You are on page 1of 31

Naučno-stručni časopis SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175) 154 Оrginalni naučni radUDK 32.019.5:316.

774DOI 10.7251/SVR1307154SCOBISS.BH-ID 394472 „ŠOK TERAPIJA“ NAOMI KLAJN I“PROPAGANDNI MODEL” KONTROLEMEDIJA NOAMA CHOMSKOG I EDWARDAHERMANA Prof. dr sc. Besim Spahid1Fakultet političkih nauka Univerzitet u Sarajevu Apstrakt: Rad je svojim velikim dijelom, zasnovan na razmišljanjima iteorijama jednog od vodedih autora, lingvista i politologa na svijetu, Noama Chomskog.Iako je Chomsky danas poznat kao kontroverzni politički aktivista, pokušademo, umjeri u kojoj je to mogude, njegova politička shvatanja staviti u drugi plan i višebazirati na njegovo poimanje medija i njihove uloge u savremenom demokratskomsvijetu. Zbog toga u središte pozornosti rada stavljamo njegovu teoriju „Propagandnogmodela“, kroz filtere koje je ova teorija razvila, koncentrirajudi se najviše na onajaspekt koji se tiče uticaja kapitala na trendove koje prate masovni mediji. Odnosno,način na koji kapital, kroz ruke vlasnika, kontroliše i određuje koje vijesti su podobneza objavljivanje, a koje informacije trebaju biti iskrivljene, marginalizirane, pa čakizostavljene u cilju promovisanja određene vrste razmišljanja koja ide u korist grupekoja posjeduje kapital.Ključne riječi: mediji, propaganda, javnost, demokartija, kontrola, kapital. UVOD Osnovni cilj ovog rada je uspostavljanje veze između tri pojma, ato su kapital, kontrola i mediji, te daljnja analiza te veze kroz kritičkipristup savremenom društvu. Bitno je naglasiti da je rad, svojim velikimdijelom, zasnovan na razmišljanjima i teorijama jednog od vodedih autora,lingvista i politologa na svijetu, Noama Chomskog. Iako je NoamChomsky danas poznat kao kontroverzni politički aktivista, pokušademo, umjeri u kojoj je to mogude, njegova politička shvatanja staviti u drugi plan,te se više bazirati na njegovo poimanje medija i njihove uloge usavremenom demokratskom svijetu. Zbog toga u središte pozornosti radastavljamo njegovu teoriju „Propagandnog modela“. Teorija propagandnogmodela razvila se koncentrirajudi se najviše na onaj aspekt koji se tičeuticaja kapitala na trendove koje prate masovni mediji. Odnosno, način na 1 Redovni profesor FPN Univerziteta Sarajevo, e-mail: besim_ssi@yahoo.com Page 2 Spahid B. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”... 155 koji kapital, kroz ruke vlasnika, kontroliše i određuje koje vijesti supodobne za objavljivanje, a koje informacije trebaju biti iskrivljene,marginalizirane, pa čak izostavljene u cilju promovisanja određene vrsterazmišljanja koja ide u korist grupe koja ima kapital. To je u suprotnosti sanačelima medijskog izvještavanja u demokratskom društvu, koji nerazvi-jenim i tranzicijskim zemljama „očitavaju“ lekcije da su „mediji nezavisniorgan predan otkrivanju i saopštavanju istine i da mediji ni najmanje neprikazuju svijet na način na koji bi to modne grupacije željele“.2Ipak, osnovna teza ovog rada je u potpunoj suprotnosti sa gorenavedenim postulatima. Kapital (naročito financijski, kroz MMF?!) je tajkoji kontroliše (posebno mainsteram/ globalne) mass medije i samim tim imišljenje javnosti te „Propagandni model“ zagovara tezu da je određeni diokontrole nametnut od strane vlade/a. Na primjer, teoretski gledano, svistanovnici SAD-a imaju pravo na slobodu govora i izražavanja vlastitogmišljenja. Međutim, sloboda da se njihovo mišljenje čuje je druga stvar.Izvori informisanja bi postojedu različitost mišljenja trebali prenijeti istotako raznolikoj javnosti, ali to se ipak ne dešava. Ono što se dešava jeste dasve vrste zvaničnih obavještenja iz Washingtona zauzimaju mjesto umedijima i rijetko su kad podložna mogudnosti demanta ili opovrge. Ovajfenomen je najviše primjetan u zemljama u kojima su mass mediji uvlasništvu države. Ipak, ovaj rad de se najviše bazirati na odbranu teze, pokojoj je kapital taj koji kontroliše interese, pa čak i onda kada su

ti interesiod državnog značaja. Također je bitno naglasiti da su primjeri koji se pominju u radu, unajvedoj mjeri vezani za prostor SAD-a, jer je to polje života i djelovanjaNoama Chomskog. Međutim, imajudi na umu da su njegove teorijeuniverzalne i primjenjive na sva demokratska društva, ne sumnjamo da jemogude otkriti anologiju i primijeniti ovakve njegove teorijske postavke ina prostore Bosne i Hercegovine. Ipak, pronalaženje sličnosti i povlačenjeparalela ostaje na čitaocu. ULOGA MEDIJA U SAVREMENOM DRUŠTVU Demokratija ili dekoracija privida o pluralizmu mišljenjaDemokratija - riječ koja je, uz globalizaciju, tehnologiju iterorizam, jedna od najčešde upotrebljavanih riječi na svijetu. Ono štoiznenađuje nije sama učestalost pojavljivanja riječi ved variozitet kontekstau kojima se ona pojavljuje. Ako tome pridodamo i činjenicu da je ta riječjedna od najčešde zloupotrebljavanih (demos-narod, kratein-vladati?),onda nam ne preostaje ništa drugo nego da se zapitamo koje je njenoistinsko značenje i da li je ona primjerena za opis društva u kojem živimo.Recimo, da za početak prihvatimo tezu da je zrak koji udišemo zaistademokratski, u onoj mjeri u kojoj ga mi kao ljudi ne zagađujemo, u tom 2 Edward S. Herman, Noam Chomsky, Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, Pantheon Books, New York, 1988. predgovor, s. ix Page 3 Naučno-stručni časopis SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175) 156 slučaju mi smo ti koji vladaju i donose odluke. Ako je ova postavka tačna,onda je društvo 21. vijeka zaista demokratsko društvo. Ali šta se dešava saistim tim društvom onog trenutka kada vladavina nad svojom sudbinompreraste u vladavinu nad sudbinama i životima drugih, i kada sintagma„demos kratos“ prestane značiti „vladavina naroda“ i postane „vladavinanad narodom“? Nije teško zaključiti da dolazi do oblika uređenjasuprotnog onom zvanom demokratsko društvo, ali ono što je teže shvatitijeste način na koji se odvija taj proces i način na koji se održava kontinu-irana vladavina nad narodom. Ko? Šta? Kako? Mediji (fenomenološki),vlast (ontološki) i uvijek (vidljivo i nevidljivo) agresivno.Uloga medija u savremenoj politici je od tolike važnosti da bismočak mogli redi da su mediji upravo oni koji stvaraju i održavaju određenupolitiku. Oni su to oružje demokratije koje oblikuje stvarnost u kojoj sviživimo. Noam Chomsky ističe i suprotstavlja dvije koncepcije demokratije. • Jedna je ona u kojoj „javnost ima sredstva da na neki smislennačin učestvuje u rješavanju vlastitih poslova, a sredstva informi-sanja su otvorena i slobodna.“3 • Druga koncepcija demokratije jeste ona koja naglašava neopho-dnost javnosti da bude ograničena i spriječena da donosi odluke, amediji držani pod strogom kontrolom. Htjeli mi to prihvatiti ili ne, demokratija 21. vijeka je, nažalost, posvim svojim karakteristikama puno bliža ovoj drugoj koncepciji. Vladajude strukture koriste i oduvijek su koristile medije kaosredstva za postizanje svojih ličnih ciljeva, koji su najčešde u suprotnostima sa dobrobiti zajednice i društva kao cjeline. Zbog razvitkatehnologije, „vladavina nad narodom“ je postala jednostavnija nego li jebila prije pojave interneta, koji je, kao što mnogi teoretičari smatraju,pretvorio ovaj naš svijet u „globalno selo“ i u (kao jedinu) medi-jsku/virtualnu stvarnost.Kolika je zapravo snaga i razorna mod ovog savremenog oružja,zvanog mediji, možemo dokazati na mnogobrojnim historijskim primje-rima, kako svjetskim, tako i lokalnim. Noam Chomsky u svojoj knjiziKontrola medija navodi primjer prvih propagandnih akcija vlade u Americi1916. godine. On objašnjava kako se, zahvaljudi medijima, tadašnjepacifistički raspoloženo stanovništvo Amerike preko nodi pretvorilo uogromnu ratno nastrojenu populaciju, spremnu da krene u rat svakogtrenutka. Situacija je bila sljededa: Woodrow Wilson, predsjednik čiji jeizborni slogan tada bio „Mir bez pobjede“,

organizovao je Krilovukomisiju čiji je prvenstveni cilj bio podjarivanje histerije i usađivanjeodređene vrste razmišljanja u glave stanovnika Amerike, koji do tada nisuvidjeli potrebu ulaska SAD-a u evropski rat. Međutim, zahvaljujuditaktičkom i pomno planiranom propagandnom djelovanju, sve sepreokrenulo za samo šest mjeseci. Ovaj recept kontrolisanja načina 3 Noam Chomsky, Kontrola medija, Rubikon, Novi Sad, 2008, s. 7. Page 4 Spahid B. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”... 157 razmišljanja stanovništva (psihagogija rukovođenje kolektivnom dušommase) se pokazao toliko uspješnim da su ga rado preuzeli i mnogi drugidržavnici i političari širom svijeta, uvidjevši da je državna propaganda, čijeizvrtanje i dovođenje u pitanje nije dozvoljeno, jedno od najjačih oružja uborbi protiv otpora svijesti i racionalizma. (Vidi autor: „Individualno idruštveno nesvjesno kao baza rukovođenja kolektivnom dušom mase“, uknjizi „Strategija savremene propagande“, 1985. ID Oslobođenje)Među ljudima koji su također uvidjeli ogroman značaj i modmedija, bio je i poznati američki novinar i kritičar vanjske i domadepolitike, Walter Lippman. On je često nazivan teoretičarem liberalnedemokratije, jer je kao učesnik u mnogim propagandnim aktivnostima,prepoznao mogudnost agresivne propagande, od kojih je najvažnija bila„stvaranje povinovanja ili proizvodnja pristanka“ („pretvaranje ljudi ureceptore, a ne u slobodo-misleda bida“), tj. sposobnost postizanjapristanka javnosti (pomodu tehnika propagande) na određene ideje koje jeta javnost na početku kategorički odbijala. Lippman, ne samo da jeodobravao ovakvo djelovanje, ved ga je otvoreno podržavao, govoredi da„zajednički interesi u potpunosti opčinjavaju javno mnjenje“4 i jedino ihmože razumjeti i njima upravljati „specijalizovana klasa odgovornihljudi“5. Ta specijalizovana klasa su upravo oni političari i kapitalisti(njihovi dobro pladeni spin doktori/medijski manipulatori) koji nam danasnamedu svoja mišljenja, čija nam se lica smiješe sa televizijskih ekrana,čije laži i odmazde svakodnevno ulaze u naše domove i čije nas riječisvakodnevno truju, dok mi mislimo da smo potpuno zaštideni i zdravisjededi u udobnim naslonjačima u svojim domovima, gledajudi televiziju,slušajudi radio, čitajudi novine ili sjededi ispred svojih kompjutera.Lippman ljude, tj. veliku vedinu koja ne pripada specijalizovanoj klasi,definira kao „zabludjelo krdo“6. Funkcija „zabludjelog krda“ u ovomdemokratskom društvu jeste da budu posmatrači, a ne učesnici u demo-kratiji. Dopušteno im je da budu učesnici samo onda kada sa svojimzatrovanim i ispranim mozgovima, s velikim dozama propagande u krvi,kredu ka izbornim mjestima da zaokruže ime svog (ved izabranog) idudegvođe. Kada javnost uspije da se otrgne iz „zabludjelog krda“ (iliNielsenove „Usamljene gomile“) suočavamo se sa „krizom demokratije“objašnjava Lippman. „Tu krizu treba prevladati disciplinovanjeminstitucija odgovornih za „indoktrinaciju mladih“ – škola, univerziteta,crkava i slično – a možda čak i državnom kontrolom medija, ukoliko bi seautocenzura pokazala nedovoljnom.“7Noam Chomsky je ovaj fenomen „proizvodnje pristanka“ opširnoobrazložio u nekoliko svojih knjiga. Njegov stav je da je vladajudojstrukturi neophodno oružje da „pripitomi“ ono isto „zabludjelo krdo“ koje 4 Isto: s. 11.5 Isto.6 Isto: s. 13.7 Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak, Rubikon, Novi Sad, 2008, s.12. Page 5 Naučno-stručni časopis SVAROG br. 7. oktobar 2013. (154-175) 158 se rađa s urođenim instinktima slobode i racionalnog rezonovanja.Odgovor na pitanje kako to uraditi, kako ljudima uliti zacrtana ili

. Nešto slično se desilo početkomnovog milenija kada je riječ „terorizam“ ušla u vokabular svakogAmerikanca. donedavni taksisti ili trgovcipreko nodi. Izgubljeni. Kontrola medija. Kao što su riječi agresija. periodi u kojima se ostvaruje najvedi profit („Rat je otacsvega“ – maltus ili pak stara latinska „Post nubila febus“).)Međutim. a da oni pritom misle da je to sve njihova vlastitaodluka i mišljenje. koji medijski ne postoje. jer statistike pokazuju da su periodi neposrednonakon katastrofa. Maksimalno iskoristiti modnjegovanog neznanja mase i mod medija. nisu birali kontekst ukojem su se žargonski rečeno „gađali“ ovom riječju. kao što su Big Brother.ali danas se „kapitalizam katastrofe“9 može poistovjetiti sa tržišnimprocvatom najbogatijih.Akumulacija kapitala i medijiUzmimo da je osnovni cilj svakog kapitalističkog društvaakumulacija kapitala..Farma. Page 6 Spahid B. Survivor. kako riječ „terorizam“ postaje izgovor za stvaranjenovca. Tu nastupa druga. (Od tada. je prilično jednostavan.) prekoprijetnje. Jedan od primjera korištenjakatastrofe u svrhu stvaranja profita. septembra 2001. pa čak ni državni čelnici. Naravno. Bitno je napomenuti da se u ovom slučaju ne radi o nastanku slojaljudi zvanih „ratni profiteri“. u periodu od 1992. godine postali bogati biznismeni itajkuni (tajkun . da bi se u pogon stavila jedna cvjetajudaindustrija koja de se pokazati veoma profitabilnom i koja de pojedinim 8 Noam Chomsky. Bilo da se radi o indoktrinaciji iliprostom skretanju pažnje javnosti od problema. koji daje autorica.. najčešde upotrebljavanariječ današnjice – terorizam.godine. Građani Bosne i Hercegovine bi najboljemogli svjedočiti kako su njihove komšije. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Oduvijek su ratovi i katastrofe otvaralimogudnosti za enormno bogadenje uskog privrednog sektora i pojedinaca. 68. prisile ili usađivanja straha“8. Ljudi. kao i svakudrugu. o problemima. i ovu riječ je mogude tumačiti na više načina. Kako specijalizirana klasa koja posjeduje mod ikapital vrši njegovu akumulaciju i kako zadržava svoj zavidni položaj. jer sve što mu se nudi na tanjiru je nezdravo i ubitačno zanjegovo zdravlje. veoma jezgrovito objašnjava Naomi Klein u svojoj knjizi Doktrinašoka – Uspon kapitalizma katastrofe. Dovoljno jepogledati pregled programa najgledanijih televizijskih kuda u našoj državida se shvati da je teorija koju je postavio Chomsky primjenjiva u čitavomsvijetu. u medijskom i svakodnevnom vokabularu (za razliku od surovestvarnosti) gotovo da i ne postoji (. kojegsama i podstiče i kontrolira). pa dodanas Ameika je nvodno u ratnom stanju protiv svjetskog terorizma. religijski ili ideološki (. tako se i riječ „terorizam“ mogla čuti nasvim američkim TV i radio stanicama i pročitati u svim dnevnim novinamai na web-portalima.. „rat protiv terora“. tj.čovjeku ne ostaje ni prostora ni vremena da se bavi kritičkim i racionalnimrazmišljanjem. 159 američkim kompanijama donijeti ogromne prilive novca. Ali „državni terorizam“ vodedesile/sila. iskorišten je strah koji je izazvan napadima da bi sezapočeo tzv. „Skrenimo im pažnju na nešto drugo“ (skretanje pozornosti nanevažne probleme/stvari) je ved odavno isproban recept. Big Mama House. Terorizam se najčešdedefiniše kao „sračunata upotreba nasilja ili prijetnje nasiljem da se postignuciljevi koji su po prirodi politički... Pored reality emisija. do 1995. kojoj je .propisanauvjerenja i doktrine. Naime. mediji su itekakoučinkoviti. Njegov organizamje bolestan. s.itekako je interesantno pitanje. genocid i etničko čišdenjeodzvanjale na ovim prostorima.na kineskom jeziku je onaj koji se nelegalno obogatio. te niza kičastih časopisa iz Skow Biza. uzpomod političke vlasti. Tako da neki teoretičari govore o programiranomzaglupljivanju i zarazi globalne populacije „mentalnim AIDS-om“. jeste ponašanjeBushove administracije u periodu neposredno nakon 11. Ljudi su oduvijek bili skloni koristiti riječičije značenje nisu u potpunosti shvatali.

ti slikari stvarnosti pljuju u šake i otpočinju svoju preobrazbusvijeta“. moglaispisivati svoju ideologiju bez svjesnog učešda građana. V. Iako je i pojava ove klaseljudi u društvu značajna. da „postoji razdoblje –može biti iznimno kratko – hibernacije. kako se provodi kontinuirana tortura nadgrađanima jedne demokratske zemlje. Iskusni istraživači primjeduju taj učinak. Naomi Klein kaže da upravo utim „smekšanim trenucima. jer se u ovom slučaju radilo o psihološkom uništavanjuvlastitog naroda. „islamo-fašizam“. u ovom slučaju čitaocima i gledaocima. Razlika je naravnobila u žrtvama. kao i u bilo kojojdrugoj kompaniji ili privatnom sektoru.Z. ona je ipak prolazna u odnosu na posljedicedrugih globalnih katastrofa.B. jednako kao i poimanje samoga sebe unutar togsvijeta. Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. a da oni ni sami toga nisu svjesni. uz pomod medija. Ona ističe. izvjestan vid fiziološkog šoka iliparalize. koje primarnopljačkaju njihovi „zaštitnici vitalnih interesa!?“ (. a riječ je o sistemskoj pristrasnosti medija. s. Neke od riječi tadaispisanih bile su „terorizam“. 2008. a na osnovurejtinga najraznorodnijim oglašivačima (političkim. Page 7 Naučno-stručni časopis SVAROG br.12 Model pristupa medijima je. vjerskim i inim subjektima).. olovka koju je politička elita koristila bila je ona zvana massmediji. Zagreb.) 9 Fraza preuzeta iz Naomi Klein.Naravno. U trenucima je bilo vrlo lako povjerovati da mediji samo rade svojposao i prenose informacije. odgovor koji nudi NaomiKlein također treba uzeti u razmatranje. koji su u stanju dezorijentacije i šoka postalikao prazne ploče po kojima je tadašnja politika. „Propagandni model“ je prvi put predstavljen 1988. znajudi da je tokom tograzdoblja izvor neizmjerno prijemčiviji za sugestije. koji se zovu političkim strankama) ivelikih korporacija. uz „puna usta“ hipokrizijskiproklamovanih građanskih prava.služio ili služi).Ne zanemarujudi ulogu medija u ovom procesu. odnosno (danas najmodnijeg) financijskogkapitala. prema tom modelu. i još važnije. PR ili novinskihsadržaja „prodaju“ lojalnost svojih sigurnih . U postdaytonskoj BiH postoje trigetoizirana i drugima dvoma ustrašena nacio-vjerska stada.kulturnim. Imajudi u viduovu definiciju „doktrine šoka“ mnogo je lakše shvatiti ponašanje građanaSAD-a nakon 11. 10 Naomi Klein. kad smo fizičkiiskorijenjeni. koji naručiocima reklame. „dvostrukojupotrebnoj vrijednosti medija“. Postavlja se pitanje kako društva koja su demokratska i liberalnapreko nodi postaju društva kojima upravljaju interesi kapitala (možemokomotno redi kriminogeni klanovi. 24. (154-175) 160 Borba za promicanje čistog kapitalizma s ciljem održavanjarežima određenih modnih korporacija se vodila na TV ekranima i internetforumima istom žestinom kao i na ratištima u Iraku.. oktobar 2013. 7. Takav stepen manipulacije ogromnim masama su jedinomogli postidi mediji i to u trenucima šoka. godine uknjizi Manufacturing Consent: The Political Economy of the MassMedia. „nacionalna sigurnost“ itd. septembra. koji sveprobleme (vidljivo ili nevidljivo) pokušavaju predstavtiti/objasniti izričitoiz ugla (ili interesa) ekonomije. kada psihološki plutamo. Njega uzrokuje traumatsko ili subtraumatsko iskustvo koje razarasvijet poznat subjektu. Ovdje je riječ o tzv. čiji je osnovni cilj prodajaproizvoda kupcima. nego što bi to bio netom prije nastanka toga šoka“10. te je samo zanemarivom broju ljudi bilo jasnoda su oni produžena ruka politike/financijskog kapi-tala/vjerskih institucijai saučesnik u onom što Chomsky naziva „proizvodnja pristanka“ nagrađansku i indivudualnu nemod. Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. ekonomskim. PROPAGANDNI MODEL „Propagandni model“ je postuliran od strane Edwarda S.. daleko spremniji da sepokori.11 Osvrnimo se sad ne temeljne modele kontrole medija. Hermanai Noama Chomskog.

nakon što je vlasništvo nad novinama preuzeo desničar RobertMaxwell. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”.Logika opet nalaže zaključak da ova dva tipa centralizacije vode samo kadaljnjem jačanju modnika („elitne manjine“. na taj način dase povisuju troškovi objavljivanja.Od tada do danas ulaže se neprestani trud u svrhu distanciranjamodnog propagandnog oružja od „opasne radničke klase“. vijeka radikalni britanski mediji su bili na strani radničkeklase. educiraju i zabave. ali previsoki porezi i takse. Pilger nakon dvadeset godinarada biva otpušten. od kojih se prva tri smatraju najva-žnijim od strane autora.Početkom 19. Filter 1. da ih informišu.Funkcija printanih medija bila je da služi javnom interesu. mediji biprimarno trebali biti u funkciji građana. koja je . kao što subile Daily Herald. Istina i objektivnost nemogu biti sredstva za promovisanje pojedinačnih ciljeva. News Chronicle. radikalne i radnicima naklonjene novine. a ne ka izvještavanju i otkri-vanju istine. i troškovi izdavaštva uopde. jer su orijentisani ka profitu(Marxova „sveprodajnost“. nametnuti od strane vlasti da biograničile vlasništvo nad medijima.12 Eng. „Propagandni model“ objašnjava ovaj fenomen tvrdedi damediji u suštini služe kao instrument modi velikih korporacija. pa čak i ranije. gdje je ostao raditi idudih dvadeset godina. Ovajfenomen je primjetan i u odnosu kapitala prema drugim aspektimaekonomije. Dakle. kao prostitucija).Međutim.“13Glavni argument u vezi s efektom ograničenja koje postavljakapital na medije je taj da mass mediji nisu ništa drugačiji od velikihindustrijskih korporacija i kompanija.. Vlasništvo kao mehanizam kontrole mass medijaOsnovni cilj uvođenja „Propagandnog modela“ bio je određivanjei pojašnjavanje prvobitne funkcije medija. Sunday Citizen i Daily Mirror(smatran takvim do kraja 1970-ih).Mediji su dugo vremena pothranjivali kolektivnu svijest i naglašavalipotencijalnu mod koju javnost (građani/radnici) mogu posjedovati. koji je bio naklonjen kapitalistima. koje tom kapitalu primarno služe. Uposlijeratnoj Britaniji. 29. neizbježna je tendencija kapitala ka centralizaciji. Zbog toga on nalaže tezu da jeprvi filter taj koji stvara subjektivizam/pristrasnost i zloupotrebu primarnefunkcije medija. niti mogupostojati kao sredstvo akumuliranja kapitala. što neizbježno određuje pravila i smjernice koje se morajupratiti u industriji izvještavanja. ali upojedinim slučajevima i kao vladino oružje.. Više je nego logično pretpostaviti da sekoriste samo ona sredstva koja vode ka promovisanju interesa vlasnikakapitala i vlada. Sve to ucilju izoliranja radikalnih medija i sprečavanja sticanja ozbiljne i stalnečitalačke publike. slušalaca. “Proizvodnja pristanka: politička ekonomija mass medija” Page 8 Spahid B. Poznati novinar John Pilger se pridružioredakciji Daily Mirrora 1963.je bio primjenjivan ved prije stotinu godina. anjegova primjenjivost se tokom vremena samo povedavala. Stoga se subjektivizam massmedija dalje razvija u smjeru sve prisutnije centralizacije medija.kontingenata konzumenata(čitalaca. neki stepen raznovrsnosti je preživio. tačnije printanih medija. Kritika kapitalizma nije bila uređivačka politika novogadoba. su počelemijenjati lice štampe. 11 Isto: s. Ipak. „Tako prvi filter – ograničenje na vlasništvo medijskihkuda (u smislu da je bio neophodan ogroman kapital za osnivanje medijskekude) . ili (usocijalističkim sistemima) interesu radničke klase. u ovom slučaju printanim. za razliku od realsocijalističkih sistema i ex-jugoslovenskog samoupravnog društva do devedesetih godina prošlog stoljeda.Ova teorija nudi pet filtera. 161 Pilger je svojevremeno tvrdio da je The Mirror bio prvi printani medij kojije otvoreno ohrabrivao radničku klasu na izražavanje vlastitog mišljenja. Naime. svakodnevno su objavljivale članke ozlu kapitalističkog sistema. gledalaca. korisnika web-portala/interneta).

„Zbog toga de sistem baziran na ogla-šavanju vremenom marginalizirati i čak dovesti do nestanka onih medijskihkuda čiji je prihod zavisio samo od prodaje. najviše se tiče ograničavanjaslobode i sužavanja obima emitiranog sadržaja. onda nedemo oglašavati kod vas!“Prije nego je oglašavanje postalo osnovni izvor prihoda umedijskoj industriji.slobodno tržište prestaje biti neutralno polje u kojem je kupac taj kojiodlučuje šta de kupiti.“14Tako imamo„sve bogatije medije.“15Zbog toga „Propagandni model“ nalaže da mediji koji žele bitikonkurentni u polju uticaja. 7. radio i TV stanicama da sistematski kritiziraju„slobodno tržište“ i kapitalizam koji je izvor profita? Zašto „rezati granu nakojoj sjediš“? Još manje da o njihovim kompanijama/korporacijama pišusa negativnim aksiološkim predznakom?! (. 4. sa razvojem industrije oglašavanja. onenovine koje su prodavale svoj prostor. svjedoči postojanje NewsInternationala. Sharpe.E. oktobar 2013. „Povedana centralizacija modi mass medija. s. brojem ljudi koji su 15 Chomsky. Svinabrojani su povezani tržištem dionica.“Filter 2. Modni kapitalisti koji sjede uodborima ovih velikih korporacija imaju lične i poslovne kontakte sačlanovima odbora drugih velikih kompanija.kao što je oglašavanje i na taj način stvaraju zavisnost koja iskrivljujenjihov sadržaj. Ta veza predstavljajedan od mehanizama odbrane interesa kapitala na obje strane. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. naročito glasovi potlačenih i siromašnih. s. Amitai Etzioni. moraju tragati za drugim izvorima prihoda.sve manja. bar u slučaju profitabilno orijentisanih mreža. Herman. potpomognutakompenzacijskim silama.. General Electric – vlasnici NBC-a) i mnogih drugih. s. uspjeh medijskih ko-mpanija danas se mjeri veličinom njihove publike. tj.Oni su veoma blisko povezani (personalna unija) i itekako imaju zaje-dničke interese sa velikim korporacijama. koja je sve veda isiromašnija). ali i drugih profitabilno orijentisanih sila. 1996. 14. Page 9 Naučno-stručni časopis SVAROG br. Takva zavisnost neizbježno vodi ka davanju povlasticapojedinim subjektima. 287. stavljajudi medije koji nisu bili finansirani od straneoglašivača u nezavidan položaj. 14 David Sciulli. a sve siromašniju demokratiju“. pa i vladom. Stoga. Kada je oglašavanje prisutno. M. kao i prethodni. bankama. Herman. . otkrivati naš 'prljavi veš'. CBS-a (koji je sada udružen sa Westinghousom). Zašto bi onda ti isti vlasnici dozvolilisvojim novinama. Macro Socio-economics.)„Propagandni model“ dalje sugerira da postoji jaka veza izmeđuonih koji posjeduju divovske medijske kude i vlade. je predodređena da još više onemogudi da se čujuoni tihi glasovi. što opet rezultira pristrasnošdu i neobjektivnostimedija. njihov finalni proizvod. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. tj. Formula se sajtoji u krilatici: „Ako dete u vašem mediju pisatiprotiv nas. što vodi kanjihovom daljnjem marginaliziranju na globalnom polju. sloboda štampe jeograničena samom činjenicom da su vlasnici medijskih korporacija vođeniideologijom slobodnog tržišta. Međutim. i za posljedicu ima ostva-rivanje profita. reklamnim oglasima su snižavalesamu cijenu novina. “Velikemedijske kude su prilično velike kompanije i kao takve su podložne oštrimregulacijama od strane vlasnika. a bogatija -Vlajki) na račun slabih karika („neelitne vedine“. Oglašavanje i kontrola mass medijaDrugi filter „Propagandnog modela“ je filter oglašavanja. Da su mediji veliki konglomerati. (154-175) 162 Broadstinga (sada udružen sa TuneWarmerom koji čak pripada još jednojvedoj kompaniji. Turner 13 Chomsky.. cijena printanih medija se utvrđivala na osnovu cijenenjihove produkcije. Ovaj filter. Štaviše.Chomsky i Herman ističu činjenicu da je oglašavanje glavni izvor prihodau medijskoj industriji. kojihje danas i najviše.

godine na uzorku od 150 urednika je pokazalo da se 90% njih redovnosredu sa oglašivačima koji žele da se miješaju u uredničku politiku. troškovi oglašavanja po regijama Page 11 Naučno-stručni časopis SVAROG br. Zbogtoga je emisija koja je imala najvedu gledanost u 2007. korištenje medija kao političkog alata zaširenje istine. jer “sa budžetima koji sežu do nekoliko biliona dolara. neizostavnog turbo-folka. Stoga jelogično da su vede medijske korporacije sa vedim budžetima u stanjudoprijeti do vedeg broja ljudi. istraživanje provedeno 1992. Tako mediji. Autori navode primjer dokumentarnih historijskih serija oradničkom pokretu. to veda cijena. koju provodi upraksi vukudi medije na finansijskom „ularu“. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Cijena reklame od 30 sekundi za epizode kojesu izvođene u januaru 2008. Chomsky i Herman kažu:„Odluke ovih zaštitnika (oglašivača) itekako utiču na medije. Da je ovaj odnosuzajamne potrebe dvosmjeran. dok je40% ispitanih urednika priznalo da su pojedini oglašivači u više navratauticali na objavljeni sadržaj njihovih novina. te oni postajuti koji namedu normative i čije želje i zahtjeve mediji moraju kontinuiranoispunjavati da bi opstali i uspjeli“. The Daily Telegraph je reagovao tako što je otpustionovinara odgovornog za te članke.Zaključujemo da najvažniji zadatak medija nije promovisanjenjihove izvorne funkcije.. emisija “Fox’s American Idol”. Upravo zbog toga rastuda mod marketinga vodi stvaranjudepolitiziranih (i demokratski/građanski neprosvijedenih) potrošača kojinajbolje odgovaraju interesima grupa koje posjeduju mod i kapital. oktobar 2013. uz redukcionizam stvarnosti počesto mutnih rabotakorporacija/oglašivača/vlada.od organizacija čiji bi osnovni (deontološki) cilj trebalo biti istinito iblagovremeno informisanje/izvještavanje. namede se zaključak dafinansijska zavisnost medija uključuje i odbijanje objavljivanja onogsadržaja koji je ideološki suprotan ili štetan po interes zaštitnika/oglašivača. Ove 16 Isto: s. edukovanje i svrsishodnazabava.„depolitizacija medija“. kvizova.medijska . upravo emisija sanajvišom cijenom reklame. postaju kompanije čija je primarna funkcija ostvarivanje profita. Na primjer. 1999. odnosno vedi prihod od oglašavanja“. 7. dok se one male medijske kude koje teženezavisnosti bore za preživljavanje na konkurentnom tržištu. reality showa. svjedoči i činjenica da je i sama prijetnja dade oglašivač napustiti određeni medij dovoljna da utiče na uredničkupolitiku. Također. naročito ako bi te serije predstavile korporacije kaonosioce pohlepnog klasnog interesa koji ne prezaju ni od ubistva članovasindikalnih organizacija. je iznosila 700 000 dolara. godine Britanski telekom (British Telecom) jezaprijetio novinama The Daily Telegraph da de se povudi sa svoje funkcijeoglašivača – “zaštitnika” (medija. dolazimo do zaključka da industrija oglašavanjaima sveobuhvatnu kontrolu nad medijskom industrijom. 16. jeste „šundizacija“ ili „kičizacija“ zagluplju-judih. Jedini način (nužnog) privlačenja pažnje je tzv..16 Nadalje.17 Eng. tj.Očito je da ovakve sume novca mogu uveliko uticati na objavljenisadržaj. Analogno tome. godini u Americi(28 miliona gledaoca). izbora ljepotica i kodnas.Tabela (Advertising expenditure by region17) prikazuje enormnebudžete i iznose koji cirkulišu u industriji oglašavanja širom svijeta.Page 10 Spahid B. 163 izloženi njihovoj poruci. Jednostavna jednačina vodi do zaključka „štoveda publika. te ukazuju na zavisnost koju takva akumulacija kapitala stvara. ali rado gledanih serija. koje bi itekako naišle na poteškode u privlačenjukorporativnog interesa. (154-175) 164 brojke dokazuju evidentne trendove koje oglašivači i medijske kude morajuslijediti. kao kod nas nacionalnih interesa) zbogodređenih članaka objavljenih u ovim novinama koji nisu bili u interesuBritish Telecoma.

Kongres i drugi organi vlasti svakodnevno omogudavaju tok informacijanudedi medijima izjave. Ulica Downing br. Oct 1.com. koji se najviše tiču direktnihfinansijskih aspekata i uloge koju kapital igra u medijima tako što oblikujei usmjerava prihvatljivi sadržaj za objavljivanje. govore. U slučaju da to ne uradite. Čak ni ogromne medijske kompanije. “Mjesto gdje se informacijevrijedne vijesti generiraju svakog dana jeste Washington . Bijela Kuda. www.Bijela kuda.bolja od bilo koje druge institucije. u kreiranjuslike o našem mjestu u društvu.imamo i flagrantnu PR-izaciju cjelokupnog novinarstva (B. Mediji imaju svakodnevnu glad za informa-cijima koju moraju utažiti. tredi filter se dotiče teme iizvora informacija koji su uobičajeni i koji stvaraju tvz. izlažete se prijetnji dabudete okarakterisani kao neprofesionalan i pristrasan novinar. te su novinari veomaskloni korištenju vlade kao njihovog izvora. džamije ili škole.”18 Ipak. bez dvojbe. imamo i apsolutnu prevlast „reklamokratije“. Izvori informacija kao mehanizam kontrole mass medijaZa razliku od prethodna dva filtera. ističe da jeperspektiva iz koje zvanični izvori gledaju na neku situaciju ili problemneupitna. Isti je slučaj sa evropskim medijima. crkve. Spahid:predgovor knjizi “Uloga medija u globalizirajudem svijetu”. Sama činjenica . čak i u onim vladinim tijelima 18 Steve McClellan. Ono što čovjek nikadasa sigurnošdu ne može znati jeste to da li je kapital koji stoji iza industrijeoglašavanja i njegov enormni uticaj na medije. tzv. o kojima pišu (Vidi njegovu knjigu “Informatička bomba”). Zbog toga jemedijska industrija zavisna od vlade i njenih sektora. koja utiče na njihovu građansku odgovornost i tako medijiumjesto da služe građanskom interesu počinju da ga sami definiraju. kakav je BBC.”20 Osim Virillioovog medijskog kreiranja senzacionalističkihdogađaja. ono što je stvorilokonzumerizam ili je konzumerizam stvorio ovo prvo. tako i sve klasične novinarske žanrove (V. bez obzira slagali se mi s tim ili ne. za kogai protiv koga bi trebali navijati.”19 Ova glad za informacijama stvara jakuovisnost medija. koja modelirakako našu percepciju. “Mass mediji su uvučeni u simbiotičku vezu samodnim izvorima informacija svojom finansijskom zavisnošdu iisprepletenošdu interesa.10 su tzv.novinarski terminali. pouzdan istalan protok sirovih vijesti. ili beskudnicima. oni pozicioniraju svoje izvore na mjesta na kojima je najvjerovatnijeda de se nešto desiti. FPNSarajevo). Medijima je potreban uravnotežen.mediaweek. ne mogu sebipriuštiti da uvijek imaju reportera i ekipu tamo gdje se nešto dešava. morate naglasiti da je njihova perspektivatek jedna strana priče. Packard). koji suzasigurno pristrasni i politički orijentisani.Štaviše.štrajkačima. 165 koja ne zavise od glasača. preuzeto sa interneta 15/08/2009.industrija. mainstreamizdavaštvo i oblikuju javno mišljenje. zvanični vladini izvori su a priori smatrani vjero-dostojnim. To je zasigurno vodediglobalni trend. zašto i kako bi se trebali ponašati. Ovaj filter pojašnjava kako industrijavijesti dolazi do svojih izvora informacija. Gone in 30 Seconds: What Nets Are Charging. Page 12 Spahid B.. zajedno sa industrijom oglašavanja je. RobertMcChesney. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. besmisleno bi bilo tvrditi dakonzumerizam nije u skladu s demokratijom.Filter 3.Stoga. rezolucije i druge vrste oba-vještenja.. dok u slučaju da kao novinar razgovarate sa zatvorenicima. 2007. profesor komunikacija na Univerzitetu u Illinoisu. i takoomogudavaju nesmetan protok velikog broja informacija.Chomsky i Herman ističu da je zavisnost mass medija stvorena odstrane velikih vladinih sektora koji funkcionišu kao tijela kojasvakodnevno opskrbljavaju medijske kude sa njima toliko potrebnim (vedaksiološki “pro domo sua” opredijeljenim). naglašavajudi činjenicu da seona uveliko oslanja na vladine (ili vladi bliske anonimne) izvore. prepise. Pentagon. sirovim vijestima.

vjerskim i sl. Umjesto njega. A svaka priča o neutralnom novinarstvu imedijima.23 Eng.govora i drugih vidova žalbi i prijetnji. 7. prev. izdatoj 1997. s. i čije informacije mogu biti objavljene bez preuzimanja direktneodgovornosti medija.24Flak može biti i u formi pisama. 20 Jonathan Mermin. Stoga.) monopolom. jeste i nedostatak novca ili vremena. Rezultat toga je medijska samo-cenzura. oktobar 2013.”22 Vladini izvori stoga služe kao primarni izvori informacija.postoji i još složeniji razlog. One modnijesa velikim resursima. Flak23 kao mehanizam kontrole mass medijaČetvrti filter koji razvija i analizira „Propagandni model“ jesteflak. 18..Još jedan od razloga zašto mediji ovakve informacije ne podvrga-vaju daljnjoj provjeri istinitosti. time pada u vodu!? (. oštra kritika24 Chomsky. 21 Isto: s. JHU Press. Page 13 Naučno-stručni časopis SVAROG br. što naravno vodi dofinansijske propasti određenog medija. dokumentovala operacije velikih ko-mpanija i njihovih PR sektora. telegrama. a nije u skladu sa opdeprihvadenimpolitičkim stajalištima. Princeton University Press. Ekstremnislučajevi negativnih reakcija često vode do sudskih procesa. Građani. kako u vidufinansijske stabilnosti. U bilo kojem slučaju. vezane za pobuđivanje sumnje u rezultatedo kojih su došle organizacije za očuvanje okoliša u posljednjih dvije 22 Bartholomew H. Mediji su žestinomprenosili i drugu laž Vlade SAD – i ništa. te kasnijeg zaključka da Irak(nakon što je iz temelja destruiran) toga oružja nema. Flak se odnosi na sve vrste negativnih reakcija na određeni sadržajobjavljen od strane određenog medija. Flak stoga služi „ispravljanju“informacije koja je objavljena. Sharon Baker je u svojoj knjiziGlobal Spin.)Filter 4. Debating War and Peace. Dodajmo tome i da“novinar koji prenosi tu informaciju nije odgovoran ako se pokaže da onanije istinita. čini tu informaciju dovoljno pouzdanom da bude objavljena bezdaljnjeg analiziranja istinitosti njenog sadržaja. pa čak i svoje osoblje.Sukobljavanje s nosiocima političke modi može didi dosta prašine iurednici su pažljivi da ne budu optuženi od strane vlasti i javnosti zazabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto. mogu biti veoma štetne po medijsku kudu. štozasigurno služi interesu istih. te mogurezultirati napuštanjem oglašivača – „zaštitnika“. str. Page 14 . Herman. 1999. 62. Sparrow. s. 26.da je informacija izdata od strane vlade ili njeneinstitucije. 17. godine. krivi se vlada koja je svjesno pogrešno navelamedije. jer su oni tikoji daju informacije čija se istinitost rijetko dovodi u pitanje od stranejavnosti. peticija. protuavionska ariljerija ili vatra. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. prim. Uncertain Guardians. Herman..”21 Ne treba bolji primjer od višegodišnjih tvrdnji Pentagona da Irak 19 Chomsky. Ipak. te negativne reakcije. ali i pojedinca. izdrilani da su izgubili„refleks prepoznavanja“. telefonskih poziva. (154-175) 166 posjeduje oružje za masovno istrebljenje. “Mediji se rijetko bave istraživačkim novinarstvomkada su suočeni sa političkim (ekonomskim. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. zavisnood njihovog obima. tako i u vidu rušenja vjerodostojnosti. Dovođenje u pitanje zvaničnih izvora nije bašmudar potez i može voditi ka brojnim problemima po same medije. Flak stoga kontrolira objavljenisadržaj na način da vrši pritisak na medijske agencije koje odbijajupoštovati određena pravila. Flak također sa sobom može povudi i određenezakonske mjere koje mogu rezultirati kaznama finansijske prirode. svoju ideološku sklonost. 18.institucije flaka discipliniraju medije kroz različite vrste žalbi. mogu natjerati medije da promijene svoje prvobitnoobjavljene informacije.Poželjnije je biti u dobrim odnosima sa zvaničnim izvorima. 1999. s. Flak može biti rezultat djelovanja organiziranegrupe. a toga nisu svjesni.

2003. Rentschler: “Expanding the Definition of Media Activism”. je staro koliko i same slobode. Carrie A. i čitavniz terorističkih uporišta širom svijeta. više nije pre-dstavljao prijetnju svjetskom miru. Oni koji to odbiju suočeni su sarizikom rasta troškova. Te institucije su finansirane od strane korpo-rativnih „zaštitnika“. bez obzira ko on bio. Egan. 329. s. a ako se neka činjenica. bombaše samoubice. gubljenja vjerodostojnosti i naklonjenosti javnosti.postalo je očito da je prijetnja zvana komunizam prošlost.godine u kojem je izgubljeno najviše života ikad na američkom tlu još odgrađanskog rata. 1. 7. onda je ovo ponašanje još izraženije.. Deviza je „ako ga inema.25Pored interesa za koje se oglašivači zalažu. 167 decenije. Oglašivačinastoje izbjedi vrijeđanje takve „klijentele“ koja bi mogla prouzrokavatipojavu flaka.Spahid B. postoje određeni zakoni i prepreke koje sprečavaju daprava istina o svakodnevnom narušavanju okoliša od strane velikihindustrija ikad bude objavljena u medijima. Jack Citrin. (154-175) 168 Empire“27. Public Opinion and Constitutional Controversy. ko i po čijem nalogu plada iširi selefizam/islamizam u BiH? Kao da to dolazi samo po sebi?! Kolikooni služe globalnim. Chomsky i Hermannavode brojne primjere institucija flaka koje postoje samo da bi služiliinteresima vlade. sada ved zastarjelog neprijatelja SAD-a (SSSR). ipak se težište stavlja na samu primjenuideje o postajanju neprijatelja. Stoga. kako je predsjednik Reagan nazivao SSSR. i nastanaknovog globalnog neprijatelja br. Običan čovjek se uopde ne pita koje stvorio (i navodno likvidirao) Bin Ladena. promijenili su poglede ljudi na način koji mi teknastojimo shvatiti.. Nathaniel Persili ističe: „Pitanje kako sačuvatiameričke građanske slobode. A Companion to Media Studies.Nakon pada Berlinskog zida i pada modi svemogudeg SSSR-a. 26 Nathaniel Persily. Strah od milionskih tužbi debez sumnje obeshrabriti novinare da se upuste u jednu takvu priču. naročito interesima desno orijentisanih i interesimakorporativnih programa. Centralno pitanje je da li u sudskim procesima diperzirana masamože biti efikasna kao modni kapitalisti. Novi milenij je donio i novogglobalnog neprijatelja.“26 Iako ovaj rad uzima u obzir prestanak postojanjanekadašnjeg. 1. 2008. vršedi pritisak na medije da budu naklonjeni njihovim progra-mima i desnoorijentiranoj politici. Page 15 Naučno-stručni časopis SVAROG br. Ali događaji iz septembra 2001. Vanjski neprijatelj kao mehanizam kontrole mass medijaPosljednji filter koji nam „Propagandni model“ nudi jeste filterkorištenja vanjskog neprijatelja kao mehanizma kontrole mass medija. Oxford University PressUS. niti ometao svjetsko tržište u procesuglobalizacije. mišljenje ili program smatra pote-ncijalnim uzročnikom flaka. oktobar 2013. 536. „The Evil 25 Bazirano na: Angharad N. koji mogu pladati najboljestručnjake i lobirati u najvišim sudskim i državnim instancama?Filter 5 . izgubio svoju prednost. Ovateorija je razvijena u periodu neposredno pred raspad sovjetskogkomunizma. s. a koliko bh interesima? Da li to populaciji BiH govoriišta o tome šta su sa . Stoga je komunizam. “The War on Terror and Civil Liberties”. Naime.Flak bi se mogao smatrati još samo jednim instrumentom u ruka-ma modnika kojim oni (uz dobro pladene profesionalce) uspijevaju efektnoi direktno da kontrolišu medije i sadržaj koji oni objavljuju. Valdivia. al-Qaedau. islamski Jihad. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. u vremenu borbe očuvanja nacionalnesigurnosti. treba ga izmisliti“. Wiley-Blackwell. Patrick J. koji je toliko dugo bio američkineprijatelj br.patrona i stoga primorane da djeluju u njihovominteresu. Bilo je očigledno da američki mediji uz pomod svoje modnepropagandne mašine moraju stvoriti novog neprijatelja koji bi popunio ovoupražnjeno mjesto i zbog toga danas Amerikanci imaju nove inostraneprijetnje: talibane.

Stoga jesasvim razumljivo da su današnje institucije za kontrolu mišljenja nastale uslobodnim društvima. koji onda nastoje indoktriniratinaciju u skladu s određenim programom „proizvodnje straha“ i„proizvodnje mržnje prema neprijatelju“.. 1987)ima ogroman uticaj i na same medije. koja je naposljetku djelovala kaoslijepac koji je poslušno išao tamo gdje mu njegov vodič kaže.maltretiranje zatvorenika. Po autorovom mišljenju. ove metode su u oštroj suprotnostisa zakonima ratovanja koji uključuju poštivanje odredbi postavljenihŽenevskom konvencijom. Spahid: „Strah kao najbolja baza propagandnog djelovanja“. Sve prisutniji trend koji dijelisvijet na „nas“ i „njih“ se pokazao učinkovitim.„konstitutivna naroda“?!Oštra kritika i demonizacija vanjskog neprijatelja. zloglasno carstvo28 Jordan J. s. izknjige „Kontroverze propagandnog djelovanja“ ID Oslobodjenje. mediji automatski namedu ideju da je ratneophodan. izoliranje zatvorenika u hladnim i mračnim delijamaviše od trideset dana. PR-KONTROLA N 1 21. Smatra se da su njegovi propagandniuspjesi podstakli nastanak današnjih odnosa s javnošdu. te druge metode mučenja. 169 postavljajudi nikakva pitanja. odnosno kakvu ulogu za bududnostsvjetskog kapitala ima bh „Daytonski eksperiment“?!Neophodnost vanjskog neprijatelja je očita. . potkrijepljenaodgovarajudim propagandnim materijalom. mora biti konstantno „bacana“javnosti u oči.“28„Propagandni model“ sugerira da za zatvaranje očiju predovakvim tretmanom zatvorenika u Guantanamu treba zahvaliti medijimakoji su izvršili strašan pritisak na javnost. Velika Britanija je bila pionir na tom polju pokre-dudi Ministarstvo informisanja. naročito u vremenu kojeide na ruku modnicima za ostvarivanje njihovih političkih planova. pozicije stresa čiji jecilj izazivanje boli. Sama ideja kontrolekoju navodi „Propagandni model“ ne može opstati bez vanjske prijetnjekoja služi kao katalizator brojnim desnoorijentisanim krilima zaduženimza vanjsku i unutrašnju politiku ili kao neprijatelj koji se okrivljuje za svenegativne trendove prisutne u svjetskim dešavanjima. među kojima je iizgladnjivanje. svlačenje i stavljanje u tvz. „Dokazano je da su taktike koje su odobrene od stranesekretara Rumsfelda i provođene od strane majora generala Geoffrija Millera u Guantanamu uključivale korištenje pasa tokom ispitivanja. a danasmeđusobno trojno nacionalno strašenje jednih od druga dva tzv. Moramo biti svjesni da predsta-vljanjem određene države ili pojedinca.. Nismo još zaboravilisocijalističke unutrašnje i vanjske neprijatelje Titove Jugoslavije. još manje kakve de posljediceimati po nas. 2007. Cambridge University Press. Smjer u kojem se razvijao posljednji „rat protiv terorizma“ jeupravo takav. ali jeona itekako zanimljivija za analizu i važnija u društvima gdje se ne moževršiti i održavati silom u današnjim demokratskim državama. Tako se sam pojam vanjskog neprijatelja može posmatratikao psihološki pokušaj kontroliranja stanja uma javnosti. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. ne 27 Eng. kao opasnog i strašnog protivnikaprotiv kojeg se neophodno boriti. Iako je u našoj zemlji djelatnost zvana „odnosi s javnošdu“ počelada zaživljava tek prije par godina.nama planirali. Paust. Beyond the law. bez da prethodno razmatraju kakav de to rat biti i kakvemetode i tehnike de u njemu biti korištene.VIJEKA Odnosi s javnošdu – Još jedno oružje kontrole ili pak nešto drugo?Kontrola nad javnim mnjenjem je osnova svake vladavine. Kontrola koja počiva na histeriji i strahu(Vidi B. Woodrow Wilson je slijedio taj primjer ipokrenuo Odbor za informisanje. Page 16 Spahid B. stvara ijedinstveni stav javnosti protiv istog. 15. jer se stvaranjemjedinstvenog neprijatelja koji prijeti građanima jedne države. taj sektor je u svijetu ved odavnouspostavljena funkcija upravljanja.

te da su odnosi s javnošdu upravo produkttakvog društva. te zabranjujesvjesno širenje netačnih informacija ili onih informacija koje navode napogrešno zaključivanje. kao isvaka druga.Američko društvo za odnose s javnošdu (PRSA) nudi sljededu. demokratskogdruštva. ljudikoji pripadaju ved spomenutoj „specijaliziranoj klasi“. On ističe da je vodeda figura PR industrije Edward Berniz. navedeneorganizacije moraju razviti uspješne odnose sa različitim publikama ijavnostima.ni reklame.Da odnosi s javnošdu spadaju u komunikološku nauku je nepo-bitno. plu-ralističkom društvu da donosi odluke. te nakon 29 http://www. ali i s društvom u cjelini. ni PR-a.škole. teza Noama Chomskogo „kontroli svijesti“ je itekako vjerodostojna. organizacija ili pojedinac koji odlučuje kojimporukama de javnost biti izložena. u kojoj je predstavljen „Propagandni model“. Činjenica je da postoji„Kodeks profesionalnih standarda za praksu odnosa s javnošdu“ kojizahtijeva da se održavaju visoki standardi preciznosti i istine. Sve ove djelatnosti mogusi priuštiti samo oni koji imaju i žele da zarade još mnogo više para. nakon svogizdavanja 1988. U zvaničnimdefinicijama nigdje se ne navodi da su odnosi s javnošdu industrija. Odnosi sajavnostima služe širokom krugu institucija u društvu.com/lekcija-Definicija-i-delokrug-odnosa-s-javno%C5%A1%C4%87u_4305 (03/11/2009) Page 17 Naučno-stručni časopis SVAROG br. također je činjenica da ne baš rijetkoodnosi s javnosti ne prezaju od kršenja kodeksa. Osvrnimo se na trenutakna onu tamniju stranu ovog modernog načina komuniciranja.poslovne organizacije. kako navodi Manfred Ruhl. dioničari idruge institucije. kao što su sindikati. Međutim. a ne komuniciranju. kontrola i kapital. Da bi ostvarile svoje ciljeve.zapravo čovjek koji je svoje znanje stekao u Krilovoj komisiji. ni novinarstva. jer je njihova prvobitnafunkcija da utiču na ljudsko ponašanje i svijest. ali je takođe izvjesna i činjenica da su. vodi do logičnog odgovora da se radi o modnim kapi-talistima. oktobar 2013.linkelearning. naročito zbog činjeniceda je sadržavala dokumentovane slučajeve korištenja . NoamChomsky smatra da je osnovna funkcija odnosa s javnošdu kontrola svijestijavnosti. lokalna zajednica. Ta njihova karakteristikajednosmjernosti. U takvim slučajevima. Novi način komuniciranja je nastao udruštvu očito iz potrebe. te da ih pokrenu naodređenu akciju ili reakciju. članovi. kadrovskih i organizacijsakih potencijala. Problemi nastaju onda kadanjegova upotreba pređe granice etičkog i moralnog kodeksa i kada tajsektor izbjegne toliko potrebnu provjeru istinitosti. PR treba shvatiti kao novo-nastalu publicističku realnost.“29Zanimljivo je da se u prvi plan (kao i deklarativno u novinarstvu)stavlja da je funkcija odnosa s javnošdu da pomaže društvu. Onisluže usklađivanju privatnih i javnih načela djelovanja. Internet i „Propagandni model“Knjiga Noama Chomskog i Edwarda Hermana ManufactoringConsent. u komunikološkom smislu. financi-jskih. niti seističe način na koji ta industrija ostvaruje profit. zaklade. godine podigla je mnogo prašine. Ali. industrijskog. koja donosi milijarde dolara ili eura prihoda godišnje. državne ustanove. kao što su zaposlenici.Smatra se produktom društvenograzvoja i najčešde se definira kao pozicioniranje organizacije u javnosti. a ne iz obijesti. te da.ipak bliži prenošenju poruka. Jer. a kojima ne. učinkovitije funkcioniše. jer namedepitanje koja je to institucija. razvijajudi međusobnorazumijevanje između grupa i organizacija. malodetaljniju definiciju: „Odnosi s javnošdu pomažu našem složenom. dobrovoljnja udruženja. 7. Ljudi kojimogu da stvaraju povinovanje su ljudi koji posjeduju kapital i mod. nema bez enormnih materijalno-tehničkih. urbanog. fakulteti i vjerske ustanove. (154-175) 170 toga razvio ono što on naziva „inžinjeringom povinovanja“. Sama postavka da su dvijeosnovne karakteristike modernog. ostavlja dovoljno prostora za polemiku.

emitirane u aprilu 2004. nakon dvije decenije.kao najprofitabilnijaforma video spektakla“. unatoč činjenici da je .. jer je to ved opdepoznata praksa koju primjenjuju svi mediji u tokuratnih dešavanja. osimTarika Aziza Arapa. 171 biblijskog semitsko-jevrejskog Josipa. koje nas psihomotornim reakcijama navode nastriktne zaključke ko je ko u vjersko-nacionalnom smislu. hrvatskim/katoličkim. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Na internetu je oznakaMSM postala simbol nepovjerenja u medije.Novinari i reporteri izbjegavaju davanje tačnog broja poginulih.2002). pa i današnjeg izvještavanjaiz Iraka. srpskim/pravoslavnim i„ostalim“ imenima. samo na baziimena (Dragan=Srbin. Tarik=Bošnjak/musliman. ali ono što jeste neobično i karakteristično za ovajspecifični slučaj. Josip=Hrvat.Nije li kod nas markantan primjer pogrešnih premisa omuslimanskim/bošnjačkim. a o svemu šute pladeni kvaziintelektualci.godine. katolika). Široko je rašireno (a kod nasna prethodnim primjerima potvrđeno) shvatanje da mediji čestodezinformišu i navode na pogrešno zaključivanje.Riječ je o logičkosilogističkom principu podastiranja pro domo suapoželjnih premisa. koje paranaučnodefiniraju političari. tema i sl. Kada se ova emisija uporedisa drugim emisijama sličnog karaktera (pa čak i onim koje datiraju izDrugog svjetskog rata) nemogude je ne primijetiti ogromnu dozuminimalizma. još uvijek utakvim uslovima vjerodostojan.Slično je uočeno i prilikom direktnog izvještavanja iz Iraka. Naime. Da su pristrasnost i neo-bjektivnost itekako prisutni u mass medijima. pravdajudise da je taj broj veoma teško utvrditi. O tri različita jezika. Šta se desilo sa šokantnim prikazima ranjenika. čija je osnovna funkcija otkrivanjei razotkrivanje zloupotrebe informacija od strane medija.medija u svrhuoblikovanja svijesti javnosti.„Art Masakr Live . osim Page 18 Spahid B. Stoga zloupotrebai dalje postoji. osim Dragana Jovida. Jedina vizualizacija koja je pratila voditeljevo izlaganjebile su pasoške slike poginulih Amerikanaca. kada jenastao savremeni „Propagandni model“. Danas je situacija pomalo drugačija. U to vrijeme je bilonečuveno pomisliti. Timea. News Week Magazina ili CBS Newsa. urednik časopisa PR Watch ističe da je„Propagandni model“ itekako relevantan i danas pri analizi medijskogizvještavanja. jeste nastojanje američkih medija da minimaliziraju brojvlastitih žrtava i ubijede svoje građane da se u Iraku ne dešava ništa tolikoopasno i alarmantno. a tek javno izjaviti da su mediji poput New YorkTimesa. a ne trirazličite standardizacije istog jezika kod nas ne treba trošiti riječi.. Iračanina. Međutim. Qompak Sarajevo. propagandno oružje.Važno i je da ljudi vjeruju u te gluposti. možemo uzeti emisiju ABCtelevizije „Nightline“. s precizniminformacijama o načinu na koji su ti ljudi poginuli i gdje je to odjednomnestao poznati američki senzacionalizam? Ti ljudi su imali živote i nisu bilisamo ime i slika. Autor navodi primjer nedavnog. Bilo je to prvi put u historiji SAD-a da jeobjektivnost medija stavljena pod veliki upitnik. Cijela emisija je bila koncipirana oko voditelja koji čita imenapoginulih vojnika. postavlja se pitanje da lije on danas.. svjedoči i činjenica da jedošlo do procvata jedne nove industrije. Sheldon Rampton30. i to čak u vedoj mjeri nego prije dvadeset godina... kao informacija. podnaslova „The Fallen“. uočena je tendencija američkih medija da vrše podjelužrtava na one „vrijednije“ i one „manje vrijedne“. u eri tehnologije i interneta. Kao dokaz tome. To ne bi bilo začuđujudetoliko. ali umanjivanje značenja njihove smrti je očigledno bilood vedeg značaja – strateški propagandi potez ( Vidi poglavlje moje knjige„Izazovi političkog marketinga“. koje mogu po principuformalne logike rezutirati samo željenim (najčešde iskrivljenim) zaklju-čcima i aksiološkim predikativima.

org/blog/1 (03/11/2009) Page 19 Naučno-stručni časopis SVAROG br. u eriinterneta. Jedina mana ovog medija je što je još uvijek na drugom mjestu. „zataškano“ i ocije-njeno kao nemjerodavno. to je nepobitno. koji imamedij.veliki broj ekskluzivnih fotografija koje koriste mediji poput New YorkTimesa ili ABC-a uslikane su od strane običnih građana. vijeku. Danas postoje debate o tome koliko su ostali filteri „Propagandnogmodela“. danas. novinarskim žargonom rečeno. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Internetno pokretanje Page 20 Spahid B.Univerzitet uBagdadu proveo dva različita istraživanja vezana za tačno utvrđivanjebroja poginulih. organizirana i skoncentrisana manjina. da li su svrgavanje Gadafija i drugih . izatelevizije. 7. i kada su u pitanju promocijske/propagandne mogudnostidruštvenih mreža na internetu. ubijedili su javnost u opravdanost američke vojneintervencije.Ljudi koji se nađu u pravo vrijeme na pravom mjestu postaju najvrijednijiizvori informacija. ali da je njihovauloga bila i još uvijek jeste važna.Neki čak medije nazivaju glavnim krivcem.. su vladiniizvori ili izvori kao što su bivši vojni oficiri. danas svako može postatinovinar ili reporter. prvi filter– vlasništvo kao mehanizam kontrole mass medija – polako gubi svojuprimjenu. Međutim. Naime.No. koja jemodnija od neorganizirane i disperzirane vedine.pokazuju i drugu stranu: PC kontrolu gotovo svakog građanina.. jer su oni ti koji su osiguralipodršku vedeg dijela zapadne javnosti. svrsishodno je postaviti miljkovidevskopjesničko pitanje: „da li de internet umjeti da pjeva kao što sužnji/raspršenamasa Zemljana pjevaju o njemu?“ Jer procurjele informacije o PCprodorima i u najtajnije podatke i informacije najmodnije zemlje na svijetu.ovo istraživanje je. Chomsky i Herman ističu da je za osnivanje jedne medijske kudeneophodan ogroman kapital. interesantno ga je uporediti s internetskimkomunikacijskim lancem. pokretanje jedne web stranice je čak jeftinije od mjesečnepretplate na neki časopis. koji se tiču dokazada Irak posjeduje (ved spomenuto) oružje za masovno uništenje. u 21. Sve što je potrebno je računarska pismenost iideja. 173 „arapskog proljeda“ u mnogim islamskim zemljama je priča za sebe i zaposebnu obradu. te je na taj način u samom startu ograničenoko de biti na čelu lanca informisanja. (154-175) 172 od strane američkih medija. Na primjer. Stoga. te isto tako svako može postati i izvor. Tako 75% izvora citiranih u New York Timesu. „Propagandni model“je itekako primjenjiv pri analizi medijskog tretmana „rata protiv terora“. Opet je u igri elitna. Kroz izvrtanje činjenica i iskri-vljenje realnosti. Kao dokaz primjene „Propagandnog modela“ i danas možemonavesti i svakodnevnu primjenu tredeg filtera – izvori informacija kaomehanizam kontrole mass medija – u analizi izvještavanja medija o ratu uIraku. Osim kratkog spominjanja u New York Timesui Washington Postu u kontekstu preuveličavanja i političke manipulacije. Broj od 650 000 izgubljenih života je naprosto ignoriran 30 http://www. korištenje vladinih izvora ili izvora bliskih vladi jejoš uvijek najčešdi i najsigurniji put kojim se mediji kredu. Na primjer. Zahvaljudi internetu. kao još uvijek najpropradenijeg medija današnjice. oktobar 2013.prwatch. unatoč činjenici da je Univerzitet koristio tehnikui metodu. a ne fotoreportera. Kako god mi ocijenili ulogu medija u „ratu protiv terora“bitno je naglasiti da oni možda nisu odigrali glavnu ulogu. primjenjivi u analizi medijske pristrasnosti. koja dokazano daje rezultate najvedeg procenta tačnosti. Iako se tredi filter – izvori informisanja kao mehanizam kontrolemass medija – ved pokazao kao primjenjiv pri analizi medijskog izvje-štavanja rata u Iraku. Ipak.

jer manipulišu mišljenjem javnosti iusmjeravaju ga u korist modnih grupa koje posjeduju kapital. služe kaomodan instrument propagande. te se tako neželjeni sadržaj pomičena ivicu interesovanja. Jedino što je pod znakom pitanja. Grupe koje drže mod u svojim rukama koriste svemogude alate koji im dođu pod ruku za ostvarivanje svojih ciljeva. „Propagandi model“ je i dalje itekako primjenjiv. ono što teorija „Propagandnog modela“ kaže jeste da bi bilonaivno misliti da u takvim društvima nema određenog stepena kontrolemedija. ali isto tako ne bi se trebalo nipretjerivati. kapital je osnovni parametar koji određuje granicu između onogašto mediji trebaju biti i onoga što jesu. to dokle seže kontrola nad medijima je diskutabilno.org/kiosk/archive/principl.državnikaprimarno (internetno) pokrenuli građani tih država ili je te građanepokrenuo neko drugi?! ZAKLJUČAK Kao što Chomsky i Herman ističu u svojoj teoriji „Propagandnogmodela“. (154-175) 174 Iako je knjiga Manufacturing Consent pisana prije dvadesetgodina. 7. to zasigurno ide u prilogonima koji je posjeduju. http://www. bar kada se tiče sfere blogova.Naravno. nije mnogopromijenila. Autori također smatraju da postoji ogroman jazizmeđu onog što čitalac ili gledalac vidi. vijesti i mišljenja. Zato možemo zaključiti da su vlasnici kapitala ti koji su u pozicijida postavljaju ideologije i diktiraju medijsko ponašanje. Iako sumožda metode i filteri „Propagandnog modela“ do kraja neprimjenjivi nainternet. čiji je osnovni cilj stvaranje novca. na taj način da omogudavaslobodan tok informacija i smanjuje mod kontrole. pročitali u novinamaili čuli na radiju. 31 Američko udruženje urednika vijesti. (03/11/2009) Page 21 Naučno-stručni časopis SVAROG br. Tehnološka dostignuda imod interneta ne bi trebali potcjenjivati. tj. uključujudi i ponašanje onih koji su na vlasti. Ne samo da poruke medija dopiru do svih kudanstava. Stoga jesasvim logično zaključiti da te iste grupe vrše klasifikaciju informacija iodlučuju koje su informacije podobne da budu objavljene. oktobar 2013. Entu-zijasti novog elektronskog doba neprestano naglašavaju kako je internetpromijenio i kako i dalje mijenja svijet. interesantno je kako se sa razvojem interneta razvija i jedna novaindustrija kontrole – . situacija u svijetu izvještavanja se. i onog što mediji zaista znaju.asne. nego i da bipodsticalo na temeljno proučavanje i stalno preispitivanje sila modi udrušvu. te postavljaju određeni normativi. jesu reakcijeljudi na situacije ili priče koje su vidjeli na televiziji. ali trenutno je njegov uticaj još uvijek ograničen. „Osnovna funkcija medija jeprikupljanje i distribuiranje informacija. jeste direktnost provođenjakontrole. čija de važnostnastaviti rasti. nažalost.htm . Američko novinarstvo je učinjeno slobodnimne samo da bi informisalo ili služilo kao platforma za debatu.Međutim. u svrhu služenjaopdoj dobrobiti. Teiste grupe podržavaju određene stručnjake koji uzimaju dosta medijskogprostora i koji su sposobni za primjenu flaka i promovisanje ideja svojegrupe.naročito u onim društvima koja vole tvrditi da su demokratska i slobodna. Chomsky i Herman tvrde da se kontrola provodi najvišeindirektno tako što se na vodede uredničke pozicije medijskih kudapostavljaju oni koji misle „kako treba“.The Statement of Principles.Vedina sadržaja na internetu. što je još važnije. informišudi ljude i omogudavajudi im da donose vlastitesudove o spornim pitanjima. negoi vode ka ostvarenju ogromnih prihoda i. kao što su„obavezni“ izvori i slijed popularnih (potrebama cocijalnog inženjeringaprimjerenih) trendova. Jedan od razloga zašto ne bi trebali preuveličavati modinterneta jeste taj da su tradicionalni mediji još uvijek dominantni medijidanašnjice. pa takoi mass medije.“31S obzirom da su mass mediji ved poodavno postali ogromnaindustrija. a koje ne. Televizija je još uvijek glavni medij koji informiše svijet. Internet je zasigurno medij bududnosti.

propagandnog karaktera. Williams. Princeton UniversityPress12. ne samo da de kompanija znati šta blogeri misle o njihovimklijentima. koje de imomogučiti jednostavnu kontrolu objavljenog sadržaja na blogovima. Chomsky.Mcgraw-Hill International8. Chomsky. Noam (2008): Kontrola medija: Spektakularna dostignudapropagande. his theory. nego de modi uticati i na mišljenje javnosti kroz tzv. D. The Statement of Principles. LawrenceErlbaum Associates11. Chomsky. Funkcija „lažnogbloga“ je. Jonathan (1999): Debating War and Peace. capital Page 22 Spahid B. Noam & Herman Noam (1988): Manufacturing Consent: Thepolitical Economy of the Mass Media. Carrie (2003): A Companion to MediaStudies. J. Bartholomew (1999): Uncertain Guardians. Nathaniel & Citrin. N. David (1994. Jack & Egan.): Taken by Storm. Allen. Noam Chomsky. the public. Gone in 30 Seconds: What Nets are Charging. M. Valdivia..democracy.„internet kontrole“. The American Society of News Editors. Bennet. that is. WorldWide . J. from WorldWide Web: www. B. Sciulli.Key words: media. marginalized or even excludedin order to promote elite viewpoints and interests of capital owners.Sharpe7.filteri „Propagandnog modela“ su još uvijek najčešdi oblik kontrolemišljenja javnosti. flog. H.Rubikon5. control. David & Etzioni Amitai (1996): Macro Socio-economics. Wei-Na & Haugvedt P. propaganda. to put aside his political views and focus on his concept that describesthe role of the media in the world of contemporary democracy. Novi Sad3. L. Jordan (2007): Beyond the law. Razvoj tehnologije i njen ulazak u ono što danas nazivamomainstream.D. Wiley-Blackwell17. Jerome & Lee. Mermin. Cambridge University Press18. Pantheon Books. Ipak. Wiley-Blackwell14. Noam (2008): Hegomonija ili opstanak. JHU Press13. Ph.mediaweek. Patrich (2008): Public Opinionand Constitutional Controversy. New York2. Through the filters thatthe theory of the propaganda model has constructed. Context Books6. A. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. University ofChicago Press15. Solomon. Lance & Paletz. Rubikon. “Prejudice Resulting From Market Segmentation“. Therefore. Persily. raciona-lnog i demokratskog čovjeka. sigurno de sa sobom povudi i nove načine kontrole. Abstract: This paper is largely based on the reflections and theories of one ofthe leading authors. Oxford University Press16. L. McClellan. Na primjer. Thomas (2006): Global Communication. 175 LITERATURA 1. McPhail. Reese (2003): Target Iraq. linguists and political scientists. Stuart (2004): Good Jounalism in Popular Culture.Naime. Rubikon. Sparrow. “Expanding of the Definition of Media Activism“. Bullert. it is our intention. Novi Sad4. Ruthers University Press9. Steve. Paust. naravno. W. 10.The Propaganda Model. J. Rubikon. Chomsky.. Flogje nastao spajanjem dvije engleske riječi „fake“ i „blog“. (1998): Public Television. to theextent possible. THE SHOCK DOCTRINE BY NAOMI KLEIN AND THEPROPAGANDA MODEL OF MEDIA CONTROL BY NOAMCHOMSKY AND EDWARD HERMANProfessor Besim Spahid. Anghard & Rentschler. will be the focal point of this paper. DespiteChomsky's reputation of a controversial political activist. PR kompanijaEdelman je razvila sistem koji oni nazivaju „ME 2 revolution“ čija jeosnovna funkcija razvijanje specijalnih PR tehnika za internet.E. Norman & Erlich. Kapital i kontrola medija u kombinaciji sa „doktrinomšoka“ su se pokazali kao odlično oružje u borbi protiv slobodnog. Noam (2008): Propaganda i javno mnijenje. Novi Sad. Curtis (2004): Diversityin Advartising. the impactof the owners' capital on the news reporting: which news and other material need to bedisseminated and which information should be distorted.com. this paper will highlight one ofthem concerning the influence of capital on the mass media contents. News Culture.

svi stanovnici SAD-a imaju pravo na slobodu govora i izraţavanja vlastitog mišljenja.7251/SVR1307154S COBISS. pokušaćemo. dr sc.. Zbog toga u središte pozornosti rada stavljamo njegovu teoriju „Propagandnog modela“. u mjeri u kojoj je to moguće.ZagrebSekundarni izvori: http://www.com Page 2 Spahić B. Ono što se dešava jeste da sve vrste zvaničnih obavještenja iz Washingtona zauzimaju mjesto u . kroz MMF?!) je taj koji kontroliše (posebno mainsteram/ globalne) mass medije i samim tim i mišljenje javnosti te „Propagandni model“ zagovara tezu da je odreĎeni dio kontrole nametnut od strane vlade/a.Z. njegova politička shvatanja staviti u drugi plan i više bazirati na njegovo poimanje medija i njihove uloge u savremenom demokratskom svijetu. kapital. Noama Chomskog. osnovna teza ovog rada je u potpunoj suprotnosti sa gore navedenim postulatima. 7. Odnosno. koji nerazvijenim i tranzicijskim zemljama „očitavaju“ lekcije da su „mediji nezavisni organ predan otkrivanju i saopštavanju istine i da mediji ni najmanje ne prikazuju svijet na način na koji bi to moćne grupacije ţeljele“.prwatch. marginalizirane. demokartija. kroz filtere koje je ova teorija razvila. lingvista i politologa na svijetu.org/node/6068http://www. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Ključne riječi: mediji.com/lekcija-Definicija-i-delokrugodnosa-sjavno%C5%A1%C4%87u_4305http://www. Zbog toga u središte pozornosti rada stavljamo njegovu teoriju „Propagandnog modela“. Klein.link-elearning. ali to se ipak ne dešava. Teorija propagandnog modela razvila se koncentrirajući se najviše na onaj aspekt koji se tiče uticaja kapitala na trendove koje prate masovni mediji. teoretski gledano. V. te se više bazirati na njegovo poimanje medija i njihove uloge u savremenom demokratskom svijetu. marginalizirane. zasnovan na razmišljanjima i teorijama jednog od vodećih autora. pokušaćemo. propaganda.B. Besim Spahić1 Fakultet političkih nauka Univerzitet u Sarajevu Apstrakt: Rad je svojim velikim dijelom. Noama Chomskog. MeĎutim. (154-175) 154 Оrginalni naučni rad UDK 32.. a to su kapital. sloboda da se njihovo mišljenje čuje je druga stvar.BH-ID 394472 „ŠOK TERAPIJA“ NAOMI KLAJN I “PROPAGANDNI MODEL” KONTROLE MEDIJA NOAMA CHOMSKOG I EDWARDA HERMANA Prof. javnost. Odnosno.prwatch.org/blog/1http://www.org/kiosk/archive/princ ipl.5:316. Bitno je naglasiti da je rad. Iako je Noam Chomsky danas poznat kao kontroverzni politički aktivista. njegova politička shvatanja staviti u drugi plan. a koje informacije trebaju biti iskrivljene. UVOD Osnovni cilj ovog rada je uspostavljanje veze izmeĎu tri pojma. koncentrirajući se najviše na onaj aspekt koji se tiče uticaja kapitala na trendove koje prate masovni mediji.asne. Naomi (2008): Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. lingvista i politologa na svijetu. kontroliše i odreĎuje koje vijesti su podobne za objavljivanje. te daljnja analiza te veze kroz kritički pristup savremenom društvu. pa čak izostavljene u cilju promovisanja odreĎene vrste razmišljanja koja ide u korist grupe koja ima kapital. Kapital (naročito financijski.asne. u mjeri u kojoj je to moguće.774 DOI 10. način na 1 Redovni profesor FPN Univerziteta Sarajevo. 155 koji kapital. kroz ruke vlasnika. Izvori informisanja bi postojeću različitost mišljenja trebali prenijeti isto tako raznolikoj javnosti. kontroliše i odreĎuje koje vijesti su podobne za objavljivanje.htm19.htm Naučno-stručni časopis SVAROG br. svojim velikim dijelom.019. pa čak izostavljene u cilju promovisanja odreĎene vrste razmišljanja koja ide u korist grupe koja posjeduje kapital. kontrola.. način na koji kapital. e-mail: besim_ssi@yahoo. Iako je Chomsky danas poznat kao kontroverzni politički aktivista. kroz ruke vlasnika. Na primjer. a koje informacije trebaju biti iskrivljene. zasnovan na razmišljanjima i teorijama jednog od vodećih autora. oktobar 2013. 2 Ipak. kontrola i mediji.org/kiosk/archive/principl. To je u suprotnosti sa načelima medijskog izvještavanja u demokratskom društvu.Web: www.

kao što mnogi teoretičari smatraju. Ako tome pridodamo i činjenicu da je ta riječ jedna od najčešće zloupotrebljavanih (demos-narod. Ovaj fenomen je najviše primjetan u zemljama u kojima su mass mediji u vlasništvu drţave.riječ koja je. Zbog razvitka tehnologije. ULOGA MEDIJA U SAVREMENOM DRUŠTVU Demokratija ili dekoracija privida o pluralizmu mišljenja Demokratija . Oni su to oruţje demokratije koje oblikuje stvarnost u kojoj svi ţivimo. jedna od najčešće upotrebljavanih riječi na svijetu. MeĎutim. Rubikon. tehnologiju i terorizam. Ko? Šta? Kako? Mediji ( fenomenološki). vijeka je. MeĎutim. pronalaţenje sličnosti i povlačenje paralela ostaje na čitaocu.“ 3  Druga koncepcija demokratije jeste ona koja naglašava neophodnost javnosti da bude ograničena i spriječena da donosi odluke. u onoj mjeri u kojoj ga mi kao ljudi ne zagaĎujemo. zvanog mediji. i kada sintagma „demos kratos“ prestane značiti „vladavina naroda“ i postane „vladavina nad narodom“? Nije teško zaključiti da dolazi do oblika ureĎenja suprotnog onom zvanom demokratsko društvo. s. oktobar 2013. sve se preokrenulo za samo šest mjeseci. demokratija 21. imajući na umu da su njegove teorije univerzalne i primjenjive na sva demokratska društva. zahvaljući medijima. Ovaj recept kontrolisanja načina 3 Noam Chomsky. onda nam ne preostaje ništa drugo nego da se zapitamo koje je njeno istinsko značenje i da li je ona primjerena za opis društva u kojem ţivimo. Noam Chomsky u svojoj knjizi Kontrola medija navodi primjer prvih propagandnih akcija vlade u Americi 1916. TakoĎer je bitno naglasiti da su primjeri koji se pominju u radu. zahvaljujući taktičkom i pomno planiranom propagandnom djelovanju. koji do tada nisu vidjeli potrebu ulaska SAD-a u evropski rat. ovaj rad će se najviše bazirati na odbranu teze. Ono što iznenaĎuje nije sama učestalost pojavljivanja riječi već variozitet konteksta u kojima se ona pojavljuje. Pantheon Books. a mediji drţani pod strogom kontrolom. 2008. naţalost. s. tadašnje pacifistički raspoloţeno stanovništvo Amerike preko noći pretvorilo u ogromnu ratno nastrojenu populaciju. tako i lokalnim. vlast (ontološki) i uvijek (vidljivo i nevidljivo) agresivno. Kontrola medija. po kojoj je kapital taj koji kontroliše interese. organizovao je Krilovu komisiju čiji je prvenstveni cilj bio podjarivanje histerije i usaĎivanje odreĎene vrste razmišljanja u glave stanovnika Amerike. predsjednik čiji je izborni slogan tada bio „Mir bez pobjede“. Uloga medija u savremenoj politici je od tolike vaţnosti da bismo čak mogli reći da su mediji upravo oni koji stvaraju i odrţavaju odreĎenu politiku.medijima i rijetko su kad podloţna mogućnosti demanta ili opovrge. 1988. u najvećoj mjeri vezani za prostor SAD-a. Ipak. On objašnjava kako se. 7. jer je to polje ţivota i djelovanja Noama Chomskog. po svim svojim karakteristikama puno bliţa ovoj drugoj koncepciji. spremnu da krene u rat svakog trenutka. da za početak prihvatimo tezu da je zrak koji udišemo zaista demokratski. Ali šta se dešava sa istim tim društvom onog trenutka kada vladavina nad svojom sudbinom preraste u vladavinu nad sudbinama i ţivotima drugih. ix 2 Page 3 Naučno-stručni časopis SVAROG br. Herman. u tom Edward S. koji je. Ako je ova postavka tačna. Htjeli mi to prihvatiti ili ne. (154-175) 156 slučaju mi smo ti koji vladaju i donose odluke. kratein-vladati?). onda je društvo 21. kako svjetskim.  Jedna je ona u kojoj „javnost ima sredstva da na ne ki smislen način učestvuje u rješavanju vlastitih poslova. Recimo. predgovor. Situacija je bila sljedeća: Woodrow Wilson. Noam Chomsky. koji su najčešće u suprotnostima sa dobrobiti zajednice i društva kao cjeline. Noam Chomsky ističe i suprotstavlja dvije koncepcije demokratije. godine. ali ono što je teţe shvatiti jeste način na koji se odvija taj proces i način na koji se odrţava kontinuirana vladavina nad narodom. pa čak i onda kada su ti interesi od drţavnog značaja. . vijeka zaista demokratsko društvo. uz globalizaciju. 7. New York. moţemo dokazati na mnogobrojnim historijskim primje rima. Novi Sad. Ipak. pretvorio ovaj naš svijet u „globalno selo“ i u (kao jedinu) medijsku/virtualnu stvarnost. ne sumnjamo da je moguće otkriti anologiju i primijeniti ovakve njegove teorijske postavke i na prostore Bosne i Hercegovine. a sredstva informisanja su otvorena i slobodna. „vladavina nad narodom“ je postala jednostavnija nego li je bila prije pojave interneta. Kolika je zapravo snaga i razorna moć ovog savremenog oruţja. Vladajuće strukture koriste i oduvijek su koristile medije kao sredstva za postizanje svojih ličnih ciljeva. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media.

„Skrenimo im paţnju na nešto drugo“ (skretanje pozornosti na nevažne probleme/stvari) je već odavno isproban recept.rukovođenje kolektivnom dušom mase) se pokazao toliko uspješnim da su ga rado preuzeli i mnogi drugi drţavnici i političari širom svijeta. govoreći da „zajednički interesi u potpunosti opčinjavaju javno mnjenje“ 4 i jedino ih moţe razumjeti i njima upravljati „specijalizovana klasa odgovornih ljudi“5. čije izvrtanje i dovoĎenje u pitanje nije dozvoljeno. Isto. s velikim dozama propagande u krvi. Tako da neki teoretičari govore o programiranom zaglupljivanju i zarazi globalne populacije „mentalnim AIDS -om“. Ljudi su oduvijek bili skloni koristiti riječi čije značenje nisu u potpunosti shvatali. 2008. Walter Lippman. čovjeku ne ostaje ni prostora ni vremena da se bavi kritičkim i racionalnim razmišljanjem. gledajući televiziju. slušajući radio. univerziteta. mediji su itekako učinkoviti. Ta specijalizovana klasa su upravo oni političari i kapitalisti (njihovi dobro plaćeni spin doktori/medijski manipulatori) koji nam danas nameću svoja mišljenja. Lippman ljude. ne samo da je odobravao ovakvo djelovanje. veliku većinu koja ne pripada specijalizovanoj klasi. itekako je interesantno pitanje. jedno od najjačih oruţja u borbi protiv otpora svijesti i racionalizma. Kako specijalizirana klasa koja posjeduje moć i kapital vrši njegovu akumulaciju i kako zadrţava svoj zavidni poloţaj. Funkcija „zabludjelog krda“ u ovom demokratskom društvu jeste da budu posmatrači. o problemima. već ga je otvoreno podrţavao. Survivor. Njegov stav je da je vladajućoj strukturi neophodno oruţje da „pripitomi“ ono isto „zabludjelo krdo“ koje Isto: s. čija nam se lica smiješe sa televizijskih ekrana. prepoznao mogućnost agresivne propagande.12. ID Oslobođenje) MeĎu ljudima koji su takoĎer uvidjeli ogroman značaj i moć medija. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. ( Vidi autor: „Individualno i društveno nesvjesno kao baza rukovođenja kolektivnom dušom mase“. koji medijski ne postoje. u knjizi „Strategija savremene propagande“. Tu nastupa druga.Page 4 Spahić B. Kada javnost uspije da se otrgne iz „zabludjelog krda“ (ili Nielsenove „Usamljene gomile“) suočavamo se sa „krizom demokratije“ objašnjava Lippman. Bilo da se radi o indoktrinaciji ili prostom skretanju paţnje javnosti od problema. Novi Sad. „Tu krizu treba prevladati disciplinovanjem institucija odgovornih za „indoktrinaciju mladih“ – škola. 7 Noam Chomsky. Nešto slično se desilo početkom . a da oni pritom misle da je to sve njihova vlastita odluka i mišljenje. kreću ka izbornim mjestima da zaokruţe ime svog (već izabranog) idućeg voĎe. čitajući novine ili sjedeći ispred svojih kompjutera. Hegemonija ili opstanak. Akumulacija kapitala i mediji Uzmimo da je osnovni cilj svakog kapitalističkog društva akumulacija kapitala. oktobar 2013. Odgovor na pitanje kako to uraditi. Dopušteno im je da budu učesnici samo onda kada sa svojim zatrovanim i ispranim mozgovima. jer je kao učesnik u mnogim propagandnim aktivnostima. ukoliko bi se autocenzura pokazala nedovoljnom. a ne u slobodo-misleća bića“). sposobnost postizanja pristanka javnosti (pomoću tehnika propagande) na odreĎene ideje koje je ta javnost na početku kategorički odbijala. jer sve što mu se nudi na tanjiru je nezdravo i ubitačno za njegovo zdravlje.. Njegov organizam je bolestan. bio je i poznati američki novinar i kritičar vanjske i domaće politike. Izgubljeni. 11.. 13. a ne učesnici u demokratiji. kao što su Big Brother. te niza kičastih časopisa iz Skow Biza. crkava i slično – a moţda čak i drţavnom kontrolom medija. Big Mama House. dok mi mislimo da smo potpuno zaštićeni i zdravi sjedeći u udobnim naslonjačima u svojim domovima. Rubikon. 4 5 Page 5 Naučno-stručni časopis SVAROG br. definira kao „zabludjelo krdo“ 6. najčešće upotrebljavana riječ današnjice – terorizam. je prilično jednostavan. On je često nazivan teoretičarem liberalne demokratije.“ 7 Noam Chomsky je ovaj fenomen „proizvodnje pristanka“ opširno obrazloţio u nekoliko svojih knjiga. 1985. tj. Dovoljno je pogledati pregled programa najgledanijih televizijskih kuća u našoj drţavi da se shvati da je teorija koju je postavio Chomsky primjenjiva u čitavom svijetu. Farma. od kojih je najvaţnija bila „stvaranje povinovanja ili proizvodnja pristanka“ („ pretvaranje ljudi u receptore. tj. uvidjevši da je drţavna propaganda. kako ljudima uliti zacrtana ili propisana uvjerenja i doktrine. s. čije laţi i odmazde svakodnevno ulaze u naše domove i čije nas riječi svakodnevno truju. 6 Isto: s. 7. (154-175) 158 se raĎa s uroĎenim instinktima slobode i racionalnog rezonovanja. Pored reality emisija. Maksimalno iskoristiti moć njegovanog neznanja mase i moć medija. 157 razmišljanja stanovništva (psihagogija . Lippman.

da „postoji razdoblje – moţe biti iznimno kratko – hibernacije. 68. Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. periodi u kojima se ostvaruje najveći profit („Rat je otac svega“ – maltus ili pak stara latinska „Post nubila febus“).) Fraza preuzeta iz Naomi Klein. s. Imajući u vidu ovu definiciju „doktrine šoka“ mnogo je lakše shvatiti ponašanje graĎana SAD-a nakon 11. V. GraĎani Bosne i Hercegovine bi najbolje mogli svjedočiti kako su njihove komšije. prisile ili usaĎivanja straha“ 8. Ali „drţavni terorizam“ vodeće sile/sila. 9 Page 7 Naučno-stručni časopis SVAROG br.. Iako je i pojava ove klase ljudi u društvu značajna. jeste ponašanje Bushove administracije u periodu neposredno nakon 11. Neke od riječi tada ispisanih bile su „terorizam“. koji daje autorica. u periodu od 1992. tj. u medijskom i svakodnevnom vokabularu (za razliku od surove stvarnosti) gotovo da i ne postoji (. Iskusni istraţivači primjećuju taj učinak. kao i svaku drugu. U postdaytonskoj BiH postoje tri getoizirana i drugima dvoma ustrašena nacio-vjerska stada. Njega uzrokuje traumatsko ili subtraumatsko iskustvo koje razara svijet poznat subjektu. 7.. jer statistike pokazuju da su periodi neposredno nakon katastrofa. Kontrola medija. tako se i riječ „terorizam“ mogla čuti na svim američkim TV i radio stanicama i pročitati u svim dnevnim novinama i na web-portalima. da bi se u pogon stavila jedna cvjetajuća industrija koja će se pokazati veoma profitabilnom i koja će pojedinim 8 Noam Chomsky. a da oni ni sami toga nisu svjesni. septembra 2001.. „nacionalna sigurnost“ itd. Ona ističe. do 1995. Oduvijek su ratovi i katastrofe otvarali mogućnosti za enormno bogaćenje uskog privrednog sektora i pojedinaca. religijski ili ideološki (..Z. Naime... godine. i još vaţnije.. koji su u stanju dezorijentacije i šoka postali kao prazne ploče po kojima je tadašnja politika. U trenucima je bilo vrlo lako povjerovati da mediji samo rade svoj posao i prenose informacije. veoma jezgrovito objašnjava Naomi Klein u svojoj knjizi Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. olovka koju je politička elita koristila bila je ona zvana mass mediji. uz „puna usta“ hipokrizijski proklamovanih graĎanskih prava. (Od tada. Jedan od primjera korištenja katastrofe u svrhu stvaranja profita. Ljudi. „islamo-fašizam“. 2008. Kao što su riječi agresija. Terorizam se najčešće definiše kao „sračunata upotreba nasilja ili prijetnje nasiljem da se postignu ciljevi koji su po prirodi politički.) MeĎutim. oktobar 2013. daleko spremniji da se pokori. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. znajući da je tokom tog razdoblja izvor neizmjerno prijemčiviji za sugestije. 159 američkim kompanijama donijeti ogromne prilive novca. Bitno je napomenuti da se u ovom slučaju ne radi o nastanku sloja ljudi zvanih „ratni profiteri“. izvjestan vid fiziološkog šoka ili paralize. 24. kako riječ „terorizam“ postaje izgovor za stvaranje novca. godine postali bogati biznismeni i tajkuni (tajkun .na kineskom jeziku je onaj koji se nelegalno obogatio. nego što bi to bio netom prije nastanka toga šoka“ 10. Postavlja se pitanje kako društva koja su demokratska i liberalna preko noći postaju društva kojima upravljaju interesi kapitala (možemo komotno reći kriminogeni klanovi. koje primarno pljačkaju njihovi „zaštitnici vitalnih interesa!?“ (.. Naravno. uz pomoć medija. donedavni taksisti ili trgovci preko noći. kako se provodi kontinuirana tortura nad graĎanima jedne demokratske zemlje. uz pomoć političke vlasti. septembra. Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe.B. kojeg sama i podstiče i kontrolira). mogla ispisivati svoju ideologiju bez svjesnog učešća graĎana. koji se zovu političkim strankama) i velikih korporacija. Zagreb. pa čak ni drţavni čelnici. (154-175) 160 .) preko prijetnje.novog milenija kada je riječ „terorizam“ ušla u vokabular svakog Amerikanca. pa do danas Ameika je nvodno u ratnom stanju protiv svjetskog terorizma. jednako kao i poimanje samoga sebe unutar tog svijeta. te je samo zanemarivom broju ljudi bilo jasno da su oni produţena ruka politike/financijskog kapi-tala/vjerskih institucija i saučesnik u onom što Chomsky naziva „proizvodnja pristanka“ na graĎansku i indivudualnu nemoć. nisu birali kontekst u kojem su se ţargonski rečeno „gaĎali“ ovom riječju. odgovor koji nudi Naomi Klein takoĎer treba uzeti u razmatranje. genocid i etničko čišćenje odzvanjale na ovim prostorima. i ovu riječ je moguće tumačiti na više načina.. „rat protiv terora“. Page 6 Spahić B. 10 Naomi Klein. Naravno. s. Ne zanemarujući ulogu medija u ovom procesu. ona je ipak prolazna u odnosu na posljedice drugih globalnih katastrofa. ali danas se „kapitalizam katastrofe“ 9 moţe poistovjetiti sa trţišnim procvatom najbogatijih. kojoj je služio ili služi). iskorišten je strah koji je izazvan napadima da bi se započeo tzv.

Pilger nakon dvadeset godina rada biva otpušten. za razliku od realsocijalističkih sistema i ex-jugoslovenskog samoupravnog društva do devedesetih godina prošlog stoljeća. a na osnovu rejtinga najraznorodnijim oglašivačima (političkim. ali previsoki porezi i takse. godine u knjizi Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. kada psihološki plutamo. koji sve probleme (vidljivo ili nevidljivo) pokušavaju predstavtiti/objasniti izričito iz ugla (ili interesa) ekonomije. pa čak i ranije. „Tako prvi filter – ograničenje na vlasništvo medijskih kuća (u smislu da je bio neophodan ogroman kapital za osnivanje medijske kuće) . jer se u ovom slučaju radilo o psihološkom uništavanju vlastitog naroda. Takav stepen manipulacije ogromnim masama su jedino mogli postići mediji i to u trenucima šoka. u ovom slučaju čitaocima i gledaocima. ili (u socijalističkim sistemima) interesu radničke klase. MeĎutim. čiji je osnovni cilj prodaja proizvoda kupcima. „Propagandni model“ je prvi put predstavljen 1988. Ovdje je riječ o tzv.12 Model pristupa medijima je. u ovom slučaju printanim. mediji bi primarno trebali biti u funkciji graĎana. korisnika web-portala/interneta). Ipak.Borba za promicanje čistog kapitalizma s ciljem odrţavanja reţima odreĎenih moćnih korporacija se vodila na TV ekranima i internet forumima istom ţestinom kao i na ratištima u Iraku. Vlasništvo kao mehanizam kontrole mass medija Osnovni cilj uvoĎenja „Propagandnog modela“ bio je odreĎivanje i pojašnjavanje prvobitne funkcije medija. Više je nego logično pretpostaviti da se koriste samo ona sredstva koja vode ka promovisanju interesa vlasnika kapitala i vlada.. vijeka radikalni britanski mediji su bili na strani radničke klase. Dakle. U poslijeratnoj Britaniji. Razlika je naravno bila u ţrtvama. da ih informišu. Sunday Citizen i Daily Mirror (smatran takvim do kraja 1970-ih). Kritika kapitalizma nije bila ureĎivačka politika novoga doba. Od tada do danas ulaţe se neprestani trud u svrhu distanciranja moćnog propagandnog oruţja od „opasne radničke klase“.. kao što su bile Daily Herald. a njegova primjenjivost se tokom vremena samo povećavala. a ne ka izvještavanju i otkrivanju istine. Mediji su dugo vremena pothranjivali kolektivnu svijest i naglašavali potencijalnu moć koju javnost (građani/radnici) mogu posjedovati. 11 12 Isto: s. “Proizvodnja pristanka: politička ekonomija mass medija” Page 8 Spahić B. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. nakon što je vlasništvo nad novinama preuzeo desničar Robert Maxwell. koji je bio naklonjen kapitalistima. ti slikari stvarnosti pljuju u šake i otpočinju svoju preobrazbu svijeta“. kao i u bilo kojoj drugoj kompaniji ili privatnom sektoru. Istina i objektivnost ne mogu biti sredstva za promovisanje pojedinačnih ciljeva. Filter 1. kad smo fizički iskorijenjeni. 29. nametnuti od strane vlasti da bi ograničile vlasništvo nad medijima.je bio primjenjivan već prije stotinu godina. slušalaca. Početkom 19. niti mogu postojati kao sredstvo akumuliranja kapitala. koji naručiocima reklame. radikalne i radnicima naklonjene novine. PR ili novinskih sadrţaja „prodaju“ lojalnost svojih sigurnih kontingenata konzumenata (čitalaca. svakodnevno su objavljivale članke o zlu kapitalističkog sistema. Funkcija printanih medija bila je da sluţi javnom interesu. Ova teorija nudi pet filtera. od kojih se prva tri smatraju najvaţnijim od strane autora. su počele mijenjati lice štampe.“ 13 Glavni argument u vezi s efektom ograničenja koje postavlja kapital na medije je taj da mass mediji nisu ništa drugačiji od velikih industrijskih korporacija i kompanija.11 Osvrnimo se sad ne temeljne modele kontrole medija. Stoga se subjektivizam mass . „dvostrukoj upotrebnoj vrijednosti medija“. gdje je ostao raditi idućih dvadeset godina. Zbog toga on nalaţe tezu da je prvi filter taj koji stvara subjektivizam/pristrasnost i zloupotrebu primarne funkcije medija. kao prostitucija). Hermana i Noama Chomskog. „Propagandni model“ objašnjava ovaj fenomen tvrdeći da mediji u suštini sluţe kao instrument moći velikih korporacija. što neizbjeţno odreĎuje pravila i smjernice koje se moraju pratiti u industriji izvještavanja. PROPAGANDNI MODEL „Propagandni model“ je postuliran od strane Edwarda S. 161 Pilger je svojevremeno tvrdio da je The Mirror bio prvi printani medij koji je otvoreno ohrabrivao radničku klasu na izraţavanje vlastitog mišljenja. ekonomskim. Eng. neki stepen raznovrsnosti je preţivio. jer su orijentisani ka profitu (Marxova „sveprodajnost“. educiraju i zabave. ali u pojedinim slučajevima i kao vladino oruţje. odnosno (danas najmoćnijeg) financijskog kapitala. Poznati novinar John Pilger se pridruţio redakciji Daily Mirrora 1963. vjerskim i inim subjektima). na taj način da se povisuju troškovi objavljivanja. kulturnim. Sve to u cilju izoliranja radikalnih medija i sprečavanja sticanja ozbiljne i stalne čitalačke publike. a riječ je o sistemskoj pristrasnosti medija. i troškovi izdavaštva uopće. prema tom modelu. News Chronicle. Naomi Klein kaţe da upravo u tim „smekšanim trenucima. koje tom kapitalu primarno sluţe. gledalaca. tačnije printanih medija.

14. Jednostavna jednačina vodi do zaključka „što veća publika. 13 Page 9 Naučno-stručni časopis SVAROG br. njihov finalni proizvod. kojih je danas i najviše. onda nećemo oglašavati kod vas!“ Prije nego je oglašavanje postalo osnovni izvor prihoda u medijskoj industriji. ali i drugih profitabilno orijentisanih sila. General Electric – vlasnici NBC-a) i mnogih drugih. Stoga. oktobar 2013. Ovaj fenomen je primjetan i u odnosu kapitala prema drugim aspektima ekonomije. Herman. brojem ljudi koji su Chomsky. Da su mediji veliki konglomerati. . (154-175) 162 Broadstinga (sada udružen sa Tune-Warmerom koji čak pripada još jednoj većoj kompaniji. 15 Page 10 Spahić B. „Zbog toga će sistem baziran na ogla šavanju vremenom marginalizirati i čak dovesti do nestanka onih medijskih kuća čiji je prihod zavisio samo od prodaje. M.E. što opet rezultira pristrasnošću i neobjektivnosti medija. pa i vladom.medija dalje razvija u smjeru sve prisutnije centralizacije medija. Turner Chomsky. Štaviše. Sharpe.“ Filter 2.) „Propagandni model“ dalje sugerira da postoji jaka veza izmeĎu onih koji posjeduju divovske medijske kuće i vlade. stavljajući medije koji nisu bili finansirani od strane oglašivača u nezavidan poloţaj. sloboda štampe je ograničena samom činjenicom da su vlasnici medijskih korporacija voĎeni ideologijom slobodnog trţišta. 14 David Sciulli. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. moraju tragati za drugim izvorima prihoda. 1996. Svi nabrojani su povezani trţištem dionica. Stoga je logično da su veće medijske korporacije sa većim budţetima u stanju doprijeti do većeg broja ljudi. bankama. cijena printanih medija se utvrĎivala na osnovu cijene njihove produkcije. Oglašavanje i kontrola mass medija Drugi filter „Propagandnog modela“ je filter oglašavanja. s. Zašto bi onda ti isti vlasnici dozvolili svojim novinama. odnosno veći prihod od oglašavanja“. i za posljedicu ima ostvarivanje profita. kao i prethodni.. Kada je oglašavanje prisutno. 163 izloţeni njihovoj poruci.. Logika opet nalaţe zaključak da ova dva tipa centralizacije vode samo ka daljnjem jačanju moćnika („elitne manjine“. koja je sve veća i siromašnija). tj. Macro Socio-economics. 287. CBS-a (koji je sada udružen sa Westinghousom ). Oni su veoma blisko povezani (personalna unija) i itekako imaju zajedničke interese sa velikim korporacijama. Herman. Chomsky i Herman ističu činjenicu da je oglašavanje glavni izvor prihoda u medijskoj industriji. Moćni kapitalisti koji sjede u odborima ovih velikih korporacija imaju lične i poslovne kontakte sa članovima odbora drugih velikih kompanija. otkrivati naš 'prljavi veš'. Ta veza predstavlja jedan od mehanizama odbrane interesa kapitala na obje strane. slobodno trţište prestaje biti neutralno polje u kojem je kupac taj koji odlučuje šta će kupiti. 7. je predodreĎena da još više onemogući da se čuju oni tihi glasovi. dok se one male medijske kuće koje teţe nezavisnosti bore za preţivljavanje na konkurentnom trţištu. što vodi ka njihovom daljnjem marginaliziranju na globalnom polju.. reklamnim oglasima su sniţavale samu cijenu novina. svjedoči postojanje News Internationala. naročito glasovi potlačenih i siromašnih. “Velike medijske kuće su prilično velike kompanije i kao takve su podloţne oštrim regulacijama od strane vlasnika. a bogatija Vlajki) na račun slabih karika („ neelitne većine“. sa razvojem industrije oglašavanja.“15 Zbog toga „Propagandni model“ nalaţe da mediji koji ţele biti konkurentni u polju uticaja. neizbjeţna je tendencija kapitala ka centralizaciji. potpomognuta kompenzacijskim silama. kao što je oglašavanje i na taj način stvaraju zavisnost koja iskrivljuje njihov sadrţaj. bar u slučaju profitabilno orijentisanih mreţa. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. one novine koje su prodavale svoj prostor. a sve siromašniju demokratiju“. MeĎutim. Amitai Etzioni. koja je sve manja. Ovaj filter. Naime. Takva zavisnost neizbjeţno vodi ka davanju povlastica pojedinim subjektima. radio i TV stanicama da sistematski kritiziraju „slobodno trţište“ i kapitalizam koji je izvor profita? Zašto „rez ati granu na kojoj sjediš“? Još manje da o njihovim kompanijama/korporacijama pišu sa negativnim aksiološkim predznakom?! (. najviše se tiče ograničavanja slobode i suţavanja obima emitiranog sadrţaja. s. 4. Tako mediji.. s. uspjeh medijskih ko mpanija danas se mjeri veličinom njihove publike. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Formula se sajtoji u krilatici: „Ako ćete u vašem mediju pisati protiv nas. to veća cijena. „Povećana centralizacija moći mass medija.“ 14Tako imamo „sve bogatije medije. tj.

Analogno tome. 7. www. naročito ako bi te serije predstavile korporacije kao nosioce pohlepnog klasnog interesa koji ne prezaju ni od ubistva članova sindikalnih organizacija. oktobar 2013. (154-175) 164 brojke dokazuju evidentne trendove koje oglašivači i medijske kuće moraju slijediti. preuzeto sa interneta 15/08/2009. 16. Cijena reklame od 30 sekundi za epizode koje su izvoĎene u januaru 2008. edukovanje i svrsishodna zabava. „depolitizacija medija“. te oni postaju ti koji nameću normative i čije ţelje i zahtjeve mediji moraju kontinuirano ispunjavati da bi opstali i uspjeli“. kao kod nas nacionalnih interesa) zbog odreĎenih članaka objavljenih u ovim novinama koji nisu bili u interesu British Telecoma. crkve. upravo emisija sa najvišom cijenom reklame. Ovaj filter pojašnjava kako industrija vijesti dolazi do svojih izvora informacija. svjedoči i činjenica da je i sama prijetnja da će oglašivač napustiti odreĎeni medij dovoljna da utiče na uredničku politiku. godine Britanski telekom (British Telecom) je zaprijetio novinama The Daily Telegraph da će se povući sa svoje funkcije oglašivača – “zaštitnika” (medija. te ukazuju na zavisnost koju takva akumulacija kapitala stvara. uz redukcionizam stvarnosti počesto mutnih rabota korporacija/oglašivača/vlada.mediaweek. emisija “Fox’s American Idol”. medijska industrija.16 Nadalje. koju provodi u praksi vukući medije na finansijskom „ularu“. dţamije ili škole. Eng. bez dvoj be. Da je ovaj odnos uzajamne potrebe dvosmjeran. zajedno sa industrijom oglašavanja je.com. Tabela (Advertising expenditure by region17) prikazuje enormne budţete i iznose koji cirkulišu u industriji oglašavanja širom svijeta. zašto i kako bi se trebali ponašati. Chomsky i Herman kaţu: „Odluke ovih zaštitnika (oglašivača) itekako utiču na medije. kvizova. To je zasigurno vodeći globalni trend. je iznosila 700 000 dolara. Page 12 . Zbog toga je emisija koja je imala najveću gledanost u 2007. jeste „šundizacija“ ili „kičizacija“ zaglupljujućih. koji se najviše tiču direktnih finansijskih aspekata i uloge koju kapital igra u medijima tako što oblikuje i usmjerava prihvatljivi sadrţaj za objavljivanje. Izvori informacija kao mehanizam kontrole mass medija Za razliku od prethodna dva filtera. reality showa. Ove 16 17 Isto: s. čak i u onim vladinim tijelima 18 Steve McClellan. dok je 40% ispitanih urednika priznalo da su pojedini oglašivači u više navrata uticali na objavljeni sadrţaj njihovih novina. besmisleno bi bilo tvrditi da konzumerizam nije u skladu s demokratijom. Na primjer. mainstream izdavaštvo i oblikuju javno mišljenje.”18 Ipak. naglašavajući činjenicu da se ona uveliko oslanja na vladine (ili vladi bliske anonimne) izvore. izbora ljepotica i kod nas.od organizacija čiji bi osnovni (deontološki) cilj trebalo biti istinito i blagovremeno informisanje/izvještavanje. ono što je stvorilo konzumerizam ili je konzumerizam stvorio ovo prvo. tj. TakoĎer. The Daily Telegraph je reagovao tako što je otpustio novinara odgovornog za te članke. dolazimo do zaključka da industrija oglašavanja ima sveobuhvatnu kontrolu nad medijskom industrijom. Autori navode primjer dokumentarnih historijskih serija o radničkom pokretu. troškovi oglašavanja po regijama Page 11 Naučno-stručni časopis SVAROG br. nameće se zaključak da finansijska zavisnost medija uključuje i odbijanje objavljivanja onog sadrţaja koji je ideološki suprotan ili štetan po interes zaštitnika/ oglašivača. Filter 3. koji su zasigurno pristrasni i politički orijentisani. ali rado gledanih serija. godini u Americi (28 miliona gledaoca). Jedini način (nužnog) privlačenja paţnje je tzv. Zaključujemo da najvaţniji zadatak medija nije promovisanje njihove izvorne funkcije. Ono što čovjek nikada sa sigurnošću ne moţe znati jeste to da li je kapital koji stoji iza industrije oglašavanja i njegov enormni uticaj na medije. bez obzira slagali se mi s tim ili ne. Gone in 30 Seconds: What Nets Are Charging. 2007. neizostavnog turbo-folka. jer “sa budţetima koji seţu do nekoliko biliona dolara. 1999. Oct 1. postaju kompanije čija je primarna funkcija ostvar ivanje profita. za koga i protiv koga bi trebali navijati. korištenje medija kao političkog alata za širenje istine. godine na uzorku od 150 urednika je pokazalo da se 90% njih redovno sreću sa oglašivačima koji ţele da se miješaju u uredničku politiku. koje bi itekako naišle na poteškoće u privlačenju korporativnog interesa. Upravo zbog toga rastuća moć marketinga vodi stvaranju depolitiziranih (i demokratski/građanski neprosvijećenih) potrošača koji najbolje odgovaraju interesima grupa koje posjeduju moć i kapital. bolja od bilo koje druge institucije. treći filter se dotiče teme i izvora informacija koji su uobičajeni i koji stvaraju tvz. istraţivanje provedeno 1992. u kreiranju slike o našem mjestu u društvu. Očito je da ovakve sume novca mogu uveliko uticati na objavljeni sadrţaj.

Mediji su ţestinom prenosili i drugu laţ Vlade SAD – i ništa. kakav je BBC. izlaţete se prijetnji da budete okarakterisani kao neprofesionalan i pristrasan novinar.. s. izdrilani da su izgubili „refleks prepoznavanja“.) Filter 4. pouzdan i stalan protok sirovih vijesti. postoji i još sloţeniji razlog. Poţeljnije je biti u dobrim odnosima sa zvaničnim izvorima. Chomsky i Herman ističu da je zavisnost mass medija stvorena od strane velikih vladinih sektora koji funkcionišu kao tijela koja svakodnevno opskrbljavaju medijske kuće sa njima toliko potrebnim (već aksiološki “pro domo sua” opredijeljenim). Flak23 kao mehanizam kontrole mass medija Četvrti filter koji razvija i analizira „Propagandni model“ jeste flak. tako i sve klasične novinarske ţanrove ( V. Kongres i drugi organi vlasti svakodnevno omogućavaju tok informacija nudeći medijima izjave. “Mjesto gdje se informacije vrijedne vijesti generiraju svakog dana jeste Washington .. dok u slučaju da kao novinar razgovarate sa zatvorenicima. Rezultat toga je medijska samocenzura. prepise. a toga nisu svjesni. i tako omogućavaju nesmetan protok velikog broja informacija. rezolucije i druge vrste oba vještenja. koja utiče na njihovu graĎansku odgovornost i tako mediji umjesto da sluţe graĎanskom interesu počinju da ga sami definiraju. Umjesto njega. i čije informacije mogu biti objavljene bez preuzimanja direktne odgovornosti medija. 21 Isto: s.. “Mediji se rijetko bave istraţivačkim novinarstvom kada su suočeni sa političkim (ekonomskim. Isti je slučaj sa evropskim medijima. 17.”21 Ne treba bolji primjer od višegodišnjih tvrdnji Pentagona da Irak Chomsky. Stoga. novinarski terminali. ističe da je perspektiva iz koje zvanični izvori gledaju na neku situaciju ili problem neupitna. govore. profesor komunikacija na Univerzitetu u Illinoisu. (154-175) 166 posjeduje oruţje za masovno istrebljenje. sirovim vijestima. Dodajmo tome i da “novinar koji prenosi tu informaciju nije odgovoran ako se pokaţe da ona nije istinita. zvanični vladini izvori su a priori smatrani vjerodostojnim. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. Sukobljavanje s nosiocima političke moći moţe dići dosta prašine i urednici su paţljivi da ne budu optuţeni od strane vlasti i javnosti za zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto. Debating War and Peace. Robert McChesney. Mediji imaju svakodnevnu glad za informacijima koju moraju utaţiti. tzv. ili beskućnicima. čini tu informaciju dovoljno pouzdanom da bude objavljena bez daljnjeg analiziranja istinitosti njenog sadrţaja. Zbog toga je medijska industrija zavisna od vlade i njenih sektora. 18. oni pozicioniraju svoje izvore na mjesta na kojima je najvjerovatnije da će se nešto desiti. Pentagon. što zasigurno sluţi interesu istih.”20 Osim Virillioovog medijskog kreiranja senzacionalističkih dogaĎaja. 1999. DovoĎenje u pitanje zvaničnih izvora nije baš mudar potez i moţe voditi ka brojnim problemima po same medije. o kojima pišu (Vidi njegovu knjigu “Informatička bomba” ). koja modelira kako našu percepciju. Princeton University Press. Flak moţe biti rezultat djelovanja organizirane . jeste i nedostatak novca ili vremena. Ulica Downing br. jer su oni ti koji daju informacije čija se istinitost rijetko dovodi u pitanje od strane javnosti. Još jedan od razloga zašto mediji ovakve informacije ne podvrga vaju daljnjoj provjeri istinitosti. Ipak. 19 Page 13 Naučno-stručni časopis SVAROG br. imamo i flagrantnu PR-izaciju cjelokupnog novinarstva (B. 7. “Mass mediji su uvučeni u simbiotičku vezu sa moćnim izvorima informacija svojom finansijskom zavisnošću i isprepletenošću interesa.”19 Ova glad za informacijama stvara jaku ovisnost medija. Čak ni ogromne medijske kompanije. FPN Sarajevo). Štaviše. str. Herman. Medijima je potreban uravnoteţen. vjerskim i sl. U slučaju da to ne uradite. te kasnijeg zaključka da Irak (nakon što je iz temelja destruiran) toga oruţja nema. imamo i apsolutnu prevlast „reklamokratije“. 20 Jonathan Mermin. Spahić: predgovor knjizi “Uloga medija u globalizirajućem svijetu”. štrajkačima. te su novinari veoma skloni korištenju vlade kao njihovog izvora. morate naglasiti da je njihova perspektiva tek jedna strana priče. GraĎani.) monopolom. ne mogu sebi priuštiti da uvijek imaju reportera i ekipu tamo gdje se nešto dešava.Spahić B..10 su tzv. a nije u skladu sa općeprihvaćenim političkim stajalištima. Flak se odnosi na sve vrste negativnih reakcija na odreĎeni sadrţaj objavljen od strane odreĎenog medija. A svaka priča o neutralnom novinarstvu i medijima. 18.Bijela kuća. Sama činjenica da je informacija izdata od strane vlade ili njene institucije. time pada u vodu!? (. 165 koja ne zavise od glasača. krivi se vlada koja je svjesno pogrešno navela medije. oktobar 2013. Bijela Kuća.”22 Vladini izvori stoga sluţe kao primarni izvori informacija. Packard). „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. Flak stoga sluţi „ispravljanju“ informacije koja je objavljena.

“26 Iako ovaj rad uzima u obzir prestanak postojanja nekadašnjeg. U bilo kojem slučaju. Vanjski neprijatelj kao mehanizam kontrole mass medija Posljednji filter koji nam „Propagandni model“ nudi jeste filter korištenja vanjskog neprijatelja kao mehanizma kontrole mass medija. Flak bi se mogao smatrati još samo jednim instrumentom u ruka ma moćnika kojim oni (uz dobro plaćene profesionalce) uspijevaju efektno i direktno da kontrolišu medije i sadrţaj koji oni objavljuju. mogu natjerati medije da promijene svoje prvobitno objavljene informacije. vršeći pritisak na medije da budu naklonjeni njihovim progra mima i desno-orijentiranoj politici. i nastanak novog globalnog neprijatelja br. One moćnije sa velikim resursima. Sparrow. 2003. Centralno pitanje je da li u sudskim procesima diperzirana masa moţe biti efikasna kao moćni kapitalisti. telefonskih poziva. više nije pre dstavljao prijetnju svjetskom miru. 1999. Nathaniel Persili ističe: „Pitanje kako sačuvati američke graĎanske slobode. Stoga je komunizam. Strah od milionskih tuţbi će bez sumnje obeshrabriti novinare da se upuste u jednu takvu priču. Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media. tako i u vidu rušenja vjerodostojnosti. koji mogu plaćati najbolje stručnjake i lobirati u najvišim sudskim i drţavnim instancama? Filter 5 . Egan. Deviza je „ako ga i nema. 329. 26 Nathaniel Persily. Wiley-Blackwell. Chomsky i Herman navode brojne primjere institucija flaka koje postoje samo da bi sluţili interesima vlade.. Stoga. koji je toliko dugo bio američki neprijatelj br. oštra kritika 24 Chomsky. Valdivia. prim. s. Ova teorija je razvijena u periodu neposredno pred raspad sovjetskog komunizma. kako u vidu finansijske stabilnosti. sada već zastarjelog neprijatelja SAD -a (SSSR).grupe. zavisno od njihovog obima. Herman. godine u kojem je izgubljeno najviše ţivota ikad na američkom tlu još od graĎanskog rata. mogu biti veoma štetne po medijsku kuću. te mogu rezultirati napuštanjem oglašivača – „zaštitnika“. “The War on Terror and Civil Liberties”.25 Pored interesa za koje se oglašivači zalaţu. gubljenja vjerodostoj nosti i naklonjenosti javnosti. Te institucije su finansirane od strane korporativnih „zaštitnika“. Nakon pada Berlinskog zida i pada moći svemogućeg SSSR -a. u vremenu borbe očuvanja nacionalne sigurnosti. 7. mišljenje ili program smatra pote ncijalnim uzročnikom flaka. promijenili su poglede ljudi na način koji mi tek nastojimo shvatiti. 1. što naravno vodi do finansijske propasti odreĎenog medija. izdatoj 1997. vezane za pobuĎivanje sumnje u rezultate do kojih su došle organizacije za očuvanje okoliša u posljednjih dvije Bartholomew H. oktobar 2013. Patrick J. niti ometao svjetsko trţište u procesu . Oni koji to odbiju suočeni su sa rizikom rasta troškova. Flak takoĎer sa sobom moţe povući i odreĎene zakonske mjere koje mogu rezultirati kaznama finansijske prirode. 536. Ali dogaĎaji iz septembra 2001. je staro koliko i same slobode. Flak stoga kontrolira objavljeni sadrţaj na način da vrši pritisak na medijske agencije koje odbijaju poštovati odreĎena pravila. Oglašivači nastoje izbjeći vrijeĎanje takve „klijentele“ koja bi mogla prouzrokavati pojavu flaka. a ako se neka činjenica. treba ga izmisliti“. 25 Page 15 Naučno-stručni časopis SVAROG br. prev. 2008. Eng. protuavionska ariljerija ili vatra. onda je ovo ponašanje još izraţenije. Novi milenij je donio i novog globalnog neprijatelja. 26. Uncertain Guardians. ali i pojedinca. Carrie A. govora i drugih vidova ţalbi i prijetnji. Oxford University Press US. bez obzira ko on bio. s. peticija. Rentschler: “Expanding the Definition of Media Activism”. A Companion to Media Studies. s. svoju ideološku sklonost. 1. izgubio svoju prednost. Ekstremni slučajevi negativnih reakcija često vode do sudskih procesa.. kako je predsjednik Reagan nazivao SSSR. naročito interesima desno orijentisanih i interesima korporativnih programa. Public Opinion and Constitutional Controversy. postalo je očito da je prijetnja zvana komunizam prošlost. godine. „The Evil Bazirano na: Angharad N. Naime. dokumentovala operacije velikih kompanija i njihovih PR sektora. pa čak i svoje osoblje. Stoga. 22 23 Page 14 Spahić B. ipak se teţište stavlja na samu primjenu ideje o postajanju neprijatelja. Jack Citrin. 62. 167 decenije. te negativne reakcije. postoje odreĎeni zakoni i prepreke koje sprečavaju da prava istina o svakodnevnom narušavanju okoliša od strane velikih industrija ikad bude objavljena u medijima. 24 Flak moţe biti i u formi pisama. institucije flaka discipliniraju medije kroz različite vrste ţalbi.patrona i stoga primorane da djeluju u njihovom interesu. telegrama. (154-175) 168 Empire“27. Sharon Baker je u svojoj knjizi Global Spin. s. JHU Press. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”.

meĎu kojima je i izgladnjivanje.VIJEKA Odnosi s javnošću – Još jedno oružje kontrole ili pak nešto drugo? Kontrola nad javnim mnjenjem je osnova svake vladavine. ali je ona itekako zanimljivija za analizu i vaţnija u društvima gdje se ne moţe vršiti i odrţavati silom u današnjim demokratskim drţavama. škole. bez da prethodno razmatraju kakav će to rat biti i kakve metode i tehnike će u njemu biti korištene. islamski Jihad. Moramo biti svjesni da predstavljanjem odreĎene drţave ili pojedinca. naročito u vremenu koje ide na ruku moćnicima za ostvarivanje njihovih političkih planova. a koliko bh interesima? Da li to populaciji BiH govori išta o tome šta su sa nama planirali. Velika Britanija je bila pionir na tom polju pokre ćući Ministarstvo informisanja. Sve prisutniji trend koji dijeli svijet na „nas“ i „njih“ se pokazao učinkovitim. poslovne organizacije. te da. Paust. Cambridge University Press. taj sektor je u svijetu već odavno uspostavljena funkcija upravljanja. koji onda nastoje indoktrinirati naciju u skladu s odreĎenim programom „proizvodnje straha“ i „proizvodnje mrţnje prema neprijatelju“. „Dokazano je da su taktike koje su odobrene od strane sekretara Rumsfelda i provoĎene od strane majora generala Geoffrija Millera u Guantanamu uključivale korištenje pasa tokom ispitivanja. Sama ideja kontrole koju navodi „Propagandni model“ ne moţe opstati bez vanjske prijetnje koja sluţi kao katalizator brojnim desno-orijentisanim krilima zaduţenim za vanjsku i unutrašnju politiku ili kao neprijatelj koji se okrivljuje za sve negativne trendove prisutne u svjetskim dešavanjima. Woodrow Wilson je slijedio taj primjer i pokrenuo Odbor za informisanje. Spahić: „Strah kao najbolja baza propagandnog djelovanja“. Smatra se produktom društvenog razvoja i najčešće se definira kao pozicioniranje organizacije u javnosti. al-Qaedau. fakulteti i vjerske ustanove. izoliranje zatvorenika u hladnim i mračnim ćelijama više od trideset dana. Page 16 Spahić B. stvara i jedinstveni stav javnosti protiv istog. s. Nismo još zaboravili socijalističke unutrašnje i vanjske neprijatelje Titove Jugoslavije. 1987) ima ogroman uticaj i na same medije. svlačenje i stavljanje u tvz.globalizacije. pluralističkom društvu da donosi odluke.. pozicije stresa čiji je cilj izazivanje boli. Kontrola koja počiva na histeriji i strahu (Vidi B. 2007. Stoga je sasvim razumljivo da su današnje institucije za kontrolu mišljenja nastale u slobodnim društvima. kao opasnog i strašnog protivnika protiv kojeg se neophodno boriti. još manje kakve će posljedice imati po nas. Po autorovom mišljenju. te druge metode mučenja. koja je naposljetku djelovala kao slijepac koji je poslušno išao tamo gdje mu njegov vodič kaţe. 15. jer se stvaranjem jedinstvenog neprijatelja koji prijeti graĎanima jedne drţave. mora biti konstantno „bacana“ javnosti u oči. Američko društvo za odnose s javnošću (PRSA) nudi sljedeću. bombaše samoubice. i čitav niz terorističkih uporišta širom svijeta. Smatra se da su njegovi propagandni uspjesi podstakli nastanak današnjih odnosa s javnošću. potkrijepljena odgovarajućim propagandnim materijalom. Tako se sam pojam vanjskog neprijatelja moţe posmatrati kao psihološki pokušaj kontroliranja stanja uma javnosti. Odnosi sa javnostima sluţe širokom krugu institucija u društvu. drţavne ustanove.. zloglasno carstvo Jordan J. odnosno kakvu ulogu za budućnost svjetskog kapitala ima bh „Daytonski eksperiment“?! Neophodnost vanjskog neprijatelja je očita. razvijajući meĎusobno razumijevanje izmeĎu grupa i organizacija. iz knjige „Kontroverze propagandnog djelovanja“ ID Oslobodjenje. mediji automatski nameću ideju da je rat neophodan. kao što su sindikati. navedene . malo detaljniju definiciju: „Odnosi s javnošću pomaţu našem sloţenom. Beyond the law. Iako je u našoj zemlji djelatnost zvana „odnosi s javnošću“ poče la da zaţivljava tek prije par godina. a danas meĎusobno trojno nacionalno strašenje jednih od druga dva tzv. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. dobrovoljnja udruţenja. ove metode su u oštroj suprotnosti sa zakonima ratovanja koji uključuju poštivanje odredbi postavljenih Ţenevskom konvencijom. Da bi ostvarile svoje c iljeve. maltretiranje zatvorenika. Smjer u kojem se razvijao posljednji „rat protiv terorizma“ je upravo takav. Bilo je očigledno da američki mediji uz pomoć svoje moćne propagandne mašine moraju stvoriti novog neprijatelja koji bi popunio ovo upraţnjeno mjesto i zbog toga danas Amerikanci imaju nove inostrane prijetnje: talibane. ko i po čijem nalogu plaća i širi selefizam/islamizam u BiH? Kao da to dolazi samo po sebi?! Koliko oni sluţe globalnim. učinkovitije funkcioniše. 169 postavljajući nikakva pitanja. PR-KONTROLA N 1 21. Oni sluţe usklaĎivanju privatnih i javnih načela djelovanja. zaklade. „konstitutivna naroda“?! Oštra kritika i demonizacija vanjskog neprijatelja.“28 „Propagandni model“ sugerira da za zatvaranje očiju pred ovakvim tretmanom zatvorenika u Guantanamu treba zahvaliti medijima koji su izvršili strašan pritisak na javnost. Običan čovjek se uopće ne pita ko je stvorio (i navodno likvidirao) Bin Ladena. ne 27 28 Eng.

O tri različita jezika. koja donosi milijarde dolara ili eura prihoda godišnje. osim Tarika Aziza Arapa. ni novinarstva.. Jer. ostavlja dovoljno prostora za polemiku. Bilo je to prvi put u historiji SAD-a da je objektivnost medija stavljena pod veliki upitnik. dioničari i druge institucije. Osvrnimo se na trenutak na onu tamniju stranu ovog modernog načina komuniciranja. hrvatskim/katoličkim. kao i svaka druga. te zabranjuje svjesno širenje netačnih informacija ili onih informacija koje navode na pogrešno zaključivanje. Noam Chomsky smatra da je osnovna funkcija odnosa s javnošću kontrola svijesti javnosti. godine podigla je mnogo prašine. oktobar 2013. koje nas psihomotornim reakcijama navode na striktne zaključke ko je ko u vjersko-nacionalnom smislu. kadrovskih i organizacijsakih potencijala. ali je takoĎe izvjesna i činjenica da su.. ni PR-a. Iračanina. News Week Magazina ili CBS Newsa. Danas je situacija pomalo drugačija. 7. Važno i je da ljudi vjeruju u te gluposti. teza Noama Chomskog o „kontroli svijesti“ je itekako vjerodostojna. u kojoj je predstavljen „Propagandni model“. U zvaničnim definicijama nigdje se ne navodi da su odnosi s javnošću industrija. naročito zbog činjenice da je sadrţavala dokumentovane slučajeve korištenja medija u svrhu oblikovanja svijesti javnosti. ni reklame.link-elearning. urbanog. 171 biblijskog semitsko-jevrejskog Josipa.com/lekcija-Definicija-i-delokrug-odnosa-sjavno%C5%A1%C4%87u_4305 (03/11/2009) Page 17 Naučno-stručni časopis SVAROG br. jer nameće pitanje koja je to institucija. u komunikološkom smislu. Internet i „Propagandni model“ Knjiga Noama Chomskog i Edwarda Hermana Manufactoring Consent. nema bez enormnih materijalno-tehničkih. nakon svog izdavanja 1988.organizacije moraju razviti uspješne odnose sa različitim publikama i javnostima. a ne komuniciranju. ipak bliţi prenošenju poruka.. Ta njihova karakteristika jednosmjernosti. organizacija ili pojedinac koji odlučuje kojim porukama će javnost biti izloţena. financijskih. Timea. niti se ističe način na koji ta industrija ostvaruje profit. Široko je rašireno (a kod nas . Da odnosi s javnošću spadaju u komunikološku nauku je nepobitno. Novi način komuniciranja je nastao u društvu očito iz potrebe. U to vrijeme je bilo nečuveno pomisliti. U takvim slučajevima. propagandno oruţje. katolika). industrijskog. tema i sl. Činjenica je da postoji „Kodeks profesionalnih standarda za praksu odnosa s javnošću“ koji zahtijeva da se odrţavaju visoki standardi preciznosti i istine. kontrola i kapital. kao što su zaposlenici. Nije li kod nas markantan primjer pogrešnih premisa o muslimanskim/bošnjačkim. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. koje paranaučno definiraju političari. (154-175) 170 toga razvio ono što on naziva „inţinjeringom povinovanja“. takoĎer je činjenica da ne baš rijetko odnosi s javnosti ne prezaju od kršenja kodeksa. ljudi koji pripadaju već spomenutoj „specijaliziranoj klasi“. jer je njihova prvobitna funkcija da utiču na ljudsko ponašanje i svijest. kako navodi Manfred Ruhl. PR treba shvatiti kao novonastalu publicističku realnost. te da su odnosi s javnošću upravo produkt takvog društva. osim Page 18 Spahić B. Ali. Riječ je o logičko-silogističkom principu podastiranja pro domo sua poţeljnih premisa. Tarik=Bošnjak/musliman. a tek javno izjaviti da su mediji poput New York Timesa. Josip=Hrvat. koje mogu po principu formalne logike rezutirati samo ţeljenim (najčešće iskrivljenim) zaključcima i aksiološkim predikativima. vodi do logičnog odgovora da se radi o moćnim kapitalistima. MeĎutim.. te da ih pokrenu na odreĎenu akciju ili reakciju. samo na bazi imena (Dragan=Srbin. te nakon 29 http://www. lokalna zajednica.“ 29 Zanimljivo je da se u prvi plan (kao i deklarativno u novinarstvu) stavlja da je funkcija odnosa s javnošću da pomaţe društvu. zapravo čovjek koji je svoje znanje stekao u Krilovoj komisiji. ali i s društvom u cjelini. Problemi nas taju onda kada njegova upotreba preĎe granice etičkog i moralnog kodeksa i kada taj sektor izbjegne toliko potrebnu provjeru istinitosti. Sve ove djelatnosti mogu si priuštiti samo oni koji imaju i ţele da zarade još mnogo više para. a ne tri različite standardizacije istog jezika kod nas ne treba trošiti riječi. a o svemu šute plaćeni kvaziintelektualci. članovi. Sama postavka da su dvije osnovne karakteristike modernog. demokratskog društva.. On ističe da je vodeća figura PR industrije Edward Berniz. srpskim/pravoslavnim i „ostalim“ imenima. kao informacija. a kojima ne. osim Dragana Jovića. a ne iz obijesti. Ljudi koji mogu da stvaraju povinovanje su ljudi koji posjeduju kapital i moć.

u eri tehnologije i interneta. Kada se ova emisija uporedi sa drugim emisijama sličnog karaktera (pa čak i onim koje datiraju iz Drugog svjetskog rata) nemoguće je ne primijetiti ogromnu dozu minimalizma. Tako 75% izvora citiranih u New York Timesu. danas svako moţe postati novinar ili reporter. (154-175) 172 od strane američkih medija. Jedina mana ovog medija je što je još uvijek na drugom mjestu. ali ono što jeste neobično i karakteristično za ovaj specifični slučaj. Kako god mi ocijenili ulogu medija u „ratu protiv terora“ bitno je naglasiti da oni moţda nisu odigrali glavnu ulogu. godine. Zahvaljući internetu. te isto tako svako moţe postati i izvor. ovo istraţivanje je. Jedina vizualizacija koja je pratila voditeljevo izlaganje bile su pasoške slike poginulih Amerikanaca. Stoga. ali da je njihova uloga bila i još uvijek jeste vaţna. prvi filter – vlasništvo kao mehanizam kontrole mass medija – polako gubi svoju primjenu. i to čak u većoj mjeri ne go prije dvadeset godina. urednik časopisa PR Watch ističe da je „Propagandni model“ itekako relevantan i danas pri analizi medijskog izvještavanja. Cijela emisija je bila koncipirana oko voditelja koji čita imena poginulih vojnika. čija je osnovna funkcija otkrivanje i razotkrivanje zloupotrebe informacija od strane medija.kao najprofitabilnija forma video spektakla“. vijeku. su vladini izvori ili izvori kao što su bivši vojni oficiri. Danas postoje debate o tome koliko su ostali filteri „Propagandnog modela“.org/blog/1 (03/11/2009) Page 19 Naučno-stručni časopis SVAROG br. MeĎutim. uočena je tendencija američkih medija da vrše podjelu ţrtava na one „vrijednije“ i one „manje vrijedne“. ali umanjivanje značenja njihove smrti je očigledno bilo od većeg značaja – strateški propagandi potez ( Vidi poglavlje moje knjige „Izazovi političkog marketinga“. unatoč činjenici da je Univerzitet u Bagdadu proveo dva različita istraţivanja vezana za tačno utvrĎivanje broja poginulih.na prethodnim primjerima potvrđeno) shvatanje da mediji često dezinformišu i navode na pogrešno zaključivanje. Kroz izvrtanje činjenica i iskrivljenje realnosti. unatoč činjenici da je Univerzitet koristio tehniku i metodu. danas. ubijedili su javnost u opravdanost američke vojne intervencije. još uvijek u takvim uslovima vjerodostojan. Stoga zloupotreba i dalje postoji. Osim kratkog spominjanja u New York Timesu i Washington Postu u kontekstu preuveličavanja i političke manipulacije. nakon dvije decenije. Na primjer. primjenjivi u analizi medijske pristrasnosti. moţemo uzeti emisiju ABC televizije „Nightline“. te je na taj način u samom startu ograničeno ko će biti na čelu lanca informisanja. veliki broj ekskluzivnih fotografija koje koriste mediji poput New York . To ne bi bilo začuĎujuće toliko. Broj od 650 000 izgubljenih ţivota je naprosto ignoriran 30 http://www. Kao dokaz primjene „Propagandnog modela“ i danas moţemo navesti i svakodnevnu primjenu trećeg filtera – izvori informacija kao mehanizam kontrole mass medija – u analizi izvještavanja medija o ratu u Iraku. Slično je uočeno i prilikom direktnog izvještavanja iz Iraka. emitirane u aprilu 2004. kada je nastao savremeni „Propagandni model“. novinarskim ţargonom rečeno. iza televizije. podnaslova „The Fallen“. Šta se desilo sa šokantnim prikazima ranjenika. jer je to već općepoznata praksa koju primjenjuju svi mediji u toku ratnih dešavanja. Na primjer. to je nepobitno. 7. u eri interneta. interesantno ga je uporediti s internetskim komunikacijskim lancem. s preciznim informacijama o načinu na koji su ti ljudi poginuli i gdje je to odjednom nestao poznati američki senzacionalizam? Ti ljudi su imali ţivote i nisu bili samo ime i slika. Na internetu je oznaka MSM postala simbol nepovjerenja u medije. Sheldon Rampton30. Kao dokaz tome.„Art Masakr Live . pokretanje jedne web stranice je čak jeftinije od mjesečne pretplate na neki časopis. koji se tiču dokaza da Irak posjeduje (već spomenuto) oruţje za masovno uništenje. jeste nastojanje američkih medija da minimaliziraju broj vlastitih ţrtava i ubijede svoje graĎane da se u Iraku ne dešava ništa toliko opasno i alarmantno. koja dokazano daje rezultate najvećeg procenta tačnosti. svjedoči i činjenica da je došlo do procvata jedne nove industrije.prwatch. MeĎutim. Iako se treći filter – izvori informisanja kao mehanizam kontrole mass medija – već pokazao kao primjenjiv pri analizi medijskog izvještavanja rata u Iraku. Naime. jer su oni ti koji su osigurali podršku većeg dijela zapadne javnosti. Sve što je potrebno je računarska pismenost i ideja. „zataškano“ i ocije njeno kao nemjerodavno. Qompak Sarajevo. Neki čak medije nazivaju glavnim krivcem. pa i današnjeg izvještavanja iz Iraka. Autor navodi primjer nedavnog. u 21. postavlja se pitanje da li je on danas. Da su pristrasnost i neobjektivnost itekako prisutni u mass medijima. „Propagandni model“ je itekako primjenjiv pri analizi medijskog tretmana „rata protiv terora“. oktobar 2013. Novinari i reporteri izbjegavaju davanje tačnog broja poginulih. Chomsky i Herman ističu da je za osnivanje jedne medijske kuće neophodan ogroman kapital. pravdajući se da je taj broj veoma teško utvrditi. kao još uvijek najpropraćenijeg medija današnjice.2002).

jeste direktnost provoĎenja kontrole. Zato moţemo zaključiti da su vlasnici kapitala ti koji su u poziciji da postavljaju ideologije i diktiraju medijsko ponašanje. a koje ne.Timesa ili ABC-a uslikane su od strane običnih graĎana. nego i da bi podsticalo na temeljno proučavanje i stalno preispitivanje sila moći u drušvu.. te postavljaju odreĎeni normativi. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”. pokazuju i drugu stranu: PC kontrolu gotovo svakog graĎanina. 173 „arapskog proljeća“ u mnogim islamskim zemljama je priča za sebe i za posebnu obradu. pa tako i mass medije.org/kiosk/archive/principl. oktobar 2013. Jedino što je pod znakom pitanja. Jedan od razloga zašto ne bi trebali preuveličavati moć interneta jeste taj da su tradicionalni mediji još uvijek dominantni mediji današnjice. korištenje vladinih izvora ili izvora bliskih vladi je još uvijek najčešći i najsigurniji put kojim se mediji kreću. Američko novinarstvo je učinjeno slobodnim ne samo da bi informisalo ili sluţilo kao platforma za debatu. koja je moćnija od neorganizirane i disperzirane većine. 7.. Ipak. jer manipulišu mišljenjem javnosti i usmjeravaju ga u korist moćnih grupa koje posjeduju kapital. i onog š to mediji zaista znaju. Chomsky i Herman tvrde da se kontrola provodi najviše indirektno tako što se na vodeće uredničke pozicije medijskih kuća postavljaju oni koji misle „kako treba“. te se tako neţeljeni sadrţaj pomiče na ivicu interesovanja. Te iste grupe podrţavaju odreĎene stručnjake koji uzimaju dosta medijskog prostora i koji su sposobni za primjenu flaka i promovisanje ideja svoje grupe. MeĎutim. No. bar kada se tiče sfere blogova.asne. naročito u onim društvima koja vole tvrditi da su demokratska i slobodna. situacija u svijetu izvještavanja se. sluţe kao moćan instrument propagande. ono što teorija „Propagandnog modela“ kaţe jeste da bi bilo naivno misliti da u takvim društvima nema odreĎenog stepena kontrole medija. Većina sadrţaja na internetu. Ne samo da poruke medija dopiru do svih kućanstava.“ 31 S obzirom da su mass mediji već poodavno postali ogromna industrija. Naime. vijesti i mišljenja. Internetno pokretanje Page 20 Spahić B. kao što su „obavezni“ izvori i slijed popularnih (potrebama cocijalnog inženjeringa primjerenih) trendova. Tehnološka dostignuća i moć interneta ne bi trebali potcjenjivati. čiji je osnovni cilj stvaranje novca. Autori takoĎer smatraju da postoji ogroman jaz izmeĎu onog što čitalac ili gledalac vidi. organizirana i skoncentrisana manjina. a ne fotoreportera. 31 Američko udruţenje urednika vijesti. ali isto tako ne bi se trebalo ni pretjerivati. The Statement of Principles. nego i vode ka ostvarenju ogromnih prihoda i. na taj način da omogućava slobodan tok informacija i smanjuje moć kontrole. što je još vaţnije. Entuzijasti novog elektronskog doba neprestano naglašavaju kako je internet promijenio i kako i dalje mijenja svijet. da li su svrgavanje Gadafija i drugih drţavnika primarno (internetno) pokrenuli graĎani tih drţava ili je te graĎane pokrenuo neko drugi?! ZAKLJUČAK Kao što Chomsky i Herman ističu u svojoj teoriji „Propagandnog modela“. to zasigurno ide u prilog onima koji je posjeduju. kapital je osnovni parametar koji odreĎuje granicu izmeĎu onoga što mediji trebaju biti i onoga što jesu. Ljudi koji se naĎu u pravo vrijeme na pravom mjestu postaju najvrijedniji izvori informacija. „Propagandi model“ je i dalje itekako primjenjiv. i kada su u pitanju promocijske/propagandne mogućnosti društvenih mreţa na internetu. Grupe koje drţe moć u svojim rukama koriste sve moguće alate koji im doĎu pod ruku za ostvarivanje svojih ciljeva . informišući ljude i omogućavajući im da donose vlastite sudove o spornim pitanjima. nije mnogo promijenila. Stoga je sasvim logično zaključiti da te iste grupe vrše klasifikaciju informacija i odlučuju koje su informacije podobne da budu objavljene. u svrhu sluţenja općoj dobrobiti. Televizija je još uvijek glavni medij koji informiše svijet. http://www. jesu reakcije . uključujući i ponašanje onih koji su na vlasti. tj. naţalost. „Osnovna funkcija medija je prikupljanje i distribuiranje informacija. koji ima medij. svrsishodno je postaviti miljkovićevsko pjesničko pitanje: „da li će internet umjeti da pjeva kao što suţnji/raspršena masa Zemljana pjevaju o njemu?“ Jer procurjele informacije o PC prodorima i u najtajnije podatke i informacije najmoćnije zemlje na svijetu. (154-175) 174 Iako je knjiga Manufacturing Consent pisana prije dvadeset godina. Naravno. Opet je u igri elitna. (03/11/2009) Page 21 Naučno-stručni časopis SVAROG br.htm . to dokle seţe kontrola nad medijima je diskutabilno.

Ph. THE SHOCK DOCTRINE BY NAOMI KLEIN AND THE PROPAGANDA MODEL OF MEDIA CONTROL BY NOAM CHOMSKY AND EDWARD HERMAN Professor Besim Spahić. Rubikon.com/lekcija-Definicija-i-delokrug-odnosa-sjavno%C5%A1%C4%87u_4305 http://www. L. Chomsky. Naomi (2008): Doktrina šoka – Uspon kapitalizma katastrofe. filteri „Propagandnog modela“ su još uvijek najčešći oblik kontrole mišljenja javnosti.org/kiosk/archive/principl. Lance & Paletz.htm . Wei-Na & Haugvedt P. Valdivia. his theory. David (1994.prwatch. Wiley-Blackwell 14.com. Mcgraw-Hill International 8. Williams. Sparrow. Bennet.): Taken by Storm. M. 175 LITERATURA 1. ne samo da će kompanija znati šta bloger i misle o njihovim klijentima. H. control. Chomsky. The Propaganda Model. Flog je nastao spajanjem dvije engleske riječi „fake“ i „blog“. J. Gone in 30 Seconds: What Nets are Charging. W. it is our intention. Sciulli. Naime. Cambridge University Press 18. Jonathan (1999): Debating War and Peace. B. will be the focal point of this paper. Nathaniel & Citrin. 10. The Statement of Principles. Persily. Princeton University Press 12. Bullert. Curtis (2004): Diversity in Advartising. Razvoj tehnologije i njen ulazak u ono što danas nazivamo mainstream.Sharpe 7. D. nego će moći uticati i na mišljenje javnosti kroz tzv.asne. koje će im omogučiti jednostavnu kontrolu objavljenog sadrţaja na blogovima. Despite Chomsky's reputation of a controversial political activist. Abstract: This paper is largely based on the reflections and theories of one of the leading authors. Internet je zasigurno medij budućnosti. V. Patrich (2008): Public Opinion and Constitutional Controversy. čija će vaţnost nastaviti rasti. Paust. Therefore. L.asne.link-elearning. Iako su moţda metode i filteri „Propagandnog modela“ do kraja neprimjenjivi na internet. Ruthers University Press 9. flog. from World Wide Web: www. Oxford University Press 16. to put aside his political views and focus on his concept that describes the role of the media in the world of contemporary democracy. Noam (2008): Kontrola medija: Spektakularna dostignuća propagande. J. Zagreb Sekundarni izvori: http://www. the public. Funkcija „laţnog bloga“ je. Pantheon Books. N. (1998): Public Television. McPhail. McClellan. Stuart (2004): Good Jounalism in Popular Culture. Context Books 6.org/blog/1 http://www.D. Lawrence Erlbaum Associates 11. Solomon.org/node/6068 http://www.. “Expanding of the Definition of Media Activism“. propaganda. Novi Sad 4. naravno. to the extent possible. Noam (2008): Propaganda i javno mnijenje. Noam & Herman Noam (1988): Manufacturing Consent: The political Economy of the Mass Media. Bartholomew (1999): Uncertain Guardians.mediaweek. interesantno je kako se sa razvojem interneta razvija i jedna nova industrija kontrole – „internet kontrole“. Jordan (2007): Beyond the law. Anghard & Rentschler. Allen. Jerome & Lee. Chomsky.org/kiosk/archive/principl. Through the filters that the theory of the propaganda model has constructed. Jack & Egan. Mermin. Ipak. University of Chicago Press 15. propagandnog karaktera.htm 19. the impact of the owners' capital on the news reporting: which news and other material need to be disseminated and which information should be distorted.democracy. Norman & Erlich. raciona lnog i demokratskog čovjeka. Rubikon. Noam (2008): Hegomonija ili opstanak.prwatch. pročitali u novinama ili čuli na radiju. Novi Sad. marginalized or even excluded in order to promote elite viewpoints and interests of capital owners. capital Page 22 Spahić B. Key words: media.. Klein. JHU Press 13. J. “Prejudice Resulting From Market Segmentation“. A. linguists and political scientists. The American Society of News Editors. this paper will highlight one of them concerning the influence of capital on the mass media contents. sigurno će sa sobom povući i nove načine kontrole. News Culture. Kapital i kontrola medija u kombinaciji sa „doktrinom šoka“ su se pokazali kao odlično oruţje u borbi protiv slobodnog. Reese (2003): Target Iraq. Novi Sad 3. World Wide Web: www.E.. Na primjer. that is. ali trenutno je njegov uticaj još uvijek ograničen. Noam Chomsky. „ŠOK TERAPIJA“ I “PROPAGANDNI MODEL”.Z. David & Etzioni Amitai (1996): Macro Socio-economics. Rubikon. New York 2. Rubikon 5. Thomas (2006): Global Communication.ljudi na situacije ili priče koje su vidjeli na televiziji.B. Chomsky. Steve. Wiley-Blackwell 17. Carrie (2003): A Companion to Media Studies. PR kompanija Edelman je razvila sistem koji oni nazivaju „ME 2 revolution“ čija je osnovna funkcija razvijanje specijalnih PR tehnika za internet.