Zagađene vode su mješavina tečne i čvrste faze. Količina tečnog fluida, kod fekalnih voda zavisi od
količine upotrebljive vode, odnosno specifične potrošnje vode.
Čvrstih materija, s obzirom na uslove prijemnih uređaja (sifoni, rešetke i sl.), ima malo, obično 0,1% po
težini, ali one predstavljaju osnovni problem u održavanju kanalizacione mreže i prečišćavanju zagađenih
voda.
Čvrste materije
Količina čvrstih materija (organskih i mineralnih) u zagađenoj vodi određuje njen kvalitet. Nestabilne
zagađene vode su one koje sadrže veliku količinu čvrstih materija, naročito organskog porijekla, dok
zagađena voda sa malo čvrstih materija može da se okarakteriše kao stabilna.
Razlikujemo:
- suspendovane i
- rastvorljive čvrste materije.
Rastvorljive čvrste materije ustvari su uslovno rastvorljive, jer su oko 90% u pravom rastvoru, a 10%
u koloidnom stanju. Rastvorljive čvrste materije, u cjelini sadrže oko 40% organskih i 60% neorganskih
materija.
Biološki sistem
Zagađena voda sadrži veliki broj živih organizama od kojih su većina mikroskopski malih veličina.
Prisustvo ovih živih organizama, kao dio organskih materija u zagađenoj vodi igra najvažniju ulogu, budući
da su oni jedan od razloga za prečišćavanje zagađenih voda, a njihove aktivnosti (dekompozicija) zavisi i
uspjeh prečišćavanja.
Razlikujemo:
- bakterije (sl. 1.) i druge,
- kompleksnije organizme.
Razlikujemo:
- parazitne i
1
- saprofitne bakterije.
Saprofitne bakterije hrane se mrtvim organskim materijama. U životnom procesu one formiraju
otpadne supstance koje se sastoje od organskih i neorganskih materija. Zbog ove aktivnosti one su od velike
važnosti u procesu prečišćavanja zagađenih voda. U njihovom odsustvu dekompozicija organskih materija u
zagađenoj vodi ne bi bila moguća.
Saprofitne bakterije mogu biti: aerobne, anaerobne i fakultativne, svaka od njih ima specifičnu ulogu u
razgradnji organskih materija u zagađenoj vodi.
Da bi se mogle održati u životu, saprofitne bakterije pored hrane i kiseonika, zahtijevaju vlagu i
odgovarajuću temperaturu. Veći dio saprofitnih bakterija tzv. mezofilne najbolje uspijevaju na temperaturi
20-40°C.
Tzv. termofilne na temperaturi 55-60°C, a vrlo mali broj tipova bakterija tzv. psihrofilne na 0-5°C.
Vidi se da je temperatura od velike važnosti za odvijanje procesa prečišćavnja zagađenih voda.
Pored mikroorganizama, postoje i mnogo krupniji organizmi koji takođe imaju ulogu u dekompoziciji
organskih materija.
To su tzv. makroskopski organizmi koji se mogu vidjeti golim okom, prije svega crvi i insekti
različitog stepena razvoja. Oni aktvino djeluju u procesu prečišćavanja, dok se neki pretežno nalaze u
vodotocima koji su jako zagađeni.
U zagađenoj vodi ima i virusa, što je više od interesa za one koji rukuju radom postrojenja za
perčišćavanje, nego li za samo prečišćavanje.
Biološka aktivnost
U zagađenoj vodi nastaju mnoge promjene koje utiču na hemijski sastav čvrstih materija.
Ove promjene ne pokazuju samo aktivnost mikroorganizama nego i stepen dekompozicije čvrstih
materija.
U biohemijskim procesima, odnosno promjenama u zagađenoj vodi rastvoreni gasovi igraju važnu
ulogu. To su specijalno odnosi na rastvoreni kiseonik (O2) koji, kad se nalaze u zagađenoj vodi (ili je dodan
uređajim za aeraciju), obezbjeđuje život i aktivnost aeroobnih mikroorganizama.
Aerobi razlažu organsku materiju (supstancu) radi dobijanja enegrije koja im je neophodna za rast i
razmnožavanje, ali samo u prisustvu rastvorenog kiseonika. Ustvari radi se o eksponencijalnom rastu
bakterija.
Važan zaključak: Brzina udaljenja supstrata (tj. prečišćavanja zagađenja) je proporcionalna bakterijskoj
koncetraciji (koncetraciji aktivnog mulja).
Anaerobi oksidiraju organsku materiju pri potpunom odsustvu rastvorenog kiseonika, koristeći ga iz
drugih jedinjenja, npr. iz nitrata i sulfata.
Fakultativne bakterije koriste rastvoreni kiseonik, kada je to moguće, inače, pri njegovom odsustvu,
žive na račun energije anaerobnih procesa.
2
Pri prečišćavanju zagađene vode aerobni mikroorganizmi se razvlijaju u aktivnom mulju ili biološkoj
opni-biofiltera, dok anaerobni preovladavaju u procesima vrenja (fermentaciji). Fakultativnih bakterija ima
kako u aerobnim tako i u anaerobnim jedinicama postrojenja.
Rastvoreni gasovi
Zagađena voda sadrži rastvorene gasove različitih koncetracija. Mađu najvažnijim je O2, koji se nalazi
rastvoren u vodi za piće i koji tako dospijeva u kanalizaciju. Izvjesna količina O2 dobija se iz vazduha,
kontaktom vazduha i površine zagađene vode, kao i procesom fotosinteze.
Zagađena voda često sadrži i gasove kao što su CO2, koji nastaje dekompozicijom organskih materija u
zagađenoj vodi, zatim N iz atmosfere, H2S koji nastaju dekompozicijom organskih i nekih neorganskih
sumpornih jedinjenja, itd.
Ovi gasovi, mada se nalaze u malim količinama, igraju veoma važnu ulogu u dekompoziciji i tretiranju
čvrstih mateija u zagađenoj vodi, H2S- npr. utiče na biohemijsku reakciju prečišćavanja, a korozivno djeluje i
na kanalizacione cijevi i druge konstrukcije:
Stepen zagađenosti vode organskim jedinjenjima definisan je količinom kisika koji je potreban za
oksidaciju koju vrše aerobni mikroorganizmi. Tu količinu kiseonika nazivamo biohemijska potrošnja
(potreba) kisika – BPK. Potrebna količina proporcionalna je prisutnoj količini organskih mate4rija, s tim da
se proces dekompozicije org. Materija odvija u dvije faze
:
1. prva faza, u kojoj dolazi do oksidacije ugljenika do CO2 i vodika do H2O, traje 7-10 dana
2. druga faza, u kojoj azot oksidira najprije u nitrite-NO2, a zatim u nitrate-NO3 – nitrifikacija, traje
znatno duže
3
zagađenoj vodi nalaze bilo kakve redukcione materije, utrošak O2 biće veći nego što je potrebno za oksidaciju
organskih materija.
Prema podacima ispitivanja BPK pot. iznosi od 0-93% HPK, a BPK5 od 0-100% BPK pot.
Organske materije kod kojih se vrijednost BPK pot. malo razlikuje od veličine HPK, a BPK5 od BPK
pot. su materije koje lahko oksidiraju. Materije sa izrazito različitim vrijednostima BPK i HPK, a naročito
BPK5 i BPK pot. teško oksidiiraju.
Reakcija pH
Ako su u zagađenim vodama prisutne industrijske vode, to po parametru pH može donijeti zaključak o
neophodnosti prethodne neutralizacije industrijskih voda prije njihovog ispuštanja u gradsku kanalizaciju.
Ukoliko se nebi izvršila neutralizacija, postojale bi smetnje kod prečišćavanja zagađenih voda na
postrojenju. Sanitarne vode imalju pH, najčešće oko 7 (neutralna vrijednost).
Hranjive materije
U zagađenim vodama u značajnim koncetracijama prisutni su N i P – elementi koji ulaze u sastav živih
organizama. Uobičajenim procesima prečišćavanja zagađenih voda, sniženje ovih elemenata je neznatno. Pod
uticajem ovih elemenata, naročito u jezerima (akumulacijama) i ušćima rijeka intenzivira se produkcija algi i
priobalnog rastinja, čime nastaju u vremenu poznati procesi eutrofikacije.
Teški metali
U zagađenim vodama, posebno onim kje vode porijeklo od industrije, mogu se nalaziti različite
hemijske supstance, koje narušavaju proces prečišćvanja i pogoršavaju stanje voda u vodnom recipijentu. Tu
spada olovo, cink, bakar, arsen živa, i dr. npr. prisustvo bakra u istaloženom mulju narušava proces njegove
obrade u metan – tankovima.
Sposobnost dezinfekcije
Ukoliko je zagađene vode nužno dezinficirati, važno svojstvo tih voda je sposobnost za dezinfekciju.
Ovo svojstvo je u funkciji koncentracije zagađujućih materija u vodi. Što je veći stepen prečišćavanja to je
potreba za dezinfekcijom efluenta manja.
Ostali pokazatelji
Ako u zagađenim vodama ima plivajućih primjesa (ulja, masti i sl.), tada mogu nastati značajni
problemi u korištenju mulja, a i povratnom korištenju samog efluenta. Zbog toga je u svim slučajevima gdje
postoje ovakvi zagađivači nužno prije ispuštanja u kanalizaciju ugraditi separatore za njihovo odvajanje.
Prisustvo deterdženata u zagađenoj vodi (od ovog izvora dolazi cca 30-40% akvatičnog fosfora)
izaziva u vodnim recipijentima pojavu pjene i poslije prečišćavanja. Zbog toga je u mnogim zemljama
zakonom o vodama zabranjena upotreba tzv. tvrdih deterdženata, pošto se teško izdvajaju u procesu
prečišćavanja.
Slične teškoće nastaju ako su zagađene vode sa visokom temperaturom, sa radioaktivnim supstancama,
fenolima, naftnim derivatima i dr., koji mogu prouzrokovati razna trovanja akvatičnih bića, kasnije u lancu
ishrane uticati i na čovjeka. Posebno su opasne eksplozivne pare i sl., što zahtijeva naročite mjere
predostrožnosti na postrojenjima za kondicioniranje.