdanom i suzdranom strau koja je rijetko kad prelazila krute okvire patrijarhalnog ivota. One ive u tradiciji naroda i Podgorica ih osjea i smatra svojom kulturnom batinom jer pjesma Podgorice je zaista uitak. Ta muzika je duhovni i duevni ivot ovjekov, njegov doivljaj svijeta i davanje smisla tom doivljaju. Ono to je nekad sa arom pjevano, smatra se moda preivjelim za ukus veine dananjih konzumenata narodne muzike. I to je razumljivo, jer ova vrsta narodne muzike ne podilazi malograanskim, zaviajnim i drugim zaostalim slojevima "due naroda", ve predstavlja podizanje nivoa ukusa i muzike kulture. Ona je, dakle, zaista uitak za one prefinjenijeg duha jer sadrinom, prije svega, podsjea na urbani, u tradiciji zasnovani duh arije i zbog toga se doivljava kao bliska i svoja.

119

Slobodan DROBNJAK DEMOGRAFSKO KRETANJE MUSLIMANSKOG STANOVNITVA ONOGOKOG-NIKIKOG KRAJA 1688-2003. I. Dinamika kretanja muslimanskog stanovnitva od 1688. godine do stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine 1. Od intenzivnog naseljavanja do "demografskog zenita" (1688-1877.) Izbijanjem Morejskog rata dostojanstvenici osmanske Porte su uvidjeli da je njihova prva odbrambena linija, sa jakim tvravama u Herceg Novom i fortifikacijama u Risnu, suvie izloena udaru mletakih snaga sa mora, zbog ega se pristupilo izgradnji druge linije odbrane. Gradnja utvrenja u Onogotu zapoela je osamdesetih godina XVII vijeka, najvie uzrokovana padom Herceg Novog u mletake ruke oktobra 1687. godine. Tvrava Onogot je ve 1688. godine imala posadu od 120 vojnika pod zapovjednitvom kapetana. U narednim godinama Onogot e postati najvee i najznaajnije osmansko utvrenje i vojno uporite u Hercegovini.1 Nakon zakljuivanja mira u Karlovcima 1699. godine, vjerujui da se Mletaka Republika i Austrija nee pridravati odredbi potpisanog mira, prema instrukcijama Carigrada i Porte, Osmanlije su pristupile izgradnji sistema manjih i veih fortifikacija2. Utvreni osmanski gradovi: Podgorica, abljak, Spu, Medun, Niki, Trebinje, Klobuk, Gacko i dr., predstavljali su sistem utvrenja odakle se moglo brzo i efikasno intervenisati u svakoj prilici. Morejski rat je zavren mirom u Sremskim Karlovcima 26. januara 1699. godine. Ovim mirom uinjen je kraj neaktivnom nastupanju Mleana i vrlo mlakoj odbrani bez zavrnica hercegovakih Osmanlija, i to u jednom periodu od 15 godina natezanja. I pored proklamovanog prinicipa "uti
Istorija Crne Gore, tom 1, knj. 3, Titograd 1975, 522-523 (u narednim napomenama koristiemo skraenicu ICG, 1/3). 2 Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1954, 19; Dragoje ivkovi, Istorija Crnogorskog naroda, tom II, Cetinje 1992, 127. 121
1

Slobodan Drobnjak

possidetis", Mletaka Republika je bila prisiljena da napusti osvojene teritorije u Hercegovini, a u svom posjedu je zadrala Herceg Novi i jedan uzan obalski pojas koji je Novi spajao sa Risnom. Razgranienje u Hercegovini je trajalo dugo i protokol o razgranienju sultan je ratifikovao tek sredinom decembra 1703. godine. Morejski rat je izazvao do tada najvea pomjeranja stanovnitva. Tako je prije rata u Boki pod mletakom vlau bilo 6.123 stanovnika, a ve 1692. godine broj doseljenika se poveao za 5.017 ljudi. Tek poslije 1692. godine dolo je do najvee seobe hrianskog stanovnitva sa prostora Hercegovine i Crne Gore u Boku pa je pri kraju razgranienja broj doseljenika bio dva puta vei od starosjedjelaca. Od 1687. godine, muslimansko stanovnitvo Boke zapoelo je svoje obimno raseljavanje naseljavajui se u unutranjosti, u Hercegovini i Bosni. Obimne migracije dovele su do nestanka muslimanskog stanovnitva sa podruja Boke. Oni koji nijesu htjeli napustiti stara ognjita, preli su u hrianstvo. Samo iz Herceg Novog je tada raseljeno 3.500 muslimana iz 280 bratstava i to na prostore Trebinja i okoline (130 ljudi), Onogota, a dijelom i u okolini Bara, u Mrkojeviima (za Bar je brodovima otplovilo preko 2.100 ljudi)3, odakle su kretale pojedinane seobe dalje u unutranjost prema gradovima sa stabilnom osmanskom vlau.4 Izgradnjom utvrenog grada, zbog puteva koji su vodili preko tog podruja i tu se ukrtali sa drugim vanim komunikacijama tog vremena, Onogot je ubrzo postao vano tranzitno i trgovako podruje. Broj stanovnika grada je bio u stalnom porastu pa je podizanje objekata za stanovanje ubrzo uestalo i van zidina kojim je utvrenje bilo opasano.
Vidjeti iri spisak raseljenih bratstava iz Herceg Novog u radovima: Petar erovi, Bijela u Boki Kotorskoj starine i porijeklo stanovnitva, Beograd 1954, 154; Petar erovi, Borbe s Turcima oko Herceg Novog do njegova osloboenja 1687. godine, GPM u Kotoru, IV, Kotor 1955, 22, 71, 72; Radovan Samardi, Veliki vijek Dubrovnika, Beograd 1962, 143, 166, 193, 210, 305; ICG, 1/3, 180; Bogumil Hrabak, Herceg Novi ko turska pomorska baza i gusarsko gnijezdo, Boka, 9, Herceg Novi 1977, 73, 76, 79, 81, 82; Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih muslimana, Sarajevo 1990, 122, 125; Raif Hajdarpai, Trebinjska kapetanija u odbrani Hercegovine, Sarajevo 1998, 44-45; Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, 3-4, Podgorica 1998, 79-94; O odlukama Karlovakog mira vidjeti: Vasilj Popovi, Istono pitanje, Sarajevo 1965, 75-76; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka, Beograd 1970, 423; Kratka istorija Crne Gore, priredio ivko M. Andrijaevi, Bar 2000, 50-51; arko epanovi, Kratka istorija Crne Gore, Podgorica 2002, 132-133; 4 Sait . aboti, Musii iz Godijeva, rukopis neobjavljeno. 122
3

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

Godine 1707. vojna posada u Onogotu je brojala 306 vojnika, a grad je imao 560 kua. Vojna vanost Onogota je rasla veoma brzo pa je 1730. godine posada brojala 700 vojnika.5 Kako je teklo naseljavanje osmanskog Onogota novim naseljenicima, a seobama se prorjeivalo pravoslavno stanovnitvo, Osmanlije su sve ee izlazili iz grada i naseljavali se prvo po oblinjim selima oko grada, a kasnije i po cijelom Nikikom polju. Oni su na svojim itlucima podizali kamene kue kule, u kojima su stanovali, zbog obrade zemlje i nadgledanja rada svojih ipija.6 Sve ovo navodi na zakljuak da osmanski Onogot nije u poetku zahvatao veliki prostor, jer je ubrzo postao tijesan za novopridolo stanovnitvo. Onogoke age, kapetani i druge vojne starjeine su imali svoje posjede i vrili naseljavanje na prostorima: Ozrinia, Gornjeg Polja, upe, Lukova, Drobnjaka, Banjana, Golije, Trepakih Rudina i drugih mjesta. Sa jaanjem svoje vlasti gradski ajani su oko Onogota podigli kule i pandurice i u njima drali vojne posade. Vea utvrenja oko polja bila su: na Viru, Rastovcu, Klaini, Duklu, Hasan Didinom grobu, na Trebjesi, Klievu, Studenakim glavicama, anevima Muovia, kroz klanac Dugu karaule na Presjeci i Nozdrama i na drugim mjestima. Prve muslimanske porodice koje su se doselile u okviru utvrenog dijela grada bile su iz Herceg Novog i Risna, i u okvirima gradskih zidina poele su podizati svoje kue (Donji grad). Bile su to stare muslimanske gradske porodice koje su svojom kulturom, sticanom kroz vie generacija u tada izrazito gradskim i trgovakim centrima, prenosile svoja iskustva i navike u krajeve koje su naseljavali, doprinosei time razvoju svoje nove naseobine. Oni koji su se poslije njih doseljavali iz Kolaina, Gackog, Trebinja, Kua, Pipera, Bjelopavlia i arbanakih plemena, podizali su svoje kue u polju ispred kapija Donjeg grada. Onogot-Niki se sastojao od Gornjeg (tvrave) i Donjeg dijela (zanatsko-trgovakog dijela) grada. Muslimani su se naseljavali po grupama zaviajnika ili bratstvenika i grupe njihovih kua nazivane su mahale. Bilo ih je vie: Hercegovaka, Muovina, Podgorika, Spuka, Kuka, Piperska, Ferizovia i Grudska.7 Do poetka XIX vijeka u Nikiu je postojala i Crnogorska mahala, nase5 6

ICG, 1/3, 530. Petar obaji, Niki-Onogot, Beograd 1938 (Niki 1995, reprint), 81-83. 7 Petar obaji, Niki- Onogot, 74-77. 123

Slobodan Drobnjak

ljena Uskocima iz Crne Gore.8 Istoriar Branko Pavievi pominje i devetu, Saferagia Mahalu.9 Prema predanju u Onogot- Niki je najprije stiglo 18-20 porodica iz Risna i Herceg Novog, a sve njih je doveo Redep-paa ehi, predak porodice Baagia Redepaia iz Nevesinja. Od tih doseljenika do 1877. godine razvili su se rodovi: Danevii, Duranovii, Dizdarevii (Slijepevii), Komanii, ahinagii, Ihtijarevii, Nurkovii, Paripovii, Golovii, Bajrovii, Pivodii, Ajvazovii, Murgii, Jusufehajii, Kurbegovii, Basori, Ganijagii, Bijedii, Jerkovii, Hajrovii, Jagii, Kurasii, Paovii, Hadidanevii. Risanske i Novske muslimane narod je nazivao Hercegovcima, a njihove kue inile su Hercegovaku mahalu. Zna se da su Ihtijarevii i Paripovii bili iz Herceg Novog, dok su Danevii i Jerkovii, Bijedii, Kurbegovii, Ganijagii, Hadidanevii i Komanii bili iz Risna. Danevii su bili roaci Rizvanagia (Begovia) iz Risna.10 U Onogotu, pored tada veinskog muslimanskog stanovnitva, ivjelo je oko 40 hrianskih porodica. To su obino bili uskoci koji su se zbog krvnih zavada i osvete sklanjali u Niki, ali nijesu prelazili na islam. Poetkom XIX vijeka u Nikiu je ivjelo oko 80 uskokih porodica. Naseljavale su sjeverno predgrae (dio Krajita i Rastoke), nazvanom po njima Crnogorska mahala.11 Za Onogot su statistiko-demografski podaci koji se odnose na stanovnitvo, veoma oskudni. Prema "Kazivanju starih Trebjeana", krajem XVII vijeka u Onogotu je bilo svega desetak kua podignutih na zemljitu Trebjeana. U njima su bili smjeteni osmanski vojnici sa svojim zapovjednikom, a njihov zadatak je bio sakupljanje danka.12 Onogot je 1688. godine imao posadu od 120 vojnika, a 1707. godine ak 306 vojnika, koji su bili pripadnici odreda (cemaat) azapa, farisana, mustahfiza, topdija, martolosa i pasbana. Samo nekoliko godina kasnije Onogot je bio kasaba koja je imala 560 kua. Uspostavljanje stalne vojne posade u Onogotu, po obnavljanju tvrave, nije ostvarivano po utvrenom planu, kako se to vidi iz jednog hudeta (carske naredbe), izdatog 1714. godine, povodom izvjetaja
Petar obaji, Nikiki muslimani, Cetinje i Crna Gora, Beograd 1927, 166. Branko Pavievi, Crna Gora u ratu 1862, Beograd 1963, 300; Niki, Monografija, Zagreb 1972, 42. 10 Hivzija Hasandedi, Spomenici islamske kulture u Herceg Novom i okolini, Almanah, 3-4, Podgorica 1998, 91. 11 Petar obaji, Niki-Onogot, 89. 12 Kazivanje starih Trebjeana, pripremio Branko Pavievi, Niki 1973, 10-11.
9 8

124

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

hercegovakog mirmirana Porti, u kome je ovaj obavjetava da je u posadi Onogota od predvienih 520 ljudi "na licu mjesta samo 120 i da je plate ostatka posade "pojeo", sa nekoliko aga, kapetan Husein, koji je u dosluhu sa brdskim pobunjenicima".13 Oko 1730. godine posada u Onogotu je brojala 700 vojnika. Opti podaci govore da je i broj kua u gradu stalno rastao.14 Nastanjivanje muslimanskog stanovnitva izvan Onogoke tvrave u polje i obodom polja, otpoelo je sa osnaivanjem i ustaljivanjem vojne posade, a i sa snaenjem samog gradskog naselja, kao i protjerivanjem hrianskog stanovnitva iz okoline grada. Na otetim imanjima podizane su kamene kule, obavljani zemljoradniki i stoarski radovi, drane vodenice i stupe na Zeti, Bistrici i Mrkonici, a moniji muslimanski posjednici su tamo nadgledali ifije koji su nadniili na njihovim posjedima. Nova naselja i itluci nastali su mahom tokom XVIII vijeka u podgraima i oblinjim selima: u Straevini i pod aalicom (Bajrovii i Mrke), u Studencima (Zlatanii i Osmovii), u Klievu (Hadimusii), u Ozriniima (Alibaii i Dulupovii), u Rubeima (Didii), u Glibavcu (Brunevii), u Brezoviku (Jerkovii i Dankovii), u Miloanima (Duranovii, Rakuljice i Hadiomerovii), u Koanima (Mekii, Mustafagii, Gaevii, Bijedii, Rogovii, Durovii, Alemii), u tedimu (Paripovii), na Klaini (Kurbegovii), u Gornjem Polju (Golovii Hercegovci, Salkovii, Sinanovii i Alibaii), u Lukovu (Ljuce) i u Pragi (Elezovii, Memovii Ljuce i Dervii).15 Onogot je predstavljao pogodno pribjeite i etapnu stanicu za muslimansko stanovnitvo iz okolnih mjesta, odakle su oni dolazili u Onogot i nastavljali dalje. Tako je u Risan januara 1754. godine doao Osman Pluska sa majkom i estoricom brae predstavljajui se da su trgovci. Kasnije se ispostavilo da su u Risan izbjegli zbog krvne osvete.16 Krajem sedamdesetih godina XVIII vijeka Onogot je bio gusto naseljen te je njegovo stanovnitvo moglo posluiti za popunu strategijski vanih, a rijetko naseljenih oblasti. Tako je marta 1779. godine sultan izdao ferman, a bosanski valija bujuruldiju, da se 30 porodica iz Onogota i
ICG, 1/3, 556 (podaci su dati znatno opirnije). Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni, 218; Vuk Vinaver, Hercegovaka trgovina sa Dubrovnikom poetkom XVIII vijeka, Istorijski zapisi, 1-2, Cetinje 1955, 66; ICG, 1/3, 530. 15 Petar obaji, Niki-Onogot, 81-83. 16 Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka., 209.
14 13

125

Slobodan Drobnjak

Pipera presele u Bosansku Gradiku.17 Njihovo preseljavanje nije bitnije poremetilo ustaljene demografske prilike u nikikoj kapetaniji. Burni dogaaji, lina i imovinska nesigurnost su veoma nepovoljno uticali na raseljavanje hrianskog stanovnitva. Njihovu naputenu zemlju zauzimali su osmanski feudalci i naseljavali je muslimanskim porodicama. Migracioni procesi su uticali na smanjenje broja hriana u Onogokom kraju, odnosno na porast broja muslimanskog stanovnitva. Onogot je tako 1715. godine imao 560 muslimanskih domova, dok je tvrava brojala 700 vojnika.18 Dok je na samom poetku XVIII vijeka u Nikiu je bilo samo desetak muslimanskih porodica, krajem vijeka na oruje se moglo dii 1.200 boraca, vie nego u plemenu Niki.19 2. Muslimansko stanovnitvo u integracijskim procesima od 1877-1918. Polovinom XIX vijeka Porta se ozbiljnije suoila sa problemom muhadira (izbjeglica). Godinu dana nakon potpisivanja pariskog mirovnog ugovora, ona je zbog toga donijela zakon koji je porodicama muhadira obeavao zemlju, kao i oslobaanje od poreza i sluenja vojnog roka (bedel) od est do dvanaest godina, u zavisnosti od mjesta naseljavanja.20 U sklopu burnih i zamrenih dogaaja koji su se desili u posljednjoj etvrtini XIX vijeka, uslijedila su masovna iseljavanja muslimanskog stanovnitva to je pred Portu, koja je u to vrijeme bila na "finansijskom umoru", postavilo nova i teka iskuenja. Zbog sve veih imigracionih kretanja, osmanska vlada je 1878. godine bila prinuena da osnuje Komisiju za izbjeglice (Muhcirn Komisyonu) koja se brinula da olaka prevoz imigranata i da organizuje njihov smjetaj.21 Sumrak XIX vijeka bio je koban i za muslimansko stanovnitvo Nikia i njegove blie okoline. Izgubivi svu nepokretnu imovinu u korist svojih hrianskih susjeda, oni su zapoeli obimne migracije ka unuGligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, Beograd 1962, 47; Bogumil Hrabak, Niki do poetka XIX vijeka, 175. 18 Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 218; Vuk Vinaver, Hercegovaka trgovina s Dubrovnikom poetkom XVIII vijeka, Istorijski zapisi, 1-2, Titograd 1955, 66; ICG, 1/3, 530. 19 Kazivanje starih Trebjeana, 10-11. 20 Istorija Osmanskog Carstva, priredio Rober Mantran, Beograd 2002, 655 (u narednim napomenama koristiemo skraenicu IOC). 21 IOC, 657. 126
17

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

tranjosti Osmanske carevine, prema onim krajevima za koje se smatralo da su jo uvijek sigurni i da e odoljeti nadolazeem talasu sve eih intervencija evropskih sila koje su svoje "diplomatske prste" uvlaile u unutranju politiku nekada mone Carevine, a "sve pod izlikom pomoi nacionalnim manjinama pod sultanovom vlau".22 Dramatina zbivanja od 1877-1879. godine praena obimnim migracijskim kretanjima koja su zahvatila muslimansko stanovnitvo Nikia i drugih balkanskih prostora, koje je krenulo, kako se to obino navodi "prema domovini koju nikada prije nijesu vidjeli", uticae na znatnu izmjenu etnike slike Balkanskog prostora uopte. Potpune podatke o iseljavanju muslimanskog stanovnitva teko je ustanoviti zbog nedostatka vjerodostojnih, a i protivurjenih izvora. Nekoliko autora koji su se bavili pitanjem raseljavanja muslimanskog stanovnitva Nikia nakon njegovog zauzimanja od strane Crnogoraca u Veljem ratu pruaju podatke o broju stanovnika (domova, porodica) koji su ivjeli, izbjegli ili ostali u Nikiu u vrijeme opsade i pada grada. Poznati geograf Jovan Cviji istie da prije 1877. godine "na daleko nije bilo silnije muhamedanske varoi od Nikia".23 O veliini, moi i slavi Nikia svjedoila je izreka: "eher Motanica (dio Nikia prim. autori),/ Mostar kasabica".24 itavih 150 godina Crna Gora nije mogla omesti Nikiane u njihovom razvitku, kao to to nije moglo ni hriansko (pravoslavno) stanovnitvo Drobnjaka i Pive koje se bunilo i pridruivalo crnogorskoj vojsci i njenim akcijama.25 Turski vojni istoriar, general Halil Sedes, je svojevremeno pisao da je stanovnitvo kasabe Niki u toku opasade sa stanovnitvom iz okolnih sela, koje se "sklonilo u tvravu iz straha od nasilja Brana", prelazilo 4.000 lica. Neto kasnije u svom radu Sedes kae da je od 3.600 itelja u kasabi poslije predaje, ostalo 300 muslimana i isto toliko hriana, a da su se ostali stanovnici povukli sa vojskom. Sedes citira Ahmed Muhtar-pau,
Joseph von Hammer, Historija Turskog /Osmanskog/ carstva, knj. 3, Zagreb 1979, 474. 23 Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, Beograd 1966, 294. 24 Safet Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Crne Gore u XIX vijeku, Almanah, 7-8, Podgorica 1999, 146. 25 Jovan Ivovi, Raseljavanje nikikih muslimana, Istorijski zapisi, 5-6, Cetinje 1948, 364; Safet Bandovi, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Crne Gore u XIX vijeku, Almanah, 147. 127
22

Slobodan Drobnjak

koji u svom Velikom memorandumu navodi da je muslimansko i hriansko stanovnitvo u vrijeme opsade brojalo 3.500 lica.26 Petar obaji je o ovom pitanju ostavio dva posredna podatka, neto drugaija od podataka generala Sedesa. obaji kae: "Pri zauzeu Nikia u gradu je bilo preko 400 domova", a na drugom mjestu navodi da "kad je zauzet od Turaka 1877. godine Niki je imao 450 domova, raunajui tu i 40 hrianskih", a da je poslije seobe "ostalo oko 30 domova graana".27 Maksim obaji je zabiljeio da je po padu Nikia "Turaka ostalo u podanstvo samo do 50 familija". U drugom radu isti autor kae da je u Nikiu "ostalo oko 100 muhamedovaca koji imaju jednu damiju i (h)odu".28 Engleski arheolog Artur Evans, koji je sa crnogorskom vojskom uao u Niki, pie da je za Crnogorce od neobine koristi bilo emigriranje muslimanskog ivlja, jer bi "bilo nemogue bez prisustva crnogorskih trupa odrati pod kontrolom naoruano stanovnitvo od nekih 4.000 fanatika". On dalje navodi: "Jo pedesatak muslimanskih porodica nije emigriralo. Meutim, vjeruje se da e Turci do poslednjeg ovjeka napustiti Niki".29 U protesnoj noti, upuenoj crnogorskoj vladi u novembru 1881. godine, povodom nekih postupaka vlasti u Nikiu protivnih datim garancijama i odredbama Berlinskog mirovnog ugovora, osmanski poslanik na Cetinju, Riza-beg, ukazuje da je iz Nikia emigriralo 600 porodica od kojih "nijedna, od aneksije grada do ovog datuma, nije primila dohodak sa zemlje, niti uzela posesiju nad zemljom".30 Opisujui odlazak muslimana iz Nikia, istoriar Ejup Muovi navodi da je njihov broj tada iznosio 4.000 ljudi.31 Koristei podatke ondanjih ratnih dopisnika dr ivko urkovi istie: "Ne znamo tano koliko ima boraca u gradskoj tvravi. Govori se o
J. Halil Sedes, 1876-1877. Osmanli-Karadag seferi, Istanbul 1936, 216-224; Veljko akoti, Niki u Knjaevini (Kraljevini)., 50. 27 Petar obaji, Nikiki muslimani, Cetinje i Crna Gora, Cetinje 1927, 171; Petar obaji, Niki-Onogot, 80, 121; Jovan Ivovi, Niki, mjesto naseljavanja i privremenog boravka (1877-1897), Istorijski zapisi, knj. II, sv. 3-4, septembar-oktobar, Cetinje 1948, 210. 28 Maksim obaji, Osveta kosovska, junake pjesme srpske, Novi Sad Niki 1879, 215-216, u fus noti, Maksim obaji, Opis Onogota Nikia od starina do 1877. godine, Glas Crnogorca, br. 4, Cetinje 1888. 29 Artur Evans, Ilirska pisma, Sarajevo 1967, 141-142. 30 Veljko akoti, Niki u Knjaevini (Kraljevini) Crnoj Gori, Niki 1996, 51. 31 Ejup Muovi, Muovii, Istorijski zapisi, 2, Titograd 1981, 94. 128
26

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

jednom i po taboru nizama (oko 600 ljudi) i 900 naoruanih graana. Svi imaju moderne puke sa zatvaraima. Procjenjuje se da u gradu ima 5.000 stanovnika".32 Po etvrtoj taki ratifikacije oko predaje Nikia, muslimanima koji ostaju pod knjaevom vladom je bilo ostavljeno i zagarantovano posjedovanje zemlje, kua, drugih dobara i stoke. Oni su trebali da uivaju slobodu vjeroispovijesti, kao i sve druge privilegije i pravo Crnogoraca roenih u Knjaevini, a s druge strane onima koji se odlue na odlazak iz Nikia bie dozvoljen nesmetan odlazak i omoguie im se da sa sobom odnesu sva svoja pokretna dobra.33 Ejup Muovi istie da je jedan od glavnih razloga odlaska muslimana iz Nikia bio ekonomski prirode, jer je sva njihova nepokretna imovina ostala u Nikiu, a oni od nje nijesu mogli imati nikakve koristi. Gubitak feudalnog dohotka od ifija sa svojih posjeda iz okolnih sela je veoma teko pao nikikim muslimanima, iako su oni mogli zadrati onoliko imanja, koliko su mogli obraivati linim radom. Oni nijesu mogli da prihvate izjednaenje sa svojom dojueranjom rajom, niti sa svojim ratnim protivnicima Crnogorcima, a postojala je i velika vjerska netrpeljivost i na jednoj i na drugoj strani; kod crnogorske vlade nije bilo dovoljno upornosti u sprovoenju odluka, kao i obaveza preuzetih Berlinskim mirovnim ugovorom. Poslije pada Nikia u crnogorske ruke, svi nikiki muslimani su se uglavnom raselili u Bosnu i Albaniju. Do 14. aprila 1879. godine iselile su se samo u Albaniju 283 porodice. Svih iseljenih porodica iz Nikia i njegove neposredne okoline bilo je krajem 1881. godine oko 600. Ovo ukazuje da je i u okolini Nikia ivio vei broj muslimanskih porodica.34 Te porodice su ivjele u okolini Polja, a za vrijeme opsade Nikia sve su se zbjeale u grad. Otuda je pisanje ratnih izvjetaa, da je u opsjednutom gradu bilo 5.000 muslimana, realan broj. oko Pejovi navodi da se od jeseni 1877. godine do 1882. godine iz Nikia iselila 391 muslimanska porodica, dok je u gradu ostalo 20 porodica, to je identino sa brojem domova koje navodi Petar obaji za grad. Ovaj istoriar naglaava da nema eklatantnijeg primjera da se stanovnitvo jedne konfesije tako masovno i brzo iselilo kao to je to primjer sa nikikim muslimanima.
ivko urkovi, Nenadovi i Crna Gora, Niki 1987, 39. Ejup Muovi, Muovii, 94. 34 arko Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori, 38-39; oko Pejovi, Naseljavanje Nikia poslije 1878. godine, Niki 1969, 40.
33 32

129

Slobodan Drobnjak

Znaajno teritorijalno proirenje koje je Crna Gora stekla na Berlinskom kongresu (sa 4.400 km dravna teritorija je gotovo udvostruena i dostigla je povrinu od 9.475 km) bilo je propraeno jednim novim procesom koji se odnosio na integraciju stanovnitva koje nije bilo pravoslavne vjeroispovijesti ve islamske i katolike, u za njih tada novi dravnopravni okvir u onim granicama u kojima se Crna Gotra nalazila u tom momentu. Prema nekim podacima u sastav Crne Gore ulo je tada oko 10.000 nepravoslavnog stanovnitva,35 pa je Crna Gora tada imala oko 205.000 stanovnika, a 15 % od ukupnog stanovnitva inili su pripadnici muslimanske konfesije. Integracijski procesi neminovno su zahvatili i preostalo muslimansko stanovnitvo Nikia. Prva, osnovna kola u Nikiu otvorena je 18. septembra 1878. godine u zgradi nekadanje osmanske vojne bolnice. Odbijanje muslimanskih porodica da svoju djecu poalju u kolu, predstavljalo je ozbiljan prosvjetni, pa i politki problem mjesnih vlasti, a bilo je motivisano strahom od procesa sekularizacije drutva, zatim socijalnim motivima, kao i strahom od zapostavljanja tradicionalnog oblika obrazovanja muslimanske djece u Osmanskom carstvu, u kome je prioritet imala vjerska pouka. Zbog svega ovoga je prvi uitelj, pop epan Martinovi bio prinuen da se obraa vlastima i u Nikiu i na Cetinju. U depei od 3. novembra 1878. godine on javlja Cetinju o "neposlunosti muslimanske djece" zbog odbijanja pohaanja kole i izvjetava da su na Cetinje "poli Jusuf efendija i mula Nuko da se ale Gospodaru".36 Uitelj Martinovi je 30. decembra 1878. godine obavijestio Glavno kolsko nadzornitvo da su u Nikiu popisana sva muhamedanska djeca sposobna za kolu. U spisku popisane muslimanske djece za kolsku 1878/1879. godinu je njih 22 (dva imena nedostaju), od kojih nijedno nije imalo vie od 12 godina. Njihova imena su: Muovi Ahmed Muovi Raid Muovi Ruid Muovi Smajo Muovi Arif Muovi Sadik
Kratka istorija Crne Gore 1496-1918, priredio ivko M. Andrijaevi, 171. Dravni arhiv Crne Gore, Cetinje (u narednim napomenama koristiemo skraenicu DACG), Osnovna kola, Depea, Niki 1878.
36 35

130

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

Muovi Suljo Muovi Huso Muovi amil, eer (vjerovatno se radi o nadimku primj.autora) (H)Adimusi Smajo (H)Adimusi Ibrahim Gledi Hasan Verizovi Kasum (Ferizovi primj. autora) Verizovi Mustafa (Ferizovi primj. autora) Ahmetovi Alija Gaevi Hamza Gaevi Bajro Ljuca Bajro Ljuca Zahir Didi Belija Didi Abaz

kolske 1878/1879. godine u osnovnu kolu je upisano 59 uenika (48 djeaka i 11 djevojica).37 eki knjievnik i novinar Josef Holeek, koji je u to vrijeme boravio u Crnoj Gori, pie da je osnovna kola u Nikiu kolske 1880/1881. imala 2 uitelja i tri razreda sa 76 uenika (70 djeaka i 6 djevojica; 72 pravoslavna i 4 muslimana), a kolske 1881/1882. godine takoe su bila dva uitelja i 4 razreda (60 djeaka i 7 djevojica; od kojih i jedan djeak musliman).38 Primjeuje se da se broj uenika muslimana za svega dvije godine znatno smanjio - sa 22 uenika na jednog enika, to je posljedica masovnog iseljavanja nikikih muslimana u tom periodu. U popisnoj grai iz 1879. godine, sauvan je Protokol popisa stanovnika nikike kapetanije varoi. Popis je izvren pod nadzorom prvog kapetana grada, Mehmeda Haskovog Ibriia. Jedna muslimanska porodica (Muse Ibrova), upisana je u sredini Protokola, dok su na kraju Protokola, pod naslovom "Familje muhamedanske vjere", upisane 24 porodice. Iz Protokola prenosimo dva osnovna podatka koji pruaju broj itelja
DACG, Osnovna kola, br. 30, Niki 1878. godine. Josef Holeek, rna Hora v miru, v Praze 1883, 419 (podaci i prevod Savo Orovi).
38 37

131

Slobodan Drobnjak

Nikia, imena i prezimena domaina i broj lanova njihovih porodica (umjesto prezimena domaina, u dosta sluajeva upisano je ime oca, a rjee porijeklo ili zanimanje). Na kraju Protokola konstatovano je da su popisane ukupno 203 porodice sa 816 eljadi.39 Popisano muslimansko stanovnitvo bilo je sljedee: 1. Tale ehovi (4 lana domainstva), 2. Hamza Barakovi (5), 3. Muhamed Adi (8), 4. Jusa Verizovi (8), (Ferizovia primj. autora) 5. Adem (H)Adimusi (7), 6. Hasan Mara (5), 7. Zulica Adin (3), 8. Numan Mara (5), 9. Ibrahim Suljov (10), 10. Zahir Nurkovi (4), 11. Mahmut Brunevi (5), 12. Mehmed Haskov Ibrii (8), 13. Hasko Ibrii (8), 14. Selim Maov (5), 15. Beir Dedov (4), 16. Salko Jusov (3), 17. (H)Uso Omerov (2), 18. Mumin Omerov (3), 19. Mujo (H)Adajli (4), 20. (H)Aim (H)Adajli (7), 21. Hasan Gaevi (5), 22. Naod Mujov (7), 23. Pao Didi (7), 24. (H)Ado (H)Odin (3), 25. Musa Ibrov (5), Iz navedenih statistikih podataka moe se zakljuiti da su od ukupnog broja porodica, muslimanske porodice inile 12,31%, dok od ukupnog broja "eljadi", muslimanskim "eljadima" pripada 16,54 %.
DACG, Popis svega stanovnitva po okrujima, varoima i selima, sv. II, Cetinje 1879. godine. 132
39

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

I pored odlaska brojnih muslimanskih porodica iz Nikia, Petar obaji navodi spisak 19 muslimanskih porodica koje su ostale da ive u Nikiu. Ovaj obajiev spisak je sainjen kasnije od spiska koji smo ve navodili, jer su u porodicama nastale promjene (uveanja broja lanova), a mogue je da se na spisku nalazi i jedan broj pridolica. Spisak izgleda ovako: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Salko Hodi (H)Ado (H)Odi40 Muhamed Brunevi Adem Hadimusi sa sinovima (Smajo, Ibrahim, Ragib,Mustafa) Hasan Mara od porodice Pe Mara - Dizdarevi Mumin Gaevi Omer Ganijagi Memo Kadri - Ljuca Ramo Kadri Ljuca Dafer Maslii drao trgovinu Ferhat Maslii drao trgovinu Pao Didi sa sinovima Tahir Ljutovi Mujo Meki Tale ehovi (Mrvo iz Korjenia) David Hadiomerovi Ahmet Hadiomerovi Sulejman Skoi Mula Na(h)od, kova41

Na zahtjev Knjaevskog Ministarstva unutranjih djela, uprava nikike optine, na ijem elu se nalazio kapetan uro elovi, sainila je i u martu 1897. godine dostavila "Popis inostranih podanika koji ive u Nikiu, a koji su doli od 1875. do 25. februara 1897. godine". Spisak je obuhvatio gotovo polovinu stanovnika ondanjeg Nikia, uglavnom prebjegle uesnike hercegovakih ustanaka (1875., 1881/1882.), Bokeljskog ustanka (1881/1882.) i manji broj lica "gonjenih raznim nevoljama". U Popis su upisane starjeine domainstva, njihovo porijeklo i zanimanje,
40 41

Braa Hodii su imala tri sina i mlinove na Bistrici. Petar obaji, Niki Onogot, 122. 133

Slobodan Drobnjak

lanovi njihovih porodica, godine ivota i na kraju socijalni poloaj porodice. Popis je zakljuen konstatacijom da je u Nikiu naseljeno iz Hercegovine, Boke Kotorske, Sandaka, Bosne, Albanije i drugih zemalja 210 domova sa 832 "inostrana podanika" (483 mukih i 349 enskih) od kojih je u Nikiu roeno 326 lica.42 U novembru 1898. godine Ministarstvo unutranjih djela naredilo je svim okrunim sudovima u Knjaevini da "preduzmu popis naroda prema propisima i obrascima". Popis stanovnitva Nikike nahije obavljen je u prvoj polovini 1899. godine. Na alost, sauvano je svega 38 listova Protokola ovoga popisa na kojima je popisano 247 domainstava sa 1.247 lanova. Ostali listovi su najvjerovatnije zagubljeni ili propali. Prema podacima koje iznosi vojvoda Simo Popovi u svojim "Memoarima", u tom periodu je Niki imao 19 muslimanskih domainstava sa 91 stanovnikom, a u Crkvicama u Pivi je bilo 12 kua sa 65 stanovnika. Po jedna damija se nalazila u Nikiu i Crkvicama. Prema njegovim podacima u to vrijeme je u Crnoj Gori bilo 2.489 muslimanskih kua sa 12.051 stanovnikom islamske vjere ili 4,84 po domainstvu, odnosno kui. Od ukupnog broja bilo je 5.923 mukarca i 6.128 ena.28 turi podaci popisa iz 1899. godine, objavljeni su u listu "Onogot" i oni kazuju da je u varoi Nikiu ivjelo 1976 stanovnika od ega 1.066 mukih i 910 enskih osoba. Pravoslavnoj vjeroispovijesti pripadalo je 1798, muhamedanskoj 151 (7,64 % stanovnitva varoi Niki) i rimokatolikoj 27 osoba.43 Podruje koje je obuhvaeno popisom imalo je u svom sastavu 8 kapetanija i varo Niki kao optinu. Kapetanije su bile: Ozrinika (2.738 stanovnika), Lukovska (2.345), upska (3.278), Gornjepoljska (6.146), Banjska u ijem sastavu su se tada vjerovatno nalazile Oputne Rudine (6.457), Golijska (2.045) i Trepaka kapetanija (1.078). Na cjelokupnom podruju ivjelo je 26.063 stanovnika.44 Iz podataka nepotpunog Protokola saznajemo i sljedee: imena domaina, njihova zanimanja i broj lanova njihovih porodica. S obzirom na problematiku naeg rada ovdje emo navesti podatke vezane za muslimansko stanovnitvo. U sauvanom dijelu Protokola sauvani su podaci o 25 muslimanskih domainstava sa ukupno 116 lanova.
Veljko akoti, Niki u Knjaevini, 60-62. Simo Popovi, Memoari, Cetinje-Podgorica 1995, 554. 43 Simo Popovi, Memoari..., 554. 44 oko Pejovi, Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori od 1852-1916, Cetinje 1971, 200.
28 42

134

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

1. Sulejman Memov Dervievi, sara sedlar, (7 lanova domainstva) 2. Mehmed Ibrov Krnjevi, zemljodjelac, (6 lanova domainstva) 3. Jusuf Mehmedov Nizam, kuvar, (3 lana domainstva) 4. Hamid Zejnilov Gaevi, berberin, (8 lanova domainstva) 5. Muhamed Zejnilov Brunevi, zemljodjelac, (2 lana domainstva) 6. Muharem Derviev Spa(h)i, kova, (5 lanova domainstva) 7. Tale Suljov e(h)ovi, zemljodjelac, (8 lanova domainstva) 8. Mujo Muratov (H)Adajli, zemljodjelac, (7 lanova domainstva) 9. Ferat Zejnilov Maslii, trgovac, (7 lanova domainstva) 10. Tale Avdov Zlatani, trgovac, (3 lana domainstva) 11. Ahmet Butov Redovi, zanimanje nedostaje (primj. autora), (8 lanova) 12. Fazlo Ka(h)rimanov Jaganjac, pandur, (6 lanova domainstva) 13. Raid Omerov (H)Adiomerovi, trgovac, (7 lanova domainstva) 14. Smajo Ademov (H)Adimusi, trgovac, (7 lanova domainstva) 15. (H)Ado (H)Amzin Paripovi, 16. (H)Ado Muharemov olevi, zemljodjelac, (10 lanova domainstva) 17. A(h)met Ablahov Ka(h)rimanovi, kova, (3 lana domainstva) 18. Oso Ablahov Ka(h)rimanovi, kova, (3 lana domainstva) 19. Bajram Muhov (H)Asovi, kova, (4 lana domainstva) 20. Beo Derviev Ka(h)rimanovi, kova, (4 lana domainstva) 21. Tomo Maov Adrovi, trgovac, (2 lana domainstva) 22. Nasuf Salkov Ihtijarevi, kria duvana, (2 lana domainstva) 23. (H)Asan Mersin Pepi, nadniar, 24. Redo Zejnilov Avkovi, kova, 25. Dafer Avdov Karamehmedovi, trgovac, (2 lana domainstva)45 Prema izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i podjeli drave od 8. aprila 1903. godine, Crna Gora je podijeljena na pet oblasti, meu kojima je bila i nikika oblast sa glavnim oblasnim mjestom Niki. Nikika oblast je imala est kapetanija: Nikiku, Trebjeku, Lukovsku, upsku, Golijsko-Rudinsku i Banjsku kapetaniju.
DACG, Ministarstvo unutranjih djela (MUD), Statistiki odsjek, Protokol popisa stanovnitva varoke kapetanije sa godinama, Niki, 1899. godina 135
45

Slobodan Drobnjak

Poetkom jula 1903. godine, predsjednik Dravnog savjeta i ministar unutranjih djela vojvoda Boo Petrovi, naredio je oblasnim upraviteljima da preko varokih optina, policije i plemenskih kapetana popiu strane dravljane na svojoj teritoriji i provjere njihove pasoe, dozvole za radnje i druge isprave. U tom smislu u Nikiu je popisano 48 stranih lica od ega su 46 oznaena kao "turska" (meu njima se ubraja i znatan broj Albanaca), jedno kao srpsko i jedno kao italijansko lice. Meu licima oznaenim terminom "turska", kao muslimani mogu se identifikovati: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. (H)Usein Saljov, kafedija, Arslan (H)Asanov, kafedija, Zejnil Rami, kafedija, (H)Asan Kuevi, kafedija, Buto, Halil, Velija, Mustafa i Smail Redepspai, Murat Kalueri, kasap, Murat Golovi, kasap, (H)Asan Mersinov, kasap, (H)Alil Hanifi, kria duvana, nadniar46

Prema prvim zvaninim podacima iz popisa izvrenog 31. decembra 1909. godine ukupan broj muslimana u Crnoj Gori je iznosio 10.659 i ivjeli su u sljedeim oblastima: 1.Katunsko-rijeka 2. Zetsko-brdska 3.Morako-vasojevika 4.Nikika 5.Primorsko-crmnika Ukupno: mukih 36 1.400 7 100 4.432 5.975 enskih 2 620 62 4.000 4.684 svega 38 2.020 7 162 8.432 10.659

Tabela br. 1: Brojnost muslimanskog stanovnitva prema podacima popisa od 1909. godine po oblastima U Dravnom arhivu Crne Gore nije sauvan Protokol popisa stanovnika varoi Nikia iz 1909. godine. Sauvan je samo sumarni podatak
46

DACG, Uprava nikike oblasti, br. 175, Niki 1903. godina

136

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

broja stanovnika varoi Nikia. Te godine Niki je imao ukupno 2.586 stanovnika od ega mukih 1359 i 1227 enskih stanovnika.47 Prema zvaninom popisu obavljenom 1909. godine, nikika oblast (varo Niki i 12 kapetanija), imala je 53.079 stanovnika (27.782 mukih i 25.297 enskih). Poreenja radi, u crnogorskoj prijestolnici Cetinju, tada su ivjela 23 muslimana.48 Crnogorska narodna skuptina je 1910. godine donijela Zakon o novoj administrativnoj podjeli, po kojoj je Crna Gora bila podijeljena na 10 oblasti. Meu njima je bila i nikika oblast sa oblasnim mjestom Niki. Nikika oblast je imala pet kapetanija: Nikiku, Trebjeku, Lukovsku, upsku i Golijsku. Po ovoj administrativnoj podjeli na nikikom podruju imamo jo i Vuedolsku oblast koja ima etiri kapetanije: Grahovsku, Rudinsku, Banjsku i Oputnorudinsku kapetaniju. U Kraljevini Crnoj Gori 1910. godine ivjelo je 211.000 stanovnika, od ega 5.936 junoslovenskih muslimana ili 2,81 %, a sa Albancima svega 12.500 stanovnika islamske vjeroispovijesti ili 5,92 % od ukupnog stanovnitva Crne Gore. Uprava nikike oblasti izvijestila je Ministarstvo unutranjih djela 20. decembra 1910. godine da u ovoj oblasti ive 162 crnogorska podanika muhamedanske vjeroispovijesti i 13 rimokatolike, od kojih u varokoj optini Niki 85 muhamedanaca i 13 rimokatolika. Van same varoi ivjelo je u Trebjekoj kapetaniji 5 muhamedanaca, u Planinopivskoj 71 i u Jezeroaranskoj kapetaniji 1 muhamedanac.49 Niki je kao grad 1910. godine imao 2.871 stanovnika, a muslimansko stanovnitvo je inilo 2,96 % od ukupnog stanovnitva.50 Nagli razvitak trgovine u Nikiu i njegovoj okolini doveo je do toga da su se sve trgovinske radnje morale registrovati u vremenu od oktobra i novembra 1910. godine. Na poveanje brojnosti trgovakih radnji u nikikoj oblasti uticalo je jaanje bankarskog kapitala u Crnoj Gori, organizovanje Trgovinskog akcionarskog drutva, a prije svega mogunost da se putem trgovine doe do vee zarade. U spisku oglaavanja (registrovanja)
DACG, MUD, Statistiki odsjek, Varoi po broju stanovnika na dan 31. decembra 1909. godine, Cetinje 1910. 48 DACG, MUD, Statistiki odsjek, Oblasti po broju stanovnika na dan 31. decembra 1909. godine, bez varokih optina nikika oblast, Cetinje 1910. 49 DACG, MUD br. 10442, Cetinje 1910; Uprava nikike oblasti, br. 3954, Niki, 1910; arko Bulaji, Agrarni odnosi u Crnoj Gori, 39. 50 Zdravko Ivanovi, Gradovi komunalni centri Crne Gore, , 59. 137
47

Slobodan Drobnjak

trgovinskih radnji u Nikiu oktobra i novembra 1910. godine nalazimo i imena vlasnika muslimanskih trgovaca: 1. Ali braa Redepovi trgovinska radnja 2. Murat Burazerovi mjeovita trgovina 3. Slado Dervievi i braa trgovina mjeovitom robom 4. Mujo Ihtijarevi kafana 5. Kasem Mehmed trgovina mjeovite robe 6. Dervi Lapevi brijanica 7. Ahmet Lukaevi sa bratom trgovina mjeovite robe 8. Duljo Pepi trgovinska radnja 9. Redi i Durovi trgovinska radnja 10. Rustem Strini i braa trgovina mjeovite robe 11. Tahir urevi i braa trgovina mjeovitom robom 12. Hadi Smail, braa Belii i Murat Alibai trgovinska radnja 13. Osman Harovi trgovinska radnja 14. Husem, braa urevi trgovina mjeovitom robom Oglaavanje radnji za varo Grahovo: 1. Laevi Smail trgovinsko-manufakturna radnja 2. Burazerovi (H)Afis trgovinska radnja 3. Izvjesni Redo u ortakluku sa Nikoli Novicom je drao kasapsku radnju u Grahovu (primj. - autori)51 II. Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva Nikia 1921-2003. godina 1. Muslimansko stanovnitvo Nikia prema popisima stanovnitva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije Prvi svjetski rat (1914-1918.) donio je Crnoj Gori velike nevolje i stradanja. U ovom ratu Crna Gora je izgubila oko 20.000 vojnika, ili 10 % svog cjelokupnog stanovnitva (ako se imaju na umu granice Crne Gore prije balkanskih ratova), odnosno 40% ukupno mobilisanih vojnika. Oko 15.000 ljudi je prolo kroz logore u Austriji, Maarskoj i Albaniji. Crna Gora je u ratu pretrpjela ogromne materijalne tete i gubitke koji su pro51

Glas Crnogorca, br. 50, 52, 53, 55, Cetinje 1910. godina

138

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

cijenjeni u visini od 723 miliona franaka, koliko je iznosio zahtjev za ratnom odtetom podnijet Mirovnoj konferenciji u Parizu. Ako uzmemo u obzir injenicu da je Crna Gora 1914. godine imala 238.423 stanovnika, a sedam godina kasnije (1921.), 199.857 stanovnika, lako se uoava da nedostaje 38.566 stanovnika, to je inilo skoro 1/6 stanovnitva Crne Gore iz 1914. godine. Svakako da je tokom trajanja ratnih operacija stradalo i muslimansko stanovnitvo sa podruja Crne Gore. Tokom ratnih godina meu muslimanskim stanovnitvom ponovo su aktuelne postale muhadirske seobe u kojima su pojedinci nali spas za sebe i lanove svojih porodica, dok je drugi dio stanovnitva ostao u mjestima svog boravka. O stradanjima muslimanskog stanovnitva na podruju Nikia, nemamo podataka koji bi u pojedinostima osvijetlili pomenuto pitanje. Stvaranjem prve zajednike drave Junih Slovena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra 1918. godine, trebalo je izvriti i popis stanovnitva kako bi se sagledala brojnost stanovnitva nove drave. Na osnovu Uredbe Ministarskog Savjeta od 31. marta 1920. godine,1 i Zakona od 31. decembra 1921. godine, sproveden je tokom januara i februara 1921. godine prvi opti popis stanovnitva u Kraljevini SHS. Prema podacima popisa na teritoriji dananje Crne Gore, velikoj 13.812 km, ivjelo je ukupno 68.156 domainstava sa 311.341 stanovnikom.2 Broj mukog stanovnitva iznosio je 99.622 ili 49,85 %, a enskog 100.235 ili 50,15 %. U popisu od 31. januara 1921. godine nije upisivana nacionalnost, ve se o etnikoj pripadnosti moglo zakljuivati samo posredno, na osnovu odgovora o vjeroispovijesti i maternjem jeziku, tako da ovaj popis ne prua mogunost preciznog ustanovljavanja broja stanovnitva odreenog etnikuma. Tako je 1921. godine u Kraljevini SHS od ukupno 11.984.911 stanovnika, bilo 1.345.271 musliman. U Crnoj Gori brojnost muslimanskog stanovnitva iznosila je 23.300, odnosno u Zetskoj oblasti bilo ih je 55.798. Grad Niki je 1921. godine imao 3.842 stanovnika, a Nikiki srez veliine 1.774 km, imao je 5.552 domainstva sa ukupno 29.446 stanovnika. Od tog broja 205 stanovnika pripadalo je muslimanskom stanovnitvu, tj. procenat muslimanskog stanovnitva Nikikog sreza u ukupnom stanovnitvu iznosio je 0,69 %. Pravoslavnog stanovnitva u Nikikom srezu bilo je 28.967, rimokatolika 270 i grkokatolika 4 stanovnika.
1 2

Slubene Novine, br. 94, Beograd 31. april 1920. Almanah ematizam Zetske banovine, Sarajevo 1931, 54. 139

Slobodan Drobnjak

30.000 25.000 20.000 15.000 10.000 5.000 0 Pravosla Rimokat muslima Grkokato vni olici na lika 28.967 270 205 4 1921.

1921.

Grafikon br. 1: Stanovnitvo Nikikog sreza prema konfesionalnom sastavu prema podacima popisa iz 1921. godine Drugi popis stanovnitva u Kraljevini SHS, odnosno od 1929. godine Kraljevini Jugoslaviji, izvren je 31. marta 1931. godine. I ovaj popis je takoe bio zasnovan na pitanjima o vjeroispovijesti i maternjem jeziku, ali je unio jednu novinu sadranu u pitanju o narodnosti, na koje se odgovaralo samo da li je jugoslovenska ili koja druga tj. nejugoslovenska, iz ega se da zakljuiti da se i na osnovu ovog popisa ne moe ostvariti stvarni uvid u etniki sastav stanovnitva. Kraljevina Jugoslavija je od 1929. godine dobila novu administrativnu podjelu na banovine. Prema popisu iz 1931. godine Kraljevina Jugoslavija je imala 13.934.038 stanovnika od kojih je 1.561.166 bilo islamskih (muslimanskih) vjernika. U Zetskoj banovini bilo je ukupno 359.091 stanovnik od ega 60.088 muslimana, koji su inili 16,73 % stanovnitva pomenute banovine. Prema podacima popisa, grad Niki je 1931. godine imao 4.162 stanovnika, a Nikiki srez ukupno 37.196 stanovnika od kojih 36.559 pravoslavaca, 366 rimokatolika, jednog evangelistu, 264 muslimanska stanovnika i 6 stanovnika koji su svrstani u kategoriju "ostali". Uee muslimanskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu sreza iznosilo je 0,71 %. Dakle na podruju Nikikog sreza broj muslimanskog stanovnitva u odnosu na 1921. godinu se poveao za 59 osoba, odnosno u desetogodinjem periodu taj porast je
140

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

iznosio 0,02 % u odnosu na ukupni broj stanovnika Nikia. Procentualno poveanje muslimanskog stanovnitva nikikog sreza u posmatranom periodu iznosilo je 44,7 %. Vrlo je interesantno zapaziti da je muslimansko stanovnitvo Nikia u periodu izmeu dva analizirana popisa uglavnom zadralo onu strukturu koju je imalo i u Kraljevini Crnoj Gori. Tu mislimo da se radi o starosjedjelakom stanovnitvu, tj. o stanovnicima koji su u Nikiu ostali da ive i poslije 1878. godine, a meu koje je doseljavao samo neznatan broj muslimanskog stanovnitva iz drugih krajeva. U pogledu vjerske organizacije, muslimansko stanovnitvo Nikia je inilo jedan neveliki demat (vjerska optina) na ijem elu se do 1928. godine nalazio imam Hadi Ismailove damije, Ahmet Krni, porijeklom iz Podgorice. Nakon njegovog odlaska imamsku slubu vrili su Hamza ehovi, Mustafa Hodi, Muhtar Haveri i drugi.3

Evangelisti Ostali muslimani Rimokatolici Pravoslavci 0

1 6 264 366 36,559 10,000 20,000 30,000 40,000 1931.

Grafikon br. 2: Brojana zastupljenost muslimanskog stanovnitva u odnosu na ostale konfesije stanovnitva Nikikog sreza prema podacima popisa iz 1931. godine Ako se uzme u obzir broj stanovnika Nikia iz 1921. i 1931. godine, kada je grad imao 4.162 stanovnika, zapaa se da je broj stanovnika grada u tom periodu sporo rastao (8,3 %), i da je taj rast bio znatno nii, ispod rasta u Crnoj Gori.4
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica 2001, 136. Branko Radojii, Nikiki kraj savremene regionalno-geografske transformacije, Niki 1982, 121.
4 3

141

Slobodan Drobnjak

2. Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva Nikia prema statistici popisa stanovnitva sprovedenih poslije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori 1948-2003. godine Prvi popis stanovnitva u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata, sproveden je 1948. godine. Bio je to ujedno i prvi popis u kome su popisivana lica mogla iskazati i svoju etniku pripadnost. Ovdje se mora imati na umu injenica da je to vrijeme kada i nije bilo mogunosti slobodnog izbora nacionalnog izjanjavanja, odnosno to je bilo vrijeme kada su uspostavljani temelji harmoninih odnosa "bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije", usljed ega se i najvei dio stanovnitva na podruju Crne Gore izjasnio, kao Crnogorci u etnikom smislu rijei. Prema rezultatima tog popisa Crna Gora je bila etniki najhomogenija republika Jugoslavije. Kada su u pitanju rezultati popisa iz 1948. godine vezani za problematiku ovog rada, tu bi se moglo kazati sljedee: Crna Gora je tada imala 377.189 stanovnika ili 2,4 % stanovnitva Jugoslavije. Prosjena gustina naseljenosti bila je 27,3 stanovnika na 1 km i po tome je Crna Gora bila najrjee naseljena federalna jedinica Jugoslavije.1 Prema rezultatima ovog popisa od ukupnog broja stanovnitva Crne Gore pod odrednicom musliman u nacionalnom smislu, izjasnilo se njih 387 ili 0,10 % ukupnog stanovnitva Crne Gore. Na podruju Nikikog sreza bilo je popisano 31.888 stanovnika, od kojih Crnogoraca 31.127 i 68 muslimana. U samom gradu bilo je 6.013 stanovnika od kojih 5.594 Crnogoraca i 9 muslimana. Procenat neopredijeljenih muslimana u Nikikom srezu iznosio je 0,21 %, odnosno u samom gradu 0,14 %.2

Branko Radojii, Nikiki kraj, 118; Grupa autora, Geografija Crne Gore faktori prerazmjetaja stanovnitva, knj. I, Niki 1991, 20 (u narednim napomenama koristiemo skraenicu GA, GCG, FPS). 2 Hamdija arkinovi, Konfesionalni i nacionalni aspekt popisa stanovnitva u Crnoj Gori 1909-2003, Almanah, 23-24, Podgorica 2003, 247-248. 142

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...


7,000 6,000 5,000 4,000 1948. 3,000 2,000 1,000 0 1948. 9 Nikic 6,013 Crnogorci 5,594 muslimani 9 6,013 5,594

Grafikon br. 3: Brojnani odnos Crnogoraca i muslimana u okviru grada Nikia prema rezultatima popisa iz 1948. godine
35.000 30.000 25.000 20.000 15.000 10.000 5.000 0 1948. Nikiki srez 31.888 Crnogorci 31.127 68 muslimani 68 31.888 31.127 1948.

Grafikon br. 4: Brojani odnos Crnogoraca i muslimana u srezu Niki prema rezultatima popisa iz 1948. godine
143

Slobodan Drobnjak

Nakon pet godina sproveden je novi popis stanovnitva 1953. godine. U meuvremenu prostor Crne Gore je u administrativnom pogledu bio podijeljen na deset srezova, dok je u okviru titogradskog sreza izdvojen grad Titograd. I u ovom popisu muslimansko stanovnitvo se susrelo sa odreenim nedoumicama. Naime, sva lica koja su se izjasnila da su muslimani, kao i ostala lica junoslovenskog porijekla koja se nacionalno preciznije nijesu opredijelila, bila su svrstana u rubriku "Jugosloveni neopredijeljeni". Primjeuje se da je u ovom popisu bila izostavljena nacionalnost "musliman neopredijeljen".3 Muslimansko stanovnitvo se prilikom popisivanja 1953. godine najveim dijelom izjasnilo kao Crnogorci, u etnikom smislu, dok se odreeni broj izjasnio kao Jugosloveni. Prema rezultatima ovog popisa Crna Gora je imala 419.873 stanovnika od ega 6.424 muslimana ili 1,53 % ukupnog stanovnitva. Optina Niki imala je 46.589 stanovnika, a sam grad 10.236. U etnikom smislu rijei kao muslimani izjasnilo se 340 lica, to je iznosilo 0,72 % ukupnog stanovnitva optine Niki.

500.000 400.000 300.000 200.000 100.000 0

419.873

1953. 6.424 Crna Gora 46.589 340

musl. u musl. u Op. Nk. C.G. Nk. 6.424 46.589 340

1953. 419.873

Grafikon br. 5: Brojana zastupljenost muslimanskog stanovnitva u Crnoj Gori i optini Niki prema popisu iz 1953. godine Prilikom sprovoenja popisa 1961. godine, dolo je do novih modifikacija u imenovanju muslimanskog dijela stanovnitva koje je bilo juno3

Statistiki godinjak 2002, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 2002, 17.

144

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

slovenskog porijekla, a konsekventno tome izvrena je i promjena u klasifikaciji nacionalne pripadnosti. Lica junoslovenskog porijekla koja su se osjeala muslimanima u smislu etnike, a ne vjerske pripadnosti, deklarisala su se po prvi put kao "Muslimani (u smislu etnike pripadnosti)".4 Prema popisu iz 1961. godine Crna Gora je imala 471.896 stanovnika ili 34,2 stanovnika po 1 km. Na podruju optine Niki ivjelo je 57.399 stanovnika, a u samom gradu 20.166 stanovnika. Kao muslimani u etnikom smislu rijei u optini Niki se izjasnilo 630 osoba, to je inilo 1,09 % ukupnog stanovnitva optine. Uoava se da se broj muslimanskog stanovnitva u Nikiu uveao u odnosu na 1953. godinu za 290 osoba to procentualno iznosi 46,03 %, a to je posljedica poetka industrijalizacije Nikia5, koji je usljed toga postao znaajno gravitaciono sredite Crne Gore. Sa ovim procesom zapoinje i neto primjetnije naruavanje starosjedelake strukture nikikog muslimanskog stanovnitva koju je ono do tada imalo.
100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Op. Nk. 1953. 1961. Musl. St. 46.589 340 57.399 630

Grafikon br. 6: Uveanje broja muslimanskog stanovnitva optine Niki prema podacima popisa 1953. i 1961. godine

Statistiki godinjak 2002, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 2002, 17. Opirnije vidjeti: Zdravko Ivanovi, Niki-urbano-geografska studija, Beograd 1977, 52, 69; Branko Radojii, Nikiki kraj, 126, 133.
5

145

Slobodan Drobnjak

Od popisa stanovnitva 1971. godine muslimani su iskazivani u smislu narodnosti i to sa velikim poetnim slovom "M". Ovo nacionalno ime ozvanieno je u Ustavu Republike Crne Gore iz 1974. godine (Sl. list SRCG, broj 1/74, lan 1, stav 2). Prema popisu iz 1974. godine Crna Gora je imala 529.604 stanovnika, to znai da je prosjena gustina naseljenosti iznosila 38,3 stanovnika na 1 km. Prilikom analize rezultata ovog popisa primjeuje se da se u smislu nacionalne pripadnosti kao Crnogorci izjasnilo 355.576 stanovnika (67,14 %), kao Muslimani 70.236 (13,26 %), Albanci 35.671 (6,74 %), Hrvati 9.192 (1,74 %), Srbi 39.514 (7,46 %), Makedonci 723 (0,14 %), Slovenci 658 (0,12 %), Jugosloveni 10.943 (2,07 %), dok se pod odrednicom ostali, nepoznato i nije se izjasnilo, nalo njih 7.091 (1,33 %). Sa sigurnou se moe konstatovati da je i prilikom sprovoenja ovog popisa bilo i onih pripadnika muslimanske konfesije koji su se izjasnili kao Crnogorci ili Jugosloveni, a bilo je i onih koji se nijesu nacionalno izjasnili. Optina Niki je prema ovom popisu imala 66.815 stanovnika, a u samom gradu ivjelo je njih 28.527. Kao Muslimani, u ovom popisu izjasnilo se 1.137 lica, odnosno posmatrano u odnosu na stanovnitvo optine, muslimansko stanovnitvo je inilo 1,70 % ukupnog stanovnitva optine Niki. Posmatrano u odnosu na gradsko podruje, muslimansko stanovnitvo je inilo 3,98 % ukupnog stanovnitva gradske zone. Analiza saoptenih statistikih podataka upuuje na zakljuak da je u periodu od 1961. do 1971. godine dolo do neto izraenijeg rasta, odnosno bolje rei porasta broja, muslimanskog stanovnitva optine Niki. Naime, razmatrano stanovnitvo se u desetogodinjem periodu uvealo za 507 osoba ili izraeno u % za 55,40 %, to je predstavljalo vrlo znaajan porast.

146

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...


100% 80% 60% 40% 20% 0% Op. Nk. Grad Nk. 1961. 1971. Musl. St. 57.399 20.166 630

66.815

28.527

1.137

Grafikon br. 7: Uee muslimanskog stanovnitva u stanovnitvu optine Niki i stanovnitvu gradskog podruja prema podacima popisa 1961. i 1971. godine Podaci popisa sprovedenog 1981. godine govore da je u Crnoj Gori tada ivjelo 584.310 stanovnika, to e rei da je prosjena gustina naseljenosti iznosila 42,2 stanovnika na 1 km. Izraeno apsolutnim brojkama, ukupno stanovnitvo Crne Gore se u odnosu na 1971. godinu uvealo za 54.706 lica. Od ukupnog broja bilo je: Crnogoraca 400.488 (68,54 %), Muslimana 78.080 (13,36 %), Jugoslovena 31.243 (5,34 %), Srba 19.407 (3,32 %), Albanaca 37.735 (6,45 %), Hrvata 6.904 (1,18 %), Roma 1.471 (0,25 %), Makedonaca 875 (0,14 %), Slovenaca 564 (0,09 %). U rubrici nepoznato i nije se izjasnilo, upisano je 6.241 osoba, dok se pod odrednicom "ostali" nalo 1.302 osobe. Popisom je ustanovljeno da na podruju optine Niki ivi 72.299 (u samom gradu 50.399 stanovnika) lica od ega Crnogoraca 66.710, Hrvata 201, Makedonaca 76, Muslimana 1.263, Slovenaca 58, Srba 1.287, Albanaca 410 eha 2, Italijana 2 i Maara 23. Uee muslimanskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu optine Niki iznosilo je 1,74 % to je bilo poveanje od 0,4 % u odnosu na 1971. godinu, odnosno izraeno u apsolutnom broju poveanje je uznosilo 126 osoba, a to izraeno u % iznosi 9,97 %. Ovdje se svakako mora naglasiti i injenica da je Niki u tom periodu jo uvijek predstavljao jaku gravitacionu zonu zbog svoje razvijene industrije, zbog ega se stanovnitvo iz
147

Slobodan Drobnjak

drugih krajeva Crne Gore u ovom gradu rado naseljavalo jer je sebi tu moglo obezbijediti ivotnu egzistenciju. Radi potpunije slike o stanovnitvu ovdje emo saoptiti jo nekoliko bitnih pokazatelja kretanja stanovnitva. Posmatrano u apsolutnom iznosu, broj stanovnika Crne Gore se od 1948. do 1981. godine, uveao za 207.121 lice. Prosjean godinji porast u apsolutnom iznosu bio je po 6.277 lica.6 Posmatrano u relativnim pokazateljima u Crnoj Gori stanovnitvo se u ovom razdoblju povealo za 54,6 %. Stanovnitvo optine Niki je 1948. godine inilo 10,1 % stanovnitva Crne Gore, a 1981. godine 12,6 %.7 Muslimansko stanovnitvo je 1948. godine inilo 0,21 % stanovnitva optine Niki, a 1981. godine 1,74 %. Popis stanovnitva sproveden 1991. godine govori da je u Crnoj Gori tada ivjelo 615.035 stanovnika od kojih: Crnogoraca 380.467 (61,86 %), Muslimana 89.614 (14,57 %), Albanaca 40.415 (6,57 %), Srba 57.453 (9,34 %), Hrvata 6.244 (1,02 %), Slovenaca 369 (0,069 %), Roma 3.282 (0,53 %), Jugoslovena 26.159 (4,25 %), Makedonaca 1.072 (0,17 %). Nacionalno se nijesu izjasnile 943 osobe ili 0,15 %, a nepoznato je bilo 6.076 ili 0,99 %. Na ovom popisu bilo je i onih koji su se izjasnili u smislu regionalne pripadnosti 998 osoba koje su inile 0,16 % ukupnog stanovnitva. Vrlo je karakteristino istai da se veliki broj osoba izjasnio pod odrednicom Jugosloveni, njih 26.159. Ovdje valja dodati da je prilikom sprovoenja ovog popisa postojala i rubrika o vjeroispovijesti. U tom smislu statistiki podaci popisa govore da je na prostoru Crne Gore bilo: pravoslavaca 425.133 ili 69,12 %, pripadnika islamske vjeroispovijesti 118.016 ili 19,19 %, katolike vjeroispovijesti 27.153 ili 4,41 %.8 to se tie rezultata ovog popisa koji se odnose na podruje optine Niki, stanje je izgledalo ovako: Optina Niki imala je 74.706 stanovnika od kojih je bilo: Crnogoraca 65.865, Hrvata 117, Muslimana 1.519 (2,03 % ukupnog broja stanovnika optine Niki), Makedonaca 67, Slovenaca 33, Srba 4.268, Albanaca 74, Bugara 3, eha 2, Italijana 2 i Maara 12. U odnosu na podatke popisa iz 1948. godine, uee muslimanskog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu optine Niki se uvealo za 1,82 %.
6 7

GA, GCG, FPS, 44. GA, GCG, FPS, 44-45. 8 Podaci dobijeni u Republikom zavodu za statistiku. 148

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

U pogledu vjeroispovijesti u optini Niki prema popisu iz 1991. godine zabiljeena je sljedea struktura stanovnitva: pravoslavaca 68.950, pripadnika islama 1.740, katolika 258, judaistike religije 3, protestanata 93, proorjentalnih kultova 6, druge vjeroispovijesti 648, neopredijeljenih vjernika 3, nije vjernik 1.237 i nepoznato 1.768.9 Vjeroispovijest Pravoslavna Islamska Katolika Ostali Ukupno Popis 1991. god. Broj % 68.950 92,2 1.740 2,3 258 0,3 3.758 5,0 74.706

Tabela br. 2: Vjerska struktura stanovnitva optine Niki, popis 1991. Posmatrano u odnosu na 1981. godinu, broj muslimanskog stanovnitva izraen u apsolutnom broju se u optini Niki uveao za 256 osoba, to procentualno iznosi 16,85 %, odnosno za 130 osoba vie nego u periodu od 1971. do 1981. godine. Posmatrano u periodu od 1948. do 1991. godine apsolutno poveanje broja muslimanskog stanovnitva u Nikiu iznosilo je prosjeno 302 osobe u periodima izmeu naznaenih popisa. Istaknimo i injenicu da je broj muslimanskog stanovnitva u Nikiu 1948. godine iznosio 68 stanovnika, a 1991. godine 1.519 stanovnika to predstavlja uveanje za 223,3 %. Najvee poveanje zabiljeeno je u periodu izmeu 1961. i 1971. godine i ono je iznosilo 507 osoba.

Statistiki godinjak za 1993, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 1993, 269; Statistiki godinjak 2002, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 2002, 218. 149

Slobodan Drobnjak
100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 16 14 12 10 8 6 4 2 0 Crnogorci Srbi Muslimani

Grafikon br. 8: Procentualna zastupljenost Crnogoraca, Srba i Muslimana prema popisima stanovnitva od 1948. do 1991. godine u optini Niki U kontekstu navedenih podataka interesantno bi bilo navesti i statistike podatke o prirodnom prirataju stanovnitva Nikia u koje se svakako uklapa i muslimansko stanovnitvo. Predstavljeno tabelarno to stanje bi izgledalo ovako:10 Godina 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1989-1992. 1997. 1998. 1999.
10

Natalitet 33,0 28,8 31,8 32,0 26,3 19,4 16,4 14,1 13,8 14,4 13,1

Mortalitet 16,1 14,1 8,7 8,7 6,8 6,5 5,8 6,6 7,3 7,9 8,6

Prirodni prirataj 16,9 14,7 22,1 23,3 19,5 12,9 10,6 7,5 6,5 6,5 4,5

Statistiki godinjak za 1993, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 1993, 277; Statistiki godinjak 2002, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 2002, 224. 150

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

2000. 2001.

12,5 12,7

8,2 7,3

4,3 5,4

Tabela br. 3: Prirodno kretanje stanovnitva optine Niki 1921-2001. Iz priloene tabele se moe vidjeti da prirodno kretanje stanovnitva optine Niki karakteriu umjerene stope mortaliteta, prevashodno zbog bioloke mladosti stanovnitva i srednje visoke stope prirodnog prirataja, to je opet posljedica planiranja porodice i uslova ivljenja. 3. Brojnost muslimansko-bonjakog stanovnitva Nikia prema rezultatima popisa stanovnitva 2003. godine Nakon smrti Josipa Broza Tita, 4. maja 1980. godine, jugoslovensko drutvo je zapalo u ekonomsku krizu, koju je sve vie ubrzavala i opta politika kriza zapoeta 1981. godine nemirima na podruju Kosova i Metohije. Neto kasnije u dravnom politikom vrhu javile su se meusobne nesuglasice oko pitanja kako iznai puteve za razrjeavanje nastale krize. Nagomilani ekonomski, socijalni, politiki, vjerski, istorijski, kulturni i vjerski problemi, doveli su 1990. godine do raspada SKJ prilikom odravanja XIV kongresa te partije. Tokom iste godine dolo je do odravanja viestranakih izbora u svim republikama federacije, iji su rezultati pokazali da nove politike snage imaju tendenciju stvaranja samostalnih drava. Nakon sprovoenja referenduma, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija su proglasile nezavisnost i dobile meunarodno priznanje, dok su Srbija i Crna Gora 27. aprila 1992. godine stvorile tzv. "treu Jugoslaviju", odnosno Saveznu Republiku Jugoslaviju. Krupne promjene koje su se desile na tlu nekadanje SFR Jugoslavije dovele su i do ratnih sukoba. Aprila 1992. godine otpoeo je rat u Bosni i Hercegovini i trajao do 1995. godine, kada je u novembru dolo do potpisivanja prekida ratnih djejstava u Dejtonu (SAD). Do konanog potpisivanja mirovnog ugovora zaraenih strana u Bosni i Hercegovini dolo je decembra 1995. godine. U meuvremenu, 28. septembra 1993. godine, odran je u Sarajevu Bonjaki sabor, na kome je odlueno da se izvri vraanje nacionalnog imena Bonjak za Muslimane, koje je bilo neadekvatno prvenstveno zbog toga to ono predstavlja vjersku odrednicu. Muslimani sa svih prostora nekadanje SFRJ, koji su u toj dravi inili jedinstven nacionalni kolektivitet, takoe su pristupili vraanju nacionalnog imena Bonjak. Taj proces zahvatio je i Crnu Goru, ali je poprimio i specifinost, zato to se jedan dio
151

Slobodan Drobnjak

muslimanskog nacionalnog korpusa odluio da zadri konfesionalnu odrednicu kao nacionalno ime. Uvaavajui tu injenicu, upravo je to jedan od razloga to ovaj rad ima naslov pod odrednicom "muslimansko-bonjako stanovnitvo". Prilikom sprovoenja popisa stanovnitva i imovine u Crnoj Gori u vremenu od 1. do 15. novembra 2003. godine pojavljuje se nacionalno ime Bonjak za narod koji se od popisa 1971. godine izjanjavao kao Muslimani u etnikom smislu rijei. Prvi rezultati sprovedenog popisa 2003. godine govore da na teritoriji Crne Gore ivi 672.656 stanovnika to govori da je prosjena gustina naseljenosti crnogorskog prostora 48,7 stanovnika na 1 km. Od ukupnog broja izjasnili su se: Crnogorci 273.366 (40,64 %), Muslimani 28.714 (4,27 %), Srbi 201.892 (30,01%), Albanci 47.682 (7,09), Hrvati 7.062 (1,05 %), Bonjaci 63.272 (9,41 %), Romi 2.875 (0,43 %), ostali 8.376 (1,25 %), nije se izjasnilo 27.715 (4,12 %) i nema podataka za 10.532 lica koja ine (1,57 %).1 U pogledu optine Niki stanje je sljedee2: Brojana Optina Niki zastupljenost 2003. % Narodnost Crnogorci Muslimani Srbi Albanci Hrvati Bonjaci Romi Ostali Nije se izjasnilo Nema podataka UKUPNO 47.923 733 20.433 32 139 177 346 743 5.483 662 76.671 62,50 0,96 26,65 0,04 0,18 0,23 0,45 0,97 7,15 0,86

Tabela br. 4: Brojanost stanovnitva optine Niki prema nacionalnoj strukturi prema podacima popisa 2003. godine Posmatrano u odnosu na podatke popisa iz 1991. godine, lako se uoava da je brojnost muslimansko-bonjakog stanovnitva optine Niki opala. Razlozi opadanja su brojni, a tu prije svega treba spomenuti pri1 2

Prvi rezultati popisa 2003, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 2003. Prvi rezultati popisa 2003, Republiki zavod za statistiku, Podgorica 2003.

152

Demografsko kretanje muslimanskog stanovnitva...

sutnost rata u okruenju, produbljivanje ekonomske krize sa kojom su u tijesnoj vezi socijalni uslovi ivljenja i sl. Prisutnost migracionih kretanja od 1990. pa sve do 2003. godine takoe je uslovila depopulaciju muslimansko-bonjakog stanovnitva sa podruja optine Niki. U odnosu na 1991. godinu taj broj izraen apsolutnom vrijednou iznosi 609 osoba ili 40,09 %, to za ovako mali kolektivitet i nije beznaajno. Uoava se da ta brojka pokazuje da je umanjenje vee nego to je ikada iznosio priliv muslimanskog stanovnitva u Nikiu u vremenu od 1948. do 1991. godine. Svakako tu se mora imati na umu i mortalitet stanovnitva, ali najveim dijelom odliv se dogodio putem migracionih kretanja prema drugim podrujima, prije svega prema Podgorici i Crnogorskom primorju, a i prema zemljama Evropske unije.

153

Vuksan VUKSANOVI FRITHJOF SCHUON - DIMENZIJE ISLAMA Smatrajui da je mudrost, zapravo znanje o stvarima koje su iznad nas, Pitagora je ouvao shvatanje sophie kao boanske mudrosti kojoj se ovjek u liku filosofa pribliava, pa je i za Heraklita filozof koncipiran zapravo kao ovjek koji se posveuje saznavanju temeljnih priroda stvari koje, kao to kae Platon, osvjetljuju nae znanje idejama ije porijeklo treba da spoznamo. Razliite naine ukazivanja mudrosti, odnosno metafizike istine tradicionalne religijske batine prenosile su svojim vjetrom Svetog kroz istoriju civilizacija Istoka i Zapada. Nosei dakle na svojim krilima Mudrost svoje Objave, velike monoteistike religije su svojom ljepotom ukazivale na pritajenu prirodu njihove duhovnosti koja je sa osobene perspektive imala zajedniku mirisnu prirodu. Ljupki miris mudrosti koji svjedoi o iskonskom jedinstvu Boga u svim ovim tradicijama, privlaio je mnogobrojne mistike u potrazi za tragovima trasparencije koja je bila oforrmljena unutar jevrejske, hrianske, islamske, budistike i ostalih duhovnosti. Takvo mirisno jedinstvo duhovnog bogatstva bilo je podsticajno za tragaoca, filozofa i mistika F. Schuona, jednog od utemeljivaa Sophio perennis, iji koncept se razumije kao ukazivanje na metafiziku istinu koja nema poetaka ve samo svoje raznolike forme koje su u ovim religijama objavljene. Njen pokreta jeste Religio Perennis, odnosno mudrost koja sadri bogopotovanje i duhovnu spoznaju univerzalne, ili kako Schuon kae primordijalne religije, koja je u Kuranu oznaena pojmom fitrah to u prevodu znai: primordijalna norma, ili duboka narav strasti. Razlikovanje Stvarnosti i Privida po Schuonu postaje osnovni zadatak religio perennis, a to je mogue ostvariti jedino isticanjem jedinstva, odnosno Principa koji je zajedniki za sve religije koje se dakle, na samo spoljanjem-dogmatskom nivou razlikuju. Roen u Bazelu, 18. juna 1907. godine, Frithjof Schuon je ostao najistaknutiji predstavnik tradicionalne doktrine philosophia pernnis et universalis. Provodei djetinstvo u Bazelu, Schuon se nakon smrti svoga oca
155

Vuksan Vuksanovi

preselio sa majkom i bratom u Mulhous (Francuska). Nakon studija arapskog jezika u Parizu, Schuona je ratno podneblje primoralo da trai azil u vajcarskoj, pa ga je zarobljenitvo zapravo nagnalo da provede u toj zemlji narednih etrdesetak godina. U vajcarskoj je redovno primao u posjetu mnoge religijske uenjake sa Istoka i Zapada i objavljivanjem znaajnih knjiga i lanaka postao je lider perenijalnog pokreta. Njegova interesovanja obuhvatala su i umjetnike oblasti, pa je bavljenje slikarstvom i pisanje poezije ostala dugotrajna opsesija ovog mladog mistika koji je tih godina prihvatio Islam kao svojom slobodom, izabranu religiju. U svojim radovima on je pokuavao da odbrani redukciju islamske religije na skup socio-politikih stavova, koji su po interpretaciji tadanjih mislilaca bili utemeljeni na skupu ideja neoplatonistikog, hrianskog, manihejskog i indijskog karaktera. Na Zapadu je vladalo racionalistiko, odnosno pseudonauno miljenje i kroz njegovu prizmu se pokuavalo prodrijeti u islamsku religiju koja je zapravo bila, sa druge strane duhovno mona tradicija u svojoj biti. Njegov doprinos je takoe na polju uporednih religija postao ogroman. Rasvjetljavajui pozadinu oblika islamske vjeroispovjesti, Schuon je neprocjenjivu vrijednost zasluio naporom da Islam predstavi Evropi i svijetu, kao i njegovu posredniku poziciju izmeu Judaizma i Hrianstva. Po njegovom miljenju svaka religija dolazi od Apsoluta i posjeduje arhetip koji odreuje njenu zemaljsku realnost. Apsolut je dakle transcendentan. Iznad vremena je i prostora, i u sebi potpun svojim poretkom i hijerarhijom. Promiljanje o njemu metafiziku ini saznajnom, a svetu znanost ili scientia sacra (sophia), odnosno mudrost svetih mudraca, hinduistika tradicija je odvajkada nazivala jnana, a islamska hikma. Takva metafizika ne poinje sa Bitkom, ve sa Krajnjim Apsolutom koji je princip istog bitka. Njegova znamenita knjiga Dimesions of Islam (George Alan and Unwin, London, 1969), prevedena na naem jeziku, Dimenzije Islama, produetak je od jedanaest poglavlja knjige Understating Islam (Allen and Unwin, London, 1963). U prvom poglavlju Schuon nas upoznaje sa vrijednou hiperbole i drugih stilskih figura u arapskom govornitvu, kao i u tekstovima tradicionalnih vrela Islama. Ispitujui osobenost svetog jezika (lingua sacra) islamske Objave koja ne lei samo na temelju arapskog, ve takoe i semitskog mentaliteta, Schuon zakljuuje da je to jezik ivih egzistencijala, plastinih slika uzetih iz konkretnog ivota, jezik brojnih stilskih figura koje u svom nastojanju da izraze duhovne pojave meusobno se prepliu u jurianju ka pokazivanju tajanstvenog.
156

Frithjof Schuon - Dimenzije islama -

Poslanik Islama oslovljava se kao Logos, a arapsko pismo ima dostojanstvo svetog pisma budui da izraava simbole vidljive Boanske Objave. U svetom alfabetu Objave, dakle alif je simbol Boga ili Naela, odnosno Pera kao prvolika svakog stvorenja. Poslanik je time Bitak i u njegovoj duu je ontoloki sadrana punina jezika. Nakon opisivanja prirode arapskog jezika kroz analizu stilskih figura u drevnom arapskom pjesnitvu, Schuon prelazi ka izlaganju muslimanske ontoteologije, te u kontekstu uenja o Bojim imenima i svojstvima, opisuje dimenzije kosmosa. Fenomen Zla i njegovog prisustva u svijetu, Schuon dalje razumije kao relativno poelo stvoreno samo za punije dobro, a njegovo odreenje za Dobro potvruje svetost Saveza koji je uspostavljen izmeu Boga i ovjeka. Sveti tekst je time duhovni izraz dvostruke prirode, ljudske, poslanike i ive Boanske mudrosti, njegove milosti prenesene geniju. Muhamedovu pojavu Schuon objanjava u petom poglavlju pratei cikluse prethodnih Objava sa mesijanskom linijom starozavjetne i novozavjetne nade. Njegovu linost on posmatra iz ugla metafizikog, i ona se pokazuje u njegovom preegzistentnom imenu Ahmad, po kojem je Poslanik Islama shvaen kao prvolik svakog stvorenja. Kuranske poruke o Isau, Schuon uporeuje sa biblijskim svjedoanstvom o Hristu i uporeuje ih sa kuranskim kazivanjem o Isau koji je potvrdio istinitost onih rijei objavljenih poslanicima prije njega, to zapravo znai obnovu saveza koju je Bog vjekovima sklapao sa narodima. Akcenat podsjeanja Schuon evocira u injenici da je Isa najavio Periklitosa (Proslavljenog), ije temeljno znaenje u potpunosti odgovara imenu Muhammad (Slavni i dostojni hvale). U sedmom poglavlju F.Schuon analizira Merjaminu mudrost koja se shodno kuranskom kazivanju, poistovjeuje sa milou ija istorijska karika povezuje svetu prolost sa kuranskim mesijanizmom, odnosno osobenu duhovnu genealogiju univerzalne Objave. Naredno poglavlje govori o Svijetlu koje se razumije kao metafizika osnova i simbol egzistencijalne antinomije iji je sinonim, Poslanik islama. ovjek je time vrhunska sinteza enji, specifino svetilite unutar mikro i makrokosmosa. Eshatologiju islamske batine Shuon interpretira na liniji tzv. realizirane i nadolazee eshatologije u kojoj niti jedan od ova dva tipa eshatologije ne izraava potpunu prolost niti potpunu budunost, ve se kao polariteti razumiju samo kao usputne duhovne staze ka ovjekovom uzvienijem duhovnom rastu, koji jednom za uvjek ohlauje vatre dehennema, kao to i svjedoi poslanika tradicija, te nadvisuje blagoslove denneta onim to se oslovljava Zadovoljstvom Boijim. Ono je dakle
157

Vuksan Vuksanovi

izraz osobite Boanske naklonosti koji u svojoj hijerarhiji predstavljaju slijed opteg Bogojavljanja. Schuon se u toj problematici koristi sufijskom tradicijom ija simbolika dotie kuransku, ali i plotinovsku i budistiku, takoe. Ostati u kontinuitetu sa prethodnim religioznim tradicijama osnovna je odlika sophia perennis, vjene mudrosti, koja se arapski prevodi sa hikma (al-hikma, al-khalida). Ovaj egzoterijski model za kulturni pluralizam, odnosno ova ezoterijska riznica mistiara bila je akumulirana iskustvom ovjeanstva, prenoena preko generacija, a u islamskoj kulturi ona je sabrana od strane persijskog mistiara i filosofa desetog vijeka, Ibn Miskawaya u njegovoj antologiji, Vjeita mudrost. Njegov uticaj na alGazalija ogledao se u znamenitom pobijanju filozofa u korist jedine mudrosti: A mudrost je ono to Bog, Silni i Moni, velia u rijeima: Podaruje mudrost onome kojemu on hoe, a onaj kojemu je podarena mudrost, podareno mu je uistinu veliko dobro (Q.,2:269). Iako je jasna razlika izmeu Objave i Mudrosti (Hikme i Tanzile), specifinost Mudrosti poiva na nepromjenljivim metakosmikim naelima. Sama rije Mudrost, u Kuranu se ponavlja dvadeset puta. F Schuon i ostali perenijalisti, pozivaju se na islamsko razumijevanje ljudske naravi koja je u svojoj primordijalnoj osobenosti zapravo odreena za savrenstvo. Njen naziv je Fitra i izvedena je iz arapskog trilitera ftr, koja oznaava: unutranji karakter, sklonost, moralnu ustrojenost i primjerenost. Takva duhovna esencija je apsolutna, meutim njena konstrukcija koja egzistira u sopstvu-nafs, fenomenoloki egzistira u dinamikom odnosu sa realnou koju proivljamo. Oslukivanje bojih Imena i Atributa za ovjeka i njegovo srce prenosi pouku, sjeanje i mo koju duhovnom usmjerenou vjernik oslukuje (Quran, L,37). F.Shuon je svoj ivot posvetio traenju i slavljenju njegovog Lica. Njegova sophia perennis simbolie univerzalnu gnosu ije je izvorite na nebu, u sreditu Boga. F.Chuon je preminuo 17.januara 1951.godine ali njegova erudicija i duhovnost ostali su da ive i danas kao vrijedan putokaz islamskim misticima savremenog doba.

158

Istorija

Adnan PREKI ISLAMSKA ZAJEDNICA U PLJEVLJIMA (II dio) 2.2. Islamska zajednica u Pljevaljskom kraju 1918-1941 Tema ovog rada je Islamska vjerska zajednica u Pljevljima izmeu dva svjetska rata. Da bi to potpunije objasili ovu temu moraemo prvo pojasniti opte ustrojstvo IVZ u Kraljevini za period od 1918-1941. godine. Ovaj rad je koncipiran tako da se u njemu pojasne one stvari koje je IVZ samostalno ureivala a to su: vjerska pitanja, erijatsko sudstvo, vakufskomearifske poslove, kao i vjersko-prosvjetna pitanja. IVZ posmatraemo kroz prizmu odluka i uredbi koje je vlast na nju primjenjivala u periodu od 1918-1930. godine, kao i kroz ustave IVZ iz 1930. i 1936. godine. Svako pitanje koje objasnimo uopteno pojasniemo i na konkretnom primjeru, tj. u Pljevljima. Za vrijeme Turske uprave upravljanje vjerskim objektima i imovinom je vrila upravna vlast pod vostvom sultana. Stvaranjem Crne Gore kao samostalne drave poslije Berlinskog kongresa muslimanima je 30. lanom dokumenta sa ovoga kongresa priznato pravo na formiranje samostalne vjerske zajednice, samostalno upravljanje vjerskim poslovima i imovinom. Na istim osnovama se formira i islamska zajednica u BiH sa reis ul-ulemom na elu, sa samostalnim statusom u voenju vjerskih poslova u odnosu na austrougarsku vlast. Prvi muftija crnogorskih muslimana bio je Hadi-Salih ef. Huli. Kralj Nikola je 17. juna 1912. godine za muftiju muslimana u Crnoj Gori postavio Murtezu Karauzovia iz Bara, sa sjeditem u Baru. Poslije Balkanskih ratova 1912. godine i proirenja Crne Gore jurisdikcija muftije Karauzovia nije se proirila na nove teritorije, ve je vjerskim poslovima ovdje upravljao bjelopoljski muftija. Ujedinjenjem 1918. godine uprava erijata je postavljena u Podgorici, a islamski slubenici potinjeni muftiji u Beogradu.
159

Adnan Preki

Stvaranje jedinstvene Jugoslovenske drave nije dovelo do stvaranja jedinstvene vjerske organizacije muslimana. Dolo je do istorijske podvojenosti jugoslovenskih muslimana na, uslovno reeno, istono i zapadno krilo IVZ. Tako su u jednoj dravi paralelno egzistirale dvije zajednice: jedna za Crnu Goru, Srbiju, Kosovo i Makedoniju na ijem elu je muftija sa sjeditem u Beogradu i druga za podruje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Slavonije i Dalmacije kojom upravlja Reis-ul-ulema u Sarajevu.1 Poloaj pripadnika islamske vjere proizilazio je iz meunarodnih ugovora: Bukuretanskog od 28. jula 1913. godine, Carigradskog od 1. marta 1914. a naroito potpisivanjem Sen ermanskog ugovora 10. septembra 1919. izmeu saveznika i Austrije po kome se Kraljevina SHS obavezala da prui zatitu u pogledu porodinog i linog statusa muslimana, imenovanje reis-ul-uleme, zatite damija, grobalja i drugih dobrotvornih ustanova.2 Dravni organi koji su upravljali pitanjima vezanim za IVZ bili su: 1919. godine ustanovljeno ministarstvo vjera koje je ukinuto 24. aprila 1929. godine a poslove nadlenosti ovog ministarstva preuzelo je ministarstvo pravde.3 Vidovdanskim ustavom od 28. juna 1921. godine drava je ispoljila visok stepen obazrivosti prema muslimanima, prije svega zbog jedne vrste kompromisa koji su tada imali reim i Jugoslovenska muslimanska organizacija.4 Ovim ustavom bila je zajamena sloboda vjere a vjeroispovjest izjednaena pred zakonom. Priznate vjeroispovjesti mogle su samostalno ureivati vjerske poslove i upravljati svojom imovinom u granicama zakona. erijatsko sudstvo je proglaeno dijelom pravnog sistema Kraljevine SHS.5 Navedena ustavna rjeenja nisu bitnije mijenjana ni u Oktroisanom ustavu iz 1931. godine, tako da su restriktivna pravna rjeenja omoguila dravi da uspostavi apsolutnu kontrolu nad vjerskim zajednicama, posebno u periodu dok navedena problematika nije bila rijeena ustavima vjerskih zajednica u duhu deklarativno-proklamovanog naela odvajanja crkve (vjere) od drave.6
Enciklopedija ivih religija, Beograd, 1992, 306. Memi Mustafa, Bonjaci-muslimani Sandaka i Crne Gore, Sarajevo 1996, 265. 3 erbo Rastoder, Vakuf u CG krajem XIX i poetkom XX vijeka, Roajski zbornik, 8, 1998, 36. 4 Zvjezdan Foli, Vjerske zajednice u CG 1918-1953, Podgorica, 2001, 158. 5 Isto, 158. 6 erbo Rastoder, n.d. 36.
2 1

160

Islamska zajednica u Pljevljima

Postojanje dvije paralelne organizacije nije nikako odgovaralo muslimanima u Kraljevini SHS. Aspiracije IVZ u novostvorenoj dravi otvoreno je iznio reis-ul-ulema Demaludin auevi u zvaninoj izjavi prilikom "vjerske ankete" koju je novembra 1921. godine u Beogradu organizovalo Ministarstvo vjera. On je tom prilikom izjavio da se u ureenju poslova IVZ ne moe upotrijebiti bilo kakva analogija sa drugim konfesijama zbog svih specifinosti islama. On je takoe zatraio objedinjenje svih sljedbenika Islama u jednu organizacionu cjelinu.7 "Jedinstvo IVZ u Kraljevini Jugoslaviji ustanovljeno je poto je kralj Aleksandar 6. januara 1929. godine odluno pomjerio klatno napregnutih politikih oscilacija izmeu federalizma i centralizma i fiksirao ga na odjeljku integralnog jugosloventsva".8 Zakonom o IVZ od 31. januara 1930. godine propisano je da se donese ustav IVZ. Ustav IVZ9 sarao je ukupno 119 paragrafa i podijeljen je u 4 poglavlja: osnovne odredbe, organi islamske zajednice, uprava, finansije, opte i prelazne odredbe. U osnovnim odredbama ustava regulisana su temeljna pitanja IVZ po kojoj je islamska vjera izjednaena sa ostalim vjerama, ima svoju autonomiju a drava ima pravo vrhovnog nadzora nad upravljanjem i raspolaganjem imovine. U sferi organizacije islamske zajednice postoje dva organa: jedan vakufsko-mearifske uprave i drugi organ vjerske uprave. Organi vakufskomearifske uprave su: dematski medilis na elu sa dematskim imamom, sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo na elu sa erijatskim sudijom, vakufsko-mearifsko vijee sa svojim upravnim odborom. Vjerski organi su: muftijstvo, na elu sa muftijom, Ulema-medlis u Sarajevu, Skoplju i vrhovno vjersko starjeinstvo u Beogradu sa Reis-ululemom na elu. Za opte upravne poslove, kao i za upravljanje cjelokupnim imovinskim i finansijskim poslovima IVZ ustanovljena je vakufska direkcija u Sarajevu i Skoplju. U okviru vakufske direkcije postoji finansijki odsjek sa raunovodstvom koji rukovodi svim prihodima i rashodima. Direktora vakufske direkcije postavlja vakufsko-mearifsko vijee. Opte i prelazne odredbe ustava IVZ su obimne i sadre 27 paragrafa i uglavnom se odnose na definisanje novog drutveno-politikog okvira i novog teritorijalnog okvira za djelovanje islamske zajednice. Pad estojanuarskog reima i stav dr Mehmeda Spaha da e jugoslovenska muslimanska organizacija ui u koalicionu vladu Milana Stojadinovia samo
7 8

Zvjezdan Foli, n.d. 159. Isto, 9 Ustav IVZ 1930, Takvim, Sarajevo, 1998. 161

Adnan Preki

ako doe do revizije zakonskih propisa o pravnom poloaju IVZ i vraanje sjedita Reis-ul-ulema iz Beograda u Sarajevo. Tako da je 25.marta 1936. godine donijeta odluka o stvaranju a 5. novembra 1936. godine obnarodovan novi ustav IVZ. Ustav IVZ iz 1936. godine10 sadrao je 222 paragrafa i mi emo obratiti panju samo na one stvari koje se razlikuju od ustava iz 1930. godine. Prva razlika je u sjeditu Reis-ul-uleme koji se sada nalazi u Sarajevu. Uredbe o dematskim medlisima i sreskim vakufsko-mearifskim vijeima ostale su iste. Kao vrhovni uredbodavni i nadzorni organ za cjelokupnu vakufsko-mearifsku i drugu imovinsku upravu IVZ umjesto vakufskomearifskog vijea imenovan je vakufsko-mearifski sabor u Sarajevu i Skoplju. Sabor se bira na izborima, za Sarajevo 27 lanova i zamjenika i za Skoplje 20 lanova i zamjenika. Izvrni organ sabora je saborski odbor, koga ine pet lanova koje bira sabor. Vakufska direkcija je takoe izvrni organ sabora koji vodi posao oko vakufa. Dvije su direkcije u Sarajevu i Skoplju a direktora direkcije bira vakufsko-mearifski sabor. Muftijstvo kao organ IVZ potpuno je ukinut a Ulema-medlis sada za svaki demat postavlja imama. U ustavu je takoe definisan nain izbora u organe IVZ. Ovaj ustav je bio na snazi sve do 1947. godine kada je doneen novi.11 Poslovi u vezi IVZ u Pljevljima poslije stvaranja Kraljevine SHS rjeavani su prema uredbi iz 1920. godine po kojoj je upravni organ za ova pitanja bilo Ministarstvo vjera u vladi Kraljevine, odnosno odjeljenje za vjerska pitanja. Uredbom su bili predstavljeni sreski vakufski medlisi koje su sainjavali sreski muftija i etiri graanina koje je postavljalo Ministarstvo vjera. Meutim ti medlisi, iako su bili organi drave i postavljani od nje, nisu bili meusobno povezani i organizovani, ve su radili bez ikakve kontrole.12 Donoenjem ustava IVZ 1930. godine dolo je od formiranja organa IVZ u Pljevljima koji su poeli da e samostalno obavljaju poslove date ustavom. O tome govori i dopis Ministarstva pravde muftijstvu u Pljevljima u kome se kae da ministarstvo pravde u skladu sa uredbom o autonomnoj upravi IVZ, predmete koje je do sad obraivalo uputiti muftijstvu kao i da e novac, koji su do sada vakufi slali dravnoj

10 11

Isto, Isto, 12 Mustava Memi, n.d. 265. 162

Islamska zajednica u Pljevljima

hipotekarnoj banci, od sada upuivati vakufskoj direkciji u Skoplju.13 U vezi sa novom organizacionom podjelom koja je proistekla iz ustava IVZ Pljevlja su pala pod nadlenost Skopskog vakufsko-mearifskog vijea i Ulema medlisa. A organi koji su formirani u Pljevljima su dematski medlisi, sresko-vakufsko-mearifsko povjerenitvo, muftijstvo (za podruje sedam sresko-vakufsko-mearifskih povjerenitava: Pljevlja, Priboj, Prijepolje, Bijelo Polje, Roaje, Podgorica, Stari Bar i 60 dematskih medlisa)14 i erijatski sud. Sresko vakufsko-mearifsko povjerenitvo je vodilo brigu o vakufima i njihovoj imovini o emu e biti rijei u posebnom dijelu ovoga rada koji govori o vakufima. Pitanja koja emo mi ovdje pojasniti su vezana za muftijstvo, erijatske sudove, dematske medlise i vjersko-prosvjetna pitanja. Rije muftija prevedeno sa arapskog jezika znai: glavni vjerski organ koji predstavlja islamsku zajednicu u stvarima vjere na podruju muftiluka. Muftiluk je organizaciona jedinica islamske zajednice sa muftijom na elu. Muftiju bira izborno tijelo koga ine lanovi Ulema-medlisa i vrhovnog erijatskog suda. Njegove dunosti su: izdavanje fetvi, nadzor nad vjerskim i vakufskim slubenicima, pregledanje damija i drugih vjerskih objekata, sprovoenja nastavnog plana za vjeronauku u dravnim i konfesijalnim kolama koje propisuje Ulema-medlis, i podnoenje izvjetaja Ulema-medlisu. Muftija zastupa interese islamske zajednice kod nadlenih dravnih organa. Na elu pljevaljskog muftijstva poslije Dervia eerkadia se nalazio Ajnija Bajraktarevi, a zgrada muftijstva se nalazila u ulici Hajduk Veljka br. 3, inae imovina vakufa medresa.15 Pored Bajraktarevia u muftijstvu su radili i sekretar Prljaa Ibrahim i sluitelj eerkadi Hamdija.16 Rjeenjem Ulema medlisa muftija Ajnija Bajraktarevi je 20. aprila 1933. godine penzionisan. Ali 24. juna 1933. godine rjeenjem istog Ulema medlisa reaktiviran je i ponovo vraen u slubu u in muftije.17
Dopis Ministarstva pravde Muftijstvu Pljevlja, 11. decembar 1930, Dravni arhiv Crne Gore, mikrofilmovani fond vakufska uprava Pljevlja, mikrofilm 1. 14 Izvjetaj o radu Muftijstva, 28. februar 1934. DACG, MKFF vakufska dir, MKF 3 15 Zavrni raun vakufa medresa, 1932/33, 13.septembar 1932. godine DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 16 Izvjetaj Ministarstva pravde o postavljanju Muftijstva Pljevlja, 25.april 1931. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 17 Izvjetaj o radu Muftijstva, 28.februar 1934. DACG, MKFF Vakufska dir, MKF 3. 163
13

Adnan Preki

Muftijstvo nije imalo sopstvene prihode ve je izdravano od samostalne imovinske uprave IVZ u Skoplju.18 Po budetu ove uprave za 1933/34. godine pod takom est, koja se odnosi na muftijstva, planirana je plata muftiji Barjaktareviu od 27 600 dinara, sekretaru Prljai 14 400, a sluitelju eerkadiu 11 280 dinara. Za materijalne rashode muftijstvo je trebalo da dobije 6 400 dinara.19 Pored ovih prihoda muftija i inovnici su dobijali razne dodatke na platu i putne trokove. Tako je ukupan budet muftijstva bio vei nego gore navedeno. Za 1932/33. godinu ukupan budet muftijstva iznosio je 119 270 dinara.20 Godine 1933/34. budet je iznosio 113 372 dinara,21 a 1936/37. 128 960 dinara. 22 Najbolji pokazatelj visokih primanja u muftijstvu je platni spisak muftijstva za mjesec jul 1932. godine po kome je na raun muftijstva iz Skoplja isplaeno 8 990 dinara, od toga 4 493 dinara muftiji, 3 605 dinara sekretaru i 892 dinara sluitelju.23 Ako se ova brojka pomnoi sa brojem mjeseci dolazimo do cifre po kojoj je Pljevaljski muftija 1932. godine na ime plate primio 53.916 dinara, sekretar Ibrahim Prljaa 43 260 dinara a sluitelj Hamdija eerkadi 10 704 dinara. Muftijstvo je vrilo rad na teritoriji sedam sresko vakufsko-mearifskih vijea, odnosno 60 dematskih medlisa (tj. na itavoj dananjoj teritoriji Crne Gore, kao i Priboja i Prijepolja). Rad muftijstva najbolje moemo sagledati u njegovim izvjetajima Ulema-medlisu za 1933/34. godinu24 i 1935. godine25 u kojima je, pored optih poslova u vezi sa nasljeem (izdavanje fetvi), velika panja posveena voenju velikog broja disciplinskih postupaka protiv imama matiOd budeta ove uprave koja je za 1933/34. godinu iznosila 10 987 000 dinara. Drava je uplatila 8 624 477 dinara 19 Budet samostalne imovinske uprave IVZ Skoplje, 23.maj 1933, DACG, MKFF, Vakufska dir MKF 3. 20 Budet muftijstva 1932/33, 12.mart 1932, DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 1. 21 Budet muftijstva 1933/34, 28.mart 1933, DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 2. 22 Budet muftijstva 1936/37, nema datuma, DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 4. 23 Platni spisak muftijstva, 22. jun 1932. godine, DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 1. 24 Izvjetaj o radu muftijstva, 28.februar 1934. godine DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 3. 25 Izvjetaj o radu muftijstva, 15. jul 1935. godine DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 4. 164
18

Islamska zajednica u Pljevljima

ara u dematima na podruju muftijstva. Ove postupke muftijstvo je rjeavalo tako to je obustavljalo postupke ili kanjavala imame ukorom, smanjenjem plate od 10-20% za period od 1-8 mjeseci. Dalje je vodilo brigu o damijama, sibijan-mektebima i vjeronauci u dravnim kolama. Naroito zanimljiv podatak o radu muftijstva u Pljevljima je osnivanje udruenja za pomo sirotinji - "sefkat". Ustavom IVZ iz 1936. godine muftijstvo je, kao operativni organ potpuno ukinut, a neka njegova ovlatenja preuzeo je Ulema-medlis koji sada bira i postavlja imame za svaki demat. Jo jedan od novih organa IVZ bili su erijatski sudovi. Zakon o erijatskim sudovima predviao je po dva vrhovna erijatska suda, jedan u Sarajevu a drugi u Skoplju. Nadlenost suda u Skoplju prostirala se na tzv. "June krajeve", odnosno na Makedoniju, Kosovo, Sandak i Crnu Goru. Od 1931. do 1941. godine ovaj sud je radio u sastavu: Dervi ef. eerkadi, Mehmed Zeki ef. inara, obojica iz Pljevalja i Murat ef. eeragi iz Prijepolja.26 erijatski sudovi su formirani skoro u svim srezovima u kojima su ivjeli muslimani. erijatski sud je formiran i u Pljevljima, za njegovog predsjednika je izabran Sejfo eerkadi, Ibrahim Prljaa kao sekretar i Sulejman Drnda kao pisar.27 Nadlenost erijatskog suda je bila da arbitrira u sporovima izmeu muslimana, sudilo se po erijatskom pravu. Pored uloge sudije predsjednik erijatskog suda po poloaju je bio i predsjednik sresko vakufsko-mearifskog povjerenitva, tako da je vodio brigu o vakufima. Svojim aktom od 5. novembra 1931. godine Ulemamedlis iz Skoplja je zahtijevao od erijatskih sudija da vre inspekciju mekteba i vjeronauke u osnovnoj koli i utvrde spremu nastavnika, ostvarivanje nastavnog plana kao i higijenske uslove u kolama. Pored toga, od erijatskih sudija je traeno i da vre inspekciju imama-matiara i utvrivanje da li se matine knjige vode po propisima, o svojim zakljucima treba obavijestiti muftijstvo u Pljevljima.28 Sejfo eerkadi je bio erijatski sudija sve do smrti 1938. godine kada ga je zamijenio Abdulah Abazagi.29 Osnovni operativni organ na teritoriji je bio demat, odnosno dematski medlis na elu sa dematskim imamom. Po ustavu IVZ iz 1930.
Memi Mustafa, n.d. 266. Isto, 267 28 Dopis Muftijstva od Ulema-medlisa, 13.novembar 1931, DACG, MKFF, Vakufska dir, MKF 1. 29 Uzeir Beovi, Pljevlja tragom vremena, Pljevlja, 1996, 54.
27 26

165

Adnan Preki

godine dematski medlis ine muslimani jednog ili vie susjednih mjesta u kojima ima najmanje 300 muslimanskih domova (nije obavezno. prim. aut.). lanovi demata koji su navrili dvadesetjednu godinu sainjavaju dematski zbor koji bira dematski medlis na ijem je elu imam-matiar.30 Uloga dematskog medlisa je da nadzire i vodi brigu o vjerskim, prosvjetnim i vakufskim objektima na podruju demata kao i da izvrava odredbe starijeg vjerskog i vakufsko-mearifskog tijela. Vrhovni vjerski organi su postavljali imame za svaku damiju kao i imama-matiara za svaki demat koji je pored uloge imama vodio rauna i o broju umrlih, roenih itd. Ustavom IVZ iz 1936. godine Ulema-medlis za svaki demat postavlja po jednog imama. Dematski imami su privremeni i stalni. Privremeni imam ima rok od pet godina da poloi praktini ispit, u protivnom bi gubio slubu.31 U Pljevaljskom srezu 1934. godine bilo je pet optina sa devet demata. I to u optini Pljevlja: Husein-paa, Hadi-Hasan, Hadi Zekerija demat, u optini Bukovica: Raiki i Planjski demat, optina Boljanii sa istoimenim dematom, optina Meljak sa dematom Podgora, kao i Kosanica optina sa Odakim i Taranskim dematom.32 Husein-pain demat je bio jedan od tri gradska demata, u njemu je bilo 251 muslimanska kua i 1123 muslimanska itelja. Na prostoru demata se nalazila po jedna osnovna, domainska i ilimarska kola, sve tri dravne, kao i jedan sibijan-mekteb. Imam matiar demata je bio Beir Mulovi koji je od vjerskog starjeinstva iz Skoplja primao 24 648 dinara godinje.33 Kandidati za lanove dematskog medlisa Husein-paa na dan 30. maja 1937. godine bili su: Baevina Jusuf, Kadribai Kadrija, Selmanovi Eref, eerkadi Tufik i Kujundi Mehmed.34 U dematu su postojale etiri damije: Husein-paina iji imami su bili: Hilmija Paefendi, Hakija Mulovi, Ibrahim Mulovi i Beir Mulovi.
30 31

Ustav IVZ 1930, Takvim, Sarajevo, 1998. Ustav IVZ 1936, Takvim, Sarajevo, 1998, DACG, MKFF, Vakufska dir,

MKF 5. Spisak Demata Pljevaljskog Muftijstva, 1931, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 33 Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 34 Kandidatska lista demata Husein-pae, 27. april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 166
32

Islamska zajednica u Pljevljima

Rizvan aueva sa imamima: Ramizom abaniem, Abdulahom abaniem i Mehom abaniem. Odobaa damija i njen imam Mahmut ehagi (ova damija je sruena 1936. godine). Bubica damija sa imamom Readom Haliloviem.35 Drugi gradski demat je bio Hadi Hasan u kome je bilo 267 domova sa 1180 muslimana. Imam-matiar demata bio je Hafiz Ibrahim Mulovi koji je godinje primao 14 724 dinara. kola na podruju demata nije bilo.36 Kandidati za izbor dematskog medlisa od 30. maja 1937. godine bili su: Hadismailovi Muhamed, engi Rasim, Krkbaevi Osman, Kuluglija uro i Bajrovi Muharem.37 Na prostoru demata bile su dvije damije: Hadi Hasan iji su imami bili: Beir Mulovi, Hakija Mulovi i Raid Halilovi, damija Misri Ahmed beg sa imamima Omerom Vajzoviem i Mehmedom ehagiem.38 Trei i poslednji gradski demat je bio Hadi Zekerija sa 267 domova i 1180 stanovnika. Na prostoru demata se nalaze sljedee dravne kole: osnovna, enska i muka zanatska. Imam matiar demata sa platom 10 266 dinara bio je Mehmed Cokovi.39 Kandidati za dematski medlis od 30. maja 1937. godine bili su: Selmanovi amil, Drnda Tahir, Selmanovi Hasib, Suruliz Ahmet i Hodi Raid.40 Na prostoru demata postojale su tri damije: Hadi Zekerija sa imamima: Omerom Vajzoviem, Derviom Sarvan i Mehmed ef. Cokovi, damija utkovac i damija Hamdija iji su imami bili: Beir Grci, Ajnija Bajraktarevi i Sulejman beg Drnda. Ova damija se 1940. godine sruila.41 Demat Odak je imao 857 muslimana i 142 kue. Na podruju demata je postojala jedna dravna kola, a imam-matiar demata je bio

35 36

Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 260, 262, 273, 276. Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak,

MKF 3. Kandidatska lista demata Hadi Hasan, 27. april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 38 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 259, 262. 39 Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 40 Kandidatska lista demata Hadi Zekerija, 27.april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 41 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 263, 277, 278. 167
37

Adnan Preki

Adem Mei.42 Kandidati za dematski medlis 1937. godine bili su engi Suljo, Imamovi Muo, engi Salko, Deli Jakup, ehovi Nazif.43 Na podruju demata bile su samo dvije sruene damije i to u Odaku i Hocevini.44 U Taranskom dematu ivjelo je 844 muslimana u 165 domova. Imam-matiar je bio urevi Smajo koji je imao godinju platu 8 412 dinara. U dematu su postojale dvije dravne kole.45 U Taranskom dematu bile su tri damije: u urevia Tari, u Lever Tari i u Mijakoviima iji su imami bili Beir Dankovi i Raid Bokovi. Ova damija je sruena 1935. godine.46 Boljaniki demat je imao 243 muslimanska doma sa 1201 stanovnikom, dvije dravne osnovne kole i imam-matiara Ibrahima Miljevinu koji je godinje primao 9 180 dinara.47 Jusuf Vlahovljak, Ali Ibrahim, Kadi Hanefija, izmo Muharem i Halim Tutundi su bili kandidati za dematski medlis 1937. godine.48 Damije u dematu su bile na Jakupovom grobu sa imamima Miljevina Ibrahimom, Hasanom Hadoviem i erifom Prljaom, i damija u Stranovom Dolu sa imamom Vukas Sulejmanom.49 Ukupno 231 muslimanski dom sa 1215 stanovnika i dvije dravne osnovne kole nalazile su se u dematu Raii. Plata imama-matiara Hadali Dervia iznosila je 10 920 dinara.50 Kandidati za dematski medlis u Raiima bili su 30. maja 1937. godine: engi Uzeir, Nurko ardaklija, iga Nedib, Jusufovi Ibro, Plakalo emso.51 Damije u Raiima i Buhuriima imale su svoje imame, prva Dervia Haalia, Hamida ardakliju, Mehmeda Pjalovia, Salka Raia i
42

Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sreski vak,

MKF 3.

43 Kandidatska lista demata Odak, 27.april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 44 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 268, 269. 45 Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak.., MKF 3. 46 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 263, 264, 267, 268. 47 Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak., MKF 3. 48 Kandidatska lista demata Boljanii, 27.april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 49 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 265, 266. 50 Popis demata u Pljevljima, nema datuma DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 51 Kandidatska lista demata Raii, 27. april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3.

168

Islamska zajednica u Pljevljima

Halima igu, a druga Dervia Hadovia, Mehmeda Pjalovia i Ibrahima Alia.52 Demat Planski je imao 1072 muslimanska stanovnika koji su ivjeli u 216 domova. Imam-matiar demata bio je ljivo Ibrahim i godinje je primao 16 128 dinara. Samo jedna osnovna kola je bila na teritoriji demata i nju je izdravala drava.53 Moeve Abaz, Satara Ibro, Bavi Suljo, Tahmaz Meho i Hodi Osman bili su kandidati na izborima od 30. maja 1937. godine za dematski medlis.54 Samo je jedna damija postojala na teritoriji ovog demata, damija u Planskom iji su imami bili Hamid Durgut, Ibrahim ljivo.55 I na kraju, poslednji od osam demata u pljevaljskom srezu izmeu dva rata bio je demat Podgora. Imam matiar ovoga demata bio je hadi Husein Hani, a u njemu je bilo 239 muslimanskih domova sa 1121 stanovnikom. Tu je radila i jedna dravna kola.56 Kandidatskla lista za izbor dematskog medlisa iz 1937. godine izgledala je ovako: Hadipiri Hasan, Imirovi Ibrahim, Dizdar Mujo, Beljkovi Smajo, Tale Puka.57 Na teritoriji ovoga demata nalazi se poruena damija u Gradcu (sruena 1912. godine) i damija u Praici iji su imami bili Abdurahman Dankovi i hadi Husein Hani.58 Teorijski gledano institucija demata u vjerskoj organizaciji muslimana imala je vrlo vanu ulogu, ali praktino ta uloga je bila jo vea jer je na okupu drala itavu jednu zajednicu sa relativno velikim brojem lanova. Prostor na kome su ivjeli, damije, imami, sve je to inilo da ova zajednica bude jo homogenija. Veliki broj promjena koji se desio poslije Balkanskih i Prvog svjetskog rata uslovili su iseljavanje, optu imovinsku i drugu nesigurnost muslimanskog stanovnitva u Pljevljima. Ono je u pripadnosti zajednici, odnosno dematu, trailo sigurnost i zatitu koju nije moglo dobiti
Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 265, 266. Kandidatska lista demata Husein-Paa 27.april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 54 Kandidatska lista demata Plansko, 27.april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 55 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 264, 265. 56 Popis demata u Pljevljima, nema datuma, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 57 Kandidatska lista demata Podgora, 27.april 1937, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 58 Bajro Agovi, Damije u Crnoj Gori, Podgorica, 2001, 266, 267.
53 52

169

Adnan Preki

od drave. Od ukupno devet demata na podruju pljevaljskog sreza ak est je bilo na seoskom podruju koji uopte nisu zaostajali po broju stanovnika. Veliki broj demata i stanovnika islamske vjeroispovijesti na selu malo je udan ako se zna da je poslije sprovoenja agrarnih mjera od strane drave veliki broj aga, begova i obinog seljakog stanovnitva selilo u Pljevlja ili ak dalje u Bosnu ili Tursku. Ovu pojavu moemo objasniti tako to agrarnom reformom nije oduzimano zemljite sitnijim zemljoposjednicima, pa se da pretpostaviti da je muslimansko stanovnitvo na selu ivjelo od sitnog posjeda na kome su se bavili poljoprivredom i stoarstvom. Broj damija je bio vei na seoskom podruju. Ali je veliki broj ovih damija spaljen i poruen tako da se broj muslimana na selu poslije Drugog svjetskog rata drastino smanjio. Svaku damiju u dematu je opsluivao njen imam i ovde imamo jednu vrstu porodine tradicije. Naime, lanovi porodice esto su generacijski bili imami jedne iste damije. 2.3. Vjersko-prosvjetna djelatnost Vjersko prosvjetno pitanje je bilo jo jedno u nizu koje je Islamska vjerska zajednica rjeavala samostalno. Za vrijeme Osmanske vlasti postojale su samo vjerske kole. Krajem XIX i poetkom XX vijeka Osmanska drava je dozvolila otvaranje svojih kola pravoslavnom stanovnitvu, ali pod uslovom da ih sami izdravaju. Poslije Prvog svjetskog rata sa radom su nastavile neke vjerske kole. Muslimansko stanovnitvo vremenom sve vie pohaa dravne kole u kojima pored svjetovnih predmeta izuavaju vjeronauku. Za vrijeme turske vladavine ovu problematiku su rjeavali oni sami svojim zakonima. Stvaranjem Kraljevine SHS Ministarstvo prosvjete je vodilo brigu o kolstvu, s tim to je vjerskim zajednicama dozvoljeno da imaju vjerske kole kao i odravanje vjeronauke u dravnim kolama. Ova oblast je posebno regulisana donoenjem ustava IVZ iz 1930. i 1936. godine. U ustavu IVZ iz 1936. godine postoji itavo poglavlje posveeno prosvjeti. Ulema-medlis odreen je kao glavni organ za prosvjetna pitanja. On propisuje i odreuje nastavni plan za vjerske kole, bira mualime za vjerske kole i nadzire njihov rad, daje prijedloge za vjerouitelje u dravnim kolama i vri njihovu kontrolu. Okruno muftijstvo sprovodi
170

Islamska zajednica u Pljevljima

nastavni plan koji je izdao Ulema-medlis, a Vrhovno vjersko starjeinstvo odobrava isti.59 Sibijan-mektebi su bili najnie isto vjerske kole koje su radile u dematima pri damijama. Uitelji u ovim kolama bili su: sibijan-mualimi - najee sami imami dotine damije. kola je trajala dvije godine. Jednim rjeenjem ministra prosvjete u vladi Kraljevine SHS donijeta je odluka o zatvaranju sibijan-mekteba. Sa ovim se nikako nisu sloili organi IVZ tako da su Ulema-Medlis i reis-ul-ulema, Ibrahim Maglajli lino, protestvovali. Poslije ovih protesta 5. marta 1931. godine ministar prosvjete je donio odluku da sibijan-mektebi nastave sa radom i da ih pohaaju djeca od 5 do 7 godina.60 Donoenjem ove odluke i davanja vee autonomije dolo je do ekspanzije u otvaranju sibijan-mekteba to se vidi iz izvjetaja muftijstva Ulema-medlisu. Godine 1934. na podruju muftijstva u Pljevljima bilo je samo sedam sibijan-mekteba,61 a ve godinu dana kasnije ak tridesetsedam.62 U Pljevljima po jednom dokumentu iz 1935. godine stoji da na podruju sresko vakufsko-mearifskog povjerenitva u Pljevljima ima samo 5 Sibijan-Mekteba,63 ali se ovaj broj sigurno poveavao iz godine u godinu. Ulema-Medlis iz Skoplja je propisivao nastavni plan za Sibijan-Mektebe i on je izgledao ovako: u prvom razredu se uila arapska azbuka (Elif-be), opti islamski propisi, vladanje i gimnastika. U drugom razredu se uilo: Kur'an i Kerim, Tedvit, memoriranje (uenje napamet) Sura iz Kur'ana potrebnih za namaz, uenje o Abdestu i Gusulu, vladanje, izraavanje i gimnastika.64 Pored nastavnog plana u sibijan-mektebima, Ulema-medlis je postavljao i uitelje sibijan-mualime i razreavao ih dunosti. Primjer za to je i alba dematlija i dematskog medlisa iz Raia pljevaljskom muftijstvu da je Bubica Ahmet napustio i vie ne obavlja funkciju sibijanMualima u ulima, te da i poslije vie opomena to nije uinio. Djeca u
Ustav IVZ 1936, Takvim, Sarajevo, 1998. Dopis muftijstva od Ulema-Medlisa, 12. mart 1931, Dravni Arhiv Crne Gore, Mikrofilmovani fond, Vakufski odbor Pljevlja, Mikrofilm 1. 61 Izvjetaj o radu muftijstva Ulema-medlisu 28. februar 1934, DACG, MKFF, Vakufski od, MKF 62 Izvjetaj o radu muftijstva Ulema-medlisu 15. jul 1935, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 4. 63 Predlog za pomo mualimima, 26. septembar 1935, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 4. 64 Nastavni plan za sibijan-mektebe, 22. jun 1932, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 1.
60 59

171

Adnan Preki

sibijan-mektebu zbog toga nazaduju te dematski medlis Raia trai njegovu smjenu.65 Na ovu albu muftijstvo je poslalo dopis Ulema-medlisu nakon ega je dolo do smjene Bubice Ahmeta sa mjesta sibijan mualima mekteba u ulima, demata Raia. Na njegovo mjesto postavljen je Pjalovi Mehmed.66 Iz ovoga se vidi itava organizacija vjersko-prosvjetnih pitanja u IVZ i uloga Ulema-medlisa kao vrhovnog organa. Sibijan-mektebe i mualime u njima su izdravali dematlije. Ako nisu imali uslova za to novac su dobijali iz centralnog budeta IVZ iz Skoplja.67 Iptadija je jedna vrsta osnovne kole koja je trajala tri godine. U njoj su se pored vjerskih izuavali i svjetovni predmeti.68 Rudija je bila nia a Iptadija via gimnazija, medresa je bila najvea vjerska kola. Medresa je bila isto vjerska kola koja je bila u rangu srednje kole. Kao islamske vjerske kole u sastavu IVZ navedene su: Via islamska srednjo-teoloka kola u Sarajevu, koja je u rangu fakulteta, Gazi Husrev Begova Medresa u Sarajevu i Gazi Isa Medresa u Skoplju, kao potpuno vjerske srednje kole. Novac za svoje aktivnosti ove kole su dobijale iz centralnog budeta IVZ.69 Ustav IVZ ustanovio je i kategoriju nie medrese koja je bila u rangu ne-potpune srednje kole. Na podruju muftijstva u Pljevljima je postojala jedna ovakva medresa. Ona se nalazila u Prijepolju i otvorena je 1. novembra 1934. godine. Muftijstvo u Pljevljima je trailo od Ulemamedlisa da se u Pljevljima otvori jedna reformisana medresa sa internatom. Svi uslovi za tako neto su postojali, a zamisao muftijstva je bila da medresa slui za itavu teritoriju muftijstva.70 Do realizacije ove ideje nije dolo. Stvaranjem Kraljavine SHS prethodno navedena podjela i organizacija je poela da isezava. Osnivanjem nove drave dolo je do organizoDopis muftijstva od Ulema-medlisa, 21. januar 1936, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 5. 66 Dopis Ulema-medlisa muftijstvu, 6. februar 1936, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 5. 67 Izvjetaj o radu muftijstva Ulema-medlisu, 28. februar 1934. DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 3. 68 Kur"an, fizika, hemija, krasnopis, crtanje, gramatika, aritmetika, geometrija, zemljopis, kao i neki jezici ukupno osamnaest predmeta. 69 Ustav IVZ, Takvim, Sarajevo, 1998. 70 Izvjetaj o radu muftijstva Ulema-medlisu, 15. jul 1935. DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 4. 172
65

Islamska zajednica u Pljevljima

vanja velikog broja dravnih kola koje su pohaali i muslimani poto je vlada dozvolila izuavanje vjeronauke u dravnim kolama. Pored isto vjerskih kola vrlo vanu ulogu u obrazovanju muslimana odigrale su i dravne kole. Drava je omoguila muslimanskom stanovnitvu da u dravnim kolama, pored svetovnih predmeta, izuavaju i vjeronauku. Za Islamsku vjersku zajednicu vane su sljedee dravne kole: osnovne kole na podruju pljevaljskog sreza, pljevaljska gimnazija, ilimarska i domainska kola, enska i muka zanatska kola, kao i dravna velika medresa kralja Aleksandra I u Skoplju. Ulogu i znaaj svake ove institucije objasniemo zasebno. Pred Prvi svjetski rat na podruju Pljevalja je radilo oko petnaest osnovnih kola.71 U Pljevljima se 1933. godine nalazilo 27 osnovnih kola, a nastava u njima je trajala etiri razreda. Od ovog broja kola bilo je njih 10 u kojima nije bilo ni jednog aka islamske vjeroispovijesti. To su kole u Marinoj umi, Ilinom Brdu, Otiloviima, Gotovui, Ograenici, Bobovu, Prenanima, Matarugama, Obardama i Crljenicama.72 U nastavku emo dati popis muslimanskih uenika u preostalih 17 kola kao i imena vjerouitelja u ovim kolama. Gradska osnovna kola u Pljevljima imala je ukupno 646 aka, od ega je 295 muslimana. Vjerouitelj u koli je bio Sarvan Dervi sa godinjom platom za 1932. godinu petsto dinara. Osnovna kola u Namgama, demat Podgorski, imala je 23 muslimanska uenika od ukupno 70, Jusuf Maovi je bio vjerouitelj sa godinjom platom od petsto dinara. Osnovna kola u Boljaniima, u istoimenom dematu, od ukupno 156 uenika imala je njih 63 islamske vjeroispovijesti. kolski vjerouitelj je bio Hadovi Hasan. U istom dematu se nalazila i kola u Poblau iji je vjerouitelj bio Bubica Ahmet. U koli je bilo 38 aka muslimanske vjeroispovijesti od ukupno njih 110. Osnovna kola "Vuk Karadi" Potkamensko, demat Raii, imala je ukupno 46 aka, a od toga broja 27 islamske vjeroispovijesti. Koo Dervi bio je vjerouitelj u ovoj koli. Osnovna kola u Potpeu, demat Oak, imala je ukupno 138 aka, a od toga broja 43 muslimana. Vjerouitelj ove kole bio je engi Jusuf.
Beovi Uzeir, Pljevlja tragom vremena, Pljevlja 1996, 30. Izvjetaj sresko vakufsko-mearifskog povjerenitva u Pljevljima muftijstvu o osnovnoj koli, 21. marta 1933, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 2.
72 71

173

Adnan Preki

Osnovna kola u Kovau, demat Raiki, imala je 22 aka islamske vjeroispovijesti od ukupno 66. Vjerski uitelj bio je Bubica Ahmet. Hasan Hukeli bio je vjerouitelj u dvije kole u Glisnici u kojoj je uilo 11 muslimanskih aka od ukupno 63, i u Meljaku gdje je ukupno bilo 102 aka, od ega 11 muslimanske vjeroispovijesti. kola u Glibaima, demat Tara, imala je 79 uenika od ega 34 muslimana. Vjerski uitelj bio je urevi Smail. U preostalih sedam kola bilo je veoma malo muslimanske djece tako da nije postojala mogunost stalnog zapoljavanja uitelja. To su bile kole u Kakmui, demat Odak sa etiri muslimanska aka od ukupno 93, kola u Zabru, takoe u dematu Odak sa tri aka muslimanske vjeroispovjesti od ukupno 153. Jo jedna kola u dematu Odak je bila ona u Hoevini a od ukupno 86 aka samo njih dvoje bili su islamske vjeroispovijesti. Osnovna kola u Brvenici demat Boljaniki, imala je samo 8 muslimanskih od ukupno 108 aka. Ostale 3 kole bile su u Tarskom dematu: kola u Kosanicama sa tri muslimanska aka od ukupno 35, kola u Maoama sa 9 muslimanskih od ukupno 80 aka i kola u urevia Tari u kojoj je ukupno bilo 79 aka od kojih samo jedan muslimanske vjeroispovijesti.73 Iz ovoga izvodimo da je 1933. godine na podruju sresko vakufsko-mearifskog povjerenitva u Pljevljima bilo ukupno 2.267 aka, a od toga broja njih 597 islamske vjeroispovijesti. Na podruju ovog povjerenitva u ovim kolama bila je samo jedna uiteljica islamske vjeroispovijesti. To je bila Pozderovi evala u osnovnoj koli u Potpeu, demat Odak.74 Vjerska nastava u svim kolama morala je biti najmanje dva asa sedmino. Imenovanje vjerouitelja islamske vjere u dravnim kolama vrio je nadleni ministar na predlog Ulema-medlisa u skladu sa odredbama zakona o vjerskoj nastavi. Svoju platu uitelj je dobijao od drave. Ulemamedlis je mogao oduzeti pravo nastavniku da predaje islamsku vjeronauku. Nastavni plan i njegovo provoenje u kolama iz svih predmeta, ponaanje nastavnika i sadraj kolskih udbenika morali su potovati vjerske osjeaje uenika islamske vjere. Raspored asova morao je biti tako podeen da ni u emu ne sprjeava uenika u vrenju njegove islamske dunosti.75
73 74

Isto, Isto, 75 Ustav IVZ, Takvim, SA, 1998. 174

Islamska zajednica u Pljevljima

Nastavni plan vjeronauke za osnovnu kolu donosio je Ulemamedlis, a praenje njegovog izvrenja pratilo je muftijstvo. Nastavni plan vjeronauke u osnovnim kolama je izgledao ovako: prvi razred arapska azbuka (Elif-ba), pismeno i usmeno izraavanje, vladanje, "ahlak" na ulici i koli, ljubav prema roditeljima, bogu, prijateljima, vladaru i otadbini; drugi razred - glavna uenja Islama-islamski artovi, kupanje (gusul), abdest, istoa, znanje o namazu; trei razred uenje napamet Sura iz Kur'ana, istorija Islama, abdeske i namaske dove, klanjanje; i etvrti razred itanje Kur'ana i Tedvida, imamski artovi, ivot i djela Boijih poslanika. Udbenik za sve etiri godine vjeronauke u osnovnim kolama su knjige od Abdul Haima Himeta.76 Od dravnih kola u Pljevljima su postojale ilimarska, domainska kola, muka i enska zanatska kola. Ovo su bile strune kole koje nisu imale vei prosvjetno-obrazovni znaaj. Najvei znaaj za IVZ u Pljevljima imala je enska zanatska kola u koju su ile djevojke islamske vjeroispovijesti.77 Neobrazovanost i uopte neodlazak muslimanske enske djece u kole bio je veliki problem itave zajednice koji se bitnije nee promijeniti sve do Drugog svjetskog rata. Ipak, od svih dravnih kola najvei znaaj je imala pljevaljska gimnazija otvorena 1901. godine. Gimnazija je bila koncipirana kao potpuna srednja kola sa osam razreda. Prva etiri razreda mala matura i etiri kasnije velika matura. Poslije Prvog svjetskog rata i stvaranja Kraljevine SHS dolo je do otvaranja dravne realne gimnazije. Predavanja u njoj su poela 19. marta 1919. godine. U prvoj kolskoj godini 1918/19 ona je radila kao etvorogodinja gimnazija i u toj prvoj godini upisala ukupno 203 uenika. U ovoj prvoj generaciji bilo je upisano 7 aka islamske vjeroispovijesti, a njihov broj se progresivno poveavao iz godine u godinu.78 Kao i u svakoj dravnoj koli tako i ovdje je trebalo obezbjediti vjerouitelja za uenike razliitih konfesija. U prvoj kolskoj posleratnoj godini 1918/19. vjerouitelj za islamsku vjeronauku je bio amil Drnda, koji je zavrio uiteljsku kolu u Carigradu. Vrlo zanimljiv detalj je i to da je Drnda bio jedini musliman u pljevaljskoj gimnaziji izmeu dva svjetska
Nastavni plan o vjeronauci u osnovnim kolama 5. novembar 1931, DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 1. 77 Izvjetaj o radu muftijstva Ulema-medilisu 27. mart 1931. DACG, MKFF, Vakufski odb, MKF 1. 78 Petrovi Mili, Pljevaljska gimnazija monografija, Pljevlja, 2001, 260. 175
76

Adnan Preki

rata koji je predavao svetovne predmete. kolske godine 1918/19. pored vjeronauke, on je predavao geografiju i matematiku.79 Poevi od 3. oktobra 1932, godine vjeronauku u gimnaziji je predavao Tahirbegovi Tufik80 a od 27. februara 1935. Gri Beir. Pored njega vjerouitelj u ovom periodu bio je i Alija Trhulj.81 Dolaskom na funkciju erijatskog sudije funkciju vjerouitelja u gimnaziji za kolsku 1938/39 preuzeo je Abdulah Abazagi.82 Vjeronauka je postojala u svih osam razreda gimnazije. Udbenici za vjeronauku po razredima bili su: prvi razred: Demal auevi Tuhvetu Ihvan; drugi razred: Demal auevi Islamska istorija, trei razred: Demal auevi Usisli fik I dio, Demal auevi Fik-ul ibadat I i II dio. Muhamed Seid Serdarevi Fik-ul ibadat I dio; etvrti razred: Demal auevi Usli fik II dio, Demal auevi Fik-ul ibadat III i IV dio; Muhamed Seid Serdarevi Fik-ul ibadat II dio; peti razred: Demal auevi Usli fik III dio, Demal auevi Akant od Nasuni-a; esti razred: Demal auevi Dogmatika; sedmi razred: Demal auevi Moralka, Merhum Ali Kadi Moralna, Akaid Falha Nauka o islamskoj vjeri i udorednosti; osmi razred: Demal auevi Meviza.83 Znaaj gimnazije u Pljevljima je bio veliki ako ni zbog ega onda zato to se u periodu izmeu dva svjetska rata ikolovalo 6184 lice islamske
Isto, 448. Isto, 459. 81 Isto, 460. 82 Isto, 463. 83 Isto 409, 410. 84 Bajrovi Muhamed, Bajrovi Raid, Bajraktarevi Sabit, Bajrovi Mehmed, Baevina Arif, Bosovi Mehmed, auevi Ismet, auevi Rudo, elebi Meho, engi Nejrudin, orbo Behudin, ursul emso, Drnda Abdulah, Drnda amil, Drnda Ismet, Drnda Selim, Drnda uro, Dizdar Rifo, Felahovi Tafil, Grci Mustafa, Grci Remzija, Hadihamzi Husnija, Hadismajlovi Medo, Hadismajlovi Muhamed, Hadismajlovi uro, Hasanbegovi Asim, Hasanbegovi Nasid, Hadiairovi Rifat, Hodi Damail, Jaarbegovi Lutvo, Kadribegovi Rudo, Katana Demail, Krijetorac Hamdija, Ljuca Dervi, Ljuca Hanefija, Lojo Ismet, Ljuhar Beir, Mulovi Husnija, Manovi Tufo, Pljaa Demaili, Prljaa efko, Sadagi Izet, Sadovi Avdo, Struji Sinan, Selmanovi Ahmo, Selmanovi Behudin, Selmanovi Besalet, Selmanovi amil, Selmanovi Dedo, Selmanovi Mujo, Selmanovi Mustafa, Selmanovi
80 79

176

Islamska zajednica u Pljevljima

vjeroispovijesti. Poslije stvaranja Kraljevine SHS vladajue strukture su primjetile da je muslimansko stanovnitvo na niskom nivou obrazovanosti, a ta situacija po njihovom miljenju nije obezbjeivala stabilnost drave, vlasti i reima, ve naprotiv produbljuje sukobe izmeu potlaenih i onih na vlasti.85 Ovo je bio razlog da se na prijedlog Ministarstva vjera kraljevskim ukazom od 24. aprila 1924. godine formira posebna srednja kola namijenjena muslimanima, Albancima i Turcima. Nazvana je medresa kralja Aleksandra I i smjetena u Skoplju. Medresa je bila internatskog tipa a trokove smjetaja, hrane i uniforme finansirao je dravni budet a jednim djelom i putem stipendija vakufske direkcije u Skoplju. Prva generacija iz velike medrese u Skoplju izala je kolske 1932/33 godine. U ovoj medresi uio je jedan broj aka iz Pljevalja i njihov znaj je bio veliki jer su oni bili prva muslimanska inteligencija u ovom kraju. Iz Pljevalja je bilo ukupno esnaest svrenih maturanata velike medrese. U nastavku dajemo imena maturanata kao i godinu maturiranja: Bajraktarevi Hajrija, Halilbegovi Mehmed, Selmanovi Riza, Tahirbegovi Dafer (1933); Bajrovi Ahmet, Gadovi Nasuf, ardaklija Tosum (1934); Mehmedbai Ahmed (1935); Kubur Jakub (1936); olovi Hajro, ahimpai Hamdija (1937); Mulovi Abdulah (1938); Aklovi Salko (1939); Gadovi Halil, abanovi efkija (1941); Vajzovi Maksud (iskljuen iz sedmog razreda 1934. godine).86 Jedan dio svrenih srednjokolaca, naroito onaj koji je zavrio veliku medresu u Skoplju upisao se na Univerzitet, najvie u Beogradu. Oni su studirali koristei vakufsku stipendiju. Do 1941. godine 93 studenta muslimana iz Sandaka uspjeli su da zavre fakultet. Od toga preko njih 30 bilo je iz Pljevalja.87 Sumirajui na kraju vjersko-prosvjetna pitanja IVZ u Pljevljima i uopte primjeujemo dvije kategorije u kolstvu koje se javljaju izmeu dva svjetska rata a to su vjersko i dravno kolstvo. Osnovni nedostatak vjerskog kolstva je bila njena ogranienost prije svega u izboru kola a kasnije i u uskostrunosti, jer su se vjerske kole ograniavale samo na vjerska pitanja stvaranje kadrova za institucije unutar IVZ (imame, mualime, mujezine). S druge strane dravne kole su omoguavale izuavanje
Smajo, Suruliz Muhamed, Suki uro, eerkadi Hajro, eerhadi Mehmedija, ehagi Sulejman, Tahirbegovi Tufik, Trhulj Rifat, Trhulj Alija. 85 Mustafa Memi, Muslimani-Bonjaci Sandaka i Crne Gore, Sarajevo, 1996, 277. 86 Isto, 279. 87 Isto, 281. 177

Adnan Preki

svetovnih predmeta, kasnije specijalizaciju u odreenim oblastima i na taj nain ukljuivanje u institucije i organe drave. Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti pomo drave u finansiranju ovih kola koje je sama otvorila. itava ova situacija za sve pripadnike islamske vjeroispovijesti je bila "ma sa dvije otrice". Na jednoj strani okretanje vjerskim kolama koje je vodilo uaurenju itave zajednice i ogranienosti znanja i obrazovanja na uskovjerska znanja. Nasuprot tome dravne kole koje su bile dobro teritorijalno rasporeene, finansijski obezbjeene i pruaju pored znanja o vjeronauci i svetovna znanja i kroz njih ukljuivanje u institucije drave. Srpska nacionalna misao je teila da ukljui to vei broj muslimana u svoje kole i na taj nain utie i na njihova nacionalna osjeanja. O tome svjedoi i otvaranje velikog broja osnovnih i mjeovitih srednjih kola, kao i otvaranje erijatske gimnazije u Sarajevu i velike medrese kralja Aleksandra I u Skoplju. Uticaj na muslimansko stanovnitvo vrio se i preko nastavnih programa, za svetovne i vjerske predmete koje je drava donosila odnosno odobravala. I pored ovoga kolovanje muslimana u dravnim kolama ne treba nikako osuivati jer je ovo bio jedini nain da se zaustavi nazadovanje i pone sa procesom emancipacije islamskog stanovnitva. 2.4. Vakufi i vakufsko-mearifska uprava Pljevlja 2.4.1. Vakuf opte karakteristike Rad i ulogu IVZ u Pljevljima a i uopte ne moemo u potpunosti objasniti ako veliki dio panje ne posvetimo vakufu instituciji koja je egzistirala pod okriljem IVZ. Kako bi to potpunije objasnili sve karakteristike vakufa poeemo od samog pojma, objasniti nain osnivanja, predmet i vrste vakufa, upravu vakufa po erijatskom pravu, zakonski okvir vakufa kroz vrijeme i na kraju nau panju posvetiemo konkretno vakufima u Pljevljima. Rije vakuf dolazi od arapskog glagola vaqafe to doslovno znai "zadravanje novca", zadubina pobonih ili fond za dobrotvorne svrhe. Od XI vijeka sa usponom Turske vladavine u sredinjim islamskim zemljama odreeno bogatstvo se izdvaja za finansiranje vjerskih institucija. Svi zemljini posjedi okarakterisani kao vakuf donosili su dvostruku korist jer su

178

Islamska zajednica u Pljevljima

bili osloboeni od poreskih davanja a i drava ih nije mogla oduzeti.88 Vakuf je zasnovan na propisima erijatskog prava i temelji se na Kur'anu i Hadisu. U Kur'anu postoji oko 200 ajeta koji se odnose na pravna pitanja. Jedno od ovih ajeta i devedesetdrugi ajet sure ALU'IMRAN koji doslovno glasi: "neete postii dobroinstvo sve dok ne udjelite dio onoga to vam je najdrae; a bilo to vi udjelite Allah e zasigurno to znati". Ovaj ajet je tumaen rijeima: "poslije smrti ovjeka njegovi tragovi na ovom svijetu u potpunosti nestaju osim u tri sluaja. 1. Ako ostavi trajno dobro (sadaku), 2. Znanje kojim e se drugi koristiti, 3. Odgojeno dijete koje e se za njega moliti".89 Uvakufati mogu podjednako i mukarci i ene. Da bi vakuf bio ispravan, onaj ko osniva vakuf (vakif) mora biti zreo, poslovno sposoban i da uvakufiljenje vri slobodno i bez iijeg pritiska. Osnivanje vakufa vri se na dva naina tesdilom i vasijjetom.90 Prvi nain se odnosi na osnivanje pred kadijom, tu vakif svoju volju izjavi slobodno pred svjedocima i kadijom koji odluku o uvakufljenju potvruje vakufnamom. Osnivanje vakufa vasijjetom je rjee i vri se tako to vakif pred svjedocima kae svoju odluku koja je validna poslije njegove smrti. Predmet vakufa mogu biti pokretne i nepokretne stvari. Da bi vakif uvakufio neku stvar on mora biti pravi vlasnik (titular) i svako dobro koje se eli uvakufiti mora biti steeno na erijatski dozvoljen nain. Uiniti dobro i bogougodno djelo je osnovna svrha vakufa i uvakufljenja. Ciljevi koje vakuf moe imati prilikom osnivanja su: vjerski, prosvjetni, milosrdni, socijalni i privredni.91 Vjerski su podizanje i odravanje ustanova koje su namjenjene za obavljanje vjerskih obreda, izgradnjom vjerskih objekata i uvakufljenjem objekata iji prihod slui za izdravanje vjerskih objekata. U obrazovne svrhe izgradnjom medresa i mekteba. U milosrdne svrhe pomaganjem onima u nevolji. U vakufe sa socijalnom svrhom spadaju oni koji se odnose na snadbijevanje vodom, gradnjom kupatila, mostova, adrvana, sahat-kula itd. Vakufi su imali znaajnu, ako ne i najznaajniju ulogu u privrednom razvoju. Iz vakufskih sredstava podignut je itav niz bezistana, hanova, zanatskih radionica, duana i kua za stanovanje. U Turskoj carevini pita88 89

Citat, Enciklopedija ivih religija, Beograd, 1990, 764. Hrvai Esad, Vakuf trajno dobro, Sarajevo, 2001, 6. 90 Isto, 24. 91 Isto, 19. 179

Adnan Preki

nja vakufa su rjeavana erijatom po kojima vakufsku upravu ine mutevelija, nazir i kadija.92 Mutevelija je glavni upravitelj vakufa i on vri brigu o vakufskoj imovini izdaje objekte u zakup i prema vakuf-nami upotrebljava sredstva od prihoda vakufa. Nazir vri nadzor nad radom mutevelije, a kadija vrhovni nadzor nad vakufskim poslovima po erijatu. Tek u XIX vijeku ova oblast se poela ureivati posebnim zakonima tako da je 1860. godine donijet zakon o redu nasljeivanja i dareti-vakufa. O ovoj problematici ima propisa i u Otomanskom zemaljskom zakonu iz 1858. godine kao i u Otomanskom graanskom zakoniku (Medela) iji su propisi donoeni postepeno od 19691876. godine.93 Ovi propisi su se odnosili i na Pljevlja do 1912. godine. Ujedinjenjem i stvaranjem Kraljevine SHS 1918. godine pitanje vakufa se rjeava u okviru integralne politike novostvorene drave. Zakonskim rjeenjima drava uspostavlja punu kontrolu nad ovim oblikom svojine. Ve septembra 1919. godine donijeta je privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevini osim BiH. Nadzor nad vakufom preuzelo je Ministarstvo vjera iji je naelnik bio Hasan Rabac i ono je odluivalo i raspolagalo sa vakufskim dobrima. Predvieno je uspostavljanje vakufskih medlisa koji se sastoje od muftije kao predsjednika i etiri muslimanska graana koje imenuje ministar vjera nakon sasluanja predloga okrunog muftije.94 Ovako stanje je ostalo do 31. januara 1931. godine kada je IVZ priznato pravo da samostalno upravlja i raspolae vakufskim dobrima. U vezi poslova oko vakufa nova organizacija je obuhvatala sledee: dematski medlis sa dematskim imamom, sresko vakufsko-mearifsko povjerenitvo na elu sa erijatskim sudijom, Vakufsko-mearifsko vijee u Sarajevu i Skoplju sa svojim odborima.95 Dematski medlis je definisan kao osnovni operativni organ na podruju jednog vakufsko-mearifskog Demata i njegov zadatak je da izvrava odluke starijeg organa i vodi brigu o vakufskim dobrima na podruju demata.Vakufsko imovinske poslove na podruju sreza vri sresko vakufsko-mearifsko vijee koje ima od 5-7 lanova i predsjednika erijatskog sudiju koji vodi kompletnu brigu i vri gazdovanje nad vakufom.
Isto, 35. erbo Rastoder, Vakufi u Crnoj Gori krajem XIX i poetkom XX vijeka, Roajski zbornik, 8, 1998, 34, 94 Isto, 38. 95 Ustav IVZ 1930, Takvim, Sarajevo, 1998.
93 92

180

Islamska zajednica u Pljevljima

Vakufsko-mearifsko vijee koje je za Pljevlja bilo smjeteno u Skoplju vri uredbodavnu i nadzornu ulogu kompletne vakufske imovine. Ustavom IVZ96 Kraljevine koji je donijet 21. oktobra 1936. godine uglavnom su potvrena rjeenja iz prethodnog ustava o pitanjima vakufa. U nastavku vie panje obratiemo pljevaljskim vakufima i njihovoj ulozi izmeu dva svjetska rata. 2.4.2. Vakufsko-mearifska uprava Pljevlja Kao u drugim mjestima tako i u Pljevljima postanak vakufa vezan je za Osmansko osvajanje i uspostavljanje sistema dravne vlasti na osnovama erijata. Dolaskom Osmanlija na podruje zateenih varoi i u drugim mjestima razvijaju se gradovi osmanskog tipa (kasabe). Jedna od institucija koja je najvie doprinijela razvoju grada je vakuf. Osnivanje gradova u osvojenim djelovima bio je rezultat dravne politike, dok se vakufi javljaju kao izvrioci te politike i potreba drutva. Ovo je bilo razumljivo jer je drava morala biti aktivna u formiranju gradova koji su predstavljali ne samo centre organa vlasti i kulturnog ivota ve su i svojom zanatskom privredom predstavljali prave centre ekonomskog razvoja. Nema podataka o tome koji je prvi vakuf u Pljevljima, mada je sigurno da su neke vrste zadubina postojale poetkom XVI vijeka. Ako ne prvi, onda svakako najznaajniji i najbogatiji vakuf u Pljevljima bio je Husein-pain vakuf. Ovaj vakuf je osnovao Husein-paa Boljanji koji je bio sin Bajram-age Boljania, iz sela Boljanjia kod Pljevalja. Bajram-aga je pored Husein-pae imao i sina Sinan-pau Boljania koji je bio zet Mehmed-pae Sokolovia. Mehmed-paa Sokolovi poveo je u Carigrad Husein-pau Boljania i imao je znatnog uticaja na njegov odgoj i odnos prema zaviaju.97 Tamo mu je Mehmed-paa Sokolovi bio duhovni voa i pomagao mu da stekne ime i slavu. Husein-paa je bio: Bosanski, Hercegovaki, Misirski (Egipat), sandak-beg, kao i vezir Bagdada. Ostavio je mnoge zadubine ne samo u Pljevljima. Vakufnama Huseinpainog vakufa nije sauvana mada se zna da je Husein-paa Boljanji dao novac za izgradnju damije koja je biser islamske kulture na Balkanu kao i za izgradnju adrvana sa vodoskokom, bazenom i esmama, sahat-kulu, karavan saraj sa imaretom (besplatnom kuhinjom), bezistan (bazar) koji je u to vrijeme bio najsavremenijii objekat trgovinske i zanatske djelatnosti
96 97

Ustav IVZ 1936, Takvim, Sarajevo, 1998. Uzeir Beovi, Pljevlja tragom vremena, Pljevlja, 1996, 21. 181

Adnan Preki

kakvi su graeni samo u najistaknutijim i najznaajnijim varoima.98 Neke svoje posjede Husein-Paa Boljanji zavjetao je kako bi se od tih prihoda izdravali slubenici i vrila popravka vakufa. Pljevaljski vakufi su se zadrali sve do poslije Drugog svjetskog rata. Tada je drava poela da tretira vakufe kao privatno vlasnitvo i na taj nain dovela do njegovog nestanka. Za vrijeme Turske vladavine vakufske uprave su posuivale novac sa 9% kamate a sve priznanice na taj novac su vrjednovane zlatom. Pljevaljski vakufi su poslije Balkanskih i Prvog svjetskog rata ostali bez znaajnog dijela novca jer je veliki dio dunika osiromaio i na taj nain nije se mogao namiriti dug. Drugi dio dunika se iselio, a itava vakufska arhiva stradala u ratovima.99 U periodu izmeu dva svjetska rata vakufi iako osiromaeni imali su veliku ulogu naroito u vjerskom i privrednom ivotu. Sredinom tridesetih godina XX vijeka u Pljevljima se nalazilo jedanaest vakufa i to: Husein-paa, Hadi Hasan, Hadi Zekerija, Rizvanija, Odobaa, Sulus, Jusuf-Kadi ("Bubica", prim.aut.), Misir-Ahmed-Beg (Musluk), utkovac, Hamdija i Medresa.100 Da bi to bolje shvatili znaaj i ulogu ovih vakufa daemo spisak imovine svih ovih vakufa kao i prihode i dunike svih vakufa o kojima posjedujemo podatke. Husein-pain je bio najvei i najbogatiji vakuf. Za to bolji uvid u imovinu sa kojom je raspolagao ovaj vakuf koristili smo zavrni raun iz 1931/32. godine101 i 1933/34,102 budet za 1941/42.103 Ovo zbog toga to se neki objekti u vlasnitvu vakufa nisu izdavali svake godine kao i zato jer je neke od placeva vakuf prodavao, sve ovo u cilju to objektivnije slike o imovini vakufa. Po ovome vakuf Husein-paa je raspolagao sa: jednom damijom, grobljem, adrvanom, sahat-kulom, turbetom, mektebom, javnim kupatiIsto, 21. erbo Rastoder, Vakufi u CG krajem XIX i prvoj polovini XX vijeka, Roajski zbornik, 8, 1998, 58. 100 Isto, 60. 101 Zavrni raun vakufa Husein-paa 1931/32, 24. septembar 1932. Dravni arhiv Crne Gore, Mikrofilmovani fond, Sresko vakufsko-mearifsko povjerenitvo Pljevlja, 1931-40 godine. Mikrofilm 1. 102 Zavrni raun vakufa Husein-paa 1933/34, 2. septembar 1936. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 4. 103 Budet vakufa Husein-paa 1941, 26. januar 1941. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 4.
99 98

182

Islamska zajednica u Pljevljima

lom, sa 34 duana, dvije kafane, sedam magaza, pet berbernica, dva hana, dvije sobe, milet batom,104 ainicom, dva placa, dvije bae, dvije kue, pet njiva, osam itluka. Prije nego to kaemo neto vie o poslovima Husein-painog vakufa moramo ukazati na jednu pojavu koja je bila hronian uzrok siromaenja vakufa. Naime, prilikom sklapanja ugovora o korienju vakufskih objekata pravio se ugovor o zakupnini ali se esto dogaalo da korisnik ne isplati cijelu sumu ve ostane duan. Taj dug se prenosio u narednu godinu i zvao se bekaja.105 Dunici su upisivani u posebne knjige a iznos bekaja se nalazio i u zavrnom raunu, taj dug se svake godine poveavao i poslije godinu dana prelazio u glavnicu. Zavrni raun vakufa Husein-paa za 1931/32.106 bio je za period od 15 mjeseci i to od 1.1.1931. godine do 31.3.1932. godine, sastavio ga je ehagi Mahmut, blagajnik, na zahtjev erijatskog suda eerkadi Sejfa u Pljevljima 24. septembra 1932. godine. Od izdavanja vakufske imovine dobijeno je 120 678 dinara i 34 pare u gotovom, 54 556 dinara u bekajama i 212 195 dinara u glavnicama. Izdaci po tom raunu iznosili su 118 216 dinara u gotovom i 3 535 dinara u bekajama. to se tie izdataka oni se odnose na platu imamu (Beiru Muloviu) 6 000 dinara, prvom mujezinu takoe 6 000 dinara, plate za jo deset ljudi koji su opsluivali vakuf, porez dravi, takse, opravke imovine, osiguranje, uenje dova, nagrade advokatima itd. Viak koji je vakuf ostvario u iznosu od 65 dinara uplaen je na ekovni raun vakufske direkcije u Skoplju. Zavrni raun za 1933/34.107 imao je prihod 61 240 dinara u gotovom, 90 177 dinara u bekajama i 248 347 dinara u glavnicama. Rashod po ovom zavrnom raunu je iznosio 61 220 dinara u gotovom, 3 606 dinara u bekijama i 134 dinara u glavnicama. Viak od 20 dinara je uplaen Vakufsko-mearifskoj direkciji u Skoplju. Budetom vakufa za 1941/42.108 predviao je prihod od 90 182 dinara, isto toliko je iznosio i rashod.
104

Narodna bata, milet NAROD, Bogoljub Klaji, Veliki rjenik stranih rijei,

1966.

BEKAJA (tur) bekijje, bakije Ostatak, Preostatak, Zaostatak od plaanja. Zavrni raun vakufa Husein-paa 1931/32, 24. septembar 1932. DACG, MKFF,Sresko vak, MKF 1. 107 Zavrni raun vakufa Husein-paa 1933/34, 2. septembar 1936. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 4. 108 Budet vakufa Husein-paa 1941, 26. januar 1941. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 4.
106

105

183

Adnan Preki

Da bi to potpunije objavili prihode vakufa u nastavku dajemo tabelu u kojoj se nalazi spisak objekata koje vakuf posjeduje i izdaje, adrese tih objekata nekad i sad, njihove zakupce i cijenu zakupa po godinama.
Adresa Nekad i sad Imena zakupaca Prihod po Zav. Ra. 1931\32 Prihod po Zav. Ra. 1932\33 Prihod po Budzetu 1941\42

1.Damija Kralja Petra bb 2.Nunici \\ 3.Turbe \\ 4. Groblje Vilsonova bb 5.ardrvan \\ 6.Sahat \\ kula 7.Duan Kralja Petra Hrastovina 39 Dervi, Zukovi Muo, Mutievi Dano 8.Kafana \\ 45 Hasan Bajrovi, Tomo Preradovi 9.Duan \\ 47 Hadali Ethem, Radovi Jelena 10.Duan \\ 47 Ato Mulovi, Alefendi Sado, Hafizagi Kasim abani Muo 11.Duan \\ 49 12 Duan \\ 51 Utovi Tufik, Mulovi Alija 13 \\ 53 Kurbegovi Magaza Ramiz, Bajeti Diko
184

\ \ \ \ \ \

\ \ \ \ \ \

\ \ \

\ \ 800 730

1 700

11 400 4 200

7 200 2 400

3 600 1 810

4 200

2 400

1 810

4 200 4 800 7 000

2 400 2 400 3 000

1 820 1 810 2 166

Islamska zajednica u Pljevljima

14 Berbernica 15 Duan

\\ 70 \\ 72

Brkovi Abid
ulovi Arif, Ljuca Smajo, Bajrovi Muharem, Abdievi Adem Arif ulovi, Kuluglija Suljo Halim Debhani, Zuludi erif, Hodi Mahmut, Stameni Diko Keevi Fehim, Abdievi aban Kadrija Sokolovi Kadro Kadribai, Muharem Kadribai, auevi Raid Nazif Lukovac Hodzi Mahmut, Hodi Osman, Pavievi Novica

2 400 1 200

1 300 800

960 420

16 Duan 17 Menzili Han

\\ 74 \\ 76

4 000 7000

2 400 2 400

1 460 1 550

18 Duan 19 Duan 20 Dva Duana

\\ 78 \\ 78 \\ 80

4 000

2 400

840 720

4 000

2 400

1 460

21 Duan 22 Kolubara Han sa dva Duana 23 Karavan saraj sa dva Duana

\\ 129 \\ 128

910 18 000

600 6 000

505 3 600

\\ 152

Duran Pobri, Strui Ragib, Strui Halil

5 500

3 600

1 942

185

Adnan Preki

24 Duan

\\ 134

25 Duan

\\ 156

26 Duan

\\ 159

27 Duan 28 Duan 29 Magaza

\\ 230 \\ 46

30 Magaza 31 Jedna prostorija 32 Magaza 33 Magaza


186

Osmana ikia 2 (danas je to ulica 4 sandake brigade) \ 4 Kadribai Kadrija, Gomilanovi Ignjat itaonica Orlovica 3 mjesnog (danas je to odbora Grmeka GAJRETA ulica) \ 2 Alija auevi, Ananije Baji 4 Sait Suruluz

Hasan Pobri, Selmanovi Osman, Mujo Hadihasanovi Hakija Sarvan, Pjalovi Mehmed, Hodi Raid azim Muovi, Selmanovi Faik, Bokovi Sait Vehbija Katana Srbotina Ahmed, Baji Duan Sait Suruliz, Selim Redovi

2 00

1 800

1 290

1 200

1 067

1 090

1 200

1 200

1 420

2 000 600 720

2 000 \ 500

1 800 \ 840

720

480

640

1 333

1 800

1 850

2 000 \

1 500 \

1 320 1 320

Islamska zajednica u Pljevljima

34 Jedno odeljenje na gornjem spratu 35 Magaza 36 Magaza

bb.

Slui kao kancelarija povjerenstvu Nazif Talovi, Baji Ananije Ahmet auevi, Abdievi erif Avdo Kaar, Abdievi erif Redo Bajramovi, Pajevi efkija Abdievi Ahmet amil Petinac, Mahmutovi Omer
Sulejmanovi Safet, Lazarevi Fima, Bokovi Zaim Hadihasanovi Mujo, ulovi Sulejman

5 7

1 500 2 000 1 500

1 200

1 320 1 560

37 Duan Mesarska 1 (danas je to Grmeka ulica) 38 Duan 3

1 200

420

1 500

420

39 Duan 40 Duan 41 Kafana 42 Berbernica

5 7 9 11

1 500

1 200 1 200

360 420 \ 120

\ 2 412

\ 1 200

43 Duan

15

360

800

44 Duan 45 Duan

17 13

\ \

\ \

\ \

187

Adnan Preki

46 Duan 47 Duan

2 4

48 Duan 49 Duan 50 Duan 51 Hamam plac 52 Duan 53 Duan 54 Duan 55 Asinica

6 8 10 bb 19 21 23 Vilsonova 5 (danas to je ulica Vuka Kneevia) 7 9 11 bb


Kosovska 2 (danas je to ulica Save Kovacevica)

Hadihasanovi Mujo, Ato Mulovi ulovi Sulejman, kao i magaza povjerenstvu Faik Selmanovi Talovi Arif Slui kao magaza povjerenstvu Alija Kurtovi \ Aganovi Sulejman engi Mehmed Mele Bambur, Lalovi Jusuf, Jabuar Maan Jusuf orbo Suljo Pjevovi Hrastovina Dervi
Hadovi Hasan, Debhani Halim, Rustemagi Mustafa

2 000 2 000

1 200 \

360 600

1 200 1 500 \ \ 300 1 200 \ 1 800

\ \ \ \ \ \ 240 2 000

360 360 240 610 \ \ \ 2 050

56 Berbernica 57 Berbernica 58 Berbernica 59 Mekteb 60 Milet Bata

1 000 1 000 1 000 \ 4 000

1 000 1 000 1 000 \ 2 400

1 020 1 020 1 020 \ 1 600

188

Islamska zajednica u Pljevljima

61 Bata 62 Bata 63 Kua

Kumanovska (danas je to Sarajevska) Stevana Samardia Ustanika (danas-Mie Cvetkovia) Hajduk Veljka (danasNarodne Revolucije)

Torlah Halil Drago Obradovi Jovi Ivan, Rakoevi Maan Andrija Markovi

\ 110 3 000

100 110 2 400

100 80 1 800

64 Kua

\ (ova kua
je podignuta na mjestu nekadanje damije Odbai prim. aut.)

4 200

65 Njiva Biserka Pljevaljsko polje 66 Njiva u mileevskom srezu 67 Plac 68 Zemljite u Kruevu i njiva u Brvenici 69 Njiva podvoda Grevo 70 Njiva i livada u Durtoviima

300

250

1 000

Gornjotabhane

\ \

\ \

67

\ \

\ \

189

Adnan Preki

71 itluk Otilovii i Hoevina 72 itluk u Pljevaljskom srezu

\ \

\ \

to se tie vakufskih rashoda njih moemo gledati na sljedei nain: to su uglavnom opravke vakufske imovine, takse, porezi i plate onima koji su se starali o samom vakufu. U sluaju Husein-painog vakufa to su bili blagajnik Hafiz-Mahmut ehagi, Dabija109- Ibrahim eerkadi, nadzornik vodovoda i edrvana Zejnil Mri, nadzornik sata Dervi Sarvan, imam i hatib damije Beir Mulovi, mujezin Jusuf Sadovi, drugi mujezin Hasan Brahi, fenjera Hadovi Bahto, deverhandija110 Mulovi Hakiji, itd. Iz izloenog se donekle moe shvatiti i razumjeti problem siromaenja vakufa i njihova tea situacija iz godine u godinu. Zavrni raun iz 1931/32. godine naplatio je preko 120 000 dinara u gotovom, to je gotovo duplo vie nego za dvije godine kasnije kada je naplaeno oko 60 000 dinara. ak i kada se pogleda budet vakufa za 1941/42. godinu i projektovana cifra od 90 000 dinara sa sigurnou se moe tvrditi da ona ne bi bila naplaena zbog stalnog sniavanja cijena kirije, ak i u toku zakupa. Nasuprot smanjenju priliva sredstava u kasu vakufa broj dunika je stalno rastao to se najbolje vidi po "iskazu bekaja" po kojem je 1931/32.111 bilo ukupno 79 dunika koji su dugovali 18 890 dinara, 1931/32. zaduili su se jo 35 666 dinara a vratili samo 3 535 dinara, tako da je ukupan dug vakufa Husein-paa iznosio 51 021 dinar. Jo jedan je problem direktno vodio siromaenju vakufa, a to su bile cijene kirija koje su konstantno padale, to se najbolje vidi iz prethodne tabele.

Budet vakufa Husein-paa 1941, 26. januar 1941. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 4. 110 Isto, 111 Iskaz bekaja vakufa Husein-pae koncem 1931/32, 15. avgust 1932. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 190

109

Islamska zajednica u Pljevljima

Vakuf Sulus je posjedovao: dva mekteba, dva groblja, dva duana, dvije magaze, jednu kafu, dvije sobe, kuu, plac, tri bate, njivu i itluk.112 Zavrni raun vakufa Sulus za 1931/32.113 godine imao je prihod od 97 364 dinara u gotovom, 233 dinara u bekajama i 269 959 dinara u glavnicama i rashod od 97 364 dinara. Budetom za 1932/33. godinu114 vakuf je predviao prihod i rashod od 26 771 dinara. U sljedeoj tabeli daemo prihod vakufa Sulus.
adresa 1Magaza sa dvije sobe 2 Duan 3 Duan 4 Magaza 5 Kafa 6 Kua 7 Bata Kralja Petra 79 139 175 Orlovia 11 Vilsonova 2 Sulejman Paina 3 (danas-3. sandaka) Drinska bb (danas-Ive Lole Ribara) Ibarska bb (danas-Osloboenja) Avda Karabegovia bb Obilia (danas Marka Miljanova) ime zakupca Stameni Diko Bai Duan Bahor Mahmut, Musli Amir Hadimujovi Osman Lalovi Jusuf Jankovi Mele Hodi Raid, Suruluz Ahmet prihod po prihod po zav ra. budetu 1931\32 1932\33 7 500 7 500 \ 1 600 1 000 1 850 3 000 170 3 00 1 600 1 000 1 500 3 000 170

8 Bata 9 Mekteb 10 Groblje

\ \ \

\ \ 5 000 Prihod od prodate trave

100 \ 5 000

Zavrni raun Sulus vakufa 1931/32, 31. decembar 1931. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 4. 113 Isto, 114 Budet vakufa Sulus 1931/32, 24. septembar 1932. DACG, MKKF, Sresko vak, MKF 1. 191

112

Adnan Preki

11 Groblje 12 Mekteb Rizvanija 13 Njiva zvana Cvrkot, Kaluii 14 itluk u Potpeu 15 Plac i bata u evarima

Zlatiborska Sinelia (danas-Vuedolska)

\ \ Preradovi Todo \ \

400 \ \

\ \ \

\ \

\ \

Pored optih rashoda dio od sredstava vakufa iao je i za plate: blagajnika ehagi Mahmuta, sluitelja eerkadi Tufika, mujezina Bekta Osmana, imama Gri Beira, mualima Mulovi Hakije i Vajzovi Omera. I Sulus vakuf je imao svojih dunika. Godine 1931 dvadesetjednog dunika sa dugom od 2 433 dinara bekaja i 261 549 dinara duga u glavnicama.115 Vakuf Medresa je posjedovao: jednu zgradu, plac, duan, kafu, batu, njivu i etiri itluka. Prihod vakufa iznosio je 18 519 dinara u gotovini, 1 882 dinara u bekajama i 60 763 dinara u glavnicama.116 Medresa Adresa Ime zakupca Budet 1932\33. \ \ Zavrni raun 1931\32. \ \

1. Zgrada medresa 2. Plac

Hajduk Veljka 3 Hajduk Veljka 3

Za usluge muftijstva i konvikt Za usluge muftijstva i konvikt

Iskaz bekaja vakufa Sulus koncem 1931/32, 27.avgust 1932. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 116 Zavrni raun vakufa Medrese 1931/32, 13. septembar 1932. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 192

115

Islamska zajednica u Pljevljima

3. Ducan 4. Kafa

Kralja Petra 177 Kralja Petra 179 Sajkovac \

5. Basta 6. Njiva Magod pljevaljsko polje 7. etiri itluka u vrbovu srez pribojski 8. itluk u krcama srez pljevaljski

Tataragi Omer Sucrija Sarvan Musli eo ehovi Bahor Demail Mahmut Relji Jovan Mulovi Ibrahim \

3 700 2 500

4 000 2 700

150 350

310 350

Prihod vakufa Hadi-Hasan je bio 4 278 dinara u gotovini, 1 972117 dinara u bekajama. Ta sredstva je obezbjeivao iz sljedee imovine. adresa 1 Berbernica 2 Duan 3 Duan 4 Pekara
117

imena zakupaca Krajina Sejdo, ivgin Omer Nahodovi Smail Dautovi Demail Tusunovi Ibrahim

Kralja Petra 7 9 11 13

prihod prihod po po bud zav ra. 1932\33 1931\32 800 800 1 800 1 200 1 200 1 500 1 00 1 200

Zavrni raun vakufa Hadi-Hasan 1931/32, 13. septembar 1932. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 193

Adnan Preki

5 Bata 6 Damija Hadi Hasan

Ispred damije Mulovi Beir Hadi Hasan

125

125

Vakuf Rizvanija je imao prihod od 1 700 dinara u gotovom, 833 dinara u bekajama i 1 044 dinara u glavnicama.118 Prihod je ostvarivan na sljedei nain: adresa imena zakupaca \ Vase arapia 4 2 Vajzovi Ibrahim Kotovi Faik prihod po zav. ra. 1931\32 \ 1 200 900 prihod po budetu 1932\33 \ 1 000 900

1 Damija, groblje 2 Kua 3 Pekara

Vakuf Hadi-Zekerija je imao prihod od 300 dinara u gotovom i 19 125 dinara u glavnicama.119 Taj novac je dobijao: adresa imena zakupaca prihod po zav. ra. 1931\32 prihod po budetu 1932\33 300

1Damija, groblje 2 Bata

Cara Lazara (danasVoloina)

olovi Dervi

450

Zavrni budet vakufa Rizvanija 1931/32, 31. decembar 1931. DACG, MKKF, Sresko vak, MKF 4. 119 Budet vakufa Hadi Zekerija 1932/33, 31. decembar 1931. DACG, MKKF, Sresko vak, MKF 4. 194

118

Islamska zajednica u Pljevljima

Vakuf Misri Ahmed beg posjedovao je damiju, groblje i jedan duan. Njegov prihod je bio 408 dinara.120 Vakuf Odobaa je posjedovao damiju. Vakuf Bubica isto samo damiju vakuf utkovac damiju i groblje a vakuf Hamdija damiju sa batom. Ni jedan od ovih zadnjih vakufa nije imao svoje prihode. U predhodnom tekstu smo pokazali imovinu svakog vakufa kao i njihove probleme sa dunicima, a u nastavku emo objasniti nain na koji su vakufi izdavani, objasniti ulogu vakufskih odbora i ukazati na sve probleme vakufa u periodu izmeu dva svjetska rata. Kao to smo ve spomenuli vakufskom imovinom je raspolagala IVZ, a poslove oko izdavanja i brigu o vakufima vodio je vakufski odbor, odnosno sresko vakufsko-mearifsko povjerenitvo iji je predsjednik bio erijatski sudija, a sainjavali su ga jo pet lanova. Izbori za novi vakufski odbor organizovani su u Pljevljima 8.januara 1923. godine poto je prethodni odbor loe gazdovao vakufom. U taj odbor su izabrani: Mustafa ef. Atlagi (trgovac), Ali ef. auevi (trgovac), Mahmut beg Drnda (zemljoradnik) i Smajo Ljuca (trgovac). Izbor ovog odbora potvrdilo je nadleno ministarstvo. Donoenjem ustava IVZ 1930. godine dolo je do stvaranja novog sresko vakufsko-mearifskog povjerenitva koga su inili: Trhulj Beir, Zejnil Mri, Mahmut Manovovi, erif Baevina, Muovi Safet i predsjednik, erijatski sudija Sejfo eerkadi.121 Ustavom IVZ 1936. godine opet je dolo do izbora za ovo povjerenitvo. Izbori su odrani 30. maja 1937. godine, a mi ovdje dajemo spisak kandidata i njihovih zamjenika na ovim izborima: 1) Hadiatlagi Hajrudin trgovac, zamjenik Hadismailovi Muhamed trgovac; 2) engi Uzeir zemljoradnik, zamjenik Kadribai Kadrija trgovac; 3) Selmanovi amil inovnik i njegov zamjenik ehovi Nazif uitelj; 4) engi Suljo zemljoradnik, Durutli Mao zemljoradnik, kao zamjenik; 5) Tahirbegovi Tufik posjednik, zamjenik Krkbeevi Osman kafedija; 6) Bavi Hakija teak, zamjenik Kurtovi air trgovac; 7) Imamovi Huso zemljoradnik, zamjenik Vlahovljak Jusuf teak.122
Zavrni raun vakufa Misri Ahmed-beg 1931/32, 13. septembar 1932. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 121 erbo Rastoder, n.d. 60. 122 Spisak kandidata za izbor lanova Sresko Vakufsko-Mearifskog povjerenitva u Pljevljima, 27. maj 1937. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 3. 195
120

Adnan Preki

Cijeli proces izdavanja vakufske imovine imao je svoju proceduru. Prije svega povjerenitvo je raspisivalo oglas123 o izdavanju, taj oglas je potpisivao predsjednik povjerenitva erijatski sudija. Poto se vakufska imovina izdavala na godinu dana tako je i oglas raspisivan uglavnom krajem kalendarske godine. Oglas se postavljao na vidno mjesto u ariji ili objavljivao narodu putem telala. Poslije toga je slijedila licitacija i u vezi sa njom se pravio protokol124 i zapisnik125 o licitaciji. Licitaciji prisustvuju predsjednik, svi lanovi povjerenitva, kao i eventualni licitanti koji moraju da uloe kauciju od 10% i da snose trokove telala i obavezivanja na potpisani ugovor (ukoliko ne doe do licitacije odbor odlae istu). Poslije toga dolazi do potpisivanja ugovora u kome se nalaze sva prava i obaveze o zakupu, nainu otplate kao i ostali detalji.126 Da bi se vakufski odbor osigurao da e se ugovor potovati zakupac je duan poloiti i jemstvo127 koje slui tome da, ako zakupac ne moe da ispuni obaveze ugovora, to za njega uine njegovi jemci. Kirija se uglavnom isplaivala mjeseno tako to je zakupac preko priznanice128 uplaivao novac vakufskoj upravi, a blagajnik to potvrivao drugom priznanicom.129 Iako je proces izdavanja vakufske imovine teorijski izgledao dosta dobro u praksi je bilo dosta problema. esto se dogaalo da zakupac ne moe da ispuni ugovorene obaveze tako da ni sami vakufi nisu mogli da ostvare svoj budet. Vakufi su svake godine imali sve vei broj dunika koji, ne samo da nisu vraali svoje dugove, ve su ih iz godine u godinu poveavali. Taj dug tzv. bekaja poslije odreenog vremena je prelazila u glavnicu to je takoe bila neka vrsta dugovanja. Vrijednost glavnice se poveavala zbog dugova, ali ne samo zbog toga jer je na glavnicu dolazila neka vrsta kamate tzv. murabeha. Ovo nije bio jedini razlog siromaenja vakufa. Pored dugova vakufi su se suoavali i sa konstantnim opadanjem cijena kirija koje su bile nie iz godine u godinu. Razloge za ovakvo stanje, pored teke ekonomske situacije, treba traiti i u odsustvu bilo kakve industrijske proizvodnje.
123 124

Oglas o izdavanju, 30. novembar, DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. Protokol o licitaciji, 20. novembar 1930. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 125 Zapisnik o licitaciji, 15. decembar 1932. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 126 Ugovor o zakupu, 12. januar 1933. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 127 Jemstvo, 6. decembar 1930. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 128 Priznanica, 30. avgust 1930. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 129 Priznanica 3. avgust 1930. DACG, MKFF, Sresko vak, MKF 1. 196

Islamska zajednica u Pljevljima

Sa ovako tekim problemima vakufi nisu mogli da obavljaju svoju osnovnu funkciju. Nije bilo novca za njihovu popravku i prije poetka Drugog svjetskog rata Pljevaljski vakufi su bili znaajno ruinirani i prije svega siromani. Konaan krah Pljevaljskih vakufa desio se poslije Drugog svjetskog rata kada je drava iskljuila vakufe iz imovine IVZ, pretvorila ih u privatno vlasnitvo i na taj nain pospjeila njihovo konano propadanje. Rezime Period poslije Berlinskog kongresa karakterie postepeno povlaenje Turske carevine sa ovih krajeva, sve vei uticaj Austro-ugarskog carstva kao i Srbije i Crne Gore. Povlaenjem Turske dolo je do stvaranja vakuma u prostoru na kome je ostao veliki broj stanovnika koji su svoju zatitu uvijek traili pod okriljem Osmanske imperije. Period koji je uslijedio poslije ovih dogaaja karakterie iseljavanje muslimanskog stanovnitva. Jedina organizacija koja je okupljala itav islamski svijet bila je Islamska vjerska zajednica, iji je rad veoma znaajan u irem kontekstu, a naroito u Pljevljima. Na prostoru Pljevalja zabiljeeno je prisustvo Ilirske i Rimske kulture. U VI i VII vijeku ove prostore naseljavaju Sloveni i kao vladajui sloj ostali su tu sve do sredine XV vijeka. Tada ovaj prostor pada pod tursku vlast, gdje e i ostati narednih 450 godina. Za vrijeme turske vladavine Pljevlja su doivjela svoj preporod naroito u periodu 1576-1833. godine kada su bila sjedite Hercegovakog Sandaka. Stagnacija Osmanskog carstva poinje u XVIII vijeku, a te promjene nisu zaobile ni Pljevlja. Veliki problem za Osmansko carstvo je bilo i to to su za neposrednog konkurenta imali snanu Austro-ugarsku carevinu. Ona je prema BiH i Sandaku izrazila vrlo jasne pretenzije, a sve to kao polazne osnove za dalju ekspanziju na Balkanu. Ve od Berlinskog kongresa dolazi do povlaenja Turske to je konano kulminiralo njenim potpunim izbacivanjem sa ovih prostora u Balkanskim ratovima. Rad IVZ bio je dosta ogranien spletom raznih dogaaja koji su sputavali da se ova organizacija pretvori u jedan jasno profilisan pokret koji bi u potpunosti mogao zatiti interese bonjakog nacionalnog korpusa. Rad IVZ je regulisan nizom ukaza koje je drava donosila. Ova oblast je specijalno ureena zakonom o IVZ 1930. i 1936. godine. Vjerski i poslovi erijatskog sudstva su dosta dobro ureeni u Pljevljima prije svega zbog izuzet197

Adnan Preki

nih linosti koje su se nalazile na elu muftijstva: Dervia eerkadia i Ajnije ef. Bajraktarevia. Organ koji je odigrao moda i najvaniju ulogu u ivotu islamske zajednice u Pljevljima izmeu dva svjetska rata bili su demati i dematski medlisi. Pored brige o damijama i drugim vjerskim objektima na podruju demata njihova vanost se ogleda i u tome to su na okupu drali jednu zajednicu na odreenom prostoru. U Pljevljima je bilo ukupno devet demata, od ega tri u samom gradu. to se tie vjersko-prosvjetnih pitanja primjeujemo dvije kategorije u kolstvu koje se javljaju izmeu dva svjetska rata, a to su vjersko i dravno kolstvo. Osnovni nedostatak vjerskog kolstva je bila njena ogranienost prije svega u izboru kola a kasnije i uskostrunosti jer su se vjerske kole ograniavale samo na vjerska pitanja tj. stvaranje kadrova za institucije unutar IVZ (imame, mualime, mujezine). S druge strane, dravne kole su omoguavale izuavanje svjetovnih predmeta, kasnije specijalizaciju u odreenim oblastima i na taj nain ukljuivanje u institucije i organe drave. Ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti pomo drave u finansiranju ovih kola koje je sama otvarala. itava ova situacija za sve pripadnike islamske vjeroispovijesti je bila ma sa dvije otrice. Na jednoj strani okretanje vjerskim kolama koje je vodilo uaurenju itave zajednice i ogranienosti znanja i obrazovanja na uskovjerska znanja. Nasuprot tome, dravne kole su bile dobro teritorijalno rasprostranjene, finansijski obezbjeene i pruaju, pored znanja o vjeronauci, svjetovna znanja i kroz njih ukljuivanje u institucije drave. Srpska nacionalna misao je teila da ukljui to vei broj muslimana u svoje kole i na taj nain utie na njihova nacionalna osjeanja. O tome svjedoi i otvaranje velikog broja osnovnih i srednji mjeovitih kola, kao i otvaranje erijatske gimnazije u Sarajevu i velike medrese kralja Aleksandra I u Skoplju. Uticaj na muslimansko stanovnitvo vrio se i preko nastavnih programa za svjetovne i vjerske predmete koje je drava donosila, odnosno odobravala. I pored ovoga kolovanje muslimana u dravnim kolama ne treba nikako osuivati jer je ovo bio jedini nain da se zaustavi nazadovanje i pone sa procesom emancipacije islamskog stanovnitva ovih krajeva. Pitanje vakufa je jedna od najbolnijih tema u organizaciji poslova IVZ. Konstantno siromaenje i propadanje vakufa je proces koji zajednica nije mogla da zaustavi niti da ga sprijei. Propadanje vakufa imalo je nekoliko uzroka. Jedan od njih je konstantno poveavanje broja dunika i zaduenog novca.
198

Islamska zajednica u Pljevljima

Ovo nije bio jedini razlog siromaenja vakufa. Naime, pored dugova vakufi su se suoavali i sa konstantnim opadanjem cijena kirija koje su bile nie iz godine u godinu. Razlog za ovakvo stanje, pored teke ekonomske situacije, treba traiti i u odsustvu bilo kakve industrijske proizvodnje. Sa ovako tekim problemima vakufi nisu mogli da obavljaju svoju osnovnu funkciju. Takoe, nije bilo novca za njihovu popravku i prije poetka Drugog svjetskog rata pljevaljski vakufi su bili znaajno ruinirani, prije svega siromani. Konaan krah pljevaljskih vakufa desio se poslije Drugog svjetskog rata kada je drava iskljuila vakufe iz imovine IVZ, pretvorila ih u privatno vlasnitvo i na taj nain pospjeila njihovo konano propadanje. Sve naprijed navedeno ukazuje na teak poloaj IVZ izmeu dva svjetska rata, ali i njenu veliku ulogu u ouvanju vjerskog i nacionalnog identiteta .

199

Redep KRIJELJ SANDAKI BONJACI U MAKEDONIJI (1918-1945)1 Abstract: U originalnom naunom radu Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945), autor razmatra jedno vrlo vano tematsko podruje koje obuhvata znaajnu etapu naseljavanja i egzistencije brojnih porodica sandakih Bonjaka. Nakon dramatinih dogaaja koji su vidno uzdrmali balkansku politiku scenu i niza krvavih ratnih sukoba, u stanju siromatva i bijede, beznaa i neposredne ivotne opasnosti, mnoge su porodice traile izlaz u kontinuiranom odlasku prema Istoku. U traganju za opstankom, dio sandakih Bonjaka nakon konstituisanja Kraljevine SHS (1918), etapno sa svojim porodicama pristie u Makedoniju. Najvie je onih koji smjetaj nalaze u Skoplju i koji se uglavnom razmjetaju po razvijenijim naseljima (mahalama). Ne treba zaboraviti da u ovoj etapi Bonjaci vode zapaenu drutvanu ulogu u javnom, privrednom i kulturnom ivotu. Osim uvene novoosnovane Velike Medrese "Kralj Aleksandar I" (1924/25) u kojoj su se kolovala znaajna imena bonjake nacionalne kulture, u Makedoniji djeluju i vane kulturne institucije i sportska udruenja. Znaajno je naglasiti da je rije o razdoblju u kome se pokree i nekoliko informativnih medija na bonjakom jeziku: Hak, Sadai milet ( Glas naroda), Doru yol ( Pravi put), Na dom i Muslimanska sloga. Ratne 1941. godine dolo je do prisilnog raseljavanja, gotovo u svim pravcima. Svretkom ratnih sukoba (1944/45) vraa se samo neznatan broj Bonjaka. Kljune rijei: Makedonija, Sandak, Bonjaci, Skoplje, seobe, muhadiri, Bonjaka mahala, Velika Medresa ...

Na osnovu neobjavljenih i originalnih dokumenata. 201

Redep krijelj

*** Rastrgnuta izmeu aspiracija sa Zapada radi ostvarivanja hegemonistikog plana Drang nach dem Osten i vjekovnih tenji susjeda za otimanjem njene teritorije, Makedonija je na poetku XX-og stoljea predstavljala Gordijev vor, decenijama ekajui rasplet meunarodnih antagonizama i uspostavljanje adekvatnog nacionalnog, politikog i dravno-pravnog statusa. Ipak, za vrlo oslabljenu i politikim potresima uznemirenu osmansku upravu imala je veoma vanu geo-politiku poziciju.2 U vrlo slinoj situaciji nalazila se i cjelokupna teritorija Sandaka koja je do balkanskih ratova bila pod osmanskom upravom, a nakon toga izloena apetitima i podjeli izmeu dviju kraljevina (Srbije i Crne Gore), tako da je u toku Prvog svjetskog rata (1914-1918) uslijedila njena teritorijalna okupacija i austro-ugarska vojna uprava. Austrougarskom okupacijom, ali i ranije "pred muslimanski narod postavljeno je pitanje duhovnog i fizikog prestrojavanja i pitanje otpora hrvatskim i srpskim mladim nacionalnim aspiracijama na Bosnu i Hercegovinu iskazanim silnom kampanjom za nacionaliziranje Bonjaka u svim oblicima...kao tvrdokorni balkanski endem."3 Deavanja na Balkanu, ukljuujui aneksiju Bosne i Hercegovine, balkanski ratovi i niz meunarodnih zbivanja, dovode bonjako stanovnitvo pred nova iskuenja, neprilike i opasnosti. naroito u oblasti Novopazarskog sandaka. Nakon pretrpljenih poraza od balkanskih saveznikih vojski Otomanska Drava gubi uticaj nad svojim brojnim teritotijalnim vladavinama. Srpsko-crnogorske jedinice zaposjedaju Novopazarski sandak, Kosovo i Vardarsku Makedoniju. Krvavi balkanski ratovi uvlae u niim zasluene patnje brojne pripadnike bonjakog stanovnitva, gotovo iz svih krajeva, osobito iz regije Novopazarskog sandaka, u redovima svih zaraenih vojski. Nisu rijetki sluajevi da su i roena braa ratovala jedan protiv drugoga4, to se mobilizacijom, u razliitim vojskama okupiranom Sandaku, moglo oekivati i dogoditi. Dio te drame prenosi i dopisnik zagrebake "Slobodne rijei":
OSMANLI (Toplum), c. 4, Yeni Trkiye Yaynlar Ankara 1999, 615. Rjenik bosanskoga jezika (Uvod Alije Isakovia), Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995, XXV. 4 Vidjeti poznati makedonski roman sa slinom tematikom: , , 1968.
3 2

202

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

"Klanje na Bregalnici strano optuuje nesposobnost buroazije i njen zlikovski militarizam. I s jedne i s druge strane Bregalnice puteni su glasovi da je rat neizbjeiv. Vojne su komande bugarske i srpske upravo na bestidni nain nauckale jednokrvnu brau jedne na druge ... itava brda veli bila su, kao prolivena karminom, ovjek je mogao vidjeti sijaset gomila sa 30, 50 do sto mrtvih. Bregalnica nije rezultat narodne volje, ve jedino rezultat zloinakog nadmetanja srpskog i bugarskog vlasnikog svijeta oko prevlasti na Balkanu."5 Ukratko, itavo poluostrvo je bilo bez imalo meunarodne stabilnosti. Iako je muslimansko stanovnitvo nastale promjene doivljavalo kao okupaciju, uslijedio je samo djelimian otpor, jer su se, za razliku od vrlo agresivnog djelovanja crnogorskih jedinica srpske formacije ponaale znatno korektnije. Dugo e biti upamena zvjerstva i zloini crnogorskih jedinica nad nedunim civilima, enama i djecom u Bijelom Polju, Sjenici i na Peteri, praeni brutalnim ubistvima, pljakama i paljevinom siromanih sandakih sela. Nita manje okrutnosti nije bilo i u plavsko-gusinjskoj regiji, gdje su primjenjene razliite mjere brutalnosti i nasilja. U sprovedenoj akciji pod rukovodstvom zloglasnog crnogorskog brigadira Avra Cemovia i "svjetenika" ora arenca, dolo je do nasilnih mjera pokrtavanja vie od 12000 Bonjaka, uz uobiajeni scenario svireposti i nasilja nad enama i nejai. Uprkos pokidanim i izgubljenim vezama sa Osmanlijskom Dravom, veliki broj sandakih mladia se razliitim putevima mobilizacije ukljuuje u osmanske jedinice i uestvuje u brojnim ratnim operacijama. Dobrovoljaki odredi urumlija ("Galijana")6 iz Sandaka prikupljenih na inicijativu Riza-bega Muratbegovia iz Novog Pazara i Ahmed-age Hamzagia iz Tutina odlazi 1916. i 1917. na frontove na Galiciju, Galipolje i druga ratita. Mnogi se nikada nisu vratili u zaviaj, bilo da su stradali ili ivot nastavili na anadolskim i bliskoistonim prostranstvima. O tekom i neizvjesnom povratku u Sandak svjedoio je u svojoj besjedi Dulje (Ibrahima) Muratovi iz s. Rakovia na Peteri: "Kao urumlije stigli smo do Halepa u Siriji. itavu godinu smo tamo proveli. Ne sjeam se ni dali se naoblailo, a kamo li da je pala kap kie. Teko smo se privikavali po takvom terenu, a glad, umor i bolesti su
Slobodna rije, br.80, Zagreb, 8. IV. 1914. godine, Nadimak koji su dobili zbog ratita na Galiciji gdje su u sklopu austro-ugarskih jedinica u okviru XIV korpusa osmanskih jedinica bili na ratitu na Galiciji (Poljska) protiv ruskih jedinica.
6 5

203

Redep krijelj

svakoga dana odnosili ivote. Kada je dolo vrijeme povratku kui nismo imali drugog odijela sem vojnikog. Bili smo suoeni sa opasnosu bezbjednog povratka jer nismo znali ni put za povratak. Odluili smo da zbog sparnog vremena i opasnosti te 1919. godine putujemo nou, a danju smo se krili i spavali po mumuruzima. Najzad smo stigli u grad tip u jednu begovsku kuu. Bili smo prihvaeni lijepo jer smo bili u turskoj uniformi. Meni je nakon nekoliko provedenih nedjelja beg ponudio da ostanem i oenim njegovu ki jedinicu. elja za Peterom i mojim Rakoviem na padinama Mauredine je bila jaa."7 Ovakav slijed dogaaja uzrokovan ratnim strahotama i vrlo nestabilnim politikim prilikama sandake Bonjake dovodi u nepodnoljiv ekonomski, politiki i drutveni poloaj. Oajni ivotni uslovi, komitski pokret, hajduija, razbojnitvo i kaatvo, samo su mali dio vrlo nagomilanih ivotnih opasnosti i naraslih antagonizma, to su iz dana u dan dodatno komplikovali i zaotravali i onako ozbiljnu situaciju. Porast zategnutosti odnosa i svu ozbiljnost situacije u kojoj se narod nalazio prenosi skopski list "Hak" u broju od 3. septembra 1921. godine: "Zaista je stanje ne samo u Sandaku nego i u celoj Junoj Srbiji oajno, te kad bi bilo smelosti i razumevanja kod Skuptine i narodnih poslanika sadanji ministar g. Pribievi stavljen bi bio pod sud za zlo stanje koje tamo vlada, jer to je njegovo delo. Dve godine je kako taj gospodin vrlja po tom ministarstvu, a tri godine su kako njegovi prijatelji i on are i pale u Ministarstvu Unutranjih Dela, da nam na kraju krajeva pripreme jednu neuvenu blamau imaju celu policiju, andarmeriju, vojsku, zakon o zatiti drave, interniranja i sve to im treba, pa su se ipak pustili pod skut Koste Peanca, da ih on titi. Moe li biti veeg bankrotstva, i vee sramote od ove, koju nam je primenio g. Pribievi. Drugovi Kostini ne idu u umu da se bore sa odmetnicima nego po arijskim epencima trae "na zajam" pare, rekviriraju stoku, kola, odvode enske i to sve na oigled Pribievieve policije i onda se, naravna stvar mora stvoriti lom, kakav je sada u Sandaku ... Javna bezbednost u okrugu rakom, koja je stalno rava, ne popravlja se, nego pogorava." 8
Prema kazivanju aza Muratovia (1890-1990) koji mu je bio amidi. Dulje je umro 1974. u 110 godini. Zadnje godine ivota proveo je kod keri jedinice Elmaze Cakovi u s. Delimee (Tutin). 8 Tekst koji je Hak prenio iz 228. broja lista Balkan pod naslovom Ko je kriv. (Vidjeti naslov: , , . II, . 4 -218, , 3. 1921. 1. 204
7

Redep krijelj

Na pomolu su bili novi planovi o seobama, kao neizbjenom koraku, kome se pribjegavalo samo u stanju krajnje nunosti i bezizlaza. To je bio proces poznat i zapoet mnogo ranije (1878), koji se odvijao etapno, uglavnom sa istim-bonjakim protagonistima, sve u zavisnosti od nastalih okolnosti i permanentne opasnosti koja se nadvijala nad cjelokupnom regijom. U nizu pokuaja za eventualnu rekonstrukciju Osmanske Drave, ulau se napori za naseljavanje njene teritorije muhadirima, naroito na rubnim dijelovima s time to se u nekoliko etapa nastanjuje i veliki broj bonjakog stanovnitva.9 U takvim okolnostima Makedonija je bila najblia i najbezbjednija destinacija iz koje se moglo vrlo jednostavno preusmjeriti u pravcu Istoka, to su mnogi Bonjaci tijekom XX. vijeka uglavnom inili. Makedonija i Bonjaci Nastanak i ureenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (19181929) nee bitnije promijeniti poloaj stanovnika Sandaka, pa e kao rezultat takve politike doi do ponovnih seoba stanovnitva. Prisjeajui se vremena nastanka Kraljevine SHS, slavni vajar, Ivan Metrovi je u svojim memoarskim biljekama zabiljeio rijei upozorenja i prijetnje poznatog srpskog radikalskog politiara Stojana Protia: Kad-tad emo prei Drinu ... Mi emo dati Turcima 24 sata. Makar i 48 sati vremena da se vrate u pradedovsku veru. A to ne bude htelo posei, kao to smo svojevremeno uradili u Srbiji...10 Meutim, muslimansko stanovnitvo je i u novoj Kraljevini preduzimalo mjere za ozbiljniju konsolidaciju i nacionalnu afirmaciju. Ti napori rezultiraju sazivanjem poznatog Treeg kongresa muslimana June Srbije, koji je, prema pisanju Glie Elezovia, odran u Skoplju od 18-23 decembra 1919 godine.11
(19121913) , , 2000, 67. 10 Vrlo je poznato da je pod Turcima radikalski poslanik S. Proti podrazumijevao svo islamsko-muslimansko stanovnitvo u Kraljevini SHS, a svakako i Bonjake. (Vidjeti: I. Metrovi, Uspomene na politike ljude i dogaaje, Buenos Aires, 1961., takoe: F. Salihovi, Metrovi i Muslimani, Hrvatska drava, br. XI, Berlin Mnchen, 1964.20-41.) 11 . ., , , . I, .4, , 01.05. 1922, 154-155. 206
9

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Sl. 3. Na Treem kongresu Muslimana June Srbije, Aif-aga Hadiahmetovi je bio predstavnik delegacije Novog Pazara Sazvan je na inicijativu Mithada Hodia, pravnika i ekonomiste iz Godijeva kod Bijelog Polja, koji je istovremeno izvrio i pripreme za njegovo odravanje. Kao intelektualac najvieg ranga obrazovanje je stekao u Istanbulu. Bio je delegat Bonjaka iz Bijelog Polja, a zajedno sa Ferhat-beg Dragom zastupao je i delegaciju Roaja.12 Kao vrstan poznavalac politi-

Zbog uea na Kongresu u Skoplju, Mithad Hodi bio je u rodnom kraju progonjen i osuivan. Razoaran vratio se u Skoplje kod svoje porodice. (Opirnije: 207

12

Redep krijelj

kih prilika, Mithad Hodi nije gubio ambicije za svoju politiku aktivnost, tako da je ve 1. novembra sledee 1920. godine, odlukom Suda Optine u Skoplju bio uneen u spiskove za izbor narodnih poslanika.13 Ostao je da ivi u Makedoniji, radei do kraja ivota na dunosti kolskog inspektora u Vardarskoj banovini, dok je njegova supruga Lutvija bila penzionisana kao uiteljica.14 Delegaciju Novog Pazara je na Kongresu predstavljao Aifaga Hadiahmetovi, nekadanji svrenik osmanske vojne gimnazije u Manastiru (Bitola), imuni intelektualac i vrlo uvaena linost u svojoj sredini. Na Kongresu koji je bio odran u prostorijama organizacije Demijet, bila su razmatrana najaktuelnija pitanja vezana za poloaj Bonjaka u novoj dravi. Osim pitanja programsko-koncepcijske prirode razmatrano je nacionalno i pitanje muhadira, kao i uslova za njihov ponovni povratak u zaviaj, ime je zahtijevano vraanje zemljinjih posjeda, koje su zbog ratne situacije morali da napuste.15 iroka i brza akcija srpske kolonizacije u vardarskom dijelu Makedonije bila je realizirana i sprovoena na raun i direktnu tetu seoskog stanovnitva koje je "iz dna due mrzelo srpskog kolonistu"16. Zanimljiv je napis koji donosi hrvatski list Slobodni dom u kome se kae da: Vlasti u Makedoniji se ne bave izgradnjom mostova, puteva, eleznica, kola, ve su razvili djelatnost u drugom pravcu. Samo 1921. godine, sruili su 50 damija, 110 vodenica i 6.334 kue, a istovremeno su andarmi pobili 742 lica. U ime kulture Srpsko Praviteljstvo je sruilo 132 sela, a 55.068 dua otjerala u brda.17

M., - -, , . 3-4, 1988, 64-66.) 13 : O -C (1918-1941), . 6. 1. 4. 290 / 606. (U daljem tekstu: ...) 14 Imali su troje djece. Najstariji sin Sabahudin bio je umjetnik i prije Drugog svjetskog rata kao pariki akademski slikar radio je karikature za beogradski "Oiani je". Slikar je i njegov drugi sin Sabih. Ki Melaheta je roena u Skoplju, a umrla u Beogradu 1971. u 56. godini. Radila je konzularne poslove u Ankari i Parizu. (Prema: . , - ...72. 15 Ibidem, 192. 16 , (1913-1995), , , 2000, 52. 17 "Slobodni dom", Zagreb br.17, Zagreb, 17. 05. 1922. 208

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Makedoniju su mnogi vidjeli kao obeanu zemlju18 u kojoj su se smjetali porodino, naroito u Skoplju, koje je doivljavalo neto znaajniji privredni i kulturno-prosvjetni napredak. Nakon dugih planova i diskusija u Skoplju je 1920. godine otvoren Filozofski fakultet koji je ulazio u sastav Beogradskog Univerziteta, zatim Muzej June Srbije, Tropski Institut, Narodno Pozorite, Skopsko Nauno Drutvo i druga udruenja. U studiji V. Radovanovia Skoplje stoji podatak, da je grad na poetku 1921. godine imao 8.525 kua sa 41.066 stanovnika.19 Neto kasnije u izvjetaju od 04. oktobra 1923. godine, postoji zanimljiva informacija prema kojoj, u Skoplju, sa lijeve strane rijeke Vardara, ivi priblino 32.816, a sa desne 27.345 stanovnika.20 Ve sredinom 1926. godine Skoplje je imalo 9.130 kua sa 69.269 stalnih i oko 10.000 privremenih itelja21, koji su pohodili Skoplje bilo zbog posla ili proputovanja ka drugim destinacijama. Navedeni podaci ukazuju na permanentni priliv izazvan seobama i tenjom da nova sredina bude odskona daska na putu prema Turskoj, za islamski svijet jedina u to doba obeana destinacija. Meutim, u knjizi Salih Asima "Istorija Skoplja i okoline" nalazimo informaciju preuzetu iz lista Glasnik (2. maj 1931.), da je u Optini Skoplje u to vrijeme bilo 29.740 mukaraca i 35.967 ena, odnosno 9.617 kua, sa ukupnim brojem od 65.707 stanovnika.22 Zanimljivo je, da su veinske nacionalne zajednice u novouspostavljenoj Kraljevini (Srbi i Hrvati) iskazivale vidno nepotovanje nacionalnih zajednica u Makedoniji23, naroito Makedonaca pri emu su sprovoene vrlo agresivne denacionalizatorske, i akcije posrbljavanja. Takvi procesi su obuhvatali i Bonjake nametanjem teze da su oni Srbi muslimanske vjeroispovjesti, i poznatih pria o nasilnoj islamizaciji i potrebi vraanja pradje18 , , , . 303, 1925, 177. 19 . . , , 1927, 10. 20 . 6. 1. 23. 139 / 536-537. 21 . , ... 10. 22 Salih Asim, skb tarihi ve civari, Halil Kzm Matbaasi, skb (16 Safer 1351) 17.Haziran 1932, 25. (osmanski jezik). 23 U Makedoniji su procesi denacionalizacije nesrpskog stanovnitva tekli jo ranije, da bi nakon balkanskih ratova i u vrijeme Kraljevine SHS razliitim mjerama vlasti proces bio pojaan naroito nametanjem mjera kolonizacije makedonske teritorije i poznate srbizacije prezimena makedonskog stanovnitva i postupaka promjene prezimena veini stanovnitva dodavanjem sufiksa i ili ovi (pr. Manev - Manevi, Ramadan - Ramadanovi ), kao i zabrane slubene upotrebe makedonskog jezika.

209

Redep krijelj

dovskoj vjeri. Treba znati, da su u tome imali izvjesnog uspjeha kod dijela muslimanskih intelektualaca koji su u to vrijeme djelovali u Skoplju. Meu njima su prednjaili direktor vakufske uprave Hasan Rebac24, Jusuf Zija Smailagi, rukovodilac Gajret-ovog konvikta u Skoplju25, Osman Nuri Hadi, Ahmed Mehmedbai, dugogodinji direktor Velike Medrese, ukrija Kurtovi,26 Zufer Musi i drugi. Neke znaajnije korake u pogledu potovanja graanskih prava preduzimaju ondanje vjerske insitucije. Takav je primjer Vrhovnog muftije u Beogradu koji se zalagao za potovanje elementarnih vjerskih sloboda u sudstvu Kraljevine SHS, o emu svjedoi Izvjetaj Ministarstva vjera od 4. oktobra 1923. godine, povodom njegovog Zahtjeva da: "muslimani ne mogu davati zakletvu u sudovima na uobiajeni nain sa dizanjem ruke, jer je suprotno vjerskom muslimanskom zakonu."27 Bez obzira na promjene nastale uspostavljanjem Kraljevine SHS, bilo je ranije doseljenih bonjakih muhadira, koji poslije 1912/13. nisu odselili u Tursku, ve su negdje u okruenju nali sklonite, da bi kasnije nastavili ivot u pojedinim enklavama u istonom i junom dijelu Makedonije. Neznatan broj bonjakih porodica, gotovo iz svih krajeva ostao je da ivi i u Maleevskoj oblasti, posebno Berovu i u selu Bezgatevo.28 U izHasan Rebac je poznat po svom destruktivnom djelovanju meu pripadnicima islama. Njegov javni i publicistiki rad izazivao je negodovanje i reakciju Bonjaka i ostalih pripadnika islamske vjeroispovjesti. To svjedoe i naslovi nekih njegovih publikacija: , , , 1925, 1-16; , predavanje odrano 12. maja 1930. godine u Mostaru, i predavanje odrano 1923 godine na Narodnom univerzitetu povodom osnivanja beogradskog podrunice Gajret-a pod nazivom , publikovano u asopisu Brastvo. 25 Jusuf Zija Smailagi (1886-1937) bio je iz s. Agia kod Banja Luke i poznat je po svojim nestrunim i neargumentovanim izjavama o svijesti i psiholokim karakteristikama muslimana u Makedoniji. Stradao je pod nerazjanjenim okolnostima na svom imanju u s. Draevo u okolini Skoplja. 26 Poznati su njegovi pisani prilozi koji su znatno tetili Bonjacima. (Primjer: ukrija Kurtovi, Poturi se plahi i lakomi, Kalendar Gajret, Sarajevo 1941,85-105 / Istorijski prikaz islamizacije naih krajeva) 27 6. 1. 23. 167 / 635. 28 Na starom putu prema Strumici postojala je ve raseljena enklava Bezgatanovo, Bezgat, Bezgae ili Bezgaeva Reka ( pritoka Nivianske Reke, koja se u izvorinom dijelu zove Suvi Laki, i nalazi se izmeu Maleevskih planina i planine Ograden) u kojoj su osmanske vlasti naselile bonjake muhadire. Njihovim masovnim odlaskom poslije 1912. godine selo zamire i danas ne postoji. (. , 210
24

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

vanrednoj studiji Avdije Avdia, o migraciji muslimana na Balkanu, sreemo zanimljiv podatak, prema kome "su o dravnom troku preseljene 80 familija turski iz Sjenice ak u Male..."29 Proces naseljavanja ove oblasti nastavljen je i poetkom XX-og stoljea. Tako, zbog viegodinjih nesporazuma oko voenja poznatog Hasan-aginog vakufa30, erif Hasanagi se iz Prijepolja oko 1910/11. preseljava u maleevsku oblast u gradi Berovo.31 Prema tome, tvrdnje J. Pavlovia, da u Berovu nema muhadirskih bonjakih porodica i da su "zadnje tri ... preseljene 1924. godine iz Berova u Radovite."32 samo su djelimino tane. Bez obzira to su bili prinueni na raseljavanje u vrijeme ratnih 1912/13-tih godina dio ovih privremeno raseljenih muhadira se vraa svojim kuama. Porodice ustovia i Hasanagia jo uvijek ive u Berovu. Selo Begnite, je bilo jedna od znaajnijih enklava u kojoj se dugo odralo nekoliko bonjakih porodica iz sjevernog Sandaka i oblasti Istone Bosne.33 Nalazi se u oblasti Tikve, na visoravni Vitaevo, na desnoj strani dananjeg Tikvekog Jezera, juno od grada Kavadarci u istoimenoj oblasti. Meu velikim brojem mahala koje su Bonjaci osnivali decenijama unazad na makedonskoj teritoriji vrlo je zanimljiva "Bonjaka mahala"34 u tipu, koja se formira u blizini mahale Fethije (na mjestu dananjeg Ofi, 1929, 454-455), takoe: . , . , ( ), , 2001, 31. 29 A. , ... 148. (Ovaj podatak ima osobit znaaj za historiju Bonjaka. U trci za poveavanjem bibliografskih jedinica, ne mislei na kvalitet ponuenih radova, poznati sandaki historiar-eklektiar, najee ovaj istraivaki biser Avdije Avdia esto autorizuje.) 30 Smail-begovi sinovi Rustem, Salih, Mehmed i Muhamed nisu se slagali sa ostalim roacima Hasanagiima oko naina voenja Hasan-aginog vakufa...ti nesporazumi su trajali vie godina i zavravaju se tako to oni nakon smrti svoga oca (neto pre 1912. godine) mijenjaju prezime u Smailbegovi...Alija i erif...zadravaju prezime Hasanagi. (Prema: F. Dizdarevi, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Zaviajni muzej Priboj, Priboj 2000, 128). 31 Jedan od sinova Demil odlazi u Tursku u Istanbul. Tamo se preziva Glhan i sa porodicom danas radi u Ofenburgu u Njemakoj. (Ibidem, 129) Hasanagia jo uvijek ima u Berovu i Skoplju, ali im je prezime Asanovski ili popularnije Asanovci. 32 Misli se na dananji grad Radovi. (., , 42) 33 Djelimine informacije nalazimo u knjizi: . . , , , . 17, 1924, 394-395. 34 . , , , , , ( I XX ), , 1964, 15-18. 211

Redep krijelj

cirskog doma), u periodu od 1909. do 1912. godine. Mahala je dobila ime po istoimenoj damiji u kojoj su i Bonjaci obavljali vjerske obrede, pa su je nazivali i "bonjaka damija". U oko pedesetak kua ivjelo je dvije-tri stotine muhadira, ali su se nakon Balkanskih ratova razili i napustili tip, da bi kasnije dolo do djeliminog povratka pojedinih porodica Bonjaka. Mahala je vrlo popularna i o njoj je beogradska Politika 1928. godine objavila tekst zanimljive sadrine. U ovom periodu Bonjaci su degradirani na nivo vjerske grupe. Ta je muslimanska zajednica u tipu bila dobro organizirana i brinula je za svoje lanove, pomaui siromanim da preive. Imala je vlastitu kolu nazvanu muslimanska kola u kojoj su radili kao uitelji: Filip Mitrovi i Pulherija orevika i Asan-ef. Osmanovi-vjerouitelj. U to doba je u tipskoj bolnici radio poznati hirurg D-r Asim Kulenovi, koji je imao i svoju privatnu bolnicu pod nazivom "Sanatorijum-Kulenovi". Veliki deo muslimana je imao i svoje duane. 35 Makedonsko trite je bilo pogodno za plasman industrijskih roba i sirovina, namirnica i vunenih tkanina domae proizvodnje iz Sandaka. Ostvarivan je dobar plasman drvene grae, koe, vune i mlijenih proizvoda. Stoarski produkti koji su se proizvodili u Sandaku bili su uvijek zanimljivi za makedonso trite, jer su zbog dobre putne ili eljeznike komunikacije redovno pristizali, naroito uveni Sjeniki sir, pruta, koa, vuna i za islamski svijet zanimljivi bonjaki ilimi. U ljeto 1920. godine je u Skoplju na inicijativu Srpskog Zemljoradnikog Drutva, bila organizovana izloba voa na kojoj su uestvovali poljoprivrednici iz June Srbije i Sandaka radi utvrivanja njegovog kvaliteta.36 Krajem 1920. godine, tanije 24. novembra uslijedila je "alba grupe graana - Bonjaka koji su ivjeli u tronim kuicama u ul. Leskovakoj, jer je dolo do njihovog nasilnog iseljavanja"37 zbog akcije Udruenja "Sokoli" za izgradnju zgrade radi potreba Sokolskog Drutva. Ipak, rjeenjem predsjednika Suda Optine grada Skoplja, alba je bila usvojena i u bonjake domove vraen mir i spokojstvo.38

. , . , . , , , , , 2003,181-182. 36 6. 1. 2. 451 / 789-790. 37 6. 1. 4. 317 / 656-657. 38 6. 1. 4. 339 / 687-688. 212

35

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Bogatstvo umskog fonda roajsko-tutinskog kraja doprinosi poveanom interesovanju Akcionarskog Drutva "Treska" iz Skoplja za proirenje svoje poslovne akcionarske mree u ovom dijelu Sandaka. To je uinjeno 1922. godine kada je AD "Treska" preko svojih poslovnih agenata preuzela "sve poslove i poslovne ugovore koje je imala na podruju Roaja, ime je bio potpuno potisnut kapital dotadanjeg "Drutva Ibar". " 39 Pretraivanjem raspoloive grae u Arhivu grada Skoplja pronali smo niz zanimljivih podataka o Sandaklijama koji se neprekidno nastanjuju u pojedinim skopskim mahalama. Jedan od primjera je i Zahtjev nekog Fehima Kuevia iz Novog Pazara, od 21. septembra 1921. godine u kome trai prijem na slubu u Sudu optine grada Skoplja, jer se kako on navodi: "uskoro otvaraju troarinske stanice u emu imenovani ima iskustva" 40 U Kavadarcu kao trgovac robe i otkupljiva makedonskih industrijskih i poljoprivrednih proizvoda djeluje ukrija Eminovi, koji se pominje i kao jedan od finansijera" makedonskog-separatistikog pokreta".41 Neki statistiki podaci govore da je u Bitolju ivjela i radila kao babica (akuer) Hamida-Fikrija Boguanin i da je 4. januara 1929. godine prela u Skoplje. Rjeenjem zdravstvene uprave bilo joj je dozvoljeno da kao "diplomirana babica obavlja privatnu praksu".42 Istovremeno je dolo do znaajnih promjena na balkanskoj politikoj sceni, jer je proces iseljavanja muslimanskog stanovnitva u Tursku nastavljen i poprima dramatine razmjere. Iako nije bilo posebnih planova o iseljavanju, ono je intenzivirano nakon poznate grko-turske konvencije od 30. januara 1923. godine, koja je podrazumijevala razmjenu 1,3 miliona Grka i 500.000 Turaka.43 Razloge treba traiti i u ranijim vrlo nepopularnim, poniavajuim i potpuno diskriminatorskim aktima koje je donosilo Ministarstvo unutranjih poslova Kraljevine SHS. Jedan od njih je i pro. Topalovi, Eksploatacija uma i prva pojava industrijskog radnika na podruju optine Roaja izmeu dva rata 1918-1941. godine, Roajski Zbornik, God. VI, br.6, Roaje 1987, 138; takoe: R. krijelj, Bonjaci roajskog kraja u Republici Makedoniji, Roajski Zbornik, God. X, br.10, 167. 40 A , , 6.1.9.35 / 83-87. 41 . , , . 4, , 1983, 426-427. 42 74. 43/119-123. 43 A. , - (11. 1938. ), , .9, , 1985, 160. 213
39

Redep krijelj

glaena Zabrana (od 31. avgusta 1922. godine) o povratku muhadira iz Turske i Grke i izdavanja viza za njihov ulazak u zemlju.44 Vlasti rekonstruisane i nove Kraljevine Jugoslavije nisu pokazivale interes za spreavanje intenzivnog iseljavanja muslimanskog stanovnitva, ve su ga kriom i podsticale. Rezultat tih akcija bie i jugoslovenskoturska konvencija od 11. jula 1938. godine kojom je, za period od est godina, bilo predvieno iseljavanje 40.000 porodica ili oko 200.000 lica, sa velikim talasom iseljenika sa makedonskih prostora. Ukazanu priliku da se domogu "obeane turske zemlje" koriste i Bonjaci koji su ivjeli u makedonskim selima i gradovima. Velika medresa u Skoplju i Bonjaci Zbog velike i nune potrebe za irim i slojevitijim obrazovanjem, otvaranje Velike Medrese45, kao vrste specifine srednje-obrazovne ustanove, koja je po svojoj programskoj zasnovanosti predstavljala kombinaciju gimnazije i islamsko-teoloke kole, bilo je od ogromnog znaaja. Stvorena je izgledna prilika da cjelokupno islamsko stanovnitvo na prostoru Makedonije, Kosova, Sandaka, Crne Gore i dijela Bosne i Hercegovine upisom u ovu obrazovnu ustanovu stekne solidno obrazovanje. Za mnoge pojedince ona je predstavljala odskonu dasku na putu ka univerzitetu. Ukazom od 28. aprila 1924. godine bila je donijeta odluka o osnivanju kole pod nazivom: Velika medresa kralja Aleksandra I u Skoplju.46 Otpoela je sa radom kolske 1925/26. godine. Sa teritorije Sandaka medresu je zavrilo: po sedam uenika iz Sjenice i Nove Varoi, pet iz Prijepolja, etiri iz Priboja, po jedan iz Novog Pazara i Tutina, dvadeset i pet iz Plava i Gusinja, esnaest iz Pljevalja, dvadeset iz Bijelog Polja, tri iz Berana i osam iz Roaja.47 U jednoj Naredbi Ministra vojske i mornarice, od 22. januara 1924. godine, dostavljen Sudu Optine grada Skoplja, bilo je istaknuto da "svi
6. 1. 15. 166 / 986. Na osnovu odluke glavnog prosvjetnog savjeta u Beogradu, imenovana je bila struna komisija u sastavu: Dr. Vladimir orovi, profesor i kasnije rektor Beogradskog univerziteta, Osman Nuri Hadi i hafiz Abduselam Dumhur, tadanji Muftija beogradski. (Opirnije: M. Memi, Velika Medresa i njeni uenici u revolucionarnom pokretu, IPZRO Fonografika, Skopje, 1984, 20-21). 46 , . 148, , 2. 1924. 3. 47 M. Memi, Velika Medresa... 41-42.
45 44

214

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

uenici medresa, osim Velike medrese u Sarajevu i Medrese u Skoplju, koja e biti otvorena naredne godine, podleu sluenju vojne obaveze".48 Pomenuemo samo neka od imena medresanata-(revulicionarne omladine) poginulih u NOR-u: Rifat Burdovi-Tro (1913-1942) Bijelo Polje; Beo Bai (1918-1944), Brezojevice-Plav; Alija Avdovi (1912-1941), Hasanbegovo-Skoplje; Izet avi (1917-1942), Sjenica; Raid Dedovi (1916-1943), Kosovska Mitrovica; Ibrahim Halimi (1916-1945), Skoplje; Aljkovi Salko (1918-1942) Pljevlja; Haso Bajraktarevi (1913-1945), Bogajie-Plav; Zenun Haskovi (1915-1943), Novi Pazar; Mahmud Hadrovi (1915-1943), Berane; Bajram Kurtagi (?-1942), Roaje,; Jakub Kubur (1915-1942), Pljevlja; Mujagi Hasan (1912-1944), Sjenica; Mulaosmanovi Adem (1916-1942), Priboj; Mujinovi emso (1920-1944), Sjenica; Nikoevi Dafer (1923-1944), Gusinje; Mustafa Peanin (1914-1944), Roaje; Redepagi Z. Emin (1919-1942), Plav; Redepagi Huseina Ibrahim (1922-1943), Plav; Redepagi Hivza Jusuf (1920-1944), Plav i ahmanovi Hajro (1914-1943), Plav.49 Zahvaljujui aktivnosti kulturne druine Juna vila oglaavaju se i budua vrsna imena bonjake knjievnosti iz Sandaka: Rifat Burdovi, Alija Avdovi, amil Sijari, Junuz Meedovi, Muhamed Abdagi, Muhamed Mule-Musi, Esad abovi, Rizo Selmanovi, Abaz Redepagi, Hivzi Sulejmani i drugi. Zbog vrsne publicistike i znanstvene djelatnosti imena Sulejmana Maovia, Ediba Hasanagia, Bejta Redepagia, Mustafe Memia i drugih, poznata su naoj iroj javnosti. Da je Medresa bila pravi rasadnik knjievnih, muzikih i sportskih talenata svjedoi njihova aktivnost u kolskim i gradskim aktivnostima. Uspjeno je djelovao tamburaki, violinski i dez orkestar.Kao muziari posebno su bili zapaeni: Redep - Redo Muli (violina) kasnije poznati kompozitor50, Rifat Burdovi (violonelo), Muhamed Mehmedovi (tambura i kompozitor), Hivzi Sulejmani iz Mojstira (Tutun) kao violinista51, a kao glumci: Junuz Meedovi, Esad abovi, Beo Bai, Ishak Lalii i drugi.52 Mnogo je mladih Bonjaka koji uzimaju aktivnu i zapaenu ulogu u sportskim udruenjima i klubovima irom Skoplja. U fudbalskim klubo 6. 1. 26. 66 / 231. Ibidem, 202-240. 50 M. Memi, Sjeanje na Reda Mulia, Almanah, br. 15-16, Podgorica 2001, 209-223. 51 Idem, 66-68. 52 M. Memi, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, Novi Pazar 1996, 279.
49 48

215

Redep krijelj

vima Sparta, Jadran, SSK, Sloga, Graanski, Pobeda bilo je i medresanata: Mumin Muminovi, Hajro olovi, Esad abovi, Haso Lenjanin, Bajram Metovi, Mensur Bajram, Omer erkez, Hakija abovi, Jusuf Redepagi, Osman eki, Husein ehovi ...53 U Skoplju je ispod Sahat Kule na Bit Pazaru ivio i ugledni prosvjetni i politiki radnik, Ilijaz ef. atovi iz Roaja. Po nalogu ondanje radikalske vlade, kao roajski inovnik i poslanik Demokratske stranke bio je sa porodicom (supruga Demilja Zejnelagi, sin iz prvog braka Hivzija, erka Hidajeta, sin Fehmo i ki Ifeta) premjeten u Koane u Makedoniju.54 Nakon povratka iz Koana bio je najprije uitelj u jednoj od skopskih osnovnih kola, a kasnije postavljen za profesora arapskog i turskog jezika (od septembra 1925. do oktobra 1931. godine) u Velikoj Medresi u Skoplju.55 Porodica atovi je i poslije smrti profesora Ilijaza ostala u Skoplju i sve do izbijanja rata 1941. godine ivjeli ispod Sahat Kule na Bit Pazaru.56 Jedna od keri profesora Ilijaza, se udala u Koane i ostala da ivi u Makedoniji. Poznati sandaki revolucionar i heroj, i najstariji Ilijazov sin, Hivzija atovi (1913-1944), iz rodnog Roaja prelazi u Skoplje gdje se 1924. godine upisuje na Trgovaku akademiju. Ubrzo postaje organizator i aktivista SKOJ-a u ije redove uvodi i Melahetu Hodi-Dedovi, ki Mithada Hodia, koja je pohaala istu kolu. Mnogi preivjeli aktivisti su poslije rata isticali "da su Alija Avdovi i Hivzija atovi bili veoma obrazovani i veoma zasluni za razvoj revolucionarne aktivnosti meu srednjokolskom omladinom u Skoplju."57 Kao privatni inovnik Hivzija nastavlja sa revolucionarnom aktivnou i sudjeluje u radu partiskih elija. Bio je uhapen od 20. do 26. decembra 1934. godine sa grupom koju su sainjavali: Strahil Gigov (Veles), Alija Avdovi, Borislav Todorovi, Mina Bogdanov, Nikola Anelkovi (Tetovo), Duan Popovi, Ivan Andonov i Vlado Paramakovi.58 Svi su bili osueni. Hivzija je kanjen sa tri i po godine, koje je
M. Memi, Velika Medresa ... 75. Opirnije o porodici atovi: I. Hadi, Slikar Hilmija atovi, Almanah, br. 9-10, Podgorica 2000, 143-148. 55 Ibidem 56 Razgovor autora sa profesorom i slikarom Hilmijom atoviem koji je 1933. godine roen u Skoplju. 57 M. Memi, Hivzija atovi ivotni put i djelo (1913-1944), Roajski Zbornik, god.VI, br. 6, Roaje, 1987, 21. 58 Ibidem, 25-26.
54 53

216

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

odleao u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, i ponovo se vratio u Skoplje odakle je bio protjeran za rodni kraj.59 Veliku medresu u Skoplju zavrava i legenda sandake sevdalinke Hamdija ahinpai (1911-2003), vokalni i instrumentalni solista iz Pljevalja (Taslide). Objavljeno je preko 350 njegovih izvornih pjesama na ruskom i bonjakom, ime su sauvane od zaborava.60 Kad smo kod obrazovanja, uprkos skepticizmu koji je bio prisutan kod islamskog stanovnitva u pogledu kolovanja djece u novom dominantno srpskom sistemu obrazovanja, znaajno je da dolazi do izvjesnog pomaka. U gradu je bilo najmanje 15 osnovno-obrazovnih ustanova, od kojih su dvije kole sa bonjakim imenima: O "Mehmed Sokolovi" i O "Osman iki"61, a nalazile su se sa lijeve strane rijeke Vardara. Nedostatak adekvatnih udbenika i uglavnom nezadovoljavajui nastavni planovi i programi, kao i problem nastave jezika u multikulturnoj i multikonfesionalnoj Makedoniji, posebno u Skoplju, samo su dio od uzroka za slab odziv za kolovanje kod makedonske i naroito muslimanske djece. Tenja da se pomogne enskoj muslimanskoj djeci, uzrokovala je otvaranje enske radnike kole "efket" u kojoj je izvoena nastava i obuka u vezi domaih radinosti (ilimarstvo, ivenje i vez). Inicijativu za otvaranje ove zanatske kole su preuzeli profesori Velike Medrese, Ferid Bajram i Muhamed Hadi Beki.62

59 60

Ibidem, 25-33. Vidjeti: . , , ,

1953.

Ova kola je dobila naziv preimenovanjem stare turske kole "Tefeyuz". (Prema: AC , 6. 1. 26. 172 / 657-671.
62

61

217

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Sandaklije u Skoplju "Nikada neu zaboraviti, Sandak taj krvavi to caruje u zabludama, to nad njim se bolan krik prolama"63 Skoplje je u periodu izmeu dva svjetska rata svojim izgledom jo uvijek podsjealo na grad sa orijentalnom duom. Prolost ovog grada nije mogue zamisliti bez Bonjaka uvuenih u zgreni i zgusnuti prostor njegovih nekadanjih mahala i sokaka. Zato postoji opravdano uvjerenje da su Bonjaci relevantna historijska injenica u Skoplju i Makedoniji i bez njih bi svaka pria ili skica bila necjelovita i nejasna.64 To potvruju i rijei velikog islamskog mislioca, uenjaka i muftije (ejhu-l-Islama) iz vremena Sulejmana Velianstvenog (1520-1566), Mustafa Kemal-paa Zade-a: "Skoplje je zemaljska kapija denetske bae ... Skoplje je Bursa Rumelije, crni mlade na licu ove nevjeste." Uvodni stihovi ispod ovog poglavlja, velikog sandakog pjesnika Ilijasa Dobardia (1901-1945), najbolje opisuju vrlo dramatinu i kriznu situaciju u kojoj se Sandak nalazio poslije stvaranja Kraljevine SHS, kada je bio sproveden estok dravni teror nad stanovnitvom. Genocid nad Bonjacima u ahoviima i Pavinom Polju, novembra 1924. godine predstavljao je kulminaciju nasilja nad jednom nacionalnom zajednicom.65 U optem stanju koje je opisano nije teko razumjeti razloge masovnog odlaska stanovnitva. Jedna od mnogih destinacija bila je i Makedonija. Interes srpske strane za sprovoenje odluke o naseljavanju junih krajeva, bila je jo jedna izgledna mogunost da i bonjako stanovnitvo promjenom ivotne sredine rijei dio pitanja egzistencijalne i bezbjedonosne prirode. Ne uzimajui u obzir bonjaka naselja nastala nekoliko decenija ranije (nakon 1878), oni se u periodu poslije 1918. godine uglavnom grupiu
Stihovi Ilijasa Dobardia: , .13, , 1940, 269. R. krijelj, Neimarstvo na bonjaki nain (Sakralna islamska kultura Bonjaka u Republici Makedoniji), XI, Glas Islama, Novi Pazar, decembar 2001, 2. 65 Vidjeti: . Rastoder, Tri svjedoanstva o pokolju nad Muslimanima u ahoviima novembra 1924. godine, Almanah, br. 7-8, Podgorica 1999, 249-257.
64 63

219

Redep krijelj

u veim gradskim kvartovima, na nain koji je jedino osiguravao minimalne uslove za dalju egzistenciju. Bilo je to u mahalama koje su kasnije dobile bonjaki predznak: Bonjako maalo (Skoplje i tip), Bonjaci (air-Skoplje), Topaana (Skoplje), Karadak maalo (Skoplje), Madari (Skoplje), Bajko mahala (Pajko maalo), Sahat Kula (Saat Kule), Bit Pazar (Skoplje), Hasanbegovo (Skoplje)66, Muhadir Mahala (Madir maalo Skoplje, Bitola, Sveti Nikole, Strumica, Kavadarci, Kumanovo i dr.). Najvea koncentracija Bonjaka u Skoplju bila je u sljedeim naseljima ili mahalama: Madir ili Muhadir (Madir maalo) na desnoj obali rijeke Vardara, u blizini stare eljeznike stanice, u neposrednoj blizini ueg centra grada. Naselje je bilo izgraeno radi prihvatanja i smjetaja protjeranih muslimanskih porodica iz svih balkanskih oblasti, koje su nakon Berlinskog kongresa (1878) ostale bez egzistencije i ivotne sigurnosti. Raena je planski prema zamisli turskog inenjera Isa-beja uz potrebnu infrastrukturu. Krajem pedesetih godina XX vijeka ostala je bez Bonjaka koji su veim dijelom odlazili u Tursku. Kod starijih graana je jo uvijek prisutno sjeanje da je 1919. godine skopskim ulicama patrolirala konjica u ijem je sastavu bio i veliki broj Bonjaka, koji su bili smjeteni u Muhadir mahali.67 Mahala je u osmanskim spisima od ranije bila poznata i kao Vardar mahala (Vrdar mahallesi).68 U jednom izvjetaju nadzornika muslimanskih kola za Junu Srbiju zahtijeva se da Sud Optine grada Skoplja "saopti roditeljima iz Muhadir mahale, da je otvorena muslimanska paralelka u Osnovnoj koli "ura Jaki".69 Prema jednom dokumentu-izvjetaju od 7. oktobra 1920. godine, koji je podnio imam Faik-paine damije u Madir mahali, Uzeir Ahmetovi, u pomenutom reonu je postojala 261 kua sa 278 poreskih obveznika, a trebalo ga je dostaviti ministarstvu za vjerska pitanja.70

U vrijeme Kraljevine s. Hasanbegovo je bilo preimenovano u s. Sineli, a dolaskom bugarske okupacije 1941. godine Velikovo, dok se danas deo naselja naziva ento, po imenu poznatog makedonskog revolucionara. 67 A. , . , . , (1918-1941), , ,2002,160. 68 , a, Kut. 3, Dok. 1/2. (Osmanski jezik) 69 6. 1. 10. 287 / 850. 70 6. 1. 3. 362 / 841-842. 220

66

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Tophana (Tophane ili Topaana) ranije periferni dio grada, na lijevoj strani u blizini puta za Kaanik i Tetovo. U ovoj i susjednoj mahali Duandik, ivio je prilian broj bonjakih porodica, preteno iz Hercegovine i nekih mjesta i gradova iz Bosanske Posavine koji su se nastanjivali krajem XIX i poetkom XX vijeka. Poslije 1918. godine dolazi do koncentracije bonjakog ivlja iz svih mjesta od kojih su mnogi poslije odreenog vremena odlazili za Tursku ili se vraali u svoja zaviajna stanita. Bonjaci ili Bonjaka mahala (Bonjako maalo) sagraena na vrhu poznatog skopskog naselja air, najprije za muhadire sa Kavkaza (erkeze), kojima su osmanske vlasti poslije 1864. godine izgradile oko 100-tinak kua na uzvienju prema vojnoj kasarni.71 Njihovim postepenim odlaskom poslije 1878. godine, dolazi do etapnog naseljavanja Bonjaka iz Bosne i Hercegovine, a pedesetih godina XX vijeka i velikog broja bonjakog stanovnitva iz Sandaka u iseljenikom procesu koje e neprekidno trajati do 70-tih godina XX vijeka. Pjevaka legenda makedonskog narodnog melosa, skopljanka sa aira, Vaska Ilieva (1921-2002), ovako opisuje svoju Bonjaku mahalu: "Roena sam u bijednoj siromanoj porodici u skopskom naselju air, tanije u mahalu Bonjaci ... pa smo i pored svega ivjeli lijepo i slono."72, ne proputajui da prilikom televizijskog intervjuu naglasi nekadanje divne prijateljske odnose sa Bonjacima. U istoriji bonjakog egzistiranja na tlu Makedonije ime porodice Omeragia iz Plava ima posebnu vanost. Oni se u Skoplju ispod Sahat Kule (Saat Kula) i u Staroj ariji na Bit Pazaru naseljavaju poslije 1920. godine. Porodica je poznata po istaknutim sportistima (fudbal, koarka, rukomet, boks i dr), privrednicima i drutveno politikim radnicima. Naime, etvorica brae Omeragia (Ismail, Bajram, Ibro i Salih) imali su "pediciju" za prevoz robe iroke potronje. Oko 1938. bili su rijetki vlasnici kamiona u Makedoniji. U blizini je ivjela i porodica Kala iz okoline Roaja, tanije braa Zeo, Ejup i Jusuf, kojima su pomenuti Omeragii ostavili kuu na uvanje nakon njihovog protjerivanja u vrijeme bugarske okupacije Makedonije, 1941. godine. Do zavretka rata ivjeli su u Kosovskoj Mitrovici, a u Skoplje su se vratili 09. septembra 1944. godine.73
. , , , 1930, 60. . , , 2000, 51. 73 Mehmed S. Omeragi (1934-2002), Sjeanja i kazivanja ( razgovor i biljeke sa autorom)
72 71

221

Redep krijelj

Sl. 5. Porodica Omeragi 30-tih godina u Skoplju (s lijeva na desno): Ibro i Salih (stoje) Bajram, Dafer i Ismail (sjede). Nekako u isto vrijeme u Skoplju se 1919. godini naseljava Murat Bugari iz Novog Pazara (Potok mahala) sa estoro brae, od kojih su neki kasnije otili za Tursku. Najpoznatiji meu njima Redep Bugari, poznati bonjaki knjievnik u Makedoniji, koji pie na turskom jeziku roen je u Skoplju 1934. godine. Njegova majka je od Roajaca iz s. Ponorca (Sjenica) koji su iz Skoplja otili za Tursku. ivjeli su pored rijeke Vardara na lijevoj obali u blizini sruene Jelen Kapan damije (Karadag mahala).74
74

Razgovor autora sa knjievnikom

222

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Smajle Ferovi je bio naseljen u Skoplju75 i za "zasluge" koje je uinio (vjerovatno na tetu Bonjaka) bio je kum sa kraljem, a nastanio se u Karadak mahali kod mjesta Stara-Nova banja.76 Bio je vlasnik firme "Smajle Ferovi" koja se bavila komisionom prodajom i rukovodila "Kapan han" u skopskoj ariji.77 Zbog naglog razvoja industrijske proizvodnje nametnuta je i potreba za izuavanjem zanata. Uvjerenje o zavrenom bravarskom zanatu u firmi "Ismail i akir" koje je stekao Taip Osmanagi iz Pljevalja, samo je jedan od brojnih primjera portvovanosti mladih.78 Podatak da je u Skoplju 1922.godine otpoela sa radom Parna pivara79 kao akcionarsko drutvo kojim je rukovodio eki kapital, a jedan od uesnika akcionara je bio i neki Medunjanin iz Gusinja, od posebnog je znaaja. U Skoplju i irem okruenju due je boravio ugledni trgovac stokom, erim Zejnelagi iz Roaja, koji je godine starosti proveo u Turskoj.80 Takoer, na osnovu Uvjerenja o vlasnitvu, od 14. novembra 1923. godine doznajemo, da je u naselju air u Skoplju ivio na svom imanju Mustafa Niki-Raji, koji je u Ministarstvu vjera Kraljevine SHS obavljao slubu sekretara.81 Nakon izbora 1925. godine govorilo se da Bonjaci u Sandaku mogu biti samo radikali ili odmetnici: Nita se bolje nee snai ni na porod. Jednom e ih nauku uiti kola, a drugom kod kue... Ubjeuju ih da su Turci, a ue ih da mrze Turke. Kad u itanju dou do te rijei, a dou poesto, ona se jadna zagrcnu, obore oi od stida... Zapalo ih to nikad... Svoju djecu ue da mrze nau, a nau da mrze sami sebe... kao da mi nijesmo nita imali, ni junaka, ni obiaja, ni ljudi, ni pjesama, ni uenjaka. Ako se neko njihov trnom ubo sad ga pominju i turaju u knjige, slave i ue. A o nama nita.82 - rei e u jednom od najboljih bonjakih romana knjievnik Zuvdija Hodi.
M.Memi, Plav i Gusinje u prolosti, Beograd 1989,266. Mehmed S. Omeragi, Sjeanja i kazivanja ... 77 Na osnovu Uverenja od 9. aprila 1924.godine. (Prema: . , 6. 1. 27. 111 / 547). 78 Ibidem, 6. 1. 15. 8 / 34. 79 , ! "", ( ), 1979, 87-93. 80 R. krijelj, Bonjaci roajskog kraja u Republici Makedoniji ...167-168. 81 6. 1. 24. 157 / 712-713. 82 , , 1972, 166-167.
76 75

223

Redep krijelj

Dugo rjeavanje vanih meudravnih pitanja, osobito dominium (imanja) i imperium (lica) nije bilo prepreka da se 21. septembra 1928. godine, na osnovu lana 55 ondanjeg Zakona o dravljanstvu, dozvoli iseljavanje u Tursku.83 Ondanje su jugoslovenske vlasti sprovodile odredbe donijetog zakona tretiranjem iseljavanja jednostranim aktom, uzrokujui dodatne nesporazume, zbog injenice da turske konzularne vlasti muslimanskom stanovnitvu nisu pravile probleme oko viza. To je uprkos oteanom reimu odlaska izazvalo nastavak iseljavanja muslimana iz tadanje, takozvane June Srbije. Mnogi su Sandalklije prijem u iteljstvo Skoplja iskoristili kao privremeno rjeenje na putu prema Turskoj. Tako je uinio i Demail Puli iz Novog Pazara84 kada se sa porodicom, nakon prijema u iteljstvo Optine grada Skoplja 22. avgusta 1928. godine85, odluio na odlazak. To se moe uoiti na osnovu Uvjerenja o izdatom iseljenikom pasou za Tursku na ime pomenute osobe.86 Bilo je i pojedinaca koji su bili na znaajnim drutvenim pozicijama. To nam potvruje rjeenje od 12. jula 1928. godine kada je za itelja Skoplja primljen Okruni muftija Muhamed Muderizovi iz Novog Pazara.87 Porodica Rustemovia iz Novog Pazara od 1929. godine stanuje na skopskom Bit Pazaru. Porijeklom su od muhadira iz Nikia i zadrali su se u Skoplju.

. , ... 161. Porijeklom su iz sela Paralova i Sebeeva. Danas ive u Adani i Mersinu u Turskoj. 85 6. 1. 70. 142 / 748-750. 86 U Uvjerenju je umjesto Demail upisano skraeno ime: Demo Puli. ( 73. 266 / 1484.) 87 6. 1. 69. 144 / 743-744.
84

83

224

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Sl. 6. Plan grada Skoplja iz 1890. g. (Izvor: Yldrm Aanolu, stanbul 2003.) Ukazom Kralja Aleksandra od 3. oktobra 1929. godine obznanjen je zakon prema kome je Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, a Juna Srbija (Makedonija) u Vardarsku banovinu, jednu od nominovanih devet, na koje je bila podijeljena cijela teritorija bive Jugoslavije. Naziv je ostao do 6. aprila 1941. godine.

225

Redep krijelj

Posmatrano hronoloki, a na osnovu odluke Suda Optine grada Skoplja, Rjeenje o iteljstvu grada, zajedno sa svojim porodicama, stekla su jo sljedea lica: - Suljo emovi iz Novog Pazara (17. februar 1924)88 - Bei Husejin iz Prijepolja (16. maj 1924)89 - Hajro Zuljevi iz Novog Pazara ( 25. juli 1924)90 - evko Ajdinovi iz Novog Pazara (19. oktobar 1924)91 - Hasan Dervievi iz Gusinja (19 oktobar 1924)92 - Nuradin Hilmo Nuri iz Novog Pazara (28. novembar 1924)93 - Smail Omeragi iz Kosovske Mitrovice (27. maj 1925)94 - evko Deli iz Novog Pazara (13. juni 1925)95 - Ilijaz atovi, profesor iz Roaja (10. juli 1925)96 - Fevzija Hadihamzi iz Priboja, advokat i lan sudskog Vijea u Skoplju. Bio je delegat Udruenja rezervnih oficara - Skoplja u Francuskoj, maja 1931. godine. (Rjeenje o iteljstvu dobija 18. januara 1926).97 Bavio se uspjeno i novinarstvom o emu e biti rijei u poglavlju o medijima. - Adem Dizdarevi iz Bijelog Polja (6. juna 1926)98 - Bugari Hamid i Nuro iz Novog Pazara (11. januara 1928)99 - Alispahi Ismail iz Pljevalja (doao iz Kosovske Mitrovice) i Redepagi akib iz Plava. itelji postaju odlukom od 28. januara 1928.100 - Hrvaanin Emin iz Novog Pazara (2. februara 1928)101 - Alija Seferovi iz Pljevalja (2. april 1928)102 - Fehim Mavri iz Novog Pazara (7. avgusta 1928)103
88 89

Idem, 6. 1. 26. 145 / 529-537. Ibidem, 6. 1. 27. 261 / 1149-1150. 90 Idem, 6. 1. 29. 137 / 705-706. 91 Idem, 6. 1. 31. 109 / 522-528. 92 Idem, 6. 1. 43. 38 / 152-155. 93 Idem, 6. 1. 33. 30 / 195-197. 94 U K. Mitrovicu su doli iz Plava. ( Idem, 6. 1. 36. 223 /854-856.) 95 Idem, 6. 1. 37. 113 / 518-519. 96 Idem, 6. 1. 37. 250 / 1101-1102. 97 Idem, 102. 14 / 42. 98 Idem, 6. 1. 46. 61 / 212. 99 Idem, 6. 1. 64. 39 / 168 -172. 100 Idem, 6. 1. 64. 120 / 594-596. 101 Idem, 6. 1. 64. 159 / 768-771. 102 Idem, 6. 1. 66. 155 / 872-874. 226

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

- emso Paljevac iz Novog Pazara (20. oktobra 1928)104 - Mujko Baovi (29. januar 1929. godine)105 - Hadi Demila i Husein Murata Purkovi iz Prijepolja (29. juli 1929)106 - Hazbo Brnjianin iz Novog Pazara (9. septembar 1929)107 - Redo Hot iz Gusinja (4. novembar 1929)108 - Adem Osmana Guti iz Plava (10. februar 1930)109 - Suljo Avdagi iz Nove Varoi (12. mart 1930)110 - Zahir Feratovi iz Gusinja (11. maj 1933)111 - Mustafa Hazbo Fetahovi iz Roaja (1. avgust 1933)112 U periodu izmeu 1927. i 1933. godine dolazi do stvaranja male bonjake kolonije u s. Idrizovo preteno od muhadira koji su najprije bili nastanjeni u akovici i s. Staro Dvorane (okolina Pei) porijeklom iz plavsko-gusinjskog kraja.113 Te porodice su bile iz rodova: abovia, Mehmedovia, Lukovia, Seferovia114, a kasnije dolaze i Slezovii iz Novog Pazara. Osim poljoprivrede i stoarstva pribjegli su i drugim granama privrede. Odlaskom u Skoplje, gdje su uili zanate, radili su kao rabadije (koijai), nadniari ili radili u dravnim slubama.115

Idem, 6. 1. 21. 138. / 869 870. Idem, 72. 55 / 39131. 105 Idem, 74.227 / 1011. 106 Idem, 81.81 / 393-402. 107 Idem, 83.171 / 858-861. 108 Idem, 85.114 / 538-540. 109 Idem, 89.1 / 1. 110 Idem, 88. 143 / 545-555. 111 Idem, 153.119 / 253-254. 112 Idem, 154.347 / 933. 113 Vidjeti: R. krijelj, Enklave bonjakih muhadira na Kosovu, Tutinski zbornik br.2, 168. 114 J. . , - , , 1954, 89 92. 115 . . , ... 91.
104

103

227

Redep krijelj

Sl. 7. Jedna od brojnih porodica Bonjaka u selu Idrizovo (Skoplje) - (prema: J. . , - , , 1954)

Nakon tridesetih godina (1932) u naselju Gazi Baba nastanjuju se Mustafa Redovi iz Breze, Redep Arapovi iz Novog Pazara i Hilmija Deli iz Glogovika. Svi rade kao pekarski radnici. Smjetaj u Skoplju nalaze i Danii, Medunjani, Drakovii, Radonii, ujaci i ukanovii (Plav i Gusinje), Ramhusovii i Zejnilovii (Berane), Muderizovii, Idrizovii, Haskovii i Mehovii (Bijelo Polje), Hudovii i Muratovii (Novi Pazar), Hadiahmetagii, Kugii i Spahovii (Sjenica), Hasanagii i Kreho (Priboj), Selmanovii, Bajrovii i Tahirbegovii (Pljevlja)116... Promjenama koje su poslije 6. januara 1929. godine uslijedile u Kraljevini Jugoslavije, i donoenjem Zakona o erijatskim sudovima od 31. januara 1931. godine bio je formiran Vrhovni erijatski sud (1930) u Sarajevu, a godinu kasnije (1931) i Vrhovni erijatski sud u Skoplju, ije su nadlenosti obuhvatale Makedoniju (Vardarska banovina), Kosovo, djelove june Srbije, Sandak i Crnu Goru, na ijem su elu trojica sandaklija:
116

B. Redepagi, Bonjaci u Makedoniji, Vakat, god.I, br.3, Skopje, mart 1994,

20-21. 228

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

Mehmed Zeki ef. inara (Beogradski muftija), Dervi ef. eerkadi (Pljevaljski muftija), obojica iz Pljevalja i Murat ef. eeragi (Prijepoljski muftija) iz Nove Varoi. Sud je postojao do 1941 godine. U Skoplju je 1936. godine osnovana Gazi Isa-beg medresa, u kojoj su se kolovala djeca iz svih gradova Sandaka, ak i ona skromnijeg materijalnog statusa. Osim Ulema medlisa u Skoplju, koji je prema zakonu nominovao kralj, i u ijem je lanstvu bilo i bonjakih predstavnika (Murat ef. Vodopi, lan i Selman Ibrievi, sekretar), postojala je i Vakufska direkcija kojom je do 1937. godine rukovodio mostarac, Hasan Rebac. Kao ovjek od politikog interesa, u tenji da obezbijedi birako tijelo, esto je radio na tetu Bonjaka i nepotrebno dolazio u sukob sa pretstavnicima ire muslimanske zajednice117, doprinosei u velikoj mjeri naruavanju bliskih i prijateljskih odnosa sa turskim i albanskim vjernicima. Otro su mu se suprotstavljali u narodu veoma cijenjeni Ataullah Hoda i jedan od ranijih lidera Demijeta, Ferhad-beg Draga koji je u periodu od 1938. do 1940. godine rukovodio direkcijom. U Vakufskoj direkciji u Skoplju su tih godina slubovali sandaki intelektualci i raniji uenici Velike medrese: Rifat Hadagi (Prijepolje), Ahmed Bajrovi (Pljevlja), Ahman Redepagi (Plav) i Sulejman Maovi (Nova Varo). Nakon postavljanja novog Reis-ul-Uleme bio je izabran novi Vakufsko-mearifski sabor. Meu deset novoizabranih lanova bilo je i Bonjaka: dr Hivzi-beg Gavrankapetanovi, advokat iz Sarajeva; dr Asim-beg Kulenovi, lijenik iz tipa i dr Beir Novo, lijenik iz Skoplja.118 Vakufska direkcija je imala i svoju biblioteku, a njom je 1939. godine rukovodio publicist i politiar Zufer Musi. U Tetovu je 1937. godine objavljena broura lanaka sa drutvenopolitikom tematikom Zufera Musia iz Plava pod naslovom: "Muslimani i dananjica", sa sedam naslovljenih rasprava (Privredna sloga; Jedan pogled na muslimane junih krajeva; Navoenje naroda; Budunost panije i svjetskog mira; Dokle emo tako?; Nova Turska; Staromodna medresa;) sa preporukom na naslovnoj strani: "Posveeno buenju svesti kod seljaka, i uopte radnih klasa junih krajeva, bez obzira na veru i
VIdjeti: . , , ,.40/2, 1996, 114. 118 Izbor Reis-ul-Uleme, , .VI , .5, , 1938, 186. 229
117

Redep krijelj

narodnost." Radi se o tekstovima koje je autor iste godine objavljivao u listu "Pravi put" u Skoplju.119 U selu Hasanbegovu, najveoj dotadanjoj muhadirskoj bonjakoj enklavi, osim hercegovakih bilo je i sandakih doseljenika, osobito ena koje su bile udate u selu. Hasan Alemi iz istog sela je bio oenjen sa Mejrom Preli (1886-1931) iz Sjenice, koja se nakon smrti mua udala za djevera Smaja sa kojim je imala kerku Nazmiju.120 Vano je pomenuti i Zeira Kolainca (1867-1931) iz Kolaina koji je bio itelj Hasanbegova.121 U rukopisu Demaila A. Mehmedovia pominje se da je u selu ivio neki Kadrija Pazarac.122 U istom selu je roen beskompromisni revolucionar i borac naprednog radnikog i komunistikog pokreta Alija Avdovi (1912-1941), medresant, za ije ime vezujemo i aktivnost napredne sandake omladine koja je u Skoplju ivjela ili bila na kolovanju. Naroitu bliskost ostvaruje u vrijeme srednjokolskih dana u Velikoj medresi i studija na Filozofskom fakultetu u Skoplju.123 Njegov otac Mumin, imam u muhadirskom Hasanbegovu, imao je bliske porodine odnose sa Ilijazom atoviem iz Roaja, profesorom turskog jezika i Mithadom Hodiem iz Godijeva (Bijelo Polje). Meu zapaenim Bonjacima u Skoplju bio je istaknuti revolucionar Beo Bai, jedan od organizatora obnovljene organizacije SKOJ-a Skoplja i Makedonije, a bio je organizacioni sekretar PK SKOJ-a za Makedoniju i lan Gradskog komiteta SKOJ-a Skoplja.124 Poslije svretka Velike medrese, on se kolske 1938/39 upisuje na skopski Filozofski fakultet, ali je zbog svoje politike aktivnosti, organiziranja i uea u nizu demonstracija bio otkriven i pritvoren. Nakon sprovedenog istranog postupka je iskljuen sa studija i protjeran iz Skoplja.125 U toku studijske 1938/39. godine izbija na elo uprave
. , , "" , 1937, 5-55. 120 D. A. Mehmedovi, Biljeke o Hasanbegovu (rukopis), Hasanbegovo-Sineli, septembar 1972, 42. 121 Ibidem, 34. 122 Idem, 15. 123 . , ( ), , , 1982, 65-66. 124 M. Memi, Plav i Gusinje...247. 125 Opirnije: ( - 19411945), 1978, LV-LVII. 230
119

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

naprednog studentskog drutva "Novi pokret" koji je okupljao progresivnu studentsku omladinu.126 Prije Drugog svjetskog rata, negdje oko 1940.godine u Skoplju se u Pajko Mahali naseljavaju engii iz Novog Pazara. Majka erifa je bila, takoer, pazarka iz muslimanske porodice Tripkovia.127 Ipak, mnogi su Bonjaci u periodu izmeu 1935. i 1941. godine odlazili u Tursku, ali su Makedoniju odnijeli u srcima, jer su u njoj doivjeli adekvatnu recepciju i afirmaciju, a svakako i veliku potporu u traenju novog izlaza iz lavirinta koji se zove ivot i egzistencija. Taj talas je zahvatio i veliku bonjaku enklavu u Hasanbegovu kraj Skoplja. Aprila 1941, kapitulacijom vojske Kraljevine Jugoslavije u Makedoniji je bila uspostavljena vlast okupatora i njegovih saveznika. U Makedoniju su uglavnom bile dovedene bugarske jedinice: "Bugarska agentura je sa dolaskom u Makedoniju uspela da pronae svoje saradnike iz makedonskog, albanskog, turskog i srpskog stanovnitva i da preko njih ... jo bolje uvrsti svoju okupatorsku vlast i da pojaa disciplinske mjere protiv svih progresivnih ljudi porobljene Makedonije."128 Nakon sprovedene "revizije" stanovnitva Makedonije, uslijedio je progon svih stanovnika ije je prezime zavravalo na "vi" i "i". Dolo je do protjerivanja Bonjaka i ostalih, koji su u Makedoniju doli kao muhadiri ili procesom organiziranih i vrlo nepopularnih mjera kolonizacije. Ova akcija udaljavanja Bonjaka iz svojih domova bila je slina nekim ranijim muhadirskim nasilnim pomjeranjima. Veina je nala utoite kod rodbine i prijatelja na Kosovu, Sandaku ili Bosni i Hercegovini. Zbog ratnih nemira samo je mali broj uspio da se domogne Turske. Jedini doskoranji itelj Bonjake mahale iz skupine starih muhadira, rahmetli Sanija Avdievi (1927-2002), bila je jedan od ivih svjedoka ove drame u
. , (1938-1941), . 1, . LVII, 1981, 173. 127 Prema kazivanju Demaila (Vehbo) engia-arovia. Sva trojica brae engia: Mustafa (1935), Salih, Demail (1940) su ezdesetih godina bili istaknuti bokseri i arbitri, dok je Ismet (1949) istaknuti akademski slikar i ivi sa porodicom u Parizu. Meu potomstvom treba pomenuti Artines koja je zavrila filozofski i Yldz ekonomski fakultet. Prije skopskog zemljotresa (1963) ivjeli su u blizini Francuskog groblja. Danas ive u naseljima Draevo i Sineli i prezivaju se arovi. 128 Demail A. Mehmedovi, Kakve je mjere preuzimao bugarski okupator, prema muslimanima u Makedoniji od 1941- 9. septembra 1944. godine, (Sineli), Skopje 1973. 1. (Rukopis) 231
126

Redep krijelj

kojoj su mnogi Bonjaci vozom ili drugim prevozom bili internirani do bosanskih gradova u Posavini (Tuzla, Bosanski amac, Brko, Banja Luka ...), Sarajeva, Mostara, Gorada ... Pojedina domainstva su poteena (Kalai) i koliko je bilo mogue vodila brigu o ostavljenoj imovini svojih sunarodnika i prijatelja. Nakon kapitulacije Bugarske (9. septembra 1944. godine) i osloboenja Skoplja (13. novembar 1944. godine), vratio se neznatan broj domainstava, ali su zakljuno sa 1956. godinom zbog itavog niza vrlo diskriminativnih zakona otili u Republiku Tursku.

Sl. 8 Nakon protjerivanja 1941. g. mnogim Bonjacima je ostala samo ovakva potvrda (za sada je ouvana samo ova iz ostavtine uvenog skopskog sportiste i profesora Etema Omeragia [1930-2003]) Bonjaki sport u Skoplju Masovni ulazak sporta i rekreativnih aktivnosti zaokupljaju i bonjaku omladinu koja je poprimala i takmiarski karakter. Odmah po zavretku Prvog svjetskog rata dolazi do obnavljanja tzv. Sokolskih drutava, a bili su obnovljeni i izgraeni brojni sportsko-rekreativni tereni. Time je bio povean interes za sveukupne sportske manifestacije u kojima je omladina Skoplja dala svoj veliki doprinos. Iz godine u godinu
232

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

odravani su sletovi kao oblik javne omladinske manifestacije kojom je permanentno pojaavan interes za sveopti progres fizike kulture i sistema ekipnih takmienja. Aktivnosti u sportu ove vrste nisu mogle zaobii ni Veliku Medresu u kojoj su po direktivi, a po ugledu na optu politiku oponaanja evropskih organizacija, bile formirane organizacije:"Jadranska straa", "Aeroklub" i "Soko".129 U Skoplju je januara 1934. godine bio odran zajedniki skup na kome su dio programa izveli i medresanti: Junuz Meedovi, Haso Bajraktarevi i Zenun Haskovi, a ve naredne kolske godine (1935/36) predsjednik Drutva je bio Beo Bai. Iste godine je bio odran Kongres ovih drutava u Splitu, na kome je predstavljao Medresu.130 Na polju teorije fizike kulture i sporta istaknutu ulogu ima Esad abovi koji dobija nagradu za temu: "Jadran - arite jugoslavenske svijesti i kulture".131 Ostao je dugo upamen sjajni nastup 130 medresanata na sletu u Sarajevu 1934. godine, o emu svjedoi pisanje beogradske Politike: "Ponovo privlae panju aci Velike medrese ... zadivljuju svojim optim ritmikim nastupom ... na kopljima izvode ritmike vebe. Taka se zavrava sviranjem himne u jednoj divnoj piramidi ..."132 Osim prvih rukometnih klubova, postavljeni su i temelji fudbalskom sportu jer je u Skoplju 1927. godine bio osnovan "Skopski loptaki podsavez". Uspjena aktivnost saveza doprinosi da 1937. godine broj fudbalskih klubova iznosi 55, sa vie od 2.500 lanova.133 Osim drutvenih aktivnosti, Esad abovi (1916-1945) iz Plava je u Skoplju bio poznat kao izvanredan fudbaler. Pored kluba medresanata "Jadran", bio je centarfor i golgeter kluba "SSK" u Skoplju. Do izbijanja Drugog svjetskog rata uspjeno se bavi novinarstvom i publicistikom. Bio je izvuen iz voza nakon povratka sa Sremskog fronta (1945) i gubi mu se svaki trag.134 Ibrahim Gani (1919-1976) je bio fudbaler i igrao je na poziciji beka. Iz fudbalskog kluba Velike Medrese "Jadran" prelazi u "SSK" i dugo igra u istom timu sa Esadom aboviem. Nakon Drugog svjetskog rata ostaje u
M. Memi, Velika Medresa ... 70. Ibidem, 70-71. 131 1935/36, 25. 132 , , 04. 1934, 3. 133 " 25- 1912-1937", 1937, 1034. 134 Mehmed S. Omeragi, Sjeanja i kazivanja
130 129

233

Redep krijelj

Skoplju i radi kao profesor matematike u ekonomskoj koli. ivio je u naselju Topaana, gde danas ivi njegov sin Safet. U Skoplju je u FK "Sloga" igrala legenda bonjakog fudbala u Makedoniji, Dafer Ismaila Omeragi (1919-1992). Igrao je na poziciji napadaa polutke, vrsni tehniar i golgeter.135 Bio je dugogodinji predsjednik kluba u kome je ponikao i visoki gradski funkcioner. Braa Alije Avdovia, Mustafa i ukrija, su bili fudbaleri Vardara i Sparte. U Skoplju je 1931. godine roen i Kemal Ismaila Omeragi136, zatim Mensur Bajram-(ovi)137, legendarni golman ukrija Softi138 i drugi. Bonjaki pisani mediji (tampa) U periodu koji istraujemo vano je istai i ulogu tampe. Na bosanskom ili mjeovito sa turskim jezikom139 u razdoblju 1920-1941. godine u Skoplju je tampano nekoliko listova: Hak - (Pravda) organ politike organizacije Demijet, Skoplje. Odgovorni urednik ovog lista bio je Hasan Sabri iz Skoplja. List je izlazio u razmaku od pet godina (1920-1924). Izalo je 897 brojeva na turskom i bonjakom jeziku. Poeo je da izlazi kao organ politike organizacije Demijet, na osnovu odluke Kongresa od 19. januara 1920. godine140, sa
, .1, . 3, , 02. 1940, 3. Kemal I. Omeragi je jo jedna bonjaka fudbalska legenda. Nastupao je za omladinsku selekciju Makedonije, zatim za FK"Milicioner", da bi kasnije igrao 13 godina za "Proleter" iz Zrenjanina na mjestu desnog krila. Bio je trener "Rudara" iz Kaknja, zatim se vraa i uvodi "Proleter" u Prvu saveznu ligu. U sezoni 1973/74 odlazi kao trener u Tursku, najprije u "Altaj", pa onda u "Bursu". Danas sa porodicom ivi u Izmiru. 137 Mensur Bajramovi, je sin profesora turskog jezika Ferida Bajrama. Prije rata je igrao za Trepu iz Kosovske Mitrovice, a poslije rata je igrao za FK "Rabotniki" i sarajevski FK "eljezniar". Danas je njegov sin enol poznati fudbalski trener u BIH, a radio je i u Makedoniji. 138 ukrija Softi je bio golman u skopskim klubovima, a kasnije je igrao za FK Novi Pazar i ostao upamen kao najbolji golman u istoriji kluba. Bio je oenjen Pazarkom i otiao je u Tursku gdje je 70-tih godina umro. U Skoplju se, kao izuzetno lijep i visok ovjek, bavio uspjeno i glumom u turskoj drami. 139 Glasila na turskom su tampana osmanskim pismom jer je latinica u Turskoj uvedena reformama u obrazovanju od 1928. godine. Zbog oteane adaptacije na latinino pismo reforme su van Turske tekle sporije. 140 . , , -, 1980, 266.
136 135

234

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

ciljem da na osnovu Ustava Kraljevine SHS titi prava muslimana.141 U ondanjim politikim prilikama iza kuloara su kruile informacije da je jedan od razloga zabrane lista Hak bilo pisanje i reagiranja povodom ruenja Burmali damije142, jedne od najljepih graevina sakralne islamske arhitekture u Skoplju.143

Sl. 9 List "Hak" - naslovna strana na bonjakom i turskom

. , . , (1885-1992), 1993, 112-113. 142 Podatak preuzet iz teksta: , , , 9 1968, 5. Sud Optine grada Skoplja raspisuje licitaciju radi prodaje olova izvaenog sa poruene damije. (Opirnije: 6. 1. 35. 136/662). 143 Nakon vandalskog ruenja Burmali damije na njenom je mjestu u centru grada bio izgraen Oficirski dom koji je do temelja sruio razorni skopski zemljotres od 26. jula 1963. godine. (Vidjeti: R. krijelj, Skopska Burmali damija (Zaboravljeni objekti islamske kulture), Preporod, br.12 / 380, Sarajevo, 15. juna 1986, 28). 235

141

Redep krijelj

Sosyalist Federi - (Sosiyalist feceri - Socijalistika zora), organ Oblasnog komiteta sekretarijata Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista) za Makedoniju i Staru Srbiju, pojavio se 10 septembra 1920. godine dvojezino (i na turskom jeziku) sa zadatkom da parira Demijetu. Izalo je 12 brojeva nakon ega je list, novembra iste godine, bio zabranjen.144 Jedan od urednika bio je i Ferid Bajram, po majci bonjakog porijekla, kasnije profesor turskog jezika u Velikoj Medresi. Sada - yi Milet (Glas Naroda), list koji je poeo da izlazi 1927. godine. Vlasnik i odgovorni urednik bio je Aleksandar J. Bukvi145. Izlazio je dva puta nedeljno (subotom i utorkom) sve do 1929. godine sa irom tematikom privredno-politikog karaktera, dvojezino.

Sl. 10 Sada - yi Milet (Glas Naroda) - naslovna strana Iik ili k (Zrak), novine demokratske zajednice Muslimana June Srbije, zajedno sa ostalim listovima ubrajamo u znaajnija informativna
Ibidem - ( ), . 51, , , 17. - (), 1.
145 144

236

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

glasila. Izlazio je dvojezino na turskom (osmanskom) i bonjakom jeziku u toku 1927/8. godine.146 Jedan od saradnika u redakciji lista bio je i Fevzija Hadihamzi, ranije pomenuti advokat iz Priboja. Doru yol (Pravi put), organ Udruenja dematskih imama na podruju Ulema-medlisa u Skoplju. Urednik lista je bio hafiz Ramiz Paljevac147 iz Novog Pazara, a njegov zamjenik Sulejman Aki. Prvi broj lista na bonjakom i turskom (osmanskom) tampan je 22. januara 1937.god. Prema tvrdnji naeg knjievnika Muhameda Abdagia (1916-1991), list sa istim nazivom je ranije u Skoplju izdavao i ureivao Mithad ef. Hodi.

Sl. 11. Lst Prav Put - Naslovna strana

. , ... 266. Hafiz Ramiz Paljevac je, nakon prestanka rada u listu u ljeto 1939. godine, na lini zahtev iz zdravstvenih razloga premjeten u Ulcinj za dematskog imama. Tamo u dogovoru sa graanima organizuje sibijan mekteb i muslimansko dobrotvorno drutvo "Merhamet"- (Prema: , . II, . 21, , , 1. 1939, 3.) rtva je egzekucije grupe uglednih graana (Aif ef. Hadiahmetovi, Ahmed ef. Daca i dr.) Novog Pazara, koja je uslijedila izmeu 21. i 25. decembra 1945. godine od strane novih vlasti.
147

146

237

Redep krijelj

Na dom, "nezavisni list za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana"148, bio je jedan od najpopularnijih bonjakih listova koji je izlazio u Skoplju, od 15. aprila (petak) 1937. godine149 do 19. marta 1941. godine. Prema programskoj koncepciji bio je predvien petnaestodnevni izlazak iz tampe, tako da je, uz izvjesna zakanjenja, objavljeno ukupno 56 brojeva. Uvodna "Prva re" lista donosi informaciju ovakve sadrine: Izlazimo sa prvim brojem lista koji e sluiti kulturnom i ekonomskom podizanju muslimana kao i irenju ljubavi i sloge izmeu muslimana i drugih sugraana. Na dom je potpuno samostalno i nezavisno glasilo. Ne pripada ni jednoj politikoj partiji niti frakciji.150 Njegov vlasnik i urednik bio je Zufer S. Musi iz Plava, u to doba vrlo mlada i adaptibilna osoba. Njegovo opredjeljenje da je "Srbin musliman", Mustafa Memi objanjava kao rezultat "tenje za prilagoavanje uslovima datog vremena".151 List je tampan u Skoplju, a distribuiran je bio i u Crnoj Gori, Sandaku, Kosovu i djelimino u Bosni.

Slogan ispod naziva lista U knjizi dr Mustafe Memia "Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore", Novi Pazar 1996, strana 276, stoji pogrean podatak da je list izlazio od 1937. godine. (Uporediti: , . .I, , 15. 1938.) 150 , god. I, . 1, , 15. 1938, 1. 151 . , " ", , . XXXIII (LIII), . 3, 1980, 130.
149

148

238

Redep krijelj

Muslimanska Sloga, je tampana pod identinim sloganom " nezavisni list za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana".152 Vlasnik i odgovorni urednik ovog pisanog medija, koji je izlazio petnaestodnevno, je bio Riza H. Deladinovi. List je vrlo brzo, najvjerovatnije zbog konkurencije, prestao da se pojavljuje.

Sl. 14. Lst Muslimanska sloga - Naslovna strana Bonjaci u Skoplju 1939. godine pokreu "prvi" Sportski List. Ovu informaciju prenosi list "Na dom": "Iz redova mlaih sportskih radnika ponikla je zamisao da se u Skoplju pokrene jedan nedeljni sportski list. Prvi broj se ve pojavio 30 avgusta i koliko se da zakljuiti iz lanaka moe se zapaziti da e list sadravati pitanja iz svih grana sporta. Kako na celom Jugu ne postoji nijedno glasilo ove vrste, nadamo se da e list pokazivati iz dana u dan napredak. List ureuje na saradnik g. Esad abovi stud. prava iz Plava. elimo uspeh."153 Paljivim prelistavanjem cjelokupne tampane grae i priloga koji su u programskoj koncepciji listova bili zastupljeni, primjetna je jaka i otra cenzura. Prisutna obazrivost u pogledu voenja ureivake politike ovih listova, kao i selektiranje tematskih jedinica, odbacuje permanentno eksponiranu tezu o slobodi tampe i grubo naglaavane nacionalne tolerancije. Sasvim je jasno da pojava i izlaenje ovih listova sjedoi o znaajnoj etapi razvoja bonjakog novinarstva kao znaajnog segmenta nacionalne kulture, koji e imati istorijsku vanost i veliki uticaj na razvoj bonjake urnalistike. Nametnuti odnos na relaciji tampa i italatvo nije doprinio
152 153

, . I, . 3, , 2 1940, 1. , . II, . 21, , 1. 1939, 3.

240

Sandaki Bonjaci u Makedoniji (1918-1945)

da se ovakvo novinarstvo oslobodi hipoteke permanentnog sputavanja potrebne inicijative za eliminaciju odnosa potinjenosti i zavisnosti od vladajueg reima Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Temeljnom i slojevitijom analizom stiemo uvjerenje da su vlasnici i urednici esto davali pristanak za preventivnu cenzuru u zamjenu za privilegije. Ipak, pisci priloga su uprkos diktiranoj ideolokoj i deterministikoj shemi, osim individualnih specifinosti, manifestirali tenju za odbranom graanskih sloboda. Nije bez osnova ni nae uvjerenje i oekivanje da bi potpunija tematska analiza ove tampe, u jednom vremenu i uslovima izrazito slabe pismenosti graanstva, dala odgovor za odsustvo adekvatne kritike o pitanjima njegove apriorne iskljuenosti iz oblasti javnog informisanja, i svakako, naglasila neke pozitivne elemente u razvoju i afirmaciji bonjake kulturne batine (jezik, folklor i etnografija).

241

Aktuelnosti

Aleksandar Saa ZEKOVI MEDIJI I MANJINSKI NARODI U CRNOJ GORI (Promoteri tolerancije i uvari identiteta) Uloga medija u razvijanju tolerancije i njegovanju razumijevanja meu razliitim etnikim zajednicama je presudna i stoga je izuzetno vano, sa njihove strane, preduzimanje odgovarajuih mjera koje prije svega podrazumijevaju obrazovanje i dodatnu obuku svih zapoljenih u njima. Znaajne korake na tom pravcu ve preduzimaju brojne medijske organizacije u Crnoj Gori i posebno Institut za medije Crne Gore, kako kroz monitoring proces crnogorskog kodeksa novinara tako i kroz novinarske kole i specijalistike kurseve. U Preporuci Parlamentarne skuptine Savjeta Evrope o migrantima, etnikim manjinama i medijima iz 1995. godine izmeu ostalog se kae "Medijsko predstavljanje sadraja vezanih za etnike manjine ima veliki uticaj na javno mnjenje. Iako mediji predstavljaju vano sredstvo u borbi protiv rasistikih i ksenofobinih pogleda, predrasuda i predubjeenja, oni takoe, mogu imati ulogu u stvaranju i pojaavanju takvih pogleda". U vie sluaja medijske i organizacije za zatitu ljudskih prava u Crnoj Gori su ukazivale na prisutnost govora mrnje, stereotipnog prikazivanja pripadnika odreenih etnikih grupa, povezivanja primjera ponaanja i aktivnosti pojedinca sa etnikom grupom kojoj recimo to lice pripada, objavljivanje komentara u kojima se zalaganja za zatitu manjinskih prava i za primjenu relevantnih meunarodnih standarda zatite ljudskih prava, proglaavaju antidravnim i nacionalizmom. Pojedini mediji u Crnoj Gori nijesu odgovarajue i nepristrasno propratili inicijative iz civilnog drutva o regionalizaciji kao ni izradu zakona o pravima nacionalnih manjina. Posebnu panju treba posvetiti i obuci zapoljenih u medijima na poslovima marketinga kako se ne bi dogaalo da se objavljuju reklamni sadraji na nain koji ne porepoznaje razliitost kao pozitivnu drutvenu vrijednost. Posebno je osjetljivo i izvjetavanje i komentarisanje sportskih dogaaja.
243

Aleksandar Saa Zekovi

U nezavisnom dnevniku "Vijesti" 1. aprila 2003. godine objavljen je oglas o prodaji zemljita u kotorskom ribarskom selu Bigovo ali samo licima pravoslavne vjere. Anonimni prodavac u razgovoru sa mnom se pravdao da nije nacionalista ali da je, zbog komija, koje su tradicionalno orijentisane, morao ograniiti prodaju i pri tome se ogradio da nije znao da ne moe objaviti takav oglas i da ga je neko morao na to upozoriti. Nakon razgovora sa direktorkom marketing slube dnevnika "Vijesti" potvreno mi je da e radnica koja je primila oglas biti novano kanjena jer se radi o njenom linom propustu. Ovim povodom reagovali su Crnogorski helsinki komitet i Bokeljski centar za toleranciju, osuujuci etniku distancu i traei da se procedura prijema i objavljivanja oglasa adekvatnije uredi. Brzu i korektnu reakciju imao je i dnevnik "Publika" kada je suspendovao sportskog novinara i urednika sportske redakcije zbog neprimjerenog izvjetavanja sa meunarodnog sportskog dogaaja i teksta u kojem su sudije, inae lica druge rase, predstavljene na krajnje nekulturan i rasizmom, odnosno ksenofobijom, motivisan nain. Savjeti javnih servisa, na dravnom i lokalnom nivou, kao novi, nezavisni i organi koji kolektivno predstavljaju interes drutva u cjelini, trebalo bi blagonaklono da pristupe svakom prijedlogu koji ima za cilj da promovie i unaprijedi toleranciju, poloaj i zatitu prava pripadnika svih etnikih grupa i koji je saglasan sa meunarodnim medijskim standardima, dokumentima i konkretnim preporukama Savjeta Evrope. RTCG, kao javni servis, ima zakonski utemeljenu obavezu da doprinosi potovanju i promociji osnovnih ljudskih prava i sloboda, demokratskih vrijednosti i institucija, pluralizma ideja, unaprijeuje kulturu javnog dijaloga i potuje jezike standarde. Predviena je mogunost osnivanja regionalnih radio i televizijskih studija s posebnom obavezom proizvodnje i emitovanja regionalnih i programa na jezicima nacionalnih manjina na tom podruju. Prema Zakonu o javnim radio-difuznim servisima "Radio Crne Gore" i "Televizija Crne Gore", drava je duna obezbijediti finansije za programske sadraje na jezicima nacionalnih manjina. Savjet RTCG imenovao je posebnu Komisiju za programske sadraje na jezicima nacionalnih manjina koja razmatra ostvarivanje tih sadraja, i Savjetu daje miljenja i inicijative. RTCG, kao javni servis, shodno odredbama zakona o ostvarivanju sloboda i prava nacionalnih manjina, ija je radna verzija zavrena, imae obavezu da obezbijedi odgovarajui broj asova za emitovanje informativnog, kulturnog, obrazovnog, sportskog i zabavnog programa na jezicima
244

Mediji i manjinski narodi u Crnoj Gori...

nacionalnih manjina. Sredstva za finansiranje ovih programskih sadraja obezbijedie drava. Predstavnici NVO sektora u Komisiji koja je radila na radnoj verziji ovog zakona traili su da se jasno definie minimalni procenat, predloeno od 10 do 15%, uea sadraja koji se odnose na manjine u ukupnom programu RTCG. Upravo na prijedlog predstavnika NVO-a u zakonu bi se trebali nai odredba koja obavezuje dravu da djela i dobra sainjena na jezicima razliitih etnikih grupa postanu dostupna svima pomaganjem i razvitkom prevodenja, nadsinhronizacije i titlovanih prevoda. Osim dravnog i lokalni javni servisi imae obavezu razvijanja programskih sadraja posveenih nacionalnim manjinama. Savjetu nacionalne radio i televizije, prema podacima Grupe za praenje medijskih reformi, do sada se vie manjinskih grupa obratilo sa konkretnim prijedlozima koji nijesu uzeti u obzir prema obrazloenju da Savjet nema zakonsku obavezu da razmatra inicijative iz civilnog drutva. Transformacija pojedinih elektronskih medija u javni servis, posebno na lokalnom nivou, obavljena je, bez potovanja principa javnosti i nepristrasnosti. Brojnim grupama i pojedincima iz oblasti ljudskih i manjinskih prava nije bio omoguen pristup procesu i informacijama koje se na njega odnose. Dogoeno namee potrebu da se u budunosti izvri detaljna analiza konstituisanja javnog servisa, na svim nivoima, i nakon toga pristupi eventualnoj korekciji medijske regulative. Hrvatsko graansko drutvo iz Kotora marta 2002. godine zatrailo je od crnogorske Vlade odobrenje da se na brdu "Vrmac" instalira repetitor kako bi se Hrvatima koji ive u Boki omoguio prijem sva tri kanala HRTa. Ministarstvo privrede je odbijajui zahtjev obrazloilo da su sve frekvencije zauzete i da nema uslova za postavljanje novih repetitora. Nevladine organizacije iz Tivta maja 2003. godine zatraile su od Savjeta Televizije Crne Gore da, shodno statutarnim rjeenjima RTCG i posebne brige o informisanju pripadnika nacionalnih manjina, obezbijedi reemitovanje odreenih informativnih, kulturnih i obrazovanih programa HRT-a i hrvatske nezavisne produkcije. Zatraili su, pozivajui se na praksu emitovanja dnevnika RTS-a u Crnoj Gori da se na drugom kanalu jednom sedmino prenosi dnevnik HRT-a. Na komisiji za izradu Zakona o ostvarivanju sloboda i prava nacionalnih manjina predlagao sam da se definie obaveza drave da na svim graninim podrujima pobolja prijem radijskog i televizijskog signala koji se emituje iz susjednih regiona i drava. Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina obavezuje drave da priznaju da pravo svakog pripadnika nacionalne manjine na slobodu
245

Aleksandar Saa Zekovi

izraavanja obuhvata slobodu primanja i irenja informacija na jeziku manjina. Okvirna i Evropska konvencija o ljudskim pravima pruaju zatitu protiv diskriminacije u pristupu medijima i promoviu mogunosti manjina da ostvaruju sopstvene medije. Crnogorski zakon o pravima nacionalnih manjina garantovae slobodu informisanja nacionalnim manjinama na nivou standarda sadranih u meunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama. Manjinama u Crnoj Gori garantuje se pravo na osnivanje medija i nesmetan rad zasnovan na slobodi izraavanja miljenja, istraivanja, prikupljanja, irenja, objavljivanja i primanja informacija, zatiti ovjekove linosti i dostojanstva te slobodan pristup svim izvorima informacija kao i slobodan protok informacija. Popis stanovnitva iz 2003 godine Prema popisu stanovnitva iz 2003. godine Albanci su inili neto vie od 7% ukupnog stanovnitva u Crnoj Gori, odnosno u optini Ulcinj 78,17%, Plav 26,26%, Bar 12%, Podgorica 7,94%, Roaje 4,32% i Tivat 1%. Muslimani i Bonjaci zajedno ine 13,68% crnogorskog stanovnitva, odnosno u optini Roaje 87,74%, Plav 56,51%, Bijelo Polje 42,4%, Berane 29,32%, Pljevlja 13,84%, Bar 8,58%, Podgorica 3,8%, Ulcinj 3,75%, Tivat 1,58%, Budva 1,41% i Niki 1,19%. Graana hrvatske nacionalnosti u Crnoj Gori je 7.062 ili 1,05%. U etnikim strukturama optina uestvuju sa sljedeim procentom: Tivat 19,73%, Kotor 7,84%, Herceg Novi 2,45% i Budva 1,1%. Romi su prema popisu iz 2003. uestvovali sa 0,43% u ukupnoj strukturi stanovnitva. Najveu brojnost ostvaruju u optinama Podgorica, Niki, Herceg Novi, Bijelo Polje, Berane, Cetinje i Ulcinj. Novi Zakon o ostvarivanju sloboda i prava nacionalnih manjina nee nabrajati nacionalne manjine jer svaki graanin Crne Gore ima pravo na slobodno izjanjavanje o nacionalnoj pripadnosti. Rezultati popisa iz 2003. godine definisali su jasan put razvoja Crne Gore kao istinske graanske drave, multikulturalnog i otvorenog drutva pa je i to razlog zato se odustalo od nabrajanja koje to nacionalne manjine ive u Crnoj Gori. Zakon e ostvarivati primjenjivost na dravnom i lokalnom nivou to znai da e gotovo sve etnike grupe koje ive u Crnoj Gori, ukljuujui Crnogorce i Srbe, biti u mogunosti da sebe, zavisno od sredine, samoidentifikuju kao nacionalnu manjinu.
246

Mediji i manjinski narodi u Crnoj Gori...

Podsjeam, Crnogorci su brojano manja grupa od preovlaujueg stanovnitva u optinama Andrijevica, Bijelo Polje, Berane, Plav, Pljevlja, Roaje, Ulcinj, Herceg Novi. U svim navedenim optinama uee u ukupnom stanovnitvu je ispod 30%. Uee nacionalnih manjina u javnim poslovima Sve drave potpisnice Okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina, meu kojima su Srbija i Crna Gora, dune su manjinskim narodima omoguiti efikasno uestvovanje u kulturnom, socijalnom i ekonomskom ivotu i javnim poslovima. U preporuci Komiteta ministara Savjeta Evrope o medijima i unaprijeenju kulturne tolerancije iz oktobra 1997. godine pod okvirom medijskog djelovanja u cilju razvijanja tolerancije prepoznaje se i postojanje "raznolikosti zapoljenih u medijskim kuama u mjeri u kojoj ona odgovara multietnikom i multikulturnom karakteru italaca, slualaca i gledalaca". Radio Ulcinj emituje program dvojezino. Direktor i glavni i odgovorni urednik su lica albanske nacionalnosti koja ine i oko 70% ukupno zapoljenih. Od domaih medija program na albanskom jeziku emituju RTCG, Televizija "Teuta", radio stanice "Mir" i "Elita" dok se ostvaruje i gledanost TV stanica iz Albanije: Shkodr, Shqipria i Kuks. Od tampanih medija u Ulcinju na albanskom jeziku izlaze asopisi kulturnog, politikog i informativnog karaktera "Kronika", "Buzuku", "Zana" i "Lemba". Radio "Glas Plava" emituje program na srpskom i albanskom jeziku. U ukupnom broju zapoljenih Bonjaci-Muslimani, odnosno Albanci uestvuju sa 75% odnosno 12,5%. Televizija Crne Gore, program na albanskom jeziku, iz Plava ima stalnog dopisnika. Albanac je vlasnik privatne radio stanice. Sve crnogorske dnevne novina imaju dopisnike iz plavske optine. Radio Berane, program emituje na srpskom jeziku. Nakon transformacije ovog medija u javni servis ostvarena je znaajnija participacija pripadnika manjinskih naroda u ureivakoj strukturi. "Sloboda" je lokalni magazin iji je izdava bio JP Informativni centar Berane. Direktor i odgovorni urednik bila su lica nebonjake nacionalnosti. U broju 863-864 "Slobode" iz 2003. godine publikovano je 90-tak informacija, tekstova i priloga. Ni jedan od njih ne govori o bonjakoj, odnosno muslimanskoj kulturi, stvaralatvu i stvaraocima. Nekoliko tekstova pominju bonjako-muslimanska imena pratei rad nekih NVO i dodjelu kolskih
247

Aleksandar Saa Zekovi

priznanja. List je imao ustaljenu rubriku "Iz ivota Episkopije" dok se ivot Islamske zajednice nije pratio na slian nain. Ukupno 9 tekstova govore o SPC i pravoslavnim praznicima dok nema ni rijei o CPC i islamskoj zajednici. Jedna posebna strana u reviji, u ovom broju, bila je afirmativno posveena etnikom vojvodi Pavlu uriiu. Prvi broj revije za knjievnost, umjetnost, kulturu i nauku "Misao" iz 2003. godine nije imao priloga o bonjako-muslimanskoj kulturi i identitetu. U urednitvu i redakciji nema lica muslimansko-bonjake nacionalnosti. Dopisnici dnevnika "Pobjeda", "Publika", "Dan", revije "Polje", TVCG, Agencije "Mina" su novinari muslimanske odnosno bonjake nacionalnosti. Prema istraivanjima iz 2002. i 2003. godine u lanstvu Upravnog odbora Javnog preduzea Informativni centar Pljevlja nije bilo lica muslimansko-bonjake nacionalnosti. U JP Informativni centar nema zapoljenih Bonjaka. Jedan je Bonjak lan Savjeta Radio Pljevalja imenovan ispored NVO sektora dok u strukturi zapoljenih nema Muslimana-Bonjaka. U "Pljevaljskim novinama", dok je izdava bila Informativni centar Pljevlja, nije bilo zapoljenih Muslimana-Bonjaka. Nakon transformacije, danas, "Pljevaljske novine" izlaze pod okriljem istoimenog preduzea. U urednitvu i novinarskoj strukturi nema Muslimana-Bonjaka. Od 11 stalnih saradnika svega je jedno lice muslimanske, odnosno bonjake nacionalnosti. MuslimanaBonjaka nema u lanstvu Redakcijskog odbora "Glasnika Zaviajnog muzeja Pljevlja". Glavni i odgovorni urednik "Glasa rudara", iji je osniva i izdava Rudnik uglja Pljevlja, je lice muslimansko-bonjake nacionalnosti. Muslimani-Bonjaci ine 16% lanstva kolegijuma. Radio i TV "Panorama" je privatna stanica iji su osniva, direktor, glavni i odgovorni urednik lice bonjake nacionalnosti. Bonjaci ine 75% stalno zapoljenih, 50% stalnih saradnika i svi dopisnici su bonjake nacionalnosti. TV "Panorama" reemituje program bosanskih medija na bosanskom jeziku. Glavni i odgovorni urednici svih elektronskih medija /dvije privatne radio i jedna TV stanica kao i lokalni javni servis Radio Roaje/ su lica bonjako-muslimanske nacionalnosti. U bjelopoljskom informativnom centru bonjako-muslimanske nacionalnosti su predsjednici Upravnog i Nadzornog odbora, dok je Crnogorka direktorka. Transformacija Radio Bijelog Polja u javni servis jo uvijek nije okonana. Lokalni NVO sektor imenovao je dva lana budueg Savjeta. Muslimani-Bonjaci ine 50% ukupnog broja zapoljenih. "Bjelopoljskim novinama" dok su izlazile pod okriljem JP IC glavni i odgovorni urednik i predsjednik programskog odbora bila su lica bonjako-musli248

Mediji i manjinski narodi u Crnoj Gori...

manske nacionalnosti. Prema etnikom sastavu u redakcijskom odboru "Odziva", asopisa za knjievnost, kulturu, i nauku, Muslimana-Bonjaka je 22%. Bonjaci-Muslimani ine vie od 20% sastava redakcije nezavisne regionalne revije "Polje" koja izlazi u Bijelom Polju, kao i skoro kompletan sastav redakcije privatne radio stanice "Focus". Na lokalnu medijsku scenu odnedavno je prisutan i magazin "Mozaik". U JP Informativni centar Tivat u etnikoj strukturi zapoljenih Hrvati uestvuju sa 18%. Radio Tivat program emituje iskljuivo na srpskom jeziku. Direktor, glavni i odgovorni urednik i zamjenik urednika su lica srpsko-crnogorske nacionalnosti. Na podruju optine Tivat ostvaruje se ujnost, odnosno gledanost Radio Dubrovnika i HRT sa ne ba jasnim prijemom. Svoje dopisnike iz Tivta imaju svi crnogorski dnevni listovi kao i Radio Televizija Crne Gore. Prema podacima iz 2002. godine Hrvati su inili 16,67% od ukupnog broja zapoljenih u Radio Kotoru. Krajem 2003. godine je konstituisan petolani Savjet Radio Kotora u kojem je i jedan Hrvat. Na podruju Kotora nema prijema HRT. Nekadanji direktor i urednik Radio Kotora, na osnovu iskaza svjedoka sa kojima sam razgovarao, traio je tokom 2003. godine, prilikom realizacije programa saradnje na junom Jadranu, od svojih saradnika da u Dubrovniku sa graanima urade anketu o sluanosti srpsko-crnogorske muzike "istiui da ukoliko oni ne sluaju nau nee ni on na talasima Radio Kotora putati hrvatsku muziku". Prema iskazima svjedoka kasnije je od tonaca traio da manje putaju hrvatsku muziku. Programska obaveza Radio Kotora bila je da vri prijenos obiljeavanja znaajnijih vjerskih praznika. Prema rijeima gradskog sekretara za kulturu Zorana ivkovia sa kojim sam razgovarao o ovoj temi to je uz potekoe u nekoliko navrata i uinjeno. ivkovi je istakao da je svojevremeno kao predsjednik Programskog odbora to lino promovisao ali je naiao "na otpor usljed nerazumjevanja dijela zapoljenih u samom radiju". "Polis", zvanini list glavnog grada, koji je izdavala novinska javna ustanova "Tribina" imao je podlistak na albanskom jeziku koji je izlazio dva puta mjeseno na etiri strane. Urednik podlistka i svi angaovani novinari bili su albanske nacionalnosti. "Prosvjetni rad" je list prosvjetnih, kulturnih i naunih djelatnika Crne Gore koji izdaje Zavod za udbenike i nastavna sredstva. List izlazi na srpskom jeziku, irilino i meu urednicima nema pripadnika manjinskih naroda. "Koha Javore" je nedeljnik na albanskom jeziku iji je osniva Skuptina Republike Crne Gore a izdava NJP "Pobjeda" koji se redovno distribuira po svijetu, posebno u SAD, Kosovu i Albaniji. Urednik, novi249

Aleksandar Saa Zekovi

nari kao i lanovi tehnikog osoblja su lica albanske nacionalnosti. Nedeljnik ima dopisnike iz Pritine i Preeva. U Podgorici izlazi "Almanah" asopis za prouavanje i prezantaciju kulturno-istorijske batine MuslimanaBonjaka u Crnoj Gori. Glavni i odgovorni urednik lista "Almanah" je Bonjak dok je redakcija mjeovite etnike strukture. Redakcija na albanskom jeziku Radija Crne Gore priprema pet minuta jutarnjeg informativnog i pola sata poslijepodnevnog programa iz oblasti kulture, nauke, prosvjete, zdravstva, poljoprivrede i sporta. Urednik, novinari, spiker i saradnici su albanske nacionalnosti. Redakcija ima stalne dopisnike iz Roaja, Ostrosa i Ulcinja. Televizija Crne Gore svakodnevno radnim danima emituje petominutnu informativnu emisiju na albanskom jeziku i subotom jednosatni magazin "Mozaiku". Urednik, novinari, voditelji, spikerke i tehniko osoblje su lica albanske nacionalnosti. Redakcija TVCG na albanskom jeziku ima dopisnike iz Pritine, Skoplja, Roaja, Plava i Ostrosa. Privatne televizijske stanice "NTV Montena", "MBC", "Elmag" i "IN" ne emituju program na albanskom ili nekom drugom manjinskom jeziku. Pripadnika manjinskih naroda nema na dunostima glavnih i odgovornih urednika kao ni direktora preduzea koja izdaju dnevne listove "Pobjeda", "Dan", "Publika" i "Vijesti". Glavni i odgovorni urednik nezavisnog nedeljnika "Monitor" je Bonjak. U redakciji magazina "Graanin" koji izdaje Centar za razvoj nevladinih organizacija, nalaze se i lica muslimanske, bonjake i albanske nacionalnosti. Radio stanica "Mir"-a Tuzi emituje program uglavnom na albanskom jeziku. Televizija Teuta emituje 80% programa na albanskom odnosno 20% na crnogorskom ili srpskom jeziku. Gledanost ostvaruje u optinama Tuzi, Bar i Ulcinj kao i u dijelu sjeverne Albanije. Televizija "Boin" Tuzi uglavnom emituje program na albanskom jeziku. Kada je u pitanju informisanje Roma, Egipana i Akala u Crnoj Gori nedavno je Radio Crne Gore u saradnji sa romskim NVO pokrenuo posebnu bilingvalnu emisiju. TVCG otpoela je sa snimanjem i emitovanjem kvalitetnog serijala emisija posveenih ivotu i poloaju Roma u Crnoj Gori. Pod pokroviteljstvom FOSI-ja i ORT-a na nezavisnoj radio stanici "Antena M", u organizaciji romske NVO ve due vrijeme redovno se emituje emisija na romskom jeziku dva puta sedmino u trajanju od po pola sata. Takoe na privatnoj radio stanici "Borkis Radio" u Podgorici
250

Mediji i manjinski narodi u Crnoj Gori...

romske NVO svakog petka, u trajanju od sat vremena, dvojezino na romskom i crnogorskom jeziku, redovno ureuju romsku emisiju uglavnom posveenu mladima. Romske nevladine organizacije svojevremeno su pokrenule dvojezini list "Romano alav" iji su prvi i jedini broj samostalno finansirali. Mediji u Crnoj Gori, tampani i elektonski, posebno oni koji nijesu lokalnog karaktera, dobro prate rad romskih i egipanskih udruenja kao i realizaciju brojnih projektnih aktivnosti posveenih ovim zajednicama. Rad romskih udruenja posebno prati list "Graanin" iji je izdava Centar za razvoj nevladinih organizacija. OEBS je marta 2004. godine pokrenuo poseban program pripreme i osposobljavanja Roma i Egipana za novinarski i posao vaspitaa u predkolskim ustanovama. U tom pravcu ostvarena je snana saradnja sa Ministarstvom prosvjete i nauke RCG, Univerzitetom Crne Gore, Institutom za medije Crne Gore i NVO sektorom. Ovim programom planiraju se osigurati kadrovi koji ce biti u prilici da se aktivno ukljue u crnogorski obrazovni sistem i u rad medija.

251

Miodrag Todorov BOJOVI PLJEVALJSKI MUSLIMANI/BONJACI IZMEU STVARNOSTI I ILUZIJE Posmatrajui uee muslimana, posebno muslimanskih intelektualaca u javnom i kulturnom ivotu grada, moe se nedvosmisleno zakljuiti da muslimani u Pljevljima organizovano izbjegavaju svako uee u javnim, kulturnim i bilo kojim drugim manifestacijama. Poslate pozive i ukoliko su rijetko upueni nekom od muslimana za uee na tribinama, debatama, promocijama, proslavama i sl, diskretno ali po pravilu odbijaju i/ili otvoreno bojkotuju. Meutim, vrlo je rijetko da se pozivi takve vrste i upuuju muslimanima. Tuno i zabrinjavajue je da su pljevaljski Bonjaci/Muslimani odbili da na javnoj tribini govore o svom "Gajretu", a jo je tunije da niko od muslimana nije ni prisustvovao predavanju o "Gajretu", ve su o njemu neuko i neinformativno govorili Srbi. Pljevlja su grad koji je ve 60 godina bio pod autoritarnom vlau komunista u kojoj su predstavnici muslimana bili postavljani tako da ih ni sami muslimani nikada ne bi birali, niti su ih oni de facto ikada prihvatili za svoje zakonske predstavnike. Tako je temeljno zaivio jedan dugogodinji otpor prema svakoj saradnji, kao i prema potrebi da se neke kulturne, nacionalne, etnografske, folklorne i druge manifestacije odvijaju u zajednikim aranmanima. Ova pojava nije latentna niti prikrivena da bi se putem istraivanja identificirala. Ona je isto toliko oigledna, koliko je i oigledno da ona nikoga i ne zabrinjava. Nacionalistikim snagama u Pljevljima takva separatnost i totalna kulturna i svaka druga odsutnost pljevaljskih muslimana doslovno odgovara, jer njihovi ciljevi su upravo i zasnovani na faisoidnoj strategiji: "Jedan narod, jedna volja, jedna drava"! S druge strane, sami muslimani nijesu dovoljno svjesni koliko njihova separatnost ide na ruku vladajuoj lokalnoj vlasti, SNP-a, SNS-a i uopte srpskim nacionalistima, militantnim nacional-komunistima i drugim slinim snagama, koje se otvoreno bore protiv organizacije i ustro253

Miodrag Todorov Bojovi

jstva civilnog drutva i pravne drave Crne Gore. Ova dimenzija, kroz koju se izraava meunacionalna i meukonfesionalna netrpeljivost je prisutna na svakoj taki pljevaljskog kulturnog i javnog ivota. Svi oblici, vidovi i postupci kako urbanog, tako i ruralnog druenja i/ili bilo koje vrste komuniciranja na relacijama: pravoslavni-muslimani u potpunosti su iskljueni. U Pljevljima tokom istraivanja nije bilo mogue uoiti bilo kakvo meusobno druenje pravoslavnih i muslimana meu: penzionerima, intelektualcima, trgovcima, zanatlijama, komijama, omladinom, djecom i dr. Dakle, u Pljevljima su danas razbijene sve manifestacije socijaliziranja tako da zajedniki suivot postoji samo kao jedna lana forma koju, isto tako, lanim priama, iskazima i uljepanim konstatacijama u Pljevljima propagira nevladina organizacija "Bonum" i njojzi sline asocijacije. *** Kada su se smirile grozote militantno-okupatorskog i genocidnog rata 1991-1995. godine, ostale su duboke rane koje su se, uz veliku njegu, morale osmiljeno, paljivo i dugotrajno lijeiti. Pljevaljski Bonjaci/Muslimani koji su ostali u Pljevljima povukli su se u svoje kue, u sebe, u svoju rodbinu, svoju mahalu i sa strahom su u svojim okunicama doekivali no. Srbovanje uz bune kafanske pjesme nijesu se prekidala. Bonjaci/Muslimani su prekinuli svaki kontakt sa dijelovima grada u kome ivi pravoslavno stanovnitvo. U muslimanskim dijelovima grada, tu i tamo, radile su muslimanske radnje, kafii i/ili evapdinice. Jedno vee dola je grupica pravoslavnih mladia u muslimansku evapdinicu pored rjeice Breznice na Jaliji (u prevodu obala). Naruili su i pojeli porcije evapa ali nijesu, uz psovku, htjeli da plate. Vlasnik radnje, mladi od 21 godine, uporno je zahtijevao da se raun plati. Jedan mladi iz te obijesne grupe izvadio je no sa velikim sjeivom i sa velikim brojem uboda u vrat i grudi usmrtio vlasnika evapdinice. To ubistvo muslimani su samo prividno disciplinovano doivjeli. Svoj potencijalni strah koji je vladao u Pljevljima sa ovim zloinom Bonjaci/Muslimani su ga samo potvrdili. Karakteristino je da je pravoslavno stanovnitvo po svjoj uobiajenoj navici ostalo pasivno i bez rijei kritike. Nije se desilo da je bilo ko do pravoslavnog stanovnitva Pljevalja, na bilo koji nain osudio i/ili bar
254

Pljevaljski Muslimani/Bonjaci izmeu stvarnosti i iluzije

javno prokomentarisao taj zloin. "Pljevaljske novine", poznate u toku i poslije rata po svojoj nacionalistikoj i naciokomunistikoj djelatnosti, taj zloin su prokomentarisale kao epizodan, kao neto to ini uobiajenu crnu hroniku svakog grada. "Pljevaljske novine" su se uporno trudile da ovom zloinu daju neke druge konotacije, iako svi u Pljevljima znaju da se ubica i ubijeni nijesu ni poznavali. Noenje noa specijalno obraenog i podeenog za ubistva indikativno i nedvosmisleno govori da je ovo ubistvo bilo organizovano i dobro isplanirano. Na alost, pri suenju u Viem sudu u Bijelom Polju ovaj zloin je okarakterisan kao nasilniki nasrtaj obijesnog mladia, kao razbojnitvo i sl, a ne nikako kao nacionalistiki i neofaistiki zloin uperen protiv ovjenosti. Ovaj zloin je unio dodatne momente i jo vie intenzivirao ve odavno opravdano stvorenu odbojnost pljevaljskih Bonjaka/Muslimana prema pravoslavnom stanovnitvu. Na kraju, namee se nezaobilazno pitanje: ta bi se desilo i kakve bi sve reakcije i posljedice bile da je ovaj 21-nogodinji musliman uao u pravoslavnu radnju, izvadio no i ubio pravoslavnog mladia - vlasnika radnje? Na takva i slina pitanja, kojih u Pljevljima ima mnogo, moraju se dati iscrpni, precizni i blagovremeni odgovori ukoliko se eli harmonizirati suivot meu graanima. *** Koliko se moglo tokom istraivanja procijeniti, prije militantnog okupatorskog rata 1991-1995. godine, pljevaljski muslimani imali su vie simpatija prema Beogradu nego prema svom Titogradu. Meutim, zloini koji su se desili tokom rata 1991-1995. godine ostavili su duboke tragove kod pljevaljskih muslimana. Poslijeratni period u Srbiji je pokazao da se nije nita bitno promijenilo. Pored svih dokaza koje je Srbiji upuivao Haki tribunal da se bivi general Mladi nalazi u Srbiji, zvaninici aktuelne vlasti u Srbiji su kategoriki tvrdili suprotno. Na kraju, javnosti su morali saoptiti da je Mladi napustio Srbiju, to znai da je cijelo vrijeme bio u njoj. Sve zahtjeve Hakog tribunala, kao to su, na primjer: predavanje Mladievog dosijea, isporuka etiri generala, meu kojima je i general Pavkovi, pekulacije sa boleu biveg generala Pavla Strugara s namjerom da se izigra Haki tribunal i sprijei njegov ponovni odlazak u Hag, kao i mnogi drugi zahtjevi Tribunala ostali su bez rezultata. Ima dosta
255

Miodrag Todorov Bojovi

dokaza koji neposredno objelodanjuju da aktuelna vlast u Srbiji titi ratne zloince. S druge strane, predsjedniki izbori u Srbiji su nedvosmisleno pokazali da je ekspanzija nacionalizma u toku, kao i da je nacionalna euforija u ideji o Velikoj Srbiji jo uvijek aktuelna. trpci, Srebrenica, Sarajevo, minirani mostovi u Brkom koji su dignuti u vazduh eksplozivom dok je na njima bilo puno izbjeglica i druga stratita na kojima su ginuli ne samo sunarodnici pljevaljskih muslimana ve i njihovi najmiliji, uinili su da se enormne rtve nikada ne mogu zaboraviti. Sve je to kod pljevaljskih muslimana s razlogom stvorilo velike ograde prema Srbiji i njenoj tekuoj politici. Nacionalistike i komunonacionalistike snage u Pljevljima obilato koriste stanja na tim relacijama sa ciljem da jo vie razbuktaju meunacionalnu mrnju i razore sve elemente suivota u Pljevljima. Politika situacija u Srbiji tokom decembra 2003. godine samo je potvrdila sve pretpostavke i miljenja pljevaljskih muslimana prema Srbiji. Na listama za parlamentarne izbore u Srbiji nale su se aveti bliske genocidne prolosti Srbije, koje su od suda u Hagu optuene za zloine protiv ovjenosti: Slobodan Miloevi, bivi predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, Vojislav eelj, predsjednik SRS i bivi visoki funkcioner u zloglasnom Miloevievom reimu, zagovara takozvane Velike Srbije, kao i bivi generali zloinake bive JNA: Perii, Pavkovi, Pavle Strugar i drugi. Aktuelna lokalna vlast u Pljevljima (SNP i SNS) preko svojih slubi i lokalnih pojedinaca poziva ve odavno kompromitovane pojedince iz Beograda, koji u Pljevlja dolaze kao ostaci jo uvijek dobro ukorijenjene infrastrukture biveg komunistikog reima, Miloevievih pristalica, potom nacionalistikih snaga, kao i snaga klera Srpske pravoslavne crkve. Posjete takvih ljudi Pljevljima je u vidu predavanja i strunih "ekspertiza" o istorijatu Pljevalja, debatnih klubova, okruglih stolova i sl, u kojima se nedvosmileno provlai nit srbofilije, i anticrnogorstva, osmiljeno planiranje srpskog uticaja na podruju Pljevalja i pljevaljskog kraja, kao i stalnog dokazivanja o kontinuitetu srpskog rastojanja na ovim pljevaljskim prostorima. Na alost, u tim i takvim "kulturnim akcijama" pomau im (istina nesvjesno) svojim ueem univerzitetski radnici i ugledni intelektualci iz Sarajeva. Pljevaljski muslimani ne posjeuju takve kulturne manifestacije kojima je cilj politizacija i indoktrinacija, ve naprotiv, otvoreno ih bojkotuju. Takvi skupovi, shodno njihovim obiljejima, u Pljevljima jedino posjeuju: nacionalisti, naciokomunisti, eeljevci, ljotievci, funkcioneri aktuelne lo256

Pljevaljski Muslimani/Bonjaci izmeu stvarnosti i iluzije

kalne vlasti u Pljevljima, funkcioneri Srpske narodne stranke i njima sline politike formacije. Po sastavu, ovi skupovi su u cjelosti mononacionalni. Na njima nije prisutan ni jedan pljevaljski musliman. Naravno, bahatost i lana nacionalna superiornost ne dozvoljavaju da se postavi zabrinjavajue pitanje: Zato su Srbi bojkotovani od drugih nacionalnosti? Na kraju, nije mogue izostaviti tunu konstataciju da se narod Srbije ne identifikuje sa: Nikolom Teslom, Pupinom, Milom Alasom i drugim slinim srpskim velikanima, a identifikuje se sa: Mladiem, Karadiem, Miloeviem i drugim cijelom svijetu poznatim zloincima? Istraivanje je nadalje pokazalo da su pljevaljski Bonjaci/Muslimani shvatili nekoliko kljunih odrednica iz domena njihovog suivota u Pljevljima: 1) Da je njihova jedina otadbina i bez alternative samostalna i nezavisna Crna Gora, 2) Da je jedino i za njih mogue dravno ureenje graanska pravna drava, 3) Da je najvei stepen njihove bezbjednosti upravo kod njihovih kua i 4) Da je posjedovanje radnog mjesta na pljevaljskom podruju za njih najpovoljnija i najekonominija varijanta.

257

Sefer MEEDOVI KLEVETNIKI PAMFLET U "Almanahu" br. 25-26/04 objavljen je tekst Dr erba Rastodera pod naslovom BONJACI/MUSLIMANI I POPIS STANOVNITVA U CRNOJ GORI 2003. GODINE, u kome autor daje sebi za pravo da ocenjuje, recenzuje i politiki kvalifikuje nacionalnu pripadnost, pa ak i da krivotvori pojedina miljenja iznesena povodom popisa stanovnitva koji je nedavno minuo. Tako je na str. 218 izmeu ostalog naveo, da je Bonjaka demokratska alternativa (BDA) nesumnjivo zagovarala ime Bonjak "...dok je njen lider Dr Sefer Meedovi (nije potpisnik Deklaracije), inae lan Republikog savjeta za manjine, na skupu Foruma Muslimana/Bonjaka, odranom u Podgorici 11.10.2003. godine na kojem je razmatrano pitanje predstojeeg popisa, zagovarao bojkot popisa to su ostali uesnici skupa energino odbacili... Ovim demantom elim da upoznam itaoce "Almanaha" da nisu tani navodi autora o mom bojkotu popisa. Naprotiv, ja sam na pomenutom skupu iznio svoje miljenje o normativnim propustima i slabostima u personalnim pripremama za popis, nakon to su neki uesnici, a naroito predstavnik iz Plava iznijeli sijaset nepravilnosti u sastavu optinskih popisnih komisija i instruktora za popis, zbog ega sam smatrao da ima elemenata za bojkot popisa, a kada me je nakon toga predsjedavajui skupa (. Rastoder) priupitao da li je to stav stranke (BDA) ja sam rekao da o tome moe odluiti samo Glavni odbor stranke. To je jedina istina. Zapravo, ja sam iznio jednu strunu elaboraciju o normativnim nedoreenostima Zakona o popisu tim prije to pratei propisi ovog zakona nisu objavljeni zbog ega uvijek prijeti mogunost manipulacije organizatora popisa, koju moda autor teksta nije dovoljno razumio. Koliko je meni poznato na tom skupu nisu voene stenografske biljeke, niti zvanini zapisnik, a radna grupa za izradu zakljuaka (R. Ras259

Sefer Meedovi

toer, H. Hadi i S. Meedovi) nije komenterisala pojedina miljenja uesnika skupa, pa ni miljenje koje je iznio S. Meedovi. Bio sam vie nego iznenaen autorovim naglaavanjem mojeg imena u kontekstu navodnog negiranja popisa, kao da je elio moju politiku diskvalifikuju, a u stvari otkrio je svoje mrane motive, smatrajui sebe bonjakim Mesijom. Radi se o podmetanju i zlonamjernosti autora, u maniru kleventikog pamfletisanja i ogovaranja. Pokuava da inforbirovskim metodama podijeli i zavadi bonjako/muslimanski korpus u stilu "reklakazala" to ne prilii intelektualnom duhu obinog ovjeka a kamoli bivem Dukljanskom akademiku. Koristim priliku da se osvrnem na brojne protivurenosti navedenog lanka, jer imam utisak da ga je napisao ljut i frustriran ovjek bez elementarnog uvaavanja ljudi i njihvovog nacionalnog i vjerskog dostojanstva, ne samo zbog podmetanja, nego i zbog osionosti da sudi o moralnim vrijednostima ljudi u pojedinim crnogorskim sredinama, o njihovoj podobnosti, navodno zarad linih i grupnih interesa. Samo to jo nije napisao da zna, ta je ko i mislio na skupu u Ribnici. U pomenutom lanku autor govori o stereotipu pretpolitikih drutava u koje svrstava i crnogorsko drutvo, u kome su svi optereeni procentima popisa, tako da niko ne eli da bude manjina. Zato potencira svijest o pripadanju nacionalnoj zajednici kao zamiljenoj zajednici" koja je po njemu vanija od opsesije procentima. Popisi bi imali smisla, pie . Rastoder samo onda kad bi postojalo pravo na izbor, jer to je prvi iskaz slobode pojedinca i njegovog prava izbora pripadanja "zamiljenoj zajednici". Meutim, suprotno ovim tvrdnjama, on ipak kritikuje sve one muslimane koji se na popisu nisu izjanjavali kao Bonjak, ime praktino naglaava znaaj procenta, a ne prava izbora pojedinca, jer slijedom takvog rezonovanja proizilazi da je trebalo vie muslimana da se izjasne kao Bonjak kako bi procentualno vie bilo Bonjaka, a manje Muslimana, Crnogoraca i sl. Ali kad nije bilo tako, on jedini zna razloge i proziva pojedince zbog drugaijeg nacionalnog i jezikog osjeanja. To je elemntarna zabluda . Rastodera. On koristi "Almanah" kao svoju privatnu tribinu da namee ljudima svoj stil ponaanja i obrazac miljenja, zaboravljajui da to vodi krajnjem neuspjehu i or sokaku. Na taj nain ljudi se ne mogu pridobijati, pa ak kad bi se radilo i o dobrim idejama, ve odbijati do potpune pasivnosti koja je ravna nekorisnosti.

260

Klevetniki pamlfet

Podrava i pohvaljuje poslanike i druge pojedince iz DPS i SDP koji su se izjasnili kao Bonjaci a zamjera i kritikuje one koji to nisu, navodei konkretna imena. Zatim rui pojedince u Baru koji su radi linih interesa drugaije nacionalne i jezike orjentacije od njegove malenkosti. Smetaju mu i oni poslanici i funkcioneri DPS i SDP u Roajama zbog svoje navodne pasivnosti i ekanja u sjenci. Rijeju, svi mu smetaju koji ne misle kao on iz ega bi se mogao izvesti zakljuak da su protiv svih Bonjaka. Da li je to "zamiljena zajednica" . Rastodera kad se ljudi imenuju i klasifikuju po svojim ubjeenjima? Zato to "zamiljena zajednica" (po Andersonu) znai praktinu nemogunost upoznavanja ukupnog lanstva jedne nacionalne zajednice od strane pojedinca. S druge strane, neozbiljno je i politiki neodgovorno prozivati ljude zbog svog nacionalnog, jezikog i drugog izjanjavanja na popisu, jer se time zadire u zonu ljudske intimnosti. To je zapravo jedna od temeljnih ljudskih sloboda propisana sadanjim Ustavom Crne Gore, kojim se - jami sloboda misli i javnog izraavanja miljenja, sloboda vjerovanja, javnog ili privatnog ispovijedanja vjere i sloboda izraavanja nacionalne pripadnosti, kulture i upotrebe svog jezika i pisma - l.34. st.2. Niko nije obavezan da se izjanjava o svom miljenju, vjeri i nacionalnoj pripadnosti l.34. st.3. Sline odredbe postoje u Ustavnoj povelji o ljudskim i manjinskim pravima i graanskim slobodama, preuzete iz meunarodnih dokumenata. Umjesto da pomogne svojim strunim opservacijama o rezultatima popisa, kako se to od njega oekivalo, on je prikazao svoju nacionalnu i politiku diskvalifikaciju pojedinaca zavisno od njihove nacionalne i jezike orjentacije, ime je nanio ogromnu tetu muslimanima Crne Gore. Nije ak ostavio po strani ni nae svetinje, ve je usliao glas dounika koji su mu povjerili da se u damijama na sjeveru Crne Gore dijeli letak nacionalnog Savjeta Bonjaka Srbije i Crne Gore o nacionalnom, vjerskom i jezikom izjanjavanju muslimana, to on smatra prizemnim inom, a u stvari eli da dominira naim emocijama i opredeljenjima. Zanemaruje injenicu da su se za reafirmaciju naeg nacionalnog imena zalagali mnogi poznati i nepoznati i mnogo prije njega u daleko teim i opasnijim vremenima, a neki od njih su zbog toga debelo propatili po zatvorima. Nastavili su sa svojim politikim djelovanjem obueni u svoju skromnost kao vrlinu, za razliku od nekih novokomponovanih lidera. Povodom Deklaracije takoe se prave vjetake barijere na one koji su potpisali i one koji nisu, iako dobar dio odgovornosti za nedovoljnu
261

Sefer Meedovi

obavijetenost skupa snosi Forum Bonjaka/Muslimana i "Almanah" jer prva sjednica je bila odloena, pa druga zakazana bez dovoljne obavijetenosti svih koji bi prisustvovali da su blagovremeno obavijeteni. U svakom sluaju skup koji je usvojio Deklaraciju nije bio svebonjaki sabor, pa je zato trebalo ostaviti izvesno vrijeme da je potpiu svi koji to ele. "Almanah" treba da se bavi prouavanjem, prezentacijom i zatitom kulturno-istorijske batine Bonjaka/Muslimana, kako je to i naznaeno u asopisu, a ne dnevnopolitikim zbivanjima zbog "ovih" ili "onih" radi superiornosti "naeg" interesa zato to tako mislim "ja" i moje pristalice. Time se bave prevashodno politike partije. Ne treba nam vokabular Matice muslimanske. Treba nam vie mudrosti, strpljenja, tolerancije i vizionarstva da bi u Crnoj Gori afirmisali i zatitili nacionalni, vjerski, jeziki i kulturni identitet. Molim Vas da ovaj demanti objavite u narednom broju "Almanaha".
(Odgovor prof.dr erba Rastodera u sljedeem broju)

262

Portreti

ABAZ DIZDAREVI DJELA PUNA ZAVIAJNE NOSTALGIJE KOJA PULSIRAJU NOVOM KREATIVNOM ENERGIJOM Vrijeme u kom umjetnik ivi i ambijent u kojem je ponikao oduvijek se na odreeni nain odraavaju u njegovom radu. Slikara provocira da ga i misaono i likovno determinie u skladu sa svojim matanjem i kreativnim stremljenjima. Nekad radi grube instalacije koje ele da prodrmaju savjest, a nekada nostalgine, lirske reminiscencije nad aktuelnim stradanjem, izraz strepnje pred neizvjesnom budunou i onim to ona nosi, sa istom eljom da opomene. Mladi umjetnici to notiraju simbolima iz prolosti i sadanjosti svog naroda i drave, sloenog i uzburkanog svijeta kao ivotne cjeline, i rade to na nain koji odgovara njihovim izraajnim sklonostima. Pri tom se u poetku nerijetko, manje ili vie, zapaa i plodotvoran uticaj dobrih profesora i kola koje su zavrili. To se osjea i u radu Abaza Dizdarevia koji je 2002. zavrio FLU na Cetinju u klasi profesora Smaila Karaila, kod koga je nastavio postdiplomske studije i na fakultetu je njegov struni saradnik. Mladi umjetnik (roen 1978.) opredijelio se uglavnom za klasian nain slikanja, ali rad inovira izvjesnim intimnim i matovitim pomjeranjima stvarnosti, te doarava atmosferu nostalgine zabrinutosti za ivot i sudbinu. Za njegovog profesora Karaila Ljiljana Zekovi kae da sa podjednakom panjom obrauje forme, valere i pseudodivizionistiko komponovanje i njegove rane slike u tom stilu su bile i cijenjene i omiljene kod publike. Kasnije, poput holandskih majstora radi male figuralne kompozicije i pejzae sa puno sfumata, i u kojima se nazire tuga i bol sadanjeg ivljenja. Njegovi najbolji uenici prihvataju dio tog njegovog manira ali svaki na svoj nain ide dalje. Dizdarevi se opredijelio za pejza i figuru i njihovu neobinu kombinaciju sa elementima mrtve prirode koje istura u dekomponovani prostor. Jedan starac iz arije" stoji ispred ruevne kue pjesnika Rista Ratkovia u slikarevom Bijelom Polju, a kombinacija smeeg i plavog na likovno dirljiv nain podvlai tugu i prijekor to je sve tako kakoe.
263

Olga Perovi

Izmeu dva svijeta, onog nadrealnog i stvarnog, Abaz Dizdarevi oblikuje svoje slikarsko odreenje. Kompozicijski na njegovim slikama, sve podsjea na neposredno ponueni svijet realnosti i loginosti da bi se u odreenim scenama ispod koprene nataloenosti proivljenoga sve poelo da pretae u bezbroj nasluivanja hipotetino usaenih u njegovo bie. istie Izet uzel povodom Abazove zagrebake izlobe. Orasi, bakrene posude sa sivom unutranjou i ogromni izrezbareni toak (Toak) utisnut u pejza koji se nemilosrdno kotrlja i osebujno islikava tragove u tradicijskim vrijednostima, tipini su za varijantu Abazovog dekomponovanja sadraja i prizora. Najee je sve zlatnosmee i ponegdje tamno sivo islikano, ali nekako zastraujue uzburkano. Pjeani sat i knjiga opet istureni neposredno pod olujno plavo nebo dok se u dubini zapaa ruevna kua dirljivi su simboli protoka vremena i nastojanja da se zapisom neto od njega sauva. Neprihvatajui konkretizaciju kao opredjeljenje i poruku Dizdarevi je uoptava i polako ide na globalnu simboliku nestabilnog ivljenja. Kroz pustinju neki ljudi vuku amac za neko mogue plovljenje i sve titra u nekom irealnom prostoru koji odie zebnjom. Dizdarevi je i vrst portretista koji likove osmiljava njihovim zanimanjem ili razmiljanjem. Glava starice jasno islikana i posue koje je okruava. Likovi starih ljudi izboranih lica na kojima se vide tragovi proivljenog. Dragan Starovi povodom izlobe u Kotoru skree panju na portret sa likom abe na tijelu koji kao da ismijava trku i bezumlje modernog ovjeka. Upeatljivu karakteristiku Abazovog rada istie kritiar i slikar Slovini tvrdei da u fokusu Dizdarevieve paradigmatske opservacije i likovne egzekucije, prevashodno su an gro potencirane ambijentalne vrijednosti crnogorskih ambijenata, ruralno-pastoralni kompleksi surog srednjeg i sjevernog dijela Crne Gore, te pitomog i toplog primorskog priobalja. U svim umjetnikovim radovima je na neki nain prisutna tema vremena za koje se ne zna ta nosi, zebnje pred nepoznatim i nastojanje da se u sjeanju zadri ono to je bilo dobro i lijepo na crnogorskom multietnikom prostoru u to je uticalo da se ipak zadre lijepi meuljudsli odnosi. Dvije glave usamljene, visoko postavljene, gledaju na stijene, ribe i mitske figure koje nose svijet na pleima, a tri koloritna pojasa u kombinaciji plavo i smee dre i temu i sliku u blago napetom tonu i traginom zvuku simboliui nastojanje da se ouva sklad u prirodi i ivotu. Meutim, jedno platno sa geometrizovanim poljem rombova u hladnim plavosivim tonovima istureno u apstraktni, nekako edno plaviasti, kao mjeseevom svjet264

Abaz Dizdarevi, djela puna zaviajne nostalgije...

lou preliven pejza zrai zebnjom i sugerie neka pesimistika stanja koja karakteriu savremeni ivot. Dizdarevi slikajui neprekidno trai posebnost, drei se onoga to je prihvatio uei, ali sve naglaenije isturajui u susret gledaoeovoj panji samostalna shvatanja i likovno-lingvistika traganja. Jasno mu je da na poetku valja istraivati dok se nae poruka i sie koji e stvarno cjelovito izraziti njegovo promiljanje ivota, prolosti i sadanjosti. On e nastojati da u raznoliki crnogorski likovni milje unese tota od osobenosti svog naroda ne povijajui se pred pritiskom samo novog izraza, nego izgraujui svoj. Olga PEROVI

265

Knjievnost

Kemal MUSI FEHIMA Kad se Fehima Hasanova vratila iz bijela svijeta u Potkr, svi su u nju gledali kao u udo. Kratka kosa ofarbana u crvenu boju, dugi nokti, obrve oupane, a lice ispijeno, kao da je milion jutara budno doekalo. Nigdje one djevojke to je po potkrkim livadama uvala stoku, nigdje one djevojke to je sa petnaest godina sjela na motor nekog neznanca i otila. Tada je za njima ostao samo crni dim iz auspuha i praina sa potkrke dade. Otkada se vratila u svoj kraj, Fehima je svaki dan, polako, silazila niz uzani potkrki put, pazei da joj se ne slome kao ivije tanke tikle, dolje do magistrale, da eka neki prevoz. unula bi, zapalila cigaretu i ekala. Jedan put, dok je tako ekala, kroz prozor dugakog automobila pojavilo se brkato lice Hajra Pendrekia, ponudivi se da je prebaci. Fehima se osmjehnula i sjela do vozaa. Opet je iz auspuha pokuljao crni gusti dim. Hajro ga nije vidio. Zaboravio je da pogleda u retrovizor, a na pamet mu nijesu pali ni sin i ena to su ga kod kue ekali. Nagazio je jae papuicu gasa i ubacio mjenja u najveu brzinu. Put do arije ni osjetili nijesu. - Hvala na prijatnoj vonji rekla je Fehima. - I drugi put skliznule su Hajru rijei ispod brkova. Fehima se zakikotala. Sjutradan ju je Hajro ponovo zatekao kako pored puta pui. Zgazila je opuak i ula u automobil. Hajro se obliznuo oko ustiju. - Kurvaru! planula je ena na Hajra kad je doao kui. Nekoliko amara se zalijepilo na njene obraze. - Seljanka rekla je Fehima sjutradan, zakopavajui lic na pantalonama. Hajro je, uskreknut u sjedite, utke puio. Povue dim i osjeti ljutinu. Na cigareti je gorio filter.
267

Kemal Musi

- Kurvaru! ponovo mu je ena skoila za oi, kad je kui doao. - Kurvaru, sa kurvom vrisnula je Hajrova supruga i ponovo su se amari lijepili za njene obraze. Hajru su bridjeli dlanovi i mozak mu je buao kao kljuala voda. Izletje napolje. Na sljepoonici mu je pulsirala ila kucavica a u glavi, kao u prznoj sali, odzvanjao mu je enin glas: Kurvaru! Kurvaru! Odjednom bi ponosan na samog sebe. Zavodnik. Zagladi guste brkove i Fehimin mu se lik pojavi ispred oiju. Htjede da ode i potrai je u Potku. No, sjeti se djeteta koje otkada je Fehimu upoznao jedva da je jednom vidio. Vrati se u kuu. Dijete je spavalo a ena je drala glavu izmeu dlanova i jecala. Hajro napravi nekoliko krugova po kui i ponovo izae napolje. Rei u Fehimi da je gotovo meu nama, odlui. Uostalom, zna da sam porodian ovjek i da od mene nema ta da oekuje, mislio je i dui mu bi lake. Opet se vrati u kuu. - Zna, Fehima, ja sam porodian ovjek... nesigurno Hajro poe da pria, - iii... - Ti porodian... Je liii?- izvi Fehima obrve. Zna li ta si ti? Ti si jedan obian voak. Ujarmila te ta tvoja, ne da ti mrdnut. Vidi li, jadan da od nje ne smije imenom da se kae. - Ali, Fehima... - Ne da ti ivjet, no te na svaki korak provjerava. Neka je. Ti da si neki ovjek, ne bi dozvolio da ti ena komanduje. Ali dobro. Neka komanduje, kad ima kome. Sada je Hajro drao glavu izmeu dlanova. Kui mu se nije ilo. Znao je da ga tamo eka enin razdorni glas i prijekori. ekalo ga je stotinu pitanja i svaa sa enom. Svjesatn je bio svega to ini, a opet ga je neto Fehimi vuklo. Kod kue ena bijae pripremila zaveljaj. Sjedjela je pored njega i brisala suze. Kad Hajro ue u kuu ona ustade. - Dijete ti ostavljam ree u mimohodu. Mislila je da e poslije ove reenice umrijeti, no, ipak, uspje uzdignute glave da izae napolje. Hajro je bez rijei stajao na sredini sobe i gledao dijete to je spavalo. Nije znao da je Fehima dolazila kod njegove ene. Nije znao ta su njih dvije priale. - Ba si luda rekla je Fehima. Hajrova supruga je utala.
268

Fehima

- Ostavila bih ga ja da mu zlatna zvijezda sa ela sija popravila je Fehima crvenu kosu i zapalila cigaretu. - Od njega ni ja ne mogu da ivim. Ne da mi nie stat. Juri me. Prati na svaki korak. Boe, kakvih ljudi ima. Glavu bi ti uzeli da mogu priala je Fehima povlaei strastvene dimove. - To je jedan prevarant... Laovina! Ne znam samo kako izdrava sa njim? Kako sa njim moe u postelju da legne. Dua mu je prljava. Zijeva za svaim to suknju nosi, a kod kue ima ovakvu enu i dijete. Ko zna tebi ta pria i kakvim se laima slui. A ti... Budala! Ne bih mu ja vie ni unula ovdje da sam na tvom mjestu. Hajrova supruga nije bila sposobna ni rije da progovori. U dui joj se gomilala muka i samo to joj tijelo nije eksplodiralo od nakupljene gorine. Fehimine rijei su bubnjale u njenoj glavi. Kao da su dolazile iz neke daljine, iz runog sna koji je davno sanjala. Ne sjea se kako je Fehima otila iz njene kue, ali je odmah poela da prikuplja svoje stvari. Lomila se da li da uzme i dijete, meutim, iako joj je bilo ao, rijei da ga ostavi Hajru. Uostalom, mislila je da e mu doi da je moli za oprotaj. Ipak, ostaviu mu dijete. Neka vidi poto sam. Neka pere govna, mislila je. Kad Hajro ue u kuu, proe pored njega i izae na sokak. Hajro nije znao ta ga je snalo. Gledao je kroz prozor. Staklo mu se mutilo preg oima. Dijete je grajalo. - Zna, Fehima, ena me jue ostavila ree Hajro. - Ostavila!? Zbog ega ostavila? zaudi se Fehima. - ta znam. Neko joj priao za tebe. A i u posljednje vrijeme sam malo vremena provodio sa njom i djetetom s pogledom uprtim u zemlju ree Hajro. Fehima popravi svoju crvenu kosu. - Kad pogleda, i nije ona bila za tebe. Ta seljanka! Kurvetina! Ne bih joj se, da sam na tvom mjestu, pobola pred vrata da je molim, kad bi joj ona rabota od zlata bila. Ne, da je Titova er! Toga dana se Hajro kui vratio malo veseliji. Ali, bilo mu je naporno da presvlai i hrani dijete, da ga uspavljuje, da ga hrani, tri za njim i nosa ga po sobi kad pone da plae. Dolo mu je bilo da poludi od tog djejeg plaa. Nije znao ta da radi sa prljavim pelenama koje su se neprestano mnoile.
269

Kemal Musi

Kako bi bilo da zamolim enu da se vrati, pomisli, ali se sjeti Fehiminih rijei i odmahnu rukom. Nee Hajro Pendreki bacat obraz pod noge, kad bi neznam ta bilo. Na pamet mu doe druga misao. Ponudiu Fehimi brak. - Ovaj, Fehima...- nesigurnim glasom poe Hajro, - kako bi bilo da se uda za mene? Fehima spusti glavu i nekoliko minuta zavlada tiina. Hajro ju je gledao ispod oka. - Pa, ne znam, Hajro... Ne znam kako... - Hoe li? - uzbueno je disao Hajro. - Da razmislim do sjutra - iskosa ga pogleda Fehima. Nakon nekoliko dana, Fehima je razmjetala stvari po Hajrovoj kui. - Boe, kako si ovo mogao da trpi? I onaj krevet na kom je ona spavala, pothitno da se izbaci iz kue. Neu da zaradim neku boletinu. Opet ono dijete plae. Poludjeu od njega! to ga nije povela sa sobom ona kurvetina, nego da mu ja perem kaljavu guzicu. Hajro nita nije zborio. - Mogli bi da odemo u Potkr kod mojih. Ueljela sam se majki. - ta emo sa djetetom? upita Hajro. - ta god hoe, bogomi. Ja za njega neu da znam. Nosi ga onoj halajkuri to ga je rodila. Hajro ustade da nahrani dijete. Fehima je sjedjela pored ogledala i pincetom upala obrve. - Spremaj se - pogleda Hajra ispod trepavica. - ta emo s djetetom upita Hajro ponovo. - Rekla sam ti. ta god hoe odbrusi Fehima. Dijete je na patosu guralo malu drvenu stolicu. - Rrrrr, rrrrr... Tog dana nijesu otili u Potkr. Nijesu imali gdje dijete da ostave, a Fehima nije dozvolila Hajru da ga povedu sa njima. - Izvini zbog djeteta rekla je Fehima Hajru. - Dobar je malac, samo da se naviknemo jedno na drugo. Zavoljee on mene, vidjee. Hajro je bio oaran Fehiminom osjeajnou. - Ruo moja, crvena poljubio ju je u pramiak kose. Kad je sjutradan vidio da se Fehima igra sa djeakom, Hajrovoj srei nije imalo kraja. Bez razmiljanja joj je kupio zlatnu ogrlicu. Jo njenije ju je milovao, provlaio joj prste kroz crvenu kosu i ljubio napuderisano lice. Ni Fehima njemu nije ostajala duna. aoljila mu je brkove i ekala
270

Fehima

maljave grudi, govorei da je on njen slatki majmun. A kad bi dijete zaplakalo, skakala i pripremala mu flaicu sa varenikom. Ljuljukala ga u naruju i tepala mu. Hajro svu brigu o djetetu prepusti Fehimi. Na djeakovu majku je bio skroz zaboravio. Kao da se s njom nikad ni vidio nije. Fehima je za njega bila jedino to u ivotu postoji. *** Jednoga dana, kad Hajro nije bio kod kue, Fehima je pred ogledalom eljala crvenu kosu. Voda u erpi koju je stavila na poret, kljuala je kao krenjak u kreani. Bijeli mjehuri su pljufkali. poretska ploa je bila uarena. Imala je boju Fehimine kose. Dijete se igralo. Fehima mu nita branila nije. Pustila ga je da prevre stvari po kui, da prstiima dira prozorsko staklo i da gura malu drvenu tolicu. - Rrrrr, rrrrr... Sjedjela je pored ogledala i dotjerivala ve dotjerane obrve. Namjetala frizuru i mazala lice puderom. Krajikom oka je pratila dijete. erpa sa kljualom vodom je bila na samoj ivici poretske ploe. Bijeli mjehurii uzavrle vode su pojaavali svoju igru. Iskakali su na patos i tu se rasplinjavali. Djeak je gledao buket pljuskica i inilo mu se kao da su to kristalne kugle sa kojima bi mogao da se igra. Digao je ruke i smijui se krenuo prema erpi. Fehima ga je, stavljajui tu na trepavice, pratila krajikom oka. Djeak je ubrzavao svoj jo ne usavren korak. Ruke su pale na usijanu poretsku plou. erpa sa kljualom vodom se prevrnula. Djeaku pravo na glavu! Vrisak je proao kroz obadva Fehimina uha. Djeakova koa se grila kao hartija baena u vatru.

271

Redep NUROVI PRIA Prvo je bio Diljo, onda i pria o njemu. Evo ova. Ali svejedno, Dilja vie niko i ne spominje, a niti priu ita. Tek po neko zna da je i napisana. Ono ree Ibriimovi, no kome, da se i ne piu vie, barem napisane dok se ne proitaju. A ali je to kojemu se svi izmiu. Dodue, pisac i ne zna kad bi i o emu da pie; o Dilju je morao da kae makar to da nije bio ibica koja se tek tako poharila, pa se sa zadnjim palidrvcem bacilo sve, i kutija. A svi drugi su tvrdili da Diljo nikom nije iim punio oko, ni dovdom ni ljepotom, govorili su da nije ni roen sebe radi, no da svijet imade s kime da se egai. Tako se razdvojili puklinom, dubokom. Sa jedne joj strane bjehu svi, maer Boji, a sa druge pisac, sam, ili jo sa dva-tri svoja jarana. Mahao priom kao bajrakom, ne da se predade, nego da se pokae. A s brigom je li domislio sve rijei, a i takve da su, kojima se moe, kao bljeskom, ozariti i najdublja sjenka Diljove nutrine. Nije to lahko uiniti u ovjeku baenom na rub dunjaluki, govorio je. Helem, doao je od nekud Diljo u Lukare, sam, reklo bi se na povocu sudbine, da tu proivi jo neto dana i da mu seljani, sudnjega asa, omee koliki je bio dug od najgoreg dijela mezarja, gdje da se za vazda oprui. Kau, na tome se mjestu nikad ni jedan plemstvenik nije kopao, u tom prlu. Samo ko je bio bez korijena. Bili su im mezari tu bez niana i opomene. Ni Fatihu ko da im proui. Ne bjee se Diljo sirotinji mogao odbraniti, osvojila ga je sasvim, ali se hri nije dao - izlizano mu je odijelo bilo isto, svehlo lice izbrijano, rijetka kosa natrag zaeljana. Sitna mu glava, Boe oprosti, liae na mrtvaku, posve malo na glavu u iva ovjeka. Napaena bila, iajila. Jedino mu oi ostale ivahne, iz dubine sijahu kao raspuhane ike. Prihvatio ga je mula Ibrahim, hladnjikavo jakako, dao mu bez dinara najmanju sobu svoje stare i poodavno naputene kue. Provjetrila ju je bila malo Ibrahimovica, namjestila mu nekakav krevet obislih federa do poda
273

Redep Nurovi

te, kad bi Diljo leao u njemu, onako sitan, zgrio bi se i potonuo, kao da je tu maak bio, ne odrastao insan. Od imovine Diljo je unio na jakom konopljanom koncu dosta nanizanih konjskih potkovica razliitih veliina, a i od novih do izlizanih. Okaio ih je o klin u zidu naspram uzglavlja, na vidjelo, kao nanizani orvani da bijahu. Povremeno bi ih zahopao, da bi poslije sluao njihov zveket. "ahzo, vidi i sama, ja uinih to bi sueno, primih ovjeka. Da ga prihvatimo i hranimo. Jeste da je jedan dan, ali... Za sevap, za to bih drugo. Ali, one potkovice, dalje od naega krova bilo, ejtanski su posao. Bog zna. Niko od enskinje, barem jedno vrijeme, ne ulazite kod njega. Ja u sve..." Tako je rekao eni mula Ibrahim. Kad god je poslije ulazio kod Dilja, tek onako ili da mu to dade, prvo bi pogledao u potkovice. Priinjalo mu se da se niska dui, raste poput guje kakvu nije viao, niti znao emer njen kakav je i koliki. Uskoro e do na pod. Poslije Bog zna kud. I nemir se nekakav uvrtio u njega, grizao ga je za digericu i nagonio da od Dilja sazna to o potkovicama. A Diljo nije rijei progovarao, bjeao je kao od Bogu nemila razgovora. Nestrpljenje zabole mula Ibrahima podmuklim bolom, te sve ispria dematlijama u damiji. A ne zadovolji se, niti uspokoji, kad se ljudi nasmijae i promudrovae. "Ko za budalom ide budaluke da mu skuplja, toga, bogme, budala i predvodi. Batali, mula Ibrahime. Budale Bog svakojako obiljeava." "Vi to rijeiste oas, nego plitko. Vidjet ete. Dublje tu treba kopnuti." Ove se rijei i samom mula Ibrahimu uinie nekako sumnjiavim i neuklopljenim. Zvirilo je meu njima kao meu rasuenim daskama. "Kad krene zmija, ne bira se motka" - rekao je sebi. Sjutradan, iza podnevnog namaza otklanjatog u damiji, hoda zatee u svojoj avliji nekoliko dokoliara ukrug, dobacivahu jedan drugome Diljove potkovice, a, jadan Diljo, razdrljen i znojav, trae u nadi da ih se doepa. Ruke mu vitlahu uzalud. Glavurde odasvud naeenih ljudi, iskeene od uha do uha, s dehenemskim plamenom iz oiju, hodi se uinie slika i prilika grjenika, onih to silom na neja udaraju, pa to smatraju prednou, a pred Bogom su sitni i nemoni. Tako i ajet veli. "ta to inite ovjeku, zaboga?" Zbog halaka ne ue hodu, ali ga neko vidje, te prekidoe igru. Diljo zgrabi potkovice, ne bi ni hljeb tako kad je najgladniji, vlanim oima odmjeri mula Ibrahima, tako se, moe biti, poali na te ljude.

274

Pria

"Rekosmo li ti, efendijo, da Bog ovakve razliito biljei. Kom aru, kom balju." Navee, mula Ibrahim je rano legao. Odmah je zaspao lahkim snom. Uinilo mu se da se i tako, u snu, obradovao to je zaspao, a nita tegobno nije snivao. Niti dunjaluko, ni ahiretsko. Ali, no se ipak oduala i, negdje o prvim pjetlovima - eto mu tegobna sna. Zasluio je, kao, denet, nego do njega dugaak put iz koga svitkahu otri eljezni iljci. Uzalud je pokuavao tamo. Iz isprobadanih tabana lila mu je krv na sve strane. Najzad se sjetio Diljovih potkovica, uzeo ih je sve i potkivao se. iljci ga vie nijesu probadali. Kako su se potkovice troile, potkivao se preostalima i, kad je zadnje izlizao, zakoraio je u denet. "Hajirli, hajirli mi bilo!" - viknuo je. I ahzu je probudio. Rekao joj da sjutra umijesi lijepu pitu, i dosta da je imade, Dilju da je ponese. "to tako, Ibrahime? Diljo je vazda jeo to je iza nas pretijecalo." Kad mu se ukazala lijepa prilika, mula Ibrahim je odluio da Dilju sakrije potkovice. Zakopao ih je u tronu zemlju, ukraj bae. Kroz okrinutu zavjesu, sa prozora svoje sobe, dugo je virio ta e Diljo initi. Tako je dva namaza propustio, ali zadana nita nije primijetio. Sjutradan je ranije odnio Dilju doruak i, po navici, prvo pogledao ondje gdje su vazda visile potkovice, a one se bjehu obrele na svom mjestu. I mula Ibrahima orosi hladnjikav znoj. "Je li ti ko mrdao kud ove potkovice, Diljo?" - upitao je. Diljo je samo razvukao tanke usne u osmijeh. Dosta je jo vremena prolo. Dosta i odvie je hoda propatio zarad Diljove utnje, a napokon nakanio da o potkovicama kae koju rije. krto kao da se prisjeao neega to se zaboravilo. "Imao sam ja enu i djecu. Kao i ti, mula Ibrahime. enu ruicu, djecu - njena gondad." "Hvala Bogu! Priaj, Diljo, diko moja! O potkovicama." "Radio sam kao pera ulica u jednom gradiu. ef mi je bio mlad i lijep ovjek, iz Buima, Hamza neki. Dokon, po svu no je gledao sjenke kako se gomilaju i razvlae ulicama, puu uz zidove i penju se na krovove kuama. Godinama je uio da se i sam pretvori u sjenku. Uspio je, najzad. Onda je svake noi iao kod moje Razije. Zalud sam zakljuavao vrata, zatiskao rupe svaim, smolom i voskom - sjenki se nije mogla zatvoriti svaka puklina." Diljo se jo sjetio kako mu je rekla neka tetka Hatida da je Hamza avo i da se moe otjerati od Razije samo ako se nau pasent potkovice,
275

Redep Nurovi

te da se potkuje. Tako bi mu se uo topot. Hatidi je dao neto para za nauk. Ko zna gdje su mu sad ena i djeca, tek Diljo se nikad nije smirio traio je potkovicu za ejtana Hamzu. Zbog jedne koju je uzeo sa mercedesa nekakvom gradskom velikodostojniku tri je mjeseca robijao.

276

Dokumenti

Predrag VUKI ISELJAVANJE MUSLIMANA IZ PODGORICE U TOKU 1909. GODINE (Dokumenti) Nakon teritorijalnog proirenja Crne Gore u ratu sa Turskom od 18761878. godine koje je definitivno ozvanieno odlukama Berlinskog kongresa, uslijedilo je masovno iseljavanje muslimana iz Nikia i Kolaina. Muslimani iz Podgorice znatno su se slabije iseljavali, ali se i njihovo iseljavanje u izvjesnoj mjeri odvijalo sve do sloma turskog carstva 1912. Sudei prema arhivskim aktima Pasokog odjeljenja Ministarstva inostranih djela Crne Gore, koji se nalaze u Dravnom arhivu Crne Gore na Cetinju, nekoliko muslimanskih porodica iselilo se iz Podgorice u evropski dio Turske u toku 1909. godine. Ibro Bai i Buto Galii, oba sa porodicama, iselili su se u Evropsku Tursku. U arhivskim spisima ne imenuje se odreeno mjesto ili geografska regija u koju se iseljavaju. Sa ostalim iseljenicima to ve nije sluaj. Murat M. Oruevi, Seljo Averi, oba sa porodicama, Zahir Hadibuli sa enom Sabirom, Omer Amatovi i Buto Delali dobili su paso za iseljenje u Prevezu, primorsko naselje u Epiru, na obali Jonskog mora, koje je krajem 1912. u Prvom balkanskom ratu pripojeno Grkoj. Hafiz Asan Redovi sa mnogobrojnom porodicom iselio se u Skadar. Sasvim je mogue da je broj iseljenih podgorikih muslimana iz Crne Gore u toku 1909. vjerovatno bio i vei, ali u relativno oskudnoj grai Pasokog odjeljenja na Cetinju o njima nema sauvanih istorijskih izvora. Iseljavanje muslimana se odvijalo po utvrenoj proceduri. Kada bi iseljenik dobio razrjenicu od komandira Selima Bibezia i uvjerenje kapetanskog suda da nikakvih dravnih dabina ne duguje, predsjednik podgorike optine dostavljao je akt Pasokom odjeljenju Ministarstva inostranih djela na Cetinju u kome je preporuivao da se iseljenom licu izda paso "radi preseljenja". U cilju upotpunjavanja naih saznanja o iseljavanju muslimanskih porodica iz Crne Gore, priredili smo za publikovanje sauvana akta o
277

Predrag Vuki

iseljavanju podgorikih muslimana u toku 1909. Uz svaki akt navedeni su osnovni podaci: naziv fonda, broj fascikle i registarski broj svakog akta pojedinano.

278

Dokumenti

Ibro Bai iz Podgorice iseljava se sa porodicom u Evropsku Tursku 1909. Broj 120. V. 1909. 12. Knj. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Ibro Adi-Muhamedov Bai; iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske, roen u Podgorici; star 50 godina; stasa povisokog; obraza dugih; kose smee-prosijede; oiju smeih; usta i nosa obinih; brkova smeih-prosijedih; osobitih znakova nema, stanja oenjen; po zanimanju trgovac; -namjerava familijarno ii u Evropsku Tursku, radi preseljenja. Bai sa sobom vodi: 1.) Majku Meru, staru 70 godina; 2.) enu Alemu, " 35 " ; 3.) " Nuriju, " 25 " ; 4.) er Airliju, " 6 " ; 5.) Sina uuriju, -9 " ; Bai je podnio razrjenicu od nadlenog mu komandanta bataliona, g. kom. Selima Bibezia, a ovim se upuuje u to Knj. Ministarstvo, da mu izvoli izdati odnosni paso. Podgorica, 5. marta 1909. Predsjednik Optine, St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 4, broj 99.

279

Predrag Vuki

Buto Galii iz Podgorice iseljava se sa porodicom u Evropsku Tursku 1909. Broj 178. V. 1909. 12. Knj. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Buto Adi-Sulejmanov Galii, iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske; roen u Spuu, star 40 god.; stasa dugog; obraza obinih; kose crne; oiju smeih; usta i nosa obinih; brkova smeih; stanja oenjen; osobitih znakova nema; po zanimanju trgovac-namjerava ii u Evropsku Tursku, radi preseljenja. Galii sa sobom vodi: 1.) Brata Murata, 35 godina stara; 2.) " Ibrahima, 32 " " ; 3.) Majku Avu 80 " " ; 4.) enu Meru 30 " " ; 5.) Sina Slada 15 " " ; 6.) " Sadika 13 " " ; 7.) " Jusufa 9 " " ; 8.) " Islama 3 " " ; 9.) er Nuriju 11 " " ; Galii je podnio razrjenicu od nadlenog mu komandanta bataliona, gosp. komandira Selima Bibezia, te se ovijem upuuje u to Knj. Ministarstvo, radi prijema odnosnog pasoa. Podgorica, 24. marta 1909. Predsjednik Optine St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 4, broj 137.

280

Dokumenti

Murat M. Oruevi iz Podgorice iseljava se sa porodicom u Prevezu 1909. Broj 635 V. 1909. 12. Knj. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Murat M. Oruevi iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske; roen u Podgorici, star 50 god. stasa srednjeg; kose prosijede; oiju smeih; usta i nosa obinog; brkova smeih; osobitih znakova nema, stanja oenjen; namjerava iseliti se iz Crne Gore u Prevezi-Turskoj. Oruevi vodi sobom: Humu enu od 50 god. staru Useina sina 26 " " Meda " 23 " " Mahmuta " 18 " " Ahmeta " 13 " " Osmana unuka 3 " " Ibrahima " 1/2 " " Fatu snahu 37 " " Zepu " 21 " " Oruevi je podnio razrenicu od nadlenog mu komandanta bataleona g. komandijera Selima Bibezia, kao i uvjerenje od kapetanskog suda da nikakvih dravnih dabina ne duguje, te se isti upuuje Knj. Ministarstvu radi primanja pasoa. U Podgorici, 8/8. 1909. Predsjednik Podgorike Optine, St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 5, broj 1049.

281

Predrag Vuki

Omer Amatovi iz Podgorice sa enom iseljava se u Prevezu 1909. Broj 629. V. 1909. 12. Knj. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Omer Amatovi iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske; roen u Podgorici; star 75 god.; stasa malog; obraza obinih; kose sijede, oiju zelenih, usta i nosa obinih, brkova i brade bijele; po zanimanju trgovac; stanja oenjen; namjerava se iseliti iz Crne Gore u Prevezi-Turskoj. Amatovi vodi sobom svoju enu Havu od 70 god. staru, a podnio je razrenicu od nadlenog mu komandanta bataleona g. koman. Selima Bibezia, kao i uvjerenje od kapetanskog suda, da nikakvih dravnih dabina ne duguje, te se upuuje Knj. Ministarstvu radi primanja pasoa. U Podgorici, 8. avgusta 1909. Predsjednik Podgorike Optine St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 5, broj 1050.

282

Dokumenti

Seljo Averi iz Podgorice iseljava se sa porodicom u Prevezu 1909. Broj 629 V. 1909. 12. Knja. Ministarstvu Inostr. Djela Cetinje Seljo Salihov Averi iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske; roen u Podgorici; star 40 god. stasa srednje-visokog; obraza obinih, kose crne; oiju crnih; usta i nosa obinih; po zanimanju kafedija; brkova malih crnih; opeen na lijevom obrazu; stanje oenjen; namjerava se iseliti iz Crne Gore u Prevezi-Turskoj. Averi vodi sobom: 1) Majku Meru staru 40 god. 2) enu Havu " 30 " 3) Sestru Defu " 40 " 4) Sina Rama " 16 " 5) " aira " 8 " 6) " Muhameda " 2 " 7) er Nuriju " 10 " 8) " Gondu " 7 " 9) " Havuu " 4 " Averi je podnio razrenicu od nadlenog mu komandanta bataleona g. koman. Selima Bibezia, kao i uvjerenje od kapetanskog suda, da nikakvih dravnih dabina ne duguje, te se upuuje Knj. Ministarstvu radi primanja pasoa. U Podgorici, 30. jula 1909. Predsjednik Optine St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 5, broj 1051.

283

Predrag Vuki

Zahir Adibuli iz Podgorice sa enom iseljava se u Prevezu 1909. Broj 734. V. 1909. 12. Knja. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Zahir Adibuli iz Podgorice, roen u Kolainu, star 40 god. vjeroispovijedi muhamedanske; stasa srednjeg; lica obinog; kose prosijede; usta i nosa obinog; brkova crnih; osobenih znakova nema; stanja neenjen; zanimanjem koija. Hadibuli namjerava se iseliti iz Crne Gore u Prevezu-Turskoj i vodi sobom enu svoju Sabiru od 18 god. staru. Hadibuli kao koija nema niega to bi mu smetalo odnosni paso primiti, stoga se isti upuuje Knj. Ministarstvu s molbom, da mu ga izdati izvoli. U Podgorici, 3. septem. 1909. god. Predsjednik Podgorike Optine, St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 6, broj 1353.

284

Dokumenti

Buto Delali iz Podgorice iseljava se u Prevezu 1909. Broj 869. V. 1909. 12. Knj. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Buto Delali iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske; roen u Podgorici; star 70 god. stasa srednjeg; kose bijele; oiju crnih; obraza obinih; brkova bijelih; usta i nosa obinog; osobitih znakova nema; stanje udovac; po zanimanju berber, namjerava ii u Prevezu-Turskoj; radi preseljenja. Delali je podnio razrenicu od nadlenog mu komandanta bataleona g. Kom. Selima Bibezia, kao i uvjerenje od kapetanskog suda, da nikakvih dravnih dabina ne duguje; stoga se isti upuuje Knj. Ministarstvu radi primanja odnosnog pasoa. U Podgorici, 19. oktobra 1909. Predsjednik Optine, St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 6, broj 1562.

285

Predrag Vuki

Hafiz Asan Redovi iz Podgorice iseljava se sa porodicom u Skadar 1909. Broj 848. V. 1909. 281. Knja. Ministarstvu Inostranih Djela Cetinje Hafiz Asan Redovi iz Podgorice; vjeroispovijedi muhamedanske; roen u Podgorici; star 42 god. stasa srednjeg; obraza obinih; kosa crna; oiju crnih; usta i nosa obinog; brkova crnih, osobitih znakova nema, stanje oenjen; po zanimanju trgovac; namjerava iseliti se iz Crne Gore u Skadru. Redovi sobom vodi: brata Huseina od 40 god. stara, Cufa od 37; Selima od 32; Omera od 28; majku Bademu od 65 god.; enu Devairu od 25 god. Snaha: Nuriju od 23 god.; Hajrliju od 18 god.; Eminu od 19 god. Sina azima od 5 god.; er Naziru od 3 god.; brataniinu Bahriju od 3 god.; bratanie: Riza od 3 god.; Sada od 1/2 god. i Dema od 1/2 god. stara. Redovi je podnio razrenicu od nadlenog mu komandanta bataleona komandijera Selima Bibezia kao i uvjerenje od kapetanskog suda, da nikakvih dravnih dabina ne duguje; stoga se upuuje Knja. Ministarstvu da mu izvoli odnosni paso izdati. U Podgorici, 7. oktobra 1909. Predsjednik Optine St. Markovi DACG-Cetinje, MID, Pasoko odjeljenje, fasc. 6, broj 1487.

286

Prikazi

Suljo MUSTAFI Zuvdija Hodi, NEKO ZOVE, Almanah 2004. Kada smo pomislili da su Gluva zvona, zatim Gusinjska godina i posebno Davidova zvijezda vrhunac literarnog majstorstva koji se za ivota jednom postie, Zuvdija Hodi nas iznenadi, ponovo nadmaujui samog sebe u arobnoj igri pripovijedanja. Pred nama je knjiga pripovijedaka Neko zove. U romanu Gusinjska godina Hodi izlae hroniku zabite granine varoi, osobenog mentaliteta i osobenih boja, u kojem se ljudske sudbine srijeu na neobian nain. U njegovom remek- djelu Davidova zvijezda pratimo sloenu priu o balkanskom susretu vjera i civilizacija, mentaliteta, kultura i naravi... Knjiga pripovijedaka Neko zove, najljepi je susret zaviajnog jezikog, folklornog i ako hoete, mitskog nasljea, pieve imaginacije i djelimino istorijske faktografije. Jedan od junaka Gusinjske godine, zastupnik vezira, opisujui Hodieve zemljake kae ...Vezani su samo, sudbinski i trajno, za ovo ejtansko mjesto. Svuda po svijetu hode i ovdje se vru. ejtansko ognjite, ejtan ljudi, ne mogu jedni bez drugoga. To su junaci i ovih pripovijedaka. Svijet Hodievih pria je dovren, sam sebi dovoljan. Svaka njegova pripovijetka je mali roman, zaokruena pria, kazana naizust, u jednom dahu. Kao da pisac eli da dobije trku, koju je svaku do sada izgubio- trku sa vremenom. Po pravilu, svaki od njegovih junaka, traga za svojom sreom... U prvoj prii to je djeak koji sanja nebrojeno blago. U drugoj, silni Dafer paa kome je dosta vlasti i carske moi, vraa se u zaviaj, traei sreu, skonava od ruke svojih bratstvenika, koji ga ubijaju jer ih paa bruka, time to eli da ivi kao i oni. U treoj osvetnik trai lijek da obuzda svoju krvoednost, u etvrtoj ahin sanja svoju sreu time to e postati junak, u petoj Hadi Rama sreno izdie kad saznaje da e aka ita i tri pare duga biti vraene. I tako dalje, svi oni trae sreu do djevera koji sanja svoju
287

Suljo Mustafi

snahu, gonia koji jure za bjeguncem i oca koji trai mezar u kome su ukopani njegovi sinovi... Tamo gdje je govor sveani in, gdje dok jedan govori ostali ute, gdje ljudi ive da bi to ljepe govorili, tamo je zaviaj Hodievog jezika. Zato i njegovi junaci opstaju i ive u jeziku, u pamenju, priama i pjesmi. Hodi je crta, kartaktera, naravi povijesti... Njegova istorija nijesu udbenici, nijesu dokumenti, to je epska povijest- pria narodna i mata, u kojoj je sve nae lijepo i veliko, vano i trajno, a sve njihovo neugledno, malo, nebitno i prolazno... Njegovi junaci, u jednoj prii, gone, hvataju, a onda putaju bjegunca, ne da dobiju carsku nagradu, ve da dokau da njima nikada niko nije utekao. Da mogu ono to drugi nijesu kadri, da znaju, to je ostalima skriveno, da opstaju, tamo gdje niko ne bi preivio. Oni potuju krvnika, ako je junak, a preziru kukavicu, makar im bio i srodnik. Hodieva pria jeste slika epskog vremena i univerzalnog morala, na prvi pogled i prvim utiskom. Ali, ako se malo dalje odmaknete, ako skinete epski sloj u njegovim priama, otkrivate i drugu dimenziju. Tek tada njegovi likovi postaju cjeloviti, i vi pred sobom imate epske, ali groteskne i pomalo komine likove, koje ako odmaknte van njihove zabiti i izdvojite iz njihovog svijeta prestaju biti oni. Uvijek je pria ljepa od ivota. Kao rijeka, jednom kad potekne sa svog izvora, i krene od usta do usta, u nju se ulije bezbroj novih pria. Njenim koritom teku narodna mata, ljubav, nada i strahovi. Takva rijeka, tekla je kroz Hodievo djetinjstvo. Iako je davno otiao sa njenih obala pisac im se neprekidno vraa. Zato su njegove prie tako bistre, prozrane, pitke i ljekovite... Vode zaviajne, iz osam gusinjskih rijeka zovu i pisca i njegove junake...

288

Sit . BOTI "CRN GOR U EGZILU" U SVIJETLU ISTORIJSKIH IZVOR NSTLIH N STRNIM JEZICIM erbo Rstoder, Crn Gor u egzilu 1918-1925, knj. I-II, Istorijski institut Crne Gore/lmnh, Podgoric 2004, 1147 str. Tridesetosm godin nkon odrvnj mirovnog kongres velikih evropskih sil u Berlinu, n kome je Crnoj Gori prvno potvreno sticnje nezvisnosti, crnogorsk drv je ponovo doivjel okupciju. U vrtlogu burnih devnj veznih z izbijnje Prvog svjetskog rt 1914. godine, snno je uzdrmn cjelokupn evropsk politik pozornic, p je posljedice potres osjetil i Crn Gor. Poetkom 1916. godine ustrougrske trupe su uspjele slomiti otpor mlobrojnih crnogorskih sng koncentrisnih n Lovenskom frontu (njvei dio crnogorskih sng bio je koncentrisn n sjeveru Crne Gore, n potezu od u Pive u Drinu do kor), i 13. jnur nesmetno ule u crnogorsku prijestolnicu Cetinje. Povedeni pregovori o miru, nijesu dli rezultte. S svojim njbliim srdnicim, lnovim krljevske porodice, Vldom i veim brojem ministr, crnogorski suveren, krlj Nikol I Petrovi je npustio Crnu Goru 19. jnur 1916. godine i preko Skdr i Itlije stigo do Frncuske, gdje je u Neji n Seni kod Priz smjestio svoj dvor, Vldu i drvnu dministrciju. Bio je to zprvo dogj putem kog se zvnin Crn Gor nl u egzilu, bez vojske, mterijlnih sredstv i znjnije podrke sveznik. Istorijsk sudbin tdnje legitimne i leglne crnogorske vlsti bil je tkv d on nije doekl krj rt u svojoj zemlji koj se boril n strni sveznik. Dinstij Petrovi-NJego, nije nestl u nemilosrdnim tlsim rtnih devnj, li je svrstn u red onih evropskih dinstij ijim lnovim nije bilo dozvoljeno d se vrte u zemlju kojom su njihovi lnovi uprvljli 221 godinu (1697-1918.). Posebn znj z unprjeivnje nuke o prolosti Crne Gore, drve i drutv u svim oblstim njegovog ivot im rd n objvljivnju rhivske gre, kko domeg, tko i one strnog porijekl. Svojim rdom
289

Sait . aboti

n objvljivnju izvorne gre i izuvnju mnogih pitnj crnogorske prolosti, prof. dr erbo Rstoder je uveliko zduio crnogorsku istoriogrfiju. Djelovnje Crne Gore i predstvnik crnogorske drvne vlsti u egzilu je tem kojom se on pozbvio u sklopu svojih interesovnj koj su vezn z svremenu istoriju Evrope i prostor bive Jugoslvije, to je rezultirlo pojvljivnjem njegove njnovije dvotomne studije i zbirke dokument pod nslovom ''Crn Gor u egzilu 1918-1925'', koju su nedvno zjedniki objvili Istorijski institut Crne Gore i udruenje lmnh iz Podgorice. Ov tem po svom sdrju nije nov i neistrivn, li je u ovoj studiji predstvljen ko, kko sm utor ke ''pokuj istoriogrfske rekonstrukcije zvninog crnogorskog pogled n nestnk crnogorske drve'' (knj. I, str. 7). Pitnje nestnk crnogorske drve, neophodno je sgledvti i kroz vizuru pitnj koje po dr Rstoderu glsi: ''t su o nestnku crnogorske drve mislili i pisli njeni brnitelji''?, bilo je vrijedno istrivkog npor uloenog n iznlenju odgovor n ovo vrlo sloeno i kompleksno pitnje u prvom redu zbog tog to je psolvirnje pitnj nestnk crnogorske drve, uglvnom injeno izvorim ''druge strne'' ili vienjem ''pobjednik''. Slijedei princip d ''osnov istorijske nuke nije vjerovnje, nego sumnj i provjervnje'',1 u ovoj obimnoj i vrlo bogtoj studiji, utor je struno sbro veom obimnu rhivsku gru koj mu je omoguil d rsvijetli mnoge dileme prisutne u istoriogrfiji koj tretir ovu problemtiku. Njvei broj izvor koji se objvljuje u ovoj dvotomnoj studiji, nsto je n jednom od strnih jezik: frncuskom, engleskom, itlijnskom, njemkom ili nekom drugom. Iitvnjem ponuenih dokument, koji su objvljeni u knj. II, pred itocim se stvr pnorm istorijskih prilik u kojim se no crnogorski suveren i njegovi njblii srdnici nkon 1916. godine. Istorijsk retrospektiv dt je preko izvornih dokument, nlize i komentr, to skup doprinosi stvrnju cjelovitije slike prolog vremen. Osvrui se djelimino n ovo pitnje objvljivnjem ''Uloge Frncuske u nsilnoj neksiji Crne Gore'' (zbirke zvninih dokument koj objvljuje Ministrstvo spoljnjih poslov Krljevine Crne Gore), dr erbo Rstoder u ''Rijei prireiv'' ke: ''D li je u tom nestjnju drve i ljudi koji su zgovrli njen opstnk, bilo prv, prvde i istine, dns se moe smo rsprvljti. li je nesumnjivo d je u ovoj istorijskoj prnici Frncusk
erbo Rstoder, Jnusovo lice istorije odbrni lnci i rsprve, Podgoric 2000, 5. 290
1

Crna Gora u egzilu u svijetlu istorijskih izvora nastalih na stranim jezicima

ko njmonij evropsk sil, jo od vremen Krimskog rt, dodtno osnen s pobjednikim kpitlom iz Prvog svjetskog rt, po prirodi pozicije koj pripd monim bil glvni rbitr. Tog su bili svjesni i ostci izbjeglike Crne Gore, koj je, d psurd bude vei, uivl gostoprimstvo uprvo onih koji su uestvovli u rstknju crnogorske drvne grevine, n nin d ne budu direktno optueni ko njeni grobri, d istovremeno budu glvni rhitekte versjskog evropskog projekt unutr kojeg je mjest bilo smo z junoslovensku drvnu zjednicu, kojoj objektivno Crn Gor nije mogl biti lterntiv...''.2 Otvrjui modernim nunim pristupim pitnje djelovnj Crne Gore u egzilu, utor je u prvoj knjizi studije kroz pet poglvlj pokrenuo niz znjnih, skoro tbu pitnj ko to su: pitnje rhive crnogorskog dvor z period poslije 1916. godine, socijlno-ekonomski sttus dinstije Petrovi i pitnje njihove konfiskovne imovine i pne, politiko ngovnje Petrovi poslije detronizcije 1918, mogunost interncionlizcije crnogorskog pitnj, sudbin politir i drugih Crnogorc u emigrciji i sl. Po okupciji Crne Gore, u tekom stnju izzvnom rtom i rzrnjim, n put pun neizvjesnosti uputili su se lnovi dinstije Petrovi i njim njblii i njodniji srdnici. Prvo sjedite crnogorskog dvor u egzilu posto je hotel Grnd u Lionu, potom od poetk mrt 1916. godine stri dvorc Merinjk kod Bordo, koji je z te nmjene frncusk vld odredil z sjedite krlj Nikole i njegove vlde. Nkon Bordo dvor i Vld su u vie nvrt mijenjli mjesto borvk d bi n krju njihovo stlnije borvite posto Neji kod Priz. Tu se, kko nvodi Rstoder, nlzio dvor, jedn vil, ku blizu dvor nmijenjen z perjnike i neto dlje ku u kojoj su smjeten ministrstv po preseljenju iz Bordo. Ve februr 1916. godine zvnini crnogorski krugovi u egzilu posjedovli su podtke koji su govorili o 300 izbjeglih inovnik s porodicm, s oko 100 student i oko 1.500 izbjeglic koji su se nli u egzilu. Krljev porodic s prtnjom brojl je u to vrijeme 39 osob. N krljevoj rezidenciji vijorio se dvorski brjk, n zgrdi vlde nrodn zstv (knj. I, str. 45-46).

Ulog Frncuske u nsilnoj neksiji Crne Gore (Zvnin dokument koj objvljuje Ministrstvo spoljnjih poslov Krljevine Crne Gore), prireiv prof. dr erbo Rstoder, Conteco, Br 2000, 200-201. 291

Sait . aboti

Politiko djelovnje Crne Gore u egzilu bilo je ktivno iko se odvijlo u sloenim meunrodnim okolnostim. U prilu 1916. godine, krlj Nikol je smijenio Lzr Mijukovi i z predsjednik Vlde imenovo ndriju Rdovi. Prevshodni zdtk kbinet ndrije Rdovi bio je d izdjejstvuje preseljenje Vlde i krlj u Priz, kko bi se Frncuzim i Crnogorcim pokzlo kko krlj ''nije internirn u Merinjku, i d bi, nlzei se u blizini frncuske vlde, uspjenije zstupo svoju stvr''. Vld ndrije Rdovi je u vgustu 1916. godine podnijel krlju Nikoli memorndum o ujedinjenju Crne Gore i Srbije, predlui mu d bdicir u korist srpskog regent leksndr Krorevi. Krlj Nikol nije prihvtio tj predlog, izgovrjui se d to pitnje treb rjevti po osloboenju Crne Gore. Shvtjui d je politiki stv krlj Nikole jo uvijek tvrd, ndrij Rdovi je n ngovor srpske vlde podnio ostvku u jnuru 1917. godine. Novu Vldu obrzovo je generl Milo Mtnovi. Pod ndzorom ove vlde ubrzo je bilo obnovljeno izlenje ''Gls Crnogorc'' koji postje zvnino glsilo crnogorske vlde i dvor, tkoe je uspostvljen Komitet Crvenog krst u enevi koji je pristupio orgnizovnju odrvnj vez s internircim i stnovnitvom u Crnoj Gori. Pitnje ujedinjenj junoslovenskih nrod nmetlo se i vldi Mil Mtnovi, p je i on u vie nvrt predlgl krlju Nikoli d, skup s srpskom vldom, preduzme odreene politike ktivnosti u tom prvcu. Iko politiki pritisnut, krlj Nikol nije elio d bdicir. Generl Mtnovi je krjem mj 1917. godine podnio ostvku, krlj Nikol je ubrzo proglsio novu vldu n elu s Evgenijem Popoviem, dugogodinjim crnogorskim generlnim konzulom u Rimu. Kbinet Evgenij Popovi bio je, kko istie Rstoder, ''sstvljen od ljudi koji e, s mnjim izuzecim, svoje politike krijere zvriti u emigrciji'' (knj. I, str. 49). Vld Evgenij Popovi bie ktivn sve do 17. februr 1919. godine, kd e njeno mjesto zuzeti vld Jovn S. Plmenc. U meuvremenu, uvidjevi nepovoljne okolnosti po Crnu Goru i sebe, krlj Nikol se poetkom oktobr 1918. godine izjsnio z formirnje jugoslovenske konfedercije u kojoj bi bil suvn posebn prv i trdicije njenih lnic. Ubrzo je uslijedilo i osloboenje Crne Gore u novembru 1918. godine. Svi pokuji krlj Nikole d se vrti u svoju zemlju ostli su bezuspjeni. Njegov povrtk je bio osujeen djelovnjem srpskih zvninih krugov, uz obiltu pomo frncuske diplomtije koj se izgovrl time d bi to moglo imti negtivnih posljedic n vojne opercije n tlu Blkn koje su jo uvijek bile u toku.
292

Crna Gora u egzilu u svijetlu istorijskih izvora nastalih na stranim jezicima

Odlukm Velike nrodne skuptine, odrne u Podgorici od 24-29. novembr 1918. godine, Crn Gor je prestl d postoji ko nezvisn drv. Krlj Nikol i njegov dinstij zbeni su s crnogorskog prijestol. Ipk, njihovo djelovnje u egzilu nije time bilo prekinuto. Istin, smrt krlj Nikole, 1. mrt 1921. godine, zntno je otupil otricu tog djelovnj i nvukl ogromnu sjenku sumnje u konn ishod iz rzlog to je nestlo elne i kljune linosti djelovnj Crne Gore u egzilu. Vld Jovn S. Plmenc djelovl je do 20. jun 1921. godine, kd je krljic Milen donijel ukz o obrzovnju nove vlde, s divizijrom Milutinom Vuiniem ko predsjednikom vlde, ministrom vojnim, zstupnikom ministr unutrnjih poslov i zstupnikom ministr finnsij. Njegovom smru, krjem vgust 1922. godine, Plmenc se 16. septembr 1922. godine proglv z zkonitog predsjednik vlde. Meutim, u isto vrijeme krljic Milen svojim ukzom imenuje vldu n elu s ntom Gvozdenoviem, ime se stvrju dvije meusobno sueljene vlde, to dovodi do potpunog rskol u crnogorskoj emigrciji koji e se prenijeti n sve prostore koje su Crnogorci egzilnti nselili (knj. I, str. 53). S smru krljice Milene, 16. mrt 1923. godine, nestje znjn linost koj je mogl i htjel slijediti put svog suprug. Dtum smrti krljice Milene pojedini utori zbog tog i smtrju dtumom krj dinstije Petrovi (knj. I, str. 241). *** Nunoj jvnosti dns je ssvim poznto d postoji velik prznin kd je u pitnju izvorn gr koj se vezuje z djelovnje crnogorskog dvor i vlde iz Nejskog period (1916-1920.). Rzmiljnj utor studije ''Crn Gor u egzilu'' idu u prvcu d ''...je rhiv crnogorskog dvor, p i vlde, iz ovog period z sd ostl nepoznt. d je postojl postoje uvjerljivi dokzi''(knj. I, str. 12), ko i d su rijetki slujevi ''u istoriji d brojem reltivno ml dministrcij iz sebe ostvi tko brojnu pisnu zostvtinu'' (knj. I, str. 14-15). utor je i miljenj d bi zntielj istriv z ovom rhivom dns trebl d bude mnogo izrenij (knj. I, str. 14). *** Ono to je u mnogome odredilo sudbinu Crne Gore nkon poetnih rtnih opercij u Prvom svjetskom rtu, bil je kpitulcij njene vojske, koj se nije, poput srbijnske, uspjel izvui n teritoriju koju su kontrolisli sveznici. Tu se ko ssvim logino nmee pitnje rzlog zbog
293

Sait . aboti

kojih nije bil ztien odstupnic crnogorskoj vojsci? O tim rzlozim utor ove studije detljno govori u knj. I, n str. 95-143. Prem njegovim nvodim ''...svki potonji pokuj obnove crnogorske vojske bio (je) onemoguvn uglvnom s strne koj je vodil do srbijnskih centr moi'' (knj. I, str. 96). Krj Prvog svjetskog rt krlj Nikol je doeko bez vojske. Po izbijnju Boine pobune, crnogorsk vld u emigrciji pristupil je formirnju vojnih jedinic koje su treble d poslue z eventulni vojni upd u Crnu Goru, to bi omoguilo povrtk dinstije Petrovi n vlst i ponitenje odluk Podgorike skuptine. Prvi vojni logor Crnogorc u egzilu formirn je u Ferri i to od internirc iz zrobljenikih logor koji su pristigli u Itliju odmh po zkljuenju primirj. Svi su izjvili d e biti protiv svkog ''ko bude protiv Crne Gore''. Mrt 1919. godine ov grupcij iz Ferre je preben u Kve, mjesto udljeno 40 km od Rim. U to vrijeme postignut je dogovor izmeu crnogorske i itlijnske vlde d se crnogorsk vojsk koncentrie u Geti, strom grdu izmeu Rim i Npulj. Z komndnt ovih jedinic postvljen je komndir Petr Leki. Broj stcionirnih u Geti stlno je rsto, znimljivo je isti d su u crnogorsku vojsku primni ko dobrovoljci i pojedini ruski emigrnti ko to je bio leksndr Nikoljevi Stepuski (knj. I, str. 130). Iko je crnogorsk vojsk u nekoliko uspjel d se obnovi, on vie nije mogl ''uticti n tok dogj, ve smo pokuvti d ih izmijeni'' (knj. I, str. 101). Posljednji ostci crnogorske vojske, koj se dugo formirl i borvil n tlu Itlije, bili su rstjerni dolskom Musolinij n vlst. *** Znimljivo pitnje koje otvr dr erbo Rstoder u svojoj obimnoj studiji ''Crn Gor u egzilu'' je i pitnje socijlno-ekonomskog osnov djelovnj crnogorske emigrcije. Dinstij Petrovi Njego je, nvi se u egzilu, bil u cjelini zvisn od finnsijske podrke sveznik, prvenstveno Frncuske i Velike Britnije. Po nputnju Crne Gore, prem svjedoenju kontroverznih izvor, crnogorski vldr je imo 50.000 perper u zltu i 50.000 perper u bonovim, odnosno 15.000 perper u zltu, po drugom izvoru (knj. I, str. 148). Sveznike subvencije bile su neuredne i uslovljene politikim interesim. Odluke Podgorike skuptine odnosile su se i n pokretnu i nepokretnu imovinu krlj Nikole, p je shodno rspoloenju veine lnov Skuptine bilo odlueno ''d se pokretn i nepokretn imovin biveg krlj Nikole Petrovi Njego, i njegove dinstije, u Crnoj Gori konfiskuje u korist nrod''. Shvtjui d je crnogorski vldr u
294

Crna Gora u egzilu u svijetlu istorijskih izvora nastalih na stranim jezicima

zist nezvidnoj ekonomskoj situciji, Itlijni su jun 1918. godine poeli uplivti krlju Nikoli po 100.000 frnk mjeseno, uz npomenu d crnogorski vldr ukloni postojee ''uskosti'' svoje politike. Oktobr 1919. godine dolo je do ukidnj subvencij od strne Frncuske i Velike Britnije to je crnogorsku vldu i emigrciju dovelo u nimlo zvidn poloj. Uz tu nepovoljnost, crnogorsku emigrciju je optereivlo i snno djelovnje nticrnogorske propgnde koj je iril vijesti o nvodnom rskonom ivotu krlj i dvorske svite i velikim prm koje se vrte oko njih i dvor. Teko finnsijsko stnje izzivlo je vrlo negtivne utiske u svim krugovim crnogorske emigrcije. Vld Krljevine SHS sprovodil je dio svoje spoljnje politike ktuelizovnjem i ovog pitnj ''htjel je ovim ubiti svku ndu kod crnogorskog nrod d e Crn Gor ikd uskrsnuti i tim slomiti njegov otpor, koji je svkog dn sve silniji'' (knj. I, str. 153). Stnje se jo vie pogorlo nkon smrti krlj Nikole, kd su lnovi dinstije Petrovi, usljed nemogunosti korienj svojih konfiskovnih dobr, zpli u jo veu mterijlnu krizu. Pokuj rjeenj problem lnovi dinstije pokuli su ostvriti pojedinnim putem, li ni to nije dlo bitnijih rezultt. Prem nvodim utor ove studije ''...iz rspoloive dokumentcije teko je utvrditi ukupnu svotu koj je isplivn Petroviim n ime pne, u stvri ndoknde z oduzetu imovinu. U svkom sluju on nije bil ni priblin vrijednosti imovine koju su ovi posjedovli...'' (knj. I, str. 170). *** Politiki ngmn Petrovi poslije 1918. godine tkoe je jedno od znjnijih pitnj kome je dr erbo Rstoder posvetio dost pnje u svojoj, kko smo ve nglsili, vrlo obimnoj studiji. Kko se bliio krj Prvog svjetskog rt, krlj Nikol je sve upornije nstojo d poprvi svoj poljuljni poloj meu sveznicim. Meutim, oni su prem Crnoj Gori u egzilu vodili dvostruku igru. Podgrijvli su tenje koje je isticl zvnin Crn Gor, rdili su prktino u svoju korist. Crnogorsk emigrcij je zto oekivl d e Konferencij mir u Prizu obezbijediti Crnoj Gori punu stisfkciju, shodno obenjim koj su zvninici evropske diplomtije dvli krlju Nikoli. Meutim, desilo se suprotno. Drnje velikih sil prem Crnoj Gori svodilo se n politiku utnj. Ko potporu ovoj injenici dovoljno je nvesti podtk d se n mirovnoj konferenciji u Versju kod Priz nijesu pojvili smo predstvnici Crne Gore i Rusije. Przn stolic s ntpisom ''Montenegro'', bil je
295

Sait . aboti

jedin oznk prisustv Crne Gore n svim sjednicm Konferencije, od svenih do plenrnih. Uzludne su bile protestne note koje je dr Pero o upuivo predsjedniku Frncuske Rjmondu Poenkreu zbog izostvljnj Crne Gore n mirovnoj konferenciji, ko i ktivnosti rznih socijcij Crnogorc u izbjeglitvu koje su osuivle politiku ''intrig i klevet zvnine Srbije'', obrnj 168 Crnogorc nstnjenih u Itliji predsjedniku SD Vilsonu d ne ''dopusti d se nogm gzi prvo i slobod njmnjeg nrod'', i sl. (knj. I, str. 256-257). Zbog ovih i slinih ktivnosti u Prizu se u diplomtskim krugovim zto i jvlj idej o nglomerikoj okupciji Crne Gore, s ije teritorije bi se uklonile frncuske, srpske i itlijnske trupe, z koje se smtrlo d su direktno upletene i zinteresovne z rzvoj dogj u Crnoj Gori. Formirnjem vlde n elu s Jovnom Plmencem, 17. februr 1919. godine, sudbin crnogorske dinstije i Crne Gore jo se vre vezl z Itliju. Progrm Plmeneve vlde imo je sljedee prioritete: ''1. Borb n ivot i smrt, z potovnje suverenitet Crne Gore. Njeno integrlno rsturnje jeste prv posledic tog. 2. Potpuno skidnje onog lnog vel od li i klevet, kojim zvnin Srbij eli pokriti ne ogromne i nesebine rtve u ovom rtu. Isto tko, doi do istine, to dokzti d je Crn Gor izdn od zvnine Srbije k i u onom su kd je, bez ikkvih uslov plemenito i uzvieno sebe prenijel n rtvu z Srbiju i z optu ncionlnu stvr. 3. D se bolirju neprvde prem Crnoj Gori to se tie grnic, teritorij i sl'' (knj. I, str. 263-264). Iko su oi emigrntske Crne Gore bile uperene u Itliju, ipk se pokzlo d je on u sveznikom lncu bil njslbij krik n koju se nije mogo osloniti teki crnogorski emigrntski teret. U mrei izukrtnih i prepletenih diplomtskih interes i intrig mlo ko je poklnjo pnju crnogorskom pitnju. Shvtivi d su svi npori usmjereni u prvcu interncionlizcije crnogorskog pitnj prktino bezuspjeni, crnogorsk emigrcij je sredinom 1919. godine poel rzmiljti o pripremm z upd u Crnu Goru, kko bi se n tj nin skrenul pnj uesnicim Konferencije mir n ono to se dog n tlu ''zborvljene zemlje''. Dobro obvijeteni krugovi su rspolgli informcijm d e doi do iskrcvnj krlj Nikole i njegovih pristlic n tlo Crne Gore, li to se nije desilo. Uzludni su ostli i crnogorski diplomtski pokuji uinjeni prem Vtiknu, Drutvu nrod i drugim meunrodnim institucijm tog vremen.
296

Crna Gora u egzilu u svijetlu istorijskih izvora nastalih na stranim jezicima

*** U drugoj knjizi studije ''Crn Gor u egzilu'', utor je priloio 137 izvornih dokument (deklrcije, proglsi, progrmi, peli, memorndumi, note, memori, protestn pism), koji n originln i utentin nin dorvju svu sloenost ivot Crne Gore u egzilu. *** Sgledvjui u cjelini tekst studije i zbirke dokument ''Crn Gor u egzilu'', lko se d zkljuiti d on predstvlj znjn doprinos rsvjetljvnju jednog dijel crnogorske istorije XX vijek. Iz cjelokupnog tekst stie se vrlo jsn slik politikog ivot Crne Gore u emigrciji z koji se moe rei d je bio vrlo tek, optereen finnsijskim problemim i djelovnjem nticrnogorske propgnde, li istovremeno diplomtski vrlo iv i ktivn. Izloen rhivsk gr pru itocu mogunost sgledvnj ilve politike borbe crnogorskog vldr, dvor i pristlic okupljenih oko njeg u cilju ponovnog uspostvljnj nezvisne i slobodne Crne Gore. Studij koju smo predstvili dje odgovore n brojn pitnj, li jo vie postvlj nov i ostvlj prostor itocim d smi rzmiljju, d se proitnom tekstu i dokumentim ponovo vrju, d konsultuju i drugu literturu i publikcije koje prte istu problemtiku. utorov tekst odie istim i jsnim, lkim i tenim stilom, to studiju ini prihvtljivom z sve itoce. Zbog sveg nvedenog moglo bi se konsttovti d je studij i zbirk dokument dr erb Rstoder ''Crn Gor u egzilu'', egzemplrn po tome to n odlin nin sintetizuje istoriogrfske i istrivke rezultte i to posjeduje kritiki osvrt n dominntne momente ivot i djelovnj Crne Gore u egzilu. To se prevshodno moe vidjeti po nunoj prturi koj permnentno prti osnovni tekst studije i sm po sebi dovoljno govori o nunoj suptilnosti i ozbiljnosti dr erb Rstoder, ije je ime, ve uveliko prepozntljivo u nunim i istrivkim krugovim. Duboko ponirnje u probleme koje je prolo vrijeme poput pet utisnulo u epohu, tkoe, n vrlo specifin nin govori o nunoj ozbiljnosti, temeljnom i objektivnom pristupu problemtici koj mu se nmetnul u okviru specijlistikog interesovnj. Svkko d je vrijednost ove monogrfije i u tome to e on dobro posluiti ko podstrek mldim i ndrenim istrivim d se i smi posvete istrivnju ove problemtike i tko obogte fond znnj vezn z nznenu i sline teme.
297

Sait . aboti

Miljenj smo, d bi zbog svoje izuzetne vrijednosti, studij i zbirk dokument ''Crn Gor u egzilu 1918-1925'', trebl obvezno d se ne u rukm ire itlke publike kko bi se on n vrlo prihvtljiv nin upoznl s sudbinom crnogorske emigrcije u periodu poslije 1918. godine, s spektim socijlne, vojne, politike, diplomtske i cjelokupne meunrodne pozicije tdnje zvnine Crne Gore.

298

Milika PAVLOVI ZAVIAJ - TRAJNA BOJA BIA I METAFORA SVIJETA Redep Nurovi, Djed Fehim i estoprsti Hrusto, Almanah, Podgorica 2004 1. ime, odakle, na koji nain krenuti u razmiljanja o "poeziji za veliku djecu" Redepa Nurovia? Nije rije o nedoumici. U pitanju je izbor smjera, nivoa, intenziteta, o izobilju podsticaja i mogunosti koje su ovom poezijom ponuene itaocu za razmiljanje. Osmatrajte sa bilo koje take, usmjerite panju u kom elite pravcu, neete pogrijeiti ni zalutati.Uvijek ste na dobrom putu. Djed Fehim i estoprsti Hrusto su velika djeca? A Mejra, dobjegla "iz knjige o lanetu", da ne pogine od zloga lovca, zar je ona "sitna pojava"? Hamizaga, Tetka Hata, Aziz-oro, oni su takoe "velika djeca". Ali i Mejra je - veliina. Pjesnik Nurovi, tim "instrumentom" iz "knjige o lanetu", mjeri dubinu ljudske tuge i bola, ljudske nesree i svakakvih neljudskosti meu ljudima. Mejra je ekran nevinosti, ogledalo pred licem bezumlja. Ovdje se moe razmiljati iskljuivo o poeziji, za malo odrasliju djecu - onu s kraja osmoljetke - i jednako za veliku djecu, od osmogodinjeg osnovca do osamdesetosmogodinjaka, svejedno da li je taj sjedokosi samouk, ili neuk, nevian knjizi. Ukoliko ima plemenitu duu, isto srce i topla osjeanja za ljude, zasluuje zvanje "velikog djeteta" - u smislu Nurovievog, prividno paradoksalnog, podnaslova. Formalno-gramatiki, pitanje bi moglo glasiti i tako: koja je glavna rije u toj (zagraenoj) pjesnikovoj reenici - poezija, djeca, ili sintagma velika djeca? Nurovieva metaforika intonacija ni ovdje ne doputa nikakva tumaranja. Poezija je vjeita mladost. Djeca su - poezija, a pjesnici vjeita djeca. I oni drugi, svih uzrasta, koji ne piu, ali vole i "ive poeziju" - svi su velika djeca.

299

Milika Pavlovi

ini se da bi to mogao biti osnovni smisao i poruka podnaslova knjige "Djed Fehim i estoprsti Hrusto". Ako je ovakvo tumaenje i "promailo", promailo je u najljepemu smjeru. Traim pomilovanje. 2. Redep Nurovi dao se dobrovoljno "zarobiti" u svoju malu, dragu, slatku, njenu, katkad i osionu "kasabu". U arobni "sokak" na kojemu su djeca osnovno rastinje, vrhovni, vladajui svijet - elita. Njegova je "provincija" nova, pardon - ponovna planeta zanosnih, arobnih boja. Nudi je na razgledanje. U ruke vam dodaje i precizan svoj teleskop, "plava optika", da s lakoom oitavate sve njene tajne, njena treperenja i umove, njeno plavo disanje i uzdisanje. Ona, dodue, nije bez ijedne tamne mrlje, bez sjenki, bez tunih oblaka. Sva ta zatamnjenja, meutim, kao da dolaze - ili ih pjesnik hotimino navlai - da jo pojaaju plavetnilo neba nad "kasabom" i "sokakom", iznad uma, bregova i voda zaviaja. Da pojaaju udnju za plavetnilom, i za svim to je u tome zvjezdanome omotu uvijeno. "Ponovna planeta", to e rei - jednom ve viena i doivljena. Po njoj se hodalo i posrtalo. Na njoj se igralo "die", tukli se "penali", oblizivalo se od slatke veresije. Njene boje ostaju trajna boja bia svakoga ljudskog stvora i predmeta u tom "sokaku". Lukava zasjeda smrti ne moe da otme ovu boju ni onda kad nam otme glavu. Tako ne uspijeva sniziti ni gravitaciju Nurovieve pjesnike planete. Rije je, dakle, o poeziji koja svojom univerzalnom ljepotom i znaenjem stoji izvan, tj. iznad umiranja. 3. Prilino su smijeni oni koji misle i tvrde da znaju grad, ulicu i kuni broj gdje stanuju bogovi poezije. Po njihovome sudu, "bogu iza lea" - nema boga. Lukare, kasaba, sokak, kaldrma - to nijesu pitomine na kojima lari i penati lirike napasaju svoje metafore. U "provinciji" ne raste nijedna boanstvenost, nesuvislo e ustvrditi. Ne sumnjaju u svoje znanje, to ih ini neozbiljnima. Bez sumnje, u "provinciji" i u "metropoli" rastinje je na isti nain krljavo ili stasito, plodorodno ili jalovo, moan gaj ili trnogrizica. Od sline sudbine nije izuzet ni onaj dio ive prirode koji ima mo govora. Prizemlje, tako esto, stanuje na "dvadesetpetom spratu" velegradskoga nebodera, a moan duhovni dub katkad izraste nasred zelene ledine.

300

Zaviaj - trajna boja bia i metafora svijeta

4. Posmatrajte, na trenutak, maslinu. I ona je "iz provincije". Zarobljena je i, sa mnogo drugih arobnih robinjica, dovedena na rimski carski dvor. Neki cezar je, svojom rukom, tu "persijanku" zasadio u evropski kontinent. Zanosne robinje su vremenom ostarile i preminule. I cezar je morao bogu na istinu. I carstvo je potonulo u provaliju prolosti. "Provincijalka" je osvojila najsunanije, najplodnije prostore, najpitomija primorja, i zasnovala svoju vjeno ivu i vjeno mladu imperiju, prostraniju od cezarske. Kakav prototip carstva poezije! Nurovieve pjesme sline su sadnicama masline. I one su "provincijalke", potomstvo robovskog rada. Tiho i lagano, ali sigurno, osvajae svaku pitomu dolinu, sunanu stranu svakog zaviaja, svaku umninu i obalu. Tiho, nenasilno, na radost marljivih gradinara, osobito na radost onakvih travih glava kakve bijahu i one umackane "toboe zabranjenim" dudikama. 5. Tamo negdje, u svome pjesnikom sandakatu, "robuje" Redep Nurovi, okruen elitom i vrhunskim svijetom aneoskog lika. Argatuje robovski - danju u uionici, nou nad strofama. Robovi su, kae istorija, izgradili na svijet. To je drevna sumorna istina. Slavni mislioci ak govore da je ropstvo - otkrie, kao ono Kolumbovo ili kao otkrie atomske energije. Sloiete se da ropstvo svake vrste treba ukloniti, samo ne ovo nurovievskog tipa. Bez njega nema puta iz ropstva, puta naprijed. Nazad se i ne moe, jer "nebo visoko, zemlja tvrda..." 6. Po mnogim svojim esticama bajka lii (ne samo lii) na stvarnost, ali i istina katkad sasvim lii bajci. Priveu istinita svjedoka za to. esto zalazim u sjenku jedne "stare masline". Tu se predahne od mnogih zamora, a najprijatnije je to se otresem od hajdukog nepovjerenja u "varljive oi". Gledam kvrgavo stablo titanskih bora, slino Nurovievom Hrustu ili djedi Fehimu. Drevna maslina, vidim s oba oka, mlaa je od mene, iako je malo starija od Isusa. Nad morem nadneena, leprava, razbaruena kao Betoven nad klavirom. Izvodi simfoniju vjene mladosti i plodnosti. Njen koncert, u njenom amfiteatru od mora, neba, sunca i zemlje. Maslinke, na povjetarcu, zazvue kao tihe kastanjete. Zar kastanjete mogu biti tihe? Ovdje je sve mogue. Ne udi se ako se sa ovog mjesta vrati kao kapljica ulja.
301

Milika Pavlovi

Kose "umoene u bijelo", u njenoj tamnoj persijskoj sjenci sjedim i sijedim. Ona lista, neujno njeguje plod, sprema pohod na trpeze. Zeleni cezar, gospodar sveg "poznatog svijeta". To i navodi na onu pomisao, kojoj racionalizam uporno oponira, ali je ne uspijeva odagnati iz ljudskog bia, - da nije "maslinjaka", kakav njeguje i poezija Redepa Nurovia, izgubila bi se vjera, uvela bi nada da e robovlasnitvo ikada, ili kad-tad, biti prognano sa ovoga svijeta. Nije Redep Nurovi ni na koji nain neskroman niti samoljubiv stvaralac. Nema ambiciju da bude Gete iz Lukara. Ali, koliko se zna, ni Gete nije ostavio testamentarnu zabranu da se uitelju iz Lukara ne doputa ulazak u Vajmar. 7. Neko od onih visprenijega duha, ugnjeten tiranijom mediokritetske okoline, pobunio se uzvikom: traim da bude proglaen slijepcem ko ne umije na zrnu groa vidjeti konja u galopu! Na lukarskome "zrnu groa", ako tamo i nema okota, vijori griva pegaza u galopu. Njega moe ne vidjeti, negirati njegovu "metafiziku konkretnost", ili nerazumijevati, sitni duh knjievnoga "noblesa" metropolske arije, ali ne moe tim svojim emom zauzdati konja u galopu. 8. Djed je univerzalna pojava, taman toliko koliko je, u stolovai kraj ognjita, konkretan. Mnogovrsni alati su tu figuru klesali i isklesali - radost, strepnja, briga, tuga, ljubav, nematina, vjera, nada. Osobito nada. Uenijim jezikom bi se kazalo: multidisciplinarna injenica. To je ona "historija u ruci" unuia, ona linija koja vas vodi "uzdu jednog vijeka". Njegova pjesma je "uvar-dova" za potomstvo. Proao je on sito i reeto. Upoznao je na svijet kojeg su mrnje i ratovanja pretvorila u "aava mamuta". Umjesto ljudskoga govora i razgovora, esto je vladalo pravilo kljova, kandi i eljusti. Zlovremlje prolosti otelo je djedu dragulj djetinjstva. Ne sjea se nijedne djeje igre. Nije ih ni bilo. Njivica je bila manja od pendera kroz koji gleda njivicu. S toga je "za dan po godinu stario". Po tananom osjeaju za ritam, po sluhu za ton, akord i boju, Nurovi je pjesnik naglaene slikarske vizuelnosti. Njegov stih je satkan od "linija" treperavog zvunog "crtea". Tako pjesma dobija odlike likovnog portreta linosti. Kod Nurovia je i Stvoritelj slikar-pejzaist. Autor je u jeziku naao pjesniki izraz i formu da pojmi i objasni porijeklo, punou i neizre302

Zaviaj - trajna boja bia i metafora svijeta

civost ljepote zaviajnog predjela. A zaviaj je svakom "najljepe mjesto na svijetu". Tih "najljepih mjesta" je koliko i ljudi na zemlji. 9. Od svakog vaeg linog djede pjesnik Redep Nurovi preuzeo je poneku dobrotu i izvajao djeda Fehima. On je pjesniki model (Nurovi kae - crte) jednog ljudskog lika i karaktera ispunjenog melodijama prefinjene ljubavi i duhovnosti. Svako od vas moe djedi Fehimu zamijeniti ime, dati mu ime svoga privatnog djede. Sutina se ne mijenja. Dobrota moe imati vie imena ili nadimaka. Vano je da joj se ne potkopava temelj. U vama, va djeda, kao i djeda Fehim u svome Asmiru, ustvari grli i ljubi trojicu ljudi - svog sina, svog unuka i, pomalo, sebe. Unue je kao neko arobno planinsko jezerce. Kad se one tri ljubavi, kao pritoke sliju u to jezerce, ono postaje ire i dublje od Tihog okeana. Od takvog "ljudskog tofa", od takvih "materijala" - kao to su djeda Fehim, estoprsti Hrusto, Aziz oro, Tetka Hata, Ramizaga i Mejra - vjet majstor, kao to je Redep Nurovi, umije izgraditi svijet, sasvim nov, i jo mnogo bolji od ovoga koji je dosad pravljen. Ali, opet, bez vaega uea i vae podrke projekat novoga lijepoga svijeta ne bi mogao da se ispuni. Pjesnik Nurovi vam se zato i obraa za pomo ovom knjigom. Treba da je itate, trudei se, pri tome, da budete sabrani i usmjereni, kao kad "tuete penale". Ako jo i zapamtite neku pjesmu o Hrustu, onu "Djed Fehimova dua" ili "Gazije sa jalije", moete biti sigurni da ste u ruke uzeli pravi alat kojim se njeguje vrt u dui. Pjesnik iz Lukara ne pie lijepe pjesme zato da bi vas zadivio, da bi osvojio vae simpatije za sebe, kao to ini rav poslastiar, da vam izmami pare. On eli da pjesmom u vaem srcu i dui probudi i ohrabri ljubav prema svemu lijepom i dobrom kod ljudi i u prirodi. Podstie vas da se, kao na turniru za zlatnu medalju, takmiite u otroumlju i vrlinama. Na takvoj vaoj utakmici on nije "sudija", no vatren navija za svaki lijep i uspjean potez i pokret, u "oba tima". Po tome je ova knjiga pravi lirski prirunik, podsjetnik i vodi za njenost, za plemenitost osjeanja i misli. Zato se Nurovieve pjesme, kao svaka prava poezija, ne mogu dijeliti prema "uzrastima", kao paketi Crvenog krsta. Poezija jeste ili nije poezija. Slina je suzama, onim alosnicama ili radosnicama. Na licu djeteta ili odraslog suza je samo - suza. Dodue, na djejemu licu mnogo je izraajnija i potresnija, neto kao dublje i dirljivije "odrecitovana" ista pjesma.
303

Milika Pavlovi

10. Draga djeco, potovana Elito, pjesnik, ika Redep Nurovi, umije rijeima da nacrta i uini vidljivim ono to je skriveno ili zapretano u mislima i osjeanjima kod vas i kod odraslih. Slikar, ika Aldemar Ibrahimovi, vjet je da bojom, bez rijei, ili linijom, oglasi isto to sto je ika Redep izgovorio. Oni ine neobino "majstorsko udruenje", slino onima koji grade kue, ulice, puteve, mostove, cipele ili baklave. ika Redepa, od milote, zovu pjesnikom, a ika Aldemara, takoe iz milja, slikarem. Oni, vidite, rade na istome poslu i, ini se (samo se ini) zamijenili su "struna znanja" i uloge. Pjesnik crta metaforama, a slikar pjeva linijama i bojama. to ovdje uz njihova imena pridajemo rjeicu "ika", ne eli se rei da su to starci. Znai samo da ste vi malo mlai, a oni samo malo stariji od vas. Iako su odrasli, oni ostaju vjeita djeca, jer pjesnici i slikari ne stare. Takvi umiju sa vama da razgovaraju iskreno i osjeajno, tako kako se sa vama jedino i moe razgovarati. Va jezik je najljepi, najljupkiji i najistiji. Oni ga nijesu zaboravili, i trude se da ga ne zaborave. A znate li zato? Pa zato to bi tada pjesnik prestao biti pjesnik, a slikar bi zaboravio kako se upotrebljavaju etkice i boje, kad nekom neto eli da kae. Majstori ove knjige - pjesnik i slikar - ne zaboravljaju, i brinu o tome, da ste vi na poetku puta, poetni ljudi, pa nastoje da vam pomognu da uspjenije stvarate sami sebe. Puno je posla u radu nad samim sobom. Treba oblikovati, glaati, dotjerivati, ne samo spolja, no mnogo vie - iznutra. U tome su vam pjesnici, umjetnici i naunici najbolji uitelji i pomagai. Razumije se, ne treba ni pomisliti da su, za spoljanja "dotjerivanja", suvini - obuari, frizeri, krojai i majstori sladokustva - za torte, ampite i baklave. Oni su vam bog za "fasadu" i kondiciju. Ako vam se uini da sam vam priao bajku, koju ste negdje ve itali, to je zato to je ivot najljepa od njih. Glavni i najdarovitiji tvorci te arobne bajke su djeca. Zato i pjesnik Nurovi kae da ste elita. I odraslima i vama imam svega jednu, istovjetnu, molbu. Evo te molbe: Djeco, itajte pjesme Redepa Nurovia, bre ete rasti. Lake ete postati umni i ostati zdravi. Odrasli, itajte Nurovievu liriku. Pomoi e vam da sauvate isto srce i bogatu duu. Ni pod sijedim vlasima neete postati izdajnik svoga djeteta, kako bi rekli filozofi. Nurovieve rime i metafore doivljavaju se kao muzika, ritam i harmonija svih razdoblja uzrastanja. U njoj moete
304

Zaviaj - trajna boja bia i metafora svijeta

sresti svoju misao, saoptenu otmeno i jasno, svoju ljubav i osjeajnost prema najmilijima, zaplaminjalu u pjesnikome govoru, kakvim biste i sami poeljeli da je iskaete. Ako se toga nijeste domislili prije Nurovia, ili ste nepouzdani u svoju darovitost literate, on vam ovom knjigom usrdno pomae. Ovdje viju sva doba, a nijedno nije "gola jesen" ili "zla zima", niti "suno ljeto". Tu je poetsko proljee. Od svakog svog "vremenskog susjeda" ono otrgne najljepu peruku, najsvjeiju granicu ili boju, najsoniji plod, ili najarobniju bajku s pahuljicama na glavi - za zimsku dugu no uz ognjite. Bar na tren, u magnovenju, vratite se svom "djetetu u sebi" da, kao na leteem ilimu, onako kao Nurovievi djeaci, ubarusani Ramizaginim dudikama, obletite zemaljski ar, bez granica. Svijet je na zaviaj, a zaviaj - metafora svega svijeta. Zato sav svijet i moe - u poetskom i filozofskom smislu - udobno da se smjesti u selo Lukare, kraj Novog Pazara.

305

Mehmed EDOVI Milika Pavlovi, POSLIJE AE, Bosanska rije, Tuzla 2004 Poslije prvog Mediteranskog sajma knjiga u crnogorskom gradu Baru, u Bosni je tampana knjiga pjesama Poslije ae Milike Pavlovia. Ovo je saetak i sajma na kome je iz Bosne bila jedino IK Bosanska rije iz Tuzle, i poznanstva sa Milikom Pavloviem. Dvije hiljade i tree godine nenadano sam boravio u Baru. Za petnaestak dana aktivnog uea na prvom Mediteranskom sajmu knjiga, kao predstavnik mog izdavaa, promovisao sam svoju knjigu pripovijedaka Oslukivanje i sa istog sajma se u nekoliko navrata javljao za bh medije. Mogao bi se od toga boravka napraviti podui i iznimno zanimljiv esej, ili putopis, jer mi se u tim danima desilo polijepo zanimljivih ljudi i dogaaja. Ovom prilikom izdvajam jedan koji moda nije najzanimljiviji, ali je svakako najupeatljiviji i rezultirao je onim zbog ega sajmovi i postoje knjigom. Na tandu IK Bosanska rije bilo je istinskih ljubitelja dobre knjige, bilo je prijatelja Bosne koje nikada do tada nisam upoznao, bilo je onih koji su nas mrzili iz dna due i onih koji su sa sjetom listali lijepe bosanske knjige. Meu redovnim posjetiocima u tim danima bio je i visoki, sijedi ovjek koji je naroito paljivo zagledao naslove, duhovito komentarisao one koji su okretali glavu od natpisa Bosanska rije, i u neko doba me nakon zavrenog dana pozvao na pie. Ne znam tano koliko veeri sam proveo u ugodnom razgovoru sa Milikom Pavloviem, ali se sjeam svega o emu smo priali, a priali smo i nadugo i nairoko, o ljudima i knjigama. Sa barskog sajma sam se vratio dva dana ranije, ne zato jer sam ja to htio, ve zato to se moralo, tako da se nisam stigao pozdraviti sa Milikom, no sreom da mi je ranije poklonio svoju knjigu pjesama Govorei kao skit (Damad - Novi Pazar, 2000.god.). Kao istinsku pjesniku gromadu u ga upoznati neto kasnije.
307

Mehmed edovi

Naime, poznanstvo sa Milikom, i njegovo simpatisanje svega vezanog za Bosnu rezultiralo je time da je moj izdava, Bosanska rije iz Tuzle, prihvatio, prijedlog i Milikinu elju i tampao njegovu knjigu pjesama Poslije ae. Sva ova pria u stvari je i mali uvod u tu knjigu pjesama. Moram priznati da poeziju itam bez obzira na kubike loe i jedva solidne koja se kroz stihove i prosjene knjige valja Bosnom, tako da mi iitavanje knjige pjesama Poslije ae po molbi ime Eia i nije teko palo. Teko mi je palo kad sam odmakao sa itanjem i skontao da u je ipak morati proitati bez obzira koliko otezao, zatezao i istinski uivao u izvrsnoj, gorkoj, iskrenoj, surovoj poeziji ovog crnogorskog intelektualca. Malo me knjiga pogodi u sridu u tolikoj mjeri da zastanem, uzdahnem, kaem: Kako je ovo dobro, pa onda itanje ponovim. Milikina knjiga je nakon romana Alesandra Barika Okean more prva koja je to uradila. Zbog toga i namjerno odstupanje od klasinog prikaza poezije Milike Pavlovia jer mi nije elja da ga analiziram kroz njegove pjesme nego da pokuam iskazati svoje oduevljenje istima i jo ako ne pretjeram bit e dobro. Dolje ratmili Mimohod utanja, Dolje smo i mi, ne pada rat s neba. (darovi rodne zemlje, sjenima nevinih rtava iz voza Loven u stanici trpci) U naoj boanskoj istoriji, koju i dvorske lude u prste poznaju nijesu harale nepoznate bolesti Od prije tri dana dospio je odnekud atipian virus
308

Milika Pavlovi, Poslije ae...

genocida. (amnezija) Najvia ti je dunost pjesmo da pjesmom proklinje to u pjesmu ne moe (povlaena naracija) S prozora vidi se vrt. Rije je o vonjaku, o stablu jabuke sa obaveznom zmijom, rije je o vodeim linostima omiljenog zvijerinjaka gospodnjeg, (o emu je rije) Bojim se da bi nabrajajui stihove nad kojima vrijedi zastati za as prepisao bez malo cijelu knjigu, pa u se na ovom kratkom saetku zaustaviti. Milika Pavlovi (1934.) ivi u Baru, ili sam to ve rekao. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je svjetsku knjievnost, teoriju knjievnosti, estetiku, istoriju umjestnosti, ruski i italijanski jezik. Prevodi sa ruskog i italijanskog jezika. Objavio je zbirke poezije: Vreteno vremena (Nolit, Beograd 1969.), ista strana (Grafiki zavod Titograd 1979.), Mladi snijeg (4.juli Beograd, 1982.),Brod za jednoga (Univerzitetska rije, Niki, 1990.), Govorei kao skit (Damad-Novi Pazar, 2000.) Smrt due - Padrum, knjiga esejistiko publicistikih tekstova, u koautorstvu sa bonjakim pjesnikom Huseinom Baiem (Damad-Novi Pazar, 1992.) prva je antiratna knjiga na prostoru bive SFRJ. Cijeloga ivota oskudica dri no na mome grlu. Najvei broj mojih dana pojela je nematina, kae Milika Pavlovi u poduoj biografiji nazvanoj Lektor posmrtnih oglasa koja nije liena ni literarne vrijednosti a umetnuta je na kraju knjige Govorei kao skit. - Po Peteru Sloterdijku, njemakom filozofu, mandat uasa je ono jedino na ta ozbiljan intelektualac u vremenu zla uopte ima pravo. Milika
309

Mehmed edovi

Pavlovi, crnogorski pjesnik, humanist i intelektualac, oduvijek je bio zatoenik ovog stranog sloterdijskovskog prava i mandata, ali moda najizrazitije i najsnanije u svojoj potonjoj zbirci Poslije ae. "Pre i iznad svega ostalog, njegove pesme u ovoj zbirci, bolna su akupunktura naeg, mora se i eksplicitno rei, jo uvek trajueg uasa. Atipini virus genocida, Dolje smo i mi koji nismo mogli pomoi sjenima nevinih rtava iz voza Loven u stanici trpci, 12.03.2003, Moja Crna Gora, ovo je samo mali iseak i podsetnik iz ove bolne akupunkture" kae u svojoj recenziji Milikine poezije Milan Popovi. Ne sumnjam da sam mnogo ta propustio rei i o poeziji Milikinoj i o Miliki u ovom kratkom napisu, no moj boravak na sajmu knjiga u Baru obogaen je za jedno izvrsno poznanstvo, i moram priznati da sam ba tu gdje sam najmanje oekivao pronaao ovjeka koji mi je vratio nadu u ljude i uvjerio da nismo svi otili u avola. Jo nas u stvari ima normalnih. *** Ovo p.s. uopte ne znai da sam se neega poslije sjetio ali znai mali dodatak ve reenome. Desio se u meuvremenu jo jedan barski ljetopis i jo jedan Mediteranski sajam knjiga, i opet je moja malenkost u ovom gradu boravila gotovo pa petnaest dana predstavljajui istog izdavaa. Utiske sa ovogodinjeg druenja nemogue je svesti u nekoliko reenica, jer bi se od noi provedenih samo u razgovoru sa Milikom Pavloviem bez pretjerivanja mogao sainiti kvalitetan roman, a to bi bilo nemogue bez pomena jo nekih meni veoma dragih ljudi koji su me u Baru doekali kao nekoga svoga i moj boravak uinili znatno prijatnijim. No ovaj put priamo o Miliki Pavloviu, ovjeku koji mi nije dozvolio da budem na drugom mjestu do u njegovoj kui dok sam u Baru, a smjestio me tamo gdje sam najmanje oekivao, i gdje mi je bilo najprijatnije, u svoju biblioteku. Produbljivanje poznanstva sa sedamdesettrogodinjim pjesnikom, koji je za raun svojih principa rtvovao i karijeru i udoban ivot, u dobroj mjeri i porodicu a za malo i ivot, pouzdano mi je dokazalo da je Milika Dobar insan to bismo mi u Bosni rekli i da e Crna Gora shvatiti koga je imala tek kada ga vie ne bude, kako to kod nas obino i biva. Desila se ukoriena knjiga sjajne poezije Poslije ae, i predstavljanje te knjige se desilo. Desile su se mnoge bitne i znaajne stvari na
310

Milika Pavlovi, Poslije ae...

tom sajmu koji ima sve preduslove da bude najznaajniji u Crnoj Gori. I nagrada Bosanskoj rijei se desila, i o njoj se u Bosni Boga mi podosta govorilo. Ah da, desilo se i nekoliko mojih skromnih pjesmuljaka, od kojih za ovu priliku izdvajam jedan. Kako je Danilo Ki otiao u Pariz ili razgovor u debeloj hladovini U debeloj hladovini u kafani dvora Kralja Nikole Poetkom jednog avgusta Kome je sudbina jedino da proe Za istim stolom Uz kafu i kiselu Dimi se Loven i Drina A Milika Pavlovi pria Kako je, sada ve davne 55/56 godine Iz menze Filozofskog fakulteta u Beogradu Sa Danilom Kiom, dok je studirao Svjetsku knjievnost Krao hljeb Jer su danima na vodi uili Ree jo kako je Ki bio vie gladan I kako su mu usne ispucale od duhana i kako je pisao i propadao i kako ga ne udi to se nije otrovao od nikotina no kako nije oslijepio od duhanskog dima i kako je preko jevrejske optine u Beogradu otiao za Pariz kao lektor i tamo ostao da skona. Priao mi je Milika Pavlovi O patnjama I muci alio se da je ostao bez ljudi I da nema s kim progovoriti
311

Mehmed edovi

Barski talasi uporno zapljuskuju obalu I pjene ko nikiko pivo Trepere svijetla Milikin otac oenio se u pedeset drugoj I imao devetero dijece. Milika eka crno bijelu akademsku bradicu I uti Nas dva smo i tim utanjem Razumjeli ta smo htjeli rei Ili sam samo ja tako mislio Danilo je davno umro Miliku ne vole jer govori i pie to misli A ja sam tu sa knjigama I ne znam razumijem li Zbog ega morski talasi Uporno zapljuskuju obalu I pjene

312

Sait . ABOTI TAKSIRAT U KEMALOVIM PRIAMA Kemal Musi, Zasjeda, NIP Poljopress - Revija Polje, Bijelo Polje 2004. Ako vam se dogodi da "upadnete" u "Zasjedu" koju je svojim akribinim umijeem postavio knjievnik Kemal Musi, ne pokuavajte da "pruite otpor" jer, namjanje to vam se moe dogoditi jeste da iz nje izaete "oamueni", "zbunjeni" ili moda i "ranjeni". Ali i sa svim tim posljedicama, pa i sa eventualno zadobijenom "ranom", iz "Zasjede" ete izai bogatiji za jednu novu spoznaju, onu koja e vam literarno otkriti Bihor, njegovo stanovnitvo, mentalitet ljudi tog kraja, obiaje, navike, ivot koji se odvija tu blizu nas, a koji moda malo ili nimalo ne poznajemo. Istina, nije to prvo knjievno i umjetniko otkrivanje Bihora i onoga to se u njemu krije, ali i ovo je, kao i prethodna, osobeno na svoj nain. Knjievnik Kemal Musi ima svoje velike uzore u amilu Sijariu i svom savremeniku Safetu Sijariu, ali ima i on svoj "pogled sa Ostronoe", kutak iz koga vidi ono to drugi ne vide. Sa godijevskih arenih enli ilima i cvjetnih livada, on itaocima nudi onaj buket koji se ne moe ubrati na drugom mjestu. Kao pripadnik generacije bihorskih knjievnika koja je praktino na raskru blijedih odsjaja prolog i tradicionalnog i savremenog, Musi je ipak jako i duboko zahvatio ile kucavice i jednog i drugog zemana i umjetniki ih oivotvorio snagom svojih izraajnih mogunosti. U tematskom smislu rijei on je fokusirao mnoga obiljeja, prije svega seoskog, ali i gradskog ivota svadbe, udaje, obanski ivot, ljubav mladih, kafanski ivot seoskih momaka i sl. Sve je to karakteristino i za druge sredine, ali slikano iz Musievog ugla, to u Bihoru ima nesvakidanji ton i posebnu patinu. Njegov prozni prvjenac, zbirka pria (namjerno ne upotrebljavamo termin kojim bismo strogo odredili knjievnu formu kojom se Musi posluio), "Zasjeda", koja je nedavno objavljena u izdanju NIP "Poljopress" "Revija Polje", nagovjetava izgraivanje jednog vrsnog pripovijedaa koji ima izotreni sluh za kazivanja satkana na relaciji arhaina sredina urbano sredite. Musia, kako to u "Pogovoru" istie Petar V.
313

Sait . aboti

Arbutina, "najvie interesuju dubinski (duevni) podsticaji koji presudno utiu na odreivanje ili opredjeljivanje ovjeka". U Bihoru, u "kraju gdje se teko ivi, a lijepo govori", koji je veinom sredite zbivanja "koja pria" Kemal Musi, varljiva je granica izmeu stvarnog ivota i onoga to moe proizvesti pripovijedaka hemija ljudskog uma. Zbog te injenice se o zbirci "Zasjeda" autora Kemala Musia, moe govoriti iz razliitih uglova. Mi smo izabrali jednu ravan koja kroz likove ovih kazivanja donekle moe doarati jednu dimenziju Musieve knjievne filosofije, a to je ravan zle kobi ili taksirata, pogotovu enskog. Iako ena nije glavna inspiracija knjievnog stvaralatva Kemala Musia, moglo bi se rei da je pria o sudbini ene u prilinoj mjeri preokupacija njegovih pria. Gdje god je Musi mogao da ostvari literarnu sadrinu na bazi ivotnog, odnosno konkretnog materijala, kroz osjeanje o stvarnosti koju je, tako rei, lino upio u sebe ili je prisno pojmio, slike i zbivanja se vrlo plastino konkretizuju i pretvaraju u iva impresivna realistika ostvarenja. Sudbina ene u Musievim priama, blie njen taksirat, dio je one iskonske ljudske patnje o kojoj se "kroz vjekove" pria u bezbroj varijanata "na hiljadu raznih jezika". U tim prianjima sadrana je u stvari ona prava istina koja govori o prolosti i sadanjosti. U koricama "Zasjede" izvajano je sedam pria. Sagledavajui ih malo dublje primjeujemo da je autora iznutra, neto nesvjesno tjeralo da uini ba tako. Sedam pria za sedam dana. Na izgled obian, broj sedam sadri ogromnu simboliku. On oznaava savrenstvo, sedam nebesa, sedam zemalja, sedam mora, sedam odjeljaka pakla, sedam stanja stvari, sedam ljestvica svijesti, sedam stepena evolucije itd. Kod pojedinih naroda postoji vjerovanje da djevojke uoi vjenanja treba da pou na rijeku i sedam puta napune i isprazne svoj vr, a zatim bace u vodu sedam aka ita. To je magijski simbol plodnosti. Autor "Zasjede" kao da je cjelokupnoj toj simbolici, koja je vrlo prisutna i u Bihoru, elio pridodati i sam naslov svoje zbirke koji sadri sedam slovnih simbola - Zasjeda, prenosno, mjesto gdje nas eka sedam tajni. Kretanje Musieve mate po realnosti tegobnog ivota na prostoru Bihora, naroito enskog dijela populacije, otkriva dah fatalizma i predavanja sudbini, nemo koja tjera na pomisao da se spas od patnje i stradanja moe pronai jedino u snu i sanjarenju, u elji za sreom. enama je, izgleda, dato da kao boja stvorenja, samo na trenutak uivaju u srei, a da onaj vei dio ivota pate. Tu se esto iz vida gubi injenica da "kada prosuujemo neku enu, mi sami ne slutimo koliko je teko biti ena" (Geraldi).
314

Taksirat u Kemalovim priama

Ali nije ivot nita milosrdniji ni prema mukarcima, zbog ega bi se moglo konstatovati da je svaki lik Musievih pria drama za sebe. Ve sa prvom priom, "Jutro", koja je pisana u prvom licu, to ne mora znaiti i da je lina, autor slika izvjesnog sanjalicu, "osuenog" da samo u mati vidi raanje jutra pored obala Lima: "Poelio sam da siem u dolinu i malo proetam pored vode. Da ujem kreket aba sa nekog lokvanja, ali eljena slika nije htjela pred moje oi. Ostalo mi je samo da gledam u nita i da oslukujem...". Dovoenjem u vezu naslova ove prie i sadraja zbirke, koji je dat na kraju, mogli bismo primijetiti da je autor pomalo namjerno elio da ova pria bude na samom poetku iz razloga to "Jutro" moemo tumaiti i kao raanje neeg novog. U prii "Ukopnik" karakteristian lik je Fajan, grobar osobenjak, koji sa poklonjenim alatom, "bapnjastim krampom" i lopatom, uz novanu nadoknadu ("kol'ko mu ko da. Kol'ko je kome od srca slatko".), kopa po dunjaluku grobove za umrle. I mada mu se svata deavalo prilikom kopanja grobova, Fajan je, uz gutljaj ljute rakije i duvanski dim, uspijevao da o tome ne misli, ili ako bar mora, da o tome govori "kao da pria o vaaru na Gusarama" (str. 11). Onog dana kada mu je umro roak Hrule, Fajan kree iz kue, da i njemu iskopa grob, "da mu ga uredi, kako je to samo on znao i umio", ali u njegovoj glavi zainje se crna slutnja. Kroz glavu mu prolijee pjesma "na put se spremam", koju on bezuspjeno pokuava da odagna. Dok je kopao kabur (grob) za umrlog roaka, Fajan je doivio kratak bol, ali je ostao na nogama. Bila je to neka vrsta boijeg beareta (znaka, znamenja), koje Fajan nije razumio. Nastavio je sa radom i uspio da dovri posao, ali iz iskopanog kabura nije uspio izai. Njegov kismet, ispisan kao boji dani, bio je da i sebi iskopa raku iste veliine kao i za Hrula. Ipak, Fajanov taksirat bio je lian i bez posljedica po druge. U okviru svojih pria Musi je emocionalno, posredno ili neposredno, direktno ili indirektno, progovorio i o enskoj sudbini, o onoj najee gorkoj sjenci, koja ovjeka, odnosno enu ne naputa do kraja ivota. I nije to samo sjenka sudbine, ve i sjenka sumnje, strepnje, straha i elje da sve bude bolje nego to obino bude. U Musievim kazivanjima, naroito u priama koje dodiruju ili direktno govore o branim odnosima, prisutna su esta previranja i promjene raspoloenja. Njegovi suprunici zapadaju u apatije, ivotne haose, nervoze i depresije, u ona stanja kada im je pred oima sve crno, runo i tuno, a kraj takvog stanja se ne nazire. Za pojedine junake to je esto pogubno, jer aa ui nije ista za sve. Tipian lik koji nosi sve ove oiljke je Ramka Hadrovi s Bora, tragina protago315

Sait . aboti

nistikinja prie "Zasjeda". Upravo u ovoj prii baladinog ruha, odslikana je surovost ivljenja bihorskih nevjesta koje su esto bile sudbinski zateene izmeu roda i doma. Djevojka Ramka s Bora, "da joj se ljepote ne moe nagledat' ", isproena je za Jona Hafizovog iz Vrsajki, bez njegovog znanja, ali nije to bio ni prvi ni posljednji sluaj da se neko tako oenio. Strogi patrijarhalni principi nalagali su da se rije starijih morala bezpogovorno sluati. Ni Ramka zato nije pravila nikakve smetnje. Ali ve u momentu njene prosidbe u duboke ponore padali su djevojaki snovi o udaji po sopstvenoj elji. Umjesto njih raala se znatielja kako e biti u novom domu, kakav je taj "njen sueni", hoe li biti njean i paljiv ili...? I tako u nedogled. Sa prelaskom u novi dom zapoeo je i novi ivot. Ramka je brak shvatila kao svetinju i brzo se uklopila u novu sredinu. Mua je sluala "nikada se ne poalivi". Jono je sve to gledao ali nije elio da poremeti onaj ustaljeni red u kui koji je nalagao "da kod abotia muka rije predstavlja svetinju" i "da ene nemaju pravo da se upliu u muke stvari". Ramka je bila svjesna svoga poloaja, ali u njoj se nije budio bunt. Preko njenog lika Musi je slikao ensku filozofiju bihorske ene, koja kao da je satkana u Sokratovoj mudrosti koja kae: "Bolje je nepravdu podnositi, nego je nanositi". U Ramkinom i Jonovom domu novu radost unijelo je roenje sina Arslana. Uobiajeno je da se odivi u takvim trenucima doe u posjetu, ali Ramki nije niko dolazio. Uzaludni su bili svi Ramkini pogledi "prema homarima iznad Bora" i njeno uenje "to li niko od njenih ne dolazi". Upravo u tim momentima poele su da blijede denetske slike, stiala se bura ljubavnih strasti suprunika i Ramku je poela da nagriza sumnja, zapravo zapoelo je da se mrsi klupko njenog taksirata. Njeno ranjeno srce je oekivalo bratski zagrljaj ali Ramka je "nasluivala da se Jono s njima sporekao, ali nije imala hrabrosti da ga pita". Povlaila se u svoj "unutranji svijet", svijet majke koja vodi brigu o svom djetetu i sve vie udaljavala od supruga. Sa meusobnim udaljavanjem suprunika uslijedile su i prve brane svae. Beznadenost se ukresala sama od sebe i, kao svjetionik na hridi, ukazala Ramki. Ona je u osjeaju samoe, ponienosti i naputenosti odluila da ode svojima. Novi dan je donio otrenjenje za Jona, ali ne i rjeenje. "Krivica mu je pekla duu, ali se nazad nije moglo". Daleko od supruga i Ramka je, po ponaanju svoje brae, osjeala da zbog svega uinjenog "nee valjat rabota". Da nesrea dostigne vrhunac, postarale su su "dokone ene", na316

Taksirat u Kemalovim priama

roito "boranske odive, kojih je bilo poprilino u Dobrodolama". I neutralno okruenje slutilo je zlu uru. Starac Tarik, Jonov roak, prvi je uoio ozbiljnost cjelokupne situacije, zbog ega je posavjetovao svog roaka da se na izvjestan nain osigura od "ureva koji mu prijetu u mrtvu glavu". Rijei starog i iskustvom bogatog ovjeka Jono nije ignorisao. Postupio je po starevom savjetu i bio stalno na oprezu. ivot mu se pretvorio u bjesomuno iekivanje poteza koji su "krvnici" mogli povui. U noi, koju autor namjerno opisuje kao mirnu ("No je bila nekako posebno mirna. Kao da je sve ivo utonulo u bezbrian san. ak ni psi nijesu lajali, niti se ula huka otud od Grebenca. Ovce u toru polijegale. ukale se jedna uz drugu i ne uje se tumolo udaranje medenice. Samo se zvijezde na nebu igraju".), elei da time simbolino nagovijesti buru koja e se dogoditi, do njegvog kuera u kome je samovao i razmiljao, dola su Ramkina braa, s pukama o ramenima, da "porazgovaraju sa zetom" i "naue ga pameti". Zapratale su puke Adrovia i kurumi su nemilosrdno reetali smreve daske Jonovog kuera. Miris baruta dolazio je do rupe u kojoj je Jono bio uuren. "Hajka na ovjeka" bila je ubrzo zavrena: "Ubismo psa! Sad neka mu kou paad razvlau po Dobrodolama". Ali... U ovjeku koji je uspio da se spasi zahvaljujui tuem savjetu koji je posluao, javio se do tada nepoznati bijes, naroito kada je ugledao ostatke svog kuera i vidio prestravljene poglede ovaca koje su ostale u toru. Za razmiljanje nije bilo vremena. Poinjeno zlo nije opominjalo. U "ranjenom" Jonovom "ponosu" buknula je elja za osvetom. Koristei seoske preice Jono se hitro naao na putu kojim su Borani trebali da naiu. Zauzeo je busiju na zgodnom mjestu i ekao... I dok su oekivani ljudi bivali sve blii cijevi Jonove puke u njegovoj glavi izranjale su gorke slike koje su unekoliko pokvarile njegovu branu idilu. Istovremeno, neumoljivo su curili i poslednji trenuci njegove slobode ("vre pritite kundak kratke talijanke. Uini mu se da e smrskati sve kosti na ramenu. Pusti ljude da se jo malo primaknu. Sjeti se onog Sulejmanovog cininog pogleda kad su se sreli na Savinom Boru i poklopi prednji i zadnji nian na njegovim grudima".). Jonovo ekanje u zasjedi bilo je kobno. Pritisak njegovih prstiju na obara "kratke talijanke", iz koje su suknuli crveni mlazevi vatre kada su mu se pribliili "krvnici", bio je sudbonosan za vie osoba. Na mjestu su ostali mrtvi Ramkin brat Sulejman i njihov brat od tetke, Halem. Da bi napravio dobru spregu izmeu preanjeg i budueg vremena koje se nakon ubistva ukrta u Jonovoj glavi, Musi pribjegava simbolici i unutranjoj retrospektivi dogaaja od strane glavnog junaka svoje prie. Po poinjenom ubistvu
317

Sait . aboti

Jono "baca neto od sebe" jer je to "daiz" u takvim okolnostima, a on to ini bacajui maramicu "koju mu je Ramka vezla". Time Musi u stvari doarava i simbolie potpuni Jonov raskid sa Ramkom, kidanje uspostavljene veze izmeu dva bia koja su se voljela, kidanje veze izmeu mukarca i ene. U tim tekim trenucima Jono se prisjea svoje svadbe i "postiene djevojke pod duvakom", "...malog Arslana kako graji u Ramkinom naruju". U njemu se javlja kajanje ali potonja misao nije mogla stii prvu i uiniti nemogue. Iste misli razarale su i Ramkin razum. Gorko optuujui sebe zbog svega to se dogodilo, Ramka nije mogla izdrati teret koji se svalio na njenu savjest. Na sahrani svoga brata umire i ona, a ostaje njen taksirat da kao sjenka visi nad ivotom njenog eda. Tragino lien roditeljske ljubavi bez sopstvene krivice, Arslan zapoinje ivot sa taksiratom koji e poput biljega nositi kroz ivot. Taj intenzitet tragike Musi pojaava opisom Jonovog odvoenja od strane policije i slikom njegovih roditelja i sina koji bespomono stoje ispred kue i sve to gledaju ("Niz neravne livade, dva policajca su vodila Jona, a ispred rodne kue stajali su Hafiz i pogrbljena Umka. Za arene Umkine dimije drao se mali Arslan i grizao pare jemenice".). Koncipirana kao akciona pria u kojoj je sve podreeno glavnom toku radnje, "Zasjeda" zapoinje veseljem, a tragino zavrava. Slike nepredvidivih ljudskih sudbina koje se poput rijenih rukavaca utapaju u ue, date su vrlo uvjerljivo i plastino sa ostavljenim prostorom za razmiljanje da li je drugaije moglo biti. Ali kako je ljudski "ivot siuno ogledalo talasa i tiina to se kolebaju oko njega" (M. Lali), udeen je, kako to pie Andri, tako "da uz svaki dram dobra idu dva drama zla, da na ovoj zemlji ne moe biti dobrote bez mrnje, ni veliine bez zavisti kao to nema ni najmanjeg predmeta bez sjenke". "Divina" je pria tipina za planinski dio Bihora u kome se jo uvijek, istina danas dosta rijtko, mogu susresti mlai ljudi koji su, iako nai savremenici, zapravo predstavnici starog patrijarhalnog drutva. Njen glavni junak je Mele, uzrastom "skoro djeak", koji je sebi "na lea navalio domainske obaveze". ire gledano, to je pria o nemoi ovjeka pred silama prirode, pria o ovjekovom iskonskom taksiratu da se bori sa prirodom. obanin Mele je zaljubljenik svoga stada i posla koji obavlja. Zajedno sa majkom on odluuje da zimu sa stadom provede na Ostronoi i tu doeka proljee. Ali u toj "pustinji" koja je "kao i sve druge", danima nije bilo ive due, "ni pae da zalaje, ni pijetao da zapjeva, ni krava da rikne. Nita", zbog ega su Mele i njegova majka ogrezli u samoi.
318

Taksirat u Kemalovim priama

uvajui svoje stado prohladnim jesenjim danima, Mele se jednom priliko prepustio svojim mislima dok je britvom gulio ljeskov prut. U tim trenucima "magla se hijanetski privue od Milovog polja i ispuni doline po Ostronoi". U momentu kada je osjetio hladnou u kostima Mele je krenuo u potragu za svojim stadom koje se udaljilo od njega. Drhtaji njegovog djeakog srca poinju da slute da stvar nee izai na dobro. Napore obanina da pronae izgubljeno stado pisac pojaava prisustvom magle koja tragaa onemoguava da se brzo snae. Ali u trenutku kada se magla podigla sa panjaka umivenih jesenjim rosama, i kada je sve bilo "isto kao suza", Mele je napravio samo par koraka i ugledao svoje stado, a "svuda unaokolo su se bjelasala beivotna kozja tijela". Suprotno "Zasjedi", pria "Djevojka sa staklastim oima" zapoinje rastankom, a zavrava se sjetnim kajanjem momka koji se rastaje sa djevojkom. Njegov usud bio je da voli "arenog leptira", da slua poeziju usana i sanja kristalne brodove, da u oima svoje dragane vidi reljef Prokletija i brod koji bura odnosi prema hridima zapadnih mora. Ali nasluujui da mu voljena eli neto vie, izazov, moda i ivot na ivici rizika, momak pred nepoznatim i nedoivljenim, odluuje da se povue iz ostvarene veze. Njegove misli nijesu "zaplovile" u smislu da je voljena moda eljela da ispita njegov smisao za radoznalou, izdrljivost, dosljednost i hrabrost da ukroti njene elje i ambicije. Na rastanku momak odlazi sa milju: "Ipak je ona poezija. areni leptir na kristalnom brodu, koji jo uvijek treperi na onoj dalekoj ivici", jasno time istiui svoje kajanje zbog raskida veze sa djevojkom. Prisustvo kie i kiobrana u gotovo cijeloj prii ima duboko simboliko znaenje koje zapaamo u onome to bismo mogli nazvati ramom prie. Kia simbolie uticaj mukarca na enu i obratno, uticaj ene na mukarca. Oito da kia tlu daruje plodnost (u Indiji se, recimo, za oploenu enu kae da je kia, to jest izvor svakog blagostanja), pa se i mladievo vrsto dranje kiobrana i pribjegavanje raskidu moe tumaiti kao bijeg od odgovornosti. Ali, zapazimo na samom kraju da je momak u "nove pustolovine" ipak izaao bez kiobrana, to opet ima svoju simboliku, koja kae da je to spremnost suoavanja sa ozbiljnou i odgovornou. "Dulsineja od Toboza" je pria o djevojci koja tokom putovanja upoznaje mladia i ostvaruje ljubavnu vezu sa njim. Mladi je iskustven i zna svoje puteve, iako pokuava da glumi naivca u pozoritu iji "dramski tekstovi" nijesu nepoznati ni njegovoj saputnici. Uviajui da je djevojka ve preboljela prve ljubavi i osjetila gorinu rastanka, momak se postarao
319

Sait . aboti

da i sam postane "ostatak izgubljenog viteza" u torbi djevojakih uspomena. Ova pria sa osobinama persiflae, pisana je u prvom licu. Autorski duhovito i prikriveno Musi je progovorio, pomalo i lino, o muko enskim odnosima, dok se iz drugog plana, sasvim nenametljivo, u vidu parodije, obratio generacijama stasalim za brak. Posljednja pria zbirke "Zasjeda" nosi naslov "Kondolos". Rizikujui da zapadnemo u izvjesno ponavljanje, ipak emo rei da je autor dobro znao gdje je mjesto ovoj prii. Naime od "Jutra" do veeri izdeava se mnogo toga, a na kraju dana, uz "aicu ljute", najee se sa drutvom zavri u kafani. Ova pria upravo govori o tome. Razapeta izmeu tradicionalnog i modernog, generacija momaka koji sada ive na selu, upravo nosi taksirat raspoluenosti svog bia. elja da se bude u gradu zbog zarade i lagodnijeg ivota, kosi se sa eljom da se ne zaboravi ono to je tradicionalno i ono "gdje su korijeni", sa eljom da se ostane "na starevini". Djeli gradskog ivota Musi je u ovoj prii prenio u seoski ambijent, dodajui mu ivost dolaskom konobarice Rue, djevojke koja u prii pokree, inicira i usmjerava deavanja u selu. Oko nove konobarice se plete mrea strasti seoskih mladia, jer svi bi htjeli da je imaju, a u stvarnosti je ne dobija niko. U tom interregnumu skriva se i konobaricin taksirat jer je primorana da obitava u nepoznatoj sredini, meu neznancima, trpi njihove dodire, ak i staraca, i uvrede i slua njihove (p)razne "kafanske prie". Radnju prie nose Rudo i Hrule, radoznali momci koji ne mogu izbjei kafanu u "koju se moralo" i koja na kraju "pamet uzima". A u pijanstvu, kao u snu, poneko uspije da pronae utoite umornoj dui. Musieve prie vjeto obojene manirom usmenog pripovijedanja imaju vie vrijednosti, od kojih jednu treba posebno istai, a to je izvorni, arhaini jezik, koji je autor "arhivirao u seharama" svog izotrenog sluha. Mnotvo simbolike dodatno pojaava i specifino boji autorove prie i ini da one imaju dobru ivotvornu uvjerljivost. Pored svih pohvala za uloeni napor, Musi kao nesporno vrlo, vrlo talentovani knjievnik, morao bi posvetiti neophodnu panju sopstvenom opredjeljivanju odreenoj knjievnoj formi, to bi svakako bitno uticalo na njegovo dalje literarno zrijevanje i izgraivanje u prepoznatljivog knjievnog predstavnika svoje sredine i ire. Kaemo to iz razloga to njegovo jako oslanjanje na tradiciju unekoliko profilie stvaralaki okvir u kome se kree. Nadalje, autor bi dodatno morao poraditi na izgraivanju vremenskih relacija utkanih u prii, kao i izgraivanju ritma prie i njenom razuivanju to bi doprinijelo da njegovi
320

Taksirat u Kemalovim priama

junaci komotnije egzistiraju u jedinstvu suprotnosti, odnosno sloenijim drutvenim situacijama i okolnostima. Na kraju ostaje nam da konstatujemo sljedee dok postoji ljudski rod, postojae i patnja, postojae taksirat kao sastavni dio ivota, jer kako kae Igo, "sve to je u ponoru, to je i u ovjeku" (ponor je simbol slutnji i zagonetnosti). Slikajui suprotstavljene svjetove i taksirate koji se u njima raaju, Musi je uspio da svojom knjigom ispria neobinu priu o Bihoru. Ostaje nam da se nadamo se da e nam Kemal Musi svojim nadahnutim i autentinim proznim govorom uskoro "postaviti" novu "zasjedu".

321

Zejir HASI Mehmed edovi, SJENA KURJAKA, Bosanska rije, Tuzla 2004. godine Zamislite priu koja poinje negdje u Sibiru a nastavlja se i zavrava u Bosni, u neko vrijeme koje postoji samo jo u prii i prianju. Sasvim je vjerovatno da takva pria nikome do sada nije pala na pamet i da je niko do sada nije zamislio. Iz domena vjerovatnosti sada se prelazi u domen sigurnosti: naime, sigurno je da je niko nee ni pokuati zamisliti - takva je pria upravo ispriana. Priu je zamislio i ispriao Mehmed edovi i obukao je u romaneskno odijelo koje joj, zaudo, dobro pristaje u ovom naem modernom vremenu. Mehmed edovi se potrudio da pria bude zanimljiva i u nakani je uspio. Poetna scena romana je prvi korak ka postizanju zanimljivosti prie i prianja: u sibirskom bespuu, sroeni s njime, nali su se Milutin i Janko te u atmosferi votke, pijane prie, studeni razgonjene vatrom i votkom, pritajene strasti, Milutin ubija jataganom Janka, jer, Janko je, da se naslutiti, napastvovao maloljetnu ljepoticu, Milutinovu ker. Po loginom sljedu zbivanja, pria bi se trebalo vratiti unazad i ispriati kako je i zato dolo do odigravanja poetne scene u retrospektivnom sljedu kazivanja. Mogue je da italac, nakon prvih nekoliko uvodnih stranica oekuje da se odmota naopako namotano klupko strasti, mrnje i osvete. Ovdje je Mehmed edovi, manirom vjeta pripovjedaa, uinio drugi korak ka zanimljivosti prie i prianja, prekinuo je odmotavanje oekivane niti i radnju prenio u Bosnu, na reeni prostor, ostavljajui Milutina njegovoj mranoj sudbini. Logino bi bilo da nastavak dogaanja u Bosni ima vezu s poetnom scenom romana, meutim nema. edovi uvodi u roman linosti i dogaaje koji nemaju nikakvih dodirnih taaka sa oekivanim nastavkom sibirske prie. Nemaju sve do kraja, kada e se ispostaviti da ipak imaju, ime e se pokazati ve pomenuta edovieva umjenost prianja u kojem sve ima svoje mjesto, a nita nije preputeno sluaju.
323

Zejir Hasi

edovi na romanesknu scenu dovodi svijet hajdukih probisvjeta, zapravo Sjenom kurjaka razgrauje to legendarno, to to tka priu i potie prianje o hajducima-junacima, hajdukim harambaama i njihovom ivotu na razapetoj ici. U romanu Sjena kurjaka pojavljuju se dvojica hajdukih harambaa, jedan iz davno minulih vremena i drugi iz vremena u kojem se dogaa radnja romana, pojavljuje se jedan proli harambaa za ije se ime vezuje pria o kurjakom zovu i kojemu je dato vie prostora u romanu i jedan iz reenog vremena romana, za kojeg se vezuje zaplet i rasplet romana, barem u onom akciono-ljubavnom dijelu radnje, bez kojeg se ovakav roman ne moe ni zamisliti. Ali, ostavimo i to itaoevoj radoznalosti. Poslije uvodne sibirske scene, roman, zapravo poinje. Poinje iz sredine stvari, dramtino i pustolovno scenom hajdukog napada na vodenicu i odvoenjem vodeniara i njegove lijepe keri. Kao i poslije sibirskog dogaaja, logino je da italac oekuje priu u kojoj e se razvijati radnja zasnovana na razlozima otmice te da se moe, opet retrospektivno, ispriati zanimljiva pria koja e se okonati raspletom otmice. edovi opet iznenauje itaoca otklonom od oekivanog, ali, ujedno i budi zanimanje za nastavak prie. Istovremeno je stvorena mogunost sloenih odnosa izmeu linosti i potreba za pronicanjem u onaj tajnoviti dio njihove due, u kojem se krije ono to je edovia i motiviralo da se uhvati u kotac s temom Sjene kurjaka. U nastavku se uporedo prate dvije torzine radnje, a ipak cjelovite, ako se paljivo prati njihov tok. Zanimanju za radnju romana i njegov zavretak budi i u krokiju dat motiv hajdukog blaga. edovi, golica radoznalost italaca nainjanjem oekivanih zbivanja, stvari podrazumijevajuih za jedan roman o hajduiji, potom naputa upotrijebljene varijacije i panju, svoju i italaku, usmjerava ka pitanju: kako e se zavriti radnja i kakav e biti konac sudbine linosti. italac je ponukan da provjeri svoju sposobnost predvianja ili svoju mo intuicije. Roman Sjena kurjaka ima i sloj u kojem je oslikana atmosfera vremena romana, dati su portreti obinih ljudi koji bi htjeli biti neobinim, kakav je primjerice andarmski kapetan. U takvom sluaju pokazuje se edovieva sposobnost da u nekoliko reenica profilira lik ili da svojom deskriptivnom rijei, ili objanjenjem o karakteru, pisac na to ima pravo jer je onaj koji sve zna u sferi romana kojeg pie, da cjelovitu predstavu o linosti. U domenu vremenskog uokvirivanja prie jeste davanje Sjeni kurjaka uvjetne historinosti i autentinosti uvoenjem lika mladog putnika zapisi324

Mehmed edovi, Sjena kurjaka...

vaa koji ima namjeru iz Zvornika stii u Gornju Tuzlu, za ta mu treba vodi. To je uspjela edovieva dosjetka da pratei lik za koji je prirodno umjetnikovo, pa i itaoevo, zanimanje doe u sredite zbivanja vezanih za temu hajduka i hajduije sa kojom se, mimo volje i bez mogunosti da je izbjegne susree mladi putopisac, koji, inae, ni po emu ne pripada miljeu u kojem se naao i koji u prii nije aktivni sudionik, ali preko kojeg se lome nevolje i na ijoj je strani neupitna itaoeva naklonost. U zavrnici romana, a to je i najefektnija zavrnica, poslije surovog raspleta drame u kojoj e se shvatiti u kakvoj je vezi sve to se dogaalo s poetkom romana. Roman Sjena kurjaka, shodno modernom poimanju romana, na kakav sve ee nailazimo na stranicama svjetske literature, strukturiran je kao kratka romaneskna forma u kojoj je upitno ta je zapravo: razvijena pria ili kratki roman i koja znaajan sloj ima u nereenom, u onom to pravi italac nalazi izmeu redova, ili to je nadogradnja u njegovoj mati i neizbjenom razmiljanju o proitanom nakon itanja. Neupitno je da li je Sjena kurjaka razvijena pria ili kratki roman. To je roman. Nakon itanja ima se dojam da je roman obimniji nego to jeste jer nain strukturiranja radnje, nain stilizacije linosti i autorova nenametljiva prisutnost u djelu nukaju itaoca da razmiljanjem unese u tok zbivanja i zamisli nad sudbinom junaka. itanje Sjene kurjaka je u svakom sluaju lijep izlet u svijet, edovievim postupkom, u potrebnoj mjeri, osavremenjene prolosti u kojoj je bilo toliko toga zanimljivog i zaudnog a to je u naem vremenu svijet gotovo nevjerovatnog, ma koliko to bilo realno u vremenu u kojem se dogaalo. Sjena kurjaka je roman koji sretno spaja tradicionalni nain prianja i suvremeni nain usredsreen na kratku, ali irokoznanu, formu. ita se sa zanimanjem koje se pojaava od prve ka zadnjoj stranici i na zadnjoj strani se ima dojam prebrzo proteklog vremena.

325

Mahmut KALA Rifo-Rika Hadi, ROAJSKE DJEIJE IGRE Centar za kulturu Roaje, 2004. Ovo je, koliko sam informisan, prva knjiga na ovu temu o roajskom kraju. U njoj je vraajui se sjeanjem u svoje djetinjstvo, autor zapisao preko 90 raznih djeijih igara iz njegovog djetinjstva. Autor je proveo pravo istraivanje i uspio da zabiljei djeije igre koje su se igrale od sredine 50-tih do sredine 60-tih godina XX vijeka, koje je i on lino igrao u svom djetinjstvu. Obradio je rekvizite za ove igre, kao i pravila po kojima su se igrale, sa eljom da to ostane sauvano za budue istraivae narodnog ivota ovog kraja, ili eventualno za nove igrae kojima bi se neka od ovih igara mogla uiniti zanimljivom. U knjizi su roajske djeije igre klasifikovane u 5 grupa (kolektivne igre, aljive igre, kockarske igre, zimske igre i igre nadmetanja). Posebno je obradjeno pravljenje rekvizita za igru, piskova, pucaljki i ostalih predmeta. U opisu djeijih igara ovog kraja autor je koristio autentinu terminologiju, onu koja je koriena u to vrijeme i zbog toga je priredio i rjenik, koji objanjava preko 140 nepoznatih i manje poznatih pojmova, to ovu knjigu ini jo vrednijom. Poseban znaaj ove knjige je to govori o djeijoj igri, a igra je kako i sam autor navodi opsesija svakog djeteta na svijetu, pa i roajske djece. On naglaava da roajska djeca nijesu imala dovoljno slobodnog vremena za igru, jer gdje je sirotinja tamo je manje prostora za zabavu: - uvajui stoku, ona su se igrala; - plastei sijeno ili trijebei livadu, ona su se igrala; - istei snijeg iz avlije, ona su se igrala; - berui borovnice za prodaju, ona su se igrala. Dakle, igra je bila u svemu. Dalje, autor istie da roajske djeije igre su uglavnom kolektivne. Vrlo je malo individualnih igara. Ove igre su slojevite i sa puno pravila. Vezane su za uzrast od 7-15 godina, upravo za doba intenzivnog psihofizikog angaaovanja i naprezanja.
327

Mahmut Kala

Autor je dobro zapazio da se ove igre danas rijetko igraju. Njih su zamijenile neke nove igre sa fabrikim rekvizitima, a roajskim djeijim igrama glavni udarac zadale su kompjuterske igre. Ove nove igre su donijele i odreene opasnosti i negativne efekte. Novim igraima, individualcima, nije potrebno drutvo, ne preznojavaju se, ne borave dovoljno na istom vazduhu, ne upoznaju prirodu koja ih okruuje, ne upoznaju ljudsku duu, pa ni svoje psihofizike mogunosti. Autor konstatuje da je to cijena kompjuterske civilizacije. Dakle, u ovo vrijeme kompjuterske civilizacije suoeni smo sa problemom otuenja linosti, otuenja mladih i djece. itajui ovu knjigu paljiv italac zapaa da su roajska djeca kroz ove igre formirala pozitivne ljudske osobine (drueljublje, kritinost, pravednost, upornost, istrajnost, hrabrost, snanu volju i druge pozitivne karakterne osobine, zatim motivaciju za novim saznanjima, stavove i sistem vrijednosti, zatim intelektualne potencijale, emocionalnu stabilnost). Dakle, ove igre su uticale na razvoj zdrave, snane i sposobne linosti. Jedan broj ovih djeijih igara je prerastao u tvz. sportske igre koje se igraju u naoj sredini, kao i u drugim sredinama irom svijeta, ali se postavlja ozbiljno pitanje da li ih djeca, i uopte mladi, dovoljno igraju. Ako moemo zakljuiti da je igra za dijete mnogo vana, da je sastavni dio njegovog odrastanja i sazrijevanja, da je za dijete i sam ivot velika i vrlo sloena igra, onda se namee obaveza odraslima, a posebno roditeljima i prosvjetnim radnicima, da djeci omogue dovoljno igre i to prave igre, korisne igre za svestrano iskazivanje i pravilan psihofiziki razvoj. Na kraju, toplo preporuujemo da knjigu Roajske djeije igre RifaRike Hadia proitate i da se blie upoznate sa njenim sadrajem.

328

Redep KRIJELJ PRIA U TURSKOJ KNJIEVNOSTI Turska pria, izbor i prevod Ksenija Golubovi-Brejk, Nolit, Beograd 2004. godine Prenaglaavanje knjievnog stvaralatva u irem okruenju i dugo prisutni antagonizam svemu to potie sa Istoka doprinosi oskudnoj i neopravdanoj predstavi nae italake javnosti sa savremenim opusom turske knjievnosti. Primjetni uspjesi romansijerstva Jaar Kemala, Orhana Pamuka i izvanrednog pisca iz njemake gastarbajterske porodice Akifa Pirinija uslovljavaju i jaaju zainteresiranost svjetskih italakih krugova za sve oblasti savremene turske literarne kulture. Pred nama je jedna nesvakidanja i vrlo neophodna knjiga koja moe imati raznoliku namjenu i koja e pruiti cjelovitiju predstavu o jednom vrlo znaajnom i aktuelnom segmentu sveukupne turske knjievne umjetnosti, koja je nastajala kroz vrijeme vrlo burnih historijski okolnosti i transformacija u turskom drutvu. Podstaknuta vrlo inspirativnim i zanimljivim sadrajem turske kratke prie autor prijevoda ove zanimljive knjige nastoji da italakoj publici predstavi znaajnije i kvalitetnije prie koje su nastale u okolnostima bogate nacionalne i kulturne tradicije Turske. Sainjeni izbor ove zanimljive knjige potvruje visoki profesionalizam prireivaa i prevodioca Ksenije Golubovi-Brejk, koji se reflektira na one detalje sveukupne balkanske kulturne i ivotne prolosti takozvanog obinog svijeta i svega linog, slinog i zajednikog to ovjek u svojoj svakodnevici preivljava. Eventualno i parcijalno pribliavanje neijoj razliitosti, odvija se na nain koji ne ugroava nau autentinost i identinost sa tim svijetom, prireiva ispoljava jednom prevashodno antologijskom selekcijom turske kratke prie-hiaje koja je u osnovi panoramska slika nastala u korelaciji sa svim drutvenim tokovima razvoja turske drutvene zajednice koja poiva na temeljima bogate osmanske kulturne batine, koja je u vrednosnom pogledu izvanredno plodna i raznovrsna. U tom pogledu, ova zanimljiva knjiga nam donosi najmanje dva potpuno jasna saznanja koja se jednostavno ne mogu zaobii:
329

Redep krijelj

- najprije, nesumnjivu injenicu koja svjedoi decenijski rast i procvat turskog proznog stvaralatva i svih propratnih knjievnih vrsta i anrova. O tome rjeito govori sainjeni izbor radova osamnaest autora, koji bi mogao biti i znatno proireniji, ali se ini da je prireiva teio odmjerenosti i nenaruavanju ovako preciziranog redoslijeda. - zatim, svaki paljiviji italac i tuma poezije moe, bez naroitih tekoa, da osjeti brojne stilske i prozne podudarnosti sa decenijskim razvojem opte-evropske i svjetske knjievnosti. Rije je o kratkoj proznoj formi koja se naslanja na vrlo bogatu folklornu i narodnu tradiciji ireg viemilionskog turskog podneblja. U uslovima sve izraenije klime estetske nadgradnje, odbacuju se nametnute norme i anahronizmi, tako da vrlo melodini i bogati turski jezik nalazi adekvatnu primjenu i ekspresiju oploenu uticajem snanog evropskog knjievnog talasa, koji e vrlo brzo omoguiti afirmaciju i individualitet turskih pisaca i doprinijeti reaktiviranju jedne prebogate, davne i slavne kulturne riznice i njenom ukljuivanju u modernu evropsku i svjetsku knjievno-kulturnu komunikaciju. Ukratko, ovim je omoguen proces ubrzane estetske evolucije turskog proznog stvaralatava, doprinosei da hiaja ili kratka pria doivi adekvatnu afirmaciju i recepciju meu italatvom. Turska savremena pria ili hiaja nastaje u vrijeme uvoenja Tanzimata (odnosno sveukupnih reformi u Otomanskoj Imperiji nastalih izmeu 1836 1876 godine). U turskoj knjievnosti bezmalo u savremenom pogledu i nije postojala pria kao oblik prozne forme, tako da je proza i poezija preuzeta iz razliitih izvora u uticaja popunjavala time nainjene praznine i nedostatke u knjievnosti koja je za sobom povlaila plejadu svjetski knjievnika koji su pisali na orijentalnim jezicima. Zaetnicima savremene turske prie u vrijeme Tanzima-ta smatrani su Aziz Efendi, Ahmet Midhat Efendi i Emin Nihad. Ipak njihova djela nisu svrstana u prozu koja je stvarana po zapadnom knjievnom modelu, jer su tematski i stilski bila okrenuti prema Istoku. Ipak, njih smatraju kao predstavnike takozvanog Prvog perioda savremene prie u turskoj knjievnostii. Kasnije se javljaju i predstavnici poznatog Drugog perioda savremene prie u turskoj knjievnosti, koji su tvorili prema uzorima zapadnjake knjievnosti. Prvi znaajniji predstavnik ovog stadijuma ili pravca je bio Sami-paa Zade Sezai sa djelom Kk eyler'i (Male Stvari) objavljenim 1892. go330

Pria u turskoj knjievnosti

dine. Ovaj se pravac razvio uz pomo onih slojeva drutva koji su dobro poznavale zapadnu kulturu, meu kojima su lanovi literarnog kruga Servet - i Fnn na najbolji nain razvili i izrazili ovaj pravac. Ve na poetku 20-og vijeka, sva knjievna aktivnost je bila podreena domovinskom i nacionalnom razlogu, a sa time i hiaja ili kratka pria, podreena, takoer istim razlozima naroito u stvaralatvu mera Seyfettina (18841920) sa tematikom koja je bila zasnovana na naraciji izvedenoj na nivou jednostavnosti jezika koji je u svojim hiajama obraivao, sainjavajui priu koja je jo uvijek omiljena meu itaocima sa tematikom koju je izvlaio iz svakodnevnog ivota obinih malih ljudi. On je i bezmalo stvaralac tradicije turske moderne prie i romana kojeg u turskoj knjievnosti postavlja u prvi plan odbacujui u to vrijeme vrlo stereotipni prirodnjaki pravac Servet-i Fnn( nastao izmeu 1891 i 1901. godine). Njegova djela krasi pisanje jednostavnim narodnim jezikom i uoljiva dinaminost koja je snano uticala na itatelja, to e omoguiti da pojedine prie u sebi nose duboke tragove iz ivota obinih ljudi i politiki i socijalni biljeg razdoblja u kome su napisane, za razliku od nekih koje su napisane na temu narodnih obiaja i vjerovanja. Meutim, nisu izostale ni njegove kritike na raun praznovjerica i loih obiaja u narodu, kao i tema rodoljubive, nacionalistike i historijske sadrine. Pria je svoj najvei uspon doivjela u periodu izmeu dva svjetska rata, u vrijeme dominantnog razvoja realistike umjetnosti, kada doivljava tematsko proirenje i razmjer univerzalno sa najistaknutijim predstavnicima kakvi su: Yakup Kadri Karaosmanolu, Halide Edp Advar i Yaar Nuri Gntekin. Yakup Kadri Karaosmanolu je na najbolji nain opisao Rat za osloboeje Turske u svome djelu Milli Sava Hikayeleri (Prie o Oslobodilakom ratu). Njegovo najznaajnije djelo je Kiralk Konak (Iznajmljeno prenoite) u kome opisuje generacijski sukob u periodu tzv. evropeizacije Turske. Umjetnost prema njegovom miljenju, predstavlja plod sudara historije i drutva, a umjetnik onoga ko je ponikao u uslovima drutvenih previranja. - Djela Halide Edip Advar sinteza su zapadnjakog naina razmiljanja i istonjake mudrosti i saznanja. Plodovi te sinteze su romani Handan, Seviyye Talip i Raik'in Annesi (Raikova mati). U docnijem periodu stvaralatva ona se tematski preusmjerila na Rat za osloboenje. Primjeri iz tog razdoblja su Ateten Gmlek (Ognjena koulja) i Vurun Kahpeye (Ubijte bludnicu).
331

Redep krijelj

- Tark Bura je pisac koji je svome stvaralatvu u prednji plan postavlja korist od umjetnosti, a ne ljepotu koja e u njoj biti izraena. Nije opisivao ovjeka kao jedinku ve kao cjelinu drutva. - Zeyyat Selimolu pripada generaciji pisaca koji su istraivali nove naine i pravce u savremenoj turskoj knjievnosti. - Aziz Nesin, je u savremenoj turskoj knjievnosti sinonim za majstora komedije i satire. Istovremeno je tradicionalista i inovator koji svojim opusom vri snaan uticaj na savremenu tursku knjievnost. uvena njegova reenica je: piem ono kroz ta ivim. Ta nam njegova izjava najbolje govori o jako bliskom dodiru njegovih djela sa stvarnou. Na nae veliko zadovoljstvo u knjizi koju nam prireuje profesorka Ksenija Golubovi-Brejk upoznajemo i nekoliko ena-pisaca (Nezihe Meri, Firzan Seluk, Pnar Kr, Nazl Eray, i Buket Uzuner), upoznajemo i dio stvaralatva izvanredne Aje Kulin (Aye Kulin), spisateljice bonjake provenijencije, iji su roditelji sa ovih prostora, koja svojim pisanjem zadivljuje itaoce, o emu svjedoe tirai od vie stotina prodatih knjiga nekoliko njenih romana, od kojih je za nas najznaajniji roman Sevdalinka (1999) koji je doivio vie od 45 izdanja, i prijevod na bosanskom jeziku. Uspon turske enske knjievnosti poinje ezdesetih godina dvadesetog vijeka u vrijeme kada se nakon proklamiranja Republike biljei znaajan uspon Najvei problem turske ene je u tome to je kod njih procent pismenosti jo uvijek jako nizak. Zbog malobrojnosti enske italake publike, ene pisci su bile primorane da svoje pisanje prilagoavaju suprotnom polu. U protivnom, reakcija je bila poznata: - ena je to se tie knjievnosti, neuspjena u svemu osim u svojim enskim osjeanjima. Jo uvijek se postavlja pitanje da li uope postoji turska enska knjievnost. Prvi uspjeni enski pisac na turskom jeziku je Halide Edip Advar, koja je ujedno i prva koja se potpisivala vlastitim, enskim imenom, to ene koje su pisale na turskom jeziku prije nje nisu inile. Preko djela Nezihe Meri u tursku knjievnost ulazi i ena srednjeg i nieg stalea. Firzan Seluk je spisateljica koja je pisala o posebnim drutvenim slojevima (prostitutkama, politikim aktivistima, usvojenoj djeci). Nazl Eray se u svojim djelima odlikuje matom i fantaziranjem Ve 1960-tih godina deava se uspon enske knjievnosti u Turskoj kada nova generacija, roena nakon proglaenja Republike, konano zau332

Pria u turskoj knjievnosti

zima svoje zaslueno mjesto. Nova ena-pisac izraava svoja osjeanja, miljenja i lina iskustva besprimjernom iskrenou, istovremeno dok njen rad reflektuje dui socijalni kontekst koji nudi kritiki stav prema politikim i ekonomskim problemima. Njihovo pisanje je donijelo adekvatnu prepoznatljivost ene u drutvu, nagrade i neprikosnovenu dominaciju u turskoj knjievnosti. Potpuno uee ena u knjievnosti zahtijevalo je cjelovitiji proces njihove emancipacije, koji je otpoeo jo u vrijeme reformi koje je sprovodio Mustafa Kemal Paa Ataturk, jo davne 1932. godine omoguavanjem prava glasa u politikom ivotu mnogo ranije od brojnih evropskih zemalja, pa ak i vicarske. Preduslov su bili modernizacija, sekularizacija i vrsti stepen sigurnosti. ene u turskoj knjievnosti ulaze u zapaenom broju, u doba socijalnih i politikih strujanja, to je privuklo line odnose i esto ostavljalo duboke tragove u ivotima ljudi situacija koja sama po sebi pobuuje kreativnost. Ubrzani preobraaj Turske iz jedne dominantno poljoprivredne u preteno industrijalizovanu i urbaniziranu zajednicu naroito nakon 1950-tih u korijenima je ovog historijskog procesa. Rukovodstvo nacionalistiko-sekularistike Republike, 1923 godine zadalo je duboki udarac institucijama multi-etnikog Osmanskog Carstva (12881923). Osmanska privreda bila je patrijarhalna i autoritativna. Tradicija je vjekovima dominirala u ivotima ljudi. Drutveni ivot muslimanskog ivlja bio je upravljan od strane erijata (Aparski: arijah, znai islamsko pravo), koda koji je traio potpuno odvajanje mukaraca od ena i zatvorio ene u zasebni domen porodice. Naroito u vladajuim slojevima ovo je bilo izraeno mnogoenstvom i konkubinstvom. Oni su podizali hareme u kojima je status ena ovisio uglavnom o raanju mukih eladi. ene su ivjele iskljuivo iza zatvorenih prozora i pokrivale su se u potpunosti kada bi izlazile van svojih domova. Njihova nonja bila je propisana od strane imperijalne naredbe sve do 1917. godine. Sve do docnijeg dijela devetnaestog vijeka, ene nisu ubrajane u nacionalni cenzus. Pri svemu tom, iskljuak iz pozicija moi, podstaknut religijom, u poraavajue mukom drutvu baziranom na vojnoj sili, nije sprjeavao ene bliske sultanima njihove majke, ene, sestre i keri od velikouticajnih djelovanja iza kulisa. Veliki broj ovih ena su gradile damije, kole i druge dobrotvorne ustanove koje su nosile njihova imena. ak se i dogodio period u Osmanskoj historiji (od docnog 16. do sredine 17. vijeka) koji su neki historiari nazvali Vladavinom Sultana, u kojem su ene vrile glavni uticaj na vanjsku politiku drave.
333

Redep krijelj

Godina 1839. poploala je dalji put Tanzimatu, serijama reformi u adminisrativnim, legalnim i politikim institucijama Osmanske Imperije. Jedan od ciljeva je bilo domainstvo jednakosti raznih etnikih grupacija. Takoer se ciljalo na umanjivanje ingerencija Sultana. Tanzimat je zahtjevao modernizaciju po zapadnjakom uzoru. Ubrzo, ideje Prosvetiteljstva i Francuske Revolucije uticale su na osmansku inteligenciju, koja je zapoela borbu protiv apsolutizma, korupcije i potitenosti. Vodei pjesnici, pisci i novinari favorizirali su ideale slobode i napretka. Veliki broj njih je bio zatvoren ili protjeran. U ovom periodu postignut je veliki napredak iz aspekta ljudskih prava, uglavnom prava ena. Poele su se otvarati srednje enske kole i enske uiteljske kole, kojih do tada nije bilo. Povean interes ena u prosveti doveo je do poveanja psimenosti kod ena viih slojeva u velikim gradovima. Neke od njih su uile strane jezike. Fatma Aliye Hanm (18641924), autor i prevodilac, bila je pionir koja je pisanjem lanaka u enskim magazinima postala prva ena koja je se javno suprotstavila mnogoenstvu. U jednom lanku koji je objavljen 1896, istakla je da Kur'an ne primorava na poligamiju. Prvih dvadeset i dvije godine 20. vijeka u Turskoj su bezmalo potpuno bile ispunjene ratovima i prevratima koji su izazvali brojne gubitke u ljudstvu i neizrecive ljudske patnje. U periodu balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata, kada je muki dio stanovnitva bio na frontu, ene su za prvi put ule u radnu snagu. U Ratu za neovisnost (19191922), ene su aktivno uestvovale u oslobaanju naroda. Radikalne promjene su slijedile nakon proklamacije Republike u godini 1923. Otomanska dinastija i Kalifat (religiozno vostvo svih muslimanskih naroda) doivjeli su takav krah da je sav legitimni sistem bio modernizovan. Latinsko pismo zamijenilo je arapsko, sekularizam i zapadnjaka politika postali su oficijelni smjer. Revolucija je donijela dramatine promjene kod statusa ena: poligamija je zabranjena i bila je ozakonjena potuna jednakost polova, uljuujui sekularno obrazovanje za oba pola na svim nivoima od osnovnog do visokog obrazovanja. ene su dobile pravo glasa i pravo na jednako uee u javnim sektorima. 1934, osamnaest ena je dobilo mjesto u Narodnoj Skuptini. 1950-te su bile svjedoci daljeg toka transformacije viepartijskog sistema i demokratskih institucija, ubrzane industrijalizacije i urbanizacije, jaanja i porasta edukacionog sistema itd. 1960-te i 1970-te su bile dekade vojnih udarai obiljeene politikim strujanjima koje su izazvale leviarske i desniarske ideologije. ene su zauzimale uee ne samo u dravnom
334

Pria u turskoj knjievnosti

obrazovnom elanu ve i u turbulentnom politikom ivotu. ene akademici, autori, novinari, studenti su otvoreno govorili: veliki broj pjesnika i pisaca, opisalo je socijalni nemir i nekolicina njih bili su uhieni. Do 1980. godine, 55 % ena u Turskoj je postalo pismeno, ali one su jo uvijek zaostajale za mukarcima za 25 %. Za nau i iru italaku publiku ovu knjigu kratke turske prie u realizaciji Ksenije Golubovi-Brejk moi emo smatrati prvorazrednom senzacijom i pravom knjievnom poslasticom koja itaocu prua dokaz o nesumnivom kvalitetu ove knjievne forme u turskoj knjievnosti i sposobnosti prireivaa i prevodioca da nam temeljitije priblii jednu nepoznatu i znaajnu stranu kulturne i knjievne batine Turaka. Takoe ona ve afirmisanom prireivau obezbjeuje reputaciju vrsnog poznavaoca srpskog i turskog jezika to se moe jasno uoiti itanjem ove zanimljive i poune knjige.

335

Zvonko FEMI NOVOPAZARSKI ZBORNIK 27/2003. Ve dvadesetsedam godina u kontinuitetu Novopazarski zbornik je stjecite i zborite kulturnih poslenika i entuzijasta i uopte "ljudi vinih peru" rijeenih da svojim javnim angamanom doprinesu afirmaciji znanja o Novom Pazaru i ire. Snano i iroko je ovaj asopis kvalitetom svoje sadrine, davno izbrisao svoju "geografsku legitimaciju", tako da se danas malo koji asopis slian njemu, uslovno reeno "provincijski" ili "lokalnog karaktera", moe pohvaliti takvim uspjehom. Uostalom, katalogizacija ove publikacije data na posljednjoj stranici svjedoi da je ovaj asopis davno izaao iz lokalne sredine i uao u domau i svjetsku bibliografiju. Prevazilazei svojim ambicijama dosta teku ekonomsku situaciju, redakcija ovog uzornog asopisa (dr Petar Vlahovi, dr Marko Popovi, dr Aleksandar Kadijevi, dr Sait Kaapor, Svetlana ekovi, urednik i Nadib Koan), je objavljivanjem broja 27, na djelu pokazala da dosljedno slijedi put idejnog tvorca, pokretaa i dugogodinjeg urednika ovog Zbornika, dr Ejupa Muovia, kao i da istovremeno nastoji da jo vie podigne njegov nivo i kvalitet. Novopazarski zbornik, dvadesetsedmi po redu, po broju priloga koje donosi, a ukupno ih je 26, i po broju stranica 385, jasno govori da ovo glasilo permanentno iri horizonte saznanja u razliitim stvaralakim oblastima. Kroz tri razliite tematske cjeline saradnici Novopazarskog zbornika su i ovoga puta pred itaocima rairili bogatu lepezu svojih radova nudei ih kao "dah" za nova razmiljanja. Prvu tematsku cjelinu, koja je po svom sadraju vrlo heterogena, otvara rad Veska Pajkovia koji se odnosi na "Starost terena u Novom Pazaru i okolini"(str. 7-27). Slijede zatim dva tematski vezana priloga, prvi Viktorije Sokolovske koji prikazuje "Dardance u predrimsko doba" (str. 27-49) i drugi Aleksandra Kadijevia "Beleke uz rimske nadgrobne spomenike sa dardanskog prostora" (str. 49-59). U okviru ove tematske cjeline Dragica Premovi-Aleksi se bavi "Arheolokim lokali337

Zvonko Femi

tetima u sjenikom dijelu Starog Vlaha" (59-73), a Emina Zeevi daje "Prilog prouavanju zdela sa vodoravnom drkom" (73-107). "Novi prilozi tumaenju ivopisa Dragutinove grobne kapele u urevim Stupovima u Rasu" (107-125), prilog je Tamare Ognjenovi. O dva znaajna srednjovjekovna antipoda Veneciji i Srbiji, pie dr Radivoj Radi sa Vizantolokog instituta SANU u radu koji nosi naslov "Srbija u delu venecijanskog istoriara an akoma Karolda" (125-133). Venecijanski uglednik i istoriar an akomo Karoldo (1480-1538), je u periodu od 1520. do 1532. godine radio na istorijskom spisu Historia Veneta. U odjeljku koji se odnosi na 1352. godinu on daje nekoliko interesantnih biljeki koje se neposredno odnose na srpsku istoriju. Karoldo kae da je te godine stigao izaslanik cara Rake koji je Sinjoriji najprije prenio srdane pozdrave svoga imperatora. Tokom daljih razgovora, srpski emisar je upoznao mletake dostojanstvenke sa nekim momentima koji se tiu odnosa Srbije i Vizantije. Jednostavnije kazano, to je vrijeme kada se na vlasti u Srbiji nalazio car Duan (1331-1355), dok se na vizantijskom prestolu nalazio car Jovan VI Kantakuzin (1347-1354). U vrijeme o kome govori venecijanski istoriar Karoldo, poeo je graanski rat u Vizantiji u kome su Srbi i Bugari pristali uz mladog cara Jovana V Paleologa, a protiv starog cara Jovana VI Kantakuzina koji se oslonio na pomo osmanskog sultana. Karoldo u svojoj istoriji donosi jo nekoliko podataka o srednjovjekovnoj Srbiji. Jedan od njih se odnosi na 1365. godinu i Stefana Uroa (1355-1371), Duanovog nasljednika. Navedeni podaci, istoriara Karolda, prema ocjeni Radivoja Radia, unekoliko obogauju dosadanja znanja o Srbiji XIV vijeka i na osoben nain se uklapaju u podatke ostalih izvora koji govore o istom vremenu. Dr Nikola Samardi sa Filozofskog fakulteta iz Beograda, se u svom radu "O prostornom identitetu predmodrnog Balkana" (133-141), pozabavio pitanjem geneze prostornog identiteta Balkana. On naglaava da je pojam Balkan u poetku bio samo geografski i da je prodirao u evropsku javnost tokom prve polovine XIX vijeka. Tada se pojam Balkan meutim, preobrazio u jednu od najsnanijih moralnih i politikih pogrdnih etiketa u istoriji. Balkan je u tom smislu, bio neka vrsta "zone sumraka koju ne osvjetljava ni bljesak Zapada ni egzotini sjaj Istoka" (133). Svoje tajne Balkan ljubomorno uva i danas, a odgovor na pitanje zato je to tako, moete pronai u tekstu iju smo sadrinu samo nagovijestili. Pitanjem "arhitekture zvonika crkve Sv. Vasilija Ostrokog u Prijepolju" (141-157), bavio se Aleksandar Kadijevi, dajui u svom radu niz
338

Novopazarski zbornik 27/2003.

znaajnih pojedinosti o ovom zdanju. Ono to dodatno osvjeava ovaj rad je bogatstvo foto priloga koje je autor uvrstio u svoj rad. Nakon ovog rada slijedi nekoliko zanimljivih istorijskih tema o kojima piu: Dragi Malikovi, Stanje u Staroj Rakoj i dranje velikih sila 1850-1878 (157-177); Safet Bandovi, Mare Janakova, Sokolski dom u Uicu istorija i arhitektura (213-223); Evgenija Blanua, ure Bokovi kao istraiva crkvenih spomenika Rake kole (223-241); Bogumil Hrabak, Novopazarske Demijetlije (241-253); Jevto Vukovi, Osnovne kole u sjenikom kraju u drugoj polovini XIX i u XX veku (273-297); Miodrag Radovi, KPJ i NOP u Novom Pazaru za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu (297-323); i Mesrur ai, Izdavanje uenikih novina u Osnovnoj koli u Dugoj Poljani k. 1959/60. godine (323-329). U okviru ove tematske cjeline treba pomenuti i radove Predraga Miloevia, Arhitektura porodinih kua i vila u Sarajevu (1918-1941), str. 253-273; Gorana ukia, Narodni naziv Boleina na podruju Novog Pazara, Sjenice i Tutina (329-343), kao i Huseina Derdemeza, Iz renika narodnog govora od Novog Pazara do Lima (343-355). Problemu bosanskohercegovakih muhadira i njihovih kretanja znaajnu panju posvetio je dr Safet Bandovi u svome radu "Migracioni pokreti bosanskohercegovakih muhadira preko Srbije krajem XIX i poetkom XX stoljea" (177-213). Ovaj ve prekaljeni poznavalac i istraiva migracionih kratanja muslimansko-bonjakog stanovnitva sa prostora Balkana, precizno i injeniki utemeljeno, pie o uzrocima, pravcima i sudbini iseljenih bosanskohercegovakih Bonjaka koji su krajem XIX i poetkom XX vijeka pokuavali da nau svoje mjesto pod suncem. U drugoj tematskoj cjelini, Osvrti, miljenja, kritike, data su etiri priloga: Zdenka ivkovi, "Tajna i lepota fresaka" (str.n 355-359); Aleksandar Kadijevi, "Tri priloga istoriografiji novijeg balkanskog graditeljstva" (str. 359-365); Olga Zirojevi, "Mehmed Halifa Bonjak, Ljetopis, 16501665." (str. 365-369); Milica Cerani, "Prilog prouavanju srpskog narodnog neimarstva" (str. 369-373). Jedan od znaajnijih savremenih orijentalista, dr Olga Zirojevi, u svom prikazu saeto predoava "Ljetopis jednog dvorjanina" ("Tarih-i Gilmani"), djelo Mehmeda Halife Bonjaka, istoriara, koji je slubovao na dvoru u vrijeme trojice osmanskih sultana: Murata IV, Ibrahima i Mehmeda IV. Zaslugom Fehima Nametka ovo znaajno djelo jednog bonjakog istoriara prevedeno je sa turskog jezika i time postalo dostupno italakoj publici. U svom Ljetopisu, uz detaljne opise vojnih pohoda, po339

Zvonko Femi

buna janjiara, spahija i delalija, Mehmed Halifa, prema navodima Olge Zirojevi, predoava i obilje zanimljivih podataka o svakodnevnom ivotu carske prijestonice, provlaei kroz djelo i uzroke drutveno-ekonomske krize koja je nainjala Osmansko carstvo. Tematska cjelina Rezultati arheolokih istraivanja, donosi prilog Dragice Premovi-Aleksi, Ostaci hamama ispod zgrade muzeja "Ras" u Novom Pazaru (373-377). U odjeljku "In memoriam" predstavljene su biografije i ivotni putevi Miroslava Profilovia Fika, Mesrura aia i Rista Jovanovia, zaslunih kulturnih poslenika koji su svojim djelovanjem ostavili vidnog traga na kulturni ivot Novog Pazara i okoline. Likovna oprema asopisa je i ovoga puta na zavidnom nivou. Prepoznatljivo ruho naslovne strane, sa zlatnom pektoralom iz Novog Pazara na tamnocrvenoj podlozi, uz naslov i broj asopisa, nudi znaajan broj foto i ilustrativnih, grafikih, tabelarnih i kartografskih priloga to doprinosi optem kvalitetu asopisa.

340

Duica MINJOVI BESKONANOST PRIE (Novak Kilibarda, Iz prie u priu, CID, Podgorica, 2004) Spisateljski zadatak koji sam sebi zadala, prikazivanje najnovijeg antologijskog izbora pripovedaka Novaka Kilibarde Iz prie u priu1, za mene je deo iz mnotva koje sam do sada, kada je re o prozi Novaka Kilibarde, reavala. Jedan od takvih bilo je i prireivanje kratkih i kraih pripovedaka Kilibardinih godine 1999.2 Tada sam napisala sledee: Za Kilibardu pripovedaa karakteristino je da pie pripovetke od onih koje se kvantitativno mogu smestiti na dve stranice tampane knjige, ime se ponekad granie sa crticom, do onih koje seu i do stotinu strana, i tada nalikuju obimom nevelikom romanu.3 Te 1999. godine tadanji prireiva, a sadanji autor ovih redova, imao je za cilj da sa strukturalnog, fabularnog, pripovednog i tematskog stanovita ukae na nukleus iz koga se raa Kilibardina pripovetka i pria njegovog priaoca koja se esto ini beskrajnom i arobnom ili, kako bi Vida Onjenovi rekla, to je pria koja kao da ima strah od svoga kraja. Pet godina kasnije u antologijskom izboru pored kratkih i kraih, svetlost dana su ugledale i one duge Kilibardine pripovetke koje u sebi sadre sve strukturalne elemente kraih i kratkih, ali neretko nose i onu romanesknu notu. No, ono to je za mene prva i prijatna neobinost jeste injenica da je Novak Kilibarda, pisac, ujedno i prireiva izbora pripovedaka to je on i obrazloio u predgovoru Rije itaocu. U svom prepoznatljivom, humornom i eretskom tonu pisac pria i pie o svojim spisateljskim poecima u beogradskoj Politici, o porivima koji su ga ka pripovedakoj prozi nosili, o prijateljskim i profesionalnim odnosima sa profesorom Radosavom Bokoviem, o tome kako je Branko Miljkovi sluao Zorana
Novak Kilbarda, Iz prie u priu, CID, Podgorica, 2004. Novak Kilibarda, Kratke krae pripovijetke, izbor, priredila Duica Minjovi, Obod, Cetinje, 1999. 3 Ibid, str. 9-10.
2 1

341

Duica Minjovi

Gavrilovia, a on Novak Kilibarda gledao Iva Andria, Isidoru Sekuli, Veljka Petrovia, Simu Pndurovia, Desanku Maksimovi u studentskim danima na Kolarevom narodnom univerzitetu u Beogradu, o engleskom magarcu sa kojim je pisac u pogledu putokaza u poslu naao zajedniki imenitelj Kao to je reeni magarac izabrao najprirodniji pravac da sie s brda, tako i ja piem prozu onako kako bih je priao u drutvu kojemu ne moram polagati raune to ba tako priam.4 itaoci najnovije antologije Kilibardine proze imae priliku da na jednom mestu vide saeta miljenja u vidu citata knjievnih kritiara koji su se do sada Kilibardinom prozom bavili Dragoslava Mihailovia, Nikole Miloevia, Duana Kostia, Vide Ognjenovi, Nova Vukovia, Sava Penia, Veroslava Rania, Nikole Kovaa, Dejana Ajdaia, Vesne Kilibarde, Borislava Jovanovia, Jovana Deretia, Ratka Boovia, Duice Minjovi, Radivoja Konstantinovia, Pavla Goranovia i Sretena Perovia. Izbor Iz prie u priu ini 31 pripovetka iz do sada objavljenih jedanaest zbirki Novaka Kilibarde. Interesantno je da se one obimom smenjuju jedna kraa, a zatim sledi jedna dua pripovetka. Za ovakav ritam smenjivanja odluio se sam Kilibarda, prireiva, sa obrazloenjem: Uzimao sam prie onako s reda pazei samo na to da se smjenjuju obimom nejednake pripovijetke. Poslije dueg teksta neka se italac odmori itajui krai, a onaj italac kome se ne dopadne kratka pripovijetka, koju sam stavio na prvo mjesto u knjizi, neka se ne zamlauje s drugim kraim i duim pripovijetkama.5 Pripovetke u antologijskom izboru Iz prie u priu su razliitog obima od manjeg, koji Kilibardinu priu pribliava crtici, preko neto ireg, gde se dobija tipina struktura pripovetke, do onih obimnih koje nose i romaneskne elemente. Nevezano za obim koji poseduju za sve Kilibardine pripovetke karakteristino je da itaoca provode kroz ivotne lavirinte, pa se stoga one mogu tematski raslojiti na pet nivoa sudbina, udes ovekov, ljudi u vremenu, veliki svet i novo vreme, vrazi i udesa.6 U pripovedako-prialakoj liniji karakteristino je da Kilibarda ne odstupa od osnovnih taki oslonca pripoveda, kaziva-prialac: italac,
Novak Kilibarda, Iz prie u priu, CID, Podgorica, 2004, str. 9. Ibid. 6 Ova tematska podela ustanovljena je u prvom antologijskom izboru proze Novaka Kilibarde, s obzirom na teme koje Kilibardina proza obuhvata. Pogledati napomenu 1.
5 4

342

Beskonanost prie

slualac koji je oznaen linom zamenicom u drugom licu jednine TI, to ukazuje da je on bitan i da za rad prie i postoji. Kilibarda pripoveda, a njegov prialac pria u formi skaza za koju je karakteristian usmeni govor, kako to Ejhenbaum primeuje. To je posebna pripovedna stilizacija u prozi, u kojoj pripoveda kao poseban prialac, kao pripadnik i predstavnik jedne drutvene klase ili etnike grupe stilizuje prianje kao neposredan doivljaj priaoca, pri emu je jezik priaoca obino zasien dijalektizmima.7 Na taj nain se pripoveda i kaziva-prialac sjedinjuju ime stupaju u odreeni odnos koji Bahtin u pojmovnom smislu definie kao dvoglasnu re. Svoj odnos sa kazivaem-priaocem sam Kilibarda je opisao na sledei nain: Ja sam se udruio sa narodnim priaocem ne da bih s njim drugovao, no da bih njime vladao. A najbolje se vlada poanicima kad im zna ama ba sve mane.8 Kilibardin prialac je ujedno i njegov alter-ego, njegovo drugo JA, medij kroz koji iznosi svoje stavove o ivotu i pogled na njega, i koji je uvek izraen onim JA u prvom licu jednine. Stoga se Kilibardino prozno stvaralatvo moe vezati za sintagmu pripovetka-pria iji prvi deo pripada Kilibardi pripovedau, a drugi njegovom kazivau priaocu. Jezik pripovedaa Kilibarde i njegovog kazivaa-priaoca odlikuje maternja melodija9, ili bahtinovska filologija uva. Filologiju uva Kilibarda i njegov kaziva-prialac postiu specifinom upotrebom jezikog arsenala koji se temelji na narodnoj leksici Banjana, i to u njenim najdubljim slojevima ijem je bogatstvu sam Kilibarda jo vie doprineo uvoenjem mnotva metafora i kovanica za koje moda starosedelac Banjana i nije znao. Kilibardine pripovetke i kazivanja njegovog kazivaa-priaoca u strahu od svoga kraja pokazuju da pria dolazi iz oveka i da je oveku upuena. I u antologijskom izboru Iz prie u priu jo jednom nam Kilibarda u svom ve prepoznatljivom stilu sa svojim kazivaem-priaocem nudi razliite poglede na svet humorne, ironine, tragikomine, realistine. Dragi itaoci, na vama je da izaberete jedan od njih.

Skaz, V.N D., Renik knjievnih termina, drugo izdanje, Nolit, Beograd, 1992, str. 783. 8 Novak Kilibarda, Originalnost se ne da nauiti, u: Ovdje, br. 311-312, novembar-decembar 1994, Podgorica, str. 5. 9 Momilo Nastasijevi, Za maternju melodiju, Sabrana dela, knj. IV, prir. Novica Petkovi, Gornji Milanovac, 19991, str. 38-45. 343

Donatori

Donatori Almanaha
IME PREZIME MJESTO PRILOG

Hasan Zeno (Meta) Fejzo (Meta) Emin i Edita Rudija

Rastoder Rastoder Rastoder Skenderovi Zveroti

vajcarska vajcarska vajcarska vajcarska vajcarska vajcarska vajcarska vajcarska Bijelo Polje

200,00 CHF 200,00 CHF 100,00 CHF 100,00 CHF 100,00 CHF 100,00 CHF 50,00 CHF 100,00 50,00 50,00

Avdul (Ahmet) Rastoder

Esad (Dafer) Muri Rizvan Lati Hajriz Brvar Sabahudin Muri

345

Postanite i Vi dio porodice "Almanaha". Poma`u}i nama gradite budu}nost svojoj djeci i svojim potomcima, a spomenik svojim precima. Neka va{e ime ostane zapisano me|u poklonicima kulture, nauke i umjetnosti. `. ra~un br.: 55100-675-3-23969 Udru`enje Almanah" - Podgorica "Almanah" mo`ete naru~iti po cijeni od 10 E po primjerku uplatom na `iro ra~un: 55100-675-3-23969, u korist Udru`enja "Almanah" - Podgorica, ili pozivom na mob. tel.: 069 310 585

^ASOPIS ZA PROU^AVANJE, PREZENTACIJU I ZA[TITU KULTURNO-ISTORIJSKE BA[TINE BO[NJAKA/MUSLIMANA Izlazi dva puta godi{nje [tampa: 3M Makarije - Podgorica Tira`: 1.000 primjeraka Adresa: "Almanah", S. M. Ljubi{e 11, Podgorica E-mail: almanah@cg.yu E-mail glavnog urednika: serbor@cg.yu Internet adresa: http://www.almanah.cg.yu