You are on page 1of 84

Dr. Sekula DRLJEVIĆ, BALKANSKI SUKOBI 1905-1941, Putovi, Zagreb, 1944.

.

Naklada: Harmica Press, Meteor Film, Zagreb Biblioteka: Harmica Recenzija i Pogovor: Dr Danilo Radojević Lektor: Kata Zalovic Fister Tisak : NISPRO Vjesnik, Graficka proizvodnja, 1990 za Izdavace: Harmica press: Meho Masic Meteor Film: Vladimir Rostohar 2000 primjeraka SADRŽAJ Predgovor: Dr. Danilo Radojević – Svjedok vremena Uvod Davanje ustava Bombaška afera Kolašinska afera Uoči knjaževog jubileja Proglašenje Crne Gore kraljevinom Crnogorsko-turski rat godine 1912. Pašićeva audiencija Crna Gora u svjetskom ratu godine 1914. Druga okupacija Crne Gore i njeno pripojenje Srbiji Postanak Jugoslavije Narodni ustanak u Crnoj Gori Ustavotvorna skupština Crna Gora i Hrvatska u borbi protiv vidovdanskog ustava Borba Seljačko-demokratske koalicije s beogradskim imperijalizmom Diktator priprema svoj dolazak Diktatura Kralja Aleksandra Diktatura knjaza Pavla

1

Duhovni lik Crne Gore Fusnote

PREDGOVOR Dr. Danilo Radojević SVJEDOK VREMENA Knjiga Sekule Drljevića Balkanski sukobi 1905-1941. obuhvata tri i po desetljeća sudibnskih lomova u životu crnogorskog naroda, kada su balkanskim prostorima dominirali vrtlozi političkih sudara, projekti stvaranja "velikih" država i pogrešni ciljevi koji su oglašavani za narodne. Sva ta pitanja i sporovi i danas su, u najvećem intenzitetu, prisutni. Zato ona pobuđuje na razmišljanje o logici "ponavljanja" istorije nekih naroda, u svoj oštrini zla, i u starijim mentalitetskim okvirima. Iako ima memoarsku fakturu, ona donosi, u velikom stupnju, objektivnu sliku prijelomnih događaja i njihovijeh aktera, pa je služila, i služi, jednom broju istoričara za rekonstrukciju toga perioda. Životni put dr. Sekula Drljevića ima amplitude koje su rezultirale i iz tragične istorije crnogorskog naroda. Visoku političku karijeru počeo je u Crnogorskoj vladi, kao ministar pravde i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova (1909), a zatim kao ministar financija i građevina (1912-1913). Za narodnog poslanika izabran je 1913. godine; svojim govorima pokazao se kao obrazovan i vješt orator. Pred prvi svjetski rat objavio je S. Drljević broršuru “Borba za carinsku, vojnu i diplomatsku uniju između Crne Gore i Srbije”, u kojoj je propagirao tadašnja svoja shvaćanja o porijeklu Crnogoraca i političku budućnost Crnogorske države. Za vrijeme austro-ugarske okupacije Crne Gore (1916-1918) Sekula Drljević bio je deportiran u logor Karistein (Austrija), gdje je agitovao među crnogorskim zarobljenicima za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. On je u logoru izabran u jedan odbor za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, u kome je bio i Marko Daković, istaknuti vođa crnogorskih potuđenika i član srpske terorističke organizacije "Crna ruka". Kad se vratio u Crnu Goru kooptiran je za poslanika u tzv. podgoričkoj skupštini (13.XI.1918.). Taj njegov izbor bio je u skladu s njegovijem stavom, da se svi kulturni i ekonomsko-politički problemi Crne Gore mogu riješiti diplomatskom unijom sa Srbijom, što je ranije iskazao kao poslanik Crnogorske narodne skupštine (10.II.1914.). Trebao je vidjeti pogrome vojske, srpskih četnika pod komandom Koste Pećanca i žandarmerije, poslije prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, nad crnogorskim narodom, pa promijeniti mišljenje. Poslije formiranja Kraljevine SHS, S. Drljević je postavljen za načelnika u ministarstvu pravde, ali je već nakon tri mjeseca, zbog svojih anticentralističkih uvjerenja i zločina koji su činjeni nad crnogorskim narodom - podnio ostavku i otvorio advokatsku kancelariju. Prvi snažni otpor centralističkoj vlasti iskazao je dr. Sekula Drljević kao branilac (zajedno sa dr. Ž. Topalovićem) u procesu generalu Radomiru Vešoviću, montiranom da bi se zaplašio crnogorski narod. On je tada u nadahnutoj obrani, ispunjenoj čvrstom argumentacijom o zločinima i uniženju crnogorskog naroda, osudio centralistički režim koji zanemaruje prava toga naroda, njegov posebni istorijski, kulturni i etički put.

2

Teorijski osmišljenu političku aktivnost Sekula Drljević počinje osnivanjem Crnogorske federalističke stranke (1922), za čijeg je predstavnika biran dva puta na poslaničkim izborima. On se pokazao kao ličnost koja je "vrlo rano i vrlo energično manifestovala nezadovoljstvo novostvorenim stanjem u Crnoj Gori" 1). Ideja o ravnopravnosti i autonomiji Crne Gore jako je "uznemirila i zaplašila vladajuće krugove i stranke" jer je to djelovanje moglo biti prihvaćeno u "nezadovoljnim masama Crne Gore" 2). Zbog takvoga rada Drljević je bio praćen od strane policije, a na njegove istomišljenike vršen je pritisak. Beogradska štampa je Drljevića istrajno napadala da u narodu vrši "separatističku" propagandu, a optuživan je da održava i političke veze s hrvatskim političarima, što je u shvaćanju "bjelaša-unitarista bio sinonim izdajstva". 3) Prijevaran i neprijateljski odnos srpskog državnog vrha i dvora prema Crnoj Gori tokom prvog svjetskog rata, naveo je S. Drljevića na tvrdnju da je sukob između Crnogoraca i Srba baziran na suprotnosti karaktera tih dvaju naroda. Međutim, bitne su srpske hegemonističke koncepcije, koje i on sam napada, pa su spomenute karakterne osobine samo pomoćni element. Zanimljivo je da S. Drljević, kada govori o mogućoj državi jugoslavenskih naroda, koristi sintagmu "udružene zemlje". Svoje shvaćanje pojma jugoslavenstvo S. Drljević definira kao "gotovost zemalja južnih Slavena da svoje političke individualitete" podrede zajednici u mjeri koja osigurava jedinstvo u "međunarodnim pravnim odnosima". On dalje kaže da takvo jugoslavenstvo ne bi dovodilo "u opasnost bilo nacionalni individualitet koga od jugoslavenskih naroda, bilo samovladu koje zemlje", što se sve mora temeljiti na aktu "sporazuma jugoslavenskih zemalja". Dalje on zaključuje da Jugoslavija mora biti "ili harmonija ravnopravnih interesa svih pod njenim nebom udruženih zemalja" ili neće postojati. 4) Problem je u tome, nastavlja Drljević, što kod nekih postoje tendencije potčinjavanja drugih zemalja i njihovih pretvaranja "u svoje teritorijalno proširenje", pa zato ne može biti govora o jugoslavenstvu sve dok jugoslavenske zemlje ne bace "za sva vremena prokletstvo na imperijalizam" i odbace nastupe "imperijalističke vrtoglavice". 5) Tendenciozno svođenje ustanka Crnogorskog naroda (1919) na borbu za korist dinastije Petrović-Njegoš, S. Drljević je s pravom odbacio, ističući da je to bio "pokret naroda odrasla u slobodi, da dobije svoju slobodu". 6) Sekula Drljević bio je i pjesnik, pa je i stihom odobravao borbu crnogorskog naroda za slobodu: "Nek' krv, onu staru svjetlost / dade našoj novoj zori / da se ovaj poklič ori / u slobodnoj Crnoj Gori". 7) Stalno radeći na demaskiranju centralističkih i hegemonističkih snaga, S. Drljević je uočavao sve leksičke kamuflaže koje primjenjuju vladajući krugovi i štampa u njihovoj službi, da bi bila onemogućena borba za prava naroda. Takav je pojam "separatizam", koji je korišten da bi se suzbila borba za ljudska prava. On zna da je pravo na sopstvenu kulturu, istoriju i jezik neodvojivo od borbe za slobodu. Zato u Skupštini Drljević kritikuje Istoriju srpskog istoričara Stanoja Stanojevića, u kojoj je falsifikovana, netačno i najoskudnije prikazana crnogorska istorija. On to čini precizno i dokumentovano, ali ispoljavajući i povrijeđeni ponos crnogorskog naroda. I pri kartiranju istorije čine se ista ogrješenja, kao što je S. Drljević zapazio u istorijskoj karti Vlada Marinkovića, na kojoj nije označena istorijska individualnost Crne Gore. U Skupštini je (16.II.1926.) izložio oštroj kritici štampanje udžbenika za crnogorsku đecu srpskom (ekavskom) varijantom; takve asimilatorske postupke on izvodi iz centralističke (srpske) politike koja je bila sve prosvjetne ustanove pretvorila "u policijskodetektivske postaje". 8)

3

U borbi protiv crnogorske državnosti, Crnogorci su uvjeravani da Crna Gora ne može ekonomski opstati. Poznato je da likvidacijom crnogorske države nije došlo do ekonomskog prosperiteta, već je, kako je utvrdilo više autora, crnogorski narod preko poreza plaćao okupatoru što ga okupira. Sekula Drljević je u Skupštini održao govor (27.III.1926), u kome je rekao da kad Crna Gora ne bi bila pljačkana u Kraljevini SHS, imala bi sve uslove "da bude relativno i bogatija i uređenija od svih ostalih zemalja". Politička, kulturna, etička, ekonomska i druga pitanja koja je pokretao S. Drljević, osporavana su od pojedinih crnogorskih potuđenika. Tako je odbačena i tvrdnja da postoji "crnogorsko pitanje", pa dr. Nikola Škerović, pored ostalih, kaže da je "čudnovato" što se govori o Crnogorskom pitanju kao o nekoj političkoj činjenici kad ono "kao takvo ne postoji", već da je riješeno spomenutom podgoričkom skupštinom. Škerović sve svodi na ekonomski status, činjenicu da se manifestuje nezadovoljstvo, on objašnjava time što se položaj crnogorskog naroda u Kraljevini SHS "stvarno pogoršao".9) Drljević se borio protiv takvoga uskog, ekonomskog, gledanja na položaj svoga naroda. U knjizi Centralizam ili federalizam S. Drljević bavi se problemom teorije države i prava.10) Pobijajući centralizam, on tvrdi da centralizam rađa partikularizam, što opet razara centralizam. On tada još nije nominirao crnogorsku naciju, ali govori o istorijskoj, kulturnoj, običajnoj, moralnoj i hiljadugodišnjoj posebnosti. On kao političko-pravni teoretičar kritikuje shvaćanje jugoslavenstva kao "narodnosti" i kaže da je tu riječ o državnoj ideji, nalazeći da je to dio strategije centralista koji oglašavaju da u Kraljevini SHS živi "jedan", "troimeni" narod, Drljević duhovito opovrgava sintagmama - "tronarodni narod" odnosno "vidovdanska narodnost". Drljević kaže da je centralizam uzrok što je Jugoslavija postala "balkanska satrapija u očima cijeloga civiliziranog svijeta" pa svoju tvrdnju dokumentuje pojedinim primjerima, kao što je paljenje porodice Zvicer. On pokreće i pitanje beogradske Glavnjače (1927), što je imalo odjeka u javnosti. Pred uvođenje diktature kralja Aleksandra, Drljević je tražio pravo na samoopredjeljenje naroda, da "tekovina naše državne zajednice bude slobodna Hrvatska sa slobodnom Slovenijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom pored slobodne Srbije, kao i ravnopravnost u upravljanju zajedničkim poslovima koje "slobodne udružene zemlje svojom slobodnom voljom zajedničkima proglase". Kritikujući centralizam (velikosrpsku hegemonističku politiku) S. Drljević je postigao "najveći domet u razvoju građanske političke misli" u Crnoj Gori 11. On je, zajedno s ostalijem crnogorskim federalistima, dao značajan doprinos razvijanju svijesti o "istorijskoj individualnosti Crnogoraca, koju su odmah poslije ujedinjenja 1918.g. u Crnoj Gori mnogi negirali12. Zbog djelovanja s federalističkih pozicija bio je praćen od strane policije, hapšen, a pokušan je i atentat na njega. Raspadom Jugoslavije (1941) srušena je iluzija velikih sila koje su, uz "pošteno" uvjeravanje srpskih stručnjaka i političara da na tijem prostorima živi samo "jedan" "troimeni" narod, grabile da likvidiraju Austro-Ugarsku kao opasan primjer parlamentarne države, u kojoj svi narodi slobodno razvijaju svoj kulturni identitet. Političari velikih sila znali su za spomenutu prijevaru jer je o svakom balkanskom narodu postojala literatura, ali su se nadali da će srpski hegemonizam poništiti entitete naroda koji su se našli u novoj državi. Međutim, dogodilo se suprotno: u vrijeme trajanja Jugoslavije izbili su veliki sukobi, u kojima je pojačano nacionalno osjećanje, zapravo potreba za njegovim njegovanjem, zbog asimilatorskih pritisaka hegemonog naroda. Sekula Drljević je aprila 1941. godine bio uvjeren da je došao

4

pod vrhovnom komandom Sekule Drljevića14. kad je u pitanju njena balkanska politika. Agitacija nacionalističkih srpskih krugova o pijemontskoj ulozi Srbije na Balkanu. organizirali unošenje u Crnu Goru bombi. uz pomoć srpske i austrougarske policije. Zato su crnogorski potuđenici u Beogradu forsirani da negiraju i ismijavaju ustavnost. što je onemogućavalo pijemontske težnje Srbije. kad je komandant crnogorskih četnika Pavle Đurišić doznao da Draža Mihailović planira nakon rata likvidirati crnogorske četnike. Ti su mladići prolazili kroz školu "Sveti Sava" koja je imala specijalan program i bila namijenjena učenicima iz Makedonije. Otuda su nastale persiflaže u dramskom obliku "Đetić u parlamentu" i "Đetić van parlamenta". predvođenog dinastijom Karađorđevića. Kad opisuje događaje koji su nazvani "Kolašinska afera". S. a njegovi četnici postaju crnogorska narodna vojska. Međutim. što ustvari znači realizaciju velikosrpske 5 . U borbi protiv Crne Gore uključili su se i zagrebački ("Obzor". okupatora. kad je crnogorska vojska izvojevala sjajne pobjede na Vučjem Dolu i u drugijem bitkama. pa je Sekula Drljević konfiniran u San Remo. Glavni oslonac invazivne srpske politike. zasnovana na ličnom režimu kralja Nikole. On zapravo negativni odnos srpske vlade prema Crnoj Gori izvodi iz velikog poraza srpske vojske u ratu protiv Turske (1876). stoljeća oslanjala na srpsku radikalnu stranku i Nikolu Pašića. zaključuje Drljević. Na taj način je. U središtu njegove pažnje stalno je prisutan odnos Srbije prema Crnoj Gori i stradanja Crnogorskog naroda. u julu iste godine. Poslije. s dvije strane. Knjiga dr. odakle se uspio vratiti u Zemun13. Korijene takvoga odnosa zvanične Srbije prema Crnoj Gori ne vidi Sekula Drljević u ostvarenju tajnog programa “Narčetanija” . "Pokret") i sarajevski listovi. Naročito je bezobzirna borba poslije izvršenog masakra nad posljednjim dinastom Obrenovića (1903). Đurišić se odvojio od njega i pregovarao sa Sekulom Drljevićem. gdje je. kad su plaćeni crnogorski potuđenici. zasnivala na tome da je to neustavna zemlja. iako je u predratnom periodu isticao da je nemoguće približavanje s Musolinijevom Italijom. Pri kraju drugog svjetskog rata Sekula Drljević je zaklan od četnika. S. preko turske i preko austrijske granice. još srpski kralj Milan odlučio da od crnogorske đece stvara janičare. U proljeće 1944. te "izazvala divljenje cijele Evrope". koja je školovala jedan broj crnogorskih mladića. U uvodnom dijelu on daje borbu srpskog vladajućeg sloja. kako tačno primjećuje Drljević. formirao Crnogorsko državno vijeće. Drljević uočava i metode srpske vlade. pa je postignut sporazum kojim Đurišić priznaje Crnogorsko državno vijeće. Drljević preselio se u Zagreb. Kosova i Crne Gore. godine. postala je carska Rusija.pogodan moment za situaciju crnogorske države. ali je prihvatio pogrešnog saveznika. uvlačila ih u svoje planove i pretvarala u odredbe za borbu protiv zvanične Crne Gore. motivacije su druge. Ubrzo je talijanska okupaciona komanda paktirala s velikosrpskim snagama u Crnoj Gori. Drljević uočava pojačanu protivcrnogorsku agitaciju agenata iz Beograda. međunarodno priznanje crnogorske države (1878). u Judenburgu (Austrija). Drljević ne zna za podatak da je tijem planom predviđeno da četnici Koste Pećanca upadnu u Crnu Goru. odmah nakon donošenja crnogorskog Ustava (1905). koja se od osamdesetih godina XIX. pa je donošenje ustava izmijenilo situaciju. protiv Crne Gore i dinastije Petrović-Njegoš. s namjerom da utječe na politička rješenja koja su se očekivala nakon rata. dotad. kad su u Srbiji formirane militantne organizacije. Planovi da se Crnogorska država razori već su primijenjeni 1907. Drljevića Balkanski sukobi pisana je tokom rata. ali ne ističe da se propaganda protiv Crne Gore.

Radojević – “Svjedok vremena”: Literatura 1). Dimitrije Dimo Vujović. Zajednička motivacija njihovih tragičnih odluka je tužna sudbina crnogorskoga i hrvatskog naroda pod srpskom hegemonijom. Pašić dobio je od ruskog cara. Međutim. Danilo Radojević Dr. 65. Zagreb 1936. Sekule Drljevića da o tome preciznije piše. Ibid. ali Drljević ne ističe tu važnu činjenicu jer je bio jedan od aktera koji su Crnu Goru. Mišljenje Sekule Drljevića da su Crnogorci. Dr. "tajnog ugovora Crne Gore s Austrijom". Dozvolu za tu akciju. Kad je u pitanju metoda razaranja crnogorske vojske i uloga ztv. 4). 1922. jer je tek 1968. 755. uočio je tragičnost odluke kralja Nikole da prepusti vrhovnu komandu crnogorske vojske srpskoj grupi oficira. godine. ali i sumorne zablude. Titograd 1981. sugerirao laki preokret u Austro-Ugarskoj. 6). “Crna Gora u Jugoslaviji”. u međuratnom razdoblju. 67. dostigla je kulminaciju 1914. N. kome je Pašić. 2). obesciljenu. To važi i za mnoge druge važne činjenice koje su za posljednja četiri i po desetljeća publikovali mnogi istraživači 16. kao što je ruski car. dok govori o nesnalaženju drugijeh aktera važnih događaja. S. i brojno i organizaciono jači.15. kao falsifikata srpske policije i jednog crnogorskog potuđenika. porijeklom Iliri koji su primili slavenski jezik. atentatom u Sarajevu. koji su podredili crnogorsku vojsku ciljevima srpske vlade i na kraju je likvidirali. Knjiga Balkanski sukobi privlači iskustvom i mudrušću. "Hrvat". januara 1914. Predgovor knjizi Savića Markovića Štedimlije. Crna Gora je ušla u rat bez ratnog plana. prema Drljevićevom saznanju. izaziva rat.) je dao veoma uspjele skice događaja i ličnosti. 3). br. godine crnogorski istoričar Risto J. Knjiga ima karakter i autotragedije jer on. da bi tako crnogorski dvor i vlada postali lak plijen srpske hegemonističke politike. Dragićević na temelju arhivskih istraživanja rekonstruisao nastanak toga monstrum-dokumenta. prilikom audijencije. “Crnogorski federalisti 1919-1929”. 5). Drljević konstatuje da je ruski car bio malih duhovnih mogućnosti i da nije znao predviđati događaje. u ovoj knjizi (B. kad "Crna ruka". Značajno je Drljevićevo zapažanje da je pravoslavlje tokom crnogorske istorije dobilo poseban karakter. mi ne možemo tražiti od dr. S. Sekula Drljević. pošto je imao literarne sklonosti. pa ona spada u djela koja zadržavaju pažnju čitalaca. D. Savremeni čitalac će se lako snalaziti jer glavne motivacije balkanskih sukoba su i njegova realnost. kao i neki drugi južni Slaveni. slabo predviđa kada izabire svog posljednjeg saveznika.državne ideje. nosi u sebi poruku o potrebi borbe za očuvanje identiteta. o. Antu Pavelića koji je također mislio da preko okupatora može hrvatskom narodu vratiti slobodu. Ibid. ali on nijednom riječju ne spominje ukidanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve (1920). 6 . gurali u rat 1914. nije rezultat izučavanja i zanemaruje važnu činjenicu da je narod koji uspije nametnuti svoj jezik. Dok je Srbija imala fiksirane ratne ciljeve. C.

U Zemunu je imao advokatsku kancelariju. koji su uvijek nastojali da u svojim napadima budu najbezobzirniji. 15). “Centralizam ili federalizam”. Cetinje 1968. Titograd 1963. Beograd 1925. Zelenika: “Rat Srbije i Crne Gore 1915”. Iz tog perioda crnogorske istorije želim ponešto da sačuvam od zaborava. 13). i "Smrt Smail-age Čengića". himne su posvjećene podvizima crnogorskih seljaka. S. znači znati predviđati. kao izdajnik izdanu domovinu. oni koji su se divili borbi Crnogoraca. “Kontrarevolucija u Crnoj Gori. Isti: “Crna Gora za vrijeme prvog svjetskog rata. “Crnogorski federalisti 1919-1929”. usamljena u književnosti južnih Slovena. 12). "Misao". 10). godine. Vijeka”. nego protiv nje. godine. Beograd 1954. M. Četnički i federalistički pokret 1941-45”. itd. Voditi dobru politiku. Svi koji su bili u službi Karađorđevića napadali su Crnu Goru. U doba te borbe i tih pometnji na slovenskom jugu ja sam ušao u politički život. da time rade protiv interesa svog naroda. 1926. Cetinje 1977. u odnosu zaključka 7 . znalo pomračiti zdravo gledanje na stvari. C. marta 1941. Prethodna vlada ostala je u manjini u Narodnoj skupštini i zbog toga je demisionirala. Radoje Pajović. Cetinje 1957. "Tajni ugovor Crne Gore s Austrijom". ali ne o Crnoj Gori. Niko S. po koji put. Sekula Drljević BALKANSKI SUKOBI 1905 . Niko nikoga ne mrzi tako. Martinović. Ni njima. 14).1941 UVOD Pisano je mnogo o Crnoj Gori. u svim usponima i padovima. 8). Čak i "Obzoru" se. Drljević. "Hrvat". sve do beogradskoga puča 27. Dr. Među njima je bilo i Crnogoraca. U prvoj polovini 1907. Međutim. D. Zamah borbe Beograda protiv Crne Gore bila je u jednom trenutku tako snažan. koja su. Kapitulacija”. na Cetinju je formirana vlada dr-a Lazara Tomanovića. Dragićević. dosegla ponosnu visinu malog broja remek djela svjetske književnosti "Gorski Vijenac". kao ni "Pokretu". “Crnogorci neće ekavicu”. ali još više drugi. godine pisalo se više nego ikada. Od tada sam neprekidno učestvovao u političkom životu Crne Gore.7). događaji u ovom periodu. Oni nisu predvidjeli moguće dalje posljedice takvoga svoga držanja i to se kasnije ispaštalo. br. Dr. kao ministar pravde i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova. 398. želim predstaviti u pravom svjetlu. Pisali su Crnogorci. Odnosi sa Srbijom. “Crna Gora na osvitku XX. Dva spjeva. 1795. Nikola Škerović. Ibid. 9). Dr. Beograd 1926. da je u odvukao u tabor neprijatelja Crne Gore i mnoge kojima tamo nije bilo mjesto. godine. D. 11). Tom prilikom ja sam ušao u vladu. Tomanovićeva vlada rekonstruirana je početkom aprila 1909. 16). Risto J. Beograd 1964. “Janko Vukotić i kapitulacija Crne Gore 1916”. o. da ne zaostane mnogo za zagrebačkim "Srbobranom". a drugo. nije bilo jasno. umnogome "stoje" prema događajima koji su im neposredno predhodili. o čemu se zlonamjerno obavještavalo. 1. Vujović. Zagrebački list "Pokret" gotovo ljubomorno je pazio. 69-72. u svim njenim borbama. Od dolaska knjaza Petra Karađorđevića na srpski prijesto 1903. 401.

Zato je neophodno ukratko obuhvatiti i prethodnice tog vremena o kome je riječ. S tim u vezi biće (u ovoj knjizi) dosta govora i o njenim političkim ciljevima i o sistemu njene vladavine. onako živjela i onako nestala. vodila upornu i tešku borbu za poboljšanje uslova svog života (položaja). čiji je pravni položaj u državnoj zajednici Srbija izjednačila sa svojim teritorijalnim proširenjem i sebi zadržala pravo isključivog raspolaganja njihovom sudbinom. ne samo da se uporno borila protiv teritorijalnog proširenja Crne Gore. Crna Gora međunarodno pravno nije nikada postala sastavni dio Jugoslavije. U toj borbi našla se na istoj strani barikada sa ostalim zemljama. za koji je vjerovala. da je Austrougarska monarhija. da je usljed toga crnogorska državna nezavisnost izgubila svoj “raison d'etre” (smisao postojanja). Inkorporiranje Crne Gore u Srbiju sprovedeno je nasilno (via facti). Temeljno je izliječila južnoslovenske zemlje od zablude koja se zvala jugoslovenstvo. niti. prirodno je. Srpska vojska okupirala je Crnu Goru odmah nakon povlačenja austrougarskih okupacionih trupa. koje su je sačinjavale. Međutim. uopšte. Crna Gora je uživala nepodijeljenu ljubav hrišćanskih zemalja. Tokom devetnaestoga vijeka balkanske zemlje uspjele su se osloboditi od Turaka. Mnogi su u njenoj misiji čuvara Jadrana tražili smisao njene državnosti. bilo kakav međunarodni pismeni dokument. 8 . trčeći za privremenim uspjesima. držanjem Sandžaka. bile udružene pod barjakom borbe protiv islama. za cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije. odnosno Jugoslaviji. Posebno je Venecija gledala na Crnu Goru kao na svoju predstražu na istočnoj obali Jadrana.. kojim bi Crna Gora bila predata bilo Srbiji. pošto je njena moć već bila slomljena brojnim ranijim ratovima s austrijskim i ruskim carstvom. meni se izgleda da je ono ostalo u tako ružnoj uspomeni samo zato što je oklevetano da je Jugoslavija njegovo ostvarenje. Za vrijeme borbi protiv Turaka. čije su brige. I tako. da su austrougarski državnici ispuštali iz vida trajne interese. od Rijeke do Bara Srbiji. a naročito s Hrvatskom. Ne postoji. da je Crna Gora. međutim. ali je stvarno bila u sklopu zemalja. nikakav međunarodni ugovor. nego je u dva maha pomagala rad. zapadne sile su dale cijelu istočnu obalu Jadrana. Našavši se u toj situaciji. Kroz sve vjekove turske vladavine na Balkanu Crna Gora je uspijevala odbraniti svoju nezavisnost od Turaka. trebala biti naklonjena Crnoj Gori i pomagati njeno jačanje. međutim. zaboravljajući pritom na nekadašnje borbe Zete (današnje Crne Gore) s Raškom. Time se našla u istom položaju sa Hrvatskom i ostalim zemljama. vidjeti da. Ima i onih koji tvrde. u vlastitom interesu. Iz toga se može zaključiti. etički i politički lik Beograda. da je i Jugoslavija učinila jedno dobro djelo. da joj može omogućiti da zauzme Crnu Goru. Još jedna napomena. Godine 1918. da bude brana protiv eventualnih nadiranja novih balkanskih država prema Jadranu. s kojom je ostala nerazdruživa od početka do kraja. Ni kao zabluda nije zaslužilo tako strašnu sudbinu. Treba vidjeti moralni. da bi se moglo shvatili. zašto je Jugoslavija onako postala. koje su imale istu sudbinu. da Turska. Sve sukobe među zemljama južnih Slovena izazvala je Srbija. Nije ovo bio usamljen slučaj. Kasnije ćemo. samo privremeno prikriva buduću misiju Crne Gore. u to doba. bilo Jugoslaviji. Zahvaljujući nepristupačnosti svojih gorostasnih brda i hrabrosti svojih sinova afirmisala se kao neosvojivi bedem protiv turskog nadiranja na Jadran. Bila je predata Beogradu i njegovoj vladavini na milost i nemilost.prema svojim premisama. Izgledalo je. Smatrale su.

Ruski car je pobjedu na Vučjem dolu objavio svojoj vojsci u dnevnoj zapovijesti. Godine 1904. demonstrativno su napustili Beograd i prešli u Zemun. Uprava nad Srbijom pripala je radikalima Nikole Pašića. Zadržani su tradicionalni odnosi. Da bi krunisanje bilo obavljeno sa što većim sjajem. To je Srbija osjetila. nije odrekla Crne Gore. i uspjele su. godine. Pravce spolje politike Pašić je usmjerio na Rusiju. da Rusija Crnu Goru nije napustila. časopis koji je bio organ akcije za davanje takvog značaja krunisanju. nekada je dovoljno i samo prisustvo omraženoga. kojima je. izgleda. Zagrebačka i sofijska omladina došla je u Beograd. u vrijeme krunisanja naglašavala da je on prvi krunisani srpski kralj nakon propasti srednjovjekovne srpske države. mala Crna Gora veća od Rusije. koji su je. Istovremeno je svečanostima krunisanja dat karakter političke manisfestacije svih južnih Slovena. List je uređivao Ljuba Jovanović-Čupa. Mržnja. po slavi. ali je znala. a Muktar-paša je s malim ostatkom pobijeđene vojske pobjegao. koji je pretvorio mržnju u trajni odnos Srbije prema Crnoj Gori. kralj Petar je krunisan u Beogradu. čuli su se glasovi: "živio jugoslovenski car"! Sofijski akademci. čime je Srbija postala oslonac ruske politike na Balkanu. pripreme su vršene gotovo godinu dana. Ostajući uporno pri svome planu da uništi Crnu Goru. Poklik: "Južni Slaveni. Dok je slava Crne Gore dostigla vrhunac. Mogu je samo na ovaj ili onaj način iskorištavati. Kasnije ćemo vidjeti. ali je Crna Gora mnogo izgubila od svoga nekadašnjeg značaja. formalno na Kongres. sve do pred samu Pašićevu smrt. nije uvijek jednako intenzivna. Trebalo je akademsku omladinu iz Zagreba i Sofije dovesti u Beograd na "kongres jugoslovenske akademske omladine". jak je kao sudbina. uz neznatne prekide.. Crna Gora je svojom sjajnom pobjedom na Vučijem dolu izazvala divljenje cijele Europe. Pašić je uživao veliko povjerenje Rusa.godine. pa je ostao nezapažen. da ne bi izazvala otpor Rusije. koji je uživao veliki ugled među kolegama akademcima. Osman-paša je zarobljen. zašto je Beograd pristupio otvorenom radu na uništenju Crne Gore. pojedinci ne mogu promijeniti. zašto su pozvani u Beograd. da bi se ogradili od tih poklika. Beogradska štampa je. Kongres je trebalo održati za vrijeme krunisanja. i sve oficire svog štaba. i o tome će kasnije biti govora. ujedinite se!". Organizovala je stvaranje unutrašnjih sukoba u Crnoj Gori. Srbija je odabrala zaobilazni put. kao i svako duševno stanje. 9 . U tom ratu Srbija je i tučena i osramoćena. Podsticaj za mržnju Srbije (prema Crnoj Gori) bio je tok rata sa Turskom 1876. Stekao ga je nekadašnjom borbom protiv Obrenovića i njihove politike oslanjanja na Austrougarsku. kome se uspjela staviti na čelo. tek sad bilo jasno. i istovremeno uplela borbu protiv Crne Gore u jugoslovenski pokret. U Beogradu počinje izlaziti "Slovenski Jug". među mrtvima. u kojoj je istakao da je. pa da mržnja zbaci sa sebe pepeo mirovanja i izbije u svoj svojoj snazi. Srazmjerno crnogorskom usponu i srpskom padu rastao je plamen srpske mržnje. ipak tek po dolasku kneza Petra Karađorđevića na srpski prijesto 1903. Delegacije beogradske omladine putovale su nekoliko puta u Zagreb i u Sofiju. odmah pored naziva lista. Dočekala ga je "jugoslovenska omladina". ugled Srbije pao je na nulu. nalazio se u svakom broju lista. Potreban je neki nadražaj. Činjenicu postojanja mržnje.DAVANJE USTAVA Uzrok. zadržali za cijelo vrijeme vladavine kralja Petra i njegovog sina. zbog toga. U toku svečanosti kralj Petar je posjetio Univerzitet. Selim-paša poginuo. kralja Aleksandra. ostavivši na bojištu. a zapravo na krunidbene svečanosti. Rusija se. O ovom incidentu beogradska štampa nije pisala.

Na Lučindan 1905. da se ne traži parlamentarna demokratija. da je i ruski car uradio isto.Krunisanjem je najavljena akcija Srbije za ujedinjenje južnih Slovena. Osma tačka te "Riječi" glasi: "Zdravo shvatanje nacionalnih interesa u novom životu Crne Gore učiniće da sve separatističke težnje. a zbunjivalo držanje koalicionaškog Zagreba. Svi ti listovi napadali su Crnu Goru. Kompletan sadržaj ove "Riječi" sračunat je radi izazivanja knjaza Nikole. Na čelu pokreta stajala je "Narodna odbrana". Daroviti i dovitljivi knjaz još nije uviđao. Crna Gora je od Srbije bila odvojena državnom 10 . Zato se uspio. Vođstvo i jedne i druge imali su u rukama srpski aktivni oficiri. o kojima će kasnije biti govora. Srpski listovi: novosadska "Zastava". Odmah po objavljivanju knjaževog Lučindanskog proglasa. relativno brzo. antagonizam i provincijalni interesi. Pokret je finansirala i davala mu pravac srpska Vlada. već njegova glava i pripojenje Crne Gore Srbiji. Beogradski jugoslovenski pokret bio je dobro organizovan. zatalasati jug Monarhije. dobijali su direktive iz Beograda. Nesumnjivo je na njega uticala i činjenica. Cilj pokreta nije moguće jasnije istaći. moraju ustuknuti pred idejom slobode i ujedinjenja Srpstva". Od njega se tražilo davanje ustava Crnoj Gori. Srpska omladina se bez rezerve stavila na raspolaganju Beogradu. preko tamošnje crnogorske akademske omladine. na napade iz Beograda. da su on i Crna Gora osuđeni na smrt bez obzira na politički sistem u Crnoj Gori. Nije predviđao. bio je vođa te omladine. Bilo je očigledno. dao neku vrstu proglasa crnogorskom narodu pod nazivom: "Riječ crnogorske univerzitetske omladine". Iz nje kipti srdžba Beograda zbog knjaževe odluke o ustavnom uređenju Crne Gore. Organ beogradske akademske omladine "Slovenski Jug" kasnije je nazvan "Pijemont". 1) Pod tim uticajem i ona je zauzela stav protiv Crne Gore. Prilike na jugu Austrougarske monarhije. njihov dolazak na Cetinje na Nikoljdan iste godine i da se pred njima ustav pročita. godine. da borbom protiv stanja u Crnoj Gori pripremi uspjeh buduće revolucionarne akcije. ukoliko bi se kosili sa stvarnim potrebama srpskoga naroda. Njena revolucionarna sekcija zvala se "Crna Ruka". Na hrvatsko-srpsku koaliciju Beograd je vršio odlučan uticaj preko njene srpske komponente. Beograd je. Crnogorska akademska omladina u Beogradu organizovana je posebno. Ideolog pokreta. odlučio se na davanje ustava. iznenadilo ga je držanje Novoga Sada i Sarajeva. Naredio je izbor narodnih zastupnika. knjaz Nikola je proglasom objavio crnogorskom narodu svoju odluku o davanju ustava. I "Narodna odbrana" i Skerlić izjašnjavali su se za federaciju južnoslovenskih zemalja. Njoj je data dužnost. univerzitezski profesor Jovan Skerlić. "Srpska riječ" i "Narod" iz Sarajeva i mnogi drugi. da će isti oni koji od njega traže ustav. I. da je Crna Gora osuđena na smrt. bile su povoljne za akciju Beograda. kasnije biti vjerne sluge diktature Aleksandra Karađorđevića. ne sačekavši da vidi sadržaj ustava. zagrebački "Srbobran". akcija crnogorske omladine brzo je dobila značaj akcije pokreta. Međutim. Njoj je na raspolaganju stajala sva štampa pokreta. Jasnije se nije moglo reći knjazu Nikoli. Za njom se poveo i jedan dio zavedene hrvatske omladine. Kroz pisanje zagrebačkog "Pokreta" izbijale su njegove veze sa "Srbobranom". Uklopljena u jugoslovenski pokret. Knjaz Nikola bio je navikao.

koja je u tom trenutku imala većinu. Iako na početku nejasno. Čim se sastala Narodna skupština. nije bilo ni vladinih kandidata za narodne zastupnike. kad budemo govorili o aferi s bombama. iako u Crnoj Gori riječ "skupština" znači nešto sasvim drugo. nastavlja borbu protiv Crne Gore. koji su održani 1906. Prema njegovim izvještajima o stanju u Crnoj Gori. ali se osjetilo agitovanje agenata iz Beograda. Njegovi drugovi su govorili. što su se jači isključivali međusobnim nadmetanjem. u Beogradu su došli do zaključka. nego među pojedincima. osjećala se spremnost ove grupe da Crnu Goru dovede u podređen položaj prema Srbiji. da se pristupi izvođenju plana za ubistvo knjaza Nikole i uništenje Crne Gore. počevši od građanskog. kao nezavisne države. i raspisala izbore. Izborna borba nije se vodila između stranaka. Predsjedništvo grupe prihvatilo je ponudu i kao kandidata za predsjednika buduće vlade istaklo Marka Radulovića. Knjaz mu je povjerio sastav kabineta. Knjaz je ponudio vladu grupi. Srpski izaslanik na Cetinju bio je Joca Jovanović-Pižon. Knjaz je položio ustavnu zakletvu pred Narodnom skupštinom. i još upornije. I pored toga što je Crna Gora. prepisi tuđih zakona! Zar je moguća veća kapitulacija pred drekom Beograda? Beograd je ipak nezadovoljan. i ona je raspuštena. počeli su se narodni zastupnici dijeliti u grupe. čiji su svi zakoni. Prihvaćena je ostavka dotadašnje vlade. ali i ona je ubrzo ostala u manjini u skupštini. koji je bio srpski izaslanik u Beču za vrijeme ubistva austrougarskog prijestolonasljednika Franja Ferdinanda u Sarajevu 1914. Šta je značilo traženje pripojenja Crne Gore Srbiji u ono doba vidjećemo kasnije. da je izbor pao na njega jer je po godinama bio najstariji. Što je više ta sklonost grupe izbijala na vidjelo. Pročitan im je Ustav koji su izradili ljudi školovani u Srbiji. za cijelo vrijeme teokratske vladavine imala svoje sabore. Pojedini narodni zastupnici počeli su napuštati grupu. godine. U cjelosti je prihvaćena i srpska terminologija. o kojem ću kasnije ponovo govoriti) pozajmljuje pravnu terminologiju od Srbije. čiji su ministri bili na položajima i po nekoliko decenija. BOMBAŠKA AFERA 11 . Lazara Tomanovića. da se ubuduće skupština zove "Srpska narodna skupština knjaževine Crne Gore". Bio je beogradski đak. po Ustavu. da je došao pogodan trenutak. Nakon njenog demisioniranja sastavljena je vlada Dr. koji je opet bio kopija srpskog zakona. Na Cetinje su poslate bombe. On je kopija jednog od srpskih ustava (Srbija je poznata po bogatstvu ustavima). godine. Tomanovićeva vlada istakla je princip čuvanja dostojanstva Crne Gore. Kako vlada nije imala svoje stranke. Na Nikoljdan su se sastali narodni zastupnici na Cetinju. Marušić) predložio u skupštini. Počele su oštrije političke borbe u Crnoj Gori. To je onaj isti Joca Jovanović. Ja mislim da je to bilo zato. donijela Zakon o izboru narodnih zastupnika. Vlada je. ipak je naziv Sabor zamijenjen nazivom "Narodna skupština". Sastav nove vlade knjaz je povjerio Lazaru Mijuškoviću. Tada još nije bilo političkih stranaka. Čak je jedan njen ugledan član (Dr.teritorijom turske carevine. Prva ustavna vlada ostala je u manjini i demisionirala. a njemu nije niko zavidio. Nasuprot tendenciji pretvaranja Crne Gore u pokrajinu kraljevine Srbije. vrlo skromnih sposobnosti i gotovo potpuno beznačajan. to je rasla tenzija u Skupštini. Vlada je dala ostavku i sastavljena je druga iz iste grupe. što ćemo kasnije vidjeti. Domovina "Opšteg imovinskog Zakonika" (Crnogorski građanski zakon.

Misli da će mu biti blaže suđeno. Na Njegušima se putnici odmoriše oko deset minuta i nastaviše put za Cetinje. željeznicom od Beograda preko Zemuna do Rijeke. Nosioci bombi stigli su sretno u Kotor. da mu u ovom slučaju policija susjedne dvojne monarhije neće praviti poteškoće. šetali po Boki. Niti bombe može kod koga neprimijećeno ostaviti. agenti tajne policije ga ne napuštaju. Prate ga u stopu. Zemunska policija pobrinula se da budu propuštene. Sumnju da je pod policijskom prismotrom nadjačava vjerovanje da nije. koji su u Narodnoj skupštini pomagali vladu M. što su za prenošenje ovih bombi. Radulovića. ako kaže da se pokajao. Sarađivali su kapetan Jaša Nenadović. Na Cetinju je donešen zakon. šalju bombe na Cetinje. iz krajeva blizu granice sa Bokom. kojim je ustanovljen poseban sud za suđenje zavjerenicima. U toku rasprave tragovi zavjere doveli su do srpskog dvora zbog čega je srpski izaslanik napustio Cetinje. Tako je i učinio. a odatle lađom do Kotora. Postaje mu jasno da je uhvaćen. Jasna im je namjera Austrougarske. Čim je stigao na Cetinje. godine. da bi ih razjareni narod na Cetinju pobio nakon neuspjelog ili uspjelog atentata na knjaza. Vaso Ćulafić je sa bombama uhvaćen na crnogorsko-turskoj granici. Bilo je to početkom decembra 1907. Čas su u Kotoru. Pravac druge pošiljke bio je preko Austrougarske. i na Cetinju je bilo dešavanja. nego ako mu policijski agenti oduzmu bombe. Javna rasprava počela je krajem maja 1908. Bombe su poslate u Crnu Goru preko dva pravca. Kuriri se vraćaju i izvještavaju. godine. U sastav suda su ušli predsjednik i članovi Državnog savjeta. Prijatelji Crne Gore u Boki sve to pažljivo posmatraju. Bombe u kovčegu preko Njeguša nosi tipograf Stevan Rajković (jedan od bombonosaca). najviše u Srbiju. angažovani i vodeći članovi crnogorske omladinske organizacije u Beogradu: Todor Božović. da je bilo nemoguće neprimijećeno prenijeti i zamotuljak duvana. Ponašanje zemunske policije dokazuje. ali ipak preovladava osjećaj da je to slučajno. Osjetila se jaka uznemirenost u grupi narodnih zastupnika. Kada su ocijenili da su prilike za izvršenje atentata na knjaza Nikolu sazrele. a oni su. Beograd je očigledno znao. Zavjerenici šalju kurire na Cetinje. i Nikola Vukotić. Vlada na Cetinju bila je oko mjesec dana prije toga obaviještena da se u Beogradu sprema atentat na knjaza Nikolu. u kome su zbog svoga proglasa "Riječ crnogorske univerzitetske omladine". niti ih može gdje baciti. čas u Herceg Novom. i da ih sam preda. seljak iz Vasojevića. Na putu za Cetinje Rajković postaje sve nemirniji. predsjednik i članovi Velikog suda (crnogorski Vrhovni sud) i svi predsjednici okružnih sudova. čas u Risnu. Svaki sastanak zavjerenika i o svakom pokretu austrougarske vojske u Hercegovini. Dolazili su im rođaci i prijatelji iz Crne Gore. To dokazuje činjenica. Jedan je bio preko Turske. Očigledno je da su bili obaviješteni o pripremama u Beogradu. Počeli su pojedinačno i gotovo neprimjetno napuštati Cetinje. a manji dio je otputovao u inostranstvo. Većina ih se povukla u svoja plemena. Tu su smjestili kovčeg s bombama. a znali su. Dolazi na ideju da odnese kovčeg s bombama u policiju. o kome je već bilo govora. ordonans-oficir i rođak kralja Petra. Dvadesetak dana prije slanja bombi iz Beograda i tokom njihovog putovanja. 12 . crnogorskog plemena na granici prema Turskoj. da je to znao i austrougarski izaslanik u Beogradu. kapetan u kraljevoj gardi. bili na optuženičkoj klupi. primjećuje pođekoji čudan pogled. pored ostalih. Dubrovniku i Boki javljaju na Cetinje. Marko Daković i Jovan Đonović. odnio ih je preko Sandžaka Vaso Ćulafić. Održavali su konferencije pred očima austrijske policije. U to doba carinski pregled putnika iz Srbije bio je u Zemunu tako strog. Stigavši sa ostalim putnicima na Njeguše. da preko tamošnjih pristalica zavjere ispitaju situaciju. Počinje ga mučiti sumnja. Time su prekinuti diplomatski odnosi između Crne Gore i Srbije. koja ih je sve poznavala još iz nedavnog procesa na Cetinju.Bombe za Crnu Goru spremila je i poslala revolucionarna organizacija "Crna ruka". a kamoli kovčeg s bombama. njih oko osam.

koje su u Sarajevu priređivane uspomeni na ubicu austrougarskog prijestolonasljednika Franja Ferdinanda! Tek se u Jugoslaviji. usljed nedostatka bilo kakve svoje oružane sile. I u Hrvatskoj je bilo naivnih ljudi. Susjedi Crne Gore bili su Austrougarska i Turska. A šta se onda pisalo i govorilo? Beogradski listovi digli su paklenu dreku. Vidjeli smo. da bi plemena. koje je nagrađivao i o svom trošku izdavao dispozicioni fond Ministarstva spoljnih poslova. da se zagrebačko Sveučilište sve više i više pretvaralo u političku podružnicu beogradskog Univerziteta. bila napadnuta od ostalih plemena u slučaju ubistva knjaza Nikole. policija je Dakovića prikrila. jer ih je kotorska porota proglasila nevinima. Nijesu ni oni izručeni Crnoj Gori. da svaki Crnogorac od 16 do 60 godina ima od države pušku i određenu količinu municije te da je naoružani crnogorski narod jedina fizička sila u službi pravnog poretka. Novom Sadu. Držani su mitinzi. koji su se čudili. vidjelo ne samo da niko nevin nije osuđen. da joj se ne protivi. Kasnije je štitila učesnike zavjere. da generali jugoslavenske monarhije prisustvuju svečanostima. I u Beogradu i u Beču su znali. nego da presudom dosta krivaca nije ni obuhvaćeno. bila potpuno nemoćna.Tek se nakon stvaranja kraljevine SHS. Čim su bombe na Cetinju otkrivene. Listovi u Zagrebu. U člancima beogradskih novina hvalili su se da su nosili bombe. Čak bi i Petrograd bio doveden u položaj. "nacionalne" penzije. da bi mogli suditi svojim političkim protivnicima. grobu crnogorske državne nezavisnosti. Istovremeno je poslala u Kotor bivšeg predsjednika vlade Lazara Mijuškovića. iz kojih su zavjerenici. a Đonoviću i Božoviću omogućila da otputuju u Srbiju. da zatraži njihovo hapšenje. priznalo da su Crna Gora i knjaz Nikola početkom novembra 1907. ali ne iz istih razloga. kasnije su ga svi priznavali i tražili i dobijali nagrade za to. Sarajevu i drugi. Kralj Aleksandar Karađorđević marljivo se isticao u nagrađivanju onih. Čak su pisali i knjige o nošenju bombi. Beograd i Beč u ovome su slučaju bili zajedno. 13 . Međutim. Šta bi Beograd dobio nestankom Crne Gore? Srbija i narod ništa. Beogradski dispozicioni fond uspio je i poneke strane novine uplesti u hajku protiv Crne Gore. Znali su. o kojima je prije bilo govora. da ovu trojicu ne može pronaći. da može doći u obzir samo intervencija Austrougarske. postajali su senatori itd. Dok su prije svi poricali učestvovanje u zavjeri. Šef kotorske policije Jaroslav Buhar (Čeh) govorio je Mijuškoviću. Zato su pokreti njene vojske u Hercegovini. Znali su i to. da su knjaz Nikola i Dr. Bila bi neizbježna intervencija oružane sile neke od susjednih država radi uspostave reda. kasnije Jugoslavije. Čak su i u Zagrebu neki akademci održali miting protiv Cetinja što je samo dokaz. poslije dužega gostovanja kod svoga ujaka Petra Zimonjića. da Crna Gora nema ni redovne vojske ni žandarmerije. koji su se javno hvalili da su učestvovali u pokušaju ubistva njegovog đeda knjaza Nikole. Kralja Petra u to doba nije primao ni jedan dvor u Europi. okolini Dubrovnika i Boki bili kombinovani s onakvim njenim ponašanjem prema nošenju bombi. Dodjeljivani su im visoki položaji u državnoj službi. da je dvojnoj monarhiji odgovaralo donošenje bombi na Cetinje. prema kojem bi cetinjska vlada. U tom trenutku Marko Daković je bio u Kotoru. Ostali su uhapšeni. a Jovan Đonović i Todor Božović u Risnu. Zna se. Za vrijeme svoje diktature imenovao je Jovana Đonovića za jugoslovenskog izaslanika u Tirani. Nešto kasnije i Daković je. i jasno je. mitropolita bosanskog. zašto. I tako bi Austrougarska zauzela Crnu Goru. crnogorska je Vlada zatražila od austrougarske Vlade izručenje zavjerenika. Planuo bi građanski rat. stigao u Srbiju. Tomanović podmetnuli bombe. ali bi dobila dinastija Karađorđevića. na kojima se bacalo prokletstvo na "cetinjske tirane". godine bili u položaju pravedne nužne odbrane. nijesu u napadima zaostajali za Beogradom. Prema mišljenju porote bombe nijesu ni postojale.

koju od toga očekuje i koju uopšte od toga može imati. da će uspostavljanjem diplomatskih odnosa s Cetinjem pojačati značaj demonstracija protiv aneksije. je. biti slatkorječiv. Tačno je. Međutim. u tome da Kararđorđevići ostanu na slovenskome jugu jedina dinastija. utvrđeno je . da bi drugačijim držanjem rušili monarhistički princip. da joj se ustupi nešto od Bosne. da pokuša sa Srbije skinuti odgovornost za taj odvratni zločin. pobjednik na Vučjem dolu. godine stoji doslovno ovo: "Zatim dolazi u Beograd poznati austrougarski poverenik Đ. služili interesima Austrougarske. Beograd je smatrao. veliki knjaz Nikolaj Nikolajević toliko je obožavao svoga tasta. U njegovim člancima "Sarajevski atentat i beogradska spoljašnja politika". da su oni. i te kako. U beogradskom pozorištu davala se "Balkanska carica" (prvi i posljednji put). Dočekan je veoma svečano. uvlači se u vojne radionice u Kragujevcu. Jedna kćer knjaza Nikole bila je kraljica Italije. prenosi ih u društvu notornih bečkih agenata kroz celu habsburšku teritoriju. Slanje bombi je čisto dinastički poduhvat. Srbija nije mogla svojim ugledom poboljšati sudbinu svoga kralja. godine i izazvala protest njegovih potpisnika. iskazima Jovana Đonovića i ostalih koji su nosili bombe. On vara i provocira mladićske patriotske krugove. Crna Gora je objavila. da je bila isključena mogućnost drugačijeg uklanjanja s puta osim ubistvom i uništenjem Crne Gore. a druge dvije bile su velike ruske knjeginje. Nastić nije učestvovao u nošenju bombi. koji je završio usklikom: "Živeo knez Nikola. od Zemuna do Kotora i naposljetku pokazuje ih sa velikim skandalom na Cetinju kao namenjene da uzmu život knezu Nikoli". Činjenica da su se našle u istom položaju. gde od lakovernih ljudi izvara i izmami nekoliko vojničkih bombi. I.godine) i poslije toliko drugih nedaća. Poslije poraza na Slivnici (srpsko-bugarski rat iz 1885.. tj. Uticajni. Austrougarska je objavila aneksiju Bosne i Hercegovine. Srbija je tražila kompenzacije. dala je povoda Beogradu da naredi svome poslaniku Jovanoviću da se vrati na Cetinje. navodno slovenska po porijeklu. dvojna Monarhija prekršila je Berlinski mirovni ugovor iz 1878. Na taj korak Beograda Crna Gora je odgovorila odašiljanjem posebnog izaslanika u Srbiju. Ni poslije uspostavljanja diplomatskih odnosa. da Đ. Od srpskih državnika jedini je Ljuba Jovanović osjećao potrebu. Aktom pripajanja BiH. da je bombe iz Kotora na Cetinje donio Stevan Rajković. jer u protivnom ona ne bi potpomagala nošenje bombi. da se smatra 14 . junak i pesnik!". koji su objavljeni u beogradskim listovima "Novi Život" i "Politika" u martu 1925. Jedina korist. Uz to. Tim povodom ministar prosvjete Andra Nikolić pozdravio je knjaza Nikolu telegramom. bio je u rodbinskim vezama s dva ugledna i moćna vladajuća doma. već je postala njihov condominium. cijenjen i poštovan od svih europskih vladara. stav Crne Gore i Srbije nije bio isti. Nastić. koji su nosili bombe. Ovo je dokaz da Beograd umije. i nakon uništenja Crne Gore godine 1918. Nije inkorporirana ni u Austriju niti u Ugarsku.Vladari onoga doba zastupali su gledište. KOLAŠINSKA AFERA Godine 1908. Beograd se na to odlučio. a ne Nastić. Naspram njega stajao je knjaz Nikola. Prije smo vidjeli. ali tačno je i to. Protestovale su i Crna Gora i Srbija. da su to radili kao agenti Beograda i njegove dinastije.

koja su joj bila nametnuta članom 29. Na grobu Austrougarske monarhije. I on izjavljuje da mu je Cetinje dalo novac za "Finale" i da mu je rečeno da ne štedi nikoga. 15 . finansirala je mala Crna Gora! I to se usuđuju proglasiti istinitim ne samo Beograd i njegovi agenti. Tražila je Spič. Masarik. o kojemu je ovdje rieč. čim je uzrujanost zbog aneksije prestala. da je "poznati austrijski agent" đorđe Nastić predao čuveni "Statut revolucionarne organizacije južnih Slovena" crnogorskoj Vladi. Naslućivalo se. To je navelo Beč. autentičnim. što nijesu uspjeli pomažući pri nošenju bombi na Cetinje. i Beč se našao sa napadačima na Crnu Goru na istoj strani barikada. koja sa svojim agentima opšti preko posrednika i to preko neke strane vlade? Naravno. kojima se provlače tajni podsticaji za mnoge važne. u Jugoslaviji. od koga je bilo i ruševina. Svi su jednoglasno tvrdili. Međutim. Razumije se. a naročito razlika u shvatanju ideje državnosti. Beogradska štampa digla je paklenu buku protiv Crne Gore. države od preko 50. t. agenta austrougarske monarhije. doduše. i autonomiju za Bosnu i Hercegovinu.000. Tvrdili su. strategijsko poboljšanje položaja Bara. posljedica je dubokih razlika u pogledima na svijet uopšte. i pažnja se usmjerila u tome pravcu. i da su ga oni predali bečkoj vladi. Beogradsko poimanje državnosti isključuje priznavanje posebnih interesa drugih jugoslovenskih zemalja. nego čak i univerzitetski profesor T. gdje se i sada nalazi. Iz Beča naređuju svom agentu Nastiću. da i on optuži Crnu Goru. autori "Statuta revolucionarne organizacije južnih Slovena" priznali su primjerak. Nadali su se da će na taj način postići ono. da je ova novinarska kampanja protiv njega psihološko pripremanje novog fizičkog napada na opstanak Crne Gore. One su samo objekat briga Beograda.j. Dok Crna Gora nije propustila da traži bolji položaj za Bosnu i Hercegovinu u Austrougarskoj monarhiji. Crnogorski Knjaz Nikola sigurno bi drugačije radio. dotle Srbija ostavlja to pitanje sasvim izvan kruga svojih interesa. čak i sudbonosne odluke. Berlinskog ugovora 3) . "Wiener Allgemeine Zeitung" tvrdi: "Originalni primjerak revolucionarnog statuta Nastić je predao knjazu Nikoli. nego preko vlade druge države? Zar ima vlade na svijetu. odmah su im se pridružili već poznati listovi u Zagrebu. da povjeruje u mogućnost zavjere širih razmjera u Crnoj Gori. i niko nije htio postaviti pitanje: pa zar austrijska vlada ne dobija izvještaje i dokumenta direktno od svojih agenata. neki čak knjazu Nikoli. Jedina posljedica aneksione krize bila je za Srbiju uspostava njenih diplomatskih odnosa s Crnom Gorom. a ovaj ga poslao bečkom ministarstvu spoljnih poslova. U optuživanju Crne Gore Beč ide dalje od Beograda i njegovih agenata. 4) Cetinju je bilo jasno. To nije ostalo neprimijećeno austrougarskom poslanstvu na Cetinju.000 stanovnika. nijesu bile uočljive na širokim drumovina narodnog života. Ova razlika u stavu. ali su njima bile neprohodno zatrpane mnoge stazice i putanjice. Bombaška afera izazvala je potres. pri slanju bombi na Cetinje. Dakle. da je Nastić od početka bio i uvijek ostaje agent austrijske Vlade. pokazalo se da u Beogradu nijesu odustali od svoga plana da unište Crnu Goru. Masarik. Svoj glas protiv Crne Gore digao je i kasniji predsjednik čehoslovačke republike profesor T. kao što je to bilo prije. da će svojim otkrićima pripomoći aneksiji Bosne". One. On tvrdi da je Crna Gora kriva što je Austrougarska anektirala Bosnu.oslobođenom od svih ograničenja svoga suvereniteta nad Barom i Ulcinjem. da će Beč i Beograd opet sarađivati. da poveća teritorij Srbije. da je mogao slutiti. Novom Sadu i Sarajevu.

ali je sve drugo porekao. što je za njega bilo kobno. Zbog tolike blizine Podgorici. Po iskazima gazde. Upoznao je rodbinske veze pojedinaca i značenje rodbinskih veza u Crnoj Gori. U stalnom je kontaktu sa prijateljima. Mitrović je rekao gazdi. uz sami drum. dvije su. nego odgođena do dalje naredbe. koji ide niz Bratonožiće. hanovi. penzionisan je kao nepouzdan. Gazdi je to bilo sumnjivo. kao činovnik ministarstva vojske. Mitroviću je oduzeto pravo na nošenje oficirskih činova. gdje im niko neće smetati. plan. Smirio se kod kuće. Ima priličan broj ličnih poznanstava na Cetinju. Kako je između njih dogovoren sastanak. izlazi iz doline rijeke Morače u podgoričko polje. ali ni na Cetinju ni u Podgorici. dok je Mitrović bio na Cetinju. A. Odatle do Podgorice ima oko 10 km. Mitrović je došao ranije. S vremena na vrijeme prisluškuje na vratima. To pravo redovno se ostavljalo penzionisanim oficirima.Major Nikola Mitrović. dobro je viđen u Bratonožićima. pozdravio se s Mitrovićem i sjeo za njegov sto. da se sastao s Jurkovićem. nego na trećem mjestu. U prvom redu na neke najbliže rođake nekih osuđenih u bombaškoj aferi. kojim svakog dana prolaze poštanska kola između Kolašina i Podgorice. grba i sablje. Kuća mu je u sredini plemena. Stvoreno je za sastanke onih. Mitrović je naručio i za Jurkovića kafu. Najprije je pridobio za zavjeru svog rođaka potporučnika Petra Mitrovića. Kad su popili kafu. Nakon petneaestak minuta došao je Jurković. a nešto i u unutrašnjosti.godine. Kada je zbog sastanka protiv Mitrovića pokrenuta istraga. Zavjera je. ali rjeđe. uglednom plemenu u Crnoj Gori. odmah do kolskog druma. Na intervenciju austrougarskoga izaslanika dat je nalog da se istraga obustavi. Živio je više godina ne Cetinju. kome će se najprije obratiti. Mitrović se sa Cetinja odselio u svoje pleme. u sobu prema drumu. Tek. Ušavši u kafanu. Kuče i 16 . da su bili u gazdinoj privatnoj sobi. popričao je sa gazdom. Mjesto. priznao je. mirovao je samo prividno. zove se Zlatica. Bio je zet jednog bivšeg ministra. osim Bratonožića obuhvatila i dva pogranična crnogorska plemena. prilično uticajan među svojim drugovima. da li preko posrednika ili neposredno. što on i čini. koje su se tu nalazile. Razlog nije naveden u službenom listu. Poznavao se još na Cetinju s majorom Mitrovićem i znao zašto se ovaj odselio sa Cetinja u svoje pleme Bratonožiće. Ovo je za Mitrovića prilika. Od svega 4-5 kuća. Govorili su dosta tiho. Crnogorcima ga približava jedinstvo maternjeg jezika i srodnost mentaliteta. zatim na poznatije beogradske agente. Ali. da može često otići do Podgorice. dugogodišnji je činovnik austrougarskoga poslanstva na Cetinju. s pravom nošenja oficirskih obilježja. Naručio je svinjskog pršuta. Nije prekinuta. Tu su se sastali major Mitrović i A. jednoga dana oni su se sastali. Čuo je rieči: organizacija. da se slučajno sastao s Jurkovićem. sira i pola litre vina. koji je u bombaškoj aferi osuđen na kaznu zatvora i nalazi se u kaznionici u Podgorici. Bistar je i okretan. sjeo do prozora i naručio kafu. A onda je došlo ono. Jurković u prvoj polovini 1908. dolaziti u Podgoricu. Zbog svoje poznate privrženosti svom šuri. ali je javnost znala da je to zbog sastanka na Zlatici. zavjera. Izložio mu je plan o organizaciji zavjere i dao mu uputstva. grba na kapi i sablje. Tvrdio je. Tek nakon nekoliko mjeseci počeo je. jer su znali obojica. ostalo je nepoznato. Stiču se svi uslovi. da im namjesti u svojoj privatnoj sobi. koji je obojicu od ranije poznavao i sastanak prijavio. koji hoće da se uklone od očiju svijeta. s kojim je stari poznanik. i ima znatan broj ličnih poznanstava u Crnoj Gori.Jurković. U toku razgovora Jurković je rekao: "Za plan ću se ja pobrinuti". Tako žigosan teže se kretao. na kojemu kolni drum. mjesto nije ni putničko odmorište na nekoliko minuta. da su pod budnom pažnjom tajne policije. da Mitrović privuče pažnju onih koji traže mogućnost da u Crnoj Gori organizuju akciju protiv Crne Gore.

sa svršenom podoficirskom školom u Beogradu. godine dovršene su i posljednje pripreme. i koliko treba izdati. bilo je ugovoreno. da je u Crnoj Gori bio sistem narodne milicije. U četi od oko 120 vojnika bilo ih je u zavjeri svega šestorica. Zato je Đinović. U zavjereničkom planu za dizanje ustanka bilo je predviđeno. bio je podporučnik Petar Đinović. koji su u Vasojevićima dolazili u obzir. Čim su beogradski agenti bili upućeni u plan. Međutim. Slučaj je htio da zavjera na samu sebe ispali metak. gdje su se školovali. hrabar. Vojnici su znali. jer je svaki vojnik narodne vojske imao kod sebe najviše 120 naboja. Počeli su šaputati međusobno. obavijestili su Beograd. a zavjerenike u Bratonožićima i Kučima major Mitrović. Đinović je zatražio od čuvara skladišta. ona je bila smještena u skladištima po plemenima. a bez municije će ostati protivnici ustanka. Umjesto ubistva izvršeno je samoubistvo. da po dvije čete pograničnih bataljona čuvaju stražu na granici. a njegov neodlazak bio bi otkaz poslušnosti. Poveo je četu prema skladištu. bila pri ruci veća količina municije. Čuvar je smio izdavati municiju zapovjednicima bataljona i četa samo po pismenoj naredbi zapovjednika brigade. Tokom ljeta 1909. Ustanovljen je i dan početka akcije. Sve to zna Major Mitrović i daje uputstva. U to doba na granici prema Turskoj nije bilo sve u redu. dakle. Račići su brojem jako i uticajno bratstvo. Vjerovao je da će se zavjerenici u Vasojevićima priključiti njegovom ustanku. što bi ga odvelo pred sud i u zatvor. koji vodi prema crnogorsko-turskoj granici. Skladišta su bila u sredini plemena na kakvoj visoravni ili omanjem brijegu. Smatralo se potrebnim. gdje se mogu vidjeti sa više strana. mnogo motali po selima. Ustanici će se obezbijediti municijom. Cijelo ljeto 1909. Pašić ga je i poslao. u slučaju potrebe. da učestvuju u zavjeri. Jedina straža oko skladišta bio je jedan čuvar. jer je prava straža bio sam narod. da idu na granicu. Čuvar je zatražio naredbu od zapovjednika brigade. bistar. Naoružani narod bio je i čuvar državne nezavisnosti i čuvar pravnog poretka u državi. Ostao je osoba najvećega Pašićeva povjerenja sve do Pašićeve smrti. a jedna trećina je pod Turcima. gdje je ideja prihvaćena. Njima nije promaklo ni to da su se neki đaci. da odmah digne ustanak i o tome obavijesti zavjerenike u Bratonožićima. Od Crnogoraca u Beogradu Račić je jedini često svraćao u kuću predsjednika vlade Nikole Pašića. da ustanak počne osvajanjem skladišta municije. Iz Vasojevića ima dosta činovnika u Srbiji. da otvori skladište. Agenti Beograda organizovali su zavjerenike u Vasojevićima. namijenjen Crnoj Gori. i to skretanje prema skladištu bilo im je sumnjivo. kako bi narodu bila pri ruci. Straža se mijenjala svakih 15 dana. Njegov odlazak na granicu izuzeo bi ga od sudjelovanja u akciji zavjere. Potporučniku Petru Đinoviću naređeno je da s četom ide na granicu. htio najprije osvojiti skladišta municije. da će 17 . Tako šapćući došli su do skladišta. da je i potporučnik Đinović zavjerenik.Vasojeviće. opet bi bio izgubljen za zavjeru. koji su toga ljeta došli iz Beograda. Među prvima. Skladište je bilo dosta po strani od puta. Da bi narodu. kako da se sudionici zavjere potraže u tome pravcu.godine Račić je proveo u Vasojevićima. odakle je rodom. da za nekoliko dana zavjerenici dignu ustanak. čim za njega čuju. Vasojevića je dvije trećine u Crnoj Gori. Time će se postići dvije stvari. Na zahtjev Beograda spremni su raditi kod svojih rođaka u Crnoj Gori. jer se već neko vrijeme među njima počelo govorkati o zavjeri kao i o tome. Na Đinovićevo obećanje. odlučivši se za ustanak. da vojnici uzmu municiju. Doveden u takvu situaciju on je odlučio. Sva tri plemena se graniče jedno sa drugim. U naredbi je moralo biti naznačeno kakvu municiju. Zato su skladišta i pravljena na mjestima. Đinović je imao gotovo najvažniju ulogu među zavjerenicima u Vasojevićima. Prije sam rekao. Poslali su gimnazijalca Punišu Račića u Vasojeviće.

da Cetinje ostane izvan opsega rada "Crne ruke". Ostali zavjerenici osuđeni su na kaznu lišenja slobode. pobjegli su svi preko Turske u Srbiju. da je bilo očigledno. Dok je u bombaškoj aferi Austrougarska htjela izkoristiti zavjeru koja je stvorena u Beogradu. Od optuženih na smrtnu kaznu osuđeni su sedmorica. jer su sudu bile poznate njihove veze. mjestu najbližem plemenima u kojima je organizovana zavjera. U tom metežu Đinoviću je uspjelo pobjeći u susjednu šumu. Knjaz Nikola je iskoristio svoje veze u Petrogradu. godine. Austrougarska je potpuno izgubila nekada nemali ugled u Crnoj Gori. a za knjaza Crne Gore proglasiti prijestolonasljednika Danila. da o svemu bude obaviješten ruski car. Puniša Račić sa prijateljima na sam dan đinovićeve akcije. Đinović je počeo govoriti protiv knjaza Nikole i vlade. Sud je izrekao presudu krajem novembra 1909. Rusija je stavila do znanja Beču. koji je A. da su htjeli poubijati samo ministre. Beč se upustio u organizovanje zavjere iz istih razloga. po kojem su zavjerenici trebali napasti Podgoricu i. Nekolicina su mu pritekli u pomoć. koji su ga prije naveli na odašiljanje bombi na Cetinje. Oficiri. kojim treba povesti istragu. i to: jedan major. priznali su svi prisutni. Vojni sud je zasjedao u Kolašinu. Jurkovića i majora Mitrovića. koji su osuđeni. One koji su mu pomagali. učesnici u zavjeri. Dovikivalo se Đinoviću. Već nakon nekoliko riječi bio je napadnut. ko krene k vratima!" Nastalo je komešanje među vojnicima. Pašić je opomenut. Našavši se pred vlastoručnim pismima. Beograd je 18 . U narodnoj skupštini pokušalo se interpelacijom dati povoda vladi. dva poručnika. da pred javnost iznese kolašinsku aferu i rad njenih organizatora. da su htjeli da ubiju knjaza Nikolu. koji je habzburška monarhija postigla zavjerom A. čuvar je stao pred vrata skladišta i okrenuvši pušku prema Đinoviću i vojnicima rekao: "Pucat ću na svakoga. Zbunjen i preplašen. sjutradan major Mitrović. Bečki izaslanik na Cetinju i činovništvo poslanstva bili su bojkotovani. Cetinje. svojim bijegom. čija su pisma pohvatana. u ovom slučaju se Beograd priključio zavjeri. Sud je došao i do plana. da ga oni nijesu radili. pri suočenju s onima. Na glas o Đinovićevoj sudbini zavjerenici su počeli bježati iz Crne Gore. koja je sasvim blizu. Radijus akcije majora Mitrovića bio je mnogo veći od radijusa akcije beogradskih agenata. Tvrdili su. Na raspravi nijesu priznali. dva potporučnika i tri vojnika. Kasnije su i Đinovića uhvatili i predali nadležnoj vlasti. godine. Kako im je bila najbliža crnogorsko-turska granica. Odbjegli zavjerenici su. To je bio jedini uspjeh. Savjetovano mu je. nekoliko gimnazijalaca i šest vojnika. koja su u toku zavjere jedan drugome pisali. pokazali sudu pravac. nakon toga. knjaza zbaciti s vlasti. Kasnije. Beograd i Beč opet sarađuju. Njihov strategijski plan bio je takav. da ona ubuduće ne može ostati ravnodušna prema postupcima protiv Crne Gore. Nad prisutnima je izvršena smrtna kazna. da promijeni stav prema Crnoj Gori. da je izdajica. za koju je inicijativu dala Austrougarska. pojedinci su počeli priznavati. otkrivena su i neka pisma. Jurković obećao majoru Mitroviću na sastanku u kafani na Zlatici. Napad na skladište municije izvršen je u septembruu 1909. koji nijesu obuhvaćeni presudom vojnog suda.naredba stići naknadno. To je onaj plan. Major i poručnik bili su u bjekstvu. da Petrograd želi. vojnici su pohvatali i povezali. To nije uspjelo zbog protesta izaslanika Austrougarske monarhije. jedan barjaktar. svršili su podoficirsku školu. jedan poručnik. zbog kojih se ranije odlučio na pomaganje pri nošenju bombi. Beograd je prišao ovoj zavjeri iz istih razloga. Odmah se našao u zatvoru veliki dio zavjerenika.

čiji sadržaj na prvi pogled odaje da je pisana u uredništvu "Srbobrana". Godine 1917. U Jugoslaviji su pisali sasvim drugačije. Kada je trebalo snositi odgovornost za zavjeru. ni suđeni ni osuđeni. Izvršene smrtne kazne nad osuđenima na smrt dale su mu priliku. I u štampi i u rezolucijama. da su je izmislili knjaz Nikola i njegova Vlada. Krvoločni su zato. Na mitinzima je pozivana Europa. knjaz Nikola i njegovi ministri nazivani su krvoločnim mesarima. Ova dva slučaja nesumnjivo dokazuju. Da je vojni sud ograničio svoje suđenje samo na zavjerenike iz Vasojevića. Čak i pravoslavna crkva pomno je pazila. Sve se ovo dogodilo prije savjeta koji je Petrograd dao Pašiću da promijeni držanje prema Crnoj Gori. Za 22 godine postojanja Jugoslavije ne samo da u Beogradu nije održan ni jedan protestni miting. godine. da je obuhvatila cijelu Crnu Goru. da ona uzbuna zbog strijeljanja osuđenih u kolašinskoj aferi nije bila uzbuna savjesti. porazan je dokaz njegove moralne neuračunljivosti. da ponovi besprimjerne napade na Crnu Goru. Tvrdilo se da je po njihovom nagovoru neko pucao iz daleka na regenta Aleksandra Karađorđevića. tvrdili su da zavjera ne postoji. da je njegova uzbuna povodom strijeljanja osuđenih na smrt bila izliv njegovih hrišćanskih osjećaja. želim podsjetiti na dva slučaja. nego ih ni jedan beogradski list nije uopšte osudio. koji su se s njim borili na Vučjem Dolu". koji su njegovog oca doveli na srpski prijesto. nego uopšte ni jedan list nije napao Aleksandra Karađorđevića zbog ubistva onih. Kuča i Bratonožića po naredbi knjaza Nikole. Beogradskoj urnebesnoj dreci odmah su se pridružili već poznati listovi u Zagrebu. strijeljani su u Solunu pukovnik Dimitrijević Apis. Beogradska štampa nije osuđivala. koja je podržavala hrvatsko-srpsku koaliciju. da im agenti Beča i Beograda loču krv. i njegovi drugovi. Ne samo da zbog toga nije održan ni jedan protestni miting u Beogradu protiv Aleksandra Karađorđevića i njegove vlade. strijeljani su u narodnoj skupštini Beograda vođa i učitelj hrvatskog naroda Stjepan Radić i njegovi drugovi.učestvovanjem u zavjeri došao u drugačiji položaj. Dreka plaćenih najamnika i zavedene mase namještena je da neiskusnom pogledu prikrije bijes. da i njene ruke budu viđene u narodu. 19 . Novom Sadu i Sarajevu. da se dobije nagrada za učestvovanje u zavjeri. Mesari su zato. Toliko je veličao zavjere i zavjerenike. juna 1928. Sve što je za vrijeme Jugoslavije Beograd napisao o svojim bivšim zavjerama protiv drugih zemalja. da je zavjera majora Mitrovića imala tako široke razmjere. što nijesu dozvolili. da se ne bi vidjelo. Ovo podsjećanje na strijeljanje Dimitrijevića Apisa i drugova do danas je jedina upaljena svijeća na nihovom grobu. održala je miting. Tvrdili su. da u ime hrišćanstva razori pakao. koji je obuhvaćen presudom vojnoga suda. Beograd je onako napao Knjaza Nikolu. nego urlikala. vođa "Crne ruke". I zagrebačka akademska omladina. 20. Da slabi poznavaoci Beograda ne bi povjerovali. kada se zavjerama i zavjerenicima pletu vijenci slave. Zavjereništvo je uspjelo postati nacionalna religija. koji su htjeli da ih pobiju. nego provala bijesa što nije uspio plan za uništenje Crne Gore. Kada je došlo vrijeme. što je strijeljao "sinove onih. što su strijeljali one. na kojem je donijela rezoluciju. koji se zove Crna Gora. koje su donošene na mitinzima. onda je zavjerenika bilo mnogo više od broja. da je cijela Crna Gora u zavjeri5). da je zavjereništvo pretvorio u moral javnog života.

koja je privremeno prikrila srpski vulkan. kaže se u toj notici. Hrvatskoj. Bosni. koji se bio preselio iz Crne Gore u Srbiju. da ne shvata. nije bio orkan. sveštenicima. episkop dr Nikolaj Velimirović. nego samo podsticaji da mržnja bukne. U svojim člancima. Otkud na tako malom prostoru toliki ocean mržnje? Prije sam spomenuo. koji je očekivao kralj Milan.UOČI KNJAŽEVOG JUBILEJA Kolašinska afera je dokazala. koji bi očistio Srbiju od mržnje prema Crnoj Gori. Kralj Milan Obrenović ustezao se od napada na opstanak Crne Gore. da Crna Gora i Srbija nijesu samo dvije zemlje. Banatu. da je širena pod pokroviteljstvom B. pjesnik "Gorskoga Vijenca". koje su živjele zasebnim životom kroz sva stoljeća svoje istorije. ko je šalje. upućivala je na to. Gotovo redovno spaljivana je nepročitana. ljekarima. Jedan srpski list u Novom Sadu upozorio je na širenje knjige s par rečenica. Kalaj. u Bačkoj. Kroz taj spjev je postalo svima očigledno. mogao. sudeći po svemu. Najdarovitiji među njima. iz kojeg mržnja ni trenutka nije prestajala kuljati. Ovih dana. po kome je njegov autor ravan najvećim svjetskim pjesničkim genijima. za vrijeme aneksione krize. da se ne radi o sporednim razlikama. nego samo vještačka magla. svom djelu o "Gorskome Vijencu" dao je naziv "Religija Njegoševa" i time dokazao. Knjiga je preplavila jug Austrougarske monarhije. Najučeniji i najdarovitiji Srbi pisali su mnogo o "Gorskom Vijencu" i svi su dokazali. objavio je u Beogradu kralj Milan svoju autobiografiju. Već sam spomenuo. To je najopsežnije djelo te vrste u književnosti južnih Slovena. Postalo je jasno. po njegovom mišljenju. za vrijeme Jugoslavije. Ja mislim baš zbog "Gorskog Vijenca". i izdao je pod naslovom: "Nekoliko krvavih slika iz PetrovićNjegoševa doma". Krsto Cicvarić je u više navrata spominjao. kao da žive na dva kontinenta. guvernera Bosne i Hercegovine. da uspostavljanje diplomatskih odnosa između Beograda i Cetinja. Vidjelo se. dobio svoj konačan lik. U Srbiji je knjigu dobio svaki pismeni čovjek. Poslata je poštom iz Sarajeva svim profesorima. nego su to dva svijeta toliko udaljeni jedan od drugog. Kod Hrvata i najvećeg dijela Srba u Austrougarskoj knjiga je postigla uspjeh suprotan onome. advokatima itd. da ga ne razumiju. Među Srbijancima. a ono barem znatno umanjiti ugled crnogorske dinastije. da su ranije Crnogorce u Srbiji zvali Kezuni. a rasprodaje je B. da crnogorski pogled na svijet ne samo da nije jednak sa srpskim. ali nije žalio ni truda ni novaca da učini sve. Činjenica da je knjiga poslata iz Sarajeva. knjiga je postigla zavidan uspjeh. Hercegovini i Dalmaciji. nego mu je dijametralno suprotan. uzdignut do filozofskih visina. čime bi se. da je u knjizi kralja Milana najgore prošao pjesnik "Gorskoga Vijenca". da odnos Srbije prema Crnoj Gori bude neprestano osvijetljen plamenom mržnje. crnogorska misao prenešena je u područje apstraktnog i time je crnogorski pogled na svijet. Svi su knjigu dobili besplatno i niko nije znao. U Boki su pojedinci dobijali po pet i više primjeraka. Tim spjevom. nego 20 . ali je posebno oštro napadnut mitropolit Petar II. koje su ikada postojale. da je na sjaj crnogorske pobjede na Vučjem dolu Srbija odgovorila mrakom zavisti i mržnje. Ni pobjeda na Vučjem dolu ni knjiga kralja Milana nijesu uzroci mržnje. Njen je uzrok iskonski dubok. učiteljima. da su u knjizi loše prošli i knjaz Nikola i njegov prethodnik knjaz Danilo. Razumije se. Kao pisac knjige figurirao je neki Savo Ivanović. u kojoj su skupljene najskandaloznije afere. da "Gorskim Vijencem" nije stvorena nikakva nova religija. ako ne ubiti. Kalaja. nego o suštinskim suprotnostima. kao i one koje je balkanska mašta mogla izmisliti. Dao je da se napiše jedna velika knjižurina. Od tada se beogradsko dinastičko rivalstvo brinulo.

mudrošću. vidjeli su da su Crna Gora i Srbija dva suprotna pola i počeli su na mržnju odgovarati mržnjom. vjernošću. Onaj ko sjedini u sebi veći dio tih osobina . nego čak ni njegovu "Posvetu prahu oca Srbije". a još mi je nepojmljivije da se u nju mogao zaljubiti i predstavnik državne vlasti. Svi se složiše. neko onaj.junaštvo ne smije izostati ugledan je čovjek bez obzira na to. što ne priznaje mogućnost postojanja genija u malom narodu. Zato oni Srbe nijesu mrzjeli i zato su srpsku mržnju. Svi ga malo začuđeno zapitaše: ko? Turska. od njenoga postojanja. Dr Branislav Petronijević bio je profesor filozofije na beogradskome univerzitetu. da je to tačno. sve do stvaranja Jugoslavije. mi bismo Srbe poznavali kao što ih danas poznajemo. koje dijeli provalija. redovno se prikazivala "Koštana" kao najizrazitiji predstavnik Srbije i njenog pogleda na svijet. zašto najbogatiji čovjek u mjestu redovno mora biti i najugledniji. reče odlučnim glasom: "Ja znam ko ima najviše zasluga". a Crnogorce Čubrom Čojkovićem. Nije Homer svojom Ilijadom izgradio svoju religiju. Zamjera pjesniku. koji ih dijeli od Crnogoraca. U svom djelu "Filozofija u Gorskome Vijencu" dokazao je da nije razumio. odgovori on. Knjiga toga "sluge božjeg oltara" kipti mržnjom protiv Crne Gore. Ugled se stiče junaštvom. Neko reče ovaj. ko od Crnogoraca ima najviše zasluga za ujedinjenje. Velimirović je otac gluposti da je vladika Rade obožavao svjetlost. Oni ne osjećaju spjev crnogorske religije i zato će im ostati zauvijek nerazumljiv. Tek u Jugoslaviji. a nešto proučavanjem Crnogoraca. Ni ja ne razumijem niti ću ikada razumjeti "Koštanu" Bore Stankovića zbog njenog meni suprotnog. 21 . postavivši Zevsa na čelo bogova. godine sastalo nekoliko izrazitih pristalica ujedinjenja sa Srbijom. Da nije ona između nas i Srbije držala Sandžak. lijepo ilustruje ovaj slučaj. i niko nas ne bi ujedinio. srpski pogled na svijet ostao nepoznat. iako se već iz "Posvete" vidi suprotno. Dok su Srbi već odavno uočili dubinu ponora. Jedan. Dalje.izrađen sistem morala i etike crnogorske religije. Tako učeni Srbi ne mogu razumjeti "Gorski Vijenac" zbog suprotnosti svoga pogleda na svijet sa onim u "Gorskom vijencu". Kad god se u beogradskom pozorištu davala svečana predstava u čast nekog visokog gosta. dotle je Crnogorcima. Ne razumijem. već je sistematizovao grčku religiju i uspostavio u njoj hijerarhijski red. nepojmljivo mi je da se taj ugledan čovjek mogao zaljubiti u ciganku Koštanu. koju naziva pustinjom. Ne samo junaci "Gorskoga Vijenca" nego uopšte. Takvu ljubav isključuje značenje rase u crnogorskome pogledu na svijet. iz čijih mračnih dubina izvire snažna rijeka mržnje. Do kog su se stepena Crnogorci razočarali nakon susreta sa Srbima u Jugoslaviji. koji su se u Srbiju. koju je na površini mirnoga jezera privremeno stvorilo dinastičko nadmetanje. kada su došli u bliži kontakt sa Srbima. počeli doseljavati. je li bogat ili siromah. U razgovoru se povela riječ i o tome. koji je skoro cijelo vrijeme ćutao. koji je izražen riječju čojstvo. nešto po "Gorskom Vijencu". istinitošću. Time se nužno nameće njeno oponiranje "Gorskome Vijencu" kad god je riječ o crnogorskom i srpskom pogledu na svijet. ne samo "Gorski Vijenac". nemoguće je da se bilo koji Crnogorac zaljubi u ciganku. čime hoće izvrgnuti ruglu pojam crnogorskog pogleda na svijet. poštenjem i umjerenošću u životu. ukoliko su širi slojevi naroda za nju uopšte znali. Po crnogorskom pogledu na svjiet društveni ugled nema nikakve veze ni sa bogatstvom ni sa siromaštvom. smatrali samo pjenom. srpskog pogleda na svijet. U Podgorici se 1926.

kao što ćemo kasnije. da je nakon kolašinske afere Pašić bio opomenut od Rusije. crnogorska vlada je zatražila od srpske vlade da ukloni iz Beograda vodeće ličnosti iz prošlih dviju zavjera. po njenom verovanju i shvatanju. a da se u isto vreme ne ogreši o naše zakone. a kraljevska vlada bi im odkazala gostoprimstvo. da u protivnom slučaju Crna Gora neće moći održavati diplomatske odnose sa Srbijom. Kraljevska vlada. organizacije i rada dviju zavjera protiv Crne Gore." Prije smo. Ona je preko prijatelja savetovala emigrantima da. Pašić ipak tvrdi. Save. sudeći po određenim simptomima. da kralj Milan nije prelazio granice borbe protiv dinastije Crne Gore. dobrovoljno ostave Srbiju. Ubistvo Aleksandra Obrenovića spriječilo je da Obrenovići uživaju plodove svoga rada. da će ih jednoga dana Srbija osvajati. izgleda pogodan i koji može zadovoljiti zahteve crnogorske Vlade. koji žive u Srbiji i koji. Cetinje je reklo Beogradu. prilikom ispitivanja cilja. ali ne ono što se od njega tražilo. ustanovili da su sudionici u tim zavjerama kasnije. a da opet poveruje Fridjungovim i Nastićevim dokazima. i izjavili da će u interesu tih odnosa otići iz Srbije. imaju veze sa elementima. da promijeni držanje prema Crnoj Gori. koji su bili došli iz Crne Gore na školovanje. priznali daleko više. neospornih dokaza srpska vlada nema. da niko u Beogradu ne bi smio ni pomisliti na stvaranje tih zavjera bez odobrenja N. ona bi te dokaze uputila sudu i sud bi ih po našim zakonima osudio.Da se vratimo Srbiji dinastije Obrenovića. među ostalim. i ta eventualnost ulazila u njegove planove za dalju budućnost. da nema "nesumnjivih i neospornih 22 . Njih nijesu pohađala djeca iz Srbije. Znamo. vidjeti borbu nastaviti. a da u isto vreme to odgovara zakonima našim. Turska je prevodila na islam djecu pokorenih balkanskih zemalja i od njih stvarala vojsku. Dakle. ali će oni. koji dozvoljavaju prebivanje emigranata u našoj zemlji. Kad bi srpska vlada imala nesumnjivih i neospornih dokaza da su emigranti doista krivi. a u isto vreme da se ne ogreši o zakone naše zemlje. oslobodio. po zlu poznatu pod imenom janjičari. i sud je na osnovu tih akata one. nego što je ustanovljeno presudama crnogorskih sudova. Kralj Milan se odlučio. Njihovu zamisao i s njihovim janjičarima ostvarili su kralj Petar Karađorđević i Nikola Pašić. naredio protjeravanje svih crnogorskih mladića iz Srbije. pretresala je to pitanje i tražila je puta i načina kako bi mogla da izađe u susret zahtevima crnogorske Vlade da izbegne prekid odnosa. Našavši se u takvom položaju. Čak su oformljene posebne škole za njih i djecu iz Makedonije i Stare Srbije. U bombaškoj i kolašinskoj aferi nijesu uspjeli. srpska vlada takvih dokaza u rukama nema. predala ih sudu. odjednom je počeo forsirati primanje crnogorske djece u škole u Srbiji.. koji remete poredak u Crnoj Gori. Davane su im stipendije i na mnogo drugih načina omogućavalo im se pohađanje škole. Tražeći načina kako da zadovolji zahteve crnogorske Vlade. rekao je doslovno i ovo: "Crnogorska je vlada u više prilika izjavljivala srpskom zastupniku na Cetinju. da od crnogorske djece stvori beogradske janjičare i uspio je. Pašić je nešto učinio. I oni su primili taj savet. Znajući za tu opomenu. pa je zahtevala da se ti emigranti. ali je nesumnjivo. koje je ona označila. udalje iz Srbije. Pašića. Jedanput je dobila isledna akta. Posebno su rado primali crnogorske mladiće u beogradsku podoficirsku školu. poznatih pod imenom bombaška i kolašinska afera. U odgovoru na tu interpelaciju. nego nešto sasvim drugo. Ali. stavljena tim zahtevom u težak položaj. Prije sam istaknuo. Pogotovo ne bi smjeli bez njegovog odobrenja u njima učestvovati dvorski oficiri i oficiri kraljeve garde. da jednoj prijateljskoj politici smetaju emigranti. Dok je prije. Već sam napomenuo. Oni su održavali "red" u pokorenim zemljama. po njenom mišljenju. za koje se predviđalo. to opet nije mogla da čini. u nekoliko mahova. u interesu bratske sloge i velikom interesu srpskog plemena. nego samo djeca iz zemalja. Zvale su se Večernje škole Sv. koji su bili optuženi. vlada je našla jedan put koji. u Jugoslaviji. Prvo je priredio u narodnoj skupštini jednu interpelaciju na sebe povodom zahtjeva crnogorske vlade.

nego sultan u čijoj su službi. crnogorska vlada je tražila od Pašića. kroz cio njen narodni i državni život. Imao je 19 godina. Crnogorski narod nije jednolična masa nego zajednica plemena. bljesnuo je kao munja kroz oblake i nestalo ga je. Ubistvo strica zateklo je sinovca na školovanju u Parizu. da na temelju iskaza Đ. da obustavi rad protiv Crne Gore. čiju su posebnost izgrađivala i čvrsto uobličila daleka stoljeća. Knjaz Danilo nije imao sinova i naslijedio ga je na prijestolu sinovac Nikola. međutim. da je uspjeh. a sebe knjazom. a ustvari je ostalo sve po starom. Proglasio je Crnu Goru knjaževinom. pedesetogodišnjicu svoje vladavine. Odnosi između Crne Gore i Srbije. i zato je tvrdio da nema dokaza. Istovremeno svojoj dokazanoj smjelosti profesionalnoga zavjerenika dopušta tvrdnju. nego zbog krivice Pašićeve. Gradovi ne ulaze u sastav plemena. On je znao da Fridjung nije bio svjedok protiv zavjerenika. da napadnu Crnu Goru. da uopšte nema dokaza. Novom Sadu i Sarajevu. Od Pašića se traži da obustavi rad protiv Crne Gore. Kroz nekoliko mjeseci. proslavio je knjaz Nikola I. da su emigranti doista krivi". U ono doba u Crnoj Gori se vjerovalo. davši joj trajnu izrazitost. I ipak spominje Fridjunga i Nastića. koji su tamo na radu. PROGLAŠENJE CRNE GORE KRALJEVINOM Dolaskom na crnogorski prijesto 1851. Ubijen je u Kotoru 1860. Očigledno zato. šalje iz Srbije u druge države sa naredbom da odatle nastave rad protiv Crne Gore. Beogradu se učinilo. na izgled su se poboljšali. bili su izvan dometa crnogorskoga suda. 23 . a ne od njih. Pašić ih. Tačno je. Ne traži se protjerivanje iz Beograda poznatih sudionika u zavjerama zbog njihove krivice. i narod ga trajno održava prenošenjem s koljena na koljeno. Šobajića s istim zadatkom šalje u Sjevernu Ameriku. Kroz stotine godina se jedva desi neka manja promjena u granicama između plemena. Srpski prijestolonasljednik Đorđe i N. Zahtijevajući da se protjeraju neki od beogradskih janjičara. nego je odlučujuće njihovo značenje i njihov uticaj. a Marka Dakovića na zasluženi odmor u Švajcarsku.godine. Pleme ima svoju omeđenu teritoriju. Opomenom ruske vlade nijesu oni stavljeni na optuženičku klupu nego Pašić. Pašić. o kojima se ovdje radi. Pobjedom nad Turcima na Grahovcu 1858. u liceju Luja Velikog. Zna se. To vjerovanje kasnije nije ničim poljuljano. ne samo da se osjećaju plemena. Godine 1910. Pašić je poslao Todora Božovića i Jovana Đonovića u Tursku. neznatan prema trošku i naređeno im je da se vrate u Srbiju. da su iz Beograda bombe nošene na Cetinje. uoči knjaževog jubileja. da janjičari nijesu krivi.dokaza. svi su se vratili u Beograd. da su prsti austrijske carevine umiješani u njegovo ubistvo. Sve je to on znao. protiv kojih je Nastić svjedočio. da bi dao znak listovima u Beogradu i svojim agentima u Zagrebu. sin velikoga vojvode Mirka. godine. koji su imali njegovi delegati u Turskoj i Sjevernoj Americi. godine. Nastića nikome nije suđeno u bombaškoj aferi. Tokom cijele istorije Crne Gore. koja je ravna najslavnijim crnogorskim pobjedama. da svoje najamničko zanimanje nastave među Crnogorcima. Knjaz Danilo I je zamijenio teokratiju svjetovnom vladavinom. čim su prošle jubilarne svečanosti na Cetinju.

što bi naškodilo njihovom ugledu. koji čuva cio naoružani narod. Kontrolisani su i pojedinac i bratstvo i pleme. ovjekovječena je u "Gorskom Vijencu". koja su u ratovima davala relativno najviše žrtava. koja je sposobna za više i najviše oblike ljudske zajednice. udruženi s rasom. Veličina ugleda i plemena i bratstva i pojedinca jednaka je veličini njihove vrijednosti za crnogorski narod. Takvu organizaciju naroda i države zatekao je knjaz Nikola i zadržao ju je kroz cijelo vrijeme svoje vladavine. koji je prethodno prihvatio crnogorski sabor. ta dva najgenijalnija zakonodavca.godine. nije bilo ubistva iz koristoljublja. kojijem se pjane pokoljenja". jer nije moguće ni zamisliti pravni poredak sigurniji od onog.7) Plemena 8) su budno pazila. i narod ih zove plemenski glavari. Bratstva su zajednice. o kojima smo prije govorili. a u ratu zasebne jedinice crnogorske vojske. Za cijelo vrijeme vladavine Knjaza Nikole u Crnoj Gori. Nije stupio na snagu. O taj nepisani zakon crnogorskoga državnoga uređenja nikad se nije ogriješio knjaz Nikola. Svi organi i građanske i vojne državne vlasti u plemenu sinovi su plemena. Najuglednija su ona. da se osjeća njihov uticaj u životu države i da ne zaostaju za uticajem drugih plemena. po kome je junaštvo "piće najslađe duševno. pazila na rad svojih bratstvenika. Bratstvo se zove i Kuća. da ništa ne urade. Ugled i značenje plemena veće je ili manje prema većem ili manjem broju krvavih žrtava. Obično sve porodice jednoga bratstva žive grupisane. tako je i za ugled pojedinca junaštvo nužna pretpostavka. Plemena su u miru istaknute komponente državnog života. I dobro je uradio. Bio je u 24 . bude jedina oružana sila u službi pravnog poretka. Prirodno je da su plemena. Ta uzajamna kontrola prisiljavala je plemena da paze. kao ni njegovi prethodnici. Prema tome. Njeno ratovanje je njihovo nadmetanje u davanju krvavih žrtava za nezavisnost domovine. Češće pojedine porodice žive odijeljene od ostalih. Kao što slava svakog bratstvenika pripada cijelom bratstvu. 6) Kao za ugled plemena i bratstva. ali bratstvo nema svoju stalnu teritoriju kao pleme. Zar je moguć jači dokaz za moralnu snagu pravnog poretka? Njegovu primjernu vrijednost jednako dokazuje i onaj porazni neuspjeh dviju zavjera. tako i teret sramote svakoga bratstvenika nosi cijelo bratstvo. Međusobnom nadzoru plemena odgovarao je međusobni nadzor bratstava u plemenu. u nadmetanju za uticaj u državi. Bratstva su. i istovremeno održavala budnom njihovu spremnost. Svako pleme ima veliki broj manjih ili većih bratstava. Zakon je dopunjen 1803. godine donio "Zakonik obšti crnogorski i brdski". Mitropolit Petar I je 1798. isto prezime i svijest o jedinstvu interesa svakoga člana bratstva u odnosu prema drugim bratstvima. da se potčinjavaju volji države. kadri su izgraditi takav sistem kontrole. pod vođstvom svoga najuglednijega člana. da su se međusobno kontrolisala. Bratstva se nadmeću koje će u borbi svog plemena dati više žrtava u krvi za slobodu Crne Gore. I pojedinac i bratstvo i pleme kontrolišu druge. kao zajednice svih plemena. Katkad se trajno preseljavaju u drugo pleme i time postaju članovi toga plemena. datih za slobodu Crne Gore. kao što je prije spomenuto.Crna Gora je saradnja plemena. Samo vjekovi i borba za samoodržanje. koje imaju isto porijeklo. Cijena koja se daje junaštvu u Crnoj Gori. vladati u Crnoj Gori značilo je održavati ravnotežu među uticajima plemena i tako uravnotežene uticaje spajati u jedinstvo državne volje. Bratstvo bratstvu nije propuštalo ni najmanju grešku. Taj sistem je omogućio da naoružani narod. jedno na drugo pazila. Granaju se u porodice. Na dan dolaska Nikole na crnogorski prijesto Crna Gora nije imala ni jednog pisanog zakona.

Tako je došlo do poznatoga Nevesinjskog ustanka i rata s Turskom godine 1876. nego je. Berlinskim ugovorom o miru iz 1878. kako da proširi granice Crne Gore. koji mu je sredio da ga primi car. da ga predstavi carici i velikim knjeginjama. I ovaj zakon je prošao kao i zakon sv.suprotnosti s običajnim pravom. ako privatno dođe u Petrograd. kad je riječ o pedesetogodišnjici njegove vladavine. knjaz Nikola je tako velik. nalagao vrhovnome sudu. kojega je narod još za života smatrao svecem i čijem autoritetu nije bilo ravnoga u istoriji Crne Gore. koja bi mu omogućila da ga izazove. Vjernost naroda svojim pravnim običajima izazivala je divljenje knjaza Nikole i pokazala put njegovoj vladavini. da je crnogorska pravna svijest nesavladiva. Nije mi namjera da pišem o vladavini knjaza Nikole. knjaz Danilo je ostavio zategnute odnose s Rusijom. Uspio je upoznati se s jednim velikim knjazom. Crna Gora je teritorijalno utrostručena. Car ga je pozvao. koja su postavili vjekovi. Ali. Bio je još dva puta u dvoru na čaju. Samo jedan njegov propis. U rat se nije smio upustiti bez podrške Rusije. Došlo je do pobjede na Vučjem dolu. Mladi knjaz je ipak otputovao u Rusiju. Može li biti jačih dokaza. godine. da dođe istoga dana na čaj. Uostalom. O nekoj službenoj posjeti nije moglo biti ni govora. Tako sretno završenim ratom podigao se ugled knjaza Nikole i Crne Gore u Europi do neslućenih visina i dat je podsticaj knjazu. da mu car odredi vrijeme za drugi prijem. koji su vjekovi dali crnogorskom narodnom i državnom uređenju.9) Nakon povratka iz Rusije glavna briga knjaza Nikole bila je spremanje za rat i pripremanje situacije. iako ga je odobrio sv. Trebalo je povratiti rusku vjeru u tradicionalnu odanost Crne Gore i osigurati rusku naklonost. Petra u svome stihu "naše gore ne trpe regule". da pristupi donošenju građanskoga zakona za Crnu Goru i daljem izgrađivanju unutrašnjeg uređenja države. da bude primljen. Ubrzo po dolasku na prijesto počeo je poboljšavati organizaciju sudstva. Ostao je vječito vjeran narodnim običajima i čuvao je pomno oblik države kao zajednice plemena. Pri prvoj pomisli na to. kao diplomati i kao pjesniku. na žalbu jedne stranke. Neki put je. o kojoj smo prije govorili.godine. Petra iz istih razloga. Knjaz je uspio. do 1941. Nije čak mogao obezbijediti ni to. da ponovi suđenje u dotičnoj stvari. koji je trajao oko 45 minuta. Naravno. Petar. kao vojskovođi. U Crnoj Gori niko nije poznavao običajno pravo bolje od knjaza Nikole. potrebno je nešto reći i o vladavini. koji govori o nasljeđu. ipak je narod ostao uporno vjeran životnim pravilima. da će biti primljen od ruskoga cara. Ali glavna mu je misao bila. On je bio vrhovni sudac. na žalbu stranke protiv presude vrhovnoga suda. uprave i vojske. jer je riječ samo o događajima od 1905. sve to u skromnim granicama ondašnjih sredstava. koje je od njega bilo jače. koja su nesumnjivo trajne vrijednosti i neka od onih koja su karakteristična za njegovu vjeru u sebe. godine donio zakon bez saglasnosti sabora. Podizao je škole. bar spomenuti neka od njegovih djela. pozivao stranke 25 . jer je istovjetan s običajnim pravom. On je s ponosom isticao svoju vjernost pravcu. Knjaz Danilo je 1855. Ne samo da je često prisustvovao raspravama pred vrhovnim sudom. Međutim. da bi se moralo posebno pisati o njemu kao državniku. Car ga je primio u oproštajnu audijenciju. Iako ga je sabor primio. Pjesnik "Gorskog Vijenca" vjerovatno misli na sudbinu zakona sv. kada se s njom dođe u sukob. Čekao je tri mjeseca u Petrogradu. morao je misliti na rat sa Turskom. Knjaz Nikola je bio nedostižan kozer. u dosta slučajeva. a plodnošću novih krajeva ekonomski je povećana 10 puta. ostao je na snazi. rastao se s njim kao sa svojim ljubimcem i obećao mu zaštitu Rusije. Prvo primanje je trajalo 15 minuta.

Članovima komisije naredio je. redovnog profesora na Pravnom fakultetu univerziteta u Odesi i ruskog pravnog državnoj savjetnika. a Bogišiću lično stavio na srce. Svojoj vladi car je dao uputstvo da Rusija snosi troškove oko izrade zakona. knjaz je. U tim slučajevima presudu bi odmah usmeno saopštio strankama a presudu u pismenoj formi stranke su dobivale od vrhovnoga suda redovnim putem. ne vrijedi šestice". Crnogorci su s oduševljenjem ponavljali knjaževu krilaticu: "Ko ne dođe preda me za šesticu. Bogišić je potom izrađivao novu redakciju i ponovno sazivao komisiju i tako redom. Tome se Bogišić divio ništa manje nego knjaževom poznavanju običajnoga prava. ako njegov pogled na svijet nije srodan. To je bila misao knjaza Nikole.godine. da tamo izrađuje zakon. Tražio je čovjeka. Tako ogromnom poslu nije dorastao svaki profesor građanskog prava. da crnogorski građanski zakon ne može biti ništa drugo do kodifikacija crnogorskoga običajnoga prava. koji je njom doveden u pitanje. rekao: "Vaše je djelo veće od pobjede na Vučjem dolu". gotovo identičan s crnogorskim pogledom na svijet. da se profesoru Bogišiću da dopust na neodređeno vrijeme. Knjaz je doveo sa sobom Bogišića u Crnu Goru. Sjednicama je gotovo redovno prisustvovao knjaz. na kojoj je Bogišić proglasio prijedlog zakona dovršenim. I. u osobi dr Baltazara Bogišića. da bi mogao iz crnogorskih pravnih običaja stvoriti zakonski sistem. za koje se parnicom bori. Mora osjećati Lovćen i djela njegova. Bogišić je sastavio komisiju od crnogorskih sudija. posebno za prikupljanje materijala. Zakon je objavljen knjaževim ukazom u martu mjesecu. da se u parnici ne radi toliko o ekonomskom interesu. a stupio je na snagu u julu 1888. da se vidi. Proučavao je prikupljeni materijal i sabirao novi. godine objavljeno je knjaževim ukazom drugo izdanje "Opštega imovinskoga Zakonika" s manjim izmjenama dopunama. da bi mogao mjerodavno izdavati naredbe za potrebne predradnje.da prikupljaju novi material i upotpunjuju prikupljeni. koji će pronijeti Evropom slavu svoga stvaraoca i biti ponos Crne Gore. koliko o pravu. Učestvovao je u diskusijama ostajući uvijek ravnopravan sa ostalim članovima komisije. Imenovao ga je ministrom pravde. naglasiti.preda se. Nakon mnogobrojnih redakcija i mnogobrojnih sazivanja komisije kroz više godina ustanovljen je tekst crnogorskog "Opštega imovinskoga Zakonika". Naredio je. održao raspravu i izrekao presudu. On mora biti samo crnogorski i ničiji više. vratio se na Cetinje i pozvao članove komisije. Zašto "Opšti Imovinski Zakonik"? 26 . Proučavala se mjesecima prva redakcija i novi materijal. Pa ni on mu nije dorastao.10) Nije moguće snažnije izraziti crnogorski idealizam u pravu. otkud je knjazu bilo jasno. Kada je. otputovao je u Rusiju. nakon dugoga i napornoga rada skupljen i proučen materijal. sposobnog za stvaranje velikih djela i našao ga je u gnjezdu velikana. Izložio je svoj plan ruskom caru Aleksandru II. Kad je Bogišić dovršio redakciju zakonskoga nacrta. u Dubrovniku. Bogišić je s materijalom i zapisnicima sjednica komisije otputovao u Pariz. Na zadnjoj sjednici komisije. koji su bili poznati kao najbolji poznavaoci običajnoga prava. Mora se tražiti pravni genij. koje je izvršio Bogišić kao crnogorski ministar pravde. da svesrdno primi veliki zadatak. Car je s oduševljenjem prihvatio prijedlog svoga ljubimca. Komisija je zasjedala na Cetinju a predsjedavao je Bogišić. Januara 1898. On ne može biti ni prepis ni prerada tuđih zakona. Ovo iznosim. čestitajući Bogišiću. Nije moguće jače.

dr Hans Frank rekao je da je Crna Gora već 1888. kojima su povezani svi gradovi i gradići crnogorski. nižima od sebe. Uz to se građani nijesu isticali u ratovima. i to ne kriju ni u odnosima svakidašnjega života. Jednom prilikom. Njom je ustanovljena veličina subvencije. u Europi bio najviše poznat po tome. Neki su u njemu vidjeli nedostižno zakonodavno remek djelo. koje pokazuje udaljenost od onog njegovog prvog puta u Petrograd do zdravice cara Aleksandra III. u svakom ratu koji Rusija u Europi bude vodila. Ruski car Nikolaj tom prilikom pozdravio je crnogorskoga knjaza zdravicom. Istorijsku zdravicu ruskoga imperartora Aleksandra III. nije moglo biti ni govora o građanskom zakonu. što Njemačka hoće sada da uradi. godine uradila ono isto. Uostalom. što je domovina toga zakonika. radi se o regulisanju imovinskih odnosa cijeloga naroda. a Crna Gora se s pravom diči. Nikada nijedan crnogorski građanin nije bio crnogorski ministar. i danas ih smatraju. Crnogorski "Opšti Imovinski Zakonik" izazvao je veliku pažnju u Europi. Tek u novije doba krenula je istim putem Njemačka pri izradi svog novog građanskog zakona. Južni Sloveni mnogo su cijenili i prijateljstvo knjaza Nikole s velikim hrvatskim biskupom Štrosmajerom. a Crna Gora se obavezala da će učestvovati na poziv Rusije. i još u zemlji u kojoj seljaci nisu samo stalež. što je po ko zna koji put dao inicjativu za događaje od evropskog značaja. Zbog toga su seljaci gledali s visine na građane. međutim. Najpozvaniji među pozvanima izrazili su se o njemu vrlo laskavo. a ne samo građana. Po "Opštem Imovinskom Zakoniku. koja po toplini i srdačnosti nije zaostajala za onom cara Aleksandra III. i broj pučkih i srednjih škola znatan za ondašnju finansijsku moć Crne Gore. Pozivajući se na njega i na pobjedu na Vučjem dolu." Bogićiš je slavan. nego su bili i vladajući stalež. Zakonom je izgrađen najvažniji dio životnoga poretka cijeloga naroda i zato je nazvan pravim imenom. među građanskim zakonima. godine dovela je do sklapanja tajne vojne konvencije između Rusije i Crne Gore. usamljena kodifikacija običajnog prava. prilikom pedesetogodišnjice svoje vladavine. Knjaz Nikola je. knjaz Nikola se imao na šta pozvati. čula je cijela Europa. Posjeta knjaza Nikole Petrogradu 1908. U Crnoj Gori nijesu bili samo brojem nadmoćni. On je. Njegova veličina kreće se u grandioznim dimenzijama. poznati i priznati njemački pravni ideolog Rajhzrehtfirer. Smatrali su ih. Ni udobniji život građana ni njihovo veće bogatstvo nijesu mogli podići njihov ugled u očima seljaka. Crnogorski narod i njegova Narodna skupština zauzeli su gledište da logika istorijskog prava Crne Gore na naziv kraljevine i logika veličine knjaza Nikole daju Crnoj Gori pravo da se 27 . Preko plemena imali su u rukama najveći dio državne vlasti. u kojoj je velikoga vladara male Crne Gore nazvao "jedinim vjernim i iskrenim prijateljem Rusije". Svi evropski listovi pisali su o njoj mjesecima. Uz to je mogao pokazati dobro uređenu upravu i sudstvo. Knjaz Nikola je nesumnjivo jedan od najvećih likova na evropskom jugoistoku u drugoj polovini devetnaestoga i početkom ovoga vijeka. Plemena su davala i ministre. on je jedno od najvećih zakonodavnih djela devetnaestoga vijeka. i udaljenost od zakona knjaza Danila do "Opštega Imovinskoga Zakonika". koju je Rusija davala za crnogorsku vojsku. U takvim prilikama. U svakom slučaju. nego politički narod.Gotovo u svim državama seljaci su ogromna većina stanovništva. govoreći o predradnjama za donošenje novoga zakona. odlične puteve.

Zašto je tako postupala otkriće događaji. Ostale države čestitale su preko svojih poslanika na Cetinju. Oni koji su do juče drhtali pri samom imenu Stambola. izgleda. koji se dovezao na jednom ruskom krstašu u Bar. koji je značio istorijsku prekretnicu i za Tursku i za hrišćanske narode na Balkanu. Ruski car je čestitao preko svog posebnog izaslanika. a knjaz Nikola kraljem. koju izaziva pobjeda života nad smrću. kao da su Crna Gora i Srbija u ratu. relativno lako i brzo srušiti vjekovnu tursku despotiju i zamijeniti je parlamentarnom demokratijom. godine kontrarevolucija u Carigradu uspjela je da obori novi režim. Naravno. izuzev par njih. a zatim bacio u delirijum radosti. prethodio je sastanak engleskoga kralja s ruskim carem u Revalu i odluka o novoj reformskoj akciji u Turskoj čime je.godine izvršen je u Turskoj prevrat. tako su žučno napadali kralja Nikolu i Crnu Goru. kakav brodolomci s talasa upiru u daleku obalu.prilikom proslave pedesetogodišnjice vladavine proglasi kraljevinom. kojim je Crna Gora proglašena kraljevinom. Narodna skupština je izglasala. Preokret u Turskoj iznenadio je Evropu. Proglašenje crnogorske kraljevine podstaklo je mržnju Srbije i izmamilo joj priznanje o planovima njenog budućeg rada protiv Crne Gore. Došao unuk. Despotizam. Korpus u Solunu 28 . i knjaz je potvrdio zakon. U ovom slučaju uživali su neograničenu slobodu u izražavanju misli. Isporučujući carevu čestitku saopštio je kralju da ga je car imenovao maršalom ruske vojske i predao mu zlatnu maršalsku palicu ukrašenu briljantima. Mladoturski oficiri u solunskom korpusu uspjeli su. Crnogorska vlada je ćutke prešla čak i preko takvog držanja Beograda i uzdržala se od prekida diplomatskih odnosa sa Srbijom. Beogradu su odmah priskočili u pomoć već poznati listovi u Novom Sadu. Ovom događaju. koji su se dogodili ubrzo nakon proglašenja Crne Gore kraljevinom. prevrat ubrzan. onesposobljen iznenadnim udarcem revolucije. brzo je došao sebi.12) Jula mjeseca 1908. znamenitog velikog knjaza Nikolaja Nikolajevića. a hrišćane pod turskom vladavinom prvo protresao groznicom nevjerice. nego je poslao na Cetinje svoga sina. da čestita djedu. prijestolonasljednika Aleksandra bez ijednoga ministra u pratnji. Na dan proglašenja crnogorske kraljevine list beogradske vlade "Samouprava" u svom uvodniku govori o nekakvom srpskohrvatskom narodu i njegovom ujedinjenju te uslovljava svoje čestitanje Crnoj Gori toliko puta i s toliko stvari da se činilo kao da su Crna Gora i Srbija neposredno pred prekidom diplomatskih odnosa. odjednom su u njega uprli pogled čežnje i nade. 11) Italijanski kralj Viktor Emanuel i bugarski car Ferdinand došli su lično na Cetinje da čestitaju kralju i Crnoj Gori. Oštrina njihovih napada na Crnu Goru prelazila je u bjesnilo. Zagrebu i Sarajevu. Inače su se s pravom žalili na nedostatak te slobode. Čestitci se dao posve familijaran karakter. Ostali beogradski listovi. A Srbija? Ne samo da kralj Petar nije došao. CRNOGORSKO-TURSKI RAT GODINE 1912. Sve evropske države pozdravile su proslavu pedesetogodišnjice vladavine i proglašenje kraljevine čestitkama kralju i Crnoj Gori. Proglasili su ustav. Već u aprilu 1909.

i u prvoj polovini 1910. za svaki slučaj. došla u povoljniji odnos prema mogućim promjenama na Balkanu. i približila Rusiji. ukoliko se što prije ne sporazumiju. proglasila je aneksiju Bosne i Hercegovine. Njime je trebalo osigurati članove saveza od eventualnog napada Austrougarske. svoje nesuđene saveznice. One su prihvatile sugestiju Rusije i započele pregovore. Rusija dati pravac svojoj balkanskoj politici bez obzira na interese Bugarske i Srbije. Bugarsku i Srbiju nije bilo teško pridobiti za taj savez. Mladoturci su uzeli svu državnu vlast u svoje ruke. godine obavljene su posjete bugarskog cara Beogradu. svrgnuli sa vlasti sultana Abdul-Hamida i doveli na prijesto Mehmeda V. Njihov režim se učvrstio. nego što se pretpostavljalo. Turska je bila vezana na Njemačku mnogo čvršće. Beču je bilo jasno da je revolucijom u Turskoj stvorena nova situacija na Balkanu. koliko bi Turci bili skloni. Dok se ovo događalo u Turskoj. ruski izaslanik u Carigradu. kao ni za njihove sunarodnike u hrišćanskim državama. da vide balkanske hrišćanske države okupljene oko Stambola. srpskog prijestolonasljednika Sofiji. da se nadala da će tom zavjerom doći u položaj da zauzme Crnu Goru. tvrdi da je ugovor o odbrambenom savezu između Bugarske i Srbije sklopljen tek nakon prijetnje Rusa da će. Godine 1909. koji je takođe imao znatan uticaj na novi tok događaja na Balkanu. Stanoje Stanojević. Možda je na nju kod donošenja odluke za izvršenje aneksije. što nije bilo ni najmanje utješno za hrišćane pod Turskom. Ti potezi odavali su rad Rusije na stvaranju saveza balkanskih država. da bi novi revolucionarni mladoturski parlament mogao zatražiti i dolazak narodnih zastupnika iz Bosne i Hercegovine u Carigrad. Već je rečeno.bio je pod zapovjedništvom mladoturskih oficira. dvojna monarhija stvorila je u Crnoj Gori zavjeru. profesor istorije na Beogradskom univerzitetu i poznati srpski dvorski istoričar. Pri kraju 1909. srpskog kralja Carigradu i turskog prijestolonasljednika Beogradu. koja ne isključuje ni jednu eventualnost. Uskoro nakon prvog mladoturskog prevrata. Htjela je suprotstaviti Austrougarskoj jedinstvo balkanskog fronta. Uspostavili su svoj režim. što bi se putem saveza udaljila od Njemačke a time i od sila trojnoga sporazuma. Austrougarska je napravila i drugi korak. da se sporazumiju oko podjele interesnih sfera na teritoriji Turske. Da bi. Austrougarska monarhija je na putu svojih međunarodnih napora napravila dva koraka koji su imali znatan uticaj na dalji tok događaja na Balkanu. Aneksija Bosne i Hercegovine navela je Rusiju na ideju da stvori odbrambeni savez balkanskih država sa Turskom na čelu. Oni su s vojskom krenuli na prijestonicu i osvojili je. Trebalo je mnogo rada i mnogo sastanaka nadležnih ministara. htjela je svom položaju srednjeevropske države dodati i položaj balkanske države. da njih dvije sklope odbrambeni savez protiv bilo kojeg trećeg. Time je htjela postati susjed Albanije. što ćemo kasnije vidjeti. ispitivao je. o čemu smo prije govorili. Nije mogla jasnije otkriti svoje balkanske planove. jer su se osjećale jednako ugroženim eventualnim pohodom Habzburške monarhije na Solun preko Sandžaka i dolinom Vardara. Održanje postojećeg stanja na Balkanu trebalo je biti nagrada za Tursku. Međutim. uticala i bojazan.13) 29 . Izgledalo je da ni Grčka pred takvom opasnošću ne bi odbila takav savez. budući da su pod sultanovim suverenitetom. članicama saveza. Zbog toga je propala ideja tog balkanskoga saveza. Čim su se stišali protesti izazvani aneksijom. ali istovremeno i osigurati status quo na Balkanu. Čarikov. nego što se očekivalo. U takvoj situaciji Rusija je savjetovala Bugarskoj i Srbiji. Pregovori su bili mnogo teži i mnogo su duže trajali. o kojoj je naprijed bilo riječi pod imenom kolašinska afera.

). ali je ostao potpuni mir u Turskoj. da će se suzdržavati od agresije i provokacije prema turskome carstvu. U "tajnom dodatku" bugarskosrbskog ugovora predviđa se. ona od ugovorenih strana. što obavezuje Bugarsku i Srbiju. koja je dužna odmah pristupiti razmjeni stavova. Dok onaj između Bugarske i Sribje važi do 31.). "U slučaju da u Turskoj nastupe unutrašnji neredi. iz heterogenosti njihovih temeljnih odredaba. Oni su i po svom trajanju različiti.5. usljed unutrašnjih ili spoljnih neprilika. ukoliko nisu ugovarači. koja sadrži ovu odredbu: "Ako bi Grčka izazvala rat s Turskom primanjem kritskih poslanika u svoj parlamenat protiv volje Turske. Dalje su se ugovarači obavezali. akcija će započeti. nesumnjivo dokazuje međusobna obaveza Bugarske i Grčke. u koje bi Turska zapala. nego svečano obećavaju. ("Tajni dodatak ugovoru. doduše. sve do same objave rata Turskoj od strane kasnijega četvornoga saveza. maja 1915. Uz to. čl.). U slučaju da ne dođe do sporazuma među ugovaračima. Ni pojedini od tih ugovora niti obadva zajedno. koja bi prva došla do uvjerenja. dakle i prema Srbiji. obavijestiće se Rusija.1. Bugarska se obavezuje samo na čuvanje blagonaklone neutralnosti". februara 1912. u slučaju napada treće države ili više njih. koje je za njih obavezno. ako se ona ne usprotivi. kao i u slučaju da se.). maja 1912.srpski ugovor tajan prema Grčkoj. ustanovljuje tajnost ugovora. nego se obavezuju da će upotrijebiti sav svoj moralni uticaj na njih. obratiće se motivisanim prijedlogom drugoj strani.godine.godine. Ne samo da se odriču uzbunjivanja svojih sunarodika u Turskoj. Defanziva pojedinih od njih uperena je i protiv članova kasnijeg četvornoga saveza protiv Turske. i na granici prema Bugarskoj. 2. nego ni u slučaju napada Turske na Grčku ne obavezuju Srbiju da joj pritekne u pomoć.1. 16. otvori pitanje o održanju status quo-a na balkanskom poluostrvu. Njime se ugovarači ne samo izričito obavezuju. kao što je i bugarsko. Ugovoru je dodata deklaracija". 4. a naročito onih koje se odnose na Tursku. Ako se postigne sporazum za akciju. koji je potpisan u Sofiji 29. da će vršiti moralni pritisak na svoje sunarodnike u Turskoj. godine Bugarska je sklopila ugovor o odbrambenom savezu i sa Grčkom. Izloženi sadržaj gornjih ugovora nesumnjivo dokazuje. 7. da ostanu mirni.godine. predviđeno je da se traži mišljenje Rusije. Nekoliko mjeseci kasnije. mogućnost unutrašnjih nereda u Turskoj. (čl. obavezujući se da će.). Može se produžiti samo "izričito sankcioniranim uzajamnim sporazumom ugovarača" (čl.decembra 1920. da se uzdržavaju od agresije i provokacije prema turskom carstvu. da ostanu mirni. i na granici prema Srbiji za cijelo vrijeme. i. koji bi doveli u opasnost državne i nacionalne interese strana u ugovoru ili jedne od njih. ništa se ne tiče Grčke i obratno. Koliko je od ugovarača daleka ideja o ratu s Turskom. 2. dotle onaj između Bugarske i Grčke važi samo do 16. okupirati ili vojskom privremeno zaposjesti neki dio turske teritorije.Tako je došlo do "ugovora o prijateljstvu i savezu između kraljevine Bugarske i kraljevine Srbije". čl. godine. Njime su strane u ugovoru garantovale jedna drugoj političku nezavisnost i teritorijalni integritet. i dati motivisan odgovor.decembra 1920. jer napad na Grčku nije prema bugarsko-srpskom ugovoru casus foediris et vice versa.). da će jedan drugome pomoći cjelokupnošću svojih snaga i u slučaju da neka od velesila pokuša anektirati. Nijesu 30 . Tajan je prema svakom trećem (čl. ako se ne složi sa svojom saveznicom. Ugovor vrijedi do 31. da je od ugovarača daleko i pomisao da napadnu Tursku. jasno se vidi da njima stvorene obaveze nemaju ništa zajedničko jedna s drugom. ako jedna od njih utvrdi da su tim ugroženi njeni životni interesi i konstituiran casus belli (čl. Ono. ne samo da ne daju nikakvu koaliciju za napad na Tursku. jedna drugoj priteći u pomoć svim svojim snagama(čl. da bi zbog toga trebalo početi oružanu akciju.

Njegov sjajni talenat za provlačenje kroz tjesnace međunarodnih opasnosti. Time bi nade balkanskih hrišćanskih država u skorije oslobođenje svojih sunarodika u Turskoj bile znatno umanjene. mladoturska revolucije morala je svakako imati veliki međunarodni značaj. Spajanjem Crne Gore sa borbom Albanije za nezavisnost stvara se provalija između albanskih težnji i austrougarskih planova. nego bi morale prema Turskoj zauzeti stav pun poštovanja. Usljed nedostatka snage da se frontalno bori s intrigama toga rivalstva. Osjećao je duh Balkana. Pedeset godina njegove vladavine bilo je pedeset godina neprestane borbe za opstanak. a kad ne. poznatu pod imenom rivalstvo velikih sila. ako bi bio uspješno izveden. I drugo. Time su se postizale dvije stvari.nastupili ni međunarodni događaji. sudbina je naoružala ogromnim iskustvom. njegov prijedlog je prihvaćen i data su mu tražena ovlašćenja. Imao je sve uslove da iznese pouzdan sud. bilo jasno da je dvojna monarhija skrenula pravac svoga pohoda na Balkan s puta Sandžak dolina Vardara . Zahvaljujući carevom povjerenju u mudrost i opreznost crnogorskog kralja. iz uloge Austrougarske u dvjema zavjerama protiv Crne Gore. koji nije. koji bi osigurao život bez straha od samovolje. U vezi s prilikama i mogućnostima na Balkanu. nego je bilo u vezi s novom unutrašnjom politikom. Proslavu pedesetogodišnjice svoje vladavine i prisustvo velikog knjaza Nikolaja Nikolajevića na Cetinju. Naravno. Htjela je postati gospodar cijele istočne obale Jadrana i od Albanije napraviti bazu za osvajanje Balkana. Po shvatanju kralja Nikole. da državnička mudrost mladoturaka dovede do stvaranja pravnog poretka. koji bi dovodili u pitanje postojeće stanje na Balkanu. Poznavao je u tančine i onu balkansku nevolju. ušao je u tajnu mnogostruko isprepletenih smjerova njegovih zemalja.Solun na put Crna Gora -Albanija. hrišćanske balkanske države ne samo da bi uzaludno pokušavale buniti svoje sunarodnike u Turskoj i dizati ustanke. Bile bi prisiljene da ostvarenje svojih planova za oslobođenje svojih sunarodnika pod turskom vladavinom konačno prepuste eventualnom sukobu između evropskih velesila. kao posljedicu. Kralj Nikola je odmah poduzeo korake za ostvarenje svog plana. a uticajem Crne Gore potiskivan je uticaj dunavske monarhije u Albaniji. spašavao se protivintrigama. kakav redovno zauzimaju male države prema velesilama. kralju Nikoli je. kralj Nikola je predložio sklapanje četvornog saveza u svrhu objave rata Turskoj i molio je ruskog cara da ga ovlasti za rad na ostvarenju svog prijedloga. kralj Nikola je iskoristio da bi upoznao Rusiju sa svojim planovima. nužno bi značio znatno jačanje turske imperije i stabilizovanje turske vladavine na Balkanu. ruska vlada je trebala da osigura nemiješanje velikih sila u eventualni rat na Balkanu. Mladoturski program reorganizacije turskog carstva. S druge strane. Kako je ipak došlo do četvornoga saveza protiv Turske i do objave rata? Kralj Nikola je bio poznat kao rijedak poznavalac Balkana. i do davanja širokih autonomija hrišćanskim pokrajinama. U slučaju. za dizanjem ustanka u Albaniji. Morale bi se konačno odreći svoje samostalne akcije protiv Turske. Trebalo je što prije aktivno pomoći albanske težnje za slobodom. ako ne i konačno propale. čime bi bio omogućen njihov kulturni i ekonomski razvitak. predviđao eventualne izmjene turske spoljne politike. njegovih navika i značenja događaja na njemu. ustankom u Albaniji onemogućava se reorganizacija Turske i istovremeno se Evropi dokazuje neophodnost konačnog oslobođenja balkanskih hrišćana od turske vladavine. Trebalo je ustancima u Turskoj dovesti do talasanja na Balkanu i time pomiriti evropsko javno mnjenje s mogućnošću oružanog napada balkanskih hrišćanskih 31 . kada se smiju praviti zapleti na Balkanu.

Posljedica njegovih vojničkih uspjeha bio je ogroman broj albanskih izbjeglica u Crnoj Gori. Gešova. Takav raspored akcije nametala je logika same stvari i kralj se toga držao. da je organizovalo albanski ustanak. Za cijelo to vrijeme vladao je potpuni mir na turskim granicama prema Srbiji. Pošto je ustancima. skidajući s Crne Gore svaku odgovornost za posljedice. Bugarska je prijedlog primila na ministarskoj sjednici. Pogotovo to nije bilo teško mnogobrojnim i dugotrajnim vezama kralja Nikole u Albaniji i u Sandžaku prema granici Crne Gore. bugarski izaslanik na Cetinju. optužio je Cetinje. Crnogorski ministar spoljnih poslova. da Crna Gora mjesec dana prije ostalih objavi rat Turskoj. upozorio je velesile na poteškoće koje Crna Gora ima od ustanka na svojim granicama. Venizelosu nije ostala neprimijećena Rusija za kulisama prijedloga. i Carigrad je bio primoran da u Albaniju pošalje posebnu vojsku pod zapovjedništvom Turgut-paše. Bugarskoj i Grčkoj. Nikada u istoriji nije bilo teško potlačenima dokazivati potrebu ustanka protiv tiranije. Vidovitom E. da bi od postavljenog uslova odustao ili ga barem znatno ublažio. kralj Nikola je počeo pregovore o stvaranju saveza za konačni obračun s turskom vladavinom nad hrišćanskim narodima Balkana. Venizelosa i državničkoj uviđavnosti i susretljivosti I. U tom smislu konačno formulisan prijedlog crnogorske vlade odnio je u Sofiju Kolušev. a evropsko javno mnjenje toliko zatalasale. prilike u Turskoj stavio na dnevni red razgovora u Evropi. ovoj nametnula dužnost da je zaobilazi. godine. Turski garnizoni u Albaniji bili su preslabi za borbu protiv ustanka. i na opasne posljedice. I pored toga što su se u Crnoj Gori marljivo sakupljali prilozi za izbjeglice. i zamolila ga da interveniše kod I. Taj zahtjev obrazlagala je strategijskom potrebom. Zahvaljujući mudrom procjenjivanju situacije na Balkanu i u Evropi uopšte. s uspjehom. početkom avgusta 1912. Nije izostao ni ustanak u Turskoj na granici Crne Gore prema Sandžaku. Gešova. kao vojnički najjača. kao i onaj u okolini Đakovice. ipak su se među predstavnicima stranih sila na Cetinju pojavile sumnje da Crna Gora od nekud dobija sredstva za finansiranje ustanka. takođe jednom cirkularnom notom. pregovori su tekli brzo i povoljno. Jula 1912. da je kabinetima evropskih velesila bilo jasno. što nesumnjivo dokazuje. 32 . Na dokazano neprijateljstvo to je najblaži odgovor. Cetinje je predložilo Sofiji savez hrišćanskih balkanskih država i objavu rata Turskoj. koji je doveo i do sukoba crnogorskih i turskih pograničnih trupa. godine bila u plamenu ustanka. godine. Time je počelo dopisivanje među kabinetima velikih sila o Turskoj i prilikama u njoj. Albanija je 1911. Ustanak je zadobio razmjere koje su privukle ogromnu pažnju Carigrada na tu stranu. u okolini Berana. Cetinje se s istim prijedlogom obratilo i Atini. oštroumnom i uvjerljivom izlaganju i odlučnom držanju E. da je ustankom dalja turska vladavina nad balkanskim narodima ozbiljno dovedena u pitanje. da one tada nijesu ni mislile na rat protiv Turske. Šapat je sumnjičio Rusiju. Austrougarski ministar spoljnjih poslova jednom cirkularnom notom upućenom velesilama. Bugarska Vlada je kao uslov za svoj pristanak postavila zahtjev da Crna Gora tri mjeseca prije ostalih objavi rat Turskoj. Ovaj ustanak.država na Tursku i pridobiti balkanske hrišćanske države. objekat napada cijele Turske snage. S druge strane. da ne bude. Taj uslov bio je neprihvatljiv za Crnu Goru. da je napadnu s boka. trebalo je tim osigurati Bugarsku. što bi bilo vrlo vjerovatno kada bi svi saveznici istovremeno objavili rat. Nekoliko dana kasnije. da objave rat Turskoj. upozorila na njegovu neprihvatljivost. Crnogorska vlada ga je odmah dostavila Venizelosu. i time omogući prilika ostalim saveznicima. Bugarska i Crna Gora su se složile. javnost je protumačila kao posljedicu uznemirenosti koja je stvorena ustankom u sjevernoj Albaniji. i odmah ga je prihvatio. da se turska vojna sila što više privuče na sjever. koje bi ustanak mogao imati. Srbija je svojim poznatim držanjem prema Crnoj Gori.

nakon nekoliko dana morala ga je napustiti po odluci konferencije ambasadora velikih sila u Londonu. Sazonov bečkim novinarima na prolazu kroz Beč: "Sve sam učinio. U 33 . Na javnost u balkanskim državama djelovala je kao ratni signal izjava. upornim pokušajima da ga zauzme. Zauzela ga je crnogorska vojska. Odluka je donesena na zahtjev Austrougarske.održanoj pod carevim predsjedavanjem 13. nije Pašić. prilikom pregovora o miru s Turskom. Gešov u svome djelu "L’alliance balcanique". Sazonova prilikom njegove poznate posjete prijestonicama evropskih velesila upravo uoči rata. nego prije nepunu godinu dana. i time "riješila najsudbonosnije od svih pitanja. koji njena vojska nije osvojila. Bugarske i Grčke za napad na Tursku. Brzi razvoj političkih događaja na Balkanu i u Evropi uopšte ubrzao je objavu rata Turskoj. diktirali su brzu akciju. njegovog "tajnog dodatka". Taj zadatak je preuzela na sebe Bugarska. Drugo. Primoran glađu. Crnogorska vojska je osvojila dio turske teritorije u Sandžaku i Metohiji. To prevedeno na običan jezik znači. koja je bila i ovlaštena da upotrebom oružane sile protiv Crne Gore ovu primora na napuštanje Skadra. A Pašić je ipak rekao ruskom caru prilikom svoje audijencije u Petrogradu početkom 1914: "Mi smo njima (Crnogorcima) ustupili veći teritorij nego što su zaslužili". Skadar nije mogla zauzeti. da se Makedoniji i Albaniji daju autonomije dovodile u opasnost životne interese članova četvornoga sporazuma. da članovi četvornoga sporazuma mogu dobiti u ratu. Austrougarska je izvršila mobilizaciju u Bosni i Hercegovini pa čak i koncentraciju vojske na granici prema Crnoj Gori. Prvo. Da bi dokazala kako je ozbiljno shvatila svoju ulogu egzekutora odluke ambasadorske konferencije. Crna Gora nije dobila ni najmanji dio turske teritorije. nego pobijeđena Turska. nego Crna Gora koja je tu teritoriju zauzela. što je ogroman broj u odnosu na ondašnu brojnu snagu njene vojske. što po završetku rata s Turskom nije objavio rat Crnoj Gori? Ova Pašićeva izjava ruskom caru ilustruje i Pašića i njegov sud o snazi intelekta ruskoga cara. gluposti i pakosti u vezi sa događajem. kao i prije spomenuti dvojni ugovori. uspio sam ga lokalizovati i osigurati status quo ante". od nje tražio niti mogao tražiti ustupanje te teritorije. septembra 1912. to nije bio Pašićeva teritorija. Bijelopolje. kada se usuđuje da mu servira takvu smjelu kombinaciju neistine. ali izgubiti ne. Imala je oko deset hiljada mrtvih i ranjenih. s obzirom na njen prije spomenuti savezni ugovor sa Srbijom. da spriječim rat. S jedne strane. avgusta. a s druge strane. Morala je pribjeći opsadi Skadra. ako ga ne bude htjela drugačije napustiti. Skadar se predao pred sam kraj rata. nego odmah nakon osam dana i ostali članovi sporazuma objavili su rat. Crna Gora. uspješna diplomatska akcija ruskog ministra spoljnih poslova S. D. godine. da žali. kao što je bila dužna po sporazumu s Bugarskom. koja su ikad imali riješiti bugarski državnici od oslobođenja zemlje". kako to veli I. koji se nije desio prije dvije hiljada godina. prva je objavila rat Turskoj. Tek nakon pristupanja Srbije trojnom sporazumu i na njen prijedlog. Naravno i ovaj. Ne mjesec dana kasnije. jer su preporuke Austrougarske u Carigradu. odnosno na čl. Peć i Đakovicu. Ili je možda htio reći. Međutim. I treće. Berane. nije ga Crnoj Gori ustupio Pašić. osvojila je gradove Pljevlja. Sad je trebalo za njega pridobiti Srbiju. iako je dala velike žrtve. sklopile su ona i Crna Gora savezni ugovor od 14. Time je bio sklopljen sporazum između Crne Gore. a izgubila je osvojeni Skadar. D. koju je dao S. ali ako ipak izbije. kako je bilo ugovoreno. nego turska. Pristupanjem Srbije sklopljen je četvorni sporazum za napad na Tursku. reguliše samo odnose između ugovarača i nema nikakve veze sa sklopljenim četvornim sporazumom. 1.

Pošto je naveo šta je car rekao. obadvoje u korist dinastije Karađorđevića. to pitanje moglo biti opasno za cijelu crnogorsku dinastiju. Ova činjenica ostaće za sva vremena jedna od najboljih ilustracija pojma fides balcanica. Pašić tvrdi caru da mu je crnogorski poslanik u Beogradu rekao. da su i Srbija i Grčka bile protiv Bugarske. da je kriva Bugarska. I car se ne sjeti da pita.septembra 1912. kako je ona i sad u sporazumu s Austrijom. Sada se vratimo balkanskim "prijateljima i saveznicima". a tvrdi da zna logiku sudbinskog puta Crne Gore. predsjednika srpske vlade Nikolu Pašića primio je u Petrogradu ruski car. Pašić nastavlja: "O Crnoj Gori on (car) reče. Turskoj i Albaniji. Činjenica. Nakon tog Pašićevog referata caru. nego ni šta se radi u njegovom dvoru. on zna. u kakvu bi to veću opasnost mogli kasnije doći 34 . nego što je učinio uvrstivši je sa njima dvjema u istu kategoriju. jer bi poslije smrti kralja Nikole. On je dokazao cijelom svijetu da nema ni pojma ne samo o tome. Već sam citirao nešto iz toga izvještaja. februara poslao opsežan pisani izvještaj kralju Petru u Beograd. i kako je on slučajno tek juče čuo od svog ministra. Želim samo konstatovati ovo. Kasnije će posebno biti govora o ovoj Pašićevoj audijenciji. kao što je to uspjelo Pašiću u ovom izvještaju o njihovom razgovoru o Crnoj Gori. našle su se Srbija. Neposredno poslije rata Srbije s Bugarskom i u vrijeme poznatog zavjereničkog rada Beograda protiv Austrougarske. I ne samo to. Bugarsku i Austriju". Pašić počinje izvještaj o razgovoru o Crnoj Gori ovom značajnom rečenicom: "Zatim je prešao razgovor na Crnu Goru. Rekao mu je što se radilo u toku rata i kasnije (ne kaže šta je rekao da se radilo) i da je crnogorski poslanik u Beogradu L. da njih dvojicu tako vjerno prikaže. Tek što su prestale vojne operacije protiv Turske. godine.godine. s kojom su obadvije imale ugovore o "savezu i prijateljstvu". Ja neću traživati krivca.vremenu kada je to govorio predsjednik srpske vlade. ili izmjenu crnogorskog ustava. i rekao da Crna Gora ne radi ispravno. sporazumjele da se odmah po završetku ovog rata obračunaju s Bugarskom. Pašić nije mogao jače naglasiti svoj neprijateljski stav prema Crnoj Gori. da za njegove potomke to pitanje kasnije ne bi bilo opasno. uz koga su misli i osjećanja crnogorskog naroda. PAŠIĆEVA AUDIJENCIJA Januara 1914. da su misli i osjećanja njegovog ruskog naroda od njega udaljeniji nego sjeverni pol od južnog. Ruski car tvrdi. u kom pravcu se kreće razvitak njegovog ogromnog carstva. da zna. Bugarska tvrdi da je Srbija kriva za taj rat. da će što prije crnogorskom kralju predložiti personalnu uniju.15) O toku audijencije Pašić je iz Petrograda 2. Srbija je imala s Crnom Gorom ugovor o "savezu i prijateljstvu" od 14. da što prije pokrene pitanje personalne unije Crne Gore sa Srbijom. Personalna unija znači ili nasilno detroniziranje kralja Nikole i njegovih potomaka. Pošto je iznio tok razgovora o Grčkoj. nesumnjivo dokazuje da su se njih dvije još za vrijeme rata protiv Turske. Počevši tako svoj izvještaj. da Crna Gora ima na umu neke intrige protiv Srbije i njene dinastije. "car je žestoko kritikovao držanje Crne Gore. a on je dokazao cijelome svijetu. a Srbija tvrdi. Pašić iznosi o čemu je on cara obavijestio. da tamo stoji cio narod na našoj strani i želi ujedinjenje s nama". da se što zlo ne dogodi". Nikada ni jednom piscu o ruskom caru i o Pašiću neće poći za rukom. Rumuniji. i da se zbog toga mora paziti. Mijušković izjavio da će savjetovati kralju Nikoli. Grčka i Rumunija u ratu protiv Bugarske. koja je imala svoju državnost kroz sve vjekove svoje istorije.14) Prvi i posljednji savez četiri hrišćanske države i njihov posljednji rat s Turskom posljednji je veliki zamah velikog crnogorskoga kralja.

Ja mu odgovorih: preko šest milijuna. nasankati. jer je ona postojala i prije njega. Pašićevi obožavaoci. dotle se podvaliti. gde žive. Dok su svi prije navedeni izrazi za nelojalnost istovremeno i oznaka poroka. Tada zapita on. ako bi nas htjela pomoći kod rešenja srpsko-hrvatskog pitanja. što je s brzinom političkoga početnika utrčao u Pašićevu zamku. Srbija je njena i otadžbina i domovina. prevesti žednog preko vode. koji su prije očekivali spas od Austrije. Car je svojevremeno obaviješten o ulogama Srbije i Austrougarske u bombaškoj i kolašinskoj aferi. ime jedne religije. Ni ona. osim u Srbiji. Na to zapita car koliko Srbohrvata živi u Austriji i što oni sada veruju i žele. ni glagol. svakako.potomci kralja Nikole. biti nevjeran. kakav je preokret nastupio kod Slovena u Austrougarskoj. nasamariti. 35 . a posebno za susjede. kako mnogobrojni izjavljuju. zna da je Crnoj Gori prije kratkoga vremena. pa da počne borba za njeno ostvarenje. o kojima je riječ. da mi (Srbi) s naše strane ne trebamo ipak njih (Bugare) grditi. nego naziv za jedan moralni i etički sistem. i ipak se tako brzo i lako zapleo u mrežu beogradskoga čarobnjaka. intrigirati. on ili ogromno carstvo. i još daleko više. i rekoh mu. klevetati i drugi. Po Pašićevim riječima. u Srbiji. Nesrbijancu je nemoguće ući u logiku tog sistema. cijeli jug austrougarske monarhije prihvatio je velikosrpsku državnu ideju i samo traži puške. Imenica podvala nije oznaka jednog pojma. to neće dobro svršiti. i tada mu rekoh. ali je. koliko vojnika može Srbija sada podići". "Ja sam tada pričao caru. ko je više za žaljenje. i da će možda doći vrijeme. kada su se htjeli o njemu najpohvalnije izraziti. ne smatra porokom nego vrlinom. Ja mu rekoh i o Slovencima. Razgovor između cara i Pašića prešao je na Bugarsku i njenog kralja. jer je njihov dijalekat rđav i oni su već dugo izgubili nacionalnu samostalnost". ogovarati. govorili su: on podvali svakome. Ipak je to slabo opravdanje za cara jedne od najjačih imperija na svijetu. sada uviđaju. koliko budemo imali pušaka". Siromah car! Teško je reći. šta je dan prije čuo od svog ministra. Starčevićevi pristaše. zamazati oči. da gravitiraju k Srbohrvatima i da će primiti srpskohrvatski jezik. U nastavku razgovora car je između ostalog rekao: "Ako Austrija ne prestane sa svojom antislovenskom politikom. kada bi se moglo nešto odstupiti Bugarskoj. i da oni jedva čekaju priliku da vide ostvarene svoje želje. Ne može se reći za Nikolu Pašića da je Mojsije religije Podvale. "Na to ja (Pašić) dodadoh. on mu priča. koji s njom imaju posla. Podvaliti znači i ono. Kad smo već kod ovako uspjele Pašićeve podvale. Slovenci su spremni da se odreknu svoga jezika. moram nešto reći o riječi podvala. nego Pašiću prepričava Pašićevu priču kao svoje obavještenje. na zahtjev Austrougarske. od kojeg je napravljena ne postoji ni u jednoj od zemalja koje su bile u sastavu bivše kraljevine Jugoslavije. nego moramo misliti. Kako taj dio njihovog razgovora nema veze sa sukobima. prevariti. ja ću ga citirati samo onoliko koliko je u vezi s razgovorom o Austrougarskoj. Ne pada mu ni na kraj pameti da je njegov ministar to čuo od Pašića. zabluditi. obmanuti. a mnogi Starčevićanci željno iščekuju da srpska vojska uđe u Zagreb. Otud je domovina religije podvale i u političkim odnosima postala strašilo za sve. oduzet Skadar. kojem je bio na prijestolu. kao neko otkriće. da ćemo mi dobiti vojnika iz onih zemalja. što svaki pojedini od njih znači i što svi skupa znače. navesti na tanak led. da njima ovaj spas može doći samo od Rusije i Srbije. Umjesto da to pita Pašića. Napravljena je od glagola podvaliti. Treba samo pridobiti Bugarsku da pomogne Srbiji u ratu protiv Austrougarske. natociljati. kako će jedinstvo Srbije i Bugarske biti koristno obojici. on njen najreprezentativniji predstavnik. baciti prašinu u oči. Za oznaku nečije nelojalnosti prema drugom postoje izrazi: slagati. izvući hasuru.

kojim bi joj bilo osigurano teritorijalno proširenje ili ma kakva druga korist u slučaju pobjede. Njegova vjera u iskrenost i moć te zaštite bila je tako velika. i Crne Gore. Kralj nije ni slutio kako je tačno prorekao propast svoju. njeni oficiri uzmu u svoje ruke vrhovno zapovjedništvo nad crnogorskom vojskom. ako ga ne želi Rusija. da se on pravio kao da ne primjećuje mnoge.Ruski car nije natuknuo. Odmah u početku rata Srbija je zatražila da.GODINE Nije prošlo ni punih šest mjeseci nakon Pašićeve audijencije u Petrogradu. Duhovnom vođi beogradskih revolucionara careve riječi bile su podsticaj za akciju. Pašić je ipak zatražio od crnogorske vlade da mu da svoje mišljenje. godine. velikom knjazu Nikolaju Nikolajeviću. da te vjere nije bilo. Kralj Nikola je pristao. prilikom jednog od njegovih dolazaka na Njeguše. koje je Beč postavio Beogradu u julu mjesecu. Htio je znati mišljenje kralja Nikole. Duže i ne tražim". Crnogorska vlada je odgovorila. ako do njega dođe. radi jedinstva zapovjedništva. jedan od zapovjednika saopštio mu je. U toku rata. Oči pune straha. Pri sklapanju poznatog londonskog pakta iz 1915. da će odgovor pisati Petrograd. kao ni Srbija. Istovremeno je pitao da li bi Srbija. u Sarajevu je ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand. Crnogorska vlada je znala. Neizvjesnost su prekinuli ultimativni zahtjevi. sigurno stupio u borbu na život i smrt. u slučaju da zarati Rusija. pri kraju prve polovine 1914. moj dom i Crna Gora sigurni smo. Za načelnika vrhovnog štaba došao je general Boža Janković. a potpisati Beograd. Iako su oblačni horizont šarale privremena provedravanja. ali ja. čiji su pucnji u Sarajevu objavili početak svjetskog požara i bili mrtvačko zvono njemu. Očekivao se evropski rat. Crna Gora nije učestvovala. mogla računati na neograničenu pomoć Crne Gore. kako bi trebalo odgovoriti na ultimatum.godine. Nesretni car nije možda ni slutio. ublaženog drhtavim zračkom nade. slutnje su ostale trajno teške. Crna Gora je obavezna da joj se pridruži prema vojnoj konvenciji Crne Gore s Rusijom iz 1908. Brige za Crnu Goru kralj Nikola je potpuno prepustio Rusiji. Iako je odgovor na ultimatum dvojne monarhije bila briga Petrograda. inače opasne intrige. Njegova vjera u Rusiju jedino je objašnjenje za njegov pristanak na neke prijedloge Beograda na koje on inače ne bi nikada pristao. da je svojim razgovorom s Pašićem napunio revolver. Za njegovog pomoćnika imenovan 36 . na front prema Kotoru. njegovoj porodici i njegovom carstvu. da neće doći do rata. bile su uprte prema Beču i Petrogradu. da u odgovoru na ultimatum treba poslušati savjete Rusije. Organizacijama "Narodna odbrana" i "Crna ruka" nije mogao donijeti ljepši poklon iz Petrograda. kao što je prije rečeno. s kojima bi. Ni u početku ni u toku rata Crna Gora nije sklopila ni s jednim od saveznika nikakav ugovor. Kralj mu je rekao: "Ne boj se! Znam ja to. i da će Crna Gora ući u rat. a posebno svome uticajnome zetu. da se u vojsci jako osjeća defetistička akcija agenata beogradske "Crne ruke". svoga doma. u slučaju rata s Austrougarskom. godine. nego sasvim jasno nagovijestio skori rat Rusije protiv dvojne monarhije. dok je na ruskom priestolu dinastija Romanov. CRNA GORA U SVJETSKOM RATU 1914. Tako je Crna Gora ušla u rat. Znalo se.

Kuća je povjerena na čuvanje palikući. Načelnik crnogorskog vrhovnog zapovjedništva. da agitujuju za pripajenje Crne Gore Srbiji. srpski general Boža Janković.000 vojnika. Ostao je nezaštićen Lovćen. kao na nekoj političkoj skupštini. Garnizon je izvršio svoj zadatak polovinom juna 1915. Tim ugovorom dvije trećine cjelokupne crnogorske oružane snage. protestovao je što je vrhovni zapovjednik crnogorske vojske izdao naredbu garnizonu bez njegovog pitanja i što je zauzet Skadar. Naredio je zapovjedniku garnizona prema Albaniji. Ne samo da zbog toga čina izvršenoga u ratu nije strijeljan. godine. Ko će biti kralj. stavljeno je na raspolaganje zajedničkim operacijama u Bosni i Sandžaku. I kralj Nikola je pristao. Kralj je odbio da udovolji njegovom zahtjevu i on je dao ostavku na položaj načelnika vrhovnoga štaba. Razlika je samo u tome što se prije moralo raditi zavjerenički. Jovana Meduanskog. što se po Pašićevim riječima ruskom caru. Tražila je. Radilo se otvoreno ono. Todor Božović. Sve po planu za uništenje crnogorske državne nezavisnosti . Dovršivši uvođenje Crne Gore i njene vojske u zamku. da se napravi ugovor o rasporedu crnogorske vojske. a sad je imaju pod svojim zapovjedništvom. u vojsku su pustili agente "Crne ruke". odlučiće Srbijanci i Crnogorci glasanjem. Srbija je Crnoj Gori postavila i drugi zahtjev.d. Međutim. Rekao im je da će Crna Gora i Srbija biti ujedinjene pod jednim kraljem. jedan od vođa beogradskih agenata. Petar ili Nikola. jer srpski oficiri nijesu imali ni pristupa u crnogorsku vojsku. jer s njom ima tajni ugovor. u jačini od 30. da okupira Skadar i luku sv. Taj uspjeh im je omogućila njegova blizina Boki Kotorskoj. došao je jednog dana među regrute u Podgoricu i javno im održao govor. radilo tajno u ratu 1912. kapija Crne Gore. Beogradski najamnici dokazivali su crnogorskim vojnicima. Uzeli su potpuno u svoje ruke crnogorsku vojsku i njenu sudbinu. čiji je jedini zadatak bio čuvanje te granice. Veza Crne Gore sa saveznicima preko crnogorskoga primorja bila je zatvorena neprijateljskim podmornicama. Slali su zajedno za Crnu Goru i Srbiju. kralj Nikola je odlučio da pomicanjem na jug udalji od Boke vezu Crne Gore sa morem.17) Svega deset hiljada vojnika ostavljeno je za cijelu sjeverno-zapadnu. Ponašanje Srbije je dostiglo besprimjeran vrhunac kada je srpska vlada diplomatskim putem 37 . jasno je u čiju će korist biti glasanje. određenih za Crnu Goru. gladnih i bosih vojnika. Već je rečeno da su neprijateljske podmornice uspjele uspješno blokirati crnogorsko primorje.i zapovjedništvo i ugovor o rasporedu vojske i ostavljanje vojske bez hrane i sredstava za borbu. kasniji armijski general u Jugoslaviji. da oni nemaju ni hrane ni ratnog materijala zbog toga. Zbog toga su Rusija i ostali saveznici mogli slati ratni materijal i hranu za Crnu Goru samo preko Srbije. i time omogući savezničkim brodovima snabdjevanje crnogorske vojske. što kralj Nikola neće da ratuje s Austrougarskom. bez hrane i sredstava za borbu". Tražio je napuštanje Skadra. naoružanih starim puškama i topovima s crnim barutom. Tvrdili su da je sva crnogorska vojska poslata u Bosnu i Sandžak i da je Lovćen ostao bez odbrane zato što je kralj Nikola prodao Lovćen Beču i t. najveći dio pošiljki.je pukovnik Petar Pešić. zapadnu i južnu granicu Crne Gore i za njene posade prema Albaniji.000 crnogorskih golih.16) Čim je dobila zapovjedništvo nad crnogorskom vojskom.godine. Budući da Srbijanaca ima daleko više. i demonstrativno napustio Crnu Goru. Budući da je opskrbljivanje preko Srbije ostavilo Crnu Goru bez ičega. i s njima grupa oficira. evo kako je bila opskrbljena crnogorska vojska: "40. Usljed toga. Srbija je zadržala za sebe. nego uopšte nije pozvan na odgovornost.

pomognuta njenim ranijim greškama. Time što je nije objavila preko poluslužbenog lista i tim putem izazvala polemiku sa srpskom vladom zbog nje. Kralj Nikola je imao 74 godine i bio. Pašić se pozvao na taj tajni ugovor. srpski oficiri ne bi stigli ni spakovati svoje kovčege. učinila je samoubilačku grešku. Borbe njenih zaštitnica bile su jedini znak njenog života. Zbog toga nije ni tražila Skadar s pozivom na pakt. i dodao da mu je Srbija ostala vjerna i na mirovnoj Konferenciji u Parizu. godine. pri kraju 1915. Sa njima kralj. Uništilo ju je povlačenje u neredu. Mitrovice prema Metohiji. Za njegovo postojanje doznalo se tek iz govora. vlada. koji je Nikola Pašić održao u Narodnoj skupštini u Beogradu 25. primila je ukor na znanje. 38 . umjesto da je od srpske vlade zatražila izvinjenje s napomenom. da bi dokazao Albaniji. Sudbina crnogorske vojske dokazala je. da je gore pomenuta greška vlade. godine Srbiju je napala jaka vojska centralnih sila pod zapovjedništvom feldmaršala von Makenzena. Crnogorska vlada nije objavila prijetnju srpske vlade zbog okupacije Skadra. bez ikoga. sklopljen u Londonu između zapadnih velesila i Rusije 1915. ponosni i odlučni knjaz Nikola. Još manje bi se moglo dogoditi. Posljednjih mjeseci 1915. uz rizik da budu poubijani zbog teških uspomena iz rata od 1912. vrhovno zapovjedništvo i izbjeglice. kralj Nikola je postavio za načelnika vrhovnog zapovjedništva dotadašnjeg pomoćnika načelnika. I sam kralj Nikola zaludu bi naređivao crnogorskoj vojsci da ih spašava svojom krvlju. bila je upozorenje. General Janković napustio je Crnu Goru. narodna skupština. bila majka veleizdaje. Napala ju je i Bugarska. godine. iznemogao starac. ako bi se usudila okupirati još neko mjesto u Albaniji. Objašnjavajući zašto je izgubljen Skadar. Ostaci ostataka srpske vojske bili su u pokretu preko K. Udarac je bio tako silovit. da je u protivnom slučaju prisiljena odgovoriti na uvredu prekidom diplomatskih odnosa. Da je bio samo 15 godina mlađi. Prijetnja srpske vlade da će drugačije postupiti. Crnogorska vlada.godine. da je bio onaj poznati. Mogućnost za dalje bježanje ostala im je ili preko Crne Gore ili preko besputnih albanskih planina. Tako bi na vrat na nos pobjegli u Srbiju. da će drugačije postupati. Za nju su znali samo kralj i ministri. Bijes Srbije zbog ulaska crnogorske vojske u Skadar bio je u vezi sa njenim tajnim ugovorom s Albanijom. bili bi zarobljeni i srpski kralj i srpska vlada i srpska vojska. da srpska vojska nije uspjela dobiti ni jednu bitku. da će Srbija oružanom silom napasti Crnu Goru. Na ovu činjenicu upozoravam zbog onoga što će kasnije doći. da je crnogorska vojska bez njegovog znanja i protiv njegove volje ušla u Skadar. ako bi se sličan slučaj ponovio. Dokazivali su. Krila ju je kao najveću državnu tajnu. Put prema Solunu bili su im presjekli Bugari. regent. Agenti "Crne ruke" neumorno su i nesmetano nastavljali pripremanje crnogorskog naroda i crnogorske vojske za izdaju sebe i svoje Crne Gore. jer nije znalo za tajni ugovor između Srbije i Albanije. da svojim ropstvom plati njihovu slobodu. od Dunava do Kosova. januara 1922. ako se sličan slučaj ponovi! Umjesto da iskoristi svoje pravo vrhovnoga zapovjednika i otpusti sve srpske oficire iz službe i naredi im da odmah napuste Crnu Goru. srpskog pukovnika Petra Pešića. Predsjednik te Vlade bio je general Janko Vukotić. Cetinje očigledno nije razumjelo ni postupak generala Jankovića ni opomenu srpske vlade. Da su Crnogorci znali da je Srbija protiv pripajenja Skadra Crnoj Gori. da je general Janković napustio Crnu Goru zbog šurovanja kralja Nikole s Austrougarskom.dala ukor crnogorskoj vladi zbog zauzeća Skadra i izjavila.

Iznio sam greške prošle vlade od njenoga preuzimanja državne uprave u aprilu 1913. U najtežim prilikama i u najgore vrijeme. rečeno jasno ono što nije smjelo biti ni nagovješteno. Imala je povjerenje i Krune i Narodne skupštine. potukli su Austrijance. nego ni upadicu nije napravio. do dolaska nove vlade. Na početku prve sjednice. Ni riječi o spremnosti na povlačenje u slučaju neuspjeha u odbrani Crne Gore. U Kosovskoj Mitrovici kroz gomile svijeta prolazio je dobošar i vikao: "Narode. da će se nastaviti rat.godine. Srbijanci su prolazili preko Crne Gore za Skadar i dalje. o kojoj se raspravlja. a da je umotano u dvosmislenost ono što se narodu trebalo objaviti odlučno i 39 . Hoće li imati slobodan prelaz preko Crne Gore. skupština je odlučila da sjednice budu tajne. da zapravo i nije nova vlada. vjerni čuvar politike prošle vlade u tolikoj mjeri. Nestrpljivo se očekivala vladina izjava i moj odgovor na nju. ja sam dobio riječ. zviždi. Nije se čuo ni jedan glas odobravanja. na prijedlog vlade. nego narodu. Stisni ga. To se shvatilo kao demonstracija protiv tajnosti skupštinskih sjednica. To je onaj isti Mijušković čije je političke planove iznio Pašić u svom razgovoru s ruskim carem. Kroz više dana održano je više tajnih sjednica. rečeno je sasvim jasno da će nova vlada ostati vjerna pravcu rada i programu prošle vlade i sasvim nejasno. na nebu oblaci. Ustanovio sam. Nakon krize od nekoliko dana vladu je sastavio Lazar Mijušković. na srcu kamenje. Nakon konstatacije da je nova vlada preuzela upravu u najtežim časovima domovine. da nisu izostali telegrafski apeli na bratsku crnogorsku vojsku i njeno dokazano junaštvo. zavisilo je od uspjeha crnogorske vojske. Svak se plašio njegove misije kao i buduće misije generala Janka Vukotića. pišti. Opkoljeni neprijateljem gotovo sa svih strana. Crnogorski vrhovi bore se s mećavom. Odjednom je vlada generala J. On je prije par dana došao iz Srbije. Počeo sam svoj dugi govor konstatacijom da je nova vlada. nabrajanjem činjenica. t. Vukotića dala ostavku. Zašto ostavka? Niko nije mogao dati odgovor na to pitanje. Predsjednik vlade pročitao je izjavu. Vlada je pročitala beznačajan izvještaj o svom radu. Interesovanje publike je bilo ogromno.j. po svom vlastitom priznanju. Bilo je jasno da je kriza izazvana samo da bi on došao za predsjedika vlade. da borbama zaustavi ili znatno uspori nadiranje austrougarske vojske preko Sandžaka. gdje je bio crnogorski namjesnik. decembra zakazana je sjednica Narodne skupštine. jer je inače ostalo sve po starom. kojoj sam ja bio vođa. nego rekonstruisana stara. da je prošla vlada svojim naopakim radom izgubila povjerenje velikih saveznika i ostavila crnogorsku vojsku bez hrane i ratnog materijala. duhovi s olujom crnih slutnji. da bi što prije čuli što je bilo u skupštini. naša junačka braća Crnogorci. pusti ga. nije govorio. nijedna javna. Decembar mjesec. godine. nego je zaposjednut i prostor oko skupštine. Umjesto nekadašnjih opomena i prijetnji vladala je umilna poniznost. Crnogorska vojska je uz ogromne žrtve zadržavala neprijatelja u Sandžaku. Od straha se sve izbezumilo. Opozicija ne govori vladi i njenoj većini. Kralj Nikola je sazvao Narodnu skupštinu. Narod je bio željan jasnog uvida na događaje i vjerovao je da će mu ga moj sudar s vladom i dati. Put za Crnu Goru je siguran". Upozorio sam. Razumije se. Govorili su i neki članovi vlade. da se predstavi nova vlada. Čitava povorka vladinih poslanika održala je beznačajne govore. Čekali su. srpski vojnici su bacali puške ili ih prodavali Albancima. Takvi su možda svi ljudi ili bar ogromna većina. Ne samo da su prepune skupštinske galerije. Na dan 22. Ne samo da nijedan član skupštinske opozicije. Nakon kratkog govora jednog vladinog poslanika koji je odobrio vladinu izjavu. da je u izjavi. da će se nastaviti politika prošle vlade.

Podnio je kralju na odobrenje pismeni zahtjev kojim se traži od neprijatelja trodnevno primirje i određivanje delegata za sklapanje mira. uzjahao je kralj na konja. Njihovi odgovori bili su veoma žučni. bilo je jasno. Oni su već napustili Crnu Goru. Istoga dana. da Crna Gora neće sklopiti separatni mir. uzmu vlast u svoje ruke i spasu čast i slobodu Crne Gore i crnogorskog naroda. da je protiv Crne Gore skovana veleizdajnička zavjera. Mjesto. tj. To je bila posljednja sjednica Narodne skupštine kraljevine Crne Gore. Još uvijek je privezana za Sandžak glavnina crnogorske vojske iako je otpala potreba zaštite Srbijanaca. Lovćen je pao. decembra. 27. Pešić je naredio. poslana su neprijatelju na Njeguše dva parlamentarca sa zapečaćenim pismom. Pod zaštitom artiljerije počela je uz Lovćen nadirati neprijateljska pješadija 25. vlada i vrhovno zapovjedničtvo. Upotrijebio sam krilaticu da je Crna Gora žrtvovana za Goleš planinu. koji su u junu napravili onoliku buku zbog ulaska Crnogoraca u Skadar. Time su u očima naroda samo potvrdili tačnost moje optužbe. da palom Lovćenu dođu u pomoć dva bataljona. oko 2 sata popodne. U gradu tišina. Neki su doprili i do Drača. Hercegovački odred.decembra. Moj govor je imao ogroman učinak u narodu. U zoru 24. da je Crna Gora zavedena za Goleš planinu. Tačno u ponoći 29. a Mijušković je odustao od traženja mira.*) Baš pred sam susret dana i noći. Nakon uporne Mijuškovićeve borbe s kraljem našao se kompromis. To je dokaz da je on bio eksplozija zgusnutih sumnji i teških briga cijeloga naroda. koja bode oči. iako je već davno prestala "potreba jedinstva komande" srpske i crnogorske vojske. Petar Pešić i ostali srpski oficiri iz vrhovnog zapovjednišva. Munjevitom brzinom. Svako se pita zašto ovi ne idu za svojom vojskom? Što još moraju da obave? Da imaju neki mračni zadatak. Završio sam svoj govor izjavom. Nisu ni pitali. decembra počela je uraganska topovska paljba na Lovćen i nije prestajala do njegovog osvajanja. od usta do usta. Čak su moj govor nazvali veleizdajom. Odgovorio mi je jedan član vlade i dva narodna poslanika. Pešićem na čelu. primirje je traženo na šest dana. kao na 40 . Rana zora ispratila je diplomatski kor s Cetinja za Podgoricu 29.18) Pozvao sam narodne poslanike da sruše vladu. Njegovi pratioci odvezli su se njegovim kolima prije par minuta. na kome se put za Podgoricu prašta sa zadnjim kućama na Cetinju. Talasi ogorčenja sve više su se približavali kralju. zašto su otišli parlamentarci. pronesena je Crnom Gorom strašna riječ. Čekaće ga kod Crne Grede. topovi s neprijateljske ratne mornarice i oko dvadeset hiljada dobro opremljene pješadije. decembra. članovi bivše vlade. Nakon njihovih govora skupštinske sjednice su odložene. Glavnina crnogorske vojske još uvijek je vezana za Sandžak. pred svojim dvorom. Da tragediju začini s malo komike. Kralj je pristao na traženje primirja. Na Lovćenu je par hiljada vojnika i nekoliko topova s crnim barutom. uzmiče pred neprijateljem prema Nikšiću. Umjesto na tri. Istog dana. sad su se pravili kao da ih se ništa ne tiče traženje primirja. Lovćensku svjetlost progutala je ta noć. Zapovjedništvo crnogorske vojske još uvijek je u rukama srpskih oficira s pukovnikom P. Njome su počinjali i završavali ogorčeni napadi na vladu i vrhovno zapovjedništvo.otvoreno. predvečer. Kralj je odbio. zauzet je Kuk. odputovali su u s Cetinja za Podgoricu kraljeva porodica. Na Cetinju su kralj. ključ lovćenskog masiva. Lazar Mijušković je vjerovao da je došao čas za ostvarenje njegove tajne zamisli. vlada i vrhovno zapovjedništvo. Ostao je kralj s malom pratnjom od nekoliko ljudi. koji štiti sjeverozapadnu granicu Crne Gore. Činjenica. Prema njima artiljerija sa jedanaest neprijateljskih tvrđava oko Kotora. Oko podne je zatražio i dobio audijenciju. decembra.

već da ostane u zemlji i dijeli s narodom sudbinu. Bog zna. Gledao je Cetinje. da od ovoga časa prestaje djelovati i snositi odgovornost za dalji razvoj događaja. manastir. nevjernički podmetnutu. Da pređe put od nepunih pet stotina metara. Zavođenje Crne Gore za Goleš planinu postalo je svršen čin. vlada je predala kralju ovu ostavku potpisanu od predsjednika Lazara Mijuškovića i svih ministara: "Vaše Veličanstvo! Vlada Vašeg Veličanstva misli. Put mu osvjetljava slaba mjesečina. gleda. Svi su ćutali. pošto je izloženo rasulo u vojsci. Sutradan. Kralj je odmah rekao. koji je učinjen prije dva dana". Ostavljen od svoje vlade i od načelnika vrhovnog zapovjedništva. to Vam je maločas i predložila. održana je zajednička sjednica vlade i vrhovnog zapovjedništva pod njegovim predsjedavanjem. zaljuljao se stari hrast i pao u zamku. kralj je odputovao iz Rijeke Crnojevića za Podgoricu. Kralj je odbio predlog vlade i vrhovnog zapovjedništva odlučnom izjavom. jedva mu je dopustio da stigne do Crne Grede. Vojska je gladna i s vrlo malo municije i nema izgleda da će se ovo stanje moći popraviti". decembra. 30. Gleda. u narodu uzvitlanom vihorom one posljednje sjednice crnogorske Narodne skupštine. Istog dana. Kroz mrtvo Cetinje jaše na konju polumrtav kralj. gleda. Glavnina crnogorske vojske još uvijek je vezana za Sandžak. Zatim se predlaže: "Tražiti mir s neprijateljem pošto nije htio primiti prijedlog Kraljevske Vlade o primirju. osjetivši se usamljen. Postavljena su dva uslova za pregovore o primirju. decembra poslije podne. Sinji teret posljednjeg oproštaja sa crnogorskim svetinjama i s 55 godina svoje vladavine.groblju. da su uslovi neprihvatljivi. Oko podne donijeli su parlamentarci odgovor austrougarskog generala Vebera fon Vebena. Glavnina crnogorske vojske još uvijek je vezana za Sandžak. 31. Orlovim Kršem19) i Lovćenom. da se prihvate uslovi koje je neprijateljsko zapovjedništvo postavilo za primirje i da se austrougarskoj vladi pošalje prijedlog za pregovore o miru. stoji doslovno: "Komande kotorskog i lovćenskog odreda nemaju više ni jednog topa. Sam. Gledao Crnu Goru. Vlada i oficiri vrhovnog zapovjedničtva s pukovnikom Petrom Pešićem na čelu predložili su. 41 . S grobovima njegovih predaka. Raspravljalo se o odgovoru austrougarskog generala." Istoga dana načelnik vrhovnog štaba pukovnik Petar Pešić podnio je kralju pismeni izvještaj Br. Kako je Vašoj vladi s druge strane poznato. te je Vaša Vlada primorana ovim najučtivije podnijeti ostavku i izjaviti. koji je i on zatražio telegramom caru i kralju dvojne monarhije. Vaše Veličanstvo to je odbilo. koja nas je snašla. Do Rijeke Crnojevića kralj nije progovorio ni riječi. da ne bi bilo ni s kojega gledišta opravdano da Vaše Veličanstvo ostavlja zemlju u ovako kritičnim trenucima. u kojem. kao za mrtvačkim sandukom. da neće sklapati mir prije Rusije. okretao se i gledao. da crnogorska vojska položi oružje i da se predaju srpske trupe. Vašem Veličanstvu najponizniji. Pogled mu se srete s manastirom. da zatraži mir od neprijatelja. trebalo mu je preko jedan sat. Orlov Krš i Lovćen. 9034. koliko je puta zaustavljao konja. ukoliko se nalaze na crnogorskom zemljištu. Konj ide lagano. da naša vojska nije u stanju dati dalje ikakav odpor. Čim je kralj stigao u Podgoricu. S vremena na vrijeme zaustavi konja i okrene ga. da njegova vlada traži mir. Pristao je.

institucije. cilj Lazara Mijuškovića bio je ne samo da navede kralja da traži mir. Kakvu je misiju imao Petar Pešić i je li je ispunio? Pustimo ga. da su gotovo preskakali jedan drugog. međutim. Da njegova tragedija bude malo i komična. prešli preko Crne Gore za Albaniju. kroz koju je prošao putujući za Neuilly kod Pariza. U Jugoslaviji je Janko Vukotić primljen u vojsku kao divizijski general. Vesnića i drugih. gdje je ostao do kraja rata. Poznavaocima Jugoslavije ove činjenice same sve otkrivaju. U posljednjem trenutku. Kralj je. o svojim ulogama nijesu nikada dali izjave slične Pešićevoj. preko Ljumkule. Pukovnik Petar Pešić napustio je Crnu Goru. s njim je otputovao i Lazar Mijušković. događaji su jurili takvom brzinom. Da ne bi ostao utisak. Umro je kao aktivni general u Beogradu. Nije se zadržavao u Italiji. da bude zarobljen. M. na nosilima su ga prenijeli albanskim planinama. Lazar Mijušković je dobio u Jugoslaviji jednu od par najvećih penzija. Diplomatski kor otputovao je iz Podgorice za Skadar i dalje. Otputovala je i kraljeva porodica. Kasnije ga je kralj Aleksandar unaprijedio u armijskog generala. sa činom koji je imao. da kralj Nikola nije uputio Franji Josipu onu depešu. Pašića. i da se je na Solunskom Frontu pored Srbske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda. Njegovi zemni ostaci našli su svoj vječni mir pored grobova N. moram nešto napomenuti. Jedan od njih. tj. kralj je odmah osjetio težinu svog položaja. tek u posljednjem trenutku prozreo plan i uspio da pobjegne. Kralj Aleksandar je za vrijeme svoje diktature. kojom je diktator zamijenio parlamenat. Poslije toga. nije mogao dopustiti svojoj nozi da stane na crnogorsko tlo. koji je Crnu Goru mrzio više od ostalih. Pešića suvišan je svaki komentar o njemu kao načelniku crnogorskog vrhovnog zapovjedništva. morao je dopustiti da bude zarobljen. tj. a sa njim i ostali srpski oficiri iz crnogorskog vrhovnog zapovjeništva. ostao je u službi na dvoru do kraja vladavine kralja Aleksandra. Petar I Karađorđević. Bio je u njegovoj pratnji i prilikom njegovog ubistva u Marseju. Sahranjen je o državnom trošku na beogradskom groblju i to na mjestu koje je određeno za stvaraoce Jugoslavije. pred sam ulazak neprijateljske vojske u Skadar. Bez 42 . a po proboju ovoga fronta i ulaska u otadžbinu. Zbog toga moramo tražiti objašnjenje u činjenicama koje će uslijediti kasnije.20) Nakon ovakve izjave P. Sudeći po određenim znacima. da su svi Srbijanci koji su bili u bijegu. Glavnina crnogorske vojske ostala je vezana za Sandžak. za Skadar. Oni. prošao je kroz Skadar za Italiju kralj Nikola. tj. Bio je to kralj Srbije. ne samo njega. postavljen je general Janko Vukotić. o kojem je riječ u njegovoj izjavi. Da bi izvršio svoj zadatak. A Lazar Mijušković i general Janko Vukotić? Očigledno je da bez njihove pomoći Pešić ne bi postigao uspjeh. Na Pešićevo mjesto. čini se. da kaže sam: "Kakva bi situacija bila za cjelokupan naš narod. Sin Janka Vukotića . Kako nije mogao jahati na konju. Ostali ministri su dočekali neprijatelja u Podgorici.Sadržaj odgovora austrougarske vlade bio je zahtjev da Crna Gora kapitulira. penziju predsjednika vlade. nego i da ga zadrži u zemlji. nego i jednog njegovog rođaka postavio za članove Vrhovnog zakonodavnog savjeta. kao i o njegovom zadatku.oficir.godine. za načelnika vrhovnog zapovjedništva. Crnogorska vojska je zarobljena. decembra 1915. pored kralja Petra i kralj Nikola". DRUGA OKUPACIJA CRNE GORE I NJENO PRIPAJANJE SRBIJI Kao što se vidi iz teksta vladine ostavke od 31.

godine donesena je na Krfu poznata deklaracija. Ponovljene su sve izmišljotine. Kralj je ispustio iz vida istinu. kojima se borio Beograd protiv Cetinja od dolaska knjaza Petra Karađorđevića za kralja Srbije. preko beogradskoga dnevnika "Politika" izjavio da mu je rečeno da prihvati. nego njeno pripajanje sebi. o kojima se radi. a možda i pod uticajem laskanja. činovnika i par bivših ministara. Podnio je prijedlog kralju Nikoli. Obešta se njemu dovijeka. O pravnom položaju Crne Gore i crnogorskog naroda u prijedlogu nema ni riječi. Srpska vlada je Krfskom deklaracijom objavila aneksiju Crne Gore Srbiji u vremenu kada je Crna Gora imala na teritoriji Francuske svoga kralja i svoju vladu. po rođenju Crnogoraca.21) Januara 1917. da plebiscitarnim glasanjem raspolažu svojom sudbinom. jasno je. godine abdicirao je ruski car. da ne postoji mogućnost pomirenja izdajnika sa izdanom domovinom.beogradskoj koncepciji ujedinjenja. Hrvata i Slovenaca. nakon završetka posljednjeg crnogorsko-turskog rata. To pravo se ne priznaje čak ni Crnoj Gori. Njegov naredbodavac je možda imao na umu i to. da bi imao opravdanje za njegovu buduću ulogu. U izjavi se tvrdi da je sporazum napravljen "na temelju načela slobodnog samoopredjeljenja naroda". Osnovao je odbor od svojih agenata. U martu 1917. Srpska vlada i Jugoslovenski odbor izjavljuju da su se složili.crnogorske vojske. i pod imenom Kaljevina Srba. Radović je dao ostavku motivisanu odbijanjem tog Pašićevog prijedloga. Radoviću. Data su mu uputstva i kako da izazove sukob i kako da obrazloži ostavku. sam. Kasnije je u Jugoslaviji. Ovaj prijedlog je prva izjava Srbije u kojoj ne želi ujedinjenje sa Crnom Gorom. s pozivom na osnovu čije vojničke moći je deklaracija i donešena i kod donošenja na kojem Crna Gora nije imala čak ni zastupnika kakav je bio Jugoslavenski odbor. Jula 1917. Oko njega se skupila šaka crnogorskih izbjeglica. Nazvao ga je "Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje" i stavio mu na raspolaganje potreban broj listova i njihovih urednika. kojim se predviđa regulisanje pravnog položaja kralja Nikole i njegovih sinova nakon pripajanja Crne Gore Srbiji. On je prihvatio. on se odlučio da dotadašnji sistem borbe protiv Crne Gore. koji je zbog učestvovanja u bombaškoj aferi bio osuđen na petnaest godina robije i pomilovan 1913. Među njima je bio i bivši ministar A. I. godine. da bi jednoga dana mogla postati upravna jedinica beogradskog pašaluka. ponudio je sastav vlade A. Na Pašića je prestao djelovati strah od velikog knjaza Nikolaja Nikolajevića. od kojih je ne samo zavisila njena sudbina. ali nema ni riječi o pravu zemalja. predsjednik srpske vlade i dr A. jednako kao i crnogorsku vladu. Zaboravio je mudrost stihova svoga velikoga predka "Gorskom Vijencu": "Što se crnim zadoji đavolom. U toj činjenici je Pašić pronašao političku bazu za novinsku kampanju protiv Crne Gore. i na čelo postavio A. u kojem srpska vlada ni najmanju stvar nije smjela uraditi bez pitanja zapadnih velesila. ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jednu državu pod dinastijom Karađorđevića." U nedostatku izbora. Potpisali su je N. koja je bila obustavljena od dana predaje ultimatuma austrougarske monarhije Srbiji. Prema Pašićevoj balkansko . da se zemlje južnih Slovena koje su bile u sklopu austrougarske monarhije. U vremenu. a A. bez narodne skupštine. Kralj Nikola je prijedlog odbio. sistem podvale i korupcije. da je Srbija za takav postupak prema Crnoj Gori morala predhodno imati odobrenje francuske 43 . koja je bila nezavisna država i saveznik zapadnih velesila. zamijeni frontalnim napadom. Počela je ruska revolucija.godine naređeno mu je da podnese ostavku. da sa tog položaja prati rad kralja Nikole. Pašić. nego su je i finansirale. da će zvanjem bivšeg predsjednika vlade dobiti kvalifikaciju za buduću ulogu. Trumbić. Radović. predsjedik Jugoslovenskog odbora. Radovića. Crna Gora je toliko vjekova vodila protiv Turske borbu za svoju državnu nezavisnost samo zato.

a da omotom laži ne sakrije lik svome djelu. Postavio je okružne i sreske načelnike i time je upravno uređenje kraljevine Srbije obuhvatilo i Crnu Goru. u dvorani.vlade. "Velika narodna skupština" zasjedala je u Podgorici u zgradi monopola duvana. Zatim je naredio. To je istorijska činjenica. Okružni i sreski načelni organi su srpskog upravnog poretka. da naknadno odobri Krfsku deklaraciju. iza skupštinskih klupa. Posljednje riječi pročitane odluke pozdravio je pljesak četnika i skupštinara. koju je sa sobom donio. Za leđima četnika "probrana" publika. U to je stigla srpska vojska. godine došlo je do sloma centralnih sila. kojima u Crnoj Gori odgovaraju oblasni upravitelji i kapetani. da su 22. Postala je toliko prozirna. da je stvar nespretno izveo. da je odluka primljena. nije dala ni jednog znaka odobravanja. Posljednjih mjeseci 1918. Članovi skupštine. Dao je uputstva u tom smislu. Ne poklici. Ipak su im za leđima. Već u prvoj polovini decembra 1918. I Krfska deklaracija i kasnija okupacija Crne Gore od strane srpske vojske samo su obred ukopa umrle crnogorske slobode. i pozvao ga da bude miran i da se pokorava vlastima. decembra 1915. Logici zadatka ove okupacije odgovaralo bi da je zapovjednik okupacionih trupa proglasom objavio crnogorskom narodu da je Crna Gora pripojena Srbiji. On želi da naknadnim falsifikovanjem volje crnogorskoga naroda opravda aneksiju. Taj stav Francuske prema Crnoj Gori posljedica je silaska velikog knjaza Nikolaja Nikolajeviča s političke pozornice. sve sami beogradski janjičari. izglasana je Pašićeva odluka u Podgorici. Velika narodna skupština je institucija srpskoga ustava. iako "probrana". Zbog tih prigovora ona je prebacila Pašiću. redenicima i bombama. Kralj Nikola je postao francuski zarobljenik. Zapovjednik okupacione vojske vodio je sa sobom veliki broj srpskih građanskih činovnika radi organizacije građanske vlasti u Crnoj Gori. i nju crnogorski ustav ne poznaje. Da bi ispravio svoju grešku. i odlučeno je da se Crna Gora pripoji Srbiji. koju joj je Paćić namijenio. Nestankom dinastije Romanov nestala je i Crna Gora. Crnogorski narodni poslanici i crnogorski oficiri bili su izreda internirani u Austriju i Mađarsku. Dok su bili u internaciji. Oni garantuju da će skupštinari dobro glasati. Čini se. dolazeći sa solunskog fronta. da zapovjednik nije primijetio. Ovom okupacijom ostvarena je aneksija Crne Gore. i okupirala je. da je on primjenom srpskog zakona o uređenju državne uprave i srpskog ustava na Crnu Goru ostvario njenu aneksiju Srbiji prije sastanka svoje "Velike narodne skuštine" u Podgorici i prije njenog glasanja za Pašićevu odluku. izuzevši oko desetak njih. da je čak pogled i najnaivnijeg oka u njoj vidio nasilje. Austrougarska vojska napustila je Crnu Goru. po kome će sreski načelnici odrediti delegate za "Veliku narodnu skupštinu" i odredio dan njenog zasjedanja u Podgorici. Ugledni francuski politički krugovi prigovorili su francuskoj vladi da je pregrubo postupala prema Crnoj Gori i njenom narodu. Prije je rečeno. 44 . objavljena Krfskom deklaracijom. nego urlanje: "Živio kralj Petar Karađorđević! Živio Nikola Pašić!" Predsjednik skupštine jedva je uspio objaviti. Bilo je i gimnazijalaca. godine sjednice crnogorske Narodne skupštine odgođene. Ovim ponovnim ignorisanjem crnogorske vlade još jednom je potvrdio aneksiju Crne Gore Srbiji. Ali domovina religije podvale ima svoju posebnu logiku. Zapovjednik je postupao prema uputstvima. bili četnici (komitadžije) s puškama. koju je objavio prije nekoliko mjeseci. Nikola Pašić nije mogao ništa uraditi. da se napravi "pravilnik". Odlukom je svrgnut sa vlasti Kralj Nikola i njegovi sinovi u korist dinastije Krarađorđevića. godine. Publika. Time je odluka izgubila onu političku vrijednost. Vratili su se u domovinu kao državljani kraljevine Srbije. Pašić je naredio svom "Crnogorskom odboru za narodno ujedinjenje".

čijim su radom upravljali aktivni oficiri. Njihova kasnija djela u Crnoj Gori dokazala su. Da bi se stvorila velika Srbija. Akcija je povedena u sva tri pravca. Amerika je prihvatila njihov stav prema Crnoj Gori. Nijesu priznale crnogorskom narodu. da je on hrvatsku akademiju nauka i umjetnosti u Zagrebu nazvao jugoslovenskom. da li žive na sjeveru ili na jugu Evrope. poznatu pod imenom panslavizam. tj. Bila je pod vodstvom oficira. koji su izginuli da ona. Ušla je u Crnu goru preko grobova Crnogoraca. godine ušla je u nju istim putem. da bi za njihove zemlje najbolje bilo da naprave jednu državnu zajednicu. on je njen najveći predstavnik. trebala biti konfederacija (Staatesbund). U svakom slučaju. da da još veći zamah akciji za ostvarenje svojih velikosrpskih planova. Zar je moguć jači dokaz da su i zapadnoevropska i američka demokratija laž i da su maska laži svi oblici njihovog života. da bude "jak bedem protiv germanskog nadiranja". J. da su zvijeri. Pod uticajem tog pokreta među južnoevropskim slovenskim narodima javila se ideja. kojim je pri kraju 1915. nego da će i južnoslovenske narode privući zapadno-evropskom pogledu na svijet. Stvaranje velike Srbije postalo je istovjetno s jačanjem ruskoga utjecaja na Balkanu. trebalo je pripojiti Srbiji sjeverne turske pokrajine. bježala. Dolaskom knjaza Petra Karađorđevića na prijesto kraljevine Srbije učvrstila se na vlasti radikalna stranka sa Nikolom Pašićem na čelu. čime ju je na nesumnjiv način označio kao kulturni centar južnih Slovena. Kako je bila organizovana i vođena protiv Crne Gore. Uloga sjevera kod ujedinjenja njemačkoga i italijanskog naroda nametala je tu analogiju. Od geografske oznake južnih Slovena stvoren je politički termin. Duhovnim ocem te orjentacije uopšteno se smatra čuveni hrvatski biskup J. pozvani da ostvare zbližavanje njihovih zemalja. tj. To je osmjelilo Pašića. ne bude zarobljena. Po njegovoj zamisli. pogledu legaliteta i evolucije.Srpska vojska. Štrosmajer se nadao da će njenim ostvarenjem ne samo osigurati slobodu zemalja južnih Slovena u njihovom odnosu prema drugim zemljama. Ta politička orijentacija poznata je pod imenom jugoslovenstvo. da ne bi bila zarobljena. Time je Srbija postala uporište ruske politike na Balkanu i stekla rusku zaštitu. a po mišljenju drugih federacija (Bundesstaat). okupirajući Crnu Goru pri kraju 1918. već je 45 . Štrosmajer. svoga najmanjeg saveznika. Prije je rečeno. izliječiti ih od vjere u zločin i revoluciju. ličili na ljude. POSTANAK JUGOSLAVIJE Sjeveroslovenstvo i jugoslovenstvo geografske su oznake slovenskih naroda prema tome. koja je po mišljenju jednih. Velika Britanija i Francuska nijesu se stidjele da u temelje toga "bedema" uzidaju slobodu Crne Gore. da plebiscitom odluči o svojoj sudbini. i time ih osloboditi od vizantinskog uticaja. spolja. kao sjever južnih Slovena. Stvoren je čitav niz revolucionarnih organizacija u Beogradu sa "Narodnom odbranom" na čelu. ni pravo. saveznička vojska. jug austrougarske monarhije i Crnu Goru. Pri kraju teksta Krfske deklaracije rečeno je da se Jugoslavija stvara. tu ideju su trebali ostvariti Hrvati. da je on spoljnu politiku Srbije podvrgnuo uticaju Rusije. koji su. Kao dokaz da je Štrosmajer tu misiju namijenio Hrvatima dovoljno je podsjetiti. Izgledalo je da su Hrvati i po svom geografskom položaju. U drugoj polovini devetnaestog vijeka Rusija se zalagala za ideju solidarnosti slovenskih naroda. savezničkom narodu.

Trumbićem. Tim putem se akcija za stvaranje velike Srbije uspjela uključiti u jugoslovenski pokret i tako maskirana steći pravo građanstva u zemljama na jugu Austrougarske. Akcija u sjevernim turskim pokrajinama nije mogla izbjeći sukob sa istorodnom bugarskom akcijom u istim pokrajinama. protestovala napuštanjem parlamenta i Budimpešte. kojom su dalmatinski predstavnici italijanske i srpske narodnosti prihvatili načela Riječke rezolucije. podnio mađarskom parlamentu prijedlog zakona za novu željezničku pragmatiku. Orjentacija Riječke rezolucije dovela je do formiranja Hrvatsko-srpske koalicije 1906. godine. Donešena je istorijska Riječka rezolucija iz 1905. u suštini su bili zahtjev da se prizna velikosrpska državna ideja u Hrvatskoj. vidjelo se i prilikom političkoga procesa u Zagrebu protiv 53 Srbina. Skretanjem pogleda hrvatskog naroda na tu stranu ostao je hrvatskom oku nezapažen zavjerenički dio velikosrpske akcije. prihvatili taj falsifikat jugoslovenstva. U kojoj mjeri su Hrvati koalicionaši nesvjesno 23) služili Beogradu. a koalicionaška omladina gotovo sva. Za ilustraciju 46 . Vrtlog sukoba zahvatio je i pravne temelje monarhije. Takvom stanju u Hrvatskoj odgovaralo je stanje u Bosni i Hercegovini. Tim povodom je 1905. a "Narodna odbrana" svojim "Statutom revolucionarne organizacije južnih Slovena" propovijedala je federaciju jugoslovenskih zemalja. a uz pomoć mađarske koalicione vlade dr. Čim je u jugoslovenskom pokretu stekao pravo građanstva. godine u Rijeci došlo do susreta predsjednika mađarskog parlamenta dr Justa sa Franjom Supilom i dr A. Posljedica njihovog vijećanja bio je sastanak predstavnika gotovo svih hrvatskih opozicionih stranaka u Rijeci. Vekerlea. pomagala je i galama dr Jovana Skerlića za jugoslovenstvo. godine. Budimpešta je bila u oštrom sukobu s Bečom. Kasnije je Franjo Košut kao ministar trgovine. umotala se u plašt jugoslovenstva. kojom su Hrvati pružili pomoć Budimpešti u njenom sukobu s Bečom. Hrvatsko-srpska koalicija postala je političko-stranačko uporište vlasti u trojnoj kraljevini Hrvatskoj. Pašića u Beogradu. a naročito govor dr Hinka Hinkovića. nego su mnogi od njih pod uticajem Srba i koalicionaša. Taj zavjerenički rad dopunjavao se uticajem Nikole Pašića na djelovanje Hrvatsko-srpske koalicije preko Svetozara Pribićevića. Dvije sedmice kasnije donešena je Zadarska rezolucija. Profesor na Univerzitetu u Beogradu i ideolog velikosrpskih revolucionarnih organizacija dr Jovan Skerlić postao je najgrlatiji borac za pobjedu Štrosmajerove političke orjentacije. odnosno njena delegacija hrvatskog Sabora. čim bi prekoračila granicu austrougarske monarhije naizbježno bi došla u sukob sa hrvatskom državnom idejom. Govori hrvatskih advokata. Tim učešćem u borbi za prava Hrvatske srpska komponenta koalicije postala je popularna kod Hrvata. U borbi za prihvatanje tog falsifikata Skerlić je išao tako daleko. o čemu je prije bilo govora u vezi sa jednom noćnom posjetom njegovog brata Adama N. Ne samo da Hrvati koalicionaši nijesu primijetili da se radi o stvaranju ideološke baze buduće centralističke velike Srbije pod imenom Jugoslavija. protiv čega je Hrvatsko-srpska koalicija. do rušenja dotadašnjeg režima grofa Kuena Hedervarija.izloženo. Slavoniji i Dalmaciji. Sukob se razvio u dimenzijama međusobnog uništavanja. dotle se srpska inteligencija i srpska omladina u Hrvatskoj upisivala u beogradsku "Narodnu odbranu". Naravno. Dok je Hrvatsko-srpska koalicija skretala pažnju hrvatskog naroda na svoj rad za proširenje hrvatske autonomije. A. Tom uspjehu Beograda koji danas izgleda gotovo fantastičan. da je čak tvrdio da je i Ante Starčević bio za narodno jedinstvo Srba i Hrvata. Da bi zaobišla strminu frontalnog sukoba. Skerlić je jugoslovenstvo kao političku orjentaciju počeo pretvarati u jugoslovenstvo kao oznaku narodnog jedinstva Srba i Hrvata.22) Velikosrpska državna ideja. pridonijele su ondašnje prilike u dvojnoj monarhiji.

bosanskih prilika onoga vremena donosim u cjelini tekst zakletve, koju su polagali Bosanci i Hercegovci, članovi "Narodne odbrane". "Ja (N.N.) zaklinjem se svemogućim Bogom i prahom mojih predaka, da ću svim silama raditi na otcepljenju Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske Monarhije i na ujedinjenju sa majkom Srbijom. Ako bi makar i nehotično odao svoj sveti rad, neka mi sud srpske "Narodne odbrane" sudi kao izdajici srpskog naroda i plemena. Tako mi Bog pomogao; Amin." 24) Iz ranije navedenog se vidi, da je Nikola Pašić, prilikom svoje audijencije u Petrogradu početkom 1914. godine tačno referisao ruskom caru o prilikama na jugu austrougarske monarhije. Takvo stanje zatekao je atentat u Sarajevu i početak svjetskog rata. U ime tog stanja radio je "Jugoslovenski odbor", a ne u ime hrvatskog naroda, koji je kasnije, u Jugoslaviji, pod vođstvom Stjepana Radića, ne samo odbacio politiku odbora, nego je proglasio izdajom. To stanje je, preko "Jugoslovenskog odbora" stvorilo sa Nikolom Pašićem Krfsku deklaraciju, o kojoj je prije bilo govora. To stanje je ohrabrilo Svetozara Pribićeviću da baš on, Srbin, 29. novembra 1918. godine, kao prvi potpisnik, podnese Saboru, Hrvatskom saboru, prijedlog da se "na temelju potpunoga prava narodnoga samoodređenja" proglasi nezavisna hrvatska država i da se ona, ne vodeći računa o pravu samoodređenja hrvatskog naroda, odmah uništi njenim pretvaranjem u sastavni dio druge države. Rijetko je kad neki politički čin, pri samoj svojoj pojavi na svijet, sebi tako pljunuo u lice. Da bi se koliko toliko olakšala pojava tog i takvog prijedloga pred javnošću, on je zavijen u laž, da će ustavotvorna skupština nove države odlučiti o formi vladavine, i to s kvalifikovanom većinom, koja isključuje mogućnost majoriziranja. Nije Sabor hrvatskog naroda, nego sabor ondašnjega stanja prihvatio je taj prijedlog i time ubio tek rođenu hrvatsku državnu slobodu. Odmah zatim Sabor je odlučio, da "vrhovnu vlast" vrši "Narodno Vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba", samo nije rekao u kojoj državi, pošto je Hrvatsku već bio uništio glasanjem za Pribićevićev prijedlog. Dok je Sabor prihvatao prijedloge i donosio odluke, narod je pred Sabornom crkvom na Markovom trgu, klicao: "Živjela hrvatska republika!" Niko se nije usudio da kaže narodu da je Hrvatska izgubila i autonomiju, koju je dotad imala. U nedjelju, 24. decembra 1918.godine, sastalo se "Narodno Vijeće" radi izbora delegacije za Beograd. Bila je noć. Radilo se pod zaštitom mraka. Svi pognuti. Jedni pod teretom straha, da narod ne otkrije njihov zločin izdaje domovine prije postignutog uspjeha, drugi pod teretom teške sudbine hrvatskoga naroda. Mogla je ostati uspravna, kao bor na Velebitu, samo gigantska snaga Stjepana Radića. S otvorenošću viteza bez mane i straha objavio je rat nasilju izvršenim nad hrvatskim narodom. Svojim govorom u "Vijeću" te noći dokazao je da je bogodani vođa naroda, da mu je Vječnost dala pravo na besmrtnost. Regent Aleksandar Karađorđević je 1. decembra 1918. godine primio delegaciju "Narodnog Vijeća" u svom dvorcu u Beogradu. Jedan član delegacije pročitao je adresu "Vijeća", a regent svoj odgovor. Time je objavljeno, da je stvorena kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavija. Od toga dana svake godine 1. decembra Jugoslavija je slavila pobjedu podvale, korupcije i nasilja.

NARODNI USTANAK U CRNOJ GORI

47

Odmah po sklapanju primirja između centralnih i zapadnih sila, Crnogorci su napustili zarobljeničke logore i logore interniranih u Austriji i Mađarskoj. Tri godine teškog logorskoga života slomile su im i tijelo i duh. Radost što se vraćaju slobodnom domu u slobodnoj domovini, ojačala je malaksalo tijelo i povratila svježinu duha. Putovanje je u ondašnjim prilikama bilo spojeno s posebnim poteškoćama. Trebalo je po nekoliko dana čekati na putovanje željeznicom od jednoga mjesta do drugog. Na prozorima željezničkih kola skoro sva stakla su bila polomljena. Govorili su da su ih porazbijali vojnici pri povratku s fronta. U kola je mećava unosila snijeg, a bjesnila je epidemija španskog gripa. Ipak je Crnogorce, iako oronulog zdravlja, nosio zanos uskrsle slobode prema Crnoj Gori. U prvoj polovini decembra bili su svi u domovini, u koliko nisu usput pomrli ili ostali po bolnicama. Našli su Lovćen uzidan u temelje tvrđave crnogorskog poniženja i sramote, ugašenu lovćensku svjetlost, koja je kroz toliko vjekova bila usamljena na Balkanu. Mrak. Oko, naviklo na dan, zaludu noću traži put. Niko ne vidi, koračajući, gdje će stati. U podgoričkoj odluci Nikole Pašića je rečeno da je kralj Nikola svrgnut sa vlasti za kaznu, što je pri kraju 1915. godine ponudio mir dvojnoj monarhiji. Crnogorci su znali, ko je kralja Nikolu naveo na nuđenje mira i zašto. Znali su, ko je crnogorsku vojsku doveo u položaj, da bude zarobljena i zašto. No, bez obzira na sve to, pitali su se kakav je zločin nuđenje mira? I da je sklopio mir, zar bi to bio zločin i protiv koga? Crna Gora nije imala ugovor niti sa Srbijom niti sa bilo kojom od zapadnih sila, po kome bi bila obavezana da ide u rat. Još manje je imala ugovor, kojim bi se odrekla prava na sklapanje separatnog mira. Prema tome, ne samo nuđenje mira nego ni sklapanje separatnog mira ne da nije zločin, nego nije ni nelojalnost prema bilo kome, a najmanje prema Srbiji, koja je izazvala rat i čija je vojska, da ne bi bila zarobljena, spašena crnogorskom krvlju. Separatni mir mogao bi biti samo loša politika, kojom se Crnoj Gori oduzima pravo na koristi od pobjede zapadnih sila. Za lošu politiku, po crnogorskom ustavu, odgovorna je crnogorska vlada, a ne kralj Nikola. No, ako pretpostavimo da je odgovoran kralj Nikola, otkud srpska vlada, vlada druge države ima pravo, da mu sudi. Pa i uz pretpostavku da srpska vlada može suditi crnogorskom kralju, po kom to zakonu, božjem ili ljudskom, može Crna Gora zbog njegove krivice biti okupirana i crnogorski narod i njegova Narodna skupština zarobljeni? Zar da se zbog eventualne kraljeve krivice crnogorskom narodu ne prizna čak ni pravo samoopredjeljenja, koje je priznato svim evropskim narodima, svečano datim izjavama zapadnih sila. Srbija je svojom okupacijom Crne Gore između nje i sebe stvorila okean mržnje, koji niko neće preplivati za sve buduće vjekove. Crnogorska sloboda nije u ratu podlegla, nego je ukradena; zbog toga crnogorski narod prema srpskom okupatoru ima pravo na upotrebu svih sredstava, koja su dozvoljena u slučajevima napadaja nepravde na pravdu. To je bio sud Crnogoraca o stanju koje su zatekli vraćajući se iz zarobljeništva. Razmišljali su, šta da rade. U gradovima je vojska okupatora. Svako selo je pod budnom pažnjom beogradskih janjičara. Zabranjeni su i najmanji sastanci. Kretanje iz sela u selo dovodi u zatvor. Kada izdaja dovede vjernost na optuženičku klupu, zna se kakve su kazne. Ipak su sela iz najbliže okoline Cetinja uspjela, preko žena i djece, doći u vezu. To je katunsko i riječko pleme. Sa ostalim plemenima nije bilo moguće sporazumjeti se tim putem. Ali se vjerovalo, da će se i ona povesti za primjerom ovih dvaju plemena, odakle im se pokazivao put kroz sve prošle vjekove.

48

Crnogorci su epski narod. Poznaju svoju prošlost. Njihovo duhovno oko nikada ne ispušta iz vida djela predaka. Njihovi časovi odmora od dnevnih briga ispunjeni su razgovorima o prošlosti. Razumljivo je, da im se nametnula misao, da je Crna Gora prije preko dvjesta godina bila u sličnom položaju i da su uputstva za svoj rad tražili u postupcima svojih predaka onoga vremena. Kad su se Turci uvjerili, da ne mogu silom pokoriti složnu Crnu Goru, pokušali su korupcijom razjediniti Crnogorce. I dijelom su uspjeli. Našlo se onih, koji su prešli na islam i tim putem prihvatili tursku državnu ideju, postali "Turci". Tako je Turska za svoju borbu protiv Crne Gore našla uporište u samoj Crnoj Gori. Crnogorci su dovedeni u položaj da se odreku ili slobode, ili bratstva s domaćim "Turcima" i da ih poubijaju. Odlučili su se za ovo drugo i svoju odluku su izvršili na Badnje Veče. To je znamenito crnogorsko Badnje Veče, kada se rodio mali crnogorski bog, to jest od korupcije i izdaje očišćena Crna Gora. Od tog vremena najveći crnogorski praznik je Badnje Veče. Oko njega se okreće moralni i etički sistem crnogorske religije kao planete oko sunca. Crnogorsko pravoslavlje konačno se odvojilo od vizantijskog i postalo crnogoroslavlje, o čemu će kasnije biti govora. Pri kraju 1918. godine Crnogorci se odlučiše, da obnove djelo svojih predaka baš na isti dan. Tačno je da su ondašnji domaći "Turci" bili preteče beogradskih janjičara. Po jedinstvu cilja, tj. želje da unište crnogorsku državnu slobodu slični su jedni drugima kao jaje jajetu. Ali, situacija Crne Gore nije bila ista u oba slučaja. Dok Turska nije imala svoju vojsku na Cetinju, Srbija ju je imala. Dok su Crnogorci bili naoružani kao i domaći "Turci", sad su Crnogorci imali zarđale puške, sakrivene ispod pećina za vrijeme austrougarske okupacije, a janjičari dobro naoružani. Zvijezda badnje večeri ipak je 1918. godine okupila i oko Cetinja katunsko i riječko pleme, iako gotovo goloruke. Potomci velikih stvaraoca Crne Gore vjerovali su da žrtva za slobodu ne ostaje uzaludna i jurišali su na okupatora i njegove topove. Ishod borbe već unaprijed se znao. Nakon velikih žrtava, velikog broja mrtvih i ranjenih, Crnogorci su se razbježali po planinama, a na Cetinju su nasilje i korupcija slavili svoju pobjedu. Na glas o događajima oko Cetinja ustala su još neka plemena. Svi su ustanci ugušeni u krvi. Mali dio ustanika pobjegao je u Italiju, drugi su ostali u Crnoj Gori i, podijeljeni u manje čete, počeli su gerilsku borbu, koja je trajala do 1926. godine. Na neuspjele ustanke odgovoreno je kaznenim pohodima vojske i janjičara na sva plemena, koja su sučestvovala u ustanku. Spaljivane su kuće i uništavana pokretna imovina. Vršila su se okrutna nasilja nad starcima, ženama i djecom. Spaljeno je preko 5.000 seljačkih kuća. Porodice, čiji su članovi učestvovali u ustanku, odnosno u kasnijim gerilskim borbama, ostavljene bez kuća i pokretne imovine, živjele su u pećinama, ukoliko se nijesu mogle skloniti kod prijatelja. Njihovi odrasli članovi bili su u zatvorima, u kojima su u najviše slučajeva poubijani. Ne samo članovi tih porodica nego i mnogi drugi ugledni Crnogorci poubijani su u zatvorima. Srpski oficiri i upravni činovnici dokazali su svojim zvjerstvima u Crnoj Gori, kako su jaki tragovi duge turske vladavine na Balkanu. Treba proći još mnogo vjekova, da nekadašnja balkanska raja prestane ići za turskim uzorima. Danas još, u slučajevima veće podivljalosti, ona čak prevazilazi svoje učitelje. U razdoblju od početka 1920. do kraja 1924. godine bila je najjača akcija gerilaca. U tim godinama su izvan zakona bili svi stavljeni Crnogorci, koji nijesu bili u službi Beograda. Policijski organi i janjičari ubijali su ih slobodno, kao divlje zvijeri. Istovremeno je narod ekonomski uništavan i dovođen do prosjačkog štapa. U sela, u blizini kojih bi poginuo neki

49

državni organ ili janjičar, slala se vojska i ostajala je tamo po više mjeseci. Selo ju je moralo izdržavati i plaćati kontribuciju za plate oficira. Pretvarajući Crnu Goru u zgarište i groblje, Beograd nije ostavio nepočinjen nijedan zločin sve do spaljivanja majke s djecom. Vođa jedne od crnogorskih ustaničkih četa zvao se Petar Zvicer iz Cuca. Zviceri su jedno od čuvenih bratstava u katunskom plemenu. Jedne zimske noći 1923.godine spaljena je u Cucama žena Petrova s njegovo troje djece. Žena i djeca najprije su svezani u kući, da ne bi mogli pobjeći, a onda je kuća zapaljena u dva sata poslije ponoći. To je izvršilo dvanaest žandara pod vođstvom majora Kecmanovića. Pred kućom su vezali za trešnju majku Petra Zvicera, staricu od oko 70 godina, da gleda kako gore u plamenu snaha i troje unučadi. Ona je poluđela i umrla u ludnici u Danilovgradu. Lice jedne zemlje pretvoriti u takav pakao, kadra je samo duša, u kojoj je živio pakao robovanja Turcima kroz toliko stoljeća. 24) Cuce tvrde, da od tada svake zime, te noći u dva sata poslije ponoći leti žena s krilima od plamena nad mjestom, na kome je bila kuća Petra Zvicera. Spaljena majka obilazi pepeo svoje spaljene djece. To je mjesto postalo crnogorsko svetilište. Nijedan Crnogorac ne prođe pokraj njega, da ne ostane pred njim, gologlav, po nekoliko minuta u molitvi. 25) Petar Zvicer je poginuo 1926.godine. Te godine je i završena gerilska borba Crnogoraca. Najveći dio crnogorskih ustanika poginuo je u borbama počevši od kraja 1918. godine. Malo njih je zarobljeno, i gotovo svi su strijeljani, a sasvim neznatan dio ih se predao. Ovi su osuđeni na robiju. Oni, koji su emigrirali u Italiju, ukoliko nijesu tamo pomrli, završili su vrlo bijedno. Nakon više godina vratili su se u Jugoslaviju. Njihove vođe i neki od njih ušli su u radikalnu stranku Nikole Pašića i dobili su penziju. To je sudbina svih pobijeđenih, koje bog nije odredio za junake tragedija. Da je srpski teror u Crnoj Gori bio reakcija na otpor crnogorske državne ideje velikosrpskoj državnoj ideji, a ne na crnogorsku gerilsku borbu kao takvu, dokazuje činjenica da je u isto vrijeme i, mutatis mutandis, iz istoga razloga bio teror i u Hrvatskoj i Makedoniji. Isto kao u Crnoj Gori, i u Hrvatskoj su beogradski janjičari vršili teror, uz državne organe i pod njihovom zaštitom. U po bijela dana janjičari su usred Zagreba, na Zrinjevcu i Jelačićevu trgu, ubijali hrvatske rodoljube nekažnjivo kao vrapce. Kad je tako bilo u glavnom gradu, zar je potrebno reći, kakvih zločina su bila poprišta zabačena sela u Baniji, Lici i Dalmaciji. Beogradski janjičari su se u Crnoj Gori službeno zvali "Organizovana omladina", a oni u Hrvatskoj "Organizacija jugoslovenskih nacionalista", skraćeno "Orjuna". Bili su naoružani vojničkim revolverima, a u Crnoj Gori i puškama. U doba najbezobzirnijeg terora pitali su novinari vođu janjičara, ondašnjeg ministra unutrašnjih poslova, Svetozara Pribićevića o prilikama u Hrvatskoj i Crnoj Gori. On je odgovorio, da se prilike sređuju i da će djelo pacifikacije brzo dovršiti Orjuna i Organizovana omladina. Kraljevski ministar otvoreno je i javno priznao, da se zločini vrše ne samo sa njegovim odobrenjem nego i po njegovim upustvima. Jedinstvom u ranije izloženoj patnji i kasnijom zajedničkom borbom protiv beogradske strahovlade ovjekovječeno je bratstvo Hrvata i Crnogoraca. Velebit i Lovćen su dokazali da su vrhovi istih planina.

50

Stjepan Radić nije došao u Beograd. Znatan dio hrvatskog građanstva i grupa ugledne hrvatske inteligencije pod vođstvom doktora Ivana Lorkovića prihvatili bi srpsku dinastiju. pod pritiskom velikosrpstva nastupaju oportunistički. da je Jugoslavija proširena Srbija. tj. Beograd je prema jugoslovenstvu zauzeo novi stav. S. Sve beogradske stranke. Dr Ivan Lorković s drugovima je pozvan u to predstavništvo. U Crnoj Gori većina bi bila za federativno uređenu jugoslovensku državnu zajednicu. U njemu je trebalo iztražiti odnos snaga Beograda i njegovih agenata prema onima. Nakon nekoliko mjeseci promatranja situacije u privremenom predstavništvu i u okupiranim zemljama Srbijanci su imali sljedeću sliku: Svi hrvatski seljaci bez izuzetka i nešto građana pod vođstvom Stjepana Radića neće da čuju ni za velikosrbsku državnu ideju ni za srpsku dinastiju. Žarjava za centralizam već samim tim. dokazuje činjenica što su ministri naredbama protezali srpske zakone na ostale zemlje ne vodeći računa o Ersatz-parlamentu. i obseg. Da bi se osigurala pobjeda velikosrpske državne ideje u ustavotvornoj skupštini. Jednako su naredbama mijenjali zakone u svim zemljama osim Srbije.26) Otud su izveli zaključak. a time i znatan dio pristaša u Sloveniji. Niko nije bio za centralizam osim beogradskih janjičara. koji su protiv centralizma. napravljen je Ersatz-parlament pod imenom “Privremeno narodno predstavništvo”. U zemljama koje su prije bile u sastavu dunavske monarhije. da joj grupa dra Žerjava preko Pribićevića ne otme vlast. organizovani pod vođstvom dr M. Trebalo je ustanoviti dvije stvari. svi beogradski političari bez izuzetka su zauzeli stav da je jugoslovenstvo vladavina Srbije nad ostalim zemljama južnih Slovena. protiv velike Srbije. da bi mu se oduzelo vrijeme za organizovanje hrvatskog naroda. po pitanju uređenja države. a naročito vladaru. kojim je proglašena separatizmom. H. što je u sastavu stranke Svetozara Pribićevića. i zbog toga. Muslimani u Bosni i Hercegovini. u kojoj bi Crna Gora bila ravnopravan član federacije. 27) 51 . a Stjepan Radić. ulazi u beogradsku političku aktivu. centralizam se obrazlagao i narodnim jedinstvom. ali samo pod uslovom da ona prihvati jugoslovensku državnu misao i federativno uređenje državne zajednice. da se vidi da li bio voljan popuštati i dokle. U Sloveniji je grupa dr G. pravac u kojem će se korupcija razvijati. Stranka dr A Korošca od straha. u kom joj nasilje mora priteći u pomoć. tvorevina srpske pobjede u ratu. Da je Privremeno narodno predstavništvo bilo samo priprema za ustavotvornu skupštinu. Spahe. U svim izjavama regenta Aleksandra i vlade i svakodnevno u srpskoj štampi u Beogradu i drugim mjestima isticalo se da je kraljevina S. nastoji se približiti beogradskim političarima. tj. veleizdajom svaka akcija za federativno uređenje državne zajednice zemalja južnih Slovena.USTAVOTVORNA SKUPŠTINA Nakon uspostavljanja svoje državne vlasti u svim zemljama južnih Slovena osim Bugarske.

svagdje su ljude batinali i to samo za povik "živjela republika". Među svojim političkim zahtjevima Radić je posebno istakao hrvatsku republiku i hrvatsku konstituantu. Hrvatska samo svojom snagom i svojom jednodušnošću. Beograd je odlučio. Prijetnja policije da će biti zapaljena kuća svakome ko ne bude glasao. koliko je pripadalo Crnoj Gori za konstituantu. da smo mi duhovne vođe crnogorskih gerilaca i da upravljamo njihovom borbom protiv države i njenih organa. gotovo polovinu izbornika.S. ili će me narod mrtvoga iz rova iznijeti". Rači. Time bi Srbija.28) Stjepan Radić. Odbila je da prizna Pašićevu odluku "Velike narodne skupštine" u Podgorici kao izraz volje crnogorskog naroda.H. godine i da se ona mora smatrati sretnom. "U borbi za slobodu hrvatskog naroda ili ću pobijediti.Beograd je smatrao da je Makedoniju stekao u ratu protiv Turske iz 1912. Govoreći o nasilju u Hrvatskoj. Hrvatska i Crna Gora su zadavale ozbiljnu brigu velikosrpskim planovima Beograda. Radić je između ostalog rekao: "U Ždali preko Drave svukli su do gola ljude i tukli ih trnovitim batinama. četiri su dobile monarhističke stranke: radikalna. Popovači i Grubišnom Polju. Beograd je pretpostavljao da mi kao narodni zastupnici ne bismo otišli u konstituantu. da raspolaže svojom sudbinom. a Crna Gora narodnim otporom protiv srpske okupacije i činjenicom. Proglašeni smo neprijateljima države. Isto se dogodilo u Severinu. dovela je na biralište. što će joj se dati prilika da glasa za Srbijance kao svoje poslanike u konstituanti. nego bi zatražili od ambasadorske konferencije da naredi Srbiji evakuaciju Crne Gore. Početkom februara 1919. Od deset mandata. Kako je glasanje za konstituantu bilo tajno. Pitanje političke orjentacije Njemaca i Mađara u Bačkoj. bila prisiljena na federaciju. Pet srbijanskih stranaka istaklo je svoje kandidate. te je objavljena primjena srpskog vojnog kaznenog zakona i na građanske osobe. juna 1928. Zaključeno je da mi kao takvi nemamo prava biti narodni predstavnici. to nije bio pravi uzrok za sprječavanje naše kandidature. novembar 1920. koji su određeni kraljevim ukazom za 28. koja je objavljena krajem aprila 1919. te što je ambasadorska konferencija u Parizu odbila da prizna Crnu Goru kao sastavni dio Kraljevine S. Ovakvim stanjem u Hrvatskoj i prije izloženim stanjem u Crnoj Gori pripremljeni su izbori za konstituantu. Otvorio ju je Radić. godine. Banatu i Baranji riješeno je tako što većina njih nije unešena u biračke spiskove. Potpukovnik Petar Teslić u Bjelovaru izdao je naredbu. godine. da je kralj Nikola još bio živ. Po toj naredbi "uvreda kralja ili republikanstvo kažnjava se (i za civile) s 25 batina". 52 . znalo se da bismo mi dobili 80% kuglica. Na ovaj i slične govore Stjepana Radića i na njegovo organizovanje hrvatskog naroda Beograd je odgovorio naredbom vojnog zapovjedništva. u službenom organu "Narodne Novine". Zbog toga su njih dvije bile žrtve vrlo bezobzirnog nasilja. godine. Ove riječi Radić je izgovorio nekoliko sati prije zločina u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. Od straha pred tom eventualnošću. godine održana je u Zagrebu skupština Radićeve "Hrvatske pučke seljačke stranke". uračunavši veliki broj neuvedenih u biračke spiskove. a crnogorska nijedna. Njom je Hrvatska proglašena okupiranim neprijateljskim područjem. kuglicama. u najpovoljnijem slučaju za nju. da po drugi put nasiljem falsifikuje volju crnogorskog naroda. Dokazivalo se. kojom je uvedeno batinanje.To je bilo službeno opravdanje oduzimanja prava crnogorskom narodu. Međutim. Crnogorskim federalistima je onemogućeno isticanje kandidata. Ambasadorska konferencija u Parizu odbila je da prizna priključenje Crne Gore kraljevini SHS.

od koje je kasnije postala "Hrvatska federalistička stranka". da Crnu Goru uništi. skraćeno HRSS i da ne ide u konstituantu. može biti trijumf. napustili su konstituantu uz izjavu da joj poriču pravo da donosi ustav obavezan za hrvatski narod. "Hrvatska zajednica". Kratkoća vremena i nasilje spriječili su da već tada svojom organizacijom obuhvati cio hrvatski narod. Član vlade je bio S.demokratska i zemljoradnička. 31) On je bio početak velike bitke. odnosno Jugoslaviji. godine nije bilo ni komunista ni republikanaca. da raspravlja i odlučuje o obliku vladavine. takav izborni rezultat znači potpuni poraz Beograda. kao ni oni koji su vodili gerilsku borbu. da su Velika Britanija i Francuska za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije odbijale. U Crnoj Gori 1920. u kojem je rečeno. dobila je 11 mandata. Svi glasovi. oktobra 1918. Dopustile su Srbiji. kojim je za narodne zastupnike propisana zakletva kralju odmah u početku rada. Posebno je udešeno. da bilo kakvim pismenim dokumentom priznaju pripadanje Crne Gore kraljevini SHS. godine. njihovi agenti i potplaćeni muslimani30) izglasali su ustav na Vidovdan 1921. Istog dana je potpisao regent Aleksandar. da ne bi bile saučesnici u zločinu. što ni na jednim kasnijim izborima ni komunisti ni republikanci nijesu dobili nijednoga mandata. da se "Hrvatska pučka seljačka stranka" ubuduće zove "Hrvatska republikanska seljačka stranka". jer smo mi na svima isticali kandidate i bili birani. Sinovi domovine religije podvale vjerovali su da zločin može triumfovati i da djelo nasilja i korupcije. Godine. a šest republikanci i komunisti. Uz ostale okolnosti. u kojoj su poginuli i vođa Hrvatske i njenih saveznika Stjepan Radić i vođa Srbije Aleksandar Karađorđević. Srbijanci. Stjepan Radić je uspio istaknuti svoje kandidate samo u Hrvatskoj i Slavoniji. 29) Ako se uzme u obzir. koji su dani njima zbog nedostatka naših kandidata. koliko je svega pripadalo banskoj Hrvatskoj. kad je u Sarajevu ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand. godine. Centalizam je triumfovao u Srbiji. te s obzirom na veliku odsutnost unešenih u biračke spiskove. Grupa dr Ivana Lorkovića. nesumnjivo je i ova pridonjiela. uvjerili da je Beograd nepopustljiv po pitanju centralizma. su bili bili federalistički. Na to degradiranje konstituante Stjepan Radić je odgovorio zaključkom. I Hrvatska stranka prava je zaključila neodlazak u konstituantu. Dobio je 49 mandata od 93. a one su se držale podalje. Aleksandar Karađorđević i Nikola Pašić su vjerovali da je Vidovdanski ustav triumf sarajevskog zločina iz 1914. CRNA GORA I HRVATSKA PROTIV VIDOVDANSKOG USTAVA 53 . o to dokazuje činjenica. koji je hrvatskom Saboru podnio onaj prijedlog od 29. a u ostalim zemljama je dijelio uspjeh sa oportunizmom. Prije sastanka konstituante vlada je objavila svoj privremeni poslovnik. Kasniji događaji su pokazali da je Vidovdanski ustav bio obnovljeni prvi čin Vidovdanske tragedije iz 1389. da u biračke spiskove nijesu unešeni poznati separatisti. Kad su se narodni zastupnici Hrvatske zajednice" i "Hrvatske težačke stranke". Time je konstituanti oduzeto pravo. na nesumnjiv način izjasnio protiv dinastije Karađorđevića i protiv velike Srbije. da se daju pravni temelji velikoj Srbiji istoga dana. Pribićević. Time se crnogorski narod. da će ustavotvorna skupština odlučiti o formi vladavine. godine. čak i u tim prilikama. Vidovdanski ustav.

o čemu smo prije govorili. Ona neće Jugoslaviju. Ubistva po selima i paljenja kuća bili su u jeku. godine. ako nisi na prodaju i ako nećeš da te kolju kao jagnje. pušku u ruke. ali su jako istakli tendenciju da se prilike razvijaju na štetu Beograda. Činjenica. Drugoga puta nema. postao simbolom najveće časti. zavedena ludošću svojih vođa. Beograd je nastavio ubrzanim tempom. od kada je na njemu razapeta vjernost. niti su mogli donijeti bilo kakvu promjenu stanja u državi. Proglasila ih je separatistima. ili borba za oslobođenje ili spremnost na robovanje. nego je pretvoriti u mučeništvo. nego. nego kolijevka njihove mržnje prema Srbije. da pojam domovina obuhvata vjernost svojih sinova. Srbija. nekada najprezreniji znak. I po gradu smo se kretali najmanje što se moglo i samo bar po trojica zajedno. Srbija je vjerovala da je centralizmom uništila patriotizam ostalih zemalja. Protivnici svake zajednice sa Srbijom navodili su centralizam kao dokaz da Srbija neće pravednu i poštenu zajednicu s ostalim zemljama. nego njihovo robovanje Beogradu. Ustav. Umjesto da postane temelj snage. pretvaranje nasilja i korupcije u trajni sistem svoje vladavine. ko se ne može kupiti. Radićeva ideja okruživanja Srbije je za Beograd najteža posljedica Vidovdanskog ustava. veleizdajnicima. Nemajući autoriteta. u svetinju. čak ni na sastanke od nekoliko osoba. Ko nije budala da se može prevariti. očekujući na svakom koraku napadaj janjičara. govorili su dalje. Umjesto 49 mandata. postao je početak kraja. Stjepan Radić je sada dobio 70 mandata. Ako nisi budala. U takvim prilikama raspisani su izbori za narodnu skupštinu i održani 18. da u konstituanti nijesu bile zastupane tri zemlje: Hrvatska. počeo je sve više uzimati maha u Crnoj Gori. i dalje bez prava na bilo kakav politički rad u narodu. Na takvo stanje Beograd je odgovorio povećanjem broja ubistava i paljenjem kuća. On je vjerovao da je Vidovdanski ustav zakon i da je njegovim centralizmom za sva vremena ozakonjena vladavina Srbije nad ostalim zemljama koje je pobjeda zapadnih sila ugurala u sastav kraljevine SHS. Hrvatska je zauzela stav nepriznavanja Vidovdanskog ustava.Beograd je vjerovao. Tako potpuno odsječeni od birača ipak smo dobili dva mandata. Uspjeli smo istaći kandidate crnogorskih federalista. da korupcija i nasilje mogu donositi zakone. Stjepanu Radiću je bilo jasno da je beogradsko Vidovdansko ludilo samo početni stadijum borbe koja će biti i duga i teška. Afirmisali smo svoje postojanje. O našem pohađanju sela. Na javne skupštine nismo smjeli ni pomisliti. nije moglo biti ni govora. Proglasiti veleizdajom vjernost prema domovini ne znači obesčastiti je. Ostali smo. Razumije se uvijek s revolverima u džepu. međutim. Ona poznaje samo politiku prevare. Zaboravila je. iako su baš seljaci bili naše pristalice. Srbija. Srbija je. kupovanja i ubijanja. za njega je bila daleko značajnija od Vidovdanskoga ustava. Nije vidjela da je tom svojom ludošću veleizdaju pretvorila u vrlinu. centralizam je postao otac raspada. Nema drugog izlaza. Ovi izbori nijesu donijeli. tj. toga ubija. nije vidjela da Vidovdanski ustav nije grob patriotizma ostalih zemalja. marta 1923. zaboravila je da je krst. Takav sud o situaciji stvorenoj Vidovdanskim ustavom. koliko je dobio u izborima za konstituantu. hrišćanska zemlja. Gerilska borba u Crnoj Gori dobila je svoje novo opravdanje u Vidovdanskom ustavu i nastavljena je pojačanom snagom. 54 . koji je trebao biti početak konsolidacije. On je vidio da je Srbija okružena jedinstvenim stavom te tri zemlje prema Beogradu. nego prošireni beogradski pašaluk. toga kupuje. Odmah nakon njegovog proglašenja borba među zemljama razvila se u dimenzijama borbe na život i smrt. turski đak. Crna Gora i Makedonija. koji je nužna pretpostavka svake konstruktivne vlasti ljudi nad ljudima.

U tom istorijskom govoru Radić je objavio svoj plan o budućoj saradnji Hrvatske s Crnom Gorom i Makedonijom. Stjepan Radić. Radić je primao Pašićeve delegate i sa njima razgovarao. London je bio zadovoljan svojim pandurom u Beogradu i nije bio voljan zbunjivati ga svojom intervencijom. Radić je iz Londona otputovao u Beč. ako iz tog govorničkog remek djela citiram ovo mjesto: "Ali to se ne zaboravlja. Uspio je. 55 . da određeni utjecajni krugovi čuju njegova izlaganja o stanju u kraljevinin SHS i to je sve. Odatle je preko Beča i Pariza otputovao u London. nego letio na krilima svijesti i zanosa organizovanog naroda. Radikali su imali većinu u Narodnoj skupštini usljed odsutnosti hrvatskih narodnih poslanika. Krvnik i njegova žrtva nijesu jedno.godine bila je u Hrvatskoj dotad neviđena manifestacija hrvatske narodne snage. Jula 1923. da bi pod određenim uslovima njima pomagao. aprila 1923. da posjetim Pašića sjutradan u 11 sati prije podne u kabinetu predsjedništva Vlade.godine Radić je doznao za odluku beogradske vlade da želi da ga zatvori. Pašić je podnio ostavku vlade 24. koje s njim ne veže jedinstvo cilja. Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima. Prekidan je odobravanjem. da smo mi i Srbi jedan narod. Napravio je s dr A. nijedan političar još se nije našao. Da bi spriječio ovu naknadnu verifikaciju. Na skupštini je bilo oko 90. Tim postupcima pokušavao je ublažiti progone u Hrvatskoj idući pri tom pravo ka svome cilju. U Beogradu je bila homogena vlada radikalne stranke s Pašićem na čelu. Srbijanski su seljaci krivi utoliko.000 ljudi. svaka njegova misao iz narodne duše izvađena. pa čak i pregovarao. da se još nije digao protest. jer verifikacija nije tražena. marta 1924. nego grmio. i prešao je u Mađarsku.Time je u očima naroda poistovjećen Vidovdanski ustav i njegov centralizam sa nasiljem i korupcijom te je borba protiv vidovdanske države dobila moralno opravdanje. Istoga dana Pašićev šef kabineta prenio mi je poziv. Stjepan Radić je odlučio da Pašićevu vladu u parlamentu ostavi u manjini. koji će reći.000 seljaka bilo izbatinano i zatvoreno samo radi republikanstva i da su naše žene i djeca batinani. Dok je govorima na javnim skupštinama potkopavao temelje vidovdanske tvorevine. Nijedan list. Radić nije išao. Skupština u Zagrebu na Borongajskim livadama dana 14. na javnim skupštinama nije govorio. ipak je u ruci držao bič. Svaka njegova riječ bila je s vrha jezika oteta narodu. Korošcem i s dr M. da bi bio bliže događajima u Hrvatskoj. koje je bilo nalik odjecima koje izaziva borba oluje s planinama. svjestan svoje moralne nadmoći nad Beogradom. Pokazujući nasmijano lice prema Beogradu. I od lošeg materijala bič je ipak bič.31) i istovremeno dao na znanje demokratima Ljubomira Davidovića. Mislim da ću najbolje prikazati ondašnje stanje u Hrvatskoj i njen odnos prema Srbiji. svaki njegov osjećaj od narodnoga srca pozajmljen. U vezi sa Radićevim novim planom zatražena je i dobijena verifikacija 20 mandata i odmah je 15 narodnih poslanika došlo u skupštinu i zatražilo verifikaciju ostalih mandata. pa da je protiv tih zvjerstava što napisao". Radićeve snage. kad o tome čuju. Pred Božić 1923.godine. Spahom federalistički blok. da je 30. to se neće nikada zaboraviti. Čak su se i kod srbijanskih seljaka (a jedino se oni i radnici u Srbiji nisu ovajdili korupcijom ) počeli primjećivati znaci indiferentnosti prema državi. On je znao vrijednost saveza s ljudima. Narodnim zastupnicima HRSS nisu još bili verifikovani mandati.

Pašić: Gde ste. Ja: To su bili Vaši janjičari. Pašić: Pa Aleksandar je unuk kralja Nikole. ustao je iza pisaćega stola i krenuo prema meni. gospodine Predsjedniče. Prošla su davno vremena. ovaj. nego što ste onda bili". sigurno. nego su glasali protiv okupacije Crne Gore i protiv dinastije Karađorđevića. gospodine predsjedniče. pa je volio Hrvate. da će početi da radi zajedno sa vama Crnogorcima. poznate njegove veze sa Štrosmajerom. Radić je rekao u jednom govoru. kad smo se ono prvi put videli. nismo ni bili u konstituanti. Susret je bio vrlo srdačan. Pašić: Ja. Pašić: Pa bilo je. Mi. Ja. zar su Crnogorci za komunu i za republiku? Ja: Ne. i muslimani su glasali za njega. Pašić me odmah primio. Pružio mi je ruku s riječima: "Niste ništa stariji nego što ste bili. Crnogoraca. Crnogorski narod nije nikada izabrao Aleksandra za svoga kralja. Sjeli smo oko okruglog stola u sredini kabineta. Vama su. Pašić: Jeste. ovaj Ustav nisam doneo sam.Tačno u 11 sati bio sam kod šefa Pašićevog kabineta. ovaj. ovaj. Crnogorci. Četiri monarhista i šest komunista i republikanaca. Pašić: Da. Pašić: Koliko je ono Crna Gora poslala u skupštinu? Ja: Desetoricu. Vi ste onemogućili našu kandidaciju. Ja: Pa jeste. Ja: Kralj Nikola se školovao u Parizu. Kad sam se pojavio na vratima. a Vi Crnogorci ne. ovaj. Ja: Ali crnogorski narod nije miraz kćeri kralja Nikole. Pašić: Pa. Vi ste se u Hrvatskoj školovali pa volite Hrvate. kada su se zemlje dobivale u miraz. Pašić: Da. 56 . Vi sada? Ja: Advokat sam u Zemunu.32) "A Vi meni. Sulejmani 33) su glasali za Ustav. izgledate svježiji i mlađi. Dinastija Karađorđevića nema nikakve veze s istorijom crnogorskom kao ni s hrvatskom ni slovenskom. Ja: On neće početi nego nastaviti Štrosmajerovu saradnju s Crnom Gorom.

To Vam je dokaz. što ste se odazvali mome pozivu. pa si video. iz preka.34) Pašić: Ovaj Svetozar. Sv. da će Srbija na kraju morati zarobiti samu sebe. Proglas se posebno odnosi na Crnogorce. bio s Vama ili s Davidovićem. ovaj. Što ćete onda raditi? Pašić: Onda ćemo vladati bez skupštine. Na postupak Nikole Pašića. da bi mogla održati u ropstvu nas ostale.Pašić: Sada nema Radića. Ja: Pribićeviću je svejedno. Od toga i nas i vas može spasiti samo federacija. Ja: Crnogorski narod ne dozvoljava nama federalistima. Pašića. Njemu je glavno da služi Beogradu. Hvala Vam. Konstatuje se da vlada naređuje "u Crnoj Gori sotonski mučiti i ubijati crnogorske seljake i bivše crnogorske oficire samo zato. godine proglasom hrvatskog narodnog zastupstva za hrvatski narod. Sve što mogu. Ne bih ni ja bolje.marta. Ja: Učinit ćete nasilje. a Vi. znate. Pašić: Hvala Ti. U ostalom. da Vam poželim svaku sreću. I ja Tebi najlepše želim. što znači orkanski napad na Beograd i njegovu vladavinu. kako je prošao. ali mi je nemoguće. da glasamo za bilo koju vladu. Ovi Vaši dvojica u skupštini mogli bi glasati za moju vladu. Rastali smo se prijateljski. bilo je prošlo podne za nekoliko minuta. kakve su obaveze prema domovini. Otpratio me je do vrata. izdat će one svoje i ući u moju vladu. Ja: To je diktatura. Maja 1924. Stojan je nešto slično pokušao. kome je vazda služio. Ali će doći dan. ali ovi moji neće za to ni da čuju. Nego. Sadržaj toga proglasa je iznošenje cijele istine o stanju u državi. da je vladavina nasilja nužna posljedica centralizma. Čim dođu Radićevi poslanici. gospodine predsjedniče. Sastavio je vladu u zajednici s Pribićevićem. to je. Pašić: Da. Pašić: Mi one ostale Radićeve mandate nećemo overiti. Stjepan Radić odgovorio je 1. Eto Vam dokaz. Zašto ne bi i Vi ušli. 2. Dat ću Ti ministarstvo pravde. Kad sam napustio kabinet N. gospodine predsjedniče. iznose se i zločini državnih organa nad narodom u Crnoj gori i Makedoniji. dok je na snazi Vidovdanski ustav. ostat ćete u manjini. Sjutradan. vrlo zahvalan na ljubaznoj ponudi. što se protive beogradskom centralizmu". da nećete ni nasiljem moći doći do većine. hoćeš li da uđeš u moju vladu? Ja: Ja sam Vam. Omogućeno mu je da spriječit verifikaciju mandata narodnih zastupnika HRSS i s Pribićevićem mu je osigurana većina u narodnoj skupštini. A moji drugovi i ja imamo domovinu. ne može Vam pomoći ni Pribićević ni mi. Među njima su bila i dva člana verifikacionog odbora. Pribićević i 14 njegovih drugova napustili su demokratsku stranku Ljubomira Davidovića i osnovali Samostalnu demokratsku stranku. Time je Pašić dobio u odboru većinu od jednog glasa. ovaj. Da bi se 57 . Uz strahote koje se rade u Hrvatskoj.

poštenje i slobodu Crne Gore i još uz to Crnu Goru pretvara u jedno strašno zgarište i grobište. iako nijedan član Radićeve stranke nije bio u vladi. Nastas Petrović postao je ministar unutrašnjih poslova. Zato mi Hrvati rušimo Beogradski centralizam te Pašićevu korupciju i tiraniju još napose radi toga. nego i nedostižnim primjerom jednostavnosti i poštenja. donosim to mjesto u cjelini. nego što ovako sramotno i barbarski gazi ponos. Da se prema HRSS najstrože primijene propisi 18. mi se Hrvati nikada ne bismo mogli pomiriti ni s nikim drugim. Zakona o zaštiti javnoga reda i poredka u državi.osjetila slast Radićeve riječi i dubina njegove misli. Usljed te transakcije Pašić je ostao u manjini u verifikacionom odboru. vlada je donijela ovu odluku: "1. Razpisani su izbori za dan 8. januara 1925. Radić je iz Beča otputovao u Moskvu. a zatim i u skupštini. Da se odmah rasturi Hrvatska republikanska seljačka stranka. koji su odavali podpunu neuravnoteženost Beograda. kao što i izlaženje svih njenih publikacija. 5. Nakon njegova govora na javnoj skupštini u Vrpolju i nekoliko izjava kralj je zatražio ostavku vlade Ljubomira Davidovića. čl. korupcija u Beogradu nije sjedila skrštenih ruku. Nastas Petrović. Vratio se u Zagreb 11. koji bi pošao istim tragom. Pašić je predao ostavku vlade. koja je stupanjem u seljačku internacionalu postala sastavni dio komunističke internacionale. Ljubomir Davidović obavezao se da će mu dati mu ministarstvo unutrašnjih poslova u svojoj vladi. Pašić je u zajednici sa Sv.da je Pašićev sistem samo to skrivio. Pribićevićem sastavio izbornu vladu. što svojim poganim rukama razvaljuju veličajni žrtvenik crnogorske slobode i što Vas Crnogorce barbarski progone i sotonski muče. publikacije i prepiska HRSS. I da beogradski centralizam nije učinio ništa drugo." Međutim. narodni zastupnik radikalne stranke. decembra 1924. knjiga i novina." Kralj Aleksandar odobrio je vladinu odluku 1. bio je član verifikacionoga odbora. avgusta 1924. Stjepan Radić pristupio je u Moskvi "Zelenoj internacionali". ako glasa za verifikovanje mandata narodnih zastupnika HRSS. Dok se ovo u Beogradu događalo. 3. februara 1925. Zatvoren je Stjepan Radić i cijelo predsjedništvo HRSS. a Vas smo Crnogorce proglasili ne samo uzorom junaštva. Da se u buduće zabrane svi zborovi. da sine bljesak njegova viteškog pogleda na svijet. Počela su zatvaranja i progoni u Hrvatskoj. Da se odmah uzapte sve arhive i novine. Desna ruka Svetozara 58 . To je bila kraljeva čestitka Nove godine hrvatskom narodu. Da se hitno preduzme krivični postupak protiv vodstva HRSS. Dana 23. 4. 2. . konferencije i svaki rad ove partije. Novu vladu sastavio je Davidović. "Braćo Crnogorci! Mi smo Hrvati u najljepšem djelu svoje književnosti 35) cijelu Crnu Goru nazvali veličanstvenim žrtvenikom slobode u najdivnijem hramu božjega podnebesja.

još je u zatvoru. jedan redarstveni pisar s deset žandarma odveo u zatvor na Cetinje. Svatko zna. da mu nisu mogli pomoći i kad bi htjeli. mene je iz jednoga sela blizu Rijeke Crnojevića. Stjepan Radić se uvjerio u Parizu i Londonu. Susreet s njim bio je opasan. Ja sam došao iz zatvora u skupštinu. Sve. a cijelom svijetu dokazati nemogućnost postojanja države SHS kao monarhije i uopšte. da sam izabran za narodnoga zastupnika. u Narodnu skupštinu. nego instrument za obavještavanje Europe o stanju u zemljama pod upravom Beograda. što se tih dana događalo u Hrvatskoj. To je bilo protivno zakonu kao i samo zatvaranje. koje su gurnule pod vlast Beograda. da bez nasilja i krađe kuglica radikali i demokrati ne bi dobili nijedan mandat. podtajnik ministarstva unutrašnjih poslova. koliko ih je svega birala Crna Gora. dovesti Srbiju u parlamentu u manjinu i tim je staviti pred alternativu: ili predati vlast Hrvatskoj i njenim saveznicima ili pribjeći diktaturi i tim objaviti rat ostalim zemljama na život i smrt. odavalo je da se ne radi o izboru narodnih zastupnika nego o očajnom pokušaju Beograda. Državnim zakonima se propisuje jedno. ali beogradski zakoni nisu bili obvezna pravila za postupak državnih organa.Pribićevića. da vrše najstrašnije zločine. što mu se dala prilika da zadovolji svoju janjičarsku krvoločnost. kojemu je predsjednik Pavle Radić. Od 7 narodnih zastupnika. nego nevolja. što se na svakom koraku sretao s krvavim tragovima svojih prijašnjih zločina. čak i komunisti. ali nije odlučivala volja crnogorskoga naroda. Radić se sreo s tigrom u njegovu kavezu. zemlje. Dok su sve druge stranke. Došli smo u Beograd. Birani su kao kandidati HRSS i članovi su njenoga kluba narodnih zastupnika. Predsjedništvo HRSS sa Stjepanom Radićem na čelu. Bez pismenoga rješenja sam zatvoren. U Crnoj Gori gerilska je borba bila u stadiju malaksavanja. Bilo mu je jasno. Gledali su Srbijanci poprijeko i nas i njih. Većeslav Vilder.36) Spadamo zajedno. trčao je tih dana po Hrvatskoj kao bijesan pas. a ništa koristila. Da bi mogao voditi tu borbu. dok nam je predsjedništvo skupštine dodijelilo jednu sobicu za klub. a po dva Pašićevi radikali i Davidovićevi demokrati. Pustili su me iz zatvora na dan izbora u sedam sati poslije podne. koju je napravio stupanjem u "Zelenu internacionalu". Mjesec dana prije izbora. Zgrada jašionice preuređena je za zasjedanje Narodne skupštine. ali se još osjećala i davala izgovor državnim organima i janjičarima. Sklanjali su se ljudi. mi federalisti dobili smo 3. držali javne skupštine. kad su vidjeli. ali je svakako za parlamenat i njegovu sudbinu “malum omen” (loš znak). Oni su se prije izbora izjavili za republiku. Cio život je organiziran u skladu s religijom podvale. Berlin i Rim bili su u to vrijeme u tolikoj mjeri zauzeti svojim brigama. S njima su i narodni zastupnici Hrvatske zajednice. Čekali smo pet dana. Nimalo ga nije zbunjivalo. a dr. mnogo škodila. tj. Ostali zastupnici HRSS došli su u skupštinu. Uvidio je. da su francuska i engleska vlada. u koju je zapala Crna Gora. Kraft s tragovima četničkih udaraca na glavi. da nasiljem dokaže Stjepanu Radiću i hrvatskom narodu. bez pismenog rješenja sam pušten. Državnim organima se naređuje i oni rade drugo. nego redovitom unutrašnjom borbom okupiti ostale zemlje oko Hrvatske. Možda se to dogodilo slučajno. mi federalisti nismo mogli ni konferencije. Bio je sretan. Osnovali smo zajednički klub s narodnim zastupnicima njemačke stranke pod vodstvom dra Stefana Krafta. sinovac Stjepana Radića. da mu ne preostaje drugo. da mu je demonstracija protiv Pariza i Londona. njenu nemogućnost pod vodstvom Beograda. nužno je bilo da spasi 59 . ovome predale na milost i nemilost. da su stavljeni pred izbor: ili priznati velikosrpsku državnu ideju ili biti uništen. Hoće li mu uspjeti da se spasi? Crnogorskim federalistima pošlo je za rukom istaći kandidate.

PašićRadićeva vlada sastavljena je 18. srpnja 1925. da država vidovdanskoga ustava nije 60 . U Pašićevu vladu ušli su četiri narodna zastupnika HSS. S narodnim zastupnicima stranaka Davidovića. Stjepan Radić. da je njegova pobjeda postala svršen čin. U svojim govorima mi smo uspjeli nesumnjivo uglaviti. Mi smo bili u parlamentu krajnja ljevica. ožujka 1925. koji je bio preko dva decenija odano u službi Beograda i njegove dinastije. da je shvaćanju ljudi. Pavle Radić održao je govor. stotinu ili više stotina kilometara. Radilo se samo o tome. Kolovoza 1925. Nisu predviđali. čiji su preci robovali Turcima toliko stoljeća. odgovarali su. koja će dovesti Beograd do osamljenosti i katastrofe. tj.sebe i svoju vojsku od uništenja. Prva žrtva nove Radićeve politike bio je vođa janjičara u Hrvatskoj Svetozar Pribićević. srpnja. Istoga dana kralj je abolirao postupak protiv Stjepana Radića i ostalih članova predsjedništva stranke te su oni pušteni iz zatvora. Nikola Pašić je mislio. Narodni zastupnici HRSS odrekli su se republikanstva. a kasnije Hrvatsku federalističku stranku pod vodstvom dra Ivana Lorkovića. Spahe napravili su "Blok narodnoga sporazuma i seljačke demokracije" i time objavili njegov radni program. studenoga 1925. uzmakom. da je i u tom slučaju to podpun slom hrvatske politike. odlučio se na povlačenje na cijelom frontu. da žrtvuje Pribićevića. Stjepan Radić je vjerovao. Ostale mandate su ovjerili. Osnovali su Hrvatski federalistički klub. zajedničke vlade. kao ni Nikola Pašić. kojim se htjelo dokazati. Korošca i dra M. Akt o sporazumu između Narodne radikalne stranke i Hrvatske seljačke stranke podpisan je 14. Govorilo se među radikalima. jer će imati za posljedicu dezorganizaciju i raspad Radićeve vojske. Na sjednici parlamenta od 27. pristupačan samo balkanskobegovski pojam monarhije. Sadržaj ovoga "Sporazuma" je ponovljeno Radićevo priznanje vidovdanskoga ustava i dinastije Karađorđevića umotano u "radni program". pa da mu ipak vojska ostane jednako disciplinirana i sposobna za borbu. Nisu osjećali snagu vjere hrvatskoga naroda u Stjepana Radića i napustili su ga njih 11. Prirodno je. Stjepan Radić ušao je u vladu Nikole Pašića kao ministar prosvjete 18. u kome je priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Krađorđevića ne uslovljavajući to priznavanje bilo kakvom definicijom. Na prigovor. Hrvatski federalisti zauzeli su prema vidovdanskom ustavu i njime stvorenom poredku stav identičan sa stavom crnogorskih federalista. I Pašić je poručio Stjepanu Radiću: ili da prizna Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđevića bez ikakve definicije pojma monarhije ili će biti poništeni svi mandati narodnih zastupnika HRSS i stranka uništena. priznali Vidovdanski ustav i stvorili u Narodnoj skupštini Hrvatski seljački klub. jedan dio uz ceremonijal. da Stjepan Radić može uzmicati preko cijeloga kontinenta. Narodni zastupnici Hrvatske zajednice shvatili su Radićevo priznanje Vidovdanskoga ustava kao konačnu kapitulaciju pred velikosrpskom državnom idejom. To je mogao samo izbjegavanjem bitke u tome trenutku. da je Radićev postupak smao strategijski nužno povlačenje. Pašić se morao odreći Pribićevića. da je svojim potezima spasio svoju vojsku od poraza i stvorio preduslove za veliku buduću borbu. Stjepan Radić pokušao je spasiti vojsku manjim uzmakom. U drugoj tačci toga programa traži se "monarhija engleskoga tipa". koliko će morati uzmaknuti. da bi izbjegao bitku u trenutku tako povoljnom za protivnika. Svoj postupak obrazložili su svojom poslanicom narodu od 9. da je kralj tražio od Pašića. Radikali su poništili mandate predsjedništva HRSS. da se ipak vodilo računa i o zakonu. Da bi dobio Radićev pristanak na zajedničku vladu s radikalima. dra A. Sva druga shvaćanja toga pojma za njih su nedostižne apstrakcije.

Taj i tako uslovljen pristanak jugoslavenskih zemalja. veća od one. da se pojavljuju u međunarodnom životu kao jedna jedinica. koju daju međunarodni savezni ugovori. ukoliko su uspjele u svom istorijskom razvoju stvoriti posebne ekonomske. to je politika brisanja političkog. ekonomskog i kulturnog individualiteta svih udruženih zemalja u korist centralne. što je Srbija više nego četiri puta numerički slabija od ostalih zemalja. srpnja 1925. uvjetovana je zahtjevom. po skupštinskim stenografskim bilježkama par pasusa iz moga govora. Kako ta politika brisanja izgleda. da bi se došlo do 61 . treba da bude svim ujedinjenim zemljama garancija slobode. To do očiglednosti jasno dokazuju i prošli izbori. jedinstvo državnih emblema. survanje u vrtlog nezasitne centralne sebičnosti. To je federalizam. da kraljevina SHS. prilikom debate o deklaraciji Pašić-Radićeve vlade. kojima je historijski razvitak dao posebni individualitet. Politika centralizma. Konsolidacija naše države nemoguća je na pravnim temeljima. to je sistem uzdizanja države nad svim udruženim zemljama. u kojima su. ekonomskim i kulturnim individualitetima. a još teže održavaju njenu međunarodnu samostalnost u odnosima s jačim državama i narodima. Ali ta abdikacija na samostalni međunarodni individualitet nije bezuvjetna. citirat ću. Jugoslavenska državna misao. odriču se svoje političke samostalnosti i težnje za njom. prevarom i nasiljem nametnuto ostvarenje velikosrpske državne ideje. kada je provodi administracija s tradicijom osmanlijskih uzora. u koliko dolazi do izraza u međunarodnim odnosima. kao organizovano nasilje Srbije. da sve zemlje. nad njihovim političkim. ne može biti duga vijeka jednostavno zato. budu državopravno ravnopravne. proglašene za centralnu. koji sam održao u narodnoj skupštini 22. kulturne i političke individualitete. koju bi mogle vlastitom snagom imati. kojom smo oponirali centralističkom poredku vidovdanskoga ustava. Dokazivali smo. To nesumnjivo potvrđuje čitav naš unutrašnji život od njegovog donošenja do danas. Ta spoznaja dovela je prve sinove naše rase na misao o potrebi stvaranja zajedničke jugoslavenske države. a kulturno zaostaje za nekima od njih po više stoljeća. poznate od imenom jugoslavenstvo. a stabilnija od one. S te visine podjednake dominantnosti nad interesima svih centralizam baca državu u nizine konguentnosti njenih interesa s interesima zemlje. svi brisani smo već dovoljno iskusili. diktirana našom težnjom za slobodom. nego svim drugim zemljama. nego je uvjetna. to je jugoslavenska državna misao. Sve jugoslovenske zemlje. to je jugoslavenska državna misao. osim Srbije. "Iz vlastitoga iskustva naučili smo. Sistem federalizma.ostvarenje jugoslavenske političke orientacije. Njen je sadržaj: jedinstvo prema ostalim državama. Mogući maksimum garancije naše samostalnosti prema ostalim državama i magna carta libertetum naših sloboda unutra. koje joj daje vidovdanski ustav. Da se vidi ideologija. da mali narodi vrlo teško stvaraju svoju nezavisnu državu. pojmovno jedinstvo državnog imena i ravnopravnost udruženih zemalja u međunarodnim odnosima.

Da bi taj cilj postigle." Nakon borbe u parlamentu.ustavobraniteljske većine u parlamentu. pogazila sva osnovna građanska prava. da fizičku silu. ulagale su sav svoj trud. Razumljivo je. To. ali sila. Strah od razvoja događaja u tom pravcu mučio je Srbijance iznad svega. koju odobrava većina građana kao pravednu. činjenica da su u narodnoj skupštini imali zajednički klub s nama. jednako one u opoziciji kao i one u vladi. ukoliko je moralni autoritet pravnoga poretka veći. da je svaka koalicija nesrbijanskih stranaka smatrana zavjerom protiv države i nju je. izbjegavale su međusobne koalicije i svaka od njih je težila da bude u koaliciji s nekom od stranaka drugih zemalja. koja guta najveći dio naših financijskih sredstava i time isključuje mogućnost pomaganja ekonomskih i kulturnih ciljeva naroda i ozbiljno prijeti. sa žandarskom bezobzirnošću. u službi svoga samoodržanja. Radikali ogorčeno protestiraju). naposljetku. koja je trajala nepunu godinu dana. u toliko je njegovo održavanje jeftinije. smanji i slučajeve njene primjene učini što rjeđima. prisiljava pobornike za njegovo održavanje. danas. s kojima smo programski bili jedno. tretirao cijeli državni aparat. Drugim riječima. da dovede do finansijskoga sloma. Svaki pravni poredak je sila. Da se do nje dođe upotrijebljene su metode i sredstva. oni su napravili zajednički klub 37) sa narodnim poslanicima srbijanske zemljoradničke stranke J. koje centralizam podnosi ovom parlamentu. da će naša ideologija u bliskoj budućnosti okupiti pod svoj barjak sve zemlje osim Srbije. poznate pod imenom balkanskog političkog morala. Položaj narodnih poslanika njemačke stranke dr Krafta bio je sam po sebi vrlo težak. a koalicijama njihovih stranaka nametale su se sa židovskom nasrtljivošću. Time se takva koalicija upozoravala na potrebu da primi u društvo neku od srbijanskih stranaka. Jovanovića Pižona. da su oni izbjegavali. da vidovdanski ustav nema toga moralnoga autoriteta. Činjenica. a mi sa hrvatskim federalistima. u toliko je više u položaju. Bilo je isto tako jasno. Zbog toga mora fizičku snagu za svoje održavanje pojačavati do mjere. Da bi se eliminisao taj nepoželjni utisak. upotrijebljena i morala biti upotrijebljena sredstva. koja su. Ukoliko se pravni poredak više približava kongruentnosti s pravnom sviješću građana. s bezprimjernom bezobzirnošću. kao takvu. crnogorskim federalistima. (Usklici odobravanja i pljeskanje kod opozicije). u daljemu razvitku. koja su. Finansijski izdaci za održavanje pravnoga poretka stoje u obrnutom razmjeru s visinom njegova moralnog autoriteta. Pašića i Radića. Međutim. garantirana tim istim ustavom. Sve njihove stranke. dokazuje i današnja vlada g. 62 . pokidala u najsitnije komadiće čak i one najelastičnije moralne okvire. da svoj rad stavi pod njenu kontrolu. dokazuju i svi zakonski projekti. Veliki broj žandarmerijskih i vojničkih kasarni u našoj državi nesumnjivo dokazuje. da Vidovdanskom ustavu nedostaje onaj autoritet. da ga otežavaju svojim miješanjem u tešku borbu protiv Vidovdanskog ustava. da će se ova naći usamljena. Razumije se. nadmoć naše ideologije nad ideologijom branitelja Vidovdanskog ustava postala je očigledna i najširim slojevima naroda. da spriječe takav tok događaja. (Dugotrajno odobravanje i pljeskanje kod opozicije. da gaze sve u nova i nova nasilja. Da se Vidovdanski ustav može održavati samo nasiljem. tj. koji daje zakonima kongruentnost njihovih propisa s pravom sviješću naroda. stvarala je utisak da se oni miješaju u državnopravne sukobe.

A. kako su dotad zvali Nikolu Pašića. Kao sredstvo za rušenje Pašića poslužili su mu Ljuba Jovanović. februara 1926. Supotpisali su je i dr M. aprila 1926. oštro je napao Radu Pašića. Vladu je sastavio jedan od najpoznatijih 63 . zbog korupcije. prihvatili za svoju. zelena. Govoreći o uređenju odnosa među zemljama koje su ušle u sastav kraljevine SHS. budu ravnopravni članovi državne zajednice. U interpelaciji je rečeno. Pašić je predao ostavku vlade 4. bijela i crvena (komunistička) vode međusobnu borbu. i tako otišao s vlasti zauvijek. uklonjen je iz političkoga života Srbije kao otac korupcije.godine. seljačku boju. I danas u Crnoj Gori tri boje. vrlo malo građana. Otac domovine. mislio je da mu više ne trebaju janjičarske usluge Svetozara Pribićevića u Hrvatskoj i napustio ga je. a pristaše federativnog uređenja Jugoslavije sebe su zvali zelenašima. nego i cijeloj jugoslovenskoj javnosti. boju prirode i njene slobode. iz naših članaka u zagrebačkim listovima i naših govora u parlamentu i dotad bio poznat ne samo članovima stranke. I oni su došli do zaključka da je nemoguć Pašićev dalji opstanak na položaju predsjednika vlade. jednim člankom u beogradskom dnevniku "Novosti" od 22. Spaho i dr. budući i po svojim pristalicama i po svojoj političkoj i socijalnoj ideologiji seljačka stranka. inspektor u ministarstvu trgovine i industrije.Time su zelenu boju. koji je. pod čiju zaštitu je i crnogorske građane odveo strah i interes. smišljao plan za rušenje Nikole Pašića. udesio je da Pašić postane nepodoban za predsjednika vlade zbog korupcije. Njene pristaše bili su uglavnom seljaci. državni organi i janjičari počeli su zazirati od težih nasilja u Hrvatskoj i Crnoj Gori.Poslije ulaska poslanika HSS u vladu. upotrebljavali su zeleni papir za svoje proglase. Interpelaciju su potpisali narodni poslanici Demokratske stranke s Ljubomirom Davidovićem na čelu. Da ne bi u očima Srbijanaca morao s Nikolom Pašićem dijeliti "slavu" stvaraoca velike Srbije. Uz pomoć Pašića i Pribićevića prisilio je Radića na povlačenje svih njegovih snaga. ni prije ni poslije ovog slučaja. Beogradski janjičari su raspoređeni po raznim srbijanskim strankama. da na čelu korupcionaša stoji sin predsjednika vlade Nikole Pašića. program traži da sve zemlje koje su u istorijskom razvoju postale posebne političke. Zet Ljube Jovanovića. za to vrijeme je kralj Aleksandar. i Ljubomir Davidović. U vezi s tim. Crnogorska federalistička stranka je za vrijeme Jugoslavije bila jedina crnogorska stranka u Crnoj Gori. Ti su nazivi tako uopšteno prihvaćeni. potpredsjednik radikalne stranke. Kako je bijela boja znak kapitulacije. jer su znali da se interpelacija podnosi na mig kralja Aleksandra. predsjednik demokratske stranke.Vjerujući da je pobijedio Radića. i time ga u narodu moralno diskvalifikovao. Došlo je do žučne polemike među zainteresovanima. sina Nikole Pašića. Pobijeđen od kralja i korupcije. Federalisti. crnogorski narod prozvao je janjičare i uopšte sve pristalice srbijanskih stranaka bjelašima. Kraljev uticaj se osjetio i među radikalskim narodnim poslanicima Nikole Pašića. godine. Nikome. a federaliste zelenašima. Programom se ističe da je ravnopravnost zemalja uslov za pristanak na državnu zajednicu. Dok je u Podgorici kongres crnogorskih federalista davao sankciju programu stranke. korupcija nije bila smetnja za učestvovanje u javnom životu nesretne Jugoslavije. letke i za sva stranačka obavještenja i uputstva. ekonomske i kulturne jedinice. oktobra 1925. Korošec sa drugovima. da su sve pristalice beogradskog centralizma sebe redovno nazivali bjelašima. u potaji. Pod zaštitom toga zaziranja od Stjepana Radića održali smo u Podgorici 4. predsjedništvu narodne skupštine predata je interpelacija protiv korupcije. Dragiša Stojadinović. Sve srbijanske stranke koristile su papir bijele boje.godine Kongres crnogorske federalističke stranke. na kojem je prihvaćen program i statut stranke.

Požegi i Somboru objavio je rat beogradskoj korupciji. Stranke su zadržale dotadašnja imena. javnost je tražila da se borba protiv korupcije nastavi. U tu svrhu poslao je u Makedoniju Pavla Radića sa nekoliko narodnih poslanika. Bez nasilja i falsifikovanja izbornih rezultata nijesu mogli proteći nijedni izbori u Jugoslaviji. Nije poštedio ni pojedine aktivne ministre. ponudio je narodnim poslanicima Crnogorske federalističke stranke. septembra 1927. pa je prirodno da ni ovi nijesu mogli biti bez toga. Radić je odmah počeo s politikom zaokruživanja i izolacije Srbije. centralizam je bio neodrživ bez nasilja i korupcije. Raspisani su izbori za oblasne skupštine i održani 23. Ne shvatajući zakulisnu igru korupcionaša. kojim su Hrvatska i Crna Gora ostale nerazdvojno vezane u svim borbama u Jugoslaviji sve do njenoga sloma. Tada je korupcija u pomoć pozvala nasilje. Makedonci bi bili progonjeni za veleizdaju i u slučaju da pokušaju istaći Hrvate. da s narodnim poslanicima HSS osnuju zajednički parlamentarni klub. ali jedinstvo političkog cilja ubrzo ih je pretvorilo u jedan politički pokret.godine. Stjepan Radić uložio je znatan napor. što i napadati Vidovdanski ustav i njime stvoreni poredak.godine. pa i u privatnim razgovorima. pod uslovom da se ne pravi sporazum s crnogorskim federalistima. U tom trenutku mnjenju se pridružio Stjepan Radić. Protiv korupcije se počelo govoriti na javnim skupštinama. kao kandidate za svoje narodne poslanike. i novu vladu je Velja Vukićević sastavio od radikala. što se svojim nasiljima stavio u službu korupcije. Dok je Radić stvarao planove za borbu protiv centralizma. NIšta nije moglo izmijeniti činjenicu da je Makedonija 64 . Napadati njih bilo je isto. Ova vlada je raspisala izbore za narodnu skupštinu i održala ih je 11. Na javnim skupštinama u Novoj Gradiški. Imenovao ih je i naveo konkretne slučajeve njihove korupcije. da se prilikom ovih izbora Makedonija pridruži Hrvatskoj i Crnoj Gori u borbi protiv Beograda. na konferencijama. Međutim. i podnio je ostavku. po tome što su kotarski predstavnici ne samo javno agitovali. januara 1927. Nikola Uzunović. To je dalo povoda Stjepanu Radiću da svoje ministre povuče iz vlade i nastavi odlučnu borbu protiv vidovdanske države. Jovanovića Pižona da uđu u parlamentarni klub HSS. nasilje u Makedoniji je bilo tako veliko. Ostavio je i dalje u vladi svoje predstavnike. članove HSS. da je isključivalo mogućnost da volja tamošnjeg naroda dođe do izražaja u bilo kom obliku.konrupcionaša. da su u Stjepanu Radiću ponovno vidjeli rušitelja države svi korupcionaši počev od kralja pa nadalje. Ponuda je prihvaćena s velikim zadovoljstvom. Pravi smisao galame koja se u parlamentu podigla protiv korupcije. Spahe. nego i vršili nasilja i falsifikate na štetu kandidata HSS. šira javnost nije razumjela. ministar prosvjete. Napao je državni aparat. Koliko je Srbijance uznemirio ovaj akt Radićeve političke mudrosti. demokrata Ljubomira Davidovića i muslimana dr M. Ponuda je odbijena. Ali. Razumljivo je. nasilja i korupcije. iako je bila u vladi zastupljena s nekoliko svojih ministara. da se nije radilo o borbi protiv korupcije nego o rušenju Nikole Pašića. Sami pokušaj pojavljivanja jedne makedonske stranke Beograd je smatrao veleizdajom. za to vrijeme su srpske stranke razjedali sukobi ličnih interesa i kraljeve intrige. Državni organi počeli su progoniti sve one koji su govorili protiv korupcije. Početkom februara 1927. Ona nije znala. Inače su vladu i dalje zadržali bivši radikali Nikole Pašića uz saradnju Stjepana Radića. otkrila je ponuda narodnih poslanika zemljoradničke stranke J. Pala je i šesta vlada Nikole Uzunovića. Ipak su ovi izbori bili izuzetak u odnosu na ostale. koji će se zvati "Narodni seljački klub". jer bi centralizam inače ostao u manjini. Stjepan Radić se osjetio nemoćnim.

baš prilikom putovanja na skupštinu u Ilok. Kandididovao je u cetinjskom okrugu nepouzdanu osobu. Bilo je očigledno da u opoziciji ne mogu dugo izdržati usamljeni. Ja sam otišao u moj županijski kotar. Policijski službenici napali su kamenjem Pavla Radića i drugove. Na skupštama je redovno prisustvovalo cijelo selo. Opterećeni odgovornošću za teške zločine počinjene u ranijih godina u Hrvatskoj. u razgovoru. da se on odvikne služiti Beogradu. Bojao se da bi tim jedinstvom srbijanskog fronta izazvao jedinstvo fronta ostalih zemalja protiv Srbije. Tačno je da i taj savez ulazi u plan izolacije Beograda. da ja budem izabran u Hrvatskoj. Rezultat izbora nije. vraćali na to pitanje. Stjepan Radić je mislio da će biti bolje da ih on uzme kod sebe. nego da ponovno u Hrvatskoj vrše janjičarske usluge Beogradu. S druge strane. BORBA SELJAČKO-DEMOKRATSKE KOALICIJE S BEOGRADSKIM IMPERIJALIZMOM Nikola Pašić je izbjegavao dvije stvari. otišao je u službu diktature. s velikim razumijevanjem odobravali i s poklicima ispraćali. Glavni odbor crnogorskih federalista napravio je jednu veliku grešku pri isticanju kandidata. izborna borba je postajala sve žešća. federalista. nikada ne budu istovremeno u vladi. držao je mnogo 65 . od štete. tim svojim postupkom napravio je štetu. Dezerterstvo Svetozara Pribićevića. Kasnije. HSS je dobila 62 mandata. Cetinjski kotar. vođa Hrvatske stranke prava. Vrlo ljubazno su me dočekivali. Iako je moj izbor bio osiguran činjenicom da me je Radić kandidovao. Polovinom avgusta mjeseca. Skupštine u županijskom kotaru spadaju među najljepše uspomene moga života. i dr Ante Trumbić. Održao sam skupštine u svakom selu. radikalna i demokratska. kojem je služio cijeli život. usljed čega je izgubljen i mandat u podgoričkom okrugu. Dokazalo se da bi bila veća šteta da je izabran. ipak sam morao voditi oštru borbu zbog velikog broja protivkandidata. koji je uvijek bio neosvojiva federalistička tvrđava. vidjelo se. Zbog toga je narodni sud o pojedincima uvijek pouzdaniji nego sud takozvane gospode. sam po sebi. Što smo se više približavali danu izbora. Kasnije smo se nekoliko puta. Stjepan Radić je htio. za vrijeme diktature. glasači su o kandidatu bili bolje obaviješteni od glavnoga odbora te nijesu došli na glasanje. izdao je. Pazio je da dvije velike srpske stranke. Taj Radićev plan ostao je tajna nas dvojice sve do početka pregovora sa Pribićevićem u Narodnoj skupštini. pažljivo slušali. ali se moralo viditi računa i o ogromnom teretu Pribićevićevih grijeha kao i o mogućnosti. U Zagrebu su izabrani dr Ante Pavelić. govorili smo o teškom položaju samostalnih demokrata Svetozara Pribićevića. reče Stjepan Radić. Međutim. u županijskom okrugu. U vezi s tim uz njega sam bio ja i jedan od govornika na javnim skupštinama u Sremu. koja je napravljena njegovim rušenjem. Ipak je Radić svaki put ostao pri mišljenju da je bolje da je s nama nego s Beogradom. Njihovom apstinencijom smanjen je broj glasova na kandidatskoj listi. donio nikakve promjene u političkoj situaciji.proglašena ratnim plijenom srpskih stranaka. vođe beogradskih janjičara biće gorka pilula za Beograd". i mene ovlasti da radim na pridobijanju Pribićevića nama. oni su čekali da ih beogradska politika nasilja opet pozove u službu. Kandidovao me je u sremskom izbornom okrugu. Narod ljude ne proučava nego ih osjeća. da je narod imao pravo. Onaj kandidat u cetinjskom kotaru.

Pored te dvije stvari. ali je odbila hitnost zakonskog projekta pozivajući se na tehničke poteškoće. strahovita nejednakost poreskog opterećenja stanovnika Srbije i stanovnika ostalih zemalja. govorili su jedni. Dr A. Nametala se Radićeva ideja o stvaranju koalicije sa samostalnim demokratima. SDK je počela borbu u parlamentu tražeći jednakost poreskih obaveza. koja je bila odgovor na uzbunu Srbije. ako nećemo imati koristi od svoje pobjede. Narodni poslanici SDK održali su sjednicu u Zagrebu 21. Osjetilo se. Prošireni su zahtjevi i pooštren je ton. Stvoreni su suprotni frontovi dva pogleda na svijet. Ustanovljena je. Ovaj naš zahtjev jednako je uznemirio sve Srbijance. da maskira srpski imperijalizam.do toga da nasilja u ostalim zemljama. Prema srbijanskom frontu stvoren je kontrafront. sinova tih zemalja. Rezolucija počinje konstatacijom da je SDK jedna cjelina prema svim drugim parlamentarnim strankama i političkim faktorima uopšte. što manje vrše neposredno Srbijanci. da se hitno donese zakon o neposrednim porezima. Živjela majka Srbija! Napolje "prečani" iz Beograda! . ostala je srbijanska fronta. kojim će biti izjednačene poreske obaveze u svim zemljama. Zašto smo se onda odrekli svoje države i pristali na kraljevinu SHS. Vlada je priznala nejednakost poreskih obaveza. stvorena je srbijanska fronta. Donešena je rezolucija o osnivanju SDK.novembra 1927. godine do Seljačko-demokratske koalicije. a kasniji događaji su pokazali da je njihov vođa bila kratkovidna briga malih ljudi za spašavanje svojih malih računa. Toga dana održana je zajednička sjednica oba kluba narodnih poslanika. kroz koju je lik maskiranog vidjelo i najnevještije oko. i one u parlamentu i one van parlamenta. Januara 1928. čime bi se u Srbiji izazvalo ogromno nezadovoljstvo. te se tražilo. hitnost je odbijena zbog toga. Razgovori sa njima doveli su 10. Na toj sjednici prihvaćena je rezolucija. a povećanje poreza u Srbiji. Odlaskom samostalnih demokrata Svetozara Pribićevića u opoziciju nestalo je janjičara u Hrvatskoj. već je to radio preko svojih janjičara. Široke narodne mase u Srbiji bile su za centralizam baš zbog te nejednakosti poreskih tereta i zbog trošenja velikoga dijela poreza ostalih zemalja u korist Srbije. Ostali tekst rezolucije je beznačajan. paragraf istog ustava. Ovim zahtjevom SDK napadnut je Vidovdanski ustav na njegovom najosjetljivijem mjestu i to s pozivom na 116. Beogradska štampa prozvala je SDK "prečanskim frontom" i počela je oštro napadati. Dolaskom u vladu obadviju srpskih stranaka. da se tog dana kraljevina SHS rascijepila na Savi i Dunavu.dovikivali su najradikalniji. odgovarali su nam da je srbijanski front državotvorni. S vladom Velje Vukićevića pojavio se srpski imperijalizam prvi put s maskom. Traži se vlada koncentracije svih 66 . i radikalne i demokratske. Sama upotreba termina jugoslovenstvo bila je preslaba. Na naše prigovore da su Srbijanci prvi stvorili svoj front. Mislili su da su svojim postupkom dokazali jezuitsku lukavost i istočnjačku mudrost. skraćeno SDK. na temelju službenih podataka. govorili su drugi. on je upotrebljavao terminologiju jugoslovenske političke orjentacije za oznaku pojmova srpskog imperijalizma i time uspješno stvarao zabunu u širim slojevima. Vlada Velje Vukićevića je nekoliko puta rekonstruisana. a naš antidržavni.godine. ali su svaki put u vladi ostali radikali i demokrati. Korošec i dr M. da je cijeli smisao centralizma doveden u opasnost. Spaho su na vrijeme osjetili pripreme za veliku bitku i sklonili su se pod zaštitu beogradskog imperijalizma. što je jednakost obaveza značila smanjenje poreza u ostalim zemljama. kojim je jednakost poreskih obaveza garantovana za sve državljane. Zašto smo ratovali. ali istorijski značaj ima činjenica. a posebno u Hrvatskoj i u Crnoj Gori. Uzburkala se cijela Srbija. U stvari. dva svijeta.

ponudio Stjepanu Radiću ulazak u vladu Velje Vukićevića bez samostalnih demokrata. Po njihovom shvatanju državne zajednice. Srbijancima je postalo jasno da oni Vidovdanskim ustavom nijesu osigurali vladavinu Srbije nad ostalim zemljama. Vlada srbijanske fronte naziva se izazivačkom i separatističkom. odlučeno je da se uništi zločinom. Za SDK se tvrdi da nije "prečanski front". smatrali su besprimjernom provokacijom. Počeo je kažnjavanje isključenjem Stjepana Radića s tri sjednice. na diktaturu. a što pripada nekoj od ostalih zemalja. Činjenica da su ostale zemlje po broju stanovništva četiri puta veće od Srbije. Takav pravac razvoju budućih događaja nesumnjivo je dalo stvaranje ovakvih frontova. Korošec. Ni to nije uspjelo. Rezolucijom se od Srbijanaca traži da se odreknu najvažnijih prednosti. da će opseg borbe obuhvatiti i Staru Srbiju i Makedoniju. i da će se borba prenijeti u narod. Zato je zagrebačka rezolucija SDK proglašena veleizdajom. omogućavala je da njihova koalicija dovede Srbiju u manjinu u parlamentu. U slučaju da se ne udovolji zahtjevima SDK prije budžetske rasprave. a SDK neprijateljem države broj 1. kralj je prilikom krštenja svog drugog sina. i da izradi novi na principu ravnopravnosti. i ponovno je sastavljena vlada srbijanske fronte s Veljom Vukićevićem na čelu. Zbog toga su smatrali rezoluciju objavom rata Srbiji. to je samo njihovo. Nagovještaj prenošenja borbe u Staru Srbiju i Makedoniju. koji je bila izradila vlada srbijanske fronte. Tražiti uklanjanje ne svih. nego makar jednog od tih rekvizita iz definicije. Vlada koncentracije treba da povuče prijedlog državnog proračuna. da će se povesti najbezobzirnija borba protiv vlade Velje Vukićevića u parlamentu. kad god se spremaju na izuzetno teška nasilja i zločine. Da ne bi došla u položaj potlačene zemlje. U samom početku bila je vrlo oštra. Da bi uništio SDK. Koncem februara počela je u Narodnoj skupštini borba dvije strane. Time bi Srbija bila dovedena u položaj da vodi borbu ili za federativno uređenje državne zajednice ili za potpuno odvajanje od ostalih zemalja. i oduzme joj vladavinu. jer su bili nužna posljedica neravnopravnosti ostalih zemalja sa Srbijom. Iz iskustva se znalo da Srbijanci ovo ministarstvo daju nesrbijancu. To su bili neophodni rekviziti definicije srbijanskog pojma državne zajednice. U znak solidarnosti s njim sa sjednica su izostali svi narodni poslanici 67 . kako je službeno nazvana. nego i ravnopravnost na svim područjima javnog života. bila je veleizdaja. koji niko ne može razoriti". tj. u zemlje "koje su oni od Turske na sablji dobili". Budući da se SDK nije dala uništiti prevarom. a oni se nijesu mogli izbjeći na duže vrijeme. Bilo je i tučnjave. što je srbijansko. i skrenula je razvoj događaja u tom pravcu. rezolucijom se izjavljuje. ali ne dopuštajući ni diskusiju o zahtjevima njene rezolucije. to je zajedničko svima. Ovaj sporazum između radikala i demokrata Ljubomir Davidović je nazvao "tvrdim gradom. za koje su smatrali da su ih sebi trajno osigurali centralizmom. Predsjednik parlamenta kažnjavao je pojedine narodne poslanike SDK isključenjem sa većeg broja sjednica. a odbijajući i samu pomisao na federaciju. "Tvrdi grad" Ljubomira Davidovića bio je prva lasta diktature. Udešeno je da Velja Vukićević podnese ostavku vlade i time omogući da cijela SDK uđe u vladu. nego front samoobrane protiv eksploatacije i hegemonije. koje pristaju da se odmah uspostavi ne samo poreska ravnopravnost. Bolje poznavaoce srbijanskih metoda ovo je jako zabrinulo.stranaka i grupa. A srbijansko pravo pljačke ostalih zemalja. Učinjen je i drugi pokušaj. Radić je odbio. Za ministra unutrašnjih poslova došao je dr A. To je u njihovim očima značilo da se odreknu cijelog smisla svoga pristanka na državnu zajednicu sa ostalim zemljama. to je pravo srbijanske pobjede u ratu. Ističe se hitnost potrebe da se depolitizuje državna administracija. Bilo je jasno da su u temelje Davidovićevog "tvrdoga grada" uzidane kobne odluke. Srbija se odlučila na nasilno ukidanje Vidovdanskog ustava. Napominje se.

koji bi mogao voditi narod na barikade. Neke je policija morala iznositi. da bi se diktatoru pružila mogućnost da parlamenat ukloni iz javnoga života kao zločinca i time bude na strani naroda u osuđivanju užasnog zločina. Čim se sastao parlamenat. inače poznate komite. Uz to se znalo. Kratak parlamentarni raspust koji je nastupio poslije toga. bila je na pragu. kojim se dokazuje potreba ubistva Stjepana Radića. Drugo. koje sam prije naveo. koju bi primila samim učestvovanjem u diskusiji o njemu. Ako je neko. Nesumnjivo je dobro smišljen plan za političku i psihološku pripremu diktature. skupštinsko obezbjeđenje ga je izbacivalo napolje. da bi sa što više uspjeha mogao dokazivati svoj alibi. izašao je članak. da su dr A. uprkos isključenjima. dodaću još par činjenica onima. Ne samo to. SDK je počela voditi tehničku opstrukciju. da je Stjepan Radić osuđen na smrt. Prvo da bi se mjestom izvršenja zločina odgovornost zbog toga što više udaljila od diktatora. Sve je govorilo da se Srbija sprema na neki sudbonosni preokret i da hoće za to da stvori opravdanje. Nervoza Beograda i Srbije rasla je iz sata u sat. godinu. jula 1928. DIKTATOR PRIPREMA SVOJ DOLAZAK Opstrukcija narodnih poslanika SDK u parlamentu mogla se savladati samo raspuštanjem Narodne skupštine i novim izborima. da se ubije Stjepan Radić. Dokazalo se da SDK može onemogućiti rad parlamenta. koja je onemogućila i sami prelaz na diskusiju o predloženim vladinim zakonskim projektima. ostajao na sjednicama. Svima nam je bilo jasno. Među narodnim poslanicima srbijanske strane organizovane su trojke i petorke za fizičke napade na narodne poslanike SDK. da neki narodni poslanici. U Beogradu je počeo izlaziti list "Jedinstvo". Korošec i dr M. SDK je izjavila u parlamentu da neće učestvovati u raspravi državnog proračuna prihoda i rashoda. Beograd je znao. Tim svojim postupkom SDK je zaobišla zasjedu. Izglasan je državni budžet za 1928. To je ubrzalo uvođenje diktature. Spaho uz njega samo dotle. jer je nezadovoljstvo protiv Beograda bivalo iz dana u dan sve veće. Za sebe je zadržala pravo eventualnog učestvovanja u diskusiji o zakonu o finansijama. Pakao ne bi imao ovom planu što zamjeriti. koje su bile podobne da pojačaju ogorčenje Srbije.SDK. Niko od nas nije ni slutio da će zločin biti izvršen u parlamentu. Eto ko je i zašto donio odluku. On ga je finansirao. Redovno se raspoloživo vrijeme ispunjavalo diskusijom o zapisniku sa prošle sjednice. Da bi omela tu namjeru. trebalo je ubiti Stjepana Radića. članovi srbijanske fronte. a time i pouzdaniji izgledi SDK u pobjedu. Opasnost da Srbija bude izolovana a njena vladavina uništena. jedinog političara. kao jedinog izlaza iz situacije. Beogradski listovi nijesu objavljivali govore članova SDK. Zatim je počelo isključivanje po više njih istovremeno. Svake nedjelje održavala se po jedna skupština u Hrvatskoj i na svakoj se napadao poredak stvoren vidovdanskim ustavom. 68 . često noću idu u kraljev dvor. Da bi se vidjelo s koliko su lakoumnosti vodeći beogradski političari učestvovali u pripremanju diktature. iskoristila je SDK za održavanje javnih skupština. Rekla je da to čini da bi skinula sa sebe čak i onu sjenku odgovornosti. Znalo se da je to organ predsjednika vlade Velje Vukićevića. ali su na posebno istaknut način donosili iz njih pojedine rečenice. Za mjesto izvršenja ubistva parlamenat je izabran iz dva razloga. Da bi se diktatoru uspjeh osigurao. U broju "Jedinstva" od 14. dok je jači. koja joj je bila namještena. Od njih se nije moglo očekivati drugo do pogoršanje situacije na štetu Srbije.

od kojih dva na Stjepana Radića. da to 69 . Stojadinović spriječili Stjepanu Radiću putovanje u Pariz. ne može putovati u Pariz. Ostao je samo narod i kralj". protivno njegovim propisima i dotadašnjoj praksi. tj. Ipak je. juna prije podne Puniša Račić je iz parabeluma ispalio pet metaka. razjareni narod oko ranjenoga Radića. Umjesto diktature i čiste situacije. na koju vlade pojedinih država nijesu imale i nijesu smjele. Nakon izvršenog zločina. Predsjednik delegacije bio je dr Milan Stojadinović. dao riječ Puniši Račiću. dobro je znao skupštinski poslovni red. Ta okolnost uvjerljivo optužuje dr Ninka Perića za saučestvovanje u zavjeri protiv Stjepana Radića. da se dogovorio s predsjednikom vlade Veljom Vukićevićem. juna održao sjednicu.godine. Korošcu. Sutradan. što je rekao na sjednici interparlamentarnog odbora. budući da je prvi potpredsjednik radikalne stranke. da ga je tim riječima Radić stavio pred izbor: ili federacija ili razlaz. da naša delegacija uopšte neće putovati u Pariz. da naša delegacija krene u Pariz 15. a trojicu teško ranio.juna donijeli su odluku da napuste parlamenat. godine Velji Vukićeviću da podnese ostavku vlade. Tim povodom naš interparlamentarni odbor je 12. da ga Radić primi. ako bi putovao i Stjepan Radić. juna beogradski radikalski dnevnik "Vreme" donio je izjavu dr Stojadinovića s njegovim punim potpisom. Ni skupštinska policija ni žandarmerija oko skupštinske zgrade nijesu mu pravili smetnje. Radić je dodao. Zbog toga je odgođeno proglašenje diktature. bar ne javno. Račić je mogao i bez pitanja predsjednika doći na to mjesto. da bi omogući pucanje na Radića. Istog dana kralj je posjetio u bolnici ranjenog Stjepana Radića. Kralj ipak nije odustao od diktature. On je izjavio. da dođe na govornicu.38) Time mu je omogućio. jedna od vodećih ličnosti Radikalne stranke. profesor na Pravnom fakultetu beogradskog univerziteta. kao član delegacije. juna. juna bilo jasno zašto su predsjednik vlade i dr M. Stjepan Radić je ostao živ. prema Stjepanu Radiću. Zavjerenici su se zbunili. koji je sjedio u prvoj klupi. za koga se moglo pretpostavljati da Radić vjeruje. Predsjednik narodne skupštine bio je dr Ninko Perić. koji je bio tako krvav. Odgodio ju je. Aci Stanojeviću. Da bi koliko toliko skrenuo pogled naroda s Radića na drugu stranu. dok ne vidi što će biti sa Radićem. što već svojim dolazkom na govornicu nije otkrio svoju deliktuoznu namjeru. Radić mu je rekao: "Zločinom u skupštini uništeno je sve. da s njim. naredio je početkom jula 1928. Kralja je zbunjivao i smrknuti pogled zaprepaštene Evrope put Beograda i njegovog zločina. nego neće uopšte stupiti ni u kakav socijalni dodir. Tek poslije podne oko pet sati prijavio se ministru unutrašnjih poslova dr A. Zato nije ni pomišljao na raspuštanje skupštine i na nove izbore. Kralju je bilo jasno. Stanojević je preko Radićevog doktora zatražio. u kojoj ponavlja ono. Zločinom. Narodni poslanici SDK 21. juna 1928. prošao kroz ministarsku sobu između ministara i izašao iz skupštinske zgrade u grad. i pozvana je da učestvuje preko delegacije svog interparlamentarnog odbora. a i iz prakse. Iako teško ranjen. Ovaj je naredio da ga pritvore. ali je od najvećeg značaja za pravnu kvalifikaciju djela. Radić mu je istim putem odgovorio. Interparlamentarna unija bila je instrumenat saradnje parlamenata. Ponudio je sastav koncentracione vlade čovjeku u dubokoj starosti. 13.Beogradska Narodna skupština je obavještena da će se sjednice međunarodne interparlamentarne unije održavati u Parizu u vremenu od 19. Cio plan okrenut je naglavačke.39) Dana 20. tj. da nije učestvovati u zavjeri protiv njega. Kao profesor prava. ni sada ni ubuduće ne samo da neće o politici govoriti. do 17. na kojoj je odlučeno. i napustili su ga. lagano je napustio skupštinsku dvoranu. da Stjepan Radić. On je bio jedini od srbijanskih političara. imati nikakvih ingerencija. ipak nije postignut cilj. Tek nam je 20. Dvojicu je ubio.

Nijedna srbijanska stranka i nijedan srbijanski političar nije prihvatio zagrebačku rezoluciju. Tako je rezoluciju prihvatila cijela Hrvatska bez izuzetaka. dakle za sve radikale i demokrate. A Korošec pristao je da bude predsjednik te vlade u toj Narodnoj skupštini. a u hrvatskome narodu posebno. i Crna Gora preko narodnih poslanika crnogorske federalističke stranke kao članova SDK.vrijedi za sve članove skupštinske većine. a i čeznuo je za tim da se što prije oslobodi Beograda. koji je zadržao i ministarstvo unutrašnjih poslova. umjesto da bude opravdanje diktature. Time su Sava i Dunav definitivno postali granica dvaju nespojivih svjetova. nego samo u korist državne zajednice Srba. prihvatili su zahtjev za federativim uređenjem državne zajednice. samo sada zaogrnuta mantijom katoličkog sveštenika. . Rezoluciju su 2. vrlo nepovoljno za dra Korošca. što ustvari znači za sve srbijanske političare. Da bi se preporučio budućemu diktatoru. godine. Inače je ostala vlada srbijanske fronte. Korošcu. koja je svojim sadržajem uvjerila Beograd. Otpala je smetnja uvođenju diktature. i istog dana ušli u klub narodnih poslanika Hrvatske seljačke stranke. Toga dana srbijanske stranke ostale su jedine centralističke stranke u Jugoslaviji. pa da su akt od 1.izjavljujemo. osobito kao svještenika. avgusta 1928. Kad se oporavio toliko. i donijeli su rezoluciju. Stjepan Radić je prevezen željeznicom iz Beograda u Zagreb. Hrvata i Slovenaca. kako se željno očekivala 70 . da se ne bi primijetilo. Rezoluciju je predhodno odobrio Stjepan Radić. kada bude predsjedniku Stjepanu Radiću moguće da sudjeluje na sjednicama". avgusta prihvatili: vođa Hrvatske stranke prava dr Ante Pavelić i vođa Hrvatskih federalista dr A. avgusta 1928. kralj je nastavio manevrisanje sa savjetovanjima. upotrijebljeni za utvrđenje hegemonije bivše kraljevine Srbije nad svim ostalim zemljama i narodnim dijelovima. O toj se činjenici govorilo. Dr. prosinca 1918.te sve narodne individualnosti predstavljene u Narodnom vijeću. Narodni poslanici SDK održali su sjednicu u hrvatskoj sabornici u Zagrebu na Markovom trgu 1. ali je doskora povjerio sastav vlade dr A. što je rezoluciju odobrio Stjepan Radić osam dana prije svoje smrti.godine. dala joj je značenje Radićevog političkog testamenta. Samostalni demokrati. pristupile u državnu zajednicu s kraljevinom Srbijom ne odričući se svojih historijskodržavnih odnosa narodno-politički individualiteta u korist ma koje druge od ujedinjenih zemalja. Trumbić. da prođe nekoliko mjeseci. Stjepan Radić je umro 8. da je zločin u parlamentu. da su kraljevine Hrvatska i Crna Gora . koje će osigurati potpunu ravnopravnost svih spomenutih individualiteta. koja doslovno glasi: "Konstatirajući. kako je zamišljen i pripremljen. solidarisirao se s ubicama. da mu je doktor mogao dopustiti putovanje. Najvažnija je 2. u narodu uopšte. postao sudbonosna prekretnica u životu kraljevine SHS. I nakon takvog Radićevog odgovora. i ustav od 28. tačka rezolucije. Činjenica. lipnja 1921. Time je Srbija konačno odbacila ideju državne zajednice zemalja južnih Slavena. koji su dotle bili uporni centralisti. Daljnje odluke u ovom pravcu donijet će se. da je u narodnoj svijesti dosadašnje državno uređenje u cjelini poništeno poznatim događajima. pa da ćemo povesti najodlučniju borbu za novo državno uređenje.. Ipak je ostavljeno. Pretpostavljao je domaću njegu bolničkoj. Srbija je tim svojim stavom Zemlje koje su tada bile u sastavu Jugoslavije stavila pred izbor: ili da se pomire s robovanjem njoj ili razlaz.

Da bi mogao voditi taj i takav rat. januara 1929. kojom se obavezao narodu. da svim sredstvima čuvam državno i narodno jedinstvo". A izjavom diktatora. Poslije njih su primljeni u audijenciju Aca Stanojević. nego prijetnja cijele Srbije ostalim zemljama. da gazi svoju svečano položenu zakletvu! U manifestu su dva dragocjena priznanja. Nešto kasnije. svakoga posebno. da će "svima sredstvima" čuvati državno i narodno jedinstvo. Niko nije ništa govorio. Pozivanjem na zločin u skupštini potvrđeno je da je počinjen samo zbog toga da bi se njime pripremilo uvođenje diktature. Davidović saopštili su kralju. priznato je. 4. kralj je uzeo svu državnu vlast u svoje ruke. a naročito Hrvatskoj. godine. jasno je. Udešeno je. Primio ih je. da su u vladu ušle vodeće ličnosti srbijanske fronte. Na dan kraljevog minifesta i nekoliko dana kasnije narod je ostao skamenjen. koliko toliko. Ne može se znati je li se srbijanska fronta upisala u diktatorovu gardu ili se garda upisala u srbijansku frontu. Narodu je naredio da mu se pokorava. Aca Stanojević i Lj. ali je bila jača logika srbijanskoga imperijalizma. godine objavio je taj isti kralj tome istome narodu. umanjilo šaputanje o zločinu u parlamentu na štetu diktatorovu. januara 1929. Saslušavši svoje klubove narodnih poslanika. Kralj je pozvao u audijenciju predsjednika SDK dr-a Vladimira Mačeka i Svetozara Pribićevića. kao najjačem predstavniku borbe za federalizam. juna 1921. šapat je počeo ponavljati riječi "svima sredstvima". radikalna i demokratska. i to rat. vođa radikalne stranke i Ljubomir Davidović. da će biti vjeran ustavu iz 28. da ukida taj isti ustav. pred parlamentom. Dr Maček je tražio federativno uređenje državne zajednice. "Moja je sveta dužnost. Opšti je osjećaj. koja je u sukobu našla povod za proglašenje diktature. A takva prijetnja. Kralj im je rekao šta traži dr Maček. izaziva jezu.40) Na čelu im je general. Manifestom od 6. Objavljen je rat federalizmu i federalistima. položio zakletvu. da odbijaju zahtjev dr-a Mačeka. zapovjednik kraljeve garde. koji će se voditi "svim sredstvima". 71 . a i da bi se. Diktatura je bila posljednji i dugo pripremani napor Srbije da ostale zemlje potčini svojoj vladavini. i to iz usta čovjeka. godine. Svaka prijetnja kralja narodu sama po sebi je strašna. Po imenima ministara diktatorove vlade vidjelo se. da se rješenje tog sukoba između centralizma i federalizma prepusti narodu i raspišu izbori za Narodnu skupštinu. Da su postali jedno. Traži se novi povod za diktaturu. DIKTATURA KRALJA ALEKSANDRA Kralj Aleksandar Karađorđević svečano je. da se pribjeglo diktaturi samo radi obrane centralizma. vođa demokratske stranke. da prijetnja "svim sredstvima" nije samo kraljeva. Pribićević se složio s njim. Šapat je zgusnuo oblake crnih slutnji kao pred provalu oblaka.Radićeva smrt. Citiraću ih doslovno: "Žalosni događaji i razdori u Narodnoj skupštini pokolebali su kod naroda veru u korist ove ustanove". Logika poštovanja ustavnog poretka i poštovanja naroda i njegove volje tražila je. Svečano je objavio narodu. da ga daju obadvije srbijanske velike stranke. koji je ne priznajući svetost zakletve dokazao da mu nije ništa sveto.

Hrvata i Slovenaca. Januara osnovao je u Zagrebu. Promjenu državnog imena diktator je obrazložio potrebom. koje su bile protiv tog poretka. Prve pojave narodnog otpora diktaturi bile su povod za njihovo hapšenje i interniranje. izatkanom od jugoslavenske pređe. godine objavljen je "Zakon o nazivu i podeli kraljevine na upravna područja". Njime je država nazvana Kraljevinom Jugoslavijom umjesto dotadašnjeg naziva Kraljevina Srba. o kojima sam prije govorio. Početkom septembra 1931. a drugi Senat. vođa Hrvatske stranke prava. Dr Ante Pavelić. Vješala u Beogradu nijesu bila nezaposlena. za svaku sigurnost. Prasak svake njegove bombe čuo je cio narod. Podijeljena je na devet oblasnih jedinica. Političari SDK bili su pod strogim policijskim nadzorom. to bi bio dovoljan dokaz da su audijencije od 4. samo ako joj sakrije lice feredžom. da spremnošću na žrtve održavamo vjeru naroda u slobodu. Bio je nadležan za sve političke delikte. Pavelića 42) s diktatorom. to je tajna narodne duše.Istoga dana kada i kraljev manifest. objavljeni su "Zakon o kraljevskoj vlasti" i "Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi". Mi ostali političari Seljačko-demokratske koalicije ostali smo u zemlji. razumije se tajno. vile i narodna poezija. Diktator je nagovijestio borbu "svim sredstvima". godine. ali je potrebno istaći obrazloženje te promjene. Polovinu senatora imenuje diktator. Ni manifest ni ti zakoni nijesu izrađeni za jednu noć. diktator je manifestom objavio narodu davanje svoga ustava. sama po sebi. kojima je dat naziv banovine. Dok je narod šaputao i brojao dane diktaturi. Sudio je u prvoj i zadnjoj instanci. Drugu polovinu osigurao mu je izborni zakon. odlučio se da jednom predradnjom stavi na probu funkcionisanje budućeg konačnog uređenja. Ustavom su stvorena dva kolektivna državna organa. Šapat ga je donosio i zatvorenicima. Kako djeluju mašta i šapat jedno na drugo. stvorenog versajskim diktatom i njegovim dodacima. Praćen je svaki njihov pokret. "da se i u službenom nazivu kraljevine manifestira puno državno i narodno jedinstvo". nema značaja. Bilo mu je jasno. Za ljubav centralizma i njegove što uspješnije borbe protiv federalizma diktator se odrekao trojstva u državnom imenu. da se nema čemu nadati od čuvara evropskoga poretka. Ali. Početkom oktobra 1929. Dr Pavelić ju je prihvatio i napustio Jugoslaviju. Svakako su njihove tvorevine bogovi.41) Ukoliko je pritisak diktature bivao teži. diktator je pravio planove za trajno uređenje države. Kada bi se i samo to znalo. Policijski agenti bili su im neprestano pred kućom. januara. Hrvatska istorija sačuvaće imena obješenih. koga je njegova zla sudbina namijenila da bude njen zalogaj. Prisustvovanje raspravama dopuštalo se samo najbližoj rodbini. bile školski primjer licemjerja. To je dokaz da je Srbija još uvijek vjerovala da će ostale zemlje prihvatiti velikosrpsku državnu ideju. utoliko je s većim zadovoljstvom i nadom hrvatski narod pratio borbu dr-a A. da je daleko navjeći dio narodnoga duhovnoga života djelo njihove saradnje. jer je u njemu i uzrok za uvođenje diktature. Rad toga suda i rad žandarmerije i policije diktator je dopunjavao naručenim ubistvima. i 5. ali se čini. Igrao se kralj s narodom i njegovim vođama kao mačka s mišem. te je sudbinu hrvatskoga naroda vezao za sile. Jedan je nazvan Narodna skupština. Ustaški pokret sa zadatkom da se revolucionarnim sredstvima izbori za hrvatsku državnu slobodu. U Beogradu je osnovan "Državni sud za zaštitu države". jer je narod državu i dotad zvao Jugoslavija. već 7. Promjena državnoga imena. Zatvori u Hrvatskoj bili su prepuni. Bio je najopterećeniji sud u državi. I u Narodnoj skupštini diktatoru je izbornim zakonom osigurana ogromna 72 .

Istim ustavom kojim je državu nazvao Jugoslavijom. Počelo se s "izvoznicama" i "uvoznicama". sticali su velika imanja od intervencija. Ta definicija doslovno glasi: "Kralj je zatočenik narodnog jedinstva i državne cjeline. proglasio je krvnim neprijateljem države i dinastije. Srbijanska fronta postala je svemoćna. Diktatura je od privremene administrativne mjere pretovorena u sistem tajne vladavine. Njim je diktator definisao svoj pojam kralja. Taj ratoborni stav beogradskih listova trajao je po nekoliko nedjelja i prestajao na dati znak. da se u narodu govorka da on najviše krade. Zemlje nemaju čak ni pravo isticanja svojih kandidata. Njegova okolina. Korupcionaški stalež se naglo umnožavao ili. Ni ostali članovi korupcionaškoga staleža nisu stajali skrštenih ruku. Pozvala je korupciju u pomoć. objavio je rat ideji državne zajednice zemalja južnih Slovena.-1941. Ministarstvu vojske i mornarice dato je. na čijem je čelu stajao kralj. oko stotinu milijardi dinara. diktator je proglasio narod i državu svojim vlasništvom. redovnim. ali u zakonima nikada. počele su filmskom brzinom nicati višespratne palate. od 1919. 73 . Moraju imati zajedničku kandidatsku listu sa drugim zemljama. Ustavom predviđena mogućnost njegove izmjene je takva. Ovjekovječena je vladavina Srbije nad ostalim zemljama. koji je do kraja 1918. Značenje te riječi sadrži u sebi i kraljevu spremnost da po potrebi za centralizam žrtvuje i život. da se čak poslužio riječju "zatočnik". načičkana je raskošnim vilama. a s njim i Seljačko-demokratsku koaliciju. Srbija je bila preslaba da bi mogla vladati nad ostalim zemljama samim nasiljem. Sa svima njima zajedno državu su pljačkali državni liferanti i poduzetnici državnih radova. nego i znatan broj drugih iz beogradske "čaršije" koji su imali "veze". Sjaj spomenika na Avali rječito odaje ludilo ondašnjih megalomanskih planova. Za dvije decenije postao je velegrad. Federalizam. Već od samog početka korupcija je postala vrlo zapažena pojava u Jugoslaviji. da je isključeno da bi narod mogao izmijeniti ustav legalnim putem. Da bi ućutkao ta govorkanja.godine. Krali su generali. vanrednim i tajnim kreditima. Dokazalo se. koja se upotrebljava samo u poeziji. nego iz dana u dan Beograd je mijenjao lik. dokazalo se da je najveći dio toga pokraden. njihovi pomoćnici i načelnici. članovi oba tijela biraju se javnim glasanjem. Kad je došlo do skidanja sekvestara i pljačke reparacija. koje su značile monopoliziranje trgovine s drugim zemljama za pristalice režima. bio poznat po svojim skromnim kućama i turskoj kaldrmi. Veliki dio beogradskih advokata bavio se gotovo isključivo posredovanjem u ministarstvima. Za vrijeme diktature korupcionaši su postali vladajući stalež. on je čuvar njihovih svakidašnjih interesa. I svoju Narodnu skupštinu kralj je upotrebljavao u istu svrhu. Polovina te svote trebala se utrošiti na naoružanje vojske. kralj je s vremena na vrijeme davao znak beogradskoj štampi da napadne ponekoga korupcionaša. neprestano je rastao broj vjernih kralju i otadžbini. u kojem je većinu dionica imao kralj. Napade je redovno počinjao beogradski dnevnik "Politika". Godine 1941. Ne iz mjeseca u mjesec. U ministarstvima nijedna novčana stvar nije se mogla obaviti bez posrednika. s Dedinjem na čelu. s kojima su dijelili "zaradu".većina. Ipak je od svih ustavnih propisa najinteresantniji član 29. da je vladavina nasilja pretvorila vojsku u ništa i da ju je korupcija ostavila bez ičega. Tamo su imali svoje ortake." Njom je diktator postojanje Jugoslavije i dinastije Karađorđevića vezao za postojanje centralizma tako nerazvojivo. Krali su ministri. Do kralja su dopirali glasovi. U Beogradu. Ne samo advokati. Proglasivši kralja čuvarom svakidašnjih narodnih interesa. kako se to službenim jezikom govorilo. korupcionaši su postali snažan politički faktor u državi.

Bilo je sedam mrtvih i preko pedeset ranjenih. U memorandumu su podrobno opisani slučajevi. kojim je Hrvatskoj data autonomija. U skladu s tim predviđanjima bila je i djelimična mobilizacija vojske. godine. Bilo je poznato da je Šubašić čovjek knjaza Pavla i da te govore drži po njegovoj želji. Avgusta 1928. Zato je kao 74 . u kojima su žandarmi otvarali vatru na narod za vrijeme crkvenih svečanosti. 43) Sporazum je bio uslovan. Vodio je borbu za centralizam "svim sredstvima". jer se za njegovo ostajanje na snazi tražilo naknadno odobrenje Narodne skupštine. bez obzira na to. da obustavi masovno ubijanje hrvatskih seljaka. Krajem juna 1936. kralj Aleksandar je testamentom imenovao još dvojicu za kraljevske namjesnike. Ubijanje seljaka od strane žandarma po selima u Hrvatskoj uzimalo je sve veće razmjere. sporazum ipak dokazuje. da je knjaz Pavle pomišljao na mogućnost ulaska Jugoslavije u rat. da je u inostranstvu. da naredi svojoj narodnoj skupštini. Na tu misao upućivali su i govori hrvatskog bana dr I. Rijetko je kada u svjetskoj istoriji nečija vladavina ostala u tako ružnoj uspomeni. Ali. kao i na cinjenicu da se sporazumom nije dobilo ni slično onome. da tim manevrisanjima uspješno skreće pažnju naroda sa sebe na drugu stranu. Beogradski listovi su se tom aferom bavili preko mjesec dana. kojim je tražio. DIKTATURA KNJAZA PAVLA Uz knjaza Pavla. Kad je stupio na prijesto nije imao ništa. 44) Diktatoru je data zakonska mogućnost da nakon rata od njega odustane. da je pri gradnji željeznica ukrao osamsto miliona dinara. Međutim. U svemu je išao oprobanim Aleksandrovim putevima. godine seljaci su u većim grupama iz okolnih sela išli prema Cetinju. U Crnoj Gori je seljake osim žandarmerije ubijala i vojska. što je SDK tražila rezolucijom od 1. dakle bez imanja u Jugoslaviji. godine. bivšem ministru saobraćaja Andri Staniću.Tako je naredio članu skupštine. Šubašića. Kralj je vjerovao. I knjazu Pavlu kao i kralju Aleksandru su državni sud za zaštitu države i korupcionaški stalež bili stubovi vladavine. da ga ne prihvati. Lazara Radivojevića. Pretpostavljajući. neki francuski listovi objavili su. da u skupštini optuži aktivnog ministra saobraćaja. tj. Pred sami početak rata Njemačke s Poljskom nastupio je preokret. Knjaževa diktatura niti je bila manje krvava ni manje koruptivna od diktature kralja Aleksandra. da hoće na Cetinju da održe javnu skupštinu. knjaz je od samog početka prigrabio diktatorsku vlast. ostavio preko dvjie milijarde franaka u gotovom novcu i u vrijednosnim papirima. da s dr Vladimirom Mačekom potpiše sporazum. Povodom njegove smrti. Javnost je sve to pratila s velikom zabrinutošću. Prilikom svojih službenih putovanja po Hrvatskoj dokazivao je potrebu solidarnosti hrvatskoga naroda s Beogradom u slučaju rata. Maja 1935. a jemstvo njenog imuniteta bili su zločini žandarmerije i policije. vojska je na njih pred samim gradom otvorila vatru bez ikakvog povoda. godine zagrebački nadbiskup stari dr Bauer došao je u Beograd i knjazu uručio memorandum. Knjaz je naredio predsjedniku svoje vlade. Navedena su imena ubijenih i ranjenih. Kralj Aleksandar Karađorđević poginuo je u Marseju početkom oktobra 1934. Druga dvojica ostali su za cijelo vrijeme neprimijećeni.

i 27. Crnogorski narod po jeziku pripada slovenskoj jezičnoj zajednici. Naviknuli na pustolovine. počev od one protiv kralja Aleksandra Obrenovića 1903. On stoji prema pojmu građanske slobode zapadnih "demokratija" u odnosu. Ovi narodi su.Puškin. a narodi su istorijske tvorevine. Nju je najteže stvoriti. godine. izuzevši narode koji pripadaju dinarskoj grupi. Jugoslavija je tako postala.godine. potomci Ilira. crnogorski vladar i pjesnik Petar II Petrović Njegoš. slikara. Soljeća crnogorske državne slobode dali su crnogorskom narodu snagu. godine. Građanska sloboda je iluzija razoružanih ljudi da su slobodni. Za sve vjekove svoje vladavine na Balkanu Turska je pokušavala da osvoji Crnu Goru i nikada u tome nije uspjela. S. po savremenoj nauci o evropskim rasama. Talenat za umjetnost vladanja nad ljudima vrlo je rijedak. u svom najvećem djelu "Gorski Vijenac". Junačka sloboda je pravo naoružanoga junaka. uz ostale pjesnike. Tu slavu Crne Gore ovjekovječili su. napustili i svoje ilirsko ime. koji nema ničega zajedničkog s pogledom na svijet bilo kog drugog naroda na Jugoistoku. a lakše od mnogih velikih ljudskih djela uništiti. primivši jezike drugih rasa. Međutim. marta 1941. koji su izveli u noći između 26. a pod uticajem novca iz Londona i naredaba iz Moskve. DUHOVNI LIK CRNE GORE Crna Gora je u svijetu poznata po vojničkom duhu svoga naroda. U svojim pjesmama nazvali su Crnu Goru tvrđavom slobode.olakšanje i ugodno iznenađenje primljeno pristupanje Jugoslavije Trojnome paktu 25. da i u tom mučilištu izdrži do kraja u borbi za slobodu. Nakon antičkih grčkih pjesnika i filozofa najveći pjesnik i filozof na Jugoistoku. koji su. da je jedina od zemalja na jugoistoku Evrope koja se uspjela oduprijeti svim pokušajima Turske da je pokori svojoj državnoj vlasti. velikosrpski revolucionari. Pojam junačke slobode nema nijedan drugi narod Jugoistoka osim Crnogoraca. pa i protiv državnih organa u toku njihovog službenoga rada. a po krvi grupi onih naroda koji su poznati pod imenom dinarski narodi. da u odbranu svoje časti upotrijebi oružje protiv svakoga. Mnogo je više velikih pjesnika. marta 1941. Ona je sa sobom spojila slavu. kaže za Crnu Goru. 75 . oteli su državnu vlast i uništili državu. Država je najveće ljudsko djelo. koji su pogermanjeni Iliri. da cio pokušaj s njom mnogo liči na sudbinsku kaznu zemalja koje su bile u njenom sastavu. Otuda postoji ne srodnost nego jedinstvo određenih kulturnih oblika kod dinarskih naroda počev od Albanaca pa do Južnih Tirolaca. u kome stoji istina prema laži. čija je organizacija učestvovala u svim zavjerama. Rase su zajednice krvi. već od ranije su bili pripremili državni udar. Upotrijebljeni su niži oficiri preko generala Simovića. i pjesnički kraljevi Alfred Tenison i A. tako živjela i tako nestala. muzičara itd nego velikih državnika. ali je ilirska krv u zajednici s geopolitičkim položajem i istorijom i dalje ostala stvaralac njihove kulture. Pojam junačke slobode uzidan je u temelje crnogorskoga pogleda na svijet. da je "gnjijezdo junačke slobode". Tom borbom je crnogorska državna ideja potvrdila svoje pravo na život.

kaže da su Crnogorci etička i etnička posebnost. Turci su pribjegli vjerskoj korupciji. Uostalom. koji su imali svoju bartolomejsku noć. kojom sestra oplakuje svoga poginulog brata Batrića i sudbinu njegove djece. ali on je mislio da je ta nejednakost samo posljedica različitih uslova. koja "nit dogori niti svjetlost gubi" ("Gorski Vijenac"). koja su njegovom pogibijom ostala bez oca. dokazuje da se nije radilo o religioznom fanatizmu. Jednako znameniti srpski naučnik Živojin Perić. za obraz junački" i njegov poziv da se "oltar pravi na kamen krvavi". a najpoznatija crnogorska naricaljka je ona u "Gorskome Vijencu". Kao i Homerovi Grci. Junaštvo je "piće najslađe duševno. tj. Zbog toga su bez junaštva sve ljudske vrline pomrčina. koji je. jednako Crnogorci kao i Njemci u južnom Tirolu. kojijem se pjane pokoljenja". oni su ih pobili na Badnje Veče godine 1702. profesor beogradskoga univerziteta. Ne mogavši vojnički pokoriti Crnu Goru svojoj državnoj vlasti. na kamenu krvavom ne pravi se hrišćanski oltar. Zbog toga.Elegije. nego o reakciji na zločin izdaje domovine. a nemaju ih ostali narodi Jugoistoka. a borba se vodi za obraz junački. "Gorski Vijenac" je bljesak crnogorskog pogleda na svijet. Crnogorci su jedini narod na Jugoistoku. Najčuvenija naricaljka u svjetskoj književnosti je Homerova "Odiseja". koji za čast kaže da je slava i svetinja narodna. čovjeka i njegove sudbine na zemlji prenešeno u oblast apstrakcije i stvoren filozofski sistem. čime na nesumnjiv način odvaja dinarske narode od ostalih naroda Jugoistoka. koje su se u slavu pokojnika i njegovog rada recitiraju prilikom sahrane. To se vidi i iz govora igumana Stefana. a junačtvo je zublja. ostao u starosti bez hranitelja. Čast je izuzeta od primjene bilo kojeg mjerila zemaljskih vrijednosti i prenešena u carstvo religije. zovu se naricaljke (tužbalice). koje je dato odluci o ubistvu odadnika od crnogorske države. tj. Po crnogorskom pogledu na svijet. Cijeneći više državnu slobodu od krvnoga srodstva s domaćim muslimanima. za čast naroda i čast pojedinca. kojih nema bez slobode. a ne zbog islama kao vjere. u kojem je crnogorsko shvatanje svijeta. postajati "Turci". koja vječno plamti. te bol njegovih sestara i sudbinu njegovog oca. Cijelo obrazloženje. da su junaštvo i čast mitovi dinarskih naroda jednako kao i Germana. Ono je "vječna zublja vječne pomrčine". što je izdaja krsta odvela putem zločina veleizdaje. izgubivši sina. a junaštvo je uzdignuto u nedogledne visine nad svim ostalim ljudskim vrlinama. Pojedinci su počeli prelaziti u islam i tim putem postajati privrženici turske državne ideje u Crnoj Gori. Taj događaj je opjevan u "Gorskom Vijencu". Time su došli u sukob s crnogorskom državnom idejom. Cvijiću nije bilo jasno da kultura nije samo tvorevina geopolitičkoga položaja i istorije nego i krvi. Poznati srpski naučnik Jovan Cvijić istakao je razliku između dinarskih naroda slovenskoga jezika i Srba. Rozenberg u svom poznatom djelu "Mitovi dvadesetog vijeka" kaže. razvijali kroz sve vjekove istorije. nego samo oltar narodne slobode. naricaljke imaju svi narodi dinarske grupe. Sve naricaljke imaju istu metriku kao i Homerova "Odiseja" i jednako se skandiraju. Ministar Velikonjemačkoga Rajha A. Na 76 . Krst se spominje samo zato. pod kojima su se odvojeno. koja nikada svjetlost ne gubi. istu cijenu kao i čast ima samo junaštvo. Ljudska je dužnost boriti se protiv zla. Crnogorci su dovedeni pred izbor:ili da poubijaju domaće "Turke" ili da izgube državnu slobodu. u posebnim državama. a samo je junaštvo jače od svakoga zla. To dokazuju i riječi vladike Danila: "Udri za krst.

potpuno je samostalno izgrađivana i jednako samonikla kao i crnogorski pogled na svijet i crnogorska religija. da je pokrade. Svetozar Pribićević je slao u Beograd posebne izaslanike. Fusnote: 1) Kad god su događaji stavljali Hrvatsko-srpsku koaliciju pred donošenje važnijih odluka. vjernost zadanoj riječi i velikodušnost prema slabijima. nije važno. iako hrišćani. Pjesnik "Gorskoga Vijenca" unio je u svoje djelo misao i osjećaj crnogorskoga naroda u tolikom stepenu. Ima još jedan razlog. Državna samostalnost Crne Gore za Crnogorce nije stvar njihove taštine. Svaki junak je hrabar. da se crnogorsko pravoslavlje toliko udalji od ostalih. niti mu je ikada od ove pjesme ljepša ispjevana. Nijednog od njih srpska crkva ne priznaje za svetitelje. Svim pjesničkim genijima njihovi narodi daju građu za djela. poslao je u tu svrhu u Beograd svog brata Adama. Vasilija Ostroškog i sv. i to uglavnom pravoslavni. koji provali u tuđu kuću. svoje crnogoroslavlje i da su ostajući vjerni njemu vjerni samima sebi. Godine 1913. da crnogorski seljaci citiraju iz njega stihove. kao da su ga pisali zajedno s njegovim autorom. Crnogorski poredak nije djelo pojedinca.sjajniji prijesto junaštvo nije nikada podignuto. Crnogorska crkva kroz sve vjekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne crkve. nego djelo koje je stvorila narodna pravna i politička svijest i na kojem je radila kroz mnoge vjekove. Petra Cetinjskog. da Crnogorci imaju svoju religiju. Crnogorci. Hrabar je i lopov. u kojemu je sadržan moralni i etički sistem crnogorskoga naroda. Crnogorski pojam junaštva nije isto što i pojam hrabrosti. dok kod hrabrosti nije isti slučaj. Zbog toga je crnogorsko pravoslavlje crnogoroslavlje. pa ni od carigradske patrijaršije. koju treba istaći. Zbog toga najveća djela najvećih pjesničkih genija potpuno razumiju samo sinovi njihovog naroda. svi propisi crnogorske religije. Cijela religiozna mistika crnogorske crkve sadržana je u čudotvorstvu i svetiteljstvu crnogorskih svetitelja: sv. ali nije junak. Stvaran narodnom borbom i narodnom sviješću taj poredak je postao narodna savjest. da mu se nametne neko drugo uređenje. ono čega nema u "Gorskome Vijencu". Čojstvo tj. jer ih samo oni osjećaju. Za vrijeme turske vladavine na Balkanu srpska crkva je potpala pod carigradsku patrijaršiju i od nje se podpuno odijelila tek poslije prvog svjetskog rata. o kojoj sam govorio prije pod naslovom "Proglašenje Crne Gore kraljevinom". Znatno se odijelilo od ostaloga pravoslavlja pa i od srpskoga. koje za sebe kaže da je svetosavlje. a "Gorski Vijenac" živi u Crnogorcima. da pita Nikolu Pašića šta da radi. nego nužna pretpostavka za održanje čistoće njihove rase i njihove kulture. Crnogorci žive u "Gorskom Vijencu". Zbog toga je neizbježan snažan otpor crnogorskoga naroda protiv svakoga pokušaja. Postoji i jedna važna istorijska činjenica. zbog koga crnogorska i srpska crkva nikada ne mogu postati jedna crkva. Da li je i ta okolnost nešto pridonijela. Pašić ga je primio noću u 77 . Za Crnogorce ne postoji. ispovijedaju religiju "Gorskoga Vijenca". nužno je sadržano u definiciji pojma junaštva. Narodna i državna organizacija Crne Gore. iako još nijedan srpski pisac nije dao definiciju toga pojma. ali svaki hrabar čovjek nije junak. koja im osiguravaju besmrtnost. Odlučujuća je činjenica.

odakle su admirali s pratnjom dolazili na Cetinje. Ni najveći položaj u državnoj hijerarhiji ne povećava ugled pojedinca.. U 18. U Crnoj Gori je dogma da ne daje položaj ugled osobi nego osoba položaju. kralj. Zato ni crnogorski Ustav iz 1905. Ne može se jasnije reći. . To je bilo u vreme kralja Petra". Njega je "Narodnoj odbrani" mogao dodijeliti samo ministar vojske. velike sile su naizmjenično slale po nekoliko jedinica svoje ratne flote u barsku luku. strana 250. 2) Austijska policija nije ga mogla pronaći čak ni kao gosta bosanskog mitropolita. 6) Sasvim drugo značenje ima pojam Kuće ili kućne zajednice kao institucije građanskoga prava. uradila i ratna mornarica Austrougarske monarhije.. ostaju zatvorene ratnim lađama sviju naroda". kao i za ostala bratstva crnogorska. 5) Vidi Jovan Đonović "Ustavne i političke borbe u Crnoj Gori". Zato ono nije postalo niti je moglo postati dinastija.. 3) Čl. davalo je Crnoj Gori državne i narodne vođe preko dvije stotine godina i vazda je i za njega ostalo obavezno ovo pravilo. 7) Jedinstvo mjerila za sve. nekad rasu. Oni govore i o ruskom plemenu i o slovenskom plemenu. Dodajem. čija je bila ustanova "Narodna odbrana" i čiji je bio ondašnji tzv. da je Milan Pribićević posle objavljenja Statuta valjda za "kaznu".privatnom stanu radi davanja uputa. ukoliko su ga stekli svojom ličnom vrijednošću. godine nije proglasio bratstvo Petrovića dinastijom. 29 Berlinskog mirovnog ugovora iz 1878. i time jednom stečeni ugled proglasiti trajnim ne samo za bratstvo. Velike sile su priznale zahtjev Crne Gore da se ove odredbe ukinu na dan proglašenja aneksije Bosne i Hercegovine. godine u beogradskom dnevniku "Pravda" objavljen je članak Adama Pribićevića pod naslovom: "Pismo g. kraljica i njihovi potomci. jer bi se to protivilo crnogorskome mišljenju. iz sela Njeguša. Adam je to iznio u svom članku "Rad hrvatsko-srpske koalicije i srpske vlade na sprečavanju rata 1913. odnosno opravdanost stečenoga ponovno dokazati. 4) Marta 1937 . Pored ostalih ima i ovu odredbu: "Crna Gora ne smije imati ni ratnih lađa ni ratne zastave. jugoslovenski pokret. pojedini članovi bratstva Petrovića imali su ugleda samo utoliko. Kočić je poznati književnik i revolucionar iz Bosne. Proglasiti sebe dinastijom značilo bi u budućnosti se izuzeti od pomenutoga pravila. Bratstvo Petrovići iz Katunskog plemena. paragrafu nabrajaju se.. 8) Riječ pleme ima drugo značenje kod ostalih južnih Slovena. Kod njih pleme nekad označava narod. Adama Pribićevića "Pravdi". koji je objavljen u božićnom broju beogradske "Pravde" 1937. Međutim. da u ime svojih vrhovnih zapovjednika čestitaju knjazu Nikoli slobodu crnogorskoga mora. koji je Nastić objavio. nego i za pojedine njegove članove. bio premješten iz zabitnog Kruševca u Beograd i dodeljen "Narodnoj Odbrani". I za svako pleme i za svako bratstvo i za svakoga pojedinca. koje pripadaju Crnoj Gori. Luka Bar i sve vode. piše i ovo: "Statut. kao članovi vladalačkoga doma. da se ugled prilikom svake borbe za slobodu domovine i uopšte u svakoj prilici mora ponovno sticati. Za ostale članove bratstva izričito se napominje da nemaju "nikakvijeh prerogativa ni prava mimo ostalih crnogorskih državljana". Tamo između ostalog. god. Da bi potvrdile to priznanje. 78 . Pravila bez izuzetka. To je uz ostale. godine odnosi se na Crnu Goru. Od pravila o vrijednosti pojedinca nijesu izuzeti ni državni organi. Milan Pribićević je u to doba bio aktivni srpski oficir i jedan od autora revolucionarnog statuta.". bio je poslan za Petra Kočića.

str. Naprotiv. Diplomatische Geheimakten aus russischen. . izvještava naš ambasador u Parizu u svojoj brzojavci broj 438 o gledištu. preštampano iz "Ratnika" 1927." str. Tomanovića kao ministar pravde i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova prilikom rekonstrukcije vlade početkom aprila 1909. god. Stojan Novaković je bio prvi delegat srpske mirovne delegacije u Londonu. pri čemu moraju pripasti Srbiji Prilep. 12) Već je spomenuto. naime proširenje svojih granica preko područja. Nr. Bitolj i grad Ohrid". novu vladu je sastavio general M. januara 1910. 10) Deset soldi u Crnoj Gori zvali su šestica. 399. koje je u njenom ugovoru s Bugarskom uzeto u obzir.. 11) Kralju Nikoli su krajem prvog svjetskog rata. M. te je Stanojevićevo djelo službena istorija srpsko-turskog rata. i došao je na kobnu misao rata protiv Bugarske. Bogićevi ć. Iz saopštenja grofa Benckendorfa Novakoviću. 418. godine. Zbog toga je vrlo poželjno. "da.-1914. 15) Dr M. koja je bila predviđena ugovorom između Bugarske i Srbije. 352. godine. Geheimakten aus serbischen Archiven. 745. Izvještaj o toku svoje audijencije kod ruskoga cara koji Nikola Pašić šalje iz Petrograda kralju Petru u Beograd. Ja sam tada bio ministar finansija. Martinovićeva Vlada dala je ostavku 25. Nakon demisije te vlade.-1914. ona mora tražiti bilo kakve kompenzacije u jednom drugom pravcu. Istraživanje dubljih uzroka i daljih posljedica Pašićeve sudbonosne odluke prepuštam piscima o Pašiću. godine. von 30 November (13. Pašiću je bilo jasno. nego i domovinu. i ovo: "Međutim. juna 1912. Dezember) 1912. Band II. Ja sam ušao u vladu kao ministar finansija i urbanizma. Martinović 6. godine. između ostaloga. 13) Vidi St.9) Tok ove svoje prve posjete Petrogradu ispričao mi je knjaz Nikola na Rijeci Crnojevića za vrijeme balkanskog rata 1912.". Založio je svoju maršalsku palicu u jednoj zalagaonici u Parizu. da Crna Gora napusti Skadar. koje mu je saobćio Novaković. da takvo stanovište. Stanojević "Srpsko-turski rat 1912. aprila 1913. od nas niti može dobiti podpore niti naći simpatije". kako Rusija svojom opomenom nije uspjela spriječiti srpsko-bugarski rat. zapao je u materijalnu bijedu. "Ratnik" je bio organ srpskog glavnog štaba. do linije uzduž rijeke Bregalnice ka Ohridskom jezeru. Nr. Kupio ju je jedan pariski jevrej. Istupio sam iz vlade 24. montenegrinischen und sonstigen Archiven. (Dr. 79 . i 1928. 1903. ako se Srbija odrekne suverenog posjeda jedne jadranske luke. Vladu je sastavio genera Janko Vukotić. "Die auswartige Politik Serbiens 1903. Hoću samo da konstatujem. str. njegovi dotadašnji saveznici oduzeli ne samo prijesto. Streng vertrauliches Schreiben des russischen Aussenminister an den russischen Botschafter in London. Bogićević. Nije je mogao otkupiti i ona je prodata na javnoj aukciji. godine. 49.godine povodom zahtjeva konferencije ambasadora velikih sila u Londonu. Živeći u Francuskoj kao izgnanik. da se nema čemu nadati od arbitraže ruskoga cara. koja je ubrzala pripreme za rat. da i Vi s Vaše strane navedete Novakovića na otvorenu izmjenu misli i da mu sasvim određeno izjavite. da sam ušao u vladu dr L. 14) U "strogo povjerljivom pismu" ruskog ministra spoljnih poslova Sazonova ruskom ambasadoru u Londonu grofu Be nckendorfu stoji.". njena opomena bila je neopreznost. Band I. "Die auswartige Politik Serbiens. koje vrijeđa Vama poznate temelje srpsko-bugarskog ugovora. 1918. godine.

godine. napao vladu zbog zločina u Cucama. maja 1929. "Crna Gora u svjetskome ratu". 24) Tekst zakletve uzet je iz beogradskog dnevnika "Politika". "Crna Gora u svjetskome ratu". godine. koji bi osudio beogradsku vladu zbog njih. br. ne protiv vlade. 23) Kasnije. 21) Neki slabo obaviješteni beogradski agenti prebacivali su A. između ostalog. Lorkovića i prišli Svetozaru Pribićeviću. nego su ubijale i jatake protivne strane. kao što je prije rečeno. član jugoslovenskog parlamenta. novembarsko-decembarski broj.000 oklopnika. 19) Brdo nad Cetinjskim manastirom. 17) General Petar Pešić. i zašto mu je to rečeno. na kojem je sahranjen vladika Danilo. februara 1926. viceguverner jugoslovenske emisione banke. U toj sramotnoj vici. u Jugoslaviji pokazalo se. 25) Za cijelo vrijeme tih zvjerstava. 80 . 17. nesumnjivo su već od prije bili beogradski agenti. član uprave mnogih banaka i drugih ustanova. u "Ratniku" iz 1924. koj bi to učinio. kod kojih je sa tim položajem povezan veći prihod. Radoviću. "Komandovanje u ratu". Srbin prečanin. Srbi prečani su se nadmetali sa Srbijancima To vrijedi zapamtiti. godine. zaveo za Goleš planinu 12. koja se tako javno hvalila. U članku. Koliko je meni poznato. prema kojima je bitka na Kosovu 1389. Vuk Branković. 125. narodni poslanici su digli zaglušujuću viku. Razumije se. što je bio predsjednik crnogorske vlade u Francuskoj. te nisu učestvovali u bitci. kao ljubimac kraljev. Ne samo da su se međusobno ubijale. članak u beogradskoj "Pravdi" od 9. Bio je član Glavnoga odbora demokratske stranke Lj. domovina religije podvale nije tu osobu smatrala moralno diskvalifikovanom. Radović je prva osoba na kugli zemaljskoj. nije se našao nijedan Srbijanac. Nije se našao ni tzv. str. 27.16) General Petar Pešić. To međusobno klanje trajalo je do ugovora "o prijateljstvu i savezu" između Bugarske i Srbije iz 1912. godine. *) Datumi su po starom kalendaru. da je kao predsjednik vlade jedne države i njenoga kralja bio u službi drugoga kralja i druge države. nego protiv mene. 20) Petar Pešić. Svi koji su u Jugoslaviji napustili dr I. Ućutkao ih je jednim člankom u "Politici". u kome je izjavio da mu je rečeno da prihvati. januarsko-februarski broj. maja 1925. Davidovića. iz članka pod naslovom "Legendarni čika Boža". godine. koja ne mogu naći uzora čak ni u dugoj turskoj vladavini na Balkanu. 22) Taj sukob se bio pretvorio u rat između bugarskih i srpskih četa u Macedoniji. koji sam odr'ao u Beogradu u Narodnoj skupštini 16. Kada sam ja u svome govoru. prvi duhovni i svjetovni vođa Crne Gore iz bratstva Petrovića. da su neki od njih već tada bili izdali svoj narod. stoji da je čika Boža bio trgovac u Šapcu i da je u vezi s beogradskim zavjereničkim radom u Bosni i Hercegovini "preturio milijone preko ruku". kojim su interesne sfere podijeljene između ugovarača. 18) Smisao te krilatice u Crnoj Gori je poznat iz narodnih pjesama. član uprave monopola duvana i. u "Ratniku" iz 1925. str. godine izgubljena zato što je jedan od zapovjednika. Ne samo to. broj od 1. godine.

objavljena u zagrebačkom "Ekonomistu". među Srbijancima se izdvajao profesor na pravnom fakultetu beogradskog univerziteta Živojim M. U engleskom Donjem domu interpeliran je ministar spoljnih poslova o slučaju. Vrlo hitno". najviše na francuskom jeziku. Ostao sam u domovini svega dvanaest dana. Protiv njega nije ni sprovedena istraga. da neću demantovati. Koliko je Beograd bio bijesan zbog toga moga odgovora vidjelo se u beogradskoj štampi. U vezi s tim dobio sam od gradonačelnika Zemuna 6. Nakon citiranog akta ministarstva gradonačelnik od mene traži odgovor. U raspravi se dokazuje potreba da Crna Gora bude ravnopravan član jugoslovenske federacije. Istoga dana jedan oficir ubio je u Peći na ulici moga rođaka. etički i etnički individualitet. koji se po izjavi njegovoga brata nalazi u Zemunu i saopštite mu želju Gospodina Ministra i Ministarstva Inostranih Dela. da je list "Daily Telegraph" doneo da je Sekula Drljević na svom izbornom putovanju kroz Crnu Goru ubijen od žandarma. On je opšte priznat kao jedan od najpoznatijih i najplodnijih pravnih pisaca na slovenskom jugu. Nije me pogodio. 28) Radi isticanja federalističkih kandidata ja sam otputovao iz Zemuna. da bi nama naškodili. dok sam stajao s nekoliko prijatelja pred kućom svoga brata. Među tim njegovim raspravama mnogo je zapažena ona pod naslovom: "Crna Gora u Jugoslovenskoj federaciji". godine. u Crnu Goru. da sam ja ubijen. O rezultatu izvestite. ali je za cijelo vrijeme njenog postojanja u svojim mnogobrojnim raspravama. da uprkos demantiju sa srpske strane. Povodom istovremenog pokušaja ubistva u Kolašinu i ubistva u Peći. Vijest su demantovali jugoslovenska ambasada u Londonu i beogradska novinska agencija. na mene je iz revolvera pucao policijski agent Bla'o Bošković. Nije se politikom aktivno bavio u Jugoslaviji. Kako ta vijest nije istinita. da me vidi.XII. decembra 1920. godine poziva ambasadora Velike Britanije u Beogradu. to pronađite dr Drljevića. decembra 1920. da on lično uputi telegrafski "Daily Telegraphu" svoj demanti. da dođe u Zemun. avgustovsko-septembaski broj iz 1940. broj 10127 sledeće rešenje: "Ministarstvo Inostranih Dela izvestilo je ovo Ministarstvo. boravio sam dva dana. godine Prez. Prvom prilikom vratili su se oni na liniju. 29) U Crnoj Gori su sve beogradske vlade favorizovale komuniste i republikance. koja je ovdje obilježena. jer su nas smatrale većom opasnošću za velikosrpsku državnu ideju. Na posljednjim izborima 1938. Perić. 27) Taj stav Muslimana i Slovenaca ostao je nepromijenjen za cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije.26) Stojan Protić se razilazio s Nikolom Pašićem samo po pitanju na koji način se najbolje osigurava vladavina Srbije. Na interpelaciju je odgovorio podsekretar istog Ministarstva. dokazivao nu'nost njenog federativnog uređenja. akt br. U Kolašinu. godine komunistima je dopušteno da kandiduju samo u Crnoj Gori. mora konstatovati da je Sekula Drljević ubijen. u deset sati prije podne. 125 ovog sadržaja: nm Od gospodina ministra unutrašnjih poslova u Beogradu stiglo je 6. gdje sam bio advokat. Po pitanju uređenja međusobnih odnosa u zemljama južnih Slovena. Mene naziva smutljivcem i podanikom Stjepana Radića. koji se također zvao Sekula Drljević. jer je ona poseban istorijski. Istoga dana ja sam odgovorio gradonačelniku. 81 . "Daily Telegraph" i još neki londonski listovi objavili su.1920. Privremena prividna odstupanja bila su samo kratkotrajne koncesije javnome mnjenju. jer je tačno da je moga rođaka Sekulu Drljevića ubio jedan oficir u Peći. Oficiru je sudio vojni sud u Beogradu i oslobodio ga je s motivacijom da je ubijeni bio poznati separatista. Odmah nakon moga dolaska. gradiću moga plemena. "Politika" u broju od 16.

39) Tok zločina u parlamentu opisan je u mom članku. da s ostalim vjernicima pozdrave diktatora. koji je pod naslovom "Dvadeseti jun godine 1928. 37) Po poslovniku Narodne skupštine narodni poslanik je imao pravo da govori pola sata. 31) Pašićevi delegati Marko Đuričić i dr Voja Janjić posjetili su Radića u Zagrebu. 33) Tako je Pašić zvao muslimane.". i čiji tragovi su se dugo primjećivali. koji je Radić nazvao Markov protokol i time rekao. Njih dvojica su ga upotrebljavali u najpovjerljivijim misijama u Albaniji. 40) Ljubomir Davidović i Miša Trifunović govorili su za sebe da su opozicija. 32) Prvi naš sastanak bio je pri kraju balkanskoga rata 1913. 41) Već 1929. U Beogradu je bilo notorno da je Račić osoba od najvećeg povjerenja i kralja Aleksandra i Nikole Rašića. Marta mjeseca 1930. Pri kraju 1929. 82 . godine. bez ikakvog povoda. preko koga je Nikola Pašić 1909. Crnogorski federalisti imali su tri poslanika. To je bio početak mnogobrojnih zatvaranja i interniranja. koja im je bila oduzeta agrarnom reformom. selo u unutrašnjosti Srbije. crnogorski federalisti. a u najvećem dijelu njih je aktivno učestvovao. godinu. 36) U toku izborne borbe. njemačka stranka pet. kad sam u Beogradu bio crnogorski ministar finansija. godine organizovao protiv kralja Nikole zavjeru. a odatle u Sokobanju. a za klub je trebalo imati šest narodnih poslanika. u kojem je ovaj bio osuđen na smrt i strijeljan. Račić je bio krunski svjedok u solunskom procesu protiv vođe "Crne ruke" Dimitrijevića Apisa. a kad govori u ime kluba onda sat i po. objavljen u "Božićnici. seljačkom prosvjetno-političkom zborniku i kalendaru" za 1912. gdje sam bio interniran. koja nijesu prestala za cijelo vrijeme diktature. ostali smo u opoziciji. Istoga dana odveden sam u Beograd. 34) Za cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije mi. zvani četnici. Bio je upućen u sve beogradske zavjere i komitske akcije. napali su dr Krafta fizički i zadali mu teške povrede čije je posljedice dugo osjećao. zemljoradnička stranka četiri. mjesto na granici Srbije prema Bugarskoj. gdje sam bio doputovao u vezi s procesom protiv dr Mačeka. ja sam zatvoren u Zagrebu. godine Svetozar Pribićević je interniran u Brus. godine dr Vladimir Maček je u Zagrebu zatvoren i predan "Državnom sudu za zaštitu države" u Beogradu. godine poginuli su srpski knez Lazar i turski car Murat. o kojoj je prije bilo govora pod imenom kolašinska afera. O razgovoru s njima čak je napravljen i zapisnik. ali su prilikom svake revije trupa na Banjici. 31) U bici na Kosovu 1389. da je njegova vrijednost jednaka nuli. Nikada u narodnoj skupštini u Beogradu nijesmo kod glasanja izustili riječ "za". beogradski janjičari. 38) Ovo je onaj isti Puniša Račić. Staroj Srbiji i Makedoniji.30) Vlada se obavezala da će isplatiti begovima zemlju. došli tamo. 35) Ivan Ma'uranić: "Smrt Smail-age Čengića".

godine. SADRŽAJ Predgovor: Dr.godine Državni sud za zaštitu države osudio je na smrt dr. Druga okupacija Crne Gore i njeno pripojenje Srbiji Postanak Jugoslavije Narodni ustanak u Crnoj Gori Ustavotvorna skupština Crna Gora i Hrvatska u borbi protiv vidovdanskog ustava Borba Seljačko-demokratske koalicije s beogradskim imperijalizmom Diktator priprema svoj dolazak Diktatura Kralja Aleksandra 83 . Pašićeva audiencija Crna Gora u svjetskom ratu godine 1914.42) Početkom druge polovne 1929. Danilo Radojević – Svjedok vremena Uvod Davanje ustava Bombaška afera Kolašinska afera Uoči knjaževog jubileja Proglašenje Crne Gore kraljevinom Crnogorsko-turski rat godine 1912. 43) Sporazum je sklopljen 26. 44) Sporazum je napravljen pozivajući se na 116. avgusta 1939. paragraf Uustava u kojem izričito stoji da je potrebno naknadno odobrenje Narodne skupštine. Antu Pavelića.

Diktatura knjaza Pavla Duhovni lik Crne Gore Fusnote 84 .